Biblioteka INTERMEDIA knjiga 14

Roland Barthes: UŽITAK U TEKSTU • VARIJACIJE O PISMU

Naslov izvornika: LE PLAISIR DU TEXTE precede de VARIATIONS
SUR L'ECRITURE .
MEANDAR Zagreb Nova ves 5

Za nakladnika Ivana Plejić

Urednik Branko Čegec
S francuskoga preveli Vanda Mikšić/Zvonimir Mrkonjić
Roland Barthes
Lektura i korektura Nana Moferdin
Design Boris Malešević/Designsystem
Fotografija na naslovnici Stanko Abadžić
Layout MEANDAR/Snježana Engelman Džafić

Tisak KIKA GRAF Zagreb Uii tak

Copyright© Editions du Seuil, 1973, 1994 et 2000 pour la preface et
celte composition
u tekstu
PREVEO ZvoNIMIR MRKONJIĆ
Copyright© 2004 MEANDAR za hrvatski prijevod
ISBN 953-206-157-6 koji slijedi

CIP- Katalogizaciia u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica -Zagreb
Variiaciie
•
UDK 82.0
003
o p1smu
PREVELA VANDA MIKŠIĆ

BARTHES, Roland
Užitak u tekstu koji slijedi Varijacije
a pismu l Roland Barthes ; preveli
Zvonimir Mrkonjić ... <et aL> ; predgovor
Predgovor Carlo Ossola
Carlo Ossola. -Zagreb: Meandar, 2004. - PREVELA VANDA MIKŠIĆ

(Biblioteka lntermedia ; knj. 14)

Priievod djela: Le plaisir du texte

precede de Variations sur l' ecriture.

ISBN 953-206-157-6

L Pismo-- Eseji i studije

IL Pisanje-- Eseji i studije
Ill. Književni tekst-- Čitanje-- Užitak

440715126 meandar
Printed in Croatia
2004
 UŽITAK U TEKSTU

jedina mi je strast u životu bio strah.

Hobbes
 Užitak u tekstu: poput Baconova simulatora, on može reći:
ne treba se nikad ispričavati, nikad objašnjavati. On nikad
ništa ne niječe: "Okrenut ću pogled, odsada ću jedino tako
nijekati."

***

lzmaštajmo pojedinca (nekog g. Testea s naličja) koji bi

dokinuo u sebi sve pregrade, isključivanja, ne iz sinkretizma
nego zato što se otarasio stare utvare: logičkog proturječja;
koji bi pomiješao sve jezike, makar se smatrali nespojivi;
koji bi šutke podnosio sve optužbe za nelogičnost i nevjer-
nost; koji se ne bi pokolebao pred sokratovskom ironijom
(navesti drugog na najveću sramotu: da sebi protulječt) i
zakonitom strahovladom (koliko je kaznenih dokaza zasno-
vanih na psihologiji jedinstva!). Tog bi se čovjeka gnušalo
naše društvo: sudovi, škola, ludnica, razgovor, svi bi ga
proglasili strancem: tko bez stida podnosi proturječje? Ali,
taj protujunak postoji: to je čitatelj teksta u času dok osjeća
užitak. Tad se stari biblijski mit preokreće, zbrka jezika ni-
je više kazna, subjekt postiže nasladu preko supostojanja
raznih govora koji rade jedan uz drugog. tekst užitka jest
sretni Babilon.

105
 -tepanje na kraju krajeva frigidan je tekst, kao što je svaka
(Užitak/Naslada: ovo je još terminološki kolebljivo,
potražnja prije nego se u njoj ne probudi požuda, neuroza.
spotičem se, zaplićem se. Svakako, bit će uvijek neki rub
koleblji~osti; to r~ikovanje neće biti izvor pouzdanog raz-
Neuroza je najlošiji ishod: ne u odnosu na "zdravlje",
vrsta:anp, p~a~tgma će hramati, smisao će biti nesiguran,
nego u odnosu na "nemoguće" o kojemu govori Bataille
opoziv, reverztbtlan, diskurs će biti nepotpun.)
("Neuroza je ustrašena slutnja nekog dna nemogućeg'', itd.);
ali, taj, najlošiji ishod jedini omogućuje pisati (i čitati).
Odatle dolazimo do paradoksa: tekstovi kao što su oni Bata-
***
illea- ili drugih- koji su napisani protiv neuroze, iz samog
ludila, sadrže, ako hoće biti čitani, ono malo neuroze neop-
~~ čita_m s užitkom ovu rečenicu, ovu pripovijest ili ovu
hodne za zavođenje svojih čitalaca: ti su užasni tekstovi ipak
riJec, to Je zato što su bile napisane u užitku (taj užitak nije
u proturječju s piščevim jadikovkama). Ali, vrijedi li ono koketni tekstovi.
suprotno? Ako pišem s užitkom, osigurava li to meni, piscu,
Svaki će pisac stoga reći: lud ne mogu, zdravom mi se
užitak mog čitaoca? Nipošto. Tog čitaoca ja moram tražiti,
(moram ga osvojiti), ne znajući gdje je. Tada je stvoren ne da, neurotiziran jesam.
prostor naslade. Nije mi neophodna "osoba" drugog, nego
T ekst koji pišete mora mi, dakle, pružiti dokaz da me
prostor: mogućnost dijalektike žudnje, nepredvidanja na-
žudi. T aj dokaz postoji: to je pisanje. Pisanje je znanost o
slade: da igre ne bi bile zaključene, da bi igre bilo.
užitcima jezika, njegova kamasutra (postoji samo jedna ras-

Dadu mi neki tekst. T aj mi je tekst dosadan. Reklo bi prava o toj znanosti: pisanje samo).
:e da tepa. Tepanje teksta, to je samo ona jezična pjena ko-
Ja. se stvara kao učinak puke potrebe za pisanjem. Ovdje
msmo na području nastranosti, nego potražnje. Pišući svoj ***
tekst, pisatelj preuzima jezik dojenčeta: zapovjedan, auto-
Markiz de Sade: užitak u čitanju potječe očigledno od sta-
matski, neprivržen, sav katastrofalno pucketav (to su oni
novitih prekida (ili stanovitih sudara): dolaze u doticaj an~i­
mliječni fonemi što ih je čudesni isusovac Van Ginneken
patički kodovi (naprimjer, plemenito i trivijalno); stvaraJU
smještao između pisanja i jezika): to su pokreti sisanja bez
se pompozni i smiješni neologizmi; pornografske poruke
predmeta, neodređene oralnosti koja izaziva užitke gastro-
oblikuju se u kalupima rečenica tako čistih da se mogu
zofije i jezika. Vi mi se obraćate s molbom da vas čitam, ali
uzeti kao gramatički primjeri. Kao što kaže teorija teksta:
ja za vas nisam ništa drugo doli to obraćanje; ja u vašim
jezik se prerazdijelio. No tase prerazdiobasvagda vrši r~zom:
očima nisam zamjena ni za što, nemam nikakva lika (jedva
Ocrtavaju se dva ruba: jedan je smiren, suglasan, plagtptski
možda lik Majke); ja za vas nisam ni tijelo, pa ni predmet
(ne bi mi do toga bilo stalo: duša u meni ne zahtijeva da je
(riječ je o tome da se jezik prepisuje u njegovu kanonsko m
stanju, kako ga je utvrdila škola, pravilna uporaba, književ-
priznaju), već samo polje, ekspanziona posuda; a taj tekst-

ro6
 nost,. k~~u:a), i jedan drugi rub, pokretan, prazan (kadar
popr:~Illtl bilo kakve. obrise), ~oji je uvijek tek mjesto njego-
va ucmka: :amo gdJe se naz1re smrt jezika. T a dva ruba,
k~m?r~mts sto ga oni uprizoruju, neophodni su. Ni kultura
ill llJ.ezmo unište~je nisu erotski; to postaje pukotina i jed-
nog l drugog. Už1tak u tekstu sličan je onom neodrživom
nemoguć~m, čisto romanesknom trenutku što ga uživa slo~
bodoummk kad: na kraju smionog plana za bijeg, uspije
da mu bude presJečeno uže o koje ga vješaju baš u času ka-
da doživi užitak.
~tuda Fostoji n:.ožda način da se procijene djela mo-
derm~eta: nJihova v:lJ~dnost bila bi u njihovoj dvojnosti.
Pod. tu1_1 valJa razumJeti da ona uvijek imaju dva ruba. Sub-
v~m,;:m se rub ~~že učiniti povlaštenim jer je to rub nasilja;
~ 1 U:l.tka :e ~~IlJe ne doima; uništenje ga ne zanima; ono
sto ~Zltak ~ehlst mje~to gubitka, to je pukotina, rez, splas-
nuce, fodmg sto obuzima subjekt u srcu naslade. Kultura
se, dakle, vraća kao rub: u bilo kojem obliku.
v· Osobito, dakako (tu Će rub biti najjasniji) u obliku
CI.ste tvarnosti: kao jezik, njegov rječnik, njegova metrika,
nJegova prozodija. U Zakonima Philippea Sollersa sve je
na~adnuto, dekonstruirano: ideološka zdanja, intelektualna
s?hdarnost, razdvojenost idioma pa čak posvećena okosnica
sm~akse .(subjekt/predikat): tekstu više nije uzor rečenica;
po;sto Je to tek moćan mlaz riječi, vrpca intra-jezika. Pa
1
P ' sve se to sukobljava s nekim drugim rubom: rubom
m~tra. (desetera~),.~~nance, vjerojatnih kovanica, prozodij-
~ki~ ntmo~a, tnviJ~~:a:na (u navodima). Dekonstrukciju
Jezika preSlJeca polmcki govor obrubljen drevnom kultu-
rom označitelja.
~ Co~ri.S:vera Sarduya (preveo Sollers skupa s auto-
rom), IZmJenJUJU se dva užitka u stanju nadmetanja; drugi
ro8
rub je druga sreća: još, još, još više! Još jedna riječ, još jedna
svečanost. Jezik se rekonstruira drugd:fe užurbanom strujom
svih užitaka govora. Gdje to drugdje? U raju riječi. Ondje
je tekst doista rajski, utopijski (bez mjesta), heterologija iz
punoće: ondje su svi označitelj i i svaki pogađa; pisac (čitatelj)
kao da im kaže: ja lj"ubim sve vas (riječi, obrate, rečenice,
prekide: ispremiješanost: znakove i priviđenja predmeta
što ih oni predočavaju); svojevrsno franjevaštvo poziva sve
riječi da se prizemlje, da se zbiju te ponovo krenu: tekst je
išaran, šarolik; govor nas prepunja kao malu djecu kojoj se
nikad ništa ne bi uskratilo, prigovorilo ili, još gore: "dopusti-
l
lo". To je zalog neprekidnog veselja, trenutak u kojemu se
l
rječiti užitak guši u pretjeranosti i preokreće u nasladu.
l.
Flaubert: način kako da se govor presiječe, probuši, a
da se ne učini besmislenim.
Retorika, naravno, poznaje konstrukcione prekide
(anakolute) i subordinacijske prekide (asindete); ali s Flau-
bertom prekid po prvi put nije više izniman, povremen,
blistav, uglavljen u prosto j građi kakva tekućeg izričaja: ne-
ma više jezika s ovu stranu tih figura (što znači, u drugom
smislu: ima još samo jezika); poopćena asindeta zahvaća
svaki iskaz tako da je taj vrlo čitki govor potajno jedan od
najluđih koje je moguće zamisliti: sav je logički sitniš u
međuprostorima.
T o je vrlo istančano, gotovo neizdržljivo stanje jezika:
pripovjednost je dekonstruirana pa ipak pripovijest ostaje
čitljiva: nikada dva ruba pukotine nisu bila jasnija i finija,
nikada užitak bolje podaren čitaocu- ako barem ima smisla
za nadzirane prekide, patvorene konformizme i neizravne
destrukcije. Štoviše, budući da se uspjeh ovdje može pripisa-
ti nekom autoru, tome se pridružuje užitak u izvedbi: pot-
hvat se sastoji u tome da se mimesis jezika (jezik koji sam
sebe oponaša), što je izvor velikom užitku, održava u tako
 korjen~toj dvosmislenosti (dvosmislenoj do korijena) da
tekst ~~kad ne p~da pod čistom savješću (i zlonamjernošću)
parodiJe (kastracwnog smijeha, "komike što navodi na smi-
jeh").
Nij;>e li najerot~~ije n:j~sto na tijelu ondje gdje se odjeća
rastva~a. U p~rvemJ!, (kop Je vladavina tekstovnog užitka)
nema erogen~h rona (taj je izraz, uostalom, prilično nezgo-
dan); upravo Je prekid erotičan, kao što je to psihoanaliza
dobro zamijetila: koža koja blista izmedu dvaju odjevnih
pre~eta (hlača i majice), izmedu dvaju rubova (rastvorene
~?šulJ~, ruka~ica i :ukava); zavodi barem to svjetlucanje
1h, bolJe, upnwrenJe pojavljivanje-iščezavanja.
Nij: u tome užitak tjelesnog striptiza ili pripovjedne
~apetostl. U oba slučaja, nema proderotine, ni rubova; sve
Je postupno razotkrivanje: cjelokupna se nadražaj nost skriva
~.nad~ da će se vidjeti spolovilo (san svakog srednjoškolca)
ll~ da ce se saznati kraj pripovijesti (romaneskno zadovolje-
n~:). Paradoks~no Qer je riječ o masovnoj potrošnji), taj je
u~~tak mno?o. mtelektualniji od onog drugog: edipovski
~Zltak (~golJetl, doznati, dokučiti početak i kraj), ako je is-
tm~ da Je. svako pripovijedanje (svako otkrivanje istine)
u~nzo~enJe Oca (odsutnog, skrivenog ili hipostaziranog)
-~to ~l ~oglo objasniti solidarnost pripovjednih oblika,
0
~1telJski.h ~truk:ura i zabrana golotinje, koji su kod nas
S:l o~uplJem u m1tu o Noi čiju golotinju prekrivaju njegovi
SlllOVl.
lp~, najklasičnije pripovijedanje (neki Zolin, Balza-
cov, J?lckensov, Tolstojev roman) nosi u sebi svojevrsnu
oslablJenu tmezu: mi ne čitamo sve s istom usredotočenošću
~i tanj~; uspostavlja se neki nehajni ritam koji slabo poštuje
mtegntet teksta; sama pohlepnost spoznaje navodi nas da
IlO
preletimo ili preskočimo neke odlomke (za koje p redosjeća­
mo da su "dosadni") ne bismo li se što brže nadovezali na
vruća mjesta anegdote (koja su uvijek njezini zglobovi: ono
što pokreće razotkrivanje zagonetke ili sudbine); mi nekaž-
njeno preskačemo (nitko nas ne vidi) opise, tumačenja,
razmišljanja, razgovore; tada smo nalik gledaocu u kabareu
koji bi se popeo na powrnicu da ubrza striptiz plesačice
hitro joj skidajući odjeću, alipo redu, tj. poštujući, s jedne
strane, a požurujući, s druge, epizode obreda (poput sve-
ćenika koji bi gutao misu). T meza, izvor ili lik užitka, izlaže
ovdje pogledu dva prozaična ruba; ona suprotstavlja ono
što koristi za upoznavanje tajne onome što je nekorisno; to
je pukotina koja proistječe iz pukog načela funkcionalnosti;
ona ne nastaje u samoj strukturi jezika, nego tek u času
njihova dovršenja; autor ga ne može predvidjeti: on ne
može htjeti napisati ono što se neće čitati. Pa ipak, užitak što
nam ga pričinjaju velike proze sastoji se u ritmu onoga što
se čita i onoga što se ne čita: zar smo ikada Pro usta, Balzaca,
Rat i mir čitali riječ po riječ? (Proustova je sreća u tome što
od jednog čitanja do drugog nikad ne preskačemo iste od-
lomke.)
Ono u čemu uživam u nekoj prozi nije, dakle, nepo-
sredno ni njezin sadržaj, pa ni njezina struktura, nego su to
prije ogrebotine što ih ostavljam na njezinu lijepom omota-
ču: jurim, skačem, dižem glavu, ponovo uranjam. To nema
nikakve veze s dubokim raskidom što ga tekst naslade utis-
kuje u sam jezik, a ne u puku vremenitost čitanja.
Otuda dvije vrste čitanja: jedno spaja anegdotu, sagle-
dava cijeli prostor teksta, zanemaruje jezične igre (ako čitam
Julesa Vernea, idem brw: gubim diskurs, pa ipak, čitanje
mi nije zaokupljeno nikakvim gubijenjem riječi- u smislu
što ga ta riječ može imati u speleologiji); drugo čitanje ne
prelazi ni preko čega; ono važe, prianja uz tekst, ono čita,
III

