PRVI DIO

Neobi~ni doga|aji koji tvore predmet ove kronike dogodi{e

se 194... u Oranu. Prema op}emu sudu bijahu pomalo neumje-
sni, izlaze}i iz okvira obi~nog `ivota. Na prvi pogled Oran je
doista sasvim obi~an grad, obi~na francuska prefektura na al`ir-
skoj obali.
Grad je, valja priznati, sam po sebi ru`an. Nije nametljiv pa
treba neko vrijeme da bismo uo~ili ~ime se razlikuje od drugih
trgova~kih gradova u drugim zemljopisnim {irinama. Kako da,
na primjer, zamislimo grad bez golubova, bez drve}a i bez vrto-
va, gdje ne ~ujemo lepet krila ni {u{tanje li{}a, grad bezbojan,
~ime je sve re~eno'? Promjena godi{njih doba odra`ava se je-
dino na nebu. Prolje}e se najavljuje samo druk~ijom atmosfe-
rom i ko{aricama cvije}a koje mali prodava~i dopremaju iz
gradske okolice. To je prolje}e koje se prodaje na trgu. Ljeti
sunce pali i `ari isu{ene ku}e i pokriva zidove sivkastim pepe-
lom; `ivjeti se mo`e tada samo u sjeni zatvorenih kapaka na
prozorima. U jesen eto naprotiv bujice blata. Lijepi dani dolaze
tek zimi.
Da bismo se upoznali s nekim gradom, treba da saznamo ka-
ko njegovi stanovnici rade, kako vode ljubav i kako umiru. To
je zgodan na~in. U na{em gradi}u (je li to u~inak podneblja'?)
sve se to radi zajedno, jednako pomamno i rastreseno. To }e
re}i da se ljudi dosa|uju i da nastoje ste}i navike. Na{i sugra-
c*ani mnogo rade, ali samo zato da bi se obogatili. Najvi{e se
zanimaju za trgovinu, a glavni im je posao >>~initi poslove<< da
se poslu`im njihovim izrazom. Imaju naravno smisao i za sitne
radosti, vole `ene, kino i morske kupelji. Ali veoma pametno,
oni te radosti ~uvaju za subotu nave~er i nedjelju, nastoje}i dru-
gih dana u sedmici zaraditi mnogo novaca. Podve~e, kad na-
pu{taju svoje urede, sastaju se u odrecteni sat u kavani, {e}u
istim bulevarom, ili se smjeste na svom balkonu. @udnje mla-
dega svijeta `estoke su i kratke, dok poroci starijih ne prema-
{uju kugla{ka dru{tva, drugarske ve~ere i klubove, gdje se igra
za velike pare, te ~ovjek gubi ili dobiva kako ho}e karta.
Kazat }e netko da to nije odlika na{ega grada i da su, op}eni-
to uzev{i, svi na{i suvremenici takva soja. Nema sumnje da u
na{e dane ni{ta nije prirodnije no vidjeti ljude gdje rade odjutra
do mraka, da bi zatim potratili na karte, na kavanu i na brbljarije
vrijeme koje im preostaje za `ivot. No ima gradova i zemalja
gdje ljudi od vremena do vremena posumnjaju nema li {to dru-
go. Uglavnom to ne mijenja njihov na~in `ivota. No oni su po-
sumnjali, a to je uvijek dobitak. Oran je naprotiv grad gdje nitko
ne sumnja, to jest grad potpuno moderan. Prema tome nije po-
trebno razglabati kako se kod nas >>vodi ljubav<<. Ili se mu{karci
i `ene pro`diru naglo u takozvanom Ijubavnom aktu, ili se pre-
daju duga~koj navici udvoje. Izmectu tih krajnosti ~esto nema
sredine. A ni to nije originalno. U Oranu, kao i drugdje, svijet,
nemaju}i vremena da razmisli i prosudi, mora ljubiti a da i ne
zna da ljubi.
Svakako je originalnije da u na{em gradu umiranje mo`e ~o-
vjeku zadati te{ko}a. Te{ko}a nije, uostalom, prava rije~; bilo
bi opravdanije kazati neudobnost. Nikada nije ugodno biti bo-
lestan, no ima gradova i krajeva koji bolesnika tako re}i podu-
piru, podr`avaju, gdje ~ovjek mo`e u neku ruku pustiti maha
svojoj slabosti. Bolesniku treba nje`nosti i blagosti, drago mu
je kad se mo`e o ne{to osloniti, a to je sasvim prirodno. Ali u
Oranu krajnosti podneblja, va`nost poslova koji se tu sklapaju,
bezna~ajnost okoline, naglost sumraka i kvaliteta u`itaka - sve
to pretpostavlja dobro zdravlje. Bolesnik je u tom gradu veoma
osamljen. A pomislimo na ~ovjeka koji je na samrti! Uhva}en je
u klopku, opkoljen zidovima koji pucketaju od vru}ine, a istoga
trenutka ~itavo pu~anstvo, na telefonu ili u kavani, govori o ra-
tama, tovarnim listovima i odbicima. Svatko }e razumjeti da
smrt, pa bila to i moderna smrt, mo`e biti jako neudobna kad
nadode na takovu suhoparnu mjestu.
Tih }e nekoliko uputa mo`da dostajati da netko uzmogne za-
misliti kakav je na{ grad. Uostalom ne valja ni{ta preuveli~ava-
ti. Trebalo je istaknuti kako je lice toga mjesta banalno i kako
je banalan `ivot koji se tu provodi. No ~im smo stekli neke
navike, provodit }emo dane bez te{ko}a. A kako na{ grad po-
goduje navikama, mo`e se re}i da je sve kako treba. Gledan s
toga vidnog kuta `ivot zacijelo nije uzbudljiv. Ali u nas nema
nereda i smutnje. A na{e iskreno, simpati~no i radino pu~anstvo
oduvijek pobuctuje u putnika primjerno po{tovanje. Taj grad bez
slikovitosti, bez raslinstva i bez du{e mo`e nam se u~initi kao
neko odmarali{te koje ~ovjeka pomalo smiruje i na koncu uspa-
va. No budimo pravedni i dodajmo da je nakalemljen na pejza`
kojemu nema premca, usred gole visoravni, okru`ene blistavim
bre`uljcima, ispred zaljeva savr{enih obrisa. Moglo bi se tek
po`aliti {to je izgrac*en tako da okre}e lec*a tome zaljevu, pa
~ovjek ne vidi more koje uvijek mora tra`iti ne bi li ga negdje
spazio.
Nakon svega toga priznat }emo lako da ni{ta nije moglo po-
ta}i na{e sugractane da naslute iznenadne dogadaje koji se do-
godi{e u prolje}e te godine i koji bijahu - kako smo poslije
shvatili - predznaci niza te{kih nezgoda koje sam ovdje naka-
nio opisati. Nekima }e se fakti koje iznosim u~initi sasvim pri-
rodnim; drugima, naprotiv, nevjerojatnim. No pi{em kroniku, a
kroni~ar ne mo`e na kraju krajeva voditi ra~una o tim protu-
rje~jima. Jedina je njegova zada}a da ka`e: >>To se dogodilo<<,
ako zna da li se ovo ili ono zaista dogodilo, da je zahvatilo u
`ivot ~itavog pu~anstva, pa ima na tisu}e svjedoka koji }e u
svom srcu prosuditi govori li istinu.
Uostalom, pripovjeda~ (koga }emo na vrijeme upoznati) ne
bi imao nekih posebnih prava da se dade na taj pothvat, da mu
slu~aj nije omogu}io da prikupi odrec*eni broj iskaza i da si-
lom prilika nije bio upleten u sve o ~emu ho}e izvijestiti. To ga
ovla{}uje da postupa kao povjesni~ar. Razumije se, da povjesni-
~ar, iako nije stru~njak, raspola`e uvijek dokumentima. I pri-
povjeda~ ove pripovijesti ima, dakle, svoje. To je najprije nje-
govo vlastito svjedo~anstvo, to su zatim svjedo~anstva drugih,
jer je bio pozvan da primi povjerljive iskaze svih osoba koje se
javljaju u ovoj kronici, to su kona~no tekstovi koji su mu na
koncu dopali u ruke. Nakanio je da crpi iz njih kad to bude
smatrao shodnim i da ih upotrijebi kako mu se bude svidjelo.
Nakanio je jo{... No mo`da je vrijeme da pusti komentare, da
prestane govoriti uvijeno, da bi pre{ao na samu stvar. Izvje{taj
o prvim danima mora biti ne{to podrobniji.

Ujutro, 1.6. travnja dr. Bernard Rieux izade iz svoga kabine-

ta i spota~e se o crknutog {takora koji je le`ao usred stubi{ta.
Toga ~asa ne pomisli ni{ta, nego odgurne `ivotinju i po|e niza
stube. No stigav{i na ulicu, sjeti se da taj {takor nije bio na
svome mjestu i on se vrati otkuda je do{ao, da bi upozorio pa-
ziku}u. Vidjev{i kako stari Michel reagira, osjeti jo{ ja~e da je
njegovo otkri}e zaista neobi~no. Njemu se prisutnost toga {ta-
kora bila ~inila samo bizarnom, dok je paziku}a bio naprosto
sabla`njen. Njegov je stav bio, uostalom, kategori~an: u ku}i
nema {takora. Doktor je dodu{e tvrdio da ima jedan na hodni-
ku prvoga kata i da je taj vjerojatno crkao, uzalud! Uvjerenje
gospodina Michela ostade neokrnjeno. U ku}i nema {takora, pa
mora da je toga donio netko izvana. Ukratko, netko se htio na-
{aliti.
Iste je ve~eri Bernard Rieux, u{av{i u ku}u, tra`io prije nego
{to }e se popeti, svoje klju~eve, kadli spazi u dnu mra~noga
hodnika krupnog {takora, kako se nesigumo kre}e, a dlaka mu
je nekako vla`na. Sada je stao kao da tra`i ravnote`u, ponovno
kre}e prema doktonz, staje, okre}e se oko svoje osi; sad je ci-
juknuo i pao, a iz rastvorene gubice {iknulo je ne{to krvi. Dok-
tor ga malko ogleda, a zatim se pope u svoj stan.
Nije mislio na {takora. Ta izba~ena krv podsjetila ga je na
njegovu glavnu brigu. Njegova `ena koja boluje ve} godinu da-
na ima da otputuje sutra u jedno gorsko lje~ili{te. Nacte je gdje
le`i u spavaonici, kako je bio naredio. Sprema se tako na tegobe
putovanja. Sad se nasmije{ila:
- Vrlo se dobro osje}am - re~e.
Doktor je gledao lice koje mu je bilo okrenuto, a na nj je
padalo svjetlo lampe kojaje stajala na no}nom ormari}u. Njemu
je to lice, usprkos bolesti koja je na njemu ostavila svoje tra-
gove, bilo mlado kao neko}, mada je navr{ila trideset godina.
Mo`da je to bilo zbog osmijeha koji je bio ja~i od svega osta-
lo g.
- Spavaj ako mo`e{ - re~e on. - Sestra }e do}i u jedanaest
sati, a ja }u vas odvesti na podncvni vlak.
Poljubi ~elo koje se bilo malko ovla`ilo. Smije{ak ga otprati
do vrata.
Sutradan, 17. travnja, u 8 sati, paziku}a zaustavi doktora na
prolazu i optu`i derane kuji se glupo na{ali{e staviv{i nasred
hodnika tri crknuta {takora. Mora da su ih uhvatili velikim >>mi-
{olovkama<<, jer su bili raskrvavljeni. Paziku}a je stajao neko
vrijeme na ulazu, dr`e}i {takore za {ape; mislio je da }e se kriv-
ci odati kakvom podrugljivom primjedbom. Ali ni{ta!
- Ncka, neka govorio je gospodin Michel - uhvatit }u ja
njih! �
Mozgaju}i o tom slu~aju, Rieux odlu~i da po~ne svoje lije~-
ni~ke posjete vanjskim ~etvrtima gdje su stanovali njegovi naj-
siroma{niji pacijenti. Sabiranje otpadaka obavljalo se u tim di-
jelo*�ima grada mnogo kasnije, a doktorov je auto dodirivao,
prolaze}i ravnim i pra{nim ulicama, kante za sme}e {to stajahu
na rubu plo~nika. U jednc*j ulici kojom je tako pro{ao Rieux
nabroji dvanaestak {takora ba~enih na otpatke povr}a i na neke
prljave krpe.
Prvoga svoga bolesnika nacte u postelji; le`ao je u sobi {to
je gledala na ulicu, a slu`ila je kao spavaonica i kao blagovao-
nica. Bija{e to stari [panjolac ko{tunjava lica, izrovana borama.
Pred sobom je na pokriva~u imao dva lonca, a u njima gra{ak.
U trenutku kad je doktor ulazio, bolesnik je, napola sjede}i, za-
bacio glavu, nastoje}i da uhvati dah. Disao je kao da su mu
plu}a puna {ljunka, poput svih starih astmati~ara.
 - Dakle, gospodine doktore - re~e za vrijeme injekcije -jeste
li vidjeli'? Izlaze...
- Da - re~e `ena - susjed je pokupio tri.
Stari j e trlj ao ruke.
- Izlaze, ima ih u svim kantama, tjera ih glad.
Rieux je zatim morao konstatirati da cijela ~etvrt govori o
{takorima. Zavr{iv{i posjete, vrati se ku}i.
- Gore vas ~eka telegram - re~e gospodin Michel.
Doktor ga upita je li vidio novih {takora.
- O, ne - re~e paziku}a - sada ja vrebam, razumijete, pa se
one svinje ne usu|uju.
Telegram je Rieuxa izvijestio da }e sutradan sti}i njegova
majka. Dolazi da se brine za ku}u dok bolesnica bude odsutna.
U{av{i u svoj stan, doktor nac*e njegovateljicu i vidje `enu na
nogama: obukla je putni kostim i na{minkala obraze. Rieux joj
se nasmije{i.
- Dobro je - re~e - vrlo dobro.
Malo zatim, na stanici, on je smjesti u spava}a kola. Ona je
gledala kupe.
- To je za nas preskupo, je li'?
- Mora biti - re~e Rieux.
- [to je to s tim {takorima'?
- Ne znam. ^udna stvar. No svakog ~asa...
Onda joj re~e veoma brzo da je moli za opro{tenje; da je
morao na nju vi{e paziti i da ju je mnogo zanemarivao. Ona
strese glavom kao da ho}e kazati neka {uti. No Rieux nato do-
da:
- Sve }e biti bolje kad se vrati{. Po~et }emo iznova.
- Da - re~e ona blistavih o~iju - po~et }emo iznova.
Trenutak zatim ona mu okrenu leda i stade gledati kroz pro-
zor. Na peronu se svijet `urio i gurao. Huktanje lokomotive do-
piralo je do njih. On zovnu `enu po imenu, a kad se okrenula,
vidje da je njezino lice vla`no od suza.
- Ne - re~e blago.
Posmijeh se vrati ispod suza, malko nategnut, gr~evit. Ona
duboko uzdahnu.
 - Sad idi, sve }e biti dobro.
On je privinu na grudi, a zatim napolju, s druge strane stakla,
ne vidje vi{e njezin smije{ak.
- Molim te - re~e - pazi na svoje zdravlje.
Ali ga ona nije mogla ~uti.
Kraj izlaza na kolodvorskom peronu Rieux naide na gospo-
dina Othona, suca istra`itelja, koji je dr`ao svoga dje~a~i}a za
ruku. Doktor ga upita da li putuje. Gospodin Othon, dug i crn,
podsje}ao je svojom vanj{tinom na >>finoga gospodina<< (kako
se to nekada zvalo), ali i na slu`benika pogrebnog dru{tva. Od-
vratio je ljubazno, ali odmjereno:
- ^ekam gospodu Othon koja je po{la da izrazi svoje po{to-
vanje mojoj rodbini.
Lokomotiva se oglasi zvi`dukom.
- [takori... - re~e sudac.
Rieux se tr`e kao da }e po}i prema vlaku, ali se okrenu pre-
ma izlazu.
- Da - re~e - nije to ni{ta.
Uto prode nosa~ koji je dr`ao ispod ruke sanduk pun {takora.
To je bilo sve {to je doktoru ostalo u pameti kad se sje}ao toga
trenutka.
Istoga dana poslije podne, tek {to je po~eo ordinirati, Rieux
primi nekog mladog ~ovjeka za koga mu reko{e da je novinar
i da ga je ve} ujutro tra`io. Zvao se Raymond Rambert. Niska
rasta, ple}at, energiena lica i bistra pogleda, Rambert je bio
odjeven {portski; rekao bi ~ovjek da se u `ivotu dobro snalazi.
Nije okoli{ao. Vodi anketu za velike novine {to izlaze u Parizu:
zanima ga kako `ive Arapi, pa `eli obavijesti o njihovu zdrav-
stvenom stanju. Rieux mu re~e da to stanje nije povoljno. No
prije nego }e za}i u stvar, htjede saznati da li novinar smije
kazati istinu.
- Jasno - odvrati mladi} doktoru.
- Ho}u re}i, smijete li osuditi to stanje u cijelosti'?
- U cijelosti, ne; to moram priznati. No ja pretpostavljam da
bi takva osuda bila neosnovana.
Rieux odvrati blago da bi takva osuda bila zaista neosnovana,
no da je, stavljaju}i to pitanje, htio saznati da li Rambertovo
svjedo~anstvo mo`e biti izneseno bez ikakve ograde.
- Priznajem samo takva svjedo~anstva i stoga ne}u podupri-
jeti va{e informacije svojima.
- Tako bi govorio Sain-Just - re~e novinar smije{e}i se.
Rieux re~e, ne podi`u}i glas, da ne zna o tome ni{ta, no da
tako govori ~ovjek kojem je dodijao svijet u kom `ivi, ali mu
ipak nisu omrznuli bli`nji u tolikoj mjeri da bi popustio neprav-
di. Rambert je, uvukav{i vrat mec*u ramena, gledao doktora.
- Dr`im da vas razumijem - re~e napokon ustaju}i.
Doktor ga isprati do vrata.
- Zahvaljujem vam {to stvar tako primate.
Rambert je odjednom postao nestrpljiv:
- Da - re~e - razumijem i molim da mi oprostite {to sam
smetao.
Doktor mu stisne ruku i re~e da bi se mogla napisati zanimlji-
va reporta`a o mno{tvu crknutih {takora koji se sada nalaze po
gradu.
- Ah - o`ivi Rambert - to me zanima.
U pet sati poslije podne, kadje iza{ao da ponovno obide svo-
je bolesnike, doktor srete na stubi{tu ~ovjeka koga je nekoliko
puta sreo kod {panjolskih plesa~a koji stanovahu u najvi{em ka-
tu njegove ku}e. Bio je jo{ mlad, krupan i te`ak, lice masivno,
i{arano borama i precrtano gustim obrvama. Jean Tarrou pomno
je pu{io cigaretu, promatraju}i posljednje trzaje {takora koji je
skapavao na stubi, njemu do nogu. Sada podi`e prema doktoru
svoje sivkaste o~i, pogleda ga mirno, ali zna~ajno, za`eli dobar
dan i doda da je pojava tih {takora zaista ~udna.
- Da - re~e Rieux - no postaje pomalo nesnosna.
- U neku ruku, doktore, samo u neku ruku. Nikada nismo
vidjeli ne{to sli~no pa se uzbuc*ujemo. No menije to zanimljivo,
bez sumnje vrlo zanimljivo.
Tarrou pro|e rukom preko kose da bi je zabacio, ponovno
pogleda {takora koji je sada bio nepomi~an, a onda se nasmije{i
Riexu:
- Uglavnom je to stvar paziku}e, zar ne, doktore?
 Paziku}u nac*e doktor upravo pred ku}nim vratima: naslonio
se na zid kraj ulaza, a na licu koje bi obi~no bilo tamnorumeno
odra`avao se umor.
- Da, znam - re~e stari Michel doktoru koji ga je izvijestio
o svom novom otkri}u. - Sada ih nalazim po dva ili tri. Ali u
drugim ku}ama je isto.
^inilo se da je satrven i zabrinut. Mehani~kom kretnjom
trljao se po vratu. Rieux ga upita kako se osje}a. Nije, dabome,
htio re}i da se ne osje}a dQbro. Ali, eto, nije kao prije. On dr`i
da je to stvar raspolo`enja. Ti su ga {takori razljutili i jo{ ga
uvijek ljute; sve }e biti bolje kad budu opet nestali.
No sutradan ujutro, 18. travnja, doktor, koji je doveo s ko-
lodvora majku, nacJe gospodina Michela upalih obraza, tako da
je izgledao jo{ gore. Od podruma do tavana, desetak je {takora
le`alo po stubi{tu. Kante za sme}e susjednih ku}a bile su pune.
Doktorova mati nije se ~udila primiv{i tu vijest.
- To se dogada - re~e.
Bija{e to mala starica, srebrnaste kose, crnih i blagih o~iju.
- Sretna sam {to te opet vidim, Bernard - govorila je ona -
{to tu mogu {takori'?
On je odobravao; da, kad je ~ovjek s njom, sve mu se ~ini
lako i tako je uvijek bilo.
Ipak je telefonirao op}inskom zavodu za deratizaciju; pozna-
vao je direktora. Je li on ~uo za {takore koji u velikom broju
izlaze iz svojih rupa da skapaju napolju'? Mercier, tako se zvao
direktor, ~uo je o tom pri~ati; ~ak je u njegovu uredu koji se
nalazi nedaleko od luke pronacJeno pedesetak {takora. Ipak se
pita je li to ozbiljno'? Rieux to nije mogao prosuditi, ali je dr`ao
da bi zavod za deratizaciju morao uredovati.
- Da - re~e Mercier - ako dobijem nalog. Ako misli{ da nije
{teta truda, mogu poku{ati da dobijem nalog za uredovanje.
- Daj - re~e Rieux - {koditi nikako ne}e.
Dvorkinja, koja je vodila ku}anstvo, upravo mu je bila pri-
op}ila da je u velikoj tvornici u kojoj radi njezin mu` skupljeno
nekoliko stotina {takora.
Bilo kako mu drago, ali nekako u isto vrijeme na{i su se su-
grac*ani po~eli uznemirivati. Jer od osamnaestog nadalje, tvor-
nice, javna skladi{ta izbacivahu na stotine uginulih {takora. U
nekim slu}ajevima trebalo je `ivotinje dotu}i, jer se njihova
agonija odvi{e otegla. Ali od gradske periferije, pa do centra,
svagdje kuda je dr. Rieux prolazio, svagdje gdje se na{i sugra-
c*ani skupljaju - {takori su ih eekali u hrparna, naslagani na kan-
tama od sme}a ili u dugim redovima uzdu` kanala. Ve~ernja
{tampa prihvati se tog predmeta istoga dana, pitaju}i op}insku
upravu da li {togod namjerava, da ili ne, i kakve hitne mjere
kani poduzeti da svoje op}inare za{titi od te odvratne najezde.
Op}inska uprava nije ni{ta nakanila, niti je i{ta namjeravala, ali
je - za po~etak - sazvala op}insko vije}e, da bi se stvar razmo-
trila. Zavod za deratizaciju dobi nalog da skuplja uginule {ta-
kore svakoga dana u zoru. Po{to skupljanje bude dovr{eno, dvo-
ja }e kola toga zavoda prevesti crkotine u krematorij za spalji-
vanje otpadaka, gdje }e biti uni{tene.
No idu}ih dana stanje se pogor5alo. Broj glodavaca koje bi
pokupili sve je vi{e rastao, a >>berba<< je svakoga jutra bila obi-
latija. ^etvrtog dana {takori po~e{e izlaziti u grupama da uginu
skupno. Iz raznih skrovi{ta, podzclnlja, podruma, oni bi se uspi-
njali u dugim teturavim redovima, na svjetlu bi stali jo{ ja~e
posrtati, okretati se oko svoje osi i skapavati blizu ljudskih bi}a.
No}u bi se po tijesnim hodnicima i uli~icama jasno ~ulo kako
pocikuju u smrtnoj borbi. Ujutro bi ih na{ao gdje su se pru`ili
u kanalu uz cestu: iz {iljaste im nju{ke viri krvavi cvijet; jedni
naduti i truli, drugi uko~eni i tvrdi, a brci im jo{ str{e. I u sa-
mome gradu nalazile bi. se manje hrpe po stubi{tima ili dvo-
ri{tima. Dolazili bi takoder u neke uredske prostorije da ugi-
nu pojedina~no; dolazili bi na {kolska igrali{ta, a katkada i na
kavanske terase. Na{i sugrac*ani nailazili su na {takore na naj-
prometnijim mjestima grada. Stari trg u sredi{tu grada, bulevari,
obalna promenada - bijahu mjestimice one~i{}eni. O~i{}en u
zoru od uginulih `ivotinja, grad bi se njima kroz dan ponovo
napunio. De{avalo se da po koji no}ni {eta~ osjeti pod svojom
nogom gibljivu masu svje`e crkotine. Rekao bi ~ovjek da se
zemlja u koju su bile usa|ene na{e ku}e oslobac*a svojih otrov-
nih sokova te pu{ta da se na njenoj povr{ini pojave gnojni ~irovi
koji su se dotad razvijali u njenoj nutrini. Zamislite samo kako
je na{ pitomi gradi} bio osupnut i zaprepa{ten, nalik na zdrava
~ovjeka ~ija je gusta krv po~ela najednom stvarati ~uda.
Stvari su do{le tako daleko da je agencija >>Infordok<< (Infor-
macije, dokumentacija, obavijesti o bilo kojem predmetu) obja-
vila u svojoj besplatnoj emisiji preko radija daje samo dvadeset
petoga toga mjeseca pokupljen i spaljen {est tisu}a dvjesta tri-
deset i jedan {takor. Ta brojka, potkrepljuju}i svakodnevne pri-
zore koje je svatko u gradu poznavao, znatno je pove}ala zabu-
nu. Dotada su to ljudi smatrali nezgodom koja je, istina, nepri-
li~na, pa i odvratna, ali ni{ta vi{e. Sada su pak primijetili da se
u toj pojavi kojoj se jo{ ne mo`e ocijeniti doseg, ni odrediti
uzrok, krije neka prijetnja. Samo je stari astmati~ni [panjolac
dalje trljao ruke i ponavljao sa senilnim zadovoljstvom: >>Izlaze,
izlaze! <<
Dana 28. travnja >>Infordok<< objavi oko osam tisu}a {takora,
a tjeskoba u gradu dosegnu vrhunac. Ljudi su po~eli zahtijevati
radikalne mjere i optu`ivati vlasti, a neki koji su imali ku}e uz
more, stado{e govoriti da }e se onamo povu}i. No sutradan je
agencija objavila da je fenomen naglo prestao i da je derati-
zacijska slu`ba skupila tek neznatnu koli~inu uginulih {takora.
Grad je odahnuo.
Ipak je istoga tog dana u podne dr. Rieux, zaustaviv{i auto
pred ku}om, spazio na kraju ulice paziku}u koji je mu~no ho-
dao: glavu je opustio, ruke i noge ra{irio, pa je bio nalik na
pajaca koji smije{no pokre}e nogama i ma{e rukama kad se po-
tegne za kon.ac. Starac je uhvatio ispod ruke sve}enika koga
doktor prepozna. Bija{e to otac Paneloux, u~eni i borbeni jezuit
koga bi koji put sretao, a bio je veoma cijenjen u na{em gradu
pa su ga {tovali i oni koji ne mare za religiju.
Pri~ekao ih je. Starome su Michelu o~i blistale, a plu}a su
mu radila poput mijeha. Nije se dobro osje}ao pa se htio pro-
{etati. Ali osjetiv{i `estoke boli na vratu, ispod pazuha i u pre-
ponama, morade se okrenuti ku}i i zaInoliti oca Panelouxa da
mu pomogne.
 - >>Nado{lo<< mi je kao neki otok - re~e on. - Mora da sam
se >>pretegnuo<<.
Pru`iv{i ruku kroz okno automobila, doktor proc*e prstom
oko vrata koji mu je pru`ao Michel. Na bazi se stvorio neki
~vor, tvrd kao drvo.
- Lezite u postelju, izmjerite temperaturu, posjetit }u vas po-
slije podne.
Po{to je paziku}a oti{ao, Rieux upita Oca Panelouxa {to misli
o toj {takorskoj aferi.
- Oh - re~e pater - to mora da je neka epidemija - a njegove
se o~i nasmije{i{e iza okruglih nao~ala.
Nakon objeda Rieux ponovno pro~ita telegram lje~ili{ta, koje
mu je javljalo dolazak njegove `ene. Uto zazvr~i telefon. To ga
je zvao jedan od njegovih biv{ih pacijenata, op}inski ~inovnik.
Dugo je patio od su`enja aorte, a kako je bio siroma{an, Rieux
ga je lije~io besplatno.
- Da - re~e - znam da me se sje}ate. No radi se o nekom
drugom. Doctite brzo; kod moga susjeda ne{to se dogodilo.
Zadihao se govore}i. Rieux pomisli na paziku}u i odlu~i da
ga posjeti kasnije. Nekoliko minuta nakon naziva u|e u nisku
ku}u Faidherbove ulice, na gradskoj periferiji. Na stubi{tu koje
bija{e hladovito i smrdljivo srete Josepha Granda, op}inskog ~i-
novnika, koji mu je silazio u susret. Bija{e to ~ovjek pedesetih
godina, duga~ak, pognut, uskih ramena i mr{avih udova; imao
je `ute brkove.
- Bolje je - re~e stigav{i do Rieuxa - no mislio sam da }e
preminuti.
Useknuo se. Na drugom i posljednjem katu, na lijevim vra-
tima, Rieux pro~ita napisano crvenom kredom: >>Uc*ite, ja sam
obje{en!<<
Uc*o{e. Nad prevaljenim je stolcem visilo u`e, po{to je stol
gurnut u kut. No u`e je visilo prazno.
- Skinuo sam ga na vrijeme - govorio je Grand, koji kanda
uvijek bija{e u potrazi za rije~ima, premda se izra`avao nada-
sve jednostavno. - Upravo sam izlazio kad za~uh {tropot. Kad
sam vidio natpis, kako da vam ka`em, mislio sam da je to neka
{ala. No on je zajauknuo tako ~udno, a moglo bi se re}i i
stra{no.
Po~e{ao se po glavi.
- Dr`im da to mora biti bolno... Onda sam u{ao, naravno!
Zatvorili su vrata i zastali na pragu svijetle i zra~ne sobe,
koja je bila siroma{no namje{tena. Omalen ~ovjek okrugla
lica le`ao je na mesingastu krevetu. Sna`no je disao i gledao
ih zakrvavljenim o~ima. Doktor se ne ma~e. Izme|u udisaja
i izdisaja kao da slu{a smrtnu ciku {takora. No nigdje se
ni{ta nije micalo. Rieux pode prema postelji. ^ovjek nije
pao svisoka, ni odvi{e naglo: kralje{ci su izdr`ali. No malo
asfiksije, dabome. Trebat }e rendgenski snimak. Dade mu injek-
ciju kamforova ulja i re~e da }e za nekoliko dana sve biti u
redu.
- Hvala, gospodine doktore - re~e pacijent prigu{enim gla-
som.
Rieux upita Granda je li obavijestio policiju, a ~inovnik se
smete, kao da je kriv:
- Ne - re~e - ne! Mislio sam da je najpre~e...
- Jasno! - prekinu ga Rieux. - Ja }u se pobrinuti.
No u taj ~as bolesnik se tr`e i sjede u postelji, uvjeravaju}i
doktora da to nije potrebno.
- Umirite se - re~e Rieux. - Nije to ni{ta, vjerujte, ali ja
moram podnijeti prijavu.
- Oh! - odvrati bolesnik.
I spusti se natrag u postelju, zabaci glavu i stade gr~evito
plakati. Grand, koji je za to vrijeme natezao svoj brk, sada mu
se priku~i.
- Hajde, gospodine Cottard - re~e on - morate shvatiti.
Doktor je tako re}i odgovoran. Kad bi vam dunulo u glavu
da poku{ate iznova...
No Cottard re~e, obliven suzama, da ne}e vi{e nikada, da ga
je bila uhvatila panika i da sada `eli samo da ga puste na miru.
Rieux je pisao recept.
- Dobro - re~e.' - Pustimo sada te stvari. Do}i }u opet za
dva-tri dana. Ali nemojte praviti gluposti.
 Napolju re~e Grandu da mora izvijestiti policiju, no da }e
re}i komesaru da ne poduzme istragu prije dva dana.
- Ove no}i treba na nj pripaziti. Ima li rodbine'?
- Ne znam da li je ima. No mogu ja.
Stresao je glavom.
- A vidite, mogu re}i da ga i ne poznam. No moramo poma-
gati jedni drugima.
Prolaze}i hodnikom, Rieux je mehani~ki pogledao kutove i
zapitao Grandajesu li {takori potpuno nestali iz njegove ~etvrti.
^inovnik nije znao o tome ni{ta. Pri~ali su mu dodu{e o toj
stvari, ali on ne pridaje mnogo va`nosti takvizn glasinama.
- Imam druge brige - re~e.
Rieux mu je ve} stiskao desnicu. @urilo mu se k paziku}i pa
da onda napi{e `eni pismo.
Kolporteri ve~ernjih novina izvikivahu da je najezda {takora
zaustavljena. No Rieux na|e svog bolesnika gdje se nagnuo iz
kreveta, samo {to nije ispao, i silno se napinje, bacaju}i ru`i-
~astu `u~ u limenu posudu za sme}e. Nakon dugotrajnih napora,
paziku}a je, sav usopljen, ponovo legao. Temperatura je dosegla
39,5, a limfne `lijezde na vratu veoma su mu natekle, natekli
su i udovi a dvije tamne mrlje {irile su se po slabinama. Tu`io
se da ga sada boli >>iznutrica<<.
- Pali - govorio je - taj me gad pali!
Jezik muje bio ~a|ast i odebljao paje `vakao pojedine rije~i,
a izbuljene, okruglc o~i, {to ih je podigao prema doktoru, caklile
su se od suza {to ih je izazvala glavobolja.
Njegova je `ena tjeskobno pogledala Rieuxa koji je uporno
{utio.
- Doktore - re~e ona - {to mu je'?
- Moglo bi biti sva{ta. Zasada nije sigurno. Do nave~er di-
jetna hrana i ne{to za ~i{}enje. Neka mnogo pije.
Paziku}u je upravo morila `ecJ.
Vrativ{i se ku}i, Rieux telefonira kolegi Richardu; to je bio
jedan od najvic*enijih lije~nika u gradu.
- Ne - re~e Richard - nisam primijetio ni{ta izvanredno.
- Groznica s lokalnom upalom'?
 - E jesam, jesam, dva slu~aja s jako upaljenim limfnim `li-
jezdama.
- Abnormalno jako'?
- Hm - odvrati Richard - normalno i abnormalno, to su, zna-
te i sami...
No bilo ovako ili onako, paziku}aje nave~er bulaznio i grdio
{takore. Temperatura se popela na 40 stupnjeva. Rieux poku{a
fiksacijski apsces. Kad ga je zapekao terpentin, paziku}a je za-
urlao: >>Svinje!<<
@lijezde su se jo{ pove}ale, a bile su na opip tvrde kao drvo.
@ena se bolesnikova silno prepala.
- Ostanite budni - re~e joj doktor - i zovnite me ako ustreba.
Sutradan, 30 travnja, mlaki je vjetri} puhao s modro-vla`nog
neba. Donosio je miris cvije}a koji je dopirao s najudaljenije
periferije. Jutarnji se `amor po ulicama ~inio `ivlji i veseliji no
obi~no. ^itav je na{ gradi}, osloboden mukle zebnje koja ga je
mu~ila pro{le sedmice, osje}ao taj dan kao dan obnove. I Rieux,
koga je umirilo pismo {to ga je primio od `ene, side laka srca
k paziku}i. I doista, temperaturaje izjutra spala na 38 stupnjeva.
Delirantno je stanje prestalo. Bolesnik se, oslabljen, smje{kao
u svom krevetu.
- Bolje je, zar ne, gospodine doktore'? - re~e `ena.
- Po~ekajmo.
No u podne se groznica ponovo javi, a temperatura se u jed-
nom mahu pope na 40. Bolesnika je ponovo zahvatio delirij, a
vratilo se i bacanje. Vratne `lijezde bijahu veoma osjetljive na
opip, a bolesnik kao da se trudi da dr`i glavu {to dalje od tijela.
Njegova je `ena sjedila na podno`ju kreveta, ruke je polo`ila na
pokriva~ i dr`ala nje`no bolesnikove noge. Gledala je Rieuxa.
- ^ujte - re~e ovaj - moramo ga izolirati i poku{ati posebno
lije~enje. Telefonirat }u u bolnicu; otpremit }emo ga bolni~kim
kolima.
Dva sata kasnije, u kolima, doktor i `ena naginjahu se nad
bolesnika. Iz njegovih usta, koja su bila oblo`ena fungoznim
izraslinama, izlazile su nepotpune rije~i i re~enice: >>[takori<<,
re~e, >>[takori...<< Zelenkast, usne kao od voska, vjec*e kao od
olova, dah isprekidan i kratak, razapet oteklim `lijezdama, uro-
njen u svoj le`aj, kao da ga ho}e za sobom zatvoriti i kao da
ga ne{to, do{av{i iz dubine zemlje zove i doziva bez prestanka
- paziku}a se gu{io pod nevidljivom morom. @ena je plakala.
- Zar vi{e nema nade, gospodine doktore'?
- On je mrtav - odvrati Rieux.
Mo`e se re}i da je smrt paziku}e obilje`ila konac perioda
koji bija{e ispunjen nejasnim i ~udnim znakovima te po~etak
jednog drugog, razmjerno te`eg, kad se zbunjenost prvog doba
pretvarala pomalo u paniku. Na{i gractani nisu nikada pomislili
- sada im je to bilo potpunu jasno - da bi njihov gradi} mogao
biti naro~ito podesno mjesto gdje }e {takori ugibati na suncu i
paziku}e umirati od ~udnih bolesti. S toga gledi{ta oni su bili
u zabludi, a njihove je nazore trebalo podvr}i reviziji. Da je sve
stalo pri tome, navike bi zacijelo prevladale i nikome ni{ta. No
drugi mec*u na{im sugractanima koji nisu uvijek bili ni paziku}e,
ni siromasi, morali su po}i putem kojim je prvi po{ao gospo-
din Michel. Toga ~asa po~e{e se ljudi pla{iti, a potom i raz-
mi{ljati.
Ipak prije nego {to uc*e u potankosti, razmatraju}i ove do-
ga|aje, pripovjeda~ smatra korisnim da o periodu koji je ne-
tom opisan dade svjedo~anstvo drugoga jednog svjedoka. Jean
Tarrou, koga smo sreli ve} na po~etku pripovijesti, nastanio se
u Oranu nekoliko sedmica prije, borave}i u velikom jednom ho-
telu u gradskom centnz. Bio je o~ito dosta imu}an da `ivi od
svojih prihoda. No premda se grad priu~io na nj, nitko nije znao
otkuda dolazi, ni za{to je ovdje. ^ovjek bi ga sretao na svim
javnim mjestima. Otkako je po~elo prolje}e, vidali su ga mnogo
na pla`i: ~esto je plivao i vidjelo se jasno kako u tom u`iva.
Dobri~ina, uvijek nasmije{en, on je, rekao bih, volio sve pri-
rodne u`itke, ali im nije robovao. Doista, ljudi su primijetili sa-
mo to: da se mnogo dru`i sa {panjolskim plesa~ima i svira~ima
koji su dosta brojni u na{em gradu. To mu je bila jedina navika.
Svakako i njegove bilje{ke tvore neku vrstu kronike o tome
te{kom razdoblju. No ta je kronika ne{to posebno jer kao da
najradije bilje`i stvari bezna~ajne i sitne. U prvi mah, ~ovjek
bi mogao pomisliti da se Tarrou dovijao, gledaju}i stvari i bi}a
kroz debeli kraj dalekozora. U op}oj pometnji on se, op}eni-
to uzev{i trudio da bude povjesni~ar onoga {to nema povijesti.
Tu bismo mogli po`aliti, zaklju~uju}i odatle da taj ~ovjek ne-
ma mo`da dovoljno srca. Ipak je sigurno da te bilje{ke pru`aju
kronici toga razdoblja mno{tvo sporednih pojedinosti koje su
takoc*er va`ne; a njihova }e bizarnost sprije~iti da tu zanimljivu
osobu olako osudimo.
Prve bilje{ke {to ih je .Iean Tarrou unio u svoje papire, dati-
raju od njegova dolaska u Oran. One pokazuju, odmah s po-
~etka, ~udno neko zadovoljstvo {to se, eto, na{ao u gradu koji je
sam po sebi tako ru`an. Potanko opisuje oba bron~ana lava koji
rese gradsku vije}nicu, a zatim se daje na dobrohotna razmatra-
nja o pomanjkanju drve}a, o nezgrapnim ku}ama i apsurdnome
planu grada. Tarrou ume}e i dijaloge {to ih je ~uo u tramvaju
ili na ulici, ne dodaju}i nikakav komentar, osim za jedan razgo-
vor, koji se odnosio na nekoga Campsa. Tarrou je prisustvovao
razgovoru dvojice tramvajskih konduktera:
- Ti si poznavao Campsa? - rekao je prvi.
- Campsa? Ono*a du*onju s crnim brkovima?
- .lest. Bio je sM*etni~a>:
- Tako je.
- I, eto, umro.
- Ah, a kada?
- Nakon one z*ode sa {takorima.
- vidi vraga! A {lo mu je hilo?
- .Ne znam, groznica. I onda, zna{, nije bio sna`an. Imao je
pod pa*uhorn ~irove. Nije hio dosta otporan, eto.
- A ipak mi se ~inilo da je kao svi di*ugi.
- .Ne, rie; bioje .slab na plu}ima, a svirao je u limenoj glazbi.
A puhati uvijek u trubu tro{i plu}a.
- Ah -- odvrati dr'u*i - kad je ~ovjek bolestan, neka ne pu{e
u trubu.
Nakon tih primjedbi Tarrou se zapitao za{to je Camps pristu-
pio glazbenom dru{tvu kad su se tome protivili njegovi najo~iti-
ji interesi. Pitao se koji su ga duboki razlozi potakli, da stavi
`ivot na kocku samo da u nedjelju mo`e obilaziti gradom kao
~lan limene glazbe'?
Tarroua se zatim dojmio, rekao bih povoljno, prizor koji se
~esto odigravao na balkonu, su~elice njegovu prozoru. Njegova
je soba gledala, naime, na malu popre~nu ulicu, gdje su spavale
ma~ke u sjeni zidova. Svakoga dana, nakon objeda, u doba kad
cijeli grad drijema, jedan bi se star~i} pojavio na suprotnom bal-
konu. Njegova je kosa bila bijela i pomno za~e{ljana, a dr`ao
se uspravno i strogo u svom odijelu vojni~koga kroja. Takav bi
stao na balkon i po~eo dozivati ma~ke, govore}i: >>Mic! mic!<<
Srda~no i rezervirano u isti mah. Ma~ke bi dizale glavu i onako
sanene, blijedo pogledavale, ali se ne bi odmah makle. Star~i}
je, medutim, razdirao komadi}e papira i spu{tao ih na ulicu, a
`ivotinje, privu~ene ovom ki{om bijelih leptira, uze{e se primi-
cati, pru`aju}i kolebljivo {apu prema posljednjem komadi}u pa-
pira. Tada bi star~i} pljunuo sna`no i precizno na ma~ku, a kad
bi jedan od njegovih ispljuvaka pogodio cilj, on bi se nasmijao.
Tarroua je detinitivno predobio trgova~ki karakter grada, jer
vanj{tina, `ivost, pa i same radosti i zabave - sve je to rekao
bih, diktirano potrebama trgovine. Ta osebujnost, to je izraz ko-
jim se slu`i u svojim bilje{kama, njemu se veoma svidjela, a
jedna od njegovih pohvalnih napomena zavr{ava ~ak uzvikom:
Napokon! To je jedino mjesto gdje putnikove bilje{ke poprima-
ju neko osobno obilje`je. No te{ko je presuditi {to to zna~i i je
li to ozbiljno. Tako, na primjer, iznijev{i da je otkri}e jednoga
crknutog {takora potaklo hotelskog blagajnika da pogrije{i u ra-
~unu, Tarrou dodaje nesigurnijom rukom, tako da je rukopis -
ina~e veoma ~itljiv - na tome mjestu manje jasan: Pila>zje: kako
da ~ovjek postigne da >z* gubi vrijeme? Odgovor: osjetiti ga u
svoj njegovoj duljini. Sredstva: provoditi dan u ~ekao>iici zu-
bara, na >zeudobnoj slolici; *ivjeli na svom l*alkonu nedjeljom
poslije podne; slu{ati predavanja fzajeziku koji ne razumijemo;
odabirati `eljezni~ke veze koje su {lo dulje i {to nezgodnije i
putovati, naravno, stoje}i; stajati u repu pred kazali{nim {alie-
rima, a ne uzeti karte itd. itd. No odmah nakon tih zastranji-
vanja, bilje{ke donose to~an opis na{ih tramvajskih kola koja
imaju oblik ~amca, koja su neodrec*ene boje i obi~no prljava. A
ta razmatranja zavr{ava primjedbom: To je va`no i spomena vri-
jedno, {to ne obja{njava ni{ta.
No evo za svaki slu~aj Tarrouove obavijesti o {takorima:
Danas je star~i} od preko puta zbunjen i razo~aran. Nema
vi{e ma~aka. One su zaista izestale: uzbuduju ih crknuti {takori
koji se nalaze u velikom broju po ulicama. Dr`im da ma~ke ni-
kako ne jedu crknute {takore. Sje}am se da to moje nisu mogle
ni smisliti. Ipak se moraju vr.sti po podrumima, a star~i} se zbu-
nio. Nije tako pomno o~e{ljan i nije tako krepak. Osje}a se da je
nemiran. Nakon nekoliko trenutaka vralio se u ku}u. No jednom
je pljunuo, uprazno.
Ll gradu je danas zaustavljen tramvaj, jer,je u kolima nac*en
uginuli {takor koji je onamo sligao bog bi *nao kako. Dvije ili
tri `ene izado{e. [takor je izba~en. Tramvaj je krenuo dalje.
U hotelu mi je no}ni ~uvar, ~ovjek dostojan povjerenja, rekao
da ti {takori slute na zlo i da o~ekuje neku nesre}u. **Kad {ta-
kori napu{taju brod...rr Rekao sam da je to istina za brodove,
no da nije provjereno {to se ti~e gradova. Ipak je njegovo uvje-
renje nepokolebljivo. Zapitao sam ga kakva se nesre}a - po nje-
govu mi{ljenju - sprema. Nije znao odgovoriti, jer da se nesre}a
ne mo`e nikad predvidjeti. Ali ne bi se ~udio kad bi kakav potres
ispunio njegova predvic*anja. Priznao sam da je to mogu}e, a
on me upitao da li me to uznemiruje. **Jedina s*tvar, koja me
zanimau, rekoh mu ja, jest **kako }u na}i nutarnji mir*r On me
potpuno shvatio.
U hotelskom restoranu ima ~itava jedna obitelj koja je vrlo
zanimljiva. Otacje visok i mr{av, odjeven u crrio s tvrdim ovrat-
nikom. Sredina mu,je lubanje }elava, a s ohje strane ima ~uper-
ke prosijede kose, zdesna i slijeva. Male, okrugle o~i koje imaju
tvrd izraz, sitan nos, vodoravna usta - sve mu to daje vanj{tinu
sove kukuvije koja je dobro odgojena. Dolazi uvijek prvi do ula-
za, onda .se ugiba, izmi~e i pu{ta pred sobom sitnu `enicu, koja
je nalik na crnoga mi{a, a onda tek ulazi on, vode}i za sobom
dje~a~i}a i djevoj~icu koji su odjeveni kao cirkuski psi}i. Sti-
gav{i do stola, ~eka da se najprije smjesti supruga, onda sjeda
on, a kona~no se mogu popeti na s*tolicu i oba pudli}a. [vojoj
`eni i djeci ka`e vi; njoj kazuje uglac*ene zlobnosti, a svojim
ba{tinicima priop}uje kona~ne sudove protiv kojih nema prizi-
va: **Nicole, vi se vladate savr{eno antipati~no!rr A djevoj~ica
je spremna da zapla~e. To i tieba.
Jutros je dje~a~i}, uzbuc*en {takorskim zgodama, htio za vri-
jeme objeda kazati koju:
- Kod stola se ne govori o {takorima, Philippe. Zabranjujem
vam da ubudu}e izgovorite tu rije~ - re~e on.
- va{ otac ima pravo - re~e crni mi{.
Pudli}i su zaboli nos u ka{icu, a sova je zahvalila jedva pri-
mjetljivim kimanjem glave.
Usprkos tome lijepom primjeru, u gradu se mnogo govori o
tim {takorima. L'mije{ale se i novine. ,*I*Ijesna kronika, koja je
ina~e raznolika, ispunjena je sada kampanjom protiv gradske
uprave: **Jesu li na{i gradski oci uo~ili opasnost koja prijeti od
crkotina glodavaca kad one po~nu trunuti?u Direktor hotela ne
mo`e govoriti ni o ~emu drugom. Na}i {takore u liftu pristojnog
hotela, tu ~ovjeku staje pamet. Da bih ga utje{io, rekoh mu:
- Ma svi drugi istu muku mu~e!
- To~no - odvratio je on mi smo sada kao svi drugi.
On mi je prvi govorio o prvim slu~ajevima te ~udne groznice
koja po~inje ljude zabrinjavati. Jedna je od njegovih sobarica
oboljela od te bolesti.
- No sigurrto nije priljep~ivo - istakao je `urno.
Rekao sam mu da mi je to svejedno.
- Ah, vidim da je gospodin kao i ja; gospodin je fatalist.
Nisam rekao ni{ta lakvo, a osim toga nisam frxtalist. To sam
mu i priop}io...
Od tog vremena Tarrouove bilje{ke otkrivaju potanje {to je i
kako je s tom groznicom koja je po~ela uznemirivati javnost.
Zabilje`iv{i da je onaj star~i} prona{ao opet ma~ke, po{to ne-
stade {takora, pa sada strpljivo ni{ani i o{tro puca, Tarrou je
dodao da se pojavilo desetak slu~ajeva spomenute groznice i da
je ve}ina tih oboljenja zavr{ila smr}u.
Kao neku vrstu dokumenta mo`emo na koncu prenijeti ovdje
portret Rieuxa, kako ga je nacrtao Tarrou. Koliko pripovjeda~
mo`e prosuditi, taj je portret vjeran:
^ini se, da mu je trideset i pet godina. Srednjeg stasa. Ple-
}at. Lice gotovo ~etverouglasto. O~i tamne i ravne, ali ~eljusti
izbo~ene. Nos velik, ali skladan. Crna kosa, kratko {i{ana. Us-
ta zavinuta, usne pune i uvijek stisnute. Ne{to je nalik na sici-
lijanskog seljaka: na nj podsje}a svojom tamnom puti, crnom
kosom i tamnim odijelima, koja mu svojim tonom dobro pris-
taju.
Hoda brzo. Silazi s plo~nika ne mijenjaju}i brzinu, no dva
puta od tri uspet }e se na susjedni plo~nik, posko~iv{i malko.
Rastresen je za volanom automobila i ~esto strelicu, koja ozna-
~uje smjer, ostavlja dignutu, premda je zaokret izvr{en. Uvijek
gologlau Izraz lica pametan i obavije{ten.
Tarrouove su brojke bile to~ne. Dr. Rieux dobro je to znao.
Po{to je tijelo paziku}e izolirano, on je telefonirao Richardu da
se raspita o tim ingvinalnim upalama .
*
- Ja to naprosto ne razumijem - odgovorio je Richard. - Dva
mrtva; jedan za ~etrdeset i osam sati, drugi za tri dana. Drugoga
sam ostavio ujutro kao rekonvalescenta.
- Javite mi ako budete imali jo{ takvih slu~aja - re~e Rieux.
Nazvao je jo{ nekoliko lije~nika. Anketa koju je tako proveo
iznijela je na javu dvadesetak sli~nih slu~ajeva u nekoliko dana.
Gotovo svi su bili smrtni. Onda zatra`i od Richarda, koji je bio
tajnik lije~ni~ke komore u Oranu, neka poradi oko toga da novi
slu~ajevi budu izolirani.
- Ne mogu ja tu ni{ta - re~e Richard. - To mo`e odrediti
samo vi{a upravna vlast. Uostalom, tko vam ka`e da postoji
opasnost zaraze'?
- Nitko mi to ne ka`e, no simptomi su alarmantni.
Richard je ipak dr`ao da >>nije kompetentan.<< Jedino {to mo-
`e jest da govori s prefektom.
No dok su tamo vodeni razgovori, vrijeme se pokvarilo. Su-
tradan nakon smrti paziku}e, gusta je magla zastrla nebo. Dilu-

"' In,*n*incrlna upala - oticanje `lijezda u preponama.

vijalni pljuskovi survali su se na grad; olujna zapara zavlada
nakon tih proloma oblaka. I samo je more izgubilo svoju tamnu
modrinu i, pod tmurnim nebom, poprimalo srebrne i `eljezne
odraze od kojih bi ~ovjeka zaboljele o~i. Vla`na vru}ina toga
prolje}a poticala je `elju za Ijetnom `egom. Grad koji se dizao u
spirali, a prema moru je bio gotovo zatvoren, kao da je obamro.
Vladalo je sumorno mrtvilo. Usred o`bukana zida, mec*u ulica-
ma s pra{nim izlozima, na prljavo`utim tramvajima, ~ovjek se
svuda osje}ao kao su`anj atmosfere. Samo se stari Rieuxov bo-
lesnik radovao tom vremenu, jer ga je morila astma.
- Pe~e, pe~e - govorio je on - to je dobro za bronhije.
Peklo je doista, ali ni vi{e ni manje nego {to >>pe~e<< grozni-
ca. ^itav je grad bio grozni~av, tako se bar ~inilo dr. Rieuxu
onoga jutra kad se uputio u Faidherbovu ulicu da prisustvuje
istrazi o Cottardovu poku{aju samoubojstva. Ipak mu se taj
dojam ~inio nerazuman. Obja{njavao ga je time, {to je on -
Rieux - iznerviran, {to je zaokupljen brigama i poslom pa je
zaklju~io da je krajnje vrijeme da se malko sredi i prikupi svoje
misli.
Kad je stigao, komesara jo{ nije bilo na licu tnjesta. Grand
je ~ekao na hodniku; odlu~i{e da najprije uc*u k njemu, ostaviv{i
vrata otvorena. Op}inski je ~inovnik stanovao u dvjema sobama
koje su bile oskudno namje{tene. Isticala se samo polica od si-
rova drva, a na njoj dva ili tri rje~nika te jedna crna plo~a na
kojoj su se jo{ mogle ~itati napola izbrisane rije~i >>cvjetne ale-
je<<. Po Grandu, Cottard je dobro proveo no}. No ujutro se pro-
budio s glavoboljom, nesposoban da bilo kako reagira. Grand
bija{e vidljivo umoran i nervozan; hodao je gore-dolje, otvara-
ju}i i zatvaraju}i debeli fascikl koji se nalazio na stolu, a bio je
pun ispisanih listova.
Ipak je priop}io doktoru da Cottarda jedva poznaje no dr`i
da isti ima ne{to imetka. Cottard je ~udan svat. Dugo su se nji-
hovi odnosi ograni~avali na uzajamno pozdravljanje, kad bi se
sreli na stubama.
- Samo sam dva puta s njime razgovarao. Ima nekoliko dana
{to znije na hodniku ispala kutija sa {arenim kredama, koju sam
nosio ku}i. Bilo je tu crvenih i modrih kreda. Uto je Cottard
iza{ao na hodnik i poInogao mi skupljati krede. Pitao me ~emu
slu`e te raznobojne krede.
Grand mu je tada rastuma~io da ku{a osvje`iti svoje znanje
latinskog jezika. Otkako je iza{ao iz srednje {kole, njegovo je
znanje izblijedjelo.
- Da - re~e doktoru - uvjeravaju me da je to korisno, ako
ho}emo dobro poznavati smisao francuskih rije~i.
Stoga ispisuje na plo~i latinske rije~i. Modrom kredom bi-
lje`i onaj dio rije~i koji se mijenja prema deklinaciji i konjuga-
ciji, a crvenom onaj koji se nikad ne mijenja.
- Ne znam je li me Cottard dobro shvatio, ali mi se u~inilo
da ga zanima. Onda je zatra`io jednu crvenu kredu. Ja sam se
malko iznenadio, ali napokon... Nisam dabome mogao pred-
vidjeti da }e to poslu`iti njegovu... naumu.
Rieux upita o ~emu su dr*Zgi put razgovarali. No pra}en svo-
jim tajnikom, do{ao je uto komesar i za`elio da najprije saslu{a
Grandovu izjavu. Doktor primijeti da Grand, govore}i o Cottar-
du, zove svoga susjeda >>o~ajnikom<<. Jednom je, {tovi{e, upo-
trijebio izraz >>kobna odluka<<. Raspravi{e motive samoubojstva,
a Grand se pokaza sitni~av cjepidlaka u biranju izraza. Kona~no
se slo`i{e, kazuju}i >>intimne brige i tegobe<<. Komesar upita je
li {to u Cottardovu dr`anju dalo naslutiti da je - kako re~e -
stvorio >>odluku<<.
- Ju~er je pokucao na moja vrata - re~e Grand - tra`io je
{ibice. Dadoh mu svoju kutiju. Ispri~ao se, rekav{i, da mec*u
susjedima... Onda me stao uvjeravati da }e mi kutijicu vratiti.
Rekoh mu neka je zadr`i.
Komesar zapita svjedoka je li mu se Cottard u~inio neobi-
~an.
- Neobi~no mi se u~inilo to {to je, rekao bih, htio zapodjeti
razgovor. No ja sam bio ba{ u poslu.
Obrati se Rieuxu i doda kao da se stidi:
- Privatan posao!
Komesar htjede mec*utim vidjeti bolesnika. No Rieux bija{e
mi{ljenja da Cottarda valja najprije pripraviti. U{av{i u sobu,
nac*e ga u krevetu: bio je odjeven u sivkasti flanel, trup je dr`ao
uspravno, a tjeskobno je pogledavao prema vratima.
- Policija, je li'?
- Da - re~e Rieux - nemojte se uzrujavati. Dvije-tri fonnal-
nosti i imat }ete mira.
No ]ottard odvrati da to nema smisla i da ne voli policiju.
Rieux postade nestrpljiv.
- Ni ja je ne obo`avam. Radi se o tom da brzo i to~no odgo-
vorite na njihova pitanja, i bog!
Cottard za{uti, a doktor se okrene da }e iza}i. No mali ga je
~ovjek stao dozivati, a kad se pribli`io postelji, uzeo ga je za
rizke:
- Ne smiju dirati bolesnika, ~ovjeka koji se objesio, zar ne,
gospodine doktore'?
Rieux ga ~askom promotri, a onda mu re~e da o tome nije
bilo nikada govora i da je, osim toga, ovdje i on da {titi svoga
pacijenta. Njemu kao da je odlanulo, a Rieux uvede komesara.
Cottardu bude pro~itan Grandov iskaz, a onda ga komesar
upita mo`e li potanje odrediti {to ga je nagnalo na taj ~in. Cot-
tard odvrati, ne gledaju}i komesara, da su to bile >>intimne brige
i tegobe, da, upravo tako<<. Komesar je stao navaljivati, ne bi li
se izjasnio ho}e li jo{ jednom poku{ati. Cottard, koji se uzbu-
dio, re~e da ne}e i da ho}e samo da ga puste na miru.
- Moram vas upozoriti - re~e komesar gotovo ljutito da ste
zasad vi onaj koji drugima ne da mira.
Ali na Rieuxov znak ostado{e pritom.
- Shvatit }ete - re~e komesar izlaze}i - takve su nam stvari
deveta briga otkako se pojavila ta groznica...
Upita doktora je li stvar ozbiljna, a Rieux odgovori da ne
zna.
- To je samo vrijeme - zaklju~i komesar.
Da, bija{e to zacijelo vrijeme. Tokom dana sve se ~ovjeku
ljepilo u rukama, a Rieux je pri svakome lije~ni~kom posjetu
osje}ao kako njegove bojazni rastu. Nave~er istoga dana, na pe-
riferiji, jedan se susjed staroga astmati~ara hvatao za prepone i
povra}ao u deliriju. Limfne su `lijezde bile mnogo krupnije ne-
go u paziku}e. Jedna se zagnojila i doskora se otvorila kao gnjili
plod. Vrativ{i se ku}i, Rieux telefonira oblasnom skladi{tu li-
jekova. Njegove profesionalne bilje{ke toga dana spominju sa-
mo: >>Negativan odgovor<<. I ve} su ga svi zvali drugamo pora-
di sli~nih slu~ajeva. Apscese je trebalo otvoriti, to je bilo o~i-
gledno. Dva zareza kirur{kim no`i}em, na kri`, i `lijezde iz-
baci{e gnojnu materiju sa sukrvicom. Bolesnici su krvarili, u
te{kim bolovima. No zatim bi se na trbuhu i na nogama pojavile
mrlje, jedna bi se `lijezda prestala gnojiti, da bi zatim ponovo
otekla. U ve}ini slu~ajeva bolesnik bi umro, {ire}i u`asan vonj.
[tampa, koja je u pitanju {takora bila tako glagoljiva, sada
je {utjela sasvim. [takori, naime, ugibaju na ulici, a ljudi umi-
rahu u svojim ku}ama. A novine se brinu samo za ulicu. No
prefektura i op}inska uprava stado{e se pitati ,"sto je'? Dok je
svaki lije~nik znao za dva ili tri slu~aja, nikome nije palo na pa-
met da {togod poduzme. No bilo je samo dovoljno da se netko
sjeti i zbroji sve slu~ajeve. Zbroj bija{e porazan. Za samih ne-
koliko dana smrtni se slu~ajevi umno`i{e, a oni koji su se ba-
vili tom ~udnom bole{}u morado{e priznati da je rije~ o pravoj
pravcatoj epidemiji. To je vrijeme odabrao Castel, Rieuxov ko-
lega, ali mnogo stariji od njega, da bi ga posjetio.
- Vi, naravno, znate {to je'? - re~e.
- ^ekam rezultat analiza.
- Ja znam i bez analiza. Jedan dio svoje karijere proveo sam
u Kini, a prije dvadesetak godina vidio sam nekoliko slu~ajeva
u Parizu. Samo {to se tada nisu usudili nazvati ih pravim ime-
nom. Javno je mi{ljenje nepovredivo. Samo da ne bude panike!
I onda, kako re~e jedan kolega: >>To nije mogu}e, svatko zna
da je sa Zapada nestala<<. Da, svi su to znali osim onih koji su
umrli. Hajde, Rieux, vi znate, kao {to znam i ja.
Rieux je razmi{ljao. Kroz prozor svoje radne sobe gledao je
kamenito rame morske hridi koja je u daljini zatvarala zaljev.
Nebo je, iako plavo, zra~ilo tupim sjajem koji je sve vi{e bli-
jedio {to je popodne odmicalo.
- Da, Castel - re~e napokon - gotovo je to nevjerojatno. No
~ini se zaista kao da je kuga.
 Castel ustade i pode prema vratima.
- Znate {to }e vam odgovoriti: >>lz umjerenog podneblja ne-
stala je prije mnogo godina.<<
- [ta zna~i >>nestala<<? - odvrati Rieux slije`u}i ramenima.
- Da! I ne zaboravite: u Parizu prije dvadeset godina.
- Dobro. Nadajmo se da sada ne}e biti gore nego je bilo
onda. No ipak je to nevjerojatno.

Prvi put je pala rije~ >>kuga<<. Na tome mjestu na{e pripo-

vijesti gdje smo Bernarda Rieuxa ostavili kako gleda kroz pro-
zor, neka pripovjeda~u bude dopu{teno da opravda neizvjesnost i
zbunjenost doktora, to vi{e {to je lije~nik reagirao veoma sli~no
kao ve}ina na{ih sugradana. Elementarne su nepogode doista
obi~na pojava, no Ijudi u njih te{ko vjeruju kad ih snac*u. Svijet
je do`ivio toliko kuga koliko ratova, a ipak kuge i ratovi zatek-
nu ljude uvijek nepripravne. Dr. Rieux bija{e zate~en, kao i na{i
sugradani, pa tako valja shvatiti njegovo kolebanje. Tako valja
shvatiti i ~injenicu da je bio podijeljen. izrnec*u tjeskobe i po-
uzdanja. Kad bukne rat, ljudi ka`u: >>To ne}e trajati, to je pre-
glupo!<< Rat je zacijelo >>preglup<<, ali to ne smeta da ne bi tra-
jao. Glupost je uvijek uporna, svijet bi to primijetio kad ne bi
uvijek mislio samo na sebe. Na{i su sugractani bili u tome kao
ostali svijet: mi{ljahu na sebe, bijahu - drugitn rije~ima.- hu-
manisti. Nisu vjerovali u spomenute nepogode. Elementarno zlo
nije po ljudskoj mjeri, pa ~ovjek dr`i da je to ne{to irealno,
ru`an san koji }e pro}i. Ali uvijek ne prolazi nego se nastavlja,
a prolaze ljudi i to ponajprije humanisti, jer nisu poduzeli mjere
opreza. Na{i sugradani ne bijahu vi{e krivi nego ostali svijet:
zaboravili su biti skromni! Mislili su da je njima jo{ uvijek sve
mogu}e, {to bi pretpostavljalo da su katastrofe o kojimaje rije~
nemogu}e. Bavili su se dalje svojim poslovima, spremali se na
put i stvarali zaklju~ke, imaju}i svoj sud o ovome ili onome.
Kako da misle na kugu, koja ukida budu}nost, mijenjanje mje-
sta i diskusije'? Vjerovali su da su slobodni, a nitko ne}e biti
slobodan dok bude elementarnih zala.
Pa i po{to je dr. Rieux priznao pred svojim kolegom da je
{a~ica bolesnika, rasijanih kojekuda, umrla od kuge bez ikakve
predobjave, opasnost mu se jo{ uvijek ~inila irealnom. Samo
kad je netko lije~nik zna {to je bol, jer ima ve}u mogu}nost
predo~ivanja. Dok je Rieux gledao kroz prozor na svoj grad koji
se nije promijenio, jedva da mu se pri pomisli na budu}nost
malko stu`ilo, {to bi zna~ilo da je nemiran i tjeskoban. Poku{ao
je skupiti u pameti ono {to je znao o toj bolesti. U pam}enju
uskrsnu{e brojke, i on pomisli da je tridesetak velikih epide-
mija kuge {to ih bilje`i povijest pokosilo blizu sto milijuna ljud-
skih `ivota. No {to je sto milijuna mrtvih'? U ratu ~ovjek vi{e
ne zna {to je mrtvac. A kako mrtav ~ovjek nema konzistencije,
nije konkretan ako ga nismo vidjeli, pa sto milijuna mrtvaca, ra-
sijanih diljetn povijesti, nije ni{ta. Magla koju ne mo`emo obli-
kovati. Doktor se sje}a da je za kuge u Carigradu umiralo - ka-
ko bilje`i Prokopije - deset tisu}a dnevno. Deset tisu}a mrtvih,
to je op}instvo velikoga kinetnatografa potnno`eno pet puta.
Evo, {to bi trebalo u~initi: skupiti svijet, kad izlazi iz kina, od-
vesti ljude na gradski trg da ondje utnru na kupu. Pet puta... .
Onda bi stvar postala malo jasnija. Onda bi se bar mogla staviti
poznata lica na te anonimne hrpe. No to se, naravno, ne da izve-
sti, a zatim, tko pozna deset tisu}a lica'? Uostalom, ljudi kao {to
je Prokopije, nisu znali brojiti, to je poznata stvar. U Kantonu je
prije sedamdeset godina uginulo od kuge ~etrdeset tisu}a {tako-
ra prije nego {to se kuga zainteresirala za stanovnike. No 1871.
nije bilo mogu}nosti da se prebroje {takori. Ra~unalo se pri-
bli`no, naveliko, pa se pogre{ke nisu mogle izbje}i. Ipak, ako
je {takor duga~ak trideset centimetara, ~etrdeset hiljada {takora
koje smo poredali jednoga do drugog, bilo bi...
No doktor je postao nestrpljiv. Gotovo se naljutio. Prepustio
se mislima, a to ne valja! Nekoliko slu~ajeva ne ~ini epidemi-
ju, dovoljno je poduzeti tnjere opreza. I dr`ati se onoga {to je
uglavljeno: stupor i op}a malaksalost, krvave o~i, prljava usta,
glavobolje, buboni*, strahovita `ec*, delirij, pjege na tijelu, nu-

* Buhnn (med.) - pove}ani limfni ~vor, karakteristi~ni simptom tzv. huhon.vke

kuge.
tarnje boli kao da }e{ se raskinuti, i na kraju svega toga... na
kraju svega toga Rieux se sjeti jedne re~enice kojom se u nje-
govu ud`beniku zavr{avalo nabrajanje simptoma: >>Bilo postaje
veoma sitno (pulsus filiformisj, a smrt nastupa u povodu neznat-
ne kakve kretnje<<. Da, na kraju svega toga puls je sitan i ta-
nak poput konca, a ljudski `ivot visi o koncu. Dvije tre}ine bo-
lesnika - to je to~an postotak - dovoljno je nemirno da u~ini
tu neznatnu kretnju koja }e ih survati u propast.
Doktorje jo{ uvijek gledao kroz prozor. S jedne strane stakla
svje`e proljetno nebo, s druge rije~ koja jo{ odjekuje odajom:
KUGA. Ta rije~ ne sadr`i samo ono {to ho}e u nju staviti zna-
nost nego i duga~ak niz izvanrednih slika koje nikako nisu u
skladu s tim `utim i sivim gradom koji u to vrijeme nije odvi{e
`ivahan, koji sada ne bu~i nego tiho bruji, koji je, ukratko re-
~eno, sretan, ako je mogu}e biti sretan i turoban u isti mah. Ta
mirno}a, nehajna ta spokojnost nijekala je gotovo glasno stare
slike o kugi: ku`na Atena koju napusti{e ptice, kineski gradovi,
puni {utljivih ljudi koji su na samrti; robija{i u Marsseilleu koji
sla`u u jamu iznaka`ene mrtvace s kojih se cijedi gnoj i sukrvi-
ca; gradnja velikog zida u Provansi koji je imao zaustaviti ku`ni
vihor kuge; Jaffa i tamo{nji odvratni prosjaci; vla`ni i truli le`a-
jevi na zemljanom podu carigradske bolnice; bolesnici hvata-
ni kukama; maskirani lije~nici za vrijeme >>crne smrti<<, blud-
ni~enje `ivih na milanskim grobljima; mrtva~ka kolica u pre-
stravljenom Londonu, pa no}i i dani, ispunjeni uvijek i svagdje
beskrajnim krikovima ljudskim. Ne, sve to nije dosta sna`no da
ubije mir toga dana. S druge strane stakla odjeknulo je najed-
nom zvonce nevidljiva tramvaja i za~as opovrgnulo oknztnost i
bol. Jedino je more, tamo iza posljednjih ku}a koje su odavle
nalik na {ahovsku dasku, podsje}alo da na svijetu ima stvari
koje uvijk prijete jer nikad ne miruju. Dr. Rieux koji je gledao
zaljev, sjeti se loma~a o kojima govori Lukrecije; loma~a {to su
ih Atenjani, pogocteni epidemijom, dizali na obali mora. No}u
bi tamo donosili mrtve, no kako nije bilo dosta mjesta, `ivi se
borahu zubljama da bi smjestili svoje mile i drage, liju}i radije
krv nego da napuste svoje mrtvace. ^ovjek bi mogao zamisliti
crveni odraz loma~a u mra~nim i mirnim vodama, no}ne borbe
zubljama koje pr{te iskrama, a gusti se otrovni dimovi di`u pre-
ma nebu koje ih pa`ljivo priIna i do~ekuje. Mogao bi se i po-
bojati...
Ali to ~asovito ludilo nije odolijevalo razumu. Samo trenu-
tak... Da, izgovorena je rije~ >>kuga<<; istina je da toga ~asa trese
i obara jednu ili dvije `rtve. No zar se to ne mo`e zaustaviti?
Treba priznati jasno i glasno ono {to se priznati mora; otjerati
ve} jednom beskorisne sjene i poduzeti mjere koje su u takvoj
situaciji potrebne. Onda }e kuga stati, jer se kuga ne da zamisliti
ili je zami{ljena krivo. Ako se zaustavi (a to je najvjerojatnije)
sve }e biti dobro. U protivnom slu~aju, znat }e se {toje, i nema
li na~ina da se ~ovjek s njome nekako pogodi, dajoj se najprije
prilagodi, e da bi je poslije svladao.
Doktor otvori prozor, a gradski `amor odjednom se nadme.
lz radionice u susjedstvu dopirao je kratak i ritmi~ki zvi`duk
mehani~ke pile. Rieux se strese. Tu je sigurnost, tu je istina: u
svakida{njem poslu. Ostalo visi na nitima, >>ovisi<< o neznatnim
pokretima; na to se ~ovjek ne mo`e osvrtati. Glavno je da dobro
obavljamo svoj posao.

