Predrag Matvejević

MEDITERANSKI
BREVIJAR

Uvod
Claudio Magris:
Za jednu filologiju mora

Uvod u "Mediteranski brevijar"

Na jed oj st a i i "Medite a skog e ija a", P ed ag Mat eje ić p iča o

to e kako je u Aleksa d iji s eo katalo skog u a a koji je upo o astojao, ući
se s k aj ji edostatko podataka, sasta iti katalog ču e e i lioteke, aj eće
u ijelo a tičko s ijetu, koju je u ištio kalif O a .
Filologija mora - za koju pisac ove knjige nudi izvanredan obrazac, bogat
inteligencijom i poezijom - podsjeća spoje st ogosti i s io osti, z a st e e
p e iz osti i epifa ije esk aja, a etodički i fa tazijski poth at toga
katalonskog urara.
Z a ost o o u o uh aća izuča a je st uja i uta, ke ijsku a alizu sla osti
i st atig afiju eljefa, ape s pod učji a du i a i puči a, zo e s azličiti
jači a a s jetla, je e ja te pe atu e i jet a. To je istodo o p ipo ijest o
odolo i a i it o si e a a, p iča o poto uli galija a i d e i le ijata i a;
ate i a čo ječa st a i kolije ka i iliza ije, g čka fo a koja se ađa iz o a
sa še a kao Af odita, elika kuš ja duše o kojoj go o i Musil, suoče je sa
simbolima vječ osti i u je e ja, tj. sa oga ži ota o asja og u čistoj p isut osti i
pu oći s oga z ače ja. Odiseja, taj aj eći o a t o e Bildu gs o a ,
ele a p iča o pojedi u koji se otputio u s ijet i koji se aća s o e do u ili
se i sa o , e ože se i zamisliti bez mora. A to more – Mediteran – okrilje je
aše po ijesti i i iliza ije.
Glas koji dolazi iz Srednje Evrope - iz ko ti e tal oga s ijeta, sa ši okih
hrvatsko - panonskih nizina - napisao je, evo, genijalnu knjigu o Mediteranu,
nepredvidivu i lista u, koja jed ako o ogaćuje kultu u histo iog afiju kao i
k jiže ost o o u s jezi i tisućljet i ogatst i a, koja se je e s lago
poto uli u o ske du i e. P ed ag Mat eje ić je u isto ije e čo jek s o ale:
ođe u Mosta u, u He ego i i, samo pedesetak kilometara daleko od Jadrana,
oča a eć u djeti jst u ijeko i edite a ski pod e lje , pitao se zašto je
u uz o e po egdje tako uzak i k atkot aja ili pak z og čega pojedi i
sta o i i, od ak u ši se od o ske st a e, ije jaju odjed o o ičaje i
pje aju d ukčije pjes e.
Poetič a z atiželja dječaka asla je i doz ije ala u spoz aja a
z a st e ika, k itiča a i p o az ed og e opskog i telektual a kaka je
Mat eje ić, da i a otk ila, u o o eočeki a o B e ija u, jed u pose u,
posve originalnu fenomenologiju.
Što je, zap a o, o a k jiga koja s ojo uzd ža o i slože o disk e ijo
izazi a uo ičaje e podjele a k jiže e odo e?
Mat eje iće Medite a ije, kao što to i sa auto kaže, tek
povijesno-kulturni prostor, koji je magist al o i ožda ko ač o p oučio B audel,
niti je pak mitsko-lirski, vitalni temat kakav su proslavili Camus ili Gide.
Fas i a ta ža iz eđu po tula a, leksiko a i o a esk og eseja oslo je og a
apsolut u je ost st a o , Mat eje iće a k jiga ože podsjetiti, u atoč s ojoj
potpu oj auto o iji i azličitosti, a Mi heleto o Mo e, d ugu ge ijal u i iza u
k jigu u kojoj je eliki histo ik, ako što je u a hi i a ist aži ao po ijest
F a uske i jezi e Re olu ije, us edotočio s oju eu o u pozo ost a
s jetio ike i geološke sloje e o ale, a školjke i o ea sku flo u, ljeko ite kupke i
p iče o si e a a.
Čitajući o aj B e ija po ekad se stječe doja da k oza j go o i jed o od
o ih li a koja su u je u p edsta lje a, koja ži e uz o e, ot eći s jetionike i
pa i čeći po po o ski glosa i a.
Ali s aki p a i su e e i Odisej duža je a ući kuć i haijetak p ije egoli
a i sku jaku, kao što to jed o eče Gio gio Be ga i i, te zaplo iti k oz
i lioteku jed ako kao eđu izgu lje e otoke.
 Da aš ji Uliks o a iti iča dalji i ita i izgo u iz p i ode, postati
ist aži ače odsut osti ili p ik i e osti p a oga ži ota.
P ed ag Mat eje ić ije po o a , iti je ču a s jetio ika.
Možda je i to, ali je p ije s ega p otago ist su e e e i telektual e
rasp a e. Njego a i liog afija i a aslo a koji su, očito, lo azličiti od o oga
B e ija a. P ofeso a az i , z ačaj i u i e za a, e opski i
p ekoo ea ski , Mat eje ić se oslo io a k itiku potak utu a ksiz o i
e olu io a o i sta ijo , ali liše u s ake o todoksije i ideološke dog e.
U ošt u eseja, oso ito u isti sko k itičko-historijskom remek-djelu
kakvo je Pour une poetque de l'evenement (Pariz, 1979), temeljito je promislio i s
eliko o igi al ošću o o io sa t o ski poja e gage e t, uključi ši se s
ep ikos o e i auto iteto u eđu a od u de atu o fu k iji i slo odi
k jiže osti. Još i da as – ožda iše ego juče – su e e a se s ijest zapliće,
napose na Zapadu, u neprihvatljive i kobne nedoumice oko realizma ili klasicizma
i naprednosti, iz eđu S ile i Ha i de, hu a ističke i sta ije se uk ućuju u
a ak o ističko i ep esi o ko ze ati iz u, dok se pak slo od jački zahtje i
deg adi aju u ago sko u oža a ju, eg esi o i e azgo ijet o , u o o
što Nietzs he zo e "a a hijo atoma".
V lo je alo auto a koji po ažu da se doista suoči o s tak o
ezizlaz ošću, kao što to či i Mat eje ić, koji s ojo koz opolitsko kultu o i
intelektualnim gospodstvom - kao i s ojo dijalektiko p i liža a ja-udaljavanja
sp a ži ota, st a i i povijesti - a i su jekti ost e od ičući se p ito
u i e zal osti, sup otsta lja se totalita iz u e gu eći iz ida glo al u
perspektivu stvarnosti. Ta je opredjeljenja potvrdio u mnogim svojim esejima, od
k jiže ih studija u p a o s islu iječi i etičko-političkih istupa, do glaso itih i
s io ih "Ot o e ih pisa a" upuće ih, u teški situa ija a i e ez oso og
izika, az i oć i i a a ze lji u o a u slo ode ili, olje eći, st a ih
slo oda i ž ta a oći.
Bo eći se p oti stalji iz a i s ih sta staljinista, protiv totalitarnih
fo ula i sh aća ja, Mat eje ić je isto tako od io i ask i kao sup ot u i
ko ple e ta u opas ost, kak a da as aočigled astače s ako kultu o
jedi st o i siste ijed osti, od a i ši ogo če i pa tikula iza i olekula nu
asutost: ist aži ač iz Jugosla ije i S ed je E ope, tog slože og, az o s og i
po ekad e t ifugal og ozaika, upozo io je da "pose ost, sa a po se i, još
ije ijed ost", ističući opas ost od opsesi e, is e al e i ato izi a e
egzaltacije vlastitog identiteta i sebeljubija.
U Medite a sko e ija u, o aj tu ač dijaloga iz eđu aksi al ih
siste a e ije ja sta i pozi : ije ja sa o egista , alazi oča a ajući uzički
ključ. Ne čita iše, kao u s oji p ethod i djeli a, sa o k jige, ego očitava
s ijet, st a ost i uz ike oso a, stil lučkih kapeta ija, eod edi o p elaže je
p i ode u po ijest i u jet ost, p oduža a je o lika o ale u o like a hitektu e,
g a i e o ta e kultu o asli e, ši e je pojedi e eligije ili eo jaš ji i
putovima jegulje, ilježi sud i e i p iče koje su poh a je e u autički
leksiko i a ili iščezli idio i a, jezik alo a i ola, ža go e i go o e koji se
ep i jet o ije jaju u e e u i p osto u: hia hie a, ia ola i ćakula,
s i o o, šilok i ši oko, e e, e e a i neverin, barca, barcon, barcosa, barcuius,
agoč...
Njegov Brevijar postaje epskom knjigom koju ispunjava pietas za svaku od
ez oj ih sud i a koje o e ču a i sah a juje poput eiz je og a hi a ili pak
gole og eti ološkog ječ ika.
More je duboko i ez d a, a Mat eje iće go o laga , ulazi u du i u k oz
odsjaj a o a, posjeduje hit i u i a i e u atoč ši i i, čak i t agič oj, koju
o uh aća. O u ije a esti ljupkost Medite a a da se iskaže i očituje, poput
Raffaela La Caprijc u prekrasnom djelu Izgubljeni sklad.
Kultura i povijest izravno se uvode u stvari, u kamen, u bore na licima ljudi,
u okus i a i ulja, u oju alo a. Mat eje ić astoji o uh atiti Medite a ,
p epustiti se ča i te iječi, ali i st ogo od editi z ače ja, te po ući g a i e i
usta o iti eđe. Slijedi az e edite a ske staze, puto e ja ta a i sefa dskih
Žido a, t so e loze i ko ita ijeka. G a i e tada postaju estal e i luda e aka
ile ustalje e i ko e t ič e, o ta aju se ideal e k i ulje poput izo a a ili pak
kresta na valovima. Mediteranski brevijar je pripovijest: pripovijest koja navodi
st a ost da go o i i koja sa še o kale i kultu u a fa tastič u e oka iju.
Možda je to da as ajži lji i ajplod iji od k jiže osti, a e o e
p ipo jedačke: toliko ži lji i poetič iji od " o a a" što a p ičaju kako je i zašto
gosp. X s eta ili es eta s gđo Y.
Kao potamolog koji je, u knjizi Dunav, iskazivao prije svega duboku
nostalgiju za morem, napose za Jadranom, bratski zavidim talasologu
Mat eje iću i s eta sa što Du a utječe u o e, aka to ilo, ažalost C o
more a ne pravi Mediteran.
 I

