Professional Documents
Culture Documents
Večna Plima Strasti PDF
Večna Plima Strasti PDF
1. poglavlje
A lesandro je odahnuo tek pod tušem pod vedrim nebom, ispred svoje
luksuzne spavaće sobe. Tu prostranu kuću na plaži smatrao je domom.
Sagradio ju je po svojim zamislima na malom ostrvu, koje je bliže obali
Sardinije nego Sicilije. Tu nije bilo važno ko je i kojoj porodici pripada.
Sklopio je oči prepuštajući se blagotvornom dejstvu tople vode. Želeo je
samo da zaboravi... skandal, bekstvo Alesije Batalje s venčanja, čime je propao
dogovor između njihovih porodica, a ponajpre svog mrskog rođaka Matea,
Alesijinog ljubavnika. Zaborav je trebalo da proguta i alkoholom natopljenu
proteklu noć.
Njegovo modro lice, cinični komentari karabinjera kad se jutros probudio u
pritvorskoj ćeliji... Obe te okolnosti ne idu u prilog imidžu generalnog
menadžera ’’Koreti medije”. U glavi mu je bolno bubnjalo ne samo od drskih
pitanja i zlih insinuacija reportera. Poput lešinara opkolili su jutros hotel u
kojem je njegov brat Santo hteo da ga smesti čim ga je izvukao iz pritvora.
Želeo je da zaboravi sav taj haos koji su mu priredili neverna verenica i
omraženi rođak. I da ne lupa glavu time kako će sve ponovo dovesti u red.
A povrh svega tu je još i Elena...
Te izražajne plave oči, duga plava kosa... Najpre je primetio njenu kosu.
Sad je kraća i crnom trakom skupljena nisko na vratu. Ni neugledna brodska
uniforma nije umanjila njenu prirodnu lepotu i gracioznost. Elena je visoka i
vitka, ali sa naglašenim oblinama. One noći na dobrotvornom balu nosila je
predivnu haljinu do poda, s dubokim izrezom na leđima, koji se završavao
samo koji centimetar iznad zadnjice. Toliko nage, svilenkaste kože... i sada je
ta žena iz snova tu, na njegovom ostrvu. Alesandro je zadrhtao osećajući da
mu napetost zahvata telo. Isto je bilo i onomad u Rimu kad ju je ugledao. Nije
se sećao čak ni razloga svog prisustva na tom mestu. Sećao se samo Elene.
- Oprezno, brate! - rekao mu je Santo primetivši njegovo zanimanje. U tom
trenu Elena je stajala na dva metra od njih, okružena mnoštvom poznatih
muškaraca. - Zar ne znaš kome ona pripada?
- Meni - nemoćan da odvoji pogled od nje, Alesandra je obuzeo osećaj da
je vreme stalo. Kao da je naslutila njegovo interesovanje, Elena je podigla
glavu i osvrnula se oko sebe, a onda su im se pogledi sreli. Osetio je titraj
duboko u utrobi.
Ona pripada meni!, prošlo mu je kroz glavu. Samo meni.
U tom trenu bio je uveren u to. Obećanje dato dedi na samrti da će se
oženiti radi poslovne dobrobiti familije nije imalo ništa s tim. Ni njegova
verenica Alesija Batalja nije gajila nikakve iluzije o tom braku.
Ovo je bilo nešto sasvim drugačije...
A onda je ugledao muškarca uz Elenu. Nikolo Falko, ta hulja, posesivno ju
je stisnuo oko struka. Alesandro je tiho opsovao. Između klana Falkovih i
njegovog dede Salvatorea Koretija pre mnogo godina u Napulju izbio je
sukob. Nikolo je sebe smatrao globalnim igračem, ali u Alesandrovim očima
bio je bezobzirni kriminalac.
Nije moguće da ta žena... njegova žena iz snova ima bilo kakve veze s tim
izrodom.
- Sudeći po glasinama, njenom ocu pripada neeksploatisano priobalno
zemljište u Laciju, severno od Gaete - objasnio mu je Santo. - Stari je
nasmrt bolestan i Nikolo želi da se domogne tog poseda. Udvara se kćerki, jer
će po venčanju dobiti zlatni miraz. Dakle, situacija slična tvojoj.
Alesandro je grčevito stezao čašu šampanjca.
- Nisam iznenađen time što svinja kakav je Falko samo prljavim
trikovima može da odvede ženu pred oltar - potom je iskapio čašu.
Santo je slegnuo ramenima.
- Kao i obično, njegove metode donose uspeh... - Alesandro je mrko
pogledao brata, pa je ovaj ležerno dodao: - Zaista ćeš se oženiti Bataljom
žrtvujući se za porodicu?
Santo je jedini na svetu mogao tako da priča sa Alesandrom, koji je od
dedine smrti postao glava familije, što je značilo da mu je dobrobit porodice
sada na prvom mestu. Nameravao je da se oženi Alesijom Bataljom iz osećaja
obaveze, ne iz računa. Ne kao Nikolo Falko.
