Most Prema Svetlu

MOST PREMA SVJETLU
Revidirani standardni Pikeov ritual
Dr. Rex R. Hutchens, 33°
Tiskano samo za braću

Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda slobodnog zidarstva
Copyright © 1988, 1995, 2006, 2010 Vrhovno vijeće (Majčinsko vijeće svijeta)
generalnih inspektora vitezova zapovjednika doma hrama Salomonova trideset trećeg i
posljednjeg stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda slobodnog zidarstva Južne
jurisdikcije Sjedinjenih Američkih Država, 1733 Sixteenth Street, N.W., Washington,
D.C. 20009-3103.
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti preveden ni na koji drugi
jezik, objavljen, pohranjen, pretisnut ili prenesen ni na koji način, elektroničkim
putem, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem, ili na bilo koji drugi način bez pisane
suglasnosti nakladnika.
Korice dizajnirala Elizabeth A. W. McCarthy.
Naslovnica: detalj s patenta Škotskog obreda Fredericka Dalchoa, 1801.

Poleđina: detalj s pregače viteza ruže i križa, oko 1880.
Ilustracije u boji pregača, traka i medaljona stupnja – Great Scott Design i Kerry
Hannon Stratford.
Uz pisano dopuštenje izdavača objavljeno u Republici Hrvatskoj:

1. izdanje, studeni 2006.
2. izdanje, ožujak 2013.
Nakladnik: Vrhovno vijeće 33. i posljednjeg stupnja

Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda
slobodnog zidarstva za Hrvatsku
Urednik izdanja: Goran Krstić
S engleskoga preveli: Živan Filippi i Tatjana Pavešković
Redaktori: Goran Krstić i Zvonko Jadrešin
Korektor: Dragutin Lovrenčić
Prijelom prema
američkom originalu: Ruđer Jeny
- ii -
Predgovor drugom
hrvatskom izdanju
D revni i prihvaćeni škotski obred slobodnog zidarstva za Hrvatsku kod svog