Brevijar

P istupajući Medite a u od eđuje o ajp ije polazište: o alu ili p izo ,

luku ili događaj, plo id u ili p iču. Kas ije postaje a je ažno odakle smo
k e uli, a iše dokle s o stigli: što s o i kako s o idjeli. Po ekad s a o a
izgledaju kao jedno, osobito kad se dugo plovi, ponekad je svako od njih drugo.
Polazi s Jad a a, s jego e istoč e st a e. Sje e a o ala, od Malage do
Bospora, liža je i dostup ija o o e tko oda de k eće. Na juž oj st a i, od Haife
do Ceute, a je je zalje a i luka. O ilazeći otoke, ajp ije jad a ske, zati jo ske
i egejske, Ciklade i Spo ade, t ažio sa eđu ji a slič osti i azlike.
Uspo eđi ao sa Si iliju i Korziku, Majorku i Minorku. Uza sve obale nisam
p istajao. Na ušći a ijeka aj iše sa se zad ža ao. Teško je upoz ati ijeli
Mediteran.
Ne znamo sigurno ni dokle se prostire: koliki dio kopna uz more zauzima,
gdje prestaje i na kopnu i na moru. Grci su ga idjeli iz eđu Fazisa a Ka kazu i
He kulo ih stupo a idući od istoka p e a zapadu: pod azu ije ali su jego u
prirodnu granicu spram sjevera, zanemarivali ponekad onu s jugom. Stari su
ud a i učili da Medite a seže dokle aste asli a. Nije u ijek ni svuda tako:
ima mjesta na samoj obali koja nisu primorska ili su to manje od drugih,
udaljenijih.
Kop o se egdje e usklađuje s o e , e p ilagođuju se jed o d ugo .
D ugdje pak edite a ske oso i e zah aćaju eće dijelo e ko ti e ta, p odi u u
njih sa iše utje aja. Medite a ije sa o ze ljopis.
Granice mu nisu ucrtane ni u prostoru ni u vremenu. Ne vidimo ni kako
is o ih od edili, i po če u. Nisu i gospoda ske i po ijes e, i d ža e i
nacionalne: nalik su na krug kredom koji se stalno opisuje i iše, koji alo i i
jet o i, djela i adah uća ši e ili suža aju. Uz edite a ske o ale p olazio je put
s ile, uk šta ali su se puto i soli i zači a, ulja i i isa, ja ta a i u esa, o uđa i
o užja, u ijeća i z a ja, u jet osti i spoz aje. Hele ski su e po iji ili t go išta i
posla st a. Ri ski se esta a ši ila oć i i iliza ija. S azijskog su tla došli
p o o i i je e. Na Medite a u se začela E opa.
Teško je o jas iti što as ago i da u ijek po o o pokuša a o složiti
mediteranski mozaik, sači iti još jed o katalog jego ih sasta i a, p o je iti
što z ači s aka od jih apose ili koliko ijedi jed a sp a d uge: E opa,
Mag e i Le a t; judejst o, k šća st o i isla ; Tal ud, Bi lija i Ku a ; Ate a i
Rim; Jeruzalem, Aleksandrija, Konstanti opol, Ve e ija; g čka dijalektika,
umjetnost i demokracija; rimsko pravo, forum i republika; arapska znanost,
p o a salsko i katalo sko pjes išt o; e esa sa u Italiji; Špa jolska u az i
azdo lji a, za os i i ok ut i ; Juž i Sla e i a Jad a u i još mnogo toga.
Na odi i ase o dje su se stoljeći a spajali i azd ajali, z liža ali se ili
sup otsta ljali jed i d ugi a ožda iše ego igdje a o o pla etu: p etje uje
se kad se ističu jiho e slič osti ili uzaja osti, a za e a uju azlike i suko i.
Mediteran nije jedino povijest.
Medite a ske se pose osti e uključuju ez ostatka u d uge jeli e, e
ulaze u sve veze primorja s kontinentom, Juga sa Sjeverom, Istoka ili Zapada s
Jugo . Uz aše o e oga su p otu ječja o ilježila i iliza ije, sta e i nove:
ako g čke i i ske, iza tsku, talija sku i f a usku s p o a salsko ,
špa jolsku s katalo sko , a apsku a az i st a a a, h atsku od Dal a ije do
Panonije, slovensku od Primorja do Alpa, srpsku s crnogorskom, makedonsku i
bugarsku, albansku, ru u jsku, tu sku, je ojat o i d uge, p ije g čko-rimskih
epoha, usporedo s njima ili poslije njih, sve zajedno i svaku napose. Kulture
Mediterana nisu samo nacionalne kulture.
Nje u e p istaju je ila uža od edite a skih.
Iz e je uje o ga p ilazeći u sa stajališta e opo e t iz a, kao isključi o
lati skoj, i skoj ili o a skoj t o e i i, p o at ajući ga s gledišta pa hele skog,
s ea apskog ili sio skog, sudeći o je u s položaja ilo kak a pa tikula iz a,
et ičkog, je skog ili st a ačkog. Sliku Medite a a izo liča ali su fa atič i t i u i
i p ist a i egzegeti, uče ja i ez u je e ja i p opo jed i i ez je e, služ e i
ljetopis i i p igod i pjes i i. D ža e i k e, lada i i p elati, s jeto i i duho i
zako oda i dijelili su a s e ači e p osto i ljude. U ut aš je eze odolije ale
su podjela a. Medite a je iše ego p ipad ost.
Govor o njemu trpio je od mediteranske govorljivosti: sunce i more; mirisi i
oje; jet o i i alo i; pješča e plaže i oto i s eće; dje ojke koje a o doz ije aju;
udovi e za ije e u o; luke, lađe i pozi i a put; plo id e, odolo i i p iče o
ji a; a a ča, i ta i asli a; pal e, pi ije i če p esi; askoš i ijeda; st a ost
i tlap ja; ži ot i sa . Tak e su oti e zlo a ila opća jesta lite atu e: opisi i
njihovo opeto a je. Medite a sko je go o išt o služilo de ok a iji i de agogiji,
slobodi i tiraniji. Retorike su zaposjedale forum i hram, pravdu i propovijed.
A e a se čula dalje od a eopaga. Medite a i go o o je u eod oji i su jeda
od drugoga.
U svakom su razdoblju, na raznim dijelovima obale, mediteranska
p otuslo lja: a jed oj st a i jas oća i fo a, geo et ija i logika, zako i p a da,
z a ost i poetika, a d ugoj s e što se to e sup otsta lja. S ete k jige po i e ja
i lju a i i k iža ske oj e ili džihadi. Eku e ski duh i fa atič i ost a iza .
Univerzalnost i autarhija. Agora i labirint ili aleteja i enigma. Dionizijska radost i
Sizifov kamen. Atena i Sparta.
Ri i a a i. Istoč o i Zapad o a st o. Sje e a i juž a o ala. E opa i
Af ika. K šća st o i isla . Katoliča st o i p a osla lje. Nauk Naza eća i a i
p ogo žido st a. Re esa sa ije ogla p e ladati s ed ji ijek s ugdje a
Mediteranu.
I edite a ski su p i idi z ačaj i. Pose ost položaja, jelo itost ili
zaok uže ost p osto a st a aju doja da je Medite a s ijet za se e i s edište
s ijeta: o e ok uže o ze ljo , ze lja o e . Su e koje se ad ji izdiže i
obasjava ga kao da je na nebu jedino zbog njega ili da je samo njegovo.
Koz og afi i geog afi sta oga ijeka p e ijeli su ešto od te tlapnje u svoje
teo ije i a ka te. Utje aj su ča ih oko i a uz okuje sta o ite psihološke
pojave, prolazne ili trajne.
Ot o e ost i p oz ač ost e a potiču istič a sta ja ili st ah od
onostranoga. Mediteran je podizao spomenike vjeri i praznovjerju, eliči i i
tašti i.
O mediteranskim gradovima za koje znalci tvrde da ne postaju kao drugdje
od sela, ego da sa i st a aju sela oko se e i za se, goto o je s e eče o: o polisu
i politici, tlocrtu i katastru, gradnji i stilu, kamenu i kamenorestvu, skulpturi i
arhitekturi, o hramovima i ceremonijalima, svjetovnim zdanjima i javnim
usta o a a, o skala a, po tali a, p očelji a i palača a, kapiteli a i kašteli a,
o t go i a i fo ta a a a ji a, o i i i ko zu, uli i i ži otu a uli i. G ado i uz
more imali su svoje uprave i utvrde, zakone i zatvore, stanovnike i podanike,
po elje i g o e, zasta e i pečate. Razlikuju se g ado i s luka a od g ado a-luka.
U p i a su luke podig ute iz užde, u d ugi a su po ik ule po p i odi st a i;
ovdje su sredstvo i dopuna, o dje početak i s edište; eke zau ijek ostaju
p ista ište ili sid ište , eke postaju pozo i o ili s ijeto . U ove posljednje
okuplja se sve i dolazi odasvud, prilazi s kopna i pristaje s mora: to su slobodne
luke. S aka p a a luka teži da posta e slo od o , da postig e i stek e s e što je
za to pot e o. Mud i su luča i g adili laza ete i od eđi ali ka a te e. Uz
Medite a ik uše i p i azili za o e koji a je duh zaplo io puči o , koji su
izgubili sidro.
Je li luku otvorila rijeka, jesu li je iza ali kop o i zaleđe ili ju je od edilo
o e, po to e ih ože o az stati. P i oda luke o isi o ači u a koji je o e u
njoj prisutno, kako i kome je dostupno: Atlantik ili Pacifik mora su udaljenosti,
Mediteran je more susjedstva, Jadran more bliskosti. U slo od i luka a aj iše
se osjeća p isut ost o a. U ji a se e ode sa o t go ački poslo i ili a e e
najunosniji. (Iz nekoliko luka na jonskim otocima otpremale su se donedavno
isključi o školjke i ko alji za dje ojačke og li e. Vje o a je da potonuli gradovi
imaju svoje luke odavno postoji na Mediteranu.
Moli su najdostojniji branitelji luka, zato ih ponegdje i zovu lukobranima.
Međuso o se azlikuju kao i sa e luke: jed i su p i od o iz asli iz o ale i oslo ili
se na nju, drugi su gomila kamenja, dovezenog tko zna otkud i nabacanog bilo
kako a o sko d o. Po p i a se ože šetati i dokoliča iti, po d ugi a az ositi
teret i trgovati. Jednima pristaje ime koje nose, druge je lako pretvoriti u gatove,
kao što se to či i u gole i p ista išti a. Galebovi izbjegavaju ove posljednje, a
izgleda i i e, osi aj eugled ijih. Moli a koji a su dugo ječ a služ a i
ust aj ost osta ile pati u e azlikuju se od okol ih stije a. Neki od jih sliče
izduže i lađa a: toliko su je o čekali lađe da su i a k aju postali slič i. S
tak ih se jesta osta jeli o eplo i os ću a s oju ladost ez žalje ja. Na
Medite a u tijelo sta i že od duha.
Moli p ido ose da p ista ište i skladište, isto a i uto a , st oje i i usluge
ne budu cijela luka. Bitve (bite ili kolo e a ji a, ižulja e od ko opa, s jedo i
su lučkih događaja: dolazaka i odlazaka, eza ja i az ezi a ja. Kad e a oda
da se za jih eže, čekaju ga da doplo i. Sta ost ola je i se po to e kak e su
mu bitve ili koliko je od njih ostalo. Grad aća lu i dio o oga što u je dala, da
ude iše ego što i ez je io. I luka te eta ože postati luko za o a a. U
tak oj lu i že e do i aju a ije i, a po o i po ekad ži e d ugi ži ot.
Nije to slučaj sa o u edite a ski luka a i jih e t e a z og toga
izd ajati. I o dje su kaja ja eisk e a kao i d ugdje, ali su ožda poko e st ože.
Tako je ilo a k šća sko dijelu Medite a a.
Luke i oli od eđuju ači e a koje odo i u jih stižu i uz jih p istaju,
ude i sp a e i po agače: ko ila, itla, o e, užad, pajete, i e, g ope az e
stilove vezanja gropa, koji se razlikuju od mora do mora), pilote i pehare, karte i
portulane, zastave i znakove kojima se sporazumijeva paluba s palubom, kapetan
s kapeta o . Uz jiho u po oć z a o iše i o odskim posadama: kako se
okupljaju i što ih d ži zajed o, kaka i je go o kad su a o u i kad se ate s
plo id e. Malo tko z a kak a je izd žlji ost it e za koju se eže o a olu ili
teži a sid a koje a a o u lu i. Odoljet ću kuš ji da go o i o k iju čarenju,
koje je po ekad zago et o kao sa o o e, slože ije od kop a: o o je ožda
ajta a ija eza eđu ji a d o a. Lučke kapeta ije i e gaje adu da će
ko t a a dije i a stati a k aj: o i su jed ako ješti a o u i a k aju. Što li se
s e ože eći o lupešti i: u eki g ado i a Medite a a, apose u luka a, o a
je iše od o ič a u ijeća.
O Medite a i a se go o i oz ilj o ili i o ič o: kako su postali g ađa i,
i a i, o eplo i ili pak zašto su ostali selja i, čo a i, ža a i. Medite a ski su
domoroci iše p ipadali g adu ego d ža i ili a iji. G ado i su za jih ili i d ža a,
i a ija, i još ešto po h. G ađa i su iše željeli iti pat i iji ego epu lika i.
Sao aćali su jed i s d ugi a, adije ego s čeljadi iz u ut aš josti. Nju su
potcjenjivali i pods jehi ali joj se. U to e su ple e itaši i puča i ili jed aki:
p idošli a a su p epuštali iže poslo e u g adu, g u lje u lu i. P i o i se eđu
so o azlikuju po od osu sp a o a: jed i podižu kuće uza j, d ugi se
od iču od jega da e izgu e č sto tlo pod oga a; o i ga gledaju p ed so o ,
o i u ok eću leđa. Sta osjedio i i došlja i azličito go o e o o u. O i koji a je
aj liže s at aju da o je u e t e a i go o iti, da se o o pod azu ije a. Jed i
se u je u oče, d ugi to e či e.
Neki su ski uli kapu p ed o e , eki su je zad žali u s ojoj oš ji.
Mediteran ju je namijenio kapetanima.
Oto i su oso ita jesta. Raz sta aju se a ogo ači a: koliko je koji
udalje od p e o ale, kaka je ka al što ga od je dijeli, ože li se p ijeći a
vesla: tu se najbolje vidi koliko more doista spaja, a koliko razdvaja. Razlikuju se i
po izgledu ili dojmu koji odaju: jedni kao da plove ili tonu, drugi kao da su usidreni
ili oka e je i; o i su sa o osta i kop a, ot g uti i edo še i, o i su se
p a o e e o od ojili i postali sa ostal i, a je ili iše do olj i sa i se i. Neki
su u potpunu neredu i rasulu, na nekima je opet sve na svom mjestu tako da se
či i kako je tu oguće usposta iti ideala po edak. Oto i a se p idaju ljudska
o ilježja i aspolože ja: i o i su osa lje i, tihi, žed i, goli, pusti, epoz ati, ukleti,
po ekad s et i ili laže i. Ne aspo eđuju se sa o po slič osti ego i po
po eza osti. D a a o as a udi a tička podjela: Spo adi i Cikladi u Egejsko
o u eki su o astički ato šti a a, e o iti a, a p i je , tak i
aspo edi ili je ojat o uzo o . Tako su aspo eđe i i Balea ski oto i s asuti
Pitiuzima, i Jadranski s Kornatima, i mali Elafitski arhipelag kraj Dubrovnika, kao i
o aj od H e esa iz eđu Lio skog zalje a i Azurne obale te, preko puta,
Ke ke ah juž o od Tu isa, Lipa ski oto i u Ti e sko o u i Toska ski iz eđu
Ti e skoga i Ligu skog. Neki sta i oto i, Malta a p i je sa s oji iteški
edo , Si ilija sa s ojo sla o p ošlošću, ožda i Ko zika, e t pe uopća a ja.
Naj iše su zaposta lje i, iše ego ijeda d ugi o lik k asa, školji, oso ito o i ez
 tača i pitke ode: ako se e uključe u kaka p iz ati a hipelag gu e oz aku u
p otokolu o ale, ostaju do ijeka otpad i i, eže je, a aho eti. H idi koje st še a
u o i a otoka potak ule su p iče o st ahota a i sa lasti a: a Medite a u se
u tak e p iče je uje iše ego d ugdje.
Oto i često postaju jesti a sa a osti ili s i e ja, kaja ja ili ispašta ja,
izgo a ili zatoče ja: otud toliki sa osta i, zat o i i azili a ji a, usta o e što
po ekad do ode do k aj osti otoč i položaj i sud i u. I o i ajs et iji, poput
Atla tide, to uli su u o e zajed o s g ado i a i luka a a ji a. Zajed ička je
oso i a eći e otoka iščeki a je o og što će se dogoditi. I aj a ji eđu ji a
čekaju a e od koji t e a p istati, ijesti koje do osi, p izo ili događaj.
Otoča i i aju iše e e a za čeka je ego d ugi: čeka je je o ilježje jiho a
e e a. Nekoć se pokapalo t e a oto i a za koje se je o alo da su iz a
vre e a. Sla a p ošlost i tašti a koja iz je p oizlazi a odili su eće i jače otoke
da se atječu s ko ti e to , da se je e s lastito epoho . Ne ože se toč o
utvrditi kakvi su uzroci i posljedice takvih pojava na Mediteranu.
Otoča i su a je lako isle i od ljudi s o ale, ožda up a o zato što su
odijelje i i upuće i a se. Nji a je p a o kop o tek s o u st a u ka ala. Jezik i
je azličitiji od o og a susjed oj o ali ego što to iziskuje udalje ost eđu
ji a: ta po ak utost je ojat o utječe i a odnose spram svijeta te stvara
po egdje čudake. Neki oto i i aju iše jezika: o is o o to e otkud su i se
stanovnici doseljavali i otkad su na njima, koliko ih je sam otok podijelio i kako ih
je zatočio. U atoč to e otoča i lakše p i aju p idošli e ego d ugi, ožda i zato
što, kad p ijeđu ka al, ta o gdje dođu sa i postaju d ugi a ili se pak p isjećaju
da su i o i jed o od ekud došli. Sa jaju jedi o u a ijoj do i: u zo i je
p ekas o za s o e. Na uduć ost gledaju kao a po o lje u p ošlost, olji dio
prošlosti. To po ekad ijedi i za ostale p i o e, ali e u jed akoj je i. Tako je,
izgleda, a eće dijelu Medite a a.
Otoč e luke e aju iste tež je kao luke uz u o e ko ti e ta: p e su iše
za moreplovce, druge za brodove. Gradovi i luke na otoku nisu nastali jednako
kao d ugdje, p e da često opo ašaju d uge: g adila ih je o ič o jača o ala, o e
ih je ustupalo. I iza jih je zaleđe, ali i je o o liže: g ad i selo i aju iše
zajed ičkog, otoč og. Mjesta a koji a su podig uti pojedi i g ado i ekoć su
ili oto i: ka al je ajp ije p e ošte ili zat pa , p e laka poto p oši e a ili
stidljivo prekrivena. I luka drevne Atene bila je najprije otok: Pirej. Tu nisu
pos ijedi sa o p aktič e s he: i a otoka koji a je elagod a lastita sud i a i
onih koji se jo e po ose. Nelagoda i po ositost te su koje često uoča a o u
a a i a otoča a. Po to e p epoz aje o i sta o ita odoslo lja a o ali i dalje
od je, u zaleđu. Otoča ske oso i e p istaju jači lič osti a a az i
st a a a. Ističu se a Medite a u, s jega ožda i potječu.
Ta o gdje je ogo otoka teško je ladati ze ljo . Otoča i to e ije e
do olj o i e izgledaju s et iji z og toga. Oto i a je po ažu ego što se to
isli da se ad lada ili p ido ije o e. Postoje otoč i ok uzi i a ko ti e tu, s
poto uli i e idlji i luka a ili ez jih. Teško je eći jesu li tu ekoć doista ili
otoci u rasporedu kopna i mora ili tek treba da budu. Pomicanje kontinenta
s akod e a je poja a. Može o slutiti sut aš ju ka tu, ožda olju, ožda go u
od da ašnje.
Z a ost e pos ećuje ti pita ji a p e iše ige: alo tko haje za
takoz a o i zula ošću, ate ijal o i duho o , st a o i iz išlje o .
Valja p epustiti z al i a da kažu što isle o to e, odati i o oliko p iz a ja
koliko ga udu zaslužili. Medite a će i tako p ih atiti o o što u odgo a a.
P etposta lja se da su poluoto i u olje položaju od otoka i da i aju
lakšu sud i u. Tak a as uopća a ja do ode u za ludu. S i poluoto i isu
jednako na moru: jednima more oplakuje tek polovicu obale, drugima gotovo
ijelu; o dje su dio č ste ze lje, ta o p ipadaju d ugi poluoto i a, eći od
sebe. Tri velika mediteranska poluotoka - Pirenejski, Apeninski i Balkanski - nisu u
ijelosti poluoto i: teško je ut diti dokle jesu i gdje to p estaju iti. Zašto na
p i je i Tu is ije p oglaše poluotoko ? To pita je ije eu jes o.
Poluoto i koji su dijelo i d ugih poluotoka liski su po s o položaju
oto i a, ali se a s aki od jih e ogu p i ije iti ista je ila. O to e odlučuje
mnogo stvari: sama zemlja, ožda iše ego o e. U Italiji su Ga ga o i Sale ti a
poluotoci po prirodi, dok je Kalabrija otok bez mora, premda je sva na kopnu.
Pelopo ez je p o oje Ko i tske p e lake zad žao s e što je i ao kao poluotok i
ešto do io po h kao otok.
Hagion Oros (Sveta Gora) otok je duha na poluotoku Halkidike, u Egeju.
Ist a je ila, a Jad a u, i otok, i poluotok, i zaleđe. Pelješa je o ao iti iše
otok nego poluotok, ogradio je sam sebe stonskim zidinama. Na svim
mediteranskim obalama ima takvih dvojnosti: one nisu samo zemljopisne naravi,
ego i o al e. S poluotoka ije u ijek lakše otići ego s otoka, je želja da se ode
ije eća: aka e su ožda lakše ost a lji e, ali su a je odluč e. Razlike iz eđu
otoka i poluotoka ne smiju se stoga zapostavljati: poluotoci su oko nas, na svim
stranama Mediterana.
Lučke kapeta ije astoje u ijeti eda u od ose luka i posada, služ e i
plovidbe, poslova i pustolovine. U lukama kojima je more sklono i gdje je kopno
p istupač o, o e su z ačaj e po s ojoj ulozi i utje aju. Po ekad su uočlji e i po
z ačajka a g ad je: stilo e lučkih kapeta ija za e a ili su dosad p ouča atelji
g aditeljst a. Kapeta ije se azlikuju od o ič e ad i ist a ije: jiho i gla i
interesi nisu na strani vlasti ili su to rijetko, u posebnim razdobljima, u pravim
po o ski ze lja a. Služ e i i i često d že do fo e ali se e odlikuju
te eljitošću ta je oso i a, uostalo , uočlji a u ogih Medite a a a . Ta o
gdje su lučke kapeta ije e a e ili edolič e ije s e u edu u od osi a d ža e
i pomorst a, eži a i o a. Lučki kapeta i pose a su ko a: a Medite a u su
o iđi al iji od d ugih.
Bo e p ipadaju i lu i i olu, ekad iše jed o , ekad d ugo . Ne z a se
toč o pod čijo su adlež ošću: lučke kapeta ije o to e e ode aču a. O e
(bove) dijele posao s oli a. P epoz aju se jesta a koja se ežu i oko kojih
plutaju, la i koji ih d že da e otplo e, alke užeg ili ši eg p o je a k oz koje se
p o lače odska užad, alge i oluske koji a o astaju, aspo ed jed ih o a
spram drugih u luci ili izvan nje. Nekad su bile od drveta, jasenova, hrastova,
egdje i ed o a: i isale su po je u. Zati su p a lje e od d uge g ađe: od
željeza koje đa u o u že ego što d o t u e.
Po ekad se az ežu, kao i oto i, te odlutaju ekud Medite a o ili ih
valovi razbiju o hridine.
Sta a užad od kudjelje ili ko oplje egdje i od lati pal e ili aloja upiju u
se mirise mora i luka, morskih trava i katrana. Ona pridaju molu osobine koje nisu
dovoljno znane.
Osta ljaju u eze i žulje a t a a ili alka a od o a, p e da isu i ošt a
i p e iše k uta. Nekad se z aju sa a od se e az ezati. Ništa ije toliko
g ječe o i a ija o u lu i koliko pajet ili alu , klupko od užadi i stupe što štiti
ok oda od uda a o ol, a sa ol od štete st uč o se zo e okobran, ali ga
na brodu tako ne zovu). I najstariji su pomorci znali za nj, pravili su ga i od slame
(po kojoj je dobio i ime): drveni su brodovi bili osjetljiviji od drugih. Pajet ili balun
sa je u služ i oda, a ije je je sa o jego u p istaja ju: p igodi ili događaju
koji su sa i se i až i. Za ije e plo id e ili sid e ja, o se tek suši, iseći o
užetu: a Medite a u se lako za o a i daje štitio ljepotu oda i t aj ost ola.
Uz o a su, po ekad p ilič o udalje i, osta i ekadaš jih o a, Pa o skog
a p i je ili ekoga d ugog, koje se o alo alaziti u u ut aš josti E ope. Tu
osobine ili navike tla - sloje i soli, pijeska i fosila, potpo a asli ju kak o i ače a
ti ze ljopis i ši i a a ili duži a a iše e uspije a - zbunjuju geografa i daju
po oda tlap ja a. Bi ša su o a, po s e u sudeći, i ala s oje otoke, ožda i
luke. Za eke g ado e S ed je E ope eče o je da su edite a ski: Salz u g u
ije e s ojih s eča osti ili pak sta i P ag. Stal o se aća o a g a i e
Mediterana.
U gradu i luci g o lja su alik a otoke ili poluotoke. I o a se eđuso o
azlikuju, iše ego što se to a p i pogled či i: u jed ih je jače ag uće o u, u
d ugih p i že ost ze lji. Mogu se podijeliti po s o položaju p e a g adu,
apose p e a lu i i o o što se u joj događa, kao i po od osu p e a ze lji ili
o u: jed o p eteže je o a je da o e spaša a od t ulje ja i p očišćuje, d ugi
put daje ze lja lakša i iz jes ija od o skih du i a. Položaj a jih h a o a
azilika i kapela ili pak si agoga, dža ija sličan je donekle onom koji zauzimaju
g o lja. Oko h a o a kao i a g o lji a sade se če p esi i o o i, o dje pose o
ili od oje o, o dje zajed o ili iz iješa o. Njiho i aspo edi isu, je ojat o,
sas i slučaj i, ali je teško od editi postoji li u to e eko pravilo.
Če p esi u ose i u okol i p osto , i sta o itu sjetu. Nisu sađe i sa o uz
g o lja i h a o e: iz ijali su se iz ad ž t e ika i akade ija Medite a a.
Go o o g o lji a a odi a izu le jezike. Njih je ilo ogo, ožda
koliko i otoka. Zašto su se jedni izgubili na kopnu a drugi utopili u moru, na to ne
ože odgo o iti sa o jezikoslo lje. Neke iječi koje su i p ipadale ostale su
asute u d ugi , ži i jezi i a: u te je iječi teško p o ik uti je su otpo e i
opo e, ez sjeća ja ili osjećaja p ipad osti. Sakupljači tak ih sta i a i aju
za i lji ih p ijedloga, koji o ič o isu p aktič i: za je juju zap a o iječi i st a i,
je uju da s aka iječ ja či za st a koju oz ača a te da je ože ado jestiti.
Njihovom su zaslugom ipak pojedini arhivi postali nalik na hramove. Gotovo svaki
mediteranski grad ima barem po jedan takav arhiv, javni ili privatni, otvoreni ili
taj i, kao što i a a e jed o g o lje. Medite a je gole i a hi i elika
grobnica.
Valo i i aju až u ulogu u d a atu giji o a: u p izo i a, događaji a.
Mnogo je naziva za njih, koje dobivaju od jednog zaljeva do drugog, ovisno o
to e odakle se gledaju i što se od jih očekuje: s oda ili s o ale e gleda o ih
jed ako i e očekuje o jed o te isto. O ilježa aju se p idje i a češće ego
i e i a a , koji su o ič o opis i: kaže se da su p a il i ili ep a il i, uzduž i,
pop eč i ili uk šte i, jed i su od pli e pli i , d ugi od oseke, o i s po ši e
po ši ski , o i iz du i a du i ski , zati dolaze usa lje i, učestali, slučaj i,
zib i az e i a i e , iklički poz a ao i t de da se eki a od jih iklus je i
geološki azdo lji a . Gledajući s palu e, aj až ije je kak a i je eliči a i
kolika snaga, udaraju li u bok, pramac ili krmu, odolijevaju li im jarboli, jedra i
sami mornari. Podjele koje nas ovdje zanimaju druge su vrste: kako se razbijaju o
o ale, koliko još t aju, ako što su se az ili, u pogledu o ih koji ih p o at aju,
jesu li isti i o da kad se po a ljaju, kak i su i šu ili huka kad se azliju po
pijesku ili kad udaraju o hridi, kako ulaze u san onih koji su umorni te postaju
ečuj i . Ro a tič i opisi alo a e sad že podataka o to e. Nep ilič o je
go o iti o jeziku alo a ili o školjka a kao ječ iku toga jezika, p e da uoča a o
da su doista posrijedi stanoviti z ako i, edoslijedi, po et i. St a e eze eđu
 ji a aslutili su pojedi i pjes i i, aj iše po jeda ili d a u a aštaju. Te eze e
podsjećaju a sta a pis e a ili alfa ete Medite a a, iščezle zajed o s jiho i
jezicima.
Mediteranci manje govore o valo i a ego o jet o i a, ožda zato što
o i poto ji iše utječu a aspolože je, pa i a sa go o . O ale posuđuju azi e
jet o a jed e d ugi a, e k z ajući da i p o ije e i e ili s je , potičući,
po ekad a je o, espo azu e. Po to se ože zaključiti koja je st a a iše
ladala o e i up a ljala odo lje . Kop o takođe ije ja po ijeklo ili s isao
naziva, ponegdje iz pukog neznanja. Na Jadranu se, primjerice, izmjenjuju jugo i
u a, aest al koji je o dje o ič o lag i puše s o a, dok a eki drugim
o ala a, p e da je zad žao goto o isto jet o i e - mistral - dolazi s kopna i,
kako kaže p o a salska uz eči a, "čupa aga u ep" , zati le a at i pule at,
šilok ili ši oko, u i , az e ste e e e i e e i a, ga i i ga i ada, le ić i
le ićada, t a u ta a, u a a azličita od u aske, iako joj je i e slič o te još
mnogo drugih vjetrova, pokrajinskih ili mjesnih. Podjele koje nude meteorolozi
jed osta e su, ali p aktič e. Pjes išt o pak p ipisuje jet u oso i e uške i
že ske, e otske, oža ske, de o ske i agolaste, po ođaj e i sa t e,
ud a ačke, ja os e, u il e, glaz e e, o e od kojih oli gla a i o e koje ži ot či e
ljepši , o e što adah juju ili pak što pa odi aju aše apo e i tlap je u to se,
ažalost, uplela poetika ižih odo a . Nekoć se u s akoj epopeji o ala dići oluja
a o u: jet o i su ili oža st a Medite a a.
Njiho je utje aj a alo e do ekle p e ije je . To je ajočitije o da kad se
gi a takoz a o t o o e, ez idlji a pok etača ili uz oka, eklo i se sa o
svojo silo ili t o ošću: ato i što dolaze od ekud i ekud idu, ez au a i
aka e, oko ča ajući ešto što se eć dogodilo. Ti su p izo i o ič o loše
p edsta lje i u lite atu i. Neki se jet o i ije jaju pe jući se s o a uz kop o ili
pak spuštajući s kop a na more, drugi ostaju nepromijenjeni. Prilike u kojima
uzaja i ad jet a, alo a i kiše utječe a oju o a isu ijetke: jugo a
Jad a u uči i o e zele kasti i po alo za aglje i , a u a od iji i
p o id iji . Jači jet o i sa sje e e st a e otk iju u d o i a eki ači
p eo aze aš sta p e a du i i: o e posta e a o se i sa o , i, oglo i se
eći e i ajući p e iše uspo ed e, golo. Slika i su slikali tak a sta ja: ekoliko
sta ih talija skih i špa jolskih ajsto a, A api koji su u osili oje marine na
zido e ošeja uz stilizi a e ku a ske aputke, u laža ajući i st ogost. Tak i se
p elje i p epoz aju a f ag e ti a f esaka i iko a g čkih, u u jskih i
sla e skih ži opisa a koji su sa o ali ili djeli uz o ale. Na da e kad je o e
osobito pro id o, a jego a du i a aj iše ot o e a, ukazuju se o isi eo ič ih
predmeta, olupina, zdanja: lako je povjerovati da otkrivamo galiju potonulu s
 ogati to a o , ekadaš ju palaču, ostatke a tičkoga g ada. Leluja i o li i
podsjećaju a pa će je, olupi e a po ijest, uše i e a sud i u. Medite a je
strastan kolekcionar.
Morske su struje nalik na goleme rijeke: uporne su i tihe, neodredive i
ezad ži e. Za azliku od ijeka, e z a se toč o gdje i je elo ili ušće: jed o i
drugo su negdje u moru. Ne zna se zapravo koliko struje teku ili plove, kako se
njihove vode dijele od drugih voda: korito im je samo more. Neke se od njih
azi u s isokih liti a o ale, o a i je uju da ih ide s aj išeg ja ola a odu.
Gale o i koji ih p ate ožda aj olje z aju kak e su i što ose u se i. Ko ila i
takođe aču aju a jiho u potpo u ili otpo . Neke st uje iše utječu a kop o i
jego e sta o ike, eke a je. Ne ože se eći dokle dopi u. Neki isle da su
o e seo e o a, slič e seo a a i a, pti a ili a oda. Mediteranske struje nisu
jake, ali su du oke: ijetko p a e i o e tekući ili plo eći, ali osta ljaju t ago e
pa te se o e u tjes a u Messi e iz eđu Italije i Si ilije, uz Da da ele a
u o i a E ope i Azije, u Eu iposu, pok aj Ma ato a . Na aše o u plime i
oseke ne daju osobita poticaja strujama. Ni plima ni oseka ovdje ne mijenjaju
s e u o ale ili luke, e od eđuju ita da i a i oći a, isu događaj u s ako e
danu. O odnosu struja i sudbina malo se znalo i mnogo govorilo diljem
Mediterana, od davnina.
O o skoj pje i go o i se opće ito ili kit jasto. O ič o se spo i je uz
alo e i jet o e. Uspo ed e s lakoćo ili isp az ošću, e je o ili s dž o , čak i
s plod ošću isu d ugo do uspo ed e: e kazuju što je pje a sa a. Malo je o ih
koje doista zanima ima li ona svoju zapreminu, kakav joj je sastav, je li slana kao
o e i zašto je o e s tak o odluč ošću iz a uje a kop o, u tolikoj količi i. Ne
z a s ije li se u ezi s jo uopće go o iti o količi i. Ne za o a i o i azliku
iz eđu pje e o a i pje e o ale: teško ih je od ojiti jed u od d uge, p e da se
sa e po ekad isključuju. O je su poz ate i s aka i a s oje jesto. Na M t o
moru nikad nema pjene.
P i oda o laka koja se takođe do odi u ezu s jet o i a i alo i a,
p epušte a je eteo olozi a iše ego što t e a.
O i su ih az stali i i e o ali po o liku, izgledu, uči ku.
O la i a se a i i k jiže ost, apose pjes išt o: plo ili su e o kao
odo i puči o , izdizali se iz ad o a ili alijegali a j poput plašte a ili
zastora, jedno teški i ta i, zadajući ige, d ugi put laki i p o id i do oseći
adost, po ekad i s eću. U a u zo u, a o u, e azlikuju se od sa e zo e, u
su ak dio su su aka. I a jih se gleda s oda d ukčije ego s o ale: kak i su,
koliko ih je, s kojim vjet o idu i koji s je o , što dolazi iza jih. Iskus i z aju
po ji a kak o će iti ije e i p edskazuju ga a ogo oj e ači e. O la i su
sad žaj azgo o a i spo o a dilje Medite a a.
Vrijeme se povezuje, na obali kao i na plovidbi, sa samim morem. Njegova
se stanja ne mogu ni nabrojiti, a kamoli opisati: dani jedni nalik na druge, uz
jed o te isto o e, i o i d ugi kad je o e d ukčije, azdo lja suše i spa i e,
jet o a i kiša, ok i e što dolazi od o a i tko z a od čega, aša aspolože ja
po jugu i po u i, časo i o a losti i utihlosti oso ito ljeti, poslije pod e a, po
o a i , ži ost ljet ih eče i a i i i a oli a opisi ači se o ič o za esu tak i
nabrajanji-ma). Mrakovi se na moru razlikuju od vremena do vremena: prvi mrak
koji se spušta ili pada že ili polaga ije, kli ak koji je ad o e kliji
ego ad kop o , lede i, gusti, laž i o aj s jugo ili o lači o , o aj u koje
se o ska du i a spaja s du i o oći u eća ajući jed a d ugu, ta a ta u, kad
udar vesla o trup broda odzva ja jače, gdje se e z a koji dio p a a siječe o e,
što ostaje a jestu a što se zap a o k eće. Osta lja to lite atu i. U i a sko
poslu poče i i p esta i ako a aj až iji su kale da i. P edodž e po či i
što podsjeća a posta ak ili k aj s ijeta p oši e e su pos uda. Neke s o ako e
Medite a a idjeli sa o a slika a: epski su ih pjes i i uspo eđi ali s i
vinom.
Zo e i su ake uspo eđi ali su sa s i i s ači . Ne usuđuje se z og toga
govoriti o njima. Najbolje ih poznaju ribari 1 morna i, koji i aju aj iše p a a da
o ji a go o e: u a u zo u o e i e o iste su oje, teško ih je azliko ati jed o
od d ugoga. Zalas i su a iza o ale i jego a uto uća u o u stal o se
po a ljaju: tako o a iti. Njiho i opisi sliče jed i d ugi a iše ego što i
morali. Mediteransko je more za to manje krivo nego obala.
Kiše isu jed ako sklo e s i o ala a: iše ih je a sje e i ego a
juž i , a zapad i su o il ije ego a istoč i . Ne dolaze do s ake od jih u
isto vrijeme i u jednaku razmaku: k aj Gi alta a poči ju padati goto o pola
godiš jega do a p ije ego k aj M t oga o a. U S etoj ze lji koju po o o
uzi a za p i je ljeti se ije aču alo a kišu, osi ožda slučaj u; u jese je
ailazila kiša z a a a o , d ago je a isuše u tlu i ijekama iscrpljenih korita;
zi i su padale kiše koje su se z ale zi ski a i koje su popu ja ale zde e; sta i
su Žido i s at ali p oljet u kišu eć kas o .
Teško je p edočiti što je s e z ačila za o e koji p e i aju k aj pusti je. Kiša
koja padne u pravo vrijeme smatrala se, diljem cijele kanaanske obale, znakom
ožje ilosti; o a što dolazi s e e e o i tučo tu ačila se kao ožja kaz a.
Kiše su ile azlog olit e ili ufa ja. U lite atu i su često ile p ed et stilskih
jež i, koje ije teško pa odi ati: kapi što se kot ljaju li e poput suza ados i a,
laž osti što azgaljuju ze lju, aćaju ilju i s ola a jiho e soko e i i ise,
opijaju. Kiša je isti ski događaj za ije e suše, apose a oto i a a koji a je
događaja u ijek p e alo. Kiš i a po guštirnama i bunarima imala je, za mnoge s
Medite a a, okus oskud a djeti jst a i eutaže ih a ih žeđi.
Neko će ožda poći za uko da az sta i sa e o ale, ači e a koje su
povezane s morem, mjesta gdje su njihove veze potpune i trajne a gdje
djelo ič e i slučaj e, p osto e a koji a su o e i kop o iz i e i jed o s
d ugi i o e a koji a isu i eće ikada iti, dijelo e koji su sp e i za doček ili
p ije i o e koji e t pe da i se p iđe ili doplo i do jih.
Razni oblici i sastavi, razdiobe zemlje i raslinja, kamena i svjetlosti,
s akojaki otpo i i ustup i, e daju se sažeti: go o i o o stije a a ili g e e i a,
žali a, o lu i a, o pijesku i p ži i, plaži, igalu, o tjes a i a a je ili iše
opas i , o u ali ali ili alu u , d agi ili d aži i , o orskim spiljama manjim i
eći , o adu, gazu, tu egdje kažu atu , h idi ili h idi i , siki, kjeli ili
kje ti, liti i, su o atu, p o o to iju. Te poja e ili p izo i e ogu se oz ačiti
samo konkretnim imenima ili opisima, bez apstraktnih pojmova ili apozicija
o jas iti p i je i e zašto su ka e e g o ade egdje ostale jelo ite i
kompaktne a drugdje, premda im je sastav gotovo isti, smrvljene u komade ili
izdjelja e u o lutke, kako su o dje postale ploče, a e ili glatke, o dje h idi i
grebeni, hrapa i ili ošt i poput sječi a . Na sloje i a stije a očita aju se epohe
prapovijesti, pomaci tla i njegove rasjeline, odvajanje dijelova od cjelina ili
pripajanje jednih drugima te razne druge pojave, tektonske i arhitektonske. Tko
z a što ti p izo i a duguje mediteranska arhitektura: jonska ili dorska, ona koja
je astala p ije ili poslije jih? Neka su jesta, oglo i se eći ez p etje i a ja,
d a atič a: ta o gdje je ka e pos e sat t ili gdje t u e, kad su s jega zde a i
raslinje ili kora, kad mu iz ijaju a po ši u žile ili ži i. P e i ući po to e
otk i a o u se i pozi geologa. Geologija Medite a a je pouč a.
O zalje i a, a ji i eći , a je ili iše ot o e i o u, si et ič i ili
negeometrijskim, gostoljubivim ili odbojnim, govorilo se s ushiće je ili
p ijeko o . Nije ih pot e o opisi ati. I tu je pos ijedi tašti a, po eza a ožda s
o o otoč o : zalje se često astoji p ikazati kao ijelo o e. Taka su status
dobili, ne samo u pokrajinskim atlasima, Ligursko, Tirensko, Alboransko,
Mramo o i Azo sko o e, Le a tsko takođe i još po eko. I Jad a se z ao Goljo
di Venezia. S druge strane, Sidra ili velika Sirta ostala je samo zaljev. To nije jedini
slučaj: o to e je odluči ala oć ija st a a, e ijeli Medite a .
Za o ske spilje peći e, g ote, koje ist ažuju pose i geolozi t di se da
su azličite od o ih kop e ih. Ne z a ogo o ji a: jed e su lako dostup e,
d uge teško p istupač e, o e ezopas e, o e ispu je e opas osti a. Mo a se
za o iti da se uđe u eke od jih, sag uti gla u u barci (ako im prilazimo barkom)
ili čekati da se o e spusti. Boje su i azličite ili a e stječe o doja da su
tak e: i pla a, i ta o od a, i zele a, ožda su gušće. S jetlost, gdje je i a,
izgleda kao da je tekuća. P etposta lja se da u spilju e p odiru ni valovi, ni vjetar.
Nije uvijek tako. U nekoj ima, u nekoj nema sjena. Koralja nisam ni u jednoj vidio.
Jeka je u s akoj pose a. Ri e su d ukčije od o ih o koji a se p iča. Na
Medite a u je ogo p iča o spilja a: i oć i s o i isu od jih pošteđeni.
Zde i i aju iše i e a, o is o o to e koliko su du oki i kak a je oda u
ji a: iz o a, kiš i a, očata s alo soli.
Zo e o ih i stude i a i klade i a, ajčešće u a i a: azi i i se
o ič o ije jaju idući od o ale p e a u ut aš josti. Sliče spilja a i peći a a, ali
ta slič ost ije oso ito až a. Važ ija je sa a oda u ji a, pogoto o u k aje i a
gdje je nema. Gradovi i obale bili su poznati po svojim izvorima i bunarima, po
ji a su do i ali i e a. Zde a ži e ode da o je opje a . I ao je azličita
z ače ja od sta ih e e a do aših: io utočište i od o ište, jesto lago ijesti
i ilj puto a ja, učilište takođe žeđ se ajteže pod osi k aj stude a .
K stio i e su pose i u a i: u osile su s ježi u u aziliku, u ije e
elikih ući a. Po pučko je o a ju ut i a u a a sad ži ili ču a ijelu isti u: u
to su je o ali i uče i ljudi.
U si o aš iji k aje i a, kak i su pojedi i dijelo i Jad a a ili po eki g čki
otok, u a koje je ije a ka e oga ok a isklesa i uk aše azi a se ponekad
fo ta o . Na sliča se ači it e a oli a, u dijelu Dal a ije, azi aju
kolo a a. Ako u to e idi o sk o ost iše ego p etje i a je, tak i p i je i
zaslužuju da udu a ede i: poetika sk o og još ije sači je a a Medite a u.
I svjetionici su jed a od edite a skih zaduž i a, koju e s ije o
p epustiti sa o služ a a o ale ili plo id e. Raz sta aju se o ič o po sta i i ili
eliči i, ači u g ad je ili jesti a a koji a su podig uti, to i a ili oto i a s
kojih svijetle: valja razmotriti i to kako su ok uže i o e , kolika je jiho a
izd oje ost ili osa a, u kak oj su ezi s aj liži luka a i i aju li sa i aka u da
posta u luko te, apoko , za koga s ijetle i a čiji puto i a se ti e tal o
se go o i takođe da i je s jetlo ostalgič o, treptavo, isprekidano i si.).
Svjetionici dobivaju dostojno mjesto na pomorskim kartama velikog razmjera, a i
u sjeća ji a odolo a a isu izosta lje i: p etje a a zah al ost ije odlika
Medite a a a, p e da ogo o eća aju u času kad se zah aljuju op avdava ih,
dodaj o uzg ed, to što sa i je uju u s oja o eća ja o da kad ih daju . Posade
s jetio ika, koje iše sliče a edo ike ekadaš jih sa osta a ego a o a e,
e očekuju pose u zah al ost. Nji a su po ekad pos eće e slike u do o i a
onih koji su izgu ili s oje aj liže a o u: e oto je pučka i poga ska je a, čiji
su hramovi najbrojniji na Mediteranu.
S jetio i i i aju zajed ičkih ta sa sa osta i a, koje p os ijeće i lai i e
bi smjeli potcjenjivati. Spomenimo samostane ili manastire koji nadvisuju more:
još ih i a a oto i a; u G čkoj ih zo u eteo i a; u A tiohiji i Kapado iji do ili
su odavno druga imena. Nekad su bili ugledni na rubu pustinje, pokraj mora, od
Libije do Sirije, u Egiptu i u Palestini: na takvim mjestima (posjetio sam neka od
jih, go o it ću o ji a spajaju se pogled a puči u i pusti jska olit a.
O o aški edo i a i ato šti a a, te azlika a eđu ji a a istoč i i
zapadnim mediteranskim obalama, malo tko govori bez pristranosti. Mogli bi se
razvrstavati samostani ili manastiri i po tome koliko je u njihovim riznicama i
aula a, klaust i a i kapituli a ostalo až ih st a i, s etih i s jeto ih: kao što su
sta i li i, e a gelista i, a usk ipti i p ijepisi, k o ike, lika uše, ilu i a ije,
vezeni ornati (na kojima je aj až iji sa ez , o ađe o zlato ili s e o gdje je
o ada ed ija od ple e ita etala , te kaleži alik a peha e, iko e i litu gijski
apje i koji se e ogu i s či uspo editi. Po tak i osta šti a a, iše ego i
po če u d ugo , edite a ski se samostani i manastiri razlikuju od drugih. U
eki k aje i a a istoč oj jad a skoj o ali koju aj olje poz aje , a
Egejskom moru koje sam nastojao bolje upoznati, na dva ili tri mjesta u
Špa jolskoj i Italiji izgledaju ekako p oz ač iji ili čišći ego drugdje, premda su
up a o tu liži agosti i g ijehu. Medite a je stal o iskuše je, ze aljsko o e.
Ri a e često p ikazuju e sa o a jefti i slika a ili tu istički
azgled i a a li a iz azda ih kišo i su e , jet o i alo i a, a da goto o
nikad e pokažu jiho e uke ot d ule od soli i eža, ko opa i esala. P a i
ribari psuju, ali ne kradu. Srde se i prepiru (zbog nevremena, slaba ulova ili
esposo ih po oć ika , ali e as ću jeda a d ugog: e tuku se kao što to
po e e o či e lučki ad i i ili o ič i selja i. I a i eđu ji a spo o a tko će
a koju st a u ili s koje pošte a iti ežu, kako ili kad je alja dići , ali ih e a i
izdaleka o oliko koliko ih je oko posjeda ze lje. Lakše je dijeliti o e ego
ze lju, teže gaje posjedo ati.
Medite a ski i e ta i e izosta ljaju gale o e a o u i a ušći a ijeka.
Iz eđu az ih pti a koje adlijeću odo e i p ate plo id u jih, za ijelo, aj iše
pa te. I gale o i se azlikuju jeda od d ugog, iše ego što se to a p i pogled
či i. Dalje od ušća ijeke, p e a u ut aš josti, ta o gdje se gu i eza s o e ,
isu isti: osto e adlijeću iječ i gale o i. Jed i slijede lađe goto o ez ikak e
s he, e odajući i glad i žud ju, d ugi su opet p aktič i i p ožd lji i. Jed o ih
ugledamo kao obič e pti e koje lete uz kata ku, d ugi put kao oso ite suput ike.
Netko go o i o jiho oj jakoj p o a i a ajući i s oda otpatke h a e, etko se
di i ači u a koji le de; o oga za i aju ilje i, o oga o li i jiho a leta.
Malo tko p i jećuje kako gale dotiče o e kad je i o ili kad je alo ito,
ško k ila ili tijelo , sa i p si a. Nekad su po o i, uplo lja ajući u luke,
motrili kakvi im galebovi idu ususret te po tome sudili o obali uz koju pristaju i za
koju se ežu. Veza posada s gale o i a jed a je od sta ih taj i ako eć taj e
moram spominjati) i mora i pomorstva u isto vrijeme, osobito na Mediteranu gdje
je najstarija.
P izo i o a i s ega što je uza j, jego a sta ja, od azi e a, su a i
oblaka u njemu, boje koje poprima dno na dubini i u pliči i, ka e , pijesak ili alge
po d u, ta a i p ozi a jesta uz o alu ili dalje od je, p ijelazi iz eđu jed ih i
d ugih, o e juta je i eče je, d e o i oć o, s akidaš je i ječ o oglo i
se navesti mnogo pridjeva koji se u takvim opisima a e , s ako se či i - tako je
barem na Mediteranu - da o je u i jego u izgledu i a što eći i daje to doista
až o.
Često se po a lja kako jet o i, alo i, st uje o koji a isa do olj o
govorio, ali se one podrazumijevaju), njihove stalne i prolaz e eze utječu a
po aša je oso a i zajed i a.
Ti e se oge poja e e ogu o jas iti. Pita o zašto se u edite a ski
ze lja a, koje se diče ajsta ijo de ok a ijo , toliko očito ala pot e a ili
p i id pot e e za č sto autok atsko lašću. P etpostavku da su moreplovci s
Medite a a p e ijeli dijalektiku aspušte osti i p isile, a a hije i ti a ije u
Lati sku A e iku, gdje se o a u ećala p e a az je i i a a i toga ko ti e ta,
nitko nije uspio dokazati.
Razlike eđu o ala a e daju se azu jeti. Apeninska strana Jadrana, na
p i je , postepe o se izdiže, dok o a alka ska laga o to e. P u su izgulile u e
p eko a og o a, sa sje e oistoč e st a e u če u eka pučka je o a ja ide
os etu po iže ih i u ijeđe ih ; d uga, istoč a, zaklo ila se iza kopna i stvorila
ogo otoka i zalje a. O a je s ojedo o osila jake šu e, koje je u Dal a iji
p o ijedila p aktič ost Mletaka. Sla e ska ep aktič ost ije ih uspjela po o o
podići. Na spo p aktič og i ep aktič og duha ailazi o po ijelo Medite a u,
i s ove i s one njegove strane.
Različite su i ste sa e ze lje od jed oga k aja do d ugog. O e se e ide
a isti ači kad i p ilazi o s o a ili pak kad stoji o a č sto tlu, uz o alu:
e kasta ze lja eđu ka e je z a a: e i a ; o a si kasta ili pepeljasta,