Dr. Rieux bija{e dopro dotle u svom razmi{ljanju, kad znu

najave Josepha Granda. Mada je bio op}inski ~inovnik i mada
su njegovi poslovi bili veoma razli~iti, uposlili bi ga od vreme-
na do vremena i u statisti~kom uredu za osobne podatke. Tako
je sada dobio u zadatak da zbraja smrtne slu~ajeve. A kako je
bio od prirode uslu`an, pristao je da donese doktoru jednu kopi-
ju svojih podataka.
Doktor ga vidje gdje ulazi sa svojim susjedom Cottardom.
^inovnik je mahao listom papira.
- Brojke rastu, gospodine doktore - re~e on - jedanaest mrtvih
u ~etrdeset i osam sati.
Rieux pozdravi Cottarda i zapita ga kako se osje}a.
Grand uze obja{njavati kako je Cottard `elio da zahvali dok-
toru i da se ispri~a {to mu je zadao posla. No Rieux je gledao
statisti~ki popis:
 - Bilo bi mo`da vrijeme - re~e Rieux - da tu bolest nazo-
vemo pravim imenom. Do sada smo tapkali ne mi~u}i se s mje-
sta. No dodite sa mnom, moram u laboratorij.
- Da, da - odgovorio je Grand dok su silazili stubama - stva-
ri treba nazvati njihovim imenom. No koje je to ime?
- Ja vam to ne mogu re}i, a ne biste imali nikakve koristi da
vam i ka`em.
- Vidite - nasmije{i se ~inovnik - nije to tako lako.
Krenu{e prema Starome trgu. Cottard je cijelim putem {utio.
Ulice su se po~ele puniti svijetom. Kratkotrajan sumrak, kakav
je u na{im stranama, ve} je uzmicao pred no}nim mrakom, a
prve se zvijezde stado{e javljati na obzorju koji je jo{ bio jasan.
Za nekoliko trenutaka planule su uli~ne svjetiljke i potamnjele
nebo, a `agor glasova kao da se podigao za jedan ton.
- Oprostite - re~e Grand na uglu Staroga trga - moram sjesti
u tramvaj. Nave~er sam uvijek zauzet. A kako se ka`e u mome
kraju: >>Ne odgadaj za sutra...<<
Rieux je ve} primijetio kako Grand, roc*en u Montelimaru,
rado citira rije~i i uzre~ice svoga zavi~aja, dodaju}i banalne iz-
raze koji nisu niotkuda, kao >>bajno vrijeme<< ili >>~arobna ra-
svj eta<<.
- Ah - klikne Cottard - `iva je istina. Poslije ve~ere ne mo-
`e{ ga izvu}i iz ku}e.
Rieux upita Granda radi li za op}inu. Grand odvrati ne; radi
za sebe.
- Ah - re~e Rieux da bi ne{to rekao - a stvar napreduje'?
- Na toj stvari radim godine i godine, pa mora da napreduje,
premda u drugu ruku napredak nije velik.
- O ~emu se zapravo radi'? - upita doktor, zaustaviv{i se.
Grand progovori brzo i nejasno, namje{taju}i svoj okrugli {e-
{ir nad svojim velikim u{ima. Rieux shvati vrlo mutno da se
radi o razmahu neke li~nosti, {to li'? No ~inovnik se ve} opra-
{tao i, krenuv{i sjenovitjm bulevarom Marne, ~vrsto zagrabio
sitnim korakom. Na pragu laboratorija Cottard re~e doktoru
kako bi ga `elio posjetiti da ga upita za savjet. Rieux, koji je
gu`vao u d`epu statisti~ki izvje{taj, re~e mu neka doc*e u ordi-
naciju, ali se onda predomisli; sutra }e ionako u njegovu ~etvrt
pa }e ga sam posjetiti i to potkraj popodneva.
Ostaviv{i Cottarda, doktor primijeti da misli na Granda. Za-
misli ga usred kuge, ne ove ovdje koja zacijelo ne}e biti ozbilj-
na, nego jedne od velikih kuga o kojima pri~a povijest. >>To je
vrsta Ijudi koji u takvim slu~ajevima bivaju po{tedeni.<< Sjetio
se da je ~itao kako kuga {tedi ljude slabe konstitucije i razara
najradije sna`no ustrojstvo. I dok je ovako mislio, njemu se u~i-
ni da je ~inovnik pomalo tajnovit.
Na prvi pogled Joseph Grand bija{e mali op}inski ~inovnik,
kakvim se pri~injao. Visok i mr{av, on je plutao unutar odijela,
koje bi uvijek bilo preveliko, obmanjuju}i se da }e mu tako ko-
risnije poslu`iti. Sa~uvao je, dodu{e, ve}inu zubi na donjim de-
snima, ali je zauzvrat, gornja ~eljust bila potpuno prazna. Nje-
gov podsmijeh koji je naj~e{}e podizao gornju usnu ~inio je
njegova usta sjenovitima. Dodamo li tome portretu hod i dr`a-
nje sjemeni{tarca, umije}e da hoda uza zid, kao da }e ga ostrug-
nuti, i da klizne ne~ujno u ve`u, pa vonj podruma i dima, sve
znakovi kojima se o~ituje neznatnost i nezna~ajnost - priznat
}emo da tog ~ovjeka nije mogu}e zamisliti drugdje nego pred
pisa}im stolom, gdje pomno ispituje op}insku tarifit za gradska
kupali{ta ili prikuplja (za nekog mladog referenta) podatke o
novoj taksi za odvoz ku}nog sme}a. I ~ovjek nepristran morao
bi pomisliti da je Joseph Grand roc*en zato da vr{i skromne i
nevidljive, ali neophodne funkcije ni`ega op}inskog ~inovnika
koji radi privremeno za {ezdeset dva franka i trideset santima
dnevno.
To je prema njegovim izjavama - pisalo na njegovu slu`-
beni~kom listu nakon rije~i: kvalifikacije. Po{to se prije dvade-
set i dvije godine, postigav{i diplomu koju zbog siroma{tva ni-
je mogao nadopuniti vi{im sveu~ili{nim ~astima, prihvatio slu`-
be, njemu su obe}ali da }e biti u najkra}e vrijeme >>sistemati-
ziran<<. Trebalo je samo da se neko vrijeme iska`e u poslu, bave-
}i se osjetljivim pitanjima koja bi se nametala op}inskoj upravi.
Onda }e bezuvjetno biti imenovan referentom, {to }e mu omo-
gu}iti da `ivi kao imu}an ~ovjek. Tako su ga uvjeravali. Joseph
Grand nije bio karijerist, o tome je svjedo~io i turoban osmi-
jeh kojim bi potkrepljivao tu izjavu. No perspektiva da }e na
po{ten na~in osigurati svoju egzistenciju i da }e se, prema tome,
mo}i posvetiti svojim privatnim poslovima, a da ga pritom ne
treba pe}i savjest ta mu se perspektiva ~inila veoma zavodlji-
va. Spomenutu je ponudu bio primio zbog ~asnih razloga, a
mo`e se re}i da ga je na to nagnala i vjernost prema njegovu
idealu.
No taj provizorij traje, evo, godine i godine, `ivot je neraz-
mjerno poskupio, a pla}a je Grandova usprkos nekim op}im po-
vi{icama, smije{no malena. Bio se potu`io Rieuxu, no kao da
nikoga za to ne boli glava. Tu se o~itovala Grandova original-
nost ili bar jedan od njenih simptoma. Mogao se on pozvati,
ako ne ba{ na pravo (u koje se nije mogao pouzdati), a ono na
usmena jamstva i obe}anja {to ih je primio kad je stupio u slu`-
bu. No prvo i prvo, {ef ureda, koji ga je bio namjestio, odavno
je umro, a ~inovnik se, uostalom nije to~no sje}ao, {to mu je
neko} obe}ano i u kojoj formi. A napokon (i to je bilo glavno)
Joseph Grand nije nalazio potrebne rije~i.
Ta je osobina na{ega sugra|anina najbolje ozna~avala, {to je
Rieux mogao zapaziti u vi{e navrata. Ona ga je sveudiljno spre-
~avala da napi{e `albu o kojoj je snovao ili da poduzme korake
koje su okolnosti zahtijevale. Ako mu smijemo vjerovati, njemu
je bilo osobito mu~no upotrijebiti rije~ >>pravo<<, jer bi se odatle
moglo zaklju~iti da tra`i {to mu pripada ~ime bi stvar dobila
neki smioni karakter koji ne bi nikako bio u skladu sa skromnim
funkcijama {to ih je obavljao. U dnzgu ruku nije se htio po-
slu`iti izrazima: >>dobrohotnost<<, >>umoljavati<<, >>harnost<<,jerje
dr`ao da nisu u skladu s njegovim li~nim dostojanstvom. I tako,
ne mogav{i na}i pravi izraz, na{ je sugradanim obavljao dalje
neugledne funkcije i do{ao tako u godine. Pritom je - sude}i
uvijek po onome {to je govorio dr. Rieuxu - primijetio u sva-
kodnevnoj praksi da je njegov materijalni `ivot osiguran, jer je
- na kraju krajeva - dovoljno da uskladi svoje potrebe sa svo-
jim sredstvima. Morao je stoga priznati daje istinita ona omilje-
la fraza na~elnika, velikog industrijalca, u na{em gradu, koji bi
energi~no znao ustvrditi, da napokon (a na toj rije~i bija{e te-
`i{te umovanja), da napokon nitko jo{ nije umro od gladi. Bilo
kako mu drago, asketski `ivot {to ga je provodio Joseph Grand
li{io ga je svake brige te vrste. Nastavljao je tra`iti rije~i kojima
}e se izraziti.
U nekom je smislu njegov `ivotopis bio doista egzemplaran.
Pripadao je medu one ljude koji su rijetki u na{em gradu, kao
{to su rijetki i drugdje, mec*u ljude koji se ne stide svojih dobrih
svojstava. Ono malo {to je iznosio o sebi, svjedo~ilo je o dobro-
ti i odanosti koju dan-danas nitko ne}e priznati. Nije se rumenio
priznavaju}i da voli svoje ne}ake i svoju sestru, jedinu ro|aki-
nju koja mu je preostala, i kojoj bi svake druge godine i{ao u
pohode u Francusku. Priznavao je da nije pre`alio roditelje koji
su umrli dok je jo{ bio mlad, pa mu sje}anje na njihovu smrt
zadaje bol. Nije poricao da voli vi{e od svega neko zvono u
svojoj gradskoj ~etvrti koje bi se blago oglasilo svakoga dana
u pet sati poslije podneva. No da bi ocrtao te emocije koje su
u biti tako jednostavne najmanja ga je rije~ stajala tisu}u muka.
>>Ah, gospodine doktore<<, govorio bi on, >>kako bih `elio da se
nau~im izra`avati<<. O tom je govorio Rieuxu svaki put kad bi
se s njime sastao. Doktor je te ve~eri, gledaju}i ~inovnika gdje
odlazi, shvatio odjednom {to je Grand htio kazati: pisao je za-
cijelo knjigu ili ne{to sli~no. Ta ga je misao pratila sve do la-
boratorija kamo se najzad uputio; hrabrila ga je i ~inila mirni-
jim. Znao je da je to glupo, no ipak se nije mogao oteti pomisli
da se kuga ne mo`e ugnijezditi u gradu, gdje se mogu na}i takvi
skromni ~inovnici koji gaje tako ~asne manije. To~nije re~eno,
Rieux ih nije mogao zamisliti usred kuge, pa je zaklju~io da
mectu na{im gractanima kuga nema, {tono rije~, nikakve budu}-
nosti.

Sutradan je svojom uporno{}u koja je smatrana neumjesnom,

Rieux postigao da je u prefekturi sazvana zdravstvena konfe-
rencij a.
- Istina je da se pu~anstvo uznemiruje - bija{e priznao Ri-
chard. - A mnogo se brblja i pretjeruje. Prefekt mi je rekao:
>>Hajde brzo, ako ho}ete, ali u diskreciji.<< Uvjerenje, uostalom,
da se radi o la`noj uzbuni.
Bernard Rieux uze ]astela u svoja kola da bi ga odvezao u
prefekturu.
- Znate li - re~e ]astel = da zdravstveni odsjek nema seru-
ma'?
- Znam. Telefonirao sam u spremi{te lijekova. Gradski fizik
kao da je pao s oblaka. Moraju naru~iti iz Pariza.
- Nadajmo se da }e uskoro sti}i.
- Ve} sam telegrafirao - odvrati Rieux.
Prefekt je bio ljubazan i nervozan.
- Po~niino, gospodo - re~e. - Treba li da rezimiram'?
Richard je dr`ao da je to suvi{no. Lije~nicima je stanje po-
znato. Pitanje je samo kakve mjere treba poduzeti.
-- Pitanje je - re~e grubo stari Castel - je li to kuga ili nije'?
Dva-tri lije~n.ika stado{e glasno prosvjedovati. Ostali kao da
krzmaju. A prefekt se stresao i nehotice pogledao prema vrati-
ma, kao da se ho}e uvjeriti da ta monstruozna primjedba nije
prc*drla u predsoblje i pro{irila se po kuloarima. Richard je izja-
vio da -- po njegovu mi{ljenju - ne valja popustiti panici: radi
se o groznici s komplikacijama u preponskoj regiji; to je sve
{to se mo`e ustvrditi; ostalo su hipoteze, a budu}i da su hipo-
teze uvijek opasne, kako u znanosti tako i u `ivotu... Stari Ca-
stel, koji je mirno griskao svoj po`utjeli brk, podi`e glavu i po-
gleda Rieuxa svojim bistrim o~ima. Onda se dobrohotnim po-
gledom obrati ostalima i re~e kako on vrlo dobro zna da se radi
o kugi, ali da uvic*a da bi - priznaju li to slu`beno - morali
poduzeti drakonske mjere. Zna i to da u biti samo to poti~e
kolege da budu rezervirani, pa }e stoga za njihovo umirenje ra-
do priznati da to nije kuga. Prefekt se nato uzvrpolji i re~e da
bilo ovako ili onako, na~in kako dr. ]astel gleda na stvar, nije
naj bolj i.
- Nije va`no kakav je to na~in gledanja - odvrati stari li-
je~nik - nego je va`no da nas potakne da se zamislimo.
Kako je Rieux {tztio, upita{e ga {to on misli.
- Radi se o tifoznoj groznici koja je popra}ena bubonima i
povra}anjem. lncidirao sam bubone i zatra`io laboratorijski pre-
gled. Analizom poslanog materijala ustanovljen je Yersinov ba-
cil koji uzrokuje kugu. Oni u laboratoriju dr`e da su ga pre-
poznali. Ipak moram dodati da se neke osobine toga mikroba
ne poklapaju s klasi~nim opisom uzro~nika kuge.
Richard nadoveza da to opravdava ~injenicu {to se gospoda
kolege ne}e da odlu~e napre~ac; valja pri~ekati dok budu za-
vr{ene serijske analize koje su po~ete prije nekoliko dana. Tek
onda, na temelju statisti~kih rezultata...
- Kad se radi o mikrobu - re~e Rieux nakon kratke {utnje
- koji ima sposobnost da u tri dana po~etvorostru~i volumen
slezene, da limfnim `lijezdama dade obujam naran~e i ka{astu
konzistenciju, onda treba ne{to poduzeti, makar to bilo napre-
~ac. @ari{ta infekcije bivaju sve brojnija, a njihova povr{ina sve
ve}a. S obzirom na tempo kojim se bolest {iri prijeti opasnost
da }e za nepuna dva mjeseca umrijeti pola grada, ako epidemiju
ne zaustavimo. Prema tome prili~no je svejedno da li bolest zo-
vete kugom ili groznicom. Glavno je da sprije~ite da ne pomori
polovicu grada.
Richard primijeti kako ne valja gledati odvi{e crno i da za-
raznost jo{ nije dokazana budu}i da su roc*aci bolesnika ostali
dosad po{tec*eni.
- No drugi su oboljeli i umrli - nato }e Rieux - a znamo d.a
priljep~ivost nije nikada apsolutna, ina~e bismo imali matema-
ti~ki porast u beskona~nost i veoma naglo opadanje pu~anstva.
Ne gledam crno, nego zahtijevam mjere opreza.
Richard je pak dr`ao da mo`e obilje`iti situaciju ovim rije-
~ima: da bi se zaustavilo {irenje bolesti, ako se bolest ne zausta-
vi sama, potrebne su ozbiljne profilakti~ne mjere, koje predvi-
c*a zakon; da bi se te mjere mogle primijeniti trebalo bi konsta-
tirati slu`beno da se radi o kugi, a kako se to zasad ne mo`e
ustvrditi s apsolutnom sigurno{}u, treba o stvari temeljito raz-
misliti.
- Nije pitanje u tome - uporno }e Rieux - jesu li mjere
koje predvic*a zakon ozbiljne i te{ke, nego jesu li nu`ne d* bi
se sprije~io pomor pu~anstva. Pitanje jest: ho}e li polovica gra-
da izginuti? Ostalo je stvar dr`avne uprave, a na{i zakoni pred-
vi|aju zato prefekta koji ima potrebne ovlasti.
- Dakako - re~e prefekt - no vi morate najprije ustanoviti
da se radi o epidemiji kuge.
- Ona bi mogla zatrti polovicu grada, ako mi to i ne prizna-
mo slu`beno - re~e Rieux.
Richard upade pone{to nervozno:
- Radi se o tome da na{ kolega vjeruje da je kuga. Njegov
opis sindroma jasno to pokazuje.
Rieux odvrati da nije opisao sindrom, nego je iznio {to je
vidio. A vidio je bubone, pjege, groznice s delirijem koje svr{a-
vaju za ~etrdeset i osam sati eksitusom*. Mo`e li gospodin Ri-
chard preuzeti odgovornost i re}i da }e se epidemija zaustaviti
bez najstro`ih mjera profilakse'? ,
Richard je o~ito kolebao.
- Budimo sasvim iskreni - re~e gledaju}i Rieuxa - jeste li
zaista uvjereni da se radi o kugi?
- Problem nije dobro postavljen. Nije to pitanje terminologi-
je, nego pitanje vremena.
- Va{a je misao - re~e prefekt - da valja primijeniti profi-
lakti~ne mjere koje su predvictene za vrijeme kuge, ako to, u
na{em slu~aju, mo`da i nije kuga.
- Ako moram po svaku cijenu imati neku >>misao<<, onda je
doista tako kako ste rekli.
Lije~nici uze{e vije}ati, a Richard na koncu re~e:
- Moramo, dakle, preuzeti odgovornost da se vladamo kao
da je ova bolest neka vrsta kuge.
Formula bude srda~no pozdravljena.
-1 vi se s time sla`ete, dragi kolega'? - upita Richard.
- Meni je svejedno kako }emo kazati - odvrati Rieux.
- Ka`imo samo da se ne smijemo vladati kao da polovici
grada ne prijeti opasnost da izgine, jer bi onda doista izginula.
Rieux ode usred sveop}eg negodovanja. Za nekoliko trenu-
taka na{ao se na periferiji koja je zaudarala na pr`enu ribu i

* Exitus ((at.) - izlaz, u lije~ni~kom govoru: smrt, tj. exitus� latali.e.

mokra}u; na{ao se do uzglavlja `ene koja je urlala kao da je
kolju, pokazuju}i mu krvave prepone.
Sutradan nakon konferencije groznica je opet posko~ila. Do-
prla je ~ak i u novine, ali u blagom obliku, jer se {tampa zado-
voljila kratkom napomenom. No prekosutra mogao je Rieux ~i-
tati male bijele plakate {to ih je prefektura dala nalijepiti po
najdiskretnijim uglovima, nastoje}i da ne budu odvi{e upadljivi.
Na temelju tih plakata nije bilo lako zaklju~iti da su vlasti uo~i-
le situaciju. Mjere nisu bile drakonske, a mnogo se - rekao bih
- pazilo na to da se javno mnijenje ne uznemiri. I doista. Naj-
prije je u naredbi konstatirano da je u oranskoj op}ini zabilje-
`eno nekoliko slu~ajeva perniciozne groznice za koju jo{ nije
ustanovljeno je li zarazna. Spomenuti slu~ajevi nisu dovoljno
karakteristi~ni da bi opravdali istinsku bojazan, a nema sumnje
da }e pu~anstvo znati sa~uvati hladnokrvnost. lpak je sigurnosti
radi, {to }e svatko razumjeti, prefekt poduzeo neke preventivne
mjere. Ispravno shva}ene i primijenjene kako valja, te su mjere
u stanju da sprije~e opasnost bilo kakve epidemije. Prema tome
prefekt ne sumnja ni za~as da }e pu~anstvo njegovu li~nu ini-
cijativu svesrdno potpomo}i.
Plakat je zatim objavljivao op}e mjere, mec*u njima >>znan-
stvenu<< deratizaciju u{trcavanjem otrovnih plinova u kanale i
pomni nadzor nad opskrbom grada pitkom vodom. Stanovnici-
ma se preporu~uje krajnja ~isto}a, a imaoci buha pozivaju se
da doc*u u op}inske dispanzere. U drugu ruku, obitelj mora pod
prijetnjom zakonskih posljedica prijaviti svaki po lije~niku usta-
novljeni slu~aj i pristati na izolaciju i smje{taj bolesnika u po-
sebne bolni~ke odaje. Te su odaje providene, uostalom, svim
potrebnim pomagalima da bi bolesnik za kratko vrijeme {to si-
gurnije ozdravio. Nekoliko dopunskih paragrafa podvrgavalo je
obvezatnom rasku`ivanju bolesnikovu sobu i prijevozno sred-
stvo. Ina~e su se vlasti zadovoljile time da preporu~e uku}anima
da se podvrgnu zdravstvenom nadzoru.
Dr. Rieux naglo se okrene od plakata i pode ku}i, kamo se
bio uputio. Joseph Grand, koji ga je ~ekao u ordinaciji, podi`e
ruku ~im ga je ugledao.
 - Da - re~e Rieux - znam. Brojke rastu.
Pro{log je dana umrlo u gradu desetak bolesnika. Doktor re-
~e Grandu da }e ga mo`da nave~er pohoditi, jer ide - ionako
]ottardu.
- Imate pravo - re~e Grand. - Ugodit }ete mu. Sve mi se
~ini da se promijenio.
- K ako to'?
- Postao je uljudan.
- Zar prije nije bio'?
(*rand je krzmao. Nije mogao re}i da je Cottard bio neulju-
dan: izraz ne bi bio to~an. Cottardje zatvoren i {utljiv, a svojim
dr`anjem podsje}a malko na vepra. Njegova soba, skromna go-
stionica i {etnje koje su dosta tajnovite, to je, eto, ~itav `ivot
toga ~ovjeka. Slu`beno je zastupnik vina i likera. U ve}im raz-
macima prima posjete dvojice-trojice Ijudi koji su valjda njego-
ve mu{terije. Nave~er ide katkad u kino koje se nalazi preko
puta; Grandu se ~ini daje primijetio kako najvi{e voli gangster-
ske filmove. Ina~e je u svakoj prilici osamljen i nepovjerljiv.
Sve je to prema Grandovim opa`anjima postalo sada druk-
~ije.
- Ne znam kako da ka`em, no imam dojam da bi se htio
pomiriti s Ijudima, da bi svakoga htio predobiti. ^esto sa mnom
pxogovara, zove me da s njim izac*em, a ja ne umijem uvijek
odbiti. Najzad, taj me ~ovjek zanima, a mogu re}i da sam mu
spasio `ivot.
Nakon poku{aja da se skon~a, Cottard nije primio nikakav
posjet. Na ulici, u du}anu - svuda je tra`io simpatije. Tko je
ikada razgovarao tako milo s trgovcem {peceraja, tko je tako
pa`ljivo slu{ao trafikanticu'?
- Ta je trafikantica - pri~ao je Grand - prava zmija. Rekoh
to Cottardu, a on mi odvrati da se varam, da ona ima dobrih
strana i da ih treba znati prona}i.
Kona~no je dva ili tri puta odveo Granda u luksuzne resto-
rane i kavane. Po~eo je, naime, polaziti te javne lokale.
- 'I*u je udobno i fino - govorio je on - a ~ovjek j e osim toga
u dobxome dru{tvu.
 Grand je opazio da osoblje susre}e Cottarda veoma pa`ljivo,
a shvatio je za{to vidjev{i kakve napojnice dijeli. ^inilo se da
je nadasve osjetljiv na ljubazan postupak kojim bi mu uzvra}ali.
Jednoga dana, kad gaje {ef sale ispratio i pomogao mu da obu-
~e ogrta~, trgovac vinom re~e Grandu:
- To je valjan momak. Mogao bi svjedo~iti.
- Svjedo~iti, a {to'?
Cottard je bio neodlu~an.
- E pa to da nisam zao ~ovjek.
Bija{e, uostalom, mu{i~av. Jednoga dana, kadje trgovac mje-
{ovitom robom bio manje ljubazan, vratio se ku}i upravo bije-
san.
- Pre{ao je na njihovu stranu, gad prokleti - ponavljao je
]ottard.
- Na ~iju stranu'?
- Onu gdje su svi drugi.
Grand je ~ak prisustvovao ~udnom prizoru kod trafikantice.
Usred `ivahnog razgovora ona je spomenula neko nedavno hap-
{enje koje da je u Al`iru uzvitlalo dosta pra{ine. Radilo se o
mladome trgova~kom ~inovniku koji je na pla`i ubio nekog
Arapina.
- Kad bi sav taj olo{ strpali u zatvor - rekla je trafikantica
- po{teni bi ljudi mogli odahnuti.
Nije mogla nastaviti jer se Cottard odjednom silno uzrujao
i jurnuo iz trafike bez ijedne rije~i isprike. Grad i trafikantica
ostado{e zapanjeni.
Tokom vremena Grand se na{ao ponukan da izvijesti Rieuxa
o drugim promjenama u Cottardovu zna~aju. Potonji je, naime,
uvijek bio liberalnih nazora. To je dovoljno otkrivala njegova
omiljela fraza: >>Veliki uvijek guraju male<<. Ali od nekog vre-
mena kupovao je samo klerikalno glasilo Orana, a ~ovjek se ne
bi mogao oteti dojmu da on to isti~e, ~itaju}i list na javnim
mjestima. A nekoliko dana po{to je bio ustao, zamolio je Gran-
da, koji je i{ao na po{tu, da bude ljubazan i da preda sto franaka
{to ih je svakoga mjeseca slao sestri koja je boravila negdje
daleko. U trenutku kada je Grand krenuo on ga zaustavi i re~e:
 - Po{aljite joj dvjesta franaka, ugodno }e se iznenaditi. Ona
dr`i da ja nikada na nju ne mislim. No ja je ipak volim.
Kona~no je imao s Grandom ~udan razgovor. Grand je, nai-
me, morao uta`iti radoznalost Cottarda, kome nije dalo mira {to
to on - Grand - radi svake ve~eri.
- Dobro - rekao je Cottard saslu{av{i Granda - vi pi{ete knji-
gu.
- Ako ba{ ho}ete, no stvar nije tako jednostavna.
- Ah - povi~e nato Cottard - i ja bih volio da mogu kao vi.
Grand se iznenadio, a Cottard je promucao da biti umjetnik
nije mala stvar i da to mo`e {to{ta poravnati.
- Za{to'? - upitao je Grand.
- Zato {to umjetnik ima uvijek vi{e prava nego drugi, to je
op}epoznato. Njemu gledaju vi{e kroz prste.
- Hajde - re~e Rieux, a bilo je to onoga jutra kad se pojavi{e
plakati = zgoda sa {takorima zavrtjela mu je mozgom. A mo`da
se boji i groznice.
Grand odvrati:
- Ne vjerujem, gospodine doktore, i ako `elite ~uti moje mi-
{ljenje...
Kola zavoda za deratizaciju prodo{e ispod prozora uz `esto-
ki prasak motora. Rieux za{uti, ~ekaju}i dok buka ne utihne, a
onda upita rastreseno kakvo je to mi{ljenje. ^inovnik odgovori
sve~ano:
- To je ~ovjek koji ima ne{to na du{i.
Doktor slegnu ramenima. Kako re~e komesar: to mu je de-
veta briga.
Poslije podneva Rieux se porazgovorio s Castelom. Serumi
nikako da stignu.
- Uostalom - upita Rieux ho}e li biti djelotvorni'.> Taj je bacil
tako ~udan.
- Oh - re~e Castel - tu se ja s vama ne sla`em. Naoko su te
`ivotinje uvijek originalne, no u su{tini je to jedno te isto.
- Vi to pretpostavljete, je li'? Zapravo ne znamo ni{ta.
- Jasno da pretpostavljam. No svi tako postupaju, svi.
Tokom dana doktor je osje}ao da ona mala vrtoglavica, koja
ga je hvatala svaki put kad bi pomislio na kugu biva sve to ja~a.
Napokon morade priznati da se boji. Dvaput je u{ao u kavane
koje su bile dupkom pune. I on je, kao i Cottard, htio osjetiti
ljudsku toplinu. Njemu se to u~inilo glupim, ali ga podsjeti da
je agentu obe}ao da }e ga posjetiti.
Nave~er ga nac*e u blagovaonici gdje stoji pokraj stola. Kad
je doktor u{ao, spazi na stolu rasklopljen kriminalisti~ki roman.
No ve~er je ve} bila odmakla, pa je zacijelo bilo te{ko ~itati.
Minutu prije Cottard je zacijelo sjedio u mraku i ne{to razmi{ljao.
Rieux ga upita kako mu je. Cottard, sjedaju}i, promrmlja da mu
je dobro i da bi se osje}ao jo{ bolje kad bi bio osiguran da nitko
o njemu ne vodi ra~una. Rieux primijeti da ~ovjek ne mo`e biti
uvijek sam.
- Oh, ne mislim na to. Ja mislim na ljude koji vode o nekome
ra~una da bi ~ovjeku zadali neprilika.
Rieux je {utio.
- Moram vas upozoriti da se ne radi o meni. No ~itao sam
taj roman. Evo nesretnika koga iznenada jednoga jutra uhapsi{e.
Vodili su o njemu ra~una, a on to nije znao. Govorilo se o njemu
po raznim uredima, njegovo su ime bilje`ili u kartoteke. Zar
vam se ne ~ini da to nije pravo'? Mislite da se to smije ~initi'?
- Kako kada - re~e doktor. - U jednu ruku netna nitko pravo
da se mije{a u tudi `ivot, dabome! No to je sve sporedno. Ne
valja ostajati predugo u sobi. Morate iza}i.
]ottard se o~ito nervirao. Re~e da stalno izlazi; drugo tako
re}i i ne radi, a ~itav gradski predjel u kom stanuje mogao bi,
ako ustreba, za nj svjedo~iti. Pa i drugdje, izvan ove gradske
~etvrti, ima on znanaca.
- Poznate li gospodina Rigauda, arhitekta'? To je jedan od
mojih prijatelja.
Mrak je u sobi postajao gu{}i. Ulica je o`ivjela, a mukli uz-
vik, kao da je Ijudima odlanulo, pozdravi trenutak kad su pla-
nule uli~ne svjetiljke. Rieux ode na balkon, a ]ottard pocte za
njim. Iz svih okolnih ~etvrti, lagani je vjetri}, kao svake ve~eri
u na{emu gradu, donosio mnnor glasova, vonj pe~ena mesa, ra-
dosno i mirisavo brujanje slobode koje pomalo nadima ulice
kamo se natisla bu~na mlade`. No}, glasni krikovi nevidljivih
brodova, `agor koji dopire s mora ili iz gomile {to se razlijeva
- o, kako je Rieux poznavao taj ~as i kako ga je neko} volio!
No danas je s obzirom na sve {to je sa`nao, djelovalo na nj
depresivno.
- Mo`emo li upaliti'? - upita Cottarda.
Kada se vratilo svjetlo, ~ovje~uljak pogleda Rieuxa `mirka-
vim o~ima.
- Recite, doktore - ako obolim, biste li me primili na svoj
odj e 1'?
- Za{to ne'?
Onda Cottard upita je li se dogodilo da bi nekoga koji le`i u
klinici ili u bolnici uhapsili. Rieux odgovori da se to zna dogo-
diti no da sve ovisi o stanju bolesnikovu.
- Ja se, eto - re~e ]ottard - pouzdajem u vas.
Onda jo{ zamoli doktora da bude tako dobar da ga svojim
autom odveze u grad.
U gradskom centru ulice su bile manje napu~ene, a svjetla
rjeda. Djeca su se jo{ igrala pred ku}nim vratima. Na `elju Cot-
tardovu doktor zaustavi kola pred skupinom djece. Igrahu se
>>{kole<< i glasno vikahu. No jedan medu njima (crna kosa glatko
za~e{ljana, besprijekorna stazica i prljavi obraz) fiksirao je
Rieuxa'svojim bistrim i drskim*o~ima. Doktor odvrati pogled.
]ottard, stoje}i na plo~niku, stiskao muje ruku. Govorio je hra-
pavim i tegobnim glasom. Dva-tri puta pogleda iza sebe.
- Ljudi govore o epidimiji. Je li to istina, gospodine doktore'?
- Ljudi uvijek govore, to je prirodno - re~e Rieux.
- lmate pravo. Kad budemo imali desetak mrtvih, to }e biti
konac svijeta. A nama bi trebalo...
Motor je ve} radio. Doktor je dohvatio mjenja~ brzine. No
ponovo se zagledao u dijete koje ga je jo{ uvijek mjerkalo,
ozbiljno i mirno. I najednom, bez ikakva prijelaza, dijete mu se
nasmije{i svim zubitna.
- [to bi nam to trebalo'? - upita doktor smije{e}i se djetetu.
Cottard se uhvati gr~evito za vrata automobila i, prije nego
{to }e odmagliti, povi~e glasom koji bija{e pun suza i bijesa:
 - Trebao bi nam potres. Pravi pravcati potres!
Potresa nije bilo, a doktor je sutra{nji dan proveo obilaze}i
gradom na sve ~etiri strane, pregovaraju}i s obiteljima i nate-
`u}i se s pacijentima. Nikada se Rieuxu njegovo zvanje nije
u~inilo tako tegobnim. Dosad su mu bolesnici olak{avali zada-
}u, jer su mu se predavali; sad ih je doktor prvi put vic*ao re-
zervirane i nepovjerljive. Oni su mu izmicali uranjaju}i, osup-
nuti i nepovjerljivi, u svoju bolest. Bila je to borba, na koju
jo{ ne bija{e navikao. I stigav{i oko deset sati pred ku}u starog
astmati~ara koga je pohadao posljednjeg, Rieux se te{kom mu-
kom otkinuo od sjedala. Zadr`ao se gledaju}i mra~nu ulicu i
zvijezde {to se javljahu i nestajahu na crnome nebu. Stari je
astmati~ar sjedio u postelji. ^inilo se da bolje di{e; bodro je
brojio gra{kova zrna koja bi premetao iz jednoga lonca u drugi.
Do~eka doktora veoma raspolo`en:
- Dakle, moj doktore, je li kolera'?
- Gdje ste to pokupili'?
- U novinama; radio javlja takoder.
- Ne, nije kolera.
- Bilo ovo ili ono - re~e stari ugodno uzbuden - Ijudi su
pomahnitali; kao da je vrag u njih u{ao...
- Nemojte ni{ta vjerovati - re~e doktor.
Pregledaoje staroga, a sadaje sjedio usred bijedne blagovao-
nice. Da, bojao se. Znao je da }e ga samo u tom dijelu grada
sutradan ~ekati desetak bolesnika, ogledavaju}i prignute glave
svoje bubone. Samo u dva-tri slu~aja incizija je kako-tako po-
mogla. Ve}ina }e morati u bolnicu, a on zna {to zna~i bolnica
za siromahe. >>Ne}u da im slu`i za njihove eksperimente<<, rekla
mu je `enajednog bolesnika. Ne}e poslu`iti ni za kakve pokuse,
nego }e naprosto umrijeti. Propisane mjere nisu dovoljne, to je
jasno kao sunce. [to se ti~e bolni~kih odaja sa >>specijalnim<<
ure|ajima, doktor je znao {to je i kako: dva bolni~ka paviljona
iz kojih su dotada{nji bolesnici hitno iseljeni, otvori za~eplje-
ni ku~inom, a naokolo zdravstveni kordon. Ako epidemija ne
prestane sama, mjere {to ih je zamislila uprava ne}e je nipo{to
svladati.
 lpak je slu`beni komunike koji je nave~er objavljen, zvu-
~ao optimisti~ki, kao i svi dosada{nji. Sutradan je agencija
>>Infordok<< javila da su prefektove odredbe primljene sa zado-
voljstvom, te da se ve} trideset bolesnika prijavilo vlastima. Ca-
stel je bio telefonirao Rieuxu:
- Koliko kreveta imaju paviljoni'?
- Osamdeset.
- U gradu ima zacijelo preko trideset bolesnika'?
- Jedni se boje prijaviti, a drugi - brojniji - nisu jo{ stigli
da se prijave.
- Pogrebe nitko ne nadzire'?
- Nitko. Telefonirao sam Richardu da su potrebne ozbiljne
mjere, a ne fraze i da protiv epidemije treba podi}i istinsku ba-
rijeru ili ni{ta.
- A o n'?
- Odgovorio mi je da nije vlastan. Ja o~ekujem da }e dalje
rasti.
1 doista za tri dana oba paviljona bijahu puna bolesnika. Ri-
chard je predvidao da }e vlasti isprazniti jednu {kolu i urediti
pomo}nu bolnicu. Rieuxje ~ekao cjepivo i otvarao bubone. Ca-
stel se vratio svojim starim knjigama i ~esto zalazio u biblioteku.
- [takori su uginuli od kuge ili od ne~ega {to je na kugu
veoma nalik - zaklju~ivao je on. - Pustili su u promet desetke
tisu}a buha koje }e zarazu prenositi u geometrijskoj progresiji,
ako je na vrijeme ne zaustavimo.
Rieux je {utio.
U to se doba vrijeme ~ini se ustalilo. Sunce je ispilo mlake
koje ostado{e od posljednjih pljuskova. Lijepo plavo nebo, pre-
puno `ive svjetlosti, {um avionskih motora u rano ljeto, sve je
u to godi{nje doba poticalo ljude da budu vedri i zadovoljni.
Ipak je za ~etiri dana groznica ~etiri puta posko~ila, tako da su
ti skokovi svakoga zapanjili: {esnaest mrtvih, dvadeset i ~etiri,
dvadeset i osam i trideset i dva. ^etvrtoga dana javljeno je otva-
ranje pomo}ne bolnice u jednom dje~jem obdani{tu. Na{i su-
gradani koji su dosad sakrivali svoj nemir dosjetkama i {alama
hodali su sada ulicama {utljivi i pokunjeni.
 Rieux odlu~i da telefonira prefektu.
- Mjere su nedovoljne.
- Raspola`em podacima - re~e prefekt - moram priznati da
zabrinjuju.
- Nisu zabrinjavaju}i nego jasni.
- Zatra`it }e naloge od sredi{nje vlade.
Rieux objesi slu{alicu i obrati se Castelu.
- Naloge! Bogzna {to bi trebalo nalo`iti.
- A serumi'?
- Sti}i }e ove nedjelje.
Posredstvom Richardovim prefektura zatra`i od Rieuxa iz-
vje{taj koji }e biti poslan u glavni grad kolonije da bi se izdali
shodni nalozi. Rieux stavi u svoj izvje{taj klini~ki opis i brojke.
Istoga dana nabrojeno je oko ~etrdeset umrlih. Prefekt uze na
sebe da }e - kako re~e - poo{triti propisane mjere. Bude potvr-
c*eno da je prijava svakog oboljenja obvezatna i da bolesnika
treba izolirati. Ku}e bolesnika bit }e zatvorene i rasku`ene, uku-
}ani podvrgnuti sigurnosnoj karanteni, pogrebe }e organizirati
op}ina, a potankosti }e se utvrditi naknadno. Dan kasnije sti-
go{e avionom serumi. Dostajali su samo za bolesnike koji su
tada bili na lije~enju. Ako se epidemja pro{iri ne}e nikako do-
stajati. Na Rieuxov telegram sti`e odgovor da je sigurnosna re-
zerva iscrpljena i da je nova proizvodnja upravo zapo~ela.
Za to vrijeme prolje}e je iz ~itave okolice stizalo na gradska
tr`i{ta. Na tisu}e ru`a venulo je u ko{arama prodava~a uzdu`
plo~nika, a njihov sladani miris lebdio je nad ~itavim gradom.
Naoko se ni{ta nije promijenilo. Tramvaji su uvijek bili puni u
doba kad svijet ide na posao ili se vra}a ku}i, a prazni i prljavi
danju. Tarrou je promatrao maloga star~i}a, a mali je star~i}
pljuvao na ma~ke. Grand je svake ve~eri odlazio ku}i da bi na-
stavio svoj tajanstveni posao. Cottard se vratio i vrzao bez cilja
i svrhe, a gospodin Othon, sudac istra`itelj, vodao je sveudilj
svoju mena`eriju. Stari je astmati~ar premje{tao gra{ak iz jedne
posude u drugu, a na ulici ~ovjek bi sretao novinara Ramberta
koji je uvijek bio budan i sabran. Ve~erom bi ista gomila ispu-
nila ulice, a pred kinematografiina izduljili bi se repovi. Epide-
mija je, uostalom, po~ela opadati, pa je nekoliko dana nabrojeno
samo desetak umrlih. Onda je najednom naglo posko~ila. Ono-
ga dana kad je broj mrtvih dostigao opet tridesetak, Bernard
Rieux ogledavao je telegram koji mu je prefekt bio pru`io re-
kav{i: >>Prepali su se.<< Telegram je glasio: >>Proglasite izvanred-
no stanje. Zatvorite grad.<<
 DRUGI DIO

Mo`e se re}i da je od toga ~asa kuga bila stvar svih nas.

Dosad je, usprkos ~uc*enju i nemiru {to su ga izazvali neobi~ni
ovi dogadaji, svaki od na{ih sugradana i{ao za svojim poslom,
kako je znao i mogao. A tako }e naravno biti i ubudu}e. No
~im su vrata od grada bila zatvorena, ljudi primijeti{e da su svi
odreda, pa i sam pripovjeda~, ba~eni u isti ko{ i da se valja
sna}i. Tako je, na primjer, posve osoban osje}aj kao {to je rasta-
nak od ljubljenog bi}a, postao odjednom, prvih sedmica, ne{to
op}enito, jer je zahvatio cjelokupno stanovni{tvo. To je - osim
straha - bila i najte`a muka toga dugog progonstva.
Jedna od najzna~ajnijih posljedica zatvaranja grada bija{e u
stvari nagla rastava bi}a koja na to nisu bila spremna. Majke i
djeca, bra~ni dnzgovi i ljubavni parovi koji su se prije nekoliko
dana bili rastali na kra}e vrijeme; koji su se na kolodvorskom
peronu bili poljubili, poprativ{i taj cjelov s nekoliko povr{nih
uputa i preporuka, uvjereni da }e se za nekoliko dana ili tjedana
opet vidjeti.
Ogrezli u glupom ljudskom povjerenju, tako da ih je taj odla-
zak jedva odvratio od njhovih obi~nih poslova, ti su se ljudi
na{li sada najednom odvojeni, a da toj odvojenosti nije bilo li-
jeka, jer nisu mogli jedan do drugoga, a prekinut je gotovo i
svaki drugi dodir. Zatvaranje je, naime, izvr{eno nekoliko sati
prije nego {to je objavljena prefektova naredba, a pojedina~ni
slu~ajevi nisu se, dakako, mogli uzimati u obzir.
Mo`e se re}i da je ta brutalna najezda bolesti prisilila na{e
sugradane da se vladaju kao da nemaju osobnih osje}aja. To je
bila prva posljedica invazije. Prvih sati onoga dana kad je na-
redba stupila na snagu, u prefekturu je nagrnulo silno mno{tvo:
svi su uvjeravali ~inovnike, telefonom ili osobno, da je njihov
slu~aj ne{to posebno, a svi su ti slu~ajevi bili podjednako va`ni
i zanimljivi, jer nisu mogli biti ni razmotreni. Stvarno je trebalo
nekoliko dana da bismo postali svjesni toga da se nalazimo u
polo`aju gdje nema kompromisa i da su rije~i: >>nagodba<<, >>po-
vlastica<<, >>iznimka<< izgubile dotada{nji smisao.
I neznatno zadovoljstvo pisanja namaje uskra}eno. Grad vi{e
nije bio povezan s ostalim dijelom zemlje redovnim prometnim
sredstvima, a u drugu ruku novom je naredbom zabranjeno sva-
ko dopisivanje, kako se tim putem ne bi {irila zaraza. U po~etku
je nekolicini sretnika uspjelo uhvatiti vezu sa stra`ama koje su
bile postavljene na ulazima, a neki su stra`ari pristali da dostave
poruku vanjskome svijetu. Pa i to je bilo prvih dana epidemije,
kad su stra`ari smatrali prirodnim da popuste svome dobrom
srcu. Ali nakon nekog vremena, kad su i oni shvatili kako je
polo`aj ozbiljan, ne htjedo{e preuzeti odgovornost kojoj se nije
moglo odrediti doma{aj. Mec*ugradski telefonski razgovori koji
su isprva dopu{teni potako{e takvu navalu na javne govomi-
ce i takav zastoj na pojedinim linijama da su za nekoliko dana
obustavljeni, a zatim strogo ograni~eni na takozvane hitne slu-
~ajeve, kao {to je smrt, roctenje ili `enidba. Preostado{e nam
jedino telegrami. Stvorenja koja su bila povezana umom, srcem
i tijelom, morado{e sada tragati za tom zajednicom ~itaju}i ve-
lika slova depe{e koja nije smjela brojiti vi{e od deset rije~i. I
kako su fakti~no izrazi koje mo`e{ upotrijebiti u telegramu brzo
iscrpljeni, dugotrajne `ivotne zajednice ili bolne strasti spado{e
na povremenu izmjenu gotovih formula kao: >>Dobro sam stop
mislim na te stop tvoj...<<
Neki medu nama bijahu uporni: ipak su pisali i stalno se do-
vijali kako }e odr`ati vezu s vanjskim svijetom, premda se sva-
ko rje{enje pokazalo iluzornim. A kad bi se neko sredstvo koje
smo smislili i pokazalo uspje{nim, mi to ne bismo znali jer nije
bilo odgovora. Dugih sedmica bijasmo upu}eni na to da po~i-
njemo sved iznova jedan te isti list, da prepisujemo iste rije~i,
iste apele, tako da su malo-pomalo rije~i koje iza|o{e krvave
iz na{ega srca gubile svoj prvotni smisao. Mehani~ki bismo ih
tada prepisivali, ku{aju}i da tim mrtvim izrazima ocrtamo i pri-
ka`emo te{ki svoj `ivot. I tako bismo se na koncu poslu`ili tele-
gramom ma kako bio konvencionalan, mjesto da vodimo upor-
ne i jalove monologe, da zborimo tako re}i sa zidom.
Uostalom, nakon nekoliko dana, kad je postalo jasno da ni-
kome ne}e uspjeti da iza|e iz na{ega grada, netko se sjeti, da
upita vlasti ne bi li se oni koji otputova{e prije epideInije smjeli
vratiti. Nakon nekoliko dana razmi{ljanja prefektura odgovori
jasno ali naglasi da povratnicima ne}e ni u kojem slu~aju biti
dopu{teno da ponovo napuste grad, te ako im je prosto da dodu,
nije im prosto da odu. I tu su neke obitelji (koje, uostalom, nisu
bile brojne) shvatile polo`aj olako i, povode}i se samo za `e-
ljom da vide rodake, smetnule s uma oprez i pozvale svoje mile
i drage da se okoriste prilikom. No te obitelji nisu - kako re-
kosmo - bile brojne: zarobljenici kuge uo~ili su vrlo brzo kakvoj
opasnosti izvrgavaju svoje bli`nje, pa su se pomirili s time da
budu odijeljeni. Kad je bolest najja~e harala, zabilje`en je samo
jedan slu~aj da su se ljudski osje}aji pokazali ja~im od straha
pred smr}u u te{kim mukama. To nije bilo, {to je razumljivo,
dvoje ljubavnika koje bi Ijubav, kroz more jada, nagnala jedno
drugom u zagrljaj. Bija{e to samo stari dr. ]astel i njegova `ena,
koji su brojne godine proveli u braku. Gospoc*a Castel bila je
nekoliko dana prije epidemije otputovala u neki obli`nji grad.
Je li to bio jedan od onih brakova koji pru`aju svijetu primjer
idealne sre}e'? Nije. Pripovjeda~ mo`e ~ak s najve}om vjero-
jatno{}u ustvrditi da ti bra~ni drugovi nisu do tog ~asa bili si-
gurni jesu li zadovoljni svojom zajednicom. No brutalna rastava
koja se, eto, oduljila omogu}ila im je da se uvjere da ne mogu
`ivjeti jedno bez drugoga i da - u usporedbi s tim nenadanim
otkri}em - kuga nije gotovo ni{ta.
To je, mec*utim, bio izuzetak. U ve}ini slu~ajeva odvojeni }e
`ivot, jasno, prestati, tek kad prestane epidemija. A svi mi otkri-
smo da osje}aj koji ispunja na{ `ivot, a znali smo ga tako re}i
napamet (strasti na{ega pu~anstva nisu - kako je spomenuto -
nimalo kompliciranej da taj osje}aj poprima novo lice. Mu`evi
i ljubavnici koji su dotad imali najve}e pouzdanje u svoje dru-
`ice pokaza{e se najednom Ijubomorni. Mu{karci koji se sma-
trahu vjetrogonjama otkri{e u ljubavi stalnost i vjernost. Sinovi
koji su `ivjeli pokraj svoje majke, a da je jedva i gledahu, stav-
ljahu sada sav svoj nemir i svu svoju tugu u jednu boru njezina
lica koja je zaokupila iljihovo sje}anje. Ta brutalna odsutnost,
bez traga, bez predvidljive budu}nosti, toliko nas je smela da
nismo mogli reagirati protiv sje}anja na prisutnost, jo{ tako bli-
zu i ve} tako daleku; sje}anja koje bi nas progonilo cijelog da-
na. Zapravo smo trpjeli dvostruko: podnosili smo svoju muku,
a podnosili smo i boli koje smo u duhu pridavali na{im odsut-
nima: sinu, `eni ili ljubovci.
U drugim prilikama na{i bi sugradani na{li izlaz, `ive}i inten-
zivnijim vanjskim `ivotom i bave}i se vi{e svojim poslovima.
No kuga ih je silila da budu dokoni, da bazaju po svom sumor-
nom gradu, prepu{teni, dan za danom, varavim igrama sje}anja.
Jer u svojim besciljnim {etnjama, svra}ali bi se uvijek na iste
putove, a ti bi putovi (Oran je malen grad) bili ve}inom oni
kojima su neko}, u drugo doba, hodali s odsutnom osobom.
I tako je prva stvar kojom je kuga obdarila na{e sugrac*ene
bila egzil. Pripovjeda~ je uvjeren da Ino`e napisati u ime svih
{to je tada sam osje}ao, jer je osje}ao ono {to su osje}ali mnogi
na{i sugractani. Bija.*se to doista osje}aj progonstva, ta praznina
koju smo uvijek nosili u sebi, ona odredena emocija, nerazumna
`elja i `udnja za povratkom na staro ili pak luda potreba da
ubrzamo tok vremena, usijane strelice uspomene... Ako bismo
ponekad pustili maha uobrazilji da bismo do~arali glas zvonca
na vratima ili poznate korake na stubi{tu, ako bismo u takvim
trenucima pristali da zaboravimo da su vlakovi zaustavljeni, pa
bismo udesili da ostanemo kod ku}e, kad bi putnik koji je do-
putovao ve~ernjim ekspresom, nonnalno stigao u na{u ~etvrt,
onda je naravno da takve igre ne bi mogle potrajati. Uvijek bi
nado{ao ~as kad bi se ~ovjek sjetio da vlakovi ne idu. Spoznali
bismo da }e na{a samo}a jo{ trajati, da tako mora biti i da mo-
ramo ku{ati da se pomirimo s vremenom. Time bismo u stvari
po~eli opet `ivjeti kao su`nji, opet smo bili upu}eni na svoju
pro{lost. Pa ako bi netko od nas popustio napasti da se prenese
u budu}nost, brzo bi odustao (koliko bi god mogao), jer bi osje-
tio rane {to ih ma{ta na koncu zadaje onima koji se u nju po-
uzdaju.
Tako su se na{i sugractani veoma brzo odvikli da pred sobom,
pred drugima ocjene i pretpostave kako }e dugo biti rastavljeni.
Za{to'? Uzmimo da najve}i pesimisti odrede da bi takvo stanje
m.oglo trajati {est mjeseci, pa da iscrpe unaprijed svu gor~inu
tih budu}ih mjeseci, pa te{ko mukom podignu znoral da bi pod-
nijeli tu ku{nju, pa upnu posljednje sile da bi se odr`ali na visini
te ku{nje koja se prote`e kroz tolike dane i no}i, a onda se desi
da ih prijatelj koga su slu~ajno sreli, komentar u novinama, le-
timi~na sumnja ili nagla vidovitost, da ih ovo ili ono potakne
da pomisle kako na kraju krajeva nema nikakva razloga da bo-
lest ne potraje dulje od {est mjeseci, a mo`da i godinu dana ili
jo{ vi{e.
U tom ~asu slom njihove hrabrosti, njihove volje i njihove
strpljivosti bio bi tako nagao da bi im se u~inilo da se nika-
da vi{e ne}e pridi}i. Zato bi se oni silili da nikad ne misle na
dan izbavljenja, da se vi{e ne okre}u prema budu}nosti, nego
da uvijek dr`e, da tako ka`em, o~i spu{tene. Ta je opreznost, to
izmotavanje, to bje`anje od boli, obrambeni stav koji ne}e da
prihvati borbu - sve to, naravn.o, nije vodilo dobru. Izbjegava-
ju}i po{to-poto spomenuti sl.om, oni se li{avahu ~asova koji u
stvari bijahu dosta ~esti. ^asova kad bi mogli zaboraviti kugu,
zanose}i se slikama budu}ega sastanka. I tako, nasukav{i se na
pola puta izmec*u ponora i vrhova, oni su `ivotarili, a ne `ivjeli,
prepu{teni danima bez pravca i cilja. Prepu{teni jalovim uspo-
menazna, lutaju}e sjene koje bi se mogle utjeloviti samo ako
pristanu da se ukorijene u zemlju svojih boli.
Osje}ahu, dakle, duboki bol svih su`anja i prognanika, {to }e
re}i da `ivljahu pam}enjem koje ni~emu ne slu`i. I ta pro{lost
o kojoj su stalno mozgali imala je okus `aljenja. Najradije*i
dodali pro{losti sve ono {to su na `alost propustili kad su to
mogli u~initi, jer je ovaj koga sada ~ekaju bio prisutan - kao
{to bi u sve zgode i nezgode svoga su`anjskog `ivota upleli
odsutne, pa ih njihov polo`aj nije mogao zadovoljiti ni onda
kad su bili relativno sretni. Nezadovoljni svojom sada{njicom,
nezadovoljni pro{lo{}u, li{eni budu}nosti, bili smo sasvim nalik
na one koje ljudska pravda ili mr`nja'sili da `ive iza re{etaka.
I tako bi na kraju krajeva jedino sredstvo da se izmakne tim
nesnosnim praznicima bila ma{ta koja pokre}e vlakove kojih
nema i puni u{i zvonjavom zvonca na vratima koje uporno {uti.
No ako je to i bilo progonstvo, ~ovjek je u ve}ini slu~ajeva
bio prognanik u svojoj ku}i. Premda je pripovjeda~ iskusio sa-
mo op}e progonstvo, ne smije zaboraviti one koji su - poput
novinara Ramberta ili drugih - muke razdvojenosti podnosili
mnogo te`e, jer,su kao putnici zate~eni u gradu kad se pojavila
kuga, pa su bili odijeljeni i od bi}a kojem se ne mogu vratiti i
od kraja kojemu pripadaju. U op}em progonstvu ti su bili naj-
vi{e prognani, jer vrijeme je, istina, stvaralo u njima, kao i u
drugima, specifi~nu tjeskobu, ali su oni bili vezani i za prostor
pa bi neprestano udarali o zidove koji njihovo ku`no skloni{te
dijele od zavi~aja {to su ga, eto, izgubili. Njih bi zacijelo naj-
~e{}e victao gdje lutaju pra{nim ulicama grada u svako doba
dana, dozivaju}i {utke ve~e koje su poznavali samo oni, ili do-
zivaju}i jutro svoga zavi~aja. A hranili su svoj jad neodrec*enim
znacima i porukama koje zbunjuju, kao {to je let lastavica, rosa
nakon sun~eva zalaza ili bizarne one pruge koje sunce katkad
ri{e po pustim ulicama. Vanjski svijet ima uvijek lijeka za sve,
a oni su zatvarali o~i ne hote}i ga vidjeti; uporno su mazili svoje
tlapnje koje su bile i odvi{e stvarne, nastoje}i svim svojim si-
lama da zadr`e i do~araju sliku nekoga kraja gdje neka odre-
|ena svjetlost ili neki bre`uljci, omiljeno stablo i lica `ena tvore
podneblje, koje njima nitko i ni{ta ne mo`e nadomjestiti.
A na koncu da ka`emo napose koju o ljubavnim parovima
koji su u toj prilici najzanimljiviji, a pripovjeda~ je mo`da po-
zvaniji da progovori o njima nego o strancima. Ljubavne su pa-
rove mu~ili i drugi jadi medu kojima valja spomenuti i kajanje.
Polo`aj u kom su se nalazili omogu}io im je da svoje osje}aje
razmotre s grozni~avom nepristrano{}u. A jasno je da bi u tak-
vim prilikama uo~ili ~isto i bistro svoje propuste i pogre{ke.
Kao prvi povod poslu`ila bi ~injenica da nisu mogli pravo za-
misliti {to odsutna osoba radi i kako `ivi. @alili bi gorko {to ne
znaju kako je rasporec*eno njezino vrijeme; korili bi sebe s la-
koumnosti i povr{nosti {to su propustili da se o tom obavijeste,
kao kad ~ovjeku koji ljubi, nije znanje o kretanju ljubljene oso-
be izvor radosti i u`itka. ^im bi do{li dovle, njima je bilo lako
za}i u povijest svoje ljubavi, ispituju}i njezine nedostatke. U
normalno doba znali smo svi, bilo svjesno ili nesvjesno, da ne-
ma Ijubavi koja ne bi mogla prema{iti sebe; a ipak smo pristali
bez ve}ih skrupula da na{a ljubav bude osrednja. No uspomene
imaju ve}e zahtjeve. I, sasvim logi~no, nesre}a ta koja je do{la
izvana i koja se survala na ~itav jedan grad nije nam donijela
samo nezaslu`ene muke protiv kojih bismo se mogli s pravom
buniti. Ne, ta nas je nesre}a nagonila da mu~imo sami sebe i
potakla nas tako da pristanemo na bol. To je bio jedan od na~ina
kojima se slu`ila bolest da bi odvratila pa`nju i pobrkala karte.
Tako se svatko morao pomiriti s time da `ivi iz dana u dan
i da nasuprot nebu bude sam. To {to su svi bili sami i napu{teni,
mogloje s vremenom prekaliti zna~ajeve. A ipak ihje s po~etka
u~inilo ni{tavnima i lakoumnima. Neki od na{ih sugradana bi-
jahu, na primjer, podvrgnuti drugom jednom robovanju koje ih
je ~inilo slugama sunca i ki{e. Gledaju}i te Ijude, ~ovjek bi re-
kao da primaju - prvi put izravno - dojam o vremenu kakvo
jest. Jedna bi zla}ana zraka dostajala da im lice bude radosno,
dok bi ga ki{ni dnevi prekrili gustom koprenom koja bi zakrila
i njihove misli. Prije nekoliko sedmica oni su bili prosti od te
slabosti, toga ludog robovanja, jer nisu bili sami na svijetu i jer
je u neku ruku bi}e, stvorenje koje je s njima `ivjelo, slu`ilo
kao neka vrsta tiltra izmectu njih i svijeta. No sada su, rekao
bih, izvrgnuti hirovima meteorologije, {to }e re}i da trpe i da
se nadaju bez razloga.
U tim krajnostima samo}e nitko se, napokon, nije mogao na-
dati da }e mu pomo}i susjed, pa je svatko ostajao sam sa svo-
jom brigom. Ako bi jedan od nas poku{ao slu~ajno da se povjeri
ili da ka`e {to osje}a, odgovor {to ga je primio, gotovo bi ga
uvijek pozlijedio. Primijetio bi da njegov subesjednik i on ne
govore o istoj stvari. On se fakti~no bio izrazio nakon dugotraj-
nog i bolnog mozganja, a slika koju htjede priop}iti bilaje dugo
na vatri ~ekanja strasti. Drugi je naprotiv zami{ljao ne{to kon-
vencionalno, najobi~niju emociju, kakve se prodaju na sajmu,
melankoliju i bol serijske proizvodnje. Dobrohotan ili du{man-
ski odgovor uvijek bi proma{io cilj, pa je najbolje bilo {utjeti.
Ili bar, ako je sumnja nepodno{ljiva, prihvatiti sajamski govor,
izra`avati se konvencionalno, rije~ima obi~nog izvje{}a ili do-
ma}e vijesti, u stilu dnevne kronike, kad oni kojima se obra-
}amo ne mogu progovoriti iz srca. I tu su najistinskije boli po-
primile naviku da se izraze banalnostima dru{tvene konverza-
cije. Samo uz tu cijenu mogli su kugini su`nji posti}i sau~e{}e
svoga paziku}e ili zanimanje svojih slu{alaca.
Medutim, a to je najva`nije, ma kako bolne bijahu njihove
tjeskobe, ma kako te{ko - iako prazno - bija{e njihovo srce, ti
su prognanici u tom prvom periodu kuge bili povla{teni ele-
menti. Doista, u isto doba kad je pu~ansh%o po~ela hvatati pa-
nika, njihove su misli bile zaokupljene bi}em koje ~ekahu. U
op}oj nevolji i bijedi njih je ~uvao egoizam ljubavi, te ako bi
pomi{ljali na kugu, bilo je to samo zato {to se uslijed kuge mo-
glo desiti da budu odijeljeni zauvijek. Time su u srce epidemi-
je unosili korisnu rastresenost koju bi neki smatrali hladnokrv-
no{}u. Njihov o~aj spasio je te ljude od panike, njihova je ne-
sre}a imala i svoju dobru stranu. Ako bi, na primjer, kojega od
njih pokosila bolest, on to gotovo nikad ne bi ni primijetio. Trg-
nut iz toga dugog nutarnjeg dijaloga {to ga je vodio s nekom
sjenom, bio bi bez prijelaza gurnut u najgu{}u {utnju zemaljsku.
Nije naprosto imao vremena.