ako se može tako reći, prilježno i sa zanosom, dohvaća u
svakoj t~čki te~:a ~inde_t~ koja p resijeca jezike- a ne aneg-
dotu: liJU ~e op~mJa (logtcka) protežnost, izlistavanje istina,
nego raslop:'an~e procesa značenja; kao u igri u kojoj se je-
d~vna ~ug1 slazu dlanovi, nadraženost ne nastaje u svadlji-
:'OJ. zur_b1,_ nego u nekoj vrsti okomitog urnebesa (okomitosti
Jv~z1ka l nJego~a uništenja); upravo u času kad svaka (razli-
Clta) r~ skace ~rek~ dr~ge (a ne jedna za drugom) nastaje
rupa kop odno~1 subJekt 1gre- subjekt teksta. No, paradok-
salno ,(do te mJer~ ~nijenje smatra da je dosta ići brzo pa
se ~-e~emo dosađ1vat1), to drugo čitanje, u pravom smislu
~:zb.ezno, odgovara modernom tekstu-granici. Čitajte sporo,
~ltaJte sv::r ~akvu Zolinu romanu, pa će vam knjiga ispasti
r; ru~u; cltaJte brzo, u odlomcima neki moderni tekst, pa
e~ taJ ~ekst postati neprovidan, nepristupačan vašem užitku:
~l hocete da se ~eš:o dogodi, a ne događa se ništa; jer ono
sto se dogada u ;ezzku ne dogada se u diskursu: ono što se
"događa", on~ što "ide", pukotina s dva ruba, međuprostor
~~:a~e, nastaJ; ~ o~ujmu jezika, u izricanju a ne u slijedu
l::rl~Ja: ne proždirat!, ne gutati, nego brstiti, pomno potkre-
slvatl,. te, kako bismo čitali te suvremene pisce, obnoviti
dokohcu nekadašnjih čitanja- biti aristokratski čitatelji.
***
Pristan~~ li prosuđivati neki tekst po užitku, ne mogu se
prepustit! do toga da kažem: ovaj je dobar, onaj je loš. Ne-
ma nagra~:· ne~a dobrih kritika, jer one uvijek uključuju
neku takucku v1zuru, neku društvenu uporabu i vrlo često
ne~u imaginarnu opremu. Ja ne mogu dozirati, zamisliti
da Je tekst.~s~vršiv, s~:eman ući u igru normativnih predi-
ka:~: ~rev1se J: o~o, n~!e dosta ono; tekst (isto je tako za glas
ko)l pJeva) moze 1zvuc1 od mene samo ovaj nimalo p ridjevni
sud: to je to! A još više: to je to za mene! To "za mene" nije
112
ni subjektivno, ni egzistencijalno, nego ničeovsko (" ... u biti,
uvijek je isto pitanje: Što je to za mene? ... ").
Brio teksta (bez čega zapravo teksta nema) bila bi njego-
va voija za nasladom: upravo tamo gdje on premašuje po-
tražnju, nadilazi tepanje i čime on pokušava prerasti prevlast
pridjeva- koji su vrata jezika kuda ideologija i imaginarno
prodiru u velikim valovima.
***
Tekst užitka: onaj koji zadovoljava, ispunja, izaziva euforiju;
onaj koji dolazi iz kulture, ne prekida s njom, vezan je za
udobnu praksu čitanja. Tekst naslade: onaj koji dovodi u
stanje gubitka, onaj koji onespokojuje (moždačakdo_stan~­
vite dosade), potresačitaočeve povijesne, kulturne, ps1holos~
ke osnove, postojanost njegovih ukusa, njegovih vrijednost!
i njegovih uspomena, dovodi u krizu njegov odnos prema
jeziku.
No anakroničan je subjekt onaj koji drži oba teksta u
svom polju a u ruci uzde užitka i naslade, jer on sudjeluje
istodobno i proturječna u dubokom hedonizmu svake kul-
ture (što ulazi u njega mirno pod krinkom umijeća života
gdje spadaju i stare knjige) i u dekonstr~ciji t~ k~~ture:
on uživa u čvrstoći svoga ja (to je njegov uz1tak) 1trazl svo-
ju propast (to mu je naslada). To je dvostruko rascijepljen,
dvostruko izopačen subjekt.
***
Društvo prijateija teksta: njegovi članovi ne bi imali ~išta
zajedničko (jer ne postoji nužno sporazum. o tekstov~ma
užitka), osim svojih neprijatelja: svakovrsmh dosadnjaka
113
koji obmanjuju odbacivanje teksta i užitka u njemu, bilo ***
iz kulturnog konformizma ili iz tvrdokornog racionalizma
(koji sumnjiči neku "mistiku" književnosti), ili iz političkog Na sceni teksta nema rampe: ne postoji iza teksta netko
moralizma, ili sa stajališta kritike označitelja, ili iz glupog aktivan (pisac), a ispred njega netko pasiv~ .(čitalac}; .ne
pragmatizma, ili iz budalastog lakrdijaštva, ili iz uništenja postoji jedan subjekt i jedan objekt. T~kst om zastarJ~hm
diskursa, gubitka rječite žudnje. Takvo društvo ne bi imalo gramatička stajališta: on je nediferenmano oko 0 . k~Jem
svog mjesta, ono bi se moglo kretati jedino u potpunoj govori jedan autor sklon pretjerivanju (Angelus. Stlesm.s):
atopiji; to bi ipak bila svojevrsna zadruga (falansterij), jer "Oko kroz koje vidim Boga isto je oko kroz koJe on vtdt
bi se u njoj priznale proturječnosti (pa bi stoga bila ograniče­ mene. "
na opasnost ideologijske obmane), obraćala bi se pozornost
na razliku, a sukob bi se kažnjavao time što bi se smatrao Čini se da govoreći o tekstu arapski erud~ti r.:be ~vaj
·· · · · · 1 Kakv tt·J·elo~ Imamo th vtse; tiJelo
beznačajnim (jer ne proizvodi užitak). divm tzraz: zzv;esno tyew. o · .. .
anatoma i fiziologa, ono što ga vidi znanost tit 0 koJem~
. v ' kr. t. vara komentatora
"Nek se na mjesto sukoba kradom uvuče razlika." Raz- raspravlja: to je te ks t gramattcara, l IC ' .. v• '
lika nije ono što zastire ili zaslađuje sukob, ona je s onu filologa. T o je fenotekst. Ali mi imam~ ~akođer ~ 1Jelo uzttka
stranu i mimo njega. Sukob ne bi bio ništa drugo nego mo- stvoreno isključivo od erotskih od~osaJ~, ~bez 1~e veze
ralno stanje razlike; kad god (a to se događa počesto) nije s onim prvim: drukčija je razdioba 1 naztvl)e~ tako J~ 1 sv~e~-
. · · J. eztka (o mh ztvth
taktičan (težeći preobrazbi nekog stvarnog stjecaja), može stom: on Je samo otvoren popts ognJeva . ,.
. .h ·h · al nih lutaJuCih crta ras-
se u njemu ukazati na nedostatak naslade, na neuspjeh neke ognJeva, om povremem svjet a, o .
. eks ka · · k J· e nam povolJnO na-
nastranosti što se splašnjava pod vlastitim kodom te ne zna poređemh u t tu o sJemenJe, a o , .
više sebe izmišljati: sukob je uvijek kodiran, agresija je tek domJ.esta)
v .U "semma . seternztatts
· · " , "zopyra" , opce poJmove, . .
fi · ) I a li tekst lJudski
najiskrivljeniji od svih govora. Odbijajući nasilje, ja odbijam osnovne postavke d revne ' ow IJe · ~ v
fil i-
sam kod (u Sadeovu tekstu, izvan svakoga koda, jer on ne- oblik, je li on lik, anagram tijela? Da, ~~ nas~g erotskog ta-
prestano izmišlja svoj vlastiti kod i jedino svoj kod, nema jela. Užitak u tekstu ne bi se moga~ sv~tt na nJ:govo ~ram i
sukoba: ništa osim pobjeda). Volim tekst jer je on za mene tičko (fenotekstualno) funkciomranJe, kao sto se qelesn
onaj rijetki prostor jezika iz kojega je odsutna svaka "scena" užitak ne može svesti na fiziološku potrebu.
(u domaćinskom, supružničkom smislu te riječi), svaka lo-
gomahija. Tekst nikada nije "dijalog": nema nikakve opas- Užitak u tekstu, to je trenutak u kojem će ~i ti!elo
. . .d . · moJ· e ti). elo nema tste tde-
nosti od pretvaranja, agresije ucjene, niti ima kakvog supar- krenuti za vlastltlm 1 eJama- Jer
ništva idiolekata; on usred ljudskog - tekućeg - odnosa je kao ja.
uspostavlja svojevrstan otočić, očituje nedruštvenu narav
zadovoljstva (jedina je dokolica društvena), omogućuje da
se nazre sablažnjiva istina naslade: naime, da bi ukinućem
svake imaginarnosti riječi ona mogla biti neutralna.
II5
II4
 ***
***