je osnivanja 2003. godine preuzeo kao jedan od glavnih zadataka osigura-
nje literature na hrvatskom jeziku ključne za rad i promišljanje duha i filozofije
Škotskog obreda.
Poznato je da je najvažnija knjiga za Škotski obred, Morals and Dogma koju je
napisao Albert Pike, vremenom postala preteško štivo koje je zahtijevalo ogromno
predznanje utemeljeno na povijesti, filozofiji i klasičnim jezicima, znanja koja većina
braće danas ne posjeduju. Knjiga Most prema svjetlu koju je napisao svijetli brat Rex
R. Hutchens, 33° prevladala je taj problem i osigurala objašnjenje rituala na suvre-
men i prihvatljiv način te je prihvaćena kao priručnik o filozofiji Škotskog obreda.
U studenom 2006. izdali smo prvo hrvatsko izdanje knjige A Bridge to Light
(prijevod američkog izdanja iz 1988. godine). Tada smo naglasili da naše usavr-
šavanje prolaskom kroz stupnjeve Škotskog obreda ovisi o punom razumijevanju
simbolizma rituala, no uključuje i promišljanje filozofije našeg Obreda koja je
utemeljena na građenju hrama u svakom od nas, kako bi u tom procesu postali
bolji ljudi kojima su poštenje, vjernost, istina i pravda osnova življenja.
Sada izdajemo drugo hrvatsko izdanje knjige Most prema svjetlu koje je pri-
jevod proširenog i promijenjenog američkog izdanja iz 2010. godine. U ovom
izdanju značajno je dotjeran tekst u smislu jasnoće značenja i brisanja ponavlja-
nja. Sadržaj jednog stupnja premješten je u drugi (zamijenjeni su 27° i 28° stu-
panj) radi poboljšanja kronološke i tematske dosljednosti. Unatoč izmjenama, s
filozofskog stajališta, tekst je ostao isti. Značajan doprinos reviziji tekstova ovog
izdanja dao je brat Arturo de Hoyos, 33°, veliki arhivar i veliki povjesničar Vr-
hovnog vijeća Južne jurisdikcije SAD kome zahvaljujemo za svesrdnu pomoć u
pripremi i izradi hrvatskog izdanja.
Bratski se zahvaljujemo Vrhovnom vijeću Južne jurisdikcije SAD i posebno su-
verenom velikom zapovjedniku Ronaldu A. Sealu, 33°, koji su nam ponovo bez
naknade ustupili prava za objavljivanje ovog prijevoda.
U Zagrebu, ožujak 2013.
- iii -
Predgovor prvom
hrvatskom izdanju
V eliko osobno zadovoljstvo i čast čini mi prilika da pozdravim ovaj prvi hr-
vatski prijevod knjige A Bridge to Light brata Rexa Hutchensa, 33°, knjige
koja je široko među braćom prihvaćena kao ključna za rad i promišljanje duha i
filozofije Škotskog obreda.
I dok Drevni i prihvaćeni škotski obred već broji više od dvije stotine godina
od svog nastanka, njegov ogranak, Škotski obred za Hrvatsku osnovan je pred
tek nešto više od tri godine, u ožujku 2003. godine. Tako mladi, u svom se radu
trudimo učiti od starijih, a prije svih od Vrhovnog vijeća Južne jurisdikcije SAD,
materinskog Vijeća svijeta, ustanovljenog još davne 1801. u Charlestonu, Južna
Karolina.
Godine 1859. za suverenog velikog zapovjednika D∴P∴Š∴O∴ Južne juris-
dikcije SAD bio je izabran Albert Pike, brat koji je napisao najvažniju knjigu za
Škotski obred, Morals and Dogma i u kojoj je revidirao i objasnio značenje ritua-
la stupnjeva Škotskog obreda. Ta je knjiga uz dodatne materijale skupljene u Le-
gendas i Readings bila osnovno gradivo učenja Škotskog obreda dugi niz godina.
S vremenom je knjiga Morals and Dogma postajala preteško štivo sve većem
broju braće zbog svoje kompleksnosti i potrebe za ogromnim predznanjem po-
vijesti, filozofije i klasičnih jezika. Knjiga brata Rexa Hutchensa, 33° Most prema
svjetlu uspješno je prevladala te teškoće dajući objašnjenja rituala na suvremen
i prihvatljiv način, pri tome čvrsto se oslanjajući na izvorni tekst knjige Morals
and Dogma.
U čemu je važnost ovog prijevoda knjige Most prema svjetlu danas i ovdje?
Škotski obred za Hrvatsku konstituiran je prema povijesnoj i tradicionalnoj
strukturi reda. Naučni sustav koji završava s 30. stupnjem podijeljen je na ložu
savršenstva Pravednost, kapitul ruže i križa Stjepan grof Niczky i areopag Ivan
grof Drašković. Utemeljeni su i konzistorij Libertas te visoko vijeće. Škotski je
obred, dakle, hijerarhijski strukturiran, no ta je hijerarhijska struktura isključivo
duhovne prirode. Radi se o hijerarhiji vrijednosti i vrlina, o sustavu koji teži ka
usavršavanju čovjeka i uravnoteženju njegovih moralnih, religijskih i političkih
dimenzija.
-v-
Naše usavršavanje ovisi, međutim, o punom razumijevanju značenja rituala
Škotskog obreda, jer tek nas ono može ispuniti duhovnim bogatstvom i pomoći
da nađemo put ka istini. Knjiga Most prema svjetlu, zbirka interpretacija rituala
Škotskog obreda, bit će nam od velike pomoći na tom putu. Pri tome, nepotrebno
bi i pogrešno bilo interpretacije u ovoj knjizi smatrati dogmom, već je, i to želim
iznova naglasiti, svatko slobodan da promišljanjem razvije vlastito mišljenje koje
može biti različito od iznesenog u knjizi. Ovu knjigu treba prvenstveno shvatiti
kao most prema interpretaciji Pikeova remek-djela.
I dok sam siguran da će ovaj prijevod omogućiti najširem krugu braće našeg
Obreda uvid u njen sadržaj i olakšavati im njihov individualni put usavršavanja,
iskreno se nadam da će i braći susjednih jurisdikcija koja razumiju jezik prijevo-
da, biti dragocjena pomoć u prvim koracima na putu ka istini.
Naša velika bratska zahvalnost upućena je Vrhovnom vijeću Južne jurisdikcije
i njenom suverenom velikom zapovjedniku Ronaldu A. Sealeu, 33°, koji su bez
naknade ustupili prava na objavljivanje ovog prijevoda.
U Zagrebu, rujan 2006.
- vi -
- vii -
- viii -
MOST PREMA SVJETLU
Dr. Rex R. Hutchens, 33°

nositelj Velikog križa časti,
vitez Jorškog velikog križa časti
prijašnji veliki majstor Velike lože Arizone
Uredio, izmijenio i uvod napisao

Arturo de Hoyos, 33°
nositelj Velikog križa časti, vitez Jorškog križa časti
prijašnji starješina Lože McAllen br. 1110, Velika loža Teksasa
veliki arhivar i veliki povjesničar
Uvodna riječ
Ronald A. Seale, 33°
prijašnji starješina Lože East Gate br. 452, Velika loža Louisiane
suvereni veliki zapovjednik Južne jurisdikcije SAD
Vrhovno vijeće, 33°