Dok su na{i sugrac*ani ku{ali da se prilagode tom nenadanom

egzilu, kuga je metala stra`e na gradska vrata, i skretala s nji-
hova puta brodove koji su plovili za Oran. Nakon zatvaranja
nijedna kola nisu u{la u grad. Od toga dana imao bi dojam da
se automobili vrte u krugu. I luka je pru`ala neobi~nu sliku oni-
ma koji je gledahu s gornjih bulevara. Negda{nje `ivosti, po
kojoj je to bila jedna od prvih luka sjevernoafri~ke obale, naglo
je nestalo. Vidio bi samo nekoliko brodova koji su se zadr`ali
u karanteni. Velike dizalice koje sada mirovahu, prevaljeni va-
goneti, samotne naslage ba~ava i vre}a na gatovima - sve je to
svjedo~ilo da je i trgovina uginula od kuge.
Usprkos tim svakida{njim prizorima na{i su sugrac*ani te{ko
shva}ali {to ih je to zadesilo. Bilo je tu zajedni~kih osje}aja,
kao {to je odvojenost ili strah, no ljudi su i dalje gurali u prvi
plan svoje osobne brige i poslove. Nitko se nije zaista pomirio
s bole{}u. Ve}inom su je osje}ali kao ne{to {to brka njihove
navike i kmji njihove interese. To ih je dra`ilo ili ih je ljutilo,
a to nisu osje}aji koje mo`e{ suprotstaviti kugi. Stoga su se, na
primjer, tu`ili na javnu upravu, a to je bila nj ihova prva reakcija.
Prefektov odgovor na kritike {to su odjeknule u {tampi (>>Ne bi
li se predvidene mjere mogle ubla`iti'?<< bio je dosta neo~ekivan.
Dotada, naime, ni dnevni listovi, ni agencija >>Infordok<< nisu
primili slu`beno nikakve statisti~ke podatke o bolesti. Sada je
prefektura davala te podatke svakodnevno, a prefekt je zamolio
spomenutu agenciju da objavljuje tjedne izvje{taje o kretanju
bolesti.
Ali ni tom prilikom nije javnost reagirala smjesta. Priop}enje
da su tre}e sedmice umrle tri stotine i dvije osobe, nije bilo
podobno da ugrije ma{tu. U jednu ruku svi zacijelo nisu umrli
od kuge, a u drugu nitko u gradu nije znao koliko ljudi obi~no
umire za nedjelju dana. Grad je imao dvjesta tisu}a stanovnika.
Tko zna nije li taj pomor nonnalan'? To su potankosti o kojima
ljudi nikada ne vode ra~una (premda je o~igledno da su te stva-
ri zanimljive i va`ne). Javnosti je nedostajala, da tako ka`em,
mogu}nost usporedbe. Tek mnogo kasnije, konstatirav{i porast
smrtnih slu~ajeva, javnost je stala shva}ati {to je i kako je. Peta
nedjelja dala je doista tri stotine dvadeset i jednog umrlog, a
{esta tri stotine ~etrdeset i pet. Taj je porast bio rje~it. Ipak nije
bio dosta osjetljiv da na{i sugra|ani ne bi sa~uvali (ma kako su
bili nemirni i zabrinuti) dojam da se radi o nezgodi koja je,
istina, nemila, ali je ipak privremena.
 Nastavljali su, dakle, hodati ulicama i sjedati na kavanske
terase. Sve u svemu nisu bili kukavice; radije bi se {alili nego
jadali, a neprilike koje su zacijelo prolazne, primali su naoko
vedro i dobre volje. Stvari su bile zata{kane. Ipak se potkraj
mjeseca, nekako za vrijeme molitvenog tjedna, o kojem }e jo{
biti govora, pojavi{e znatne promjene koje su izmijenile lice
grada. Prvo je prefekt poduzeo mjere s obzirom na promet vo-
zila i snabdijevanje. Snabdijevanje je ograni~eno, a gorivo ra-
cionirano. Naredena je i {tednja elektrikom. Samo najnu`niji
proizvodi stizahu u Oran cestom i zrakom. Tako je promet stao
opadati, dok na kraju nije spao gotovo na nulu. Luksuzni su
du}ani zatvoreni tako re}i od danas do sutra; drugi su na~i~kali
izloge objavama da nema robe, dok su pred vratima stajali kup-
ci u dugim repovima.
Oran je tako poprimio ~udan izgled. Broj pje{aka znatno je
porastao, a mnogi su ljudi zatvaranjem du}ana i nekih ureda,
prisiljeni na nerad, pa bi ispunjali sada ulice i kavane u tako-
zvane {uplje sate. Zasad nisu bili nezaposleni nego na dopustu.
Oran bi sada oko tri sata poslije podne pru`ao varljiv dojam
blagdana: zaustavljen je promet i zatvoreni du}ani, da bi se mo-
gla odvijati neka javna manifestacija, a stanovnici su, eto, na-
grnuli i na ulice, da sudjeluju u pu~kome veselju.
Tim dopustom okoristili su se naravno kinematografi koji su
pravili dobre poslove. Ali kretanje filmova po departmanu bilo
je prekinuto: nakon dvije nedjelje, poduze}a su morala mijenjati
program, a nakon nekoga vremena kinematografi su stali projici-
rati sved jedan te isti film. Ipak se njihovi primitci nisu smanjili.
Kavane, zahvaljuju}i velikim zalihama vina i drugih alkohol-
nih pi}a ({to u gradu, gdje ta vrsta trgovine zaprema prvo mje-
sto, nimalo ne iznenaduje), mogle su takoder zadovoljiti svoje
mu{terije. Istini za volju treba re}i da se pilo mnogo. Po{to je
neka kavana oglasila: >>Tko vino pije, bolesti se smije<<, pu~ko
je vjerovanje da alkohol {titi od zaraznih bolesti znatno oja~alo.
Svake bi no}i oko dva sata znatan broj pijanaca koji su izba~eni
iz lokala punio ulice i vodio optimisti~ke razgovore.
No sve te promjene bile su tako izvanredne, a zbile su se
tako naglo da ih nitko nije mogao smatrati normalnima i traj-
nima. Rezultat je pak bio taj da smo i dalje gurali u prvi plan
svoje osobne osje}aje.
Izlaze}i iz bolnice, dva dana po{to je grad zatvoren, dr. Rieux
srete Cottarda koji se sjajio od zadovoljstva. Rieux mu re~e da
izvrsno izgleda.
- Da, dobro je, vrlo dobro - re~e mali. - Nego recite, gospo-
dine doktore, ta se vra`ja kuga vi{e ne {ali. Stvar postaje ozbilj-
na, zar ne'?
Doktor morade priznati da je tako. A ]ottard nadoveza go-
tovo radosno:
- Sad se ne}e ni zaustaviti, zar ne'? Sve }e biti, {tono rije~,
naglavce.
Nekoliko su koraka po{li zajedno. Cottard je pri~ao da je u
njegovoj ~etvrti jedna velika trgovina mje{ovite robe gomilala
`ive`ne namirnice da bi ih prodavala uz vi{u cijenu. Kad su
do{li po vlasnika da ga prevezu u bolnicu, nacJo{e pod njego-
vom posteljom svu silu konzervi. >>Umro je. Kuga ne pla}a!<<
Cottard bija{e pun zgoda i zgodica, istinskih i la`nih, koje su
se sve odreda odnosile na epidemiju. Pri~alo se na primjer da
je u centru neki ~ovjek, imaju}i sve simptome bolesti, izletio
jednoga jutra iz ku}e i, baciv{i se na prvu `enu koja je nai{la,
`estoko je zagrlio i stao vikati da ima kugu.
- Tako je - zaklju~i Cottard, a prijazni ton kojim je govorio,
nije se poklapao s njegovom tvrdnjom - tako je, gospodine dok-
tore, svi }emo poludjeti, nema spora...
Istoga dana poslije podne Joseph Grand kona~no se povjerio
doktoru. Bio je spazio fotografiju gospo|e Rieux na pisa}em
stolu i pogledao doktora. Rieux je odvratio da se njegova `ena
lije~i izvan grada.
>>To je u jednu ruku sre}a<<, rekao je Grand. A doktor }e na
to da je to doista sre}a, ali je glavno da `ena ozdravi.
- Ah - re~e Grand - razumijem.
I prvi put otkako ga je Rieux upoznao, stade govoriti obilato.
Premda je i sada tra`io rije~i, on ih je gotovo uvijek nalazp,
kao da je odavno smi{ljao i smislio {to sada iznosi.
 Bio je veoma mlad kad se vjen~ao sasvim mladom djevoj-
kom iz susjedstva kojaje bila siroma{na. Da bi se mogao o`eni-
ti, napustio je studije i uzeo slu`bu. Ni Jeanne ni on nisu obi~a-
vali izlaziti iz svoje gradske ~etvrti. Pohac*ao bi je u njezinoj
ku}i, a njezini se roditelji podsmjehivahu {utljivom i nespret-
nom `eniku. Otac bija{e `eljezni~ar. Kad nije bio u slu`bi, sje-
dio je uvijek u kutu kraj prozora, promatraju}i zami{ljeno {to se
zbiva na ulici, dr`e}i svoje goleme ruke plo{timice na stegnima.
Majka je uvijek bila zaokupljena ku}anstvom, a Jeanne joj je
pomagala. Bila je tako sitna i krhka da je Grand uvijek strepio
kad bi je vidio gdje prolazi ulicom. Vozila bi mu se tada ~inila
neizmjerno velika. Jednoga dana Jeanne je stala pred bo`i}nim
izlogom i, okrenuv{i se naglo prema njemu, kliknula: >>Kako je
to lijepo!<< On joj je stisnuo ~lanak na ruci. Tako su odlu~ili da
}e se vjen~ati.
Ostali je dio pripovijesti bio - prema Grandu - veoma jed-
nostavan. Tako uvijek biva: ljudi se vjen~aju, neko se jo{ vri-
jeme vole, rade; rade toliko da zaborave na Ijubav. I Jeanne je
radila, jer {ef ureda nije odr`ao svoje obe}anje. Tu se valjalo
domi{ljati da bi ~ovjek pogodio {to Grand ho}e kazati. Ne{to
umor, ne{to njegova narav, Grand je, ukratko popustio i klonuo.
Sve je vi{e {utio i nije svoju mladu `enu podr`avao u uvjerenju
da je voljena. ^ovjek koji radi, siroma{tvo, budu}nost koja po-
malo nestaje, ve~ernja {utnja za stolom - u takvim prilikama
nema mjesta velikim strastima. Jeanneje vjerojatno trpjela. Ipak
je ostala: de{ava se da ~ovjek dugo trpi a da to i ne zna. Pro{le
su godine. Onda je oti{la. Nije, dakako, oti{la sama. >>Jako sam
te voljela, ali sada sam umorna. Nisam sretna {to odlazim, ali
~ovjek ne mora biti sretan da bi po~eo iznova.<< To mu je uglav-
nom bila napisala.
Sada je bilo na njemu da trpi. l Joseph Grand je trpio. Mogao
je po~eti iznova, kako ga je upozorio Rieux. Ali, eto, nije imao
pouzdanj a.
No uvijek je na nju mislio. I to je bilo sve. Htio joj je napisati
pismo u kojemu }e se opravdati. >>No to je te{ko<<, govojo je
on. >>Ah, odavno, odavno na to mislim. Dok smo se voljeli, ra-
zumijevali smo se i bez rije~i. No ljudi se uvijek ne vole. Do{lo
je vrijeme kad sani trebao na}i rije~i koje bi je zadr`ale, ali
nisam mogao.<< Useknuo se u neku vrstu karirana ubrusa. Onda
je otro brkove. Rieux ga je gledao:
- Oprostite mi, gospodine doktore - re~e stari. - Ne znam
kako da ka`em, ali ja imam u vas povjerenja. S vama mogu
govoriti. A to me onda dira...
Grand je o~igledno bio na sto milja daleko od kuge.
Nave~er je Rieux telegrafirao svojoj `eni da je grad zatvoren,
da mu je dobro, neka ona i dalje pazi na svoje zdravlje i da on
misli na nju.
Tri nedjelje nakon zatvaranja grada Rieux nai|e, izlaze}i iz
bolnice, mladoga ~ovjeka koji ga je ~ekao.
- Pretpostavljam - re~e ovaj - da me prepoznajete.
Rieuxu se ~inilo da ga pozna, ali je kolebao.
- Bio sam kod vas prije tih doga|aja - re~e mladi} - raspi-
tivao sam se kako `ive Arapi. Zovem se Raymond Rambert.
- Ah, da - re~e Rieux. - Sad imate priliku da napi{ete krasnu
reporta`u.
Mladi} je bio nervozan. Re~e da se o tome ne radi i da je
do{ao zamoliti doktora da mu pomogne.
- Molim vas da me ispri~ate - doda - ali ne poznam ovdje
nikoga, a dopisnik moga lista je po nesre}i glupan.
Rieux mu predlo`i da por*u zajedno do dispanzera u sredi-
{tu grada, jer je ondje imao ne{to posla. Spusti{e se uli~icama
crna~koga dijela. Bli`ila se ve~er, ali je grad koji je neko} u to
doba bio vrlo bu~an, bio nekako ~udno samotan. Nekoliko zvu-
kova trublje {to odjekivahu nebom koje se jo{ zlatilo dado{e
naslutiti da vojnicijo{ uvijek vr{e svoje poslove. Rambertje za
to vrijeme, du` strmenite ulice, izmec*u modrih, sme|e`utih i
ljubi~astih ku}a maurskih, govorio veoma uzbuc*eno. On je u
Parizu ostavio svoju `enu. Zapravo to nije njegova `ena, ali je
to svejedno. Telegrafirao joj je ~im je grad zatvoren. Isprva je
mislio da je to privremeno pa joj je htio samo pisati. Njegovi
ovda{nji kolege reko{e da ne mogu ni{ta, po{ta ga je odbila, a
neka tajnica u prefekturi nasmijala mu se u brk. Po{to je dva
sata ~ekao u repu, uspjelo mu je otposlati telegram kojim je
javljao: >>Dobro sam stop do skorog vic*enja.<<
Ali izjutra, kad je ustajao, njemu je najednom sinulo da on
zapravo ne zna kako }e to dugo trajati. Odlu~io je oti}i. Kako
ima prepoluke (u njegovu zvanju postoje razne olak{ice), dopro
je do prefektova {efa kabineta; rekao mu je da nema nikakvih
veza s Oranom, da nije njegova du`nost ovdje ostati, da se slu-
~ajno na{ao na licu mjesta i da je pravo i po{teno da mu puste
da ode, makar ga, kad bude napolju, podvrgli karanteni. [ef ka-
bineta rekao mu je da shva}a potpuno, ali da nema iznimaka.
Vidjet }e {to bi se dalo u~initi, no polo`aj je svakako ozbiljan,
pa zasad ne mo`e ni{ta u~initi.
-Ali zaboga rekaoje Rambert-ja sam u tom gradu stranac!
- Svakako, no bilo kako mu drago, nadajmo se da epidemija
ne}e potrajati.
Na koncu je poku{ao utje{iti Ramberta, isti~u}i da u Oranu
ima gra|e za zanimljivu reporta`u i da - ho}emo li pravo -
nema nezgode koja ne bi imala svoju dobru stranu. Rambert je
slegao ramenima. Stigo{e u gradski centar.
- Glupo je to, doktore, zar ne'? Nisam se rodio da pi{em re-
porta`e. No mo`da sam se rodio da budem s jednom `enom.
Nije li to pravo'?
Rieux odvrati da je zacijelo pravo i da mu se ~ini da nitko
pametan ne mo`e poricati da je tako.
Na bulevarima u sredi{tu nije bilo obi~ajne gu`ve. Nekoliko
se prolaznika `urilo u daleke nastambe. Nitko se nije smije{io.
Rieux pomisli da je to rezultat objave koju je toga dana izdala
agencija. Nakon dvadeset i ~etiri sata na{i }e se sugrac*ani opet
ponadati. No sada su jo{ brojke svima u pameti.
- Naime - re~e Rambert bez ikakva uvoda - mi smo se ne-
davno upoznali, a dobro se sla`emo...
Rieux nije ni{ta odgovarao.
- Ja vam dosa|ujem - opet }e Rambert: - Htio sam vas je-
dino pitati da li mi mo`ete izdati svjedod`bu u kojoj bi stajalo
da nemam tu prokletu bolest. Dr`im da bi mi to moglo koris*o
poslu`iti.
 Rieux je odobravao kimaju}i. Podizao je pomno dje~a~i}a
koji mu se zaletio u noge i pao. Onda su krenuli dalje i stigli
do Staroga trga. Grane fikusa visile su, nepomi~ne i sive od
pra{ine, oko kipa Republike koji je bio prljav i pra{an. Stado{e
pod spomenikom. Rieux udari o tlo, najprije jednom, a onda
drugom nogom, jer su cipele bile prekrite bjelkastom naslagom.
Pogleda Ramberta. Pusteni {e{ir gotovo na tjemenu, ovratnik
ko{ulje otkop~an pod kravatom, lo{e obrijan - novinar je bio
slika tvrdoglave ljutine i podmukla bijesa.
- Vjerujte mi da vas razumijem - re~e napokon Rieux - no
vi pogre{no zaklju~ujete. Ne mogu vam dati tu svjedod`bu, jer
u stvari ne znam imate li tu bolest ili je nemate; pa da i znam
da niste sada bolesni, ne bih mogao posvjedo~iti da izmec*u se-
kunde kad izadete iz moje ordinacije i one kad budete u{li u
prefekturu ne}ete biti zara`eni. A napokon..
- Napokon'? - upita Rambert.
- A napokon, da vam i dadem svjedod`bu, ona vam ne bi
koristila.
- Za{to'?
- Zato {to u ovome gradu ima na ti.su}e osoba koje su u istom
polo`aju kao i vi, a ipak ne mogu biti pu{tene.
- No ako nemaju kugu'?
- To nije dovoljan razlog. Situacija je glupa, znam, ali se ti~e
svih nas. Treba je primiti kakva jest.
- Ali ja nisam odavle!
- Odsada }ete na `alost biti odavle, kao i svi ostali.
Novinar se raspalio:
- To je pitanje ~ovje~nosti, kunem vam se! Mo`da ne shva-
}ate {to zna~i ta razdvojenost za dvoje ljudi koji se dobro sla`u.
Rieux ne odgovori odmah. Onda re~e da mu se ~ini da je
shvatio. On `eli od svega srca da se Rambert opet sastane sa
svojom `enom i da svi oni koji se vole budu sjedinjeni. No tu
su naredbe i zakoni, tu je kuga, a njegova je zada}a da vr{i
svoju du`nost.
- Ne - re~e Rambert gorko - vi ne mo`ete shvatiti. Vi go-
vorite jezikom razuma. Apstraktno.
 Doktor podi`e o~i prema Republici i re~e da ne zna govori
li jezikom razuma, ali su stvari o kojima govori o~igledne, {to
nije jedno te isto. Rambert je popravljao svoju kravatu.
- To zna~i, dakle, da se moram sna}i sam? Ali - nastavi go-
tovo prkosno - ja }u iza}i iz toga grada.
Doktor re~e da i to shva}a, no da se to njega ne ti~e.
- Naprotiv, to se vas ti~e - plane odjednom Rambert. - Obra-
tio sam se vama, jer su mi rekli da ste imali va`an udio u odlu-
kama koje su stvorene. Mislio sam stoga da biste bar u jednome
slu~aju mogli razmrsiti ono {to ste pripomogli zamrsiti. No va-
ma je to svejedno. Vi niste mislili ni na koga. Niste vodili ra-
~una o onima koji su rastavljeni od svojih.
Rieux priznade da je to donekle istina, jer se nije htio na to
obazirati.
- Ah, vidim, vidim - re~e Rambert - op}i interesi, odgovor-
nost... . No op}e se dobro sastoji od sre}e pojedinaca.
- Hajde - re~e doktor koji se, rekao bih, prenuo - mo`e ovo,
a mo`e i ono. Nemojte suditi. No vi ~inite krivo {to se ljutite.
Meni bi bilo izvanredno milo kad bi vam uspjelo da to pitanje
nekako rije{ite. Ali ima naprosto stvari koje mi moja slu`ba za-
branj uj e.
Drugi mahne nestrpljivo glavom:
- Da, krivo ~inim {to se ljutim. A oduzeo sam vam dosta
vremena.
Rieux za`eli da bi ga stalno izvje{}ivao kako napreduje nje-
gova akcija i da se ne bi na nj ljutio. Postoji zacijelo podru~je
na kojem bi se oni mogli slo`iti. Rambert se odjednom, rekao
bih, smeo:
- Vjerujem da ima - re~e nakon kratke {utnje - vjerujem
protiv svoje volje i usprkos svemu {to ste mi rekli.
Krzmao je.
- Ali vam ne mogu dati pravo.
Naturi {e{ir na ~elo i ode brzim korakom. Rieux vidje gdje
ulazi u hotel u kojem je stanovao Jean Tarrou.
Nakon nekog vremena doktor potrese glavom. Novinar je,
u nestrpljivosti svoje sre}e imao pravo. No je li imao pravo
kad je nastupio kao tu`itelj'? >>Apstraktno!<< Da li su apstraktni
dani koje provodi u bolnici gdje kuga hara udvojenom `esti-
nom, kako da se broj `rtava popeo na pet stotina nedjeljno'? Da,
ima u nesre}i ne{to apstraktno, ne{to irealno. No kad apstrakcija
postane ubita~na te ljudi umiru od te apstrakcije, e onda je po-
trebno da se njome pozabavimo! Rieux je znao da to nije naj-
udobnije rje{enje. Jedino to je i znao. Je li, na primjer, lako
upravljati pomo}nom bolnicom (sada su bile tri) koja je njemu
povjerena? U jednoj prostoriji koja je vodila u ambulantu dao
je urediti sobu za primanje. lzduben je pod tvorio jezero krezola
usred kojega se nalazio oto~i} od opeka. Bolesnika bi prenijeli
na otok, naglo skinuli, a njegova bi odje}a pala u spomenutu te-
ku}inu. Opran, otrt, odjeven u grubu bolni~ku ko{ulju, bolesnik
bi do{ao u ruke Rieuxu, a onda bi ga odnijeli ujednu bolesni~ku
dvoranu. Morali su upotrijebiti i {kolsko igrali{te, na kojem je
sada bilo svega pet stotina kreveta koji su gotovo uvijek bili
zauzeti. Nakon jutarnjeg primanja kojim je sam rukovodio, na-
kon cijepljenja, nakon incizija, Rieux je provjeravao statisti~ke
podatke, a ~itavo bi poslijepodne radio u svojoj ordinaciji. Pod-
ve~er bi stao obilaziti bolesnike, a kasno u no} vratio se ku}i.
Pro{le je no}i mati primijetila, pru`aju}i mu telegram gospode
Rieux mlacJe da ruke doktorove podrhtavaju.
- Da - rekao je on - no ako se budem trudio, bit }u manje
nervozan.
Bio je sna`an i izdr`ljiv. On se jo{ stvarno nije umorio. No
lije~ni~ki posjeti, da spomenemo jedan primjer, postajahu mu
nesnosni. Ustanoviti epidemijsku groznicu zna~ilo je ujedno po-
kupiti i otpremiti bolesnika. Tu bi po~injala apstrakcija, a s njo-
me i pote{ko}e, jer je obitelj bolesnikova znala da }e ga vidjeti
ili izlije~ena, ili mrtva, a prije nikako. >>Smilujte se, gospodine
doktore<<, govorila je gospocJa Loret, majka sobarice koja je ra-
dila u Tarrouovu hotelu. [to je to zna~ilo'? On je, dakako, bio
pun smilovanja. No time nije nikome bilo pomognuto. Valjalo
je telefonirati. Doskora bi se za~ula truba bolni~kog automo-
bila. Susjedi su isprva otvarali prozore i gledali. Poslije su ih
br`e-bolje zatvarali. Onda bi po~ela borba, suze, nagovaranje,
ukratko, apstrakcija! U tim stanovima koji su bili pregrijani od
groznice i od tjeskobe odigravahu se prizori ludila. No bolesnik
bi na koncu bio odveden, a Rieux bi morao oti}i.
U prvo vrijeme naprosto bi telefonirao i pohitao k drugim
bolesnicima, ne ~ekaju}i bolni~ka kola. No roc*aci bi tada za-
tvorili vrata, jer im je dra`e bilo da budu s kugom pod istim
krovom n.ego da pristanu na rastanak, znaju}i sada kako svr{a-
va. Krikovi, nagovori, uredovanje policije, a poslije i oru`ane
sile - i bolesnik bi na juri{ bio zauzet. Prvih nedjelja Rieux je
morao ostajati u ku}i do dolaska bolni~kih kola. Poslije, kad je
svakog lije~nika pratio na njegovim pohodima dobrovoljni in-
spektor, Rieux je mogao juriti od jednog bolesnika k drugome.
Ali na po~etku, sve su ve~eri bile kao onda kad je - u{av{i
gospodi Loret u mali stan, ukra{en lepezama i umjetnim cvi-
je}em bio primljen od majke koja mu re~e s izobli~enim po-
smijehom:
- ^vrsto se nadam da nije groznica o kojoj svi pri~aju.
A on je, odgurnuv{i pokriva~ i ko{ul�ju, gledao {utke crvene
mrlje na trbuhu i na stegnima, natekle `lijezde u preponama.
Majka je gledala me|u noge svoje k}eri i kri~ala ne mogav{i
se obuzdati. Svake su ve~eri urlale majke kao i gospoda Loret,
stoje}i apstraktna lica pred razgaljenim trbusima na kojima bi-
jahu ispisani znakovi smrti, svake su ve~eri ne~ije ruke grabile
doktora, hvatale se za nj, svakc ve~eri suvi{ne rije~i, obe}anja
i suze, pa signali bolni~kih kola i krize, uzaludne i jalove kao
bol. A na kraju toga duga~koga niza ve~eri koje bijahu uvijek
jednake, Rieux se nije mogao nadati ni~emu drugom nego du-
gom nizu sli~nih prizora koji }e se ponavljati unedogled. Da,
kuga je, kao apstrakcija, bila jednoli~na. Samo se ne{to mo`da
mijenjalo, a to je bio sam Rieux. On je to osje}ao te ve~eri na
podno`ju spomenika Republike postav{i svjestan te{ke ravno-
du{nosti koja ga je stala obuzimati, dok je uporno gledao vrata
hotela u kojima nestade Ramberta.
Nakon tih tegobnih sedmica, nakon svih tih sutona kad je
grad izlazio na ulice da bi se vrtio u krugu, Rieux je spoznao
da se ne treba vi{e braniti od smilovanja. ^ovjeku dodija� i smi-
lovanje kad je beskorisno. U tom osje}anju, kad bi se ~inilo da
se njegovo srce polako zatvara u sebe u tom osje}anju doktor
je nalazio jedinu okrepu i olak{anje svojih mu~nih dana. Znao
je da }e tako svoju du`nost lak{e obavljati. Zato se tome i ra-
dovao. Kad bi mati do~ekav{i ga u dva sata no}u, po`alila nje-
gov prazan pogled kojim ju je pogledao, `alila je upravo ono
{to je Rieuxu bilo jedino olak{anje. Da bi se ~ovjek mogao bo-
riti protiv apstrakcije, mora malo nali~iti na nju. No kako da to
osjeti Rambert'? Njemu je apstraktno bilo sve ono {to se ispri-
je~ilo izmec*u njega i njegove src}e. Istini za volju treba re}i da
je Rieux znao da je novinar imao pravo u jednu ruku. Ali je
znao i to da je apstrakcija ponekad ja~a od sre}e i da onda i
samo onda treba o njoj voditi ra~una. 'ro je do`ivio Rambert,
kako je doktor potanko saznao od samog Ramberta kad mu se
novinar naknadno povjerio. I tako je doktor mogao pratiti na
novome jednom planu sumornu borbu izmec*u sre}e svakog po-
jedinca i apstrakcija kuge koja je obuhva}ala svekolik `ivot na-
{ega grada kroz taj dugi period.

No gdje su jedni vidjeli apstrakciju, drugi su vidjeli istinu.

Konac prvoga mjeseca kuge bija{e pomra~en izrazitim pogor-
{anjem epidemije i `estokom propovijedi Oca Panelouxa, isu-
sovca, koji je ono bio pritekao u pomo} starome Michelu u po-
~etku njegove bolesti. Otac Paneloux bio se istakao kao marljiv
suradnik glasila Zemljopisnog dru{tva u Oranu gdje su njego-
va epigrafska istra`ivanja veorna zapa`ena i cijenjena. No ste-
kao je ve}i broj slu{alaca nego {to bi mogao ste}i kao specija-
list, odr`av{i ciklus predavanja o suvremenom individualizmu.
U njima je ustao u obranu beskompromisnoga kr{}anstva koje
osuc*uje i modernu slobodoumnost i opskurantizam pro{lih vje-
kova. Tom prilikom nije se `acao da svome slu{ateljst*lz skre{e
u brk razne neugodne stvari. Odatle i njegova reputacija.
Potkraj toga mjeseca crkvene su vlasti na{ega grada odu~ile
zapodjeti borbu protiv kuge svojim vlastitim sredstvima, orga-
niziraju}i tjedan skupnih pobo`nosti, odnosno javnih molitava.
Te manifestacije pobo`nosti, zaklju~it }e se u nedjelju sve~a-
nom slu`bom bo`jom posve}enom svetom Roku, ku`nome sve-
cu. Tom prilikom zatra`i{e od oca Panelouxa da uzme rije~ i
progovori narodu. Evo, ~etrnaest dana {to se otkinuo od svojih
radova o sv. Augustinu i afri~koj crkvi kojima je postigao za-
sebno mjesto u svome redu. Od prirode `estok i strastven, od-
lu~no se prihvatio zadatka koji mu je povjeren. Davno prije te
propovijedi u gradu se o tom govorilo; njozne je donekle obi-
lje`en i va`an datum u povijesti toga razdoblja.
U tjednu pobo`nosti sudjelovalo je brojno op}instvo. Ne {to
bi u normalno doba stanovnici Orana bili naro~ito pobo`ni. Ta-
ko je, na primjer, nedjeljom prije podne kupanje u moru ozbilj-
no konkuriralo slu`bi bo`joj. A nije ih prosvijetlio ni Duh sveti
da bi se na brzinu obratili. No grad je bio zatvoren, lu~ka zona
zabranjena, pa se ljudi nisu mogli vi{e kupati. Osim toga nji-
hovo je du{evno stanje bilo sasvim osobito: oni se, dodu{e, nisu
pomirili s ~udnim i nevic*enim doga|ajima koji su se na njih
oborili, ali se nisu mogli oteti dojmu da se ne{to doista promi-
jenilo. Mnogi se ipak nadahu jo{ uvijek da }e epidemija prestati
i da }e biti po{te|eni oni i njihove obitelji. Premda tome nisu
ni smatrali da su na i{ta obvezani. Za njih je kuga bila neugodna
go{}a koja }e jednoga dana morati da ode, naprosto zato {to je
do{la. Bili su prestra{eni, ali nisu bili o~ajni; nije jo{ kucnuo
~as kad }e uvidjeti da je kuga oblik i sadr`aj njihova `ivota;
kad }e zaboraviti egzistenciju koju su do pojave kuge mogli
provoditi. Ukratko re~eno, oni su ~ekali. [to se ti~e religije, kao
i mnogih drugih pitanja, kuga je njihovu duhu dala poseban
smjer, pa su bili jednako daleko od nehaja i od zanosa, a nji-
hovo dr`anje moglo bi se ozna~iti dosta dobro izrazom >>objek-
tivnost<<. Ve}ina onih koji su sudjelovali u molitvenom tjednu,
prihvatili bi zacijelo rije~i, kojima je pred dr. Rieuxom jedan od
vjernika ozna~io situaciju: >>To nikako ne mo`e nauditi.<< Tarrou
koji je zabilje`io u svoje zapise da Kinezi u takvoj prilici uda-
raju u tamburin da bi svirkom udobrovoljili genija kuge, dodao
je da nije mogu}e ustanoviti je 1i se tamburin pokazao djelo-
tvorniji od profilakti~kih mjera. Dodao je jo{ da to pitanje ne
mo`e biti rije{eno dok nismo obavije{teni o nekom geniju kuge,
znaju}i da postoji, pa na{e neznanje o toj va`noj to~ki ~ini ja-
lovima sve nazore koje bismo o toj stvari mogli imati.
Katedrala na{ega grada bila je, dakle, puna vjernika i to sva-
koga dana u tjednu. U po~etku su mnogi stanovnici zaostajali
u vrtovima koji se pru`aju pred crkvenim trijemom, mectu pal-
mama i mogranjima. Tu su slu{ali zazivanja i molitve {to se
slijevahu na ulicu poput plime. No malo-pomalo, povode}i se
za primjerom, ti se slu{aoci odlu~i{e da u|u i da se boja`ljivim
glasom priklju~e odgovorima prisutnih vjernika. A u nedjelju
nagrnulo je silno mno{tvo u crkvene la|e, tako da su neki mo-
rali ostati pred ulazom, dok su se drugi popeli kojekuda. Sino}
se nebo bilo naobla~ilo, a sada je lijevala ki{a. Vonj tamjana i
mokrih tkanina lebdio je u katedrali kad se Otac Paneloux uspeo
na propovjedaonicu.
Bio je srednjeg stasa, ali ple}at. Kad se naslonio na rub pro-
povjedaonice i stisnuo drvenu ogradu svojim ru~etinama, raza-
brao si samo glomaznu crnu spodobu, a na vrhu dvije mrlje
njegovih obraza {to se rumene pod `eljeznim nao~alama. Imao
je sna`an, strastan glas koji je daleko nosio, a kad je nasrnuo
na slu{ateljstvo, jednom jedinom re~enicom, `estoko, odsje-
~eno: >>Bra}o moja, vi ste u nevolji; bra}o moja, vi ste je
zaslu`ili<<, slu{ateljstvo se ustalasalo sve do maloga trga pred
crkvom.
Ono {to je slijedilo nije - logi~no uzev{i - bilo u skladu s
tim pateti~nim uvodom. Tek nastavak besjede otkrio je na{im
sugractanima da je, spretnim govorni~kim postupkom, propo-
vjednik dao temu ~itave svoje propovijedi, postupaju}i kao ~ov-
jek koji ho}e nekoga mlatnuti. Odmah nakon te re~enice on je
citirao tekst ishoda iz Egipta da bi zatim rekao:
>>Prvi put kad se ta pokora javlja u povijesti, javlja se zato
da bi pogodila neprijatelje Bo`je. Faraon se protivio vje~nim
ciljevima, a kuga ga je prisilila da poklekne. Od po~etka povi-
jesti Bo`ja pedepsa* obara ohole i slijepe, sile}i ih da pokleknu
pred Njim. Razmislite o tom i kleknite.<<

* Pedep.su (gr~.) - kazna.

 Ki{a je vani lijevala udvojenom snagom, a ta posljednja fra-
za, izre~ena u dubokoj ti{ini koju je plju{tanje ki{e o prozorska
stakla u~inilo jo{ dubljom, odjeknula je tako sna`no da se ne-
koliko slu{alaca, nakon kratkog krzmanja, spustilo sa svojih sto-
lica na klecalo. Drugi pomisli{e da se moraju povesti za njiho-
vim primjerom, tako da se - sve malo-pomalo - na{ao doskora
~itav auditorij na koljenima, a da je pritom za{kripalo samo ne-
koliko stolica. Paneloux se nato uspravi, duboko udahnu i na-
stavi, podi`u}i svc vi{e glas: >>Ako je danas kuga bacila oko na
vas, onda to zna~i da je kucnuo ~as kada se valja zamisliti. Pra-
vednici se toga ne trebaju da pla{e, ali gre{nici imaju razloga
da dr{}u. U golemoj `itnici svijeta nesmiljeno }e mlatilo Bo`je
mlatiti Ijudsko `ito, dok pljeva ne bude odijeljena od zrnja. Bit
}e vi{e pljcve nego zrnja, vi{e zvanih nego odabranih, a nesre}u
tu Bog nije htio. (*dvi{e se dugo svijet sporazumijevao sa zlom,
odvi{e se dugo pouzdavao u bo`ansko milosrc*e. Dosta je bilo
da se pokaje{, sve bija{c dopu{teno. A svatko je dr`ao da je
kajanje laka stvar. Kada dode hoc*a, sigurno }e se pokajati. A
dotle, pusti maha svojim prohtjevima, jcrje to najjednostavnije;
za ostalo }e se pobrinuti bo`ansko milosrcte. Tako, dakle, nije
moglo potrajati. Bogu koji je tako dugo nagibao nad ovaj grad
svoje milostivo lice dodijalo je ~ekanje; razo~arao se u svojoj
vje~noj nadi pa je okrenuo svoj pogled. Li{eni Bo`je sijetlosti,
nactosmo se zadugo u tminama kuge!<<
U dvorani netko zatrkta kao nestrpljiv konj. Nakon kratke
stanke ~asni otac nastavi ti{im glasom: >>^itamo u Zlatnoj
le*eizdi *L**enda aurea) da je u doba langobardskog kralja
Humberta Italiju poharala tako stra{na kuga da `ivi jedva do-
stajahu da pokopaju mrtve, a taje kuga bjcsnjela najja~e u Rimu
i Paviji. Tada se pujavi dobar andeo, tako da su ga svi mogli
vidjeti, a dao je naluge zlom andelu koji je nosio lova~ku ki-
ja~u; kuliko bi puta udario u ku}u, toliko bi mrtvih iznijeli na-
polje.<<
Tu je Panelou*c pru`io svoje kratke ruke prema crkvenom
trgu, kao da pokazuje nc{to {to se dogada iza pokretne ki{ne
zavjese: >>Bra}o moja<<. re~e odrje{ito, >>takav se ubita~ni lov
danas lovi po na{im ulicama. Gledajte ga, andela kuge! Lijep
je poput Lucifera, a blistav i zamamljiv kao samo zlo. Evo ga
gdje lebdi nad va{im krovovima, dr`e}i u desnici rumenu kija~u
sa `eljeznim {iljkom, dok ljevicom pokazuje na jednu od va{ih
ku}a. Mo`daje ba{ u tom trenutku pru`io prst svoj prema va{im
vratima; mo`da toga trenutka kuga ulazi, sjeda u va{u sobu i
~eka na va{ povratak. Tu je, strpljiva i pa`ljiva, a sigurna i ne-
minovna kao poredak svijeta. Ruku koju }e vam pru`iti ne mo-
`e otkloniti nikakva sila zemaljska, pa ni - upamtite dobro -
isprazno ljudsko znanje. I mla}eni na krvavom gumnu boli, vi
}ete biti odba~eni s pljevom<<.
Tu je govornik ponovo prihvatio pateti~ku usporedbu mlatila
i potanje je razradio. Do~arao je golemu drvenu gredu kako se
vrti i obr}e nad gradom, kako udara gdje stigne, kako se uzdi`e
okrvavljena, razbacuju}i zatim krv i Ijudsku bol >>za sjetvu koja
}e proklijati za `etvu istine<<.
Na koncu tog dugog perioda otac Paneloux stade: kosa mu
je spala na ~elo, ~itavo muje tijelo drhtalo, a ruke su to drhtanje
prenijele na propovjedaonicu. Onda nastavi muklije, ali glasom
tu`itelja: >>Da, do{lo je vrijeme da se zamislimo. Vi ste dr`ali
da je dosta ako posjetite Boga nedjeljom, da biste ostale dane
bili slobodni. Dr`ali ste da }ete, kleknuv{i jedan ili dva puta,
naplatiti svoj gre{ni nehaj. Ali Bog nije mlakonja. Ti povremeni
i rijetki dodiri nedostajahu njegovoj pro`drljivoj nje`nosti. Htio
je da budete uza nj dulje vremena, tako vas on Ijubi, to je njegov
na~in, a to je i jedini na~in Ijubavi. I zato je, po{to mu dozlogrdi
~ekanje, dao da vas posjeti ova pokora koja je posjetila sve gra-
dove grijeha otkako je svijeta i vijeka. Sada znate da je to gri-
jeh, kao {to su to saznali Kain i djeca njegova, oni prije potopa,
oni u Sodomi i Gomori, faraon i Job, a tako i svi prokletnici.
A poput njih gledajte i vi bi}a i stvari novim pogledom, otkako
je ovaj grad zatvorio svoje zidine oko vas i kuge. Sada kona~no
znate da valja prije}i na bitno.<<
Vla`ni je vjetar sada prodirao u crkvene lac*e, a plamenovi
se nagnu{e i svije}e stado{e pucketati. Gusti zadah, u kojem se
mije{ao vosak svije}a s ka{ljanjem i kihanjem, podi`e se do oca
Panelouxa koji - vrativ{i se okretno glavnoj misli (tako okretno
da je time pobudio op}e priznanje) - nastavi mirnim glasom:
>>Mnogi izmectu vas, ja to znam, pitaju se zacijelo: {to zapravo
ho}u i na {to vas ho}u navesti. Ho}u vas navesti na istinu; ho}u
vas nau~iti da se radujete unato~ svemu {to sam kazao. Nije
vi{e vrijeme kad je dobar savjet ili bratski poticaj mogao po-
slu`iti da vas privede dobru. Danas je istina zapovijed. A put
spasenja pokazuje vam krvavo koplje koje vas navra}a na nj.
Tu se, bra}o moja, o~ituje na djelu Bo`je milosrc*e, koje stavlja
u svaku stvar i dobro, i zlo, srd`bu i smilovanje, kugu i spas.
Sama ta pokora koja vas ranjava, mu~i i ubija, pridi`e vas i
kazuje vam put.<<
>>Neko} su davno<<, nastavljao je propovjednik, >>abesinski
kr{}ani vidjeli u kugi djelotvorno sredstvo bo`anskog iskona da
postignu vje~nost. Oni koji nisu bili zara`eni, zamatali bi se u
ku`ne ponjave e da bi {to sigurnije umrli. Ta bijesna te`nja za
spasenjem nije, zacijelo, preporu~ljiva. Ona otkriva `aljenja vri-
jednu naglost koja je veoma bliska oholosti. Nama se ne smije
vi{e `uriti nego {to se `uri Bogu, a sve {to ho}e da ubrza ne-
promjenljiv red {to ga je On ustanovio jednom zavazda, dovodi
do hereze. No i taj primjer nosi pouku. Nas koji smo prosvje-
}eniji Bog u~i da bismo cijenili onu divnu svjetlost koja je na
dnu svake patnje. Ta svjetlost obasjava sutonske staze koje vode
otkupljenju. U njoj se o~ituje bo`anska volja koja - lasno i si-
gurno - pretvara zlo u dobro. I danas ponovo ona nas vodi kroz
smrtne krikove i tjeskobe, vodi nas prema onoj {utnji koja je
bitna, prema na~elu svega `ivota. Evo, bra}o moja, neizmjerne
utjehe koju vam htjedoh donijeti da ne biste ponijeli odavle sa-
mo rije~i koje ka`njavaju nego i rije~ koja smiruje.<<
Osje}alo se da je Paneloux zavr{io. Vani je ki{a prestala. Svje-
tlo {to ga je na trg izlijevalo nebo na kom se voda pomije{ala
sa suncem bilo je sada pomladeno. Iz ulice dopirahu glasovi,
~ulo se kako klize kola, sav govor grada koji se budi. Slu{aoci
pokupi{e diskretno svoje stvari, a `amor razlaza bio je prigu{en.
^asni je otac ipak jo{ progovorio i rekao da je - pokazav{i bo-
`ansko podrijetlo kuge i kazneni karakter toga zla - zavr{io svo-
je izlaganje, pa se ne}e na koncu poslu`iti rje~ito{}u koja bi
bila neumjesna s obzirom na predmet koji je doista tragi~an.
Dr`i da je sve jasno svima. Samo bi jo{ podsjetio da je pri-
godom velike kuge u Marseilleu, kroni~ar Mathieu Marais po-
`alio {to je gurnut u pakao, `ive}i tako bez pomo}i i nade ika-
kve. No Mathieu Marais bija{e slijep! Otac Paneloux nije ni-
kada osjetio tako jako kao danas bo`ansku pomo} i kr{}ansku
nadu, kojima se svatko mo`e okoristiti. On se ufa, bilo kako
mu drago, da }e usprkos u`asu ovih dana i leleku umiru}ih, na{i
sugradani uputiti nebu jedinu rije~ koja je kr{}anska, a zna~i
ljubav. Ostalo }e u~initi Bog.

Te{ko je re}i je li ta propovijed djelovala na na{e sugrada-

ne. Gospodin Othon, sudac istra`itelj, izjavi dr. Rieuxu daje po
njegoyu mi{ljenju izlaganje oca Panelouxa *>apsolutno ispravno
i neoborivo<<. No svi nisu bili tako kategori~ni. Propovijed je
neke naprosto potkrijepila u mi{ljenju koje je dotad bilo dosta
neodre|eno da su poradi nepoznatog zlo~instva osu|eni na tam-
novanje koje je te{ko i zamisliti. I dok su jedni nastavljali svoj
sitni `ivot, privikavaju}i se na zatvor, drugima je naprotiv bila
odsad jedina misao kako da iz te tamnice umaknu.
Ljudi su isprva bili pristali da budu odrezani od vanjskoga
svijeta, kao {to bi pristali na svaku povremenu nezgodu koja
brka samo neke od njihovih navika. No sada, postav{i najednom
svjesni da se nalaze na neke vrsti prisilnom boravku, a nebo,
koje se po~elo `ariti ljetnim `arom, pritiskuje ih poput nekog
poklopca ti ljudi mutno osje}ahu da to uzni{tvo ugro`ava ~itav
njihov `ivot. I tako, kad bi se spustilo ve~e, energija koja im se
vra~ala ve~ernjom svje`inom, nagonila ih je pokoji put na o~aj-
ni~ka djela.
Prvo i prvo, ne ulaze}i u pitanje je li to koincidencija, od
spomenute nedjelje zavlada u na{em gradu tako op}enit i ta-
ko dubok strah te se moglo pomisliti da na{i sugrac*ani po~inju
zaista bivati svjesni svoga polo`aja. Prema tome se atmosfera
na{ega grada ne{to promijenila. Ali je pitanje je li promjena bila
u atmosferi ili u srcima?
 Kratko vrijeme nakon propovijedi, Rieux je, komentiraju}i s
Grandom taj dogadaj i{ao prema periferiji grada, kadli se u mra-
ku sudari s eovjekom koji se pred njim gegao, a sada je sasvim
stao. U taj ~as javne svjetiljke na{ega grada koje su paljene sve
kasnije i kasnije, naglo zasinu. Visoka lampa koja je bila iza
njih, rasvijetli odjednom ~ovjeka koji se tiho smijao, zatvorenih
o~iju. Bjelkastim licem koje bija{e rastegnuto nijemom vese-
losti tekle su krupne kaplje znoja. Prodo{e.
- To je neki ludak - re~e Grand.
Rieux koji ga je bio zgrabio za ruke da bi ga povukao za
sobom osjeti, kako ~inovnik dr{}e od uzbu|enja.
- Doskora }e mectu na{im zidovima biti sami ludaci - odvrati
Ri*ux.
A kako je bio umoran, osjeti da mu se osu{ilo grlo.
- Da ne{to popijemo.
U maloj kavani u koju udo{e, a bila je rasvijetljena jednom
jedinom svjetiljkom iznad kase, Ijudi su razgovarali tihim gla-
som a da nije bilo jasno za{to tako tiho govore. Atmosfera je
bila gusta i crvenkasta. Grand, na doktorovo veliko ~udo, naru~i
`estoko pi}e koje popi nadu{ak i onda izjavi da je veoma jako.
Onda htjede da iza|u. Napolju se Rieuxu u~ini da je no} puna
jecaja. Negdje na crnome nebu, iznad uli~nih svjetiljki, muklo
zvi`danje dozva im u pamet nevidljivu smrt koja je vru}i uzduh
neumorno varila.
- Sre}om, sre}om - govorio je Grand.
Rieux se pitao {to ho}e time re}i.
- Sre}om - govorio je ~inovnik - imam svoj posao.
- Da - re~e Rieux - to je velika prednost.
I odlu~iv{i da ne slu{a zvi`danje, upita Granda je li zadovo-
ljan svojim radom.
- Pa dr`im da sam na dobrom putu.
- Imate li jo{ zadugo'?
Grand je nekako `ivnuo; toplina alkohola prijede u njegov
glas.
- Ne znam. No ne radi se o tome, gospodine doktore, n* radi
se o tome.
 Rieux je u mraku nagadao da Grand ma{e rukama. Kao da
ne{to sprema {to je zatim do{lo naglo i rje~ito:
- Vidite li, gospodine doktore, ja ho}u da onoga dana kad
rukopis bude kod izdava~a, izdava~ ustane, po{to ga je pro~itao,
i rekne svojim suradnicima: >>Gospodo, kapu dolje! <<
Ta je nagla izjava Rieuxa osupnula. U~nilo mu se da njegov
pratilac ~ini kretnju kao da se otkriva: ruku je prinio glavi i
zatim je namjesti vodoravno. Gore se ~udno ono zvi`danje po-
novo javilo; sada je, rekao bih, bilo mnogo ja~e.
- Da - re~e Grand - to mora biti savr{eno.
Premda nje bio upu}en u knji`evnu praksu, Rieux je ipak
dr`ao da se te stvari ne zbivaju tako jednostavno i da, osim to-
ga, nakladnici u svom uredu neznaju na glavi kapu. No tko zna
na koncu kako je, pa je Rieux radije za{utio. Protiv svoje vo-
lje na~ulio je u{i, slu{aju}i tajanstveni mnnor kuge. Pribli`a-
vahu se Grandovoj ~etvrti, a kako je taj dio grada bio malko
uzdignut, hladio gaje lagani vjetri} kojije istodobno ~istio grad
od svih {tropota. Grandje, medutim, dalje govorio, a Rieux nijc
shva}ao sve {to je stari iznosio. Razabrao je samo to da spo-
menuto djelo broji ve} mnogo stranica, no daje napor {to ga pi-
sac ula`e da bi stvar doveo do savr{enstva veoma mu~an. >>Ci-
jele ve~eri, ~itave sedmice mu~im se oko jedne jedine rije~i..
katkad i obi~nog veznika.<< Tu se Grand zaustavi i prihvati dok-
tora za dugme. Rije~i su izlazile posr}u}i iz njegovih krezubih
usta.
- Da biste me dobro shvatili, gospodine doktore! Ho}emo li
pravo, nije te{ko birati izmec*u ali i no. Birati izmedu i i. pa, ve}
je mnogo te`e. Pote{ko}e rastu kad je u pitanju *atim i onda.
No svakako je najte`e kad valja odrediti ho}emo li staviti i ili
}emo ga izostaviti.
- Da - re~e Rieux - shva}am.
Ponovno je krenuo. Grand se, rekao bih, smeo. Po`urio se da
bi stigao doktora.
- Oprostite - promuca on - ne znam {to cni je ove ve~eri!
Rieux ga blago potap{a po ramenu i re~e da bi mu `elio po-
mo}i i da ga njegova stvar `ivo zanima. Grand se ne{to raz-
vedrio, a kad su stigli pred ku}u, pozove doktora, nakon kratkog
kolebanja, da na~as uc*e. Rieux prihvati.
U gostinskoj sobi Grand mu ponudi da sjedne za stol koji je
bio krcat papirima; svi su bili ispisani mikroskopskim rukopi-
som i prekriti ispravcim.a.
- Da, to je - re~e Grand doktoru koji ga je pitao pogledom.
- No ho}ete li ne{to popiti'? lmam malo vina. ,
Rieux odbije. Gledao je listove papira.
- Nemojte gledati - re~e Grand. - To je moja prva re~enica.
Zadaje mi muke, mnogo muke.
I on je gledao sve listove, a kanda je njegovu ruku privla~ila
neodoljivo jedna stranica koju podi`e do elektri~ne `arulje tako
da je papir postao proziran, jer `arulja nije imala sjenila. List
je drhtao u njegovoj ruci. Rieux primijeti da je ~elo ~inovnikovo
vla`no.
- Sjednite - re~e - i ~itajte mi.
On ga pogleda i zahvalno se nasmije{i.
- Da - re~e - sve mi se ~ini da to `elim.
Malo je po~ekao, gledaju}i uporno list papira; onda sjede.
Rieuxje slu{ao u isto vrijeme neko nejasno zujanje koje u gradu
mo`da odgovara onom zvi`danju. Imao je u tom trenutku izvan-
redno jasnu percepciju grada koji mu se pru`ao do nogu, per-
cepciju zatvorenog svijeta {to ga je sa~injavao, i stra{nih jauka
{to ih je no}u gu{io. Grandov glas pojavi se muklo: >>Lijepoga
jednog jutra u mjesecu svibnju elegantna je amazonka kasala
na divnoj alazanskoj kobili cvjetnim alejama Bulonjske {umi-
ce<<. Ponovo zavlada {utnja, a s njome se vrati nejasni mrmor
patni~kog grada. Grand je odlo`io list, ali ga je jo{ uvijek gle-
dao. Onda nakon nekoliko trenutaka podi`e o~i:
- [to mislite o tome'?
Rieux odvrati da taj po~etak poti~e njegovu radoznalost pa
bi `elio ~uti nastavak. No Grand odvrati `ivo da to nije ispravno
stajali{te. Udari papire plo{tinom ruke.
- To je samo pribli`no. Kada mi uspije da izradim potpunu
sliku koju gledam u ma{ti, kad moja re~enica bude imala ritam
ove kasa~ke {etnje: jedan - dva - tri, ostalo }e sve biti lak{e;
iluzija }e, {to je glavno, biti od samog po~etka tako sna`na da
}e biti mogu}e kazati: >>Kapu dolje!<<
No za to ima jo{ da se radi. Nikada ne}e pristati da prepusti
tu re~enicu {tamparu kakvu-takvu. Jer premda ga ponekad za-
dovoljava, on je svjestan da se jo{ nije priljubila potpuno uz
realnost i da se nije sasvim oslobodila onoga lakog tona koji
podsje}a, iako izdaleka, na ne{to stereotipno. To je bio smisao
onoga {to je govorio, kad za~uju kako pod prozorom neki ljudi
tr~e. Rieux ustade.
- Vidjet }ete {to }u ja od toga napraviti - re~e Grand i okre-
nuv{i se prozonz, doda: - Kad sve to bude gotovo.
Ponovo se za~u{e nagli koraci. Rieux je ve} silazio, a kad se
na{ao na ulici, dvojica su naglo pro{li pokraj njega. Kretali su
se o~ito prema gradskim vratima. Nekimaje od na{ih sugradana
vru}ina i kuga zavrtjela mozgom, pa nisu prezali od nasilja, ku-
{aju}i zasko~iti stra`are da bi pobjegli iz grada.

Drugi, poput Ramberta, ku{ali su takocter pobje}i iz te pa-

ni~ne atmosfere koja je bivala sve te`a, ali su pritom razvi-
jali vi{e upornosti i vi{e spretnosti. Ipak nisu imali vi{e uspjeha
nego oni prvi. Tako je Rambert isprva nastavljao svoje slu`be-
ne korake. Uvijek je govorio kako vjeruje da se uporno{}u mo-
gu svladati sve zapreke. A donekle je i njegovo zvanje bilo
takvo da je morao biti spretan i promu}uran. Pohodio je, dakle,
mno{tvo ~inovnika i ljudi u kojih stru~nu spremu nije obi~no
nitko sumnjao. No u konkretnom slu~aju ta im sprema nije slu-
`ila niza{to. Bijahu to u ve}ini slu~ajeva ljudi s to~no odre-
c*enim i pomno sre|enim nazorima o svemu {to se odnosi
na bankarstvo ili na uvoz, ju`no vo}e ili trgovinu vinom; lju-
di koji posjedovahu neosporivo znanje u parbenim stvarima
ili osiguranju, ne ra~unaju}i zama{ne diplome i nesumnjivu
dobru volju.1 ba{ je dobra volja bila kod svih njih najfrapantni-
ja. No u pitanjima kuge njihovo je znanje bilo gotovo jednako
nuli.
Ipak je u svakoj prilici Rambert obja{njavao pred njima svoj
slu~aj. Njegovo se dokazivanje svodilo uvijek na to da je stra-
nac u na{em gradu i da, prema tome, njegov slu~aj mora biti
posebno ispitan. Op}enito bi njegovi subesjednici rado primali
njegovo stajali{te, ali bi obi~no predo~ili da su u tom polo`aju
i neki drugi ljudi i da, prema tome, njegov slu~aj nije tako po-
seban kako on to misli. Na {to je Rambert mogao odgovoriti
da to ne obara njegovu argumentaciju, jer da se time ne mijenja
ni{ta na stvari. Oni bi mu na to odgovorili da se mijenja i te
kako s obzirom na administrativne pote{ko}e budu}i da svaki
povla{teni postupak mo`e stvoriti presedan (a samu tu rije~ iz-
govarahu s velikom odvratno{}u i gnu{anjem). Prema klasifika-
ciji koju je Rambert podastro dr. Rieuxu, ti su ljudi bili forma-
listi. Uz njih bi nalazio i blagorje~ive, koji su uvjeravali moli-
telja da se to stanje ne mo`e odr`ati i, dijele}i spremno dobre
savjete kad bi od njih tra`io odluku, tje{ili Ramberta, jer da se
radi samo o trenuta~noj nezgodi i neprilici. Bilo je i takvih koji
su se pravili va`ni i molili posjetioca da ostavi napismeno {to
je i kako je; oni }e onda razmotriti njegov slu~aj i shodno po-
stupati. Bilo je povr{nih koji ga htjedo{e zadovoljiti stambenim
doznakama i adresama jeftinih penziona; metodi~nih koji su tra-
`ili da ispuni tiskanicu koju bi zatim stavili ad acta; prezapo-
slenih koji bi lamali rukama, smetanih koji bi okretali glavu da
im ne bi dodijavao. A bilo jc napokon i tradicionalista (ti su bili
najbrojniji) koji bi Ramberta uputili u kakav drugi ured ili mu
savjetovali da poduzme kakav novi korak.
Novinar se tako iscrpio posjetima, a ~ekaju}i na klupi od mo-
leskina, pred velikim plakatima koji su nudili obveznice dr`av-
nog zajma (osloboc*ene od poreza!) ili pozivali da se upi{e u
kolonijalnu vojsku, ~ekaju}i na klupi ili stupaju}i u kancelariju
gdjc su lica bila nalik na ladice kartoteke i police sa slu`be-
nim spisima, Rambcrt je saznavao kako to hoda i {to je u stvari
op}inska i.li dr`avna uprava. - Dobro je - govorio bi dr. Rieuxu
pomalo gorko - dobro je {to sve to prikriva istinsku situaciju.
- Nije znao kako napreduje kuga. A bez obzira na to da su dani
tako br`c prolazili, ~itav je grad bio u takvu polo`aju da se mo-
glo re}i da svaki dan, koji smo preturili pribli`uje svakoga *d
nas koncu ovih nevolja i jada, dakako, uz uvjet da prije ne umre.
Rieux morade priznati da je to istina, no da je ta istina ipak
previ{e op}enita.
Jednom se Rambert ponadao. Primio je od prefekture upitni
arak koji je valjalo to~no ispuniti. Netko se zabrinuo za njegov
identitet, njegovo obiteljsko stanje, njegove prihode, biv{e i sa-
da{nje, a tra`en je - kako se ono ka`e - i njegov curriculum
vitae. U~inilo mu se da se radi o anketi, kojoj je svrha da se
popi{u osobe koje bi mogle biti vra}ene u negda{nje stalno bo-
ravi{te. Nekoliko mutnih informacija, pokupljenih u nekom ure-
du potkrijepilo ga je u tom vjerovanju. Ali nakon nekoliko pre-
ciznih koraka, uspjelo mu je prona}i ured koji mu je poslao
upitni arak, pa je tako saznao da se ti podaci prikupljaju >>za
slu~aj da<<.
- Za kakav slu~aj'? - upita Rambert.
Onda mu objasni{e da je to za slu~aj da oboli i umre od kuge,
da bi se - s jedne strane mogla obavijestiti obitelj, a - s druge
strane - da bi se znalo treba li bolni~ke tro{kove prebaciti na
gradski bud`et ili s mo`e o~ekivati, da }e ih njegova rodbina
namiriti. To je, dodu{e, svjedo~ilo da nije sasvim odijeljen od
one koja ga je ~ekala kad dru{tvo, eto, vodi o njemu ra~una.
Ipak to nije bila utjeha. No bilo je zna~ajno (a Rambert je to s
vremenom uo~io) kako uprava mo`e funkcionirati poduzimaju}i
ovo ili ono {to nema vi{e nikakve veze s vreinenom. Vi{e vlasti
za to ~esto i ne znaju, ali slu`ba funkcionira kao neko}, jer je
za te funkcije doti~ni ured osnovan.
Razdoblje koje slijedi bija{e za Ramberta i najlak{e, i najte`e.
To je bio period klonulosti i mlitavila. Obi{ao je sve urede, po-
duzeo sve korake, na toj su strani svi izlazi zasad zabrtvljeni.
Lutao je od kavane do kavane. Ujutro bi sjeo na terasu, a pred
njim ~a{a mlakog piva, pro~itao novine u nadi da }e nai}i na
kakve znakove da }e bolest doskora prestati; gledao pozorno
uli~ne prolaznike, okretao se s gnu{anjem od njihovih `alosnih
lica i onda bi, pro~itav{i po stoti put cimere susjednih du}ana,
reklame skupih aperitiva koji se vi{e nisu to~ili, ustao i stao
bazati po `utim ulicama grada. U samotnim {etnjama iz k*vane
u kavanu ili iz kavane u restoran, do~ekao bi napokon ve~er.
Tako Rieux spazi jedne ve~eri novinara gdje stoji pred vratima
kavane i koleba bi li u{ao. Onda kao da se odlu~io i, u{av{i,
sjeo u dno dvorane. Bilo je to vrijeme kad se u kavanama ima-
lo upaliti svjetlo, ali se po vi{em nalogu taj trenutak odgariao.
Sumrak se {irio dvoranom poput sive teku}ine, ru`i~aste boje
zapada odr`avahu se na kavanskim staklima, a mramorne plo~e
stolova slabo su svjetlucale u mraku koji je bivao sve gu{}i.
U pustoj kavani Rambert bija{e nalik na izgubljenu sjenu, a
Rieux pomisli da jc to ~as kad je potpuno sam i napu{ten. No
to je bilo vrijeme kad su svi zarobljenici grada osje}ali da su
sami i napu{teni, pa je trebalo ne{to poduzeti da se ti trenuci
ne bi odvi{e otegli. Rieux okrenu glavu.
Rambert je provodio mnogo vremena i na kolodvoru. Na pe-
rone je pristup bio zabranjen. No ~ekaonice u koje bi se ulazilo
s vanjske strane ostado{e otvorene, a katkada bi se za vru}ih
dana smjestili u njih prosjaci, jer su bile sjenovite i hladovite.
Rambert je dolazio ovamo da ~ita biv{e vozne redove, natpi-
se kojima se zabranjuje pljuvati na pod, `eljezni~ko-redarstvene
propise. Onda bi sjeo u jedan kut. Dvorana je bila mra~na. Stara
pe} od lijevana `eljeza hladila se ve} mjesecima, usred tragova
u obliku osmica, zaostalih od prija{njeg {kropljenja. Na zidu je
nekoliko plakata veli~alo sretan i slobodan `ivot u Bandolu ili
u Cannesu. Tu bi se Rambert dovinuo one jezovite slobode ko-
ju nalazimo u krajnjoj oskudici. Slike koje bi najte`e podno-
sio, bijahu - tako je barem kazivao Rieuxu - slike Pariza. Pej-
za` staroga kamenja s bazenima i vodoskocima, golubovi Pa-
lais-Royala, Sjeverni kolodvor, pusti predjeli oko Pantheona i
neki dijelovi grada za koje nije znao da ih toliko voli, progonili
su Ramberta i spre~avali ga da poduzme i{ta odredeno. Rieux
mi{lja{e da te slike naprosto identificira sa slikama svoje ljuba-
vi. A onoga dana kad mu je Rambert rekao da se voli probudi-
ti u ~etiri sata ujutro da bi mislio' na svoj grad, doktor se nije
morao truditi da shvati na temelju svoga vlastitog iskustva da
Rambert zami{lja pritom `enu koju je ondje ostavio. Bilo je to
fakti~no vrijeme kad ju je mogao dohvatiti. Do ~etiri sata ujutro
ne poduzima se obi~no ni{ta, nego se spava, ako je no} bila i
no} izdaje. Da, ljudi u to vrijeme spavaju, a to ~ovjeka umiruje
jer je velika `elja i `udnja nemirnoga srca posjedovati, uvijek i
stalno, bi}e koje ljubimo, i mo}i da ga uronimo, ako je do{lo
vrijeme rastanka, u duboki san bez snova iz kojeg }e se probu-
diti tek onda kad bude kucnuo ~as sastanka.

Kratko vrijeme nakon propovijedi zavlada vru}ina. Pribli`a-

vao se konac lipnja. Sutradan nakon oka{njelih pljuskova koji
su ozna~ili onu nedjelju pojavi se u jedan mah na nebu i nad
ku}ama ljeto. Najprije se podi`e `arki vjetar koji je puhao cijeli
dan i posu{io zidove. Sunce se ustalilo. Neprekidni valovi vru-
}ine i svjetlosti poplavili bi grad za vrijeme dana. Izvan uli~nih
arkada i stanova nije u gradu bilo, rekao bih, mjesta koje nije
bilo izvrgnuto odsjevima koji bi ~ovjeka gotovo zaslijepili. Sun-
ce je progonilo na{e sugradane u svim kutovima ulica, a kad bi
stali, ono bi na njih nasrnulo. Kako se prva `ega poklapala s
naglim porastom broja `rtava koji je dosegao sedam stotina ne-
djeljno, grad je obuzela neka malodu{nost i klonulost. U gradu
je, izmec*u ravnih ulica i ku}a gradenih u terasama, opala obi-
~ajna `ivost, u ~etvrtima gdje su stanovnici `ivjeli uvijek pred
svojim vratima, sada su bili zatvoreni svi ulazi a kapci skloplje-
ni, pa se nije moglo znati da li se svijet ho}e za{tititi od kuge
ili od sunca. Iz nekih su ku}a dopirali ipak jauci. Neko} bi, kad
se to dogodilo, vic*ao ~esto radoznalu ~eljad koja bi stala na
ulici, oslu{kuju}i. No nakon svih tih uzbuna ~ovjek bi rekao da
je svatko otvrdnuo, pa sada se kre}e i `ivi usred zapomaganja,
kao da su tu`aljke i jadikovke prirodni govor ljudi.
Sukobi na gradskim vratima kojom su prilikom stra`ari mo-
rali upotrijebiti oru`je stvori{e muklu uzrujanost. Bilo je zacijelo
ranjenih, ali se pri~alo o mrtvima jer je uslijed vru}ine i straha
svatko u gradu pretjerivao. Svakako je nezadovoljstvo nepresta-
no raslo, tako da su se vlasti pobojale najgoreg i ozbiljno raz-
motrile mjere koje }e poduzeti ako bi se pu~anstvo, pritisnuto
kugom, poku{alo buniti. Novine su objavile naredbu kojom se
obnavlja zabrana da se izacte iz grada i prijetilo tamnicom oni-
ma koji se toga ne bi dr`ali. Patrole su obilazile gradom. ^esto
bi se u pustim i pregrijanim ulicama vidali stra`ari koji bi proja-
hali izmedu dva reda zatvorenih prozora, a topot konjskih kopi-
ta najavljivao je izdaleka njihov dolazak. Po{to bi patrole nesta-
lo, spustila bi se ponovo sumnji~ava {utnja na ugro`eni grad.
Povremeno bi ovdje-ondje odjeknuli pu{~ani hici specijalnih
odreda kojima je najnovijom naredbom bilo povjereno da ubi-
jaju pse i ma~ke s pomo}u kojih bi se mogle prenijeti buhe. Te
suhe detonacije pripomogo{e atmosferi uzbune u kojoj je na{
grad `ivio.
U zapari i {utnji sve se, uostalom, prestravljenim na{im su-
gradanima ~inilo ve}e i va`nije nego {to je doista bilo. Boje
neba i mirisi zemlje koji tvore prijelaz izmec*u godi{njih dobi
bijahu sada po prvi put zamjetljivi svima. Svatko je shva}ao s
jezom u srcu da }e vru}ina potpomo}i epidemiju, a vidioje isto-
dobno da je ljeto zapo~elo. Krikovi dugorepih lastavica na ve-
~ernjem nebu bivahu sve sitniji i krhkiji. Nisu bili u skladu s
lipanjskim sutonima kad se obzor na{ega kraja razmi~e. Cvije}e
nije vi{e dolazilo na tr`i{ta u pupoljcizna nego se ve} bilo ras-
cvalo, a nakon jutarnje prodaje pra{ni je plo~nik bio posut lati-
cama. Jasno se razabiralo da se prolje}e iscrpilo, da se razdalo u
tisu}ama cvjetova koji su procvjetali posvuda, pa }e sada usnuti,
klonuti pod dvostiukim pritiskom kuge i vru}ine. Za sve na{e
sugradane Ijetno je nebo, s ulicama koje su blijedjele pod na-
slagom pra{inc i ~ame, zna~ilo isto takvu prijetnju kao i stotine
umrlih kojima bi grad ote`ao svakoga dana. Neprestano sunce,
satovi s okusom snova i praznika, ne pozivahu vi{e nikoga na
svetkovine mora i puti. Oni su naprotiv zvu~ali {uplje u zatvo-
renom i {utljivom gradu. Izgubili su metalni zvuk sretnih go-
di{njih doba. Sunce kuge pogasilo je sve boje i nagnalo u bijeg
svaku radost.
Bija{e to jedan od velikih prevrata {to ih je izazvala bolest.
Svi na{i sugrac*ani obi~no su do~ekivali ljetno doba s rado{}u.
Grad bi se onda otvorio prema moru, a mlade` bi se slijevala
na pla`e. Toga Ijeta blisko je more bilo naprotiv zabranjeno, a
tijelo nije imalo vi{e prava na svoje radosti. [to da se*adi u
tim okolnostima'? I opet nam Tarrou daje najvjerniju sliku na-
{ega tada{njeg `ivota. On je, naravski, pratio napredovanje kuge
uop}e, zabilje`iv{i veoma ispravno da je radio ozna~io obrat
epidemije ne objavljuju}i vi{e stotine smrtnih slu~ajeva sedmi~-
no nego dvadeset i dva, sto sedam i sto dvadeset dnevno. No-
vine i vlasti htjele I*i izadrnudriti kugu. Misle da u loj igri odu-
zimlju kugi poene"je>-je sto i trideset manje krupna cifra nego
develsto i de.set. Osvrnuo se i na pateti~ne i upadljive strane
epidemije, spominju}i na primjer `enu koja je u jednoj pustoj
~etvrti gdjc su kapci bili zatvoreni, naglo otvorila prozor i dva-
put kriknula prije nego }e zalupiti kapke na gustu sjenu svo-
je odaje. No drugdje bi zabilje`io da su iz Ijekarnica nestale
mentol-pastile, jer su ih mnogi Ijudi sisali da bi se o~uvali od
eventualne zaraze.
Nastavio je motriti svoje osobe miljenice. Tako saznajemo da
i star~i} s ma~kama `ivi u tragediji. Jednoga jutra prasnulo je
nekoliku hitaca i, kako je zabilje`io Tarrou, nekoliko je olovnih
ispljuvaka ubilo ve}inu ma~aka i prestra{ilo preostale tako da
su napustile ulicu. Istoga dana star~i} je iza{ao na balkon u re-
dovno doba, pokazao neko ~udenje, nagnuo se preko ograde,
pretra`io pogledom oba kraja ulice i odlu~io najzad da ~eka.
Njegova je ruka udarala kratkim udarcima po `eljeznoj ogradi
balkona. Jo{ je ~ekao, izderao na sitno malo papira, u{ao u sobu,
ponovo iza{ao, a onda nakon nekog vremena naglo nestao za-
tvoriv{i za sobom Ijutito staklena vrata {to su vodila na balkon.
Idu}ih dana ponovi se ista scena, ali na licu star~i}a mogla se
razabarati sve o~iglednija tuga i smetenost. Nakon nedjelje dana
Tarrou je uzalud ~ekao svakodnevnu pojavu: prozori ostado{e
uporno zatvoreni kriju}i tugu i zabrinutost koja bija{e posve ra-
zumljiva. Za vrijeme k:u*=e zahra>zjerzo je pljuvali na ma~ke, to
je bio zaklju~ak tih zapisa.
S druge strane, kad bi se Tarrou nave~er vra}ao ku}i, bio je
uvijek siguran da }e u halu nai}i na mra~nu spodobu no}noga
~uvara. Taj nije propu{tao da svakome prido{lici dozove u pa-
met kako je on bio predvidio ono {to se sada dogacta. Tarrou
koji je priznavao da je ~uo gdje najavljuje nesre}u, ali bi*ga
podsjetio daje govorio o potresu, starije ~uvar odgovarao: >>Ah,
da je bar potres! ^ovjek se dobro strese i gotovo... Prebroji{
mrtve, prebroji{ i bog! No ta svinjarija od bolesti... 1 oni koji
je nemaju nose je u svom srcu.<<
I direktor bio je satrt. S po~etka su putnici, ne mogav{i na-
pustiti grad, zadr`ani u hotelu. No kako se stvar oduljila, mnogi
su se radije preselili prijateljima i znancima. Isti razlozi koji
su bili napunili hotelske sobe, sada su ih dr`ali praznima jer u
na{ grad nisu vi{e dolazili putnici. Tarrou je bio jedan od rijet-
kih stanara, a direktor ne bi nikad propustio priliku da ga upo-
zori da je njegova `elja ugoditi posljednjim svojim gostima je-
dini razlog {to ve} odavno nije zatvorio hotel. ^esto je tra`io
od Tarroua da ocijeni kako bi dugo mogla trajati epidemija.
>>Ka`u<<, rekao bi Tarrou, >>da studen ne pogoduje toj vrsti bo-
lesti<<. Direktor bi se onda silno uzbudio. >>Ma ovdje nije zapra-
vo nikad zima, gospodine! A na svaki na~in, to bi zna~ilo jo{
nekoliko mjeseci...<< Bio je, uostalom, siguran da }e putnici jo{
dugo izbjegavati grad. Ta je kuga propast turizma.
U restoranu se nakon kratke odsutnosti ponovo pojavio go-
spodin Othon, ~ovjek-sova, no sad su ga pratili samo njegovi
u~eni psi}i. Propitav{i se, Tarrou saznade da je `ena njegovala
i pokopala svoju majku pa je sada u karanteni.
- To se meni ne svicta - re~e direktor Tarrouu - karantena
ovamo, karantena onamo, `ena je sumnji.va, a prema tome i oni.
Tarrou ga upozori da je - gledamo li s toga stajali{ta - svatko
sumnjiv. No ~ovjek je bio kategori~an imaju}i u tom pitanju
~vrsto odredeno mi{ljenje.
- Ne, gospodine, ni vi, ni ja nismo sumnjivi. Oni jesu.
No gospodin Othon nije bio spreman da se zbog svake sitnice
mijenja, a taj put je kuga izvukla kra}i kraj. Ulazio je u restoran
kao i prije, sjedao prije svoje djece i dr`ao im otmjeno-du{-
manske govore. Jedino se dje~a~i} izvana promijenio. Odjeven
u crno kao njegova sestra, malo vi{e skupljen i povu~en u se,
bija{e nalik na oca, ali u manjem izdanju. No}ni ~uvar koji nije
volio gospodina Othona bija{e rekao Tarrouu:
- Ah, taj }e krepati sasvim odjeven. Ne}e ga morati obla~iti,
nego samo, putuj!
 I Panelouxova propovijed bija{e tu zabilje`ena, ali uz ovaj
komentar: Ja razumijem taj simpati~ni `ar Na po~etku elemen-
tarnih zala i na koncu ima uvijek ne{to r-etorike. U prvom slu-
~aju, ljudi jo{ nisu izgubili tu naviku; u drugome ona se ve}
vratila. U ~asu nesre}e ~ovjek se navikava na istinu {to }e re}i
na {utnju. ^ekajmo.
Tarrou je jo{ napisao da je imao dugi razgovor s dr. Rieuxom,
zabilje`iv{i samo da je taj razgovor urodio dobrim rezultatima.
Tom je prilikom ustanovio da gospo|a Rieux majka ima svi-
jetlokestenjaste o~i i bizarno ustvrdio da }e pogled u kojem se
~ita toliko dobrote biti uvijek ja~i od kuge. Na koncu je posvetio
dosta prostora starome astmati~aru kojeg je lije~io Rieux.
I{ao je s doktorom da ga posjeti, a to je bilo nakon njihova
razgovora. Stari je do~ekao Tarroua cerekaju}i se i taru}i ruke.
Bio je u krevetu, naslonjen na jastuk, a do njega obje posude s
gra{kom: >>Vidi, vidi, jo{ jedan!<< re~e spaziv{i Tarroua. >>To je
svijet stao naglavce: vi{e ima lije~nika nego bolesnika. To je
zato {to se ljudima vra{ki `uri, je li'? @upnik ima pravo: zaslu`ili
su, i te kako zaslu`ili.<< Sutradan je Tarrou do{ao bez najave.
Ako se mo`emo pouzdati u njegove zapise, stari je astma-
ti~ar, mali trgovac kratkom i pletenom robom, zaklju~io, navr-
{iv{i pedesetu da je dosta uradio. Jednoga je dana legao i nije
vi{e ustao. A mogao je biti na nogama: njegova ga astma ne bi
smetala. Mala renta dovela ga je do sedamdeset i pete koju je
bodro nosio. Nije mogao podnijeti da vidi urn i, stvarno, u ~ita-
voj ku}i nije bilo ni jedne jedine. >>Ura je<<, govorio bi on, >>ne-
{to skupo i ne{to glupo<<. Ocjenjivao je vrijeme, naro~ito vri-
jeme jelu koje ga je jedino zanimalo, s pomo}u svojih dviju
posuda od kojih bi jedna bila puna gra{ka kad bi se probudio.
Drugu bi punio gra{ak po gra{ak, jednom te istom kretnjom,
gra{ak po gra{ak, pravilno i pa`ljivo. Tako se snalazio u vre-
menu koje je mjerio loncima. >>Nakon svakog petnaestog lon-
ca<<, govorio bi on, >>moram ne{to prigristi. To nije te{ko upam-
titi.<<
Sude}i, uostalom, po izjavama njegove `ene, taj se njegov
poziv zarana o~itovao. Nikada ga ni{ta nije zanimalo, ni posao,
ni prijatelji, ni karavana, ni glazba, ni `ene, ni {etnje. Nikada
nije iza{ao iz grada, osim jednom kad je, zbog nekih obiteljskih
stvari, morao putovati u Al`ir, ali je iza{ao na prvoj stanici na-
kon Orana, ne mogav{i dokon~ati avanturu. Vratio se ku}i pr-
vim vlakom.
Po{to se Tarrou, rekao bih, za~udio {to `ivi zatvoren kao u
samostanu, stari mu je objasnio kako nas vjera u~i da je prva
polovica `ivota ~ovje~jeg uspon, a druga polovica silazak, da
pri sila`enju nama dani vi{e nc pripadaju, da nam mogu biti
oduzeti svakog ~asa, da se prema tome ne mo`e njima ni{ta
uraditi i daje stoga najbolje ako ~ovjek ni{ta i ne radi. Proturje-
~je ga, uostalom, nije pla{ilo jer je odmah zatim rekao Tarrouu
da Bog zacijelo ne postoji jer bi u protivnom slu~aju popovi
bili suvi{ni. Dodao je jo{ neke retZeksije, a Tarrou shvati da je
ta filozofija usko povezana s negodovanjem koje bija{e izazva-
no ~estim skupljanjem milodara u njegovoj `upi. No star~ev je
portret upotpunila `elja koja je bila, ~ini se, duboka, a bolesnik
je tu `elju pred svojim gostom vi{e puta ponovio: nadao se i
nada da }e umrijeti veoma star.
Je li to .svetac? pitao se Tarrou. I odvra}ao: Da, ako je svetost
skup navika.
No u isto je vrijeme Tarrou poduzeo minuciozan opis jednog
~itavog dana u ku`nome gradu, daju}i to~nu sliku o tome ~ime
su se bavili i kako su `ivjeli na{i sugrac*ani toga ljeta: Nitko se
ne srnije osim pijarraca, pisao je Tarrou, a ti se smi_ju i odvi{e.
Onda je zapo~eo svoj opis:
U' rarro jutro kao da lagarri da{ci prolaze gradom. L*' taj sat
kojije i*medu no}nih pokojrzika i darTjih samrtnika, kao da kuga
ria~as prekida svoj posao hote}i malko odahrruti. Svi su du}ani
*atvorerri. .Ali naLpis: **Zatvorerio zhog kugeu koji se nalazi na
riekirn du}arzima sijedo~i da se ne}e odrnah otvoriti kao dr-ugi.
Prodava~i rrovina koji jn{ spavaju rre izvikujujo{te novosti, ali,
rLuslorrjerzi rra uli~r2e uglove, pr*u%aju svoju robu uli~nim svjetilj-
karna, somriambulnorn kretnjorn. 7a~as, probuc*erri prvim tram-
vajskirn kolima, oni }e se razletjeti po ~itavom gradu,*nude}i
is*ru`erzom rukorn lisloi*e, gdje se isti}e r-ije~ r>Kugau. irHo}e
li kuga potrajati do jeseni? Profesor 8... odgovara: ne. >*Bi-
lanca devedeset i ~etvrtog dana kuge: 180 umrlih.r<
Unato~ r2esta{ici papir*a koja biva sve ve}a i koja je neke
periodi~ne listove pr-isilila da smanje broj stranica osnovan je
novi dnevni li.st: **Glas kugerr koji ho}e da i*informira na{e su-
grac*ane, vode}i ra~urza o rrajve}oj objeklivnosti, o napredova-
nju ili nazadovanju bolesti; da podastire najkompetentnija svje-
do~anstva o razvitku epidemije; da svojim stupcima pomogne
svima onima, poznatim i nepoznatim, koji su spremni da se bore
proliv riepogode; da podr*i moraC pu~an.stva, prenosi direktive
javrzih vlasti i da, ukratko, okupi sve ljude dobre volje da bi se
uspje{no uhvatili u ko{tac sa zlom koje nas bijerr. U stvari je
taj list veoma br*o spao na to da objavljuje oglase novih pro-
izvoda koji **sasvim sigurnoa spre~avaju kugu.
(*ko {est .sati ujutr-o sve se te novine po~inju prodavati u re-
povima koji se .stvaraju rra i*ratima du}ana, vi{e od sata prije
riego {to se oh*ore, a zatim u tr-amvajima koji dolaze krcati s
periferije. Tramvaji postado{ejedino prometno sredstvo, a mi~u
se le{kom rnukom, prenatrl>ani le putnici koji su se natisli na
prednju i stra`nju platforrnu stoje na stubama. .*Vo ~udna stvar,
svi nasloje koCiko je rnogu}e okrenuli leda jedni drugima da se
ne hi uzajamno zarazili. Na postajama kola izbacuju tovar ljud-
stva kojem se `ur-i, jer svatko `eli da {to prije bude sam. ^esto
izbijaju sukobi kojirna ,je uzrok zlovolja i neraspolo`enje koje
postaje kroni~no.
Po.{to su pro{li prvi tramvaji, grad se pomalo budi. Otva-
raju se prve kavane i gostionice koje .su oblijepljene objava-
ma: **Kave nernarr ili **Dorzesite svoj {e}errr itd. Onda .se otva-
raju prodai*aonice; ulice postaju *ivlje. Uto se i sunce uspelo
navi{e, a srparijsko nebo po~inje zra~iti vru}inom to je vrije-
me kad se oni koji ni{ta ne rade usuc*uju iza}i na bulevare. Re-
kao bih da im je glavna i,jedina zada}a da otklone kugu razme-
}u}i .se svojim luk.suzom. Svakog se dana oko jedanaest sati
odvija na glavnim arterijama smotra rnladih Ijudi i mladih `e-
na. U toj se paradi osje}a ona strasna volja za `ivotom koja -
ni~e iz velikih nevolja i rresre}a. Pro{iri li se epidemija, raspu-
stit }e se i moral. Do`ivjet }emo milanske saturnalije na rubu
grobova.
U podne se restorani napune u tren oka. Smjesta nastaju pred
vratima manje skupine: to su oni koji ne mogo{e na}i mjesta.
Uslijed silne `ege, nebo nije vi{e tako svijetlo i sjajno. U sje-
ni velikih zavjesa kandidati na jelo ~ekaju da doc*u na red sto-
je}i na rubu plo~nika koji puca od sunca. Svijet grne u resto-
rane, jer mnogima znatno pojednostavnjuju pitanje prehrane.
No tjeskoban strah od zaraze ostaje rzetaknut. Gosti gube du-
ge minute, bri{u}i strpljivo jeda}i pribor Nema dugo {to su
neki gostioni~ari ogla{avali: **Ovdje je pribor prokuhan.u No
malo-pomalo odreko{e se svake reklame, jer gosti moraju iona-
ko do}i. I rado tro{e. Naru~uju najfinija ili tobo` najfinija vina,
najskuplje priloge. Tako po~inje neobuzdana lrka. ^ini se da
su u nekoj gostionici izbili pani~ni prizori, jer je nekom gostu
pozlilo pa je problijedio, ustao i, posr}u}i, pohitao prema izla-
z u.
(*ko dva sata, grad se pomalo prazni; toje ~as kad se {utnja,
pra{iria, sunce i kuga sre}u na ulici. Vru}ina protje~e uzdu` si-
vih ku}erina bez mira i pokoja. To su dugi, su`anjski sati koji
svr{avaju plamerzim ve~erom {to se ru{i na grad, prenapu~en i
brbljau Otkako je vru}ina zavladala, ve~eri su tu i tamo bile
puste, a da nitko ne bi znao za{to. No sada prva svje`ina do-
vodi sa sobom neko olak{anje, da ne ka`em nadu. Svi tada si-
laze na ulice, zaglu{uju se govorom, svacr"aju se ili pri`eljkuju,
a pod crvenim srpanjskim suncem grad, nabijen parovima i vi-
kom, pluta prema no}i koja da{}e od po`ude. Uzalud svake ve-
~eri neki nadahnuti star'ac koji nosi pusteni {e{ir i {iroku krava-
tu prolazi kroz gomilu, ponavljaju}i bez prekida: **Bog je velik,
doc*ite k njernu!u Svi jure naprotiv za ne~im {to slabo poznaju,
ali im se ~ini pre~e od Boga. U po~etku kad mi{ljahu da je to
bolest kao sve druge, religija je bila umjesna. No kad su vidjeli
da je stvar ozbiljna, sjeti{e se u`itaka. Tjeskoba koja se danju
odrazuje na licima rasplir2juje se sada u `arkom i pra{nom su-
tonu pretvaraju}i se u divlju uzbuc*enost, nespretnu, grozni~avu
slobodu koja je zahvatila ~itav jedan puk.
 Ja sam kao i oni. No ni{ta! Za ljude moga kova smrt nije
ni{ta. To je dogac*aj koji im daje pravo.