koja izgleda kao da je s a od ka e a po egdje je a je ili iše pješča a, a
nekim je jadranskim otocima stoga zovu sarbun, salbun ili bijela zemlja); zatim je
tu crna zemlja (crnica), rijetka i cijenjena u ovim predjelima, reklo bi se neovisna
od ka e a; tu je apoko o ič a, s eđa ze lja, koja je ista kao i d ugdje u
E opi, Maloj Aziji, dijelu Af ike. Vegeta ija o lači ili s lači, sk i a ili ask i ka a
jiho u a a i o ličja, ije ja s e og afije od p igode do p igode. Sasta i o ise
aj iše o to e kako se pod o ak i su e aspadao ka e i koliko su u to e
sudjelo ale oda i laž ost koje dolaze od o a: i sa a je ze lja tako uo liče a
morem, Mediteranom.
Na af ičkoj st a i, tlo se s e iše p edaje pijesku što je dalje od o a. U
Ma oku i Alži u ogo je e i e, a g a i a a stepe, a je ili iše plod e. U
Tunisu mjestimice ima i crnice, napose uz oaze ili na uzvisinama. Dalje na istoku,
u Li iji, u dijelu Egipta i Palesti i, s je juju se ajčešće pijesak i pješča a ze lja:
ova posljed ja žuća je od o e ka e ite u sje e iji edite a ski k aje i a,
ako ije pos ijedi fata o ga a. Idući p e a Blisko istoku do Li a o a i Si ije,
ijele ili žutosi e a i e p elaze s e iše u p a u, s eđu ze lju, po egdje u
i u. Tako se a e čini onome tko ne poznaje dovoljno sve te krajeve, koje i
ije lako upoz ati. U juž oj Špa jolskoj tlo izgleda ajslič ije po s oji
osobinama onom u Africi, kao da su se tu kontinenti najkasnije odijelili. Nije
isključe o da taj a lji i doja dolazi i od p isjeća ja, po ijes ih i kultu ih, kao
što su suko i Špa jolske s Af iko , p odo i Ka taža a, a apska os aja ja, itke sa
Sa a e i a i Mau i a, ožda i eka k jiže a djela koja o to e go o e, kad a
da p oiz edu iluzije o az i st a i a, pa čak i o ze lji. Apenini i dijelovi Balkana
i aju zajed ičkih oso i a i u geologiji ili geog afiji, ali se azlikuju u po ijesti.
C i a u uk aji skoj a i i, z a a če ozjo , azlikuje se od o e edite a ske
iše ego C o o e od ašega. Možda je i to jeda azlog što ga mnogi ne
s at aju dijelo Medite a a: iše z og ze lje ego z og sa oga o a.
O sta o i i a o ale teže je go o iti ego i o če u d ugo . O i sa i o
se i go o e a azličite ači e: eđu so o ili p ed d ugi a. Nije oguće
pobrojiti na ovome mjestu s e st a i iz s akod e i e s koji a ži e, pot epšti e i
a i i e koje ko iste, p ed ete, po agala ili p i o e koji a se služe te apose
iječi i azi e koje a e a sa o Jad a u, pogoto u a ijelo Medite a u:
morska sol i maslinovo ulje, suha smokva i slana srdela, vino, bevanda i kvasina,
da iža a koja je za ije ila a fo u, gušti a ili gustije a, ka e i a, a ilo i
ko o a, ko opi, še, kasete i pala ga i, šk i je i auli, kajić, t a akul i a ka
s ića i a, leut, a e a i ata a, koza, to a , ula i pantagana (ona s broda ili ona
iz kantuna), salamura i marinada, kukumar i balancana, gradele i padele raznih
eliči a, pogača, pašta, šalša, uza a, udet i uja es, f itula, f iga je i lešada,
marenda, makar oni i makaronska literatura, ribanje i ribarsko prigovaranje,
ćakula i azgo o ugod i, spiza, peška ija, utiga i ošta ija, po ist e i šku e a
ji a, lu i i, la te e i fe ali u lu i i a uli i, te a a i od i a u a a i i p iči, lođe i
pergole na provincijskim slikama, portuni, balkoni i balature, sula i šufit a h
kuće ili u agolasti pjes i a a, e a da i šku i a da čo jeku s ašta pad e a
pa et kad poč e tako a ajati , đa di i a ji i eći, gita a i se e ata, fjaka i
dolčefa je te, la u , šuga a , ka e a, sjesta i fešta, dišpet i ešti a, uće iliti
 alote, t esete i iškula, az i ešt i, ešeta i i ša lata i, kalafati ili šupe ači,
gospa i i šjo i odo ud i odo ud, ul i, e eki i i faki i, a d ili u Splitu, čas i i
od a i e i hodočas i i, še pije, o iđi ali koje u Du o iku zo u lerama,
ko edija ti i ufija i, š o e i puta e, apostoli i fa a uti, tutik a ti.
Tak i se popisi ogu složiti a ogo azličitih ači a, a je ili iše
p oiz olj ih, s atko a s ojoj o ali i u s o go o u: o ala ože eke st a i eći
samo u dijalektu koji lada, koji je azličit od o og iz u ut aš josti i zaleđa.
Do a posada oda, koja duže zajed o plo i, kad a je st o iti lastiti dijalekt.
O dje su a ede i sa o dal ati iz i s a je ili iše italo- letačkih p i jesa.
Oni se ne mogu prevesti niti to t e a pokuša ati. Slič i sasta i postoje i iz eđu
p o a salskog i f a uskog, katalo skog, kastiljskog i galješkoga, u sa o
katalo sko iz eđu jezika Balea a i Vale ije, iz eđu a apskog koji se služe
i a i i o og iz dže ela, iz eđu s akod e og sta oa apskog go o a i služ e og
jezika a Malti te, apoko , u G čkoj gdje je to ajd a atič ije i odakle je ožda
s e poteklo, iz eđu o og što škola zo e kata e usa čistu ski i de otičkog ili
pučkog kak i se služi luka. Uz o ale, po ekad i dalje od jih, javljaju se tako
dvostruki govori: lokalni (mediteranski) i nacionalni (ovi su posljednji manje ili
iše ko ti e tal i . O i se uzaja o dopu juju ili isključuju, jeda se izgo a a s
naglaskom drugoga, dijalekt ulazi u literaturu a jedna vrsta literature, ne uvijek
najbolja, u dijalekt.
Već su to a tički ko ediog afi zapažali a Medite a u i poslužili se ti e u
svojim djelima.
Ne z a o je li tako i a Istoku, a je uje o da ije d ukčije. Do as su
dop le iječi koje sliče po s islu ili po duhu eki a od upravo navedenih: avlija,
čes a i šad a , sokak, eha a i ahala, sofa, di a , egle i egle -beglen,
džez a i sof a, istilah i ahatluk, e ak i e ha et, se dah i tefe ič. Moglo i ih
se a esti još iše. O ilježja koja s at a o edite a ski idu po le antskoj
st a i dalje od o ale, p e a Pe ziji ili, olje eći, otuda su stigla. Taj je p osto ,
za ijelo, io ajot o e iji: ti su puto i a došla do as p o oča st a. Tu
najranije izlazi sunce i najprije pada mrak na Mediteranu.
Nije lako aći p a e iječi za tolike st a i koje su o ič e i s eča e u isto
ije e, o ed e ili s ete, kao što su peče je k uha, hlje o a az ih eliči a i
o lika, azličita sasta a i i isa, po u ijeću koje su ozako ili g adski statuti,
suše je i e i esa, apose p šuta, p ip e a ač e i p etaka je i a, e a
asli a i ijeđe je ulja po od ed a a koje su od da i a p opisa e, ožda i
blagoslovljene u apokrifnim evangelistarima. Postoje manuali posta i pokore,
egule ispašta ja i kaštige, t aktati o g ijesi a gla i i spo ed im, recepti jela i
prejedanja, kompendiji ljubavi i bluda. Ne treba ovdje navoditi njihov popis. Neka
se od tih djela smatraju velikim i nezaboravnim, neka prigodnim i sramnim.
Medite a se e ože od eći i jed ih i d ugih: ez jih e i ilo i jega.
S aka je od tih st a i aspo eđe a a edite a sko e atlasu a s oj ači .
Na s e se e ogu p i ije iti jed aka je ila. Na eka pita ja usuđuju se
odgo o iti sa o ša lata i, o iđi ali ili edikuli az i ih i e i a zo u a
mediteranskim obalama). Poznaje i poštuje o e koji su st as o i po ekad
ezu o pos etili ži ote ješa a ju elikih zago etki ašega o a: od fe ičke ili
pu ske, do et u ske, kolhidske i koptske, ili ske ili t ačke i al a ske, alteške,
keltske, iberske i kelto-i e ske, galješke i askijske, venetske i venecijanske,
li u ske, laške i d ugih, pa i juž osla e skih, apose h atske ili dal ati ske.
Upoz ao sa u Aleksa d iji Katalo a, po za i a ju u a a, koji je pokuša ao
ači iti p e a alo oju aspoloži ih podataka katalog poha ane biblioteke,
aj eće u sta o ijeku: žalio je što se gu i jego ate i ji jezik i htio je to a
eki ači adok aditi. Čuda i s Juga azlikuju se od čudaka sa Sje e a. Nije uz ok
to e jedi o kli a: a Medite a u su i čuda ila d ukčija.
U ošt u pita ja, od p ih i ačel ih do posljed jih i p esud ih, s atko
posta lja o a koja su u aj liža i do kojih aj iše d ži. Medite a i ih posta ljaju
eć u djeti jst u, a jih po ekad odgo a aju djeti jasto kad eć osta e. Slušao
sa ih, apose sa ouke eđu njima, kako iznose teorije o moru i njegovu
posta ku, o ađa ju i s ti jezika, o po ijeklu a oda i jiho u s odst u s d ugi
a odi a, o p e i a pose i ili zajed ički , p . Goti a i Ost ogoti a,
Ve eti a, So a i a, Ili i a ili T ača i a, T oja i a, starim Dukljanima,
paleo-Danubijcima, proto-Irancima i ostalima. Neke od tih teza ili hipoteza -
a očito ači a koji se iz ose ili a e - izazivaju podsmijeh, neke navode na
az išlja je: o pli a a i oseka a, položaji a lu e a ko ti e tu i a oto i a,
azlika a eđu ko ti e tal i i otoč i lu ati i a; o z ijezdi Da i i Zo jači,
Veče ja i, Ve e i i Sje e ja i, jiho i k eta ji a i utje aji a; o zodijački
znakovima i kalendarima svih vrsta (mnogo je onih koji se bave horoskopom); o
ekadaš ji alfabetima, manuskriptima koji su njima napisani, mjestima na
koji a su ađe i ili se još ogu aći; o i ši o i a i jiho i osta i a; o
uz o i a i posljedi a a žutih ili e ih kiša i jet o i a koji ih do ose s af ičke
obale; o karnevalima i lupanarima; o katakombama i njihovoj ulozi u politici; o
kanikulama i njihovu utjecaju na vlast; o potresima i njihovu redoslijedu u
mediteranskom bazenu; o haljama od kostrijeti kakve su nosili helenski monasi i
uski pokaj i i po g čki a asti i a; o odo i a stare arapske poezije i
instrumentima koji su ih pratili; o klepsidrama i stupnjevima strpljenja; o
lada ji a od A tike do Re esa se: kak a je s e ila illa usti a i što je od je
ostalo; o k aški po o i a a i jiho i podze i p ito i a; o jegulja a,
putovima njihova odlaska iz mediteranskih voda i povratka u njih (one, tvrdi se,
uz ijeke dopi u dota o dokle ide i gdje se za ša a edite a ski k ug ; o
čiopa a, jiho u pje u ili k iku u Is hiji, k aj So e ta, a Ko čuli ili u La Valletti; o
flori i fau i u o ski i kop e i spilja a; o z ija a, z ija i a i liječe ju
ot o o ; o ka i i a, fu a i a i di o i a uopće. Bilježi sa o o o što sa
slušao iše puta, duž edite a ske o ale, po ekad u ali ošta ija a u lu i ili u
p edg ađu, u Kašteli a k aj Splita, u Fos-sur-Mer nedaleko od Marseillea, na
Ramblama u Barceloni, na sukovima u Malagi, Haifi, Sfaksu, Smirni i Solunu.
O dje je p episa sa o dio iz ekoliko iljež i a koje su osile aslo : Medite a .
Neke su od tih teza ili hipoteza (ne znam kako bi ih toč o t e alo az ati
iz ijete kao pita ja, eke kao odgo o i. Zašto toliko sta o ika o ala ok eće leđa
o u? Je li sje e a g a i a Medite a a ta do koje idu Sefa di? Zašto o i e idu
dalje od edite a skih g a i a? Što je isla dao A api a, a što i je oduzeo, što
su p ije jega i ali i što i je od toga ostalo? Jesu li Mleča i poto i sla e skoga
ple e a sa s ed je Visle? Na koji se g čki oto i a pod jiho o lašću pisalo
talija ski, a a koji a, u atoč s e u, g čki? Jesu li ta i e a Pat osu i Samosu
ile go e od ostalih a hele ski a hipelazi a? Kak e su azlike iz eđu geta u
Mle i a, Splitu ili Du o iku? Je li se otok Sušak s gole i aslaga a pijeska
od ojio od ušća Poa te plo io iše od osa deset autičkih ilja p e a jugu? Ili je
neka podze a ijeka do ukla i ataložila toliku pi a idu a puči i dugo se
je o alo da Ist os, og a ak Du a a, utječe s te st a e i sta e su ga ka te tu
upisi ale ? Ili su pak jet o i p e ijeli taj pješča i plašt od Saha e do Jad a a?
(Pitanje otoka Suska - Talijani ga zovu Sansego - z a ost još ije iješila. Dolaze li
i e a d aju otoka S aka a, Velike i Male, od iječi Sa ake i, i jesu li A api došli
čak dotud u K a e ? Kako su astali puto i o a a uzduž Špa jolske: a adas,
cordeles, veredas? U kakvoj je ezi pa će je tih puto a s o e ? Jesu li
spaghetti doista porijeklom iz Kine, kakvi su tamo bili i tko ih je prenio na
Apenine?
Gdje su sve bila gusarska gnijezda na Jadranu? Na kojem se mjestu nalazio
g ad po i e u D ije a, a ušću Ne et e? Gdje su s e gusa i g adili odo e i či e
su ih op e ali? Tko je os o ao sta i pučki teata a otoku H a u i kaka se
epe toa u je u iz odio? Što su kapeta i iz Boke Koto ske, apose o i iz
Perasta, dali mornarici carske Rusije? Je li tursko carstvo propalo zbog toga što
nije bilo dovoljno okrenuto moru?
Spasiše li od jega Juž i Sla e i i G i i iliza iju E ope?
Kak i su s e spo o i dijelili Mo a o i Niču i, u sa oj Ni i, jezi
provansalski i francuski dio ili pak francusko-provansalski i onaj talijanski? Zašto je
Ile de France bio tako okrutan prema Jugu Francuske? Neka se od tih pitanja
p oši uju ili i se dodaju o a: zašto su že e tako teško odje e e u topli
k aje i a, u zakopča i halji a a st oga k oja, jed olič ih oja, s pok iti
kosama i dijelovi a li a, o dje a a o ili čado o , o dje sit o splete i
kosa a? Zašto uška i egdje pok i aju e sa o gla u ego i čelo, čak i pleća,
kapo , klo uko ili kefijo , dok d ugdje, u isto pod e lju, izlažu su u ili
jet u i čelo, i gla u, i čita a pleća? Da li su oni koji vjeruju u Boga i mole mu se
iše odijelje i jed i od d ugih s oji je a a i olit a a ego o i koji e je uju
i ne mole se? Kako Mediteranci gledaju na druga mora i obale?
To e pita je izazi alo iše od d ugih: u o oj k o i i aj iše go o i o
Jad a u i ožda uopća a st a i koje se sa o jega tiču. Teto i aju li se
pomorci na svim morima i obalama?
Zašto su ugali e i pod uglji i u p i o ski g ado i a tako ok ut i i
nemilosrdni? Jesu li okrutniji i nemilosrdniji nego drugdje? Ima li prirodnih bisera
a aše o u i zašto ih e ože iti? S ije li, apoko , o aj tko ije o i isao
šti u a odu, eisp a e ač e u ko o i, užeglo asli o o ulje, kat a po
šk e u, p ijes u pok a e u i u u po tu i još eke tak e o je e, go o iti o
Medite a u? Pisati o je u? Ni jed o od tih pita ja ije iz išlje o. O a se e
mogu razvrstati kao druga. Oni koji ih postavljaju sami su se podijelili. Promatrao
sa ih u az i p igoda a: služili su se figu a a, po agali gesta a - prstima,
licem, laktom, itd. - o kojima u glosarima Mediterana nema spomena.
Mediteranske se psovke razlikuju od onih na kontinentu.
U eki se jezi i a iz iču ili iz ikuju uz po oć kopulati og glagola,
bludne radnje s bogovima, svecima ili srodnicima: tako psuju, na primjer,
No og i, Tu i, Juž i Sla e i, Al a i i još eki. D ugdje se, ez tak og po oć og
glagola, ogo i, s e i ili s od i i o aju spolo a do ode u ezu sa ži oti ja a kao
što su pas ili p asa oso ito p asi a , ja a , aga a ili kuja: taka je o ičaj
proši e u Italiji, Špa jolskoj, u Katalo iji, P o a si i još eki katolički
i iliza ija a te poz aje eći oj i ači a. I u jed oj i u d ugoj katego iji ističu se
p ok eati i o ga i i jiho e fu k ije te sta o iti p idje i, skatološki, kop olalič i
ili pak sak a e tal i. Juž jački za os u osi, kako u lakše pučke ešti e tako i u
lasfe ije dostoj e pakla, a ji ili eći dio tijela, po ekad ijelo, pokazujući ga ili
udeći. Lati ski digitus i pudi us ili g čki katap go p edsta ljaju u to pogledu
neku vrstu de i uti a. U je e je ili, olje eći, osjećaj daje edite a ski s od
providniji i otvoreniji nego onaj u drugim podnebljima (stari su zvjezdoznanci
taka sta pod žali, a i eki su u geog afi ili sklo i p ido ijeli su, ožda, da
iz az pso ača posta e još iz a iji i epos ed iji. S eto pis o i sta i zako i i
p ed iđali su st oge kaz e za g ijehe i p ijestupe te ste. Po ož i su Žido i de ali
sa se e dijelo e odjeće u p isut osti o ih koji hule a Boga.
 Arapske nam psovke nisu poznate, ali pretpostavljamo da ih ima i da nisu
laže od aših. A api, či i se, k iju pso ke od k šća a, kao i že e, ali ih e
uspije aju u ijek sak iti. Za ije e pasjih ući a, kad pusu topli jet o i koji
po ućuju duh i is pljuju tijelo, kad sa o o e e z a što i sa sobom, neke
iječi postaju teške, žestoke, eod je e e: o i koji ih izuste kas ije se kaju. Za
pso ače ispaštaju i iskupljuju jiho e g ijehe eliki uče i i, pusti ja i, de iši,
kojih je, po ožjoj od ed i, a Medite a u ilo iše ego igdje.
Mjere i utezi isu isti a s i o ala a, a edite a ski se ožda iše
razlikuju nego na drugim. Od razdoblja do razdoblja mijenjale su se ili
p ilagođa ale, p e a p ilika a ili pogod osti a. Nadlež ost ad ji a dijelile su
vjera i trgovina, zakon i znanost. Statuti mediteranskih gradova propisivali su
o as e je e ja i aga ja kao i kaz e za o e koji ih se isu p id ža ali. Mje e i
utezi u iz a oj su ezi s po etko i ap etko , s lašću i d ža o . To su sh atili
aju iji lada i, o i čiji su p ofili ajduže ostali na odmjerenim kovanicama,
bakrenim, srebrnim ili zlatnim. Numizmatika je povezana s mjerama. Kovani je
o a io a ji ili eći uteg. Uz eči u da ije s e u o u sko ao je si o aš iji
puk Mediterana, sebi za utjehu.
Izmjene mjera i utega ostavljale su tragove u povijesti, koji su i danas
idlji i. Bi lijske je e apustili su eć sta i k šća i. Ri ije p ih atio oge od
o ih iz G čke, koja u je ila uzo o . Ve e ija je ko istila i g čke, i i ske, i
lastite. Tu i su s e je ili s oji a ši o . A api su u eli d ukčije je e od o ih
koje su poz a ali af ički a odi u jiho u zaleđu. U Špa jolskoj je ladalo
t adi io al o i alst o, ako što je Re o uista potis ula A ape i izg ala Žido e
jed ako kao i p ije toga: po ekad su se iše azliko ale mjere Majorke i Minorke
nego one koje su bile na snazi u Napulju ili Palermu, Marseilleu ili Avignonu.
Sla e i su u doti aju s edite a ski o ičaji a apustili s oje poga ske je e
zad ža ajući utege. U Italiji je teško ilo aći d a sa ostal a g ada s jednakim
ači o je e ja, čak i u istoj pok aji i. Ne t e a se čuditi što otoča i poput
B ita a a eće lako p ih atiti edite a ske siste e: eta i kilo eta , g a i
kilogram i si.) O e e i a u koji a su a t go i a i t ž i a a postojala jesta
za provje u je a i utega, s ažda i a, ka ta i a, tezulja a, izdu lje ji a u
ka e u za odgo a ajuće zap e i e ulja, soli ili žita, go o i se kao o epo at oj
p ošlosti. O k aje i a gdje se još poštuju pučka je e ja, a a a i p i liž a, kao
što je ijeh i a ili ulja, to a d a, šaka soli, oka aš a, ze a pap a, sk upul
pošte ja i to e slič o, p iča se kao o s et i oto i a. Ta o gdje su utezi a je
ili iše slič i, i up a e su zajed ičke. Veze go o a i je a utega e ogu se
objasniti odnosima kopna i mora.
Na edite a ski t ž i a a, apose po i a i a a, je ilo se i agalo a
 az e ači e. P osto koji i je a ije je ože se uspo editi s o i što ga
zauzi aju gla e usta o e: ijeć i e ili t đa e, h a o i ili g o lja. Politika i
t go i a suoča aju se a g adsko t gu: ud užuju se ili suko lja aju. Tako je ilo
a g čkoj ago i i i sko fo u u. Malo je lada a uspjelo oslo oditi t g od
t go i e, p e jestiti politički skup s t ž i e. U sta o Egiptu, že a je išla a
t ž i u u p at ji uža. Ate ja i su s at ali daje to uški posao. Mud a i su
savjetovali mladima da ne idu tamo gdje zalaze bludnice. U Rimu su (prije
dekadencije) samo robinje slobodno odlazile na takva mjesta. U islamskim su
ze lja a sup uge i dje ojke a ji a pok i ale li e iše ego d ugdje.
Ra op a ost spolo a a t ž i i teško je postig uta a Medite a u.
Opise sta ih t ž i a duguje o k o iča i a: o i ilježe kaka je io jiho
položaj u g adu i kako su ile g ađe e. Na pose i tezga a, po Le a tu,
prodavali su se aromati: mirha i kinamom, tamjan, ladanum i kasija. Ta su mjesta
ši ila oko se e jak i postoja i is: ogi su je o ali da ikad eće p estati
i isati. Po egdje uz o e či i se kao da još u ijek isu i p estala. A o ati su
ko ište i u zači i a, ž t e i o edi a, tjeles oj lju a i. Zah aljujući ožda
aj iše ji a, t ž i e su p o ale p ije a Istoku ego a Zapadu.
Baza je po ijeklo iz Pe zije, ča šija je takođe pe zijska ije*. Suk a
dolazi iz se itskih dijalekata. A api su ga p oši ili u ze lje koje su zauzeli.
Špa jol i i Po tugal i su ga us ojili i p e ijeli p eko o ea a. Puto i t ž i a
podudaraju se s putovima vjere. Tamo gdje se razilaze, nastajali su sukobi. Na
t ž i a a Medite a a p odaja je katkad a je až a od t go i e, sa a t go i a
od strasti da se trguje: zato se na njima toliko govori, na dijalektima primorja i
zaleđa.
S t ž i a a se o ič o po ezuju sola e. G ad, luka ili otok o ali su i ati
lastitu sola u da i ili eza is i: u t go a ju s u ut aš jošću sol se ajlakše
ije jala za žito ili eso, s ata i a ili stoča i a. Zalihu soli d žali su put i i u
p eg atku to e, o itelji u eći, opći e u sp e ištu. Za duge plo id e aljalo je
osoliti a i i e da se zaštite od k a a.
Mud a i su s jeto ali da se ijela sol ču a za e da e: sol je postala
z a e o ud osti. Zako oda i su i uli o jezi oj čistoći i aspodjeli. Vje e
su t ažile da se štuje i da se jo e lagosilje. Medi i a ju je p opisi ala u lijeku.
P ijatelju se udila s k uho , duš a i u sasipala u oči. Pjes i i su pje ali o s etoj
i oža skoj soli. Po ekad su, u pose i adah ući a, ijelo o e azi ali
jezi i i e o : lađa plo i solju, Medite a o .
Sola e sliče jed e d ugi a a s i st a a a ašega o a: a Pa osu,
Pagu, Sali i az a oj tako, u Lipa sko otočju, po s ojoj solani), na mnogim
d ugi oto i a, Malti a p i je itezo i Malteškoga eda dugo su d žali
monopol nad solju), na Ibizi koja je zvana otokom soli, u arhipelagu Kerkennaha,
u zalje i a Ali a tea i Ta ago e, Iz i a, S ete Eufe ije, Sale a pučka
etimologija povezuje i to ime sa solju), u Libiji i Siriji, na bugarskoj i albanskoj
st a i Balka a, u Ba u i Ul i ju, a poluoto i a kao što su Ist a Sečo je i Pi a u
Slo e sko p i o ju ili Pelješa uza zidi e sta oga Sto a. V ijedi zastati p ed
prizorom koji p užaju sola e. Njiho a je g ad ja a haič a i jed osta a: p osto
a o ali gdje o e lako ulazi i gdje ostaje i o, og ađe asipi a i a a a,
isp esije a od odi a i do odi a koji zajed o t o e polje, o ič e alatke kao što
su grablje bez zubaca, vjedro, pka, ispola , lopata, e ada, eća, ka iola, d e e
sa dale. E e gija dolazi od su a, u adu po aže jeta , si o i a je sa o o e.
Sola e uspo eđuju i s o a i a i s ata i a. O i su i jed o i d ugo. Gledaju
kakvo je vrijeme i koji je vjetar na moru. Rade od jed e žet e do d uge. Sa i
go o e o žet a a ili e a a kao da su pos ijedi žito ili loza: i u to e se ožda
očituje eza soli s k uho ili i o . Z aju iz iskust a kad t e a početi i stati,
koliko u od o a ostati a su u da e po ese p e iše lage, kako će ga zaklo iti
i kamo pohraniti.
Sola i o ič o šute dok ade: alo z a o o jiho u go o u.
Posao i je izlože epogoda a. St adaju i stopala, dla o i, po ekad
oči. T aže zaštitu: pok o itelj i je s eti Ba tol, za lagda su iza ali da njegova
ođe ja, . kolo oza, poslije Velike Gospe.
Ulja ski su alati, kao i sola ski, sk o i i o ič i: tijesak koji se azi a az i
i e i a p eša, t okuo, t okul, tu a j, uljača , asli ski li i li ski ka e u
je u, jedila gušća i jeđa, a ji i eći lije i, sudo i u koje se ulje, kao i i o,
iše puta p etače, ze lja i, d e i ili stakle i, osta e za te sudo e, koje o aju
iti s ježe i zaklo je e. I a još k aje a u koji a aga i osli, to a i ok eću
ž a j u li u: ogli s o ih do eda o vidjeti u Maroku i Tunisu, na obalama
Male Azije i u dijelo i a E ope, apose a oto i a koji su je i p ošlosti kao
K eta i Rodos, Sa di ija, De a, Al o a , La pedusa u Pelagijsko otočju, Sipa u
Elafitsko . Masli a se elje poput žita: ulje i aš o, mrs i kruh na Mediteranu
su jedno.
Proizvodnja ulja nije samo zanat: ona je i predanje. Maslina nije samo plod:
o a je i s eti ja. M oge su k jige go o ile o to e što je z ačila g a či a u klju u
golubice koja je navijestila kraj potopa ili molitva koja je izmoljena u
Gethsemanskom masliniku, stablo maslinovo u Eleuzinskoj dolini ili na vrhu
Si ajske go e. Vje e su u ele ulje u o ede, u posljed ju po ast a k aju ži ota i
adu u ječ i ži ot. O o je sjalo u s jetlu e o e i u aleksa d ijsko s jetio iku.
Nji e se liječilo tijelo i uljepša alo li e, t ljale iši e atleta i gladila ed a hete a.
P e ozilo se s jed e o ale a d ugu u a fo a a, ža a a i a ili a, u ali
 a ka a i eliki galija a. S o ale se p e osilo u zaleđe a s e ači e: u ijehu
ili osuše oj tik i.
M ogo je ige pot e o da se saču a plod asli e. Močio se, kao i
s ok a, u o u da osta e zd a i e ist u e. Veliko je u ijeće, kao i u i a st u,
od ojiti talog od čistoga ulja, saču ati čistoću od pat o i e. Sa a jedila isu
dovoljna za taka poth at. Želja da se do ije p očišće a t a g a iči s poth ato
alke iča a, koji su se a o i o ala a poja ili. Ulje se do i a i od la a, i i a i
aja a, od i te i pal e, ti ija a i a đelike, od az ih ži oti ja, i a i plodo a,
ali je ono od masli e ilo i ostalo aj až ije. Gledajući gdje aste asli o o sta lo
pitamo se otkud u suhoj i posnoj zemlji takav gust i mastan sok: dolazi li samo iz
ze lje, e t o i li ga ožda i o e. Teško je po je o ati o i a koji t de da je
maslina u davna vremena odnekud prenijeta na Mediteran, kao i smokva i loza,
da nije ovdje oduvijek.
M ogo je još edite a skih za ata koji se pa te, p e da iščeza aju:
ka e otesa i i klesa i, ez kojih e i ilo elikih g ad ji, g aditelji kula, t đa a i
zidina koje su bra ile sa ostal ost, ak edukta koji su apajali žed e, ploča i,
ap a i, e e ta i. O i og ada st u i o i a koji se i o a e pisalo se često,
po ekad azd aga o. Zaslužuju spo e a i o i koji p ip e aju od u gali u ili
su po o ast o u eo ič i ak e i posuda a, kao i jiho a sklo išta,
p ek ita ploča a u i og adu ili a polju, alik a olta e. P etposta lja se da je
p i t s posađe a otoku K eti i da se ta o ajp ije čula eku e ska iječ oi os.
To ije oguće dokazati: loza je sta ija od po ijesti Mediterana.
Ne želi izosta iti i ač a e, koji uči iše tolike usluge o eplo i a u
sa oći, kuš ji ili pogi elji p a lje je a ila ili ač e ože se uspo editi s
gradnjom barke ili broda). Mnoge radinosti more dijeli s kopnom, primorje sa
zaleđe , tako da ih ije oguće od ajati: g ad ju esta i luka a p i je , tka je
suk a i jeda a, plete je p uća i eža, iz adu akita od stakla i ko alja ili u esa
koji sliče plodo i a kop a i o a.
M ogo je azloga da se zad ži o u adio i a a oda a, kalafata, uža a,
eža a ili spuž a a, da se podsjeti o a poslo e i da e, o ede i o ičaje ez
kojih ije oguće upoz ati Medite a : o o što je io ili što jest.
Na edite a ske su o ale silazili a odi s ko ti e ta, iz zaleđa koje je
more bilo strano. Stjecali su pomorsko iskustvo, preuzimali ga od onih koje su
zatekli, p eda ali o i a koji su ih aslijedili. S atko je od ekoga učio ili pak se e
s at ao učitelje d ugih: taka se od os dugo zad žao. Za ati koji su po eza i s
morem i pomorstvom (napose oni koji se tiču odog ad je , alati koji a su se
služili ajsto i od tih za ata, sličili su jed i d ugi a a s i edite a ski
obalama. Nazive i oblike brodova, njihova porijekla i sposobnosti opisale su velike
knjige, stare i nove, s kojima se ne kanimo niti može o je iti. Po ijest je
upa tila a je odog aditelja ego g aditelja. Ostala su, eđuti , z a e ja
koja su sama po sebi povijest: od prvih monoksila, birema i trirema, nava i galija
raznih vrsta, na vesla i na jedra, do brodova na paru i motore od kojih poči je
o a po ijest; to su a ke od aka ije ili siko o e, od papi usa takođe papi us je,
je ojat o, jed a od p ih eza iz eđu plo id e i pis a , ači i a koje se sa ijao
t di li a o ski eda , tesao h ast, čes i a ili ijest za kolu u, a iš iz hladnijih
k aje a, uk a, o o i a ili u a za adi e i ko u, če p es za ja ole i kata ke,
jasen ili javor za vesla. Uzorci koje nalazimo u pomorskim muzejima, u
ajsk o iji a kao i u aj eći a, podsjećaju a to kako su se oda i ala sta la i
od eđi alo ije e kad ih je aj olje posjeći "iz eđu d iju Gospi", go o ilo se u
Dalmaciji, one od Karmele i Vele Gospe u ljeto, ili pak "usrid zime", kad je u stablu
aj a je soka , koliko se dugo o ao očiti t upa u o u, "kišati" ga i po koju
godinu, potom sušiti a su u, p e azi ati ulje ili pet olje , apoko asjeći u
grede i istesati u daske, "paliti" daske da postanu savitljive i da se napnu poput
luka. Među kalafati a ili šupe ači a kako su se još z ali odog aditelji ilo je
mnogo struka i zvanja: ešt i od k up e i sit e tesa ije, poduzet i i i adzi atelji,
šegatu i i pla ja i, li a i, ko ači koji su često dolazili iz u ut aš josti iz k aje a
gdje je ilo iše ko i e i ećeg iskust a u jezi oj o adi , tkači jeda a i e ada,
uža i, pitu i, pegulari.
Čak i a a ji šk e i a, kak e s o još do eda o ogli idjeti po
G čkoj, a jugu Italije, u az i jesti a od A ti esa do Alge i asa i Cadiza, od
Ma oka do Bej uta, ilo je a desetke alata koji a se iše ne zna ni imena. Revni
su jezikoslo i za ilježili u Dal a iji ogo azi a, od kojih eke p e osi e
is o li ih ožda spasili od za o a a: šega, šegu , ša a a , pla ja s du lji i
plići ezo , goj a, e atu , t apa , li e, aspe i aškete, ška peli ili lita, aše,
ašete i ašu i, lati, a e i a ole, ka ti i, ka aleti, tajafe i, ok e az ih
eliči a, uže i ši e tesle, špi jeli, skošu i, šk a i za je e je i li ele za
poravnavanje, mnogobrojna pomagala kojima su kalafatali kimente, zalijevali ih
vreli kat a o ili pakli o koja se još z ala pakal ili pegula .
Po kat a u i jego u o ju ajlakše je ilo usta o iti gdje se alazi šk e i
kaka je. Kat a se p a io od sta e jele ili o a, posječe ih kad su eć is plje i te
iz jih iše e u i, p i za ezu, te pe ti ska tekući a. Njiho o se t uplo dugo
iskuhavalo ili peklo da bi na kraju ostalo malo guste i tamne tvari. I taj je ostatak
kas ije p očišća a da se iz jega odst a i t u je. Ne ože se za isliti g ad ja
o ič e a ke ez kat a a isli stal o a ilj i kat a , o aj i e al i služi
g aditelji a puto a . Kat a sp eča a da d e e daske po ući i i lazi e uza u
poput i a, zat a a šuplji e i zausta lja t ulež. Nji e se p es lači užad, a očito
o a ajde lja, i ažu ač e. Dodaje u se po ekad loj ili osak, da se u laži.
Lako se st d e, pa ga alja astapati. O ekša se a at i te se zajed o sa
s otulj i a stupe udije a eđu oplate i e a t upa poput lijeka. Daje jak i
vonjav plamen kad se topi, ostavlja suh i lagan ugljen kad sagori. Katranom su na
eki o i a liječili kožu i kosto olju, a og e i sta o ite olesti što su ih
mornari dobivali po mediteranskim lukama.
I ko oplja zahtije a o adu. I o a se, kao i d e a g ada, oči ili podg ij
ava kako bi joj se stabljika oslobodila smole i sa, ijedi se i suši a su u kao
sol, zati je t e a t ti i tući kao spuž u, češljati da joj se lati očiste i uglade kako
i se, apoko , splela u plete i e za užad ili utkala u jed a. O o što se od je e
da aščešljati u p a e o e i lati, ostaje kao g u a i ezo lič a stupa. Ko oplja
se o ič o ispi ala u slatkoj odi, da e zat uje i u: u jezi oj sta lji i i a ulja i
opojnih tvari, poznatih od davnina (historik staroga vijeka vidio je kraj Euksinskog
o a Skite opije e ko opljo . P i ijeće o je kako se mornari ponekad
p isla jaju uz užad i dugo ih i išu, eklo i se da je s ču, aštajući je ojat o o
po atku. U Pije o tu je asla aj olja ko oplja a Ape i u, koja se aj iše
t ažila a sje e oj edite a skoj st a i. O a egipatska, alik a t sku, bila je
ije je a a juž i o ala a.
Na Jad a u je poz ata ista ska. Ko oplja i ače aste i u hlad iji
k aje i a, ali je ta o d ukčija. Za je ji ale su je iti aga e ili aloja, ali je isu
istisnule: nisu dopustili mediteranski mornari.
Ako se ijed o po agalo ože s at ati si olič i , to su eže. O li i
eža e o ise sa o o sk o osti ili p etje a osti aših želja, ego i o i i koja
se u jih lo i, o odu ili a i s kojih se a aju i a koje se iz lače, o lo u da ju ili
oću, a ot o e o o u ili uza žalo, a du i i ili u plićaku, po d u ili a
po ši i: s e to od eđuje i stu pleti a, i teg eže tz . ahu ili apu , i de lji u
go jih i do jih ko opa z a ih li e , i eliči u plo aka od pluta koji se zajed o
zo u plut ja , i teži u olo a a do je k aju olo ju , i opseg eće seke po
sredini, i raspon krila na stranama, i sve ostalo.
Sp a e s po oću kojih su se eže plele ile su iste a s i o ala a: igla
od jaka drveta (jasenova, recimo), u novije doba od bakra ili drugog metala,
so jelo takođe d e o ili etal o z a o odul, uzel ili kalup , koji se
od eđuje je a s akog oka, pe o ez ili ška e koji a se p esije aju iti. T e alo je
mnogo spretnosti u premetanju niti oko prsta - p st je često za je ji ao so jelo -
kako bi se a k aju s akog oka ači ila petlja u koju će se zapetljati i a. Zato je
toliko azi a za eže, po ekad i za jed u jedi u, u isto po tu i o u.
Razlikuje o eže što se dižu a p o u itlo od o ih što se iz lače a
ruke (od kojih stradaju dlanovi, ra e a, k iža . I jed e i d uge aljalo je
p ip e iti, sušiti, k pati. O e su se ta gale i astile u tekući i s lišće i ko o od
s če, ta a isa ili o a, s o o i igli a a ili a u a a. Kad ih s uz uđe je
diže o sa d a, e isli o a gole i posao oko jihova ispiranja nakon lova (da
se s jih odst a e k ljušti, ulj, lasulje ili pak a jiho o suše je po ste ali a,
ha polaga je u sa duke kako isi, dok se e a e, e i izg izli oka. Tko z a zašto
se o ič o za o a ljaju eže azapete a sa o odu ispod jarbola, oko
koše a i kos ika , kojih je s ha da spaša aju o a e od pada, za ije e
nevremena, kad se uspinju po katarkama kako bi doveli u red jedra i njihove
k ize, usp kos jet u i togla i i. U eža a je ostao dio po ijesti Medite a a.
Lov se ežo dopu juje lo o a udi u ili uz po oć pala ga a
pa a gala , ostiju, ša i d ugog p i o a. T e a aći i odgo a ajuću ešku ješku,
a a , eku, pastelu, a ali u ili si. . Iz o eške pose o je u ijeće: alja ga
uskladiti s vrstama pohlepe ili prožd lji osti, i sa ih i a i o ih koji ih lo e.
To je u ijeće do ede o do sa še st a a eki sta i o ala a. S e
obale Mediterana nisu jednako stare.
Plete je ko opa e ože se od ojiti od ezi a ja uzlo a. I ta je ješti a
poz ata od da i a: až o je da se s aki uzao g op ili č o ože od iješiti o ako
kao što je s eza ili ekako d ukčije. Postoji ogo p aktič ih uputa u ezi s ti i
oskud o teo ijsko z a je o to e. Na eki su oli a že e po o a a i i a a
ezi ale uzlo e tako da ih iše itko nije mogao razvezati, ni na moru ni na kraju
o to e su isp iča e p iče, a s i edite a ski jezi i a . Pouč i su i azi i
pojedi ih uzlo a: i a ski, o a ski, o aški, o aj a uški i o aj a že ski
ači , s eki ili t di oko , s fio e ti ski i holandskim vezom (svaka obala
ima i pokoju vlastitu podvrstu); po obliku vezanja razlikuju se osmica, pletenica,
kita, štip, z i , tu a , k u a i d . Do o je podsjetiti i a to da se č o o i a a
užetu je ila zi a oda i da se po ji a i da as azi a ta je a. Či i se da je
ajjed osta iji i ajodluč iji od s ih takoz a i t i uzao ili č o . P e a pučkoj
eti ologiji jeda je g op, a istoč oj jad a skoj o ali, p oz a g o o : " ezati
uzao a g o ". Na Ko zi i, u g adu Cal iju, uputili su e a uža a koji se posvetio
uzlo i a i o ji a z ao iše od ikoga d ugog: kako se koji eže, če u služi,
odakle je. Od jega sa aučio s e što z a o to e: dio sa toga i o dje p e io.
Mjesni podrugljivci, kakvih ima na svim obalama Mediterana, nadjenuli su mu
nadimak Tu iddu, z og kojeg je t pio i koji ga je a odio da se još iše p eda
svome djelu.
Za sta il ost oda ja čili su alasta i, koji su dolazili a k aju posla:
jesto alasta sa u e ili so je, kako se još zo e za ije e plo id e, p ilike u
kojima ga se ože po ećati ili po ak uti, kad se o a s a jiti ili pos e od a iti,
iskust a su koja se ajteže stje alo. Pose u ulogu ig ali su iz ađi ači pule a, koji
su stizali tko zna otkud i radili samo taj posao: figure na pramcu ili krmi (nemani,
zmajeve, s e e, si e e, elikaše ili jiho e g o e , koje egdje zo u i
maskaronima ili bestionima, koje su na otoku Hvaru nazivali "zviri". Spominjem ih
kao amajliju: za velika nevremena mornari su ih prekrivali jedrom ili ceradom da
ih zaštite od alo a i jet a. Gusari ih nisu otkrivali ni svojim progoniteljima niti
ž t a a. Tu se odog ad ja p epleće s p iča a o odo i a, što je teško
iz jeći. Na otoku B aču, u jestu Šk ipu, ču a se pule a s polake "Buo
Viandante", koja je potonula pod zagonetnim okolnostima (sve ostalo propalo je
osi te pule e . T ogi ska galija "La Do a" s ljepoti o a p a u p ošla je, u
i i kod Lepa ta, iz eđu tu skog odo lja, sa laž j a aj ući p eži jele: estala je
nedavno iz muzeja u Trogiru, neki govore da je oteta, a ne ukradena. Takvih je
p iča ilo ogo a Medite a u: iščeza aju kao jezi i a koji a su se p ičale, kao
i pomorski nazivi. Podsjetimo se kako sve brodovi isplovljuju iz luka ili uplovljuju u
jih, kako se zo u, tko ih isp aća ili dočekuje, što z ače kad se po ole na vidiku a
što kad se izgu e s o zo a. Po ijest iščeki a ja i isp aćaja a Medite a u p ipala
je lite atu i i o a ju je je ojat o zaslužila.
K sta e je odo započi je iše puta i iše se puta p i odi k aju, ikad
posve (pogotovu kad se nastavlja u odsko d e iku ili k jizi . K eće o
ajp ije u a ji a ka a, uz o alu, pod adzo o o ih koji iše z aju o o u,
koje sluša o ili opo aša o. O da se ide dalje, a esla, jed a ili tko z a kako, pa
još dalje, po ekad uz izik, a ji ili eći. I, apoko , o ič o a ečiji ago o ,
uputi o se a p a u plo id u, odo koji se slučaj o zatekao u lu i ili o i koji
s o dugo čekali, s op e o koja a je p ipala ili koju s o sa i p ikupili. I
aj eći su po o i tako jed oga da a zaplo ili Medite a o .
Pliva je je pot e a i u ijeće. Nači i pli a ja slič i su a az i o i a, ali
e u s e u. Zajed ički su ožda pok eti koji se e uče, uka a, oga a ili
tijelo , ispod po ši e o a iše ego iz ad je. Različiti su o i koje o a o
aučiti, po alo i a ili u st uja a, u du i i ili a puči i. Položaj tijela ije ja se
od jed e p igode do d uge: ekad a li e dotiče o e, ekad za a ja u j ili se
izdiže iz ad jega: što se iše izdiže, to tijelo iše to e. Po to e kako pli a o
ože se usta o iti odakle s o: s koje o ale, s otoka ili s ušća ijeke.
Naj olji pli ači isu u ijek ođe i uz o e: o i koji su dugo ili udalje i od
jega iše ga žele. Otoča i o ič o pli aju d ukčije. Riječa i su po os i a s oje
ijeke i kad pli aju o e . Razlikuju se, aj iše, o i koji pli aju sa o iz užde od
o ih koji pli aju zato što to žele s e azloge z og kojih žele ije oguće a esti .
O uži i a pli a ja ogo se pisalo i još iše go o ilo: o tijelu i o u, sjedi je ju
jednoga s drugim, o zamasima ruku i "zagrljajima mora", o tome kako iluzija da
nam ono pripada postaje stvarnom, o pozama i stilovima. Svi Mediteranci ne vole
jed ako pli a je: sta iji su se ijetko očili u o u, pogoto u to isu dopuštali
že a a.
Ro je je iziskuje eći apo od pli a ja. Potiče ga du lja st ast. Og a iče e
su oguć osti o ila a: eiz je e su du i e o a. Iz eđu pli a ja i esla ja
takođe je ogo zajed ičkog: uke i oge ile su p a esla, s a esla sliče
dla o i a ili stopali a. Vesla je a galiji ila je ajteža osuda a o u:
ravnoduš ost o a po eća ala je očaj. Galeoti su za idjeli čak i odolo i a.
Medite a jed ako ag ađuje ili kaž ja a o e koji pli aju, o e, eslaju, koji ga
vole ili ga se boje.
Neki od o eda ili o ičaja p ed iđali su se dok je od još io a a ozu
šk e a: i za jih se p ip e ala op e a. Sah a a u o u azličita je od pokopa u
ze lju. Dok su plo id e ile duge a zaštite od k a a k atkot aj e, tijelo se
spuštalo ili a alo s palu e u ije o u jed e o plat o i o ota o ko opo : u
jed e i e p oši ao se pokojniku kroz nos, a uz noge mu se stavljao uteg (kamen
koji se alazio u sa u i, željez i teg koji se z ao gaja d a, po ekad i topo ska
kugla , da poto e usp a o, kao što dolikuje o a u. Nekoliko kapi ulja
p olije alo i se si olič o za ji . Ako je u lizi i io otok a posada odlučila da
se a je u pokopa, po ze aljsko o ičaju, a g o se za adalo eslo, uz k iž.
Sa či o a ez o se upisi ao u odski d e ik: taj je podatak z ačaja za o e
koji pišu. Mogli ste do eda o s esti po o e po luka a Mediterana koji su
pa tili tak e o ede: to je až o za o e koji p ipo ijedaju.
Ri a, luka, ol i palu a, g adski t g i t ž i a, šk e i peška ija, p osto k aj
fontane ili svjetionika, uz crkvu ili samostan, groblje i samo more postaju tako od
vremena do vreme a ot o e i pozo i a a. Na ji a se ig aju azličite uloge,
ez ačaj e i sud o os e, še se o edi, s akod e i i ječ i. Tak i su
p izo i a i događaji a ispu je a stoljeća: p ošlost i sadaš jost Medite a a,
povijest mediteranskoga teatra.
Vađe je spuž e iz o a jeda je od ajspektakula ijih za ata. Spuž e su
s asle s o ski d o , za stije e i asli je a d u, iše ego ijed o d ugo iće.
Ako is o i tu t ažili pa a olu, e i je ilo teško aći. Be u se kao plodo i ili lo e
kao riba: dugo je bilo zago et o i p i odoslo i a i sa i spuž a i a jesu li
iljke ili ži oti je. Ne gi aju se, ego p opuštaju k oza se o e koje se gi a,
p očišćujući ga. Raspolažu, ože se eći, ijeli oe i s i e e o
potrebnim za njihov posao. Poznate su od davnina. Na najstarijim freskama koje
su otk i e e a K eti, koje su alik a kulise, azi u se o isi spuža a. U higije i,
edi i i pojedi e ste sad že joda u kostu u , u lo a iji i školst u ile su od
ko isti. B išu z ako e: o ji a se go o i kao o po agalu zaborava. Na
Medite a u su ožda aj iše a lje e, p e da su a d ugi o i a eće.
 Sezo a spuž a e ja a otoku Mu te u kaže se spuga e ja p ilič o je
k atka, a ijek spuž a a spuga a og a iče .
Alati koji a se služe isu se ije jali stoljeći a: o ila se spuštao, uz
po oć ka e a s eza a o uže, do sa oga d a, a adao g ozdo e a osti ili suli u
kao da opo aša at ika, g a io ih šaka a i stiskao poput ača, t pao u eću
koja je takođe isjela o užetu taj dio posla izgleda ajteat al iji, p e da je vrlo
opasa . Ulo se zati g ječio u eći, ijedio se, latio pali a a i p atljača a
kao da se ši žito. Plod se po ekad stiskao i u p eši, poput asli e ili g ožđa.
Spuž a se zati ispi ala o sko odo i izlagala su u, kao s ok a.
Što je iše bila na suncu i upijala ga u se, postajala je svjetlija i dobivala na
ije i. Spuž a i su ili a je ije je i od ko alja a, p e da i posao ije lakši.
Jed i d ugi a isu, eđuti , za idjeli. I e koje je spuž a do ila a jed oj o ali
o ič o ije gu ila a d ugoj. Nazi i kao što su tu ski č ili tu ska kupa ,
le a ti ska uža, tu iška ili a a ska z ijezda e odaju eđuso og zazo a ili
po uge. U za atu je ilo, očito, d ugih, težih iga. Paž ju jezikoslo a a zaslužuju
u o o iz i o slučaju st uč i azi i, koji podsjećaju a i e a a tičkih
nevjesta ili rijeka: Geodia, Tethva, Calyx, Cliona, Chondrosia, Axinella, Apelsina i
d . M ogo su čez uli o i koji su da ali tak a i e a. Neki su uspo eđi ali
Medite a s gole o spuž o , koja je upila u se s a z a ja: ožda o to i jest.
Ko alja i egdje kažu e ači ko alja, egdje lo i a jih: i tu je pos ijedi
d oj a o jiho oj p i odi upot e lja ali su sp a u po i e u i že j: tako se z ala
a az i jezi i a, je ojat o je letačkog po ijekla. To je zap a o d e i k iž s
dugi esa a od kudjelje ili azd te eže, koji se a ao iz pod o ske liti e da
za j zap u i da se ot g u od podloge ko adi ko alja, e ih kao što su o i
zla i ski, lju ičastih, po ekad ih. Spuž a i isu i ali tak ih po agala. O a
za ata, liska jeda d ugo , oso ito su se p oši ila kad je, k aje p ošloga
stoljeća i početko ašega, filokse a u ištila loze i oduzela i og ada i a k uh:
pot ažili su spas u o ski du i a a, su o aćali se s atko sa s oji ka e o
do dna, poput samouboji a, da za ade za ži ot. Bilo i su iše ok ut o
uspo eđi ati tak e s e e s teat o . Nije ilo do olj o ko alja i spuža a za s e:
ogi su odlazili s Medite a a u A e ike, Juž u ili Sje e u, gdje je tko dopao.
O aj tko piše o Medite a u ili plo i po jemu ima osobne razloge zbog
kojih to či i. G ad u koje sa se odio pedesetak je kilo eta a od Jad a skog
o a. Zah aljujući s o položaju i ije i koja k oza j teče pop i io je
edite a ska o ilježja. Sa o alo dalje, idući iječ o doli o p e a sje e u,
ta se o ilježja gu e: p e lada a ko ti e t. Za i ale su e apose edite a ske
ijeke i g a i e, po eza ost jed ih s d ugi a. Nisa uspije ao o jas iti zašto je
egdje pojas uz o e tako uzak i k atkot aja ili pak z og čega a alu az aku
od obale dolazi do tolikih mijena: iza prve gore prekida se veza s morem, zemlja