Washington, D. C.
2010.
- ix -
-x-
K njiga Most prema svjetlu iznosi mišljenja dr. Rexa R. Hutchensa, 33º,
nositelja velikog križa časti, u vezi s ritualom Škotskoga obreda i
knjigom Alberta Pikea Morals and Dogma. Mi poštujemo njegovo mišlje-
nje i nudimo ga svakom čitatelju ovog izdanja na razmatranje i osobno
vrednovanje.
Na sličan način knjiga Morals and Dogma predstavlja stavove Alberta Pi-
kea. Ona ne predstavlja dogmatska učenja bilo za slobodno zidarstvo, bilo
za Škotski obred slobodnog zidarstva Južne jurisdikcije SAD. Svaka zainte-
resirana osoba potiče se na čitanje, pa čak i na proučavanje Pikeovih djela,
no to bi trebalo učiniti tek nakon čitanja predgovora knjizi koji je odobrilo
Vrhovno vijeće, 33º, i koji je tiskan u prvom izdanju knjige 1871. godine.
Predgovor je nakon toga bio ponovno tiskan u svakom izdanju knjige Mo-
rals and Dogma i primjenjuje se još i danas. On, djelomice, glasi:
Učenja ovih Čitanja nisu sakramentalna sve dok idu dalje od područja
moralnosti i ulaze u druga područja misli i istine. Drevni i prihvaćen
škotski obred koristi riječ „dogma” u njezinu pravom značenju, nauka ili
učenja; i ona nije dogmatska u odbojnom smislu riječi. Svatko je u pot-
punosti slobodan odbiti ili se ne slagati s bilo kojom ovdje navedenom
činjenicom koja bi mu se mogla učiniti neistinitim ili nerazumnom. Od
njega se traži jedino da razmisli o onome što ga se podučava, da to pom-
no sasluša i da o tome donese svoj nepristran sud.
Ovo izdanje knjige Most prema svjetlu u skladu je s izmjenama načinjenim

u Revidiranu standardnom Pikeovu ritualu koji je prihvatilo Vrhovno vijeće.
Stoga se mogu primijetiti neke manje razlike između sadašnjega i prethod-
nih izdanja.
- xi -
Sadržaj
Predgovor drugom hrvatskom izdanju.......................................................................... iii
Predgovor prvom hrvatskom izdanju..............................................................................v
Uvodna riječ.......................................................................................................................xv
Uvod u revidirano izdanje............................................................................................. xvii
Predgovor.......................................................................................................................... xxi
Uvod u sažetke stupnjeva............................................................................................. 1

Ustroj sažetaka stupnjeva............................................................................... 4
I. LOŽA SAVRŠENSTVA
Uvod u neizrecive stupnjeve............................................................................... 9
Legenda o Hiramu......................................................................................... 10
Ideje Boga i izgubljene riječi........................................................................ 11
4. stupanj – tajni majstor................................................................................... 14
5. stupanj – savršeni majstor............................................................................ 22
6. stupanj – osobni tajnik.................................................................................. 30
7. stupanj – načelnik i sudac............................................................................. 38
8. stupanj – nadzornik gradnje........................................................................ 46
9. i 10. stupanj – jedan od devet odabranih i
jedan od petnaest odabranih........................................................................ 54
11. stupanj – jedan od dvanaest odabranih.................................................... 68
12. stupanj – majstor graditelj.......................................................................... 74
13. stupanj – vitez kraljevskog svoda.............................................................. 82
14. stupanj – savršeni odabranik..................................................................... 90
II. KAPITUL RUŽE I KRIŽA

Uvod u stupnjeve kapitula.............................................................................. 105
Povijesni kontekst........................................................................................ 105
Kabala............................................................................................................ 106
Ideja Mesije................................................................................................... 106
Pitagorejski tetraktis.................................................................................... 106
Sveti Ivani..................................................................................................... 107
Knjiga Otkrivenja........................................................................................ 108
15. stupanj – vitez Istoka................................................................................. 110
16. stupanj – knez Jeruzalema........................................................................ 118
- xii -
17. stupanj – vitez Istoka i Zapada................................................................. 124
18. stupanj – vitez ruže i križa........................................................................ 132
III. AREOPAG – VIJEĆE KADOŠ