Sastanak s Rieuxom koji spominje u svojim zapisima zatra-

`io je sam Tarrou. Upravo one ve~eri kad ga je ~ekao, doktor
je motrio svoju majku koja je mirno i spokojno sjedila na stolici
u kutu blagovaonice. Tu je provodila svoje dane kad je ne bi
zaokupljali ku}ni poslovi. Sada je ~ekala, skupiv{i ruke na ko-
ljenima. Rieux nije bio siguran da ~eka ba{ njega. Ipak bi se
ne{to na njezinu licu promijenilo kad bi se on pojavio. Nijemi
onaj izraz kojim je to lice ozna~io rabotni~ki `ivot, kao da je
o`ivio. Onda bi opet zapala u mu~anje. Te je ve~eri gledala na
ulicu koja ve} bija{e opustjela. No}naje rasvjeta bila smanjena
za dvije tre}ine. U ve}imje razmacima pokoja slaba lampa ~ini-
la gradske sjene ne{to svjetlijima.
- Ho}e li rasvjeta biti smanjena'dok god traje kuga'?.- upita
gospoda Rieux.
- Vjerojatno.
- Samo da ne potraje do zime. Bilo bi `alosno.
- Da - re~e Rieux.
Vidje da ga je majka pogledala u lice. Znao je da je tjeskoba
i premorenost posljednjih dana ostavila tragova, pa su mu obra-
zi bili upali.
- Jesi li imao danas neprilika'? - upita gospoc*a Rieux.
- O, kao obi~no.
Kao obi~no! To }e re}i da novi serum, poslan iz Pariza, nije,
~ini se, tako djelotvoran kao prvi i da statistika raste. Jo{ uvijek
mo`e izvr{iti preventivno cijepljenje samo na ~lanovima obitelji
u kojima je netko ve} obolio. Da bi se generalizirala upotreba
tog seruma, bile bi potrebne industrijske koli~ine. Ve}ina bubo-
na ne}e puknuti, kao da je nastupila faza kad `lijezde potpu-
no otvrdnu pa bolesnici imaju te{ke bolove. Od sino} javlja se
epidemija u novom obliku: u gradu su zabilje`ena dva slu~aja
plu}ne kuge. Ba{ su danas lije~nici satrti od posla i odgovozno-
sti, zatra`ili i postigli od prefekta, koji je sasvim izgubio glavu,
nove profilakti~ne mjere s obzirom na plu}nu formu bolesti da
bi se smanjila mogu}nost zaraze od usta do usta. Kao obi~no
nitko nije znao ni{ta.
Pogledao je majku. Lijepi kestenjasti pogled vrati ga u doba
dj etinj stva.
- Boji{ li se, majko'? - upita nje`no.
- U mojim godinama ljudi se malo ~ega boje.
- Dan je dug, a rnene nema vi{e nikad kod ku}e.
- Ja mogu i ~ekati, samo kad znam da }e{ do}i. A kada te
nema, mislim na ono {to radi{. Ima{ vijesti?
- Da, sve je u redu, ako je istina {to javlja u posljednjem
telegramu. No znam da to veli da bi me umirila.
Zvonce na vratima odjeknu. Doktor se nasmije{i materi i ode
da otvori. U polumraku stubi{ta Tarrou je bio nalik na velikoga
sivog medvjeda. Rieux posjedne gosta pred pisa}i stol. On je
ostao stajati iza svog naslonja~a. Dijelila ih je lampa na pisa}em
stolu, jedina koja je gorjela u sobi.
- Znam da s vama ne moram okoli{ati - re~e Tarrou bez
ikakva uvoda.
Rieux potvrdi {utke.
- Za ~etrnaest dana ili za jedan mjesec, ne}ete vi{e biti ni od
kakve koristi. Doga|aji su vas pretekli.
- Organizacija zdravstvene slu`be ne valja. Nedostaje vam
ljudi i vremena.
Rieux priznade da je i to istina.
- Saznao sam da prefektura kani uvesti neku civilnu mobili-
zaciju kako bi prisilila sve mu{karce koji nisu invalidi da sudje-
luju u op}em spasavanju.
- Dobro ste obavije{teni. No ve} se javilo veliko nezadovolj-
stvo, i prefekt koleba.
- Za{to nisu tra`eni dobrovoljci'?
- Tra`eni su, ali je rezultat bio slab.
- Tra`eni su slu`benim putem, bez pravoga pouzdanja.
Upravne vlasti ne mogu stvar zamisliti. Njima nedostaje ma{te.
Nikada nisu na visini elementarnih nepogoda. A lijekovi koje
izmi{ljaju podobni su da izlije~e hunjavicu. Ako ih pustimo da
rade po svome, izginut }emo svi odreda.
 - To je vjerojatno - re~e Rieux. - lpak, moram spomenuti
da su pomislili na zatvorenike koji bi vr{ili ono {to }u nazvati
te{kim poslovima.
- Meni bi dra`e bilo da to vr{e slobodni ljudi.
- I meni. No pitam se, za{to'?
- Mrske su mi smrtne osude.
Rieux pogleda Tarroua.
- Pa onda'?
- Pa onda imam plan za osnutak dobrovoljnih zdravstvenih
odreda. Ovlastite me da se time pozabavim i pustimo javnu
upravu po strani. Ona je, uostalom, preoptere}ena. Imam po-
svuda prijatelja: oni }e biti prva jezgra. Sudjelovat }u i ja, na-
ravno.
- Vi zacijelo ne sumnjate - odvrati Rieux - da radosno pri-
hva}am. ^ovjeku je potrebna pomo}, pogotovo u tom poslu.
Preuzimam zada}u da nagovorim one na pret*ekturi da prihvate
osnovu. Uostalom, nemaju {to da biraju. Ali...
Rieux se zamislio.
- Ali taj posao mo`e biti smrtonosan, znate i sami. Moram
vas upozoriti. ,leste li razumjeli'?
Tarrou ga je gledao svojim mirnim, sivim o~ima.
- [to mislite o Panelouxovoj propovijedi, doktore'?
Pitanje je postavljeno prirodno i Rieux odgovori na nj pri-
rodno.
- Odvi{e sam `ivio po bolnicama da bih mogao cijeniti mi-
sao o kolektivnom ka`njavanju. No znate, kr{}ani katkada tako
govore a da tako i ne misle. Bolji su nego {to se ~ine.
- No vi mislite ipak, kao i Paneloux, da kuga ima i svoju
dobru stranu; da otvara ~ovjeku o~i, da ga sili na razmi{ljanje.
Doktor nestrpljivo strese glavom.
- Kao sve bolesti na tom svijetu. No {to vrijedi za njih, vri-
jedi i za kugu. Mo`e pripomo}i da bi netko postao ve}im. Me-
|utim, kad ~ovjek vidi bijedu i bol koju donose mora biti lu|ak,
slijepac ili kukavica da bi se pomirio s kugom.
Doktor je samo malo podigao glas. No Tarrou mahnu rukozxr,
kao da ga ho}e umiriti. Smje{kao se.
 - Da - re~e Rieux slegnuv{i ramena. - No vi mi niste odgo-
vorili. Jeste li promislili'?
Tarrou se udobnije smjesti u svom naslonja~u i pru`i glavu
prema svjetlu.
- Vjerujete li u Boga, doktore'?
I to je pitanje zvu~alo prirodno. No sada je Rieux kolebao.
- Ne, ali {to to zna~i'? Nalazim se u mraku i nastojim ne{to
vidjeti. Odavno sam prestao vjerovati da je to originalno.
- A da li vas upravo to ne dijeli od Panelouxa'?
- Ne bih rekao. Paneloux je kabinetski ~ovjek koji `ivi me|u
knjigama. Nije u dovoljnom broju vidio ljude umirati, pa govori
u ime neke istine. No posljednji seoski `upnik koji se brine za
svoju pastvu, a slu{ao je samrtni~ki hropac, mislit }e poput me-
ne. Nastojat }e najprije pomo}i, mjesto da ku{a dokazati da je
bijeda i nevolja ne{to izvrsno.
Rieux ustade; njegovo je lice bilo sada u sjeni.
- Pustimo to - re~e - kad ne}ete odgovoriti...
Tarrou se nasmije{i, ne maknuv{i se u naslonja~u.
-- Da li bih mogao odgovoriti pitanjem'?
Sada se doktor nasmije{io.
- Volite tajnovitost - re~e - da ~ujemo!
- Evo - re~e Tarrou. - Za{to ste vi tako odani i po`rtvovni
kad ne vjerujete u Boga'? Va{ }e odgovor mo`da pomo}i meni
da odgovorim.
Ne izlaze}i iz sjene, doktor re~e da je ve} odgovorio: kad bi
vjerovao u Boga svemogu}ega, prestao bi lije~iti ljude jer bi tu
brigu njemu prepustio. Ali nitko na svijetu, pa ni Paneloux koji
misli da vjeruje, ne vjeruje u takva Boga, jer mu se nitko pot-
punije ne predaje i prepu{ta, pa stoga on - Rieux - dr`i da je
bar onda na pravome putu kad se bori protiv svijeta kakav je
stvoren.
- Ah - usklikne Tarrou - tako vi zami{ljate svoje zvanje?
- Otprilike tako - odvrati doktor, vra}aju}i se u svjetlo.
Tarrou tiho zafi}uka, a doktor ga pogleda.
- Da - re~e on - mislite da ~ovjek mora biti ohol da tako
misli. No ja sam ohol koliko mi treba, ni vi{e ni manje, vjerujte
mi! Ne znam {to me ~eka, ni {to }e do}i nakon svega toga. Za-
sada, eto bolesnika koje treba izlije~iti. Oni }e zatim razmi{ljati,
a razmislit }u i ja. No prvo je i najbitnije - da ozdrave. Ja ih
branim koliko mogu, to je sve.
- Od koga'?
Rieux se okrenu prema prozoru. U daljini je nazirao more,
jer se obzor tamnije zgusnuo. Osje}ao je samo svoj umor, ali
se u isti mah opirao nagloj i bezumnoj `elji da se povjeri tome
n.eobi~nom ~ovjeku u kome je osje}ao srodnika.
- Ne znam ja ni{ta, Tarrou, n.i{ta. Kad sam u{ao u to zvanje,
u~inio sam to nekako apstraktno, jer sam morao, jer je to posao
kao svaki drugi, jedna od karijera na koje se mladi ljudi odlu-
~uju. Mo`da i zato {to je to bilo osobito te{ko za radni~ko dijete
kao {to sam ja. A onda, trebalo je gledati, kako Ijudi umiru.
Znate li vi da ih ima koji naprosto ne}e da umru'? Jeste li ikada
~uli `enu koja na umoru vi~e: >>Nikada!<< Ja jesam. I onda sam
primijetio da se na to ne}u priviknuti nikad. Bio sam tada mlad,
a moja se odvratnost - mislio sam ja - odnosi na sam poredak
koji vlada u svijetu. Odonda sam postao skromn.iji. Nisam se
jo{ privikao gledati ljude koji umiru. 1 to je sve. Drugo ni{ta ne
znam. Ali na kraju krajeva...
- Na kraju krajeva'? - re~e blago Tarrou.
- Na kraju krajeva... - nastavi doktor koji je jo{ uvijek okli-
jevao gledaju}i Tarroua - to je stvar koju ~ovjek poput vas
mo`e shvatiti. zar ne'? Budu}i da je poredak u svijetu reguliran
smr}u, bit }e mo`da za Boga bolje da u njega ne vjerujemo i
da se borimo svim silama protiv smrti, ne di`u}i pogleda prema
nebu gdje on {uti.
- Da potvrdi Tarrou -ja to mogu shvatiti. No va{e }e pobjede
biti uvijek provizorne, to je!
Rieux se, rekao bih, smrkao.
- Da, uvijek! Ja to znam, ali to nije razlog da se ~ovjek pre-
stane boriti.
- Da, to nije razlog. Ali onda mogu i zamisliti kako se vi
odnosite prema toj kugi. [to je on.a za vas...
- Da - re~e Rieux - poraz bez konca i kraja.
 Tariou omjeri doktora, a onda se podi`e i pode te{kitn kora-
kom prema vratima. Rieux poc*e za njim. Stigao ga je u trenutku
kad je Tarrou, gledaju}i svoje noge, progovorio:
- Tko vas je svemu tome nau~io, doktore'?
Odgovor docJe smjesta:
- Bijeda.
Rieux otvori vrata svoga kabineta i re~e Tarrouu, stoje}i na
hodniku, da }e i on izi}i, jer da ide pohoditi jednoga od svojih
bolesnika na gradskoj periferiji. Tarrou mu nato ponudi da }e
ga pratiti, a doktor prihvati. Na kraju hodnika sreto{e gospoc*u
Rieux kojoj doktor predstavi Tarroua.
- Jedan moj prijatelj... - re~e.
- Oh - odvrati gospoda Rieux - vrlo mi je drago {to sam
vas upoznala.
Kad je odlazila, Tarrou se jo{ jednom za njom okrenuo. Dok-
tor je uzalud poku{ao upaliti svjetlo: stubi{na rasvjeta nije funk-
cionirala, a stube ostado{e u mraku. On se upita nije li to nova
mjera {tednje. Tko bi znao. Od nekog vremena sve se u ku}ama
i u gradu kvari i poreme}uje. Mo`da je to naprosto zato {to
paziku}e i na{i sugrac*ani uop}e ne paze vi{e ni na {to, niti se
za i{ta brinu. No doktor nije imao vremena da se dalje ispituje.
Za njim je zazvu~au Tarrouov glas:
- Jo{ jednu rije~, doktore, makar vam se u~inila i smije{na.
Vi imate potpuno pravo.
Rieux slegnu u tami ramenima.
-- Ne znam, zaista, imam li pravo. No vi, odakle vi to zna-
te'?
- Oh - rc~e Tarrou mimo - malo ima stvari koje bih morao
saznati.
Doktor se zaustavi, a Tarrou, koji je bio iza njega, poskliznu
se na jednoj stepenici, kao da ee pasti. Ipak se odr`a na nogama
uhvativ{i Rieuxa za ramena.
- Zar mislite da znate sve o `ivotu'? - upita.
Odgovor doc*e kroz mrak, no{en istim mirnim i spokojnim
glasom:
- Jest.
 Kad su izbili na ulicu, shvati{e da je dosta kasno, mo`da je-
danaest sati. Grad je bio nijem, napu~en samim {u{tajima. Iz
daljine je dopiralo zvonce bolni~kih kola. Sjeli su u auto, a
Rieux pokrenu motor.
- Sutra morate do}i u bolnicu - re~e doktor - radi preven-
tivnog cijepljenja. No da zavr{imo na{ razgovor. Prije nego ude-
te u to, imajte na umu da je vjerojatnost da ostanete `iv jedan
naprama tri.
- Te procjene nemaju smisla, vi to znate, doktore, kao i ja.
Prije sto godina jedna je epidemija kuge pomorila sve stanov-
nike nekoga perzijskoga grada, sve osim ~ovjeka koji je prao
mrtvace i koji je do kraja vr{io svoj posao.
- Poslu`ila ga je ona tre}ina vjerojatnosti re~e Rieux glasom
koji je najednom bio promukao. - No istina je i to da o tim
stvarima ne znamo gotovo ni{ta.
U{li su u vanjske ~etvrti. Reflektori su sjali u pustim ulica-
ma. Stali su. Pred autom Rieux upita Tarroua ho}e li u}i, a ovaj
odvrati da ho}e. Svijetli odraz s neba osvijetli njihova lica.
Rieux se najednom nasmije, srda~no, prijateljski.
- Ajde, Tarrou - re~e on - {to vas nagoni da se time bavite'?
- Ne znam. Mo`da moji nazori o moralu.
- Kojemu moralu'?
- Moralu poimanja i shva}anja.
Tarrou se okrenu prema ku}i, a Rieux ne vidje njegovo lice,
sve dok nisu bili kod staroga astmati~ara.

Sutradan se Tarrou dade smjesta na posao: okupio je >>prvu

mom~ad<< za kojom }e do}i mnoge druge.
Pripovjeda~ ne kani tim zdravstvenim ekipama pridati va`-
nost koju fakti~no nisu imale. Da su na njegovu mjestu, mnogi
bi na{i sugrac*ani popustili napasti da pretjeraju ocjenjuju}i nji-
hovu va`nost. No pripovjeda~ je sklon vjerovati, da, pridaju-
}i preveliku va`nost lijepim djelima, ~ovjek na koncu iskazuje,
indirektno ali sna`no, po{tovanje zlu.1 to zato {to time dopu{ta
pretpostavku da ta lijepa djela imaju toliku cijenu samo zato
{to su rijetka, dok je obi~no motor ljudskih ~ina zlo}a i ravno-
du{nost. Pripovjeda~ se ne sla`e s time. Zlo koje u svijetu dolazi
gotovo uvijek od neznanja a dobra volja, ako nije prosvije}ena,
mo`e u~initi isto toliko zla, koliko i zloba. Ljudi su vi{e skloni
dobru nego zlu, ali to zapravo nije pitanje. No oni su ve}e ili
manje neznalice, a to se onda zove krepost ili porok, budu}i da
je najo~ajniji porok neznanje koje misli da sve zna pa se smatra
vlasnim da ubija. Du{a je ubojice slijepa, a bez pronicavosti
koja je dosti`iva, nema ni prave dobrote, ni skladne ljubavi.
Stoga na{e zdravstvene ekipe koje se ostvari{e zahvaljuju}i
Tarrouu, moramo prosudivati objektivnim zadovoljstvom. Stoga
i pripovjeda~ ne}e da bude odvi{e rje~it slavitelj volje i hero-
izma kojem pridaje samo relativnu vrijednost. Koliko razum do-
pu{ta! No ostat }e povjesni~arom bolnih i preuzetnih srdaca jer
je kuga sve na{e sugractane u~inila takvima.
Oni koji pristado{e uz na{e zdravstvene odrede nisu time zai-
sta stekli pravo na bogzna kakvo priznanje jer su znali da nema
druge pa bi gotovo bilo nevjerojatno da nisu pristali. Ti su odre-
di pomogli na{im sugra|anima da uc*u dublje u kugu, da u~e i
shvate jedno: kad je bolest tu, treba poduzeti {to je potrebno da
bi se protiv nje povela borba. Postav{i du`no{}u nekolicine, ku-
ga se ukaza svima u svom pravom svjetlu, jer su Ijudi shvatili
da je to pitanje koje se ti~e svakoga.
To je dobro. No ho}emo li posebno ~estitati u~itelju koji u~i
da je 2 x 2 = 4'? ^estitat }emo eventualno zato {to je to lije-
po zvanje odabrao. Recimo, dakle da je vrijedno hvale {to su
Tarrou i drugi odlu~ili pokazati daje dva puta dva ~etiri, mjesto
da dokazuju obratno: no recimo tako|er, da je njihova dobra
volja bila zajedni~ka s u~iteljevom, da su je dijelili svi oni koji
imaju srce, kao spomenuti u~itelj, a na ~ast je ~ovjeku da su
brojniji nego se obi~no misli u {to u najmanju ruku tvrdo vje-
ruje pripovjeda~. Vidi on vrlo dobro prigovor koji bi se mogao
iznijeti protiv njegovih nazora: ti su ljudi stavljali na kocku svoj
`ivot. No uvijek u povijesti dode hora kad onaj koji se usuc*uje
re}i da je dva puta dva ~etiri, biva ka`njen smr}u. U~itelj to
dobro zna. A pitanje nije u tome da znaino kakva je nagrad*a ili
kazna tome zaklju~ivanju. Pitanje je da li je (da ili ne) dva puta
dva ~etiri. Oni pak na{i sugradani koji su stavljali `ivot svoj na
kocku, imali su odlu~iti da li. su (da ili ne) u kugi i da li se (da
ili ne) valja protiv nje boriti.
Bilo je u na{em gradu mnogo novih moralista koji su govorili
da ni{ta ne slu`i ni~emu i da treba pokleknuti. A Tarrou, Rieux
i njihovi prijatelji mogli su odgovoriti ovo ili ono, zaklju~ak je
uvijek bio isti: oni znaju da se treba boriti, ovako ili onako, da
ne treba pokleknuti. Sve se svodilo na to: sprije~iti {to ve}i broj
ljudi da ne umre pa da njihova odijeljenost ne bude trajna. Da
bi se to postiglo, treba se protiv kuge boriti. Drugoga sredstva
nema. Ta spoznaja nije bila divna i ~udesna, bila je samo do-
sljedna.
Stoga je bilo prirodno da se stari Castel dao svim `arom i
svom uporno{}u svojom na posao da proizvede serume na licu
mjesta, slu`e}i se pomagalima koja su mu bila pri ruci. Rieux
i on nadahu se da }e serum, proizveden kulturama onoga mi-
kroba koji je zarazio grad, biti svakako djelotvorniji negoli se-
rumi koji dodo{e izvana, budu}i da se taj uzro~nik ne{to razli-
kuje od bacila kuge kako je klasi~no opisan. Castel se nadao da
}e uskoro imati prvi svoj serum.
Stoga je bilo prirodno i to da je Grand koji nije imao ni-
{ta herojsko, vr{io neku vrstu tajni~ke slu`be koja je povezivala
zdravstvene odrede. Jedan dio ekipa {to je stvorio Tarrou po-
svetio se, naime, preventivnoj skrbi u prenapu~enim gradskim
~etvrtima. Nastojali su da se uvede nu`na higijena, vodili su
ra~una o tavanima i podrumima koji nisu bili rasku`eni. Druge
su ekipe pomagale lije~nicima pri ku}nim posjetima, osigura-
vale otpremu oku`enih da bi poslije usli_jed pomanjkanja soci-
jalnog osoblja, upravljali i kolima kojima su se prevozili bolesni
i umrli. Sve je valjalo registrirati i statisti~ki obuhvatiti, a Grand
je pristao da obavlja taj posao.
Pripovjeda~ dr`i da je s tog stajali{ta Joseph Grand bio (vi{e
nego Rieux ili Tarrou) istinski predstavnik one tihe i mirne kre-
posti koja je nadahnjivala zdravstvene odrede. Rekao je >>da<<
bez otezanja, zasvjedo~iv{i i tom zgodom dobru volju koju bi
zasvjedo~io i u drugim stvarima. Bio je izrazio samo `elju da
se poka`e koristan u sitnim poslovima. Za ostalo je prestar. Mo-
gao bi dati svoje vrijeme od osamnaest sati do dvadeset ~etiri.
A kad mu je Rieux stao toplo zahvaljivati, on se za~udio: >>Nije
to najte`e! Tu je kuga, treba se braniti, to je jasno. O, kad bi
sve na svijetu bilo tako jasno i jednostavno...<< Tu je frazu i
ponavljao, a katkada, nave~e, kad bi sve ceduljice bile ispi-
sane i slo`ene, Rieux bi s Grandom razgovarao. Nakon nekog
vremena pridru`ili su svojim razgovorima i Tarroua, a Grand
se sve radije i radije povjeravao tim svojim drugovima. Oni su
pak pratili s interesom strpljiv rad {to ga je Grand nastavljao
usred epidemije. I oni su napokon na{li u tome neki odah i umi-
renje.
>>Kako va{a amazonka'?<< pitao bi ~esto Tarrou. A Grand bi
odvra}ao podjednako: >>Kasa kasa<<, i tegobno se pritom nasmi-
je{io. Jedne ve~eri re~e Grand da je kona~no napustio pridjev
>>otmjena<< i da svoju amazonku ozna~uje sada >>vitkom<<. >>To
je<<, dodade on, >>ne{to konkretnije<<. Onda je, drugi put, pro-
~itao svojim slu{aocima prvu re~enicu ovako preina~enu: >>Li-
jepog svibanjskog jutra vitka je amazonka ja{u}i krasnu alazan-
sku kobilu, kasala cvjetnim alejama Bulonjske {umice.<<
- Zar ne - re~e Grand - tako je bolje razabiremo? A stavio
sam radije >>svibanjskog jutra<<, jer sam time malo produ`io ka-
sanje.
Onda ga je, ~ini se, jako zabrinuo pridjev >>krasan<<. To re~e
- ne kazuje ni{ta; valja tra`iti izraz koji bi najednom obuhvatio
i fotografirao veli~anstvenu kobilu koju je zami{ljao. >>Debela<<
ili >>krupna<< ne valja; to je, dodu{e, konkretno, ali pomalo pejo-
rativno. >>Sjajna ili blistava'?<< To mu se na~as svic*alo ali ne od-
govara ritmu. Jedne ve~eri objavi pobjedni~kim glasom da je
na{ao: >>Crna alazanska kobila!<< Crna boja daje naslutiti otmje-
nost, mislio je on.
- To nije mogu}e - re~e Rieux.
- A za{to'?
- Alazanska ne ozna~uje pasminu, nego boju.
- Kakvu boju'?
- Pa boju koja ni u kom slu~aju nije crna.
 Granda je to, rekao bih, jako potreslo.
- Hvala - re~e - sre}om ste vi ovdje. No vidite i sami kako
je te{ko.
- [to mislite da ka`emo >>rasko{na<<? - re~e Tarrou.
Grand ga pogleda. Mozgao je.
- Da - re~e - da!
Malo-pomalo, i on se nasmije{io.
Nakon nekog vremena priznade da mu rije~ >>cvjetne<< zadaje
briga. Kako ne pozna drugih gradova do Orana i Montelimara,
tra`io je od svojih prijatelja potankosti, raspituju}i se kako su
aleje Bulonjske {umice cvjetne?
Njima se, Rieuxu i Tarrouu, nisu zapravo nikad u~inile cvjetne,
no pi{~evo ih je uvjerenje pokolebalo. Grand se ~udio njihovu
kolebanju. >>Samo umjetnici znaju gledati.<< No doktor ga na|e
jednom u velikom uzbuc*enju. Zamijenio je >>cvjetne<< sa >>pune
cvije}a<<. Trljao je ruke. >>Napokon ih vidim, osje}am, nju{im.
Kapu dolje, moja gospodo!<< Trijumfalno je pro~itao re~enicu.
>>Lijepoga jednoga jutra u svibnju, vitka je amazonka, ja{u}i
skupocjenu alazansku kobilu, kasala alejom Bulonjske {umice
koja bija{e puna cvije}a.<< No, pro~itani naglas, genitivi usred
re~enice nisu zvu~ali skladno i Grand zamuca. Onda sjede veo-
ma zabrinut i snu`den i zamoli doktora za dopu{tenje da ode.
Potrebno mu je da malko razmisli.
U to doba (kako se kasnije doznalo) on se pokazao u svom
uredu dosta rastresen, {to je smatrano veoma nezgodnim i `alje-
nja vrijednim s obzirom na ~injenicu {to se to zbilo u vrijeme
kad je magistrat - s manjim brojem ~inovnika - morao svladati
golem posao. Njegova je slu`ba od tog trpjela, a {ef ureda stro-
go mu je to predbacio podsjetiv{i ga da je pla}en za vr{enje
posla koji nikako ne vr{i. >>^ini se<<, rekao je {ef, >>da radite
dobrovoljno u zdravstvenim odredima. To se mene ne ti~e. Prvi
i najbolji na~in da se poka`ete korisnim u ovim neobi~nim okol-
nostima jest da valjano vr{ite svoj posao. Ina~e sve to ne vrijedi
ni{ta. <<
- Ima pravo - re~e Grand Rieuxu.
- Da, ima pravo - potvrdi doktor.
 - No ja sam rastresen; ne znam kako da se ispetljam iz svoje
re~enice.
Pomi{ljao je da ukine >*Bulonjske<<, dr`e}i da }e ga svijet ra-
zumjeti. No kakve {umice'? I ho}e li ~italac smjesta osjetiti da
se veznik ne odnosi na {umicu nego na aleju'? Mogao je napisati
>>aleje {umice, pune cvije}a<<. No polo`aj* {umice izmec*u ime-
nice i odrec*enog pridjeva bio je trn u oku jer je time samovoljno
odijelio rije~i koje idu zajedno. Nekih je ve~eri bio naoko umor-
niji od Rieuxa.
Da, bio je umoran; umorila ga ta potraga koja ga je potpuno
zaokupila. Ipak je i dalje zbrajao i slagao statisti~ke podatke za
zdravstven* odrede. Strpljivo je svake ve~eri srec*ivao cedulje,
popra}ivao ih je dijagraznima, trude}i se uporno da prika`e sta-
nje epidemije {to to~nije i {to potpunije. Dosta ~esto oti{ao bi
k Rieuxu u jednu od bolnica i zatra`io od njega pisa}i stol u
kakvoj kancelariji ili ambulanti. Tu bi se smjestio sa svojim pa-
pirima, upravo onako kako bi se namjestio za svojim stolom na
magistratu. U atmosferi koja je ote`ala od rasku`nih sredstava i
same bolesti mahao je listovima papira da bi osu{io tintu. Po{te-
no bi nastojao da svoju amazonku zaboravi i da radi samo ono
{to mora.
Ljudima je, istina, do toga da sebi uzmu za primjer i uzor
takozvane heroje; akc.* je bezuvjetno potrebno da i ovdje, u ovoj
historiji bude kakav heroj, pripovjeda~ predla`e ba{ toga bezna-
~ajnog i neva`nog junaka koji nema drugih odlika doli ne{to
dobrog srca i odan.ost idealu koji je po svoj prilici smije{an.
To }e dati istini ono {to joj pripada, a zbroju od dva i dva
njegovu ukupnost koja glasi ~etiri. Heroizmu }e pak dati spo-
redno mjesto koje mu pripada, to~no iza, a nikad ispred pleme-
nitog tra`enja sre}e. A dat. }e to i kronici ovoj njen karakter:
kronici koja ho}e da bude izvje{taj pisan s dobrim osje}ajima,
to jest osje}ajima koji nisu ni o~igledno zli, ni pretjerano za-
nosni, po ru`nom teatarskom obi~aju.
Tako je bar mislio dr. Rieux ~itaju}i novine ili slu{aju}i na
radiju apele i bodre pouke {to ih je vanjski svijet slao ku`no-
me gradu. U isto vrijeme kad i pomo} koja je stizala zrakom i
cestom, sru~ili bi se svake ve~eri na valovima radija ili kroz
stupce novina ganutljivi i zanosni komentari, sru~ili na grad koji
je sada bio potpuno sam. I svaki put, doktora bi naljutio ton
epopeje, ton sve~ane prigodne besjede. Znao je on da ta bri`lji-
vost nije hinjena. No mogla se ona izraziti samo konvencional-
nim govorom kojim ljudi ku{aju izre}i {to ih ve`e s ~ovje~-
no{}u. Takav se govor nije mogao primijeniti na sitne svako-
dnevne napore .losepha Granda (da spomenemo samo taj pri-
mjer) jer ne bi mogao objasniti {to je usred kuge zna~io Grand.
Kadikad o pono}i, u velikoj {utnji grada koji bi tada opustio,
u ~asu kad je lijegao na svoj prekratki po~inak, doktor bi okre-
nuo dugme svoga radio-prijamnika. I s kraja svijeta, kroz tisu}e
kilometara, glasovi, nepoznati i bratski, ku{ahu nespretno da iz-
raze svoju solidarnost koju im je, dodu{e, uspijevalo izraziti,
ali. bi uz to otkrivali i stra{nu nemo} u koju zapada svaki ~ovjek
kad ho}e podijeliti bol koju ne mo`e vidjeti: >>Oran! Oran!<<
Uzalud je taj poziv prelazio preko mora; uzalud je Rieux pomno
slu{ao, doskora bi rje~itost nabujala, isti~u}i jo{ ja~e bitnu odije-
ljenost koja je od Granda i govornika na radiju ~inila dva stran-
ca. >>Oran, Oran!<< Ni{ta, pomislio bi doktor, zajedno treba lju-
biti ili zajedno umrijeti; druge pomo}i nema. Oni su predaleko.

Prije nego {to prije|emo na vrhunac epidemije, kad je kuga

skupila svu snagu da se njome obori na grad i da ga se potpuno
do~epa, moraIno ocrtati ba{ one dugotrajne, o~ajne i monotone
napore koje su izvr{ili posljednji pojedinci, kao Rambert, ne bi
li se svoje sre}e ponovo dokopali i tako oteli kugi onaj dio sebe
koji su branili od svih presizanja. To je bio njihov na~in da od-
biju jaram koji im je prijetio, i premda taj otpor nije, ~ini se,
bio djelotvoran kao onaj drugi, pripovjeda~ dr`i daje imao svoj
smisao i da je u svojoj ispraznosti i svojim proturje~jima ta-
koc*er svjedo~io za onaj ponos i dostojanstvo kojeg je tada bilo
u svakome od nas.
Rambert se borio da ga kuga ne bi prekrila. Stekav{i dokn`
da legalnim sredstvima ne mo`e iza}i iz grada, odlu~io je py-
slu`iti se drugim sredstvima i to priop}io Rieuxu. Po~eo je s
kavanskim konobarima. Konobar je uvijek u sve upu}en, zna
sve novosti. No prvi kojima se bio obratio bili su najbolje upu-
}eni u silne globe kojima bi se ka`njavali takvi pothvati. U jed-
nom slu~aju smatran je ~ak provokatorom. Tek kad je kod Rieu-
xa nai{ao na Cottarda, njegova je stvar ne{to krenula. Toga su
dana Rieux i on razgovarali ponovo o jalovim koracima {to ih
je novinar poduzimao kod upravnih vlasti. Nakon nekoliko dana
Cottard srete Ramberta na ulici i pozdravi ga srda~no i neusi-
Ijeno. To je od nekog vremena bio njegov na~in u svim dru{tve-
nim dodirima.
- Jo{ ne{to? - upitao ga je.
- Ni{ta.
- Na upravu se ~ovjek ne mo`e pouzdati. Ni{ta ona ne razu-
Inije.
- Tako je. No ja tra`im ne{to drugo. Nije lako.
- Ah - odvrati Cottard - pogac*am.
Znao je za jednu >>vezu<<, a Rambertu koji se tome ~udio,
objasni da odavno posje}uje sve oranske kavane, da ima ondje
prijatelja i da mu je poznata organizacija koja se bavi tom
vrstom poslova. Fakti~no se Cottard koji je sada vi{e tro{io ne-
go zarac*ivao pridru`io {vercerima koji su trgovali racioniranom
robom. Preprodavao je cigarete i lo{a alkoholna pi}a, jer su ci-
jene tim artiklima stalno rasle pa }e, ako to potraje, ste}i mali
imetak.
- Jeste li sasvim sigurni? - upita Rambert.
- Jesam. Meni su samom ponudili.
- A. vi se niste okoristili prilikom'?
- Ne budite nepovjerljivi - re~e Cottard i napravi prijazno
lice - nisam se okoristio, jer se meni ne}e da odem odavle.
Imam svoje razloge, eto!
Onda nakon kratke {utnje, doda:
- Ne pitate me koji su to razlozi'?
- Pretpostavljam da se mene to ne ti~e.
- U neku ruku, to se vas doista ne ti~e. Ali u drugu... Ukrat-
ko, jedna je stvar neosporna: otkako imamo kugu, ja s* ovdje
bolje osje}am.
 Novinar je slu{ao njegovu besjedu.
- Kako da ~ovjek pronac*e tu organizaciju?
- Eh - re~e Cottard - to nije lako. No do|ite sa mnom.
Bilo je ~etiri sata poslije podne. Pod te{kim se nebom grad
polako >>kuhao<<. Svi su lokali imali spu{tene zavjese. Ceste su
bile puste. Cottard i Rambert poc*o{e uli~nim arkadama i ho-
dahu dugo, ne govore}i ni{ta. Bija{e to jedan od satova kad
bi se kuga u~inila nevidljivom. Ta {utnja, to mrtvilo boja i po-
kreta moglo je biti posljedica ljeta i posljedica kuge. Tko zna
nije li zrak te`ak od straha i usijanja ili se u njem grije pod-
mukla prijetnja? Da bi nai{ao na kugu, morao bi opa`ati, mo-
rao bi razmisliti. Jer ona se odavala samo negativnim znako-
vima. Cottard koji imada{e s kugom neke afnitete upozori
na primjer Ramberta da nigdje nema pasa, koji bi u normalno
doba le`ali i dahtali na rubu hodnika, tra`e}i uzalud malo svje-
`ine.
Krenu{e Bulevarom palma, procto{e preko Staroga trga i spu-
sti{e se u ~etvrt gdje se nalazi Pomorska oblast. Nalijevo se ka-
vana, obojena zeleno, sklanjala za kosu zavjesu od gruboga `u-
tog platna. U{av{i Cottard i Rambert obrisa{e oznojena ~ela.
Zauze{e mjesta na preklopnim vrtnim stolicama, za stolom od
`eljeznog lima koji je tako|er bio zeleno oli~en. Prostorija je
bila potpuno prazna. Muhe su zujale po zraku. U `utome kavezu
koji je stajao na {epavom {anku, jedna je papiga, opu{tenih kri-
la, klonula na svoju {ipku. Stare slike, prikazuju}i vojni~ke pri-
zore, visjele su na zidu, pokrite prljav{tinom i gustim pau~ina-
ma. Na svim `eljeznim stolovima, pa i pred Rambertom, su{ile
su se koko{je izmetine za koje nije pogac*ao odakle su, dok se
u tamnome jednom kutu nije ne{to uzvrpoljilo i napolje iza{ao,
poskakuju}i, veli~anstveni pijetao.
U~inilo im se da vru}ina jo{ uvijek raste. Cottard skine kaput
i lupi rukom po stolu. Iz pozadine izacte nizak i sitan ~ovjek iz-
gubljen u dugoj bijeloj prega~i, pozdravi Cottarda ~im ga vidje,
pode naprijed i, maknuv{i sna`nim udarcem noge veli~anstve-
nog pijetla, upita sred op}ega kokodakanja, {to gospoda `ele *
~ime da ih poslu`i. Cottard zatra`i bijela vina i propita se za
nekoga Garciju. Prema izjavi patuljka nije Garcije bilo ve} ne-
koliko dana u kavani.
- IVlislite li da }e do}i ve~eras?
Hm - re~e konobar - ja nisam u njegovoj ko{ulji. No vi
znate njegov vozni red'?
- Znam, ali to nije jako va`no. Ho}u samo da mu predstavim
jednoga svog prijatelja.
Konobar je otirao vla`ne ruke o prednji dio prega~e:
-- Ah, gospodin se takoder bavi poslovima'?
- Da - re~e Cottard.
Patuljak t*rkne nosom kao da nju{i:
- Onda dodite ve~eras. Poslat }u mu maloga.
Kad su izlazili, Rambert upita o kakvim se to poslovima radi.
- O {vercu, dabome. Prebacuju robu kroz gradska vrata. Pro-
daju uz visoke cijene.
- Dobro - re~e Rambert - a imaju li ortake'?
- Dakako.
Nav*~e je zavjesa bila podignuta, papiga je blebetala u svom
kavezu, oko `eljeznih stolova okupili su se gosti, koji su poski-
dali kapute i sjedili u samoj ko{ulji. Jedan od njih zaturio je na
zatiljak slamnati {e{ir, a bijelu je ko{ulju razdrljio da su se vi-
djele giudi, tamne kao pe~ena glina. Spaziv{i Cottarda ustade.
Lice znu je bilo pravilno i tamno opaljeno, o~i male i crne, zubi
bijeli; na ruci je nosio dva ili tri prstena. Rekao bi ~ovjek da
mu je oko trideset godina.
- Po{tovanje -- re~e - ho}emo jednu s nogu'?
Popi{e tri >>runde<<, {ute}i.
- Da izac*emo'? - re~e tada Garcia.
Spusti{e se prema luci, a Garcla upita Cottarda {to ho}e.
]ottard mu re~e da ga ho}e upoznati s Rambertom; ne radi se
ba{ o >>poslovima<< nego - kako re~e - o jednom >>izlasku<<. Gar-
cia je hodao ravno za nosom i pu{io. Postavio je nekoliko pi-
tanja, govore}i >>on<< kad je spominjao Ramberta, kao da ne pri-
mje}uje njegovu prisutnost.
- Za{to'? - re~e.
- lma u Francuskoj `enu.
 - Ah!
I nakon nekog vremena:
- [to mu je zanat'?
- Novinar.
- To je zanat gdje se puno govori.
Rambert je {utio.
- On je prijatelj - re~e Cottard.
[utke su napredovali. Stigo{e do obale: visoka `eljezna ogra-
da branila je pristup koji je bio zabranjen. No oni krenu u malu
to~ionicu gdje su se prodavale i frigane srdelice pa je vonj ribe
dopirao do njih.
- Na me to svakako ne spada, nego na Raoula. A njega mo-
ram prona}i. To ne}e biti lako.
- Ah - upade Cottard veoma `ivo - zar se krije'?
Garcla ne odgovori. Kraj to~ionice stade i obrati se prvi put
Rambertu.
- Bit }e tro{kova - re~e.
Bija{e to konstatacija.
- Naravno - potvrdi Rambert.
Malo poslije novinar zahvali ]ottardu:
- O, ne - re~e ovaj veselo. - Radujem se {to vam mogu biti
na usluzi. A osim toga, vi ste novinar: nadoknadit }ete vi to
danas-sutra.
Prekosutra, Rambert i Cottard uspinjahu se {irokim ulicama
bez sjene koje vode u gornje dijelove na{ega grada. Kasarna
carinske stra`e bila je djelomice pretvorena u bolnicu, a pred
glavnim ulazom stajahu ljudi, nadaju}i se posjetu koji nije
mogao biti dopu{ten. ili kakvoj obavijesti, koja }e za sat-dva
biti zastarjela. No to je skupljanje dopu{talo mnogo dolaza-
ka i odlazaka, pa se moglo pretpostaviti da ta ~injenica nije
bila bez udjela u organizaciji sastanka izmedu Garcfje i Ram-
berta.
- ^udno je to - re~e Cottard - kako ste uprli da odete. Sve
{to se ovdje zbiva vrlo je zanimljivo.
- Meni nije - odgovori Rambert.
- O, znam, znam. ^ovjek ne{to riskira. Ali na kraju krajeva,
prije kuge riskirao bi isto toliko kad bi prelazio preko raskr{}a
gdje je velik promet.
Uto stade do njih Rieuxov auto. Tarrou je upravljao, a Rieux
je napola spavao. Probudio se da bi prisutne upoznao mec*u so-
bom.
- Mi se poznamo - re~e Tarrou - stanujemo u istom hotelu.
Ponudi Rambertu da }e ga odvesti u grad.
- Ne, imamo ovdje sastanak.
Rieux pogleda Ramberta:
- Da - re~e ovaj.
- Ah - za~udi se Cottard - doktor je upu}en'?
- Evo suca istra`itelja - oglasi se Tarrou gledaju}i Cottarda.
Agent je problijedio. Gospodin je Othon dolazio zaista uli-
com i pribli`avao se krepkim ali odmjerenim korakom. Prola-
ze}i kraj male skupine skinu {e{ir.
- Dobar dan, gospodine su~e - re~e Tarrou. Sudac uzvrati
pozdrav oniina u autu i, pogledav{i Cottarda i Ramberta koji
ostado{e po strani, sve~ano im se nakloni. Tarrou predstavi ren-
tijera i novinara. Sudac se ~askom zagleda u nebo, a zatim uz-
dahne izjaviv{i da je `alosno vrijeme koje pro`ivljavaju.
- Ka`u mi, gospodine Tarrou, da se bavite primjenom profi-
lakti~kih mjera. Ne mogu vam re}i koliko opravdavam i cijenim
va{ postupak. Mislite li, gospodine doktore, da }e bolest dalje
napredovati'?
Rieux odvrati da se valja nadati da ne}e, a sudac ponovi da
se uvijek treba nadati budu}i da su ciljevi Providnosti nedo-
ku~ivi. Tarrou ga upita jesu li mu dogac*aji donijeli vi{e posla.
- Naprotiv: op}ih prestupaka (kako ih mi nazivamo) gotovo
i nema. Istra`ujem samo ozbiljnije prekr{aje novih odredaba.
Stare zakone ljudi po{tuju; nikada ih nisu {tovali u tolikoj mjeri.
- To je zato - re~e Tarrou - {to se u usporedbi s novima
moraju Ijudima ~initi dobri.
Sudac odlo`i sanjivi izraz lica koji je bio poprimio, gledaju}i
zanosno u nebesa..Odmjerio je Tarroua strogim pogledom.
- Pa {to onda'.' - re~e. - Nije va`an zakon nego osuda. Mi
tu ne mo`emo ni{ta. '
 - To je - re~e Cottard kada se sudac udaljio - to je neprijatelj
broj jedan.
Kola krenu{e.
Malo poslije Rambert i Cottard spazi{e Garciju. Dolazio je
prema njima ne daju}i nikakav znak, a umjesto pozdrava re~e:
>>Treba po~ekati.<<
Oko njih je mno{tvo u kome prevladavahu `ene ~ekalo goto-
vo {utke. Gotovo sve su `ene imale uza se ko{are, nadaju}i se
ludo da }e ih mo}i dostaviti svojim bolesnim roc*acima i misle}i
jo{ lu|e da bi se bolesnici mogli timjestvinama okoristiti. Vrata
su ~uvali stra`ari pod oru`jem, a od vremena do vremena ~udan
bi neki krik dopro preko dvori{ta koje je dijelilo kasarnu od
ulaza. Onda bi se tjeskobna lica obra}ala bolni~kom krilu.
Ona trojica gledahu taj prizor kad ih jasan i ozbiljan >>dobar
dan<< iza njihovih le|a potaknu da se okrenu. Usprkos vru}ini
Raoul je bio odjeven veoma korektno. Visok i sna`an, tamno
odijelo s prugama, pusteni {e{ir sa spu{tenim obodom. Lice bli-
jedo. O~i crne, a usne stisnute. Govorio je hitro, izra`avaju}i se
precizno.
- Spustite se prema gradu - re~e. - A ti, Garcia, mo`e{ nas
ostaviti.
Garcia upali cigaretu i pusti ih da se udalje. Stupali su brzo,
uskladiv{i svoj korak s Raoulom koji je bio stao u sredinu.
- Garcia mi je objasnio - re~e. - To se mo`e uprili~iti. No
stajat }e vas svakako deset tisu}a franaka.
Rambert odvrati da pristaje.
- Objedujte sutra sa mnom u {panjolskoj gostionici kraj Po-
morske oblasti.
Rambert re~e da je sporazuman, a Raoul mu stisne ruku i pri
tome se nasmije{i prvi put. Nakon njegova odlaska ]ottard se
ispri~a. Sutra nije slobodan, a Rambert ga ionako vi{e ne treba.
Kad je sutradan novinar u{ao u {panjolsku gostionicu, sve su
se glave okrenule dok je prolazio. Sjenoviti podrum smje{ten
podno `ute uli~ice, isu{ene od sunca, pohactali su samo mu{kar-
ci i to ve}inom {panjolskoga tipa. No ~im je Raoul, sjede}i za
jednim stolom u dnu prostorije, dao Rambertu znak i novinar
krenuo prema njemu, radoznalost je odmah nestala, a lica se
vrati{e svo_jim tanjurima. Uz Raoula je sjedio neki dugonja koji
je bio lo{e obrijan; njegova su ramena bila neobi~no {iroka, ko-
sa veoma rijetka, fizionomija je podsje}ala na konja. Duge i
tanke ruke, obrasle crnim dlakama, virile su niz ko{ulju zavrnu-
tih rukava. Za vrijeme upoznavanja tri puta je kimnuo glavom.
Njegovo ime nije spomenuto, a Raoul je, govore}i o njemu, re-
kao samo >>na{ prijatelj<<.
- Na{ prijatelj dr`i da bi vam mogao pomo}i. On }e vas..
Stao je, jer je konobarica do{la da primi Rambertovu na-
rud`bu.
-- On }e vas povezati s dvojicom na{ih prijatelja koji }e vas
upoznati sa stra`arima koje smo predobili. Time sve ne}e biti
gotovo. Stra`ari }e sami prosuditi kadaje zgodno vrijeme. Bilo
bi najjednostavnije kad biste nekoliko no}i prespavali kod jed-
noga od njih koji stanujc nedaleko gradskih vrata. No prije vas
na{ se prijatelj mora -- kako rekoh - povezati s njima. Njemu
}ete, kad sve bude ure|eno, namiriti tro{kove.
Prijatelj jo{ jednom kimnu konjskom glavom ne prestaju}i ni
~askom drobiti salatu od raj~ica i paprika koju je gutao od vre-
mena do vremena. Onda progovori, zanose}i malko na {panjol-
ski. Predlo`i Rambertu da se dogovore za prekosutra, u osam
sati ujutro pod trijemom katedrale.
- Jo{ dva dana - primijeti Rambert.
- To je zato {to nije lako na}i ljude - re~e Raoul.
Konj jo{ jednom zamlatara, a Rambert potvrdi bez odu{ev-
ljenja. Preostali dio objeda prode u potrazi za predmetom kon-
verzacije. No sve postade odjednom lako i jednostavno, po{to
je Rambert otkrio da je konj nogometa{. Sam se mnogo bavio
tim {portom. Raspravi{e, dakle, pitanje francuskog {ampiona-
ta, koliko vrijede profesionalne mom~adi u Engleskoj ili naval-
na postava u W-sistemu. Pod kraj objeda konj se toliko udo-
ma}io da je Ramberta tikao, ne bi li ga u*jerio da nema ljep{e-
ga mjesta u mom~adi od center-halfa. >>Vidi{<<, govorio je >>cen-
ter-halfje onaj koji dijeli loptu. A toje noguinet: dijeliti loph*.<<
Rambert se priklonio tome mi{ljenju, premda je uvijek igrao
center-fora. Diskusiju je na~as prekinuo radio kojije dosad ver-
glao istiha ~uvstvene melodije, alije sada objasnio daje tokom
ju~era{njega dana umrlo od kuge sto trideset i sedam osoba.
Nitko od prisutnih nije reagirao. ^ovjek s konjskom glavom
slegne ramenima i ustane. Raoul i Rambert povedu se za njim.
Na odlasku stisne center-half Rambertu energi~no desnicu.
- Zovem se Gonzales -- re~e.
Ta dva dana u~ini{e se Rambertu beskrajnim. Oti{ao je Rieu-
xu i potanko mu ispri~ao {to je sve poduzeo. Onda otprati dok-
tora koji je i{ao da posjeti sumnjiva bolesnika. Pred ulazom u
ku}u u kojoj ga je ~ekao sumnjivac, Rambert mu re~e: >>Do
videnja.<< U hodniku se za~u neka trka, glasovi: netkoje obavje-
{tavao obitelj da je do{ao doktor.
- Nadam se da Tarrou ne}e kasniti - promnnlja umorno
Rieux.
Imao je umoran izraz lica.
- Epidetniji se previ{e `uri'? - upita Rambert.
Rieux re~e da ne: statisti~ka krivulja sporije se uspinje nego
dosad; kao da je zastala. Ali {ta! Sredstva kojima se vodi borba
nisu dovoljno brojna.
- Nedostaje nam materijal - re~e doktor. - U svim vojskama
svijeta, nesta{ica materijala nadomje{ta se uglavnom ljudstvom.
Ali nama nedostaju i ljudi...
- Izvana su do{li lije~nici i bolni~ko osoblje.
- Da - re~e Rieux. - Deset lije~nika i stotinjak bolni~ara. To
je naoko mnogo. A jedva je dosta za sada{nje stanje epidemije.
Ako se bolest pro{iri, ne}e biti dosta.
Rieux poslu{a {to se zbiva u ku}i, a onda se nasmije{i Ram-
bertu.
- Da - re~e - morate se po`uriti ako ho}ete uspjeti.
Sjena prijecte preko Rambertova lica.
- Vi znate - re~e muklo - da zbog toga ne odlazim.
Rieux odvrati da zna, ali Rambert nastavi:
- Dr`im da nisam kukavica, bar uglavnom. Imao sam prilike
da se o tom uvjerim. Samo, ima ideja koje ne mogu podnijeti.
Doktor ga pogleda u lice.
 - Opet }ete se s njome sastati.
- Mo`da, ali ne mogu podnijeti misao da }e to potrajati i da
}e za to vrijeme ostarjeti. Kad ~ovjek navr{i tridesetu, po~inje
starjeti, pa mora iskoristiti svaku priliku. Ne znam da li mo`ete
shvatiti.
Rieux promrmlja da misli da je shvatio na{to sti`e Tarrou
veoma dobro raspolo`en.
- Upravo sam zatra`io od Panelouxa da nam se pridru`i.
- Pa? - upita doktor.
- Razmislio je i rekao da.
- To mi je drago - re~e doktor. - Drago mi je {to se pokazao
boljim od svoje propovijedi.
- Svi su ljudi takvi - re~e Tarrou. - Treba im samo dati pri-
liku.
Nasmije{i se i namigne Rieuxu.
- Moja je zada}a u `ivotu da pru`im priliku.
- Oprostite mi - re~e Rambert - no moram oti}i.
U ~etvrtak kad su se imali sastati, ode Rambert do katedra-
le pet minuta prije osam sati. Zrak je bio jo{ dosta svje`. Ne-
bom su putovali bijeli okrugli obla~i}i koje }e doskora progutati
dnevna vru}ina, i to odjednom. Neodrec*en miris vlage dizao se
jo{ iz tratina, premda su bile osu{ene. Sunce, iza isto~nih ku}a
grijalo je samo pozla}enu kacigu Djevice Orleanske koja resi
trg. Na jednoj uri odbije osam sati. Rambert zakorakne pustim
trijemom. Iz nutrine je dopiralo nejasno i jednoli~no pjevanje
sa starim vonjem podruma i tamjana. Najednom pjev prestane.
Desetak malih crnih spodoba izacte iz crkve i krene sitnim ko-
rakom prezna gradu. Rambert je postajao nestrpljiv. Druge se
uspinjahu velikim stubi{tima, kre}u}i prema trijemu. Zapali ci-
garetu, onda se sjeti da mo`da nije red da ovdje pu{i.
U osam sati i petnaest, orgulje katedrale oglasi{e se u sordi-
ni. Rambert ude ispod mra~noga svoda. Nakon nekoliko trenu-
taka mogao je razabrati u crkvenoj lacti male crne spodobe ko-
je su bile pro{le kraj njega. Skupile su se u jednom kutu pred
nekakvim improviziranirn `rtvenikom na kom je postavljen sv.
Rok, izracten na brzu ruku u nekoj radionici na{ega grada. Kle-
~u}i, male spodobe bijahu se jo{ vi{e skupile; gubile su se u
sivilu nalik na zgru{ane sjene, a bile su jedva ne{to gu{}e od
magle u kojoj su plutale. A nad njima su orgulje zapodjele bes-
krajne varijacije.
Kad je Rambert iza{ao, Gonzales je ve} silazio stubi{tem pre-
ma gradu.
- Mislio sam da si oti{ao - re~e novinaru. - Bilo bi normalno.
Stade obja{njavati daje ~ekao svoje prijatelje na drugomjed-
nom mjestu gdje im je urekao sastanak, nedaleko odavle i to u
osam manje deset. No ~ekao ih je dvadeset minuta uzalud.
- Bit ee zacijelo neka zapreka. Na{ posao nije uvijek lak.
Predlo`i drugi sastanak, sutra u isto vrijeme pred spomeni-
kom mrtvima. Rambert uzdahne i zabaci {e{ir.
- Nije to ni{ta - re~e Gonzales smiju}i se. - Sjeti se svih
onih kombinacija, navala i dodavanja da bi se postigao pogo-
dak...
- Naravno -- re~e ponovno Rambert. - No utakmica traje sa-
mo sat i po.
Spomenik mrtvima Orana nalazio se najedinom mjestu oda-
kle se mo`e vidjeti more, jer se kratko {etali{te pru`a uz morske
hridi {to dominiraju lukom. Sutradan je Rambert, stigav{i prvi
na mjesto sastanka, ~itao pa`ljivo popis onih koji su pali na
polju slave. Nakon nekoliko minuta pribli`e mu se dvojica ljudi,
omjere ga nehajnim pogledom, a zatim se naslone na kameni
grudobran. ^ini se da ih je sasvim zaokupila slika praznog i
pustog pristani{ta. Obojica bijahu istoga rasta, imali su na sebi
modre hla~r i mornarsku majicu s kratkim rukavima. Novinar
se malo uda ji, onda sjede na klupu da bi ih udobno promotrio.
Primijeti da nemaju zacijelo vi{e od dvadeset godina. Uto spazi
Gonzalesa koji se pribli`io, ispri~avaju}i se.
- Evo na{ih prijatelja - re~e Gonzales i odvede ga prema
mladi}ima koje predstavi kao Marcela i Louisa. U licu su bili
veoma sli~ni i Rambert zaklju~i da su bra}a.
- Evo - opet }e Gonzales - sad se poznajete. Prijec*imo na
stvar.
Marcel ili Louis re~e nato da oni dolaze na red za dva dana,
da njihovo stra`arenje traje nedjelju dana i da treba prona}i naj-
zgodniji dan. Ima ih ~etvorica koji ~uvaju zapadna vrata, a osta-
la su dvojica profesionalni vojnici. Nema govora o tom da i njih
upletu u stvar. Nisu sigurni, a to bi, uostalom, pove}alo tro-
{kove. No zna se desiti da odu provesti jedan dio no}i u nekom
baru u koji zalaze. Marcel ili Louis predlo`e stoga Rambertu
da se smjesti kod njih, nedaleko od vrata, i da ~eka dok doc*u
po njega. No treba po`uriti, jer se ~uje da }e biti postavljene
dvostruke stra`e izvan gradskoga pojasa.
Rambert im dade pravo i ponudi neke od posljednjih svo-
jih cigareta. Onaj od dvojice koji dotad nije govorio upita na-
to Gonzalesa je li ure|eno pitanje tro{kova i da li mogu dobiti
predujam.
- Ne - re~e Gonzales - nije potrebno; to je drug. Tro{kovi
}e biti namireni pri odlasku.
Ureko{e novi sastanak. Gonzales predlo`i ve~eru u {panjol-
skoj gostionici, i to sutradan. Odatle }e krenuti u ku}u gdje sta-
nuju stra`ari.
- Prve no}i - re~e Rambertu - pravit }u ti dru{tvo.
Sutradan Rambert, uspinju}i se u svuju sobu, srete na ho-
telskom stubi{tu Tarroua.
- Idem do Rieuxa - re~e ovaj - ho}ete li sa mnom'?
- Nikad nisam siguran da mu ne smetam - re~e Rambert na-
kon kratkoga krzmanja.
- Ne bih rekao: mnogo mi je o vama govorio.
Novinar se zamislio.
- Slu{ajte - re~e - ako imate poslije ve~ere ~asak vremena,
do|ite obojica u bar hotela, Inakar bilo i kasno.
- To ovisi o Rieuxu i o kugi - re~e Tarrou.
U jedanaest sati nave~er, Rieux i Tarrou uc*o{e ipak u mali i
tijesni bar. U njemu se naguralo tridesetak osoba, koje su go-
vorile veoma glasno. Do{av{i iz {utnje ku`noga grada, prido-
{lice zastado{e malko smeteni. Shvati{e tu `ivost vidjev{i da se
jo{ to~i alkohol. Rambert je bio na kraju bara i mahao im sa
svoga visokog stolca. Okru`i{e ga po{to je Tarrou mirno odgur-
nuo jednoga nemirnog i bu~nog susjeda.
 - Ne pla{ite se alkohola'?
- Ne - re~e Tarrou - naprotiv.
Rieux ponju{i miris gorkih trava u svojoj ~a{i. U toj galami
bilo je te{ko govoriti, no Rambertu je, ~ini se, bilo glavno da
pije. Doktor nije mogao prosuditi je li pijan. Za jednim od dva
stola koji zauzimahu preostali dio tijesnog lokala neki je po-
morski oficir, dr`e}i ispod ruke dvije `ene, pri~ao svom debe-
lom subesjedniku kome je krv udarila u glavu, o velikoj epide-
miji tifusa u Kairu. >>Logore, podigli su logore za uroc*enike, sa
{atorima za bolesnike, a okolo-naokolo stra`arski kordon. Stra-
`ari bi pucali na rodbinu kad bi ku{ala pro{vercati u logor do-
ma}e ljekarije. Bilo je to kruto, ali ispravno.<< Za dnzgim stolom
koji je zapremila elegantna mlactarija, konverzacija nije bila ra-
zumljiva, a gubila se u taktovima Saint James' Infirmary koji
se slijevahu iz visokoga zvu~nika.
- Jeste li zadovoljni'? - upita Rieux podigav{i glas.
- Za{to?
- [teta - povi~e Tarrou.
- Pribli`ava se - re~e Rambert. - Mo`da tokom sedmice.
Tarrou pogleda Rieuxa.
- Oh - re~e ovaj - 'Tarrou misli da biste nam ovdje mogli
biti korisni. No ja i predobro shva}am va{u `elju da odete.
Tarrou naru~i jo{ tri ~a{ice. Rambert sic*e sa svoga stol~i}a i
pogleda ga prvi put u lice.
- U ~emu bih vam mogao biti koristan'?
- Pa - re~e Tarrou, pru`aju}i bez `urbe ruku za ~a{om - u
na{im zdravstvenim odredima.
Rambert se zamisli, a na licu mu se pojavi tvrdoglavo-za-
mi{ljeni izraz koji mu je bio svojstven.
- Zar vam se ti odredi ne ~ine korisni'? - re~e Tarrou, koji je
ispio ~a{u i pomno pogledao Ramberta.
- Vrlo korisni - re~e novinar i iskapi svoju.
Rieux primijeti da mu ruka dr{}e. Pomi*li da je novinar za-
cijelo sasvim pijan.
Sutradan, kad je Rambert ulazio po drugi put u *panjolsku
gostionicu, pro{ao je kraj male skupine ljudi koji su iznijeli sto-
lice pred ulaz i bla`ili se zelenozlatnizn ve~erom, jer je vru}ina
po~ela upravo popu{tati. Pu{ili su prosti duhan koji je grizao.
Unutra je gostionica bila gotovo prazna. Rambert sjede za stol
koji se nalazio u dnu gdje je prvi put sreo Gonzalesa. Re~e slu-
`avci da }e pri~ekati. Bilo je pola osam. Pomalo su se ljudi
vra}ali u blagovaonicu i sjedali za stolove. Po~elo se poslu`iva-
ti, a niska nadsvoctena odaja ispuni se lupom tanjura, zvekom
jeda}eg pribora i prigu{enim razgovorima. U osam sati Rambez*t
je jo{ uvijek ~ekao. Upaljeno je svjetlo. Novi gosti sjedo{e za
njegov stol. On naru~i ve~eru. U pola devet je zavr{io ne ugle-
dav{i ni Gonzalesa, ni onu dvojicu. Pu{io je cigarete. Prostori-
ja se pomalo praznila. Vani je veozna naglo padao mrak. Blagi
vjetri} {to je dolazio s znora polako je dizao zastore na stakle-
nim vratizna. Kad je bilo devet sati Rambert primijeti da je pro-
storija prazna i da ga slu`avka za~u|eno gleda. On plati i iza|e.
Nasuprot gostionici bilaje otvorena kavana. Rambert se smjesti
kraj kase i stane nadzirati ulaz u gostionicu. U pola deset krene
put svoga hotela, dovijaju}i se uzalud kako }e prona}i Gonza-
lesa ~iju adresu nije imao. Klonuo je duhom pri pomisli da }e
znorati da poduzzne sve korake iznova.
U tozn trenutku, u no}i koju su prosijecala hitna ambulantna
kola, Rambertje priznijetio (kako }e to poslije priznati i Rieuxu)
da ~itavo to vrijezne nije uop}e znislio na svoju `enu; toliko je
bio zaokupljen tra`e}i neki otvor u zidu koji ga je dijelio od
nje. No zato je toga trenutka, kad su svi izlazi bili opet jednozn
zabrtvljeni, na{ao opet nju u sredi{tu svoje `udnje, a bol ga je
pritozn zgrabila tako naglo i tako `estoko daje stao tr~ati prema
svozne hotelu ne bi li uznakao u`asnom osje}aju koji je nosio
ipak sa sobozn, te znu se ~inilo da }e mu izjesti sljepoo~ice.
Sutradan je veoma .rano oti{ao Rieuxu da bi saznao kako da
pronade Cottarda.
- Ne preostaje zni drugo - re~e on - nego da ponovo po|em
tizn tragozn.
- Do|ite sutra nave~er - re~e Rieux - Tarrou me zamolio da
pozovezn Cottarda, ne znam za{to. Ima do}i u deset sati. Doctitg
u jedanaest i trideset.
 Kad je Cottard sutradan stigao doktoru, Tarrou i Rieux ras-
pravljahu o neo~ekivanom ozdravljenju koje se zbilo na Rieux-
ovu odjelu.
- Jedan naprama deset! Imao je sre}e - re~e Tarrou.
- Ni{ta - re~e ]ottard - onda to nije bila kuga.
Uvjeravahu ga da je bila sigurno ta bolest.
- Nije mogu}e, kad je ozdravio. Znate, kao i ja da kuga ni-
kome ne pra{ta.
- Op}enito uzev{i ne - re~e Rieux -- no ako je ~ovjek uporan,
do`ivljuje i ugodna iznenadenja.
Cottard se smijao.
- Kakva ugodna iznenac*enja! ^uli ste ve~era{nje brojke'?
Tarrou koji je rentijera gledao dobrohotnim pogledom re~e
da su mu brojke poznate, da je situacija ozbiljna, ali {to to do-
kazuje'? Dokazuje da bi trebalo poduzeti jo{ iznimnije mjere.
- Pa ve} ste ih poduzeli.
- Da, no svatko bi ih morao poduzeti za svoj ra~un.
Cottard je gledao Tarroua ne shva}aju}i. Ovaj re~e da je od-
vi{e ljudi ostalo neaktivno; da je epidemija stvar koja se odnosi
na svakoga i da bi svatko morao vr{iti svoju du`nost. Dobro-
voljni su odredi svima otvoreni.
- To je ideja - re~e ]ottard - ali kakva korist od toga'? Kuga
je ja~a.
- To }emo saznati kad budemo sve poku{ali - re~e Tarrou
strpljivim glasom.
Za to vrijeme Rieux je na svom pisa}em stolu prepisivao ce-
dulje. Tarrou je jo{ uvijek gledao rentijera koji se vrtio na stolcu.
- Za{to ne biste po{li s natna, gospodine Cottard'?
Ovaj se podi`e uvrijecteno i dohvati svoj okrugli {e{ir:
- Nije to moj posao.
A zatim izazovnim tonom:
- Uostalom, ja se u vrijeme kuge dobro osje}am. Ne znam
za{to bih se petljao da bi {to prije prestala.
Tarrou se lupne po ~elu, kao da mu je najednom ne{to sinulo:
- Da, da, imate pravo; zaboravio sam da biste ina~e bili za-
tvoreni.
 ]ottard se lecne i uhvati za stolac kao da }e pasti. Rieux je
prestao pisati, pa ga je gledao ozbiljno i napeto.
- Tko vam je to rekao'? - povi~e rentijer.
Tarrou napravi za~u|eno lice i re~e:
- Pa vi sami. Ili, ako ho}ete, nama se, doktoru i meni u~inilo
da je tako.
A po{to je Cottard, obuzet prejakim bjesnilom, stao mucati
izgovaraju}i nerazumljive rije~i, Tarrou je dodao:
- Nemojte se uzrujavati. Mi vas ne}emo prijaviti, ni doktor,
ni ja. Va{a nas povijest ne zanima. I onda, mi policiju nikada
nismo voljeli. Hajde, sjednite!
Cottard pogleda svoj stolac i sjede, po{to je neko vrijeme ko-
lebao. Onda duboko uzdahnu:
- To je stara pri~a koju su izvukli napolje. Ja sam mislio da
je zaboravljena. No jedan je progovorio. Pozvali su me i rekli
mi neka im budem na raspolaganju dok ne zavr{e istragu. Ra-
zumio sam da }e me na koncu uhititi.
- Je li ozbiljno'? - upita 'Tarrou.
- Prema tome {to smatrate ozbiljnim. Umorstvo svakako nije.
- Zatvor ili robija'?
]ottard je bio jako utu~en.
- Zatvor, ako budem imao sre}e...
Ali doskora nastavi s mnogo `estine:
- To je bila zabluda. Svatko mo`e zabludjeti. Ja ne mogu
podnijeti misao da }e me zbog toga {~epati, da }e zne otrgnuti
od moje ku}e, od mojih navika, od svega {to poznajem.
- Ah - nato }e Tarrou - i zato ste se htjeli objesiti'?
- Da, glupost, dakako.
Rieux progovori prvi put i re~e Cottardu da shva}a njegov
nemir no da }e se mo`da sve poravnati.
- Oh, zasad se ne moram ni~ega bojati; to znam.
- Vidim - re~e Tarrou - vidim, da ne}ete u}i u na{e odrede.
]ottard je, vrte}i u rukama {e{ir, podigao o~i prema Tarrouu
i nesigurno ga pogledao:
- Nemojte mi zaznjeriti.
- Ne}emo, ne; no nemojte bar hotimice {iriti mikrobe.
 ]ottard ih stade uvjeravati da nije `elio kugu, da je do{la
sama od sebe i da nije njegova krivnja {to je - bar za neko
vrijeme - uredila njegove prilike. A kad je Rambert stigao do
vrata, on je dodao veoma energi~nim glasom:
- Uostalom, ja dr`im da vam ni{ta ne}e pomo}i.
Rambert saznade da Cottardu nije poznata Gonzalesova adre-
sa, no da mogu ponovo svratiti u malu kavanu. Ugovori{e sa-
stanak za sutra. A kako je Rieux za`elio da bude obavije{ten,
Rambert ga pozove, njega i Tarroua, da potkraj sedmice dodu
u bilo koje doba no}i u njegovu sobu.
Ujutro Cottard i Rambert odu u malu kavanu i ostave Garclji
poruku za nave~er ili, ako bude sprije~en, za sutra. Nave~er su
uzalud ~ekali. Sutradan je Garcia do{ao. [utke je slu{ao Ram-
bertov izvje{taj. Nije upu}en u stvar, ali zna da su ~itavi gradski
predjeli blokirani kroz dvadeset i ~etiri sata kako bi se moglo
provjeriti jesu li svi stanari uredno prijavljeni. Mo`da se Gon-
zales i oni mladi}i, nisu mogli provu}i kroz kordon. Ne mo`e
u~initi ni{ta drugo nego da ih ponovo spoji s Raoulom. To, na-
ravno, ne}e biti prije prekosutra.
- Vidim - re~e Rambert - da sve treba po~eti iznova.
Prekosutra je na jednome uglu Raoul potvrdio Garcljinu hi-
potezu; niske su ~etvrti bile blokirane. Treba uspostaviti vezu s
Gonzalesom. Dva dana kasnije Rambert je objedovao s nogo-
meta{om.
- To je glupo - govorio je on. - Morali smo ne{to uglaviti
kako da se pronademo.
To je bilo i Rambertovo mi{ljenje.
- Sutra ujutro pohodit }emo dje~ake i nastojati da stvar ure-
dimo.
Sutra ujutro >>dje~aci<< nisu bili kod ku}e. Ostavi{e im poruku
za sutra u podne, na Licejskocn trgu. I Rambert se vrati u hotel
s takvim licem da je iznenadio Tarroua kad ga je poslije podne
sreo.
- Je li zapelo'? - upita ga Tarrou.
- Sve iznova - odvrati Rambert.
I ponovi svoj poziv:
 - *odite ve~eras.
Nave~er, kad su ona dvojica u{la u Rambertovu sobu, nado{e
ga gdje le`i. On ustane i napuni ~a{e {to ih je bio pripravio.
Rieux ga upita, uzev{i svoju ~a{u, je li stvar na dobrome putu.
Novinar mu re~e da je ponovo sve uradio kao i prvi put, da je
stigao na istu to~ku i da }e doskora imati svoj posljednji sasta-
nak. Onda otpije i doda:
- Oni, naravno, ne}e do}i.
- Nemojte od toga praviti na~elno pitanje - re~e Tarrou.
- Vi jo{ niste shvatili - odvrati Rambert slegnuv{i ramenima.
- [to to'?
- Kugu.
- Ah - javi se Rieux.
- Niste shvatili da je sve u tome da valja po~injati uvijek
iznova.
Rambert ode u kut svoje sobe i otvori mali gramofon.
- Koja je to plo~a'? - upita Tarrou. - Poznam je.
Rambert odgovori da je to Saint James'Infirmary.
Usred plo~e za~u{e dva pu{}ana hica koji su odjeknuli u da-
lj ini.
- Pas ili poku{aj bijega - re~e Tarrou.
^as kasnije plo~a zavr{i, signal bolni~kih kola javi se izda-
leka, zatim se pribli`i, proc*e ispod prozora hotelske sobe, opet
se udalji i napokon nestane.
- Ta plo~a nije vesela - re~e Rambert - a to je valjda deseti
put {to je danas slu{am.
- Zar je tako volite'?
- Ne, ali imam samo nju.
Upita Rieuxa kako zdravstveni odredi. Radilo je pet ekipa.
Nadaju se da }e mo}i osnovati nove. Novinarje sjedio na kreve-
tu i pomno ogledavao nokte. Rieux je ispitivao njegovu onisku
i sna`nu siluetu skupljenu na rubu kreveta. Najednom primijeti
da ga Rambert gleda.
- Da znate, doktore - re~e - mnogo sam mislio na va{u orga-
nizaciju. Nisam s vama, ali to ima svojih razloga. Ina~e dr`izzr
da bih znao platiti i glavom; ja sam ratovao u [panjolskoj.
 - Na kojoj strani'? - upita Tarrou.
- Na strani pobije|enih. No poslije sam razmi{ljao...
- O ~emu'? - opet }e Tarrou.
- O hrabrosti. Sada znam da je ~ovjek sposoban za velika
djela. No ako nije sposoban da osjeti veliko ~uvstvo, meni nije
interesantan.
- ^ini se da je ~ovjek sposoban za sve - re~e Tarrou.
- Nije! ^ovjek nije sposoban da dugo trpi ili da dugo bude
sretan. Nije, dakle, sposoban ni za {to.
Pogledao ih je, a onda re~e:
- Hajde, Tarrou, jeste li vi sposobni da umrete za neku lju-
bav?
- Ne znam, ali mi se ~ini da vi{e nisam.
- Evo! A sposobni ste da umrete za ideju, to je vidljivo i
prostim okom. A meni je, dragi moj, dosta ljudi koji umiru za
ideju. Ne vjerujem u heroizam; znam da je to lako, a iskusio
sam da je to i ubita~no. Ja bih `elio da ljudi `ive i da umiru od
onog {to ljube.
Rieux je novinara pa`ljivo saslu{ao. Ne skidaju}i sa nj po-
gleda, re~e blago:
- ^ovjek nije ideja, Rambert.
Novinar sko~i s postelje; lice mu se za`arilo od uzbu|enja.
- Jest, ideja i to plitka ideja, ~im stane nekoga odvra}ati od
ljubavi. I to je ono: nismo vi{e sposobni za ljubav. Pomirimo
se s time, doktore! ^ekajmo da to postanemo ili, ako nije mo-
gu}e, ~ekajmo op}e oslobo|enje, ali se nemojmo igrati heroja.
Ja dalje ne idem.
Rieux ustane: na licu mu se najednom pojavio umor:
- Imate pravo, Rambert, sasvim pravo; ni za {to na svijetu
ne bih vas htio odvratiti od onoga {to se spremate u~initi, jer
mi se ~ini pravedno i dobro. Ipak vam moram kazati jedno: u
svemu tome ne radi se o heroizmu; radi se o po{tenju. To je
ideja koja mo`e natjerati nekoga na smijeh, no jedini na~in da
bismo se borili s kugom jest - po{tenje.
- [to je po{tenje'? - upita Rambert koji se najednom uozb*
ljio.
 - Ne znam {to je po{tenje uop}e. No u mom slu~aju znam
da je po{tenje u tome da vr{im svoj posao.
- Ah - re~e Rambert bijesno - ja ne znam koji je moj posao.
Mo`da sam zaista u~inio krivo kad sam odabrao ljubav.
Rieux mu se opre.
- Ne - re~e krepko - niste u~inili krivo.
Rambert ga je zami{ljeno gledao.
- Pretpostavljam da vas dvojica nemate pritom ni{ta da izgu-
bite. Onda je lak{e biti na dobroj strani.
Rieux isprazni ~a{u.
- Hajdemo - re~e - ~eka nas posao.
I izac*e.
Tarrou poc*e za njim, ali u ~asu kad je htio iza}i, kao da se
predomislio. Okrenuo se novinaru i re~e:
- Znate vi da se Rieuxova `ena nalazi u sanatoriju nekoliko
stotina kilometara odavle'?
Rambert se trgne od iznenac*enja, no Tarroua je ve} bilo ne-
stalo.
Sutradan je rano Rambert telefonirao Rieuxu:
- Biste li pristali da radim s vama dok mi ne po|e za rukom
napustiti grad'?
- Bih, Rambert, i hvala vam.
 TRE]I DIO