postaje zago o koja je o ič o sla ije p istupač a ili eople e je a, ljudi i aju
azličite o ičaje, pje aju d uge pjes e a p i je alka ske ga ge , d ukčije se
atječu a aju ka e a s a e a ili ig aju a šije-šete , u oči a p a ih p i o a a
i aju a je ili iše tuđi: zo u ih po egdje Vlaji ili Vlasi. Na d ugo jestu,
u atoč go ski la i a i d ugi p ep eka a, poja i se opet edite a ski
ele e t, ije jajući i ze lju, i o ičaje, i same ljude. One koje je more na neki
ači odgu ulo od se e izgleda da često uči pita je pod ijetla. I ka e
je ojat o ig a eku ulogu u s e u to e: u o i je p edjeli a iše stije a ili pak
pusti jskog pijeska, a d ugoj, juž oj o ali ego ze lje. S ijet krasa svijet je za
se e: p e iše izlože su u da i io o iča , p e alo zaštiće da e i io a ji .
On se otkriva tek uz obalu: postaje amblem Mediterana, kontekst mita, proscenij
a tičke t agedije.
Medite a ske ijeke utječu a az e ači e u o e: jed e ulaze s eča o,
kao da su zado olj e što su o a ile posao, d uge izgledaju zateče e, u i u a je
ili iše eod eđe o i ezo lič o; eke su od jih go de ili odluč e, eke ojažlji e
ili ezig i a e; o e kao da e žele po iješati s oje ode s ostalim vodama, one
pak kao da hoće sudjelo ati u o ski poslo i a ili sklopiti eki sa ez. Mo e ih
e p i a s uda jed ako, a i o ala e dopušta s akoj od jih da se a isti ači
od nje odvoji. Pojedine rijeke dugo traju u moru, nanose mu udarce ili ga
prisiljavaju da im ustupi dio svoga prostora. Ne zaboravljam one koje su se
sunovratile u kras, koje poniru u dubinu zemlje, da bi se kasnije opet pojavile, uza
sa u o alu ili u stude i eli a a o sko d u. Riječ a ušća i aju d ost uku
narav: s jedne strane utječe ijeka u o e, s d uge o e p odi e u kop o. Delte
po egdje p edoča aju p i odu jiho a uzaja og od osa. Pli ači s ijeka je uju
po ekad, kad pli aju u o u, u Medite a u, da aspoz aju iječ u odu koja je u
nj dotekla: da se ona i dalje razlikuje.
Obilazio sam korita i tokove mnogih mediteranskih rijeka, kupao se u
ji a, i isao asli je po o ala a, uspo eđi ao ga u sli o i a go ji i do ji .
Na ušći a su az e ste t ske t stike, ogoza, šaša . Jake ijeke i aju pose u
trsku, koja raste i ta o gdje se iješaju slatke i sla e ode: E o, Ro a, Pad,
Ne et a, Me de es, O o t, Do i apoko Nil gdje je ožda t ska jača ego igdje
d ugdje. Bo o i e i išu isto u lizi i ijeka i dalje od jih. O i dugo ogu iti
bez vode: smola im tada postaje gušća a ko a t đa. Po jiho u i isu p epoz aju
se pojedini krajevi Mediterana: upravo po tome kakvi su borovi u njima izrasli,
kako su aspo eđe i, jesu li k aj sa e ijeke ili uz o alu o a.
S ok a p euzi a i p odužuje edite a sku eđu ta o gdje sustaje
asli a. He ego ačka poslo i a kaže da Jug ije ta o "gdje s ok a e iče i
 aga e e jače". Rogač i aja p ate s ok u iječ i ko ito do p oga
hladnijeg pritoka.
Na a ča i li u iščeza aju po ad ušća, o is o o tlu: o i su iz d ugih k aje a
presađe i u o e. T a e idu dalje, p elaze u da, otpo ije su: o e su tu odu ijek.
Neke se i is e sta ljike izgu e: la a da ili už a i . Olea d i, aga e, pa čak i
žila a akija, estaju jed o za d ugi , p e da su otpo i a jeta . Šipak se d ži
(on odavno o dje aste , ali ešto sje e ije postaje kiseo i di lji: p ei e uje se u
og a j te, još dalje, u a . Kadulja gu i žesti u i ljeko itost te takođe ije ja
i e: postaje go ki peli o ili lago žalfijo . Od ta a isa i i te ostaje sa o
ime, od palme i datulje uspo e a, od kapa e i ko o ača jed a okus, i to pod
az i azi lje : kaže se i kapa , i ko o ač, i ot ika.
Kapula i česa i aju uz o e d ugi sasta i o j, dalje a kop u d ukčije se
zovu: luk, crni i bijeli. Pomidore su na obali crvenije: tko bi rekao da su i one
prenijete s druge obale!
B ist a z a a takođe žutilo ka, žuko i a, kuš ili žuka do k aja je oda a
Jugu, pe s oju žutu oju i oso it i is iz ajsuš ije ze lje i, ožda, sa og
kamena. (Promjene naziva mogu se dovesti u vezu ne samo sa zahtjevima
botanike ili fitologije nego i posebnim razlozima semantike, u dubljem smislu te
iječi. Lo o je a jugu pu i oda ; idući dalje p e a sje e u list u se steže i
nabire: lorber mu je naziv, od istoga je korijena. Lovorov vijenac ostaje
z a e je sla e i ta o gdje iljku poz aju sa o po eto i i. Loza se p ilagođuje
ije jajući položaj i stu ali, či i se, e zad ža ajući s oje i lijske oso i e, osi
ožda uz t i-četi i lagoslo lje e ijeke, koje e u i u s e u Medite an.
Na a koji s o od asli uz iječ u o alu, s aka p a a, juž a ijeka
predstavlja neku vrstu mora. Lako nam je pratiti kako se njome uzvodno probija
mediteranski element: slijedio sam ga Ronom do Lyona (dalje prema Lemanskom
jeze u i Že e i gu io u se t ag i po e e o aćao ; Pado ide do alpskoga
la a, takođe s p ekidi a; A o e z a dokle ide, ožda do ekih ela
toska skog a ječja. Ti o uz od o ili iz od o u i e u po ijest, Nilo se pe je
do asua skih čuda, E o ot a a put A ago u i Na a i: i Guadalquivir je dobrim
dijelom mediteranski iako se ulijeva u Atlantik; i Tajo je donekle takav. Zaustavio
sam se kratko na Jordanu: na nj se odavde gleda biblijski, preko Svetoga pisma,
kao uostalo i a M t o o e u koje utječe. Ne pita o se kako jegove vode
p olaze k oz ajdu lju udoli u s ijeta, pok aj Je iho a, i utažuju žeđi okol ih
a oda: koliko su ostale dostoj e elikog k šte ja, a p agu Medite a a, a
početku jego e o o e.
Za s aku se ze lju ože ači iti hid og afska ka ta. Va da o dopiru
edite a ski daho i do Skoplja i još dalje osjete se i do Oh idskog jeze a , Sočo
sve do Julijskih Alpa, Neretvom struje kroz Mostar (grad u kojem sam se rodio) do
Bos e, Skada ski jeze o i Mo aČo utječu u u ut aš jost C e Go e. M ogo
je tu manjih ijeka koje eop a da o za e a uje o, koje zad ža aju u s oji
rukavcima mediteranske posebnosti: od Bojane do Mirne i Dragonje, preko
Z a je i K ke, Ž o i e i Ceti e s Polji i a i jiho o alo epu liko u
pod ožju Moso a, uzduž s ih ostalih p itoka i jiho ih k eže i a. Reklo i se da
rijeke s talijanske strane Jadrana (osim onih sjevernijih, poput Pada ili Adigea)
istječu iz sa og Ape i skog poluotoka: tak e su p i je i e o e sa z uč i
imenima i malo vode, kao Reno, Lamone, Savio, Pescara, Biferno, Ofa to i još
neke do Tarantskog zaljeva.
One balkanske kao da dolaze iz nutrine kontinenta. Priroda tih veza
iskazuje se a az e ači e, po ekad lo ta a o, u iječ i toko i a, a o o
dijelu srednjega Mediterana.
G čku e p esije aju oso ite ijeke, osi ožda Va da a, kojeg G i zo u
A ios i dijele s da aš jo Makedo ijo : ez jego a ćudlji og dotoka Solu ski
zalje i sa Solu sigu o e i ili o o što jesu. Na istoj su egejskoj st a i, sla iji
od Axiosa, Aliakmon, Peneios, Sperkeios, Kefissos. Bilježi i i e a o ako kako
sa ih čuo. Na jo skoj st a i pa ti Th a is, A akidos, Akhelos, Mo os. Po
ijeka a se takođe azlikuju jed a od d uge jo ska i egejska st a a. S
Pelopo ezo je, izgleda, d ukčije: P os, Pe eios, azličit od o og istoi e og na
sje e u Helade, Eu otas u Lako ijsko zalje u, Alfeios, s e su to zap a o ječi e.
Zago et e su jiho e efe e e p itoke: sa ači a koji eke od jih uspije aju
opstati po ajsuše ljetu, a i s aj a jo količi o ode, odaje ožda eku
dublju vezu s nutrinom zemlje. Zbog toga se, vjerojatno, u stara vremena toliko
go o ilo o podze i iječ i toko i a: Pe iflegeto ijaše sa u at i, Ahe o t
u oli i t p ji, Stiks alik a " ajst aš iju klet u", Kokit poput "k ika i žalopojke".
Plemenite se nadze e ijeke isu lako iješale s lošiji oda a od se e:
Tite asij je, u i ući u pe ejske alo e asta ljao teći po hu, "kao ulje". G čka je
sva bila okrenuta moru. Dobivala je na morskoj strani, gubila na kopnenoj. Kopno
ju je na kraju razorilo: rijeke sa e e ogu spasiti d ža u a Medite a u.
G čke se ijeke s egejske st a e azlikuju od tu skih, a e od o ih koje
sa idio, kao što su Baki , Me de es ili Gediz. O e posljed je pokazuju da
dolaze s d uge o ale, koja i a d ukčije zaleđe. Tu su se ko tinenti odavno
azd ojili, tako da ih ijeke iše e ogu p i ližiti. K oz Bospo i Da da ele teče,
poput gole e st uje, išak oda koje su u C o o e do ijeli Du a i sta e uske
ijeke. Pohodio sa leti i e ušća Do a, D jest a te apose D jep a a koje je
k šte a Kije ska Rusija: jiho e se ode azlikuju od edite a skih, p e da, uza
sa o o e, a je ego što se o ič o isli. U
 Beogradu ili Novom Sadu povjerio mije Ukrajinac iz Odese da ga Dunav na
ti jesti a podsjeća a C o o e i da sa se e s atra Mediterancem: Ex
Po to. Doto i s ko ti e ta e služe sa o od ža a ju odostaja. C o je o e
ipak eod oji o od Medite a a, u atoč tjes a u što ih dijeli i udaljuje.
Ne poz aje do olj o ijeke sje e e Af ike. Spo i je se o ič o Nil, i to
ne samo zbog Mediterana. Zanemaruju se razne vode koje se na vrelu tlu s
uko od ža aju, u eo ič i ko iti a, u pijesku ili pok aj jega, po ekad
jedino u dubini, u velikim zemljanim zaklonima od sunca. Pratio sam neke od njih
koje dolaze do o a: Medže u u Tu isu, koja utječe pok aj Ka tage, Šefik u Alži u,
koji se u go je toku p ekida s e dok e do ije jače p itoke, egdje iz eđu
Medeje i Maška e, Moluju u Ma oku, koja se ulije a u lizi i Melille, edaleko od
ta T iju Rašlji. Te t i s et ije ijeke kao da ispu jaju zajed ičke želje p edjela k oz
koje teku i njihovih stanovnika: zelene su na dubljim rukavcima ili virovima, korita
su im od stijenja i oblutaka, spremne su da odole i pijesku, i pustinji, i suncu
Afrike, najsjajnijem i najokrutnijem na Mediteranu.
Iskust o pijeska ijetko stječu o i koji su p i že i o u.
Ja ga isa stekao. M ogi go o e o slič osti a pusti je i o ske puči e,
di a i alo a, o jiho i zajed ički jet o i a ili usudi a. Neki su a apski
pjesnici posvetili tome svoju darovitost. P elazeći iz pješča ih p osto a u k aje e
gdje je suša laža, asli je se ije ja i o a lja. Ta o gdje pusti ja dolazi do
mora, more gubi dio svoje posebnosti. Na rubovima velikih visoravni, po
obroncima Telia, u Sahari, opet se javlja mediteransko bilje. P epoz aje žižulu ili
čiči ak al-sedra), rutu (al-Jidžel , la a du al-khozama) i vrijes koji je tu svjetliji,
kadulju koju Arapi zovu al-kuvajsa i al-menema, na obali i dalje od nje, brnistru
(al-vezzal) i mirtu (al-rihan) te neke stabljike kojima nisam uspio odgonetnuti ni
stu i i e, iz kojih, kad se p elo e, p o u i liječ, gusta i ljeplji a.
Medite a sko ilje ide du lje a Jug, p eko af ičkih la a a, ego a Sje e ,
u e opsko zaleđe.
Ima jakih izvora, udaljenih od mora, od kojih samo dio p elazi u iječ a
ko ita. Ljudi i e žele da iz o oteče do ijeke, je o a odlazi u o e: htjeli i ga
ijela saču ati za se.
Neki se stari gradovi nazivaju po izvorima: Tlemcen, na primjer, na nekom
sta o ha itsko dijalektu. Važ a su tak a jesta oso ito na suhim putovima:
Saha a z ači si o aš a ze lja. Tu su ode isti sko ogatst o: iz o i ži ota i je e
u ječ i ži ot, spas tijela i p očišće je duha. Cije e se iše ego a sup ot oj,
sjevernoj strani. Ne smijemo zaboraviti da smo mi sjever Mediterana onima koji
otuda gledaju.
Ne ože o do olj o saz ati o ijeka a ako e z a o i jet o e koji pusu
 a s akoj od jih, ako is o upuće i u p ohod i e i ko ido e u koji a o i
razmjenjuju morske i kopnene sastave, ako ne poznajemo stanovnike s obala i
iječ ih ušća. S e dok ih p ate zapasi o a, ijeke p i aju iste kiše kao i o ala.
Kas ije ih dijele sa zaleđe . Teško je pot diti ili po eći u je e je,
asp ost a je o eđu ljudi a iz doli a, da je oguće azliko ati kiše po jiho u
porijeklu: one koje su se netom oslobodile morskih soli od onih koje je sunce
negdje iscrpio iz posne zemlje.
Nitko e poz aje s e a ode koji ži e uz edite a ske o ale, iti o i sa i
se e do olj o z aju. Po ekad is o sigu i i u to što je a od: g ad ili ze lja,
nacija ili drža a, jed o od oje o od d ugoga ili o oje zajed o. O dje se e piše
po ijest koja je apisa a, e t aga za p ošlošću koju su d ugi eć ist ažili: želio
ih p edočiti p isut ost a oda a o u ili jiho e eze s ji , ako se to ože i
smije izdvajati iz prošlosti ili iz po ijesti. Redoslijed je u o ak i p ilika a o isa
o ogi st a i a, oso i ili d ugi : u o o putopisu ili asp a i o e z ači
p e st o ili p ed ost. Neki a odi Medite a a, oso ito a je poz ati, zaslužuju
iše paž je ego što i se o ič o pos ećuje;s e ih e poz aje , o s ako e
ogu go o iti u B e ija u o oliko koliko zaslužuje, a s i o ala a Medite a a
nisam bio.
Na odi s o a koje spo i ju ajsta iji zapisi ili su ep ijatelji žido skog
a oda. O se eć p ije dolaska u Ka aa suko io s Filistej i a, ič i a o u, po
koji a je Palesti a do ila i e. Medite a sko su o e Žido i po ji a p oz ali
Filistejski . O o i se či ilo eliko: az ali su ga Veliki o e . M t o o e,
koje su lakše p ilazili, ilo je p e iše sla o: do ilo je ime Slano ili Gorko more.
Ge eza etsko ili Galilejsko jeze o, koje je ispod o ske po ši e i k oz koje teče
pitka voda Jordana, zvali su Genezaretskim ili Galilejskim morem (kasnije i
Ti e ijadski : ožda zato što i je iše odgo a ala jego a eliči a ili pak što
isu azliko ali jeze o od o a. Na je u su lo ili iše ego a Veliko o u,
Filistejskom. Mesija je proveo izabrani narod kroz more koje se otvorilo: hodali su
po njegovu dnu, nisu plovili po njemu.
Prorok Jona je plivao u ribljoj utrobi, nije brodio: ime mu na hebrejskom
z ači golu , ije gale . Sta i su Žido i ili ata i, eza i za ze lju. P ilike su ih
prisilile da budu nomadi. Bez vlastitih obala nisu mogli izgraditi brodovlje. Na
tuđi odo i a isu ogli postati ko ila i. U izgonu su imali rabine, a ne
kapeta e. Ma je ih je p i lačila z atiželja za o i s ijeto , iše želja da se ate
u onaj iz kojeg su bili izgnani. Pogled im je od davnina bio upravljen prema
providnom mediteranskom nebu: prepoznali su na njemu jedinoga Boga i prvi
p i ili jego e po uke. Nastojali su ostati, kad god su ogli, liže Jugu,
iz jega ali su Sje e . U jiho u pa će ju, i u adi, ze lja u koju su se željeli
 atiti ila je i ostala k aj o a i pusti je, iz eđu Medite a a i M t oga o a.
Ne znamo kakvo su pomorsko iskustvo imali Arapi prije njihova dolaska na
edite a ske o ale. Istoč a o a i zapad a ila su dugo od oje a jed a od
d ugih: g adila su azličite odo e, od d uge g ađe i d ukčijeg o lika. A api isu
nazivali Mediteran, kao Grci ili Rimljani, svojim morem, nego Sirijskim ili
Rumelijskim. Njihovo more bilo je ono uz Arabijski poluotok, koji zovu svojim
otoko Džazi at al-A a , s kojega su pošli: tu ijaše težište a ije, tu je ostalo
s edište je e, tu je oslo a pa će ja. S Medite a skoga o a isu išli a d uga,
jer je ono samo za njih bilo drugo more. Pokazali su da i na njemu mogu biti ravni
d ugi a. Nisu izišli a Atla tski o ea , kao jiho i i e ijski supa i i, ali je i
Arapsko more dio oceana, Indijskoga: iskustvo dvaju oceana nije, či i se, i
oguće steći a da se e is pi s aga a ije ili d ža e, upo ost os ajača ili
o eplo a a. To uspije a, ožda jedi o, a odi a s otoka: o e je oko jih sa
svih strana, ne zna se na kojoj je spas.
Arapi nisu jedan narod: u dugim razdoblji a ili su iše jed i uz d uge ego
što su ili zajed o. Viđe ja o a isu i zajed ička. O i a koji se sele i o i a
koji ostaju u s oji aselji a, pogoto o uz o alu, i gledišta isu ista: sede ta i
i o adi e aju jed ak o zo . A apske su o ale p eši oke da bi njihovi
sta o i i ogli iti jed o. Zaleđe i ije sklo o i pogod o da se a j oslo e i
ji e po og u. Razlike su tu gole e iz eđu p i o ja i u ut aš josti, Sahela i
Saha e, iz eđu ljudi s o a i iz oaza, o ih s Telia i sa dže ela. Suhoća tla i žeđ
pusti je zahtije ali su da se s a s aga uloži u ze lju i ut oši a od ža je: ije je
p eostajalo za o e. Pusti ja se e da os ojiti lakše od o a i e is pljuje a je
od njega.
A api su o adili ajljepše to e, ali jiho e luke isu ile ajuspješ ije.
T okutasto jed o a jiho i lađa a, koje su od jih p euzeli d ugi i p oz ali ga
arapskim, nije bilo dovoljno da se ovlada Mediteranom: da se s njega krene na
druga mora.
O Koptima i njihovoj vezi s morem malo se zna. I njihovi egipatski preci bili
su iše zaokuplje i Nilo i delto ego o e i plo id o : po ijest je za ilježila
alo jiho ih po o skih pod iga. Put i i sta oga ijeka čuli su da u ze lji
faraona more nazivaju iam (to nije bio samo egipatski naziv): koptski su potomci
saču ali tu iječ s e do p ošloga stoljeća, a eki jesti a i do ašega, ali su je
izgovarali s tamnijim samoglasnikom: iom ili eiom. Fonetika sumraka pratila je
njihovu sudbinu. Uz more nije bilo mjesta za njih: nadirali su spomenuti narodi s
mora, zatim drugi, s kop a. Kopti su p i ili o u je u i pokušali joj dati s oje
o ilježje: i je a i je p oglaše a otpad ičko . G adili su ogo olje u jesto
odo a, podizali sa osta e u jesto luka, po ekad u lizi i zalje a, često uz u
pustinje: plovidbu su zamijenili molitvom.
Neki od aj ećih pusti jaka i ajpo iz ijih o aha Medite a a - sveti
Antun, sveti Pahom, sveti Makarije - izdanci su koptskog stabla.
I Berberi su potisnuti s obale na visoravni, u brda i pustinju. Ponegdje su se
zad žali k aj o a: dio jiho a a ječja ostao je u zalje i a, oge iječi a
oto i a. Sta i putopisi t de da su se ojali o a iše ego A api. Saču ali su,
u atoč s e u, lastite azi e za od i jed o, za ko ilo a odu. I o e zo u
s ojo iječju: ilel; i pal i plod: tegla. Po orski narod nisu bili niti su mogli
postati. Ne aju s oju iječ za eslo, i aju je za d žak esla: ili su eslači a
tuđi galija a, k šća ski i usli a ski . Neki su postali gusa i, poz ati u
to e po o sko za atu po ješti i i po ok ut osti: i d ugi su prema njima bili
okrutni. Dio prostora koji im je pripao (kao i onaj koji njihovi beduini dijele s
drugima) jedan je od najnezahvalnijih. Svi narodi Mediterana nisu mogli postati
mediteranski.
Tu i su došli iz du i e azijskog ko ti e ta. P elazili su preko rijeka u
ča i a i kaja i a: te su a d ije iječi do ijeli iz k aje a iz kojih su došli. Mo u
isu ili ič i: posudili su od Pe zija a a azi de asi i ji ga i e o ali. S ojo
iječju de iz z ali su s e ode, sla e i slatke. Bili su uspješ iji a kopnu, jahali su
a ko ji a, isu poz a ali odo e. Ne z a o koliko su ili azličiti kad su došli i
jesu li azlike eđu ji a utje ale a iz o jesta koja su zaposjeli: liže o u ili
dalje od jega. Po to e se i da as azlikuju. Češće su ili ata i ego i a i, iše
os ajači ego o eplo i. Pos etili su i opje ali asli u i s ok u, uzgajali kao i
d ugi lozu, šipke i aja e a st a a a koji a je o e sklo o.
Mala Azija iše je dio ko ti e ta ego poluotok. Na ogi jesti a
prilazi su s mora uski ili zat o e i. Liti e po egdje st a aju zaleđe a sa o
početku o ale. Sje e u o alu azdi e jeta i az. Juž a i zapad a egdje je
a je, egdje iše edite a ska. Neki od sta ih g ado a uz o e s uše i su eć
prije turskog osvajanja: starine koje su se saču ale p ipadale su sta osjedio i a
iše ego došlja i a. Tu i su podijelje i iz eđu lastite p ošlosti i sadaš josti,
iz eđu os a lijske sla e i suto a Oto a skog a st a: sa i se čude s azi koju
su ekad i ali, slozi što ih je sjedi ila ili eskladu što ih je pod ojio. Nisu isko istili
o e koliko su ogli: pokazali su da ogu iše. U dijelu jiho e ze lje koji je a
evropskoj strani - Rumeliji ili Urumenliji - ostali su iše a u u Balka a ego a
Mediteranu.
Siriju sam vidio u prolazu, letimice sa p ošao i k oz Li a o . Si ija je
a apska, ali su a od i p ošlost u joj po iješa i. P ilaze s o a zat o io je
planinski lanac Aamsarije. Od triju rijeka koje se ulijevaju u Sirijsko more (Arapi su
tako zvali cijeli Mediteran), samo jedna - Oront, domoroci ga zovu Nahr al-asi -
ot a a ši i put u u ut aš jost. S o u st a u la a du oko je zaleđe. I p i o je i
zaleđe g a iče s pusti jo : o a sao aća i s jed i i s d ugi olje ego što o i
sa i eđuso o sao aćaju. S e što tu ije pusti ja odaje sta i u i podsjeća a
p ošlost: put od A tiohije do Alepa Hale a p eko Li a o a, zasta ak u
uše i a a Bej uta tako su s uše i u p ošlosti ogi edite a ski g ado i,
aj lista iji , Da ask u koje su se ko ale ajošt ije sa lje i tkala aj jež ija
sukna. Sa a pusti ja e podsjeća i a što d ugo doli a se e i išta e odaje.
Ta o gdje o a iz ija a o e gu i se i is o a. Zad žao sa se a ušću O o ta,
prepunom trske, jake gotovo kao ona na Nilu. Zastao sam na Teli Kalakhu i Teli
Kazelu, na mjestima gdje a heolozi još t agaju za poto ulo luko , koja se
je ojat o z ala Si a. Nazo i ljudi iz p i o ske a i e i o ih s o liž jih go a, s
obale i iz pustinje, razlikuju se i u ovom dijelu Mediterana, u Siriji i Libanonu, kao i
u d ugi slič i k aje i a.
S i se ok eće o G čkoj i s atko je s at a s ojo . O a ije s ačija. G čka
ije s a a o u, kao što je ogi za išljaju: i u joj i a pla i a, i s ijega a
planinama. More joj oplakuje obale, prodire u njih, ali ne svugdje jednako i ne na
isti ači . I o ale i o e još su o ak i kak i su ekad ili: oto i su jed ako
aspo eđe i, Cikladi i Spo adi, Jo sko i Egejsko o e s ako je a s ojoj st a i,
e o i a oju koju je i alo. U atoč to e, p ošlost se e aća, po ijest se e
po a lja, G čka i Velika G čka da o su se razdvojile, Helada i Bizant trajno su se
azišli, Biza t i Istoč o a st o isu se ikad ašli. P ijelo i su ili teški i du oki,
gu i i a kop u po ećali su se a o u: s aki put se aljalo upitati što je ostalo
od o og što je ilo. Sa i su se G i pitali je li ostalo do olj o i ože li se s ti e ići
dalje, kako asta iti ili pak početi iz o a. Sud i a Medite a a Često se
poisto jeći ala sa sud i o G čke.
M oge su až e st a i osile g čka i e a, sta a i o a, eku e ska, ali su
pripadale drugima: sa a i e a isu ogla ado jestiti st a i. D ugi su tu ačili
p ošlost G ka olje ego što su to o i u jeli i ogli. Sa i su o ali služiti
d ugi a, koji su dolazili u jiho u ze lju da joj se poklo e. Došlja i su se di ili
jiho oj p ošlosti, e azu ije ajući sadaš jost, za je jujući jed u d ugo : sa i
su G i t ažili se e u p ošlosti iše ego u sadaš josti. Odlazili su iz s oje ze lje
žaleći za jo po s ijetu ili pak ostajali u joj ezado olj i jo e: ostalgija je
aj iše g čka iječ. Na o u su si o ašili iše ego a kop u, a oto i a iše
ego uz o alu. Poth ati a o u p et o ili su se u sjeća je a o o što su ili.
Lič osti i događaje za ije ila je po ijest. Sla uje p euzela a se e k jiže ost.
G čki je jezik saču ao u se i i sjeća je, i po ijest, i slavu, premda se i sam
iz ije io. Može li itko za isliti Medite a ez G čke? Možda je i sa o to pita je
p oizašlo iz jezi a p eda ja, koje je posta ilo s a až a pita ja.
 Italija i a s oju istočnu i zapadnu obalu, obje mediteranske. I nju je more
dijelilo, ali d ukčije ego ze lje koje su i a u ut aš je i a iz a jsko o u:
o a je a az i st a a a istoga o a. Bilo je azdo lja kad je olje išlo jed oj
nego drugoj strani Apenina, kad su se suprotstavljale jedna drugoj: gornje i donje
more (mare superum i mare inferum), Jadran i ono Ligursko ili Tirensko. Jug je
ekad io ot o e iji i oć iji od Sje e a, Sje e dugo ije ogao postati
edite a ski . Napoko je p e ladao. Njiho u je z liža a ju pridonijela uskost
ze lje iše ego ši i a o a. Razdijelje i poluotok ije ogao sasta iti k aj s
k aje da o jedi i s edst a i s age za skupe i daleke plo id e u No i s ijet. Tješio
se daje ašti a s ijeta u jego oj p ošlosti, a je u sa o . Blago editeransko
more uljuljkivalo je takve tlapnje.
Italija je iše a o u ego oge d uge edite a ske ze lje. Sta i
Rimljani nisu bili pomorski narod, ali su osigurali obalu i podigli dobre luke.
Apeninski je poluotok i otok u isto vrijeme. Na jednoj i drugoj strani ima zaljeva,
koji su a je ili iše zase i. Cijeli je Jad a ekoć io Ve e ija ski zalje . Uz
o alu su z at i dijelo i zaleđa, od oje i od o a. P i o ski g ado i alik su a
d ža e: ophodili su se po ekad jeda s d ugi kao sa st a i d ža a a. Usprkos
to e, Italija je uči ila o o što itko ije p ije je u o i e e i a: p o udila
je sa u se e i s ijet oko se e. Taka je položaj poti ao i is plji ao. U s et iji
razdobljima povezivali su se trgovina i moreplovstvo, radinost i graditeljstvo,
a ufaktu a i u jet ost, p oiz od ja i st a alašt o. U d ugi , a je pogod i ,
dijelovi su razbijali cjelinu: ratovi iznutra bili su opasniji od napada izvana, oholost
k eže i a p iječila je p epo od, t o ost usta o a zausta ljala az itak. Ze lja je
bila jednom s Rimom, drugi put bez Rima. Zadovoljstvo sobom ustupalo je
p ed ost d ugi a: d ugi su izu ili šta pu, sag adili jače i sigu ije odo lje,
otk ili A e iku. Kolu o ije isplo io iz od e Ge o e, uz po oć g adskih up a a
ili Svete stolice, nego iz Palosa, uz pod šku katoličkih k alje a, ujedi itelja
Špa jolske. Lati sko jed o ilo je pogod o za plo id u Medite a o , ije za
ocean.
O Talija i a se, ožda iše ego o d ugi edite a ski a odi a,
go o i opće ito: o jiho oj juž jačkoj a a i ili burnom temperamentu, o tome
kako lako p elaze iz adosti u igu, iz šale u s dž u. Nijeda a od e a s e
mediteranske osobine: imaju ih pojedinci na cijelom Mediteranu. Govor o
ljepotama Italije i jedna vrsta literature o njima navodili su mnoge da prije vide
o o što i je eče o da t e a idjeti ego o o što i je ilo p ed oči a, da e
azlikuju p ošlo ili sadaš je od sa ih p edodž i o p ošlosti ili sadaš josti, da a
s ako dijelu poluotoka otk i aju pakao, čistilište ili aj, suko e Ri a i pok aji a,
supa išt a Ve e ije i Ge o e, Napulja i Pale a, Fi e ze i Sie e, u s ako g adu
razdore gibelina i gvelfa, iza svakih gradskih vrata Montecche i Capulette: da su
i u s ako poslu afia ili a o a, u s ako kaštelu Medi i ili Bo gie, u s i
kapelama jed i te isti p elati i s e i. Ne otk i ajte a Medite a , kaže se u
nekim mediteranskim gradovima onomu tko govori o stvarima koje su svakom
poznate.
I e ijski je poluotok, zap a o, a ji dijelo poluotok, a eći ko ti e t:
p odužetak ili k aj E ope, jedno i drugo.
Njego a u ut aš jost ije edite a ska, iti su u to s i u o i u jed akoj
je i. Špa jol i isu jeda a od, ali i je Špa jolska zajed ička do o i a:
Pi e eji su iše p ido ijeli da osta u a okupu ego olja sa ih sta o ika.
Razne su se p ošlosti sasta ljale u jed u p ošlost, po ijesti se ezale jed a uz
d ugu: dijelo i ze lje os ojili su apoko ze lju. Špa jolska je pokazala da je to
oguće i kak a se ije a za to plaća.
Dvije iberijske strane podijelila su dva mora, razni horizonti svakog od njih,
azličiti pozi i jed oga i d ugog. Na u ut aš je o u izgledi isu ili eliki:
tak a i a Ape i u p ije su počeli i ili olje po eza i s d ugi a, a i o ale su i
ile pogod ije. Atla tski je o ea dugo io epoz at i či io se pogi elja : na
je u je aljalo pot ažiti spas. U to e e e u o ič o za išlja o zajed o ijeli
i e ijski s ijet: Špa jolsku i Po tugal, jed o uz d ugo. Špa jolska je p e ijela dio
sebe same na drugu stranu svijeta: time se podijelila i iscrpla. Pokazala je da
umije olje os ojiti ego saču ati i da o o što os oji loše dijeli ožda up a o
zato što je i sa a podijelje a . U o o lati sko s ijetu gu ilo se jezi o
latinstvo.
Veza s Mediteranom nije bila onakva kakva je trebala biti.
Više sa o ilazio špa jolsku ze lju ego što sa plo io uz jezi e o ale.
Razlike iz eđu Kastilje, Katalo ije i Gali ije, askijskih i d ugih pok aji a, izgledale
su i u eče eće, u eče ogo a je ego o i a koje sa sus etao i koji
su o razlikama govorili. Iberija ima svoj Levant. O Kataloniji i Okcitaniji, jednoj uz
d ugu, a špa jolskoj i f a uskoj st a i, ože se go o iti zajed o ili od oje o:
d ža a a koji a su p ipadale aše je o e ilo a je až o. U Katalo iji sa
io iše ego u d ugi pok aji a a. To je ze lja koja se dugo oporavlja. Onaj tko
to e sh ati eće je azu jeti. Vale ija je ožda iše po eza a s kastiljsko
stranom nego Barcelona.
Stanovnici Baleara manje se opredjeljuju za jednu ili drugu stranu: mnogi ih
zato s at aju a oduš i a. Na oto i a tak a op edjelje ja i isu aj až ija.
I a iše iječi a to dijelu o ale koji a se oz ača a a i a. Lakše je sh atiti što
s aka od jih z ači ego zašto ih je toliko: hue tas, egas, pla as, a is as,
a i as, pla as. M ogi i, či i se, željeli steći po olj iji položaj sp a o a.
Sta o ike zaleđa azi aju, kao i d ugdje, pod uglji i i e i a čuo sa u
Vale iji iječ hu os, e z a jesa li je do o azu io . Kastil i i aju d a oda
za more: el mar i la mar. Filolozi napominju (svatko je tu pomalo filolog) da bi se i
po to e oglo zaključiti kako tko p ilazi o u: tak i zaključ i odaju utje aj
literature, u zemlji koja izlazi na dva mora.
I Francuska je na dvama morima, ali je na jednom i na drugom samo
djelo i e po o ska. Na e opsko je ko ti e tu iše nego na atlantskoj i
edite a skoj o ali. Na Atla tiku je iše ego a Medite a u. P o a sa, a jugu,
takođe se dijeli a go ju i do ju, jed u iše, d ugu a je edite a sku. O je
su u Languedocu, koji je i sam gornji i donji. Roussillon je i Languedoc i Katalonija.
Delta Ro e je podijelje a a d a gla a uka a, iz eđu kojih je Ca a gue. Zaleđe
je lizu i daleko u isto ije e: u susjed i di a ži i se d ukčije ego a o ali.
Jezik koji se go o i i a ošt o azlika: kao da se sa o jeta ist al i ore
posvuda jednako zovu. Padine Alpa nazivaju se tu maritimnim: tako su ih prozvali
oni koji ne poznaju dovoljno more. Provansalci su narod Juga, nisu pomorski
narod.
Ažu a o ala i Lio ski zalje Si us Galli us ili su asta je i p ije i skih i
romanskih vremena. Gradovi uz obalu, nastali prije srednjega vijeka, nisu postali
o o što su a tak u jestu ogli postati. Tuda je p olazila g a i a K alje st a i
Carstva. Jugom je vladala monarhija sa Sjevera. Vlastela su darivala pokrajine kao
miraz. Francuski kralj je podigao luku na mjestu koje se zvalo Mrtve Vode
(Aigues-Mortes). Bila je to slaba luka, spojena kanalom s morem: vrijeme i blato
zatrpali su kanal. Ni Monarhija ni Republika nisu imale osobit interes za
mediteranske strane. Carstvo nije imalo v e e a. Veliki po o a ođe u Al iju,
isplovio je s "Astrolabom" i "Busolom" iz Bresta. Zastave s ljiljan ovim cvijetom
ijo ile su se a kata ka a u Toulo u i Ma seilleu ug oža ajući a t e utke
susjedne sile: nikad dovoljno da bi sama Francuska postala pomorskom silom
Mediterana.
Ni Balka ski poluotok ije io edite a ski, kao što to ije i I e ijski, pa
čak i Ape i ski. Dal a ija je edite a ska, ali istoč a o ala Jad a a ije s a
dal ati ska. Na sje e u je Slo e sko p i o je i T šća ski zalje , a jugu Boka
Koto ska koja se oslo ila a C u Go u. U po ijesti je postojala uža i ši a
Dalmacija, gornja i donja, bijela i crvena, pod vlastitom hrvatskom krunom ili pod
žezlo st a ih lada a, apose letačkoga la a. Izgleda da je o a ajp ije ila
samo dio zago e, da i se zati p ost la od ijeke Raše u Ist i do Mata u Al a iji.
Jednom se svodila na nekoliko gradova srednjeg Jadrana, drugi put joj je
p ipadalo gole o okol o pod učje.
Na p i kopija a ptole ejskih ka ata u ju je uključe po elik dio Ilirika,
Li u ije, ili Bos e. Du o ačka Repu lika ije ila dijelo Dal a ije s e dok ije
u Ilirskim provincijama izgubila samostalnost: potom je Dubrovnik postao opet
ešto d ugo. K a e je io i ostao iz a je, zajed o sa s oji oto i a: otoča i
se e s at aju s i Dal ati i a. Et ičke g a i e isu postojale u p ošlosti,
p a e i d ža e ije jale su se k oza stoljeća. Rijetka su ila azdo lja u koji a
su istoč i Jad a i jego o zaleđe i ali iste lada e i zajed ičke zako e: o alu su
o ič o d žali jed i, zaleđe d ugi. Idući p e a o u, ogi ipak za išljaju ijelu
o alu kao Dal a iju. O i koji je olje poz aju og a iča aju je, otp ilike, a
p osto iz eđu ušća Ne et e i Z a je, ajdalje do zidi a sta oga Se ja.
Naj eći je dio istoč oga Jad a a h atski. Razlikuje se od u ut aš josti
Hrvatske: odijeljen je gorskim lancem od panonske ravnice ili Slavonije,
dijalekto od Zag e a i Va aždi a. Juž i su Sla e i došli a Balka kao kop e i
narodi. Manji se dio njihovih plemena priklonio moru i ostao uza nj. Njihovi
pothvati na moru, osim rijetkih iznimaka, nisu prelazili jadranske granice. Mornari
iz o ih k aje a izlazili su a Medite a i d uga o a iše pod tuđi zasta a a
nego pod svojim: ponekad nisu ni znali koje su doista njihove.
Teško je, ožda ajteže, go o iti o a odu koje p ipada o. Ne oguće je
udo oljiti s e u što se u tak i p ilika a očekuje, oso ito a edite a ski
o ala a. O i koji p e iše h ale s oje, gu e u oči a d ugih. Malo se z a o Juž i
Slavenima na Mediteranu, ni njihovi susjedi na Jadranu ne znaju dovoljno. Sami
is o uči ili s e što je t e alo da se saz a iše. Po a ljali s o često kako su o o
tlo o ilježile edite a ske st uje: o o je ask šće Istoka i Zapada, az eđe
Istoč oga i Zapad og a st a, lati st a i iza tst a, pop ište k šća skog askola,
suko a k šća st a s isla o . Naša se kultu a st a ala u iz a oj ezi s
edite a ski kultu a a, kao "t eća ko po e ta" eđu ji a: eđu
p otuslo lji a zapad i i istoč i , juž i i sje e i , p i o ski i
kontinentalnim, balkanski , e opski i d ugi , aši lastiti . O i a koji žele
z ati iše o to e pokušat ću dati sta o ita o jaš je ja u Glosa u e hoteći o dje
e etiti az je e iti edati podatke. I sa i se pita o, kao i d ugi, što s o
zapravo svatko napose i svi zajedno: narodi na rubu kontinenta, stanovnici
Balka a, Sla e i a Jad a u, p a ze lja T ećega s ijeta u E opi ili pak p a
e opska ze lja u T eće s ijetu. Mogli is o iti i jed o i d ugo: Medite a e
od eđuje tak e p ipad osti.
Al a i su, po s e u sudeći, starosjedioci na Balkanu.
Teško je usta o iti jesu li i p e i ili Ili i ili T ača i, i o i sa i isu u to
pos e sigu i. Još je teže usta o iti otkuda ili od koga tko potječe ta o gdje se
z og po ijekla eđuso o optužuje. Al a ski Toski liži su oru nego Gegi,
jed i su iše p i o i, d ugi češće go šta i: i tu su se p i o i pod ugi ali
go šta i a, kad je ilo p ilike za pod ugi a je. Poz ate su azlike eđu jiho i
jezi i a: i o i su jed i d ugi a a etali jezik, kao što se to i d ugdje događa.
Dopadali su u az e zajed i e, st a e a a i a i o ičaji a koje su ču ali i
prenosili s koljena na koljeno. Prilazili su moru, udaljavali se od njega, peli se na
pla i e, silazili u doli, ije jajući s oj pogled a s ijet p e a p o je a a
položaja. Stoča i i nomadi postajali su ratari i, ponegdje, ribari. Kao pogani primili
su k šća st o, kao k šća i p ešli su a isla , ostajući djelo i e i p a osla i ili
katoli i. P euzeli su od susjeda azi e za odo e i po o st o, za polja i paš jake
imali su svoje. Dio ih se zad žao uz o alu, koja je jesti i e a a ali se odupi e
z atiželji, dio se sklo io u da, gdje se p ekida eza s o alo . Razd ojili su se
kako i saču ali zajed ičku p ošlost. Al a i zo u o e det: ta iječ, či i se,
postoji samo u njihovu jeziku, jedino ga oni na Mediteranu tako zovu.
O ale C oga o a o ič o se isključuju iz edite a skoga k uga, kao da
u i a koji ači e p ipadaju. Želio sa se u je iti je li tako, pa se uputih a
one koje su mi bile dostupne. Dio balkanskog primorja koji d že Buga i ije da ao
po oda za pustolo i u, kao o ala juž ije od jega: to je, zap a o, u ko ti e ta.
U pozadini mu je tvrdo gorje: balkanski Atlas, zvali su ga stari geografi, ili catena
u di. Sta o i i toga k aja azi a i su alka džija a. Važ iji su putovi obilazili
go ske la e, i ske su ih este iz jega ale. Buga ske su ijeke teško p o ile s oja
ko ita: p e a Egejsko o u Ma i a, St u a i Mesta jih sa sa o o išao ,
p e a C o Ma d a i Luda Ka čija. Vode o o skih ijeka, jiho u
podvod u st uju p e a Bospo u, a eki jesti a zo u đa oljo . Luke a
Dunavu - Vidin, Lom, Ruse - ile su po ekad až ije od Bu gasa i Va e. Bu gas
i a ešto, edite a sko, što Va a e a. Na Jugu, iz eđu k aje a koji ose
imena Primorje i Primorsko, nedaleko od rta Maslen, nazvanog tako po
asli a a, i a aja a, už a i a, žutoga duha a i još ekih plodo a
Mediterana.
P osto o a koje je da as Ru u jska p ošli su ogi a odi. Za ji a
su ostali t ago i, u sta oj Da iji, Meziji i T akiji, po g čki posjedima, rimskim
p o i ija a, iza tijski te a a. Sta osjedio i su se iješali s došlja i a,
st o io se jezik koji je o a ski, s ogo g čkih iječi uz o alu, sla e skih u polju.
Ti su se dijelo Balka a, sudeći p e a po ijes i iz o i a, k etali zago et i
Skiti, i Haza i, i A a i, i Ku a i, i Peče ezi, i d ugi a odi eo ič ih i e a. Selili su
se i doselja ali Ru u ji ili A o u i, Vlasi, Ci a i, Ćići koji su od eli s oja stada
s e do Dal a ije i Ist e. C o o e e u lažuje zi u a u u jskoj o ali.
Nadomak p i o ja, u Mu te iji, poči je stepa. Čuo sa uz eči u koja odaje
od os p e a o u: "o ećati o e sa solju" a ea u sa ea z ači o ećati
eko da i doli e, ožda i iše od toga, ako je isti a da ko ti e tal i a odi
teže o eća aju ego edite a ski.
Masli a je čast a u u jskoj t pezi: zo e se takođe asli a. Na o skoj
o ali ogli ste do eda o s esti i a e g čkoga ili tu skog po ijekla, uk aji ske ili
uske sta o je e koji su iz jegli odozgo: o i su iše lo ili od Ru u ja. Ru u ji su
pak lovili bolje na Dunavu. I brodove su gradili na toj velikoj rijeci, na kojoj
ilježi i e g ada Kalafata. Od Sla e a su p euzeli iječ eaja: to, očito, ije ila
eža za i olo a o u. Delta Du a a, podijelje a u ez oj toko a i uka a a,
zato a, plićaka, ada, i o a, pita ja ez odgo o a i zago etki ez ješe ja,
zaokupila je sta o ike i zad žala ih uza se. Od je se ije i ilo lako od ojiti,
zamijeniti je jednom od slabijih obala Mediterana.
Iz Odese potječe dio oje o itelji. Bio sa iše puta u joj. Ona je doista
juž i g ad. Z ati ila se a Jad a u sa Splito : odeska je A kadija slič a splitski
Bač i a a. Žido i su se u to g adu osjećali sigu ije ego d ugdje, olje ego u
Kije u ili La o u. Bilo je u je u G ka s e do početka o oga stoljeća: Odesa je bila
kozmopolitska, kao svi pravi mediteranski gradovi. U blizini je Herson, koji se
ekad z ao Tau idski . Poluotok Ke č, koji azd aja Azo sko o e od C oga,
nazivao se kimerijskim Bosporom. Ljeti je tu more toplo, zimi nije. Jake rijeke
silaze s kop a, o ji a sa eć go o io: poput st uje teku, po d u, p e a
Dardanelima. Crno more manje je slano nego Mramorno: u njemu ima i morske i
slatko od e i e. Na juž oj st a i, u za jet i i K i skoga go ja, astu asli e,
s ok e, loza: etko je u p ošlo stoljeću p esadio t so e s otoka Madei e i
ap a io i o od jiho ih g ozdo a, k i sku Madei u. Feodosija još u ijek osi
hele sko o ilježje. Si fe opol takođe . Valja čuti k e e z o o e u to e k aju.
U Soči isa išao. Ta o su uzgojili pal e, koje odolijevaju zimi jednako kao i na
jadranskim obalama.
Na Crnom moru bilo je dobrih ribara. Mornari nisu imali mnogo prilika da
se istaknu: da otplove na druge obale. U pjesmama koje su pjevali ukrajinski
rapsodi (kobzari) rijetko se spominju plovidbe. Ima st aha od alo a. D ža a koja
je up a ljala sa Sje e a, sta a i o a, ije se s alazila a Jugu: je li to juž o o e
doista Mediteran?
I g uzijske ih o ale želio oplo iti. Bio sa sa o u u ut aš josti G uzije,
nisam na morskoj strani: njezina su vina laka, s ok e soč e, aja i slatki.
G uzijski pjes i i koje sa čitao u eo ič o p ije odu uskoga pjes ika ole
sunce, rado silaze na morsku obalu, ne samo u Suhumi ili Kobuleti. Tu je nekad
ila Zlat a Kolhida: jezi e su o ale p i lačile ajs io ije po orce Mediterana.
Pita se po o o za s aki a od čiju ezu s o e pokuša a p edočiti
koliko je jego a po ijest u jeli i d ukčija od sa e te eze i da li se s jo
poisto jećuje: po to i se ožda oglo od editi koliko je koji a od
mediteranski.
Narodi se sukobljavaju na kopnu. Na moru vode bitke mornarice: to su
itke oda a ih. O e su ožda ajok ut iji dio edite a ske po ijesti. O i koji
su ih započi jali je o ali su po ekad da ješa aju sud i e ze alja i o a, a e
suko e d ža a i lada a: otud ožda eza iz eđu pojedi ih itaka i d a a koje o
ji a go o e. I itke se takođe ogu s stati: po to e što je s e od jih palo a
o sko d o a što isplo ilo a po ši u, koliko je toga poto ulo u za o a a koliko
ostalo u pa će ju. Po ijest je p e a njima bila susretljiva: zapisivala ih je velikim
slo i a. Sjeća je a itku iz eđu G ka i Pe zija a a kod Sala i e ži jelo je i
nakon pada stare Helade.
Pe zija i su, kako t de g čki po jes iča i, je o ali da ši a je ogu
ukrotiti more i navesti ga na posluš ost, što pokazuje kako s a iskust a jed og
o a isu p i je ji a a d ugo. Ri lja i su s Ka taža i a odili jed ako ošt e
oje e i a kop u i a o u: po o ski ato i eđu ji a isu p osla ili s oje
kapeta e kao što su kop e i ojsko ođe. Za Jad a je ila až a itka iz eđu
neretljanskih gusara i venecijanskih galija kod rta Mike: bijahu li Neretljani doista
gusa i ili ih letački po jed i i tako ok stiše? Odlučujuća je za E opu i Malu
Aziju po o ska itka kod Lepa ta, aj eća u ije e e esa se, iz eđu S ete
lige pod papi ski stijego i Tu aka, k šća st a i isla a. Po jes iča i o ič o
ističu i e a Do Jua a Aust ijskog ili oto a skog Ali-Paše te ad i ala kao što su
A d ea Do ia ili Ba a igo. Za k jiže ost je, eđuti , až ije da je to p ilikom
osakatio uku eliki špa jolski pisa , koji je zati io zatoče pet godi a u
sje e oj Af i i: ez čega e i ilo "Do Quijota". Lepa tska itka kao da još
uvijek traje uz obalu Bliskog istoka i zaljeva Velike Sirte. Kod Trafalgara su
pobijedili pomo i ećeg o a i iših sposo osti: Medite a je eć io izgu io
p ed ost, p edugo se služio esli a i za e a i ao ši oka jed a.
Juž i Sla e i, apose dal ati ski H ati, diče se što su u
austrijsko-talijanskom ratu, u bici kod otoka Visa, bili glavnina flote koja je
porazila talijansku marinu. Premda je neprijateljska strana tada izgubila 643
mornara, a austrijsko-dal ati ska sa o , teško je ilo aći, desetljeći a ako
te po jede, Dal ati a koji ije u sla oj i i ostao ez dalekog ođaka ili djeda,
s oče e ili ajči e st a e: to pokazuje kako je odjek tak ih događaja
asp ost a je u a od o pa će ju, a e sa o u a io al i po jes i a a.
Zato ga ovdje i spominjem.
Po ijest i ače go o i i o odo lju sta ih h atskih k alje a, koje je ožda
potonulo u samoj povijesti.
Naj iše je itaka a o u - ajljućih i aj eliča st e i]ih u isto ije e - u
koji a su se lađe o ile s o e , a čla o i posade sa i sa so o . Medite a
 ije io laži od d ugih, ećih i opas ijih o a: po je u su dulje plovile manje i
sla ije odi e. Bogatst a iz dalekih I dija stizala su p ekas o ije jajući
od edišta. Lite atu a o to e gole a je i pouč a. Pisali su je i pis i i po o i.
Medite a je zad ža ao p e st o u po o skoj lite atu i, gu eći ga u ostalo e.
Na s ako id ije jestu, od p izo a do p izo a, od jed og događaja do
d ugog, poči je tako p iča o o u i o ali, o oto i a i sa oći, tijelu i ta i i, o
jet o i a i ijeka a, o ušći a ijeka u o e, o a a sa i a: ječ i o edi
izlaska i zalaska, drama odlaže ja i aća ja, e faza i pa odija, pali ge eza i
pali psest, k eta je u k ugu i aši pokušaji da iziđe o iz jega. Ta pita ja
postaju, netom se u njih zadubimo, eshatologijom ili prozodijom: ne znam je li ih
oguće iz jeći.
Razlozi same plovidbe nisu ikad do k aja poz ati: teško je ut diti tko su
o i koji isplo ljuju i či e su op e lje i, što ih s e isp aća a odlasku ili dočekuje
a po atku. Medite a eć dugo čeka o o, eliko djelo o čo jeku i o u.
Ljudi sa Sje e a često poisto jećuju aše o e s Jugo : ešto ih uče
je u i o da kad ole lastiti za ičaj. Nije to sa o pot e a za topliji su e i
jači s jetlo . Ne z a ože li se to az ati " je a u Jug". Moguće je - bez
o zi a a jesto ođe ja ili p e i a ja - postati Mediterancem.
Medite a st o se e asljeđuje, ego stječe. O o je odlika, a e p ed ost.
Kažu daje p a ih Medite a a a s e a je a Medite a u.
Nije pos ijedi sa o po ijest ili p eda je, ze ljopis ili za ičaj, pa će je,
ašti a ili je a: Medite a je ožda i sud i a.
 II

