Joseph Cornell

UČESTVOVATI U RADOSTIMA PRIRODE

Igre poznavanja prirode za svakoga

Metode kontinuiranog učenja pomažu nastavnicima, roditeljima ili

edukatorima prilagoditi se oduševljnom raspoloženju grupe (ili baš njihovoj
ravnodušnosti), a potom ih zainteresirati za prirodu, lepa iskustva i
vrednovanje okoliša.
Mi, koji volimo Prirodu, rado prenosimo naše oduševljenje i voleli bismo
otkriti metode kako da to učinkovito obavimo. Ali, često primetimo da ovo
nije laka zadaća. Na početku karijere nastavnika poznavanja prirode često sam
se sukobljavao sa velikim problemima. Najteže mi je bilo usmjeriti-obuzdati
ogromi naboj energije kod djece, dovesti ih do posjebnog, intenzivnog
doživljaja u prirodi-doživljaja punog radosti koji ostavlja dubok trag u njima.
U toku višegodišnjeg rada kao nastavnik poznavanja prirode otkrio sam da
postoji jedan idealan redoslijed igara i aktivnosti, koji se bez obzira na uzrast,
raspoloženje grupe i okoliš, uvjek pokazuje najboljim. Ubjeđen sam da ljudi
rado prihvataju ovaj redoslijed jer je u saglasnosti sa suštinom ljudske prirode.
Vremenom sam sve svoje igre i aktivnosti uvrstio u ovaj redosljid.
Kontinuirano učenje ima četiri nivoa koji sasvim prirodno prelaze jedan u
drugi:
1. Buđenje entuzijazma
2. Usredsređivanje pažnje
3. Neposrjedno iskustvo
4. Razgovor o novostečenim iskustvima

Što znače pojedini nivoi?

1. Bez buđenja entuzijazma ništa značajno ne možemo iskusiti u Prirodi.. Pod

buđenjem entuzijazma podrazumjevam ne divlje trčkaranje tamo-vamo, nego
čovjekovu iskrenu, ličnu zaiteresiranost i pažnju kojom se približava Prirodi.
Bez ovoga nema učenja.
2. Drugi uslov učenja jeste usredsređivanje pažnje. Buđenje entuzijazma nije
još svje: ako su nam misli rastresene, nismo zaista svjesni ni prirode ni bilo
čega drugog. Znači, naš entuzijazam moramo usredsrediti na jednu tačku. Ako
to činimo postepeno, bićemo sve više svjesni što vidimo, čujemo, dodirujemo,
mirišemo ili zamišljamo. U tišini i usredsređenom pažnjom možemo zaista
osjetiti ritam strujanja prirode. Usredsređena pažnja pruža unutarnji mir i
otvorenost, a to nam omogućuje da neposrjedno iskuskusimo prirodu bez da
nam duh remeti procjes. Dakle, treći nivo je neposrjedno iskustvo.

3. Iskustvo man otvara dublje sfere našeg razuma. Što podrazumjevam pod
tim? Sudionici mirno i u potpunoj tišini čekaju prirodu da se vrati u redovan
kolosek. U toj tišini osjećamo ogromnu radost, blaženi mir-opčinjeni smo
ljepotom, snagom Prirode. Priroda je uvjek očaravajuća, ali nas naš nemir
sputava da ovu ljepotu češće i svjesnije doživljvamo.

4. Pomozimo grupi, razbudimo njihov entuzijazam pričajuči im interesantne

priče o svjetu prirode ili o životima njenih istraživačima. Ovaj nivo sam
nazvao Razgovor o novostečenim iskustvima (podelimo iskustva sa drugima),
jer to znači doživiti (oživiti) svoja iskustva i osvjetliti njihovu suštinu.

Ovaj redoslijed nam omogućuje pravi izbor igara i aktivnosti poznavanja

prirode, jer ima samo nekoliko osnovnih ideja kojih se moramo pridržavati.
Metode kontinuiranog učenja sam sa uspjehom primjenio u programima koji
traju pola sata, ali i u onima koji traju pola dana, kako u zatvorenom tako i u
prirodi. Njegova prilagodljivost pruža uspješno adaptiranje datim okolnostima.
Cilj je sudionike dovjesti do intenzivnog doživljaja u Prirodi. Sudionici rađe i
aktivnije učestvuju u razgovoru o zaštiti okoliša i ekologiji, njenim
znanstvenim osnovama, ako smo ih ranije uspjeli zinteresirati.
1. nivo:
Buđenje entuzijazma

Ovaj nivo jeste igra. Igra i druge vjesele aktivnosti podstiču strujanje
pozitivne energije. Ako vidiš da su svi oduševljeni, onda je ovaj nivo postigao
svoj cilj.

