Professional Documents
Culture Documents
Stanićeva se, naime, našla na meti žestoke kampanje mržnje preko društvenih mreža.
"Ovde sam rođena, ali i pored toga ovu zemlju nikada neću nazvati domovinom. Austrija
je zemlja u kojoj je moja prijateljica iz mladosti N. prestala da bude moja prijateljica, jer
njena majka nije želela da se igra sa "detetom strancem". Austrija je zemlja u kojoj su
državni službenici ponizili mog oca, zato što loše govori nemački. Drugi đaci u mojoj
školi nisu želeli da im jedan "Čuš" pomaže u ispravljanju domaćih zadataka, iako sam
bila najbolja u razredu iz nemačkog i činjenice da je predlog došao od nastavnice",
napisala je ona u svom tekstu.
Prema njenom mišljenju Austrija pravi radzor među stanovništvom - na jednoj strani su
"mi" i na drugoj "oni drugi", a političarima odlično polazi za rukom da šire strah od
navodnih "stranaca".
"Ja sada tu mržnju uzvraćam. Mrzim ono što FPO i OVP čini ponosnim na njihovu
domovinu. Ja sam od onih "drugih", i kao dete sam već naučila da me većinsko društvo
ne prihvata kao Austrijanku", ukazuje Stanićeva.
Ukazala je da će njeni roditelji da kažu da je njima Austrija mnogo toga ponudila, ali
dodaje da ona ne oseća nikakvu obavezu za zahvalnost toj zemlji.
"Mržnja koju su Austrijanci ranije imali prema strancima sada je preusmerena pre svega
na muslimane, koji su izloženi rasizmu. Ali i pored toga svaki put kada nešto kritički
kažem na račun Austrije dobijam poruke mržnje", navela je Stanićeva.
Istakla je da kada pomisli na Austriju oseća samo frustraciju i bes, te je iznela neprijatan
susret sa jednim Austrijancem po imenu "Volfi", koji joj je, kada je imala svega 12
godina, objasnio da, nebitno koliko dobro govori nemački, nikada neće biti prava
Austrijanka.