Karte

Mo e e otk i a o sa i i e gleda o ga sa o s oji oči a.

Vidimo ga i onako kako su ga gledali drugi, na slikama koje su nam ostavili,
u p iča a koje su isp ičali: upoznajemo ga i prepoznajemo u isto vrijeme.
Poz ata su a i o a koja ikad eće o ugledati iti se u ji a u iti. Pogled
na Mediteran rijetko je samostalan: opisi u ovom brevijaru nisu samo moji.
Radije uzi a o sta e ka te ego o e, kao što ekadaš je odo e
za išlja o p ije ego su e e e. Sta e su ka te izgu ile ošt i u, oje su i
iz lijedjele, slič e su pa će ju i uspo e i. Na ji a t aži o o a koja su još
tak a kak a su ila ili o a koja to iše isu. Nasta lja o plo id e koje su da o
započele ili sa i poči je o o e. Slijedi o o ale koje su poz ate ili otk i a o
one koje nisu. Sva pitanja o moru i kopnu ponovno se postavljaju na karti: koji su
o li i jed oga i d ugog, kak i su od osi eđu ji a, kako se ogu p edočiti.
Ka ta saži a z a ja i iskust a: p osto i sh aća je p osto a, s ijet i pogled
a s ijet. Njezi a iz ada iziskuje s edst a i oć: potpo u a o u i a kop u, u
o a i i i u d ža i.
Plo eći uz jad a sku o alu, od u ale do u ale, od jed oga otoka do d ugog,
či ilo i se a t e utke da ka te isu už e. K sta eći Egejski i Jo ski oe ,
na jedrenjacima koji su nosili imena Hydra i Dodekanesos, bolje sam ih upoznao.
Po drugim sam morima malo plovio. Na oceane nisam izlazio. Hydra je dobila ime
po otoku na kojem je njezino sid ište. P i ko ila a joj, odo iz Solu a,
jeda od o ih ud ih i ještih ljudi kak ih je odu ijek ilo a o i o ala a, i ao
je, uz plovidbu, dvije strasti: ladino, kojim su govorili njegovi preci, i stare karte,
koji a se pos etio. Želio je da sefardski jezik postane linguafranca na
Medite a u. O ka ta a je z ao iše ego itko koga sa sus eo. Od jega sa
aj iše aučio, a d je a plo id a a, u p oljeće i u jese . I a eče i a u o o
dijelu e ija a u koji a je iše jego ih iječi ego ojih. Listao sam i razgledao,
prije i poslije, atlase po bibliotekama, na raznim stranama svijeta. To su plovidbe
d uge ste. Zausta ljao sa se a jesti a gdje su ekada ile luke, t ažio ih a
ka ta a uspo eđujući o o što je od jih ostalo s o i što su ile: Salona, Aquileia
i H Ad ia a Jad a u, S a is i Lil aeu , Phokaea piše i katkad i e a
esigu i g afija a ptole ejskih ta ula , d ije Caesa eae, a af ičkoj i a
aloazijskoj st a i, d a Ptole aisa takođe , jeda u Li iji, d ugi u Fe ikiji, do a
p ista išta a K eti, k aj Laseja, koja se spo i ju u "Djeli a apostolski ", Ta z u
Kilikiji poz at po Kleopat i i ati a, i lijski Ta šiš ču e po s o odo lju
e z a se toč o gdje je io , Apollo ia i Be e ika s jed e i d uge st a e
ki e aičkoga poluotoka, Heraclea i Theodosia na Krimu (do njih sam dolazio samo
kop o , Do juž o od Ka ela, Apsa os od kojega je p eostao ali Oso a
p e la i što spaja otoke C es i Loši j a ji a sa dugo o a io , K the a a
ajjuž ije od jo skih otoka, K the i. Mnoge su luke promijenile ime, neke su
pos e iščez ule. Njiho a po ijest eće iti apisa a ako eć ije ila.
Povijest starih karata ne kanim ovdje ponavljati, njihovu znanost ne treba
o jaš ja ati: o e a e ogu otk iti li e Medite a a, ego tek o e na njegovu
licu.
Karte su postojale od davnina, ali ne znamo kakve su bile.
Pratili su ih zapisi logografa (o vjetrovima i strujama, otocima i grebenima,
pitkoj odi, pogod osti a ili kuš ja a plo id e , ali i o i isu saču a i. He odot
je na svojim pe ipli a po Le a tu idio ak e e ploče a koji a ijahu u ta i
"s a o a i s e ijeke", ali u ih fe ički o eplo i isu htjeli pokazati iz liza.
Ka ta je ila dio st ategije: po o ski a odi g ado i, d ža e, o a ču ali su je u
taj osti. G čko joj je i e ilo pi aks: tako su se z ale i ploče za pisa je, i
ast ološke ta li e, i eliki katalozi. Hekatej iz Mileta lju itelji općih oz aka
dodaju uz njegovo ime "otac geografije", kao i uz Herodotovo "otac historije"),
naziva karte periodima zemlje, a Apolo ije Rođa i , u "A go auti i", zo e ih
kij eis: to su ile ploče, slože e kao pi a ide, a koji a su se ispisi ali i zako i, i
zavjeti, i Homerovi epovi. U tom su redu, u povijesti Mediterana, najstarije karte.
Pojam putovanja i pojam plovidbe bliski su jedan drugome, ponekad se
za je juju ili poisto jećuju. Na odi s o a azlikuju ih i dijele iše ego d ugi.
G čko p eda je od aja pe iplous od a a asisa. Pe iegesis je o ilazak kop a i
mora, kao i sam opis takva obilaska. Obrisi zemaljskih i morskih prostora
p edsta lje i su a az i podloga a i u azličiti t a i a: a gli e i ploča a,
u kovini ili kamenu, na drvetu, pergamentu ili papirusu, u mozaiku, po tkanini,
sagu ili tapise iji, a o u, zidu ili olta u. O podlozi i t a i ije o isio sa o ačin
predstavljanja mora nego i mjesto koje njegova slika ima u redu stvari. Salomon
je, g adeći eliča st e i h a Jah i u Je uzale u, dao da se od ko i e izlije o e
u obliku kruga, trideset lakata u opsegu a pet visoko, sa po tri volujska lika sa
svake stra e, koji ga ose i podupi u. Tak u će p edodž u S eto pis o p e ijeti
k šća sko e puku dilje Medite a a: ogi su eđu a a jezi i ašti i i.
A aksi a da iz Mileta p edočio je o ličje oiku e e, a E atoste iz Ki e e
oz ačio a joj sph agide, alik a sedam meridijana i sedam paralela: osnovni je
meridijan presijecao otok Rodos, poznat po astronomskim promatranjima, na
koja je jego e sta o ike, želj e ši ega p osto a, a odila sud i a otoča a.
E atoste o e ši i e i duži e, je e e u stadiji a i o gijama, preispitao je Hiparh
kojeg Pli ije, e ez azloga, zo e Rođa i o , p e da ije odo s toga otoka
ego iz Nikeje . O je p e io sfe e u pla isfe e. Pe ipatetiča Dikea h iz Velike
G čke, sa Si ilije, podijelio je s ijet dijaf ag o koja se p otezala od da aš jega
Gibraltara, kroz Mesinski tjesnac, uz Peloponez, prema Likiji i Kilikiji u Maloj Aziji.
To su poda i pot đe i u ze ljopis oj z a osti: alja uz jih za isliti
eks e t ič og A ista ha s otoka Sa osa, kako u adah uću, u t eće stoljeću
prije K ista, izazi a sta i s ijet i aja ljuje o i t deći da se Ze lja ok eće oko
Su a, a e Su e oko Ze lje. Podjela a ze ljopis uče jaka i ze ljopis
po o a a postojala je od sa oga početka. Nju su u jeto ali, p ije s ega, azličiti
pogledi na more. Samo aj eći ka tog afi Medite a a uži ali su po je e je
o a a, jedi o su ajiskus iji o a i pošti ali uče jake.
Sp a e koji a su se služili i jed i i d ugi podsjećaju a figu e: g o o u
skafeju, ast ola i ale a koji a su je ili kuto e od po ši e ora do zvijezda,
k ad a t ili seksta t koji a su od eđi ali položaj i udalje ost, o ga o po oću
kojega se odabirala putanja, ravna ili zakrivljena (orthodromos ili loxodromos).
Plo ilo se ez usole, po z ako i a, as eću, je ujući daje s edište ili "pupak
s ijeta" o phalos u Apolo o u h a u ili u Delfijsko p o očištu gdje gaje
putnik Pausania vidio "isklesana u bijelu mramoru", jednom pokraj Branhida ili na
Rodosu, d ugi put u Je uzale u ili Meki. Tak e su ile p edodž e o ze lji i o
moru, na kartama Medite a a i u jego u pa će ju.
Pe ipli ostaju putopisi ili p iče čak i kad ih po ijest p iz a i z a ost pot di.
Fa ao Nečao ili Nekos, i e u pišu a az e ači e, ladao je je ojat o a
p ijelazu sed oga u šesto stoljeće poslao je fe ičke po o e da oplove Afriku,
u idje ši kako je uzalud ž t o ao tisuće suža ja u pokušaju da se p okopa
p e laka koja je azd ajala d a o a: pošli su s e it ejske st a e i atili se ako
t i godi e, k oz He kulo e stupo e, u u ut aš je o e, s o e st a e Egipta. Skilak
iz Ka ija de S la Ca a de sis, pišu ga lati ski iz o i oplo io je p ije d adeset i
pet stoljeća, u služ i pe zijskoga a a, juž a i istoč a o a te dospio do I dije, a
njegov sljedbenik, takozvani Pseudo-S la , p ošao o i a euksi ski i
hadrijanskim (o Jadranu je ostavio mnogo podataka koji su dragocjeni, premda ne
i pouzda i . Ka taža i Ha o Ha o izišao je oko petstote godi e p ije
k šća skoga kale da a k oz Gi alta ski tjes a e z a o kako su taj p olaz z ali
Pu i "sa šezdeset ko a lja po pedeset esala" i "t ideset tisuća uže a i že a"
a ji a, k e uo ka jugu Af ike, otk io epoz ate otoke eđu koji a je Ke e,
koji je još epoz at , idio lotofage i a t opofage, čuo ta -tam koji je dopirao s
af ičkih liti a do jego e palu e, p o at ao go ile i "potoke at e" što su iz i ali
iz ulka a koje takođe e z a o i e. Fe iča i iz sta e g čke kolo ije
Ma silije po i e u Piteja Pitheas isplo io je isti o euzo u čet to stoljeću
p ije K ista, uputio se p e a sje e u tuda je eć io p ošao Ka taža i Hi ilko
odeći p e a Kasite idski oto i a , oplo io je B ita iju i I sku t ažeći
vjerojatno jantar i kositar, ugledao, s onu stranu Skandinavije, obale "posijedne
Thule". Bilo je još elikih pe ipla: o ji a je pisao z a st e ik i pomorac Nils
Adolf E ik No de skiold u s o "Pe iplusu", a š edsko i e glesko jeziku,
k aje p ošloga stoljeća. O plo id a a iz djeti jst a Medite a a p ičali su a u
aše djeti jst u: o e su upisa e a p i ka ta a, uz jiho u po oć gledali
smo najprije more.
Po o ske puto e ije lako ut diti ožda up a o zato što se p epleću s
p iča a: ka te a koji a su oz ače i ogle su se iz isliti, zapise koji su ih p atili
oguće je k i ot o iti. Na Piteju su se oko ili histo iča i i geog afi: St a o u
nije je o ao da je došao do jesta gdje "ljet a o at i a postaje a ktički
k ugo ", a tlo tak o da "po je u e ožeš i hodati i plo iti"; i Poli ije je
jego e pe iple s at ao o ič i p iča a. Po je o ali su u, eđuti , Hekatej i
Eratosten, koji su vjerojat o a sliča ači i sa i za išljali Ze lju, He odot i
Pli ije koji isu ili sa o histo iča i te, apoko , sa A istotel. Postoji g a i a,
t dili su ud a i, iz eđu je ojat og i e je ojat og ili, kako i se sad eklo,
iz eđu figu a po ijesti i fo i pripovijesti: veliki su peripli nadilazili tu granicu.
O i su se stoga s sta ali u ed z a e itih st a i. Iz iješće o Ha o o oj plo id i
ilo je uklesa o a za jet oj ploči se itski pu ski jeziko , u h a u Moloha
usred Kartage: hram je poslije razoren, ploča az ije a, ali je zapis, koji je io
p e ede a g čki, ostao. Ka ta koju su p aktič i Ka taža i je ojat o ači ili ije
saču a a i u jed o edite a sko a hi u.
Otoci nisu samo zatvoren prostor. Oni su ponekad, na prvim kartama,
zatvarali prostor: Ultima Thule na sjeveru, Insulae Jortunatae na zapadu, velika
Taprobana (Cejlon) na istoku, australski pojas na jugu. Diodor Sicilski prepisao je
odlomak iz izgubljenog djela Euhemera iz Mesane, koji spominje otok Pankaia na
rubu svijeta. I Oikumene je p edoče a kao gole otok. Medite a ski su pis i
opisivali sretne otoke koje pomorci nisu oplovili niti geografi upisali na karte: Ahil
Tatius, Ja lih Si ijski, Kse ofo t Efeški, Heliodo , Ju a Mlađi pa ti o z uč a
i e a lakše od d ugih, ožda jed ako ijed ih . Bilo ih je iše i ili su plod i.
Malo se o njima zna, premda su nekad bili vrlo poznati. Na njihove opise reagirale
su geografija i kartografija, s realizmom ili ironijom: nema takvih otoka ni na
kojem moru, ni na kakvoj karti. Kritika romana ja ila se tako, a početku, kao
geog afska ili ka tog afska k itika. Njezi o ađa je duguje o oto i a. P a i se
k itiča i uspo eđuju s otoča i a. Njih je s e a je ta o gdje se aj iše h ali:
onkraj mora, uz valove Mediterana.
Opisi koje su ka tog afi iše pošto ali i češće u osili a ka te alaze se u
s eti k jiga a. Sta i za jet sad ži, uz go o otk i e ja, edite a ski putopis:
"Iz ael i k e uše a put iz Ra asesa p oga jese a pet aestoga da a... Od Pi
Hahi ota p eđoše p eko o a u pusti ju te se, akon tri dana hoda pustinjom
Eta , uta o iše u Ma i. Iz Ma e se uputiše i stigoše u Eli , gdje ijaše d a aest
u a a i seda deset pal i ih sta ala. I tu su se uta o ili... U doli i Eškol
od ezaše t s loze s g ozdo i po esoše ga, ud oje, a otki, a a aše i šipaka i
s oka a... Ma a ijaše kao z o ko ija da a, alik a delij. Sjećali su se Egipta i
ribe koje je u njemu bilo napretek, kao i krastavaca, dinja, poriluka, bijelog luka i
e og". Tak o će pis o postati p i je i : putopisi i ze ljopis e ka te
Mediterana ugledali su se na nj.
Medite a ije sa o o e i u ze lje uz jega, po a ljaju često
mediteranolozi. Grci su zanemarili zemaljske putove i to im se osvetilo: bez njih
isu ogli izići iz sta oga ijeka. Ri lja i su, zah aljujući s oji estama, osvojili
iše o a od jih. Ri ske su ka te ile iti e a i. Učitelj oj ih ješti a Vege ije
podijelio ih je a iti e a ia ad otata ili s ipta i iti e a ia pi ta. Bili su jed olič i,
ali p aktič i. Za i ao ih je p osto i udalje ost, iše ego o lik i z ače je. Ka te
su i i ale a al a i e a: ta ulae ili e sae i e a a po ažu da ut di o
kojem redu stvari pripadaju). Dugi pergamentski svitak prozvan peutingeriana,
ađe je ojat o p e a iz o iku iz e e a Ka akale i poto do ađi a ,
p edoča a I pe iu od Atla tika do Male Azije: a je u su az ače e este, ali
nema morskih putova. More predstavljaju dva uska pojasa zeleno-sive boje,
jesti i e goto o s eđe, poput ze lje: jeda od jih je Jad a , d ugi
Mediteran.
Rimske su ceste povezane s morem: via Ostiensis i via Portuensis silazile su
p a o u luku Vječ oga g ada, Ostiju; ia Appia odila je p e a jugu, ia Au elia
prema zapadu, via Flaminia prema sjeveru, a via Valeria i via Salaria (kojom su
Sabinjani vukli sol) prema Jadranu; via Severiana pratila je tirenske obale, a via
Julia Augusta spajala Ape i ski poluotok s P o a so i Katalo ijo ; ia Fla ia išla
je p e a Ist i i Dal a iji, sa a je poz ati p oduže i a za Boku Koto sku, C u
Go u i Al a iju. Ču e a ia Ig atia izg ađe a je s elikom ambicijom da Rim
p i liži G čkoj. U u ut aš jost I e ijskog poluotoka p o ijale su se, p eko
 togla ih p ije oja i osto a, A ge tea, Ma i a i Augusta. Četi i tisuće ilja
poploča ih i asutih esta p otezalo se sje e i u o Af ike, p eko
pustinjskog limesa, kraj Bibanskoga mora, od Sirte do Sirije, od libijskog do
libanonskog Tripolija, od Marmarike do "Mora trske". Drumovi Palestine i Male
Azije išli su takođe uz o e ia a iš , po ezujući kop e o st a o po o ske
gradove: Sidon i Tir, Biblos, Bejrut i Antiohiju na Orontu, Pergam, Milet, Efez i
S i u, s e do Bospo a dokle je dolazila, s d uge st a e, eć spo e uta ia
Ig atia o a se do o idi a Peuti ge o oj ka ti . K oz luku Ak ileje, koja će
ako a a skih pustoše ja poto uti u iječ o lato, p olazilo je pet až ih
esta, eđu koji a i "put ja ta a", po os Jad a a. T aja o i legio a i p o ili su
ka e i Kaza Du a a, a ðe dapu, iz ijajući tako po o o a o e. To
pot đuje Ta ula T aia a, usječe a u stije u koja ad isuje iječ u o alu,
saču a a do aših da a. Apolodo iz Da aska o jeko ječio je o u e tal i
reljefima na golemom stupu Trajanova foruma etape imperatorskoga pothvata:
anabaza tako postaje zemljovidom. Po Agripinu su nalogu granice Imperija, koji je
nadilazio granice Medite a a, ile uklesa e a a o oj ploči o al a o lika,
izlože oj u Ri u k aj Fo u a: s ijet teži da posta e ka to .
K šća st o ije poti alo plo id u. Sta i za jet ije io sklo a odi a s
o a, koji su se suko ili sa žido ski a odo . P o o i su p ijetili g eš i i a
o sko e a i, poput Le iata a ili Raha a. Da ijel je idio "četi i gole e
e a i koje izlaze iz o a", a s eti I a Apostol, u "Apokalipsi", st aš u "z ije sa
deset rogova i sa sedam glava". I poganin Homer opisivao je strahote mora, ali
ije za o a io i jego u k asotu: uz ezduš e si e e idio je i lagot o e
i fe, e eide. Za lagodati te ste k šća st o ije a ilo. Na zapad i
o ala a Medite a a k šća ski geog afi s ed jega ijeka isu upoz ali Ptole eja.
Jošua je u Sta o za jetu t ažio da se su e zausta i iz ad Gi eo a, kako
bi mogao privesti kraju pobjedonosnu bitku protiv Amorejaca: "I sunce stade".
O o se k etalo po ad ze aljske ploče, koja ijaše a a. Valjat će p o oko u
gestu pretvoriti u metaforu kako bi egzegeti (koji nisu uvijek skloni metafori)
dopustili da se Ze lja ipak k eće. S eti je Augusti s oji auto iteto ospo io
postoja je a tipoda: p oglasio ih je "apsu d ošću u koju e t e a je o ati".
Crkveni su oci vjerovali u T-O kartu, na kojoj je uski krak slova T predstavljao
Medite a iz eđu t iju ko ti e ata, a slo o O o ea sku ijeku što ok užuje
ze aljsku ploču: a joj je s edište s ijeta, u skladu sa S eti pis o ,
Je uzale ; a istoč o u u alaze se Gog i Magog, koje je p o ok Ezekiel
p okleo kao oliče je zla. Znakovima T-O p ida alo se z ače je si ola: T kao
i i ijal iječi Theos, O kao Okea os. S jeto i duho i sh aćali su to kao k ati u
azi a Te a u O is. U laičkoj o e klatu i ili hu a ističkoj tak u su ka tu
 azi ali Salusto o : služila je kao ilustracija uz opis vojne u Africi i prijelaza
af ičkoga o a u djelu i skoga histo ika. Neke su i ači e tak ih ka ata ile
pos e pod eđe e k e o s jeto azo u: "Ko e ta Apokalipse" koji je
p edočio Beatus iz Lie a e u opatiji Sai t-Se e d ži se "Eti ologija" oca Isidora
Seviljskog i stavlja Istok s Jeruzalemom na svoj vrh; na zemljovidu u katedrali
He efo da, a go joj je st a i, iz ad po ši e o a, slika St aš oga suda; u
Ebstorfskom samostanu, na golemom pergamentu slovo T pretvoreno je u
raspelo, a aše o e az a o Ma e st i tu . O o je doista ilo stis uto a
kartama i blijedo u slikarstvu sve do renesanse. Jedino se minijature, uz rukopise,
do ekle azlikuju, dajući jače oje jed ako e u kao i o u. Ali o e sa e isu
rod koji bi mogao obuhvatiti Mediteran ili promijeniti pogled na svijet.
Postoje d ojakosti u k šća ski gleda ji a: asup ot s eto Augusti u,
ođe u uz ep i lač u u idijsku o alu, u Tagesti, i esklo u o u, stoji s eti
Jeronim, rodom iz Dalmacije, iz grada Stridona kojem se izgubio svaki trag u Iliriku
alazio se ožda iz eđu Splita i Ši e ika ; apostolu I a u, koji je st adao pod
Domicijanom u kamenolomima otoka Patmosa, suprotstavlja se apostol Pavao,
koji je p eži io e ije e a Ad iji i odolo k aj Malte plo eći od S ete zemlje
do Vječ oga g ada. Vje a se ije od ekla o a, i u o i dijelo i a Medite a a
gdje je ila ajst oža.
Ptole ej je a početku s oje "Geog afije" istak uo až ost "po ijesti
puto a ja i o a ijesti do i e ih od o ih koji e o ist ažuju pok aji e". O
putnicima koji su hodili i plovili zemljom i morem, kroz cijeli srednji vijek i na
početku o ih e e a, od edite a skih o ala do Dalekog istoka i još dalje od
jega, o jiho i otk ići a i pustolo i a a, zapisi a i p iča a, o ji a kao
osobama i kao osobenjacima, govore knjige koje su sami napisali i one koje su im
pos eće e. Njiho a se i e a spo i ju s di lje je ili e je i o , s
oduše lje je ili pods ijeho : eđu p i a je Kuz a Kos as u Biza tu
prozvan Indoplovcem (Indicopleustes), najprije t go a i pustolo , zati k šća ski
vjernik i monah na Sinajskoj gori koji je prema tabernakulu svetoga Pavla zamislio
ka tu s ijeta; zati dolaze e d žeći se k o ologije ota Ru i uis ili Ru u k,
Odoric da Pordenone, Giovanni di Pian Carpine, Bartolo eo od C e o e teška
su ila jiho a puto a ja, ogi zaslužuju da i a ede o a e i e a ,
f a uski liječ ik Jeha de Ma de ille, p es ite I a kojeg je lege da ustoličila
na prijestolje "triju Indija", Cyriacus iz Ancone, trgovac i humanist, koji je
prepisivao rukopise i precrtavao spomenike antike, fra Maringoli iz reda Male
aće, a i Be ja i iz Tudele koji je o ilazio žido sku dijaspo u i i uo se o
njoj, Varthema Lodovico ili Barthema Luiz, istodobno Talijan i Portugalac, prema
pot e i k šća in ili musliman, te legendarni Brendan, irski svetac i pomorac, koji
je vjerojatno plovio i po mediteranskim vodama.
Ne a g a i e iz eđu puto a ja i hodočašća pojedi a, kao i iz eđu
pohoda i seo e a oda a a ske pohode, poput o ih koji su ušili primorske
g ado e, po jes iča i eufe istički zo u seo a a a oda . M ogi su puto ali i
plo ili od edite a ske o ale do d ugih k aje a. Ma o Polo zako ačio je, ožda
odluč ije ego itko d ugi, iz "statič oga e e a u p osto ", tako piše jeda od
njego ih tu ača. Opisao je otočje Zipa gu a k aj je istoku: o o se u zo ašlo
a ze ljopis i ka ta a, poput a le a, p ilagođe o izgo o u e ikula ih
govora, kao Zinpangu, Cipango, Zapango, itd. Povijest putovanja i povijest karata
ne mogu se odvojiti jedna od druge: Kolumbo je pripremao svoju plovidbu uz
po oć Ptole eje e .."Geog afije", t aktata "I ago u di" ka di ala Pet usa de
Aliaca (Pierre d'Aillv) i putopisa Marca Pola. Dante je u "Paklu" uputio Odiseja
kroz Herkulove stupove, prije Kolumba, "prema svijetu bez ljudi, s onu stranu
su a". Mašta je zaplo ila p e a No o s ijetu p ije ego što su špa jolske
karavele digle jedra. Na Ocean se prestalo gledati kao na dodatak Mediteranu.
S eti Ljude it, f a uski k alj, plo eći uz o ale Sa di ije p e a Tunisu na
k iža ski pohod, io je iz e ađe idje ši ka tu a kojoj su ili u ta i o a i
o ale egdje u lizi i Caglia ija, po jes iča i p e iz o a ode to jesto : u
suto u s ed jega ijeka kapeta i a su došle u uke, zajed o s usolo , o e
mornarske ili autičke ka te, az a e zajed ički i e o po tula i: po tola o,
a ta de a ea ili a ta auti a, otei o ili outie , ilo je iše i e a za jih, od
o a do o a. S je o i plo id e postali su od eđe iji, udalje osti iz jes ije,
znakovi pouzdaniji na Luksorskom i Katalanskom atlasu, na Pisanskoj karti,
po tula i a ðe o lja i a Piet a Vis o tea, aće Piziga o iz Mletaka, A geli a
Dul e ta s Balea a i d ugih. Poja ila se i uža jet o a, u az i oja a, alik a
zvijezdu, najprije s osam krakova, zati i iše, p i put a otoku Majo ki. U
eđu e e u su a jugu Medite a a, ka te i putopisi i ali d ukčiju sud i u.
Arapi su, i bez karata, prelazili s jedne obale na drugu, osvajali more
po jeđujući a kop u. Išli su od Istoka p e a Zapadu, od Maš ika p ema
Mag i u: to je io i s je žido ske dijaspo e, i k šća ske e a geliza ije, i az ih
pohoda ili seo a s Bližeg i Daljeg istoka, a oda koji su p atili su e i, ožda
up a o zato, ili uspješ iji od d ugih. A apski su os ajači zaposjeli If ikiju, zauzeli
Iske de iju, p ešli a sje e u st a u ašega o a. Upoz ali su i A istotela i
Ptole eja p ije as, u atoč paležu Aleksa d ijske i lioteke. "Geog afija" je
p e ede a a a apski i s g čkog i sa si ijskog p ije ego a e opske jezike. "Veliki
syntaxis" postao je slavnom "Almagestom". Geograf Al-Musadi vidio je i karte
Ma i a iz Ti a, iz kojih je učio i sa Ptole ej. Al-Batani je prihvatio ptolemejska
gledanja, Al-Huvarismi ih je dopunio, Al-Bi u i je išao dalje od jih: a ijestio je
Galileja. Zemljopisna z a ja p e ijeta su s istoč og i juž og Medite a a a
zapadni i sjeverni.
Nije poz ato koliko su A api ili ič i o u i po o st u a st a a a s kojih
su polazili. Na o oj st a i učili su zo i sa lada ali lako. Po ijedili su iza tsku
mornaricu kod rta Fe iks, zap ijetili Ge o i i Ve e iji, zagospoda ili špa jolsko i
katalonskom obalom. Sprave i pomagala kojima su raspolagali djelomice su sami
izu ili ili usa šili, djelo i e su ih p euzeli od d ugih ili su ih se silo do ogli.
Imali su vlastiti astrola z ali su ga ast ula , ili s oji iječi a ka al i sajl ah ;
alidado , koju je usa šio A hi ed u Si akuzi, od eđi ali su položaj sp a
zvijezda i Sunca; Al-Havkandi je izradio sekstant koji je nazvao sudas-al-fahri.
Azi ut je a apska iječ koju s o s i p euzeli: u jezi u je ko ije u su t, što z ači
put (od istoga je korijena i zenit). Venecija je primila od Arapa ime za arsenal i
ji e oz ačila ču e o zda je a lagu i. Istoga je po ijekla da se a k aj luke u
Ge o i, uza sta o odog adilište, kao i la Vieille Darse koju je Henrik IV podigao
u Toulonu. Za katran (al-katran) i njegovu primjenu u brodogradnji znali su prije
mnogih drugih. Sve su mediteranske mornarice, a za njima i ostale, prihvatile
njihov naziv admirala. Rimske su brojke zamijenjene arapskim. Cifra na arapskom
z ači išti u. Ne z a o jesu li A api p ije ostalih Medite a a a, čak i p ije
pomoraca iz Amalfija, posjedovali busolu: zvali su je dirah ili dayra, krug ili
k už i a.
Kad je a istoč u o alu Af ike p istao o eplo a iz E ope, t ažio je pilota
za plovidbu prema Indiji: Arapin Ahmed Ibn-Madžid p euzeo je ko ilo a
jedrenjaku Vasca da Game.
Z ao je jed ako o po o ski ješti a a kao i tadaš ji luzita ski i
hispa ski po o i, os ajači No oga s ijeta. I Haldu zapisao je da su sve obale
Rumelijskoga mora ucrtane na kartama, ali nisu one atlantske. Same karte
nazivali su as-sahifa (tako ih zove i Ibn Haldun), as-su a, ta si , defta ; g čko
jeziku duguju naziv kharita, latinskom tavla (ili tabla).
Toliki broj naziva sam je po se i z ačaja : i taj i e ta pot đuje z ače je
Arapa na Mediteranu.
A apski su put i i, ožda iše ego d ugi, po agali ka tog afi a. Bili su
sklo iji kop u ego o u, adije su pješačili ego plo ili. Vje i i su se olili pet
puta na dan, triput na puto a ju, ok ećući se Meki, p e a istoč oj st a i kad su
a zapadu, p e a zapad oj kad su a istoku, za išljajući udalje ost do Ka e i
zauzi ajući položaj sp a s oga s etišta: tak a olit a potiče pose u
zemljopisnu svijest, koja se izrazila i na kartama. Vje sko je p eda je zd užilo put
prvih Muslima u Abesiniju, pohode u raznim smjerovima, seobu iz Meke u Jasrib,
hidž u p e a Medi i od koje se oje isla ske godi e, hodočašće a Ka u, hadž.
U Ku a u, u a apsko jeziku uopće, ogo je azi a za put: sei , tarik ili tarikun,
se il, sefe ili sefe u od istoga se itskog ko ije a potječe i e špa jolskih
Sefa da, tj. o ih koji putuju . Sudeći po sta i a apski zapisi a, plo id a
ellaha češće je sh aće a kao dio puta ego što je ila zase a poja . Rihla je
put i putopis. Taj je od jetao iše ego ijeda d ugi: a j su se osla jali
ze ljopis i ka tog afija, z a ost i k jiže ost. U je u je ilo jesta i za
al a ahe, kale da e, g a atike, zodijake, ho oskope, s e ste opisa i p edodž i
povezanih s putovima, po Mediteranu i drugim dijelovima svijeta: u tom je redu
zemljopisna karta.
P osto a koje su se A api p oši ili ije ilo lako p ijeći. A apski su
put i i išli dalje od toga p osto a. Najdalje su otišli I Džu ai , odo iz
Valencije, i Ibn Batuta iz Ta ge a g ada koji je kao i Cadiz, p e da leži a
atla tskoj o ali, ostao edite a ski . A apske ihle teško je p ep ičati. I
Batuta je, uz ostalo, opisao s jetio ik i čet e a g adska ata u aleksa d ijskoj
luci: "Bab-es-Sed a ili ata di lje žižule, Ba -er-Rešid ili ata p a ed ika,
Bab-el-Bahr ili vrata od mora i Bab-el-Akdar ili zelena vrata, koja se otvaraju
petkom kako bi ljudi mogli pohoditi groblja. Iskenderija sja kao alem-kamen. Ona
prenosi svoj sjaj na zapadnu stranu. Sjedinjuje sve ljepote u se i je je iz eđu
Istoka i Zapada". Taj je navod zapisan kaligrafskim slovima na zidu staroga
mediteranskog grada, u kojem je ostalo premalo starine: sa zida je prepisan i
preveden za ovu prigodu.
Tu ači a apskoga p eda ja ističu azliku iz eđu izvanjskoga u
u ut aš jega puto a ja. Tako Batuti o ilazak s ijeta azlikuju od sufitskoga puta
I A a ija, koji je sa špa jolske o ale, iz od e Mu ije, puto ao u se i sa o
p e a Alahu, za s jetlo Nu jači od o oga koje je sjalo u jego u za ičaju, u
pot azi za " e i su po o ". Božji se puto i uk šta aju sa s jeto i , kao što
se spajaju o e i pusti ja. P o o i go o e i o o u pusti je. Ku a ska su a uči da
o i koji putuju s ijeto "sh aćaju s e o o što t e a da sh ate".
Bez takvih putnika ne bi bilo arapskih karata, koje u svoje vrijeme bijahu
ajljepše a Medite a u.
I karte su morale praviti ustupke. Kuran priznaje dva mora, odvojena jedno
od drugog pregradom. "Sedam mora" spominje se samo u metaforama. Po Knjizi:
"Su e se k eće do od eđe e g a i e", Alah je Ze lju "p ost o" i "iz a ao".
Nema, dakle, antipoda na drugoj strani: karta bi trebala, kao i ona
sta ok šća ska, p edsta ljati sa o jed u st a u. P o ok je, eđuti , pozd a io
lađe koje plo e. P epo učio je da se jede s e što dolazi iz o a i kiti o i što se u
je u ađe.
Poticao je na osvajanje mora i napominjao da bitka dobivena na njemu
 ijedi koliko deset itaka a kop u: to pot đuju oj i "hadisi". Za po jede a
o u, za os aja je Medite a a, ile su už e po o ske karte.
A apski su ka tog afi s ještali Jug a go ju st a u, a Sje e dolje, kao što
p iliči jiho u pogledu a s ijet. Gla i su e idija u ta ali k aj Meke, kao što
zahtije a jiho a je a. Na ka te su u osili i Jedžudž i Medžudž i lijski Gog i
Magog , kao što i alaže st ogost je e. Nisu p ikazi ali o ske e a i, koje i
Ku a e spo i je. Bilo je alja ih ka tog afa eđu A api a, e ogu i se
ovdje nabrojiti sva imena. Najpoznatiji od njih, Al-Idrisi, imao je dva nadimka:
Sicilijanac (Al-Sakali) po otoku na kojem je nastalo njegovo djelo, i Kordobljanin
(Al-Ko tu i po g adu u koje je stekao z a je, a ođe je k aj sa oga Gi alta a,
u Ceuti koju A api zo u Se ta. Pod ok ilje o a skoga k alja Ruđe a II u
Pale u, u d a aesto stoljeću, adio je ka te za " azo odu o o tko želi
putovati svijetom" (to je podnaslov njegova slavnog "Kitaba"), oslikao je svoje
pozi e a put i i e o ao ih " to i a adosti": to su ajljepši a apski to i koje
z a . Iz adio je gole ze ljo id az a "Ruđe o a ta la", sav od srebra, tri i pol
et a dug, eta i pol ši ok, koji se u zo slo io. Al-Idrisi je pripadao raznim
kultu a a, poz a ao g čke i lati ske iz o e, kao i o e s Bliskoga istoka. Od
Ptole eja je p euzeo uče je o kli a a i s akoj od jih dao pose u oju:
edite a ski k ug u je "čet ta kli a", u kojoj p e lada aju zele a, od a kao
o e, žuta kao pusti ja, e a od pos e s ijetle do ta e, kak i su izlas i i
zalasci sunca nad morem i pustinjom. Atlantski mu je ocean taman: Arapi ga zovu
Morem tame (Bahr al-Zulumat). Al-Id isije e ka te isu p aktič e ali su lijepe. Bez
p e a su a s ed jo jeko o Medite a u: za jego u je u jet ost eče o
daje mudeharska.
Arapi su potaknuli promet na mediteranskim obalama, ali nisu
zagospodarili morskim putovima. To je st a alo d ojak položaj, koji je io
elagoda čak i dok su ili aj oć iji. Kas ije, eđuso o podijelje i, osla lje i
Re o uisto te, ko ač o, potuče i tu sko silo , izgu ili su p ed ost i u
kartografiji: na njihovim kartama odnos spram mora i pogled a j odaju čež ju.
Po o a Si d ad pot ažio je s eću a d ugi st a a a, za seda s ojih
putovanja, od Bagdada i Omanskoga mora do rajskih otoka Indijskoga oceana. U
plovidbama te vrste sva su mora jedno, svako je drugo: on je sigurno pristao i u
nekoj mediteranskoj luci, uz kapije kakve je opisivao Ibn Batuta. To su morali
znati arapski kartografi, koji su tolike stvari znali. Na Al-Mukadasijevoj karti Sirije i
Palesti e idi o Said, ostatak ekadaš jega Sido a, Su koji je s e što ostaje od
Tira, Al-Latakieh a jestu ekadaš je Laodikeje. U Tu isu, u g adu Sfaksu,
Al-Ša fi je u de eto stoljeću po hidž i, šes aesto po k šća sko kale da u,
pokušao oži iti ze ljopis o p eda je: jed a od jego ih ajljepših ka ata koju
sa ašao u Kej ua u p eslika u a de i oj koži p edoča a Ka u u s edištu
s ijeta. Iz o e a apske p iče, u kojoj se p e iše a ode pojedi osti ožda pod
utje aje istoč jačkih p ipo jedača, ogu se iz ući pouke, alja e za ijeli
Mediteran.
Uoči otk ića No oga s ijeta, geog afi su apokon otkrili onaj stari, na
ptole ejski ka ta a. U Ri i Fi e u početko pet aestoga stoljeća došao je
Biza ti a Ma uel Ch solo as a odi u i e o ako kako su ga ajčešće pisali
u evropskim prijestolnicama koje je pohodio). Poslan je bio u diplomatsku misiju s
d o a Paleologa, koji su astojali p i ući pozo ost E ope a opas ost što je
prijetila s Istoka. Chrysoloras se bavio geografijom. Donio je iz Konstantinopolisa
rukopis Ptolemejeve "Geografije" sa dvadeset i sedam karata i sedam klima.
Počeo gaje prevoditi na latinski, ali gaje bolest omela. Prijevod je preuzeo njegov
uče ik Ja opus A gelus. U
Pa izu se alazi po t et Ch solo asa iz toga e e a: ši oko čelo, u o a
pogled, knjiga u rukama, stigmati bolesti na licu, vjerojatno tuberkuloza, od koje
je u o godi e . u Ko sta i. O i koji su ga upoz ali s jedoče daje i ao
eo ič o pa će je i io sta go o ik go o io je s jed ako st ašću o Plato u
i o Ptole eju . O lado A gelusu alo se z a. O jiho oj se ezi po ešto
aslućuje. A gelus je s oj p ije od pos etio papi Aleksa d u V: po to e se ože
zaključiti da je to ilo oko . godi e. Papa u je op ostio g ijehe i lagoslo io
ga. Spo i je se takođe e e a po i e u Palla St ozzi, koji je, a od o, p ije
Chrvsolorasova dolaska donio rukopis "Geografije" u Firencu, ali to ovdje nije
aj až ije.
Po ijest ka tog afije a Medite a u ilježi iše tak ih s e a: ka te su i
po ekad služile kao kulise.
P ije od Ptole eje a djela, s pos eto papi, počeo je kolati u p ijepisi a,
a zatim je ako Gute e go a otk ića šta pa u goto o s i e opski
s edišti a, s dopu a a u šti u, s iz je a a a ka ta a, s o i ta ula a
ta ulae ode ae . M ogi su uče ja i sudjelo ali u to e. Ka di al Ni olas de
Cusa, Nicolaus Krebs pravim imenom, teolog i geograf, dopunio je topografiju
Srednje Evrope, koju je vidio kao dio kontinenta blizak Mediteranu i nagnut
p e a je u: tak a p edodž a i da as ože poslužiti u asp a i o g a i a a,
mediteranskim i srednjoevropskim.
Karte koje je donio Chrvsoloras bile su bezbojne. Pretpostavlja se da su to
mogle biti kopije koje je izradio nepoznati mehanik Agathodaimon iz
Aleksandrije. Valjalo ih je obojiti.
Ci ue e to je u eo u slika st o edute: o e je a ji a do ilo eći
prostor i izrazitiju boju; na kartama takođe . Pita ja p ojek ije posta ljala su se i
 ješa ala uspo edo s pita ji a pe spekti e. Ka tog afi i slika i ili su upućeni
jedni na druge: Albrecht Dürer radio je na izdanju Ptolemeja; Martin de Vos
pomogao je pri izradi Orteliusova "Theatrum orbis te a u "; Hol ei Mlađi
su ađi ao je u az i ka tog afski adio i a a; Ma teg a je aslikao ze ljo id
a zidu palače u Ma to i, koja se s ušila; Leo a do je za Cesa a Bo giu a tao
ka tu I ole, sjedi jujući a eo iča ači ka tog afsku p ojek iju sa slikarskom
pe spekti o . T o a "Katala skog atlasa" A aha C es ues po ezao je, eć
p ije, ka tog afski za at s u jet ošću i ijatu e: iz jego e škole p oizišla je,
je ojat o, ču e a "Haggada", koju su Sefa di do ijeli iz Ba elo e a Balka . U
Kvarneru, u Košlju sko sa osta u koji je a alo otočiću uz otok K k gdje se
ču a ijedak p i je ak sta oga izda ja Ptole eja, aišao sa a pose e kopije
pete i šeste ta ule a koji a su istoč a i zapad a jad a ska o ala , koje je,
sudeći po ka akte istič i ta opla i oja a, do adio u XV. stoljeću F a es o
Be li ghie i iz Fi e e: jego a se i e a alo tko sjeća. Po o ski kapeta i u
Italiji i Dal a iji, letački p o idu i a g čki oto i a, z ačaj i i dilje
Medite a a ješali su uok i e e ka te u s oji domovima na najvidnijim
mjestima: u istom redu gdje su raspelo, ex- oto i o iteljski po t eti, u počast
moru i pomorstvu.
O kartografima se malo zna, kao i o putnicima. Predstavljati more i kopno,
p o at ati s ijet, ije o iča posao: o i koji ga o a ljaju isu o ič i ljudi.
Gia o o Gastaldi, i že je po st u i, apustio je Pije o t da i adio u Ve e iji,
a Piet o Coppo H ati u pišu i e Peta Kopić otišao je iz Ve e ije u Ist u gdje
je izradio najpouzdaniju kartu poluotoka; kamaldul iz samostana Svetoga
Mihovila u Muranu po imenu fra Mauro poslao je svoj zemljovid u Lisabon kralju
Alfo su V, i alu Se e issi e; ota Ma o Vi e zo Co o elli, iz eda Male aće,
os o ao je p o geog afsko d ušt o u s ijetu A go auti te, kao služ e i
kartograf Republike S etoga Ma ka, ači io gole i glo us za K alja-Su e koji još
ože o idjeti u Ve saillesu. I Fi e a i Ge o a i ale su s oje ka tog afske
adio i e, kao i još eki talija ski g ado i. Sla i Italije p ido osili su i st a i:
dvojica velikih kartografa koji su u njoj radili dopisivali su uz svoja latinizirana
imena epiteton Germanicus.
Sk o i Du o ča i Vi ko De et ije Volčić, koji je os o ao školu
ka tog afije u Li o u, p o ije io je s oje i e u Vol ius. Dalje od o ala ašega
mora nastala su remek-djela, od Behaimova globusa do Mercatorova "Atlasa". U
a uali a geog afije zapisa a su oj a i e a. Među ji a se e i s jelo
izostaviti Piri Reisa, kartografa Otomanskog carstva: njegov "Kitab-i-Bahriye"
pos eće je Sulej a u Veliča st e o . Na putu, pogotovo na plovidbi, ne
sus eće o s e o e koje i t e alo s esti, ego tek o e a koje se a je i o.
Gla i su puto i odili s Medite a a a d uge o ale: ašta se s e iše za osila
o ea i a, ka te takođe .
Medite a ski su po o i plo ili s o i što su stekli na svome moru. Zapisi
s p ih elikih plo id i po eki odski d e ik i slič o pokazuju kako se posade
čude što su o ale koje otk i aju d ukčije, kao da su očeki ali da udu iste: o i koji
su a Medite a u t ažili d uga o a, kao da a d ugi o i a t aže Medite a .
Možda ije ez os o e p etposta ka, koju p ipisuju jed o od aj ećih
a t opologa ašega e e a, da su ist aži ači pošli iše sa željo da pot de
lastite p edodž e, lege de i je o a ja - Atlantida, Hesperide, Zlatno runo,
Eldorado, Arkadija, Eden - nego da doista otkriju novi svijet. I to bi valjalo uzeti u
o zi kad asp a lja o o edite a ski g a i a a: o e se po ekad po iču do
ajdaljih o ala. Tek pošto otk ije o o i s ijet i o a što ga oplakuju, stječe o
d ukčiji od os p e a s ijetu i moru na kojima smo bili: mi koji nismo plovili
o ea i a is o se izložili tak oj kuš ji.
Imago mundi srednjega vijeka, stari disk sa tri kontinenta i dva mora, s
oceanskom rijekom oko njih, razbio se sam od sebe. Trebalo je ne samo
predstaviti novi p osto koji je otk i e ego i p o aći o ači p edsta lja ja
p osto a. Me ato je u eo u ze ljopis figu u Atlasa, od ajajući z a ost od ita:
u "Odiseji" tita Atlas d ži a pleći a stupo e "koji azd ajaju e o od ze lje";
na Mercatorovu "Atlasu" svijet je dio s e i a, ali je i sa jeli a. Pokušaj
f a uskih ka tog afa da p oši e azi Neptu , u isto s islu kao i Atlas, eće
iti p ih aće : io je p e iše a egdotiča . Naslo i elikih ka tog afskih ado a
odaju t aže je d ukčije slike s ijeta: "De summa totius orbis", "Civitas orbis
terrarum", "Speculum orbis terrarum", "Spiegel der Zeevaert", "The Mariners
Mirrour", "Theatrum orbis terrarum", "Teatro del Cielo e Terra", "Teatri Europei",
"Theatre frangois", "Liber chronicarum", "Universalis Cosmographia",
"Cosmographicae meditationes de fabrica mundi et fabricati figura". Metafore
ogledala spe ulu , pozo i e theat u i k uga o is s jedoče o epskoj
a i iji e esa se da p edsta i s ijet kao p izo , događaj ili p iču: a sa o
početku o e k jige spo e uti su up a o ti te i i. Medite a iše ije s edište
s ijeta, ego tek jego dio: t e at će u e e a da sa se e tako idi i
predstavi.
Neofite u ka tog afiji i p esio i aju eliki zid i ze ljo idi: želje, pot e e ili
namjere onih koji na taka ači u eća aju ogledalo s ijeta, pozo i u ili kulise
teat a u koje se s ijet događa, k ug u koje se ti. Bio sa u iše poz atih
mjesta na kojima su takve karte dostupne, neke su me u mladosti impresionirale:
Galleria delle carte geografiche u Vatika u, apose ču e a Te za loggia za koju je
papa Pio IV od Medi ija uposlio aj s ije ajsto e, k aj Late a ske palače koju
je papa Zaharije IX, za kojega tvrde da je i sam bio geograf, ukrasio kartografskim
f eska a; Palazzo de Cap a ola, ljeto alište obitelji Farnese kraj Rima, u kojem je
Antonio Varese oslikao zidove (na kojima je mnogo svjetovnih motiva); Palazzo
Vecchio u Firenci, Palazzo ducale u Veneciji, oltar katedrale u Herefordu, koji je
u ište u d ugo s jetsko atu; ozaik u Mada i s o isima Svete zemlje i
dijelo i a Egipta a podu ekadaš je iza tske azilike. Na tak i slika ija a
po ekad je a je až o sa o o e ego želja da se o o os oji i da se ji e
lada. U Bečkoj a io al oj i liote i ču a se tapise ija a kojoj je p ikaza a
plo id a od Ge o e do Tu isa, pohod Ka la V p oti Tu iša a, p e a ka to u
fla a skog ajsto a Ve e a a. Sulta Meh ed II, pošto je zauzeo
Ko sta ti opolis, a učio je od g čkoga geog afa Geo giosa A i u esa
reprodukcije Ptolemejevih tabula s legendama na grčko i a apsko jeziku: da
posluže kao oti i čili a tka ih u A adoliji, koji isu saču a i. I a sla i
francuskim tapiserijama (onima iz Beauvaisa, primjerice) ima mora, ali mnogo
a je ego kop a, iše je Atla tika ego Medite a a.
Pog eš o i ilo, u atoč s e u, ezi ati ka tog afiju za epske ili d a ske
odo e: o a p uža ogo oj e p i je e sk o osti. Nazi apa appa
z ačio je a početku o iča ko ad plat a, koji se ahalo u i kusu: došao je
ožda iz pu skoga jezika; e z a u se toč o po ijeklo. Na zemljopisnim
apa a dugo su se zad žale i lijske e a i, apose a o i dijelo i a a
koji a su p edsta lje a tuđa o a: gole e i e koje kese zu e, koji a se
kost iješe pe aje, alik a Le iata a ili Raha a. Me ato o o je djelo i u to
pogledu prijelomno: ono egzorcira kartu. Morskih nemani ima i u njegovu
"Atlasu", ali samo na stranicama koje je radio Hondius ili netko drugi. Vidjeli smo
u a tičko do a geog afiju kao k itiku o a a. Me ato je p o iče u k itiku
ašta ije. Voltai e će je p oglasiti k itiko tašti e. Ra io alistički ka tog afi u
F a uskoj Cassi i, sta iji i lađi, koji su po ijeklo s Juga pokazat će u to
poslu st ogost i je u. Papa Pa ao V pokušao je u e ikli i s početka XVII. stoljeća
pobiti nove ideje o Zemlji i obraniti sta a tu ače ja S etoga pis a.
P os jetiteljst o se sup otsta ilo k šća sko Medite a u, kao i isla sko . Od
s edi e XVIII. stoljeća os o i e idija p olazi k oz G ee i h, daleko od
Je uzale a i Ka e. Ka ta postaje laička, kao i pogled a o e.
Velike su ka te astajale uz pod šku oći. To pot đuju i pos ete a
jiho i ka tuša a: zah aljuju o i a koji ih po ažu, uzdižu o e koji ih štite.
Ka tog afija je ila d ža a taj a od Fe iča a do Biza ta. Ptole eje e ka te, do
Chrvsolorasove misije, bile su pod služ e o ko t olo Istoč oga Ca st a. O
špa jolski i po tugalski ka ta a alo se z alo i o dje se o e p e alo
spominju), politika velikih pomorskih sila htjela je da tako bude: sve dok Baskijac
Juan de la Cosa, koji je pratio Kolumba, nije izradio a aga ećoj koži s oju apu
No oga s ijeta. I o a je dugo p ik i a a. Za islite eliki eđu a od i sa o
geografa kakav je portugalski knez Henrik, prozvan Navigatorom, sazvao u
Sag ešu, k aj Rta S etog Vi e ta, a sa o k aju E ope, a p agu elikih
otk ića: sh atio je da ez ka ata e a spasa za ze lju koja je a u u ko ti e ta,
kojoj zaleđe ije sklo o, koju p itišće o ea . Luzita e su spasili jed ako
ka tog afi kao i po o i. Njiho a je d ža a usta o ila služ u koja je, uz ostalo,
nadzirala kartog afiju: Časa de I dia. U Se ilji su kastiljski d ža i i st o ili
a alog u usta o u: Časa de Co t ata io , koja je o je a ala o as e ka ata
(patron general). Vlast je tako cenzurirala samu plovidbu, u stanovitoj mjeri i
o e. Čak je i ala Du o ačka Repu lika pokušala pod g uti e zu i dio
istoč og Jad a a, Ve e ija ijelu jad a sku o alu i dio edite a ske, usp kos
Ge o i i Biza tu, a apski Kalifi a i Sulta u. Ze lje koje isu dale služ e i
položaj ka tog afskoj p edsta i e ilježe elikih po o skih pothvata. Politika ima
a je ili iše udjela a sta i i o i ka ta a: o a a s oj ači gleda o e i
a odi as da ga i i tako gleda o. Medite a ska je politika ila p e iše
partikularna, nije uspjela cenzurirati oceane.
Zlat o do a letačke ili izozemske kartografije vjerojatno je posljedica i
ekih a je poz atih uz oka. I Mleča i i Nizoze i oti ali su dio po dio ze lje
od o a, jed i ut đujući lagu u a potoplje oj šu i, d ugi og ađujući a o
poldere: to je, vjerojatno, stvaralo osobite odnose prema zemlji i moru, koji su se
izrazili na kartama. Ptolemej je u "Geografiji" izdvojio kao posebnu disciplinu
ko og ajlju: teže i opise jesta i g ado a, gleda ih s oda ili s o ale, s ja ola
ili o liž jeg hu ka, iz p ofila ili ptičjeg leta. Re esansa je pobudila zanimanje za
taj dio zemljopisa. Korografske su karte radili geografi i tipografi, bakropisci i
izda ači, adio i e i oteghe u az i dijelo i a Italije, oso ito u Mle i a.
Ist aži ao sa ih u "Ma ia i", a a ljao u pose i k jiža a a, azgledao u
p i at i z i ka a, upoz ao eke od jiho ih tača, od Gio a ija A d ea
Va asso ija, koji je šta pao p u ka tu Jad a a, do spo e utog o a Co o ellija,
p eko Bo do ea, Rosa ia, Balli a te apose Ca o ia Ca o io ili Ca utio piše
svoje ime na az e ači e : jiho e su ka te ekad a početku, ekad a k aju
ovih pogleda na odnose mora i obale. U
Camociovoj radionici, koja je nosila znak piramide [Al segno della Piramide
piše a jego i izda ji a , adili su, eđu i i , Dal ati i Natale Bo ifacio
Bozo Bo ifačić i Ma ti o Rota Ma ti Kolu ić, Ši e ča i , je ojat o s et i što
ih ije s ašla sud i a Šća u a S hia o i kojih su jezik do o azu jeli, čije su
apaje ogli čuti s galija u susjed oj lu i, k aj k e S etoga Ma ka. U istoj je
radio i i G k Ze o potpisuje se Do e i o Ze oi iz adio iše s ih ka ata,
 eđu koji a i o u koja p ikazuje špa jolske o ale. Našao sa je, kao i eke
druge, u domu gostoljubiva kolekcionara iz Valencije. Zenonovo je ime ostalo i u
a hi i a letačke k estu e: z og teža, a od o ska ed ih, uz stiho e
su e e og pjes ika koji se di io Af oditi oj agosti a gole oj školj i,
uok uže oj eduto a i e, platili su glo u u zlatu i tač i izda ač Ca o io.
Mediteranska je cenzura zahtijevala od kartografa da bude samo kartograf.
Dio o ih za ilješki pisao sa a odu Dodeka esos o ilazeći otoke i spilje
a ji a. Izola i su ožda ajljepši putopisi. Na ko og afski ka ta a otoč i su
o li i često iz ije je i, po ekad p oiz olj i: kao da tača za i aju detalji iše
ego jeli a, ožda i zato što su ogi oto i i sa i detalji, izd oje i iz jeli e.
O i su se uostalo ije jali, o ali su katkad ije jati i i e a. Može o zalutati
eđu i e i a otoka a sta i ka ta a Medite a a.
Izolari su poseban rod slikarstva, k jiže osti i ze ljopisa. Neki od jih su
i služili kao iz o i: Ba tolo eo dalli So etti, "Isola io"; C istofo o
Buondelmonte, "Liber insularum archipelagi"; Benedetto Bordone, "Isolario nel
cui si ragiona di tutte le isole del mondo"; Camocio, "Le isole famose"; Tomaso
Po a hi, "L'isole le piu fa ose del o do"; Co o elli e ože o iz jeći da
jego o i e e po o i o iše puta , "Isola io" i "Ma i, golfi, isole". I He i us
Martellus Germanicus kao i Matthaus Merian, premda nisu s ovoga mora,
za išljali su i crtali mediteranske otoke: Merian je vidio Veneciju kao jedinstven
otok, olje ožda ego ijeda ko og af.
I taj p i je pokazuje koliko je až o oditi aču a o pogledu sa st a e, s
ko ti e ta. Otoč a adah uća isu i p olaz a i slučaj a. No o je vrijeme dalo
eće z ače je pose osti: oto i su pose i. U času kad se s edište s ijeta po iče
s ašega o a i o o p estaje da ude s ediš ji o e , ko og afi s ostalgijo
apo i ju u izola i a da su i o i oto i eo ič i i lijepi, da je Medite a ipak prvo
od svih mora.
Uče ja i t de da je "Odiseja" pisa a uz po oć izola a ili po tula a, koje je
pjes ik i ao p ed so o , kao što po o i i aju ape i zapise. Tako su astajala
elika djela o o u, az ih odo a, koja će se dugo spo i jati, koji a će o se
aćati. Sali us je potk aj sta oga ijeka sa ao ogo p izo a, događaja i p iča
koje su dugo z u ji ale geog afe iše ego pis e.
Gia attista Ra usio, slijedeći taj p i je , o ja io je u jeku e esa se t i
goleme knjige "O plovidbama i putovanjima" (Delle navigazioni e viaggi) zajedno s
ka ta a koje su ih dopu ja ale. Njego o je djelo i alo iše izda ja ego
Ptole eje a "Geog afija": ašta i z a ost od početka su ili tak a i. U
Špa jolskoj su se, u ije e elikih otk ića, sjedi ila z a st e a i pomorska
djela kakva su "Suma de geographia" Hernandeza de Encisa i "Arte de navegar"
Pedra de Medine. U Rimu je Bartolomeo Crescentio objelodanio "Mediteransku
autiku" Nauti a Medite a ea , u kojoj je eče o goto o s e što se tada z alo o
brodovima i brodogradnji: od vrste drveta, kovina, konopa i smola do "planisfera
ili ka ata za a iga je", od jet a i uže jet o a do "te pe a e ta kapeta a i
mornara".
H alio je apose du o ačke kapeta e, kao što je gospa Ni olo Sag i, koga
sug ađa i da as adije pišu kao Nika Sag oe ića. U tak i se djeli a a ode
taksinomije, rod koji su njegovali buntovni mislioci srednjega vijeka, bez kojih se,
či i a se, e ože pisati o edite a ski te a a: taka sa postupak to
ije teško uočiti pokušao slijediti.
Raz išlja je o put i i a i o eplo i a alja upotpu iti ogledo o
ači u a koji pišu: o odsko d e iku kao odu. O i koji ulažu aj iše st asti u
puto a je i plo id u e stižu zapisati gdje su s e ili i što su idjeli: put i je
až iji od putopisa. Ma o Polo tek je u zatoče išt u dikti ao s oje uspo e e
Rusti hellu Rusti ia u , k jiže iku iz Piše, koji ih je zapisao ko e io al o, a
f a usko jeziku koji je edo olj o poz a ao. Ni I Batuta ije uspio za šiti
svoju rihlu: govorio je u pero I Džuzai-al-Kaldiju, koji je, po išlje ju st uč jaka,
stilizi ao eka pogla lja u skladu s lastito k jiže o a i ijo . Kolu o je
pisao pisma u kojima ima malo opisa, namijenjena prije svega onima o kojima su
ovisile plovidbe, dok mu je brodski dnevnik ostao oskudan (suvremenici ga nisu,
zap a o, i upoz ali . Više je i olje pisao jego suput ik s d uge plo id e,
spomenuti Juan de la Cosa.
Kapeta i su p epustili p otokol po oć i i a. Magella u je pisao, a
francuskom jeziku, Mediteranac Antonio Pigafetta: sjeća se jego a opisa
st aš e i e, sa šiljasti zu i a. Plo id e Vas a da Ga e p atio je po jes iča
Joao de Ba os: ez jega i sla a Po tugala ila, ja ač o, a ja. I a iše tak ih
p i je a. Veliki su se ist aži ači apsolut o p eda ali putu: sve je ostalo bilo manje
až o. Tak a se tež ja očituje i a ka ta a, a sta i iše ego a o i , a
Mediteranu prije nego drugdje: more na karti i samo more postaju ponekad
jedno.
I katasta ske ka te, kak e se ču aju u opći ski a hi i a p i o skih
g ado a, pot đuju sta o ite od ose ze lje s o e . Oz ače i posjedi
p i liža aju se po egdje o ali do jezi a u a, zauzi ajući jesta s kojih je idik
ot o e i čist.
Pa ele koje su izlože e jet u i epogoda a, ta o gdje se od osi iz eđu
mora i obale isu az iješili, često ije jaju las ike ili pak postaju ičiji : iz
bojazni da ih more ne podruje i potopi, ne oduzme zemlji ili gospodaru. Na
pojedi i ka ta a aišao sa a jih u alo g adsko uzeju u T ogi u, k aj
palače Ćipiko katasta ski su pisari obojili raznim bojama rubove Mediterana i
posjede uz jih. Ne je uje da su to uči ili sa o iz doko osti, p ije iz eke d uge
po ude: ožda i da istak u položaj ze lje sp a o a.
I pošta ske ka te sa slika a oti i a i e, plo id e, lada ja ču aju se u
o iteljski šk i ja a, kao i sta e fotog afije, o- ijele, s eđe, sepija. Njih je
teško az stati, ali i ijedilo t uda: i o e i aju udjela u upoz a a ju s o e i
p i o je , u sjeća ju a jed o i a d ugo. Iz lijedjele su kao i sta e geog afske
ka te. Podsjećaju kako se ekad p ilazilo o u, izlagalo u tijelo, t ažilo a je u
poči ak ili pustolo i u. Kak e su ile i e ili oli, odo i uz jih sad eć o i a
pa u , edute: p izo a plaži, događaj u lu i, p iča o kupači i u zalje u.
Fotografije nisu karte (to redovito napominju kartografi), ali ih ponekad
za je juju ili dopu juju: a ji a takođe gleda o kak o je o e i dokle se
prostire, upoznajemo ga i prepoznajemo u isto vrijeme. Obiteljski su albumi
mnogima od nas bili prvi atlasi: mo e uoči sus eta s o e .
Vikont Ferdinand-Ma ie de Lesseps upoz ao je p e fotog afe. Želio je da i
oni prate radove na prokopavanju Sueskog kanala. Kraj Gorkih jezera, Ballaha i
Ti saha, a g adilišti a Bu -Seida i Is ailije, tadaš je sk o e ka e e isu
ogle sa e o a iti posao. U Po o sko uzeju u Pa izu izlože e su slike alik
a fotog afije: "Šesto g adilište k aj Is ailije", "Medite a ske ode p istižu u
jezero Timsah" i druge. Na njima se dobro vidi kanal: mjestimice slijedi dijelove
prevlake koje su du ili suž ji fa ao a Nekosa Ne hao ili poda i i Ptole eja II
Filadelfa, koji su kasnije zatrpani po nalogu abasidskog kalifa
Abu-Džafe -al-Mensura i zasuti pustinjskim pijeskom. Lessepsov prijatelj
Said-paša, koga je Po ta posta ila a p ijestolje Egipta, morao je ukloniti, uz
ostalo, i p ep eku je e: Alah je posta io, piše u Ku a u, "p eg adu iz eđu d aju
o a". Kada je apoko ka al p okopa , u ut aš je o e postalo je o euzo :
p olazo iz eđu d aju o ea a. Ljudska je uka p o ije ila i ka tu Mediterana i
p edodž u o je u.
Kolekcionari starih karata okupljaju se u raznim prigodama. Prisustvovao
sam njihovu skupu u Amalfiju. U tom malom gradu s velikom pomorskom slavom,
u zaljevu Salerna, komemorirana je obljetnica smrti Lea Barowa, emigranta iz
Rusije, ožda aj ećeg ka tog afa d adesetog stoljeća. P a o u je i e Leo id
Ba o , ođe , p e i uo u tuđi i . godi e. Izda ao je desetljeći a, uz
gole e apo e, ka tog afski časopis "I ago u di", seleći se zajed o s ji iz
jedne zemlje u drugu. P i eđe a je, je u u čast, izlož a "Ruža jet o a" i
up iliče a asp a a o ji a, iz koje sa pojedi e dijelo e p e io u o o pogla lje.
Uspo ed u sliku a ih uža jet o a, koju je o ja io "I ago u di", p euzeo
sa takođe s te izlož e. Go o ili su ogi sudio i i, od uče ih geog afa do
samouka poput onih koje smo susretali u prvom dijelu "Mediteranskoga
e ija a". Ne ože se toč o ut diti jesu li A alfita i p i u tali uže jet o a
a s oje ka te, kao što to p etposta lja C es e tio, ali je jerojatno da su ih
poznavali, kao i kompas, prije svojih rivala u Napulju i Tarentskom zaljevu. Nema
dokaza, kao ni za kompas, da su ih preuzeli od Arapa (na kartama Al-Idrisija one
se još e poja ljuju ili od No a a, ali se to e ože i po eći. Na ču e oj
Pisa skoj ka ti, po tula u a pe ga e tu s k aja XIII. stoljeća, d a su p esje išta
p a a a, jeda k aj Sa di ije, d ugi k aj Rodosa, ali to isu uže jet o a u p a o
s islu iječi. No de skiold t di, u "Pe iplu", da a ajsta iji po tula i a e a
ruža jet o a. O a koja se poja ila a Katala sko atlasu godi e . p a je
koju z a o. Žido ska je dijaspo a u to ije e, p ije egzoda s I e ijskog
poluotoka, od ža ala eze s luka a Af ike i Male Azije, apose s o ala a
Palestine. U
starim su se civiliza ija a st a e s ijeta oz ača ale oja a.
P e a eki iz o i a koji zaslužuju paž ju, Haza i su tako oz ača ali
jet o e: ožda su oje a uža a jet o a u ekoj ezi s pa će je st a a
s ijeta? Ispočetka su a ti uža a, a edite a ski ka ta a, prevladavale
a, e a i zele a oja, zati su došle d uge, p ijelaz e ili p oiz olj e:
odgo a ale su iše pogledu ego pa će ju.
Ruža jet o a opje a a je u poe i "La Sfe a", koju je apisao i oslikao
Fiorentinac Gregorio (Gorio) Dati ili pak njegov brat Leonardo (spor koji se poveo
u A alfiju oko toga tko je auto "Sfe e" o dje ije aža . Ružu jet o a ogi
smatraju amblemom, ali ona nije samo amblem. O njoj govore kao o metafori, ali
ona nije jedino metafora. Poznata su djela ili predmeti koji su je navijestili: Rimski
f ag e t od a o a, koji se ču a u P agu, podijelje a d a aest ili šes aest
vjetrova; Kula vjetrova u Ateni s Andronikosovim satom koji nadvisuje Tritonova
figu a; ploča koju su a heolozi iskopali u Maloj Aziji kod Sipa a, a kojoj je
p edoče o alo ito o e sa četi i z ijezde a je u; ozaik otk i e u
uše i a a i skoga aselja Thu u o-Majus nedaleko od Kartage, na kojem su
d a k uga s iše oj i k ako i a. Rasp a ljalo se o z ako i a i si oli a a
uža a jet o a, o jiho i z ače ji a i o li i a, o ast ološki i kale da ski
zapisima uz njih, o podjeli na 4, 8, 16, 32 dionice u krugu ili pak onoj na 12 i 24,
što ije sa o ze ljopis a, ego je i e e ska podjela. Za takoz a e ko pas e
uže ili jet ulje, s ješte e pod poklopac ili skafeju, s oznakama strana svijeta
ispod stakla i ag etske igle, kažu da su astale a sje e i o i a. P ouča ao
ih je godi a a kapeta duge plo id e Al e t S hii k i p edočio u iše to o a
s oga djela. Na uža a jet o a slo o T e a z ače je koje je imalo na T-O
ka ta a: oz ača a Sje e T a o ta a .
 Sje e a je st a a jed o o ilježe a šiljko ili koplje a p i je u
Gastaldija , d ugi put z ijezdo sje e jačo Stella a iš . Često se ja lja
he aldički z ak ljilja o a ijeta [fleu de l s : o je, ako k iža skih oj i,
iz aža ao pošto a je p e a f a uskoj k u i, za što su oso ito zasluž i
o eplo i iz Ak ita ije. Na istoč oj st a i uže ja lja se k iž: us je e p e a
S etoj ze lji i Je uzale u, k šća sko s edištu s ijeta i s etištu Mediterana.
Raz o oj i p osto i u uži jet o a zo u se, z og s og o lika, o o i.
Ro o i s i i ijali a gla ih jet o a t o e k už i u koja se u Italiji azi a
oso e: jed ako kao ok ugli i iše oj i p ozo a kated ala a. Teže je iz aditi
novu, pravu ka tu egoli sag aditi kated alu. Lati e uže iz a k uga po ekad su
p ikaza e kao zu lja: to se zo e k iješ adosti [feu de joie . Re esa s i su
ka tog afi počeli s a ji ati oj uža jet o a ili ih pos e izosta ljati, je ojat o
da bi umanjili okultno z ače je koje i je p ida a o. O e su se ipak aćale a
ka tu: t ažili su ih o eplo i, koji su je o ali da, poput a ajlija ili pule a a
p a u oda, do ose s eću ili spaša aju posadu. Ne t e a d ojiti je li uža
vjetrova nastala na Mediteranu.
U amalfita skoj autičkoj i liote i i a ka tog afskih k jiga koje to
dokazuju. Naišao sa a djelo Za ha iosa Lilliusa, je ojat o G ka po po ijeklu,
izda o godi e . u Fi e i pod aslo o "O is B e ia iu ": isa , ažalost,
p i p o ašao taka aslo . Teško je odoljeti kuš ji da se od o ič oga e ija a
pokuša ap a iti e a đelje: uz o o i lijsko o e ožda je to teže ego d ugdje.
Za ha ios Lillius joj ije odolio, kao što sigu o i d ugi isu.
V aća se a početak o og pe ipla. Što iše z a o o ašem moru, manje
ga gleda o sa i: Medite a ije o e sa oće.
 III