- Spreman sam da ispunim dužnost, a i ti treba da usvojiš takav stav s
obzirom na probleme s kojima se...
- Smiri se, brate - prekinuo ga je Santo. - Nemoj mi držati propoved!
U tom trenu orkestar je zasvirao i Alesandro je ućutao. Neodoljivo ga je
privlačila ta žena plave kose i tela dostojnog boginje... ali nije želeo da se
upušta s nekim ko je u bilo kakvoj vezi sa omraženim Falkom.
Trebalo je da se okrene, ode i zaboravi tu ženu. Pa ipak, plesao je s njom i
time zapečatio svoju sudbinu. A sada je Elena ovde.
Kad ju je ugledao na jahti, najpre je pomislio da halucinira, ali njegovo telo
znalo je bolje: po njemu se razlila vrelina, kao i pre šest meseci kad ju je prvi
put dotaknuo. Kad ju je na podijumu privukao sebi klizeći rukom niz njena
leđa... Dah joj se ubrzao, kao i njemu...
Najednom ga je preplavilo bolno sećanje na zavodljivo slatku toplinu i
miris njenog tela. Neutoljena glad još uvek je divljala u njegovim venama.
Onomad je razum pobedio. Ubedio je sebe u to da će je zaboraviti. Bože!
Silno se trudio da tako bude, a bio je i zasut poslovnim obavezama.
Predstojalo mu je venčanje i s tim u vezi planirano renoviranje luke,
zahtevan projekat, koji je po dedinoj želji trebalo da ujedini posvađane grane
porodice.
- Ti ćeš okončati te proklete razmirice - rekao mu je Salvatore. - Brat
protiv brata, rođaci u sukobu, to nije pravo.
Glasno uzdahnuvši, zavrnuo je slavinu i posegnuo za peškirom. Dok se
proteklih meseci budio iz čežnjivih snova, progonjen parom nebeskoplavih
očiju, trudio se iz sve snage da zaboravi Elenu. Osećanja koja su ga obuzela na
plesnom podijumu u Rimu bila su apsurdna.
Njegov pokojni otac Karlo pripisivao je sve strahote koje je počinio svojoj
vreloj krvi: avanture s drugim ženama, sumnjive poslove i nasilne ispade. I
njegova majka Karmela pravdala je svoje neshvatljive postupke sličnim
argumentima. Njena avantura s Karlovim bratom Benitom urodila je plodom,
Alesandrovom sestrom Rozom. Gadilo mu se sve to.
Ugovoreni brak s Alesijom doživljavao je kao izlaz u bolju budućnost, koji
će najaviti kraj epohe dekadencije u istoriji familije Koreti, ogrezle u bolu,
prevarama i nasilju. Pošlo bi mu to za rukom da mu Alesija Batalja nije
osujetila planove.
Bio je užasno besan na svoju nevernu nevestu. A kako bi tek reagovao da je
prema njoj gajio duboku ljubav?
Da je uopšte sposoban za takva osećanja Alesandro je otkrio one večeri kad
je sreo Falkovu verenicu. Elena mu se od prvog trena uvukla pod kožu i od
onda je gospodarila njegovim mislima i osećanjima iako budućnost s njom
nije bila moguća.
Tiho opsovavši, obavio je peškir oko bokova i vratio se u kuću. Želeo je što
pre da zaboravi činjenicu da budućnost dinastije Koreti i dalje zavisi od
korumpiranog političara, njegovog nesuđenog tasta Antonija Batalje. I više
nije morao da misli na sve to sada kad mu se sudbina konačno smilovala.
Elena Kalderon. Alesandra nije zanimalo u kakvoj su je misiji Falkovi
poslali njemu. Najvažnije je da je ona tu, na njegovom ostrvu, u njegovoj kući
na plaži...
Zatekao ju je napolju kako sedi na ležaljci, nogu privučenih uz grudi, i
kako usredsređeno zuri u more. Kad se osvrnula, kao da je neko odvrnuo
slavinu sećanja: žudnja, glad, ubeđenje da pripada samo njemu... sve joj se to
u trenu vratilo.
Delovala je nesigurno i ranjivo kad ga je pogledala, pa ga je za tren obuzela
silna potreba da je zaštiti, prožeta željom da mu poveri najintimnije tajne, jer
je želeo da shvati zašto se ona udaje za tog nitkova Falka. Kako je onda u
Rimu mogla da oseća isto što i Alesandro, u šta ni trenutka nije sumnjao, i da
se onda vrati tom kriminalcu? Nijedna žena pre nje nije tako gospodarila
njegovim mislima i osećanjima. Ako želi da je se reši, imaće je. I potom će
je zaboraviti...
Na ostrvu nije bilo znatiželjnika, govorkanja, ni glasina. Niko nikada neće
saznati. A kakvu god zaveru da su Nikolo i ona skovali protiv njega, neće mu
nauditi ako on to ne dozvoli.
Dakle, nema razloga da ne učini ono za čim je dugo žudeo...
- Savetovao sam ti da se komotnije obučeš - zagledao se u njenu
uniformu. - Zašto me nisi poslušala?