Ako vodiš izlete, veoma je važan dobar početak: većina ljudi u prvim
trenucima odlučuje da li mu se sviđa aktivnost ili ne. Ako počinješ sa vjeselim
igrama, veće su ti šanse da postigneš kolegialnost, potpunu suradnju u grupi..

Mnogi se plaše novina. Da bi s oduševljenjem učestvovali u aktivnostima,

prvo ih moraš ubjediti da ‘novo’ znači ‘uživanje’. U ovome će ti pomoći prvi
nivo. Za adolescente i odrasle osobe karakteristično hladno držanje nije
uočljivo kod djece, ali iskustvo mi govori da i najskeptičnije grupe možemo
pridobiti igrama prvog nivoa.
U prvoj knjizi opisana igra Koja sam životinja? izuzjetno je podobna za
razbijanje leda; sličan uspjeh ima, a manje vrijemena zahteva igra Pitalica-
Vjesela Životinja

Djeca osnovnih škola su puni energije. Aktivnosti prvog nivoa – buđenje

entuzijazma – usmjeravaju ovu energiju. Ako si sa živahnim igrama uspjeo
pridobiti njihovu pažnju, možeš ih usmjeriti ka manjim aktivnostima. Ako
shvate da i ti želiš sa njima se radovati, više će obratiti pažnju na tvoje
predloge.
Igre usredsređenja pažnje preduhitruju probleme koncentriranja: djeca su
toliko usredseđena, da se dobro osjećaju i nemaju vrijemena za nestašluke.
Dobra igra za usmjeravanje velike potrebe djece za kretanjem jeste Slijepi
miš i noćni leptir
2. nivo:
Usredsređivanje pažnje

Ako potpuno usredsredimo pažnju na posmatrnje prirode, iznenađujuće je

kako drugim očima vidimo stvari. Rezultat buđenja entuzijazma jeste
raspoloženost sudionika, otvorenost i oduševljenje. Sada možemo početi sa
usredsređenjem pažnje. Igre drugog nivoa jačaju vještinu prihvatanja i
spokojstva.
Da bi mogli prihvatiti prirodu, moramo se smiriti-utišati. Ali, ako uvedeš tihe
individualne aktivnosti prije vremena, sudionici uglavnom nisu dovoljno
smireni da bi mogli uživati. Drugi nivo je most između enegičnih igara i
usmerenih aktivnosti.
Igre usredsređivanja pažnje su jednostavne, ali veoma delotvorne. Ne samo
da pomažu boljem posmatranju-opažanju, nego i doživljavanju prirode dušom
i tjelom.
I sam možeš smisliti igre usredseđivanja pažnje. Suština je izabrati jedno
čulo, a potom smisliti zadatke koje zahtevaju upotrebu datog čula. Npr.
Neprirodna staza, Zvuci, Karta rasprostiranja zvuka.

Nivo usredsređenja pažnje po pravilu ne traje dugo: 5-10 minuta (zavisi od

uzrasta grupa, raspoloženja i okoliša-na nekom posebno zanimljivom mjestu,
npr. rezervatu ptica, možda neće biti ni potreban).

3. nivo:
Neposrjedno iskustvo

Pošto je jedna moja grupa, vjezanih očiju, puzala po srušenom, unutar

šupljikavom mamutovcu, čudili su se veličini stabla i dugo su ga ispitivali.
Da sam ih jednostavno odveo do ovog ogromnog stabla, govorio o njegovoj
starosti, težini i načinu razmnožavanja, najverovatnije bi samo djelimično
usredsredili pažnju. Možda bi dodirnuli stablo, možda bi im pala na pamet
neka ideja u vjezi sa njim. Ali ovako, nedavno srušeno ogromno stablo su
posmatrali sa oduševljenjem. Pojedinci su još dugo bez i jedne riječi sjedeli i
posmatrali ga.
Iako je treći nivo – neposrijedno iskustvo- veoma sličan drugom
(usredsređivanju pažnje), razlika je u tome da “neposredno iskustvo” sa
ogromnom energijom privlači ljude ka prirodi. Ako npr.vježemo oči, ljudi
postaju osetljiviji na informacije koje prenose ostala čula i tako ih doživljavaju
na jedan sasvim nov način. Sve aktivnosti " neposrjednog iskustva ", planirane
su tako da jačaju jednim ili drugim čulom prenesene informacije iz prirode.
Npr. iz prethodne knjige Zov ptica, Slijepi karavan, iz ove knjige:
Fotografiranje.

