Veliki pastrvski grgeč često djeluje kao neuhvatljiva riba.

Gledate ga kako polako pliva, stoji pod kakvom granom

ili panjem, ponekad jurne i nešto proguta, ali - ne grize. Mali se zalete kada lovimo naše obične grgeče, štuke ili
smuđeve, no veliki je pastrvaš nedvojbeno ribolovni svijet za sebe. U većini slučajeva on lovi plijen pomoću vida, a
zbog položaja očiju na gornjem dijelu glave koncentriran je na događanja na površini. Želite li ga uloviti
izbjegavajte nagle pokrete, pazite da vam sunce nije za leđima, a sjena na vodi. Krećite se polako i što tiše.
Pažljivo gledajte vodu, razmišljajte i nikad ne bacajte varalicu bez veze. Jedan pogrešan pokret ili ubačaj varalice
može upropastiti "bass" priliku života.

Za početak evo nekoliko prijedloga koji će unaprijediti vaš ribolov.

Malim voblerom oko zapreka

U rano proljeće najveće pastrvske grgeče tražite uz obalu i po plićacima do metar dubine. Na tim se mjestima voda
najbrže zagrijava što osim zimogroznih Amerikanaca privlači i njihov prirodni plijen. To su većinom sitne ribe pa je
i najbolji mamac za ovo razdoblje mali plivajući plitkoronac dužine od pet do sedam centimetara. Provjereni favorit
je Shad Rap, no možete uporijebiti i neki drugi vobler sličnih osobina. Ključ uspjeha je u načinu potezanja.
Vobler vucite što je moguće sporije bez naglih zastajkivanja, cimanja i promjena smjera jer se tako ponaša i
prirodni plijen grgeča. Upotrijebite što je moguće finiji pribor i tanku upredenicu nosivosti od dva do tri kilograma.
Dovoljno je jaka i za najkrupnije primjerke koji vam se mogu naći na udici, dok minimalna istezljivost jamči
sigurnu kontru.

Mini Slugom niz vjetar

U danima kada vjetar neumorno mreška površinu vode ribolov manjim neotežanim mamcima od meke plastike
može djelovati kao čisto gubljenje vremena. Pastrvski grgeči se ne vide na površini, a lagane je silikonce gotovo
nemoguće precizno bacati. Ako ih slučajno uspijete dobaciti na željeno mjesto vodom putuju na neprirodan način
tako da ih lukavi grgeči ne žele ni pogledati.
Ne očajavajte. Ako dobro poznajete vodu na kojoj lovite i mjesta gdje se zadržavaju grgeči vjetar se može
iskoristiti za jednu neobičnu, ali iznenađujuće uspješnu tehniku lova. Pribor koji vam je za to potreban čine
osjetljiviji štap brže akcije, upredenica nosivosti dva kilograma i mini Slug go dug pet centimetara bez dodatnog
opterećenja. Potražite dobro mjesto s bočnim vjetrom i pustite ga da napravi trbuh na uzici. Vjetar tako nosi
mamac površinom vode smjerom i brzinom jednakim ostalim predmetima na površini, a oprezan grgeč napast će
ga s manje opreza nego za mirna vremena. Pazite da uzica uvijek bude dovoljno napeta kako bi mogli pravodobno
i dovoljno snažno kontrirati.

Pulsirajući silikonac na lopoču

Dok puše, veliki grgeči obično potraže sigurnost i mir širokih polja lopoče. Kad vjetar stane često se događa na
otvorenoj vodi nema ni jedne ribe, a klasično povlačenje varalica uz rub vodenog gustiša ne daje željene rezultate.
Ipak, postoji način kako im i tada možete doskočiti. Budite iznimno mirni, sjednite uz obalu i promatrajte površinu
pod lopočem.
Kada ugledate lagano mreškanje između lopoča, uočili ste cilj. Laganim priborom bacite Sluga ravno na lopoč i
povucite ga tako da trećina mamca bude u vodi, a ostatak lagano priljepljen za list. Vrhom štapa podrhtavajte
silikoncem zajedno s lopočem na kojem leži.
Iznenadit ćete se koliko je to zanimljivo grgečima koji se nalaze u blizini. Vibracije će ih prije ili kasnije privući i
potaknuti na griz. Odgovoriti treba pravodobnom snažnom kontrom, a ribu vući bez ikakva popuštanja kako se ne
bi zaplela u stabljike lopoča.

Popperom u vodeno bilje

U ljetnim mjesecima kada lopoči prekriju površinu vode, teško je naći mjesto gdje možete nesmetano povlačiti
gumicu ili vobler. U malobrojnim preostalim otvorima idealan mamac je popper. Riječ je o američkom tipu varalice
napravljenoj posebno za površinski lov pastrvskih grgeča koja za razliku od voblera ne uranja već samo izazovno
brčka po površini. Trebate ga precizno zabaciti u rupu među lopočima, pustiti nekoliko sekundi na miru i tada
zatresti vrhom štapa. naizmjenične kratke poteze i pauze ponavljajte sve dok ne uslijedi griz.
Ne dogodi li se ništa možete biti 90 posto sigurni kako grgeča nema u blizini. Izjuri li pak naš velikousti prijatelj iz
lopoča i šljapne po varalici, ne kontrirajte odmah. Tako ćete mu samo izvući popper iz usta.
Ostanite mirni, pričekajte sekundu dvije i tek tada snažno kontrirajte. Za takav ribolov poželjno je da štap bude
nešto jači i duži jer ribu treba brzo dignuti i vući po lopočima do obale. Upredenica mora biti nosivosti najmanje per
kilograma kako bi mogli prekinuti stabljike lopoča u koje se riba ponekad zaplete.

Ako se voda pregrije

Kako sezona odmiče temperatura vode može doseći i 30 Celzijevih stupnjeva. Unatoč srodstvu sa sunčanicama,
grgeči tada traže hladnije kutke svoga vodenog carstva. Najčešće odlaze u dublje slojeve jezera, a na površinu se
izlaze samo povremeno u potrazi za hranom. Ako u tim kratkim razdobljima pojačane aktivnosti niste na vodi
možete imati ozbiljnih problema. Jedan od najboljih načina kako možete pokrenuti te pasivne grgeče iz dubine su
plivajući dubokoronci.
Riječ je o voblerirna s dužim kljunom koji naglo uranjaju, a zatim se polako dižu prema površini.
Tehnika lova je vrlo jednostavna. Bacite preko pozicije na kojoj očekujete ribu, tresite vobler dvije do pet sekundi u
mjestu, potegnite ga u dubinu i pustite da sam ispliva na površinu.
Griz će najčešće uslijediti dok se vobler diže ili na samoj površini u trenutku kada krenete potapati. Posebno pazite
na kretanje uzice dok se varalica diže, a na svaki najmanji pomak strune snažno kontrirajte.
Ribolov pastrvskog grgeča silikonskim varalicama

Jedna od kategorija varalica za ribolov bassa su silikonci. Izrađeni su od najkvalitetnijih mekanih masa, koriste se
uz pomoć raznih "worm" udica i montaža, a namijenjeni su ribolovu u dane kada je bass na dnu, kada nije aktivan
ili kada se nalazi na najtežim terenima.

Zahvaljujući posebnim vrstama montaža silikonci se ne kvače često za prepreke, a mogu biti "worm", "slug",
"shad", "frog", "craw", "Jizzard" i sličnih oblika. Izvorno su proizvedeni u Sjedinjenim Američkim Državama
(Mann's, Riverside), a u Hrvatskoj je danas najbolji izbor iz proizvodnje tvrtke Storm. Neki od najpopularnijih
Stormovih modela su Rattle WildEye Split Tail Minnow (silikonski shad realističnog izgleda), WildEye Finesse
Minnow (silikonski shad a upečatljivo izvedenim i dominantnim ribljim okom), Rattle Ribbon Tail Worm (silikonac u
obliku gujavice s repićem), Rattle Thunder Worm (silikonac u obliku obične gujavice), Rattle Lightnin Worm (u
obliku dugačke gujavice), Rattle Hot Craw Tube (šuplji umjetni mamac u obliku raka, iznimno vjernog, realističnog
izgleda, namijenjen montaži na Football Jig olovne glave), te Rattle Tube, šuplji silikonac u obliku ovalno
zatvorenog uskog cilindra, koji odozada ima "skirt'', suknjicu. Ipak, najpoznati, a samim time i najkorišteniji
silikonski mamci su Lunker City Slug - Go koji je imitacija puža balavca i trpi dosta montaža, ali najbolji je za lov
na površini, te Flying Lure spljoštenog izgleda sa resicama, najbolji mamac za podbacivanje pod granje.