Tako su se ~itave duge sedmice zarobljenici kuge otimali ka-

ko su znali i umjeli. A neki mec*u njima, kao Rambert, uspijeva-
li su ~ak, kako smo vidjeli, zamisliti da postupaju kao slobodni
ljudi, da jo{ uvijek mogu birati. Ipak se doista moglo ustvrditi
da je sada, sredinom kolovoza, kuga pokrila i zakrila sve. Nije
vi{e bilo pojedina~nih sudbina nego samo kolektivna zbivanja,
obuhva}ena kugom, i osje}aji koje su dijelili svi. Najve}i je bio
odijeljenost i progonstvo s primjerenom dozom straha i pobune.
Eto, zato pripovjeda~ dr`i da valja, budu}i da je vru}ina, a s
njome i bolest, dosegla vrhunac, iznijeti, kao opee primjere, ne-
ke ispade na{ih sugradana, opisati zatim pogrebe i kona~no se
osvniuti na patnje rastavljenih parova.
Usred te godine podi`e se vjetar koji je puhao u ku`nome
gradu nekoliko dana. Stanovnici Orana jako se boje vjetra jer
na visoravni na kojoj je grad podignut ne nailazi vjetar ni na
kakve prirodne zapreke pa se zalije}e u pojedine ulice svom
`estinom. Kako dugih mjeseci nije nijedna kap osvje`ila grad,
bio je pokrit gustim siviIn slojem, koji se sada pod udarcima
vjetra stao lju{titi. Vjetar je podizao valove pra{ine i papira {to
su udarali rijetke {eta~e po nogama.
Vidio bi kako `ure ulicama, pognuti naprijed, dr`e}i pred
ustima d`epni rup~i} ili ruku. Nave~er bi mjesto dru{tvenih sa-
stanaka i velikih skupova u kojima bi svatko nastojao da se pro-
dulji {to vi{e dan (jer bi svaki. mogao biti posljednji), naila*io
na male grupe gractana koji se `ure ku}i ili u kavanu, tako da
su za nekoliko dana za vrijeme sumraka koji je u to doba godine
dolazio br`e, ulice bile puste i tihe, a jedino je vjetar na njima
zavijao ne prekidaju}i ni ~askom svoju tu`aljku. Od mora {to
se podiglo, ali je ostalo nevidljivo dopirao je miris haluga i soli.
I pusti grad, bijel od pra{ine, pro`et morskim mirisima, akusti-
~an od vjetra i njegovih krikova, jaukao bi i cvilio, stenjao i
jecao poput nesretnog otoka.
Dotad je kuga pokosila mnogo vi{e `rtava u vanjskim ~etvr-
tima koje su bile vi{e napu~ene i manje udobne nego gradski
centar. No sad kao da se najednom pribli`ila i nastanila u po-
slovnom dijelu grada. Stanovnici su krivili vjetar da prenosi za-
razne klice. >>Pobrkao je karte<<, govorio je direktor hotela. No
bilo kako mu drago, centralne su ~etvrti, slu{aju}i no}u sve ~e{-
}e zvonjavu bolni~kih kola, spoznale da je i na njih do{ao red.
Sada je pod njihovim prozorima odjekivao sumorni i jednoli~ni
zov kuge.
U unutra{njosti grada trebalo je takocter izolirati neke ~etvrti
koje su bile naro~ito pogo|ene: iz njih }e smjeti da izlaze samo
oni stanovnici koji su u slu`bi nenadoknadivi. Oni koji su tu
`ivjeli nisu se mogli oteti dojmu da je ta mjera suvi{no mu~e-
nje koje se vr{i na njihov ra~un, a na stanovnike ostalih ~etvrti
gledahu, svakako, kao na slobodne Ijude. Ovi su pak nalazili u
te{kim trenucima utjehu u pomisli da su drugi jo{ manje slo-
bodni. >>Ima su`anja koji su ve}i su`nji od mene<<, glasila je
uzre~ica koja je sa`imala jedinu mogu}u utjehu.
Nekako u to doba u~estali su i po`ari, naro~ito u luksuznim
~etvrtima, u predjelu vila kraj zapadnih gradskih vrata. Prema
prikupljenim podacima radilo se o osobama koje su se vratile
iz karantene i koje su, pomahnitav{i od tuge zbog smrtnog slu-
~aja i drugih jada i nevolja podmetnule po`ar u vlastitoj ku}i,
obmanjuju}i se iluzijom da }e time satrti i kugu. Bilo je mnogo
muke s tim po`arima koji su svojom u~estalo{}u dovodili ~itave
gradske predjele u stalnu opasnost jer je vjetar bio veoma `e-
stok. Budu}i da se uzalud ku{alo uvjeriti ljude da je rasku`iva-
nje {to ga vr{e javne vlasti dovoljno da bi se isklju~ila svaka
mogu}nost zaraze, morale su biti progla{ene veoma stroge kaz-
ne kojima }e se ka`njavati ti nedu`ni paliku}e. A nije misao na
zatvor potakla te nesretnike da ustuknu nego op}e uvjerenje ko-
je su dijelili svi stanovnici, naime da je kazna zatvora isto {to
i kazna smrti, s obzirom na izvanredno velik mortalitet u op}in-
skim uzama. To uvjerenje nije bilo, dabome, bez temelja. Po-
kazalo se (a bilo je jasno i za{to) da kuga ugro`ava naro~ito
one koji su navikli `ivjeti u skupinama, to jest vojnike, redov-
nike ili su`nje. Jer mada su neki zatvorenici odijeljeni od dru-
gih, zatvor jest i ostaje zajednica, {to najbolje dokazuje ~inje-
nica da su u na{em op}inskom zatvoru ~uvari pla}ali danak bo-
lesti kao i njihovi su`nji. S vi{ega gledi{ta (a to bija{e gledi{te
kuge) svi su Ijudi, od ravnatelja do posljednjeg zatvorenika, bili
osudeni na smrt, a mo`da po prvi put vladala je u zatvoru apso-
lutna pravda.
Uzalud su vlasti poku{ale uvesti neku hijerarhiju u to izjed-
na~ivanje dosjetiv{i se da odlikuju ~uvare koji su umrli pri vr{e-
nju svojih du`nosti. Kakoje bilo dekretirano opsadno stanje, pa
se u neku ruku moglo smatrati uzni~ke stra`are mobiliziranima,
podjeljivana im je posmrtno vojni~ka medalja. Uznici se, istina,
nisu bunili, ali su'vojni~ki krugovi primili stvar nepovoljno, isti-
~u}i, opravdano, da bi se ujavnome `ivotu mogla poroditi `alje-
nja vrijedna zbrka. Njihovo je gledi{te usvojeno: bit }e najbolje
da se stra`arima koji umni podijeli medalja za zasluge u doba
epidemije. No {to se ti~e onih prvih, zlo je bilo u~injeno; nije
se moglo ni pomisliti da im se odlikovanje oduzme, ali vojni~ke
vlasti nisu popu{tale podr`avaju}i svoje stajali{te. U drugu ruku
>>zarazna<< je medalja imala taj nedostatak da nije proizvodila
moralni u~inak koji je postignut podjeljivanjem vojni~kog odli-
kovanja, jer tko u doba epidemije ne dobiva zaraznu medalju'?
Svi bijahu nezadovoljni.
Osim toga, uzni~ka uprava nije mogla postupati kao vjerske
i - u ne{to manjoj mjeri - vojni~ke vlasti. Redovnici dvaju je-
dinih samostana raspr{eni su, naime, i smje{teni privremeno u
pobo`nim obiteljima. Tako su i svaki put kadje to bilo mogu}e,
manji odredi povu~eni iz kasarna i smje{teni u {kole ili javne
zgrade. Tako je bolest, koja je - naoko - prisilila stanovnike na
solidarnost koja ve`e ljude u opsijed.anom gradu, kidala isto-
dobno tradicionalna udru`enja i vra}ala individuume njihovoj
samo}i. To je stvaralo zabunu.
Lako je zamisliti da su sve te okolnosti, pored vjetra, pod-
metnule po`ar u nekim glavama. Gradska vrata budu no}u po-
novo napadnuta i to nekoliko puta. No sada nisu napadali poje-
dinci nego manje oru`ane grupe. Bilo je pucnjave s jedne i dru-
ge strane, ranjenih i nekoliko poginulih. Stra`e budu poja~ane,
a poku{aji bijega prestado{e dosta brzo. Ipak su dostajali da pot-
pire u gradu duh pobune koja izazva nekoliko nasilja. Ku}e,
zapaljene ili zatvorene iz sanitarnih razloga, budu oplja~kane.
Zapravo je te{ko pretpostaviti, da se tu radilo s promi{ljajem.
Ve}inom bi nenadana prilika navela ljude koji su dotad bili
po{teni na ka`njiva djela za kojima se drugi smjesta povedo{e.
Na{lo se i pomamnih ljudi koji bi jurnuli u ku}u u prisutnosti
samoga vlasnika koji je stajao uko~en od boli. Kako nije inter-
�venirao, njegov bi nehaj potakao mnoge gledaoce da se povedu
za tim primjerom i u toj mra~noj ulici, u svjetlu po`ara, vidio
bi gdje bje`e na sve strane sjenovite spodobe, defonnirane pla-
menom, kao i predmetima koje no{ahu na ramenima. Ti su inci-
denti prisilili vlasti da stanje kuge izjedna~e s opsadnim stanjem
i da primijene zakone koji odatle proizlaze. Strijeljana su dva
kradljivca, ali nije vjerojatno da se to dojmilo ostalih. Jer mec*u
tolikim mrtvima, ta su dva smaknu}a pro{la nezapa`eno; bija{e
to kaplja u more. Opet su se ponovili sli~ni prizori a da se vlasti
nisu pokazale spremne da interveniraju. Jedina mjera koja je,
rekao bih djelovala na stanovnike bilo je uvodenje policijskog
sata. U jedanaest sati grad bi se, uronjen u potpuni mrak, sasvim
okamenio.
Pod mjese~evim nebom nizali bi. se i redali bjelkasti zidovi,
a da se nigdje ne bi vidjela crna mrlja kakva stabla, niti bi ti{inu
naru{io korak {eta~a ili lave` psa. [utljivi je grad bio sada skup
masivnih i tromih kocaka, me|u kojima bi samo mu~aljivi li-
kovi zaboravljenih dobro~initelja ili biv{ih velikih. ljudi, ugu-
{enih zauvijek u bronci - ku{ali svojim la`nim licima od kame-
na ili `eljeza do~arati iskvarenu i poni`enu sliku onoga {to je
bio ~ovjek. Ti osrednji idoli stolovahu pod gustim nebom, na
raskrsnicama bez `ivota, neosjetljive i nerazumne `ivine koje
su dosta dobro predstavljale nepomi~no carstvo u koje smo u{li,
ili bar njegov kona~ni oblik, onaj nekropole u kojoj kuga, ka-
men i no} prigu{i{e svaki `ivi glas.

Ali no} bija{e i u srcima, a istine, kao i legende koje se pri-

~ahu o pogrebima, nisu bile podobne da ohrabre i razvedre na{e
sugrac*ane. Jer valja kazati koju i o pogrebima, a pripovjeda~ se
zbog toga ispri~ava. Zna dobro {to bi se u tom smjeru moglo
prigovoriti; jedina je njegova isprika {to je za cijelo to vrijeme
bilo pogreba i {to je u neku ruku bio prisiljen da se njima bavi,
kao {to bijahu prisiljeni i svi njegovi sugrac*ani. Ne mo`e se
kazati da ima smisla za tu vrstu ceremonija. Dra`e mu je, na-
protiv, dru{tvo `ivih, dra`e su mu - da spomene jedan primjer
- morske kupke. No morske su kupke bile ukinute, a dru{tvo
se `ivih bojalo da }e tokom dana morati da ustupi pred mrtvima.
To je bilo o~evidno. Dakako; postojala je mogu}nost da ~ovjek
za`miri, da se potrudi da ne bi ni{ta vidio. Da porekne o~evid-
nost. Ali o~evidnost ima u sebi u`asnu snagu koja na kraju uvi-
jek pobjec*uje. Kako da, na primjer, >>poreknemo<< pogrebe kad
oni koje volite trebaju pogreb'?
Dakle, glavna zna~ajka pogreba bija{e u po~etku brzina! Sve
su formalnosti bile pojednostavljene, a grobna je pompa uglav-
nom ukinuta. Bolesnici umirahu daleko od svojih obitelji, a ritu-
alno bdjenje nad mrtvacem bija{e zabranjeno. Onaj koji je umro
nave~er proveo bi no} sam samcat, a onaj, koji je umro da-
nju, bio bi pokopan bez odlaganja. Obitelj bi, naravno, bila oba-
vije{tena, ali njezini ~lanovi ne bi se u ve}ini slu~ajeva mogli
maknuti, jer su bili u karanteni ako su `ivjeli s bolesnikom pod
istim krovom. Ako obitelj nije stanovala s pokojnikom, do{la
bi u odre|eno vrijeme, to jest kad se kretalo na groblje, po{to
je tijelo oprano i stavljeno u lijes.
Pretpostavimo da je ta formalnost izvr{ena u pomo}noj bol-
nici, za koju se brinuo dr. Rieux. [kola je imala jedan izlaz na
stra`njoj strani glavne zgrade. Velika ropotarnica, kojaje vodila
na glavni hudnik, sadr`avala je ljesuve. U hodniku bi obitelj
na{la samo jedan lijes koji bija{e ve} zatvoren. Smjesta bi se
pre{lo na glavnu, to jest na potpisivanje slu`benih papira {to bi
izvr{io glavar obitelji. Onda bi se lijes staviu na automobil, pra-
vi turgon ili preudc{ena bolni~ka kola ve}ih razmjera. Roc*aci
bi se ukrcali u taksi (tada su jo{ taksametri bili dopu{teni) i
br`e-bolje kola bi krenula na groblje, vuze}i vanjskim ulicama.
Na vratima bi `andari zaustavili sprovod, udarili `ig na slu`benu
prupusnicu bez kuje bija{e nemogu}e pusti}i onu {to na{i su-
gradani zovu posljednjim obitavali{tem. Onda bi odstupili, kola
bi ponuvo krenula i stala kraj velike jedne ~etvorine gdje su
brojni otvoreni grubovi ~ekali da budu popunjeni. Sve}enik bi
du~ekao tijelo na samome groblju, jer se u crkvi nisu smjeli
vr{iti mrtva~ki obredi. Duk bi se sve}enik molio, izvadili bi li-
jes iz kula, ubuhvatili bi ga u`etima, udvukli du jame, spustili,
tre5nuli njime o dno, sve}enik bi inahnuo {kropilom, i ve} je
prva gruda zemlje udsko~ila od poklopca. Bolni~ka su kola oti-
{la malu prije da budu podvrgnuta dezinfekcijskom polijevanju.
Dok su grude iluva~e padale sve muklije i muklije obitel_j bi se
natrpala u taksi. ^etvrt sata kasnije bili bi svi kod ku}e.
Taku bi, duista, sve bilu izvr{eno s maksimumom brzine i
minimumum. upasnosti. Jasno jc, tnedutim, da je u po~etku pri-
rodni osje}aj rodbine bio time pozlijei*en. No u vrijeme kuge
ne tnu`e se u tim stvarima voditi ra~una: sve je `rtvovano svrsi-
shodn.usti. Nu ako je u po~etku usje}ajnost pu~anstva trpjela od
te prakse *jer `elja da bude{ pristojnu pokopan rasprostranjena
je vi{e negu {tu bi ~uvjek Inislio) malo je poslije postalo osjet-
ljivu pitanje prehrane, pa se intercs stanovnika obratio, sre}om,
neposrednijim brigama. Zauzeto >>rcpovima<<, raznim koracima
{tu ih je valjalo poduzeti, i fonnalnostima {to ih je valjalo ispu-
niti aku bi ~ovjek htio jesti, pueanstvo nijc imalo vremena da
misli kako drugi umiru i kako }e jednoga dana umrijeti oni sa-
mi. Tako su materijalne pote{ko}e kuje same po sebi nisu do-
bre, postale s vremenum prava blagodat. I sve bi bilo najbolje
i najljep{e da se epidemija nije pro{irila, kao {to smo to ve}
vidjeli.
 Ponestali su, naime, ljesovi, ponestalo je platno za mrtva~ke
ponjave, a ponestalo je i mjesta na grobljima. Bilo je najjedno-
stavnije (uvijek u znaku svrsishodnosti) grupirati obrede i, kad
je potrebno, pove}ati broj putovanja izme|u bolnice i groblja.
Tako je na primjer Rieuxova bolnica raspolagala u taj ~as sa
pet ljesova. Kad su bili puni, strpali bi ih u bolni~ka kola da bi
ih na groblju ispraznili. Le{eve olovne boje stav.ili bi na nosila
i smjestili u {upu koja je u tu svrhu bila ure|ena. Le{evi su
poliveni antisepti~kom otopinom, vra}eni u bolnicu i postupak
bi se ponovio koliko je god puta bilo potrebno. Organizacija je,
dakle, bila vrlo dobra i prefekt je izrazio svoje zadovoljst*'o.
Rekao je, {tovi{e, da je to na kraju krajeva bolje nego mrtva~ke
taljige, kojima upravljaju crnci, a ~itamo o njima u starim kro-
nikama koje pri~aju o kugi.
- Da - re~e Rieux - napredak je nesumnjiv; mi pravimo kar-
toteke, ina~e je sve isto.
Usprkos tome javnoupravnom uspjehu neugodan je karakter
koji su sada poprimile pogrebne fonnalnosti prisilio prefekturu
da isklju~i od obreda rodbinu. Roctaci'bi smjeli samo do ulaza
na groblje, pa ni to nije bilo dopu{teno slu`beno. Jer {to se ti~e
posljednjeg dijela obreda, stvari su se ne{to izmijenile. Sasvim
na kraju groblja, na pustome prostoru, na kojeln je rasla sazno
mastika, iskopane su dvije goleme jame. Jedna za mu{ke i jedna
za `enske.. [to se toga ti~e, javna je uprava znala {to se prili~i
i vodila o tom ra~una. Tek mnogo kasnije nestalo je silom pri-
lika i te posljednje stidljivosti, pa su mrtvaci slagani kako bi
stigli, jedni na druge, mu{karci i `ene, bez ikakva obzira na de-
centnost. Sre}om je ta krajnja zbrka obilje`ila samo posljednju
fazu kuge. U razdoblju kojim se sada bavimo bijahu jame odi-
jeljene, a prefektura je do toga mnogo dr`ala. U dnu svake jame
pu{ila se i vrela debela naslaga vapna. Na rubu jame gomilalo
se takoc*er vapno, a mjehuri}i koji su se pravili na povr{ini ras-
pukli bi se na zraku. Kad bi putovanja bolni~kih kola bila dovr-
{ena, dopremili bi nosila, a gola i pone{to zgr~ena tjelesa pu{tali
bi odoka u dubinu jedno pokraj drugoga. Onda bi ih pokrili `i-
vim vapnom, pa zemljom, no samo do odre|ene visine da bi
ostalo ne{to mjesta i za budu}e goste. Sutradan bi ro|aci bili
pozvani da se potpi{u u registar, ~ime je istaknuta razlika izme-
r*u ljudi i recimo pasa: omogu}ena je kontrola.
Za sve te operacije trebalo je ljudi, pa je zaprijetila opasnost
da }e uzmanjkati osoblja. Mnogi bolni~ari i grobari (najprije
stru~ne, a onda i nestru~ne osobe), umrli su od kuge. Uza sve
mjere opreza infekcija bi ipak na{la put. No ako ~ovjek dobro
razmisli, najvi{e iznenar*uje to {to kroz cijelo vrijeme epidemije
nije nikad uzmanjkalo ljudi koji su bili voljni otiavljati taj posao.
Kriti~no je razdoblje bilo ono, prije nego }e kuga dose}i svoj
vrhunac, a Rieuxove bojazni bijahu tada opravdane. Ni kadro-
vi nisu bili dovoljno brojni, ni osoblje za tako zvane grube po-
slove. No kad je kuga doista zavladala ~itavim gradom, njezini
su ekscesi urodili posljedicama koje su polo`aj pojednostavnile:
rastrojiv{i ~itav gospodarski `ivot, stvorila je znatan broj neza-
poslenih. U ve~ini slu~ajeva nisu ti ljudi poja~ali kadrove, ali
obavljanje ni`ih poslova bilo je time olak{ano. Od toga ~asa
moglo se doista vidjeti kako je bijeda ja~a od straha, ~im se
posao pla}a u razmjeru s rizikom. Zdravstvena slu`ba raspo-
lagala je popisom molitelja i ~im bi neko mjesto postalo va-
kantno, pozvali bi prvoga na popisu, koji bi se smjesta odazvao,
ukoliko sam nije postao >>vakantan<<. Tako je prefektu koji je
dugo kolebao da li da za tu vrstu posla upotrijebi robija{e, osu-
c*ene na do`ivotnu ili vremensku kaznu, bilo u{tec*eno da pri-
bjegne tom krajnjem rje{enju. Dokle god ima nezaposlenih -
zaklju~io je on - mo`e se ~ekati.
I tako su do konca kolovoza na{i sugrac*ani mogli biti spro-
vedeni do svoga posljednjeg obitavali{ta, ako ba{ ne doli~no, a
ono bar uredno, tako da je administracija mogla sa~uvati svijest
da vr{i svoju du`nost. Da bismo iznijeli postupke kojima je pod
konac valjalo pribje}i, moramo malo anticipirati. S obzirom na
razinu na kojoj se kuga odr`avala od po~etka kolovoza nadalje,
gomilanje `rtava znatno je prema{ilo mogu}nosti {to ih je pru-
`alo na{e malo groblje. Uzalud su oboreni neki zidovi i mrtvima
omogu}en pristup na susjedna zemlji{ta; trebalo je na}i neko
drugo rje{enje, i to hitno. Najprije odlu~i{e obavljati pogrebe no-
}u {to je smjesta neke od obzira u~inilo nepotrebnima. U bolni-
~ka kola moglo se natrpati vi{e le{eva tako da je taj broj stalno
rastao, a zaka{njeli {eta~i koji bi se protiv svih pravila nalazili
u vanjskim ~etvrtima nakon policijskog sata (ili oni koji bi po
slu`benoj du`nost onamo dolazili) sretali bi ponekad duga~ke
bijele autobuse koji su jurili punom brzinom, a njihova potmu-
la zvonjava odjekivala bi u {upljim no}nim ulicama. Le{evi bi
na brzu ruku bili ba~eni u jame koje su sada bile mnogo dublje.
Jo{ nisu pravo ni sletjeli, a ve} bi se vapno, bacano punim lo-
patama, lijepilo na njihova lica, a zemlja bi ih prekrila anonim-
no.
Ipak se ne{to kasnije moralo tra`iti novo rje{enje i postupa-
ti jo{ slobodnije. Odlukom prefektovom izvla{teni su pokojnici
koji su bili u posjedu trajnih koncesija, a ti smrtni ostaci koji
su ekshumirani upu}eni su u krematorij. Doskora su se morali
spaljivati i oni koji su umrli od kuge. No u tu svrhu morado-
{e upotrijebiti staru krematorijsku pe} koja se nalazila na isto-
ku grada, izvan gradskih vrata. Stra`arski su odredi pomaknuti
ne{to dalje, a jedan je op}inski ~inovnik znatno olak{ao vlasti-
ma zada}u, savjetuju}i da se upotrijebe tramvaji koji su neko}
povezivali centar s primorskim predjelom i koji su sada bili iz-
van slu`be. U tu svrhu preuredena je nutrina motornih kola i
prikolica, uklonjena su sjedala, a pruga je skrenuta prema kre-
matoriju koji postade tako zavr{nom postajom.
I tako si potkraj Ijeta i sred jesenskih ki{a mogao vidjeti kako
iznad obale prolaze no}u ~udni konvoji bez putnika, nji{u}i se
i lomataju}i iznad pu~ine. Stanovnici su nakon nekog vremena
saznali {to je na stvari i usprkos patrolama, koje su branile pri-
stup tome dijelu grada, manjim bi skupinama ~esto uspijeva-
lo da se uvuku mec*u kamene litice koje se di`u nad morem i
da odanle bacaju cvije}e na prikolice, kad bi prolazili tramva-
ji. Onda bi ~uo kako se vozila truskaju u ljetnoj no}i, voze}i
mu~no svoj tovar cvije}a i mrtvaca.
Pod jutro bi se, prvih dana, gusti smrdljivi dim povijao na
isto~ne ~etvrti grada. Prema izjavama svih lije~nika, te isparine,
ma kako bile neugodne, ne mogu nauditi nikome. No stanovnici
tih ~etvrti zaprijeti{e smjesta da }e napustiti svoje stanove, uvje-
reni da se kuga sru~ila na njih odozgo tako da se dim morao
odvra}ati zamr{enim tehni~kim napravama, a stanovnici se nato
umiri{e. Jedino onih dana kad bi puhao jak vjetar neki neodre-
|eni smrad pudsjetio bi ih da `ive u novome redu i poretku i
da plamenovi kuge pro`diru svoj svakove~ernji danak.
To bijahu krajnje posljedice epidemije. Sre}om se nije vi{e
{irila, jer se mo`e zamisliti da bi mjere dr`avne vlasti i domi-
{ljatost na{ih birokrata i sam kapacitet pe}i mogli biti prema-
{eni. Rieux je na primjer znao da su za taj slu~aj predvidene
o~ajni~ke solucije, kao {to je bacanje le{eva u more, a doktor
je `ivo zami{ljao kako se modra pu~ina monstruozno pjeni pri-
maju}i mrtvace. Znao je i to da bude li statistika i dalje rasla
nikakva organizacija, pa bila ona ne znam kako izvrsna, ne}e
odoljeti kugi nego }e ljudi umirati u hrpama i trunuti na ulici
usprkos prefekturi, a grad }e vidjeti kako se na javnim trgovima
umiru}i hvataju za `ive s mje{avinom opravdane mr`nje i glu-
pave nade.

Taje vrsta o~evidnosti i bojazni, u svakom slu~aju, odr`avala

kod na{ih sugrac*ana osje}aj njihova progonstva i njihove odije-
Ijenosti. [to se toga ti~e, pripovjeda~ zna dobro i predobro kako
je nezgodno i ncmi.lo {to ne mo`e ovdje iznijeti ni{ta {to bi zaista
bilo upadljivo i privla~ljivo poput kazali{ne predstave, kao na
primjer nekog utje{ljivog heroja koji bi nas okrijepio, ili kakav
slavni pothvat, nalik na one koje nalazimo u starim pri~ama.
No ni{ta nije manje upadljivo i manje privla~ljivo od elexnen-
tarne nepogode, a po samome svom trajanju, velike su nesre}e
jednoli~ne. U sje}anju onih koji su ih pro`ivjeli, stra{ni dani
kuge ne pojavljuju se kao veliki plamenovi, okrutni beskrajni,
nego vi{e kao beskrajno toptanje i ga`enje koje gazi i drobi sve
na {to naide.
Ne, kuga nije imala ni{ta zajedni~ko s ***elikim dramati~nim
slikama, zanosnim i pretjeranim, koje su salijetale dr. Rieuxa
na po~etku epidemije. Ona je bila prije svega ne{to administra*
tivno, oprezna, razborita i to~na L*prava koja besprijekorno funk-
cionira. Pripovjeda~ je stoga (budi re~eno) te`io da bude nepri-
stran, da ni{ta ne iznevjeri, a naro~ito da ne iznevjeri sebe. Go-
tovo ni{ta nije mijenjao s pomo}u umjetni~kih efekata imaju}i
na umu samo osnovne zahtjeve kako-tako suvislog pripovije-
danja. A ba{ ta nepristranost nala`e mu sada da istakne jedno:
velika je patnja i bol ovog razdoblja bila rastavljenost, najop}e-
nitija i najdublja muka, pa nam savjest nala`e da je u tom sta-
diju kuge ponovno opi{emo. Ipak valja znati i to da je ova muka
gubila u to vrijeme svoju patetiku.
Jesu li se na{i gractani, ili bar oni koji su najvi{e patili zato
{to su odijeljeni od svojih, po~eli privikavati na tu situaciju'? Ne
bi bilo sasvim toeno kad bismo rekli da jesu. Bilo bi to~nije
kad bismo kazali da su kako du{evno, tako tjelesno patili od
progresivnog mr{avljenja, postav{i na koncu {tono rije~ kost i
ko`a. U po~etku kuge sje}ahu se veoma dobro izgubljenog bi}a
i tugovahu za njim. No dok su se jasno sje}ali Ijubljenoga li-
ca, njegova smijeha, ovoga ili onog dana, za koji su naknadno
spoznali da je bio srctan, oni su te{ko zaini{ljali {to ta osoba
radi u ~asu kad na nju misle, kre}u}i se u n.epoznatoj okolini,
na mjestima koja su sada tako daleka. Ukratko re~eno, oni su
u to doba imali dosta pam}enja, ali njihova je ma{ta bila nedo-
statna. U drugome stadiju kuge izgubili su i pam}enje. Nisu,
dodu{e, zaboravili kakvo je lice drage osobe no ({to je zapravo
isto) to je lice izgubilo svoju put, ono je postalo bestjelesno, pa
su ga mogli gledati saino u sebi, introspektivno. f'rvih su nedje-
lja bili skloni da se `ale {to u stvarima svoje Ijubavi imaju posla
sa samim sjenama; sada su stali primje}ivati da te sjene mogu
postati jo{ apstraktnije, gube}i i najneznatnije zna~ajke {to ih je
dotle bilo sa~uvalo sje}anje. A sasvim na kraju toga dugog pe-
rioda rastave ne inogo{e vi{e zamisliti svoju negda{nju intim-
nost, ni kako je uz njih moglo `ivjeti bi}e koje su u svakom
trenutku mogli dota}i rukom.
Gledano s tog stajali{ta, oni su u{li u poredak kugc; poredak
koji je bio to uspje{niji {to je bio srednje ruke. Nitko u nas nije
imao velikih ~uvstava. No svi su osje}ali ne{to monotono. >>Vri*
jeme je da to svr{i<<, govorili bi na{i sugradani, jer je u doba
zala prirodno `eljeti konac kolektivnih muka i jer su doista `e-
ljeli da to svr{i. No sve bi se to govorilo bez `ara i bez jetkosti,
kao u po~etku, potkrijepljeno malobrojnim razlozima koji sujo{
bili nepomu}eni, a ti su razlozi bili siroma{ni. Veliki, bijesni
zamah prvih nedjelja ustupio je mjesto klonulosti koju ne smi-
jemo shvatiti kao rezignaciju, premda je bila neka vrsta privre-
menog pristajanja.
Na{i su se sugradani spravili u red, prilagodili, kako se ono
ka`e, jer nije bilo druge. Zadr`ali su, naravno, patni~ko dr`anje
nesretnika, ali vi{e ne osje}ahu `alost nesre}e i patnje. Doktor
je Rieux smatrao, uostalom da je ba{ to nesre}a i da je naviknuti
se na o~aj gore od o~aja samog. Rastavljene osobe nisu dotad
bile zaista nesretne: njihova je muka zra~ila nekim duhovnim
svjetlom, koje je sada utrnulo. Sada bi ih vidio na uglovima, u
kavanama, kod znanaca i prijatelja tupo rastresene, a iz oka im
izbija takva dosada i ~ama da je, zahvaljuju}i njima ~itav grad
bio nalik na ~ekaonicu. Oni koji su imali neko zanimanje prila-
godi{e se, obavljaju}i svoj posao, ritmu kuge koji je bio sitan i
sitni~av, {tur i bez poleta. Svi su ljudi bili skromni. Rastavljeni
se sada nisu `acali govoriti o odsutnome, govoriti kao ostali svi-
jet, razmotriti svoju odijeljenost pod istim kutom kao statisti~ke
podatke o epidemiji. Dok su se dotad bijesno otimali za svoju
bol, izuzimaju}i je iz kolektivne patnje sada su pristali da jedno
i drugo bude izmije{ano. Bez pam}enja i bez nade, oni se smje-
{tahu u sada{njosti. Sve im je u stvari postajalo sada{njost. Valja
priznati da je kuga svima otela mogu}nost Ijubavi, pa i mo}
prijateljstva. Jer ljubav zahtijeva ne{to i od budu}nosti, a nama
su preostali samo trenuci.
Razumije se da sve to ne bija{e apsolutno. Jer ako svi rastav-
ljenici i dotjera{e dotle, svi ne docto{e dotle u isto vrijeme, a
oni koji poprimi{e taj novi stav, vra}ahu se na momente mlactoj
i bolnijoj osje}ajnosti. Bilo je to kao bljesak, nagli povratak,
nenadana lucidnost... Pripomogao bi ~asak rastresenosti kad bi
skovali neku osnovu koja bi pretpostavljala da je kuga prestala.
Pripomoglo bi da iznenada, kao u~inkom neke milosti, osjete
ugriz bespredmetne ljubomore. I drugi bi nalazili takve nagle
preporode, izlazili iz svog xnrtvila nekih dana u sedmici, naro-
~ito u nedjelju, daboxne, i subotoxn poslijepodne, jer su u vrije-
me odsutnoga ti dani bili posve}eni nekixn navikama koje ixna-
ctahu obilje`je obreda. Ili bi ih potkraj dana obuzela sjeta, daju}i
im znak koji se uvijek ne bi potvrdio da }e im se paxn}enje
vratiti. Ti ve~ernji trenuci koji su za vjernika trenuci ispita sa-
vjesti nisu laki za su`nja ili prolaznika koji nexna {to da ispita
nego saxno prazninu. Na~as bi, rekao bih, zastali, a onda bi se
vratili svoxne mlitavilu, zatvoriv{i se u kugu.
^italac je shvatio da je to zna~ilo odre}i se onoga {to je u
njima bilo najosobnije. Dok su u prvo doba kuge bile pogodene
xnnoge male stvari koje su i njixna bile i te kako velike, xnada
za druge nisu zna~ile ni{ta, sada se naprotiv zanixnahu samo za
ono {toje zanimalo i druge; iznadahu saxno op}e ideje, i njihova
je ljubav poprixnala za njih najapstraktniji oblik.
Bijahu tako prepu{teni kugi te bi im se znalo desiti da se
ponadaju u njezin san i da saxno u nj povjeruju. Onda bi sami
sebe zatekli kako xnisle: >>Buboni i sve to neka ve} jednoxn svr-
{i!<< No u stvari su oni ve} spavali i ~itavo je to vrijeme bilo
saxno duga~ak san. Grad bija{e napu~en budnixn spava~ixna koji
bi svojoj kobi izmakli saxno u rijetkixn trenucixna kad bi se no}u
njihova rana, naoko zatvorena, opet naglo otvorila. Trgnuv{i se
oda sna, oni bi opipali, nekako rastreseno, bolne rubove, spa-
ziv{i kao u bljesku svoju xnuku koja se, eto, poxnladila, a s nju-
xne i smu}eno i potresno lice svoje ljubavi. Ujutro bi se vratili
stvarnostixna kuge, {to }e re}i navici.
No ~exnu su, re}i }e netko, ~exnu su ti rastavljenici bili sli~ni'?
^emu'? Vrlo jednostavno, ni~exnu! Ili ako ho}ete, bijahu sli~ni
svixna, bijahu potpuno >>op}eniti<<. Dijelili su xnimo}u i djeti-
njasti nexnir poslovnoga svijeta. Gubili su pri~in kriti~nosti, po-
sti`u}i pri~in hladnokrvnosti. Mogao bi, na prixnjer, vidjeti kako
najinteligentniji xnedu njixna tra`i, rekao bih, tra`i u novinaxna
i radiofonskim izvje{tajima neki razlog da kuga brzo prestane,
postupaju}i pritoxn kao svi ostali. Mogao bi vidjeti kako se ljudi
zanose o~igledno {upljixn nadaxna, {tovi{e, tlapnjama ili se pre-
daju neopravdanixn bojaznixna jer su pro~itali razxnatranje neko-
ga novinara koji je ta razmatranja stavio na papir onako odoka,
zijevaju}i od dosade. Ina~e bi pili pivo i pjestovali svoje bo-
lesnike, Ijen}arili ili rabotali, slagali cedulje i navijali gramo-
fon, ne razlikuju}i se nimalo jedni od drugih. Drugim rije~ima:
ni{ta vi{e nisu birali. Kuga je ukinula vrednovanje. To se vidje-
lo i po tome {to se nitko vi{e nije brinuo za kvalitetu odijela
i `ive`nih namirnica koje je kupovao. Sve se primalc* bez razli-
ke.
Mo`e se re}i na zavr{etku ovih razmatranja da rastavljenici
nisu vi{e imali onaj ~udni privilegij koji ih je s po~etka ~uvao.
Izgubili su egoizam ljubavi i pogodnosti koju su odatle izvla~ili.
No sada je barem situacija bila jasna: epidemi-ja se ticala svih
i svakog. Svi mi usred detonaci-ja {to odjekivahu na gradskim
vratima, **sred udaraca {tambiljem kuji skandirahu na{ bitak ili
na{u snv-t, usred po`ara i cedulja kartuteke, stravc i fonnalnosti,
namijenjeni gnusnoj smrti, ali registrirani, usred jezivih dimo-
va i spokojnih signala bolni~kih kola - svi smo se hranili istim
prognani~kim Izljebom, ~ekaju}i, a da to sami nismo znali, isto
sjedinjenje, isti mir koji }e stubokom promijeniti svc. Nema
sumnie da na{e ljubavi ni-je nestalo; no onaje bila naprosto neu-
potrebljiva, tc{ka da -je nosi{, nepokretna u nama i jalova kao
zlo~instvo ili osuda. Prometnula se u puku strpljivost bez bu-
du}nosti, tvrdokorno i podmuklo ~ekanje. A s terg gledi{ta, dr`a-
nje nekih na{ih sugradana podsje}alo je na duga~ke repove, koji
bi se na ~etiri stranc grada stvarali prcd du}anima `ive`nih na-
min*ica. l3ila je to ista una rczi*nacija, ista strpljivost, neogra-
ni~ena i stvarna u isti mah. Nitko nije imao iluzija. Taj bi osje-
}aj trebalo di}i na I*estvlCu lllllogo puta ve}u da bismo shvatili
osje}aj rastave, jer tu se radilo o dru**oj gladi koja bi mogla sve
pro`drijeti.
Bilo kako mu drago, pretpostaviv{i da netko `eli upoznati
du{evno stanje u kojem su se nalazili rastavljenici na{ega grada
trebalo bi ponovno cvocirati one vje~ne vc~cri, pozla}ene i pra-
{ne, koje padahu na grad bez drve}a, dok bi se mno{tvo ljudi i
`ena slijevalo svi.m ulicama. ,ler ~udnog li ~uda, ono {to se tada
izvijalo prema terasama {to bijahu jo{ obasjanc suncem, izvijalo
u odsutnosti buke vozila i strojeva koja tvori obi~no savkoliki
govor grada bija{e neki golemi mnnor: mukli koraci i glasovi,
bolno klizanje tisu}a c*onova u ritmu kugina zvi`duka na ote-
`alu nebu, beskrajno toptanje i zagu{ljivo ga`enje {to ispunja
malo-pomalo ~itav grad i koje, dan za danom, daje svoj gl.as,
suznoran i vjeran, slijepoj upornosti koja je u srcima na{im na-
domje{tala ljubav.
 ^ETVRTI DIO

Za vrijeme mjeseca rujna i listopada kuga je dr`ala grad pod

svojim jarmom. Kako se radilo o toptanju, stotine su tisu}a top-
tale najednome mjestu, a to je tako potrajalo sedmice i sedmice
koje nikako da svr{e. Na nebu se izmjenjivala magla, vru}ina i
ki{a. [utljiva jata ~voraka i drozdova, dolaze}i s juga, zaobic*o{e
grad, kao da ih je Panolouxovo stra{ilo, ~udnovata drvena greda
{to se obr}e, zvi`du~u}i iznad ku}a, odale~ilo od grada. U po-
~etku listopada, veliki pljuskovi pometo{e ulice. I ~itavo to vri-
jeme ne desi se ni{ta va`nije od golemoga tog toptanja.
Rieux i njegovi prijatelji otkri{e onda koliko su zapravo is-
crpljeni. I zaista, Ijudi zdravstvenih odreda ne dospijevahu vi-
{e svariti svoj umor. Dr. Rieux jasno je to uo~io, promatraju-
}i na sebi i svojim prijateljima {irenje ~udne neke ravnodu{no-
sti. Tako se na primjer ljudi koji dotad pokazivahu naj`ivlji in-
teres za sve vijesti o kugi, nisu za epidemiju uop}e vi{e brinuli.
Rambert, kome je privremeno povjereno da upravlja domom za
karantenu koji je onda smje{ten u njegov hotel, znao je to~no
koliko ima na brizi osoba. Bio je to~no upu}en u sve potanko-
sti evakuacije koja se bezodvla~no provodila ~im bi se pojavili
simptomi bolesti. Statistika o djelovanju seruma na osobe u ka-
ranteni, bila mu je usje~ena u pamet. No da si ga pitao koliko
je te sedmice umrlo od kuge, ne bi znao odgovoriti. Nije, {to-
vi{e, znao ni to je li bolest napreduje ili opada. lpak je, usprkos
svemu, sa~uvao nadu da }e doskora uma}i.
A drugi, apsorbirani danju i no}u svojim poslom, nisu ~itali
novine, niti su slu{ali radio. Ako bi im priop}ili kakav rezultat,
gradili bi se kao da ih to zanima, no primali bi u stvari doti~nu
vijest s onim rastresenim nehajem koji zami{ljamo kod boraca
u velikim i dugotrajnim ratovima koji su toliko iscrpljeni fizi~ki
da im je jedina briga da ne bi smalaksali u svojim svakida{njim
du`nostima, a niti se nadaju odlu~nim operacijama, niti pri`elj-
kuju dan primirja.
Grand, koji je i dalje obavljao ra~unske operacije {to ih je na-
metala kuga bio bi zacijelo nesposoban da iznese op}e rezultate.
Za razliku od Tarroua, Ramberta i Rieuxa koji su mnogo izdr`ali
(njihova je otpomost bila vidljiva), Grand je oduvijek bio slaba
zdravlja. A sada je istodobno vr{io du`nosti pomo}nog ~inov-
nika na magistratu, svoje tajni{tvo kod Rieuxa i svoje no}ne
radove. Bilo je stoga uo~ljivo da je stalno premoren, {tovi{e,
iscrpljen, a podr`avaju ga samo dvije-tri fiksne ideje, kao na
primjer ona da }e sebi nakon kuge priu{titi potpune ferije, bar
na nedjelju dana i raditi za to vrijeme svojski (>>kapu dolje<<) na
onome {to je sada u toku. Znao bi se naglo raznje`iti; u takvim
bi prilikama rado govorio Rieuxu o svojoj `eni Jeanne, pitaju}i
se gdje je sada i da li, ako ~ita novine, misli koji put na njega.
S njime je Rieux jednoga dana pro.govorio o svojoj `eni, pro-
govorio najbanalnijim glasom. Sam se tome za~udio, jer dotad
to nije nijednom u~inio. Ne znaju}i smije li se pouzdavati u
`enine telegrame, koji su bili uvijek utje{ni, odlu~io se da tele-
grafira glavnome lije~niku zavoda u kome se ona lije~ila. Za-
uzvrat primi obavijest da se njezino stanje pogor{alo, no da }e
sve biti poduzeto da bi se zaustavilo {irenje bolesti. Zadr`ao je
za se tu novost, pa je samo umorom mogao protuma~iti ~injeni-
cu da ju je povjerio Grandu. ^inovnik ga je, po{to mu je pri~ao
o svojoj supnzzi, stao istpitivati o njegovoj, a Rieux je odgovo-
rio... >>Znate<<, rekao je Grand, >>sada to lije~e vrlo dobro, pa
}e sigurno ozdraviti.<< A Rieux je potvrdio, dodav{i samo da se
rastava nekako previ{e oduljila i da bi on bio `eni mo`da po-
mogao da prevlada bolest dok ovako mora da se osje}a veoma
sama. Onda je za{utio, izmi~u}i Grandovim pitanjima.
Drugi bijahu u istom stanju. Tarrouje najbolje odolijevao, ali
njegovi zapisi svjedo~e da njego*ra radoznalost nije, dodu{e, iz-
gubila na dubini ali je izgubila na raznolikosti. Kroz ~itavo to
razdoblje zanimao se, rekao bih, samo za Cottarda. Nave~er kod
Rieuxa, gdje se kona~no bio nastanio otkako je hotel bio pretvo-
ren u dom za karantenu, jedva bi poslu{ao Granda ili doktora
kad su iznosili rezultate. Smjesta bi naveo razgovor na male
potank.osti oranskoga `ivota koje su ga obi~no zaokupljale.
[tc* se ti~e Castela, onoga dana kad je do{ao javiti da je nje-
gov serum spreman i po{to su bili odlu~ili da }e prvi pokus
izvr{iti na sin~i}u gospodina Othona, jer je Rieux dr`ao da je
slu~aj sasvim beznadan, onog je dana doktor upravo iznosio sta-
rome svom kolegi najnovije statistike, kadli opazi da je njegov
gost usnuo u fotelju dubokim snom. Gledaju}i lice kojem bi
ironi~no-blagi izraz davao ina~e obilje`je vje~ne mladosti, a sa-
da je, eto, napu{teno odjednom i nagrc*eno trakom sline {to spa-
ja rastvorene usne, Rieux osjeti, kako mu se u grlu ne{to stislo.
Pod takvim slabostima mogao je i Rieux ocijeniti svoj umor.
Njegova je osje}ajnost izmicala kontroli. Sputana gotovo uvi-
jek, otvrdnula i presahla, ona bi od vremena do vremena po-
pu{tala i prepustila ga na milost i nemilost emocijama, kojima
nije vi{e bio gospodar. Jedina je njegova obrana bilo to ukru-
}ivanje; trebalo je {to ja~e zauzlati evor koji se u njemu stvorio.
Znao je da je to dobra metoda da izdr`i{ u poslu. Ina~e nije
imao mnogo iluzija, a njegov bi umor oduzimao i one koje su
mu bile jo{ preostale. Znao je on da za dogledno vrijeme nje-
gova zada}a nije vi{e da vra}a zdravlje. Njegova je zada}a da
ustanovljuje bolest. Otkriti, vidjeti, opisati, zapisati u registar, a
onda osuditi - to je bila njegova du`nost. Supruge bi ga hvatale
za ~lanak ruke: >>Doktore, spasite mu `ivot! <<. Ali on nije zato
ovdje da spa{ava `ivot nego da naredi izoliranje. Na {to mr`nja
koju bi ~itao tada na licima'? >>Vi nemate srca<<, reko{e mu jed-
noga dana. Kako da ga nema! @ar mu ne slu`i to srce da bi
podnio onih dvadeset sati dnevno, gledaju}i pritom kako umiru
Ijudi koji su trebali da `ive'? Slu`i mu da bi mogao po~injati
svakoga dana iznova. Toliko srca mu je preostalo. Ali samo to-
liko, pa kako da vra}a `ivot'?
 Ne, dr. Rieux nijc tokom dana pru`ao pomo} nego je dijelio
infonnacije. To se, doista, nije moglo nazvati du`no{}u dostoj-
nom ~ovjeka. Ali na kraju krajeva, kome je u toj zastravljenoj
goznili ostavljena mogu}nost da vr{i nesmetanu svoju du`nosz
~ovjeka'? Svaje sre}a da postoji umor. Daje Rieux bio s*je`iji,
vonj smrti koji se posvuda {iri u~inio bi ga mekanim, senti-
mentalnim. Gleda ~ovjek stvari kakve jesu, to jest sa stajali{ta
pravde, gnusne i neozbiljne pravde koja je prava rugoba. A dru-
gi, osudenici, dobro to osje}aju. Prije kuge do~ekivali su ga kau
spasitelja. Sve }e on urediti... Tri pilule i jedna injekcija - i sve
}e biti dobro! Ispra}aju}i ga hodnikom, stiskali bi mu desnicu.
Bilo je to laskavo, ali i pogibeljno. Sada on, naprotiv, dolazi
s vojnicima koji udaraju na vrata kundacima da bi se rodbina
odlu~ila da otvori. Htjeli bi ga povu}i za subom u sn>rt, i ne
samo njega nego cjelokupno ~ovje~anstvo. Ah, istina je `iva da
ljudi ne mogu bez Ijudi, da je - dr. Rieux - isto taku nemo}an
i jadan kao i ovi jadnici pa i on. zaslu`uje onaj drhtaj smilovanja
kojemu pu{ta maha u svojoj du{i po{to je iza{ao van i ostao
sam.
Takve su misli (bar tih beskrajnih sedmica) zaokupljale Rieu-
xa, ispreple}u}i se s mislima o njegovu samotni~kum stali{u, a
traguve tih i takvih misli ~itao je i na licima svojih prijatelja.
Nu najopasniji u~inak iscrpljenosti {to je obuzimala sve une ko-
ji su nastavljali borbu protiv kuge nije bila njihova nehajnust
prema vanjskim dugadajima ili ~uvstvima bli`njih negu u ne-
hajnosti kojoj se prepu{tahu sami. Bili su, naime, skloni da u
takvim situacijama izbjegavaju svaku kretnju koja ne bi bila
apsolutno potrebna, a i takva kretnja ~inila bi se njima iznad
njihove snage. 'Tako su ti ljudi stali sve ~e{}e zancmarivati. ona
pravila higijene koja su sami uzakonili; zaboravljati jednu od
brojnih dezinfekcija koje su imali i.zvr{iti na sebi samima; odla-
zili bi bolesnicima koji bolovahu ud plu}ne kuge, a da se nisu
osigurali od zaraze, naprosto zato {to im se `uri.lo, jer su bili
obavije{teni u posljednjem ~asu da valja oti}i u zara`enu ku}u,
a ~inilo im se prenapornim da odu u kakav lokal gdje }e izvr{iti
potrebno kapanje. To je bila glavna opasnost, jer su u borbi pro-
tiv kuge postali manje otporni prema njoj. Kladili su se, u stvari,
na slu~aj, a slu~aj nije ni~iji.
Ipak bi u gradu na{ao ~ovjeka koji kanda ne bija{e iscrpljen
ni klonuo nego ostaja{e `iva slika zadovoljstva. To je bio Cot-
tard. Dr`ao se i dalje po strani, premda je odr`avao kontakt s
drugima. Ali je odabrao Tarroua i vic*ao ga kad god bi ovaj bio
slobodan. ^inio je to prvo zato {to je Tarrou bio o njemu dobro
obavije{ten, a drugo, znao je do~ekati maloga rentijera s nepo-
mu}enom srda~no{}u. Bija{e to ~udo koje se neprestano ponav-
Ijalo. Tarrou je unato~ te{koj svojoj raboti bio uvijek dobroho-
tan i pa`ljiv. Pa i onda kad bi ga neke ve~eri umor satirao, on
bi sutradan pronalazio novu snagu. >>S njim se mo`e{ razgova-
rati<<, rekao je Cottard Rambertu, >>to je ~ovjek! Uvijek }e te
shvatiti.<<
Zato se i Tarrouovi zapisi iz tog vremena usredoto~uju sve
vi{e na Cottardovu osobu. Tarrou je poku{ao dati sliku reakci-
ja i refleksija Cottardovih, kako ih je ovaj iznosio ili kako ih
je Tarrou obja{njavao. Pod rubrikom: Odnosi Cottarda i kuge,
taj izvje{taj zaprema nekoliko stranica bilje`nice, a pripovjeda~
smatra korisnim da izvadi glavne odsjeke. Op}e je mi{ljenje Tar-
rouovo sa`eto u ovome sudu: ]ottard je lice koje raste. A rastao
je, o~ito, u dobroj volji. Nije mu bilo krivo kako su krenuli do-
gadaji. Katkada bi pred Tarrouom izra`avao najskrovitije svoje
misli, kao na primjer ovom opaskom: >>Stvari, dabome, ne kre}u
nabolje. No svi su u jednom sosu, eto!<<
On je dakako ugro`en, kao i svi drugi, dodao je Tarrou ali
je ugro`en kao svi drugi s drugima, a ne sam. A zatim, uijeren
sam da ne misli ozbiljno da bi mogao biti pogoc*en kugom. ^ini
se da se hrarzi idejom koja na kraju nije ni glupa: da je ~ovjek
koji pati od te{ke bolesti ili duboke tjeskobe, osloboc*en time
svih ostalih bolesti i tjeskoba. nJeste li primijetiliu, re~e mi on,
**da se bolesti ne mogu gomilati? Pretpostavimo da bolujete od
te{ke ili neizlje~ive bolesti, ozbiljan rak ili eestita tuberkuloza;
nemogu}e je u tom slu~aju da poberete kugu ili tifus. Uostalom,
to ide i dalje, jer nitko nije >zikada vidio da bi onaj koji boluje
od raka poginuo u automohilskoj nesre}i.r* Ta ideja, bila isprav-
na ili neispravna, ~ini Cottarda zadovoljnim i dobre volje. Je-
dino {to nikako ne}e da bude odijeljen od drugih. vi{e voli da
bude opsjedan s drugima nego da bude sam zatvoren. Otkako
je do{la kuga, si{le su s dnevnoga reda tajne potrage, spisi,
kartoteka, misteriozna istraga, hap{enje koje neposredno pred-
stoji. Pravo uzev{i, nema vi{e policije, ni prestupaka, starih i
novih krivica; ima samo osuc*enih koji ~ekaju najhirovitiju od
svih milosti, a mec*u njima nalaze se i sami policajci.
Tako je Cottard (prema Tarrouovu shva}anju i obja{njavanju)
imao razloga da promatra simptome tjeskobe i pometnje u re-
dovima na{ih sugra*ana s onom blagom satisfakcijom, punom
razumijevanja koja bi se dala izraziti jednim: >>Samo vi pri~ajte,
ja sam je imao prije vas!r<
Zalud sam mu govorio da je jedini na~in da ~ovjek ne bude
odijeljen od drugih da ima ~istu saijest; pogledao me pakosno
i rekao: rrPo tom ra~unu nije nikacta nitko ni s kirn.rr I onda:
**Samo vi rnene slu{ajte: ako ho}e{ ljude slo`iti da budu za-
jedno, po{czlji im kugu; to je najbolji na}in. Ma gledajte oko
sebe!a Ja zaista razumijem potpuno {to ho}e kazati i kako mu
se dana{nji `ivot mora ~initi udoban. Kako da ne prepozna uz-
gred reakcije kojima,je svojedobno i on sam reagirao? Poku{aj
koji svatko vr{i da bi {to *vi{e Ijudi predobio za svoju stranu;
uslu`nost kojom se jednom trudimo oko zalutalog prolaznika,
nastoje}i ga obavijestiti, i neprijaznost i zla volja kojom ga su-
sre}emo drugom zgodom? Pa to {to su ljudi nahrupili u skupe
restorane; {to se dobro ondje osje}aju i rado zadr`avaju? Kako
se guraju svakog dana pred kinom, kako grnu u kazali{ne dvo-
rane i u same dancinge, kako naviru poput razula>-ene plime na
sva javna mjesta? Uzmi~u pri svakom dodiru, ali potreba za
Ijudskom toplinom gura jedne prema drugima, lakat do lakta,
spol do spola. Cottard je sve to upoznao prije ostalih, to je ne-
dvoumno. Osim `ena, jer s njegovom glavom... a ja pretpostav-
ljam da je u ~asu kad bi osjetio da je s'preman oti}i prostitut-
kama, odustao od toga samo zato da se ne bi probe}ario, {to
bi mu kasnije moglo nauditi.
Ukratko kuga mu dobro ~ini. Od samotnog ~oijeka, koji rcije
htio biti sarn, u~inila je ortaka. .Ier to ,je o~evidno ortak i to
ortak koji u*iva. Or-tak,je po svemu {to vidi: pra*novjerjima, ne-
pravednim strahovima, osjetljivostima tih u*burzjenih du{a; nji-
hovoj maniji da govore o kugi {to marije, a da ipak stalno o
njoj govore; njihovoj panici kad problijede kao krpa akn ih ma-
lo zaboli glava, otkako znaju da bolest po~inje glavoboljom;
rrjihovu razdra`ljivom serTzibilitetu koji je pretjeran i, dakako
rieslalan, te preobra`ava najmarije propuste u velike uvrede, a
pati i tuguje jer je izguhljeno jedno dugm* od hla~a.
Tarrou bi ~esto izlazio nave~er s Cottardom. Onda bi pri~ao
u svojirn zapisima, kako su uronili u mra~nu gomilu sutona ili
no}i, rame do ramena, gnjure}i u bijelu ili crnu masu gdje bi u
vc}im razmacima uli~na s*jetiljka stavljala rijetke svoje odraze,
prate}i Ijudsko krdo prema toplim radostima koje su ih branile
od hladno}e kugc. Ono {to je Cottard prije nekoliko mjeseci
tra`io na javnim mjestima, rasko{ i {irinu `ivota; ono o ~emu
je sanjao ne mogav{i se zadovoljiti, {to }e re}i raspojasano u`i-
vanje, postade sada `ivotnim stilom ~itavoga jednog puka. Dok
su cijene svih stvari nezaustavljivo rasle, ljudi su tratili novac
kao nikada, i kad je ve}ini nedostajalo najnu`nije, rasipan je
suvi{ak da se ne mo`e boljc. Svakim danom bijahu sve brojnije
dokone igre, premda to nije bila dokolica nego nezaposlenost.
Tarrou i Cottard slijedili bi katkad, dugih minuta. jedan od onih
parova koji su neko} skrivali {to iz ve`e, a koji su sada, stisnuti
jedno uz drugo hodali uporno kroz grad, ne vide}i mno{tva koje
ih je opkoljavalo, rastreseno, tvrdoglavo, {to je obilje`je velikih
strasti. Cottard bi se raznjc`io: >>E, vidi ti njih!<< Ciovorio bi gla-
sno, rascvjetao se usred sveop}e groznice i kraljevskih napoj-
nica koje su oko njih je~ale, i ljubavnih spletova koji su se pred
njihovim o~ima pleli.
Ipak je Tarrou dr`ao da Cottardovo vladanje ne uklju~uje
mnogo zlobe. Njegovo: >>Imao sam je prije vas<<, otkrivalo je
vi{e nesre}e nego trijumfa. I*r`im, govorio je Tarrou, da po~inje
voljeti te ljude koji su utczrnni~eni i*rnedu neba i *idina .svoga
gr'ada. Rado bi im na prirnjer objas'nio, kad bi mogao, da to
riije tako stra{nn. >*^ujete ih?rr upo*or-io me on, **nakon kuge
u~init }u ovo, nakon kuge poduzet }u ono... Truju sebi `ivot
mjesto da budu mirni. Nisu svjesni svojih prednosti. Jesam li ja
mogao re}i: rtakon svoga hap{enja u~init }u ovo ili ono? Hap-
{enje je po~etak, nije kraj. A kuga... Ho}ete da znate {to mi-
slim? Oni su nesretni jer ne daju sebi maha. A ja znam {to go-
vor-im.r*
On doista zna {to govori, dodao je Tarr-ou. To~no ih ocje-
njuje, znaju}i {to vrijede proturje~ja oranskih stanovnika. Oni
osje}aju duboku potrebu za toplinom i to ih zbli`uje, ali,joj se
ipak ne mogu prepustiti jer osje}aju uzajamno nepovjerenje ko-
je ih odale~uje. 7naju dobro i predobro da ne mogu imati pouz-
danja u svog susjeda, da je taj susjed podoban da vam bez va-
{ega znanja preda kugu, da se okoristi va{im prepu{tanjem da
bi vas zarazio. Kad je netko poput Cottarda provodio svoje da-
ne gledaju}i potencijalne dou{nike u svima onima kojima bi se
ipak pribli`io tra`e}i njihovo dru{tvo, unato~ svemu - e, onda
}e taj netko shvatiti spomenuti osje}aj. Suosje}at }e s ljudima
koji `ive u misli da ih kuga mo`e {~epati za rame od darzas do
sutra, a mo`da da se sprema u~initi lo u ~a.su kad se radujemo
{to smo jo{ `ivi i zdravi. ()n }e se, koliko je to mogu}e, ugodno
osje}ali u op}em strahu i trepelu. No zato {to je sve to osjetio
prije drugih, dr`im da se ipak ne mo`e sa`ivjeti s okrutnom ne-
izvjesno{}u njihova polo`aja. Up}eriito uzev{i, orz osje}a s nama
svima koji ,jo{ nismo umrli od kuge da njegovoj slobodi i nje-
govu `ivotu svakog dana prijeti smrtna opasrzost. No kako je i
on sam `ivio u slrahu, njemu se ~ini posve normalrzim da ga
sada i drugi okuse. To~nije re~erio, njemu .se ~ini da la/*{e pnd-
nosi breme straha,jer vi{e nije sam. (*' tome irna krivo, u lome
ga je i te`e shvatiti nego druge. Ali na kraju krajeva, zato i vi{e
zaslu`uje da bi ga ljudi poku{ali shvatiti.
Tarrouovi zapisi svr{avaju izvje{tajem koji ilustrira neobi~nu
tu svijest kojaje obuzimala Cottarda, i sve one {to bolovahu od
kuge. Taj izvje{taj uspostavlja, donekle, te{ku atmosferu toga
razdoblja, pa mu pripovjeda~ pridaje osobitu va`nost.
Bijahu oti{li u Gradsku operu, gdje se izvodio Gluckov Orfej.
Cottard je bio pozvao Tarroua. Djelo je izvodila dru`ina kojaje
bila do{la ku`noga prolje}a da u na{emu gradu gostuje. Bloki-
rana bole{}u, ta je trupa bila prisiljena da - u sporazumu s na-
{om operom - igra ponovno svoj komad i to jedanput tjedno. I
tako je, mjesece i mjesece na{e kazali{te svakoga petka odjeki-
valo melodioznim tu`aljkama Orfeja i nemo}nim dozivima Eu-
ridike. Ipakje ta predstava u`ivalajo{ uvijek naklonost publike,
ostvaruju}i velike prihode. Smjestiv{i se na vrlo skupim mje-
stima, na{i su prijatelji dominirali parterom koji je bio dupkom
pun; gledali{te su ispunili najelegantniji na{i sugra|ani. Oni koji
su pristizali, nastojahu o~igledno da pobude pa`nju i da svrate
na se pozornost. Pod jakim svjetlom rampe (dok su glazbenici
diskretno uga|ali instrumente) siluete kazali{nih posjetnika ja-
sno se ocrtavahu prolaze}i kroz redove i skladno naklanjaju}i
glavu. U lakom `agoru uglac*ene konverzacije, mu{karcima se
vra}ala sigurnost koja im je nedostajala dok su - prije kojeg
sata - hodali crnim gradskim ulicama. Frak je otjerao kugu.
Za vrijeme ~itavoga prvog ~ina Orfej se s lako}om tu`io, ne-
koliko je `ena u tuniki komentiralo skladno njegov jad, a ljubav
je izra`avana arijetama. Dvorana je reagirala suzdr`ljivom to-
plinom. Jedva bi tkogod primijetio da je Orfej u drugom ~inu
uveo u svoju veliku ariju neke drhtaje, kojih u tekstu nema, tra-
`e}i malko odve} pateti~no da bi se gospodar podzemlja dao
ganuti njegovim suzama. Neki trzaji, isprekidane kretnje koje
mu izmako{e u~ini{e se upu}enijim posjetnicima kao efektna
stilizacija s pomo}u koje pjeva~eva umjetnost dolazi jo{ bolje
do izra`aja.
Tek prilikom velikog dueta izme|u Orfeja i Euridike u tre-
}em ~inu (kad Euridika izmi~e svome suprugu) pro{irilo se gle-
dali{tem veliko iznena|enje. I kao da je pjeva~ ~ekao samo na
to gibanje u redovima op}instva ili - jo{ to~nije - kao da ga je
mrmor koji je dopro iz partera potkrijepio u onome {to je sam
osje}ao - on upotrijebi taj moment da bi se pribli`io rampi i -
ra{iriv{i groteskno ruke i noge u svom antiknom kostimu - pao
kao bez du{e usred pastirskih dekoracija koje su oduvijek bile
anakronisti~ne, ali su tek sada gledaocima postale takvima i to
na stra{an na~in. Jer istoga ~asa orkestar je za{utio, a ljudi u
parteru ustado{e i po~e{e polako izlaziti iz dvorane, najprije {ut-
ke, kako se izlazi iz crkve kadje slu`ba bo`ja gotova ili iz odaje
u kojoj se nalazi mrtvac. @ene su skupile haljine i hodale spu-
{tene glave, a mu{karci su vodili svoje dru`ice, dr`e}i ih jed-
nom rukom za lakat, a brane}i drugom da ne udare u preklopna
sjedala koja se nalaze po strani. No pomalo se to gibanje ubrza-
lo, {u{kanje se prometnulo u viku, a gomila navali prema izla-
zima, nastade jumjava i gurnjava. Cottard i Tarrou koji su bili
samo ustali, ostado{e sami gledaju}i sliku svoga negda{njeg `i-
vota: kuga na pozornici pod vidom komedija{a kome su se po-
remetili udovi, a u dvorani pod vidom zaboravljenih lepeza i
~ipaka koje se isticahu na crvenom bar{unu fotelja.