Glosar

Za azu ije a je "Medite a skog e ija a" ko is o je pojas iti z ačenja

pojedinih pojmova ili naziva: i kontinentalcima koji manje poznaju Mediteran, i
Mediterancima koji znaju samo svoj dio mora i obale. Kampanilizam koji postoji
na obali ne prestaje na moru, od jedne uvale do druge, od otoka do otoka: na
Mediteranu je mnogo zvonika i minareta.
Ne kanim nizati podatke o blagoj mediteranskoj klimi, povoljnim plimama i
oseka a, pogod i luka a i e eliki udalje osti a duži a ase a sa o je
oko d ije tisuće ilja, ši i a aj iše četi i stoti e , o p ed osti a koje p užaju
zalje i i ijeke, o to e kako se sta i s ijet az ijao i eć u elike plo io s oji
o e dok su d ugi ojažlji o ot ili puči u.
Tak e je podatke lako aći u po o skoj e iklopediji. Po ijest Medite a a
eć je apisa a.
U azličiti dijalekti a ože se uočiti edite a ska koi- e iječi i st a i,
sta o a i azo a. I a iše sta glosa a u po o skoj lite atu i, spe ijalizi a ih za
az e dis ipli e. Nji a se o a služiti o aj tko piše o Medite a u: o o je
poglavlje stoga naslovljeno: glosar.
Glosari imaju iše slo ode ego d ugi ječ i i. Mogu se čitati ap eskok,
što ko e t e a i kako se ko e s idi. O i su pose a od: filološki ili lite a i.
Naj liži su ožda edite a skoj sati i: satu a je ajp ije ila zdjela ispu je a
juž i plodo i a la satu a ili sati a . Tek je poslije, zah aljujući Ho a ije i i
Ju e alo i spisi a, do ila z ače je koje da as i a. U p edgo o u s o
poliglotsko "Nautičko glosa u" čija su d a gole a to a o ja lje a u Pa izu
godine 1848. o t ošku Mi ista st a o a i e , Augustin Jal, amater i pomorac,
p i jećuje da se u tu stu lite atu e " ogu u ijeti ogo oj e pojedi osti,
koje se e daju u ijeti u ajopši ije asp a e, ajopte eće ije oti a a" st . .
Noti e a d u st a i e o ič o su easi ili a i dio šti a: glosa je od koji po aže
da se o e iz jeg u. Glose koje slijede po iješa e su a plad ju: jed e su
filološke, d uge lite a e. Želio ih dopu iti oge st a i koje su dotak ute u
prethodnim dijelovima, uputiti na izvore s kojih sam crpio, predstaviti osobe koje
sam sreo na putu i plovidbi, koje su me svjetovale i pomogle mi. Slijedio sam
pouku starog Ptolemeja, koju su za njim ponovili Ibn Haldun i Mercator:
posluži o se s jedoče je put ika koji su ili ta o gdje is o ili i idjeli o o
što sa i is o idjeli. Tako sam postupao. Ovo nije glosar Mediterana, nego
samo jednog brevijara.
"Medite a pop i a iše i e a, o is o o ze lja a do čijih o ala dopi e",
napomenuo je jednostavno Mercator u svom "Atlasu" (str. 30, Amsterdam 1609).
Nazivi mora ovise o njegovu položaju, o ezi sa ze lja a koje oplakuje i
p ipad osti o i a koji uza j ži e. D e i su a odi, poput Egipća a i Su e a,
azi ali Medite a Go ji o e , po jego u položaju u od osu a jiho u
ze lju. U Bi liji i a iše i e a: Veliko o e ia hagadol, Još., I, , Zad je o e
(ili more koje je pozadi, iam ha - aharon, Deut., XI, 24), Filistejsko more (iam
p'lišti , E od., XXIII, . Po ekad se z alo sa o Mo e: z a se a koje se o e
isli. Se itska iječ ia oz ača ala je s e elike ode: i o a, i jezera, i rijeke.
I Hekatej i Herodot zovu Mediteran Velikim morem. Tako su ga nazivali i
Fe iča i, koji su ga je ojat o p i oplo ili. Tukidid ga u "Peloponeskom ratu"
i e uje, po p ipad osti, Hele ski o e I, . Za G ke je o o " aše o e": taj
će azi p euzeti od jih Ri lja i i ogi d ugi ako jih. Plato o az i ije kaže:
"more koje je pokraj nas" (par' hemin thalassa, Phed., 113,a). U spisu poznatu
pod azi o "De u do", koji se ožda pog eš o p ipisuje A istotelu, s eće o
sudbonosni naziv unut aš je o e he eso thalassa, , , u op e i s o i
iz a jski , O ea o . Iz toga će i e a kas ije astati, u lati sko p ije odu,
Mediteran.
Filologija a otk i a po ijest ašega o a. P idje edite a eus ije io
ot je . G a atiča zlat e epohe Festus p epo učio je, u jesto jega,
edite eus, ali tak e p epo uke alo tko sluša kad se pojedi e iječi poč u
mnogo rabiti: to je razdoblje u kojem Rim postaje pomorskom silom. Epitet
meditullius (nastao od tellus - ze lja, je ojat o p e a g čko esogaios -
eđuze i eć je io a haiča . Medite a eus je oz ača ao p osto a
ko ti e tu, ok uže sa s ih st a a ze ljo , u op e i p e a a iti us. Ci e o
naziva kontinentalce "najmediteranskijim ljudima" (homines maxime
mediterranei, Verr., II, 5). Imenico edite a eu oz ača ala se u ut aš jost
ze alja p . u oži i edite a ea Galliae: ko ti e tal i dijelo i Galije .
Budući da je "u ut aš je o e" i sa o ok uže o ze ljo , isti se epitet počeo i za
nj vezivati. U tom ga smislu rabi Solin u svojim kompilacijama geografije i
p ipo ijesti Colle ta ea e u i a iliu , XVIII, , koje je z atiželj o čitao
a tički s ijet a zalasku i ijeli S ed ji ijek. Isido Se iljski p euzeo je taj opći
pridjev i pretvorio ga u vlastito ime: "Veliko je more (Mare magnum) ono koje sa
zapada iz o ea a dotječe, ok e uto je jugu i seže p e a sje e u. Veliki se zo e
zato što su, u uspo ed i s ji , ostala o a a ja. To je Medite a , zato što
oplakuje okol u ze lju edia te a do istoka, dijeleći E opu, Af iku i Aziju"
("De mediterraneo mari", Orig., XII, 117 . Naše će se o e tako, zah aljujući
auto itetu k šća skog polig afa i s e a, p oz ati Medite a o : teško je od je iti
koliko su to e p ido ijele Soli o e "čudes e p ipo ijesti". O ea je do io i e po
mitskoj figuri Titanova sina: Mediteran je stvarniji od mita.
G i su i ali iše azi a za o e: hals je sol, o e kao t a ; pelagos je
puči a, o e kao p izo ; po tos je o e kao p ost a st o i put; thalassa je opći
poja epoz ata po ijekla, ožda k etskoga , o e kao iskust o ili događaj;
kolpos z ači jed o ili ok ilje te a p isa ači oz ača a dio o a koje je o g lilo
obalu: dragu ili zaljev; laitma je morska dubina, draga pjesnicima i
samoubojicama. U tekstovima valjanih pjesnika i pripovjedača ti se azi i dodaju
jeda d ugo tako da, sasta lje i, u ažaju lastita z ače ja: t a -prisutnost,
dubina-prostranstvo, put-puči a, p izo -događaj i tako u edogled, kao što se i
sami oblici mora dopunjuju i prelaze jedan u drugi. To odaje izobilje i bogatstvo
iskust a koje su sta i G i stekli ži eći uz Medite a , plo eći po je u.
Rimljani su bili mnogo oskudniji. Temat mare (koji dijele s mnogim drugim
i doe opski jezi i a, a p i je sa sla e ski i italski , osta i ši ga u
asljeđe o a ski idio i a oz ača ao je u početku s e ode: o ske,
jeze ske, iječ e. Kas ije su, opo ašajući hele ske uzo e, i i ski pis i a ili
posuđe i e po tus i pelagus ili su pak lati ski iječi a sal, salu , aeauo
p ida ali g čka z ače ja. U jiho i etafo ama i figurama otkrivamo
ko ti e tal e azo e i p i že ost ze lji: ča api aeauo ei go o ilo se za puči u, u
jed og Ve gilija ailazi o a uspo ed u plo id e s o a je [ a iš aeauo
arandum, Aen. II, 780). Narodi se razlikuju i po tome kako nazivaju more, koliko
i aju i e a za j, kako se ji a služe.
Arapi su, za njima i Turci, nazivali Mediteran Rumelijskim morem (tj.
bizantijsko-rimskim): al-bahr al-rum. Ibn Haldun ga zove i Sirijskim, u
"Al-Mukadi a", a iše jesta. Tako ga azi a i Al-Id isi, u "Ruđerovoj knjizi".
Riječ al- ah z ačila je s e elike ode i još u ijek oz ača a aj až iju od jih: Nil.
Saču ao se i sta i se itski azi al-ia , a haiča i k jiže a . Musli a ski su
a odi p e eli a s oje jezike zajed ičko i e Medite a a, koje je pos etio
k šća ski eti olog: al-bahr al-mutavisit.
Mo e i a azličite odo e od o ale do o ale: u lati sko i sla e ski
jezi i a s ed jega je oda, u talija sko je uškog, u f a usko že skog, u
špa jolsko ože iti i uškoga i že skog, u a apsko i a d a uška i e a, u
g čko je, kad se složi iše azi a za j, s ih odo a. Teško je po ući g a i e
iz eđu jed og o a i d ugoga: to o ič o isu o ske g a i e; ja lja se
posesi ost ili p ist a ost p e a lastito o u. Po sta oj g čkoj poslo i i o aj
tko prijeđe t Maleje, a k aju Pelopo eza, apušta do o i u. "Naše o e i a
veliku prednost, u svakom pogledu, nad ostalim morima - pisao je Strabon - i od
jega t e a početi" Geog . II, . U "Ilijadi" se spo i ju sa o d a o a: T ačko i
Ikarsko. U "Odiseji" ne a pose ih i e a: s e je o e. U ezi s p ipad ošću
pojedi ih o a posta ljaju se az a pita ja, apose kad je iječ o o i a d ugih
zemalja. "Je li lijepo more drugih zemalja?" pita se pjesnik (Fernando Pessoa, u
poe i "Mo a " . M ogi odgo a aju iječ o a to pita je ili ga uopće e
postavljaju.
"Samo je more drugih zemalja lijepo" (ibid.): to je odgovor onih koji su
otplovili s Mediterana na druga mora, u Novi svijet.
M ogo je z ače ja za koja e a iječi, koja se p idaju opće i e u o a,
s osjećajem divljenja ili straha. U Ksenofontovoj "Anabazi" zapisano je kako su
g čki oj i i, ako dugot aj og luta ja kop o , doži jeli p izo o a: "Mo e!
More!
Te su iječi išle od usta do usta. S i poh liše p e a je u...
počeše lju iti jed i d uge, plačući" IV, . S i su ugledali jed o o e,
s atko je idio s oje. Taj se p izo po a lja je ojat o od p og sus eta čo jeka s
o e : z ače je iječi p elazi u uz ik i ushit, u iz aze za koje iječi isu do olj e.
Razlikuju se oni koji more vide prvi put i koji ga prepoznaju, oni koji su ga
po o o ugledali i koji u se aćaju. Po etko ga s aki put idi kao p i put: to
ovisi i o samome moru.
More je apsolutno, njegovi su nazivi relativni. Mediteran je nazivan i
Sje e i i Juž i o e . He odot ga je, putujući po Egiptu, idio a sje e u i po
je u ga azi ao o eia thalassa IV, . Nazi Juž o o e sus eće o a
e esa s i ka ta a: čak i u geog afskoj poe i "La Sfe a" G. Datija spo i je se
Ma e del Sud. A iosto ga a početku "Bijes og O la da" zo e: d'Africa U mare.
Poznavaoci izumrlih jezika napominju da se u civilizacijama, koje su strane svijeta
o ilježa ale oja a, aše o e z alo zele i ili ijeli o e . A api su saču ali
naziv Bijelo more (al-bahr al-a ad : to se ojo oz ača ala zapad a st a a. I
Turci su tako nazvali mediteransko more (Ak-de iz , Buga i takođe . U sta iji
a od i pjes a a Juž ih Sla e a spo i je se, uz si je, i ijelo o e, i to e
sa o o da kada se talasa. I u o og čko jeziku taka azi ije epoz at,
u atoč sta o hele skom predanju. Crveno more (Erythros pontos) bilo je nekad
ijeli I dijski o ea : e a je oja z ačila Istok. Da aš je C e o o e Egipća i
p oz aše Mo e t ske ia 'ša i - tako ga ilježi i Le i o opti u A adeusa
Pe o a još . godi e, st . . C o o e Po tos Ei ei os i a eo ič u
eti ologiju: p idje eu e os, što z ači gostolju i o, za ije io je a ei os
egostolju i o , kak i se uči ilo t agači a za zlat i u o : pos ijedi je
ožda pučka eti ologija, koja je sta ope zijskoj iječi akseana (taman, crn)
promijenila smisao.
C o se ojo o ilježa ao Sje e . U "Ka ali" alazi o pot de za az a
z ače ja oja. U dijelo i a Balka a, a edite a ski o ala a i edaleko od
njih, ima toponima i hidronima u kojima se, vjerojatno, kriju naznake pravaca ili
st a a s ijeta: ijeke C i i Bijeli D i , čije su ode pos e alik jed a a d ugu,
jednako kao Bijeli i Crni Timok u Srbiji, ili Crni i Bijeli Iskar u Bugarskoj. Tako je
ožda ilo i s C o Go o i Al a ijo al a - bijela), s Crvenom i Bijelom
Hrvatskom (Croatia Alba - Dalmatia Inferior), koje se pod tim nazivima spominju u
zapisima popa Dukljanina. Na drugoj strani, Bijeli i Plavi Nil, koji je prije bio zeleni,
a ode takođe a slič a tu ače ja. Ažu a o ala od a apskog a zak, što z ači
pla ila i u to slučaju ze ljopis a oz aka, a e o ilježje pose a pla et ila.
Smione tvrdnje nekih jezikoslovaca predstavljaju Pelazge ili Pelaste, starosjedioce
Helade koji su nam navodno donijeli lozu i maslinu, kao bijeli narod, koji je dao
ime "pelaško " ili ijelo o u pelagos ? . Zasta i o p ed ti edite a ski
pretpostavkama.
Mo e je iđe o s o ale u az i oja a, u s i p elje i a od oga i
zele og, kao s e o i kao zlato po jeseči i ili a su u, kao ulje i kao sol da ju ili
oću, ed o poput neba u Vergilijevim metaforama (caeruleum mare), tamno kao
vino u epitetonima Homerovim (oinops). Gdje smo vjerovali da su posrijedi same
oje ili slike, po ekad su ipak ile p aktič e oz ake: p a i ili st a e s ijeta. Ne
ogu se ti e po eći utje aji aših p edodž i ili tlap ji: o i su, u atoč s e u,
p ido ijeli da se pojedi a i e a p ih ate, ustale ili za ole. Podsjeti o još jed o
a uže jet o a az ih oja, koje oz ača aju st a e s ijeta a sta i ka ta a, i
priznajmo skromno, zajedno s Borgesom koji je volio Mediteran, poznavao ga i
zapisao u "Plovidbi", u zbirci "Blizak mjesec" godine 1925: "More je prastari jezik
koji e u ije odgo et uti". I ao sa te iječi a u u ist ažujući azi e o a,
listajući az e ječ ike po o skih a oda, ispisujući stranice "Mediteranskog
brevijara", napose ovaj glosar.
Mediteran je sastavljen od mnogih manjih mora. Ona se nazivaju,
p i ijetio je eć Isido Se iljski, "po pok aji a a" ili "po narodima" ("a gentibus:
Tuscum, Ligusticum, Dalmaticum", itd.), "po otocima", "po ljudskim sudbinama",
"po uspo e a a a k alje e", "po o ičaji a sta o ika", čak i "po gazu
goveda" (a bovis transitu: Bosphores, Orig. XIII, 16).
 M ogo je azi a a jih o a u Veliko : kao da s atko želi, p ed s ojo
obalom, imati more za sebe. U drevnim vremenima nosili su vlastita imena
Fe ičko, Kilikijsko, Lidijsko, Ika sko o e, kas ije i Al o a sko, Bi a sko,
Balea sko, ðe o eško, Ta e tsko, Ma sejsko, Go je o e i Do je o e, Mo e
Kandije i More Moreje. Imena su im se mijenjala. Jadran je bio za Apolonija
Rođa i a "jo ski zalje ", za geog afa St a o a Jo sko je o e dio "o og što
danas zovemo Jadranskim zaljevom" (II, 5). Po "Djelima apostolskim", sveti je
Pavao plovio "Adrijom", koja je tada sezala do Krete i Malte (XXVII, 27) a na
nekim kopijama ptolemejskih karata plakala i obale Sicilije. Hrvatski kralj Petar
K eši i zo e ga, u jed oj isp a i iz godi e , " a e ost u Dal ati u ".
Tako ga naziva i bizantijski car i ljetopisac Konstantin VII Porfirogenet
(Chron. V, 31). Turski put ik E lija Čele i daje u u s o "Putopisu"
(Seijahatnamesi) dva imena: Venedik Kor jezi (Venecijanski zaljev), kako se u
jego o ije e z alo, i Ko fez De asi, a sta iji, pe zijski ači .
O mediteranskim granicama govori se u Platonovu "Fedonu": Sokrat u tom
dijalogu spominje "one koji prebivaju od Fazisa do Herkulovih stupova, najednom
alo dijelu ze lje oko o a, kao a i ili ža e oko a e" II, . O ale su
granice mora, ne Mediterana. One se ponegdje i zovu po moru: ta epithalattia, ta
parathalattia, ta pa alia oz ača aju, a az e ači e, p i o je iječ p i o je, či i
se, sko a a je po to o as u . Epei os je č sta ze lja kao pok aji a Epi , te a
fi a, kako su tu iječ p e eli Lati i i i za ji a.
Khersos je zemlja kao pokrajina (po tome je dobio ime Herson u Ukrajini,
edaleko od ušća D jep a . Eio je o ala uopće, i o ska i iječ a, aigialos je žalo
ta se iječ saču ala u i e u ljeko ite plaže Igalo, u Boki Koto skoj . Akte ijaše
strma obala (od nje dolazi ime zlosretnog Akteona u sta o itu , a akhia još
strmija. Ima mnogo naziva u Grka: njihova je obala razgranata i raznolika. S nje se
a az e ači e gledalo a zaleđe i jego e sta o ike. G čki a jezik udi
paradigme koje vrijede za mnoge mediteranske jezike: epithalattidios je
p i o a , khe saios je ko ti e tala , azlika eđu ji a az ače a je u
Plato o i "Zako i a" , . He odot je za ilježio op eku iz eđu otoča a
esiotes i sta o ika u ut aš josti epei otes . U A istofa a, u "Ža a a" ,
s eće o ka akte ističa azi athalattotos: o aj koji o e ije o laže i
osolje . Atički duh a o ali s at ao je Beoća e iz zaleđa dostoj i p ezi a:
Gregorije Cipranin se rugao njihovoj pameti (Boiotion nous, III, 45), Makarije ih je
nazvao svinjama (Boiotia hys, II, 79). Takve obrasce, s golemim brojem epitetona i
t opa koje su filozofi i pis i u eli u klasič u kultu u, aći će o u az i jezi i a,
duž ijele o ale, u s i e e i a. Naj iše ih je je ojat o u Italiji:
najrasprostranjeniji od njih, cafone, nastao je u Napulju i do io ši e z ače je i a
jugu i a sje e u ze lje; te o e je opći azi za ko ti e tal e, pale to e
pose i, ga i o u Ge o i ili ta a o u A uzzi a jesu egio aliz i. Već su
Pompejani, po Strabonu, s podsmijehom govorili o susjedima iza prvih brežuljaka
Nu e ia, Nola, A e a . U Bi liji, u "K jizi Si aho oj", spo i ju se es ošlji osti
iz eđu Žido a iz u ut aš josti i Filisteja a s o ale L, , : je ojat o su i o i
davali nadimke jedni drugima, koje Sveto pismo nije smatralo dostojnim
spomena. A api s oje go štake azi aju ž ali, Buga i za s oje kažu Balka dži.
Naša iječ ža a e z ači a ijeloj o ali isto: jed o se tako zo e ko ti e tala ,
d ugi put susjed, Talija . U uglađe oj f a uskoj te i ologiji postoji azi
culterreux, koji se ne da prevesti. Provansalci imaju svoje nazive za Francuze,
Katalonci za Aragonce, Dalmatinci za Vlahe iz Dalmatinske zagore, Bokelji za
Crnogorce, i sve tako redom. Te su uloge odavno poznate, i u komedijama i u
tragedijama, na mnogim otvorenim pozornicama Mediterana.
Na odi su silazili a o e i azi ali ga azličiti i e i a.
Iz i ši a Jad a sko o e, Juž i su Sla e i čuli g čke i o a ske azi e za
p izo koji se p ed ji a ot o io. Neki filolozi t de da su a ječja koji a su
govorili promijenila fonetiku i p ilagodila je okoli i. Zad žali su lastitu iječ o e.
U sus etu s G i a slušali su thalassa: tako su počeli z ati alo e, o e koje se
talasa. Nazi pelagos saču ao se a jugu Jad a a, oko otoka Sipa a pelagat z ači
loviti dalje od obale, na puči i; otočići skupi e Palag uža a Jad a u, kao i Isole
Pelagose juž o od Ape i a, do ili su po je u i e . Od iječi kolpos ostao je a
ekoliko jesta, oko Elafitskih ili Jele jih otoka kulaf: ići a kulaf z ači lo iti a
puči i; od te je iječi došao e etski goljo, koji je postao s eopći azi o .
O jaš je ja uz o e ajčešće su oskud a. O i koji su oda o a o u e
azi aju ga odo , čeljad s kop a često ga tako zo e. Naši su p e i do ijeli iz
p ado o i e iječi lađa, od, ko a lja , eslo, jed o. Jarbola nisu imali: on je od
lati skog sta la. I ali su lastitu udi u, osti, š e, ežu. O u posljed ju,
kojo su lo ili po ije i, posudili su usput Mađa i a i Ru u ji a, u čiji se
jezi i a zad žala. Riječ lak tako su sta i Sla e i z ali ežu potegaču p euzeli
su sje e i k aje i G čke i jo e za ije ili a tički g iphos o to e is p o piše
jezikoslo a Peta Skok u k jizi "Naša po o ska i i a ska te i ologija a
Jad a u", Split . Od sta o ika ekadaš je i ske p o i ije i iza tske
teme, od Ili a i dal ati skih Ro a a, došlja i su ašti ili ošt o azi a: za i e
kak e p ije isu jeli, za sp a e koji a isu aspolagali, za o uđa kak i se isu
služili. Talija i, apose Mleča i, z ali su iše o o u: od jih je s atko po ešto
aučio a Mediteranu.
Češki polihisto i filolog Ko sta ti Ji eček pokazao je kako sla e ski jezi i
i aju ogo zajed ičkih azi a za ijeke i ode uopće, iše egoli za o ale i o a
 . "Ges hi hte de Se e ", I, st . , Gotha . P ouča ajući topo i iju a
istoč oj o ali Jad a a aš je st uč jak Peta Ši u o ić zaključio: "Ni h atska
toponimija ni zemljopisna nomenklatura ne mogu potvrditi da su Hrvati posve
ovladali morem i da su za sve potrebe u vezi s geomorfonimima, pomorstvom,
ribarstvom, brodarstvom, brodogradnjom - ži lje je a o u i od o a - iz ašli
jezič e ek i ale t e iz aze i st o ili potpu u i potpu o s oju talaso i ijsku
terminologiju" "Istoč ojad a ska topo i ija", st . , Split . Za utjehu,
ože se a esti i išlje je talija skog st uč jaka M. Co telazza, koje se od osi a
d ugu o alu Jad a a, a aše učitelje: "U talija sko po o sko leksiku
apsolutno prevladava komponenta kopnenog porijekla" (v. "Bollettino
dell'Atlante linguistico Mediterraneo", VIII-IX, 1966-1967, pp. 67-77).
S i s o ipak ođe i a ze lji. Teško je p osuditi koliko je tko začet ik a
koliko ašti ik a Medite a u, kad je jed o a kad d ugo: alja azliko ati
po o sku ješti u od sa oga osjeća ja o a.
Imenima i oblicima brodova nije lako odrediti porijeklo i p ipad ost. Riječ
a ka, koju su p ih atili goto o s i a odi, e z a se čija je. P etposta lja se da
dolazi iz staroga Egipta.
Egipća i su je takođe od ekoga p euzeli. Ra ili su je Fe iča i i Pu i, G i i
Rimljani. Najstarija barka zvala se, u mnogim jezicima, drvo (na arapskom al'ud od
čega dolazi leut, talija ski i špa jolski leg o i le o . Lađa, koja je altosla e skog
po ijekla lodia, od oldia , takođe je z ačila d e i t upa o oksil . Ko ije e
lati ske iječi a is zatječe o u sa sk tu, u g čkom, u keltskim govorima, u
a e ski dijalekti a: e z a se čija je ila. Ni po ijeklo galije galea, galeo e,
galeota, gale a itd. ije azjaš je o, p e da je plo ila po s i oi a i
spo i jala se, s po oso ili očaje , a s i jezi i a: i Me e -Liibkeov
"Romanisches etvmologisches W6rterbuch" nije ustanovio odakle dolazi.
Talijanski etimolozi C. Battisti i G. Alessio pretpostavljaju da je "relikt iz ilirskog
supst ata p oši e og od dal ati skih o ala do Ve e ije" . "Dizio a io
etimologico italiano", s . II, Fi e ze : galea i ila eka sta ko jače
testuggi e , koja, kad se k eće, sliči lađi s jed i ili d a eda esala. I ko a lja
dolazi iz G čke ko a io , ušla je u sla e ske jezike p ije seo a a oda, ože se
dovesti u vezu s imenom nekoga kukca ili raka (karabos, v. Aristotel: "Historia
animalium", 531b, 25). Ti primjeri, kao i mnogi drugi koje ne kanim nabrajati,
odaju zajed ičke o like, t o e, etafo e. Po ekad - gdje ne vidimo prvoga
iz o a ili počela - kao da iječi i st a i iz a jaju iz samog mora, Mediterana.
Brod se povezuje sa starim slavenskim glagolom bresti- edo, što z ači
gaziti, p egaziti, p ijeći p eko ode. Po ijeklo u je, očito, ko ti e tal o.
"Po o ski ječ ik" Rado a a Vido ića Split , lizak "Po o sko glosa u"
A. Jala, uz od, a odi p e a " aši iz o i a", sta iji slijedeće azi e,
ajčešće g čkoga, lati skog i o a skog ko ije a: " a zo, a a a ka , astasia,
astassiza astaši a , atel, e -ga ti us iga ti , i e is isto što i/usta ,
barcon, ba osa, a usius agoč? , a a us ko a lja , a a a, a a hia,
asselata, hela dia, o ha, odu a, d ie o, d o o,J igada, fusta fušta , galea
galija , gale a, galio galiu , g ippus g ip , gu a a, k a ela kao i ko a lja, g č.
karabos), katrga (katu ga , lađa, le us, lig u d ie o, leg o , li te , lo d a,
marziliana, navicula, navigium, navis, ormanica, plav, saeta sagittea, sagiteda,
saita, it će i šajka odatle potekla , sae a, še eka ša ek , ta ta a, t e io es
(galeae), triremis, zolla, zopula" op. it. st . . I a još azi a za odo e az e
ste. Isti auto po ija p ed asude o do oj p eh a i koju su uži ale odske
posade, služeći se itati a iz d e ika po o a a, kak i isu uo ičaje i u
normativnoj leksikografiji, kakvima je mjesto u rodu glosara: "Slano meso,
kuplje o u a jeli a u T stu, Italiji, E gleskoj, Ma siliji ilo je o i ša o kao
pseće: e gleske galete ile su eukus e i t de kao ploče, ijesu se ogle
az očiti i u kafi i u odi, a jih su eći a kapeta a olili kupo ati adi šted je
pošto i se a je pot ošilo, ego o e od Odese i Ge o e, koje i se f jo-kulom
slo ile. Me u a jed e jača a ije se ogo ije jao.
Ujut o za učak t doga hlje a; a ijetko i a koje odu da ali kafu ili
čaj; za o jed supa i sla o eso, a za eče u žg a et i katkad sla o eso a salatu
s k tolo . U luka a jesto sla oga esa kupo ali i f esko, ali e eso, eć
gla e go eđe, što je aj je je, ez ozga i jezika, a a a ji odo i a od pet
do šest čla o a posade kupilo i se po pola gla e. Od o e je o ao ku a ešto
da otki e i ači i za kapeta a i sk i a a d a ifteka. Masti se a odo i a pos e
alo t ošilo je i se čipula za žg a et pof igala a p etili i koja i se spje ila a
čo i od sla oga esa... Posada ispod p o e jela je zajedno iz jedne gamele,
jedini je nostromo imao svoj tanjur, a vodu, od kapetana do moca, svi smo pili s
pićo o a ač i.
Jedino u lukama kamarot bi za kapetana i skrivana napunio bocun a za
nostroma i posadu mogla se uzeti bokara" (ibid. str. 301- . Vido ić je taj
a od uzeo iz k jige "Uspo e e iz po o skog ži ota" koju je po o a Vlado
I elić o ja io . u Splitu. Medite a i čitaju slič e glosa e kao eku stu
e oa a, a to o i po ekad i jesu. Taka je, očito, i gole i "Atla te li guisti o
mediterraneo" koji odavno izlazi u nastavcima u Veneciji (glavni mu je urednik bio
Du o ča i Mi ko Dea o ić, - . Ti se asta i još u ijek dočekuju a
Medite a u s ushiće ji a ili p os jedi a, s ostalgijo .
Du o ča i Bozo C jetko ić, koji je a početku XX. stoljeća, po sugestiji
k itiča a Jo a a Ske lića, pokušao ači iti eku stu e ija a, još k aćeg od
ovog, pod naslovom "Estetska oceanografija" (Dubrovnik 1920, izd. De Giulli),
pisao je, u jeku p oga s jetskog ata, o sta i du o ački odog adilišti a.
Mala epu lika ala po p ost a st u i ađaše oj e sk e e ili ška e, kako se u
joj go o ilo , u g adu Du o iku i p edg ađu G užu, u Ca tatu, Župi i a Rije i
Du o ačkoj, u Zato u te a oto i a Lopudu i Šipa u, u Sla o i Sto u na
Pelješ u: tu ijahu po i uti "jaki izo i galija, pulaka, ka aka, a a i slič ih elikih
jed e jača koje p o iješe sla u S . Vlaha od aj og Le a ta do He kulo ih
stupo a, a oda de do ač og si ! i p kos og Al io a, Kolu o og kop a i
putevima Vaska da Ga e do otadž i e Kalidasa i e otič og p ijestolja
Bhaga ata". Tako piše p a i Medite a a . Ču e i šk e , ute elje u G užu ,
opisuje a sliča ači : "p o iđe je s i pot e iti sp a a a kao a ga i a,
alji a, aži a, sjeki a a, pu tali a pa s i pot e iti st a i a za oču a je i
op e u jed e jača. Blizu šk e a edaše se eliki agazi i za d lja, kat a ,
konope, sidra, itd.
Na šk e u je ila podig uta kuća u kojoj je ogao sta o ati odo las ik i
nadzirati izgradnju svoga broda. Prebogato gradivo za gragjenje davao je onda
do o pošu lje S gj pa Mljet, A a ija, Ne et a, Se j, a oso ito da Sa t
A gelo i Ga ga o u Apuliji. P ote, kalafate, a a gu e i d ugo oso lje šk e a
da aše Du o ik, G už i okoli a" "Du o ačko odog adilište", st . -6,
Du o ik , pišče a aklada .
Dragocjene podatke o brodovima i brodogradnji nalazimo u radovima
adah utih dileta ata. O ilazio sa apo eto otoke letačke lagu e, io a
To ellu, Bu a u, u Mu a u gdje sa se di io, kao i ostali, puhačima stakla, na
Mazzo u i Mala o u a koje je ekad ilo sjedište up a e, idio sa isole
Realtine i napokon Chioggiu. Dopao mije u ruke svojevrstan glosar u dva toma,
pod aslo o : "Calafati, s ue i e a he di Chiogga" izda uz po oć u i ipija
u Chioggi godi e , auto se zo e Di o Me o . Iz jega se ože ogo
aučiti: što je jed o alo jesto dalo elikoj letačkoj sili, kako se u je u
razvijalo brodarstvo (galafa') i po koju cijenu, kad su nastali korporativni statuti
brodograditelja, zvani ma iegole p a se a iegola spo i je u p oljeće ,
kakva su sve sidra postojala prije uzoritog renesansnog sidra (ancora
rinascimentale) i koji timuni prije navarskog timuna, otkud razni alati i njihovi
nazivi: curiaga, canagola, chissa, gala ili gala verta, catarafa i cartabon, polachina,
cortelo, verna, becanela a due ili becanela a tre, alzana, berlasso ili imberlasso. U
sta o i si patič o e e ija sko glosa u Giuseppea Boe ija "Dialetto
e eto", Ve ezia MDCCCXXIX alo je koja od tih iječi za ilježe a. Ne t e a ih i
ovdje prevoditi.
O e isu azu lji e goto o ijed o Talija u, čak i Mleča i u, ako sta ih
Mleča a još i a, jed ako kao što dal ati iz e koje sa a odio e azu iju
pa o ski H ati, a pogoto u e S i, Bosa i ili C ogo i. Či i se daje isto tako i
a d ugi o ala a i u jiho u zaleđu, od Mag e a, p eko Li ije i Palesti e, Si ije i
Juž e A adolije, do P o a se, Katalo ije, A ago a i Gi alta a. I to je jed a od
z ačajki Medite a a.
Izgubljeno je djelo Timosthena, admirala Ptolemeja II, autora deset knjiga
"O luka a". Da ije, iše is o z ali o sta i luka a. Na jih e t e a gledati
sa o s p aktič e st a e, isleći a te ete koji se u ji a isto a ahu i uto a ahu,
na odvoz i dovoz brodovima. One su postojale i prije brodova. Iz njih su prvi
po o i, a d e i t up i a, pošli a d ugu o alu. G i su izd ajali luku koja je
astala sa a od se e, po p i odi st a i, oljo o a: li e autof es, eđu
p i a je spo i je po jes iča Tukidid I, . Pelagoli e , p e a opisu st atega
Pol e a III, , ila je a ka e itu asipu, s dugi oli a. Fe iča i su g adili
luke koje su i ale po d a p ista išta, za sup ot e jet o e: oda ali su aj olja
jesta Medite a a, oz ača ali ih suglas i i a MHVZ e z a o kak i su se
samoglasnici izgovarali eđu ji a .
M ogi su u aše stoljeću ist aži ali sta e luke, o ili do jiho ih poto ulih
ola, o aslih alga a, školjka a i t a uljo , ili su pak kopali po ulju, pijesku i
zemlji koja ih je zatrpala. Grupa francuskih arheologa prekopala je mjesta na
koji a se alazio B los Mau i e Du a d: "Les fouilles de B los", Pa iš :
o uzeo e st ah čitajući iz ještaj o to e što je s e ta o p o ađe o, čega je ilo,
kako je p opalo u lu i po kojoj je je ojat o do ila i e ajčita ija k jiga s ijeta.
Zapisi i že je a Gasto a Jo deta, koji je ist aži ao od . do pod od e
ostatke luke Fa os, k aj Aleksa d ije, s jedoče o ješti i sta ih g aditelja: d a
elika luko a a, dugi po d a i pol kilo et a, ši oki p eko šezdeset eta a s aki,
na gromadama do ijeti iz ka e olo a u Me u, spoje i ez e e ta i ž uke,
slože i po i osko o as u, iz eđu ekadaš jeg otočića i da A u -Bakar.
Vidio sa i Pozzuoli, k aj Napulja, čije su o ale poto ule Po tus Iulius, Baia,
Campi Flegrei u Kampaniji), gdje povijest ilježi jeda od aj ećih poth ata lučke
i že je ije, ost a e uz po oć ulka skog pijeska puteola us pul is što se u
dodi u s odo , sla o ili slatko , p et a a u ajt đi e e t: spo i ju ga kao
jed o od čuda o oga s ijeta Se eka Quaest. at. III, 35) i poznavalac arhitekture
Vitruvije (II, 6). Nedaleko od hrama Serapide, napol utonulog u moru, na oko
desetak eta a du i e alazi se ekadaš ja adio i a kipa a. Tu se isk ao s eti
Pavao na putu za Rim. Tuda je prolazila via domitiana. Taj je predio izabrao
Petronije za okvir svoga "Satvricona", "Trimalhionove gozbe". Na odlasku iz
Pozzuolija ašao sa Ma ijalo epig a o at o a a koje su u o liž je
ljeto alište Baia takođe potoplje o dolazile kao Pe elope a aćale se iz jega
kao Helene (I, 63). Mol u Pozzuoliju bio je jedan od naj-sla ijih. V aćajući se otud
p o ašao sa epoz ato djelo Ruđe a Boško ića, aslo lje o "Del po to di
Rimini" (izdano u Pesaru, MDCCLXV). Znanstvenika koji se bavio kozmologijom i
az eo teo iju ato a, Du o ča i a koji je ušao u ato šti u jezuita i atje ao
se u ate ati i s D'Ale e to , koji je iz je io duži u e idija a iz eđu Ri a i
Ri i ija, g adski su o i poz ali da posta i i iješi pita je jiho e luke: to go o i o
mjestu luke u poretku stvari na Mediteranu.
O odnosu luka i vrata pisali su drugi glosari (v. Georges Dumezil: "Fetes
romaines d'ete et d'automne", pogl. "Ports et Portes"). Oba ta naziva imaju isti
ko ije u lati sko e i o a ski jezi i a. S etko i a Po tu asa, oža st a luka
i zaštit ika ata Deus po tuu po ta u ue p aeses od ža ala se potk aj
ka ikula, . augusta, a jego o s etište alazilo se k aj ijeke, osta i luke, "i
po tu Ti e i o", po Va o o i iječi a VI, . U sta i kale da i a idi o da se
lučke s eča osti z a e po tu alia, zamislimo kakve su mogle biti!) nazivahu
takođe Ti e alia. Luke i s etko i e eđuso o su po eza e. Od os luke, ata
i ušća ijeka, o koji a sa p ije go o io, i a iše z ače ja u kultu a a
Mediterana, koja nisam uspio odgonetnuti.
I a još tak ih p i je a, od kojih je zap a o započeo ad a o oj k jizi s e
ostalo na to se nadovezalo). Potonule luke neka su vrsta nekropola. Dijele istu
sud i u kao i g ado i ili oto i koji su poto uli: a sliča ih ači o a ijaju taj e,
prate pitanja, slijede pouke. Neke su ist aže e u ta či e, d uge se iše e ogu
ist ažiti. Luka u Ti u, jed a od ajsta ijih za koje se z a, po ezala je otok s
kopnom (takve su luke bile najpogodnije), imala je lukobrane kadre da odbiju
ajjače ale: jezi i su osta i st šili iz ora sve do novoga doba, poput hridi (vidio
sa ih ajed o ak opisu iz godi e ; eki se dijelo i još u ijek azaz aju
a d u, u da e kad je po ši a epo uće a; o io i su a to jestu p o ašli
Posejdo o kip, koji, kao u z ak p kosa, d ži u u i o skoga konjica. O
lu i g ada Helike, jezi u aglo i t agič o poto uću u ode Ko i tskog
zalje a, go o ilo se stoljeći a sa st aho i op ezo , pisali su o joj ljetopis i i
po jes iča i. Ču e a Apolo ija, a li ijskoj o ali, sa d ije p ost a e luke g ađene
po fe ičko uzo u zaštiće e luko a i a i po eza e jed a s d ugo , do ijela
je susjed oj Ki e i gole a laga iz ozeći žito u Ostiju: i o a je poto ula, u atoč
s ojoj ljepoti i zaštit iku po koje je do ila i e. I tu se ide osta i, kad se o e
smiri i posta e p ozi o. Na af ičkoj st a i i a iše tak ih p izo a: Utika, a
p i je , k aj Ka tage, gdje je teško eći što je u ištila ljudska zloća a što g je
o a i Utika je ila, p ipo e i o, otoč a luka . Slič a je sud i a pogodila at u
luku Misenum, nedaleko od Pozzuolija, koja se či ila eos oji o , oslo je a a
gole e loko e i teške keso e, usađe e u o sko d o ješti o koju su Ri lja i
 aučili od Et ušča a i Ka taža a te usa šili olje ego itko d ugi. K aj da aš jeg
Ma seillea ađe a su de la od bora i crnike, na koja se oslanjala luka stare
Masalije, koju su os o ali G i iz Fokeje šest stoljeća p ije K isto a ođe ja i iz
koje je Piteja krenuo na periplus prema dalekom sjeveru i posljednjoj Tuli: i ona je
poto ula. Zapad o od je, lizu da aš jeg zatona Saint-Ge ais, u du i i od četi i
do pet eta a, p epoz a ao sa ka e e ole, stupo e g ađe i a, ožda i
kipove bogova, na mjestu zvanu Fos-sur-Mer, u mulju koji je nanijela Rhona
ijeke često sudjeluju u tak i u ota a . Uza sa Posilip leže, a dnu, ostaci
g čke Pa te ope i e po ija Paleopolisa; k aj jih se, u o u, ide po ekad i še
luke, u Gaioli i Ma e hia u, istoč o od jesta z a a Časa degli Špi iti. Poto ula
je u nepovrat i Matza na Siciliji, poznata iz vremena procvata toga slavnog otoka.
Na jadranskom otoku Pagu bila je i propala luka ilirskih Liburna, zvana Cissa ili
Kissa. Njezi i se osta i još ist ažuju. S eo sa Ro i ja e koji je uju da otud
potječu. I a B iju i a je jed a poto ula luka. M ogo je još tak ih jesta, oga
nisam o išao. S ti se p izo i a e ado poisto jećuje o: s atko je po ekad
potonula luka, na Jadranu ili na Mediteranu.
I oto i su, kao o a, ije jali i e a. Ne z a se u ijek zašto je ilo tako.
Mijenjali su i vladare i stanovnike koji su ih imenovali. Diodor Sicilski, koji je u
svojoj "Historijskoj biblioteci" posvetio cijelu knjigu otocima (nesiotike), objasnio
je kako je i zašto jego a od a Si ilija, "koja se ajp ije z ala T i ak ija z og
s oga o lika sa t i elika ta poput t iju šiljaka , az a a poslije Sikanija, po
Sikulima koji su je nastanjivali" (V, 2). Proroci su Cipar zvali Kitim (Ez. XXVI, 6), a
stari Grci Alasiotas. Kreta je u Starom zavjetu Kaftor (Gen. X, 14), potom su je
Arapi prozvali Kandijom. Lipari su bili poznatiji kao Eolski otoci. Peloponez su
Mleča i z ali Mo eja z og o ilja u a a a joj. I iza se z ala Pit usa, z og
o o a. H a je ekoć osio slič o i e, Talija i su ga p ei e o ali u Leši u.
Krk je najprije bio Curicta, zatim na talijanskom Veglia. Pag se nekad zvao,
kao i luka na njemu, Cissa ili Kissa. Vis je bio Issa. Neki su otoci oduvijek bili i ostali
o o što jesu: Rodos je od početka Rodos, Les os Les os.
O oto i a se o ič o go o i zase o, tj. od oje o od ko ti e ta. Oda o
piše o ji a i stal o i se aća . Eti olozi do ode u ezu g čki azi za otok
esos s i doe opski ko ije o koji oz ača a "o o što plo i". Lati ski i
o a ski azi i isu azjaš je i: i sula, isola, ile, itd. Talija ski glagol isola e, koji
su prihvatili mnogi jezici, nastao je od isola: otoci su bili znakovi odijeljenosti i
sa oće. Riječ otok dolazi od teći, otje ati, ost o od st uja, ost ujiti, po eć
spomenutom etimologu Petru Skoku, koji tvrdi da "to nisu pomorski termini.
Preneseni su s kopna na more. Toponimi su i na kopnu" "Eti ološki ječ ik
hrvatskog ili srpskog jezika", sv. III, 350, Zagreb 1970). I to vjerojatno pokazuje
otkud su došli aši otoča i. Pli ije Sta iji o ilazio je jad a ske otoke i opisao eke
od jih: "O ala Ili ika i a iše od tisuću otoka, s plići o e i ez at i
strujanjima, koja se probijaju kroz uske uvale" (III, 151). Pomponije Mela slijedio
je njegov primjer; nije bio osobito darovit. Zavolio je Jadran i posvetio mu retke
ispunjene hvalom ("De Chorographia", II, 55). Svako more na Mediteranu ima,
či i se, s oga Po po ija: iskaži o u zah al ost.
Najsta iji poz ati a zapis o "oto i a laže ih" alazi se u Hesiodo i
"Poslo i a i da i a": "Na oto i a laže ih, k aj o ea skog du okog i a,
o a e laže i ju a i, slo od i od iga u s u: ži otot o a i ze lja donosi
ed i plod što t iput u godi i doz ije a" , . I u Da ido i "Psal i-ma"
oto i su ogati, a otoča i da ežlji i: "K alje i Ta šiša i otoka osit će da o e s oje"
LVII, . P edodž a o oto i a koji su odijelje i, koje e e eti išta iz a a, na
koji a se ože ost a iti apsolut i ed, potak ula je ajza os ije utopije. Plato
je opisao u "K itiji" i "Ti aju" askoš u Atla tidu kao "s eti otok o asja su e ,
koji je p oiz odio i ise..., s h a o i a, k alje ski palača a, luka a i
odog adilišti a" "K itija", . Taka je otok o ao poto uti da i as poučio
kako je s eća p olaz a. Što se z ilo s oto i a o koji a se pisalo i agađalo: gdje
su Aulilia, Sata azes, Otok seda g ado a, je li ih s ašla slič a sud i a, jesu li
uopće postojali, to nitko ne zna. Ne znamo ni jesu li bili na Mediteranu ili na
nekome drugom moru.
Oto i isu sa o jesto s eće i laže st a. Iz eđu S ile i Ha i de e aju
opas osti i iskuše ja. Oto i su takođe jesta izgo a i zatoče ja. Tako je ilo e
samo u drevnim mitovima i epovima nego i u praksi vladara i tirana, helenskih i
rimskih, arapskih i turskih, romanskih i slavenskih. Dedal je sagradio najgoru
tamnicu - labirint - a K eti. Si u je Ika želio, uzalud, odletjeti s jezi ih liti a:
strovalio se u more proz a o po je u Ika ski . Teško je po ojiti s e otoke a
koje su ti a ije izgo ile s oje p oti ike. U Ri u se ustalio p a i azi "otoč a
kaz a" poe a i sula is . Otočić Sa Ni olo io je olo ia pe ale u Napuljsko
Kraljevstvu. Seneka je proveo osam godi a u izg a st u a Ko zi i. Du o ački
pjes ik I a Gu dulić po ukao se, u sta ijoj do i, a jeda od aj a jih Elafitskih
otoka, Daksu, da i tu okajao g ijehe s oje ladosti. Na otok Mljet čije i e
etimologija dovodi u vezu s medom: melite nesos), na jugu Jad a a, iz eđu
Lastova i Sipana, rimski su vladari, consules atque proconsules, slali u progonstvo
s oje ajljuće ep ijatelje: taj slatki otok sa ži opis i sla i jeze o u s edi i
io je pu ot o ih z ija, tako da ču a i isu ili pot e i. Du o ačka je
Republika preuzela i tu tradiciju latinskoga svijeta te, u skladu sa svojim
sk o iji i og a iče iji pot e a a i oguć osti a, usta o ila a isto
jestu ali edite a ski Si i . Ta je poja a ila česta. Ko zika a Buo apa te
d aput je zatoče , na mediteranskoj Elbi prije Svete Helene. Prva etapa u
izg a st u La a T o koga io je otočić P i kipo tu ski Bu uk Ada u M a o o
moru: "otok crvenih klisura nagnut nad tamnom modrinom..., poput neke
pretpovijesne nemani na pojilu" (Max Eastman: "Great Companions", str. 117,
New York 1940). Lipari su bili poznati kao koncentracioni logor. Stara austrijska
t đa a a otočiću Ma ula, u Boki Koto skoj, postala je ta i o za lje iča e i
a tifašiste. Na otoku Ra u ožda a isto jestu gdje je da as lud ica)
djelo ao je talija ski ko logo za Žido e - 1943). Na malom otoku Jar osu
kao i a eliko Mak o isosu da se ati o g čki iz o i a puko i i su ako
II. s jetskog ata ap a ili logo e za de ok ate i i telektual e slič e logo i a a
Solovje ki oto i a, a Bijelo o u, iz e e a "kulta lič osti", p e da s
pod ošlji ijo kli o . Goli otok a sje-vernom Jadranu, u Kvarnerskom
a hipelagu, zatočio je o e koji isu p ih atili askid sa Stalji o . Teško je
eći je li io Medite a a , Sizifo poto ak, o aj tko se tu sjetio eo ič e poko e:
da zatoče i i lo e g o ade ka e ja i a aju tu a ik u o e, da zat pa aju
Mediteran.
Špa jol i su p e ijeli sta o ite o ičaje u s oje kolo ije: u zalje u Sa
Francisca, grada koji je dobio ime po poznato edite a sko s e u, a otočiću
Alcatraz bio je sve donedavno "najsigurniji zatvor na svijetu". U Francuskoj
G aja i k šća ski su i e i a Oto i Spasa, V ažji otok az a e kaz io i e koje
su ad ašile uzo e iz a tičkih e e a. Na t i a daleki oto i a pogi oše, e
za o a i o, t i elika ist aži ača o a: Magella , La Pe ouse i kapeta Cook. Ne
z a se koji je otok poslužio kao uzo Kafki oj "Kaž je ičkoj kolo iji". P i je a je
mnogo u literaturi i izvan nje, na Mediteranu i dalje od njega.
Pripremajući se za put u Italiju, koja će adah uti "Ri ske elegije", Goethe
je sa jao sa alik a otoč u utopiju: "...S po eliko a ko plo i uz ekaka