Montaže ili "rigovi" za silikonce

Postoji više načina sistemskih montaža silikonskih varalica na "worm" udice koje su nazvane GRIP
HEAD RIG, SOFT STICK RIG, WACKY RIG, SWIMMING WORM RIG, KAROLINA RIG, TEXAS RIG.
To su neotežani plivajući i sporotonući sistemi, te tonući i brzotonući sistemi što se postiže dodavanjem otežanja.
Prvobitno smišljene kao montaže za ribolov sumnjičavog oštrookog bassa, a tek tada za druge ribe, namijenjene su
uglavnom sporijoj prezentaciji varalica realističnog izgleda koje po izgledu, boji, mekoći i mirisu neće ribi djelovati
sumnjivo čak ni ako beživotno leže na dnu. Treba spomenuti da većina ovih montaža ima pun učinak ako su
vezane direktno za prozirni najlon, a tek onda (u sklopu pojedinih načina) za jako tanku upredenicu. Silikonske
imitacije koje se koriste za "worm" montaže napravljene su od najfinijeg (drhtavog i pulsirajućeg) silikona, s
raznim elementima koje usporavaju tonjenje, a dosta njih imaju i bolje plovne sposobnosti od uobičajenih oblika
shadova ili grubtaila. Međutim, nekada se na vodi pokaže potreba za brže plasiranje mamca u dubinu. Teže
otežanje doprinosi bržem dolasku na dno gdje varalicu očekuje aktivna grabežljiva riba, lakše otežanje doprinosi
dovođenju varalice na dno gdje se nalazi neodlučna grabežljiva riba u bržem režimu od superspore "Soft Stick"
montaže, a opet sporije od "Head Grip" montaže.

Prilikom otežavanja tih mamaca, treba znati gramažu otežanja (od 1 gram pa na više) i upoznati dubinu vode na
kojoj se lovi. Za pun kapacitet montaže na stajačoj vodi u praksi se računa da se na montažu stavlja 1 gram
otežanja po jednom metru dubine. Dakle, na stajačoj vodi dubine 3 metra idealno je montažu otežati otežanjem od
3 grama. Na sporotekućim vodama vrijednost otežanja se skoro duplo računa - na 3 metra dubine ide otežanje od
4 do 6 grama. Na brzim tekućim vodama ove vrijednosti se mijenjaju ovisno o jačini vodenog toka.

Montaža "worm" udice

Pravilno izvođenje montaža "worm" udice na silikonski mamac počinje provlačenjem udice kroz meko tijelo mamca,
nakon određenih provjera i priprema.

Kod silikonaca koji se montiraju proba-danjem mjesta kroz koje treba biti provučen luk udice ili su vidljivo
označena ili nam na mjesto provlačenja ukazuje zadebljanje tijela, utor ili kanal za sakrivanje udice, s time što se
treba obratiti pažnja na veličinu "worm" udice koju za opremanje te varalice preporučuje proizvođač
U prste lijeve ruke (ukoliko se radi o dešnjaku) treba uhvatiti silikonsku varalicu tako da prema ribiču bude okrenut
"šav" varalice koji predstavlja njen centar. Zatim treba utvrditi mjesto gdje treba proći vrh udice kroz tijelo i pri
tome paziti da tijelo varalice neće biti neprirodno savijeno (osim montaža gdje je to uvjet).
Ubadanje treba započeti od vrha varalice (glave) prema repu, u dužini oko pola centimetra, kada treba vrhom
udice izaći van iz tijela varalice s donje strane, zakrenuti udicu za 180 stupnjeva i vrhom udice ući u tijelo silikonca
s donje strane po sredini varalice.
Nakon što je udica prošla i izašla kroz tijelo silikonca, treba ga pravilno rasporediti na vratu udice tako da tijelo nije
nigdje neprirodno savijeno. Pravilno sprovedena "worm" udica viri alkom za kvačenje iz tijela, ulazi po sredini tijela
silikonca uzdužno oko 0,5 cm (mjesto gdje se nalazi "koljeno" udice), te je jednim dijelom vrata van varalice do
mjesta gdje luk udice prolazi kroz tijelo silikonca. Vrh udice se mora nalaziti s gornje strane.
Ukoliko ribi treba prezentirati varalicu kroz brojne prepreke, pribjegavamo "weed-Iess" montaži na način da blago
nategnemo tijelo silikonca prema alki za kvačenje, dok prstom druge ruke usmjerimo vrh udice ukoso u silikonsko
tijelo i pustimo varalicu. Tim postupkom će se silikonsko tijelo pri zatezanju u prvobitni, nerastegnuti oblik, samo
nabiti na vrh udice i sakriti ga u svom tijelu.[/*:m:1oisxsyv]

GRIP HEAD RIG

Grip Head Rig znači opremanje silikonca jig glavom s udicom kao otežanjem koje je potrebno sprovesti kroz tijelo
mamca radi bržeg tonjenja varalice. Ova montaža se osim grubtail i shad silikonaca primjenjuje i na silikonskim
varalicama namijenjenim opremanjem "worm" udicama, kao npr. Slug - Go, ali uglavnom za silikonske imitacije
rakova, glisti ili drugih bića što pužu po samom dnu ...

U Grip Head Rig možemo svrstati i (gotovo) nezakvačive jigove, s zaštitnim snopom grafitnih niti preko vrha udice,
opremljenim i gustom silikonskom suknjicom ili jelenjom dlakom, koji su namijenjeni bacanju u granje ili neki drugi
težak teren. Blue Fox je ranije pravio ovakve varalice pod imenima Weed Sneek, Big Bass Willow Flip (s rotirajućim
krilcem na luku udice), Flippin Fool (s jelenjom dlakom), ali mogu se lako naprave i u kućnoj radinosti.

SOFT STICK RIG

Soft Stick Rig je montaža koja se primjenjuje uz pomoć "worm" udice koja se kroz mamac provlači probijanjem
tijela vrhom udice na "nosu", zakretanjem udice i ponovnim probijanjem tijela mamca, uz eventualno sakrivanje
vrha udice u tijelu. Primjenjuje se bez ikakvog otežanja, najbolje direktnim vezanjem najlona za alku udice, bez
upotreba kopči. S njom se lovi na plićim stajaćim vodama s obale i iz čamca jako sporim prezentiranjem na
površini, pod samom površinom i laganim puštanjem do dna, pa do jako sporog (milimetarskog) kretanja po dnu,
kretanjem preko trave, granja i lopoča ili spuštanjem uz prepreke. Važno je da varalica u sebi ili na sebi
(premazivanjem atraktantom) sadrži mirisnu komponentu.
Ukoliko se želi postići još bolji "weedtess" efekt i lakše uzimanje varalice od strane oprezne ribe u bistroj vodi,
"worm" udica se zavuče još dublje u tijelo s prednje strane, tako da je alka za kvačenje udice sakrivena u tijelu
silikonca.

WACKY RIG

Ova montaža se primjenjuje uz pomoć "worm" udice, bez ikakvog otežanja, najbolje direktnim vezanjem najlona
za alku udice, bez upotreba kopči. Prilikom provlačenja udice kroz mamac treba pronaći mjesto težišta mamca. Tko
u tome nije vičan, neka stavi silikonac preko prsta. Mjesto na kojem je mamac savijen, a krajevi se spuštaju pod
istim kutem, je mjesto težišta varalice. Kroz težište se provlači "worm" udica samo svojim lukom, na jednom ili na
dva mjesta u težištu (probijanjem na dva mjesta varalica ima krući rad). Ako je montaža pravilno izvedena, krajevi
varalice moraju slobodno visiti pod istim kutem. Ti krajevi će po prezentaciji u vodi izazovno lelujati pri tonjenju ili
sporom i bržem povlačenju (slično kretanju pijavice). S njom se lovi na plićim stajaćim vodama na isti način kao i
naprijed opisanim Soft Stick Rigom.