Rambert je prvih dana mjeseca rujna ozbiljno radio pod vod-

stvom dr. Rieuxa. Zatra`io je samo jedan dan dopusta, kad se
imao sastati s Gonzalesom i s dvojicom mladi}a pred mu{kom
srednjom {kolom.
Toga dana u podne Gonzales i novinar ugleda{e momke gdje
dolaze i sve se ne{to smiju. Reko{e da posljednji put nije bilo
sre}e no da ~ovjek mora na to biti spreman. Sada, svakako, ni-
je njihov tjedan kad su na stra`i. Treba se strpjeti do idu}eg.
Onda }e opet iznova. Rambert re~e da je to prava rije~. Gon-
zales predlo`i stoga sastanak idu}eg ponedjeljka. No sada }e
Ramberta smjestiti kod Marcela i Louisa. >>Uglavit }emo sasta-
nak, ti i ja. Ako mene nema, oti}i }e{ ravno k njima. Objasnit
}emo ti gdje stanuju.<< No Marcel (ili Louis) re~e da }e biti naj-
jednostavnije da povedu druga odmah sa sobom. Ako nije iz-
birljiv, ima hrane za ~etvoro. Vidjet }e gdje je. Gonzales re~e
da je to vrlo dobra ideja - i oni se spusti{e prema luci.
Marcel i Louis stanovahu sasvim na kraju ~etvrti gdje se na-
lazi Primorska oblast, nedaleko od vrata koja se otvaraju na ce-
stu uz more. Bija{e to mala {panjolska ku}ica debelih zidova,
s oli~enim drvenim zaklonima protiv vjetra; odaje su bile gole
i hladovite. Biloje ri`e kojoln ih poslu`i majka obojice mladi}a,
stara, prijazna [panjolka navorana lica. Gonzales se za~udi, jex
u gradu nije bilo ri`e. >>^ovjek se pogodi na gradskim vratima<<,
re~e Marcel. Rambert je jeo i pio, a Gonzales re~e da je to pravi
pravcati drug, dok je novinar mislio samo na sedmicu koja ga
~eka.
Fakti~no je morao preturiti dvije, jer su stra`arski turnusi po-
vi{eni na ~etrnaest dana da bi se mogao smanjiti broj ekipa.
Kroz tih ~etrnaest dana Rambert je radio ne{tedimice, neprekid-
no, tako re}i sklopljenih o~iju, od zore do mraka. Lijegao je
kasno u no} i spavao tvrdim snom. Nagli prijelaz od bespo-
sli~enja na tu mu~nu rabotu oduzimao mu je snove i snagu. Ma-
lo je govorio o svom skora{njem bijegu. Jedina spomena vri-
jedna ~injenica: potkraj sedmice povjerio je doktoru da se pro{le
no}i prvi put opio. lza{av{i iz bara, on je najednom osjetio kao
da mu prepone oti~u i da sc ruke oko pazuha te`e pokre}u. Po-
mislio je da je to kuga. A jedina njegova reakcija (jedina koju
je smogao, premda se poslije slo`io s Rieuxom da je nerazum-
na) bija{e trka u najgornji dio grada. Na malome jednozn trgu,
odakle se, dodu{e, nije vidjelo more ali se vidjelo malo vi{e
neba, kriknuo je glasno, zazivaju}i svoju `enu preko gradskih
zidina. Vrativ{i se ku}i i ne na{av{i na svome tijelu nikakva
znaka intekcije, nije bio odvi{e ponosan zbog te krize koja je
do{la tako iznebuha. Rieux kaza da veoma dobro shva}a da se
~ovjek mo`e tako vladati. >>Svakako<<, zaklju~i. on, >>tno`e se de-
siti da ~ovjek po`eli da sc tako vlada.<<
- Jutros mi je gospodin Othon o vama govorio - doda na-
glo Rieux ba{ kad je Rambert htio oti}i. - Pitao me da li vas
poznam. >>Savjetujte mu<<, rekao je on, >>da se ne kre}e u kri-
jum~arskim krugovima. Zapa`en je.<<
- [to to zna~i'?
- To zna~i da se morate po`uriti.
- Hvala - re~e Rambert stisnuv{i ruku doktoru.
Stigav{i do vrata naglo se okrene. Rieux primijeti da se, prvi
put od po~etka kuge, nasmije{io.
- A za{to me ne spre~avate da odem'? Vi to mo`ete.
Rieux strese glavu svojom obi~nom kretnjom i re~e da je to
Rambertova stvar, da se on - Rambert - opredijelio za sre}u
i da protiv toga nema nikakvih argumenata. On se - Rieux -
ne osje}a sposoban da u ovoj stvari prosudi {to je dobro a {to
nije.
- Za{to mi onda velite da se po`uriin'?
Sada se Rieux nasmije{io:
- Mo`da `elim da i ja ne{to uradim za sre}u.
Sutra nisu vi{e govorili ni o ~em drugozn nego su zajedno
radili. ldu}e sedmice Rambert se kona~no smjestio u {panjol-
skoj ku}ici. U zajedni~koj odaji prostrli su mu postelju. Ka-
ko mladi}i nisu dolazili ku}i za pojedine obroke, a njega su za-
molili da {to manje izlazi, `ivio je ponajvi{e sam, jedino {to
bi razgovarao sa starom [panjolkom. Bila je sasu{ena, ko{~ata
i veoma aktivna; odijevala se crno, a njezino se tamno i navo-
rano lice isticalo ispod bi-jele kose, uredne i ~iste. Bila je {utlji-
va, ali bi se njene o~i intenzivno smije{ile ~im bi ugledala Ram-
berta.
Drugi put bi ga pitala, ne boji li se da }e svojoj `eni donijeti
kugu. On je dr`ao da je taj rizik neizbje`iv, no da je zaista mi-
nimalan dok - ostaju}i u gradu - riskiraju da budu rastavljeni
zauvijek.
- Je li dobra i umiljata'? = govorila je stara smije{e}i se.
- Jako dobra.
- Lijepa'?
- Mislim da jest.
- Ah -- odvrati ona -- to je zato.
Rambert je mozgao. Bija{e to zacijelo zato, ali je nemogu}e
da bude samo >>zato<<.
- Vi ne vjerujete u dragoga Boga'? - re~e stara koja je sva-
koga jutra i{la na misu.
Rambert priznadc da ne, a stara re~e ponovo da je to zato.
- Morate opet k njoj, imate vi pravo. [to bi vam ina~e pre-
ostalo'?
Preostalo vrijeme Rambert se vrtio i premetao izme|u go-
lih o`bukanih zidova, dodiruju}i lepeze koje su bile pri~vr{}ene
~avlima na zid ili broje}i vunene kuglice koje su obrubljivale
stolni pokriva~. Nave~e bi se vratili momci. Nisu mnogo pri~ali;
rekli bi samo da jo{ nije vrijeme. Nakon ve~ere Marcel bi do-
hvatio gitaru: slu{ali bi svirku i pili neko pi}e od anisa. Rambert
se dr`ao zami{ljeno.
U srijedu se Marcel vrati govore}i: >>Sutra o pono}i. Budi
spreman<<. Od one dvojice koji su s njima stra`arili, jedan je
obolio od kuge, a drugi, koji je obi~no spavao s njima u istoj
sobi, bio je na motrenju. Tako }e za dva do tri dana Marcel
i Louis biti sami. Tokom no}i uredit }e posljednje potankosti.
Dakle sutra. Rambert im zahvali. >>Jeste li zadovoljni?<< upita
stara. On re~e da jest, ali je mislio na drugo.
Sutradan je nebo bilo te{ko; vru}ina bija{e vla`na i zagu{lji-
va. Vijesti o kugi nisu bile dobre. Stara je [panjolka ipak sa~u-
vala svoju vedrinu. >>Svijet je gre{an<<, re~e, >>prema tome...<<
Kao Marcel i Louis, tako je i Rambert bio do pasa gol. No {to
god radio znoj mu je curio izmedu ramena i na prsima. U svi-
jetlom polumraku ku}e sa zatvorenim kapcima, njihovi su tru-
povi bili tamni i blistavi kao da su prevu~eni lakom. Rambert
se vrtio okolo ne govore}i ni{ta. Najednom se oko ~etiri sata
poslije podne obu~e i objavi da }e iza}i.
- Pozor - re~e Marcel - o pono}i. Sve je spremno.
Rambert ode k doktoru. Rieuxova majka re~e Rambertu, da
se njen sin nalazi u gornjogradskoj bolnici. Pred stra`om na ula-
zu vrzla se ista gomila kao onomadne. >>Razlaz<<, govorio je ser-
`an s izbezumljenim o~ima. Ljudi su se razilazili, ali bi se opet
vra}ali. >>Nema se {to ~ekati<<, nastavljao je stra`ar, kojemu je
znoj probio bluzu. To su znali i oni drugi, ali su ipak ostajali
premda je vru}ina bila ubita~na. Rambert poka`e ser`anu svoju
propusnicu, a vojnik mu re~e gdje radi Tarrou. Vrata su gledala
na dvori{te. Srete oca Panelouxa koji je izlazio iz ureda.
U maloj prljavobijeloj prostoriji koja je vonjala na apoteku i
vla`no platno sjedio je Tarrou za crnim pisa}im stolom, rukave
je od ko{ulje zavrnuo, a rup~i}em je kao tamponom lupkao po
pregibu ruke da bi pokupio znoj.
- Jo{ ste ovdje'? - re~e.
- Da, htio bih govoriti s Rieuxom.
- On je u dvorani. No kad bi se moglo bez njega, *5ilo bi
bolje.
 - Za{to'?
- Premoren je. [tedim ga gdje stignem.
Rambert je gledao Tarroua. Smr{avio ~ovjek. Umor je brkao
crte njegova lica pa i sam pogled. Sna`na njegova ramena sku-
pi{e se u klupko. Netko pokuca na vratima, u sobu uc*e bolni~ar,
odjeven u bijelo s maskom na licu. Stavi Tarrouu na stol paketi}
cedulja i glasom koji je platnena maska prigu{ila re~e kratko:
>>[est.<< Onda izac*e. Tarrou pogleda novinara i pokaza na cedu-
lje, rasporediv{i ih u obliku lepeze.
- Fine cedulje, je li'? E, ba{ nisu fine: to su umrli. Umrli od
pro{le no}i.
Njegovo se ~elo nekako izdubilo. Preklopi cedulje.
- Jedino {to nam preostaje jest knjigovodstvo.
Tarrou ustade upiru}i se o stol.
- Ho}ete li doskora oti}i'?
- Danas o pono}i.
Tarrou re~e da se tome veseli i neka se ~uva.
- Kazujete li to iskreno'?
Tarrou slegne ramenima:
- U mojim godinama ~ovjek je silom prilika iskren. Lagati
je prenaporno.
- Tarrou - re~e novinar - htio bih vidjeti doktora. Oprostite.
- Znam, on je huznaniji od mene. Idemo k njemu.
- Nije to - re~e Rambert tegobno. I stane.
Tarrou ga pogleda i najednom se nasmije{i.
Po|o{e malim hodnikom koji je bio obojen jasnozeleno, a
rasvjetom je podsje}ao na akvarij. Upravo prije nego }e sti}i do
dvostrukih staklenih vrata iza kojih se ~udno kretahu neke sje-
ne, Tarrou se zaustavi i uvede Ramberta u posve malu prostoriju
koja je bila sva oblo`ena zidnim ormarima. Otvori jedan od njih,
izvadi iz sterilizatora dvije maske od hidrotilne gaze, pru`i jed-
nu Rambertu i re~e mu da se njome za{titi. Novinar ga upita
da li to ~emu slu`i, a Tarrou odvrati da ne slu`i ni~emu, no da
to daje ljudima pouzdanje.
Otvori{e staklena vrata{ca. Golema dvorana s hermeti~ki za-
tvorenim prozorima, mada je ljeto. Visoko na zidovima zuje
aparati koji obnavljaju uzduh, a njihova izvijena krila{ca mije-
{aju gusti i pregrijani zrak iznad dva niza sivih postelja. Ljudi,
odjeveni u bijelo, kre}u se polagano u okrutnoj svjetlosti {to se
slijeva kroz visoke prozore na~i~kanc re{etkama.
Doktor je upravo incidirao prepone bolcsnika koga su ra{~e-
tvorena dr`ale dvije bolni~arke, svaka s jedne strane kreveta.
Kad se pridigao, spustio je instrumente na pladanj, koji mu je
pru`io pomo}nik i zastao ~askom nepomi~an gledaju}i ~ovjeka
koga su upravo povijali.
- [to je novo'? - re~e Tarrou koji se bio primakao.
- Paneloux pristaje da zamijeni Ramberta u domu za karan-
tenu. Mnogo je ve} uradio. Preostaje samo ekipa za pronala-
`enje bolesnika; nju }e trebati regrupirati, kad Rambert ode.
Rieux potvrdi glavom.
- Castel je zavr{io prvu seriju svoga ejepiva. Predla`e da iz-
vr{imo pokus.
- Ah - odvrati Rieux - to je dobro.
- I onda, do{ao je Rambert.
Rieux se okrene.
- [to vi tu radite'? To nije va{e mjesto.
Tarrou re~e daje ure|eno za danas o pono}i a Rambert doda:
>>U na~elu<<.
Svaki put kad bi netku od njih govorio, gaza se na licu na-
dimala i vla`ila na mjestu usana. To je stvaralo pomalo irealan
dojam, kao da razgovaraju neke statue, {to li'?
- Htio bih s vama govoriti - re~e Rambert.
- Ako ho}ete, iza}i }emo zajedno. Po~ekajte me u Tarrouovu
uredu.
Malo kasnije Rambert i Rieux sjedo{e straga u doktorova ko-
la. Tarrou je {ofirao.
- Nema vi{e benzina - re~c ovaj kad su kola krenula. - Sutra
}emo hodati pje{ke.
- Doktore -- re~e Rambert -ja ne odlazim, ho}u ostati s vama.
Tarrou se nije makao nego je nastavio upravljati. Rieux ni-
kako da izroni iz svoga umora.
- A onda'.' - re~e promuklim glasom.
 Rambert odgovori da je ponovo razmislio da vjeruje i dalje
u ono {to je vjerovao no da bi se - ako ode - morao stidjeti.
To bi ga smetalo, pa ne bi mogao Ijubiti onu koju je ostavio.
No Rieux se uspravi i re~e odlu~nim glasom da je to glupo i
da nije sramota kad netko vi{e voli sre}u.
- Da - re~e Rambert - no ~ovjek se mo`e stidjeti ako je
sretan jedino on.
Tarrou koji je dotad {utio ne okre}u}i prema njima glavu,
re~e sada da valja birati. Ako Rambert ho}e dijeliti s ljudima
njihovu nesre}u, ne}e imati kad da bude sretan.
- To nisam mislio - re~e Rambert. - Uvijek sam dr`ao da
sam strana* u tome gradu i da nemam s vama nikakva posla.
No sada, po{to sam vidio ono {to sam vidio, znam da nisam
stranac, htio ja ili ne htio. Ta se pripovijest ti~e svih nas.
Nitko nije odgovarao, a Rambert je, rekao bih, postao ne-
strpljiv.
- Vi to napokon i znate! [to biste ina~e radili u toj bolnici'?
Jeste vi odabrali, jeste se vi odrekli sre}e'?
Ni Tarrou, ni Rieux nije odgovarao. [utnja je potrajala du-
go, sve dok se nisu pribli`ili doktorovoj ku}i. I Rambert ponovi
pitanje jo{ odlu~nije. A samo se Rieux okrenu prema njemu.
Te{ko se pridizao:
- Oprostite, Ralnbert - re~c - ali ja ne znam ni{ta. Ostanite
s nama kad to `elite.
Auto je naglo skrenuo, kao da ga je zanijelo, a doktor za{uti.
Onda nastavi gledaju}i preda se.
- Ni{ta na svijetu ne vrijedi toliko da bi se ~ovjek odvratio
od svoje sre}e. A ipak, ja se, eto, odvra}am, a n.e znam za{to.
're{ko se spustio na svoje sjedalo.
- To je einjenica i bog - re~e umorno. - Registrirajmo je i
povucimo zaklju~ak.
- Koji zaklju~ak'? - upita Rambert.
- Ah - odvrati Rieux - ne mo`e ~ovjek lije~iti i spoznavati
u isti mah. Vra}ajmo, dakle, zdravlje i {to br`e, to bolje. To je
hitnije.
O pono}i Tarrou i Ricux obja{njavahu Rambertu plan grad-
skog predjela koji }e kontrolirati da bi pronalazio bolesnike.
Uto Tarrou pogleda na sat. Dignuv{i glavu, srete Rambertov po-
gled:
- Jeste li obavijestili'?
Novinar ponikne o~ima:
- Poslao sam im poruku - re~e s mukom - prije nego sam
do{ao da vas posjetim.
Castelov serum isku{an je posljednjih dana mjeseca listopa-
da. To je zaista bila posljednja nada Rieuxova. Ako to ne uspije,
grad }e biti izvrgnut hirovima bolesti, bilo da epidemija nastavi
svoje djelovanje mjesece i mjesece, bilo da joj se prohtije stati
bez pravoga razloga.
Uo~i dana kad je Castel pohodio Rieuxa, sin gospodina Otho-
na bija{e obolio, a ~itava je obitelj bila u karanteni. Majka koja
je netom iza{la iz karantene na{la se sada iznova izolirana. Stro-
go se pridr`avaju}i propisa, sudac je bio pozvao doktora ~im je
na tijelu djeteta prepoznao znakove bolesti. Kad je Rieux stigao,
otac i mati stajahu pokraj kreveta. Djevoj~ica je bila udaljena.
Dijete je bilo u fazi klonulosti, pa se dalo pregledati bez otpora.
Kad je doktor pridigao glavu, srete pogled suca, a za njim bli-
jedo lice majke koja bija{e stavila rup~i} na usta i slijedila sve
doktorove kretnje {irom otvorenim o~ima.
- Je li da jest'? - re~e sudac hladno.
- Jest - odvrati Rieux, gledaju}i ponovo dijete.
Maj~ine se o~i pro{iri{e, ali jo{ uvijek nije progovorila. I su-
dac je {utio; onda re~e ti{im glasom:
- E onda, doktore, moramo ~initi kako je propisano.
Rieux je izmicao pogledu majke koja je jo{ uvijek dr`ala na
ustima rup~i}.
- Odmah }emo - re~e krzmaju}i - ako mogu telefonirati...
Gospodin Othon re~e da }e ga odvesti do telefona. No doktor
se okrenu `eni:
- Jako mi je `ao. Morali biste spremiti najpotrebnije stvari.
Znate kako je.
^inilo se da je gospoc*a Othon bila zate~ena. Gledala je u
pod.
 - Da - re~e i strese glavom - to }u i u~initi.
Prije no {to }e ih ostaviti, Rieux nije mogao odoljeti da ih
ne upita ne trebaju li {togod. @ena je jo{ uvijek {utke gledala.
No sada je sudac odvrnuo pogled.
- Ne - re~e i proguta zatim pljuva~ku - ali spasite moje di-
jete.
Karantenu kojaje s po~etka bila puka formalnost, organizirali
su Rieux i Rambert veoma strogo. Naro~ito su zahtijevali, da
~lanovi obitelji budu odijeljeni jedni od drugih. Ako se jedan
~lan zarazio bez svoga znanja trebalo je sprije~iti da mogu}nosti
{irenja ne budu prevelike nego udesiti da budu {to manje. Rieux
objasni te razloge sucu koji mu dade pravo. No `ena njegova i
on izmijeni{e takav pogled da je doktor osjetio kako ih taj ra-
stanak te{ko pogac*a. Gospoda Othon i njena djevoj~ica mogle
su biti smje{tene u hotel kojim je upravljao Rambert. No za
suca istra`itelja bilo je mjesta jedino u logoru za izolaciju {to
gaje prefektura spremila na op}inskom stadionu s pomo}u {ato-
ra {to ih posudi{e nadzorni{tvo cesta i poduze}e za izvoz sme}a.
Rieux se ispri~a, ali gospodin Othon re~e da propisi vrijede za
sve i da valja slu{ati.
Dijete je pak prevezeno u pomo}nu bolnicu i smje{teno u
jednom biv{em razredu gdje su bili postavljeni kreveti. Nakon
dvadesetak sati Rieux zaklju~i da je slu~aj beznadan. Malo je
tijelo pu{talo da ga zaraza pro`dire, a da se uop}e nije opiralo.
Posve mali buboni, bolni, no jedva oblikovani, blokira{e ~lanke
njegovih sitnih i krhkih udova. Bilo je svladano unaprijed. Sto-
ga je i Rieux pomislio da isku{aju na njemu Castelov serum.
Istoga dana, nakon ve~ere, pristupi{e dugotrajnom cijepljenju,
ali ne postigo{e nikakvu reakciju. Sutradan, rano u zoru, svi se
nac*o{e kod maloga dje~aka da bi vidjeli kako je ispao odsudni
pokus.
Iza{av{i iz svoga mrtvila, dijete se gr~evito obrtalo u postelji.
Dr. Castel i Tarrou bijahu uz njega od ~etiri sata ujutro, prate}i,
korak po korak, napredovanje i zaustavljanje bolesti. Na uzglav-
lju je masivno tijelo Tarrouvo bilo malo pogrbljeno. Kod nogu
je, sjede}i kraj Rieuxa koji je stajao uspravan, stari Castel ~itao,
tobo`e sasvim mirno, neko staro djelo. Malo-pomalo, kako se
danilo, u negda{njoj {kolskoj dvorani bivalo je svjetlije. Pristi-
zali su ostali. Najprije Paneloux koji se smjestio s druge strane
kreveta su~elice Tarrouu i prislonio uza zid. Bolni izraz ~itao
se na njegovu licu, a svi oni dani kad se osobno bio zalo`io
iscrtali su bore na njegovu rumenom ~elu u koje je navalila krv.
Stigao je i Joseph Grand. Bilo je sedam sati, a ~inovnik se ispri-
~a {to se zadihao. Ostat }e samo na~as, mo`da ve} znaju ne{to
pouzdano. Ne rekav{i ni{ta, Rieux mu poka`e dijete koje se za-
tvorenih o~iju, izobli~ena lica, stisnutih zubi, iscrpljeno, uko~e-
na tijela, kretalo i okretalo zdesna nalijevo, namje{taju}i glavu
na nepresvu~enom jastuku. Kad se toliko razdanilo da su se na
crnoj plo~i {to je ostala na svome mjestu mogli razabrati tragovi
nekada{njih jednad`bi, stigao je Rambert. Naslonio se na donji
dio susjednoga kreveta i dohvatio paketi} cigareta. No tek je
pogledao dijete, stavio je cigarete u d`ep.
]astel je, sjede}i jo{ uvijek, gledao Rieuxa preko svojih na-
o~ala:
- Imate li vijesti od oca'?
- Ne - re~e Rieux - on je u izolacionom logoru.
Doktor je sna`no stisnuo pre~ku kreveta u kojem je stenjalo
dijete. Nije skidao o~iju s maloga bolesnika koji se posve uko-
~io, uvukao struk i polako ra{irio ruke i noge. Iz maloga, golog
tijela ispod vojni~kog pokriva~a izvijao se vonj vune i jetkoga
znoja. Dijete je malko olabavilo, poteglo ruke i noge prema sre-
di{tu postelje i, sved slijepo i gluho, disalo, rekao bih, sve br`e.
Rieux susrete Tarrouov pogled i odvrati pogled.
Vidjeli su ve} umirati djecu, jer strahovlada ve} mjesecima
ne bira koga }e, ali nikada nisu pratili dje~je muke minutu po
minutu, kako to ~ine ovoga jutra. Muke, nametnute nevinoj dje-
~ici, u~ini{e im se uvijek ono {to zaista jesu, to jest sablazan.
No do tog dana oni se sabla`njavahu apstraktno, jer nikada nisu
proznatrali agoniju nevina djeteta.
Uto se dijete, kao da ga je netko ugrizao za `eludac, ponovno
svinulo i slabo zastenjalo. Nekoliko sekundi osta udubljeno, da
tako ka`em, potresano konvulzivnim trzajima, kao da se krhka
tjelesna armatura svija pod bijesnim vihorom kuge i puca pod
ponovljenim zamasima groznice. Onda je bura pro{la, dijete se
malo smirilo, groznica kanda se povukla i napustila maloga bo-
lesnika; pustila ga na obali, vla`noj i otrovanoj'gdje po~inak
podsje}a ve} na smrt. Kad ga je `arka bujica opet zahvatila, po
tre}i put, i ne{to ga pridigla, dijete se zgr~i, uzma~e u dno kre-
veta, prestravljeno ognjem koji ga je izjedao. Mali je ludo za-
mlatarao glavom, odbaciv{i svoj pokriva~. Krupne suze izbijahu
iz upaljenih vjecta, poteko{e njegovim olovnastim licem, a na
kraju krize, iscrpljeno, gr~e}i svoje ko{tunjave noge i ruke s
kojih u posljednjih ~etrdeset i osam sati nestade mesa kao da
se rastopilo, dijete poprimi u svom krevetu pozu Raspetoga {to
je djelovalo gotovo groteskno.
Tarrou se nagnu i te{kom svojom {apom otare malo li{ce,
oblito suzama i znojem. Od nekog vremena Castel je bio zaklo-
pio knjigu; gledao je bolesnika. Po~eo je neku re~enicu, ali se
morao naka{ljati da bi mogao zavr{iti jer ga je naglo izdao glas:
- Nije bilo jutarnje remisije, je li, RieuX?
Rieux re~e da nije, ali da se dijete opire dulje nego {to je
normalno. Tada Paneloux, naslonjen. malo na zid, re~e muklo:
= Ali mora umrijeti, samo bi dulje trpio.
Rieux se naglo okrenu prema njemu i otvori usta da ne{to
ka`e, ali za{uti, energi~no se obuzda i vrati se pogledom djetetu.
U dvorani se sasvim razdanilo. Svjetlost kao da je nabujala.
Na ostalih pet kreveta ne{to se micalo i stenjalo. ali suzdr`lji-
vo i, rekao bih, usklac*eno. .Iedino onaj koji je vikao na dru-
gom kraju dvorane, viknuo bi u redovitim razmacima, ali ne
preglasno, a ta je vika zvu~ala vi{e kao ~udenje nego kao bol.
^inilo se da se bolesnici vi{e ne pla{e onoliko koliko su se pla-
{ili u po~etku. Sada je u na~inu kako su primali bolest bilo ne{to
kao privola, gotovo odobravanje. Jedino sc dijete opiralo svim
silama. Rieux koji je od vremena pipao bilo, bez ikakve potre-
be, dabome, samo da izac*e iz bespomo}ne nepokretnosti u kojoj
se nalazio, osje}ao je sada, zatvoriv{i o~i kako se ta uzbuna pre-
ple}e i stapa s njegovom vlastitom krvi. Smije{ao se i stopio*
mu~enim djetetom i ku{ao mu pomo}i i podr`ati svojom sna-
gom koja jo{ bija{e netaknuta. No sjedinjena na trenutak, nji-
hova se bila opet razic*o{e; dijete mu je opet, izmaklo, a njegov
se trud gubio u prazno. Pustio je stoga krhki ~lanak djeteta i
vratio se na svoje mjesto. Uzdu` bijelo okre~enih zidova svjet-
lost je prelazila s ru`i~astog na `uto. Iza stakla vru}e je prije-
podne po~elo pr{tati. Jedva su ~uli Granda koji je odlaze}i iz-
javio da }e se vratiti. Svi su ~ekali. Dijete je sklopilo o~i, reklo
bi se da se ne{to smirilo. Ruke, postav{i nalik na ~aporke, ritmi-
~ki su greble i duble obje strane kreveta, kao da oru. Onda se
podigo{e, stado{e grepsti jorgan na mjestu koljena i najednom
dijete previne noge, skupi stegna pokraj trbuha i smiri se sa-
svim. Nato prvi put otvori o~i i pogleda Rieuxa koji se na{ao
pred njim. Na njegovu upalom licu koje se skrutnulo u sivu
glinu, otvori{e se usta i gotovo istoga trenutka izleti iz njih krik,
kontinuirani krik {to ga je disanje djeteta jedva nijansiralo, a
~itava se prostorija ispuni najednom tim jednoli~nim nesklad-
nim protestom, koji je bio tako malo ljudski te bi rekao da ne
dolazi od jednog ~ovjeka nego da se to jada i protestira ~itavo
~ovje~anstvo. Rieux stisne zube, a Tarrou se okrene. Rambert
se priklju~i krevetu i smjesti se kraj Castela koji sada zatvo-
ri knjigu koja bija{e ostala otvorena. Paneloux promotri dje~ja
usta, nagrdena bole{}u, puna bezvremenskih krikova. Spusti se
na koljena, a svima se u~ini prirodno kad su ~uli kako izgovara
malo prigu{eno, ali razgovijetno, pored anonimne tu`aljke koja
nikako da prestane: >>Bo`e moj, spasi ovo dijete!<<
No dijete je i dalje kri~alo, a bolesnici oko njega stado{e se
gibati i premetati. Onaj kojije na drugome kraju dvorane cijelo
to vrijeme povikivao, sada je ubrzao ritam svoje tu`aljke koja
se na koncu prometnu u pravcate krikove, dok su drugi jaukali
i stenjali sve ja~e i ja~e. Golemi talas jecaja razlio se dvoranom,
preplavljaju}i Panelouxovu molitvu, a Rieux, dr`e}i se gr~evito
za krevet kao za polugu na kormilu broda, zaklopi o~i, omam-
ljen umorom i gac*enjem.
Kad ih je opet otvorio, nade kraj sebe Tarroua.
- Moram oti}i - re~e Rieux -ja to vi{e ne mogu podnijeti.
No bolesnici odjednom za{utje{e. Doktor naknadno shvati,
da su krikovi djeteta oslabili, da jo{ uvijek slabe i da su upravo
prestali. Oko njega ponovo odjeknu tu`aljka, ali potmulo, kao
daleka jeka borbe koja se, eto, zavr{ila. Jer ona je doista bila
zavr{ena. Castel je bio pre{ao na drugu stranu kreveta, i rekao
onda da je gotovo. Otvorenih usta, ali nijeIno, dijete je po~ivalo
na izdubljenoj postelji pod zbr~kanim pokrivalom. Sasvim se
najednom usitnilo, a na licu ostado{e tragovi suza.
Paneloux se pribli`i krevetu i napravi gestu kao da blago-
slivlja. Onda skupi svoju halju i izade prolazom u sredini dvo-
rane.
- Ho}emo li jo{ uvako'? - upita Tarrou dr. Castela.
Stari je doktor stresao glavom.
- Mo`da - re~e s usiljenim smije{kom. - Ipak je na koncu
dugo odolijevao, je li'?
No Rieux je ve} napu{tao dvoranu tako naglim korakom i s
takvim licem da je Paneloux, koga bija{e prestigao, pru`io ruku
da ga zadr`i.
- Nemojte, doktore - re~e sve}enik.
No Rieux se ne zaustavi, nego se samo okrene i dobaci mu
bijesno:
- Ah, taj je barem bio nedu`an, je li'?
Onda ponovo okrene glavu te iza{av{i iz dvorane prije Pane-
louxa sti`e nakraj {kolskoga dvori{ta. Ondje sjede na klupu iz-
mec*u dva pra{na stabalca i otare znoj koji mu je curio u o~i.
Htio je vikati kako bi razvezao ~vor koji mu se opleo oko srca i
stra{no ga,stisnuo. Vru}ina se polako trusila izme|u fikusa. Pla-
vo jutarnje nebo hitro se pokrivalo bjelkastom navlakom poput
jastu~nice {to je ~inila zrak jo{ zagu{ljivijim. Rieux se opustio
na klupi. Gledao jc grane, nebo, a polako mu se vra}alo nor-
malno disanje; po~eo je svarivati svoj umor.
- Za{to ste mi govorili tako srdito'? - re~e jedan glas iza nje-
ga. - I za mene je taj prizor bio nepodno{ljiv.
Rieux se obrati Panelouxu:
- lstina je - re~e. - Oprostite mi. No umorje isto {to i ludilo.
Ima u tom gradu momenata kad se sve u meni buni i potiskuje
sve druge osje}aje.
 - Razumijem - promnnlja Paneloux. -- ^ovjek se buni jer to
prema{uje ljudslni mjeru. No mo`da moramo ljubiti ono {to ne
mo`emo shvatiti.
Rieux se naglo uspravi. Gledao je Panelouxa svom snagom
i svom stra{}u kojoj se mogao dovinuti. Onda strese glavom.
- Ne, ^asni o~e = re~e on. -- Ja zami{ljam ljubav druk~ije.
Do posljednjega ~asa odbijat }u ljubiti svijet gdje djeca bivaju
mu~ena.
Panelouxovo se lice poremeti i smrkne: kao da je preko njega
pr*{la sjena.
-- Ah, doktore - re~e `alosno - shvatio sam upravo {to zna~i
milost.
No Rieux se opet bio spustio na klupu. Iz dubine svoga umo-
ra koji ga je opet obuzeo odvrati blago:
- Znam da je nemam, znam. Ali o tom ne}u s vama rasprav-
Ijati. Mi radimo zajedno, radimo za ne{to {to nas sjedinjuje, {to
je iznad huljenja i molitve. Samo to je va`no.
Paneloux sjede pokraj Rieuxa. ^inilo se da je ganut.
- Da - re~e - da, i vi radite za spas ~ovjeka.
Rieux se poku{a nasmije{iti.
- Spas ~ovjeka prevelika je rije~ za moj posao. Ja ne idem
tako daleko. Mene zanima njegovo zdravlje, najprije njegovo
zdravlje.
Paneloux je kolebao.
- Doktore - re~e. .
Ali se zaustavi. I na njegovu je ~elu potekao znoj. Promrmlja:
>>Zbogom<<, a kad je ustao, njegove su se o~i blistale. Spremio
se da krene, kadli Rieux, koji je ne{to mozgao, ustane takoder
i pode prema njemu:
- Molim vas jo{ jcdnom, da mi oprostite. Taj se ispad ne}e
ponoviti.
Paneloux pru`i ruku i re~e `alosno:
- A ipak vas nisam uvjerio!
- Pa {ta onda'? - nato }e Riuex. - .la mrzim smrt i bolest, vi
to dobro znate. A htjeli vi ili ne htjeli, mi smo obojica pozvani
da trpimo i da suzbijamo i bolest, i smrt.
 Rieux je zadr`ao Panelouxovu ruku:
- Vidite - re~e izbjegavaju}i pritom da ga pogleda - ni sam
Bog ne mo`e nas sada rastaviti.

Otkako je u{ao u zdravstvene odrede, Paneloux nije nikako

napu{tao bolnice i mjesta gdje bi susretao kugu. Mectu spasio-
cima zauzeo je znjesto koje znu je - po njegovu zni{ljenju - pri-
padalo, to jest mjesto u prvizn redovizna. Prizori smrti nisu mu
uzmanjkali. Preznda je u na~elu bio za{ti}en serumom, briga za
vlastiti `ivot nije znu ostala nepoznata. Naoko je uvijek bio zni-
ran. Ali od onoga dana kad je gledao tako dugo uzniranje djeteta
sav se nekako proznijenio. Na njegovu licu ocrtavala se sve ve}a
napetost, a kad je jednoga dana rekao Rieuxu, smije{e}i se, da
sprema raspravu o tezni: >>Mo`e li sve}enik konzultirati lije~ni-
ka'?<< doktoru se u~inilo da se radi o ne~em ozbiljnijezn nego
bi ~ovjek rekao slu{aju}i Panelouxa. Kako je doktor za`elio da
upozna tu raspravu, Paneloux re~e da }e na znisi za znu{kar-
ce odr`ati propovijed i da }e tozn prilikozn iznijeti neke svoje
znisli.
- Bilo bi mi drago, doktore, kad biste do{li; predmet }e vas
zanimati.
Dan je bio silno vjetrovit kad je ~asni otac po drugi put pro-
povijedao. Istini za volju treba kazati da su slu{atelji bili rje-
c*e posijani nego prvi put. Jer ta vrsta priredbe nije vi{e iznala
za na{e sugradane ~ar novosti. U te{kim okolnostizna u koji-
ma je grad `ivio i sama rije~ >>novost<< izgubila bi svoj smisao.
Uostalozn, ve}ina je ljudi nadomjestila vjersku praksu kojekak-
vim praznovjerjima, dok su drugi potpuno napustili vjerske du`-
nosti ili bi svoju pobo`nost uskladili s potpuno nemoralnim pri-
vatnim `ivotozn. No svi su radije nosili za{titne znedalje ili aznu-
lete sv. Roka nego da idu na znisu.
Kao priznjer znogu se navesti razna proro~anstva kojima su
se na{i sugrac*ani slu`ili upravo neuznjereno. Tako su u prolje}e
svakoga ~asa o~ekivali da }e bolest prestati, a nikome nije palo
na pamet da se raspita i zatra`i od bli`njega pobli`e podatke
o trajanju epidemije. Za{to da se raspituju kad epidemije ionako
ne}e biti'? No kako su dani prolazili, stado{e se pribojavati da
toj nesre}i ne}e nikada biti kraja i smjesta se pojavi nada u srci-
ma svih na{ih sugradana da }e kuga tada i tada prestati. Gradom
su kolala svakojaka proro{tva koja poteko{e od vra~a i ~arob-
njaka ili pak svetaca katoli~ke crkve. Gradski tiskari brzo uo~i{e
da bi to mogli iskoristiti, pa objavi{e u brojnim primjercima
tekstove koji su kolali po gradu. Pritnijetiv{i da je radoznalost
publike nezasitna, dado{e se u potragu, tra`e}i u gradskim bi-
bliotekama svjedo~anstva {to ih pru`a anegdotisti~ka povijest,
i ra{iri{e ih po gradu. Kad je i historija iscrpla zalihu proro~an-
stva, naru~i{e ih kod novinara koji se - bar u toj prilici - poka-
za{e isto tako kompetentni kao njihovi uzori iz pro{lih vjekova.
Neka su od tih proro~anstva izlazila u feljtonu novina, a ljudi
ih nisu ~itali manje pomno nego ljubavne zgode koje bi ~itali
na tome mjestu u doba zdravlja. Neka od tih predvictanja osni-
vahu se na bizarnim ra~unima u koje bi ulazila tisu}a u oznaci
godine, broj umrlih i broj mjeseci koji su protekli pod re`imom
kuge. Drugi su pravili usporedbe s velikim kugama povijesti,
otkrivaju}i sli~nosti (koje su proroci zvali konstantama) i s po-
mo}u ra~una koji nisu bili manje ~udnovati izvla~ili iz njih po-
uke s obzirom na sada{nju ku{nju. Ipak je publika najvi{e ci-
jenila ona proro{tva koja najavljuju jezikom apokalipse nizove
doga|aja od kojih je svaki mogao biti onaj koji se sru~io na na{
grad, a sve to bija{e tako slo`eno i spleteno da se moglo tu-
ma~iti na sve mile na~ine. I tako Nostradamus i sv. Odila bijahu
konzultirani svakoga dana veoma uspje{no. A sva su ta proro-
{tva imala na koncu ne{to zajedni~ko: bijahu ipak utje{na. Samo
kuga nije bila utje{na.
Ta su, dakle, praznovjerja nadomje{tala na{im sugrac*anima
vjeru i zatoje Panelouxova propovijed odr`ana u crkvi koja nije
bila sasvim ispunjena. Dvije tre}ine. Kad je one ve~eri Rieux
stigao, vjetar {to se provla~io kroz dvokrilna vrata koja se sama
zatvarahu slobodno je kolao medu slu{ateljstvom. Crkva je bila
hladna i nijema, prisutni bijahu isklju~ivo mu{karci. U takvoj
okolini Rieux zauzme mjesto i spazi Panelouxa gdje se uspinje
na propovjedaonicu.
 Govorio je mnogo bla`e i pomirljivije nego prvi put, a slu-
{aoci primijeti{e u nekoliko mahova da se t* svom izra`avanju
koleba. 1 eudno, nije vi{e govorio >>vi<<, nego >>mi<<.
Ipak je njegov glas pomalo oja~ao. Po~eo je time da je pod-
sjetio slu{aoce da je, evo, mjesece i mjesece kuga medu nama,
pa je sada bolje poznamo jer smo je vidjeli toliko puta gdje
sjeda za na{ stol ili do uzglavlja onih koje volimo; gdje stupa
uz nas ili nas ~eka na radili{tu. Sada }emo, dakle, mo}i mo`-
da primiti bolje no prije ono {to nam je govorila bez prekida
i {to u onom iznena|enju nismo mo`da dobro slu{ali. Ono {to je
otac Paneloux propovijedao ve} jednom na istom mjestu, mo`-
da je on, to se doga|a svima (pri tome se udario u prsa), mo`da
je to uvjerenje smislio i izrekao bez kr{}anske ljubavi. Ipak je
istina istina, a valja je imati na umu, ma {to se dogodilo. Naj-
te`a ku{nja ipakje za kr{}anina korist i povlastica. Ako kr{}anin
mora tra`iti svoju korist, kakva je to korist, od ~ega se sastoji
i gdje je mo`e na}i'?
Uto se Rieuxu u~ini da se ljudi oko njega udobno smje{taju:
upiru se o naslon klupe i naslanjaju {to je mogu}e zgodnije.
Jedna od podstavljenih vrata na ulazu lupkala su amo-tamo, a
netko se maknuo sa svoga mjesta da bi ih zadr`ao. A Rieux,
rastresen tim gibanjem, jedva je ~uo Panelouxa koji je nastav-
ljao svoju propovijed. Kazivao je otprilike da ne moramo ku{ati
da bismo objasnili kugu nego da moramo nastojati kako bismo
iz nje izvukli pouku. Rieux mutno shvati da - prema Panelouxu
- tu se nema {to obja{njavati. Njegov je interes `ivnuo kad je
Paneloux istakao da ima stvari, koje se mogu objasniti pred li-
cem Bo`jim, i takvih koje se ne mogu objasniti. lma dakako
dobro, ima i zlo, a ve}inom je vrlo lako kazati {to ih dijeli. No
pote{ko}e po~inju unutar zla. Postoji na primjer zlo koje je za-
cijelo nu`no, i zlo koje je tobo`e beskorisno. Jedno je don Juan,
survan u pakao, drugo je dijete koje umire. Jer ako je pravedno,
da razvratnik bude ka`njen, za{to znora patiti dijete'? A nema
na svijetu zaista va`nije stvari nego je patnja djeteta; u`as koji
ta patnja izaziva i razlozi koje valja prona}i da bismo sve to
objasnili. lna~e nam Bog sve u `ivotu olak{ava, pa nije te{ko
ni zaslu`no vjerovati. Tu nas je, naprotiv, pritisnuo o zid. Tako
se na|osmo pod zi|em kuge, a svoju kr{}ansku korist moramo
prona}i u njezinoj smrtonosnoj sjeni. Otac Paneloux nije se htio
poslu`iti jednostavnim i lakim mogu}nostima da bi se popeo
preko tog zida. Bilo bi mu na primjer lako re}i da vje~nost ne-
beskih slasti koje ~ekaju dijete mo`e nadoknaditi njegove muke.
Ali on stvarno ne zna kako je. Tko uop}e zna da li vje~no tra-
janje neke radosti mo`e izravnati i nadoknaditi jedan trenutak
Ijudske boli'? Onaj koji bi to ustvrdio ne bi svakako bio kr{}a-
nin, jer je njegov Spasitelj upoznao bol u svim udovima i u
du{i. Ne, on }e ostati podno zida, vjeran onom raspe}u kojemu
je simbol kri`; ostat }e licem u lice s patnjom djeteta. Kazat }e
bez bojazni onima koji ga danas slu{aju: >>Bra}o, do{ao je ~as.
Valja sve vjerovati ili sve pore}i. A tko bi se medu vama usudio
sve pore}i'?<<
Doktor je jedva imao vremena da pomisli kako se ~asni otac
kre}e na rubu hereze, kadli ovaj nastavi, isti~u}i sna`no, da je
to tra`enje povlastica kr{}anima, njegova nagrada i korist. To
je i njegova krepost. ^asni je otac znao da }e izvjesna pretjera-
nost, koja je sastavni dio te kreposti, sablazniti one pojedince
koji su navikli na bla`u i obi~niju moralku. Ali religija u doba
kuge ne mo`e biti svakida{nja religija, pa ako Bog mo`e do-
pustiti, pa i po`eljeti, da se du{a ~ovjekova nau`iva u doba sre-
}e, da po~ine, on isto tako ho}e da bude pretjerana u pretjerano
doba. Danas Bog ~ini svojim stvorenjima milost time {to ih gu-
ra u nesre}u koja je dovoljno velika, da bi ponovo na{li i prih-
vatili najve}u krepost, to jest da bi se opredijelili za Sve ili Ni-
{ta.
Jedan je svjetovni autor prije mnogo vjekova ustvrdio da je
otkrio tajnu crkve, ustvrdiv{i da nema ^istili{ta. Time je htio
natuknuti da nema polovi~nih mjera, da postoji samo Raj i Pa-
kao te da ~ovjek mo`e biti samo spa{en ili proklet, onako kako
je sam odabrao. To je - prema Panelouxu - krivovjerje koje se
mo`e roditi samo u du{i raspu{tenoj i razuzdanoj. Jer postoji
^istili{te. No ima zacijelo razdoblja kad ne valja polagati velike
nade u ^istili{te; epoha kad se ne mo`e govoriti o lakim grije-
sima. Svaki je grijeh u takvo doba smrtan, svaka nemarnost i
te kako ka`njiva. Dakle, sve ili ni{ta.
Paneloux stade, a Rieux za~u u taj ~as zavijanje vjetra koji
je sada puhao udvojenom snagom ispod crkvenih vrata. Propo-
vjednik je uto po~eo kazivati da krepost potpunog prihva}anja
o kojoj govori, ne mo`e biti shva}ena u su`enom smislu koji
joj obi~no pridajemo; da se ne radi o banalnom pomirenju, re-
zignaciji, pa ni o poniznosti koja se te{ko posti`e. Radi se, isti-
na, o poniznosti, ali o takvoj u kojoj je poni`eni suglasan. Patnja
djeteta ponizuje, zacijelo, i srce i duh. No zato treba u}i u stvar.
Zato (a Paneloux ista~e odmah da ono {to }e re}i nije lako iz-
govoriti), zato treba tu patnju htjeti, budu}i da je Bog ho}e. Ta-
ko i samo tako ne}e kr{}anin nikoga i ni{ta po{tediti i, zatvo-
riv{i sve izlaze, sti}i do kona~nog izbora koji je bitan. Izabrat
}e potpuno vjerovanje da ne bi bio nagnan da sve zanije~e. I
kao {to vrle `ene koje - saznav{i da su buboni prirodan put
kojim tijelo izbacuje svoju zarazu - mole u crkvi: >>Dragi bo`e,
daj mi bubone<<, tako }e kr{}anin znati u danome ~asu da se
prepusti bo`anskoj volji, makar bila i nerazumljiva. Ne mo`e se
kazati: >>Ja to shva}am, ali je to neprihvatljivo<<; treba prodrijeti
u jezgru neprihvatljivosti koja nam se pru`a da bismo tako izvr-
{ili svoj izbor. Patnja djece na{ je gorki kruh, no bez toga kruha
na{a bi du{a stradala od duhovnog glada.
Tu se po~eo javljati prigu{en `amor koji bi obi~no ozna~io
stanke oca Panelouxa, kadli iznenada propovjednik nastavi i
krepko zapita namjesto svojih slu{alaca: kako se dakle imadu
vladati i {to imje zapravo ~initi'? ^inilo se kao da izri~e njihovo
pitanje na koje }e odmah i odgovoriti. Da, znao je on kako }e
reagirati: izre}i }e stra{nu rije~ fatalizam. E, pa dobro, on se
ne}e pla{iti toga izraza, ako mu dopuste da mu doda pridjev
>>djelotvoran<<. Ne valja opona{ati abesinske kr{}ane (on je to
ve} kazao i sada jo{ jednom ponavlja); ne valja se pridru`iti ni
Perzijancima koji - oboljev{i od kuge - bacahu na zdravstvene
odrede kr{}ana svoju odje}u, zazivaju}i nebo da bi nevjernici-
ma poslalo kugu, jer ho}e pobijati zlo {to ga je Bog poslao. Ali
obratno, ne valja se povoditi ni za onim redovnicima koji su u
Kairu, tokom pro{loga stolje}a, davali svetu pri~est uzimaju}i
hostijta pincetom, da se ne bi dotakli vla`nih i vru~ih usta u
kojima mo`da vreba zaraza. Grije{ili su i jedni i drugi: i per-
zijski bolesnici i kairski redovnici. Jer prvi se nisu osvrtali na
muke djeteta, kao da to nije ni{ta; druge je, naprotiv, zarobio i
podjarmio strah od muka koji je ina~e ljudski. opravdan i shvat-
ljiv. U jednom i drugom slu~aju osnovni je problem zaobiden.
.Iedni su i |rugi ostali gluhi ne ~uv{i glas Bo`ji* ali ima drugih
primjera, na koje }e on - Paneloux = podsjetiti. Ako smijemo
vjerovati kroni~arima velike kuge u Marseilleu, od osamdeset i
jednog redovnika samostana od Milosrda samo ~etvorica osta-
do{e na `ivotu. A trojica od te ~etvorice pobjego{e. Tako go-
vorahu kroni~ari, a nije njihova zada}a da ka`u ne{to vi{e. No
~itaju}i taj izvje{taj otac se Paneloux duboko zamislio nad onim
koji ostade sam, unato~ svim onim le{evima (bilo ih je sedam-
deset i {est) i unato~ primjeru one trojice fratara. I lupiv{i sna`-
no {akom u ogradu propovjedaonice, povi~e gromko: >>Bra}o
moja, budimo kao onaj koji je ostao!<<
Ne radi se o tom da bismo odbijali mjere opreza, nijekali
razumni poredak {to ga dru{tvo unosi u nered epidemije. Ne
tr*eba slu{ati moraliste koji tvrde da valja pasti na koljena i sve
napustiti. Nego treba koraknuti naprijed u tminu, malko nasli-
jepo i ku{ati pritom ~initi dobro. [to se ti~e ostaloga, treba osta-
ti pasivacl i spremno prepustiti Bo`joj volji sve, pa i smrt nevine
dje~ice, ne tra`e}i lijeka za sebe.
Tu je otac Paneloux dozvao u pamet markantan lik biskupa
Belzuncea za vrijeme kuge u Marseilleu. Podsjetio je da se pot-
kraj epidemije, u~ini.v{i sve {toje trebalo u~initi i stekav{i uvje-
renje da vi{e nema lijeka, biskup povukao sa `ive`om u svoju
ku}u koju je dao zazidati. A stanovnici koji su ga dotle obo`ava-
li, naljuti{e se na nj u prevrtljivosti osje}aja kakvu nalazimo u
krajnjim patnjama, naljuti{e se i opkoli{e njegovu ku}u le{evi-
ma da bi ga {to sigurnije upropastili. Tako je biskup sasvim pri
koncu popustio slabosti, povjerovav{i da se u svijetu mo`e.odi-
jeliti od smrti, a mrtvi mu, eto, padahu s neba na glavu. Ne,
zaista, nema bla`ene sredine. Treba dopustiti i pirhvatiti sabla-
zan, jer moramo birati, ho}emo li Boga mrziti ili ljubiti. A tko
bi se usudio privoljeti mr`nji'?
>>Bra}o moja<<, re~e napokon Paneloux, najavljuju}i time, da
zavr{ava, >>Ijubiti Boga nije lako. Ta ljubav zahtijeva potpuno
napu{tanje sebe samoga i prezir vlastite osobe. Ali samo ona
mo`e izbrisati dje~je patnje i dje~ju smrt, a bilo kako mu drago,
jedino ta ljubav mo`e je u~initi nu`nom, jer je ne mo`emo shvatiti,
a moramo je htjeti. Evo te{ke pouke koju sam htio s vama podije-
liti. Evo vjere koja je okrutna u o~ima ljudi, odlu~na pred licezn
Bo`jim; vjere kojoj se moramo pribli`iti. S tom stra{nom sli-
kom moramo se izjedna~iti. Na njoj moramo oku{ati svoje sna-
ge. Na tome vrhuncu sve }e se stopiti i izjedna~iti, a iz tobo`nje
nepravde iskrsnut }e istina. Tako u mnogim crkvama na jugu
Francuske umrli od kuge snivaju vjekovima ispod kamenih plu~a
crkvenoga kora, a sve}enici zbore iznad njihovih grobova, i duh
koji {ire, iskrsava iz tog praha u kojein i djeca imaju svoj udio.<<
Kad je Rieux iza{ao, vjetar se `estoko zabu{io kroz od{krinu-
ta vrata nahrupiv{i vjernicima ravno u lice. Donosio je u crkvu
miris ki{e, vonj vla`noga plo~nika kojim dade naslutiti izgled
grada prije nego {to izac*o{e. Neki stari sve}enik i mladi da-
kon koji stupahu pred dr. Rieuxom, zadr`a{e s mukom svoje
{e{ire. Stariji nije ipak ni za~as prestao komentirati propovijed.
Odavao je priznanje Panelouxovoj rje~itosti, ali se uznemirivao
zbog presmionih znisli {to ih je ^asni otac iznio. Dr`ao je da
propovijed razotkriva vi{e nemira negoli snage, a sve}enik Pa-
nelouxovih godina nema vi{e prava da bude nemiran. Mladi je
|akon, prignuv{i gl.avu da bi se za{titio od vjetra, odgovarao da
~esto pohac*a ^asnoga oca, da je upu}en u njegovu evoluciju i
da }e njegova rasprava biti jo{ mnogo smionija te zacijelo ne}e
dobiti imprimalur.
- A {to je njegova glavna misao'? - re~e stari sve}enik.
Bili su dospjeli na trg pred katedralom, a vjetar ih je opkolio
urlaju}i tako da je mlademu oduzeo rije~. Kad je c*akon mogao
progovoriti, re~e bez komentara:
- Kad se sve}enik obra}a lije~niku, onda je taj postupal* u
sebi proturje~an.
 Rieuxu koji mu je prenio Panelouxove izjave, odvrati Tarrou
da je poznavao sve}enika koji je za vrijeme rata izgubio vjeru
otkriv{i lice mladoga nekog ~ovjeka kojemu su iskopali o~i.
- Paneloux ima pravo - re~e Tarrou. - Kad nevinosti mogu
iskopati o~i, kr{}anin mora ili izgubiti vjeru ili pristati da ih
njemu iskopaju. Paneloux ne}e izgubiti vjeru; on }e i}i do kraja.
To je ono {to je htio kazati.
Da li ta opaska Tarrouova kako-tako osvjetljuje nesretne do-
gac*aje koji se poslije dogodi{e'? Dogac*aje u kojima se vladanje
Panelouxovo u~inilo njegovoj okolini nerazumljivo. ^itaoci }e
prosuditi.
Nekoliko dana nakon propovijedi Paneloux se stade spremati
na selidbu. Biloje to onda kadje {irenje bolesti poticalo u gradu
neprestane seobe. A kako je Tarrou morao napustiti svoj hotel
da bi se nastanio kod Rieuxa, tako je ^asni otac morao napustiti
stan gdje ga je njegov red bio smjestio, da bi se nastanio kod
neke stare osobe koja je mnogo polazila crkve, a dosad je kuga
jo{ nije zahvatila. Za vrijeme seobe on je osjetio kako raste nje-
gov umor i njegov strah. Tako je izgubio po{tovanje svoje sta-
nodavke. Jer ta gospoda nije se mogla dosta nahvaliti proro~an-
stva sv. Odile na{to je sve}enik ispoljio malu nestrpljivost koju
je zacijelo skrivio umor. No koliko se god poslije trudio da udo-
brovolji staru gospoc*u i da postigne bar dobrohotnu neutralnost,
nije mu to po{lo za rukom. Pobudio je lo{ dojam! I svake ve-
~eri, prije nego }e se povu}i u svoju sobu ispunjenu rukotvor-
nim ~ipkama, morao je gledati lec*a svoje gazdarice koja je sje-
dila u salonu, i ponijeti sa sobom >>Laku no}, ^asni o~e<<, kojim
bi ga otpravila, ne okrenuv{i gl.avu. Takve jedne ve~eri, nasmrt
umoran, osjeti prije nego }e le}i kako se na njegovim zglavcima
i sljepoo~icama razularila groznica koju je nekoliko dana u sebi
nosio.
Za ono {to je slijedilo zna se samo iz pripovijedanja njego-
ve stanodavke. Ona je ustala rano ujutro, kao obi~no. Nakon
nekog vremena, ~ude}i se {to ^asni otac ne izlazi iz sobe, ona
se bila odlu~ila, nakon dugog kolebanja, pokucati na njegova
vrata. Na{la ga je gdje le`i nakon besane no}i. 're{ko je disao,
a krv xnu je udarila u glavu, ja~e nego obi~no. Ona mu je -
kako re~e sama - uljudno predlo`ila da }e pozvati lije~nika, ali
je on njezin prijedlog odbio sa `estinom koja se njoj u~inila
nezgodnom i `aljenja vrijednom. Nije joj preostalo drugo nego
da se povu~e. Ne{to kasnije ^asni je otac pozvonio i zamolio
da je pozovu. Kad je do{la, on se ispri~ao zbog svoje naglosti
i zatim izjavio da se ne mo`e raditi o kugi, jer da ne osje}a ni
jedan od sixnptoxna, nego da se radi o prolaznom umoru. Stara
je dama odvratila dostojanstveno da njezin prijedlog nije pro-
istekao iz nemira i brige takve vrsti; da nije bila zabrinuta za
svoju sigurnost koja je u Bo`jim rukama nego je pomi{ljala na
zdravlje ^asnoga oca, za koje se zdravlje osje}a djelomice
odgovornom. No kako nije ni{ta odgovarao, ona je, `ele}i (ako
joj smijexno vjerovati) da izvr{i do kraja svoju du`nost, stala
ponovo predlagati da zovnu lije~nika, alije ovaj put dodao neka
obja{njenja koja se staroj gospoc*i u~ini{e veoma smu{ena. Dr`i
da je razumjela saxno to (a to joj se ba{ u~inilo nerazumljivim)
da ^asni otac odbija lije~nika jer da to nije u skladu s njegovim
na~elima. Ona je zaklju~ila da je groznica pomela misli njezina
stanara, pa se ograni~ila na to da mu donese ljekoviti ~aj.
Ne hote}i nikako smetnuti s uxna obveze {to ih je nametao
njen polo`aj, ona je redovno pogledala bolesnika svaka dva sa-
ta. Najvi{e joj je udarilo u o~i, da je ^asni otac tako nemiran
te se ~itav bogovetni dan ne{to preme}e. Odbacuje pokrivalo, a
onda ga opet privla~i, neprestano prelazi rukama preko znoja-
vog ~ela, a ~esto se uspravlja i ho}e da se iska{lje, a taj je ka{alj
stisnut, hrapav i vla`an, kao da ne{to ~upa i trga iz sebe. ^inilo
se da ne mo`e istrgati iz dubine svoga grla tampone od vate
koji ga, rekao bi, gu{e. Nakon tih kriza spustio bi se na jastuk,
o~evidno iscrpljen i satrt. Napokon bi sejo{ xnalko uspravio, ali
saxno napola, i nekoliko trenutaka gledao preda se tako uporno,
tako nepomi~no da je to bilo upadljivije nego sav prija{nji ne-
mir. No stara je gospoda jo{ uvijek oklijevala, ho}e li pozvati
lije~nika i usprotiviti se tako `elji svoga bolesnika. Mogla je to
biti obi~na groznica, ma kako bila uzbudljiva kad bi je ~o*vjek
gledao.
 Ipak je poslije podne poku{ala razgovarati, ali sve}enik ni-
je odgovarao, kazuju}i samo neke nesuvisle rije~i. Ponovila je
svoj prijedlog. No ^asni otac se nato uspravio i re~e sasvim
razgovijetno da ne}e lije~nika. Na to ona odlu~i da po~eka do
sutra ujutro: ako se stanje bolesnikovo ne popravi, nazvat }e
broj telefona koji je agencija >>Infordok<< ponavljala desetak pu-
ta na dan preko radija. Ne zanemaruju}i ni ~askom svoje du`no-
sti, ona }e no}u prigledati i pripaziti da mu ni{ta ne uzmanjka.
Ali nave~er, po{to mu je ponovo dala ~aj, ona je malko prilegla,
a probudila se tek u zoru. Onda je pohitala u sobu.
^asnije otac le`ao nepomi~an. Sino}nje rumenilo ustupilo je
sivoljubi~astoj bljedo}i koja je bila to napadnija {to su obrazi
bili jo{ puni. ^asni je otac fiksirao mali luster od raznobojnih
staklenih kuglica koji je visio nad krevetom. Prema izjavama
stare gospode bio je nalik na ~ovjeka koga su ~itavu no} tukli,
a potro{io je svu snagu da bi se opro. Upitala ga je kako mu
je. A glasom koji joj se u~inio nekako ~udno ravnodu{an, on
joj je odvratio da mu je zlo, da ne treba lije~nika i da }e biti
dovoljno ako ga otpreme u bolnicu, kako bi sve bilo u redu. Na
to je stara dama u`asnuta potr~ala do telefona.
Rieux sti`e u podne. Na izvje{taj stanodavke odgovori kratko
da Paneloux ima pravo i da je zacijelo prekasno. ^asni ga je
otac do~ekao s istim nehajnim izrazom. Rieux ga pregleda i za-
~udi se ne otkriv{i nijedan od glavnih simptoma bubonske ili
plu}ne kuge, osim onoga ka{lja i pote{ko}a u disanju. No puls
je bio tako nizak, op}e stanje tako alarmantno, da je bilo malo
nade da }e preboljeti.
- Nemate nijedan od glavnih siInptoma - re~e Panelouxu. -
Ipak je dopu{tena sumnja i ja vas moram izolirati.
Redovnik se bizarno nasInije{i, kao da ho}e biti uljudan i ne
re~e ni{ta. Reiux izac*e da bi telefonirao, a onda se vrati. Gledao
je redovnika.
- Ostat }u uz vas - re~e mu blago.
Bolesnik kao da je o`ivio; pogledao je doktora o~ima u koje
se, rekao bih, vra}ala neka toplina. Onda izgovori te{kom mu-
kom, tako da se nije moglo razabrati govori li `alosnim tonom:
 - Hvala - re~e - no redovnici nemaju prijatelja; oni su sve
stavili u Boga.
2atra`i raspelo koje bija{e smje{teno iznad uzglavlja, a kad
ga je dobio, okrene se da bi ga promotrio.
U bolnici nije otvorio usta. Prepu{tao se lije~enju poput kak-
ve stvari, ali nije ispu{tao iz ruku raspelo. Ipak je njegov slu~aj
i dalje nejasan. Rieux se nije mogao oteti sumnji da to nije ku-
ga. A mo`da ipak'? Od nekog vremena kao da u`iva da zbuni
dijagnosti~ara. Ali u Panelouxovu slu~aju dalji je razvitak po-
kazao da ta dvoumica nije va`na.
Groznica je porasla. Ka{alj je bio sve hrapaviji; te{ko je mu-
~io bolesnika cijeloga dana. Nave~e je kona~no izbacio >>vatu<<
koja ga je gu{ila. Bila je crvena. U smu}enosti groznice Pane-
loux je zadr`ao svoj nehajni pogled, a kad su ga sutradan na{li
mrtva (napola je ispao iz kreveta) njegov pogled nije izra`avao
ni{ta. Na njegovu cedulju napisa{e: >>Sporan slu~aj.<<
Svi Sveti te godine nisu bili ono, {to obi~no jesu. I vrijeme je,
istina, bilo primjereno. Bilo se naglo promijenilo, a kasna `ega
naglo je ustupila mjesto hladno}i. Kao i ostalih godina, hladni
je vjetar puhao sada bez prekida. Krupni oblaci ganjahu se s
jednoga kraja obzorja na drugi i pokrivahu svojom sjenom ku-
}e na koje bi nakon njihova prolaska padala hladna i `uta svjet-
lost novembarskog neba. Pojavi{e se prve ki{ne kabanice. Zapa-
`en je veoma veliki broj sjajnih tkanina, presvu~enih kau~ukom.
Novine su, naime, bile javile da su prije dvjesta godina, za vri-
jeme velikih kuga na Jugu, lije~nici obla~ili vo{tane tkanine da
bi se o~uvali od zaraze. Du}ani su se tim okoristili da bi raspa-
~ali zalihu staromodnih ogrta~a s pomo}u kojih se svatko nadao
da }e biti imun.
No pojave godi{njega doba ne mogo{e izbrisati ~injenicu da
nitko ne odlazi na groblje. Drugih godina tramvaji bijahu pro-
`eti otu`nim rr�risom krizantema, a povorke `ena kretahu se
prema mjestima gdje su bili pokopani njihovi mili i dragi, da
bi cvije}em okitile njihove grobove. Bija{e to dan kad se po-
kojniku ku{alo nadoknaditi osamu i zaborav u kojoj bi ga dr`ali
duge mjesece. No te godine nitko ne htjede misliti na mrtve.
Ionako se previ{e na njih mislilo! Nije vrijeme da im se pribli`i{
s malko `aljenja i mnogo melankolije. Nisu oni vi{e napu{te-
ni i zaboravljeni, oni kojima dolazi{ jednom godi{nje da bi se
opravdao. Oni su uljezi koje bi ~ovjek htio zaboraviti. Eto, za{to
je Du{ni dan bio te godine nekako zaba{uren. Prema Cottardu
koji se - kako je primje}ivao Tarrou - izra`avao sa sve ve}om
ironijozn, sada je svakoga dana Du{ni dan.
I doista, kresovi kuge dobro su plamtjeli u pe}i krematorija,
a njihov je polet bivao sve ve}i. Broj umrlih nije se, istina, iz
dana u dan pove}avao. No ~inilo se da se kuga udobno smjestila
u svom paroksizmu, pa sada svoja svakodnevna umorstva vr{i
to~no i redovno kao dobar ~inovnik. U na~elu i prema izjavama
kompetentnih li~nosti, bija{e to dobar znak. Gratikon napredo-
vanja kuge imao je svoj stalan uspon, pa se duga~ka vodoravna
crta koja se nadovezivala na taj uspon u~inila mnogima utje{lji-
vom. Utje{ljivom smatrao ju je na primjer dr. Richard. >>To je
dobar, to je izvrstan gralikon<<, govorio je on. Dr`ao je da je
bolest postigla ono {to je nazivao gornjom razinom: odsada mo-
`e samo opadati. A to je - re~e - postignuto ]astelovim seru-
mom kojim je doista polu~eno nekoliko nepredvidenih uspjeha.
Stari se Castel nije opirao, ali je dr`ao da se u stvari ni{ta ne
mo`e predvidjeti, jer da nas povijest epidemija u~i da epidemija
mo`e i nenadano posko~iti. Prefektura koja je odavno `eljela
da bilo ~im umiri javnost, {to je kuga stalno spre~avala, odlu~i
sazvati lije~nike, da bi se izjasnili o toj stvari, kadli dr. Richard
oboli od kuge i umrije kao i svi ostali, upravo onda kad je bolest
dosegla >>gornju razinu<<.
Uprava je nakon toga uzbudljivog primjera, koji ipak nije
zna~io ni{ta, zapala u pesimizam s jednakom nedosljedno{}u s
kakvom se bila priklonila optimizmu. ]astel se pak ograni~io
na to da proizvodi svoje cjepivo, {to je bri`nije mogao. Svakako
nije u gradu bilo javne zgrade koja ne bi bila preru{ena u bolni-
cu ili lazaret, a to {to nitko nije jo{ dirnuo u prefekturu, obja{-
njavalo se ~injenicom da su trebali na koncu neko mjesto gdje
}e se sastajati. Ali op}enito uzev{i, zahvaljuju}i stabilizaciji:
kuge u spomenutom razdoblju, organizacija koju je predvidio
Rieux, pokazala se posve dovoljnom. Lije~nici i pomo}nici koji
su radili nadasve naporno nisu trebali pomi{ljati na jo{ ve}e na-
pore. Morali su samo nastaviti pravilno i redovno, ako se tako
smije kazati, taj nadljudski napor. Plu}ne forme zaraze, koje se
bijahu ve} pokazale, razmno`i{e se sada na sve ~etiri strane,
kao da vjetar potpaljuje i podjaruje po`are u Ijudskim plu}ima.
Izbacuju}i krv naveliko, bolesnici umirahu mnogo br`e. Zara`-
ljivost je sada morala biti mnogo ve}a. No zapravo se stru~njaci
u tom pitanju nisu nikada slo`ili. Ipak je za svaki slu~aj zdrav-
stveno osoblje disalo pod maskom od sterilne gaze. U prvi mah
~ovjek bi pomislio da se uslijed plu}ne fonne bolost pro{irila.
No kako su slu~ajevi bubonske kuge opadali, bilanca je bila
uravnote`ena.
No bilo je i drugih briga zbog pote{ko}a s opskrbom koje su
pote{ko}e s vremenom rasle. Umije{a{e se {pekulanti nude}i uz
bajoslovne cijene najpotrebnije namirnice k**jih na tr`i{tu nije
bilo. Siroma{ne obitelji nado{e se stoga u vrlo mu~nom polo-
`aju, dok bogatima nije gotovo ni{ta nedostajalo. Dok bi kuga
djelotvornom nepristrano{}u svoje slu`be morala poja~ati jed-
nakost izmec*u na{ih sugradana, ona je naprotiv, obi~nim meha-
nizmom ljudskih sebi~nosti probudila u srcima osje}aj neprav-
de. Ostajala je, dabom*, besprijekorna jednakost ispred smrti,
no za tu jednakost nije se nitko otimao. Siromasi koji su gla-
dovali pomi{ljali su s jo{ ve}om nostalgijom na susjedne gra-
dove i sela gdje je `ivot slobodan a kruh jeftin. A ako ih vlasti
nisu mogle dovoljno hraniti, oni su mislili *sasvim bezrazlo`no,
uostalom) da bi im se moralo dopustiti da odu. Takoje iskrsnula
parola koju si mogao ~itati po zidovima ili bi je dovikivali pre-
fektu kad bi se negdje pojavio: >>Kruha ili zraka!<< Ta je ironi~na
izreka poslu`ila kao signal za neke manilestacije koje su brzo
ugu{ene, ali su svi uo~ili kako je pojava ozbiljna.
Novine su, dakako, dosljedno provodile direktivu kojaje zah-
tijevala optimizam po svaku cijenu. ^itaju}i novine ~ovjek bi
mogao pomisliti da je glavno obilje`je sitLiacije >>divan primjer
mira i hladnokrvnosti<< {to ga pru`a pu~anstvo. Ali u gradu l*oji
je zatvoren u se, gdje ni{ta ne mo`e ostati tajno, nitko se nije
varao kakav je to >>primjer<< {to ga daje zajednica. A da biste
stekli ispravan dojam kakav je to bio mir i kakva hladnokrvnost,
dostajat }e da zavirimo u kakvu karantenu ili u jedan od izola-
cijskih logora {to ih je organizirala javna uprava. Pripovjeda~
ih nije upoznao, jer je bio zaokupljen drugdje. Stoga mo`e na-
vesti samo svjedo~anstvo Tarroua.
Tarrou opisuje u svojim zapisima posjet {to ga je zajedno s
Rambertom u~inio logoru koji je ureden na op}inskozn stadio-
nu. Stadion se nalazi gotovo uz gradska vrata i gleda jednom
stranom na ulicu kojom prolazi tramvajska pruga, a drugom na
neizgra|ena zemlji{ta koja se pru`aju sve do ruba visoravni na
kojoj se di`e grad. Okru`en je visokim betonskim zidovima, pa
je dostajalo staviti na svaka od ~etvora vrata stra`u, da bi se
bijeg iz logora veoma ote{~ao. Zidovi su takocter spre~avali da
Ijudi izvana smetaju svojom radoznalo{}u nesretnike koji se na-
laze u karanteni. Za uzvrat su internirci slu{ali danju tram*aje
koji su prolazili, i po ve}em `agoru {to su ga kola vukla za
sobom pogac*ali vrijeme kada svijet ide na posao ili se vra}a.
Znali su tako da se `ivot iz kojeg su isklju~eni nastavlja neko-
liko metara od njih i da cementni zidovi dijele dva svijeta koji
su vi{e tu|i jedan drugome nego da se nalaze na razli~itim pla-
netima.
Bilo je to jedne nedjelje poslije podne kad su Tarrou i Ram-
bert krenuli prema stadionu. Pratio ih je Gonzales, nogometa{
koga je Rambert bio prona{ao, i koji je pristao da povremeno
(kad na njega docte red) vr{i nadzornu slu`bu u stadionu. Ram-
bert ga je imao pre|staviti upravitelju logora. Gonzales je rekao
onoj dvojici, kad su se bili na{li. da je to vrijeme kad bi on
neko} - prije kuge - obla~io svoj dres da zapo~ne igru. Sada,
kad su igrali{ta rekvirirana, nije to vi{e mogu}e, pa se Gonzales
osje}ao sasvim besposlen, a takav je dojam i pobudivao. To je
bio i jedan od razloga, za{to je prihvatio taj nadzor, pod uvjetom
da ga vr{i samo potkraj sedmice. Nebo je bilo napola zastrto, a
Gonzales, digav{i nos, primijeti sa `aljenjem da je to vrijeme,
ni ki{no, ni vru}e, najpodesnije za dobru utakmicu. Dozivao*je
u pamet vonj svla~ionica, tribine koje se ru{e pod teretom publi-
ke, majice `ive boje na `u}kastozne terenu, ~etrune u poluvre-
znenu ili pak liznunadu koja bocka isu{eno grlo bezbrojnim igli-
cazna koje ~ovjeka osvje`uju. Tarrou, uostalozn bilje`i daje ~ita-
vim putezn, kroz rupi~ave ceste predgrac*a igra~ neprestano uda-
rao nogozn u komade {ljunka na koje bi nailazio. Nastojao bi
da ih uputi ravno u otvor kanala, a kad bi znu to uspjelo, rekao
bi >>jedan prema nula<<. Kad bi ispu{io cigaretu, ispljunuo bi ~ik
i poku{ao ga, u isti mah, dohvatiti nogom. Djeca, koja se igrahu
pokraj stadiona, posla{e im jednu loptu, a Gonzales ne budi li-
jen, posla izn je natrag po svizn pravilizna igre.
Kona~no ucto{e u stadion. Tribine su bile pune svijeta. No
teren bija{e prekrit stotinama crvenih {atora, unutar kojih se iz-
daleka razabirala posteljina i neki sve`njevi. Tribine su zadr-
`ane, da bi se internirci znogli zakloniti za vrijezne `ege ili ki{e.
Jedino bi nakon zalaza sunca znorali natrag u svoje {atore. Ispod
tribina bijahu tu{evi koji su sada uvedeni i biv{e svla~ionice
igra~a koje su pretvorene u kancelarije i aznbulante. Ve}ina je
interniraca na~i~kala tribine. Dzugi su lutali azno-tazno. Neki su
~u~ali na ulazu u svoj {ator i znlitavo gledali oko sebe, kao da
su zazni{ljeni pa ih ni{ta drugo ne zanizna. Na tribinama su mno-
gi polijegali ili sjede}i opustili tijelo. ^inilo se kao da ne{to
~ekaj u.
- [to rade ~itav dan'? - pitao je Tarrou Raznberta.
- Ni{ta.
Gotovo svi su spustili ruke, kojc bijahu prazne. Veliki taj
skup ljudstva bio je ~udnovato {utljiv.
- Prvih dana ne bi znogao ~uti vlastiti glas - re~e Raznbert.
- No kako su dani prolazili, oni sve znanje i znanje govore.
Sude}i po njegovizn zapisizna, Tarrou ih je shva}ao; vidio ih
je na po~etku kako su se natisli u svoje {atore, kako slu{aju
zujanje znuha ili se grebu, izra`avaju}i urlanjem svoju bol ili
svoj strah kad bi na{li poslu{no uho. No otkako je logor prena-
pu~en, ima sve znanje dobrohotnih slu{alaca. Ljudizna, dakle,
nije preostalo drugo nego {utjeti, ne pouzdavaju}i se jedni u
druge. Doista se ~inilo kao da se s neba, koje bija{e sivo, a ipak
sjajno, trusi na crveni logor neka vrsta nepovjerljivosti.
 Da, svi su imali nepovjerljive fizionoznije. Ako su odijeljeni
od drugih, nije to bez razloga, a njihova lica odavahu potragu
za tizn razlozizna i - bojazan. Svaki od onih koje bi Tarrou pro-
motrio nije gledao ni{ta i nikoga. Svi su, rekao bih, trpjeli op}e-
nito {to su rastavljeni od onoga {to je tvorilo njihov `ivot. A
kako nisu znogli uvijek znisliti na sznrt, nisu znislili ni na {to.
Bili su na ferijazna. No {to je najKore pi*e Tarrou, ti su ljudi
*aboravljeni, a oni to i znaju. Oni koji ih *oznaju, zaboravi{e
ih, jer misle na ne{to druKo, {to,je potpur2o shvatljivo. (*rri koji
ih vole, takoc*er' ih zaboravljaju, jer moraju tro{iti sve svoje sile
rza intervencije i planove kojirna je svrha da ih i*vade odavle.
Misle}i stalno ria taj izlazak, rie misle i*i{e na one koji }e iza}i.
I to,je normalno. A na koricu ~ovjek otkriva da rrilko ne rrro`e
istinski misliti ni rza ko*a, pa bilo u naj*oroj rze.sreei. ./er istiriski
misliti na neko*a *rra~i misliti rza nj rninutu po minutu, a da
nas ni{ta rre rastr-ese, ni ku}ne brige, rri rnuha koja leti, ni kakav
svrbe`. No uvijek irna rnuha i uvijek ne{to ~ovjeka svrbi. Stoga
`ivot rrije lako pro`ivjeti. A ovi ovdje to zrraju.
Upravitelj koji izn je do{ao u susret re~e da neki gospodin
Othon `eli s njizna govoriti. Odvede Gonzalesa u svoj ured, a
onda u neki kut tribina, gdje gospodin Othon koji je bio sjeo
postrance ustade da bi ih pozdravio. Bio je odjeven isto kako i
nekada, a nosio je i tvrdi ovratnik. Tarrou priznijeti sazno da
njegovi ~uperci na sljepoo~icazna ja~e str{e i da se jedan od
`niranaca na cipeli bio razvezao. Sudac je izgledao uznoran, a
nijedanput nije pogledao svojizn sugovornicizna u lice. Re~e da
je sretan {to ih vidi i da ih znoli, da zahvale dr. Rieuxu u nje-
govo izne za sve {to je u~inio.
Oni su {utjeli.
- Nadazn se - re~e sudac nakon nekoga vreznena - da Jacques
nije previ{e trpio.
Bilo je to pz-*i put {to je Tarrou ~uo da izgovara izne svoga
sina, i on shvati da se ne{to proznijenilo. Sunce se spu{talo na
horizontu, a izznedu dva oblaka njegove su zrake ulazile po-
strance u tribine pozla}uju}i sva tri lica.
- Ne - re~e Tarrou - nije nikako trpio.
 Kad se povuko{e, sudac nastavi gledati prema onoj strani
odakle je dolazilo sunce.
Odo{e da ka`u do victenja Gonzalesu koji je gledao na plo~i
kada }e biti de`uran. Igra~ se nasmija, stisnuv{i im ruke.
- Na{ao sam bar svla~ionice - re~e - i to je ne{to! Kao da
se nisu promijenile...
Malo poslije, kad je upravitelj ispra}ao Tarroua i Ramberta,
dopre iz tribina golemo neko cvr~anje, {to li'? Zatim zvu~nici
koji su u bolja vremena objavljivali rezultate utakInice ili pred-
stavljali mom~adi izjavi{e nosnim glasom da internirci imaju
po}i u svoje {atore da bi ve~ernji obrok mogao biti podijeljen.
Svijet je po~eo polagano silaziti s tribina, kre}u}i prema {ato-
rima {to je polak{e mogao. Kad su svi bili na svome mjestu,
dvoja elektri~na kolica kakva se vide na kolodvorima pro|o{e
izmedu {atora voze}i goleme lonce. Ljudi pru`ahu ruku, dvije
se velike `lice uroni{e u lonce, da bi zatim izronile i spustile se
u dvije vojni~ke zdjelice od lima. Onda bi kolica opet krenula.
Isti bi se prizor ponovio kod sljede}eg {atora.
- To je znanstvena organizacija - re~e Tarrou upravitelju.
- Da - re~e ovaj zadovoljno, stisnuv{i mu ruku - to je znan-
stvena organizacija.
Do{ao je sumrak, a nebo se razvedrilo. Logor se kupao u
blagoj i svje`oj svjetlosti. U ve~ernjemu miru odjeknu odasvud
zveka `lica i limenih tanjura. [i{mi{i se uzletje{e iznad {atora i
naglo nestado{e. Jedan je tramvaj cvilio na skretnici, onkraj zida.
- Siromah sudac - promrInlja Tarrou izlaze}i napolje. - Tre-
balo bi ne{to za nj u~initi. No kako da pomogne{ sucu'?