Užitak u tekstu nije nužno pobjedničkog, junačkog, mišića­

Kako doživjeti užitak u nekom ispripovijedanom užitku
vog tipa. Nije potrebno osoviti se. Moj užitak može lako
(odakle potječe dosada ispričanih snova)? Kako čitati kriti-
poprimiti oblik skretanja. Do skretanja dolazi kad god ne
ku? Postoji jedan jedini način: budući da sam pritom italac
poštujem cjelinu, te čineći se nošen amo-tamo po volji opsje-
na kvadrat, moram promijeniti svoj položaj: umjesto da
na, zavodljivosti i zastrašivanja jezika kao čep na valovima,
prihvatim biti povjerenikom tog kritičkog užitka - što je
ostajem nepokretan, okrećući se na osi nepokolebijivogužitka
si_guran ~ačin da t~ ulogu promašim- mogu postati njego-
koji me vezuje uz tekst (uz svijet). Skrećem kad god mi ne-
vim voaJerom: krwmice motrim užitak drugog, odajem se
dostaje društveni jezik, sociolekt (kao što se kaže: nedostaje
nastranosti; komentar tada u mojim očima postaje tekstom,
mi srčanostt). Zato bi drugo ime skretanja bilo: Nepokolebiji-
?kcy_om, o~oto~ s pukotinama. Izopačenost pisca (njegov
~e uzttak u ptsanJu bezfonkcije) udvostručuje i utrostručuje vo - ili možda još: Glupost.
IZopačenost kritičara i njegova čitaoca u beskraj.
Ipak, kad bi se uspjelo reći skretanje, danas bi to bio
T ekst o užitku ne može biti nego kratak (kao što se neki samoubilački diskurs.
kaže: to je sve? to je prekratko), jer, kako se užitak može iska-
zati samo preko neizravnoga govora zahtijevanja (ja imam
***
pravo na užitak), nemoguće je izići iz kratke, dvodobne di-
j~ektike: dobe dokse, mnijenja, i dobe paradokse, osporava-
Užitak u tekstu, tekst užitka: ti su izrazi dvoznačni jer nema
np. Nedostaje treći izraz, drugačiji od užitka i njegove cen-
francuske riječi kojom bi se pokrio ujedno užitak (zadovolje-
zure. Taj se izraz odgađa za poslije, i dokle god se bude
nje) i naslada (obeznanjenje). "Užitak" se ovdje, dakle (i
zapinjalo o samo ime užitka, svaki tekst o užitku imat će
bez mogućnosti upozorenja), čas poklapa s nasladom,~~
jedino ulogu odgađanja; bit će to uvod u ono što se neće
joj je suprotan. Ali ja se s tom dvoznačnošću moram pomm-
nikad napisati. Sličan onim proizvodima suvremene umjet-
ti; jer meni je s jedne strane potreban neki općeniti "užitak'',
nosti koji iscrpe svoju nužnost tek što ih vidimo (jer vidjeti
svaki put kad se moram pozivati na neko prekoračenje u
ih, znači smjesta shvatiti u koju su razornu svrhu izloženi:
tekstu, na ono što u njemu prevršuje svaku (društvenu)
u njima nema više nikakva kontemplativnog ili zabavnog
ulogu i svako (strukturalno) funkcionirao je; a s druge strane,
trajanja), takav bi se uvod mogao samo ponavljati- nikada
meni je potreban neki pojedinačni "užitak", puki dio nek~g
ničemu ne služeći kao uvod.
Sve-užitka, kad god moram razlikovati euforiju, prevršenJe,
komfor (osjećaj prepunjenosti kamo kultura slobodno pro-
dire), od trzaja, potresa, gubitka, svojstvenih nasladi. Ja
sam prinuđen na tu dvoznačnost jer ne mogu pročistiti ri-
ječ "užitak" od smislova koje povremeno ne želim: ja ne
117
n6
 Naslada je ne-iskaziva, za-bran jena. Upućujem na. La-
mogu spriječiti da u francuskom "užitak" ne upućuje ujed-
cana ("O no čega se treba držati jest da je naslada zabranJena
no na neku općenitost (princip užitka) i na neku minijaturi- onome tko govori, kao takvom, ili još da može biti izrečena
za~i~~ ("Glupani su na svijetu radi naših sitnih užitaka"). samo između redaka ... ") i na Leclairea (" ... onaj tko govori
PnsilJen sam, dakle, dopustiti da iskaz u mom tekstu dolazi
svojim govorenjem zabranjuje sebi nasladu, ili korel~tivno,
u proturječje.
onaj tko doživljava nasladu čini da svako slovo - 1 svako
moguće rečeno- nestane u apsolutu poništenja što ga sla-
. ~arv~it~ nije v:ek m~a naslada? Zar naslada nije tek
.
VL ") •
~aJnJl ~Itak. Zar ~Itak niJe tek naslada oslabljena, prihva- Pisac užitka (i njegov čitalac) prihvaća slovo; odričući
se naslade, on ima pravo i moć izreći je: slovo je njegov uži-
cena -I skrenuta nizom pomirenja? Nije li naslada tek su-
:~v, nep~~redan (neposredovan) užitak? O odgovoru (da
tak; on je njime opsjednut kao što su svi oni koji vole jezik
Ihne: ovisi način na koji ćemo ispričati povijest našeg mo-
(ne govor), svi logofili, pisci, epistolari, jezikoslovci; o teksto-
derniteta: Jer ako kažem da između užitka i naslade postoji vima užitka moguće je, dakle, govoriti (nema rasprave s
samo razlika u stupnju, kažem i to da je povijest pacificirana:
poništenjem naslade): kritika se uvijek odnosi na tekstove
te~t naslade samo je logični, organski, povijesni razvoj teksta
užitka, nikada na tekstove naslade: Flaubert, Proust, Stendh~
uzt~ka; av~ garda je uvijek samo progresivan, emancipiran
neiscrpno su komentirani; kritika onda kaže o tekstu ko )l.
ob~tk prosle kulture: danas izlazi iz jučer, Robbe-Grillet je
podupire ispraznu nasladu, nasladu prošlu ili buduć~: vt
vec u Flaubertu, Sollers u Rabelaisu, cijeli Nicolas de Stael
ćete čitati, ja sam pročitao: kritika je uvijek povijesna ih bu:
u ~~a Četvorna centimetra Cezannea. Ali ako, naprotiv,
dućnosna: konstativni prezent, zabranjena mu jeprezentac~­
mishm da su užitak i naslada usporedne sile, da se oni ne
ja naslade; njezin je omiljeni predmet, dakle, kultura kop
mogu sresti i da između njih ima više od borbe: nekomuni-
je sve u nama osim naše sadašnjosti.
~.cija,.onda doista moram misliti da povijest, naša povijest,
S piscem naslade (i njegovim čitaocem) počinje n:~dr­
niJe mirna, pa čak možda ni inteligentna, da se tekst naslade
živi, nemogući tekst. T aj tekst je izvan užitka, izvan krtt~ke,
u njoj.~vijek pojavljuje na način sablazni (šepanja), da je
osim da bude dosegnut nekim drugim tekstom naslade: Vl ~~
on UVIJ.ek trag nekog reza, neke potvrde (a ne procvata) i
možete govoriti "o" takvom tekstu, možete s~o g~vor·1~1
da subJekt ~e povijesti (onaj povijesni subjekt koji jesam
"u" njemu, na njegov način, ući u bezumni plagtpt, htste~lC~
među drugtma), ne samo da se ne smiruje prednjačeći u
no potvrditi prazninu naslade (a ne opsjednuto ponavlpn
vo~stvu uk~sa prošlih djela i podupiranju modernih djela
u hJepom diJalektičkom pokretu sinteze, nego je uvijek sa- slovo užitka).
mo "živa proturječnost": raskoljeni subjekt koji ujedno uži-
va preko teksta u čvrstoći njegova ja i u njegovu padu.
***
Uostalom, evo neizravnog sredstva podrijetlom iz psi- Cijela jedna mala mitologija nastoji nas uvjeriti kako j.e
hoanalize da se zasnuje opreka teksta užitka i teksta naslade: užitak (a napose užitak u tekstu) desničarska ideja. N a desni-
užitak je iskaziv, naslada nije.
119
n8
ci, izručuje se istim pokretom prema ljevici sve što je ap-
straktno, dosadno, političko, a za sebe se zadržava užitak:
dobrodošli među nas, vi koji napokon dolazite k užitku u
književnosti! A na ljevici, iz ćudoređa (zaboravljajući na
Marxove i Brechtove cigare), podozrijeva se i prezire svaki
"ostatak hedonizma". Na desnici, traži se užitak protiv inte-
lektualnosti, klerikature: to je stari reakcionarni mit o su-
protnosti između srca i uma, osjeta rasudbe, (toplog) "živo-
ta" i (hladne) "apstrakcije": ne mora li umjetnik, prema
zloslutnom Debussyjevu naputku, "ponizno nastojati pru-
žiti užitak"? Na ljevici, suprotstavlja se spoznaja, metoda,
angažman, borba, "pukoj nasladi" (pa ipak, što ako je mo-
guće naslađivati se samom spoznajom?). Na obje strane, ta
čudna pomisao da je užitak nešto jednostavno, zbog čega
ga zahtijevaju ili preziru. Užitak nije, međutim, sastavnica
teksta, on nije naivni preostatak; on ne ovisi o logici razbora
i osjeta; on znači skrenutost s pravca, nešto što je ujedno
revolucionarno i nedruštveno pa ga ne može uzeti na sebe
nijedna zajednica, nijedan mentalitet, nijedan idiolekt. Neš-
to neutralno? Vidi se da je užitak u tekstu sablažnjiv: ne za-
to što je amoralan, nego stoga što je atopičan.
***
Čemu u tekstu sva ta rječita raskoš? Ne spada li raskoš je-
zika u bogatstva suviška, u nekorisnu rastrošnosti bezuvjetni
gubitak? Ne sudjeluje li neko veliko djelo užitka (primjerice
Proustovo) u istu ekonomiju kao i egipatske piramide? Je
li pisac danas zamjena preostala od Prosjal<a, Redovnika,
Bonza: neproizvodna, pa ipak pothranjivana? Kakav god
bio alibi što ga sebi daje književna zajednica, analogna bu-
dističkoj Sanghi, ne uzdržava li nju merkantilno društvo,
ne zbog onoga što pisac proizvodi (on ne proizvodi ništa),
120
nego zbog onoga što on spaljuje? Kao društveni višak, ali
nipošto suvišan? v• •
Modernitet se neprestano trudi da premas1 razmJenu:
on se hoće opirati tržištu djela (isključujući se iz masovnih
komunikacija), znaku (izuzećem od smisla, ludilom), zdra-
voj spolnosti (nastranošću koja oduzima naslad~ svrho~
vitosti reprodukcije). Pa ipak: razmjena sve to vraca k sebi
prilagođavajući ono što se čini da j~ ni~eče, o~~ doh~aća
tekst, stavlja ga u optjecaj nepotrebnih alt zakonmh trosk?.~
va: i eto ga opet smještenog u nekoj kolektivn~j ekonomiJI
(pa bila ona samo psihološka): i sama n~ko~~s~.ost teks:a
postaje korisnom u svojstvu podača. Drugtm riJe~tma, ~us~
tvo živi na način rascjepa: ovdje je uzvišeni, nezamterestrani
tekst, a ondje tržišni predmet kojemu je vrijednost... g~atu­
itet toga predmeta. Ali društvo o tom rascjepu nema poJm~:
ono ne pozna vlastitu izopačenost. "Dvije strane k~!e se prept-
ru imaju svaka svoj dio: nagon ima pravo na uznak, ~tv~r­
nost dobiva dužno poštovanje. Ali- dodaje Freud-;edmo
je smrt besplatna, kao što svi znaju." Za te~t ~i bilo ~es~la~~o
jedino njegovo vlastito uništenje: ne ptsan, ne ptsatl vtse,
ne isključujući mogućnost da tekst bude stalno iskupljen.
***
·v • r· . d o· tako mi dolaze
Biti s onime k oga vo lIS, a mts 1t1 na rug · ..
!e
najbolje misli, tako najbolje izmišljam ono Što mt n~op:.
hodno za rad. Kao i za tekst: on pobuđuje u ment naJveci
užitak ako me uspije navesti da ga čuje~ neizr:vn~; ~o
sam, čitajući ga, naveden često podignuti gl:.vu, cun nes~o
drugo. Nisam nužno zarobijen tekstom uzt:ka: :?~oze
biti neki lagani, složeni, tanani, gotovo omarniJ:n~ Cl~: Izne-
nadan pokret glave, kao pokret ptice koja ~e cu!e ~Ista od
onog što mi slušamo, koja sluša ono što mt ne CUJemo.
121
 ***
Uzbuđenje: zašto bi ono bilo antipatično nasladi Qa sam
ga nepravedno vidio posve na strani sentimentalnosti, mo-
~alne ~uzije)? T o je smućenost, na rubu obeznanjenja: nešto
IZopaceno pod dobronamjernom vanjštinom; to je možda
čak najprepredeniji od svih gubitaka jer proturječi općem
pravilu koje hoće dati nasladi čvrsti lik jako, silovito, sirovo:
nešt~ n~o mišićavo, napeto, falično. Suprotno općem
pravilu: mkada se ne treba dati obmanuti slikom naslade·
pristat! da je p~~poznamo gdje god dođe do smetnje u Iju~
bavnoJ regulaCiJi (preuranjena, zakašnjela, uzbuđena nasla-
da, itd.): ljubav-strast kao naslada? Naslada kao mudrost
(kad joj uspije shvatiti sebe samu izvan vlastitih predrasuda)?
***
Ner:na ~omoći: dosada nije jednostavna. Iz dosade (pred
nekim dJelom, nekim tekstom) se ne možemo izvući gestom
r~r~nos~i ili otresanja. Kao što užitak u tekstu pretpos-
tavlp CiJelu Jednu neizravnu proizvodnju, tako se dosada
ne može pohvaliti nikakvom spontanošću: nema iskrene
dosade: ~o mi je tekst-tepanje dosadan, to je zato što zapra-
vo ne vohm potražnju za njim. Ali da ga volim (da imam
kakvih materinskih želja)? Dosada nije daleko od naslade:
ona je naslada viđena s obala užitka.
***
Što je više neka priča ispričana na pristojan, dobrohotan
način, bez pakosti, skrušenim tonom, to je lakše preokrenuti
je, zacrniti je, pročitati je naopako (Mme de Segur kad je
!22
čita Sade). Budući da je čista proizvodnja, taj preokret divno
razvija užitak u tekstu.
***
Čitam u Bouvardu i Pecuchetu ovu rečenicu u kojoj nalazim
užitak "Stolnjaci, plahte, ubrusi vertikalno su visjeli pričvrš­
ćeni drvenim štipalicama za napetu užad." Ja tu uživam u
suvišku točnosti, u svojevrsnoj manijakalnoj preciznosti
jezika, u opisivačkom ludilu (koje opet nalazimo u teksto-
vima Robbe-Grilleta). Prisustvujemo ovom paradoksu:
književni je jezik razdrman, premašen, ignoriran, upravo u
onoj mjeri u kojoj se on prilagođuje "čistom" jeziku, bitnom
jeziku, gramatičkom jeziku (taj je jezik, razumije se, samo
ideja). Točnost o kojoj je riječ ne proizlazi iz nadmetanja u
brizi, ona nije retorički suvišak, kao da se stvari sve boije i
boije opisuju- nego iz promjene koda: (daleki) uzor tog
opisa nije više oratorski govor (više se ništa ne "slika"), nego
neka vrsta leksikografskog artefakta.
***
T ekst je fetiški predmet, a taj mefttiš žudi. Tekst me izabire
cijelim jednim rasporedom nevidljivih zaslona, selekcijskih
smicalica: rječnikom, referencijama, čitljivošću itd.; a izgub-
ljen usred teksta (ne iza njega na način boga ex machina),
postoji uvijek drugi, autor.
Kao ustanova, pisac je mrtav; njegova je građanska,
čuvstvena, životopisna osoba nestala; razvlaštena, ona nad
njegovim djelom nema više strašnu moć očinstva kojemu
su povijest književnosti, obrazovanje i mnijenje stavili ~
dužnost da obnovi pripovijedanje; ali u tekstu, na stanovit