Uvod u stupnjeve areopaga – vijeća Kadoš.................................................. 149
19. stupanj – veliki graditelj mostova............................................................ 152
20. stupanj – starješina simboličke lože........................................................ 160
21. stupanj – noahit ili pruski vitez............................................................... 170
22. stupanj – vitez kraljevske sjekire ili knez Libanona.............................. 178
23. stupanj – načelnik tabernakula................................................................ 186
24. stupanj – knez tabernakula...................................................................... 194
25. stupanj – vitez mjedene zmije.................................................................. 204
26. stupanj – knez milosrđa ili škotski trinitarijanac ................................. 218
27. stupanj – vitez Sunca ili knez adept........................................................ 230
28. stupanj – vitez zapovjednik hrama.......................................................... 256
29. stupanj – škotski vitez svetog Andrije..................................................... 264
30. stupanj – vitez Kadoš ili vitez bijelog i crnog orla................................. 274
IV. KONZISTORIJ
Uvod u stupnjeve konzistorija........................................................................ 289
31. stupanj – nadzornik istražitelj.................................................................. 290
32. stupanj – gospodar kraljevske tajne........................................................ 300
Zaključak.................................................................................................................... 319
O autoru...................................................................................................................... 320
Odabrani izvori.......................................................................................................... 321
- xiii -
Uvodna riječ
B raća diljem zemlje osobno su izrazila svoje zanimanje za stjecanje dodatnih

slobodnozidarskih znanja i dubljeg uvida od onoga koji se stječe na dodje-
lama naših stupnjeva. Nakon dodjele stupnjeva, kako možete dodatno povećati
svoju slobodnozidarsku naobrazbu? Napisane su bezbrojne knjige, časopisi i ra-
zličita druga izdanja koja istražuju temu slobodnog zidarstva. Most prema svjetlu
jedna je od tih knjiga.
Već se više od dvadeset godina Most prema svjetlu koristi kao priručnik za no-
voprimljene članove i izvrstan izvor za sve slobodne zidare Škotskoga obreda.
Možda se pitate: „Kakva je vrsta podataka sadržana u ovom djelu?” Knjiga Most
prema svjetlu predstavlja uvod u stupnjeve. Podijeljena je na poglavlja prema bro-
jevima označenim stupnjevima Škotskoga obreda. U svakom poglavlju naći ćete
objašnjenje dužnosti, poduku i simbole pojedinog stupnja. Primjerice, na deve-
tom stupnju, jedan od devet odabranih, dužnosti koje se navode neke su od naj-
važnijih poduka bratstva – obrazovanje, prosvjećivanje i rodoljublje.
Ovo novo izdanje knjige Most prema svjetlu u potpunosti je ažurirao i uredio
veliki arhivar i veliki povjesničar Vrhovnog vijeća, svijetli brat Arturo de Hoyos,
33º, nositelj Velikog križa časti. On je obavio složen i zahtjevan posao uređivanja
i slaganja teksta kako bi ga uskladio s našim revidiranim ritualima. Taj je posao
prvotno obavio svijetli brat Rex Hutchens, 33º, nositelj Velikog križa časti kome
treba odati priznanje za njegov trud jer je stvorio priručnik koji nam je omogućio
da dodatno istražujemo poduke pojedinih stupnjeva.
Stupnjevi Škotskoga obreda bogati su simbolizmom koji svakoga slobodnog
zidara potiče da proučava, razmišlja i promišlja. Tako on može razabrati istinu
priopćenu na svakome stupnju, a na kraju i istinu u samome sebi. Stupnjevi nas
podučavaju kako biti bolji čovjek, kako živjeti cjelovit i ispunjen život, u poštenju
i vjernosti te kako tragati za istinom i pravdom. Oni nude prijedloge o budućim
podukama i podsjećaju nas na prethodne. Nadam se da ćete daljnjim proučava-
njem i proširivanjem svog slobodnozidarskog obrazovanja uvijek imati na umu
te dužnosti, poduke i učenja.
Prisjetite se vremena kada ste vi bili kandidat. Od slobodnih se zidara traži
da proširuju vlastito razumijevanje na svoj način i vlastitim tempom. Jedan od
ciljeva slobodnog zidarstva je potraga za dodatnim svjetlom koje je dugo bilo
- xv -
poznato kao simbol inteligencije i znanja. Želim vam svako dobro u vašoj istin-
skoj slobodnozidarskoj potrazi za svjetlom.
Godine 1871. Albert Pike objavio je svoje sada već poznato djelo Morals and
Dogma. Ta se knjiga godinama poklanjala svakome kandidatu koji bi primio
stupnjeve Škotskoga obreda Južne jurisdikcije. Knjiga Most prema svjetlu pokla-
nja vam moderno i razumljivo izdanje koje se može upotrebljavati za istraživanje
stupnjeva Škotskoga obreda. Neka vas Bog čuva i vodi na vašem putovanju!
24. lipnja 2010.