SWIMMING WORM RIG

Potpuno površinska montaža koja se primjenjuje uz pomoć "worm" udice, također bez ikakvog otežanja i najbolje
direktnim vezivanjem najlona za alku udice. Prilikom provlačenja udice kroz mamac treba na mamcu zapamtiti
mjesto iza mjesta gdje bi inače prošao luk udice u Soft Stick Rig montaži i tamo izvršiti provlačenje. Ako je
montaža pravilno izvedena, varalica po provlačenju udice izgleda kao da je pretjerano s provlačenjem udice -
neprirodno je savijena zbog "gužvanja" tijela na kraću udicu. Savinuto mjesto je osnova ove montaže, jer dio
mamca kroz koji je provučena udica je više gurnut pod površinu, a puno duži ostatak mamca slobodno stoji na
površini. Taj veći dio mamca i zakrivljenje održava konstantno mamac na samoj površini, a koji će po prezentaciji
u vodi izazovno lelujati pri sporom i bržem povlačenju (slično kretanju pijavice), u trzajima, ravnomjerno ili
mijenjanjem brzine okretaja ručice varaličarske role. S njom se lovi na plićim stajaćim vodama, a također je važno
da varalica u sebi ili na sebi (premazivanjem atraktantom) sadrži mirisnu komponentu.

CAROLINA RIG

Ovo predstavlja otežanu montažu koja se primjenjuje uz pomoć "worm" udice koja se kroz mamac provlači
probijanjem tijela mamca na "nosu", zakretanjem udice i ponovnim probijanjem tijela mamca, uz eventualno
sakrivanje vrha udice u tijelu kao i kod Soft Stick Riga, ali s dodavanjem otežanja na ribolovnoj niti na određenoj
udaljenosti od udice. Priprema za prezentaciju mamca može se raditi direktnim vezivanjem najlona za alku udice,
bez upotreba kopči za spajanje, ili spajanjem dijela najlonskog predveza za vrtilicu. Vrtilica ne služi samo za
spajanje podveza od prozirnog najlona s upredenicom, već i kao stoper za olovno otežanje. Različite udaljenosti
otežanja od udice i mamca uvjetuju kompletan rad varalice i primjenjivost na raznim terenima. Kada riba rado
prima mamac, predvez se može smanjiti i na nekoliko centimetara, a ukoliko riba slabo prima mamac, udaljenost
od otežanja do varalice može biti čak i do metra dužine.
Carolina Rig se može izvesti na tri načina, za čiju realizaciju treba pripremiti vrtilice, sječena i prohodna olova
posebnog "bullet" oblika (oblika zrna streljiva) ili nekog drugog duguljastog, klinastog ili čak okruglog oblika,
pokoju perlicu i eventualno konac za pravljenje končanih stopera.

Polufiksni načini montaže

Najjednostavniji je polufiksni način Carolina Riga koji donosi i određeni rizik što se tiče sigurnosti čitave montaže
ukoliko je napadne riba. Ne treba ni pristupati ovom načinu montaže ukoliko nemate u priboru sitno fino mekano
olovo za ribolov bijele ribe u kuglicama ili štapićima, s prorezom za najlon. Svaka nepreciznost u izradi ovih olova
izražava se presijecanjem ili oštećenjem i kidanjem ribolovne niti. Na potrebnoj udaljenosti od udice se na
osnovnoj ribolovnoj niti stavi neznatno olovno otežanje od 1 grama naviše. Dobra strana ovog načina je da ne
treba koristiti vrtilicu (s čime kompletni sistem ima tri čvora, dva na vrtilici i čvor na udici), kojima se znatno oslabi
nosivost montaže i što se pomicanjem olovnog otežanja smanjuje ili povećava udaljenost otežanja od mamca bez
prevezivanja i gubljenja vremena zbog toga.
Drugi, kvalitetniji polufiksni način jest postavljanje končanog stopera između otežanja i udice s mamcem na
osnovnoj ribolovnoj niti (u ovom slučaju najbolji je najlon) nakon što je na nju navučeno prohodno olovo izduženog
oblika. Najbolje je otežanje tipa "bullet" zbog svog konusno zašiljenog vrha, a koje se postavlja okrenuto vrhom
prema vrhu štapa, a donjim udubljenim dijelom prema perlici koja se stavlja kao zaštita stopera, čime se postiže
zvučni, zveckajući efekat. U spuštanju prema udici olovni uteg zadržava upravo stoper. Način nema kritičnih točaka
jer ima samo čvor na udici, a pomicanje vezanog stopera smanjuje ili povećava udaljenost otežanja od mamca bez
prevezivanja i gubljenja vremena.

Fiksni način

Ovaj način montaže Carolina Riga se ostvaruje vezanjem vrtilice koja vrši funkciju stopera zaustavljajući otežanje
na putu prema udici. Preporučljivo je između otežanja i čvora na vrtilici postaviti plastičnu perlicu koja će štititi
čvor od udaraca otežanja. Način ima kritičnih točaka baš zbog vrtilice, zbog koje kompletan sistem ima tri čvora
kojima se znatno oslabi nosivost montaže i pospješuje zapinjanje za prepreke. Pomicanje olovnog otežanja radi
smanjenja ili povećanja udaljenosti otežanja od mamca traži potpuno razvezivanje sistema, zamjenu ili rezanje
podveza, prevezivanje udice sa silikonskim mamcem i znatno gubljenje vremena u situacijama kada to baš i nije
poželjno. Ali, ima i dobru stranu - može se koristiti s upredenicom kao osnovnom ribolovnom niti.

S Carolinom se lovi na plićim i uglavnom dubljim stajaćim, pa i tekućim vodama s obale i iz čamca s prezentacijom
od površine do dna u propadanju, kao i kretanjem po dnu, kao i kretanjem preko trave, granja i lopoča, ili
spuštanjem uz prepreke - u uvjetima i ponašanju ribe koje pokazuje da i nije baš aktivna taj dan. Važno je da
varalica sadrži mirisnu komponentu.[/*:m:1oisxsyv]

TEXAS RIG

To je u biti kombinacija Grip Head Riga, Soft Stick Riga i Carolina Riga. Silikonska varalica ima otežanje (obično
"bullet" tipa) kao kod Grip Head Riga, ali ono nije fiksno, a uz pomoć Soft Stick Riga (temeljenog na sakrivanju
vrha udice, čvora i alkice u tijelu) smanjuje se zakvačivost za prepreke. Povezanost s Carolinom je u prohodnom
otežanju, ali koje ne zapinje prilikom provlačenja kroz prepreke. Ono što čini posebnim Texas Rig je otežanje
prohodnog tipa na osnovnoj ribolovnoj niti po kojoj se slobodno kreće, bez raznih stopera i vrtilica. S Texas Rigom
se lovi na plićim i dubljim stajaćim, pa i tekućim vodama, s obale i iz čamca prezentacijom od površini do dna u
propadanju, kao i kretanjem po dnu, kretanjem kroz i preko najgušće trave, granja i lopoča, ili spuštanjem uz
prepreke. Mirisna komponenta je dobrodošla.
Neotežane i otežane silikonske varalice montirane na udicu "worm" tipa mogu se voditi na sljedeće načine:

Ravnomjerno pravolinijski - sporo ili brže, jednakom brzinom namatanja od mjesta ubačaja u vodu do obale ili
čamca, bez spuštanja mamca do dna ili pravljenja pauza. Varalica pruža intenzivnu i ravnomjernu vibraciju.

Countdown - po zabačaju na isto mjesto s dubljom vodom više puta, pušta se varalica da mirno tone, pri čemu se
njeno propadanje do dna (kada varalica također stvara izazovne vibracije) prati odbrojavanjem. Ne odvraća se
pozornost s mjesta uranjanja zategnute ribolovne niti u vodu ni u jednom trenutku, jer se možda napad podozrive
ribe na varalicu pri ovakvom načinu vođenja neće ni osjetiti kao udarac.

Neravnomjernim trzajima prema gore ili lijevo - desno pri ravnomjernom pravolinijskom vođenju - na ovaj način
izazivamo neravnomjeran rad varalice svakih nekoliko sekundi, opuštanjem i prestankom i ponovnim pokretanjem,
što može u većini slučajeva izazvati ribu na napad. Pri ovakvom načinu vođenja, varalica će propadati u dublje
slojeve vode i trzajem se podizati u viši sloj i pretraživati naizmjence oba sloja.