n~čin: ja žudi": auto~a: meni je potreban njegov lik (koji
mJe m predodzba o nJemu, ni njegova projekcija), kao što
je njemu potreban moj (osim za "tepanje").
***
Ideologijski su sustavi fikcije (kazališne utvare, rekao bi Ba-
con), romani dobro proviđeni intrigama, krizama, dobrim
i zlim osobama (romaneskno je pak nešto sasvim drugo:
obična nestrukturalna podjela, rasijan ost oblika: maya). Sva-
ku fikciju podržava neki društveni način govora, neki socio-
lekt, s kojim se ona poistovjećuje: fikcija je onaj stupanj
postojanosti koju je postigao neki jezik kad se iznimno
dobro primio te nalazi svećeničku klasu (duhovnika, intelek-
tualca, umjetnika) koja će ga između sebe govoriti i širiti.
" ... Svaki narod ima iznad sebe takvo nebo raspoređe­
nih matematičkih pojmova, te, pred zahtjevom istine, on
zatim shvaća da nijednog konceptualnog boga ne treba
tražiti drugdje do u njegovoj sferi" (NietzSche): svi smo mi
zatočeni istinom jezika, to jest njihovom regionalnošću,
povučeni u strašno suparništvo koje im određuje okružje.
Jer, svaki način govora (svaka fikcija) bori se za hegemoniju;
ako za sebe ima moć, on se širi posvuda u tekućem i svaki-
dašnjem društvenom životu, postaje doxa (mnijenje) i narav:
to je tobože apolitičan način gpvora ljudi iz politike, držav-
nih činovnika, to je način govora tiska, radija, televizije, to
je razgovorni govor; ali, čak izvan vlasti, protiv nje, suparniš-
tvo se preporađa, načini govora se frakcioniraju, bore izme-
đu sebe. Zivo tom jezika ravna nesmiljena top ika; jezik svag-
da dolazi s nekog mjesta, on je ratni topos.
Taj topos predočio je sebi svijet jezika (logosferu) kao
golem i neprekidan sukob paranoja. Preživljavaju jedino
124
sustavi (fikcije, načini govora) koji su dosta domišljati da
proizvedu posljednju figuru: onu koja označava protivnika
pomoću jedne poluznanstvene, poluetičke riječi, svojevrs-
nim vrtuljkom što omogućava da se istodobno zaključuje,
objašnjava, osuđuje neprijatelj, da se izbljuje i iskupi, jed-
nom riječju: da se navede da pati. T ako je, između ostalog,
s nekim vulgatama: marksističkim načinom govora, za koji
je svaka suprotnost klasna; psihoanalitičkim, za koji je svako
odbijanje traženje, itd. On se čudio što jezik kapitalisti~ke
moći ne sadrži, na prvi pogled, takvu sistemsku figuru (ostm
onih najniže vrste, kad se i protivnicima govori jedino kao
o "zatrovanim", "teledirigiranim" itd.); shvatio je tada kako
(utoliko jačt) pritisak kapitalističkog jezika nije paranoidne,
sustavne, argumentativne, artikulirane vrste; to je neminov-
no zaglibljenje, neka doxa, neki način nesvjesnosti: ukratko,
ideologija u svojoj biti.
Da bi ti govoreni sustavi prestali smućivati i dovo~~ti
u nepriliku, nema drugog načina nego se u jednom od nJih
nastaniti. Inače: a ja, a ja, što ja radim u svemu tome?
Tekst je, pak, atopičan, ako ne u potrošnji, a ono barem
u svojoj proizvodnji. To nije način govor~, fikcij:~. s~st~v
:o
se u njemu prevršuje, raščinja (to prevršenJe, ra:'cmJanJ~
jest označavanje). Od te atopije tekst preuztma t pre~ost
čitatelju neko čudno stanje: ujedno isključen~ i spokoJnO:
U ratu jezika može biti mirnih tenutaka, a tl su trenut::!
tekstova ("Rat ne isključuje mir- kaže jedan od Brechtovth
likova... - Rat ima spokojnih trenutaka... Između dva ~~~a­
ja može se iskapiti i vrč piv~... "). lzm~~~ dva ~~pa.da)J nJe:
čima, između dva sustava blistave vanJstme, uvt Jek Je moguc
užitak u tekstu, ne kao predah, nego kao nepravilan- disoci-
ran- prolaz nekog drugog jezika, kao vježba u nekoj dru-
gačijoj fiziologiji.