- Nisam htela - smireno je odgovorila.
Prišao je bliže ležaljci.
- Želiš li da ti strgnem odeću sa tela?
Prošla ju je prijatna jeza od tog zadirkivanja i postidela se svoje reakcije.
Odlično se sećala njegovog dodira na nagoj koži svojih leđa i gotovo je
zastenjala od čežnje. Činilo joj se da čuje baš onu muziku uz koju su plesali,
da oseća magičnu privlačnost među njima... Nevoljno je odmahnula glavom.
- Ne? - kao da ju je milovao dubokim toplim glasom. - Sigurno?
Po zlobnom izrazu njegovih očiju znala je da je začikuje.
- Hvala, nema potrebe!
Alesandro se glasno nasmejao. Ležerno odeven, vlažne tamne kose s
dvodnevnom bradom podsećao je na pirata. Povrede na licu samo su pojačale
takav utisak. Niko nema pravo da bude tako besramno privlačan!, pomislila je
dok joj je puls divljao. Mora obuzdati svoje srce inače će izgubiti sve što znači
ljudima koje voli.
Bio joj je isuviše blizu, mameći njena čula opojnim zavodljivim mirisom.
Kako da mu odoli?
Upravo to sam želela, prisetila se Elena nedelju dana kasnije dok je stajala
pod tušem pod vedrim nebom, s pogledom na more. Zatim je sklopila oči
pružajući lice toplom mlazu vode, koja je spirala tragove još jedne ljubavne
igre.
Nije bilo mesta na njenom telu koje Alesandro nije osvojio usnama.
Uzimao ju je s neutoljivom glađu, koja se graničila sa očajanjem. Dobro je
poznavala taj osećaj nezasitosti, koji je i nju čvrsto držao.
Ovo je osećaj kad imaš sve za čim ti srce žudi, uveravala je sebe. Treba da
bude presrećna. Uprkos tome, nije uspevala da potisne sećanja na ono veče u
Rimu kada su plesali. Setila se neshvatljive napetosti među njima, nade da je
pronašla muškarca za kojim je čitavog života čeznula. Ta je nada i dalje tinjala
u skrovitom kutku njenog srca. Čak i ovde, čak i sada, kao slutnja svega što je
među njima moglo da bude.
Znala je da joj takve misli donose bol, a ipak je neprestano razmišljala o
tome kako bi bilo kad bi ovo magično vreme na ostrvu bilo lišeno mračnih
stega laži i nepoverenja, kad bi njegovi nežni poljupci zaista nešto značili.
Prestani da maštaš!, naredila je sebi. Ovde si da glumiš kurvu, koju u tebi
vidi. A kako se ispostavilo, bila je donekle talentovana za tu ulogu.
Isključila je tuš, posegnula za peškirom i, ne napipavši ga, zagledala se u
Alesandrove oči. Srce joj je poskočilo pre nego što je počelo žestoko i bolno
da bubnja.
- Koliko me već gledaš?
- Ne dugo.
- Zar nisi hteo da džogiraš?
- Već jesam, i to veliki krug - nasmešio se.
- Mora da sam pod tušem duže nego što sam mislila - osećala se zatečenom.
Mora prestati da luta u zabranjene dubine duše, gde može samo da tuguje za
nemogućim i neostvarljivim.
Odavno je prošla ponoć kad je Alesandro izašao na terasu spavaće sobe. San
mu nije dolazio na oči. Nije bio u stanju da razmišlja. Elena mu je ponovo
preokrenula život naglavačke i trebalo je da se izbori s tim.
- Zašto mi sve to nisi ranije ispričala? - upitao ju je dok je sunce zalazilo za
horizont. Još uvek su sedeli jedno uz drugo u visećoj stolici.
- Nikada mi ne bi poverovao.
- Možda ipak bih - dok je to izgovarao, znao je da je bila u pravu.
Stisnuo je šake opsovavši sebi u bradu. Da nije bio toliko okupiran svojim
povređenim ponosom i tminom u duši, spoznao bi istinu, koju je osetio u
svakom njenom poljupcu i dodiru. Još u Rimu je to znao, posle samo jednog
pogleda u te predivne oči.
Tada nije smeo da je ostavi samu na podijumu za ples, jer ju je izručio na
milost i nemilost Nikolu! Odgovoran je za pakao koji je Elena proživljala!
Iza leđa ju je osetio kako mu prilazi pre nego što ga je obgrlila oko nagih
bokova prislonivši obraz uz njegova leđa.
- Nisam želeo da te probudim – rekao je.
- I nisi.
Okrenuo se pogledavši je obasjanu bledom mesečinom. Delovala je
smireno i opušteno. Silno je želeo da je zaštiti od svega na svetu, pa i od sebe.
- Šta će sad biti? - tiho je upitala.
Slabašno se osmehnuo. - Prvo ću ti se izviniti za sve - prošaputao je. - A
zatim...
Poljubac je bio je bar onoliko nežan i strastan kao prvi.
KRAJ
Marta