Jig prezentacija - može se vršiti trzajima vrha štapa uvis i vraćanjem u početni položaj za koje vrijeme varaličar
treba rolom namotati višak niti, sa i bez prestanka namotavanja ribolovne zategnute niti, mijenjanjem brzine
vođenja sa sporog na brže pri čemu varalica koja je otežana jig glavom ili nekim drugim otežanjem vrši periodična
dodirivanja dna, a neotežana silikonska varalica treperi uz dno, naglo se uzdiže i sporo spušta prema dnu.

Valovita prezentacija - vrši se u svim slojevima pa i na dnu stajaćih voda, dižući i spuštajući štap (ili vodoravno
lijevo - desno) pri namotavanju ili mijenjanjem brzine namotavanja ribolovne niti, sa ili bez pauza. Pri ovakvom
vođenju silikonska varalica uslijed svog, pa i minimalnog otežanja radi "valovito", gore - dolje ili lijevo - desno.
Prezentacija "mrtav - živ" - primjenjiva je na stajaćim vodama, a temelji se na potpunom spuštanju silikonske
varalice na dno, gdje se ostavlja u stanju mirovanja da leži kao mrtva ribica ili gujavica dovoljno dugo da se riba u
blizini zainteresira za takav lak plijen. Naglim ili blažim trzajem zgloba ruke varalica poskoči tj. "oživi", prijeđe malu
udaljenost uz dno, a zatim opet "umre". Ovo ponašanje varalice je primamljivije bassu ukoliko se prije pada vrhom
štapa izvede i mala "pirueta".

Sporo povlačenje po dnu - način koji se primjenjuje u varaličarenju silikonskim imitacijama glista, rakova itd.
montiranih na "worm" udice sa i bez otežanja (kao npr. u Texas i Carolina montaži), ili montiranih na jig glave
(Grip Head Rig). Primjenjiv je i na stajaćim i sporotekućim vodama. Tehnika je izuzetno spora, sastoji se u
spuštanju mamca na dno i u laganom povlačenju po samom dnu, uz pauze i lagano podrhtavanje vrhom štapa.
Disciplina za izuzetno strpljive varaličare, ali ujedno i najlovnija tehnika.

Tehnika navođenjem i penjanjem na prepreke i propadanjem - način kojim je moguće neotežanu ili lakše
opterećen u silikonsku varalicu laganim ili bržim namotavanjem navući na lopoče, grane ili neke druge prepreke
koje viri iznad vode tako da donji ili gornji kraj varalice visi i leluja u vodi, pri čemu vrhom štapa nategnutom
ribolovnom niti treba raditi vibrirajuće sitne pokrete. Time se postiže drhtanje lista lopoča i dodatna aktivnost
varalice koja izazove pozornost ribe ispod lopoča. Ukoliko tada ne dođe do napada ribe, treba lagano povući
varalicu s lopoča ili druge prepreke i pustiti da potone okomito.
Također je moguće varalicu navući na granje nad vodom laganim namatanjem, a zatim popuštanjem ribolovne niti
navesti varalicu da padne s grane u vodu i okomito tone uz samu granu do dna. U oba slučaja atraktivnost za
bassa je velika i njegov napad je gotovo siguran ukoliko se nalazi pod lopočem ili uz granjem. Još jedan od ovih
načina je navođenje varalice preko poprečno postavljene potopljene grane da bi se varalica lagano zakvačila. Tada
se vrši lagano zatezanje i otpuštanje ribolovne niti, cimanje varalice i grane, da bi se kratkim trzajem varalica
naglo oslobodila prepreke i pala u vodu, gdje će je već dobrano iživcirana riba prihvatiti. U ribolovu opreznog bassa
prilikom navlačenja neotežane varalice na prepreke to ponekad treba napraviti brzo i precizno, jer propadanje
viška najlona ili upredenice kroz rupu u lopoču izaziva sumnjičavost ribe.

Zabačaj na obalu i uvlačenje u vodu - procijenimo li da bi pad varalice na površinu mogao uplašiti ribu, zabačaji se
vrše tako da se ona baci na obalu, a zatim se povlačenjem navuče u vodu i počne s aktivnim vođenjem uz samu
obalu.

Zabačaj uvis s faktorom iznenađenja - pri zabačaju se koristi efekt iznenađenja tako da se varalica zabaci visoko
iznad vode u dijagonali i stopira se stiskom palca lijeve ruke (ako se radi o dešnjaku) tako da se ribolovna nit
zategne i uzrokuje nagli prestanak leta varalice kroz zrak i okomiti pad na površinu vode. Pri padu na površinu
vode s visine varalice jače pljusnu po površini uz specifičan zvuk, čime izazovu aktivnu ribu na napad, bez obzira u
kojem se vodenom sloju ona nalazi. Uglavnom prikladno za ribolov neotežanim silikoncima namontiranih na
"worm" udice u ribolovu "na viđeno".
Plasiranje varalice kraj ili pod prepreke i okomito tonjenje - koristi se i kod neotežanih i otežanih montaža i
varalica. Pod otežanim varalicama ovdje se smatraju uglavnom varalice tipa Flying Lure i Tube Lure

Ribolov pastrvskog grgeča metalnim varalicama

Žlice se uglavnom proizvode od metala ili od kombinacije metala i pjenaste tvrde spužve. Njihov rad je lelujav, one
lepršaju kroz sve slojeve vode zbog konkavno udubijenog (ili konveksno izbočenog, kako vam se više sviđa) i
zakrivijenog tijela. Glavna svojstva su im, uz lelujanje, dobar balans i precizni izbačaj (ovisno o modelu),
pretraživanje svih slojeva vode, faktor iznenađenja koji nastane pri pljusku na površinu (što je ujedno i jedna od
tajni vođenja žlica), jaka vibracija pri kontinuiranom privlačenju i optička varka bljeskanjem površina.

Raznolikost modela

Atraktivnost žlice je kod većine modela postignuta reljefnom obradom konveksno izbočene površine u obliku
krljušti, rupa, kanala i slično, kao i lijepljenjem prizmatičnih ili holografskih folija. Dodatna atraktivnost postiže se
dodavanjem tankog plastičnog ukrasa u srcolikom obliku na alku koja spaja udicu s tijelom, raznih vunenih ili
silikonskoplastičnih ukrasa na trokuki, te zvučnim efektima (kuglice, perle i zveckanjem jedne o drugu kod duplih
žlica). Na žlicama su ove prerade moguće jer ne mogu svojom malom masom i površinom znatnije utjecati na
njihovo kretanje. Sakrivanjem vrhova udica u vunu, dlaku, perje i silikonske ukrase ili tzv. "weedlees" izvedbom
same žlice dobivaju se modeli pogodni za vođenje na terenima s preprekama. Međutim, kako "weedless'' modeli
obično imaju i veću težinu, većina takvih modela nije upotrebljiva na plićim vodama, ali na dubljim vodama s puno
podvodnih prepreka mogu biti itekako atraktivne pastrvskom grgeču.

Poradi spomenutog načina balansiranja žlica proširenjem u jednom, obično donjem dijelu (onom do udice), žlice
spadaju u "dalekometnu artiljeriju" . Daleki izbačaji u obliku lepeze na vodi pospješuju pretraživanje velike vodene
površine s jednog mjesta na obali. Atraktivne su bassovima od trenutka pada na površinu, tijekom tonjenja ili
vođenja, skroz do pada na dno kada postaju samo bljeskavi detalj na dnu. Ne rade jedino dok su nepomične na
dnu. Zavisno od modela (teži, lakši), žlice pružaju mogućnost ulova neaktivnih bassova zbog jake vibracije i
mogućnosti izuzetno sporog vođenja za razliku od voblera koji postignu vibraciju tek određenom brzinom
namotavanja.