ploda otok, ogat asli je , z ajući da se a je u ogu aći aj olji faza i...
Kao što sa o ič o s e p eo liči, tako su o i i ali duge epo-ve s
raznobojnim okcima, poput paunova ili rijetkih rajskih ptica" ("Italienische Reise",
ad e ak . X . Si ilija je podsjećala pjes ika " a Aziju i Af iku, tako da ije
ala st a stajati a toj čudes oj točki u kojoj se sječe toliko p a a a s jetske
po ijesti" I id., d e . III . Po ijest se po ekad zaključuje a oto i a.
Goto o je e oguće o ići s e edite a ske otoke; poslužio sa se, za
eke od o ih a koji a isa io, s jedoča st i a, p i je i e anje poznatim
djelo D. H. La e ea "Sea a d Sa di ia": "Ni Ri lja i, iti Fe iča i, i G i, iti
A api ikad isu poko ili Sa di iju. O a leži post a i. Iz a je toko a i iliza ije...
Podsjeća e a Maltu: izgu lje a iz eđu E ope i Af ike, e p ipada ikamo. Ne
p ipadajući ika o, ije p ipadala iko e... Osta lje a je s o u st a u e e a
povijesti" (str. 11 i 65, izd. Anchor Books, New York 1954). Vrijeme povijesti nije
jed ako aspo eđe o a Medite a u.
Lawrence Durrell oplovio je Siciliju, Rodos, Krf, Cipar, Patmos, iznio mnogo
opaža ja o s ako od tih otoka. Spasio je od za o a a iječ islo a ia
i sulo a ia ili otoko a ija i p oši io jezi opti aj: "Našao sa jed o
p iliko egdje eđu Gideo o i iljež i a a popis olesti koje edi i ska
znanost još ije klasifi i ala; eđu ji a je ila islo a ia, opisa a kao ijetka i
epoz ata tego a duha. I a ljudi koji, o jaš ja ao je tu Gideo , s at aju a eki
ači eodolji i a otoke; z a je koje stek u o eko od jih, o to alo
s ijetu ok uže u o e , ispu ja ih eopisi o opoj ošću. Ti ođe i i sulo a i
islo a es , dodao i o , iz a i su poto i Atla tiđa a Atla tea s te jiho a
pods ijest žudi za otoč i ži oto . Kao s e Gideo o e teo ije i taje ge ijal a...
Ova je knjiga po svojoj nakani anato ija i sulo a ije", kaže Du ell za
s oja "Raz išlja ja o jed oj o skoj Ve e i" st .
, Lo do , . O aj e ija želi oslo oditi duh od az ih olesti
Medite a a, pa i i sulo a ije, od koje sa i sa olo ao, i po e e o još
bolujem.
Meditacija o oto i a ep esta o as a odi a te u izgo a, kojoj ih želio
pos etiti k atak id aš. Sta i su He eji, u pita ji a je e i o eda, ili sklo iji
usta o a a i hije a hija a ego što ijahu Hele i: i ali su eđu so o
poglavare izgnanstva, smatrali ih potomcima Davidovim, priznavali im duhovne i
s jeto e o lasti. Taka se dostoja st e ik a a a ejsko z ao Reš Golutha, a
p e odio a g čki i lati ski iječju egzila h. F a uski žido ski pis i, poz a ao i
Talmuda, imenovali su ga prince de l'exil: tako se zo e u z i i eo ič og pjes ika
Edmonda Flega, naslovljenoj: "Ecoute, Israel" (objavljenoj u Parizu godine 1953).
M oge je adah ulo djelo "Mid aš Ra a", koje je egzila h Ra i Hu a pos etio
izg a i i a i jiho i p ogo itelji a. Dijaspo a je ču ala z a je Reš Goluthe i
pošti ala jego u služ u. Egzila hat se ipak ugasio s Ra i Ezekije . Nije ga iše
ilo oguće o o iti. Oskud i poda i koje sa p ikupio pokazuju kako su se
egzilarsi isticali strpljenjem i trpnjom: bili su svjetionici na rtovima dobre nade, na
oto i a izg a st a. Medite a se ože dičiti što je tak a usta o a astala a
njegovim obalama.
O p o at a ju o a i olit i uza j saz ao sa aj iše od o aha I i eja,
kojega sam sreo kraj koptskog samostana As-Su ia , u Egiptu, iz eđu
Aleksandrije i Kaira, nedaleko od obale, na rubu pustinje. Rodom iz Odese, od
oditelja u ijata koji su st adali za ije e p ogo a, ašao je utočište u g čkoj
obitelji kakvih je mnogo bilo u toj kozmopolitskoj luci.
S jo je, kao dječak, u at i godi a a, izbjegao u Solun.
 Za o ašio se a S etoj Go i, u M o u, zati služio Gospodu a Si ajskoj
go i i Li a o skoj iso a i, u a asti i a a Cip u, u ćelija a g čkih " eteo a".
Molio se p o at ajući puči u, editi ajući. Go o io i je o s eto A tu u i
sveto Paho u, koptski a aho eti a, o to e kako su ispaštali u pusti ji, k aj
o a, o a asti u s etoga Maka ija i o astički od ed a a s etog Bazilija:
"Odvojiti se od ostalog svijeta, ostati bez domovine i bez obitelji, bez imanja i bez
dobara, bez prijatelja i ez poslo a" a od sa za ilježio po sjeća ju . S eti
Je o i , i sa sklo pusti jašt u, p e eo je te st oge od ed e. S eti je Ata as
apisao ži otopis s etoga A tu a Pusti jaka. A aho et I i ej io je dostoja st e
dok je govorio, lijep kad je gledao u daljinu, uvjerljiv u svom nastojanju da se
k šća i iz i e u K istu. Go o io je uski, čisti jeziko , jesti i e a haič i , ez
etafo a. Z ao je iše jezika, aučio je i koptski. O u duho ost, koju su
mediteranskim obalama pronosili proroci i apostoli, ašti ili su p i eliki
pusti ja i. Filo o "Ko te plati i ži ot" De ita o te plati a jeda je od
ajčišćih o lika o og hele iz a.
Theo ia je z ačila u id i id: ko te pla ija je iskust o teo ije, p a is kai
theo ia. O jaš ja ao i je iz o a z ače ja a aho eze i koi o ije, kse iteje i
la e, s isao apatheie kao lasti ad sa i so o i diak isisa kao u ut aš je
odluke.
Go o io je o s e u to e kao o duho oj t adi iji istoč oga Medite a a,
koja se ši ila p e a zapadu i sje e u, koja se e s ije zanemariti. Njezini putovi
vode prema Kapadociji, Kijevsko-Peče skoj la i, u S eti Nau i Sopoća e, u
s etište Čet deseto i e uče ika u Buga skoj, u a e ske a asti e a sla o
jezeru Van i slatkovodnom Sevanu. Spominjao je mnoga djela, navodio vjerske i
svjetovne autore. Holderlinov je Hvperion sanjao o tome da postane
"pusti jako u G čkoj".
U a tički je kultu a a p e lada ao "gledalački sta ". Filozofija je t ažila
"umno gledanje". Kako sile izazivaju pojavu suprotnih sila, u helenskoj se tradiciji
ja ila i tež ja za p o ija je k uga idlji osti: stoga se ud ost, tj. p o i a je u
taj e, počela izjed ača ati sa sljepilo . Ti ezija je slijep kao i Ho e , ali aslućuje
što je s o u st a u idlji oga. Edip sa se i p o ada oči koje su ga iz e je ile.
G čki su poga i a go o ili p i k šća ski p opo jed i i: "Ako te oko t oje
sa laž ja a, iskopaj ga i a i". Su e Juga lako as zaslijepi. Na k aju a tičke
epohe ja ili su se eliki zago o i i šut je. "Logosu o a p ethoditi šut ja",
upozoravali su neoplato iča i.
Ploti je t ažio " azu ije a je u šut ji". Ideal asketa io je "sla oslo ez
iječi", upuće Bogu. Tako se usposta ljala a oteža, u olit i i u go o u. To ije
samo bizantsko predanje, napominjao je monah. Na zapadnim stranama, u
Palermu (Chiost o di Sa Gio a i degli E e iti iz XIII. stoljeća , a iše jesta u
Špa jolskoj i F a uskoj iste iti, pa li i, t apisti , a ekoliko jad a skih otoka
a Košlju u k aj K ka, Ra u, u Gospi od Šk pjela u Boki kao i a juž oj
mediteranskoj obali, po sufijskim tarikatima, bilo je takvih pojava: valja i njih
i ati u idu kad se od eđuju edite a ske g a i e. Ne z a je li I i ej za šio
s oje djelo o Si eo u Stiliti i azlozi a z og kojih se taj eo ič i s eta uspi jao
na stup i vezao za nj. Kao mnogi Slaveni, nije odgovarao na pisma. Tko zna jesu li
uopće stizala do jega, u koje je sad sa osta u, u pusti ji, k aj o a.
Vjere su preimenovale stanovnike i obale Mediterana. Stara hebrejska
i e a iz S etog pis a p i ili su k šća i s ih a oda i jezika, imena istog korijena
prenosili su muslimani s istoka na zapad: Abraham ili Ibrahim, David ili Davud,
Salomon ili Sulejman, Josip ili Jusuf, Marija ili Merjema i tako redom. Bilo je
pose ih i e a, azličitih od jed e je e do d uge. M oga se ežu za svjetlo,
su e ili ze lju, goto o ijed o za o e. Pet a je Si Božji i e o ao po stije i
I . I, . S eti Je o i je pokušao p otu ačiti Ma iji o i e kao slože i u od
ei s jetlo i ia o e : Stella a iš, z a a o a i a od da i a. Taje
etimologija opo g uta, u atoč auto itetu s e a i p e odio a. G eš a je
Magdalena dobila ime po pokrajini Magdali. Lidija je nazvana po zemlji lidijskoj, iz
koje je sk o a "sk leta ka" L dia pu pu a ia došla u Filipe, p ijestol i u
Egejske Makedonije, gdje je slušala p odiku s etoga Pa la Saula i postala p o
akedo sko k šća ko .
Marturologium Romanum, III, 8). Nema velikih i svetih imena povezanih s
o e , ali je sa o p ei e o a je čo ječa st a poteklo s Medite a a.
I obale se dijele na one koje su kršte e i o e koje to isu.
Njiho o je pos eće je slič o k šte ju ljudi. Često su i e o a e po s e i a
ili Bogorodici. Oplovimo obale Sardinije, na kojima je mnogo takvih imena: Santa
Maria Navarese i Isola di Santa Maria, Santa Caterina di Pittunari, Santa Lucia,
Monte Santu, San Antonio di Santadi, Capo San Marco, Stagno di San Giovanni,
Santa Teresa di Gallura, Isola Maddalena, Costa Paradiso. I drugdje se po svecima
daju i e a o ala a, o dje ožda iše ego igdje. Na jugu Si ilije alazi se
Ma šala, az a a tako u ije e a apske lasti: dolazi od iječi a š luka i Alah.
I a juž i edite a ski o ala a i a tak ih p i je a. Na Jad a u je p idje
s eti ušao a pose a ači u azi e jesta, ožda i ti ije ego d ugdje
(romanski sant odgovara slavenskom sut ili su): Supetar, Supavo, Sutivan,
Sustipa , Suću aj s . Ju aj , Su a ti ili, s etatezo , Su ati , Suto i a s .
I e a , Sut iho s . Mihael i Sut ihojska, Sut a a SV. Ba a a , Suto išći a s .
Eufemija), itd.
Uz jih su Pu ta K iža, Pu ta Madona, Vala od Marije i zaljev Svetog Pavla,
otok Svetog Grgura, koji nije poznat po dobru.
Na ulazu u Pulski zalje dočekuju as t i otočića: S eti Peta , S eti A d ija i
Sveta Katarina. Po svetom Iliji dobio je ime Sutlija, brijeg i kamenolom po kojem
je Trogir bio slavan (Tragurium marmore notum, pisao je Plinije Stariji, Nat. hist.
III, . Tako se pos ećuje ze lja uz o e, a e o e: o o je sa o po se i s eto
ili je pak prokleto.
P i o ski su g ado i uzi ali s e e za zaštit ike. Na s ed je Mediteranu
ogi su i ali pok o itelje s Istoka: to pot đuje postoja je duho e az je e,
e sa o t go i e. I Ge o a, i Ba elo a, i Ta ago a, i aš ali Se j oda ali su
svetog Jurja iz Sirije. Egzarhat Ravenne dao je prednost bizantskim patronima. Na
Jadra u su se, u atoč s e u, aj iše z ližili Istok i Zapad: s eti Duje i Vlaho su
pok o itelji Splita i Du o ika, s eti Todo , zaštit ik iza tske ojske, štitio je
Ko čulu, s eti Jako Ši e ik, s eti T ipu Koto . T ogi a i su i ali u ije e
renesanse brato šti u s etoga Da ja a i s etoga Kuz e. Zada je podigao sta e
k e s etoj Stošiji A astaziji i s eto e K še a u K izosto u . Dal a ija je
s eto Ši u u Si eo u a ije ila šk i ju od ple e ite ko i e.
Ne bi se od okrutnih barbara obranili lijepi i napredni gradovi Mediterana
da im nije pomogla providnost njihovih svetaca.
B igu o soli odili su u sta oj G čkoj zako oda i. Sola je uži ao
pošto a je, sola e ijahu zaštiće e. Ho e je pje ao o " oža skoj soli" halos
theio, "Ilijada", IX, 214). Aristotel ju je dovodio u vezu s moralom i prijateljstvom
("Nikomahova etika", 1156b, 27). Plinije Stariji vidio je njezin utjecaj "na
sladost ašće duha ad oluptates a i i , pa se sla i azi aju s ako s e ljepote
ži ota i aj eće adosti, od o od apo a kaka e sad ži u tolikoj je i i jed a
d uga iječ" XXXI, . Ci e o je posjedo ao lastite sola e i go o io o ji a s
ponosom: salinarum mearum possessio (Ad fam., VII, 32), a to pokazuje daje
go o išt o po eza o sa solju. Jed a od aj až ijih i skih cesta, po kojoj su
Sa i ja i ukli eće soli u Vječ i g ad, do ila je i e Sala ia ia ka tog af ju je
jasno ucrtao na tabuli peutingeriani). Sol je otvarala putove s mora na kopno, od
kop a p e a o u: goto o je e oguće po ojiti s e sola e s k aja na kraj
Medite a a, kao i djela koja su i pos eće a.
Kultura masline ustanovila je nazive briske onim filozofskim ili vjerskim:
uzgajač asli a z ao se elaiologos, p oda ač elaiopa okhos, adzo ik
elaiokhristes, proizvodnja ulja aelaioturgia, nadzor nad njom elaiokhristia.
Getshe a i je a he ejsko t gath s p ešo še a i je sta tijeska ili
uljače . Masli a, sta lo kao i plod, i a pose o jesto u S eto pis u:
jezi o ulje " a čast je oža st u i ljudi a" (Suci, IX, 8). Mashiah (mesija, onaj
koji je po aza p e ede je a g čki iječju kh istos: po aza ik. Ku a se
zaklinje maslinom (al-zejtun) i smokvom: "Tako mi smokve i masline, i Sinajske
go e, i g ada sigu og", piše u jego oj XCV. su i koja osi aslo po s ok i:
at-Tin). Na takvim se ustanovama i odredbama, ne samo na plovidbama ili
puto i a, te eljila i iliza ija Medite a a: z og toga se o dje toliko ističu.
"Mediteran dopire do rubova pustinjskog pojasa, a maslina je njegovo
d o: d o p edjela su ča e jas oće koja azd aja su ornost ekvatora od
su o osti Sje e a. O a je si ol klasič osti iz eđu d aju o a tiza a"
(Aldous Huxley: "The Olive Tree", str. 287, London 1973). Maslina je za Huxleya
si ol lati st a: o a otk i a jego i su a od ja i a o o što je u ji a
spe ifič o e glesko, a ne teutonsko; bez mediteranskih utjecaja "Chaucer i
Shakespeare ne bi nikada postali izvornim pjesnicima" (ibid). Lawrence Durrell,
koji je p o eo ladost po g čki oto i a, a sta ost u P o a si, osjetio je up a o
u maslini sintezu Mediterana: "Cjelokupan Mediteran - skulpture, palme, zlatni
akiti, adati he oji, i o, ideje, odo i, jeseči a, k ilate Go go e, o ča e
figure, filozofi - kao da s e to a i e k oz eski i t pki okus e asli e eđu
zubima. Okus je to stariji od mesa i od crnoga vina. Star je kao hladna voda"
("Landscape with Olive Trees", u "Prospero's cell", str. 96, London 1976).
Bi liog afija glosa a duž a je spo e uti i Apieije o djelo De Re Coaui a ia, u
koje se a iše jesta go o i o asli i i jezi oj ulozi u edite anskom
kuli a st u: "Kako saču ati zele e asli e, da i se u s ako do a od jih oglo
napraviti ulje?" (I, 28).
Mnogo je pisaca i poeta ostavilo svoje zapise o maslini. Nije je manje
slikara naslikalo. O njoj su vodili brigu statuti mediteranskih gradova i ustavi
zemalja. Neprestano su se pisali "Poslovi i dani", od Hesioda do danas. Revni
f a je a do F a o I a iše ić iz Polji a opisao je sliko iti pučki go o o
dane berbe i poslove uljara nadomak jadranske obale u Poljicima: "Masline se
beru po Svin s eti u o e u... Valja osit skale, šćape, alja se pe jat i latit.
Ne alja asli u at kad je p iz ijela i počela g jijat, ali i kada je sas i zele a, u
s id je eka je alo oži- a. Kad se o e u i skupu asli e, go u se ića kući,
siplju u badnje ili kamenice, a 'di nije toga, prostru se po podu. Valja ji pustit koji
da , da opoči u, da uđu alo u se i saz iju olje. Ako ji je pu o a ' pi, do o je
p o išat, eka p ođe a ije k oza je, je i se upalile, pa i ulje žeg ulo palilo
usta). Masli e se elju a toču, že ske ose i pod eću uka , a uškići tu
toće . Ne ašći a se od a' tisto, ego se pusti da alo opoči e. Ispli a a ka it
od ulja, to je la ik ili lot jak, aj olje ulje. Rašči a se u ka a sudo i d e i ,
polije se iše puti odo ilo ta ulja eći a , u kojoj je tisto, a uškić zag e
oga i u i upi e, ta e oga , da se izaž e ulje. Čisto ulje skupi se u ka i peja o
zdjeli o i pe e , a taloži a, što se zo e u ga, p olije se a ka" "Polji a -
 a od i ži ot i o ičaji", str. 304, Zagreb 1903). Tako se radilo danima i danima,
a je ili iše isto, od jed e o ale do d uge, a s e Medite a u.
S oje sk o o z a je o spuž a st u duguje je ačko ist aži aču H.
Schmidtu, koji se sav predao tome nezahvalnom zanatu i dao na svijet godine
1852. knjigu pod naslovom "Die Spongien des Adriatischen Meeres". Taj je autor
o a tič o p oglasio Jad a " to spuž i" Spo gie ga te , p e da,
aj je ojat ije, u to do a ije ogao z ati koliko je a je u alazišta ili lo išta:
osim Krap ja, k aj Zla i a, koji je ajpoz atiji, tu su Ži je i Mu te , iše jesta u
Ist i k aj Ro i ja i Po eča , ekoliko až ijih to a poput Ka e jaka i Peleg i a u
blizini Proizda, Prigradice i Vele Luke, kraj Paklenih otoka, Premude, Silbe i Oliba,
nedaleko od Žute, Sita, Mil e, S iko e, La da e, Bala e, Ku e Vele i Male,
Velikog i Malog Gla oča oda i e a je o i e a u koji a odz a ja p ošlost:
sta osjedilačka i došljačka . Spuž a i su o ili od ajsta ijih e e a za školjko s
purpurnom bojom (murex je zvahu Latini): "More uz Lakoniju, kraj Korinta,
ogato je školjka a za oje je pu pu ih halji a, koje po ijed osti ad ašuju
sa o o e u Fe ičko o u" Pausa ia, III, .
Poz ato je ilo spuž a st o a egejski i jo ski oto i a, k aj Rodosa i
Krete, lizu Ta a ke u Tu isu, iz eđu Ke ke aha i Dje e u zalje u Ga es, od
Tarvaha do Misurata u Tripolitaniji, uz Maltu, ispred Torre del Greco pored
Napulja, a o ala a Tu ske, a očito u Si ijsko o u, koje se atje alo s
Crvenim ili Eritrejskim, gdje su ađe e ajljepše spuž e sta oga i s ed jega ijeka.
S edi o p ošloga stoljeća počela se a iti sp a a z a a ga ga a ili ga ega a,
željez i ok i koji se g e lo d o, s pose o ežo , eza la e za itlo a
odu. Ro ilački je apa at p i put upot ebljen na Jadranu godine 1893, a ni
d ugdje a Medite a u ije ogo a ije: dotad su lo ili ili ali spuž u, kao i
ko alje i pu pu e školjke, a klasiča ači .
Tko z a što je s e ilo zapisa o u osa k jiga pos eće ih i a a i
i a e ju što ih spo i je Ate ej, od kojih se saču ala sa o Opija o a Halieuti a.
I O idije je apisao jed u, u kojoj je teško p otu ačiti oge azi e i a koje je
izg a ik čuo uz euksi ske o ale: ilo ih je iše ego što ih je ostalo.
Api ije je, u de etoj k jizi eć spo e utog kulinarskog manuala, ponudio
t pezu o kak oj Medite a i sa jaju. V ste i a i ači e a koje se lo e ili
p ip a ljaju ogi su opisi ali, o dje to e t e a či iti. Ne z a zašto su eke od
njih oslikane, tj.
utis ute a o čići a ađe i po g ado i a Velike G čke, p i je i e
ako i a iz Motije, ho ot i a iz Si akuze, školjka češljači a iz Okse tu a, delfi iz
Ta e ta, dok d uge, jed ako ukus e i e a je ijed e, isu zaokupile paž ju
ko ača o a i iz iča a. Ši e ski ka o ik i p igod i pjes ik iz XV.
 stoljeća Ju aj Šižgo ić Geo gius Sisgo eus Si e i e sis u s ojoj asp a i a
lati sko jeziku pod aslo o De situ III iae et i itate Si e id "O s ještaju
Ili ije i g adu Ši e i-ku" opisao je sus et az ih sta i a a ušću ijeke K ke
(Tyrus Jlu ius , a jesti a gdje se iješaju slatke i sla e ode: "Tu se ađu tu ji
th i eo ič e eliči e, ide se dupi i delphi es u ig i, a lo često se pokažu
i tulja i ituli a i i . Kad je su e u z iježđu Raka, La a i Dje i e i Ca -cro, in
Leone et i Vi gi e , tu se lo e zu a i k u aši de t i es istatae koji se u ajaju
u elike poslasti e; tak i se, kažu, lo e još sa o u Da da eli a i Hellespo to .
Tu se love i ostrige (ostreae), ukusne zbog okusa dalmatinskog mora, nadalje cipli
(capito es , salpe salpae , ška pi e s o pe ae , t lje uli , lu i i lupi , gla oči
go io es , ko a če au atae , paga i pag i , lig je loligi es i skuše s o i.
Kad su e ulazi u z iježđe Bika i g edie te Tau~
rum), iz dubina mora se na udicu hvata o ilje gi i a i špa a opia e a u
et spa ulo u . Po ekad se tu pokažu i eo ič a o ska čudo išta pis iu
o st a , ikad p ije iđe a" XIII, . Uoča a o da sladokusa Šižgo ić
spo i je ost ige, a e d uge ste školjki, od o ič ih pedoča ili ušula do
iz s ih p sta a, od pučke g a igule do ple e itog jastoga, koje i e dolazi od
g čkog astakos: došlja i sa sje e a idjeli su ga p i put a plad ji a sladokus ih
sta osjedila a. Po s e u sudeći, te de ija ili a gaž a kuli a ske u jet osti a
aše o u takođe su se ije jali.
Nazi i i a o ađe i su u djelu Voj i a Vi je: "Jad a ska fau a -
Etimologija i struktura naziva" (Split - Zag e , . Auto je u u odu odao duž u
zah al ost ado i a e sa o ašega učitelja Pet a Skoka ego i He ika Ba ića
(1883-1957), romanista i albanista, jednog od najboljih poznavalaca
edite a skih li g ističkih pita ja. Peta Skok ije stigao, a žalost, s editi s oje
eti ološke zapise o azi i a fau e i flo e iščez uli su ako jego e s ti . U
navedenoj "Jad a skoj fau i", koja je a eki ači takođe glosa , auto je uočio
zanimljivu pojavu, koja nadilazi okvir ihtioleksikografije: "Gotovo da bismo mogli
uzeti kao p a ilo: što je i a ili d uga o ska ži oti ja a je ijed a i a je
t aže a, to će i ati iše i e a. Liko i salpa i tu a p ek i at će s oji iz azo
čita o S edoze lje..., dok će ejesti i i i a i a dosad i sta oka čić
(Paracentropristis hepatus) imati gotovo isto toliko imena koliko ima i ispitivanih
točaka" st . , I s . . Hije a hija u azi i a i u o ičaji a očita je u o u kao i a
o ali. Bilo i do o po esti aču a i o ihtio o f i figu a a kak e sus eće o a
starim slikarijama, osobito sred- jo jeko i : je li kit ili e a u čiji se
alja a ašao Jo a pli ao po s i edite a ski orima, kakvu su to obilnu
i u lo ili apostoli, kojo je sto K ist ah a io toliku čeljad?
M eže se često azi aju po i e i a i a koji a su a i-jenjene: srdelare
ili vojge, manaide ili melaide za lov po danu, migavice za plavu ribu, getare,
ušata e, gavunare, ciplare, tunare, itd. U pomorskim enciklopedijama opisuju se
pota je pli ači e, stajaći e, potegače, popu i e, skakači e koje u eki
k aje i a još u ijek zo u salta ele , kali e e koje ise , st aši i to su zap a o
sa o eće od eže , te pod ste koje se uku po du i i koče i kogoli, ša ake
ili ša aku i , o e sa za odo i četo i o e ez jega što se ijo e u o u
poput razdrtih barjaka. Opat Alberto Fortis, koji je proputovao Dalmaciju i objavio
s oj ču e i putopis "Viaggio i Dal azia" (Venezia, 1774) vidio je, u Zloselima
k aj Ši e ika, " eku stu eža koje se a jiho u a ječju zo u J užate ili
spa e ti plašila . Po i i, uda a je esala, kola a i ka e ja po odi p eplaše iple
koji se daju u ijeg i uda aju u eže" st . . Uče i talija ski opat p i jećuje
da tako lo e sta o i i koji su lije i i isu ič i o u, te da i "za ost a e je s eće
toga p i o skog puča st a aljalo kao gla o o uđe upot ije iti ati u, to jest
o o s edst o što i sla o p istajalo sta o i i a edite anske zemlje" (ibid.).
U Ri u, u palači i pe ato a Tita, a zido i a ijahu slika ije s liko i a
koje a aju eže u o e i iz lače ih iz jega oz ilj i i teški gesta a. Reto ika
takođe poz aje tak e geste, o e su liske i eki t opi a u t adi io al oj
poetici.
Ri lja i su taj stil koji katkad podsjeća a ače i ogao i se az ati
i ski , p edali u asljeđe s oji poto i a. Boži i eža i i a a Dikti i
dikt io je a tička eža podig ut je h a čak i u Spa ti Pausa ia, II, ; a
Kreti su je po s o e azi ali B ito a tida. Naj eću su sla u uži ali ožda
tu olo i: po agali su i , kao u atu, iz iđači koji su p oz a i ihtioskopi a. O i
su se proslavili i u novije doba na Mediteranu, osobito na Siciliji, Korzici, uz obale
Tunisa, po Balearima, na Mramornom moru, u Zaljevu Svetoga Pavla nedaleko od
La Valette, na Jadranu kraj Maloga Bakarca.
Po t a a a, po asli ju, po o o i a i iše o ala. Na eki jesti a
i iše iše po ji a ego po sa o e o u.
Spoj tih mirisa razlikuje se od obale do obale. Neka stabla, stabljike ili
plodo i zaokupljaju duh, eka ga osta ljaju a oduš i . Loza je u S eto pis u
Ge ., IX, i u Ku a u XVI, . S ok a takođe . "Ne e u se s t ja s ok e
i s d ače g oždje" Luka, VI, . Na sa kofazi a i spo e icima raznih vrsta, na
steć i a, f eska a, iko a a, st a i a a isala, ogo je listo a loze ili
g ozdo a g ožđa. Stupo e Salo o o a h a a esili su šip i K alje i, I, . Isusa su
dočekali sta o i i Je uzale a p osti ući po jego u putu pal o o g a je. Palma
je, uz asli u, jed a od slika koje su se aj iše iđale. Njezi a p isut ost takođe
od eđuje edite a ske g a i e. Na sje e oj st a i od ža a se a usku pojasu, a
juž oj ide daleko, u ući u. "Pal a oli sla kasto tlo", apo i jao je Teof ast u
"Po ijesti ilja" II, . Ma do la, aja di lji ili pito i, oti je a gotički
slika a i skulptu a a, saži a z ake s jetla ili doča a a su e: o a je takođe
u jet ički postupak, elika au eola u o liku aja a koja o a ija K isto lik u
prizorima Posljed jega suda, Bogo odi u u času Na ješte ja, seda golu i a što
nose sedam darova Svetoga Duha.
Moje i z a je o edite a skoj flo i ilo još sk o ije ego što jest da ije
Teofrastova djela i spisa Dioskorida iz Anazarbe (De materici medica), kojima sam
se služio. Bilo i pos e k jiško da isa s eo a apskog t a a a, koji e poučio.
Rođe je a jed o od otoka Ke ke aha, ali je adio a De i, a putu za Hu t
Suk, edaleko od sta e špa jolske t đa e ožda je još o dje : tu je ilo iše
o ih koji su t ažili jego e sa jete, ego a Ke ke ahu. Z ali su ga te i liječ ik
ili ljeka ik . Ži io je u alo do u, s d ije sk o e odaje, s hasu a a od t ske
po podo i a, sa . Studij edi i e započeo je a jugu F a uske, u Mo tpellie u.
Nije ga uspio za šiti, ali je preveo na francuski jezik "Raspravu o ljekovitom bilju"
Ibn al-Ba ta a, koja, po išlje ju st uč jaka, s et o dopu juje Diosko ida.
Go o io i je ajp ije o ljeko iti iljka a s oga za ičaja, o jaš ja ao zašto je
toliko naziva za jednu te istu travu, stabljiku, stablo u krajevima koji su tako blizu
jed i d ugi a. S ok a i a a alži skoj o ali a e t i i e a: ke a, tage ut,
telukat, uz kuranski naziv at-ti ; ist u egdje zo u šedida, egdje tellegit. Za
kadulju postoji, kao i na Balkanu i na Ibersko poluotoku, ogo iječi, azličita
po ijekla: kusa, tak uft, u Egiptu sa čuo i sasaf isa uspio p o je iti je li ta
iječ koptskog po ijekla . Ruž a i zo u iazi , klil i hasalha , et i u e sit, ha a
i a a Tu i su do ijeli azi a a do aše Bosne). Stabljika anaba-ze negdje je
dega, negdje belbel ili djell. Pokazao mi je bor kojem je ime snuber (ili senuber,
moje su transkripcije nepouzdane), u kabilskim krajevima azumbei. Vidio sam
vrstu loze o kojoj govori Teofrast: koja pod utjecajem dima jednom daje crne,
d ugi put ijele g ozdo e Hist. pl. II, . O jas io i je kak e su azlike eđu
pal a a: jed e su iše p i o ske t e a i doista "sla kasto tlo" , d uge astu
dalje, na kontinentu; jedne daju plodove, datulje, druge ne daju; palma-datulja
zo e se ekla, s aki se jezi dio azličito azi a a e e sko i a a apsko
jeziku; o a patuljasta, z a a, du , i a p staste listo e, žute uške i zele e
že ske, te žuto-zele e, d ospol e. Uz jego do ile su posađe e t i i te:
tehan ili mersin ih zo u liže o u u Sahelu, u Saha i i Hoga u kažu tafeltest.
Pos ijedi je pose a se a tika, ko ije ska u p a o s islu iječi, s kojo s o se
eć sus eli u e ija u, edajući az e azi e edite a skoga asti ja a istoč oj
jadranskoj obali ili na Apeninu. Već je to A istotel pot dio s oji ota ički
klasifika ija a. Tak e ogost ukosti ije u jeto alo sa o azličito po ijeklo
ego i želja da se, sp a općih i jed olič ih go o a, oču aju pose osti i
 oži e. Ta je poja a, e z a o kako, eza a i za ore. Tebibovu tvrdnju daje
Medite a iše ag ut a juž u ego a sje e u st a u, s o zi o a to kako se
i dokle ja ljaju i o a ljaju ste t a a, dočekao sa s e je i o . Našao sa ,
kas ije, pot du za ju u ist aži a ji a jed og poz a ao a af ičke flo e: "Otk iće
tipič o eu-mediteranske flore na visokim brdima centralne Sahare bilo je jedno
od aj ećih iz e ađe ja u ota ičko ist aži a ju tih p edjela...Vegeta ija u
koritima uedova u planinskim predjelima Hogara neosporno je mediteranska"
(Pierre Quezel: "Contribution a l'etude de la flore et de la vegetation du Hoggar",
st . , Alži .
Lite atu a o edite a ski t ž i a a o ič o je pisa a u p aktičke s he:
za i a je iše t go i a ego t ž i a sa a.
Mnoge stvari tako ostaju nepoznate. U sta oj su G čkoj adzo i i t ž i e,
ago a o oi, ili až i ljudi. U Ri u su se i ali eđu edili a. U a apsko s ijetu
z ali su se uhtasi i i uhtaki i. U Špa jolskoj su i ali z uč u titulu "gospa a od
trga": el Senor del zoco. Rijetka su djela koja govore o p a oj po ijesti t ž i e, o
njezinu obliku ili gradnji, porijeklu ili vrsti. Takvo je "El Senor del zoco en Espana:
edades media y moderna", autora koji se zove Pedro Chalmeta Gendron (izd.
"Instituto hispanico-arabe de cultura", Madrid 1973, s predgovorom
e katologa Ma i a Rodi so a . I a ijed ih opaski u zapisi a a tičkih
histo iča a. He odot je o išao egipatske t ž i e i az eo oso i e "ljudi s t ž i a"
spo i je ih a iše jesta: I, -94, II, 141, IV, 183); Pauzanija u "Opisu Helade"
p iča o alim trgovinama, zbijenim jedne uz druge, u nizovima (VI, passim);
A istofa u "O la i a" upozo a a a iskuše ja koja e aju a lade ljude po
takvim mjestima".
Bogo e koji zaštićuju t ž i e Eshil je zvao Theoi episkopoi agoras (u
"Sed o i i p oti Te e", . To ijahu doista až i ogo i Medite a a.
Ago a je ila, u Ate i kao i u Spa ti, i t ž i a i ja i t g.
A istotel je t ažio da se te d ije djelat osti od oje: jesta za politička
okuplja ja ili p osla e eleuthe a ago a i o iča t žiš i p osto ago a o io e
t e a iješati Pol. a, .
U zlat o azdo lju Ate e azliko ale su se t ž i e a alo kapeleia od
o ih a eliko e po ia . Kako su ile dostup e sa o uška i a, otvarale su se,
iz p aktičkih azloga, i t ž i e za že e: ago a g aikeia. Postojala je pose a
t ž i a asli a i asli o a ulja: to elaio . Nadzo ad jo osio je i e
elaiokhristia. Trgovac koji je maslinu prodavao, nabavljao ili uzgajao zvao se: elaio
kapelos. Riječi koje a odi pokazuju kako se t ž i a s at ala ja i do o :
mediteranskom ustanovom.
Bile su oso ito a ije i a o atič e iljke, po koji a su t ž i e i isale i
razlikovale se jedna od druge. (Podatke o mirni, kinamomu, tamjanu, kasiji i
ladanumu, koji su u prvom dijelu brevijara, preuzeo sam od Herodota, III, 113.)
P oda ale su se i t a e, ljeko ite i d uge, što s jedoče ogi iz o i: isop je u Bi liji
lijek protiv gube, ruta spas od otrova, kalendula, melisa, menta svaka na svoj
ači uč šćuje zd a lje, od si fite za astahu polo lje e kosti, azilik je
k alje ska t a a osiljak , za ti ija se kaže da dolazi od sta oegipatske iječi
tha kao i ta ja i daje služio p i alza i a ju fa ao a. U pi a ida a su
ađe e oge od tih iljki, ču a e za zag o i ži ot. O e još astu uz o ale i po
oto i a, ali e liječe kao p ije i s e a je i išu a t ž i a a Medite a a.
Po g ad ji se azlikuju a hajski i jo ski stil t ž i a. Ijed e i d uge i aju
p a okuta o lik, ali su i azličiti položaji prema gradu i ulici. Topografija
ate ske ago e i ala je o ilježja i geo et ijskog i klasič og azdo lja. Z a e ite
ijahu t ž i e u Pi ej u i Ko i tu, a eki oto i a i u kolo ija a Male Azije, u
Miletu, Fokeji, Pe ga o u. Naslućuju se eć tada o ilježja mediteranskog
kolo ijal og stila, azličitog od o og u et opoli.
U Ri u je fo u u plu alu Jo a io t ž i a i ja i t g, kao i ago a.
Me atus je u početku z učao goto o ulga o: z ačio je i t go i u kao posao i
sa u t ž i u a kojoj se posluje. Ho ea plu al od ho eu elika su sto a išta,
pogla ito za žito i sol: poz ato ijaše o o u Ostiji. Male i a i e uz Ti e , t de
po jes iča i, p ethode izg ad ji elikog a ellu a iz klasič e epohe. U tlo tu
rimskoga castruma podrazumijevao se i prostor za trgovanje. Rimljani su poticali
g ad ju t ž i a u s oji kolo ija a: do odili su odu do jih, podizali fo ta e a
ji a, alik a o e u gla o e g adu. Na aja o o p iliko iše detalja ego
stoje aj už ije: želio ih da glosa za ilježi što eći broj ustanova te vrste,
tekovina koje tvore mediteransku civilizaciju, sam Mediteran.
S edište Po peja otk i a a u ut aš je eze eđu usta o a a.
Najorumu toga grada hramovi su Jupitera, Apolona i Genija Augusta, bazilika
palača p a de , g adska Cu ia koja je jed ako i ula o politički st a i a kao i
o o i što se do ozila iz aj liže Po tae a iti ae, Co itiu gdje su se
pripremali i obavljali izbori, te zajedno sa svim tim, mercatus i horrea, poslovnice
za provjeru mjera i utega (mensa ponderaria) i za bankare (argentarii), radionice
ču e e po pejske u e Aedifi iu Eu a hiae , tezge a koje su osači polagali
s e što je ilo za p odaju. Malo dalje od s edišta, e p edaleko, alazio se i
lupa a , edite a ska usta o a u koju su s aćali t go i ako uspješ o
obavljenih poslova.
G adski su statuti astojali, s a je ili iše uspjeha, od editi o a eze i
o lasti. S ed jo jeko i su g ado i opo ašali a tičke p i je e. Pouč i su statuti
aših g ado a a jad a skoj o ali p . Ko čule, Splita, Vi odola, Trogira, itd.).
 P ouča ao sa od ed e koje se tiču i a i a, je a i utega, kaz i za
p ijestupe i pso ke. "P oda ači i e o aju stajati a oga a a e sjediti i išta
ne smiju imati na glavi" (stare debeant in pedibus ..., nihil tenere debeant in
capite), propisuje se u Dopunama Trogirskog statuta (Reformationum liber I, 11).
G adski su o i sigu o i ali a u u teat al u sasta i u peška ije: glu a koji
sjedi, pogoto o ako u je gla a pok i e a, ije uočlji i u je lji . Medite a ske
t ž i e, p izo i i događaji a ji a, s akod e e i ječ e s e e dale su s oj
dop i os teat u. Ri a i e su često ad aši ale i e, ole, čak i luke.
Tipo i o ije tal ih t ž i a i puto i što su do jih odili doista su fa uloz i:
njihova veza s fabulama koje su do nas došle ije slučaj a. Baza i ča šija pe zijske
su iječi [ oaza a pehle i dijalektu z ači t g; ča = četi i i su = st a a, oz ača aju
čet e okut, tet ago . K iža i su se di ili ogatst u i ša olikosti aza a paza a .
Turci su s jedne strane, Arapi s d uge p e osili t go ačko u ijeće Istoka a
Zapad. Muhamed II podigao je u Istambulu svoj slavni bazar, simbol sultanske
oći i askoši. Ca ig adska Kapali ča šija postala je jed o od gla ih usta o a u
to g adu. Ču e i Bezziasta ulgo: ezista , t ž i a s ile ad ašio je s oji
sjaje sta e g ado e Istoka. Tu i su p e ijeli duća od a apskog dukka a
Balka , A api u d uge ze lje. Magazi a apski akhazi o išao je s ijet. I a ke
su izu Bliskog Istoka i jego a t go ačkog u a: kao da su s e zlo i svako dobro
došli s tih st a a Medite a a.
Neo ič a je sud i a suka. To se iječju u akadijsko se itsko
dijalektu, t de z al i sta ih idio a, oz ača alo s e što je usko i tijes o. U
a a ejsko se jo e oz ača a iz alih, z ije ih duća a. Na Al-Idrisijevim
kartama Gibraltarski se tjesnac naziva sukak (uski prolaz, kao u Bosni sokak).
Arapi su prenijeli suk u zemlje koje su osvojili, a suk sam, bez Arapa,
os ajao je dalje: p ešao je o ea e. U Špa jolskoj i Po tugalu oda o su poz ate
njegove izvede i e, kao što su - zoco, azoca, azog, azogue s hipokoristicima
azogueio ili agougy i agogue. Bilo je slavnih sukova: u Sevilji i Toledu, u Navari i
Te uelu, a Majo i kao i a Si iliji. T ž i da i i ali su lagda i. Festi ali a
g ožđa kak e pa te i pojedi i g čki oto i , s izlozi a p epu ih g ozdo a s ih
oja, od s ijetložute do ta olju ičaste, ije io do olja p osto o ič e t ž i e:
sa je g ad postajao suko , po ekad i ijela pok aji a. T žilo se ogo iše oća,
apose sje e ki, a očito zači a, ego što je u aokolo aslo ili što se p oiz odilo:
odakle je dolazilo s e što se t žilo, s kojeg dijela Istoka ili Juga, taj a je i za o e
koji su ajupuće iji u taj e Medite a a.
Isla je ožda io u od osu p e a t ž i i u iđa iji od k šća st a. Po
Novom zavjetu trgovci su istjerani iz hrama (Ivan, II, 12). U Kuranu "poslanik po
t ž i i hodi i h a u a joj uzi a" XXV, . Uloga suka koji se ši io i ši i, u lošiji
o li i a, po s e s ijetu e ože se za e a iti. Šteta je što su u opisi
ajčešće p epušte i p igod i odiči a. Za o a ljaju se klasič i teksto i, o aj
Maupassa to p i je i e o suku u Tu isu, s iša a pu i čili a, suk a, koža,
uzda, sedala i o i iz eze ih zlato , žutih i e ih papuča u k jizi: "La Vie
errante - Tunis"). Mnogi su sumnjiča i p e a p oda ači a s edite a skih
suko a: alo tko po išlja a to koliko e e a o i i jiho i aj liži p o edu uz
o o što ude: e e a što se e ože aplatiti. Ne po odeći se za egzotiz o ,
od kojeg ne trpi samo literatura o Mediteranu, filozof na a i pita se o z ače ji a:
"U suko i a e a atpisa i ta li a ulazu, e a zap a o i ulaza. Izlaže se s e
što se p odaje. Nikad se e z a koliko se za što plaća: ije e isu istak ute, a isu
i stal e... Nađe se s ega, i s e što se ađe ogost uko je" (v. Elias Canetti: "Die
Sti e o Ma akes h", passi . Tak i i e i ogli potak uti d ukčiji go o o
ovim temama. U specijaliziranoj literaturi izostaje rasprava o metodi. Orijentalni
je bazar prostorni pojam; latinski mercatus (od merx = roba) podrazumijeva
upot e u. I u to se, je ojat o, k iju sta o ita p otu ječja ašte i p aktičkog
duha, dijela Istoka i dijela Zapada. I ta as podjela ože o a uti: Medite a
nije u svemu podijeljen.
I a čitala a koji e ot a aju k jige o e ste ako se u ji a ne govori i o
ka e ali a. Neki pis i iz jega aju da o to e pišu. Ka e ali isu sa o
edite a ski. P i eđuju se i d ugdje, p e da e a isti ači . Na az i su
stranama zadavali brige i vlastima, i vjeri, i zakonu. Njihova veza s teatrom, bilo
da je riječ o glu i a ili aska a, ije epoz ata. Na pozo i a a juž ih
g ado a ilo je za ka e ale i jesta, i e e a, i azloga: s ježi a o a izazi a
duh, su e potiče tijelo da se o aži ili p eodje e, pa et apoko e odolije a
potrebi duha i tijela da se p epuste ig i, togla i i, ludo iji. P e iše je izič o
tu ačiti s e te s e e a isti ači : želja ije sa o želja, i aska sa o aska u
mediteranskim svetkovinama.
Sta i su He eji i ali ista ča s isao za je e je. Mje e su do odili u sklad
sa zakonima. U P a il iku je a, koji se ašao eđu "Ku a ski ukopisi a iz
peći a k aj M t oga o a" poz atiji pod aslo o "The Dead Sea S olls",
New Haven 1950), u svitku koji nosi naslov "Rat sinova svjetla protiv sinova tame"
(M'gilat milhemet b'ne or bivne hošeh , saču a a su i e a je a za duži u, kao
ama (lakat), tofah (podlanica), gudal (palac), ocba (prst): to odaje vezu ljudskoga
tijela i ači a je e ja, koja se često gu ila. U spo e uti ukopisi a u ište i
su dijelo i u koji a je iječ o je a a za teži u. Često su estajale iz
mediteranskih arhiva isprave koje su se ticale mjera i utega.
Odjeljak koji je u o o e ija u pos eće je a a i utezi a, io je stoga
užda . O iziskuje dopu e, isp a ke, st ože od ed e: je e su se p ilagođa ale i
mije jale. Popis du o ačkih je a o ja lje je p igodo izlož e "Zlat o do a
Du o ika", od ža e . u Du o iku, u K eže u d o u:
a za teži u: lit a ili U a , koja ože iti, o is o o p ili i, de ela U a
, g a a u XVII. stoljeću i lit a ta ka (327,9 grama, u istom razdoblju, ali
je ojat o u du o ačkoj župi, si o aš ijoj ; oka = , kg za t go a je s
Tu sko ; ka ta g čkog po ijekla = , kg, za ostale aše k aje e;
za zap e i u: sta za žito = , kg u XVI. stoljeću; spud o dje iše
kao je a za sol, dok je uski pud p etež o za žito = , kg u XVII. stoljeću ilo
je to vrijeme procvata Republike);
za tekući u: jed o eliko spe ijal o za i o = , litara (toliko je bilo
u XVI. stoljeću, kas ije se je ojat o po ećalo ; jed o alo u isto azdo lju, ali
za u je e iji dio puča st a , i alo je s ega , lita a; a io = , u XVIII.
stoljeću, tj. p ije apoleo o ske okupa ije koja je Repu li i oduzela sa ostal ost
ali je dala jezi i g ađa i a le ode i il); jedan star (za ulje) iznosio je 9,61 1,
ponekad manje od toga).
d za dulji u: lakat = , uzet je ojat o p e a o ećoj u i ekog
he ego ačkog došljaka ; ped = , ; oga ili stopa = , ožda po
go štačkoj ozi ; seža ili paš iznosio je 2,025 m;
e za po ši u: seža k ad at i = , u XVIII. stoljeću; solad ili
zlati a = ; al = takođe u XVIII. stoljeću, p ije f a uske
revolucije).
U du o ačkoj palači Spo za, s ed jezi a p ed o ja s kolo ado i
kapiteli a, o ka e u luku isjela je služ e a g adska aga s lati ski atpiso ,
koji je još pos e čitlji : "FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQUE
PONDERO CUM MERCES PONDERAT IPSE DEUS" "Naši a utezi e daju da
varamo niti da budemo prevareni. Kako mjerimo robu, tako nama mjerio sam
Bog." Po s e u sudeći, Bog je tu i ao posla: o to e postoji gole a lite atu a u
starim gradovima na Mediteranu (vidjeti posebice venecijansku Marcianu, arhive
u Genovi i Marseilleu, razne izvore u Valenciji i Barceloni, Napulju, Kairu ili
Ista ulu . M ogi p i o i u ši e s islu iječi d že da su s i o i koji dolaze s
kontinenta (bilo tek da provedu praznike) naivni ili lakovjerni, da se ne razumiju u
" aše st a i" te da ih ije teško ad ud iti ili p e a iti. I to je jeda od azloga što
u oči a ko ti e tala a Medite a i izgledaju a je ili iše eod je e i.
Mud a i su s jeto ali od da i a da se u s e u ađe je a: ede aga ; e
quid nimis. Mediteran se ponekad rugao takvim savjetima.
Figu e i geste koji a se služe pso ači za eđuju iše pozo osti ego što i
je pos ećuju uče ja i. O e i aju až o jesto u edite a sko "taj o
ječ iku": tako je Ča ilo Jose Ćela az ao s oj špa jolski glosa , koji i je u adu
 a o o pogla lju po ogao, pose i e s p aktič e st a e ("Diccionario secreto";
idi apose: "Se ies oleo afi es", to I, kao i "Se ies piš afi es", II to ,
Madrid 1979). Psuje se najvjerojatnije otkad postoji jezik. Stari je zavjet strogo
osudio pso ače Le . XXIV, . G čki i i ski pis i isu osta ili u pisanu jeziku
pose ih dokaza o s o e pso a ju: po ešto se ože aći u A istofa a ili Plauta.
Po po pejski g afiti a, eđuti , često se ja lja kopulati i glagol, a aza a i
če i a, te ože o zaključiti da su tadaš je pso ke ile slič e da aš ji a.