Dom hrama Ronald A. Seale, 33°

Washington, D. C. Suvereni veliki zapovjednik
- xvi -
Uvod u revidirano izdanje
M ali je broj slobodnozidarskih knjiga koje su doživjele tako iznimno za-

služen uspjeh kao što je knjiga dr. Rexa R. Hutchensa Most prema svjetlu.
Mnogim je čitateljima, jednako onima koji su slobodni zidari kao i onima koji to
nisu, taj tekst služio ponajprije kao uvod u radove Alberta Pikea čija se najpozna-
tija knjiga Morals and Dogma smatra ključnim, ali „teškim” štivom. No, knjiga
Most prema svjetlu mnogo je više od toga. Ona je sažet priručnik o filozofiji Škot-
skoga obreda. Kroz nju svijetli brat Hutchens nudi suvislo predstavljanje rituala
najveće i najuspješnije slobodnozidarske organizacije na svijetu. Daleko od toga
da je „tajna organizacija”, kako ga opisuju njezini kritičari, svijetli brat Hutchens
otkriva da su učenja Škotskoga obreda filozofske mudrosti predstavljene u dra-
matskom i simboličkom obliku. Njegov pristup uvodi čitatelja u stvaran način
izvođenja rituala, a njegovi odgovorno odabrani izvadci iz stupnjeva pridonose
dubljem razumijevanju koje inače ne bi bilo moguće.1 Naslov knjige je prikladan
jer ona u pravom smislu riječi služi kao most prema boljem razumijevanju – tom
„daljnjem svjetlu” i znanju kojemu teže svi istinski slobodni zidari.
Ovo novo, revidirano, četvrto izdanje uključuje promjene uvedene prihvaća-
njem Revidirana standardnog Pikeova rituala. Svojih nekoliko revizija stupnjeva
Škotskoga obreda Albert Pike je napravio u doba prilično različito od današnje-
ga. Njegov viktorijanski stil pisanja većini suvremenih čitatelja izgleda pretje-
rano složen. Oni koji nisu mogli pratiti njegov tijek misli prigovarali su da su
poduke – čiji je prvotni cilj bio širenje slobodnozidarskog svjetla – to svjetlo za-
pravo zatamnile. U Pikeovo vrijeme obrazovni je program pretpostavljao da će
kandidati razumjeti latinske, hebrejske i grčke reference u njegovu pisanju te da
će cijeniti filozofske dvojbe koje je postavljao. Većina današnjih kandidata niti
razumije niti uživa u toj složenosti. Zbog tih teškoća neke su doline nekritično
izostavile velike dijelove rituala, pa su stupnjevi koji su iz toga proizišli često bili
loše ustrojeni i zbunjujući. Iz tih i nekih drugih razloga Vrhovno je vijeće 1995.
godine odlučilo napraviti standardnu reviziju Pikeovih rituala. Početni kriteriji
za reviziju uključivali su:
1. Za šire izvatke iz rituala pogledati knjigu Artura de Hoyosa, Scottish Rite Ritual, Monitor
and Guide (Washington, Vrhovno vijeće , 33°, 2007., 2009., 2010.).
- xvii -
uvod u revidirano izdanje
a. Očuvanje sadržaja rituala Alberta Pikea

b. Zadržavanje povijesne i ritualne valjanosti
c. Brisanje dijelova koji se ponavljaju
d. Jasnoću značenja i svrhe
e. Poboljšanje dramatskog učinka
f. Lakoću uprizorenja
g. Rječitu jednostavnost rečenične strukture i dikcije
h. Očuvanje slijeda stupnjeva i kronologije
i. Logičan prijelaz s jednoga stupnja na drugi
j. Očuvanje cjelovitosti forme rituala.
Kako bi u ovom projektu pomoglo Odboru za rituale, Vrhovno je vijeće u po-