U gradu je bilo jo{ nekoliko logora o kojima pripovjeda~ ne

mo`e ni{ta kazati, jer nema o njima izravnih obavje{tenja pa ga
prije~e skrupule da o njima progovori. No mo`e kazati da samo
postojanje tih logora, ljudski vonj koji je odanle dolazio, bu~ni
glasovi zvu~nika u sumra~no doba, misterij zidova i strah od
tih prokletih mjesta - da je sve to te{ko pritiskivalo moral na{ih
sugrac*ana pove}avaju}i op}u zbrku i nelagodnost sviju. Prep*r-
ke i sukobi s upravnim vlastima u~esta{e.
 Pod konac studenoga jutra postado{e veoma hladna. Silni su
pljuskovi oprali svojim vodama plo~nik, o~istili nebo, ostaviv{i
ga bez oblaka nad sjajnim ulicama. Sunce bez krepkosti {irilo
je svakogajutra blistavu i ledenu svjetlost nad gradom. Podve~e
bi naprotiv atmosfera postajala opet mlaka. To bija{e ~as koji
odabra Tarrou da bi se dr. Rieuxu malko razgalio.
Jednoga dana, oko deset sati, nakon dugoga i tegobnog dana,
Tarrou je pratio Rieuxa koji je i{ao, kao svake ve~eri, da posje-
ti staroga astmati~ara. Nebo se blago ljeskalo iznad ku}a stare
~etvrti. Lagani je vjetar puhao kroz mra~na raskr{}a. Do{av{i
iz mirnih ulica, oni upado{e u star~evo brbljanje. Bolesnik ih
pou~i da ima ljudi koji se ne sla`u s onim {to je i kako je, da
su na jaslama uvijek jedni te isti, da vr~ ide na vodu dok se ne
razbije i da }e, ako svi znaci ne varaju, biti gu`ve. Ni za~as nije
prestao komentirati dogadaje dok se doktor oko njega bavio.
Primijeti{e da netko iznad njih hoda. Stara `ena, vidjev{i ka-
ko se Tarrou zainteresirao, objasni da su to susjede iza{le na
terasu. Re~e im takoc*er da je odozgo lijep vidik i da su ku}ne
terase ~esto spojene, pa se `ene iz iste ~etvrti mogu posje}ivati
a da ne izac*u iz ku}e.
- Da - re~e stari - samo se popnite. Gore je fini zrak.
Nado{e praznu terasu i na njoj tri stolice. S jedne strane, do-
kle je pogled dopirao, sve same terase koje se na kraju nasla-
njahu na mra~nu kamenu masu u kojoj su prepoznali prvi bre-
`uljak. S druge strane, iza nekih ulica i nevidljive luke, pogled
bi uranjao u horizont gdje se nebo i more mije{ahu u neodrec*en
treptaj. Iznad onoga {to su prepoznali kao hridi redovno se po-
javljivala neka svjetlost kojoj isprva nisu otkrili izvora. Bio je
to svjetionik na ulazu u luku koji se od prolje}a vrti i svijetli u
prazno jer se brodovi odvra}aju odavle i kre}u prema drugim
lukama. Na nebu koje se caklilo, pometeno od vjetra, blistahu
~iste zvijezde, a daleka svjetlost svjetionika dodavala bi od vre-
mena do vremena ne{to prolaznoga pepela. Svje`i je vjetri} do-
nosio mirise mirodija i kamena. [utnja je bila potpuna.
- Lijepo je - re~e Rieux i sjede. - Kao da se dovle kuga nije
nikad popela.
 Tarrou je, okrenuv{i doktoru leda, gledao u more.
- Da - re~e poslije nekoga vremena - lijepo je.
Onda sjede pokraj doktora i pa`ljivo ga promotri. Tri puta
se svjetlost pojavi na nebu. Lupa kuhinjskoga posu|a dopre do
njih iz dubine ulice. Zalupi{e i neka vrata.
- Rieux - re~e Tarrou sasvim prirodnim glasom - nikada ni-
ste poku{ali saznati tko sam'? Jeste li mi prijateljski naklonjeni?
- Da - odvrati doktor -ja sam vam naklonjen, ali eto: dosad
nismo imali vremena.
- Dobro, to me umiruje. Ho}ete li da ~as bude posve}en pri-
jateljstvu'?
Mjesto odgovora Rieux mu se nasmije{i.
- Dakle, ~ujte...
Nekoliko ulica podalje, kao da neki auto klizi dugo na mo-
krome asfaltu. Onda se udalji, a nekoliko nejasnih uzvika, do-
{av{i izdaleka, prekine {utnju. Onda se {utnja ponovo spusti na
dvojicu ljudi sa svom te`inom neba i zvijezda. Tarrou bija{e
ustao da bi se premjestio na grudobran terase, su~elice dokto-
ru koji je bio uronio u svoje sjedalo. Tarrou se pretvorio u glo-
maznu siluetu koja se ocrtavala na nebu. Govorio je dugo; evo
otprilike teksta njegove besjede koja je zabilje`ena po sje}anju:
>>Ka`imo, Rieux, da stvar bude jednostavnija, da sam bolo-
vao od kuge davno prije nego sam upoznao ovaj grad i ovu
epidemiju. Time je dovoljno istaknuto da sam kao i svi drugi.
No ima ljudi koji to ne znaju ili se u tom stanju dobro osje}aju,
dok drugi znaju i htjeli bi iza}i. .la sam uvijek htio iz tog stanja
iza}i.<< .
>>Kad sam bio mlad, `ivio sam u misli da sam nevin, {to }e
re}i da sam `ivio bez ikakve misli. Nisatn od prirode kompli-
ciran, ni te`ak: po~eo sam kako se pristoji. Sve mi je polazilo
za rukom: snalazio sam se u stvarima inteligencije, dobro sam
se slagao sa `enama; ako bi me zahvatio kakav nemir, pro{ao
bi onako kako je do{ao. Jednog sam dana stao razmi{ljati. I...<<
>>No moram istaknuti, da nisam bio siroma{an kao vi. Moj
je otac bio dr`avni nadodvjetnik, {to je visok polo`aj. Ipak se
nije oholio jer je od prirode bio dobro}udan. Moja je mati bila
jednostavna, skromna i povu~ena. Nikada je nisam prestao vo-
Ijeti, ali o tom radije ne}u govoriti. On se bavio oko mene pa`-
ljivo i srda~no; dr`im {tovi{e, da me ku{ao shvatiti. Imao je
izvan ku}e avantura, danas to znam pouzdano, ali se zbog toga
ne zgra`am, daleko od toga. Vladao se u svim tim stvarima ka-
ko se moralo o~ekivati: nikoga nije sablaznio. Da ne duljim,
re}i }u odmah da nije bio originalan, a danas, kad je mrtav,
razabirem jedno: ako nije `ivio kao svetac, nije bio ni zao ~o-
vjek. Dr`ao se po sredini to je sve, za takve ljude osje}amo
razboritu simpatiju, a takva je simpatija trajna.<<
>>Imao je mectutim jednu osobinu: veliki Chaixov vozni red
bio je njegova najmilija knjiga. Nije putovao, osim za vrije-
me praznika, kad je i{ao u Bretanju gdje je imao malo imanje.
Ipak bi vam to~no znao re}i kad odlazi ili dolazi ekspresni vlak
Pariz-Berlin, kako valja kombinirati vozne redove da bismo iz
Lyona stigli u Var{avu; to~nu kilometra`u izmedu prijestolnica
koje bi ~ovjek odabrao. Znate li kako se putuje iz Briano,ona
u Chamonix'? Ne znate. Zapleo bi se i {ef stanice. Moj se otac
nije zapletao nego bi na svako pitanje to~no odgovarao. Vje`-
bao je gotovo svake ve~eri, oboga}uju}i svoje znanje kojim se
gotovo di~io. To me jako zabavljalo, pa sam ga ~esto ispitivao.
U`ivao sam kad bih se uvjerio, pogledav{i u vozni red, da se
nije prevario. Te su nas vje`bice jako zbli`ile, jer sam bio za-
hvalan auditorij koji je on cijenio. Ja sam pak u sebi mislio da
ta nadmo} u voznim redovima vrijedi koliko i druge vrste u~e-
nosti i talenta.<<
>>No ja sam se prepustio pri~anju, pa bi se moglo dogoditi da
tom vrlomc ~ovjeku dam i preveliku va`nost. Jer, da zaklju~im,
na moju je odluku utjecao samo neizravno. Pru`io mi je priliku,
to je. Kad mi je bilo sedamnaest godina, otac me pozvao da
ga dodem slu{ati. Radilo se o va`noj raspravi pred porotnim
sudi{tem, pa je zacijelo bio pomislio da }e se meni ukazati u
najboljem svjetlu. Dr`im takoder da je ra~unao s tom ceremo-
nijom koja mo`e podjariti mladena~ku ma{tu, kako bi me po-
takao da odaberem isto zvanje. Pristao sam, jer sam vidio da
}u obradovati oca, ali i zato, {to sam `elio da ga vidim i ~ujem
u drugoj jednoj ulozi, a ne samo u onoj koju je igrao mec*u
nama. Nisam mislio ni na {to drugo. Ono {to se zbivalo na sudu,
~inilo mi se uvijek tako prirodno i nemin.ovno kao parada 14.
srpnja ili dijeljenje {kolskih nagrada.<<
>>Ipak sam od toga dana sa~uvao samo jednu jedinu predod`-
bu: sliku krivca. Dr`im da je bio zaista kriv, ali nije va`no {to
je skrivio. No taj mali ~ovjek s rijetkom rictom kosom kojem
je moglo biti trideset godina, u~inio mi se tako spreman da sve
prizna, tako iskreno prepadnut onim {to je po~inio i onim {to
}e njemu u~initi da sam nakon nekoliko minuta gledao samo
njega. Bio je nalik na prepla{enu sovu, kojoj smeta prejako
svjetlo. ^vor njegove kravate nije to~no pristajao uz kut njego-
va ovratnika. Griskao je nokte jedne ruke, i to desne... Ne}u
ga dalje opisivati, vi ste shvatili da je bio `iv preda mnom.<<
>>No ja, ja sam odjednom primijetio da sam dotad mislio na
njega kao na 'optu`enoga', ne taru}i mnogo glavu. Ne mogu
re}i da sam tada zaboravio oca, ali Ine ne{to stislo u trbuhu i
oduzelo mi svaki drugi interes. Gotovo ni{ta nisam slu{ao; osje-
}ao sam da ho}e ubiti toga `ivog ~ovjeka, a silni neki nagon
koji me zahvati poput vala otplavi me, uporno i slijepo, na stra-
nu optu`enoga. Probudio sam se istom onda kad je otac po~eo
svojoj tu`iteljski govor.<<
>>Crveni njegov talar sasvim ga je preobrazio, pa nije bio ni
dobro}udan ni srda~an. Iz njegovih su usta gmizale fraze, plele
se izlaze}i napolje poput zmija. Jedna za drugom, bez prestan-
ka. I ja sam shvatio da zahtijeva smrt toga ~ovjeka, zahtijeva u
ime dru{tva da mu odsijeku glavu. Govorio je, dodu{e, uvijeno:
'Ta glava mora pasti'. Ali na koncu razlika nije velika. Nije bila
u stvari nikakva, jer je postigao {to je `elio. Jedino {to taj posao
nije izvr{io on sam. A ja koji sam pratio ~itav postupak, bave}i
se samo tim nesretnikom, ja sam se s njime tako prisno spri-
jateljio da takvu vrtoglavu intimnost nisam prema svome ocu
nikada osje}ao. On je pak prema obi~aju morao prisustvovati
onome {to se uljudno zove 'posljednjim ~asovima', a trebalo bi
nazvati odvratnim i gnusnim umorstvom.<<
>>Od tog dana nisam mogao pogledati Chaixov vozni red a
da mi se u`asno ne zgadi. Od tog dana zanimao sam se za prav-
du, ali sa najdubljim zgra`anjem. Zanimao sam se za smrtne
osude, za smaknu}a i tako ustanovio (mutilo mi se u glavi dok
sam na to mislioj, da je moj otac morao u vi{e navrata prisus-
tvovati takvu umorstvu i da je to bilo ba{ onih dana kada bi
rano ustajao. Da, u takvim bi zgodama navio svoju budilicu.
Nisam se usudio progovoriti majci, ali sam je stao bolje motriti
i tako sam shvatio da mec*u njima nema vi{e ni{ta i da ona pro-
vodi `ivot pun odricanja. To mi je pomoglo da joj 'oprostim',
kako sam tada govorio. Poslije sam saznao da joj nemam {to
oprostiti, jer je bila siroma{na sve dok se nije udala i da ju je
siroma{tvo nau~ilo odricanju.<<
>>Vi zacijelo o~ekujete da }u kazati da sam smjesta oti{ao od
ku}e. Ne, ostao sam nekoliko mjeseci, gotovo cijelu godinu. No
srce me boljelo. Jedne ve~eri otac zatra`i od mene svoju budi-
licu, jer da mora rano ustati. Nisam oka stisnuo. Sutradan kad
se vratio, mene vi{e nije bilo u ku}i. Ka`imo odmah da je otac
dao tragati za mnom, da sam ga posjetio i da sam mu, bez ikak-
vih obja{njenja, mirno prip}io da }u se ubiti ako me prisili da
se vratim. Najzad je pristao, jer je zapravo bio blage }udi. Odr-
`ao mi je govor u kojem je isticao kako je glupo htjeti '`ivjeti
svojim `ivotom' (tako je objasnio moju gestu, a ja ga nisam
razuvjerio); dao mi je svu silu dobrih savjeta i uputa, zadr`av{i
iskrene suze koje su mu navirale. Poslije sam, po{to je proteklo
dosta vremcna, dolazio redovno posjetiti majku, pa bih tada i
njega sretao. Ti su mu odnosi, dr`im, dostajali. Ja se nisam na
nj srdio, niti sam bio ogor~en, ali sam bio u sebi pomalo tu`an.
Kad je umro, uzeo sam majku k sebi, a bila bi jo{ uvijek uza
me da nije i ona umrla.<<
>>Zadr`ao sam se dulje na po~etku, jer je to zapravo bio po-
~etak svega. Sada }u se po`uriti. Kad mi je bilo osamnaest go-
dina, upoznao sam siroma{tvo, po{to sam dotle `ivio u obilju.
Vr{io sam razli~ite poslove. Bavio se svim i sva~im da bih se
prehranio. To mi je po{lo za rukom. I to prili~no. No mene je
zanimala jedna jedina stvar, a to je bila smrtna osuda. Htio*sam
poravnati svoje ra~une s onom ric*om sovom. Stoga sam se -
kako se ono ka`e - dao na politiku. Nisam htio da budem za-
ra`en kugom. To je, eto, sve. Vjerovao sam da dru{tvo u ko-
jem `ivim po~iva na smrtnoj kazni i da, bore}i se protiv toga
dru{tva, pobijam umorstvo. To sam vjerovao, drugi me potkri-
jepi{e u tom vjerovanju, a to je i velikim dijelom istina. Slo`io
sam se, dakle, s drugima koje sam zavolio i koje nisam prestao
voljeti. Dugo sam ustrajao, a nema u Evropi zemlje za koju se
nisam borio dijele}i njezine brige i te`nje. No pustimo to.<<
>>Znao sam, dakako da i mi ponekad izri~emo osude. No re-
ko{e mi da je tih nekoliko mrtvaca potrebno da bi se do{lo do
poretka u kojem nitko ne}e nikoga ubijati. To je donekle istina,
ali ja mo`da nisam sposoban da se odr`im u vjerovanju takve
vrste. No bilo kako mu drago, ja sam kolebao. Onda bi.h po-
mislio na sovu, i stvar je dalje funkcionirala. Sve do dana kad
sam u Ma|arskoj vidiojedno smaknu}e; omaglica kojaje neko}
zgrabila dijete pomra~ila je sada o~i zrelog ~ovjeka.<<
>>Jeste li kad vidjeli strijeljati ~ovjeka'? Niste. Dabome, to se
obi~no vr{i uz pozivnicu, a publikaje pomno probrana. Rezultat
je, da znate, samo ono {to se vidi na reprodukcijama slika, {to
pi{e u knjigama. Zavoj na o~ima, stup i podalje nekoliko voj-
nika. A to nije istina. Znate li vi da odred strelja~a stane na me-
tar i pedeset od osudenoga'? Znate li, da bi se delinkvent, da na-
pravi dva koraka naprijed, sukobio s pu{~anim cijevima'? Znate
li da na toj kratkoj udaljenosti strelja~i koncentriraju paljbu na
predjel srca i da svi zajedno, svojim krupnim tanetima, izvrtaju
rupu u koju bi znogla stati {aka'? Ne, vi to ne znate, jer se o tim
pojedinostima nikad ne govori. Ljudski je san nepovrediv, on
je va`niji od `ivota za one koji boluju od kuge. Ljudima ne
valja smetati kad spavaju. Bilo bi to neukusno, a nije li op}e
poznato da je prvo pravilo dobroga ukusa da neke stvari samo
natuknemo, da ne inzistiramo. No ja nisam od onog dana dobro
spavao. Ostao mi je u ustima lo{ okus i nisam prestao inzistirati,
{to }e re}i misliti.<<
>>Tada sam uo~io da sam sve te duge godine bio ku`an prem-
da sam bio duboko uvjeren da se borim protiv kuge. Uo~io*am
da sam neizravno odobrio smrt tisu}a i tisu}a ljudi; da sam {to-
vi{e, izazvao tu smrt, odobravaju}i djela i principe koji su nu`-
no dotle doveli. A drugi'? Kao da im to nije smetalo ili bar sami
od sebe nisu o tome nikad govorili. Meni se, naprotiv, grlo ste-
zalo. Bio sam s njima, ali sam ipak bio sam. Kad bi se desilo
da izrazim svoje skrupule, rekli bi mi da valja misliti na to {to
je na kocki. Iznosili su ~esto razloge koji su u prvi mah bi-
li uvjerljivi, samo da progutam ono {to nikako nije htjelo pro-
}i niz grlo. Odgovarao sam da veliki ku`ni bolesnici (oni koji
obla~e crvene talare) imaju tako|er izvrsnih razloga koje iznose
u takvim prilikama; ako priznam vi{u silu i nu`du, na {to se
pozivaju mali bolesnici ne}u mo}i da pobijem razloge na koje
se pozivaju veliki. Nato bi me upozorili da, pu{taju}i crvenim
talarima monopol nad osudama, dajemo njima u stvari pravo i
ja~amo njihove pozicije. No ja bih sebi onda govorio: ako je-
danput popusti{, nema vi{e razloga da se zaustavi{. Sve mi se
~ini da mi je povijest dala pravo, jer se danas svi natje~u tko
}e vi{e svijeta poubijati. Svi su zahva}eni bjesnilom ubijanja i
ne mogu druga~ije.<<
>>Za me svakako nije mudrovanje. Mene nisu zanimali razlozi
nego ri|a sova; prljava ona zgoda, kad su prljava i ku`na usta
najavljivala eovjeku u lancima da }e domala umrijeti; najavlji-
vala i vodila ra~una da se to doista izvr{i i da taj ~ovjek umre
po{to je no}i i no}i proveo u agoniji, ~ekaju}i otvorenih o~iju
da bude umoren. Mene zanima ona rupa u grudima. I ja sam,
shvativ{i sve to, odlu~io da barem ja ne dam nikada, razumijete,
nikada ni jedan jedini razlog kojim bi se potkrijepilo to odvrat-
no klanje. Da, radije }u biti slijep kod o~iju, uporno, tvrdokor-
no, dok ne docte vrijeme da progledam.<<
>>Odonda se nisam promijenio. Odavno se stidim, strahovito
stidim {to sam i ja bio neko} ubojica, makar izdaleka, makar u
najboljoj namjeri. Kako je prolazilo vrijeme, primje}ivao sam
da i oni koji su bolji od drugih, ne mogu odustati od ubijanja,
bilo da ubijaju sami ili da pu{taju da se ubija, jer takvaje logika
u kojoj `ive, jer se na tom svijetu ne mo`e{ maknuti a da ne
ugrozi{ ne~iji `ivot. Da, stidim se jo{ uvijek; saznao sam da*
smo svi odreda ku`ni, i tako sam izgubio mir. Tra`im ga i da-
nas, nastoje}i da razumijem svakoga i da ne budem smrtni ne-
prijatelj nikome. Ja znam samo {to treba ~initi da ne bude{ ku-
`an i da nam samo to mo`e pribaviti mir ili - u pomanjkanju
mira - dobru smrt. To mo`e olak{ati ljudima njihovo breme. Pa
ako ih ne mo`e spasiti, nanijet }e im najmanje zla, a mo`da }e
im u~initi i malo dobra. Stoga sam, eto, odlu~io odbiti sve {to
izbliza ili izdaleka, s dobrih ili nevaljalih razloga, izaziva smrt
ili je opravdava.<<
>>Stoga me i ta epidemija nije nau~ila ni~emu novom; nau~ila
me samo to da mi je du`nost boriti se na va{oj strani. Znam
sasvim sigurno (da, Rieux, sve ja znam o `ivotu, vidite i sami)
da svaki nosi u sebi kugu, jer nitko na svijetu, ama ba{ nitko,
nije prost od kuge. Znam da se ~ovjek mora neprekidno nadzi-
rati da ne bi, u ~asu rastresenosti, dunuo bli`njemu u lice i pri-
lijepio mu infekciju. Prirodan je mikrob. Ostalo: zdravlje, po{te-
nje, ~isto}a, ako ho}ete, sve je to u~inak volje i to volje koja
ne smije nikada stati. Po{ten je ~ovjek onaj koji nikoga ne in-
ticira; to je onaj koji je najmanje rastresen. A treba dobrano vo-
lje i napete pa`nje da ne bude{ nikada rastresen! Da, Rieux,
naporno je bolovati od kuge. Zato su i svi tako umorni, jer su
dan-danas svi odreda zara`eni. No zato i neki pojedinci koji se
ho}e kuge otresti do`ivljavaju krajnju premorenost o| koje ih
mo`e osloboditi samo smrt.<<
>>Do{av{i dotle saznao sam i to da ne vrijedim vi{e za svijet
i da sam od ~asa kad sam se odrekao ubijanja osucien na ko-
na~no progonstvo. Drugi }e krojiti povijest. Znam da ne mogu
drugima ni suditi. Jasno! Meni ne{to nedostaje da bih mogao
biti razuman ubojica. Nije to, dakle, nadmo}. Ali ja sam pristao
da budem ono {to jesam; nau~io sam biti skroman. Velim samo
da na tom svijetu ima zala i `rtava, i da treba nastojati, koliko
je mogu}e, uskratiti poslu{nost zlu. To vam se mo`da ~ini jed-
nostavno, pa i plitko; ne znam je li to jednostavno, ali znam
da je istinito. Slu{ao sam tolika mudrovanja koja su mi umalo
zavrtjela glavom i koja su smela dosta drugih glava u tolikoj
mjeri da su privoljele na umorstvo. Tako sam shvatio da neda*e
Ijudske izviru odatle {to se ljudi jasno ne izra`avaju. Kad sam
to vidio, odlu~io sam da vidim i govorim jasno, da bih tako
do{ao na pravi put. Stoga velim da ima zala, da ima `rtava i
ni{ta vi{e. Ako, govore}i tako, postanem i sam takvo jedno zlo,
ne}e to biti svjesno ni dobrovoljno. Nastojim da budem nedu`r2i
ubojica. To nije, kako vidite, velika ambicija.<<
>>Trebalo bi da postoji i tre}a kategorija u koju bi u{li istinski
lije~nici; no ~injenica je da ih rijetko nalazimo i da to mora biti
te`ak zanat; zato sam odlu~io stati u svakoj prilici na stranu
`rtava kako bih smanjio {tetu. Me|u njima mogu bar razmi{ljati
kako se ulazi u tre}u kategoriju, {to }e re}i u mir.<<
Tarrou je zavr{io, mahao nogom i lupkao petom o terasu. Na-
kon {utnje doktor se malo pridi`e i upita Tarroua ima li jasnu
predod`bu kakav je zapravo put kojim se dolazi do mira.
- Da, to je put simpatije.
Dva zvonca bolni~kih kola odjeknu u daljini. Uzvici koji su
maloprije bili nejasni i rastrkani, skupi{e se sada na kraju grada
pokraj kamenog bre`uljka. U isto vrijeme za~ulo se ne{to nalik
na detonaciju. Onda se vratila ti{ina. Rieux nabroji dva treptaja
svjetionika. U~ini mu se da vjetri} biva ja~i, a istoga ~asa osjeti
dah mora koji bija{e pro`et mirisom soli. Sad se jasno razabi-
ralo kako valovi muklo di{u o strme litice.
- Mene zanima, ukratko re~eno, kako se postaje svecem -
zaklju~i Tarrou bez ikakve patetike.
- No vi ne vjerujete u Boga.
- To~no. No mo`e li ~ovjek biti svecem, a da Boga i nema?
To je danas jedini problem za koji znam.
Najednom, s one strane gdje se ~ula vika, bljesnu velika svjet-
lost, a vra}aju}i se strujom vjetra neka graja dopre do dvojice
Ijudi. Svjetlo smjesta oinrkne i daleko, na kraju terasa, samo se
jo{ ne{to crvenjelo. Kad je vjetar na~as stao, razabrali su jasno
mu{ke krikove, zatim salvu, pa `amor goInile. Tarrou je, ustav-
{i, slu{ao. Ni{ta se vi{e nije ~ulo.
-- Opet je bilo borbe na gradskim vratima.
- Sada je gotovo - re~e Rieux.
Tarrou promrmlja da nikada nije gotovo i da }e jo{ biti `r*a-
va, jer je takav red.
 - Mo`da - odvrati doktor - no vi znate da osje}am ve}u so-
lidarnost prema pobijedenima nego prema svecima. Dr`im da
nemam smisla za heroizam i svetost. Mene zanima kako da bu-
dem ~ovjekom.
- Da, mi tra`imo istu stvar, samo sam ja manje ambiciozan.
Rieux pomisli da se Tarrou {ali, pa ga pogleda. Ali u nejasnom
svjetlu neba vidje tu`no i ozbiljno lice. Vjetar se opet podi`e,
a Rieux osjeti na ko`i neku mlakost i mlitavilo. Tarrou se strese.
- Znate li {to bismo morali u~initi za prijateljstvo'?
- [to god ho}ete - re~e Rieux.
- Da se okupamo u moru. I za budu}eg sveca to je doli~an
u`itak.
Rieux se smije{io.
- S na{im propusnicama mo`emo oti}i na lukobran. Na kraju
krajeva, ipakje preglupo `ivjeti samo u kugi. Da, ~ovjek se mo-
ra boriti za `rtve i njihova prava. No ako prestane voljeti sve
drugo, kakva korist od njegove borbe'?
- Da - re~e Rieux - idemo.
Domala zatim auto se zaustavi kraj `eljezne ograde u luci.
Iza{ao je mjesec. Mlje~no nebo bacalo je svuda blijede sjene.
Njima za le|ima dizao se grad na katove, a s te strane dopirao
vru}i i bolesni zadah koji ih je tjerao prema moru. Pokaza{e
isprave stra`aru koji ih je dosta dugo ogledavao. Onda prodo{e
kroz prostor prekrit ba~vama, kroz vonj ribe i vina te krenu{e
prema lukobranu. Prije nego }e sti}i onamo, najavi im blizinu
mora miris joda i haluga. Onda ga za~u{e.
Blago je {umilo podno velikih blokova lukobrana, a kad se
pope{e na njih, more im se u~ini gusto kao da je od bar{una,
gipko i glatko kao neka `ivotinja. Smjesti{e se na hridima {to
su okrenute prema pu~ini. More se nadimalo i polako spu{ta-
lo. To mirno disanje stvaralo je na povr{ini uljaste odraze koje
bi odmah zatim rastvaralo. No} je pred njima bila beskrajna.
Rieux koji je osje}ao pod svojim prstima boginjavo lice hridi
bija{e pro`et nekim ~udnim bla`enstvom. Okrenut prema Tar-
rouu on je na licu svoga prijatelja nazrijevao istu sre}u koja
ni{ta nije zaboravljala, pa ni umorstvo.
 Svuko{e se. Rieux uroni prvi. More mu se isprva u~ini hlad-
no, no kad je izronio, bilo je mlako. Po{to se malo ispra}akao,
znao je da je Inore te ve~eri mlako, jesenski mlako, jer u to do-
ba godine oduzima kopnu toplinu koja se nakupila dugih mje-
seci. Plivao je pravilno. Udarci njegovih stopala ostavljahu za
sobom bijelu pjenu, kao da je more provrelo; more je izmicalo
du` njegovih ruku da bi se priljubilo za njegove noge. Bu~an
pljusak najavi da je i Tarrou zaronio. Rieux se okrene na leda i
ostane nepomi~an, okrenut licem prema nebu koje bija{e ispu-
njeno mjesecom i zvijezdama. Onda stade razabirati sve jasnije
i jasnije klopot znora koji se u no}noj ti{ini i samo}i neobi~no
isticao. Pribli`avao se Tarrouu, i doskora je doktor ~uo kako
di{e. Rieux se okrene, dopliva do svog prijatelja i po~e se kre-
tati istim ritmom. Kako je Tarrou sna`nije napredovao, morao
je ubrzati svoj tempo. Nekoliko minuta napredovahu istom brzi-
nom i istom snagom, sami, daleko od svijeta, oslobodiv{i se
napokon grada i kuge. Rieux se zaustavi prvi i oni se lagano
stan*,z vra}ati, po`uriv{i se samo jednom kad su u{li u ledenu
struju. Ne rekav{i ni{ta, ubrza{e tada naglo kretnje, podbodeni
i o{inuti tim iznenac*enjima.
Ponovo odjeveni, oni krenu{e, a da nisu prozborili ni jednu
rije~. No imali su isto srce, a spomen na tu no} bija{e im drag.
Kad su spazili u daljini kuginu stra`u, Rieux je znao da Tarrou
govori u sebi, kao i on, da ih je kuga na~as zaboravila da je to
bilo dobro i da treba opet po~eti nanovo.

Da, trebalo je po~eti nanovo, jer kuga nije nikoga predugo

zaboravljala. U mjesecu prosincu plamtjela je u prsima na{ih
sugrac*ana, usijala pe} i napu~ila logore sjenama praznih ruku.
Ukratko, nije zastala nego se kretala dalje svojim strpljivim, is-
prekidanim hodom. Vlasti su ra~unale s hladnim danima, nada-
ju}i se da }e zaustaviti taj razvitak; ipak je kuga prevladala prve
mrazove, a da joj godi{nje doba nije naudilo. Trebalo je jo{ ~e-
kati. Ali onaj koji mnogo ~eka, prestaje ~ekati, a ~itav je na{
grad `ivio bez budu}nosti.
[to se ti~e doktora, prolazni onaj ~as mira i prijateljstva koji
mu bija{e dan, nije se ponovio. Otvorena je jo{ jedna bolnica,
a Rieux se dru`io odsad samo s bolesnicima. Ipak je primije-
tio da u tom stadiju kad je bolest sve vi{e poprimala plu}nu
fonnu, bolesnici lije~niku nekako poma`u, olak{avaju}i mu po-
sao. Umjesto da se prepuste malaksalosti ili mahnitanju, kao
ono u po~etku, oni su sada, rekao bih, bolje uo~avali svoje inte-
rese i tra`ili sami {to bi im moglo koristiti. Tra`ili su neprestano
vi{e teku}ine, a svi su te`ili za toplinom. Mada je to za doktora
bio isti napor, on bi se u tim prilikama osje}ao manje sam. Pot-
kraj prosinca Rieux primi od gospodina Othona, suca istra`ite-
lja, koji se nalazio jo{ uvijek u svome logoru, pismo u kojem
veli da je njegova karantena pro{la, da uprava ne mo`e prona}i
datum njegova ulaska i da ga zacijelo dr`e u logoru pomutnjom.
Njegova `ena, koja je prije nekog vremena pu{tena, prosvjedo-
valaje na prefekturi gdje suje lo{e primili i rekli daje pomutnja
isklju~ena. Rieux posla Ramberta da intervenira i nekoliko dana
poslije vidje gospodina Othona. Doista je posrijedi bila pomut-
nja, a Rieux je malo i negodovao. No gospodin Othon, koji je
u mec*uvremenu smr{ao, podi`e mlohavo ruku i re~e, mjere}i
rije~i, da se svatko na svijetu mo`e prevariti. Na{to je doktor
pomislio da se ne{to doista promijenilo.
-- [to }ete sada raditi, gospodine su~e'? Va{i vas spisi ~eka-
ju... - re~e Rieux.
- Ne -- odvrati sudac. - Htio bih uzeti dopust.
- Da, zaista, morate se odmoriti.
- To ne, htio bih se vratiti u logor.
Rieux se za~udi:
- Pa tek ste iza{li!
- Nisam se dobro izrazio. Reko{e mi da ima dobrovoljaca
koji rade u upravi logora.
Sudac je malo kolutao o~ima nastoje}i poravnati jedan svoj
~uperak.
- Razumijete, imat }u neko zanimanje. I onda, glupo je to
re}i, no ja bih se u tom slu~aju osje}ao bli`i svome dje~a-
~i}u.
Rieux ga je gledao. .Ie li mogu}e da se u tim krutim i bez-
bojnim o~ima po~inje odjednom nazrijevati neka blagost. No te
su se o~i nekud zamaglile izgubiv{i svoju metalnu ~isto}u.
- Dakako - re~e Rieux - ja }u se za to pobrinuti. Kad `eli-
te..
Doktor se doista pobrinuo, a `ivot u ku`nome gradu poc*e
dalje svojim tokom sve do Bo`i}a. Tarrou je nadalje pronosio
gradom svoju djelotvornu mirno}u. Rambert je povjerio doktoru
da je posredstvom one dvojice mladi}a koji su obavljali stra`u
uspostavio sa svojom `enom potajno dopisivanje. Od vreme-
na do vremena dobivao bi pismo. Ponudi Rieuxu da se oko-
risti njegovim sistemom. a doktor prihvati. Prvi put nakon du-
gih mjeseci napisa pismo, ali s najve}im te{ko}ama. Kao da je
zaboravio jezik, na~in izra`avanja. Pismo ode. Odgovor nikako
da stigne. ]ottard je, medutim, uspijevao: oboga}ivao se malim
svojizn {pekulacijama. [to se ti~e Granda, bo`i}ni praznici nisu
mu se posre}ili.
Bo`i} je ove godine bio u stvari praznik pakla, a ne praznik
evanctelja. Du}ani prazni i li{eni svjetlosti, tobo`nja ~okolada i
prazne kutije po izlozima, mrka lica u tramvajima - ni{ta od
svega toga nije podsje}alo na Bo`i} pro{lih godina. U toj svet-
kovini u kojoj bi se neko} na{li na okupu svi ljudi, bogati i si-
roma{ni, sada bija{e mjesta samo za samotne i sramotne prosla-
ve koje bi sebi priu{tili neki povla{teni pojedinci za te{ke pare,
slave}i Bo`i} u kakvoj prljavoj jazbini, u >>stra`njoj sobi<< kakva
lokala, gdje ih' nitko ne}e vidjeti. Oni koji su ispunili crkve, vi{e
su se tu`ili negoli Boga slavili. U sumornom i smrznutom gradu
vrzlo se samo ne{to djece koja nisu znala {to im prijeti. Ali
nitko se nije usudio da im najavi negda{njega Boga, krcatog
darovima, koji je star kao ljudski jad, ali je nov kao nada koja
se netom za~ela. U srcima svih bilo je mjesta samo za veoma
staru i veoma sumornu nadu; onu koja spre~ava ljude da se pre-
puste smrti, pa je zapravo puka tvrdokornost kojom prianjamo
uz `ivot.
Pro{loga dana Grand je propustio do}i na sastanak. Rieux se
uznemirio i rano ujutro oti{ao k njemu, ali ga nije na{ao kod
ku}e. Svi su bili uznemireni. Oko jedanaest sati doc*e u bolni-
cu Rambert da bi izvijestio doktora: spazio je Granda izdale-
ka, gdje luta ulicama sam, izobli~en. Onda ga je izgubio s oka.
Doktor i Tarrou odo{e kolima da ga tra`e.
U podne je bilo veoma hladno. Rieux je, iza{av{i iz kola,
motrio iz daljine Granda koji se gotovo prilijepio za neki izlog
pun grubo izdjelanih igra~aka. Licem staroga ~inovnika suze su
curkom curile. Te suze potreso{e Rieuxa, jer ih je shvatio i jer
ih je i sam osje}ao u {upljini svoga grla. Sjetio se kako se taj
nesretnik bio vjerio pred bo`i}nim izlogom, kako se Jeanne bila
na nj naslonila, da bi mu rekla dajoj je drago. Zacijelo iz daleke
pro{losti, u samome srcu toga ludila dopire do Granda svje`i
glas mlade djevojke. Rieux je znao {to stari ~ovjek toga ~asa
misli, a isto je mislio i on: da je svijet bez ljubavi mrtav i da
uvijek dolazi vrijeme kad nam dodija i zatvor, i posao, i hra-
brost, pa tra`imo lice nekoga bi}a i srce pro`eto nje`no{}u.
No sad ga je spazio u staklu. Ne prestaju}i plakati, on se
okrene, nasloni se lec*ima na izlog, da bi ga vidio gdje dolazi.
- Ah, doktore! Ah, doktore! - re~e.
Rieux kimne glavom u znak da shva}a i odobrava, ali govo-
riti nije mogao. Ta je nevolja bila njegova, a srce mu se cijepalo
od neizmjerne srd`be koja hvata ~ovjeka kad vidi bol koju i svi
drugi osje}aju.
- Da, Grand - re~e.
- Htio bih imati vremena da joj napi{em pismo. Da sazna...
i da bi mogla sretna bez gri`nje savjesti...
Doktor je Granda odveo gotovo silom. Grand je pu{tao da
ga Rieux vu~e; nastavljao je, mucaju}i nesuvisle re~enice:
- Predugo to traje. ^ovjek ima potrebu da se pusti. Uvijek
na silu, uvijek. Ah, doktore, ja sam naoko miran, je li? A uvijek
sam tro{io silne napore da bih mogao biti bar normalan. I sada
je previ{e.
Zaustavi se, dr{}u}i kao {iba na vodi, luda~kog pogleda.
Rieux ga uze za ruku. Gorjela je.
- Moramo ku}i.
No Grand mu se izma~e, potr~i nekoliko koraka, onda stane,
ra{iri ruke i po~ne se njihati, kao da }e pasti. Onda se okrene
oko svoje osi i ljosne na ledeni plo~nik, s licem uprljanim od
suza {to su jo{ uvijek tekle. Prolaznici gledahu izdaleka, ne usuc*u-
ju}i se do}i bli`e. Rieux morade uzeti staroga ~ovjeka u naru~aj.
Sada se u svom krevetu Grand gu{io: plu}a su mu bila zahva-
}ena. Rieux je razmi{ljao. ^inovnik nema obitelji. Za{to da ga
otpremi u bolnicu'? Njegovat }e ga on sam, s Tarrouom...
Grand je zabio glavu u jastuk; put je pozelenjela, o~i ugasle.
Uko~eno je gledao slabu vatricu koju je Tarrou zapalio u kami-
nu, slu`e}i se ostacima nekog sanduka. >>Zloje<<, re~e. Iz dubine
zapaljenih plu}a dopiralo je ~udno pucketanje koje bi popratilo
sve {to je govorio. Rieux mu preporu~i da {uti i re~e da }e se
vratiti. Bolesnik se ~udno nasmije{i, a s tim posmijehom razlije
se njegoviln licem neka vrsta nje`nosti i ganu}a. Namigne s na-
tegom i re~e: >>Ako se izvu~em, kapu dolje, doktore!<< No go-
tovo odmah zatim svlada ga malaksalost.
Nekoliko sati kasnije Rieux i Tarrou nac*o{e bolesnika gdje
se uspravio u krevetu, a doktor se prepade, razabrav{i na nje-
govu licu, kako brzo napreduje bolest koja ga iznutra `e`e i
pali. No ~inilo se da je prisebniji; smjesta je zamolio, glasom
koji je bio neobi~no {upalj da mu donesu rukopis koji bija{e
stavio u ladicu. Tarrou mu dade papire koje pritisne na grudi, a
da ih nije ni pogledao. Onda ih pru`i doktoru, nutkaju}i ga kret-
njom da ~ita. Bio je to kratak rukopis: pedesetak stranica. Dok-
tor ga prelista i shvati da je na svim tim listovima ispisana ista
re~enica: prepisana, preradivana, pro{irena ili skra}ena - une-
dogled. Bez odaha sretahu se pojedine rije~i i rasporedivahu sad
ovako sad onako: mjesec svibanj, amazonka, drvoredi Bulonj-
ske {umice. Bilo je tu i obja{njenja, koja su ponekad bila ne-
razmjerno duga~ka, bilo je i varijanata. Ali na posljednjoj stra-
nici, jedna je pa`ljiva ruka napisala tintom koja se jo{ nije sa-
svim osu{ila: >>Draga moja .Ieanne, danas je Bo`i}...<< Nad tim
se nalazila, kaligrafrana, posljednja verzija re~enice: >>^itajte<<,
re~e Grand. I Ricux je ~itao:
>>Lijepoga svibanjskoga jutra vitka je amazonka, ja{u}i divnu
alazansku kobilu, kasala, usred cvije}a, drvoredozn Bulonjske
{umice.<<
 - Je li to ono pravo'? - upita stari grozni~avim glasom.
Rieux ne podi`e o~i.
- Ah - opet }e bolesnik uzbudeno. - Znam, {to }ete re}i:
lijepoga jutra, lijepoga nije prava rije~!
Rieux ga primi za ruku na pokrivalu.
- Pustite, doktore. Ne}u imati vremena...
Njegove se grudi tegobno dizahu i spu{tahu; onda najednom
krikne:
- Spalite ga!
Doktor je krzmao, no Grand ponovi svoj nalog s tako stra{-
nim izrazom i tako bolnim glasom da je i Rieux bacio listi}e u
vatru koja je bila gotovo ugasla. Odaja sc rasvijetli, a kratko-
trajna toplina na~as se razli prostorijom. Kad se doktor vratio
bolesniku, le`ao je okrenuv{i leda, a licem je gotovo doticao
zid. Tarrou je gledao kroz prozor, kao da ga se to ne ti~e. Po{to
je ubrizgao serum, Rieux priop}i svome prijatelju da Grand ne-
}e pre`ivjeti no}, a Tarrou ponudi da }e on ostati. Doktor pri-
hvati.
Misao da }e Grand uinrijeti progonila ga je ~itavu no}. No
sutradan ujutro Rieux nade bolesnika gdje sjedi u krevetu i raz-
govara s Tarrouom. Groznice je bilo nestalo; ostali su samo tra-
govi op}e iscrpljenosti.
- Ah, doktore - govorio je ~inovnik - nisam dobro u~inio.
No ja }u iznova po~eti. Svega se sje}am. Vidjet }ete.
- ^ekajmo - re~e doktor Tarrouu.
Ali u podne stanje je bilo isto. Nave~er je Grand tako re}i
spa{en. Rieux nije to uskrsnu}e mogao nikako objasniti.
Nekako u isto doba dovedo{e mu bolesnicu koja mu se u~i-
nila izgubljenom pa ju je dao izolirati ~im je stigao u bolni-
cu. Mlada je djevojka bila u punom deliriju. ustanovljeni su svi
simptomi plu}ne kuge. No sutradan ujutro groznica je ne{to
opala. Doktor je i ovaj put (kao u Grandovu slu~aju) dr`ao da
je to jutarnja remisija koju je - prema ste~enom iskustvu - sma-
trao lo{om prognozom. Ali u podne groznica se nije ponovno
digla. Nave~er je porasla samo za nekoliko desetina, a drugoga
je jutra sasvim nestala. Mlada je djevojka, iako slaba u svom
krevetu slobodno disala. Rieux re~e Tarrouu da je spa{ena pro-
tiv svih pravila. No tokom sedmice zabilje`ena su na Rieuxo-
vom odjelu ~etiri takva slu~aja.
Potkraj iste sedmice stari astmati~ar do~eka doktora i Tarroua
sa svim znacima velike uzrujanosti.
- Evo ga na, opet izlaze!
- Tko'?
- Ma {takori!
Od mjeseca travnja nije bio otkriven ni jedan uginuli {takor.
- Zar }e to opet po~eti'? - upita Tarrou doktora.
Stari je trljao ruke.
- Da vidite kako tr~e! Milina ih je pogledati.
Vidio je dva `iva {takora gdje ulaze u njegovu ku}u kroz
uli~na vrata. A susjedi su mu pri~ali da su se i kod njih `ivotinje
opet pojavile. Iz nekih je baraka dopiralo opet vr{ljanje koje se
odavno nije ~ulo, pa su ljudi na nj zaboravili. Rieux je ~ekao
da budu objavljeni statisti~ki podaci, kao svake nedjelje. Oni su
otkrili da je bolest posljednjih sedam dana nazadovala.
 PETI DIO