Vođenje žlica i najčešće korišteni modeli

Jedan od bitnih čimbenika za vođenje žlica jeste njihova opremljenost vrtilicom koja smanjuje uvrtanje ribolovne
niti pri vođenju. Većina žlica ima svoj specifični rad, koji se očituje rotacijom žlice oko svoje osi prilikom puštanja
žlice da tone prema dnu, bržeg povlačenja u mirnoj vodi, laganog povlačenja u brzoj vodi ili trzanja iz zgloba na
svim vodama. Ovisno o površini tijela, a i načinu vođenja, žlice lelujaju na način da se "prebacuju" s jedne na
drugu stranu ili zbog težeg balansa s jedne strane (koji se postiže proširenjem tijela na jednom kraju) da teži kraj
vuče prema dnu, a utjecaj vode na cijelu površinu ne dozvoljava okomito poniranje.
Bass u doba slabije aktivnosti uzima žlicu koja se privlači ravnomjerno prema sebi u konstanti, ravnomjerno prema
sebi cik-cak u konstanti, ravnomjerno prema sebi gore-dolje u konstanti, neravnomjerno prema sebi s pauzama
(kada se prestankom namotavanja, pauzom ili olabavIjenjem ribolovne niti žlica lelujajući spušta prema dnu i pri
tome pretražuje sve slojeve vode okomitom linijom), te "count down" vođenjem sa sve dužim pauzama. Lagani
modeli koriste se za pliće mirne vode. Obično se ne mogu dalje izbaciti, a neke od njih su i izrazito neprecizne, ali
po lovnosti trenucima smanjene aktivnosti bassa premašuju lovnost težih žlica.
Najčešće viđene i korištene žlice kod naših varaličara su manji modeli DAM. Effzett (prva je napravljena u
Njemačkoj davne 1914.), zatim Abu Toby (žlica duguljastog tijela u blagom "S" obliku s dva bočna tipizirana blago
savijena izbočenja crvene boje), Abu Atom (žlica duguljastog tijela s 5 reljefno izvedenih polukružnih utora),
Profiblinker (izuzetna i lagana žlica njemačke proizvodnje duguljastog i udubijenog oblika sa širim donjim krajem),
Tasmanian Devil australske tvrtke Wigstons Lures (specifična žlica od olovne cjevčice zalivene u prozirnu plastičnu
masu), Blue Fox Trout & Pike Ouiver (konkavno udubljena uska duguljasta žlica s u obliku slova "S"), Rapala
Minnow Spoon (žlica oblika slova "J", ne proizvodi se više), itd.

Leptir ili spiner ili meps

Varalica koju nazivamo leptir, spiner ili jednostavno meps sastoji se od čvrste žice - osnove tijela, krilca na
rotatoru, utega, pokoje perle te najčešće trokuke udice, eventualno s ukrasom ("kićankom" ). Postoje verzije s
dva i više istih ili različitih krilaca, s osnovom tijela u formi protupregrizajuće sajle umjesto žice, s otežanjem ili
bez, itd. Za napomenuti je činjenica da dubinu i vibraciju spinera uvjetuju osnovno otežanje spinera i veličine
krilaca (oznaka 00, 0, 1, 2, 3, 4, 5, a kod nekih proizvođača i 6 i 7), kut koji krilce zatvara u odnosu na tijelo (što
manji kut, postizanje veće dubine), ukrasi na udici (kao dodatak na trokuki na spineru, ovakvi ukrasi zbog svojih
neupijajućih ili plovnih svojstava sprječavaju brzo tonjenje spinera), kao i brzina privlačenja spinera k ribolovcu
namatanjem ribolovne niti (brže privlačenje rezultira izdizanje spinera prema površini ili ne dozvoljava spineru da
tone).
Za ribolov bassa primjenjivi su spineri s krilcima do broja 5. Glavna svojstva spinera su dobro raspoređen balans i
mogućnost pretraživanja svih slojeva vode, faktor iznenađenja koji nastane pri padu na površinu, jaka vibracija pri
kontinuiranom privlačenju i optička varka koja nastaje bljeskanjem rotirajuće površine krilca, te niska cijena, što
čini ovu varalicu jednom od skrivenih i zaboravljenih favorita u ribolovu bassa na zatravljenim vodama.
Sakrivanjem vrhova udice u vunu, dlaku, perje i silikonske ukrase, ili fiksiranjem trokuke u istoj ravnini s tijelom
spinera, dobivaju se skoro nezakvačive varalice pogodne za vođenje na terenima s preprekama. Kao i u ribolovu
žlicama, izbačajima u obliku lepeze pretražuju se velike vodene površine s jednog mjesta na obali. Zavisno od
modela, pružaju mogućnost ulova neaktivnih riba zbog jake vibracije i mogućnosti izuzetno sporog vođenja.

Leptiri s "colorado" krilcem

Zbog skoro okruglog oblika i rotacije pod 50° na osnovu tijela leptir opremljen ovakvim krilcem stvara veliki otpor
pri vođenju zbog čega nije primjenjiv na tekućim vodama. Pri ravnomjernom privlačenju uranjati će pliće, a idealan
je za pretraživanje plićih stajaćih voda i nepravedno je zapostavljeni mamac za bassa.

Leptiri s "indiana" krilcem

Širi ovalno zaobljeni oblik krilca na donjem dijelu koji rotira u odnosu na žicu pod kutem od 40° na spineru stvara
veći otpor pri vođenju, ali puno manji od "colorada". Primjenjiv je na tekućim i mirnim vodama, idealan za
pretraživanje svih slojeva vode.

Leptiri s "aglia" krilcem

Širi, na oba kraja ovalno zaobljeni "aglia" oblik krilca koje ravnomjerno intenzivno rotira u odnosu na žicu pod
kutem od 60° proslavila je izuzetna varalica Mepps Aglia francuske proizvodnje. Ovakav spiner primjenjiv je na
sporo tekućim i mirnim ne predubokim vodama kao i za brže privlačenje na tekućim vodama, idealan za
pretraživanje površinskih, podpovršinskih i srednjih slojeva vode, pogotovo u uvjetima kada treba sporije izvesti
prezentaciju mamca. Rotacijom krilca stvara jaku vibraciju i otpor vodi, a pri povlačenju se izdiže prema površini.
Jedan je od omiljenih zalogaja velikoustog proždrljivca.

Leptiri s "comet" krilcem

Širi, na oba kraja četvrtasto - ovalno zaobljeni oblik krilca koje rotira u odnosu na žicu pod uglom od 45°. Ova
vrsta leptira je ime dobila po Meppsovom modelu Comet sa svakako najpoznatijim dekorom Black Fury (crno krilce
sa žutim točkama). Ovakav spiner primjenjiv je na mirnim, ne predubokim vodama, a idealan je za pretraživanje
površinskih, podpovršinskih i srednjih slojeva vode za vjetrovita vremena. Rotacijom krilca stvara jaku vibraciju i
otpor u vodi, ali manji nego "aglia".

Leptiri s "willow long" krilcem

Uski izduženi oblik krilca u obliku vrbovog lista koje rotira u odnosu na žicu spinera pod kutem od 30° i može se
voditi većim brzinama i u jako brzoj tekućoj vodi nizvodno i poprečno preko vodenog toka, kao i na većim
dubinama, za koje je primarno i namijenjen, te za varaličarenje bassa ljeti na stajačim vodama. Ovaj tip krilca, kao
i "Jusox" tip, najvidljiviji je ribi, a atraktivnost postiže bljeskanjem ili sakrivanjem i otkrivanjem tijela koje je obično
obojano živim bojama i oblika više zrnaca ikre.

Leptiri s "lusox" krilcem

Predstavlja krilce čija se površina dijeli na tri osi i koje na spineru rotira u odnosu na žicu pod kutem od 25°,
većom i manjom brzinom na tekućim i mirnim vodama, a idealni su za pretraživanje plićih terena. Iako su ovakvi
prvenstveno namijenjeni štuki, uredno love bassa u zatravljenim stajačim vodama kada se skine serijska trokuka i
zamijeni "worm" udicom opremljenom nekim duguljastim crvolikim silikoncem na "weedless" način.