Čak i u obližnjem gradskom parku možemo izvesti aktivnosti doživljaja.

Potrebno je samo malo kreativnosti. Pri izradi metoda kontinuiranog učenja
obratio sam pažnju i na ove teške situacije. Ako pada kiša, nivoe
kontinuiranog učenja možemo primjeniti i u učionici— putem mnogo igara i
pomoću naše mašte možemo imati udela u lepim iskustvima. Npr. Maštanje o
drvetu , Tajanstvena životinja.
Neposrjedno iskustvo nam omogućuje da prodremo u dubinu Prirode, da u
nama otkrijemo pripadanje prirodi i razumjevanje.

Putem intenzivnog i neposrjednog iskustva duh je miran i otvoren, spreman

da prihvata stvari. Nivo neposrednog iskustva pospešuje u nama čudesna
osećanja. Omogućuje nam da shvatimo i duhom i tjelom osjetimo nove
elemente stvarnosti. Učenje putem neposrjednog iskustva proširuje naša
saznanja o svjetu koji nas okružuje. Tek kada probudimo vještinu osjetila,
možemo početi sa upoznavanjem prirode.

Thoreau kaže: "Samo onaj može stići do Boga, ko sebe zaboravi.". Ovo se
odnosi i na prirodu. U trećem nivou kontinuiranog učenja ljudi prerastaju svoj
skučen svijet; izmile iz svojih čaura da bi otkrili jedan prostran, bogat i
harmoničan svijet.
4. nivo:
Razgovor o novostečenim iskustvima

Podeljena radost je dupla radost.

Pri završetku trećeg nivoa sudionici su mirni-ljepo se osjećaju. Otvorenog
duha prihvataju plemenite misli naučnika i onih koji se bave zaštitom okoliša.
Odgovarajuće su raspoloženi za aktivnosti koje otkrivaju uzvišenu ljepotu
prirode.
Ovo je pogodan momenat za razgovor o doživljajima i iskustvima tokom
prethodnih aktivnosti.Podjelimo li naša iskustva sa drugima, ona če postati
još jača, a produbljuje i osjećaj pripadnosti među članovima gupe.
Jednostavne aktivnosti ovog nivoa zatvaraju krug-završavaju dan. Edukator,
takođe, saznaje što sudionici misle, što osjećaju— ovim dobijamo mnogo
novih ideja za rad sa narednom grupom. Igre i aktivnosti ovoga nivoa su
jednostavne . Tokom igre Maštanje o jednom drvetu sudionici zamišljaju da
su se pretvorili u jedno drvo. (Djelovi tijela životinja).
Često sam iznenađen kako tokom ovog nivoa isplivaju na površinu najljepše
ljudske osobine.
Aktivnosti uprirodi možemo svakako završiti pričom o istraživačima pirode..
Često pričam pričo o čovjeku koji je svojim rukama spasio zemlju odumiranja:
"Čovjek koji je sijao nadu i gajio radost”

REZIME

Metode kontinuiranog učenja se mogu primjeniti i tokom podučavanja drugih

prijedmeta, a ne samo tokom ekološkog obrazovanja. Četiri nivoa su od velike
pomoći djeci, pomažu uživiti se u gradivo, a tako ga mogu kreativno
sistematizirati.
Učenici jedne moje poznanice su jedva čekali da uče o prašumama, jer je
njihova nastavnica zatvorila prozore u učionici, klimu podesila na tropske
temperature, isparavanje takođe, a potom svuda okačila bilje i skrila
životinjice. Zamolila je djecu da pronađu dobro skrivene životinjice.
 Dobar nastavnik se prilagođava učenicima i uživljava se u njihov položaj.
Tvoj uspjeh u primjenjivanju metoda kontinuiranog učenja zavisi od toga
koliko osjećaš raspoloženje grupe. Moraš biti spreman da promjeniš svoje
planove ukoliko vidiš da bi nešto drugo bilo bolje za datu grupu, da bi možda
neka druga aktivnost bolje usmerila grupu ka narednom nivou interesovanja i
spoznaje.