moć pozvalo svijetloga brata Rexa R. Hutchensa. On je okupio istraživačku eki-
pu koja je djelovala pod vodstvom Vrhovnoga vijeća i pomogla u reviziji. Ubrzo
nakon započinjanja posla postalo je jasno da bi, radi vremenske i tematske do-
sljednosti, trebalo provesti neke manje preinake. U nekim je slučajevima to za-
htijevalo i premještanje sadržaja iz jednoga stupnja u drugi. Nadalje, kako bi se
osiguralo logičko napredovanje u viteškim stupnjevima, dva stupnja (27º i 28º)
su zamijenjena. Najdrastičnije izmjene u ritualima su kod 25º viteza mjedene
zmije i kod 27º viteza Sunca. Pikeova verzija stupnja viteza mjedene zmije pret-
postavila je da su druzi predstavljali mističnu tradiciju islama, a zapravo je tradi-
cija sufija (koji imaju neke zajedničke točke sa slobodnim zidarstvom) tome više
odgovarala. Ovo je zahtijevalo gotovo potpunu reviziju. Revidirani stupanj viteza
Sunca predstavlja lekciju o prirodi simbolizma te podučava kandidate na koji na-
čin simboli djeluju i kako se njima služiti.
Pogodnost je ove revizije što većina stupnjeva može biti dodijeljena u roku od
jednoga sata. To će omogućiti većem broju dolina da dodijele većinu, ako ne i sve
stupnjeve tijekom vikend okupljanja. To također znači da će više kandidata imati
pogodnost osobnog sudjelovanja u ritualu kao zastupnici grupe kojoj se stupanj
dodjeljuje.
Nova revizija prvi put uvodi standardizirane slajdove i grafoskopske folije kao
i glazbu, uprizorenja i upute izvođačima. Numerirani redovi teksta, ilustracije u
boji i sažetci poduka također pridonose razumijevanju. Cilj Revidirana standar-
dnog Pikeova rituala je osigurati upotrebljiv tekst, povezan s bogatom tradicijom
rituala Južne jurisdikcije te prenijeti Škotski obred u dvadeset prvo stoljeće.
- xviii -
uvod u revidirano izdanje
Veći dio teksta ovoga klasičnog djela ostao je netaknut ili je tek neznatno iz-
mijenjen kako bi se uskladio s revidiranim ritualom. Samo je nekoliko poglavlja
zahtijevalo opsežnu reviziju. No s filozofskog stajališta ovo djelo ostaje isto. Iako
sam s knjigom bio upoznat od trenutka njezina prvog objavljivanja 1988. godi-
ne, radeći na ovome tekstu osjetio sam se još jednom nadahnutim i potaknutim
predstavljanjem i jasnoćom pisanja svijetloga brata Hutchensa. Sretan sam što je
mogu preporučiti slobodnozidarskim čitateljima širom svijeta kao „istinskog i
pouzdanog prijatelja na kojega se možete osloniti”.
5. svibnja 2010. Arturo de Hoyos, 33°

Dom hrama nositelj Velikog križa časti, nositelj Jorškog križa časti
Washington, D. C. Veliki arhivar i veliki povjesničar
- xix -
PREdgovor
U pripremi ovoga djela korišteni su objavljeni rituali stupnjeva koje je napisao

Albert Pike i s vremena na vrijeme mijenjao Odbor za rituale i svečanosti
Vrhovnoga vijeća. Ono uključuje i one dopuštene dodatke uputama koji su s vre-
mena na vrijeme objavljivani.
Autor i članovi Odbora svjesni su da neke doline možda ne mogu fizički i/ili
financijski predstaviti rituale u njihovu potpunu obliku. Ovi sažetci stupnjeva
predstavljeni su samo kao vodič. Njihova je svrha pomoći članovima Obreda da
shvate poduke stupnjeva i značenje simbola koji se koriste u predstavljanju tih
poduka. Za očekivati je samo da će doline dati sve od sebe u predstavljanju stup-
njeva u granicama svojih mogućnosti. Nadamo se da će ovi sažetci koristiti braći
kako bi povećala svoje razumijevanje stupnjeva. Ako nije drukčije naznačeno, sve
upute na stranice odnose se na djelo Morals and Dogma.
Rex R. Hutchens
Tucson, Arizona
1988.
S lobodno zidarstvo koristi svim ljudima: učenima – jer im pruža priliku da

pokažu svoju nadarenost u predmetima koji su vrijedni njihove pozornosti;
neukima – jer im nudi važnu poduku; mladima – jer im daje dobrodošle pou-
ke i dobre primjere te ih privikava na razmišljanje o pravom načinu življenja;
svjetskim ljudima – kojima je plemenita i korisna razbibriga; putnicima – kojima
omogućuje da nađu prijatelje i braću u zemljama u kojima bi inače bili osamljeni
i otuđeni; vrijednim ljudima u neprilici kojima pruža pomoć; oboljelima kojima
donosi utjehu; milostivim ljudima kojima omogućuje da učine više dobrih djela,
povezujući ih s onima koji su isto tako milostivi; svima koji imaju dušu sposobnu
cijeniti njegovu važnost i uživati u čarima prijateljstva temeljena na istim načeli-
ma religije, morala i čovjekoljublja.
Albert Pike
Big Creek, Arkansas
1865.
- xxi -
UVOD
M oderno spekulativno slobodno zidarstvo nije na povijesnu pozornicu