Najačešće korišteni modeli leptira

Najčešće korišteni modeli leptira za lov pastrvskog grgeča su Meppsovi modeli Aglia, Comet, Aglia Long i Lusox,
Blue Fox Vibrax Minnow Spin (kombinacija Rapalinog modela voblera Original i krilca tipa "aglia"), Blue Fox Vibrax
Shallow (zvečeći spiner s "aglia" krilcem, koje se rotira pri 60 stupnjeva na žičanoj osnovi preko zvonasto
izvedenog lima smještenog preko otežanja i žičane osnove, namijenjen je ribolovu na plićim stajačim vodama ili
sporijem povlačenju na tekućim vodama, diže bassa iz dubine), Blue Fox Vibrax Original u više izvedbi (zvečeći
spiner skrilcem tipa "comet" koje rotira pri 60° na zvečećoj kupoli, namijenjen je ribolovu na plićim stajačim
vodama ili bržem povlačenju na tekućim vodama), itd...
Ribolov pastrvskog grgeča Spinnerbaitom i Buzzbaitom
Ako su ribolovni tereni na kojima lovimo plitke ili dublje stajaće vode obruljene šašom i potopljenom
trskom i pune potopljenih stabala i panjeva, a ljeti još i prepune vegetacije, tada nam se u ribolov ni ne
isplati krenuti bez "nezakvačivlh" varalica, a pogotovo ne bez Spinnerbaita i Buzzbaita. Spinnerbaiti i
buzzbaiti se uglavnom proizvode od raznih komponenti koje se slažu po specifikaciji proizvođača na žičano
tijelo - osnovu, no veoma se jednostavno mogu raditi i u kućnoj radinosti

Spinnerbait

Spinnerbait je tonuća varalica koja se proizvodi i koristi od početka prošlog stoljeća, prvo kao temeljni
model imenom Twin Spin kojeg je izumio izvjesni Shannon 1917. godine, a u današnjim oblicima se u
SAD-u se koristi od sredine prošlog stoljeća. Sastoji se od čvrste žice - osnove tijela, izvedene u obliku
vodoravno položenog širokog slova "V", jednog krilca na izdignutom kraku spojenog za tijelo vrtilicom, te
još jednog krilca spojenog rotatorom za žicu ispod gornjeg krilca, otežanja tipa "bullet" na donjem kraku
žice, pokoje perle, te s ukrasom ("kićankom") na predimenzioniranoj jednokukoj udici ulivenoj u otežanje.
Uz fiksirano "bullet" otežanje postoje i plosnata otežanja gdje se žica kreće slobodno što doprinosi težem
kvačenju i dodatnom provociranju ribe.
Tijelo varalice u obliku slova "V" razgrće mekše prepreke pri vođenju, a zbog elastičnosti odbija se od
tvrđih. Gornje krilce se na žicu kvači preko vrtilice, a rjeđe najobičnijom alkom koja ograničava rotaciju
krilca. U slučaju dvokrilnog spinnerbaita krilca su obično kombinacije dva oblika, npr. gornje krilce je
"willow" tipa, a donje "colorado", međusobno suprostavljena konkavnim udubljenjima. Na nekim
spinnerbaitima je posebno "jointed" krilce napravljeno presijecanjem krilca na dva ili tri dijela i njihovim
povezivanjem alkicama u jednu cjelinu, što stvara osim rotacije i dodatnu provokaciju lelujanjem.
Kod spinnerbaita dubinu do koje mogu potonuti i brzinu potonuća uvjetuje osnovno otežanje, vibraciju
uvjetuju veličina i oblik krilaca, ukrasi na udici koji zbog svojih neupijajućih ili plovnih svojstava
sprječavaju tonjenje spinera, te brzina privlačenja.

Glavna svojstva

Glavna svojstva spinnerbaita su dobro raspoređen balans i daleki precizni izbačaj (ovisno o modelu),
mogućnost pretraživanja svih slojeva vode, faktor iznenađenja koji nastane pri pljusku na površinu (što je
ujedno i jedna od tajni vođenja spinnerbaita), jaka vibracija pri privlačenju i optički efekat - bljeskanje
rotirajuće površine krilca, pulsiranje žice i trakastog ukrasa, vibracija dodanog silikonskog mamca na
udicu, te zveckajući efekt. Najbolje ih je koristiti vezanjem za ribolovnu nit direktno, bez kopče.

Atraktivnost krilaca postignuta je korištenjem krilaca u srebrnoj, bakarnoj i zlatnoj boji, ili bojanjem istih u
različite provokativne boje, te reljefnom obradom konveksno izbočene površine u obliku krljušti, rupa,
kanala i slično, kao i lijepljenjem prizmatičnih ili holografskih folija. Dodatna atraktivnost varalice postiže
se dodavanjem raznih silikonskih varalica na udicu, te tretiranjem atraktantima.

Buzzbait
Osnovna razlika između spinnerbaita i buzzbaita je u tome što je spinnerbait tonuća nezakvačiva varalica
namijenjena vođenju u svim slojevima vode, a buzzbait namijenjen ribolovu na površini na
superzatravljenim vodama. Kao i spinnerbaiti, osnova tijela je polegnuti "V" oblik, na čijem se donjem
kraku nalazi jig udica s ukrasom, a na gornjem dijelu se umjesto krilaca nalazi elisa koja pri pravilnom
vođenju na površini proizvodi brbotav zvuk uz puno pljuskanja.
Elise mogu biti trokutaste s krajevima donjeg dijela savijenim u različitim pravcima, mogu biti delta oblika
("buzz"), a rade se i ovaine poput bumeranga, te ln-Line koji se direktno montira na tijelo - žicu ("smile"
oblik). Međutim u upotrebi su uglavnom "buzz" oblici prave elise. Na krilcu delta oblika može biti 2, 3, 4,
5 ili 6 krakova eventualno probušenih radi stvaranja veće buke, a u upotrebi su uglavnom metalni modeli,
iako postoje i plastični tj. plivajući modeli. Buzzbaiti zbog rotacije krilca - elise lošije i nepreciznije lete pri
izbačaju, a pri vođenju ne idu pravocrtno, već u stranu. Sve ostalo je u pravilu isto kao i u spinnerbaita.

Najpopularniji spinnerbaiti

Koji su spinnerbaiti i buzzbaiti najčešće u upotrebi? U opticaju su Mepps Killer (opremljen s dva "aglia"
krilca i kvalitetnom jig udicom, na kojoj je dvobojna suknjica širih trakica od tvrđeg materijala), Mann's
Ondulator (proizvodi se u težinama od 7 i 14 g, a ima samo jedno "jointed" iz tri dijela), Mann's Classic ( 4
veličine, opremljen s dva krilca, a u pakiranju s njim dolazi i silikonski mamac u obliku crva s dva duga
repića bijele boje), Mann's Agitator (proizvodi se u težinama od 4 i 14 grama, elisa je dvokrilna,
napravljena od šuplje plastike i ima plutajuća svojstva pa po padu u vodu varalica ne tone nego pliva, a
"skirt" leluja pod površinom), Owner Cultiva Spinnerbait (opremljen s dva "long" krilca s reljefnom
doradom i urezanim nazivom i s Ownericom ulivenom u otežanje oblika riblje glave s realističnim "ribljim
okom), Illex Eruption Gedini spinnerbait ovog proizvođača, radi se samo u jednoj veličini i 6 dekora utega i
ukrasa na udici, te u dvije opcije izvrsno poIiranih krilaca s reljefno utisnutim imenom) itd.

Prednosti spinnerbaita

Spinnerbait je varalica koja zbog svog nesvakidašnjeg oblika (a moramo priznati - i zbog izgleda) odbija
dosta varaličara koji nemaju povjerenja u nešto novo, ne žele priznati da su prvu ribu prevarili leptirom kao
i većina svih drugih ribolovaca, a ta varalica je bila uzor konstruktoru spinnerbaita. Međutim, kada bi malo
zrelije razmišljali, uvidjeli bi da je vrh udice sakriven u ukrasu prilikom vođenja zaštićen od kvačenja za
prepreke, i rotacijom krilca da je udica okrenuta na gore i da zbog toga teško može negdje zapeti, ali da je
zato vrh kod griza ribe puno otkriveniji nego žicom zaštićene udice kod npr. "weedless" žlica, da je udica
jedna od onih čiji vrh nije zakrivljen u odnosu na tijelo i da je u ravnini sa žicom "V" oblika tako da je
izbjegnuto "izvirivanje" vrha udice i da je vrh konstrukcijski zaštićen od kvačenja, da osim rotacije
proizvodi i druge nadražajne efekte, da se pri nailasku na površinsku prepreku kao što je npr. lokvanj penje
na nju postavljanjem iz okomitog u vodoravni položaj do padanja nazad u vodu kada se postavlja opet u
okomiti, radni položaj što će izazvati ribu ispod lokvanja na napad .... Zato, u ovu vrstu varalica treba imati
povjerenja - i rezultat u ribolovu bassa neće izostati!