Jednom mi je vodič Grand Canyona ispričao koliko je za njega neprijatno što

ne ume da prenese svoju oduševljenost turistima. Mislio je da će njegovo
oduševljenje samo po sebi dojmiti i turiste, ali osjetio je da je njima jedino
preneo svoje misli-što je njima i bilo interesantno. Vodič ipak nije bio
zadovoljan.

Istinsko učenje je razgovor dvoje ljudi: obje strane pružaju što, ali i dobijaju.

Naše oduševljenje možemo ispričati. I to već puno znači. Ali, trajno

oduševljenje— prirodom, ili bilo čim drugim — će se ostvariti ako
omogućimo da i oni dožive svoje iskustvo.

Ljubav prema prirodi se uvek bazira na ličnim iskustvima.

Gore pomenuti poznank je pogrješio što je samo govorio o svojim

iskustvima, umjesto da je i turistima omogućio da ostvare lični doživljaj; da je
u njima pobudio interesovanje (entuzijazam), a potom usredsredio pažnju i
omogućio lični doživljaj, na kraju razgovarao sa njima o njihovim mislima, a
potom ispričao neku priču.

Obrazovanje — "edukacija" — grčkog je porijekla i znači "izneti",

"spomjenuti" Podučavanje će biti uspješno, djeca će sa iskrenim
interesovanjem prihvatiti gradivo, ako ono to sami dožive. Neposrjedno
iskustvo je isto toliko važo u učionici koliko i vani!
 Ideja o učenju na osnovu iskustva nije nova. Novine kontinuiranog načina
učenja jesu nivoi putem kojih ostvarujemo duhovno stanje koje nam
omogućuje neposredno, duboko i lično iskustvo. Pomaže nam da kod ljudi
ostvarimo prijemljivost što se prirode tiče, i to koliko god brzo i delotvorno
možemo učiniti. Pošto se zasniva na karakteristikama koje se kriju u prirodi
ljudi, bilo gdje ih možemo primjeniti— u učionici, ali i u ličnom životu.

Pregled kontinuiranog učenja

1. nivo: buđenje entuzijazma

Karakteristike:igra, vjeselost
Prednosti:
- zasniva se na dečijoj živahnosti-igri ;
- stvara atmosferu entuzijazma;
- dinamičan početak svakoga opčini;
- podstiče aktivnost, pobeđuje pasivnost;
- ostvaruje dinamičnost u grupi;
- usmerava, organizira;
- priprema za slijedeće aktivnosti gdje se više zadubljujemo.

2. nivo: usredsređivanje pažnje

Karakteristike: razvijanje prijemljivosti
Prednosti:
- povećava koncentraciju;
- pažnja se usredsređuje, povećava;
- usmerava interesovanje pobuđeno u prvom nivou
- razvija spobnosti opažanja;
- otvara dušu;
- ostvaruje prijemljivost koja je potrebna da bismo bolje
doživjeli prirodu.
 3.nivo: neposrjedno iskustvo
Karakteristike: udubiti se u što
Prednosti:
- čovjek najbolje uči iz svojih ličnih doživljaja;
- ako se saznanje zasniva na ličnom doživljaju i intuiciji, ono je
jedako razumevanju.
- pospešuje prijemljivost Čudesnog, moć udubljivanja i ljubav;
- javlja se lična odgovornost po pitanjima ekologije.

4. nivo: razgovor o novostečenim iskustvima

Karakteristike: idealizam
Prednosti:
- produbljuje i kristalizuje lična iskustva;
- stvara dobru atmosferu;
- daje pimamljive primjere;
- povećava osjećaj zajedništva;
- povećava osjećaj pripadnanja grupi;
- daje povratne informacije edukatoru;
- edukator može podeliti svoja iskustva sa grupom koja je
spremna da ih prihvati.

Članak je napisan na osnovu Cornell, Joseph: Sharing the Joy of Nature, ( Nevaday
City, CA : Dawn Publications, 1989)