stupilo u svojoj punoj snazi na sastanku Drevne lože u krčmi „Goose
and Gridiron” ili na skupu Velike lože Engleske u konobi „Apple Tree” 1717.
godine. Operativni zidari već su dali svoj doprinos bogatoj baštini simboliz-
ma i tradicije kojim nastavljaju obogaćivati bratstvo do dana današnjeg. Tako-
đer, u slobodnozidarskoj literaturi ustrajno se spominju moguće veze između
slobodnog zidarstva i drugih sustava koji se služe jezikom simbola, kao što su
ružokrižari, iluminati, gnostici, alkemičari, Egipćani, Grci, Rimljani, kršćani,
eseni, Perzijanci, hindusi i kabalisti.
Središnje je pitanje istraživanja slobodnozidarske povijesti pokazuju li te na-
vodne veze neprekinutu baštinu kojoj je moderno slobodno zidarstvo izravni
nasljednik, ili jednostavno pokazuju oponašanje. Bez obzira na to što je povi-
jesna istina, doprinosi koje su religijske, filozofske, mitološke i okultne tajne
u prošlosti dale simbolizmu slobodnog zidarstva očigledni su i vidljivi svima.
Slobodno zidarstvo je manje tajno društvo, a više otkrivač tajni. Velike istine
drevnih naroda u njihovo su doba također bile velike tajne, a samo je nekoli-
cini bio dopušten ulaz u svetišta gdje su se te istine naučavale. Danas ovo brat-
stvo prenosi te velike istine svim vrijednim ljudima koji ih žele učiti. Mnoge
se od tih istina podučavaju na stupnjevima simboličkih loža, a mnogo se više
njih podučava u raznim obredima koji su se pojavili tijekom slobodnozidarske
povijesti.
Jedan takav obred, nazvan „Redom kraljevske tajne”, nastao je sredinom
18. stoljeća od francuskih stupnjeva. Sastojao se od dvadeset pet stupnjeva, uk-
ljučujući i prva tri koja su dodjeljivale simboličke lože. Obred je nastao na Za-
padnoindijskim otocima (Karibima), brzo je prenesen u Sjevernu Ameriku i
utemeljen u nekoliko poznatih mjesta duž Istočne obale.
Godine 1801., 31. svibnja, djelujući prema ovlastima iz „Velike Konstitucije
iz 1786.”, visoki časnici Reda kraljevske tajne preinačili su ga u prvo Vrhovno
vijeće Drevnoga i prihvaćenog škotskog obreda. Obred je doživljavao umjeren
i prihvatljiv rast sve dok anti-slobodnozidarska događanja iz razdoblja 1826. –
1842. nisu potisnula većinu slobodnozidarskih aktivnosti u Sjedinjenim Ame-
-1-
UVOD
ričkim Državama. Godine 1842. Vrhovno je vijeće, kao i mnoge američke velike
lože, započelo proces obnavljanja sve do 1853. godine kad se dr. Albert Mackey,
generalni veliki tajnik Vrhovnoga vijeća, u očaju obratio za pomoć Albertu Pi-
keu, novinaru, nastavniku, odvjetniku, vojniku, pjesniku i jednome od najvećih
vođa i snova Juga. Pike se odmah dao na posao da poboljša rituale stupnjeva i
statute Obreda. Svi su slobodni zidari Škotskoga obreda vidjeli, a mnogi i proči-
tali, rezultate toga velikog pothvata, a cijeli je svijet vidio plodove njegova rada.
Pikeove revizije stupnjeva Škotskoga obreda slikovito prikazuju polagan i te-
goban proces u kojemu su misli, uzori, zakoni i građanske ustanove modernoga
društva nastajale i razvijale se iz religija, mističkih škola, praznovjerja, inkvizi-
cijskih sudova i progona u prošlim stoljećima.
On je smatrao da je Škotski obred, kao i cijelo slobodno zidarstvo, sredstvo
poduke. Predmeti te poduke su političke, moralne i religijske filozofije. Načini
podučavanja su i uprizorenja pojedinih stupnjeva i određena čitanja kojima je
svrha proširiti i objasniti dužnosti koje ti stupnjevi podučavaju. Ta je čitanja,
baš kao i stupnjeve, napisao ili prikupio Pike s namjerom da zajedničkim dje-
lovanjem pruže poduku Obreda. Čitanja su sastavljena od poduka za stupnjeve
sadržanih u Morals and Dogma i određene dodatne građe u malim svescima,
nazvanima Legendas i Readings. Kandidat je tradicionalno dobivao knjigu Mo-
rals and Dogma kao dar prigodom dodjele četrnaestog stupnja.
Promjene obrazovnih prioriteta u Americi, koje su uvijek teške, mnogima su
učinile poduke u knjizi Morals and Dogma gotovo nerazumljivima. Stoga se ta
knjiga poslije 1974. godine više nije davala kandidatima. To je, u određenom
smislu, bila nesretna odluka. Na njezinim stranicama nalaze se neke od najdu-
bljih poduka Obreda. Djelomice i zbog njezine složenosti, malo je knjiga koje
su bile tako raširene, a tako se malo čitale. Mudrost knjige Morals and Dogma
predstavlja plod usred trnja i samo nekolicina ima strpljenja kušati ga. Ishod je
da su propušteni njezini najjasniji odlomci kao i biseri slobodnozidarske ljepo-
te koji leže unutra, biseri koji blistaju, ali se ne vide i, što je još gore, ne cijene.
Možemo slobodno reći da danas dodjele stupnjeva predstavljaju jedino sred-
stvo poduke. Neprimjerenost takva stanja sasvim je očita: stupnjevi nisu ujed-
načeno predstavljeni kroz cijelu jurisdikciju, važni simboli i poduke ispušteni
su radi dobivanja na vremenu, ozvučenja su često neodgovarajuća. Čak i izvo-
đači ne razumiju uvijek jasno što podučavaju. Iskreni zidari Škotskoga obreda
mogu često prisustvovati okupljanjima i promatrati iste stupnjeve više puta, pa
ipak krivo shvatiti važne pouke, ili ih čak uopće ne shvatiti. Zapravo, ne postoji
-2-
UVOD
jednostavno rješenje za te probleme jer je s njima povezana široka lepeza moti-