Previše je još heroizma u našim jezicima; u najboljih
- mislim na Batailleov jezik - razdraženost nekih izraza i
napokon zavodljivi heroizam. Užitak u tekstu (naslada u
tekstu) je, naprotiv, poput naglog brisanja ratničke kakvoće,
prolazna oljuštenost od piščevih kvržica, zastoj "srca" (hra-
brosti).
Kako neki jezik, koji pripada jeziku, može biti izvan
jezika? Kako poizvanjštiti (staviti van) načine govora svijeta,
a ne sakriti se u nekom zadnjem govorenju u odnosu na
koji bi svi drugi bili naprosto preneseni, navedeni? Tek što
imenujem, imenovan sam: uhvaćen u suparništvu imena.
Na koji se način tekst može "izvući" iz rata fikcija i socio-
lekata?- postupnim radom iscrpljivanja. T ekst ponajprije
dokida svaki metajezik, te je upravo u tome tekst: nikakav
glas (Znanost, Razlog, Ustanova) nije u pozadini onog što
iz:iče. T ekst zatim ništi do kraja, sve do protUlječja, vlastitu
diskurzivnu kategoriju, svoju sociolingvističku referenciju
(svoju "vrstu"): on je "komično koje ne navodi na smijeh",
ironija koja ne podčinjava, klicanje bez duše, bez mistike
(Sarduy), navod bez navodnika. Napokon, tekst može, ako
želi, napasti kanonske strukture samog jezika (Sollers): rječ­
nik (razbarušene kovanice, riječi-ladice, transliteracije), sin-
taksu (nema više logičke stanice, nema više rečenice). Treba
izazvati, transmutacijom (a ne više samo transformacijom),
pojavu novog alkemijskog stanja jezične tvari; to nečuveno
stanje, ta užarena kovina, izvan podrijetla i izvan općenja,
tada je naprosto jezik, a ne neki jezik, pa bio on razriješen,
oponašan, ironiziran.
Užitak u tekstu ne prihvaća ideologiju. Ipak: ta drskost
ne dolazi preko liberalizma, nego preko izopačenosti: tekst
i njegovo čitanje rascijepljeni su. Ono što je prevršeno i
razbijeno jest moralno jedinstvo što ga drušrvo zahtijeva od
u6
S\'akog ljudskog proizvoda. Mi čitamo neki tekst (užitka)
kao što muha leti u prostoru sobe: naglim promjenama
pravca, lažno konačnim, poslenim i nepotrebnim; ideolo-
gija prelazi na tekst i njegovo čitanje kao rumenilo na lice
(u ljubavi, neki erotski uživaju u tom crvenilu); svakom
piscu užitka događaju se te bedaste rumeni (Balzacu, Zoli,
Flaubertu, Proustu; jedini je možda Mallarme gospodar
svoje kože); u tekstu užitka suprotne sile nisu više u stanju
potisnutosti nego postajanja: ništa više nije antagonistično,
sve je pluralno. Prijeći ću ovlaš reakcionarnu noć. Napri-
mjer, u Zolinoj Plodnosti, ideologija je očigledna i osobito
ljepljiva: naturizam, familijarizam, kolonijalizam; unatoč
tome, nastavljam čitati tu knjigu. Je li to iskrivljenje banalno?
Prije bi se mogla smatrati zapanjujućom štedljiva umješnost
kojom subjekt sebe dijeli, dijeleći svoju lektiru, opirući se
priljepčivosti suda, metonimiji zadovoljenosti: ne znači li
to da subjekt čini objektivnim?
N eki hoće tekst (umjetnost, slikarstvo) bez sjene, odsje-
čen od "vladajuće ideologije"; ali to znači htjeti tekst bez
plodnosti, bez proizvodnosti, jalov tekst (vidi mit o že~i
bez sjene). Tekstu je potrebna njegova sjena: ta sjena, to Je
nešto malo ideologije, nešto malo predodžbe, nešto malo sa~:­
žaja: utvara, džepova, tragova, nužnih oblaka; subvemp
mora proizvesti svoj vlastiti clair-obscur. .. " .. .
(Obično se kaže: "vladajuća ideologip . Taj JC maz
pogrešan. Jer, što je to ideologija? T o je upravo idej~ ukol!ko
vlada: ideologija može jedino biti vladajuća. Isto Je toliko
osnovano govoriti o "ideologiji vladajuće klase", jer postoji
klasa nad kojom se vlada: u onih" nad kojima se vlada" n:-
ma ničega, nikakve ideologije, ako to nije u~ravo -.a.t~ J~
posljednji stupanj otuđenja- ideolo~i~~ ~OJ.U su pn~Il}em
[kako bi simbolizirali, dakle kako bi ZIVJeh] posuditi od
klase koja vlada nad njima. Društvena se borba može svesti
127
 ~a bo rb.~ dviju suparničkih ideologija: to je subverzija svake
IdeologiJe u pitanju.)
***
D~ br~ o~re~ti :·maginarne službe jezika, to jest: riječ kao
~~~edinacnu Jedmicu, magičnu monadu; govor kao oruđe
th IZraz. ~isli; pisanje kao transliteraciju govora; rečenicu
kao logtcku, zatvorenu mjeru; sam nedostatak ili odbaciva-
nje jezika kao prvotne, spontane, pragmatičke sile. Za sve
te artefakte brine se imaginarno znanosti (znanost kao ima-
ginarno): lingvistika iskazuje istinu o jeziku, ali jedino u
~vome: "da nije počinjena nijedna svjesna iluzija": no, to
Je samo ,o.dr edenJe· tmagmarnog:
· · nesvjesnost nesvjesnog.
v Vec Je ~rva zadaća ustanoviti u znanosti o jeziku ono
sto ~u se pndalo slučajno, iz prezira ili, još češće, uskratilo:
semt~:ogija (stilistika, retorika, govorio je Nietzsche), prak-
sa, et~cka ~c-ija, "oduševljenje" (opet Nietzsche). Druga je
zadaca st:v~tl opet u znanost ono što ide usuprot njoj: u
ov~ m slucaJu, tekst. Tekst je jezik bez svog imaginarnog,
to Je ono Što nedostaje znanosti ojeziku da bi se očitovala nje-
gova opća važnost (a ne njegova tehnokratska posebnost).
Sve Što lingvistika jedva podnosi ili odlučno odbija (kao
kanonska, p~zitivna znanost), označavanje, nasladu, to je
upravo ono sto tekst izvlači iz imaginarnih službi jezika.
. O ~žit~u u tekstu nije moguća nikakva "teza"; jedva
neki uv1~ (mtrospekcija) koji se ubrzo prekida. Eppure si
gaude! Pa tpak, unatoč i nasuprot svemu, ja u tekstu uživam.
Ima li barem primjera? Moglo bi se pomisliti na gole-
~ u k~lek:ivnu ž~tvu: kad bi se sabrali svi tekstovi kojima
Je usp;elo tzazvatt u nekome užitak (odakle god ti tekstovi
128
došli), očitovalo se to tekstualno tijelo (korpus je dobra riječ)
pomalo na način kako je psihoanaliza izložila čovjekovo
erotsko tijelo. Opravdana je, međutim, bojazan da bi takav
rad uspio samo protumačiti sakupljene tekstove; projekt bi
se neizbježno razdvojio: budući da ne može sebe iskazati,
užitak bi ušao u opću putanju motivacija od kojih nijedna
ne bi mogla biti konačna (navodim li ovdje neke užitke u
tekstu, činim to uvijek u prolazu, vrlo privremeno, a nipošto
redovito). Jednom riječju, takav se rad ne bi mogao pisati.
J ase mogu jedino okretati oko takva sadržaja- pa je, prema
tome, bolje to činiti ukratko i odvojeno nego zajednički i
nadugo i naširoko; bolje je odustati od toga da se prijeđe s
vrijednosti uopće, koja je osnova afirmacije, na različite vrijed-
nosti, koje su učinci kulture.
Kao stvor jezika, pisac je svagda zaraćen s fikcijama
(načinima govora), ali je u tome uvijek samo igračka, jer je
jezična djelatnost što ga tvori (pisanje) uvijek izvanmjesna
(atopijska); zbog običnog učinka polisemije (rudimentar-
nog stadija pisanja), ratoborni angažman nekog književnog
govora od samog je početka sumnjiv. Pisac se uvijek nalazi
na slijepoj mrlji sustava, nošen strujom, on je Joker, mana,
neki nulti stupanj, mrtvac iz bridgea: neophodan smislu
(borbi), ali on sam bez nekog utvrđenog smisla; njegovo
mjesto, njegova (razmjenska) vrijednostmijenjaju se prema
kretanjima povijesti i taktičkim potezima ratovanja: od
njega se zahtijeva sve i/ili ništa. On sam je izvan razmjene,
zaronjen u ne-korist, mušotoku zen, bez želje da uzme išta
osim nastrane naslade u riječima (ali naslada nikada nije
stečevina: ništa je ne odvaja odsatorija, gubitka). Paradok-
salno: tu bezrazložnost pisanja (koja se preko naslade pribli-
žava bezrazložnosti smrti) pisac prešućuje: on se grči, opire,
niječe mogućnost da bude zanijet, potiskuje nasladu: ima

ih vrlo malo koji suzbijaju ujedno ideologijsku i libidinalnu
represiju (razumije se, onu kojoj intelektualac dopušta da
tlači njega samog: njegov vlastiti jezik).
***
Čitajući jedan tekst što ga navodi Stendhal (ali koji nije
njegov) 1, nalazim u njemu Pro usta po jednoj sićušnoj poje-
dinosti. Biskup Lescarsa imenuje nećakinju svog velikog
vikara nizom preciznih usklika (moja mala nećakinjo, moja
mala prijateljice, moja lijepa brineto, ah mala nezasitnice.~
koji uskrsavaju u meni obraćanje dvjema glasonošama Grand
Hotela u Bal becu, Marie Gen este i Celeste Albaret (O, vra-
žice s kosom šojke, o duboke li zlobe! Ah, mladosti!Ah, krasne
li kože.~. Drugdje, ali na isti način, ja počevši od Pro usta či­
tam kako Flaubert piše o normandijskim procvalim jabu-
kama. Sladim se carstvom formula, preokretanjem podri-
jetla, slobodom kojom se iz kasnijeg teksta pojavljuje raniji.
Shvaćam da je, barem za mene, referentno djelo, opća mat-
hesis, manda/a cijele književne kozmogonije -kao što su
bila Pisma gospođe de Sevigne za pripovjedačevu baru, vi-
teški romani za Don Quijotea, itd.; to uopće ne znači da
sam ja "specijalist" za Prousta: Proust je ono što mi dolazi,
a ne ono što ja zovem; on nije "autoritet" nego naprosto
kružna uspomena. I upravo je to inter-tekst: nemogućnost
da se živi izvan beskonačnog teksta - bio taj tekst Proust,
ili dnevni list, ili televizijski zaslon: knjiga stvara smisao,
smisao stvara život.
1
"Episodes de la vie d'Athanase Auger, publies par sa niece", u
Memoires d'un touriste, I, pp. 238-245 (Stendhal, CEuvres completes,
Calmann-Lćvy, 1891).
IJO
***
Ako zabijete čavao u drvo, drvo se opire ovisno o ~jestu
gdje ga napadate: kaže se da drvo nije izotr~p~~· NI tekst
nije izotropan: rubovi i pukotine su nepre~~Idiv~. Isto tak~
kao što se (suvremena) fizika mora prilagoditi ne-IzotropnoJ
naravi nekih sredina, strukturalna analiza (semiologija) treba
raspoznati i najmanje otpore teksta, nepravilni crtež njego-
vih žila.
***
Nijedan predmet nije u postojanom odnosu s užitkom (~­
can u povodu De Sadea). Ipak, za pisca taj predmet postoJI;
to nije govor, to je jezik, materinskijezik. Pisac je netko tko
se igra s tijelom svoje majke (upućujem n~ Pl e~ et~, o ~ut­
reamontu i o Matisseu): da bi ga proslaviO, uljepsao, Ih da
bi ga raskidao, doveo ga do granice onoga što se može pr~­
poznati od tijela: ići ću čak dotle da uživam u izobliča~~n;u
jezika, a javno mnijenje će vrisnu ti jer ono neće da se Izo-
bličuje priroda".
***
Reklo bi se da za Bachelarda pisci nisu nikada pisali: jednim
bizarnim rezom, oni su samo čitani. On je tako zasno~a~
čistu kritiku čitanja i zasnovao ju je na užitku: zaok~ylJel11
smo jednom homogenom praksom (kliznom, eufoncnom,
nasladnom, jednodušnom, razdraganom), i t~.nas pr~a
ushićuje: čitanje-sanjarenje. S Bach~lardo~, Cijela poeziJa
(kao obično pravo da se diskontinUira kn)lzevnost, borba)
IJI
 p:el~i po~ upliv Užitka. Ali čim se djelo opaža s gledišta
ptsanp, UŽitak počinje škripati, naslada se pojavljuje i Bache-
lard se udaljava.
***
Zanimam se za jezik zato što me ranjava ili zavodi. Nema
li možda u tome kakve klasne erotike? Ali koje klase? Gra-
đanske? Ona nema naklonosti prema jeziku koji, kao luk-
s~, nije više u njezinim očima ni element umjetnosti življe-
np (što je smrt "velike" literature), već samo oruđe ili ukras
~~razeologija). Ako je riječ o puku, tu nestaje svake magijske
th ~oet~ke djelatnosti: nema više karnevala ni igre riječi:
svrseno Je s metaforama, a kultura sitnog građanstva nameće
vlast stereotipa. (Proizvodna klasa ne posjeduje nužno jezik
svoje uloge, svoje snage i moći. Dakle: raspada se solidarnost
i ~mpatije koje su u njoj vrlo snažne, a u drugim klasama
mkakve. Treba podvrći kritici totalizirajuću iluziju: svaki
aparat ponajprije unificira jezik; ali nije potrebno poštovati
sve.)
Preostaje jedan otočić: tekst. Pripadaju li te naslade
kasti, mandarinima? Užitak možda, naslada nikako.
Nikakva proizvodnja značenja (nikakva naslada) ne
m~že se ?ogaditi, uvjeren sam, u masovnoj kulturi (koju
:'alJa razlikovati, kao vodu od vatre, od kulture masa), jer
Je uzor te kulture malograđanski. Svojstvo je našeg (povijes-
nog) proturječja što je proizvodnja značenja (naslada) u
cjelini pribjegla alternativi: ili mandarinskoj praksi (prois-
~e~?j iz iznurivanja građanske kulture) ili kakvoj utopijskoj
tdeJI (neke buduće kulture, izrasle iz radikalne, nevidene,
nepredvidive revolucije, o kojoj onaj koji piše zna samo
jedno: da u nju, kao Mojsije, neće ući).
132
N edruštvena narav naslade. Ona je nagao gubitak druš-
tvenosti, pa ipak iz nje ne slijedi nikakav pad natrag k su-
bjektu (subjektivnosti), osobi, samoći: sve se gubi, upotpu-
nosti. T o je najdublje dno tajnosti, mrak kao u kinu.
Sve socioideologijske raščlambe slažu se u zaključku o
razočaranju kao pobudi književnosti (što im oduzima nešto
od njihove pertinencije): po njima, djelo bi uvijek pisala
neka društveno razočarana ili nemoćna skupina koju je