Premda je taj nagli uzmak bio nenadan, na{i se sugradani ni-

su po`urili da se tome povesele. Mjeseci koje su prebrodili po-
ve}ali su njihovu `elju i `udnju za oslobodenjem ali su ih na-
u~ili oprezu; nau~ili su ih da ra~unaju sve manje i manje s brzim
koncem epidemije. Ta je nova ~injenica bila glavna tema raz-
govora, a u srcima se za~e velika nada koju ljudi ne htjedo{e
priznati. Sve je ostalo potisnuto u pozadini. Nove `rtve kuge
kao da manje zna~e, usporedimo li ih s ne~uvenom ~injenicom
da je statistika opala. Jedan od znakova nove ere zdravlja (kojoj
se nisu otvoreno nadali, ali su je ipak u potaji ~ekali) bija{e da
su na{i sugradani rado govorili (premda su naoko bili ravno-
du{ni) kako }e reorganizirati svoj `ivot nakon kuge.
Svi su bili slo`ni u tome da se udobnosti negda{njeg `ivota
ne}e vratiti odjednom i da je lak{e razarati negoli graditi. Dr`ali
su naprosto da bi se opskrba mogla malko popraviti, pa bi na
taj na~in bili oslobodeni najpre~ih briga. Ipak se u stvari, ispod
tih bezazlenih primjedaba razmahala bezumna nada, razmahala
u tolikoj mjeri da su to na{i sugradani ponekad osjetili i smjesta
uzmakli, isti~u}i da, bilo ovako ili onako, sutra svakako ne}e
biti osloboc*eni.
I doista, kuga nije prestala sutradan, ali je - prema svim zna-
cima - popu{tala br`e nego {to bi ~ovjek razborito mogao o~e-
kivati. Prvih dana mjeseca sije~nja, neobi~no je zahladnjelo, ~i-
nilo se da se studen kristalizirala oko grada. A ipak, nikada nebo
nije bilo tako plavo. Dane i dane njegov bi nepromjenljiv ledeni
sjaj obasjavao grad bez prekida. U tom pro~i{}enom zraku kuga
bi se za tri nedjelje opadaju}i postepeno iscrpla, jer su le{evi
{to ih je nizala bili sve malobrojniji. Za kratko vrijeme izgubila
je gotovo svu onu snagu koju je bila nagomilala dugih mjeseci.
Gledaju}i kako je proma{ila plijen, tako re}i siguran (eto Gran-
da ili one mlade djevojke), kako bjesni u nekizn predjelima gra-
da kroz dva ili tri dana, dok je iz drugih potpuno nestala, kako
kosi `ivote u ponedjeljak, dok joj u srijedu gotovo svi izmi-
~u, gledaju}i kako se zadihala ili jurnula, ~ovjek bi rekao da se
poremetila i rastrojila od slabosti i umora, da gubi istodobno i
vlast nad sobom i suverenu, matemati~ku djelotvornost kojom
se njezina snaga odlikovala. Castelov je serum zabilje`io najed-
nom ~itavu seriju uspjeha kakvih dotada nije imao. Svaka mjera
koju bi poduzeli lije~nici (a koja prije ne bi urodila nikakvim
rezultatom), sada je najednom bila stopostotno uspje{na. ^inilo
se kao da sada ljudi. progone kugu i da njezina nagla slabost
tvori snagu tupoga oru`ja kojim su se dotle protiv nje borili.
Samo od vremena do vremcna ona bi se ipak upela i tako re}i
slijepim trzajem pokosila tri ili ~etiri bolesnika koji, su imali
ozdraviti. To su bili Ijudi, koji - {t*>no rije~ - nemaju sre}e. Lju-
di koje je posmicala onda kad je nada bila najve}a. Takav je
zlosretnik bio sudac Othon koga su morali evakuirati iz logora,
a Tarrou re~e za nj da se n.ije rodio pod srctnom zvijezdotn, ali
se nije moglo znati je li pritom mislio na njego*u smrt ili na
njegov `ivot.
No u cjelini, zaraza jc uzmicala na ~itavoj fronti, slu`bena
priop}enja {to su bila potakla nadu (koja isprva bija{e skrovita
i boja`ljiva) potkrijepi{e sada javnost u mi{ljenju da je pobjeda
sigurna i da bolest napu{ta svoje pozicije. Uistinu je te{ko bi-
lo re}i je li to pobjcda. Moglo se samo kazati da bolest odlazi
kao {to je bila do{la. Strategija koja joj je suprotstavljena nije
se promijenila: ju~er je bila neuspje{na, dok je danas o~evidno
uspje{na. Prevladavao je dojam da se bolest istro{ila ili da se
mo`da povla~i, po{to je postigla sve {to je htjela. .Njezina je
uloga bila u ncku ruku dokraj~ena.
Ipak bi ~ovjek rekao da se u gradu nije ni{ta promijenilo.
Ulice koje su danju bile jo{ uvijek tihe i mirne, o`ivjele bi na-
ve~er kad bi ih napunila ista ona gomila; tek {to se sada u njoj
isticahu ogrta~i i slu`beni znakovi. Kinematografi i kavane po-
slovahu kao i prije. No gledaju}i pomnije, primijetio bi da lica
nisu tako zgr~ena, da se katkada ~ak smije{e. To bi bilo povod
da se ustanovi kako se dosad nitko na ulici nije smije{io. Fak-
ti~no je u gustoj kopreni koja je mjesece i mjesece zakrivala
grad, nastala najednom pukotina, a svakoga je ponedjeljka mo-
gao po novostima radija svatko razabrati da se ta simboli~na
pukotina {iri i da }e ljudi mo}i kona~no odahnuti. No to je olak-
{anje bilo sasvim negativno, a nisu ga htjeli jasno i g(asno izra-
ziti. No dok prije ne bi vjerovao, ~uv{i da je krenuo vlak, da je
stigao brod ili da }e na primjer automobilski promet biti uspo-
stavljen - sada bi, polovicom sije~nja, takva vijest bila primlje-
na bez ikakva ~uctenja. To zacijelo nije bilo mnogo. Nu ta je
nijansa izra`avala u stvari ~injcnicu da su na{i sugradani pre-
valili golem put na putu nade. Mo`e se kazati, uostalom da je
vla|anje kuge prestalo stvarno onvga ~asa kad je postala mo-
gu}om najmanja nada.
Ipak ne valja zaboraviti da su ~itav sije~anj na{i sugra|ani
reagirali dosta proturje~no. To~nije re~eno, oni su kolebali iz-
mec*u ugodnog uzbuctenja i poti{tcnosti. Tako su zabilje`eni no-
vi poku{aji bijega i to ba{ u ~asu kad su statistike bile najpo-
voljnije. Vlasti su se tome jako za~udile; za~udili su se i sami
stra`ari, jer su ti poku{aji ve}inom uspjeli. No Ijudi koji su bje-
`ali u taj ~as, povodili su se u biti za veoma prirodnim osje}aji-
ma. U jednima je kuga usadila tako dubok skepticizam da ga
nisu mogli i{~upati. Tu je nada bila nemo}na. I sada, kad je
kugi odzvonilo, oni su i dalje `ivjeli po njezinim zakonima. Bili
su u zaka{njenju prema dogac*aji.ma. Drugi naprotiv koji su se
ponajvi{e regl*utiz-ali iz redova unih koji dotada `ivljahu odije-
ljeno od ljubljenog bi}a, ti su nakon duge odijeljenosti i malak-
salosti planuli grozni~avom nadom i takvom nestrpljivo{}u da
su izgubili svaku vlast nad sobom. Zahvatila ih je neka vrsta
panike kad su pomislili da bi, tako blizu cilju mogli umrijeti i
ne vidjeti vi{e ljubljeno bi}e, pa im duge patnje i muke ne bi
bile napla}ene. Dok su kroz mjesece podmuklo, tiho i uporno,
usprkos tamnici, usprkos egzilu, ustrajali u svom ~ekanju, sada
je prvi tra~ak nade dostajao da razori ono {to niti strah, niti o~aj
nisu mogli nagristi. Uprli su kao ludaci, jurnuli su da preteknu
kugu ne mogav{i izdr`ati do kraja njezin tempo hoda.
U isto vrijeme iskaza`e se, uostalom sami od sebe, neki zna-
kovi optimizma. Tako je na primjer zabilje`en osjetljiv pad ci-
jena. Sa posve ekonomskog stajali{ta to se kretanje cijena nije
moglo objasniti. Te{ko}e bijahu iste, fonnalnosti karantene
ostado{e na snazi, a opskrba grada nije nipo{to postala bolja.
To je bila posve psiholo{ka pojava, kao da uzmak kuge pobu-
|uje svuda odjeke. U isto vrijeme optimizam je dohvatio i one
koji su prije `ivjeli u grupama, a bolest ih je prisilila da se ra-
zidu. Oba samostana u gradu vra}ahu se normalnom `ivotu,
okupljaju}i natrag svoje ~lanove. Isto je bilo s vojnicima; oni
se ponovo sabra{e u kasarnama koje su ostale slobodne. Za njih
je opet zapo~eo obi~an garnizonski `ivot. Te male ~injenice bi-
jahu veliki znaci.
Pu~anstvo je `ivjelo u tom pritajenom uzbuctenju sve do 25.
sije~nja. Te sedmice statistika pade tako nisko da je nakon sa-
vjetovanja s lije~ni~kom komisijom prefektura objavila da se
mo`e smatrati da je epidemija zaustavljena. Komunike je, isti-
na, dodao da s obzirom na oprez koji }e pu~anstvo zacijelo pra-
vilno ocijeniti, gra*tska vrata ostaju zatvorena jo{ dvije nedjelje,
a za{titne se mjere imaju odr`avati ~itav mjesec. Ako se za to
vrijeme poka`e najmanji znak po kojem bi se moglo zaklju~iti
da bi se opasnost mogla vratiti, bit }e odr`an status quo s po-
pratnim mjerama. No svi su bili slo`ni i jednodu{ni da je to
puki stilisti~ki dodatak, a nave~er 25. sije~nja, ispuni ~itav grad
radosno gibanje. Da bi se pridru`io op}em veselju, prefekt izda
nalog da se uspostavi javna rasvjeta kao u doba zdravlja. Rasvi-
jetljenim ulicama, pod hladnim i vedrim nebom, na{i sugradani
nagrnu{e napolje, skupljaju}i se u bu~ne i nasmijane grupe.
Na mnogim ku}ama ostado{e, dodu{e, kapci zatvoreni, a
mnoge obitelji provedo{e u {utnji ve~e koje drugi ispunjahu kri-
kom i vikom. Ipak je mnogim ucviljenim bi}ima takoc*er odla-
nulo, bilo da su se prestali bojati za druge ro|ake, da i oni ne
umru od kuge, bilo da je prestala bojazan za njihov vlastiti `i-
vot. No obitelji koje su se najvi{e tu|ile od op}eg veselja bijahu
bez sumnje one koje su u taj ~as imale kojega ~lana u bolnici,
i one koje su taj ~as do~ekale u karanteni, bilo u logoru ili kod
ku}e, ~ekaju}i da epidemija zavr{i za njih, kao {to je zavr{ila
za druge. I tu su ljudi osje}ali nadu, ali su je tako re}i spremali,
dr`ali su je u rezervi; nisu htjeli dirati u tu zalihu, niti je tro{iti,
dok nemaju zaista pravo da to ~ine. To ~ekanje, to {utljivo bdje-
nje, na pola puta izme|u agonije i radosti, ~inilo im se usred
op}ega slavlja jo{ okrutnije.
No ti izuzeci nisu okrnjili zadovoljstvo ostalog svijeta. Kuga,
istina, nije jo{ pro{la. Ona }e to i dokazati. Ipak su svi u duhu
gledali nekoliko sedmica unaprijed, zami{ljaju}i vlakove koji
krenu{e beskrajnim tra~nicama, brodove koji prosijecaju more,
plove}i svijetlom pu~inom. Sutradan }e svi biti mirniji, a javit
}e se nanovo i sumnja. No sada je ~itav grad u gibanju, svi
napu{taju zatvorena mjesta, mra~na i nepokretna, gdje su se bili
ukorijenili i okamenili. Grad je ponovo krenuo sa svojim tova-
rom pre`ivjelih stanovnika. Te ve~eri, Tarrou i Rieux, Rambert
i drugi stupahu usred mno{tva, osje}aju}i da i njima izmi~e tlo
pod nogama. Dugo jo{ po{to su napustili bulevare Tarrou i Rieux
slu{ahu odjeke toga veselja, dok su prolazili pustim ulicama,
pokraj ku}a sa zatvorenim kapcima. A kako su bili umorni, nisu
mogli odijeliti patnje {to se nastavljahu iza tih kapaka od bu~no-
ga veselja koje se podalje nadimalo ulicama. Oslobo|enje koje
se pribli`ava imalo je lice nasmijano i suzno.
Jednoga trenutka, kadje radosna buka bila ne{to porasla, Tar-
rou se zaustavi. Mra~nim plo~nikom hitjela je ne~ujno neka
spodoba. Bija{e to ma~ka, prva ma~ka koju je vidio od prolje}a.
Za~as je stala usred ceste, kao da koleba, liznula {apu, digla je
naglo prema desnome uhu i, nastaviv{i svoju {utljivu trku, ne-
stala u no}i. Tarrou se nasmije{i. I onaj }e star~i} biti zadovo-
lj an.
Ali u ~asu kad se ~inilo da se kuga udaljuje, vra}aju}i se u
svoju neznanu jazbinu odakle bija{e iza{la bezglasno i tiho, na-
lazio se u gradu bar jedan ~ovjek kojega je taj odlazak zapre-
pastio, a to je prema svjedo~anstvu Tarrouovih zapisa - bio Cot-
tard.
Istini za volju moramo re}i da ti zapisi postaju dosta bizarni
i to od ~asa kad statistike po~inju padati. Je li to umor, no ru-
kopis postaje te{ko ~itljiv, a pisac ska~e odvi{e ~esto s jednoga
predmeta na drugi. Uz to se de{ava i to prvi put da zapisima
nedostaje objektivnost, a javljaju se sve vi{e li~na razmatranja.
Tako usred dosta dugih pasusa koji se odnose na Cottardov slu-
~aj nalazimo izvje{taj o starome s ma~kama. Ako je Tarrouu
vjerovati, kuga nije okmjila po{tovanje {to gaje gajio za tu oso-
bu koja ga je zanimala prije epidemije, a poslije ga na `alost
nije mogla zanimati, premda njegova, Tarrouova, dobrohotnost
nije bila u pitanju. Jer on je nastojao da ga opet prona|e. Ne-
koliko dana nakon one ve~eri 25. sije~nja, stao je na ugao uli-
~ice, Ma~ke bijahu na licu mjesta, griju}i se u lokvama sunca.
One su to~no do{le na sastanak. No u odre|eno doba kapci osta-
do{e uporno zatvoreni. Idu}ih dana Tarrou ih ne vidje ni jedan
jedini put otvorene. Odatle je za~udo zaklju~io da je star~i} ili
mrtav ili se razljutio; ako se pak naljutio, to je stoga {to je dr-
`ao da ima pravo i da mu je kuga u~inila krivo; no ako je mr-
tav, nadaje se u njegovu slu~aju pitanje (kao u slu~aju staroga
astmati~ara) nije li to bio svetac'? Tarrou je dr`ao da nije, ali je
ocijenio da je star~ev slu~aj >>indikacija<<. Mo`da, primje}uje u
zapisima, nije mogu}e dosti}i potpunu svetost, rzego samo ne{to
pribli`no. (*' tom slu~aju trebalo bi se zadovoljiti skromnim i
milos*r-dnirn satanizmom.
Nalazimo i brojne, ~esto rasijane opaske koje su svec*er ispre-
mije{ane s opa`anjima {to se odnose na ]ottarda, a jedne se
ti~u Granda koji je, mec*utim, ozdravio i dao se na posao, kao
da se ni{ta nije dogodilo, dok se druge bave majkom dr. Rieuxa.
Ne{to razgovora {to ih izmedu nje i Tarroua opravda zajedni~ko
stanovanje, dr`anje stare `ene, njezin smije{ak, njene opaske o
kugi - sve je to pomno zabilje`eno. Tarrou osobito isti~e kako
je gospoc*a Rieux tiha i povu~ena; kako umije da svaku stdar
zaodjene jednostavnim rije~ima; kako naro~ito voli neki prozor
od stana koji gleda na mirnu ulicu, pored kojeg bi nave~er sje-
dala dr`e}i se uspravno, mirnih ruku i pa`ljiva pogleda, dok ne
bi suton ispunio odaju, u~iniv{i od nje crnu sjenu u sivoj svjet-
losti koja bi pomalo tamnjela rastvaraju}i nepokretnu siluetu;
kako se lagano kre}e iz jedne sobe u drugu; kako je dobra,
premda pred njim nije nikada tu dobrotu konkretno pokazala,
ali ona iskri iz svega {to ~ini ili govori, pa je on - Tarrou -
prepoznaje; i kako na koncu ta `ena - po njegovu mi{ljenju -
sve zna i spoznaje, premda nikad ne mudruje i kako se tolikom
{utnjom i sjenom mo`e talcmiti s bilo kakvom svjetlo{}u, pa
bila to i kugina svjetlost. Tu, me|utim, Tarrouov rukopis otkri-
va ~udne simptome popu{tanja. Reci {to slijede te{ko su ~itljivi,
a da bi se jo{ jasnije vidjelo kako pi{~eva disciplina popu{ta,
posljednje su rije~i ujedno prve koje imaju sasvim osobnu notu:
Takva je bila moja majka. volio sam u njoj tu povu~enost; njoj
sam se htio uvijek vratiti. Ima osam godina {to je mrtva, a ne
mogu re}i da je umrla. Povukla se malo vi{e nego obi~no, to
je sve, a kad sam se okrenuo, nisam je vi{e na{ao.
No red je da prozborimo o Cottardu. Otkako je statistika bila
u opadanju, on je nekoliko puta dolazio Rieuxu u pohode, po-
zivaju}i se na razne izlike. U stvari je svaki put pitao Rieuxa
kakva je prognoza o kretanju epidemije. >>Dr`ite li vi da mo`e
jednostavno stati, iznenada, i nikome ni{ta'? Bio je u toj stvari
skepti~an ili je bar tako govorio. No kako se ponovo raspitivao,
moglo se zaklju~iti da njegova skepsa nije tako ~vrsta. Sredi-
nom sije~nja Rieuxovi su odgovori bili dosta optimisti~ni. No
mjesto da se tome raduje, Cottardje reagirao razli~ito, kako koji
dan, no dok bi jednom bio samo zlovoljan, drugi bi put bio utu-
~en. To je navelo doktora da mu ka`e kako je usprkos povolj-
nim indikacijama {to ih daju statisti~ki podaci, bolje pri~ekati i
ne klicati zasad: >>Pobjeda!<<
- Drugim rije~ima - primijetio je Cottard - ni{ta se ne zna,
to bi moglo opet uzeti maha, od danas na sutra'?
- To je mogu}e, kao {to je mogu}e i to da se proces ozdrav-
ljenja ubrza.
Ta je neizvjesnost koja je druge Ijude uznemirivala, Cottarda
vidljivo umirila, a pred Tarrouom on je s trgovcima svoje ~etvrti
zapodijevao razgovore u kojimaje nastojao propagirati Rieuxo-
vo mi{ljenje. To, uistinu, nije bilo te{ko. Jer nakon groznice pr-
vih pobjeda, u mnoge se duhove vratila sumnja koja }e nad-
`ivjeti i ugodno uzbuctenje izazvano prefektovom izjavom. Cot-
tardu se vra}ala sigurnost kad bi opa`ao tu nesigurnost, kao {to
bi drugi puta klonuo duhom. >>Da<<, govorio je Tarrou, >>na kon-
cu }e otvoriti vrata. I vidjet }ete, svi }e di}i ruke od mene!<<
Do 25. sije~nja svi su primje}ivali kako je njegova }ud pre-
vrtljiva. Dane i dane `ivio bi u neprijateljstvu sa svima, a znamo
kako se dugo trudio da se pomiri sa svojim susjedima i stekne
dru{tvene veze. Sad se, bar naoko, povla~io od svijeta, i to sa-
svim iznenada, `ive}i odjednom kao divljak. Ne bi ga vidio vi{e
u restoranu, ni u kazali{tu, ni u kavanama koje je volio. Ipak
se ~inilo da to nije onaj skromni, tihi i umjereni `ivot koji je
neko} provodio. Sada je `ivio sasvim za sebe u svome stanu, a
jelo bi dao donositi iz obli`nje gostionice. Izlazio je jedino na-
ve~er i to kradomice, da kupi {to mu je potrebno i da iza{av{i
iz du}ana - nestane u samotnim ulicama. Ako bi ga na tim {et-
njama Tarrou sreo, izvukao bi iz njega jedva koju rije~. Onda,
bez prijelaza, postao bi opet dru{tven, obilno bi raspravljao o
kugi, pitaju}i svakoga za mi{ljenje, poniru}i rado svake ve~eri
u more mno{tva.
Na dan prefektove izjave nestade ga potpuno iz prometa. Dva
dana poslije sretne ga Tarrou gdje lunja ulicama. Cottard ga za-
moli da ga otprati do njegova predgracta. Taroou, koji se toga
dana osje}ao umorniji nego ina~e, nije se odmah odlu~io. No
Cottard je navaljivao. ^inilo se da je vrlo uzrujan, jer je mla-
tarao rukama, govore}i brzo i glasno. Upitao je svoga druga
misli li da je prefektovom izjavom kuga dokraj~ena. Tarrou je
>>dakako<< dr`ao da izjava upravne vlasti sama po sebi nije do-
voljna da ukine epidemiju, no mo`e se zaklju~iti na temelju
zdravoga razuma da }e - ako se ne dogodi ne{to nepredvic*eno
- epidemija doskora prestati.
- Da - re~e Cottard - ne{to nepredvideno! A uvije* se do-
ga|a ne{to nepredvideno.
 Tarrou ga upozori da prefektura, u neku ruku predvi|a ne-
predvi|eno, jer odre|uje rok od dvije nedjelje, i tek }e nakon
toga otvoriti grad.
- I dobro je u~inila - re~e Cottard, mrk i uzrujan -jer kako
stvari stoje, moglo bi se dogoditi da ne bude ni{ta.
Tarrou izjavi da je to mogu}e, ali istakne da je bolje `ivjeti
u nadi da }e grad biti doskora otvoren i da }e se normalni `ivot
doskora vratiti.
- Recimo da ho}e - odvrati Cottard - recimo! No, {to vi
smatrate normalnim `ivotom?
- Pa, novi filmovi u kinu - re~e Tarrou smije{e}i se.
Ali se Cottard nije smije{io. Htio je znati mo`e li se pret-
postaviti da kuga nije u gradu ni{ta promijenila, da }e sve te}i
kao prije, to jest kao da se ni{ta nije dogodilo. Tarrou je bio
mi{ljenja da je kuga promijenila grad i da ga nije promijenila,
no da }e na{i sugrac*ani htjeti da se vladaju kao da se ni{ta nije
promijenilo; to svakako jest i to }e biti njihova najja~a `elja te
prema tomu ne}e u jednu ruku biti ni{ta promijenjeno; no kako
se u drugu ruku ne mo`e sve zaboraviti, ma kako napinjali vo-
Iju, kuga }e ostaviti tragove, ako ne drugdje, a ono u ljudskim
srcima. No mali rentijer izjavi jasno i glasno da ga srce ne za-
nima da je srce, {tovi{e, njemu deveta briga. Njega zanima ne}e
li sama organizacija biti preina~ena; ho}e li, na primjer, svi ure-
di funkcionirati kao prije. I Tarrou morade priznati da o tome
ne zna ni{ta. Dr`i samo da }e po svoj prilici sve javne ustanove,
koje su za vrijeme epidemije poreme}ene, imati dosta muke dok
se opet pokrenu. A moglo bi se ustvrditi i to da }e se nadati
mnogi novi problemi koji }e u najmanju ruku izazvati neku re-
organizaciju.
- Ah - re~e Cottard - to je zaista mogu}e. Svi }e morati
po~eti iznova.
Bili su stigli do Cottardove ku}e. Cottard je nekako `ivnuo,
trudio se da gleda stvari optimisti~ki. Zami{ljao je kako se grad
vra}a `ivotu, ali bri{e pro{lost da bi po~eo sasvim iznova.
- Dobro - re~e Tarrou. - Mo`da }e se na koncu i va{e stvari
nekako urediti. Jer, eto, na neki na~in po~inje novi `ivot.
 Bijahu pred vratima i rukovahu se.
- Imate vi pravo - govorio je Cottard koji se sve vi{e uzbu-
c*ivao - bilo bi fino po~eti sasvim iznova.
Ali iz mra~nog hodnika pojave se uto dvojica Ijudi. Tarrou
nije pravo ni ~uo kako se njegov drug pita {to }e ovdje te pti-
~ice, kad su ve} >>pti~ice<< (koje su bile nalik na ~inovnike
u nedjeljnom odijelu) zapitale Cottarda zove li se zaista Cot-
tard, a ovaj se, muklo kriknuv{i, naglo okrenu i nesta u mraku,
prije nego su stranci i Tarrou imali vremena da izvedu najma-
nju kretnju. Kad se iznenac*enje sleglo, Tarrou upita onu dvojicu
{to `ele. Oni zauze{e uljudno rezerviran stav, rekav{i da se radi
o informacijama, na{to krenu{e odmjerenim korakom u smjeru
kojim je krenuo Cottard.
Vrativ{i se ku}i, Tarrou je pribilje`io taj prizor i dodao da je
jako umoran, {to se dovoljno razabire iz rukopisa. Dodao je jo{
da ima mnogo posla, ali da to nije razlog da ~ovjek ne bude
spreman. Stoga se pita: je li on zaista spreman? Nato je odgo-
vorio (i tu svr{avaju Tarrouovi zapisi) da je uvijek danju ili no}u
jedan sat i ~as kad je svaki ~ovjek kukavica, a on se boji samo
toga sata i ~asa.

Sutra, nekoliko dana prije nego {to }e se otvoriti gradska vra-

ta, dr. Rieux vra}ao se o podne ku}i, pitaju}i se ho}e li na}i
telegram koji je o~ekivao. Premda su dani bili isto tako tegobni
kao u najgore doba kuge, blisko oslobor*enje raspr{ilo je ~itav
njegov umor. Opet se nadao i tome se radovao. Ne mo`e ~ovjek
uvijek napinjati volju, uvijek i svagda, biti uvijek uporan; prava
je sre}a kad se napokon mo`e prepustiti osje}aju i razvezati po-
put cvjetne ki{e i vijenca onaj snop sila koji se svezao za borbu.
Ako je telegram koji ~eka povoljan, Rieux mo`e po~eti iznova.
A njemu se ~inilo da svi po~inju iznova.
Prolazio je kraj vratareve lo`e. Novi mu se paziku}a nasmi-
je{i iza stakla. Uspinju}i se stubama, Rieux je gledao u duhu
njegovo lice, blijedo od umora i oskudice.
Da, po~et }e iznova kad zavr{i apstrakcija i ako bude malo
sre}e... No uto je otvorio vrata, a mati mu doc*e u susret i priop-
}i mu da gospodinu Tarrouu nije dobro. Ujutro je ustao, ali nije
mogao iza}i, pa je upravo opet legao. Gospoc*a je Rieux bila
nemirna.
- Mo`da nije ni{ta ozbiljno - re~e njezin sin.
Tarrou se pru`io kolikoje dug, te{kaje njegova glava izdubla
jastuk, sna`ni se prsti isticahu ispod debljine pokriva~a. Imao
je groznicu, boljela ga je glava. Re~e Rieuxu da su simptomi
neodredeni, ali da bi mogla biti i kuga.
- Ne, zasad nema ni{ta - re~e Rieux po{to ga je pregledao.
No Tarroua je mu~ila stra{na `ed. U hodniku re~e doktor
majci da je to mo`da po~etak kuge.
- Oh - re~e ona - to nije mogu}e. Sada...
I odmah zatim:
- Zadr`imo ga ovdje, Bernard.
Rieux je razmi{ljao.
- Nemam pravo to u~initi - re~e. - No gradska }e se vrata
otvoriti. Dr`im da bi to bila prva povlastica, kojom bih se oko-
ristio da ti nisi ovdje.
- Bernard - re~e ona - zadr`i nas oboje. Zna{ da sam upravo
cijepljena po drugi put.
Doktor re~e da je Tarrou ponovo cijepljen, no da je mo`da,
onako umoran, propustio posljednju injekciju ili je zaboravio
neke mjere opreza.
Onda ode u svoj kabinet. Kad se vratio u sobu, Tarrou vidje
da dr`i goleme ampule cjepiva.
- Ah, to je! - re~e.
- Nije, ali zbog opreza.
Tarrou ne odgovori, nego pru`i ruku da bi se podvrgao bes-
krajnoj injekciji koju je sam davao drugim bolesnicima.
- Vidjet }emo ve~eras - re~e Rieux i pogleda Tarroua u lice.
- A izolacija?
- Nije nipo{to sigurno da imate kugu.
Tarrou se nasmije{i na silu.
- To je prvi put da vidim gdje dajete serum a da niste naredili
da se bolesnik izolira.
Rieux se okrene.
 - Moja mati i ja }emo vas njegovati. Ovdje }e vam biti bolje.
Tarrou za{uti, a doktor, koji je spremao ampule, po~eka dok
}e progovoriti i tek se onda okrenu. Poc*e prema postelji. Bo-
lesnik ga je gledao. Njegovo je lice bilo izmoreno, ali njegove
sive o~i bijahu mirne. Rieux mu se nasmije{i.
- Spavajte, ako mo`ete. Domala }u se vratiti.
Stigav{i do izlaza, za~u Tarrouov glas koji ga je dozivao.
Okrene se prema njemu.
No Tarrou kao da se borio sa sobom bi li izrekao ono {to je
imao da ka`e.
- Rieux - progovori najzad - morat }ete mi sve re}i. Meni
to treba.
- Ja vam obe}avam.
Bolesnik iskrivi svoje masivno lice kao da se ho}e nasmije{iti.
- Hvala. Nije mi do umiranja. Borit }u se. No ako je igra
izgubljena, hd}u da postignem dobar svr{etak.
Rieux se prignu i stisne ga za rame.
- Ne - re~e. - Da bi ~ovjek postao svetac, mora `ivjeti. Bo-
riti se.
Kroz dan je studen {to je bila dosta osjetljiva ne{to popustila,
ali bi poslije podne ustupila mjesto `estokim pljuskovima i tu~i.
Pred sumrak se nebo malko razvedrilo, a studen opet pritisnu.
Rieux se vrati ku}i nave~er. Ne skinuv{i ogrta~, ode u sobu svo-
ga prijatelja. Mati je plela. Tarrou se, rekao bih, nije makao s
mjesta. Ali njegove usne koje pobijelje{e od groznice otkrivahu
borbu koju je upravo vodio.
- Dakle'? - upita doktor.
Tarrou slegnu te{kim ramenima, pru`iv{i ih malo van.
- Dakle - re~e - gubim igru.
Doktor se nagnuo nad njega. Limfne su `lijezde natekle ispod
vrele ko`e, a prsni ko{ kao da odjekuje svim {tropotima pod-
zemne kova~nice. Tarrou je pru`ao dvije serije simptoma {to
je bilo u neku ruku ~udno. Rieux re~e, uspravljaju}i se, da se-
rum jo{ nije imao vremena da potpuno doc*e do izra`aja. Ali val
groznice {to je zapljusnuo bolesnikovo grlo, potopi ono neko-
liko rije~i {to je imao da ka`e.
 Rieux i njegova majka smjesti{e se nakon ve~ere pokraj bo-
lesnika. No} je za nj po~ela u borbi, a Rieux je znao da }e ta
borba s an|elom kuge trajati do zore. Tarrou je imao ~vrsta ra-
mena i {iroke prsi, ali to nije bilo njegovo najbolje oru`je, nego
krv koja je netom briznula pod Rieuxovom iglom, a u toj krvi
ono {to je prisnije od du{e i {to nikakva znanost ne bi mogla
razotkriti. A on, doktor, mora gledati prijatelja kako se bori i
ni{ta! Ono {to }e poduzeti, apscese koje }e eventualno izazvati,
tonikum koji valja davati - nekoliko mjeseci ponovljenih ne-
uspjeha nau~i{e ga koliko sve to vrijedi. Jedina je njegova za-
da}a pru`iti priliku slu~aju kojega ~esto ne bi ni bilo da nije
izazvan. Jer doktor se na{ao pred slikom kuge koja ga je zbu-
njivala. Opet se jednom trudila da smete i obezglavi strategiju
koja je protiv nje upotrijebljena: pojavljivala se ondje gdje je
nitko nije o~ekivao, da bi nestala ondje gdje se naoko bila smje-
stila.
Tarrou se borio nepokretan. Ni jedan jedini put nije suprot-
stavio bezglavo gibanje i nemir nasrtajima bolesti, bore}i se sa-
mo ~itavom svojom masivno{}u i ~itavom svojom {utnjom. Ni
jednom nije progovorio, priznaju}i tako, na svoj na~in, da ne
mo`e vi{e biti rastresen. Rieux je samo pratio pojedine faze gle-
daju}i o~i svoga prijatelja: sad su bile otvorene, sada zatvorene,
rje|e, stisnute prema o~noj jabu~ici ili naprotiv rastegnute, po-
gled uko~en, upravljen na neki predmet ili vra}en doktoru i nje-
govoj majci. Svaki put kad bi doktor sreo taj pogled, Tarrou se
smije{io, ali s velikom mukom.
Uto se za~u{e s ulice u`urbani koraci. Kao da bje`e pred da-
lekom tutnjavom koja se malo-pomalo pribli`avala i kona~no
ispunila ulicu svojim pljuskom: opet se spustila ki{a, koja se
doskora pomije{ala s tu~om {to je lupkala i pucketala na plo~-
niku. Veliki su se zastori na prozorima talasali. Rieux koga je
ki{a bila na~as rastresla pogleda ponovo Tarrouovo lice: bilo
je obasjano kod uzglavlja, svjetiljkom a u sobi je vladao polu-
mrak. Majka je plela, di`u}i povremeno glavu da bi pa`ljivo
promotrila bolesnika. Doktor je u~inio sve {to se moglo u~initi:
sada nije vi{e preostalo ni{ta. Nakon ki{e, ti{ina u sobi postade
jo{ gu{}a: ispunjavala ju je samo nijema buka nevidljivog rato-
vanja. Zgr~iv{i se od besanice, doktor je umi{ljao da ~uje - na
rubu {utnje - pravilno i blago zvi`danje koje ga je pratilo za
vrijeme ~itave epidemije. Dade majci znak da bi je potakao da
ode spavati. Ona odbije glavom, a njezine se o~i rasvijetli{e;
onda ispita pomno jednu o~icu na vrhu svojih igala koja joj se
u~inila nepouzdanom. Rieux ustade da bi dao bolesniku piti i
onda se vrati na svoje mjesto.
Prolaznici, koriste}i se zati{jem, hitro su hodali plo~nikom.
Njihovi su se koraci gubili u daljini. Doktor prvi put uo~i, daje
ta no}, puna oka{njelih {eta~a i slobodna od zvonjave bolni~kih
kola, nalik na negda{nje no}i. Bija{e to no} osloboctena kuge.
^inilo se da je bolest koju otjera studen, svjetlost i mno{tvo,
umakla iz mra~nih dubina grada, da bi se sklonila u ovu toplu
sobu i posljednji se put izdovoljila juri{aju}i na nepokretno ti-
jelo Tarrouovo. Bolest nije vi{e mije{ala i varila gradsku atmo-
sferu, ali je blago zvi`dala u te{kome zraku ove sobe. Evo ve}
nekoliko sati {to je Rieux ~uje. Treba, dakle, pri~ekati da i ovdje
stane, da se i ovdje proglasi svladanom.
Malo prije zore Rieux se nagne k materi:
- Morala bi le}i da bi me mogla zamijeniti u osam sati. I ne
zaboravi kapljice za nos prije nego legne{.
Gospoda Rieux ustane, spremi pletivo i priku~i se postelji.
Tarrou je ve} neko vrijeme dr`ao o~i zatvorene. Znoj mu je ko-
vr~ao kosu {to se spustila na tvrdo ~elo. Gospoda Rieux uzdah-
ne, a bolesnik otvori o~i. Vidje kako se blago lice nagnulo nad
njega, a iz pokretljivih valova groznice izroni jo{ jednom umor-
ni smije{ak. Ali o~i se smjesta sklopi{e. Ostav{i sam, Rieux se
smjesti u naslonja~, u kojemje dotad sjedila majka. Ulica bija{e
nijema, a ti{ina je sada bila potpuna. Jutarnja studen po~ela se
osje}ati u sobi.
Doktor zadrijema, ali ga prva kola u ranu zoru trgo{e iz nje-
gova drijema. Stresao se od zime i, pogledav{i Tarroua, vidio
da je borba na~as prestala i da bolesnik spava. Drveni i `eljezni
kota~i konjske zaprege jo{ su se kotrljali u daljini. Na prozoru
je dan bio jo{ mra~an. Kad se doktor priku~io postelji, Tarrou
ga je gledao bezizra`ajnim o~ima kao da je jo{ uvijek s onu
stranu sna.
- Spavali ste'? - upita Rieux.
- Da.
- Da li lak{e di{ete'?
- Malo. Da li to {togod zna~i'?
Rieux je {utio; onda re~e:
- Ne, Tarrou, to ne zna~i ni{ta. Znate i sami za jutarnju re-
misiju.
Tarrou odobri.
- Hvala - re~e. - Odgovarajte mi uvijek to~no.
Rieux sjede bolesniku do nogu. Osje}ao ih je pokraj sebe,
duga~ke i tvrde poput udova mrtvaca. Tarrou je ja~e disao.
- Groznica }e se vratiti, je li, Rieux? - re~e zadihanim gla-
som.
- Da, ali u podne }emo znati.
Tarrou sklopi o~i, kao da pribire snage. U crtama njegova
Iica odra`avao se umor. ^ekao je da poraste groznica koja se
ve} negdje u dubini njegova organizma pokre}e i sprema. Kad
je otvorio o~i, njegov je pogled bio mutan. Razvedrio se tek
onda kad je spazio Rieuxa koji se kraj njega nagnuo.
- Pijte - re~e doktor.
Bolesnik ispije i spusti glavu na jastuk.
- Dugo je to - re~e.
Rieux ga uze za ruku, ali Tarrou, koji je okrenuo pogled, nije
reagirao.1 najednom groznica nabuja, vidjelo se kako je doprla
~ak do ~ela, kao da probija kakav nutarnji nasip. Kad se Tar-
rouov pogled vratio doktoru, ovaj ga je hrabrio napetim licem.
Smije{ak {to ga je Tarrou ku{ao jo{ jednom skalupiti nije mo-
gao pro}i kroz stisnute ~eljusti i slijepljene usne, na kojima se
pojavila bjelkasta pjena. Ali u stvrdnutom licu o~i sujo{ uvijek
blistale srda~no i hrabro.
U sedam sati ude u sobu gospoda Rieux. Doktor se vrati u
svoj kabinet da bi telefonirao u bolnicu i pobrinuo se za zamje-
nu. Odlu~i odgoditi i druge lije~ni~ke du`nosti, legne ~asl*om
na divan, ali gotovo odmah ustane i pode opet u sobu bolesni-
kovu. Tarrouova je glava bila okrenuta prema gospo|i Rieux.
Bolesnik je gledao malu sjenu koja se stisnula kraj njega na
stolici, sklopiv{i ruke na stegnima. Gledao ju je tako intenzivno
da je gospoc*a Rieux stavila prst na usta i digla se da utrne kod
uzglavlja svjetiljku. No zastori su naglo propu{tali svjetlost da-
na i malo zatim, kad su crte bolesnika izronile iz tame, gospo-
|a se Rieux uvjeri da je jo{ uvijek gleda. Nagne se nad njega,
poravna mu jastuk i pridi`u}i se, polo`i na~as ruku na kosu,
vla`nu i skovr~anu. Onda za~u prigu{en glas koji je dolazio izda-
leka, a kazivao joj je hvala i da je sada sve dobro. Kad je po-
novo sjela, Tarrou je imao sklopljene o~i, a njegovo iscrpljeno
lice, unato~ slijepljenim ustima, kao da se opet nasmije{ilo.
U podne je groznica dosegla vrhunac. Neki je ka{alj kao da
dolazi iz trbuha tresao tijelo bolesnika kojije po~eo pljuvati krv.
@lijezde nisu vi{e oticale, ali se nisu ni mek{ale: bile su tvrde,
uglavljene poput matice u pojedine zglobove, pa je Rieux vidio
da ih ne}e mo}i otvarati. U intervalima groznice i ka{lja Tarrou
je od vremena do vremena pogledavao svoje prijatelje. No do-
skora je stao popu{tati; njegove su se o~i sve rje|e otvarale,
a svjetlost koja bi tada obasjala njegovo opusto{eno lice biva-
la je sve bljeria i bljec*a. Oluja {to je potresala tijelo konvulziv-
nim trzajima, obasjala bi ga sve rjec*e svojim munjama, a Tar-
rouov je brod gubio polako smjer, zano{en olujom. Rieux je sa-
da imao pred sobom nepokretnu masku s koje nestade smije{ka.
Ta Ijudska forma koja mu bija{e tako bliza, tonula je pred nje-
govim o~ima u more kuge, a on ne moga{e sprije~iti taj bro-
dolom, tonula je izmrcvarena onom kija~om sa `eljeznim {ilj-
kom, spaljena i spr`ena nadljudskom bole{}u, svijana i {ibana
bijesnim vjetrinama. Tonula je, a on je morao ostati na obali,
praznih ruku, stisnuta srca, bez onz`ja i pomo}i, ne mogav{i, ni
ovom zgodom, ni{ta poduzeti da bi sprije~io nesre}u. A pod kraj
bijahu to zaista suze nemo}i koje sprije~i{e Rieuxa da vidi kako
se Tarrou naglo okrenuo prema zidu i nato izdahnuo s muklim
jaukom, kao da je negdje u njemu ne{to prepuklo.
Ostali dio no}i ne prote~e u znaku borbe, nego u znaku {ut-
nje. U toj sobi, odijeljenoj od svijeta, iznad mrtvoga tijela koje
bija{e sada obu~eno, lebdio je neki ~udni mir koji je Rieuxa
osupnuo, podsjetiv{i ga na ti{inu {to bi zavladala na terasama
iznad kuge po{to je izvr{en kakav napadaj na gradska vrata. Ve}
je u ono doba mislio na tu {utnju {to se izvijala iz le`aja na
kojemu bi pustio ~ovjeka da umre. Svuda je to bila ista stanka,
isti sve~ani interval, isti smiraj koji bi do{ao nakon boja, ti{ina
i mir poraza. No {utnja koja je sada ovijala njegova prijatelja
bila je tako zbijena i gusta, tako da se potpuno slagala s ti{inom
ulica i s gradom koji je osloboc*en od kuge da je Rieux jasno
osje}ao kako je taj poraz definitivan, jedan od onih poraza ko-
jima svr{avaju ratovi, a takve su prirode da i sam mir ~ine ne-
izlje~ivom patnjom. Doktor nije znao je li Tarrou na koncu na-
{ao izgubljeni mir, no - bar u tom trenutku - on je tvrdo vje-
rovao da za njega samoga nema vi{e mira kao {to nema primirja
za majku kojoj su amputirali sina ili za ~ovjeka kojije pokopao
prijatelja.
Vani se nije ni{ta promijenilo: ista hladna no}, sleriene zvijez-
de na bistorm i ledenom nebu. U polumra~noj se odaji osje}alo
kako je studen pritisla na stakla; osje}alo se duboko i blijedo
disanje polarne no}i. Pokraj postelje sjedila je gospo|a Rieux
u svojoj obi~noj pozi, a desnaje strana bila osvijetljena uzglav-
nom lampom. U sredini prostorije, daleko od svijeta, Rieux je
~ekao u svom naslonja~u. Dolazila mu je misao na `enu, ali bi
je svaki put odbio.
U po~etku, pete prolaznika jasno su odjekivale u hladnoj
no}i.
- Jesi li se pobrinuo za sve'? - bila je kazala gospoc*a Rieux.
- Da, telefonirao sam.
Onda su nastavili svoje {utljivo bdjenje. Gospoda je Rieux
gledala od vremena do vremena svoga sina. Kad bi uhvatio koji
od tih pogleda on bi joj se nasmije{io. Vani se nastavljahu obi-
~ni i poznati no}ni `amori. Kao neko}. Premda zabrana nije dig-
nuta, mnogi su se automobili opet pojavili. Hitro su upijali plo~-
nik, nestajali i opet nadolazili. Glasovi, dozivi, ponovna ti{ina,
pa koraci konja, dva tramvaja, koji {kripe na zaokretu, nejasni
`amori, a onda ponovno no} koja di{e.
 - Bernard'?
- Da.
- Nisi umoran'?
- Nisam.
Znao je {to majka misli i da ga u tom trenutku jako voli. Ali
je znao i to da voljeti neko bi}e nije bogzna {to ili bar da ljubav
nije nikada dosta jaka da bi se potpuno izrazila. I tako }e se oni
- njegova majka i on - voljeti uvijek {utke. I ona }e umrijeti,
oh, da! A ~itavoga `ivota nije im bilo suc*eno po}i korak dalje
u priznanju svoje ljubavi. Tako je `ivio pokraj Tarroua, a Tarrou
je no}as umro, a njihovo prijateljstvo nije imalo vremena da se
doista i`ivi. Tarrou je izgubio igru, kako je ono rekao. Ali on,
Rie.ux {to je on dobio? Dobio je {to je upoznao kugu pa se mo`e
sje}ati; {to je upoznao prijateljstvo pa se mo`e sje}ati; {to je
upoznao nje`nu odanost i du`nost koje }e se jednoga dana mo-
rati sjetiti. Sve {to ~ovjek mo`e dobiti u igri kuge i `ivota, jest
pam}enje i spoznavanje. Mo`da je to ono {to je Tarrou zvao
>>dobiti igru<<.
Opet je pro{ao jedan auto, a gospoda se Rieux pomakne na
stolici. Rieux joj se nasmije{i. Ona mu re~e da nije umorna i
odmah doda:
- Mora{ se oti}i odmoriti, onamo u brda.
- O, da, mama.
Da, odmorit }e se ondje. Za{to ne'? I to bi bio povod za pam-
}enje. No ako je to dobitak u igri, kako mora da je te{ko `ivjeti
samo s onim {to znamo i ~ega se sje}amo, li{eni onoga ~emu
se nadamo! Tako je zacijelo `ivio Tarrou; a bio je svjestan, kako
je jalov `ivot bio iluzija. Nema mira bez nade, a Tarrou koji je
ljudima odricao pravo da osude bilo koga, koji je ipak znao ka-
ko nitko ne mo`e odoljeti da ne bude sudac i da se zna dogoditi
da `rtve budu krvnici - taj je ~ovjek `ivio rascijepljen i pro-
turje~an, a nikada nije okusio nadu. Je li zato htio svetost, je
li zato tra`io mir, slu`e}i ljudima'? Rieux to zaista nije znao,
ali to nije ni va`no. Jedine slike o Tarrouu koje }e sa~uvati bit
}e slike ~ovjeka koji punim rukama zahva}a volan automobi;
la da bi ga usmjerio, i predod`ba toga glomaznog tijela koje se
sada pru`ilo nepomi~no. Toplina `ivota i slika smrti, eto spo-
znaj e!
Zato je valjda drugoga jutra dr. Rieux primio mirno vijest da
mu je umrla `ena. Bio je u svom kabinetu. Majka mu je gotovo
tr~e}i donijela telegram, a onda je iza{la da bi donosiocu dala
napojnicu. Kad se vratila, njezin je sin dr`ao u rukama otvoren
telegram. Pogledala ga je, ali je on upomo gledao kroz prozor.
Divno se jutro dizalo nad lukom.
- Bernard - re~e gospo|a Rieux.
Doktor je rastreseno pogleda.
- Telegram'? - upita ona. ,
- Da - prizna doktor - prije osam dana.
Gospo|a Rieux okrenu glavu prema prozoru. Doktorje {utio.
Onda re~e majci neka ne pla~e. On je to o~ekivao, ali je ipak
te{ko. Rekav{i to; on je naprosto znao da njegova patnja nije
iznenactenje. Ista je bol trajala dane i dane, mjesece i mjesece.
Gradska se vrata kona~no otvori{e u zoru lijepogajednog ju-
tra u velja~i {to je pozdravljeno od naroda, novina, radija i slu`-
benog priop}enja prefekture. Pripovjeda~u, dakle, ostaje da
bude kroni~arem sretnih ~asova koji uslijedi{e nakon otvaranja
vrata, premda je on sam pripadao mectu one koji nisu bili do-
voljno slobodni da u tim ~asovima potpuno sudjeluju.
Prirectene su velike pu~ke sve~anosti i zabave, kako danju,
tako i no}u. U isto vrijeme zadimi{e na kolodvoru vlakovi, dok
su, dolaze}i iz dalekih strana, brodovi kretali prema na{oj luci,
isti~u}i tako na svoj na~in da je taj dan za sve one koji uzdisahu
{to su odijeljeni dan velikog sjedinjenja.
Lako je zamisliti u {to se prometnulo ~uvstvo rastavljenosti
koje je obuzimalo tolike na{e sugra|ane. Vlakovi koji su danju
pristizali u na{ grad ne bijahu manje krcati od onih koji su bili
iza{li. Svatko je osigurao svoje mjesto za vrijeme onih dviju
nedjelja, dr{}u}i od straha da prefektova odluka ne bude po-
sljednjeg trenutka poni{tena. Neki putnici koji se pribli`avahu
gradu .nisu, uostalom, bili posve bez bojazni. Ako su uglavnom
znali za svoje najbli`e, nisu imali pojma o drugima, ni o gradu
uop}e, pa su njegovo lice zami{ljali stra{no i odvratno. Ali to
je vrijedilo samo za one koji ~itavo to vrijeme nisu izgarali od
strasti.
Ti su ljudi bili doista prepu{teni svojoj fiksnoj ideji. Za njih
se promijenila samo jedna stvar: vrijeme koje su dugih mjeseci
progonstva htjeli po`uriti, koje su uvijek uporno po`urivali, ma-
da su stigli nadomak grada, htjedo{e sada najednom usporiti i
potpuno zaustaviti, ~im je vlak po~eo ko~iti prije nego {to }e
stati. Osje}aj, sna`an i mutan u isti mah koji su nosili u sebi,
osje}aj svih tih mjeseci koji su za njihovu ljubav izgubljeni, na-
gonio ih je da tra`e, nejasno i zbrkano, neku vrstu od{tete i nak-
nade, po kojoj bi vrijeme radosti teklo dvaput sporije negoli vri-
jeme ~ekanja. I oni koji su ih ~ekali u sobi ili na peronu, kao
Rambert ~ija je `ena, obavije{tena odavno, poduzela sve {to je
potrebno da stigne - i ti su bili jednako nestrpljivi i smeteni.
]ekali su kao Rambert i strepili pred onim trenutkom kad }e
se ljubav i nje`nost {to su ih mjeseci kuge sveli na apstrakciju
suo~iti s licem od krvi i mesa koje bija{e njihova podloga i upo-
ri{te.
Htio je biti opet onakav kakav bija{e na po~etku epidemije,
kad je htio velikim zamahom jurnuti iz grada i poletjeti u susret
onoj koju je ljubio. Promijenio se, kuga je usadila u nj neku
rastresenost koju je svim silama ku{ao nijekati, no koje se ni-
kako nije mogao otresti kao mukle neke tjeskobe. U jednu ruku
njemu se ~inilo da je kuga svr{ila prenaglo; nije imao njezi-
nu prilagodljivost, sre}a je dolazila punim tempom, doga|aji su
krenuli br`e od ~ekanja. Rambert je shvatio da }e mu sve biti
vra}eno odjedanput, i da je radost opeklina koja se ne u`iva
polako.
Svi su, uostalom, bili isto kao on, svjesno ili nesvjesno, i sto-
ga valja govoriti o svima. Na tom kolodvorskom peronu, gdje
su nanovo po~injali svoj privatni `ivot, jo{ su osje}ali svoju za-
jednicu, izmjenjuju}i poglede i osmijehe. Ali ~im su ugledali
dim lokomotive, njihov se osje}aj egzila naglo utrne pod mla-
zom zbunjene i zbrkane sre}e koja ih je omamljivala. Kad je
vlak stao, zavr{i{e se beskrajne rastave koje su ~esto po~ele na
tom istom kolodvorskom peronu; zavr{i{e onoga ~asa kad se
ruke sklopi{e s kliktavom {krto{}u oko tijela kojega `ivi oblik
bijahu zaboravile. Rambert nije imao vremena pogledati poja-
vu koja je tr~ala prema njemu a ve} je pala na njegove prsi.
Zgrabio ju je punim rukama, privinuv{i na se glavu od koje
vidje samo poznatu kosu; pu{tao je suze da poteku niz lice, a
nije znao teku li zbog njegove sada{nje sre}e ili zbog jada koji
je predugo bio potisnut. No jedno je znao: te }e ga suze spri-
je~iti da provjeravaje li to lice, zabu{eno ispod njegova ramena,
doista ono o kojemu je toliko snivao ili je to lice neke strane
osobe. Saznat }e poslije je li njegova sumnja opravdana. Zasad
}e postupati kao svi oni oko njega koji, ~ini se, vjeruju da kuga
mo`e do}i i pro}i a da se ljudsko srce ne promijeni.
Stisnuti jedno uz drugo, svi se zatim vrati{e ku}i, slijepi za
sve oko sebe, pobijediv{i naoko kugu i smetnuv{i s uma sav
jad, pa i one koji su do{li istim vlakom, ali nisu na{li nikoga,
a domala }e, kad stignu ku}i, primiti potvrdu bojazni koju je
duga {utnja bila ve} prije potakla u njihovu srcu. Ti Ijudi koji
nisu imali drugoga dru{tva osim svoje boli koja je sasvim svje-
`a, i drugi koji su se toga ~asa predavali uspomeni nestaloga
bi}a - ti su gajili sasvim druge osje}aje; u njih je ~uvstvo odi-
jeljenosti doseglo svoj vrhuhac. Za one, majke, supruge, Ijubav-
nike koji s bi}em koga nestade u bezimenoj jami ili u {aci pe-
pela, izgubi{e svu radost, za njih je kuga jo{ uvijek postojala.
No tko je mislio na te samo}e'? O podne je sunce, pobije-
div{i hladne struje {to se borahu u zraku od ranoga jutra, lije-
valo na grad neprikidno mlazove svjetla. Topovi utvrda na vrho-
vima bre`uljaka grmjeli su bez prekida prema nepokretnom ne-
bu. Svi su u gradu nagnuli napolje da bi proslavili onaj tjeskob-
ni ~as kad je vrijeme patnja dokraj~eno, a vrijeme zaborava jo{
nije po~elo.
Plesao se na svim trgovima. Od jednoga dana do drugoga
promet se znatno pove}ao, a automobili, postav{i brojniji, te{ko
su sebi kr~ili put kroz prepune ulice. Sva su crkvena zvona zvo-
nila ~itavo poslijepodne. Ispunjala su svojim titrajima plavo i
pozla}eno nebo. U crkvama su se obavljali sve~ani obredi u*nak
zahvalnosti. Ali u isto vrijeme zabavi{ta bijahu dupkom puna,
a kavane, ne vode}i brigu o budu}nosti, slu`ahu goste posljed-
njim zalihama alkoholnih pi}a. Pred barovima se guralo mno-
{tvo svijeta; svi su bili jednako uzbuc*eni, a mec*u svijetom vi-
djelo se dosta zagrljenih parova kojima nije smetalo {to se izla-
gahu pogledima prisutnih. Svi vikahu ili se smijahu. Zalihu `i-
vota koju su nagomilali za vrijeme tih mjeseci, kad je svaki
uvukao du{u u se, sada su tro{ili toga dana koji je bio kao neka
vrsta uskrsnu}a. Sutra }e opet po~eti `ivot sa svojim opreznosti-
ma i pa`njom. Zasad ljudi vrlo razli~ita podrijetla zajedno sla-
ve i bratime se. Jednakost, koju pri.sutnost smrti nije potpuno
ostvarila, bija{e ostvarena u radosti osloboc*enja, bar na nekoli-
ko sati.
No ta banalna bujnost nije izricala sve i oni koji su potkraj
popodneva ispunjali ulice (medu njima i Rambert), prikrivali su
~esto mirnim dr`anjem mnogo suptilniju sre}u. Mnogi parovi i
mnoge obitelji izgledahu, stvarno, kao mirni {eta}i. lpak su oni
ve}inom vr{ili neko hodo~a{}e na mjesta gdje su neko} trpjeli.
Trebalo je pokazati prido{licama vidljive i skrovite znakove ku-
ge, tragove njezine povijesti. U nekim slu~ajevima oni bi se za-
dovoljili ulogom vodi~a: onoga, koji je mnogo vidio, suvreme-
nika kuge, govore}i. o pogibelji, a ne spominju}i strah.Te su ra-
dosti bile bezazlene. Ali u drugim slu~ajevima radilo se o pu-
tovima koji su bili uzbudljivi, jer bi ljubavnik, prepustiv{i se
slatkoj tjeskobi sje}anja, mogao da ka`e svojoj pratilici: >>Na
tome mjestu, u to vrijeme, ja sam te po`elio, a tebe nije bilo.<<
Takve turiste ljubavi i strasti bija{e lako prepoznati: oni su tvo-
rili oto~i} povjerljivih {aputanja u moru mno{tva u kojem se
kretahu. Sna`nije od orkestara koji svirahu na raskr{}ima, ti su
ljudi najavljivali istinsko osloboctenje, jer ti parovi, zaneseni,
tijesno sljubljeni i {krti na rije~ima najbolje su svjedo~ili usred
op}e halabuke da je kuga prestala i da je njena strahovlada do-
kraj~ena. To su, eto, tvrdili, pobjednosni i nepravedni, kakvi
sretnici jesu, tvrdili mirno, nasuprot onome {to je o~ito, da ni-
kada nije bilo bezumnog svijeta u kojem je umorstvo ~ovjeka
isto tako svakodnevno kao smrt muha, da nije bilo poznatog
onog divlja{tva, prora~unanog ludila, onog tamnovanja koje je
donosilo sa sobom jezovitu slobodu prema svemu {to nije sa-
da{njost, vonj smrti koji je omamio sve one koje nije ubio. Ni-
jekali su ti sretnici da su na{i ljudi, osupnuti i prenera`eni, sva-
koga dana nestajali masovno u `drijelu pe}i iz koje bi izlazili
kao mastan dim, dok su drugi, sputani lancima nemo}i i straha,
~ekali da na njih dode red.
To je svakako dr. Rieuxu udaralo najvi{e u o~i kad je, skre-
nuv{i prema periferiji, hodao sam potkraj popodneva, usred
zvonjave i pucnjave, glazbe i zaglu{ne vriske. Njegov se posao
nastavljao: bolesni nemaju dopusta. U lijepoj i finoj svjetlosti
{to se spu{tala na grad izvijali su se negda{nji mirisi pr`ena
mesa i anisa. Oko njega vedra i vesela lica okretahu se prema
nebu. Svijet se hvatao, ljudi, `ene, grabio zajapurena lica, ner-
vozno i po`udno. Da, kuga je prestala, prestala je strahovlada,
a te ruke koje se prepletahu i vezahu, govorile su dovoljnojasno
da je kuga bila progonstvo i rastava u dubokom smislu rije~i.
Prvi put mogao je Rieux dati ime onoj obiteljskoj sli~nosti
koju je razabirao mjesece i mjesece na licima svih prolaznika.
Sada mu je dostajalo da se ogleda. Stigav{i do nakraj kuge s
bijedom i oslnidicom, svi su ti ljudi poprimili kostim uloge koju
su tako dugo igrali: bili su nalik na emigrante. Njihova lica,
ispo~etka, a njihova odijela sada -jedno je i drugo dalo naslutiti
neku odsutnost, neku daleku domovinu. Od onoga ~asa kad je
kuga zatvorila gradska vrata, `ivljahu stalno odijeljeni, isklju-
~eni od ljudske topline koja poma`e da sve zaboravimo. Netko
ovako, netko onako, no svi su ti mu{karci i `ene, u svim ku-
tovima grada, te`ili za nekom zajednicom, nekim sjedinjenjem
koje za sve nije bilo jednako ali je za sve bilo podjednako ne-
mogu}e. Ve}ina je svim silama dozivala odsutnoga, toplinu
njegova tijela, nje`nost i Ijubav ili naviku. Neki (~esto i ne zna-
ju}i) trpjeli su {to se nalaze izvan Ijudskoga prijateljstva, da ne
mogu dose}i svoje mile i drage ni obi~nim sredstvima prijatelj-
stva: pismima, vlakovima, lac*ama. Drugi koji su bili rje|i (kao
mo`da Tarrou) htjeli su se sjediniti s ne~im {to nisu mogli
pobli`e odrediti, no {to se njima ~inilo jedinim dobrom koje je
po`eljno. I nemaju}i drugog imena zvali su to katkada mirom.
 Rieux je jo{ uvije hodao. Kako se pribli`avao svome cilju,
mno{tvo se oko njega nadimalo, a njemu se ~inilo da se pred-
gra|e, kamo se bio uputio, istodobno udaljuje. Malo-pomalo
pretopio se u veliko i bu~no tijelo, shva}aju}i sve bolje i bolje
njegove krikove koji su - barem jednim dijelom - bili i njegovi
krikovi. Da, svi su trpjeli zajedno, svi su patili i tijelom i du{om
od neke te{ke praznine, od progonstva kojemu ne bija{e lijeka,
od `e|i koju nikada nisu mogli uta`iti. Medutim, tim gomilama
mrtvih, sred zvonjava bolni~kih kola i momenta takozvane kobi,
toptanja straha, upornog i bespomo}nog, sred stra{na revolta
srca, veliki jedan glas nije prestao kolati gradom i alarmirati ta
prestravljena bi}a, govore}i im da moraju prona}i izgubljenu
svoju domovinu. Svi su oni pravu svoju domaju nazrijevali s
onu stranu gradskih zidova, izvan zagu{enoga grada. Ona je bi-
la u mirisavoj {ikari kojom su obrasli okolni bre`uljci, ona je
bila u moru, u slobodnim zemljama, u Ijubavi, njenoj vjeri i
cijeni.
A smisao {to ga je moglo imati to zato~enje i ta `udnja za
ponovnim sjedinjenjem? Na to Rieux ne bi znao odgovoriti. Ho-
daju}i jo{ uvijek, guran sa svih strana, oslovljavan, stizao je po-
malo u manje zakr~ene ulice i najzad zaklju~io da nije va`no
imaju li te stvari smisao ili nemaju, nego da treba ispitati kako
se ljudstvu ta nada ostvarila?
On je sada znao kako se ostvarila, a stigav{i u prve ulice
predgra|a {to bijahu gotovo puste jo{ je to bolje uo~io. Oni koji,
znaju}i da nisu bogzna {to, da su sitna riba, `eljeli su samo jed-
no: da se vrate u ku}u svoje ljubavi - ti su primili zaslu`enu
nagradu. Ali ne svi. Jer neki od tih ljudi nastavili su hodati gra-
dom - sami, li{eni bi}a koje su ~ekali. No jo{ je gore bilo onima
koji su dvaput rastavljeni, jer neko}, prije epidemije, nisu mogli
od prve sagraditi svoju ljubav, nego su slijepo godine i godine
te`ili za tegobnim onim sporazumom koji na kraju spaja i po-
tvr|uje du{manske ljubavnike. Oni pak koji su (poput Rieuxa)
bili tako nesmotreni da su se pouzdali u vrijeme, ti su bili ra-
stavljeni zauvijek. No drugi (kao Rambert, kogaje doktorjutros
ostavio s rije~ima: >>Hrabro, sada je ~as kad morate imati pra-
vo<<) na{li su bez kolebanja odsutno bi}e koje su smatrali izgub-
ljenim. Bit }e sretni, bar neko vrijeme. Znali su sada: ako ima
i{ta na svijetu {to se mo`e uvijek `eljeti, a katkad i posti}i - to
je ljudska nje`nost i topiina.
Za sve one, koji se - iznad i izvan ~ovjeka - obra}ahu ne-
~emu {to nisu mogli ni pravo zamisliti, za njih - naprotiv - nije
bilo odgovora. Tarrou je, ~ini se, postigao tegobni onaj mir o
kojem je govorio, ali ga je na{ao tek u smrti, u ~asu kad mu
vi{e nije mogao poslu`iti. Ako su pak oni koje je Rieux vi|ao
na pragovima ku}a kako se u prvome sutonu grle svim silama
i gledaju plamenim pogledima, ako su ti ljudi postigli {to su
htjeli, onda je to zato {to su tra`ili jednu jedinu stvar koja je
ovisila o njima samima. I Rieux, zakre}u}i u Grandovu i Cot-
tardovu ulicu, pomisli da je pravo, da se bar od vremena do
vremena radost navrati k onima kojima dostaje ~ovjek i njegova
jadna i stra{na ljubav.

Ova se kronika pribli`avala kraju. Vrijeme je da dr. Bernard

Rieux prizna da je njen pisac. No prije nego }e opisati posljed-
nje dogadaje, htio bi opravdati svoje upletanje i objasniti kako
mu je bilo do toga da progovori jezikom objektivnoga svjedoka.
Za ~itavo vrijeme epidemije njegovo mu je zvanje omogu}ilo
da vidi ve}inu svojih sugra|ana i da od njih ~uje {to misle i
osje}aju. Bio je, dakle, u povoljnom polo`aju da iznese {to je
vidio i ~uo. No htio je to u~initi s po`eljnom suzdr`ljivo{}u.
Op}enito uzev{i, on je nastojao ne iznositi stvari koje nije sam
vidio, ne pridodati svojim drugovima iz doba kuge takve misli
koje - ako ho}emo pravo - nisu morali imati; nastojao je da se
ne poslu`i drugim tekstovima do onih koji su mu po slu~aju ili
nesre}i dopali u ruke.
Kako je bio pozvan da svjedo~i u povodu ne~ega {to je nalik
na zlo~instvo sa~uvao je neku rezervu, kao {to dolikuje dobro-
namjernom svjedoku. No istodobno, povode}i se za zakonom
~estitog srca, on je odlu~no stao na stranu `rtava, hote}i se pri-
klju~iti svojim sugra|anima u jedinim istinama, koje su sigume
i svima zajedni~ke, to jest u ljubavi, patnji i progonstvu. Tako
nema ni jedne tjeskobe njegovih sugradana koju nije osjetio, ni
jedne situacije u kojoj se nije sam nalazio.
Da bi bio vjeran svjedok, morao je iznositi prije svega djela,
dokumente i glasine. Ono {to bi osobno imao kazati njegovo
~ekanje, njegove ku{nje, to je morao pre{utjeti. Ako se tim po-
slu`io, u~inio je to samo zato da bi shvatio ili pomogao drugima
da shvate sugractane i da bi dao {to to~niji izraz onome {to su
drugi ve}inom osje}ali nejasno i mutno. Istini za volju, to mu
nastojanje nije bilo te{ko. Kad bi do{ao u napast da svoje in-
timno iskustvo uplete u iskaze tisu}a ku`nih bolesnika, zausta-
vila ga je misao da nema jedne od tih muka koja ne bi istodobno
mu~ila druge i da u svijetu gdje je bol tako ~esto samotna, valja
tu pojavu smatrati ne~im pozitivnim. Doista morao je govoriti
u ime svih.
No ima bar jedan od na{ih sugradana u ~ije ime dr. Rieux
nije mogao govoriti. Radi se o onome za koga je Tarrou rekao
jednoga dana obra}aju}i se Rieuxu: >>Jedino je njegovo zlo~in-
stvo {to je u svome srcu povla|ivao onome {to je ubijalo djecu
i ljude. Ostalo shva}am, no to mogu samo oprostiti.<< Pravedno
je da ova kronika zavr{i njime, koji je imao srce neuko, {to }e
re}i samotno.
Iza{av{i iz velikih, bu~nih ulica, gdje se slavilo, zakrenuv{i
u Grandovu i Cottardovu ulicu, dr. Rieux bi zaustavljen od po-
licajaca koji su napravili kordon. Tome se nije nadao. Daleka
buka sve~anosti stvarala je dojam da je ta ~etvrt i pusta i gluha.
Izvadi kartu.
- Nemogu}e, gospodine doktore - re~e agent. - Neki lu|ak
puca na mno{tvo. Ali ostanite ovdje, mogli biste nam ustrebati.
Uto Rieux spazi Granda koji je dolazio prema njemu. Ni
Grand nije znao ni{ta. Nisu ga propustili i tako je saznao da
netko puca iz njegove ku}e. Iz daljine se vidjelo pro~elje ku}e,
pozla}eno posljednjim zrakama*sunca koje nije davalo nikakve
topline. Ispred nje ocrtavao se veliki prazni prostor, {to se pro-
tegao do susjednoga plo~nika. U sredini ceste jasno se razabirao
{e{ir i komad prljave neke tkanine. Rieux i Grand razabrali su
mnogo dalje, s druge strane ulice, jo{ jedan kordon redara koji
su stajali paralelno onome koji je njih bio zaustavio. Iza toga
drugog kordona vrzli su se hitro susjedi, hodaju}i amo-tamo.
Gledaju}i dobro, otkri{e agente koji su se sakrili u ve`ama su-
protnih ku}a i dr`ali u ruci revolver. Svi su prozori na ku}i bili
zatvoreni. Jedino je u drugome katu jedan kapak bio, ~ini se,
malo odmaknut. Ulica je bila potpuno tiha i mirna. Jedino bi
koji takt glazbe {to je svirala u centnz dolutao ovamo.
Iz jedne od suprotnih ku}a prasnu{e dva revolverska hica, a
s o{te}enog kapka sleti nekoliko krhotina. Onda opet zavlada
{utnja. Ovako izdaleka i nakon burnog i bu~nog dana, Rieuxu
se to u~ini gotovo irealno.
- To je Cottardov prozor - re~e najednom Grand, silno uzbu-
c*en. - No Cottarda je nestalo...
- Za{to pucaju'? - upita Rieux.
- Zavaravaju ga. ^ekaju kola s potrebnim materijalom, jer
puca na svakoga koji ku{a u}i kroz ku}na vrata. Jedan je agent
ranjen.
- Za{to puca'?
- Ne zna se. Svijet se na ulici zabavljao. Kad je revolver prvi
put opalio, nisu shvatili. Kod drugoga hica bilo je krike, jedan
je ~ovjek ranjen, a svi su se razbje`ali. Neki ludak, {ta!
U {utnji koja je zavladala minute su se polagano vukle. Od-
jednom na drugoj strani ulice izbije pseto, prvo {to ga je Rieux
vidio nakon dugog vremena, zamusani {panjol koga su njegovi
gospodari bili zacijelo sakrili i koji je sada kaskao uzdu` zidova.
Stigav{i do vrata, stade krzmati; onda sjede na stra`njicu i za-
baci glavu tra`e}i buhe koje }e pro`drijeti. Agenti ga stado{e
dozivati zvi`daljkama. On podi`e glavu, a onda se odlu~i i uputi
polagano preko ceste, da bi onju{io {e{ir. U taj ~as plane u dru-
gom katu hitac, a pas se okrenu kao pala~inka, stane {apama
`estoko tresti i padne napokon na bok, trzaju}i se na mahove.
Zauzvrat plane nekoliko hitaca iz suprotnih ve`a koji ponovo
o{teti{e prozorski kapak. I opet se spusti ti{ina. Sunce je bilo
malo odmaklo, a Cottardovu prozoru po~e se pribli`avati sjena.
Iza doktora blago zacvilje{e ko~nice.
- Evo ih - re~e agent.
 Za njihovim se ledima pojave redari, koji su nosili u`eta, jed-
ne ljestve i dva dugoljasta paketa, umotana u vo{tano platno.
Za|o{e u neku ulicu, {to je vodila oko onoga bloka ku}a koje
bijahu nasuprot Grandovoj. ]as kasnije osjeti se (vi{e nego {to
bi se vidjelo) neko gibanje u ve`ama tih ku}a. Onda ~ekanje.
Pseto se vi{e nije micalo, ali se kupalo u tamnoj lokvi.
Najednom se iz prozora koji su zaposjeli redari oglasi paljba
iz ru~noga mitraljeza. Kako je padala tanad, tako se kapak na
koji su ciljali doslovno slistio. Otkri se mra~na povr{ina u kojoj
Rieux i Grand sa svoga mjesta nisu mogli ni{ta vidjeti. Po{to
je paljba stala, za{tek}e drugi mitraljez, koji je pucao pod dru-
gim kutom iz jedne udaljenije ku}e. Tanad je bez sumnje ulazila
u ~etvorinu prozora, jer je jedan pogodak okrhnuo opeku na ru-
bu. I te sekunde tri agenta potr~e preko ceste i nestanu u ku}noj
ve`i. Gotovo u isti mah jurnu onamo jo{ trojica, a paljba pre-
stane. Opet ~ekanje. Dvije daleke detonacije odjeknu{e u zgradi.
Onda se za~u buka koja naglo nabuja, a iz ku}e ispade, vi{e
no{en nego vu~en, mali ~ovjek bez kaputa, koji je neprekidno
vikao. 1 kao nekim ~udom svi se zatvoreni kapci ~itave ulice
najednom otvori{e, a na prozorima se pojavio radoznao svijet,
dokje iz ku}a iza{lo mno{tvo ljudi koji su se natisli iza kordo-
na. Jednog se trenutka mali ~ovjek ukazao nasred ceste; njegove
su noge kona~no dotakle plo~nik; jedan ga je agent dr`ao straga,
privukav{i obje ruke. Jo{ je vikao. Jedan se agent pribli`i i dva
puta ga udari svom snagom, pomno, stru~nja~ki.
- To je Cottard - promuca Grand. - Poludio je.
Cottard je mec*utim pao. Jo{ se vidjelo kako agent sna`no
zamahuje nogom i udara cunjavu masu {to je le`ala na podu.
Onda nastane gibanje, a neka se zbrkana skupina uputi prema
doktoru i njegovu starom prijatelju.
- Razlaz! - re~e jedan agent.
Rieux je odvratio pogled kad je skupina prolazila kraj njega.
Po~elo se smrkavati kada Grand i doktor krenu{e. Kao da je
doga|aj prodrmao ~etvrt koja bij*a{e obamrla. Sada se te dale-
ke ulice opet napuni{e `agorom veseloga dru{tva. Pred ku}om
Grand re~e doktoru do vir*enja. Ve~eras }e raditi. No prije nego
}e se popeti, re~e doktoru da je pisao Jeanni i da je sada zado-
voljan. Osim toga potpuno je preradio re~enicu. >>Izbacio sam<<,
re~e, >>sve pridjeve.<<
I s tobo` duhovitim smije{kom skine {e{ir i cifrasto se na-
kloni. No Rieux mi{lja{e na Cottarda. Mukli odjek pesnica koje
zgnje~i{e Cottardovo lice progonio gaje dokje i{ao prema ku}i
staroga astmati~ara. Mo`da je te`e i bolnije misliti na ~ovjeka
koji je kriv nego na ~ovjeka koji je mrtav.
Kad je Rieux stigao svome starom bolesniku, no} je ve} bila
progutala ~itavo nebo. Iz odaje mogao se ~uti daleki mrmor slo-
bode, a stari je, kao uvijek, >>pretakao<< svoj gra{ak.
- Imaju pravo da se zabavljaju - govorio je - treba da bude
i ovakvih i onakvih da bi svijet bio svijet. Nego {to je s va{im
kolegom, doktore'?
Do njih dopre vi{estruk prasak, no taj je bio miroljubiv: djeca
su se igrala >>`abicama.<<
- Mrtav je - re~e doktor - oslu{kuju}i grudi {to su hripale.
- Ah - odvrati stari malko zate~en.
- Od kuge - doda Rieux.
- Da - prizna stari nakon nekog vremena - najbolji odlaze.
To je `ivot. No taj je ~ovjek znao {to ho}e.
- Za{to to velite'? - upita doktor, spremaju}i svoj stetoskop.
- Tako! Nije govorio da ni{ta ne ka`e. Ukratko, svidio mi se.
Drugi vele: >>To je bila kuga, obolio ~ovjek od kuge.<< Jo{ malo
i tra`it }e da budu odlikovani. No {to je napokon kuga? @ivot,
`ivot i ni{ta drugo.
- Nemojte zaboraviti svoje inhalacije.
- O, ne bojte se. Jo{ je meni vijeka, sve }u ja njih pokopati.
Ja znam `ivjeti.
Radosno urlanje odvrati mu izdaleka. Doktor stade nasred sobe.
- Bi li vas smetalo da odem na terasu'?
- Ma kako! Ho}ete li pogledati odozgo, je li'? Samo dajte.
No ljudi su uvijek isti.
Rieux se uputi prema stubama {to su vodile na terasu.
- Recite, doktore, je li istina da }e podi}i spomenik umrlima
od kuge'?
 - Pi{u novine. Neki stup ili spomen-plo~u.
- Znao sam ja. I bit }e govorancija.
Stari se smijao prigu{enim smijehom.
- ^ujem ih odavle: >>Na{i mrtvi...<< a onda }e ravno na za-
kusku.
Rieux se ve} uspinjao stubama. Veliko, hladno nebo blistalo
je ponad ku}a, a blizu bre`uljaka zvijezde su otvrdnule poput
kremena. Ta no} nije bila odve} razli~ita od one kada Tarrou i
on do|o{e na terasu da zaborave kugu. No danas je more bu~ni-
je podno litica nego onda. Zrak je nepokretan i lak, rije{en sla-
noga daha {to ga je donosio hladni jesenski vjetar. No buka gra-
da jo{ uvijek udara o podno`je terasa poput morskih valova. No
ova je no}, no} osloboctenja, a ne ustanka i bune. U daljini tma-
sto crvenilo ozna~uje mjesto gdje su bulevari, iluminirani trgo-
vi. U no}i koja je, eto, osloboc*ena, `udnja vi{e nije sputana, i
to sada njena huka i tutnjava dopire do Rieuxa.
Iz mra~ne luke podigo{e se prve rakete slu`benoga veselja.
Grad ih pozdravi dugim i muklim uzvikom. Cottard, Tarrou, oni
i one koje Rieux ljublja{e i koje izgubi, svi, mrtvi i krivi, bijahu
zaboravljeni. Stari je imao pravo: Ijudi su uvijek isti. No to je
njihova snaga i njihova nevinost, a Rieux je osje}ao da im se
pridru`uje, ovdje, s onu stranu boli i muka. Dok su krikovi bi-
vali sve ja~i i sve dulji, a jeka je njihova dopirala daleko da bi
stigla podno ove terase, dok su plameni mlazovi razli~ite boje
{iknuli uvis sve brojniji i brojniji, dr. Rieux odlu~i sastaviti
izvje{taj koji ovdje svr{ava. Nije htio da bude jedan od onih
koji {ute, nego da poku{a svjedo~iti u prilog ku`nih bolesnika,
pa tako ostavi bar neki spomen o nepravdi i nasilju koje im je
u~injeno; da naprosto ka`e {to se mo`e nau~iti u doba zala, to
jest da u ~ovjeku ima vi{e stvari koje zaslu`uju divljenje, nego
onih koje zaslu`uju prezir.
Znao je pritom da ova kronika ne mo`e biti kronikom ko-
na~ne pobjede. Mogla je biti samo svjedo~anstvo o onome {to
je trebalo izvr{iti i {to }e bez sumnje vr{iti ubudu}e u borbi
protiv terora i njegova neumomog oru`ja, svi ljudi, unato~ svo-
jim osobnim krizama i tegobama; Ijudi koji se, ne mogav{i biti
sveci, a ne hotjev{i priznati elementarno zlo, trude ipak i nastoje
da budu lije~nici.
Slu{aju}i radosnu ciku {to je dopirala iz grada, Rieux se sje-
tio da je ta radost zapravo svagda ugro`ena. Jer on je znao {to
nije znala ova radosna gomila, a mo`e se saznati iz knjiga: da
bacil kuge ne ugiba nikada; da se mo`e desetke godina pritajiti
u poku}stvu i rubenini, da ~eka strpljivo u sobama, podrumima,
kov~ezima, rupcima i papirima i da }e mo`da do}i dan kad }e
na nesre}u i pouku ljudi, kuga probuditi svoje {takore i poslati
ih da uginu u nekome sretnom gradu.