Ok ut i Justi ija o i zako i i p ed iđali su s t u kaz u za lasfe iju. Ni
Muha ed u Ku a u ije io laži su a VII . Da te je u "Paklu" III, -105), u
času kad ig a i a Ha o o oj spla i p elaze fatal i Stiks, zatekao a djelu s e
ste pso ača i az stao ih: "I pso ahu Boga, ljudsko ple e, I k aj i čas i oditelje
s oje, i oda s og i s og začeća sje e."
Naš Ma ko Ma ulić pos ećuje u s o "E a gelista iu u" (u njegovu
t eće izda ju, o ja lje u u Kol u ljeta ijelo pogla lje "zloći pso a ja"
"De Maledi e di e uitia" : tu zloću sta lja u ed aj ećih po oka ag u
itiu est aledi e tia, VII, . U p ilog s ojoj osudi pso ača a odi auto itete
poput Salo o a, p o oka Je e ije i Hošeje, apose s etoga Pa la koji je u P oj
posla i i Ko i ća i a st ogo p esudio: "Pso ači zajed o s lud i a a i
idolopoklo i i a u Jo i a iis et idolo u ulto i us eće iti p i lje i u
a st o Božje" I, Ko , . "Statut g ada Splita" iz o ik iz godi e . ogo je
laži od k šća i a Ma ula: u pose oj klauzuli, pos eće oj "o i a koji psuju
Boga i s e e", od edio je da se za s aki taka p ek šaj plati glo a od li a a, od
čega polo i u ože do iti o aj tko p ija i p ijestup ika "De Blasphe a ti us
Deu et sa tos", IV, . Ne ože se saz ati iz a hiva koliko je tim putem
p iteklo o a u g adsku lagaj u. Na otoku Ko čuli plaćalo se sa o pe pe po
pso i, a tko ije i ao i pe pe a ilo u je dosuđe o da "osta e ijeli da eza
za kola " "Statut g ada i otoka Ko čule", ap. LV . K o iča i as isu obavijestili
koliko je pso ača ilo tako eza o u uće da e, kad se uz o e aj iše huli. U
austrijskom carstvu, prema Zakoniku iz godine 1853, po paragrafima 122. i 124,
ogopso ka se kaž ja ala "ta i o od šest jese i do godi u da a". Ispiti a je
sudskih a hi a otk i a a daje poči itelja toga p ijestupa ilo euspo edi o iše
u Ist i i Dal a iji kao i u dijelo i a Italije pod Aust ijo ego u Pa o iji ili Beču.
Pa ag afi se, s ećo , i tu isu st ogo p i je ji ali, i ače i, kažu, šteta ila eća
od one koju je filoksera nanijela cijelom Mediteranu.
I a teo etiča a koji t de daje p a a lud a pso ka, s kopulati i
glagolo , do ijeta s ko ti e ta, pos edo a je Tu aka ili Mađa a ose uj ih
pso ača , ali je tak u hipotezu teško p o je iti u p aksi. Naša su ist aži a ja a
terenu dopunile dvije studije: "Bestemmia e turpiloquio", autor Giuseppe
Ca petza izda o . u Bolog i, ali i da as s ježe i dokto ska teza o a Ig a ija
Gavrana iz Bosne pod naslovom "Bludna psovka" (objavljena 1962. u Sarajevu, u
autorovoj nakladi). U to sa djelu p očitao di lji opis, a lati sko jeziku,
jed e ste teat al e ili gestual e edite a ske pso ke, ožda iše že ske ego
uške: de udatio pa tis poste io is, koja je poz ata, kako t di elečas i Ig a ije,
i u blažoj fo i, ogli is o eći u de i uti u, kao ejusde le is pe ussio st .
13).
Veliki su pole iča i ožda ili, oso ito a Medite a u, eost a e i
pso ači.
U opisi a edite a skih ugođaja često se spo i ju č i: u "Palati skoj
antologiji" (Resonans cicada, roscidis guttis inebriata, 196), u Sapfinoj pjesmi od
koje je ostao samo nerazgovijetni fragment (89), u djelima mnogih helenskih
pjes ika, sta ih i o ih, od Ho e a do El tisa " ali o ič i čak u oći
bezumnika", v. "Lakonike"), u gotovo svakoj a io al oj lite atu i, u ašoj
takođe , u stiho i a Vladi i a Nazo a -1949). I Aristotel je raspravljao o
ači u a koji ali kuka "p oiz odi z uk t lja je z aka" Hist. a i . IV, 9). Ne
z a se zap a o je li to pje ili šu . Pis i su odu ijek pisali o tome kako po najgoroj
žezi č i p kose žezi ili, kad o e huči, adglasa aju huku o a: če a č o u
e s če, u g a ju o a o o i a ih je ojat o opija s oji i isi a , pod
listo s ok e ili loze, a o ič oj d ači, po ed d u a, u šika i, po kamenjaru;
z iču t aj o ili s p ekidi a, sa ostal o ili u z o u. Po ekad da ju, za aj ećih
ući a, us ed ljeta, i o i zašute: tada astaje gluha p az i a, s i očekuju da
etko ili ešto opet započ e. Tak o sa o jaš je je čuo od učitelja a otoku
Samosu, koji se pos etio p ouča a ju čaka, jiho ih t oheja i ja a, et ike
što je, po je u, po eza a s p ozodijo hele skog pjes išt a. T dio je da
postoji azlika iz eđu otoč ih čaka i ostalih, jiho ih o gija koje postaju
dijelom prostora i vremena, da a ili oći. Na ode iz klasika koji su u o o
f ag e tu duguje to e sk o o i a lji o G ku, učitelju sa Sa osa. Šu ,
z uk ili ožda pje čka e po ućuje esa i u, to z a iz iskust a, u ljet i
oći a kad se lakše di ego spi, kad duho i žele ostati budni i, reklo bi se,
sjedinjeni diljem Mediterana.
Suko i iz eđu lati skoga i iza tskog s ijeta kao i iz eđu Zapad e i
Istoč e k e zausta ili su az oj Balka skog poluotoka eć p ije tu skoga do a.
Po ijest je o e ogućila Južne Slavene da ostvare sintezu tekovina koje su se na
to p osto u začele. Bila je to ožda p ilika za ijelu E opu, koju je azdijelje o
k šća st o poti alo a podjele. Na to se p osto u edite a ska o ala azlo ila
i asula. "U s akoj je točki dio a od Istoka prema Zapadu", zapisao je Leonardo u
s ojoj iljež i i "Codi e Atla ti o", u "S itti s elti", st .
 , To i o . Jad a sko o alo i jezi i zaleđe p ošlo je ogo
a oda i ple e a, azličitih i e a i jezika, p ije i poslije doselje ja Slavena. U
aloj asp a i ka o ika Ju ja Sižgo ića koju sa eć a odio De situ Ill iae ,
koja se, po iječi a sa og auto a, služi djeli a Pli ija, St a o a, Apija a,
Kali aha, Bo a ia i d ugih auto iteta, a oje i su "o i koji se zajed ički
imenom zovu Iliri": "Jedni se nazivaju Panonci (Pannones), prema Rimljanima, ili
Peonjani (Peones), prema Grcima, nadalje Himani (Himani), Enheleji (Encheleae),
Bulini (ili Dudini), i Peuceciji (Peuceciae), prema Kalimahu, zatim Sereti (Soretes),
Sirapili (Serapilli ; Jaši Iasi , A dizeti Sa d izetes , Kolapija i Colaphia i i B eu i
B eu i , p e a Pli iju, No iča i No i i , Ati ta i A ti ti i , A dijej i A diei ,
Re iji Retii , Ple eji Palla ii i Japodi Iapodes koji ži e a pod učju Alpa, p e a
Apijanu. Nadalje i Salaziji Salasii , Segesta i Segesta i , Daiziji Da sii , Dača i
Daći i Geti Gethae ili Goti Gothi . K to e Boji Boii , Hist i Ist i , Li u i
(Liburni), Kureti (Curetes - bili bi Hrvati, op. P. M.) i Dalmati (Dalmatae). I
naposljetku Miža i Mijsii , T i ali T i ali i P uzi P usi koji sta uju čak kod
C og o a" III, . Ta će oži a u Ili iku st a ati oge poto je teškoće, u
astaja ju a ija a Balka u i uzaja i od osi a eđu ji a. Z u je toliki
azlika a, aš se ka o ik i pisac, koji je skupljao mudre slavenske izreke,
op edijelio za letačko žezlo: "Što je u aše do a ugod ije ego p o oditi ži ot
pod lašću Mleča a? Njiho je g ad u ijek slo oda , ikada pod g ut da ku,
u ijek k šća ski, ikada okalja k i o je i štovanjem idola, kraljica je to mora,
t o i a s akog ogatst a, slast s ijeta, t aj i što atelj p a ed osti i je e" i id.
XVI. . Na io al ost je često ila kole lji a a Medite a u.
Narodi na Balkanu, kao i na mnogim drugim mediteranskim obalama,
suprotsta ljali su se jed i d ugi a ili su se sjedi ja ali. Razlike su eđu ji a
estajale ili su se pak po eća ale. O to e jed i go o e sa st aho , d ugi s
pods ijeho . Lite ati pišu aiz je i e ode ili pa odije. Ku a o to e kaže:
"Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe jego k aj, eće ga oći i za t e jeda
odložiti i u zati" VII, . O dje as za i a sa o eza s oe .
A t opogeog af Jo a C ijić -1922) pisao je u svom djelu "Balkansko
poluostrvo" (objavljeno najprije na francuskom jeziku, "Peninsule balkanique",
Pa iz : "Juž osla e sko se sta o išt o iz e ilo pod uti aje oa i
edite a ske kli e: jedi o su se eđu Slo e i a eke g upe iz o ih k aje a
isli se a istoč u jad a sku o alu od Ist e do Boke Koto ske, op. P. M.
prilagodile edite a sko ači u ži ota, tako da daju ču e e o a e. Takođe
su jedi o o i eđu Juž i Slo e i a isko istili eze s o e i došli u dodi sa
p eko o ski a odi a i sa az i i iliza ija a. P i o ske su g upe ži ele u
s edi i jako p ožetoj o a sko i iliza ijo ; još i sada i a kod jih ekih
t ago a iza tijske i iliza ije, a očito iz . do . eka, kao i ekih jed a idlji ih
p eostataka istoč jačke i iliza ije ... ; to je eša i a od jiho a ži ot og
iskustva i od primljenoga, i to po svoj prilici dvostruko primljenoga, i sa Istoka i iz
Mletaka" (sv. II, str. 86-99, izd. Beograd 1931).
Sla e ski sloj, koji je p ek io do o odačku podlogu, io je egdje du lji,
egdje lo plitak. O je, u atoč s e u, a et uo lastiti jezik. Razlike se isu
time izbrisale: u tome je imalo udjela more.
Naj eći dio istoč e jad a ske o ale p ipada H ati a. Na joj ži e
dal ati ski H ati, koje susjed i a odi o ič o zo u sa o Dal ati i a. Tu je u
ranom srednjem vijeku nastalo hrvatsko kraljevstvo, koje je vjerojatno prva
sla e ska d ža a uopće. Ustoliče i su k alje i i k ezo i koji a i e a ajčešće
za ša aju a sla i i , što e ide u p ilog t d ja a koje po iču sla e ski ko ije
H ata. Sag adili su odo lje koje je u deseto stoljeću p i uklo pozo ost
bizantskoga cara Konstantina VII Porfirogeneta (u XXXI. poglavlju njegova djela
"De ad i ist a do i pe io" go o i se o ećih "sage a" i a jih "ko du a",
što aši po jes iča i s po oso a ode .
Po ijest ilježi az o s e od ose iz eđu dal ati skih i panonskih Hrvata,
pokušaje, iz a jske i u ut aš je pa i o e koje su iz jed ile edite a ske st asti
da se jed i od oje od d ugih ili da se jed i i d ugi odijele od ostalih Juž ih
Slavena.
Nismo iskoristili, ni zajedno s ostalima, ni sami napose, sve prilike da
postanemo poznatiji na moru, a ni same prilike nam nisu bile najsklonije. To nas,
s ećo , e p iječi da oli o aše o e i da ga s at a o ajljepši dijelo
Mediterana.
Slovencima je dopao nevelik dio jadranske obale na sjeveru, u zaljevu koji
se zo e T šća ski. Njiho a je p ošlost takođe eza a za p i o je, iše ego za
sa o o e. O želji da se od že a o ali, ado ak isokih pla i a, s jedoči i
povijest.
O "lijepoj Vidi", koja je morem otplovila u svijet, govori narodno predanje.
O privrže osti k asu Ka stu i sklo osti edite a sko pod e lju pje aju
pjesnici. Neki su od najstrasnijih slovenskih pjesnika Primorci. Postoje, dakako,
azlike iz eđu p i o skih i alpskih Slo e a a kao i o ih iz Dole jske, Go e jske,
Štaje ske ili Ko uške, ali ih je te azlike zajed ički slo e ski jezik - slo e šči a -
ad isio: pokazao se jači i až iji od od osa kop a i o a, ko ti e ta i
Mediterana.
S i su dolazili do topla o a iše puta u s ojoj po ijesti, u časo i a
aj eće oći i ajtežih iskuše ja. Ca st o a a Duša a Sil og, "gospoda a
Romanije", nasljednika rimsko-bizantskog imperija, izbijalo je, pod njegovim
skept o , u XIV. stoljeću, a još d a o a osi Jad a skog: a Jo sko i a
Egejsko. Njego a je d ža a p etposta ljala ipak kop o o u.
G adu Du o iku p odala je Pelješa , aj eći poluotok juž oga Jad a a.
Srpska je vojska, kasnije, u nevolji velikoga rata, odstupila prema otoku Krfu.
Iz uče i oj i i idjeli su p ed so o o e kao spas: ogi a je ilo pla a
grobnica.
Njiho i ožed jeli ko ji poju ili su talasi a da se apoje: za jištali su
okusi ši sla u odu. Ti su p i je i si olič i. Na Balka u se E opa a ila od
Istoka. S ija je ila ede koji se iše puta ušio i dog ađi ao. Upi ala se o
kontinent. Dunav je kadar zamijeniti more. Slikari su slikali "Beograd, grad na
moru".
D ža a osa skoga k alja T tka I dosezala je takođe do o a, zah aćala
z ata dio o ale, iz eđu Splita i Du o ika. He eg Stjepa poda io je i e
g adu u Boki Koto skoj: He eg o o . U to eo ič o zaljevu (koji je, kao i
ogi d ugi zalje i, želio po ekad iti ijeli oe po ikli su aj s iji
slavenski pomorci, admirali ruske flote. Stanovnici Crne Gore sklanjali su se u
pla i e. Gledali su a o e s isi a želeći u p ići. Njiho je aj eći pjes ik,
lada i ladika Njegoš, spje ao "Go ski ije a ". Ok uže i duš a i a, ži jeli su
kao a otoku: jiho i su o ičaji aliko ali u po eče a otočke. I dio osa skih
muslimanskih Slavena, nakon propasti Otomanskog carstva, ostao je poput otoka
na Balkanu: tu je etafo u p ije e e upot ije io Mesa Meh ed Seli o ić, u
o a u "De iš i s t". Riječi a apskog i tu skog po ijekla u jezi i a Juž ih
Sla e a, koje o ilježa aju poja e poz ate dilje Medite a a, up a o sa od jih
aučio i z og jih o dje a eo.
I Makedo i a ih želio eći ekoliko iječi si patije. Nji a je o e lisko,
a jugu i a istoku: osjećaju ga, ali isu uz jega. Na egejskoj st a i ostao je dio
jiho e aće. Na pi i skoj takođe . Va da o st uje p i o ski jet o i, uz od o.
More Makedonije zapravo je Ohrid. Dojran je njezino jezero. Uz manastir Svetoga
Nau a astu s ok e, už a i i ade i, u lizi i je loza pos e juž a. U
pjesmama je "tuga za Jugom". U crkvi Svete Sofije, u starom Ohridu, na freskama
je eo ič a pla a oja. Pelago ija je, kad se zatalasaju žita, alik a puči u: i i e
je po joj do ila. U su ak je pla ičasta tak e su još eke akedo ske a i e ,
zati postaje ta a kao Ho e o o oć o o e. Na ogi su jesti a, u
u ut aš josti, gu a ska e je e soli, z a a solođi ili solo ča i: i tu je ekad ilo
o e, eka o je oteklo, zau ijek. U a od i p iča a p egledao sa po o o
o e koje je zapisao Ma ko Cepe ko alo se spo i je plo id a: ta šut ja, či i
se, ije slučaj a.
Od Šižgo iće a e e a do aših da a ogo se toga promijenilo. Ostale
su ipak dio e o koji a go o i jego spis, p e da su se a odi ujedi ili i uč stili.
I da as je teško o jas iti o o e tko dođe iz a a ta i je ezah al a uloga često
p ipadala, pa i o dje ožda p ipada kak e su s e azlike ile i ostale eđu
Dalmatima, Morlacima, Vlasima i Karavlasima, Dukljanima, Crvenim i Bijelim
H ati a, C ogo i a jelaši a i zele aši a, ekadaš ji Raguža i a i
da aš ji Du o ča i a ili pak Fiu a i a i Riječa i a, Ko a lja i a i
Kotoranima, o Skutorima, Bodulima, Makaranima i Puljanima, starim
Ši e ča i a i Splića i a potiski a i od o ih koji dolaze sa st a e i odozgo, o
čeljadi iz Bekije, Ciste P o e i I otskoga, V go a ili Zag ozda, o o i a s Klisa, iz
Livna i Duvna (drevni je Delminium, smatra se, podario ime cijeloj Dalmaciji), o
Sinjanima i sinjskim alkarima, Senjanima i senjskim uskocima, Neretljanima i
e etlja ski gusa i a, o du o ački gospa i a i poljički epu lika i a,
pelješki ili okeljski kapeta i a, ogo ski gusla i a i se da i a, o
hajducima i njihovim jatacima, o svijetu s Kvarnera i s Kornata, o raznim
otoča i a i poluotoča i a, po ajp ije H a a i a i B ača i a, pa Ko čula i a,
Paža i a, Ra lja i a, C eša i a, Viša i a i edo s i a ostali , o Ist i ašoj i
Istranima, hrvatskim i slo e ski , jugosla e ski i talija ski , o tolo aši a i
a titolo aši a, talija aši a i ašije i a, sta osjedio i a i došlja i a, o o i a
koji još sliče eki da i p e i a i o i a koji su i p estali sličiti, o katoli i a
(Hrvatima, Slovencima) koji su a Jad a u gole a eći a i p a osla i a S i a,
Crnogorcima, dijelu Bokelja) ili Muslimanima (Bosancima i Hercegovcima, dijelu
Albanaca ili Arbanasa, ponegdje i Roma), koji su se povremeno doseljavali na
jad a sku o alu, o Žido i a apoko , kojih je i o dje bilo kao i drugdje po
Medite a u, kojih iše e a.
Et o i Vlasi ili Vlaji zaslužuje pose u glosu. H atski po jes iča I a
Lučić Lu ius uočio je eđu p i a ogoz ač ost toga azi a, u k jizi "De
regno Dalmatiae et Croatiae", objavljenoj u Amsterdamu marom kartografa J.
Blaeua (v. "De Vlahis", VI, 5, izd. 1666). Germani su tako zvali Ri-mljane i Kelte,
H ati, Slo e i i Mađa i Talija e, S i Ru u je, Tu i s e k šća e, katoli i
p a osla e, p i o i seljake i čo a e iz zaleđa, a iča i đa e, starosjedioci
došljake, došlja i o e p idošli e. Otud dolazi i iječ Mo lak sta i azi za
stanovnike kopnene Dalmacije): crni (Maur) + (V)lah. Tako ih je zvao i otac
Al e to Fo tis, i Napoleo o e je i a šal Ma o t, du de Raguse i
commandant en chef Ilirskih provincija, u svojim "Memoarima", poznatijim u
Dal a iji ego u F a uskoj. Raz o s a upot e a te iječi do olj o go o i o
od osi a eđu susjedi a. Na Medite a u su s i jed i d ugi a susjedi: to je, kao
što sa eć ekao s ushiće je , o e susjedstva.
Tu ače ja u ezi s jet o i a poči ju o ič o u g čkoj itologiji, s
Homerom i njegovom taksinomijom u "Odiseji" (Euro, Noto, Zefir, Borej, V,
295- . Za jet o e a Jad a u sta o i i su često posuđi ali tuđa i e a: u a
od g čkog p eko lati skog i o a skih jezika puše sa sje e a, le a at tal.
levante) dolazi s istoka, pulenat (tal. ponente) sa zapada; jugo vjerojatno nije
posuđe i a: želja za juž i k aje i a ukala je Sta e Sla e e a seo u; šilok ili
ši oko tal. s i o o ući je jeta u juž oj E opi i sje e oj Af i i iječ dolazi od
a apskog sha k, što ije e až o za eke kiše i jiho u oju ; u i je ala u a,
u a a tih jet ić, a u aska agla i hlad a; e e i je de i uti od e e a od
tal. neve - snijeg, koji ponekad zalep ša po edite a ski o ala a : iz e ad a
oluja ili epogoda, koju pučka eti ologija po ezuje s e je o ili e je ošću;
garbin i garbinada pusu s jugo-zapada i znaju biti neugodni (na arapskom garbi
z ači zapad i ; le ić i le ićada jugozapad i su, ali ne u svakom kraju (naziv dolazi
od i e a Li ije, tal. li e io, sa do ekle isk i lje o p edodž o o položaju te
ze lje, što ije eo ič o a Medite a u ; t a u ta a tal. t a o ta a puše s
kop a, p eko go a: to je u ekoliko os eta zago e zsl o o što Mediteranci misle i
govore o njoj.
Lite ati i t e ali po esti aču a, iše egoli li g isti, o g ada ija a poput:
le a tić i le a ti a ji le a at , le a tu eći , le a ta u lo eliki zajed o
s le a ta o ili le a ća o koje se izgo a aju s p ezi o : postoji takođe
le e to a i li a te i a, koji a je teško od editi s isao. Goto o s aki jeta i a
s oje i ači e. M ogo oj i de i uti i - levantin, burin, neverin, garbin i drugi -
odaju sta o itu želju da se u laže p i od e epogode. Po A istotelo oj
"Meteo ologiji" oluje astaju "o da kad s ed jed ih jet o a zapušu d ugi" II, .
Postoje sta o ite a alogije iz eđu oluja i epopeja: "Nasil a je oda jed a od
p ih she a u i e zal e s dž e.
Zato nema epopeje bez scene oluje" (Gaston Bachelard, "L'eau et les
e es", st . , Pa iz . Nasilje jet a i o a često se ud užuju.
U Ho e o u je djelu i iz o ijeka o koji a go o i u B e ija u, kao što je
Tita esij čije se ode isu željele iješati s d ugi oda a:
..."Ne ješa se o sa s e i pe ejsklm valma,
Već o ad pe ejsko teče odo kako o ulje,
Je o iz ode Stiske, iz zaklet e iz i e st aš e." (IllJ., II, 752- , Ma etiće
p ije od U Plato o u je "Fedo u" asp a a o " ep esuš i ijeka a eiz je e
eliči e, s ućo i stude o vodom" (II, 60), koju sam spominjao. Na
o a tič u plato sku hid og afiju A istotel je eagi ao u "Meteo ologiji" II,
svojim realizmom.
Homer je postavio mnoga druga pitanja na koja se ovdje nadovezujemo:
či e gale dodi uje o sku po ši u, p si a, oži a a ili k ilo ? U "Odiseji" ta
ptica odana moru "gusta krila u morskoj kvasi soli" (V, 53). Istome djelu
duguje o is p e podatke o g ad ji oda Odiseje og V, kao i o o ičaju da
se a o a e g o utak e eslo "koji je eslao ži sa d uži o ži eći s ojo "
(XI, 77 - , kao što to uči iše d ugo i lado Elpe o u, kao što i k iž utiče o.
I o pli a ju je iječ a ogi jesti a u Ho e a: o atje a ju u pli ačkoj
ješti i iz eđu Dio iza i A pelosa, o okladi iz eđu Ka posa i Kala osa, o
vragolasti ode i ig a a Sati a. U eo ič o glosa u E i a Mehla A tike
Schivimmkunst, Miinchen 1927), mnogo je dragocjenih slika i pouka o drevnim
pli ači a, koji a sa se poslužio: pli ači a iz He ula u a koja pli a a oku ,
et u ski skakač a gla u, akidska vaza iz Louvrea s golemom kupelji za mlade
že e, pli ači iz az ih epoha, He oja i Lea da s po pejskih f esaka i ko a i a,
Lea d o a " ogost uka pli a ja" opia a di koje je O idije o jeko ječio u
"Heroidama" (XVI, 147), o kojima su pisali mnogi drugi za njim, sve do Marlowea i
Grillparzera.
Odajmo zahvalnost zaboravljenom francuskom opatu Ameilhonu, koji je
dao jeda od p ih dop i osa ist aži a ju pli ačkog u ijeća u Pa izu godi e ,
u izdanjima Academie des inscriptions. U svescima Paula Valerva ima nekoliko
zapisa o plivanju, koje se pjesnik nije usudio prenijeti u stihove (v. PPA, "Cahiers",
II, str. 1273). Koristio sam njegove "Mediteranske inspiracije" u prvome dijelu:
"Nigdje d ugdje s aga iječi, s jes o dis ipli i a a i us je e a, ije bila potpunije
i ko is ije az ije a: iječ usklađe a s logiko , upot ije lje a u otk i a ju
apstraktnih istina, tvoriteljica svijeta geometrije i svijeta odnosa na koje se
osla ja p a da; gospoda i a fo u a, it o političko s edst o, egula i
instrume t stje a ja i od ža a ja lasti" izd. Pleiade, I, st . . Taj a od ije
spo a , što se tiče "dis ipli a e iječi". Go o se, eđuti , često asipao u
go o lji osti te tako liša ao s ake dis ipli e, a Medite a u ožda češće ego
drugdje.
Camusov sud o p ed osti edite a skih kultu a takođe se često a odi:
"Svaki put kada se neka doktrina susrela s mediteranskim basenom, u sukobu
ideja koji je iz toga p oizašao, Medite a je u ijek ostao edi ut i ad ladao
doktrinu" ("Essais", izd. Pleiade, str. . Taj se a od ože ospo a ati:
I k izi ija ili fašiza ili su ipak "dokt i e", tj. ideologije, i ase ije ostao pos e
"nedirnut" njima niti ih je lako "nadvladao". Zanimljivije su Camusove refleksije o
to e kako je k šća st o potis ulo tijelo i uvelo povijest kao neku vrstu kazne.
Pišući o ako i a, isa za o a ljao jego e su ake u Alži u, koje je
p oži lja ao kao "o eća ja s eće" "Essais", st . , Pa iš : edite a ski
k epuskula iz i čekaju dostoj oga tu ača.
Nači a koji je Ma o Polo mogao opisati Kublai-kanu gradove kroz koje je
p ošao p edoče je u eo ič oj k jizi Itala Cal i a "Le Citta i isi ili". Taj sa
i agi a i odič i ao p i u i: "Na d a se ači a ože doći do Despi e: odo
ili de o . G ad d ukčije izgleda o o tko prilazi s kopna i onom tko pristaje s
mora " (La città e il desiderio, str. 25). "Ne smijemo pobrkati sam grad i govor koji
ga opisuje, p e da postoji eza iz eđu jed og i d ugog" La Città e i segni, str.
6). "U Mauriliji je putnik pozvan da istodobno posjeti grad i promatra stare
razglednice koje pokazuju kakav je taj grad prije bio" (La Città e la memoria, str.
37, navedeno prema izdanju Einaudi, 1984). Ima gradova koji su potonuli i na
kopnu, koji su bili luke bez mora, koje je Italo Calvino poznavao.
Nije ijedak slučaj da se i zat o i podižu uz sa o o e, po egdje čak s
pogledo a j: i a tak ih p i je a u G čkoj, Tu skoj, Italiji, Špa jolskoj,
Mag e u i d ugdje Du o ik, Rijeka, Split, Napulj, Ma seille, Ba elo a, Alži ,
Istanbul, slavna tamnica dei Piombi u Veneciji, itd.). "Prokleta avlija" I e A d ića
go o i o d e o sta olsko zat o u k aj Bospo a, kao stje ištu s ih ljudskih
puto a. Na Medite a u se, ožda, teže pod osi zatoče je tijela ego d ugdje.
I a ogo iječi u s i edite a ski jezi i a, ži i i t i , koji a se ta
teškoća iskazuje. Neki su jezi i ožda i z og toga izu li. Na dal ati skoj su se
o ali ka da iše g adile lud i e ego p žu i od tal. p igio e : ču e a je ila
ajp ije lud i a u Ši e iku, zati o e a Ra u, Uglja u i drugdje. Nije ih bilo
p e iše: edite a sko su e po ekad oduzi a pa et.
O podjeli na apolonijsko i dionizijsko nije potrebno raspravljati. Ne samo
zato što se o joj ogo go o ilo ili što e z a t e a li išta dodati o o o čemu
je govorio Nietzsche.
Ako pod apolo ijski azu ije a o o lik i p a ilo, uzd ža ost i az o itost
koji ladaju lastiti iće ili d ušt o , sta o itu dis ipli u i od eđe ost, ako
dio izijsko sh aća o kao oso itost i pose ost a e o ič u sklo ost ekstazi i
aglosti, edite a ske su kultu e u s oji aj eći poth ati a o ilježe e i
jednim i drugim: kad god je plitica velike vage pretezala na jednu ili na drugu
st a u, o ala je t pjela ili si o ašila. To p a ilo iše ijedi za i iliza ije ego za
lič osti.
Nietzs he je takođe potak uo az išlja je o to e kako se a s ako
jestu ože steći ili aslijediti edite a st o, a odeći p i je e Goethea i
Wi kel a a, defi i ajući p oz ač ost Moza to e glaz e kao " je u u Jug".
Zaratustrin nas je poklonik a eo da t aga o za z ače ji a taja st e ih po ika
daje "u o eliki Pa ", što se čulo s otoka Pa osa dok je k aj jega plo ila
ko a lja s egipatski ko ila o Ta uzo o če u Pluta h iz ješćuje u
"Pitijskim dijalozima", XVIII). Tko to zanemari taj osiromašuje Medite a .
Lite atu a je pokušala az stati i s o e o o u p e a azdo lji a ži ota,
do i ili spolu o ih koji s i aju: dijeli ih p i je i e a uške i že ske, a e ili
kas e, a o e koji p edod eđuju sud i u i d uge, o ič e, o e koji se pa te i koji
iščeza aju, a oć e i d e e s o e o plo id i i o poto uću, a s o e s o ala, s
otoka i s puči e. I o i se je ojat o azlikuju od o a do o a, ali ih je teško
dijeliti. Medite a , eče o je eć, adilazi lite atu u o Medite a u.
Egzaltacije pred prizo o o a zaslužuju o ič o pa odiju.
Rijetko nailazimo na zapise u kojima ushiti duha i tijela, u doticaju s
edite a ski ele e to , isu p etje a i ili ko ič i.
Pisa koji je ođe daleko od o ala ašega o a, He Mille , uspio je u
svom putopisu po G čkoj, ljeti, u sus etu s otoko Rodoso , apisati ekoliko
tak ih f ag e ata: "Ze lja postaje ispije a i e a a a, o esplođe a,
o ezljuđe a, i s eđa, i si a, i žutos eđa, i si ožuta, ez oj ost s ti koja
z ali s jetlo, upija ga poput spuž e s oji st d uti , speče i a šu o i
st ijelja as zasljepljujući k hoti a a ka e a koje a p odi u u aj jež ija
tki a ozga i ago e ga da ili kao po a lje ik. Tu poči je liko ati. To je
uspo edi o s čo jeko i pustoše je , to ad ašuje ajk a iju poha u čo jeka:
p i oda u sta ju ezu lja, p i oda koja je izgu ila last ad so o posta ši
beznadnim plijenom svojih elemenata. To je zemlja koju je prebila, satrla i
ponizila vlastita nasilna izdaja. To je jedno od onih mjesta gdje je Bog odstupio,
gdje se i On pokorio svemirskom zakonu tromosti" ("The Colossus of Maroussi",
str. 161, Penguin Books 1979). Nema mnogo takvih zapisa u literaturi o
Mediteranu, dionizijskih.
Na Medite a u se često od ža aju si poziji o Medite a u.
Platon je vjerojatno začet ik toga o ičaja. U Zag e u je godi e .
od ža si pozij o "Medite a ski kultu i t adi ija a", a Zag e ački
k jiže i azgo o i a. Saopće ja koja su a je u pod ijeta o ja io je a iše
jezika časopis D ušt a k jiže ika H atske "Most" N -40, Zagreb 1974; u
njemu je navedena bibliografija mnogobrojnih radova o Mediteranu, te je stoga
ovdje izostavljena). Uzvanici iz Poljske govorili su o Janu Parandowskom
(1895- , a alitiča u edite a skog ita i po ijesti: u jego i djeli a ašao
sam mnogo poticajnih stranica ("Rzym czardziejski" - Čudot o i Ri , "E os a
Oli pie", "D sk oli pijski" . Netko je iz Mađa ske to p iliko p edsta io
Mihalva Babitsa, njegov esej "Italija i Panonija" iz knjige "Listovi s vijenca irisa"
Budi pešta : "tajnovito i duboko latinstvo panonskoga kraja", "bliskost
talija skog i ađa skog k ajolika", "lju a Ja a Pa o iusa p e a Italiji". Jug je
ep esta o utje ao a ađa sku kultu u, p i lačio je, p ip e ao za iz e ađe ja.
Panonija je mediteransko predvorje. O a se, kad doz iju žita, po jet u,
osobito u podne i u sumrak, talasa kao more. Neko davno more prostiralo se sve
do pod ožja Ka pata. Nešto je od jega ostalo. Neki ga se sjećaju Da ilo Kiš u
"Pešča iku" .
Balaton je na trenutke doista nalik marini, premda nije slan.
Još su eka jeze a S ed je E ope po ekad tak a: alja ih zateći u p a i čas,
bez predrasuda na koje nas navodi Mediteran.
Raz e ideje s toga si pozija koje u sa io loši oditelje ,
esposo i da zausta i oj e juž jačke ekst apolacije) potaknule su neka od
o ih az išlja ja. I to su se p igodo ogle uočiti ka akte istič e azlike u
gleda ji a a Medite a i go o u o je u: azlike iz eđu Medite a a a i
sudio ika s ko ti e ta, s jed e st a e, te iz eđu sta osjedila a i došljaka na
sa oj o ali, s d uge. Dal ati i su po ekad go o ili kao došlja i, po ekad kao
sta osjedio i, jed o s o a, d ugi put s k aja. Otoča i su se pokazali osjetlji iji
od d ugih. Gost sa Si ilije, iz Ag ige ta, apustio je salu ako što je p očita
slijedeći a od: "Si ilija i su ili G i, Ka taža i, Ri lja i, Biza ti i, A api,
Napolitanci, Talijani, ali nikad nisu bili Sicilijanci ili su pak to odavno prestali biti!
S a je jiho a d a a u to e što e z aju zap a o tko su, što p ipadaju
tolikim raznim epohama i rasama". Taj je navod iz knjige "Mere Mediterranee"
Dominiquea Fernandeza (izd. Pariz 1965, str. 198), pisca koji dobro poznaje
Si iliju i Italiju, koji eo ič o oli ijeli Medite a .
I e a juž osla e skih i sla e skih auto a, a ođe a a ti "Zag e ački
azgo o i a", alo su koje st a u ila z a a. Ni aj liži edite a ski susjedi
e z aju ogo jed i o d ugi a, iti pokazuju pose u želju da doz aju iše. De
i stitutio e e e i e di djelo je eć spo e utog Ma ka Ma ulića izašlo u
Veneciji 1524), humanista i mislioca koji je prvi pisao u "versih harvacki". Bio je
sklo iji k šća skoj askezi ego dio izijsko poga st u: h atska je k jiže ost
ožda zad žala ešto od jego a op edjelje ja. S eti F a jo Ksa e ski po io je a
s oj istič i put u Indiju, osim vlastitog brevijara, samo De institutione (kolnsko
izda je iz godi e . Spo e ik I a a Mešt o ića u Splitu, u Diokle ija o oj
palači, iše ističe a od e ego je ske te Ma ulo e. U Du o iku je Ma i
D žić -1567) u svojim komedijama bio mnogo svjetovniji, ali je njegov
e esa s i hu o , ažalost, ostao ez asljed ika. Školske i po ijes e k jige
apo i ju da je Miklos Z i i Nikola Z i ski , ple e itaš h atskoga oda, jeda
od ute eljitelja adža skoga jezika, a koje je sastavio spjev Adriai tengernek
Syrenaia (1651). To je djelo, pod naslovom "Adrijanskoga mora sirena", preveo
jego at Peta Z i ski, koju godi u p ije ego je pogu lje u Aust iji, u Bečko
Novom Mjestu. Ono je postalo popularno na slavenskom Jugu: zov adrijanske
si e e odjeki ao je od Medite a a do adža skih puszta.
O Juž i Sla e i a kao t ećoj ko po e ti iz eđu Istoka i Zapada koju
 a odi u B e ija u pisao je Mi osla K leža - . Njego e aj až ije
ideje o ašoj p isut osti a Jad a u, u esejima "Illvricum sacrum" i "Zlato i srebro
Zad a", a je su o a tič e ego teo ija o steć i a i ogu ili a, koje je
po ezao s edite a sko al iža sko he ezo : i sa sklo he etič i ideja a,
io je osa lje , t ažio je u p ošlosti potpo u kak a o ič o izostaje u sadaš josti.
Nije p e iše olio o e iti se do olj o di io Medite a i a.
Bio je pisa S ed je E ope, p e da je i to po i ao. Zada u je io d aži
od Dubrovnika. Zamjerio se Mediteranu.
Govorili smo i o tome kako Srednja Evropa ponegdje izbija na Mediteran:
T st, Rijeka s Opatijo , d ije ili t i točke u Ve e iji i Du o iku; ije to sa o
ekoliko sta ih, ko fo ih hotela i ha s u ških ljeto ališta. Taj je sus et ogao
i ati i d ukčiji ishod, kako su to p iželjki ali, u suto u Ca st a i Kraljevstva,
ostalgič i ka ali i. He a Bah je zapisao godi e , stojeći a
du o ački g adski ati a: "Sa o gleda iz St adu , i gleda . O da
ajed o p ogo o i ešto u e i: idiš, i u Get eidegasse, kada do te e dopi e
drhtava igra zvona, i u ša oliki zlata ski kući a a H adča a k aj P aga, i p ed
suknarnicom u Krakovu, gdje stoji Mickiewicz, i na trgu u Trentu, gdje Dante
podiže uku p e a sje e u, i u Bolza u a Vogeh eideo u t gu, i o dje u
od ljesku Ko e a, osjećaš se kod kuće, s e je tvoj dom, sve si to zajedno ti,
idiš li sada što je Aust ija a ?... I Wa s e g je ekoć stajao a o o jestu i
poželio da etko apiše po ijest o oga sla oga g ada. 'G ad osi a se i' - pisao
je on - iljeg s oje po ijesti. P ošlost tako jelo ito odaje ožda još sa o
Ve e ija'... Wa s e go a je želja sada usliša a. G of I o Voj o ić p ipo ijeda
povijest svoga rodnog grada." ("Dalmatinische Reise", Berlin 1909, V. poglavlje,
passi . D a atiča i pjes ik o te I o Voj o ić -1921) prikazao je doista
dio povijesti Dubrovnika, ali nije prigrlio Srednju Evropu koja je bila tako draga
Bah u, sup otsta ljajući joj ideju jugosla e skog ujedi je ja. Da as u to eki
spočita aju p i je i e a si poziju o koje p iča . Medite a se teško
priklanjao kontinentu.
Napoko iječ-d ije i o k jiga a koje go o e o aše o u. M oge su eć
apisa e i s aki da se pišu o e. "Cjelokup a je po ijest Medite a a ...
ošt o z a ja koje je izazo s akoj azu oj si tezi" F. B audel: "La
Mediterranee: l'espace et l'histoire", str. 158, Pariz 1985). U vrijeme uspona
Mussolinija, koji je rado isticao mediteransku misiju Italije, dva velika toma pod
aslo o "II Medite a eo" iše od tisuću st a i a o ja ili su, sa služ e o
pod ško , Attilio B u ialti i Stefa o G a de Torino 1924-1926). Bili su spremni
promijeniti ime Tripolitanija u Tripolitalia, Libija je za njih "Libia italiana", Albania
"Al a ia e eta" II, , Dal a ija "uži a od Italije kli u, egeta iju i os o e
či io e eko o skog az oja": "Rapalski ugo o od . io je šk t" i a
dolo osa i u ia, II, , je ije p iključio s e jad a ske o ale Italiji. Ideologija
je lišila s akog azu og tu ače ja gole i i e ta podataka o Medite a u.
Pos e d ukčije djelo euspo edi o s p ethod i , aslo lje o "Das
Mittelmeer - Schicksale eines Ozeans", napisao je Emil Ludwig tridesetih godina u
e ig a iji izašlo je u Ne Yo ku , ajp ije u f a usko p ije odu . Auto
poz atih iog afija op edijelio se "za iog afsku etodu p idajući odlučujuće
z ače je ljudski či io i a" st . . D a jego a opši a s eska p edsta ljaju
iz po ijes ih figu a kao što su Ag ipa i August, Pe iklo i Justi ija , Lo e zo
Mag ifi o ili Sulej a Veliča st e i, Lesseps i Said-paša: pokazuju kako su o i
djelovali na Mediteranu i st a ali ga. Ne idi se, eđuti , kako je Medite a
djelo ao a jih i kaka je jego udio u jiho u st a alašt u: što je, dakle, o
sam.
Fe a d B audel ije se og a ičio a tu ače je epohe Filipa II u s ojoj
golemoj tezi ("La Mediterranee et le monde mediterraneen a l'epoque de
Philippe II", koja takođe i a d a pode ela to a . Oslo io se, kako sa kaže, a
antropogeografiju (la geographie humaine). Nije uzeo Mediteran kao tezu
po oću koje se dokazuje "dugo t aja je": o o se a et ulo kao zaključak.
Premda je njegovo djelo, u skladu s univerzitetskim zahtjevima, donekle
pedagoško i ije stilo i si teza a doseg ulo aj išu azi u koju poz aje
f a uska histo iog afija, o o je ožda aj olja studija koju i a o da as o
aše o u. S jo je po ijes i diskurs u pristupu Mediteranu privremeno
pot oše . Takoz a i "poetizi ajući disku s" su e, o e, oto i i to e slič o t oši
se ajčešće kao kič. Iz eđu ta d a do i i ajuća disku sa o Medite a u ostaje
tijesan prostor: opasnost da se skrene na jednu ili na drugu stranu, u neku vrstu
pastiša, ije lako iz jeći.
S az ih st a a dolaze poti aji da se ipak piše o " edite a skoj te i". Nije
im lako odoljeti (ni Braudel im nije uvijek odolijevao). Leonardo Sciascia potpisao
je knjigu "II Mediterraneo", s ilustracijama u boji, u izdanju "Touring cluba"
(Milano, 1984): u njoj je njegov Uvod i antologija tekstova drugih autora. Izbjegao
je tako da sa piše ijelu k jigu. Teško je aći, p iz ao je u s o U odu, p a i
"disku s, spoj agguaglio k jiže osti i po ijesti, st a osti i ašte, ljudskog
postoja ja i ita" st . . Teškoća je eća ego što a p i pogled izgleda.
Michelet je zamijenio povijesni diskurs proznim: "More" (La Mer). Gledao je s
dviju obala: Ocean i Mediteran.
Svjetionike je opisao bolje nego samo more: "Volimo sjesti kraj svjetionika,
pod jiho e p ijateljske at e, og jišta po o skoga ži ota... Tolike as uspo e e
za jih ežu; ok užuju ih p eda ja, lege de koje su lijepe ali i isti ite... Kad iše
nema na obzoru zvijezde, mornar ugleda svjetionik: vrati mu se hrabrost, jer
ponovno vidi svoju zvijezdu, zvijezdu Bratstva... Svjetionik je bio oltar, hram, stup,
kula... Rimsko carstvo osvijetlilo je od rta do rta cijeli Mediteran" (str. 91-97, Pariz
1875).
U s o "Nautičko glosa u" Augusti Jal izostavio je raspravu o metodi
po ezujući a lo p iklada ači lastita ist aži a ja s a odi a iz djela d ugih
ist aži ača. U k atko ogledu o a odi a i ači u a koji se ji a služi , oz ačit
ću po liže sta o ite iz o e. Eko o ija k jige e dopušta da se to uči i za s aki od
jih. Razloge z og kojih p etposta lja o ekadaš je odo e sadaš ji a ili pak,
u o oj k jizi, sta e ka te ode i a iz io je eć p ije Fe a do Pessoa:
"Po o o i ati p ed oči a sa o jed e jake i d e e lađe, e z ati i za kakav
d ugi po o ski ži ot osi za sta i ži ot o a." "Po o ska pjesa "
Od gole e po oći io i je ka tog afski časopis "I ago u di", koji je Leo
Ba o izda ao uz aj eće ž t e. No de skioldo "Pe iplus" takođe : jega
navodim prema prvom izdanju na engleskom jeziku (Stockhlom, 1889), zapis o
uža a jet o a a sta i ka ta a iz d ugog je pogla lja toga djela st . .
Da teo i stiho i o Odiseje u izlasku iz ašega o a alaze se u "Paklu" XXVI , a
sud svetoga Augustina o "apsurdnosti antipoda" u "Civitas Dei" (XVI, 9). Putopis
k oz doli u Eškol u pogla lju "Ka te" sasta io sa od ekoliko odlo aka iz
Staroga zavjeta (Brojevi, XI-XXXII . Plagi ao sa a iše jesta S eto pis o i još
neke svete knjige (Talmud, Kuran).
Nada se da će i je i i, ako to otk iju, op ostiti: da as se, čak i a
Mediteranu, zaboravlja vjeronauk.
Navod o kartama (as-sahifa " a koji a su o ilježe e o ale Ru elijskoga
mora, ali ne i Oceana", nalazi se u djelu Ibna Halduna "Al-Mukadima" (str. 92,
Bejrut 1967). Zid u Aleksandriji, a koje sa ašao a ede i f ag e t I
Batute o čet e i ati a aleksa d ijske luke, u eđu e e u se s ušio: taj je
zapis precizniji u njegovoj Rihli prema kojoj je popravljen (I, 37, Bejrut 1985).
Po t et Ma uela Ch solo asa ije iz išlje : doista sa ga ašao u Lou eu, u
Cabinet des dessins, pod inventarskim brojem 9849 bis. Hadisi kojima je islamski
P o ok oh a i ao os ajače o a, ističući da " itka a o u ijedi kao deset
itaka a kop u" i da "šehid koji pogi e a o u ijedi kao d oji a koja izgube
ži ot a kop u", alaze se u jed o od ajst ožih iz o a iz "Hadisa" izda je a
arapskom, II, 160, Leiden -Brill 1934). Prvo poznanstvo s arapskim kartama
o ogućio a je Ko ad Miille : Mappae A a i ae, koje su - napomenimo -
izdane u vlastitoj nakladi (I-VI, Stuttgart 1926-1927, Selbstverlag des
He ausge e . I kapeta duge plo id e Al e t S hii k izda ao je o s o t ošku,
dio po dio, u dugo azdo lju, s oj opsež i glosa o ko pas i uža a jet o a
("Der Kompas", Selbstverlag des Verfassers, Hamburg 1911-1918). I navedena
k jiga O. S h idta o spuž a a u Jad a u tako je ugledala s jetlo da a u Leipzigu
godi e . I No de skiold je pot ošio s e što je i ao a s oj "Pe iplus".
Razmislimo o takvim doprinosima: je li to vjera u Jug?
Na Medite a u je io o ičaj da se a k aju posla zah ali o i a koji su ili
od po oći. Na ka tuša a sta ih ka ata jiho a su se i e a ispisi ala zlat i
slovima. Zahvaljujem pomorcima koji su upravljali brodovima na kojima sam
plo io, i lioteka i a i k jiža i a koji su t ažili i alazili k jige i atlase koji su i
bili potrebni, fotografima koji su snimili karte za ovu knjigu. Zahvalan sam napose
posadama brodova s kojima sam oplovio Jadran i dijelove Mediterana. Od njih
sa učio i o o čega e a u k jiga a, što se e ože idjeti a atlasi a,
p očitati u i lioteka a. Posada a H d e i Dodeka esosa, s koji a sa o išao
Ciklade i Spo ade, po o o iz aža a zah al ost: ji a aj iše duguje . S ji a
sa se lako spo azu io. Po o it ću iječi iz glosa a Augusti a Jala: "Premda se
iječi često azlikuju, jezik po o a a i a pos uda iste figu e, istu e e giju, istu
sažetost. Na ikli da se izlažu isti slučaje i a, da p isust uju p izo i a u koji a
su iste s e e, da ukuju slič i st oje i a, o a i s ih ze alja služe se
jednakim tropima... Poezija je jedna, njezini se izrazi razlikuju" (str. 12-13).
V ije e je p o ije ilo z ače ja ogih iječi, po o skih kao i d ugih.
Plo eći a Dodeka esosu, z ao sa k uh, po sta o hele sko o ičaju, a tos,
mornari su ga zvali psomi, nazivao sam vodu hidor, oni su je nazivali nero, vino
sam imenovao oinos, oni su ga imenovali krassi. I kruh, i vino, i voda promijenili
su ime. More je ostalo isto: thalassa. Ono je jedno, rekao bi glosator, njegovi se
izrazi razlikuju.
Morem sam plovio s posada a i suput i i a. Rijeke i jiho a ušća pohodio
sam posve sam.
 Bilješka o piscu

P ed ag Mat eje ić ođe je u Mosta u . godi e. Ži i u Zag e u. Ba i

se k jiže ošću. P edaje f a usku k jiže ost a zag e ačkom Filozofskom
fakultetu, a kao p id uže i p ofeso u Pa izu INALCO jugosla e ske k jiže osti i
kulture Mediterana.
Objavio je knjige:
Sartre (esej, 1965)
Razgo o i s K ležo , , , , ,
La poesie de circonstance (Prigod o pjes išt o, Pa iz ; to djelo,
pisa o a f a usko jeziku, izišlo je u p oši e o izda ju pod aslo o Pou
une poetiaue de l'evenement (Pariz, 1979)
P e a o o kultu o st a alašt u ,
K jiže ost i jezi a d ušt e a fu k ija 1977)
Te jet e jače ,
Jugoslavenstvo danas (1982, 1986)
Mediteranski brevijar (Zagreb 1987, Milano 1988).