povijesni, politički stjecaj, izbacio iz borbe; književnost bi
bila izraz tog razočaranja. T e raščlambe zaboravljaju (a to
je prirodno, jer se te hermeneutike osnivaju isključivo na
istraživanju označenog) strahovito naličje pisanja- nasladu:
nasladu koja može eksplodirati, tijekom stoljeća, iz stanovi-
tih tekstova koji su, međutim, napisani u slavu i najsumor-
nije, najzlokobnije filozofije.
***
Jezik koji govorim u sebi nije iz mog doba; on je po naravi
izložen ideologijskoj sumnji; moram se, dakle, protiv njega
boriti. Pišem zato što ne želim riječi koje nalazim: odbijajući
ih. A u isto vrijeme, jezik mog užitka je pretposy'ednji jezik:
cijele večeri čitam Zolu, Prousta, Vernea, Monte-Crista,
Memoare jednog turista, čak ponekad Juliena Greena. To
je moj užitak, ali ne i moja naslada: ovo potonje ima izgleda
nadoći jedino s apsolutno novim, jer samo novo može poko-
lebati (pobiti) svijest (lako? nipošto: devet puta od deset,
novo je samo stereotip novosti).
Novo nije moda, to je vrijednost, osnova svake kritike:
naša procjena svijeta više ne ovisi, barem ne izravno, kao
što je to u Nietzschea, o suprotnosti između Starog i Novog
133
 (erotika Novog počinje od 18. stoljeća: duga preobrazba u
hodu). Da bi se izmaklo otuđenju što ga proizvodi današnje
društvo, ima još samo ovo sredstvo: bijeg naprijed: svaki
stari jezik smjesta je kompromitiran, a svaki jezik postaje
star čim se ponavlja. Enkratski pak jezik (koji nastaje i širi
se pod zaštitom vlasti) statutarno je jezik ponavljanja; sve
službene ustanove jezika strojevi su za ponavljanje: škola,
sport, oglašivanje, masovni rad, šansona, informacije- svi
oni uvijek ponavljaju istu strukturu, isti smisao, često čak
iste riječi: stereotip je politička činjenica, glavna figura ideo-
logije. Pred nama, Novo je naslada (Freud: "U odraslog,
novost je uvijek uvjet uživanja"). Otuda današnje stanje
snaga: s jedne strane masovna plitkoća (povezana s ponavlja-
njem jezika)- plitkoća izvan naslade, ali ne nužno i izvan
užitka - a s druge strane rubni, ekscentrični polet prema
Novom - mahniti polet koji će moći ići sve do uništenja
govora: pokušaj da se povijesno uskrisi naslada potisnuta
stereotipom.
Suprotnost (nož vrijednosti) nije nužno između posve-
ćenih, imenovanih opreka (materijalizam i idealizam, refor-
mizam i revolucija itd.), nego je svagda i posvuda između
iznimke i pravila. Pravilo je zloporaba, iznimka je naslada.
Naprimjer, u stanovitim je trenutcima moguće podržavati
iznimku Mistika. Sve prije nego pravilo (općenitost, stereo-
tip, idiolekt: gusti jezik).
Ipak, može se tvrditi posve suprotno (unatoč tome
što ja to ne bih tvrdio): ponavljanje bi simo od sebe moglo
proizvesti nasladu. Za to ima obilje etnografskih primjera:
opsesivni ritmovi, litanije, obredi, budistički nembutsu itd.;
ponavljati do krajnosti znači ući u gubitak, u ništicu označe­
nog. Samo, eto: da bi ponavljanje bilo erotična, ono mora
biti formalno, doslovno, a u našoj kulturi to isticano (pretje-
rano) ponavljanje postaje opet ekscentrično, pomaknuta
134
prema stanovitim rubnim područjima glazbe. Nečisti oblik
masovne kulture jest stidljivo ponavljanje: ponavljaju se
sadržaji, ideologijski predlošci, brišu se proturječnosti, ali
se variraju površni oblici: uvijek nove knjige, emisije, filmo-
vi, kronika događaja, ali uvijek isti smisao.
Jednom riječju, riječ može biti erotična uz dva suprot-
na, u oba slučaja pretjerana uvjeta: ako se ponavlja do u
krajnost ili ako je neočekivana, sočna od novosti (u stano-
vitim tekstovima riječi blistaju, ali to su neprilične pojave,
bez obzira koliko su pedanrne; tako, meni osobno pričinja
užitak ova Leibnitzova rečenica: "... kao da džepne ure ozna-
čuju satove zahvaljujući stanovitoj horodeiktičkoJ sposob-
nosti, a da im kotači nisu potrebni, ili da mlinovi melju žito
zahvaljujući nekom fraktivnom svojstvu, nemajući potrebu
ni od čega što bi ličile na mlinske kamen ove"). U oba sluča­
ja, to je ista fizika naslade, ista brazda, urez, sinkopa: ono
što je izdubeno, iskopano ili što se rasprskava ili odudara.
Stereotip je riječ koja se ponavlja, bez ikakve magije,
ikakva zanosa, kao da ja naravna, kao da je nekim čudom
ta riječ što se navraća primjerena svaki put iz nekog drugog
razloga, kao da se imitiranje ne može više osjetiti kao imita-
cija: ona bezobzirna riječ koja polaže pravo na gustoću a
ne poznaje vlastitu ustrajnost. Nietzsche je primijetio da je
"istina" tek ukrućenje starih metafora. Prema tome, stereo-
tip je sadašnji put "istine", opipljiva sveza koja omogućuje
izumljenom ukrasu da prijeđe u kanonski, prinudbeni obl~k
označenog. (Valjalo bi zamisliti novu jezičnu znanost kop
ne bi više ispitivala podrijetlo riječi ili etimologiju, niti njiho-
vu proširenost, nego njihovo postupno očvrsnuće i zgušnj~­
vanje tijekom historijskog diskursa; ta bi znanost bez sumnJe
bila podrivačka, jer bi iznosila na vidjelo mnogo više od
povijesnog podrijetla istine: njezinu retoričku, jezičnu na-
rav.)
135
 Nepovjerenje prema stereotipu (vezano uz nasladu u
novoj riječi ili neodrživom govoru) jest načelo posvemašnje
nepostojanosti koja ne poštuje ništa (nikakav sadržaj, nika-
kav izbor). Mučnina se javlja čim se sveza između dviju
važnih riječi sama po sebi razumije. A čim se nešto simo po
sebi razumije, ja to napuštam: u tome se sastoji naslada. U
jednoj noveli Edgara Poea, gospodin Valdemar, magnetizi-
rani samrtnik, održava se na životu, u kataleptičnom stanju,
ponavljanjem njemu upućenih pitanja ("Gospodine V alde-
mare, spavate li?"); ali to je preživljenje neodrživo: prividna
smrt, okrutna smrt, to je ono što nije konac, već ono što se
ne može okončati ("Za ljubav Božju!- Brže!- Brže!- uspa-
vajte me- ili me probudite!- Kažem vam da sam umro!").
Stereotip je mučna nemogućnost da se umre.
Na intelektualnom polju, politički je izbor zastoj jezika
-dakle naslada. Jezična se djelatnost ipak nastavlja u naj čvrš­
ćem obliku (kao politički stereotip). Taj jezik onda treba
gutati, bez mučnine.
Drugačija naslada (drugačije granice): ona se sastoji u
depolitizaciji onoga što je prividno politično, i u politizaciji
onoga što prividno nije politično.- Ali ne, budimo ozbiljni,
politizira se ono što mora biti politizirano, i to je sve.
***
Nihilizam: "viši se ciljevi podcjenjuju." To je nestabilni,
ugroženi trenutak, jer druge više vrijednosti smjesta teže
uzeti maha čak prije no što prve budu uništene; dijalektika
samo povezuje susljedne pozitivnosti; otuda gušenje čak
usred anarhizma. Kako, dakle, uspostaviti nedostatak svake
više vrijednosti? Ironija? Ona uvijek polazi od nekog sigur-
nog mjesta. N asilje? T o je viša vrijednost, jedna od najbolje
IJ6
kodiranih. Naslada? Da, ukoliko nije izrečeno, doktrinalna.
Najdosljedniji nihilizam možda je pod maskom: na stanovit
način on je unutar institucija, konformnog govora, očigled­
nim svrhovitostima.
***
A mi povjerava kako ne bi mogao trpjeti da mu majka bu-
de raskalašena- ali da bi za oca to podnio; dodaje: bizarno
je to, zar ne?- Dostajalo bi samo jedno ime da se prestane
čuditi: Edip! A je u mojim očima posve blizu tekstu jer taj
ne nadijeva imena- ili pak ukida postojeća; on ne kaže (ili
u kakvoj sumnjivoj nakani?): marksizam, brehtizam, kapi-
talizam, idealizam, zen itd.; Ime ne dolazi na usta, ono je
fragmentirano u prakse, u riječi koje nisu Imena. Dolazeći
do granica kazivanja, u nekoj mathesis jezika koja ne želi
biti zamijenjena za znanost, tekst uništava imenovanje i to
ga otpadništvo približava nasladi.
U jednom starom tekstu koji sam upravo pročitao
Qednoj zgodi iz svećeničkog života koju prenosi Stendhal),
imenuje se hrana: mlijeko, pogačice, sir s vrhnjem iz Chan-
tillyja, ušećereno voće iz Bara, naranče s Malte, jagode sa
šećerom. Je li i to užitak u pukom predočavanju (što ga
onda osjeća čitalac sladokusac)? Ali ja uopće ne volim mlije-
ko ni tolika jela od šećera te se slabo uživljavarn u pojedinosti
tih zakuski. Događa se nešto drugo, zacijelo vezano za jedan
drugi smisao riječi "predodžba". Kada netko u raspravi pre-
dočava nešto sugovorniku, on se samo poziva na posljednje
stanje zbilje, na ono tvrdokorno u njoj. Na isti način, možda,
romanopisac navodeći, imenujući, priopćavajući hranu
(postupajući s njom kao vrijednom govora~ ~odastir: čit~~
ocu posljednje stanje materije, ono što u nJOJ ne moze bltl
137
 ***
premaše~o,_odg~đeno (što sigurno nije slučaj s maloprije
nave~emm I~emma: marksizmom, idealizmom itd.). To je
Smrt Oca oduzet će književnosti mnogo njezinih užitaka.
to! TaJ se uzvik nesmije shvatiti kao obasjan je inteligencije,
Ako više nema Oca, čemu pričati pripovijesti? Zar svaka
n~go kao sama granica imenovanja, imaginacije. Postojala
priča ne vodi k Edipu? Zar pričati ne znači uvijek tražiti
b1, napokon, dva realizma: prvi dešifrira "stvarno" (ono
svoje podrijetlo, kazivati svoje sporove sa Zakonom, ulaziti
što se pokazuje ali se ne vidi); drugi kaže "stvarnost" (ono
u dijalektiku raznježivanja i mržnje? Danas se odjednom
što se vidi ali se ne pokazuje); roman, koji može miješati ta
odbacuje Edip i njegova priča: više se ne voli, više se ne
dva realizma, dodaje inteligibilnosti "stvarnog'' fantazmatski
strahuje, više se ne priča. Kao fikcija, Edip je barem nečemu
rep "stvarnosti": čuđenje da se 1791. jede"salata od narana-
služio: pisanju dobrih romana, dobrom pripovijedanju (ovo
ča s rumom", kao i danas u našim restoranima: mamac
je napisano pošto sam vidio City Girl Murnaua).
povijesno inteligibilnog i upornost stvari (naranča, rum)
da bude tu.
Mnoga su čitanja izopačena, jer uključuju rascjep. Kao
što dijete zna da mu majka nema penis, a istodobno vjeruje
da ga ima (ekonomija čiju je unosnost dokazao Freud), ta-
***
ko čitatelj može neprestano govoriti: znam da su to samo
riječi, ali ipak··· (uzbuđujem se kao da te riječi izražavaju
~ini se d~)edan F~~cuz od dva ne čita; pola Francuske je
neku stvarnost). Od svih čitanja, tragično čitanje je najizo-
hse~o -hsava se uz1tka u tekstu. Nikada se ne žali zbog te
pačenije: ja uživam kad mi pričaju priču kojoj znam kraj: ja
naciOnalne nesreće osim s humanističkog stajališta, kao da,
znam i ne znam, ja se pred sobom ponašam kao da ne znam:
dureći se na knjigu, Francuzi odustaju samo od jednog
znam da će Edip biti raskrinkan, da će Danton biti giljotini-
moralnog dobra, od jedne plemenite vrijednosti. Bolje bi
ran, ali ipak··· U odnosu na dramsku pripovijest, a to je
bilo ocrtati mračnu, glupu, tragičnu povijest svih užitaka
ona kojoj se ne zna ishod, događa se brisanje užitka i napre-
kojima društva prigovaraju ili od njih odustaju: postoji
dovanje naslade (danas, u masovnoj kulturi, velika je potroš-
mračnjaštvo užitka.
nja "dramskih" sadržaja, malo naslade).
.?ve ako smjestimo užitak u tekstu na polje njegove
~eonJe, a ne na polje njegove sociologije (što ovdje vodi k
Jednom posebnom diskursu očigledno lišenom svakog naci-
***
onalnog ili društvenog dometa), u pitanju je doista političko
otuđenje: odbacivanje užitka (a još više naslade) u društvu
Bliskost (istovjetnost?) naslade i straha. Ono što je odbojno
koje brinu dva morala: jedan, većinski, moral plitkosti, i
u toj usporedbi očito nije misao da je strah neugodan osjećaj
drugi, moral strogosti (politički i/ili znanstveni) koji vlada
-što je banalno- nego da je on osrednje nedoličan osjećaj;
u_ malim grupama. Reklo bi se da ideja užitka više ne godi
on je nešto što odbijaju sve filozofije (uz jedinu iznimku
mkome. Naše društvo čini se ujedno mirno i nasilno; na
Hobbesa, mislim: "jedina strast mog života bio je strah");
svaki način: frigidno.
139
ludilo ga neće (osim možda demodiranog ludila: Horla), i
to brani strahu da bude moderan: to je odbijanje prekorače­
nja, ludilo koje napuštate u punoj svijesti. Po nekoj posljed-
njoj fatalnosti, subjekt koji strahuje uvijek ostaje subjekt;
najviše što se može reći jest da pati od neuroze (onda se go-
vori o tjeskobi, plemenitoj riječi, znanstvenoj riječi: ali strah
nije tjeskoba).
Upravo ti razlozi približavaju strah nasladi: on je posve-
mašnja tajnost, ne zato što se ne može "priznati" (ni danas
još nitko nije spreman priznati ga), nego zato što, rascjeplju-
jući subjekt tako da ostane netaknut, on raspolaže samo s
konfonnnim označiteljima: mahniti govor uskraćen je ono-