Načini prezentacije spinnerbaita i buzzbaita

Napad na spinnerbait obično se osjeti kao jak ili slab udarac, jedan ili više udaraca, sporo ili brzo odnošenje
u stranu tj. 'zanošenje', otežano vođenje ili postupno zadržavanje varalice, naglo zadržavanje u mjestu (tzv.
'zakucavanje') ili pak kao naglo otpuštanje ribolovne niti, uz neobavezan osjećaj težine s druge strane
ribolovne niti. Kod vođenja buzzbaita napad riba se očituje i tako da riba iskoči iz vode iza varalice i
napadne je s gornje strane pri padu nazad u vodu.
Spinnerbaiti i buzzbaiti namijenjeni su i ribolovu po vjetrovitom vremenu i u uslovima manje vidljivosti.
Modeli s većim krilcima koriste se u mutnoj vodi, a s manjim krilcima u mirnijim uslovima, u doba slabije
aktivnosti bassa ili kada znamo da se nalazi pri dnu. Izbačaj se vrši tako da se usporava ribolovna nit
prstima jedne ruke da varalica pri letu ne izvuče previše strune što može dovesti do zaplitanja, a pri
doticanju površine treba odmah zategnuti ribolovnu nit i sve do privlačenja obali treba je držati zategnutom.
Vrh štapa treba dignuti visoko u odnosu na vodu, a varalica se vodi do obale ili čamca bez dugih pauza ili
polaganja štapa nisko i postrance.
Buzzbait se u pravilu prebacuje preko zatravljenog područja ili granja, a s vođenjem se počinje odmah po
padu varalice na površinu. Spinnerbait se u pravilu prezentira iza zapreka kao što su ukrštene grane nad
površinom, iza polja lopoča, uz i na pojas trave, preko stabla koje viri iz vode, preko stijenja, na granicu
svjetla i sjene. Kao i kod buzzbaita najbolje je odmah početi s namatanjem, a bolje je sasvim usporiti
namatanje ribolovne niti nego prestati s namatanjem.

Načini vođenja

Ravnomjerno pravolinijski - jednakom brzinom namatanja od mjesta ubačaja u vodu do obale ili čamca.
Prilikom ovakvog vođenja na varalicu će se zalijetati uglavnom aktivne ribe grabežljivice koje se nalaze u
sloju vode kojim se vodi varalica. Countdown - po zabačaju na mjesto s dubljom vodom rade se sve duže i
duže pauze pri čemu spinnerbait tone sve dublje i dublje.

Trzanjem pri ravnomjernom pravolinijskom vođenju - time izazivamo neravnomjerni rad varalice svakih
nekoliko sekundi prestankom i ponovnim pokretanjem rotacije krilca i pulsiranje 'skirta' što često izazove
ribu na napad. Varaličar ne bi smio odvraćati pozornost s mjesta uranjanja ribolovne niti u vodu ni u
jednom trenutku, jer se napad ribe na varalicu pri ovakvom načinu vođenja možda neće osjetiti kao udarac.

Valovita prezentacija - spinnerbait se vodi bez prestanka namotavanja i dodirivanja dna mijenjanjem brzine
vođenja sa sporog na brže. Ovaj način koristan je prilikom vođenja oko vodenih prepreka i iznad
potopljenih pojaseva vodene vegetacije.
Trzajuća prezentacija s pauzama - pauze se izvode bez prestanka namotavanja, tj. smanjenjem brzine
namotavanja na sasvim spori režim. S povremenim doticanjem dna ili prepreka, mijenjanjem brzine
vođenja sa sporog na brže ili naglim trzajima iz zgloba spinnerbait se diže ili spušta u strogo okomitom
režimu.

Cimanjem lijevo - desno - pri svim gore spomenutim načinima vođenja dodatna atraktivnost rada varalice
postiže se izbacivanjem s pravolinijske putanje blagim ili oštrijim pokretima zgloba ruke koja drži štap u
lijevu i desnu stranu po 5 - 10 cm u različitim intervalima. Nekada je baš ovaj povremeni postupak pri
vođenju varalice ribi poticaj na napad.

Navođenjem i penjanjem na prepreke (propadanjem) - spinnerbait i buzzbait treba laganim namotavanjem

navući na list lopoča tako da krilca ili 'skirt' visi i leluja u vodi, pri čemu vrhom štapa i nategnutom
ribolovnom niti treba raditi vibrirajuće sitne pokrete. Time se postiže drhtanje lista lopoča i dodatna
aktivnost trakastih niti koje u vodi šire i skupljaju. Ukoliko tada ne dođe do napada ribe treba lagano povući
varalicu s lopoča i pustiti da potone okomito između listova lopoča. Također je moguće varalicu navući na
granje nad vodom laganim namatanjem, a zatim je popuštanjem ribolovne niti navesti da padne s grane u
vodu i okomito tone uz samu granu do dna. U oba slučaja atraktivnost za ribu i za njezin napad je velika
ukoliko se nalazi pod lopočem ili uz granje i promatra što se to miče iznad nje. Još jedan od ovih načina je
navođenje spinnerbaita (ili rjeđe buzzbaita) preko poprečno postavljene potopljene grane, a zatim se
prebacuje preko nje kratkim trzajem.

Zabačajem na obalu i potom navlačenjem u vodu - ako procijenimo da bi pljusak varalice na površinu
mogao uplašiti bassa varalica se baci na obalu, a zatim se navuče u vodu i počne s aktivnim vođenjem uz
samu obalu. Ovaj način idealan je i za ribolov spinnerbaitom na užim usjecima ili kanalima na stajačim
vodama, prebacivanjem s jedne obale na drugu.

Zabačaj u vis - pri zabačaju se koristi efekt iznenađenja tako da se varalica zabaci visoko iznad vode i u
najvišem dijelu putanje se nit zaustavlja pritiskom palca na špulu role. Varalica pada okomito na površinu
uz specifičan zvuk, čime izazova ribu na napad bez obzira u kojem se vodenom sloju ta riba nalazi

Ribolov bassa na površini

Poperi

Ribe, naročito grabežljivci, obožavaju prijelaze. Prijelaz iz trave na čisti sprud, prijelaz s kamenog dna na
pijesak, nagli prijelaz iz plićeg u dublje, prijelaz svjetla i sjene ... Neki prijelazi i nisu toliko očiti, kao
prijelaz toplije u hladniju vodu, ali od ribolovaca najzanemarivaniji, a opet najočitiji prijelaz jest - površina
vode.

Zašto i čime?

Ribolov na površini je izuzetno zanimljiv, jer se sve odvija pred našim očima. Fantastično je kada bass ili
štuka odluče da uzmu varalicu, pogotovo po ljetnjim sparinama, jer onda nema predomišljanja. Eksplozija i
milijuni kapljica vode i fantastični napadi. Većina površinaca su jako aerodinamični i ne vrte se kod
zabačaja, pa se s njima mogu postići daljine kao s malo kojom varalicom za bassa. Mnogim modelima ni
vegetacija ne smeta. Izbor modela i načina vođenja su poprilično veliki i treba vam stvarno puno vremena
da ih savladate. No nebojte se, za to postoji ovaj forum.

Pa da počnemo s poperima. Odlika svih je da im je prednji dio (gdje se nalazi alkica za kvačenje, "usta")
udubljen. Nekima manje, nekima više, ovisi o namjeni. Tako ih i dijelimo: na bućkavce i pljuskavce.

Bućkavci

Bućkavci, za razliku od pljuskavaca, stvaraju duboki zvuk koji bassu daje do znanja da se nešto događa na
površini. lmaju jako izražena usta i alkica im se nalazi u sredini udubljenja. Obavezno je otežanje u
zadnjem dijelu tako da varalica "sjedi" u vodi pod kutem od cca 45 stupnjeva. Rade se uglavnom od
plastike, mada ima modela i od cedra i balze. Najpoznatiji model, jako učinkovit, je Rebel Pop-R. S ovom
varalicom je i sve počelo.