me koji sluša kako raste u njemu. "Pišem da ne bih bio lud",
govorio je Bataille- što je značilo da je pisao ludilo; ali tko
bi mogao reći: "Pišem da se ne bih bojao"? Tko bi mogao
pisati strah (što ne bi značilo pričati ga)? Strah ne goni, ne
prisiljava, ne obavlja pisanje: najnepokretnijim proturječ­
jem, oba supostoje- razdvojeno.
(Da i ne govorimo o slučaju kad pisanje izaziva strah.)
***
Jedne večeri, poluzaspao na jednoj barskoj klupi, pokušavao
sam u igri pobrojiti sve jezike koji mi ulaze u sluh: glazbe,
razgovore, buku stolica, čaša, cijelu stereofoniju kojoj je
primjerno mjesto jedan trgu Tangeru (što ga je opisao Se-
vero Surduy). I u meni je to govorilo (to je dobro poznato),
i taj govor nazvan "unutarnjim" jako je naličio na buku
toga mjesta, na ono nizanje malih glasova koji su mi pristiza-
li izvana: ja sam i sam bio jedno javno mjesto, bazar; kroz
mene su prolazile riječi, sitne sintagme, komadi formula, a
nije se oblikovala nijednafraza kao da je to zakon tog jezika.
140
T aj govor ujedno vrlo kulturalan i vrlo divlji bijaše nadasve
leksičan, sporadičan; preko svog očiglednog tijeka, on je
proizvodio u meni konačni diskontinuum: ta ne-rečenica
ni je uopće bila nešto što ne bi imalo snagu da dođe k rečenici
koja bi bila prije rečenice; bilo je to: ono što je vječno, div-
no, izvan rečenice. Onda je virtualno pala cijela lingvistika
koja vjeruje samo u rečenicu te je uvijek pridavala pretjerano
dostojanstvo predikativnoj sintaksi (kao obliku neke logike,
neke racionalnosti); sjećao sam se ovog znanstvenog skan-
dala: nema ni jedne lo ku tivne gramatike (gramatike onoga
što se govori a ne onog što se piše; a za početak: gramatike
govornog francuskog). Mi smo izručeni rečenici (a otud:
frazeologiji).
Rečenica je hijerarhijska: ona uključuje podređenosti,
nadređenosti, unutarnje rekcije. Otuda njezino dovršenje:
kako bi jedna hijerarhija mogla ostati otvorena? Rečenica
je dovršena; ona je čak upravo: onaj jezik koji je dovršen.
Praksa se u tome veoma razlikuje od teorije. Teorija (Chom-
sky) kaže da je rečenica po pravu beskonačna (može se bes-
konačno katalizirati), ali praksa obvezuje da se rečenica uvi-
jek završi. "Svaka se ideologijska djelatnost predstavlja u
obliku kompozicijski dovršenih iskaza." Uzmimo tu reče­
nicu Julie Kristeve i u njezinu obratu: svaki dovršeni iskaz
dolazi u opasnost da bude ideologijski. Takva je doista moć
dovršenosti koja definira rečeničko majstorstvo te označuje
kao vrhovnim, skupo stečenim umijećem agense Rečenice.
Profesor je netko tko završava svoje rečenice. Intervjuirani
političar se očito jako trudi da zamisli neki ~~j svoje r~če­
nice: a što ako je ne završi? Sva bi njegova pohuka b1la urne
pogođena! A pisac? Valery je govorio: :'Ne m~sle_se ~iječ~,
misle se samo rečenice." On je to govono zato sto Je bw pl-
sac. Kaže se da je pisac ne onaj koji izražava svoju misao,
 svoju.strast ili svoju maštu rečenicama, nego onaj koji misli
rečemce: netko Misli-Rečenice (to jest: ne posve mislilac i
ne posve rečeničar).
. Už~tak u rečenici vrlo je kulturalan. Artefakt koji stvara-
JU reton, gramatičari, jezičari, majstori, pisci, roditelji; taj
ar~efakt op~n~a se na više ili manje ludičan način; igra se
~Jednom 1zmmnom predmetu kojeg je paradoks dobro
1stakn~la lingvistika: nepromjenjivo strukturiran pa ipak
beskraJno obnovljiv: nešto poput šahovske igre.
Osim ako za neke izopačenike rečenica nije tijelo?
***
Užitak u tekstu. Klasici. Kultura (što više bude kulture, to
veći, raznolikiji bit će užitak). Inteligencija. Ironija. T anko-
~~t~o~t. E~~oričnost. Vladanje sobom. Sigurnost: umijeće
ZlVlJenp. UZ!tak u tekstu može se definirati nekom praksom
(bez ikakve opasnosti od represije): mjesto i vrijeme čitanja:
ku~a: provincija, bliska prehrana, svjetiljka, obitelj ondje
gdJe Je treba, to jest u daljini i ne daleko (Proust u kabinetu
s mirisom perunike), itd. Izvanredno učvršćenje mog ja
(fantazmom); prigušeno nesvjesno. Taj užitak može biti
rečen: odatle dolazi kritika.
Tekstovi naslade. Užitak u komadima; jezik u komadi-
ma; kultura u komadima. Oni su izopačeni u tome što su
izvan sval{e zamislive svršnosti- čak svršnosti užitka (naslada
ne obvezuje na užitak; čak može očigledno biti dosadna).
Nikakav alibi ne drži, ništa se ponovo ne uspostavlja, ništa
se ne rekuperira. T ekst naslade apsolutno je neprijelazan.
Ipak, izopačenost nije dostatna da se definira naslada; nju
de~nira krajnost izopačenosti: krajnost uvijek pom almu ta,
kraJnost prazna, pokretna, nepredvidiva. T a krajnost jamči
nasladu: prosječna izopačenost brzo se zatrpa igrom podre-
đenih svršnosti: ugled, oglas, suparništvo, diskurs, parada,
itd.
Svatlm tko može posvjedočiti da užitak u tekstu nije
siguran: nitko ne može reći da će nam se ovaj isti tekst dru-
gi put svidjeti; to je krhak užitak koji rastakaju raspoloženje,
navika, okolnost, to je nestalan užitak (postignut tihom
molitvom koja je upućena Želji da se dobro osjećamo, a
taj užitak Želja može opozvati); otuda nemogućnost da se
govori o tom tekstu s gledišta pozitivne znanosti (njezina
jurisdikcija pripada kritičkoj znanosti: užitak kao kritički
princip).
Naslada u tekstu nije nestalna, ona je gore od toga:
prerano sazrela; ona ne dolazi u svoje vrijeme, ona ne ovisi
ni o kakvom sazrijevanju. Sve plane odjednom. To je oči­
gledno u slikarstvu kakvo se stvara danas: tek što je shvaćen,
princip gubi da postane nedjelotvoran; treba prijeći na nešto
drugo. Sve se odigra, sve se uživa u prvom pogledu.
***
Tekst je (morao bi biti) ona nehajna osoba koja pokazuje
svoju stražnjicu Političkom Ocu.
***
Zašto u povijesnim, romanesknim i biografskim djelima
neki (među kojima sam po nekima i ja) nalaze užitak u
prikazu "svakodnevnog života" neke epohe, neke osobnosti?
Čemu znatiželja glede sitnih pojedinosti: satnica, navika,
ishrane, stanovanja, odjeće itd.? Je li to fantazmatski smisao
143
 za stvarnost" (tvarnost sama onoga za što se kaže "to je bi-
((
lo")? l zar to sam fantazam ne priziva "detalj", mali privatni
prizor u kojemu se mogu lako smjestiti? Zar ukratko nema
"malih histerika" (onih čitalaca) koji bi nalazili nasladu u
neobičnom teatru: ne u teatru veličine, nego u onom osred-
njosti (zar ne može biti snova i fantazama osrednjosti?).
T ako, nemoguće je zamisliti upornijeg, beznačajnijeg
bilježenja nego "kakvo je vrijeme" (kakvo je bilo); pa ipak,
neki dan, čitajući, pokušavajući čitatiAmiela, bio sam iriti-
ran time što je vrli nakladnik Qoš jedan koji isključuje uži-
tak) smatrao da čini dobro izostavljajući iz tog Dnevnika
s_;akodnevne pojedinosti, kakvo je vrijeme bilo na obalama
Zenevskog jezera, da bi sačuvao samo bljutava ćudoredna
razmatranja: ipak, nije zastarjelo to vrijeme, nego Amielova
filozofija.
***
Umjetnost se čini povijesno i društveno kompromitiranom.
Otuda i napor samog umjetnika da je uništi.
Ja vidim tri oblika tog napora. Umjetnik može prijeći
na neki drugi označitelj: ako je pisac, postati sineast, slikar,
ili, naprotiv, ako je slikar, sineast, i beskonačno kritički raz-
glabati o filmu, o slikarstvu, hotimice svesti umjetnost na
svoju kritiku. On se također može oprostiti od pisanja, pod-
leći pisoznanstvu 2, pretvoriti se u znanstvenika, intelektual-
nog teoretika, te otada govoriti jedino s nekog moralnog
mjesta očišćeno od svake jezične ćutilnosti. On sebe može
jednostavno potopiti, prestati pisati, promijeniti zvanje, žu-
dnju.
2
L 'ecrivance (op. p rev.)
144
Nesreća je u tome što je to uništenje uvijek nepriklad-
no; ili se ono vrši izvan umjetnosti, ali od tada postaje imper-
tinentno, ili pak pristaje ostati u praksi umjetnosti, ali se
vrlo brzo nudi rekuperaciji (avangarda, to je svoj eglavi jezik
koji će biti rekuperiran). Neudobnost te alternative potječe
od toga što uništenje diskursa nije dijalektički izraz, nego
semantički izraz: ono se poslušno svrstava uz veliki semiolo-
gijski mit "versusa" (bijelo versus crno); od tada je uništenje
umjetnosti osuđeno jedino na paradoksalne forme (one koje
se doslovce suprotstavljaju doxz): dvije strane paradigme
prilijepljene su jedna o drugu na konačno ortački način:
postoji strukturalni sklad između osporavajućih oblika i
osporavanih oblika.
(Mislim time na inverzno preko suptilne subverzije,
one koju izravno ne zanima uništenje, izmiče paradigmi i
traži neki dmgačiji izraz: neki treći izraz koji, međutim, ne
bi bio neki sintezni izraz, nego neki ekscentrični, nečuveni
izraz? Primjer? Bataille, možda, koji izigrava idealistički izraz
neočekivanim materijalizmom, gdje zauzimaju mjesto po-
rok, predanost, igra, nemoguća erotika itd.; tako Bataille
ne suprotstavlja stidljivosti spolnu slobodu, nego ... smijeh.)
***
T ekst užitka nije nužno onaj koji priča o užitcima, tekst
naslade nije nikada onaj koji priča o nekoj nasladi. Užitak
u predočavanju nije vezan za svoj predmet: pornografija
nije sigurna. Zoološkim rječnikom, reći će se da mjesto
tekstualnog užitka nije odnos oponašatelja i modela (odnos
oponašanja), nego jedino nasamarenog i oponašatelja (od-
nos žudnje, proizvodnje).
T re balo bi, uostalom, poznavati razliku između figu-
racije (oličavanja) i reprezentacije (predočavanja).
145

Oličavanje bi bio način pojavljivanja erotskog tijela
(na kojem god stupnju i na koji god način). Naprimjer:
autor se može pojaviti u svom tekstu (Genet, Proust), ali
ne u obliku izravne biografije (ono što bi premašivalo tijelo,
davalo smisao životu, oblikovalo neku sudbinu). Ili još:
može se osjetiti žudnja prema nekom liku iz romana (tre-
nutnim porivima). Ili napokon: sam tekst, dijagramska a
ne imitativna struktura, može se otkriti u obliku tijela rasci-
jepljenog u predmete fetiše, u erotska mjesta. Svi ti pokreti
posvjedočuju jednu figuru teksta, nužnu za nasladu čitanja.
Na isti način, i još više od teksta, film će biti sigurno uvijek
figurativan (ono zbog čega je ipak vrijedno truda to napra-
viti)- čak i ako ne predstavlja ništa.
Predočavanje bi bilo zbunjeno oličavanje, zapriječena
smislovima koji su drugačiji od žudnje: prostor alibija (stvar-
nost, moral, vjerojatnost, čitljivost, istina itd.). Evo teksta
čistog predočavanja: Barbey d'Aurevilly piše o Memlingovoj
djevici: "Ona je vrlo uspravna, postavljena vrlo okomito.
Čista su bića vrlo uspravna. Nevine žene prepoznaju se po
stasu i pokretu; pohotnice se vuku, venu i naginju se, kao
da će zamalo pasti. Zapazi te usput da je predodžbeni postu-
pak mogao isto tako roditi jednu umjetnost (klasični ro-
man) kao i jednu "znanost" (primjerice grafologiju koja
po mekoći jednog slova zaključuje da je pisac mlitavac) i
da je prema tome opravdano, bez ikakve sofisticiranosti,
nazvati je smjesta ideologijskom (prema povijesnom prosti-
ranju njezina značenja). Naravno, vrlo se često događa da
predočavanje uzme kao predmet oponašanja samu žudnju;
ali onda ta žudnja nikada ne izlazi iz okvira, iz slike; ona
kruži među osobama; ako ima primatelja, taj primatelj osta-
je unutar fikcije (moći će se prema tome reći da svaka semio-
tika koja drži žudnju zatvorenom u konfiguraciji aktanata,
kako god nova ona bila, jest semiotika predočavanja. Preda-
čavanje- to je ono: kad ništa ne izlazi, kad ništa ne iskače
izvan okvira: slike, knjige, ekrana).
I46
***
Tek što se negdje kaže riječ o užitku u tekstu, ~va_randu~a
već su spremna spopasti vas: politički p~ndu_r lyslhoan~l~
tički pandur: ispraznost i/ili krivnja, už1tak Je 1h dokon 1h
isprazan, on je klasna ideja ili obmana: . .
Stara vrlo stara tradicija: hedomzam su ponskivale
gotovo sv~ filozofije; hedonistički se zahtje: nalazi samo u
rubnih pisaca, Sadea, Fouriera; za ~~mo? N 1etzschea hedo-
nizam je neka vrsta pesimizma. Uz1tak Je st~_no ~~manu:,
umanjen, ispražnjen, u korist jakih, ple~emtl~ vnJedno~tl:
Istine, Smrti, Napretka, Borbe, Radosn ltd. NJegov p~bJe­
donosni suparnik je Žudnja: neprestano n~ govo~e o Z ud-
.. 'l d Uv 'tku· ŽudnJ'a bi navodno 1malaep1stemsko
nJl, am<:a o z1 , d
dostojanstvo, a Užitak ne. Reklo bi se da.(naše) društvo .o
te mJ·ere odbacuje (i napokon zaboravlp) nasla~u'. da Je
· · 1 .. Zak
sposobno proizvesn samo eplstemo oglJ~ ... ~na ~ .
( nJegova
osporavanja), a nikad njegove odsutnost.llh, J~S bolJ~:. n~~go­
ve ništavosti. Zanimljivo, ne označava h možda ta nJeC Jed-
"kl ideJ'u"? (Nagađa se dosta grub, ali ipak znatan