Stariji modeli imaju reljefno tijelo i jednostavne boje, dok u serijama Excalibur i Pro Autograph nalazimo i
turbo realistične dekore. Cijela filozofija ribolova s ovim varalicama je da se vode SPORO i da na što
manjem prostoru naprave veću pizdariju. Pauza nakon izbačaja dok se valići ne raziđu je pod obavezno.
Nakon toga jedno kratko "plop" tako da poper prođe što kraći put, i opet pauza. Ovaj poper radi toliku buku
da je to nevjerojatno. Naravno da je zbog tih karakteristika idealan za dublja mjesta. Vrhunska varalica za
pretraživanje rupa u lopoču. Obavezno mora imati onaj pernati ukras na repu, jer više puta mi se dogodilo
da je bass napao varalicu dok je stajala u mjestu, vjerojatno samo zbog toga što ga je taj ukras iziritirao. I to
poglavito one debele proljetne ženke! Većinom svi modeli imaju usta obojana u neku jarku boju, crvenu ili
narančastu. To prvenstveno služi samo da bi se poper koji je dobrim dijelom pod vodom bolje vidio, jer ima
dana kad bass samo "srkne" popera s površine, bez puno buke, pa je jedino što se primijeti nestanak crvene
točke s površine.
Idealno vrijeme za ovu vrstu popera su ljetnje sparine kada bassevi traže hlad ispod lopoča, doba kada je
smanjen intenzitet svjetla, dakle ujutro, uvečer i kada je oblačno. Ako ima jačih valova, onda se koriste
dulji modeli kao što je Rebelov Super Pop-R. Bitna stvar je da se povlači sporo, a s povećanjem dubine
vode i pauze između dva "plopa" bi trebale biti dulje. Ovi poperi često svojim zvukom isprovociraju i ribe
koje se ne hrane aktivno, a na Trakošćanu i štuke ih vole. Jako

PLJUSKAVCI

Pljuskavci ili Chugeri su poperi koji ne privlače toliko ribu zvukom koliko vizualnim efektom. Usta su im
pliće zarezana, a alka za najlon na nekim modelima je postavljena iznad centra varalice. Proizvode nježnije
zvukove, ali je špricanje vode kod povlačenja puno vidljivije nego kod bućkavaca, Neki modeli na vodi
stoje kao i prethodni pod kutom, ali ima i modela koji doslovce leže na vodi. To je odlika mnogih japanskih
popera, kao što je Lucky Craft G-Splash. Inače, Japanci su ovu vrstu papera doveli do savršenstva: super
realistični dekori, rupe na ustima i škrgama kroz koje prolazi voda da bi dodatno špricali, repna trokuka
ručno vezana s najfinijim perima koja izazovno trepere i kad paper stoji, itd.
Naravno da takvi poperi koštaju, recimo Megabass Pop Max koji ima čak 6 otvora kroz koje mu voda ulazi
u jednu komoru u tijelu tako da poper prilikom povlačenja lagano zaranja s glavom prema dole (pitajte
Ivicu), a kada stanemo s povlačenjem voda izlazi i glava se diže, košta u prosjeku 25 dolara. Ovo je grupa
popera koji su najuniverzalniji i najpopularniji. Možete ih voditi i sporo i brzo, kontinuirano i s prekidima.
Bitno je osjetiti što riba želi u tom trenutku. Idealni su i za bassa i za štuku, a neki modeli su naprosto
savršeni za bolena. Neki modeli nemaju kićanku na repu, ali to kod ove vrste popera i nije presudno.
Idealna mjesta za ove popere su plići sprudovi, prolazi između otoka, polja trave koja raste do pod samu
površinu i prolazi u njoj, polja lopoča i kad god vidite da riba rauba na površini.

U ovu vrstu spada i Rapalin Skiter Pop, jedan od rijetkih predstavnika ove familije koji je od balze. Ovo je
vrlo dobra varalica, a glavna prednost joj je što se može kod nas bez problema nabaviti. Najbolji način za
povlačenje ove varalice je da par puta kratko "plopnemo", pa napravimo pauzu. "Plopovi" kod ove varalice
nisu tako intenzivni kao kod bućkavaca, ali neodoljivo podsjećaju na zvuk koji se čuje dok žaba pretrčava s
lopoča na lopoč. Kako ni žaba ne pretrčava 10 metara u komadu, tako ni mi ne trebamo pretjerivati s
brojem "plopova".
Još jedna vrhunska varalica iz ove porodice, a da se može kupiti kod nas, je i Ownerov Cultiva Gabo Paper.
A ni Stormovi Rattlin Chug Bug i Crick Hopper ne zaostaju ništa za njima.
 Pribor

Idealan pribor za vođenje popera bi bio neki brzi G. Loomis od 6 stopa, Daiwin TD-Z Type R, multić
(Bluesova izvedenica ), Fireline upredenica i recimo Nitro NX 882 Bass Boat. No, budući da nismo u
Americi i da većinu vremena lovimo s obale, moramo se zadovoljiti s nekim laganim, a brzim 9 ili 10 stopa
dugačkim karboncem . Rola mora biti s dobrim namatanjem, jer većinu vremena namatamo labavi
najlon, tako da ako rola ne slaže dobro obavezno nastaju "perike". Zato su idealni mali bacački multići, jer
palcem pritisnemo strunu i onda ju ne namatamo labavu.

UMJETNI MAMCI

No, dok se mi naučimo loviti s multićem, možda i bassevi prestanu gristi. Obavezno s poperima koristite
upredenicu, zbog direktnog kontakta s varalicom i to npr. Fireline od 6lbs. Preferira se Fireline iz razloga
što on ne pliva "drito" na površini vode kao većina upredenica, nego malo "sjedne" u film tako da ima
određeni otpor dok ga dižete iz vode. To znatno olakašava pravilno vođenje bućkavaca, jer da nema tog
otpora špage previše bi ih pomjerali.Još jedan razlog je što je to vrlo poznata špaga pa je imate za kupiti u
svakom malo boljem ribičkom dućanu kod nas. Ja osobno koristim Power Pro, koja je bolja od fireline-a
(ali zato skuplja i nabavljiva preko e-baya). Popere uglavnom vežite na kopču radi brže izmjene varalica

Kontra sa zadrškom

Još jedna stvar je jako bitna, a to je kontra. Za razliku od špinanja voblerima gdje ne možete kod kontre biti
prebrzi, ovdje treba čekati s trenutkom za kontru. No, sačekati s kontrom je jako teško, jer se sve odvija na
površini, ali ako lupite kontru dok se događa eksplozija na površini u većini slučajeva nećete ni zakvačiti
ribu. Ameri kažu da treba osjetiti težinu ribe koja povlači varalicu pa kontrirati, ali dovoljno je malo
pričekati i udariti. S vremenom budete stekli taj osjećaj za kontru. Puštajte ribe :tipkam

Naravno ništa nije preko noći, ali za nedelju dana su rezultati neverovatni!

Vidjećete već posle prve nedelje, do 80% smanjenje umora, lakše ustajanje i veće izbacivanje tečnosti!

RECEPT:

sok jednog limuna

čaša tople vode

pola kašičice rendanog đumbira

kašičica jabukovog sirćeta

kašičica meda
Ovo pijete svako jutro na prazan želudac! Puno vitamina C, kalijum, snižava nivo šećera u krvi, krvni pritisak, ubrzava
varenje, čak i tokom noći…

Mnogo žena ima problema sa dlačicama na licu, bilo da su u pitanju nausnice, malje uz uho
ili liniju vilice, kao i dlačice na bradi.
Problem klasične depilacije kada je u pitanju osetljiv deo kao što je lice jeste pojava akni i
crvenila.
Što je od svega najgore, dlačice se uvijek vraćaju, ali za to postoji potpuno prirodno rešenje,
koje žene sa Bliskog istoka koriste vijekovima.
Sve što vam treba jeste kurkuma(jedna kašičica), brašno od leblebija(dvije kašike) i malo
mlijeka ili jogurta.
Kurkuma dubinski čisti kožu, uklanja mrtve ćelije i druge nečistoće sa površine kože,
podstiče rad limfnih žlijezda i površinsku cirkulaciju krvi, a zbog svog protivupalnog
dejstva, ona ublažava akne, pojačava sjaj i prirodnu pH vrijednost kože.
Kurkumu možete naći u svakom bolje snabdevenom supermarketu ili prodavnici zdrave
hrane, a brašno od leblebija možete napraviti sami – u dobrom mlinu za kafu sameljite
leblebije ili ga kupite u prodavnici zdrave hrane.
Nanesite je na željenu zonu u smjeru rasta dlačica i ostavite oko 20 minuta, odnosno dok se
ne sasuši. Istrljajte čistom pamučnom tkaninom ili četkicom umočenom u mlaku vodu i
isperite.
Napomene: Imajte na umu žutu boju kurkume, koja će dati lijep ton licu, ali nakon tretmana
potrebno je dobro isprati lice. Tretirana zona će možda biti malo crvena, ali će to brzo
splasnuti zbog protivupalnog svojstva moćne kurkume.
Ovaj tretman treba ponoviti 3-4 puta nedeljno kroz mjesec dana, a rezultat je fenomenalan –
dlačice se maksimalno proređuju, istanjuju i posvjetljuju, a na kraju i trajno nestaju.