nu asnu v• k )
dokaz: "pučko" ne zna za žudnju, nego jedino za uzlt e.
Knjige nazvane "erotskima" (treba ~~dati: kn~ige o~ič­
ne tvorbe da bismo izuzeli Sadea i nekohcmu drugih) ?nk~­
zuiu ne t~liko erotski prizor koliko njegovo iščekivanJe, ?n-
:J " d v · ' "· kad pnzor
remanJ'e rast; u tome su one na razuJuce , a .
P ' 1 ' D 1m
dođe, događa se, naravno, razočaranje, sp as~uce. rug
.. zv d · Užitka Ih da budemo
riječima, to su knjige u. nJe:.a ne . · '. . . a-
još zlobniji, one uprizoruJU Uz! tak. kakv~m ga vtdt psthoanv -
liza. Isti smisao kaže i ovdje i ondJe da Je sve to vrlo razoca
ravajuće.
(Preko psihoanalitičkog monume~ta m~ra se prijeći
-nikako se ne smije zaobići kao što to čme divne promet-
147
 ni~e ne~o~ ~elegrada, prometnice kroz koje se možemo ig- na najtananiji smisao ljudskih odnosa, na profinjene razlike,
ran, SanJarltl, itd.: to je fikcija.)
na poznavanje najviše uljudbe, ukratko na neku svjesnu lo-
giku, artikuliranu neviđenom osjetljivošću, koje bi jedino
Postoji, čini se, neka mistika T eks ta S b"
n . . . - av 1 napor, mogao postići rad intenzivne budnosti. Ukratko, san daje
aprottv, bw u tome da se užitak u tekstu m t .. al. . d
d . a enJ lZlra, a riječ svemu onome što u meni nije čudno i tude: to je neuljudna
s~ o teksta stvo~! P_~~~met užitka kao što su drugi. To "est:
bilo da se tekst pn blizi užitcima" života (J. el u rt J anegdota napravljena s vrlo civiliziranim osjećajima (san
1 k . , v u, susretu, bi bio civilizatoran).
;e asu, tren~t ~Itd.) te mu se pridoda osobni katalog naših
~~ualnos~, b~o da se pomoću teksta otvori prodor naslade, T ekst naslade često uprizoruje taj diferencijal (Poe);
v~ I, ~g sub!~.~:~vnog gubitka, čime se taj tekst onda poisto- ali on može također dati suprotnu figuru (iako isto tako
VJeC~Je s naJcisctm trenutcima i po tajnim mjestima izopače- rascijepljenu): anegdotu koja je vrlo čitljiva s nemogućim
nosu. Ono što · · v • osjećajima (Mme Edwarda Bataillea).
ol" v· ~e p~Ito:n vazno Jest uspostaviti jednakost
?k Ja uzttka, ukinuulaznu suprotnost između praktičnog
I ontempla:ivnogž~vota. Užitak u tekstu zahtjev je oprav-
=~ upravlJen protiv odvajanja teksta; jer ono što tekst is- ***
UbJe, p~eko posebnosti svog imena, jest posvudnost uži t-
ka ' ezmJesnost naslade. Kakav odnos može biti između užitka u tekstu i institucija
V alj~ zamisliti knjigu (tekst) gdJ"e bi bila upletena utka- teksta? Vrlo neznatan. Teorija teksta zahtijeva nasladu, ali
na n b r·
je njezina institucijska budućnost mala: ono što ona zasniva,
V• '
a naJ o JI nacm, veza svih naslada: naslada "života" i
naslada teksta, gdje bi ista anamneza obuhv 'al v· • • njezino točno ispunjenje, njezina pretpostavka, jest praksa
. ac a cttanJe 1
P usto lovmu. (pisca), a nipošto znanost, metoda, istraživanje, pedagogija;
po samim svojim načelima, ta teorija može proizvoditi jedi-
Zamkr~slimo estetiku (ako ta riječ nije suviše obezvriJ"eđe- no teoretičare ili praktičare (pisatelje), a nikalm specijaliste
na) d o aJa (pot k . .
v. puno, oqemto, u svakom smislu) zasnova- (kritičare, istraživače, profesore, studente). Pisanju tekstov-
nu_ ~a uzztku potrošača, ma kakav on bio, kojoj god klasi nog užitka nije prepreka samo neumitno metalingvistička
~o~~ god ~k~pini pripadao, ne uzimajući u obzir kulturu i narav svakog institucijskog istraživanja, nego također naša
JeZI
. : poslJediCe bi bile goleme' mozvda cvak razorne (B ree h t sadašnja nesposobnost da zamislimo neku istinsku znanost
Je_zacrta?v t~ estetiku užitka; od svih njegovih prijedloga postanka (koja bi jedina mogla prihvatiti naš užitak a da ga
taJ se naJcesce zaboravlja).
ne nakinđuri moralnim skrbništvom): " ... nismo dosta tana-
ni da zamijetimo po svoj prilici apsolutno otjecanje postan-
ka; ono postojano postoji samo zahvaljujući našim grubim
*** organima što sažimlju i svode stvari na zajedničke ravni,
dočim ništa ne postoji u tom obliku. Stablo je u svakom
~~n.dop~šta, podržav~, za~ž,a:a, baca jako svjetlo na kraj- trenutku nova stvar; mi utvrđujemo formu jer ne dokučuje­
JU Istancanost moralnih OSJecaJa, gdjekad čak metafizičkih,
mo tananost nekog apsolutnog kretanja." (Nietzsche).
q8
149
 ~ekst bi :akođer bio ono stablo čije (privremeno) ime-
novanJe duguJen:~ grubosti naših organa. Bili bismo, prema
tome, znanstvem tz nedostatka istančanosti.
***
~to je ?ostupak značenja (signifiance)? T o je smisao ukoliko
;e prozzveden ćutilno.
***
On~ što se nastoji na raznim stranama jest da se ustanovi
teonJa_mate:ijalističkog subjekta. T o istraživanje može proći
kro.~ tr~ stanJa: ono ponajprije može, krećući se starim psiho-
logtJski~ ?~tem,_ nemilosrdno kritizirati obmane kojima
se okruzuJe tmagmarni subjekt (u toj kritici isticali su se
kla~ični mor~i.sti);_ ono može zatim- ili istodobno- ići još
~alJe, d~pu~ttt~ netzmjeran rascjep u subjektu, opisan kao
cista ~atZmJemčnost ništice i njezina brisanja (to zanima
te~t: Jer prem_da se ne može u njemu iskazati, naslada ga
proztma drhtaJem svog poništenja); ono može, napokon,
poopćiti subjekt ("mnogostruka duša", "smrtna duša") što
~e znači omasoviti ga, kolektivizirati ga; a tu opet pronala-
~Imo tekst, užitak, nasladu: "Mi nemamo pravo pitati tko
;e, _dakle, taj koji interpretira? Interpretacija sama, oblik
volJe za moći, postoji (ne kao neko 'biće' nego kao postupak,
postanak) utoliko što je strast" (Nietzsche).
. _Tada se možda vraća subjekt, ne kao iluzija, nego kao
fikc~a. ~t~ovit užitak izvlači se iz načina kalm se zamišlja
ka? :n~zvzduu~, kalm izmišlja posljednju fikciju, jednu od
naJqeđih: fiknvnost identiteta. T a fikcija nije više iluzija
150
nekog jedinstva; ona je, naprotiv, društveni teatar gdje izazi~
vamo pojavu našeg plurala: naš je užitak individualan- alt
ne osoban.
Kad god pokušam "analizirati" tekst koji je u meni
izazvao užitak, ne nalazim tu svoju "subjektivnost", nego
svoju "jedinku", datost koja čini moju odvojenost od drugih
tijela te mu pridaje njegovu patnju ili njegov užitak: pro na-
lazim svoje tijelo naslade. A to tijelo naslade također je moj
historijski subjekt, jer istom ovladavši vrlo istančanom kom-
binatorikom životopisnih, povijesnih, socioloških, neurot-
skih podataka (odgoj, društveni razred, infantilna konfigu-
racija, itd.) mogu ravnati proturječnom igrom (kulrur~og)
užitka i (izvankulturne) naslade, te se ispisivati kao subJekt
koji je loše smješten u sadašnjosti, došavši prekasno ili prera-
no (to pre ne pokazuje ni žaljenje, ni pogrešku, ni ~ošu sr~~
ću, već samo poziva na nulto mjesto): anakroni subJekt koJI
sve više skreće s pravca.
Mogla bi se zamisliti tipologija užitka; ona ne ?i bila
sociološka, jer užitak nije atribut ni proizvoda ni proizvod-
nje; ona bi jedino mogla biti psihoanalitička, ~uključivala
bi odnos neuroze-čitateljice s haluciniranim oblikom te~ta.
Fetišist bi se slagao s izrezanim tekstom, s koma~an}e~
navoda, izričaja, otisaka, s užitkom u riječi. ~ps~st~n.t ttp
naslađivao bi se slovom, drugo tnim, napuštemm JeZICima,
metajezicima (taj bi razred skupio sve logofile, lingvist_e,
semiotičare, filologe: sve one za koje se jezik vraća). _Par~OI~
bi trošio ili proizvodio prepredene tekstove,_ pnpovt}estt
razvijene kao razmišljanja, konstrukcije postavlJene kao tgre,
tajne prinude. Što se histeričnog tiče (tako suprotnog opse-
sivnom), on bi bio onaj koji uzima tekst zdravo za goto~_o,
koji ulazi u jezičnu komediju bez srži, istine, u komediJU
jezika koji nije više sadržaj nikakva kritičnog pogleda te se
151

ba~a kroz tekst (što je sasma drugo nego se u njega projici-
rau).
***
T~kst z?ači Tk~nje, ali dok smo do sada to tkanje uvijek
uz1rr:al1 k~o prmzvod, gotovi veo iza kojega se nalazi više ili
manJe ~kr1v~n ~mis~o (istina), sada ističemo u tkanju onu
generau~u 1d~JU koJU tekst sebi stvara, izgrađuje kroz stalan
p~eplet; lzgublJen u tom tkanju- toj teksturi- subjekt se u
nJemu raspada poput pauka koji bi se i sam raščinio u
ko~struktivnim izlučevinama svoje mreže. Da volimo neo-
loglZme: mogli bismo teoriju teksta odrediti kao hifologiju
(hyphos JeSt tkanje i paukova mreža).
:rem~a j~ te~rija teksta poimence imenovala proces
oz~aca~anJa (szgnifiance- u smislu što ga je toj riječi dala
J uha Kr~steva) kao mjesto naslade, premda je potvrdila erot-
sku a ujedno kritičku vrijednost tekstualne pral<Se, te se
?retpost:vk~ često. za.b?ravljaju, potiskuju, prigušuju. Pa
lp~ ~~ze h se ~~~Je~ltl materijalizam kojemu teži ta teorija
zam1s~~t1 .be.z m1~lJen!a o ~žitku i o nasladi? Nisu li rijetki
mat~nJallsn_rroslosu, Ep1kur, Diderot, Sade, Fourier, bili
svaki na SVOJ način izjašnjeni eudemonisti?
, Ipak, mjest~ užitka u teoriji teksta nije sigurno. Jednom
:e na~.rosto vdoCl dan kad će nekom pasti na um da treba
sto p nJe r~zsaraJ!ti ~e~~iju, pomaknuti diskurs, idiolekt koji
s~ po~avlp do?lV~JUCl. na čvrstoći, te ga prodrmati jednim
?ltan~em. T o J~ pl tanJe užitak. Kao trivijalna, nedostojna
1memca (tko b1 danas nazvao sebe hedonistom a da se ne
?a~~ije?), on bi mogao ometati povratak teksta moralu,
1st1m: moralu istine: to je nešto neizravno, nešto što izmiče
bez čega bi teorija teksta ponovo postala usredišten sustav'
filozofija smisla.
***
Nikada se ne može dosta istaknuti snaga odgode užitka: to
je istinski epoche, zastoj koji ukrućuje u daljini sve prihvaćene
vrijednosti (koje prihvaćam sam od sebe). Užitak je nešto
neutralno (najizopačenija forma demonskog).
Ili, barem, ono što užitak odgađa to je označena vrijed-
nost: (dobar) Razlog. "Darmes, laštilac parketa kome u tom
času sude jer je pucao na kralja, ispisuje svoje političke ide-
je... ; ono na što najčešće nailazi Darmesovo pero jest aris-
3
tokracija, koju on piše kao haristaukrassie. Tako napisana,
ta je riječ dosta grozna ... " Hugo (Pierres) živo odobrava tu
ekstravagantnost označitelja; on također zna da taj mali
pravopisni orgazam potječe od Darmesovih "ideja": njego-
vih ideja, to jest njegovih vrijednosti, njegove političke vjere,
procjene koju u isti mah vrši: pisanja, imenovanja, nepravo-
pisanja i bljuvanja. Ipak, kako mora da je bio dosadan Dar-
mesov politički pamflet!
Užitak u tekstu je upravo to: vrijednost promaknuta
na raskošni označiteljski položaj.
***
Kad bi se mogla zamisliti estetika tel<Stovnog užitka, u nju
bi trebalo uključiti: glasno čitanje. To vokalno pismo (koje
nipošto nije govor) se ne prakticira, ali njega je bez sumnje
preporučivao Artaud, a zahtijeva ga Sollers.
U antici, retorika je uključivala jedan zaboravljeni dio
koji su cenzurirali klasični komentatori: actio, skup naputa-
3 Umjesto aristocratie. Darmes aludira na crasse (prljavština) (op.
' prev.).
153
ka koji omogućuju tjelesno poizvanjštenje govora: radilo
se o teatru izražaja, o oratoru-glumcu koji "izražava" svoje
zgražanje, sućut itd. Glasno pisanje nije ekspresivno; ono
prepušta izraz fenotekstu, pravilnom kodu komunikacije;
što se njega tiče, ono pripada genotekstu, procesu značenja;
njega ne nose dramatski prijevoji, zlobne intonacije, prijazni
naglasci, nego zrnatost glasa, koja je erotska smjesa timbra
i jezika, te može i sama biti, jednako kao i dikcija, predmet
neke umjetnosti: umjetnosti vladanja svojim tijelom (otuda
njezina važnost u kazalištima Dalekog istoka). S obzirom
na glasove u jeziku, glasno pisanje nije fonološko, nego fonet-
sko; njegov cilj nije jasnoća poruka, teatar uzbuđenja; to
što ono traži (u perspektivi naslade) jesu incidenti poriva,
to je jezik tapeciran kožom, tekst u kojemu se može čuti
zrno grla, patina suglasnika, naslada samoglasnika, cijela
jedna stereofonija duboko iz puti: artikulacija tijela, jezika,
a ne smisla jezika. Stanovita umjetnost melodije može nam
predočiti to vokalno pisanje; ali kako je melodija mrtva,
možda bismo ga najlakše danas našli na filmu. Dosta je
doista da film uhvati izJako velike blizine zvuk govora (to
je napokon uopćena definicija "zrna" pisanja) te nam omo-
gući da čujemo u njihovoj tvarnosti, ćutilnosti, dah, hrapa-
vost, meso usana, svu prisutnost ljudske njuške (da glas, da
pisanje budu svježi, gipki, podmazani, fino granulirani i
drhtavi kao njuška kakve životinje), da bi mu uspjelo odvesti
označeno negdje daleko te ubaciti takoreći anonimno glum-
čevo tijelo u moje uho: to se granulira, to škripi, to miluje,
to struže, to reže: to uživa.

Preveo Zvonimir Mrkonjić

154