va koje potiču zidare da traže prijem u Obred. Mnoge od njih ne zanima dublje
razumijevanje njegovih poduka.
Te poduke nisu nasumce skupljena zbirka moralnih pouka, već organiziran
i suvisao nauk za usavršavanje ljudskoga ponašanja. To usavršavanje ne znači
očekivanje da će se postići savršenost. Savršenost je cilj koji nam, samom svo-
jom nedostižnošću, može stalno zadavati dostižne ciljeve poboljšanja. Nijedan
čovjek ne može biti savršen, ali može težiti prema savršenstvu i tako stalno po-
boljšavati svoju prirodu. Pike izražava tu zamisao u Morals and Dogma: „Ljudi
moraju napredovati prema savršenstvu korak po korak, a svaki slobodnozi-
darski stupanj ima svrhu da bude jedan od tih koraka” (str. 136) i „ … svi ljudi
na zemlji teže tom stanju i kraljevstvu … savršenosti, … ” (str. 538). „U knjizi
Legenda za trideset drugi stupanj on dalje kaže, „Slobodnozidarsko svjetlo, po-
put danjega svjetla na kraju duge noći u polarnom podneblju, mora doći, ne u
jednom bljesku, već u postupnim i jedva vidljivim stupnjevima” (str. 5). Postati
slobodnim zidarom Škotskoga obreda znači započeti potragu za filozofskom
istinom na tri područja: političkom, moralnom i religijskom. Ta područja izra-
žavaju našu dužnost prema Bogu, našoj zemlji i čovječanstvu.
Sljedeći dijagram prikazuje zamisao Škotskoga obreda, stazu prema savrše-
nosti, ili, možda točnije, potpunosti.
SLOBODNO ZIDARSTVO

FILOZOFIJA → OSTVARENA U → AKCIJI

DUŽNOST

PREMA BOGU PREMA DRŽAVI PREMA ČOVJEKU

ŠTOVANJE SLUŽBA LJUBAV
Religijska, politička i moralna dimenzija potpuna čovjeka moraju biti u rav-

noteži. Da bi postigao tu ravnotežu, čovjek mora težiti duhovnoj svijesti koja
je omogućuje, a ostvarivati je treba opreznim koracima. U Škotskom obredu te
-3-
UVOD
korake nazivamo „stupnjevima”. Stupanj, ispravno primljen, pojačava čovjekov

osjećaj dužnosti i priprema ga za bolje shvaćanje vlastita mjesta i svrhe u sve-
miru.
Temelj dužnosti unutar sustava Škotskog obreda neki je oblik akcije. Nije do-
voljno znati i shvaćati. Svaki slobodni zidar mora svjesno i savjesno poboljša-
vati sebe i svijet u kojemu živi. Vidimo kako Pike izražava tu zamisao u svojim
podukama za šesnaesti stupanj, knez Jeruzalema:
Ono što činimo u trenucima opuštanja, odlaska u crkvu i čitanja knjige pri-
prema naš um za radnju života. Mi trebamo slušati, čitati i razmišljati kako
bismo dobro djelovali; a radnja života i sama je prostrano polje duhovnoga
unapređenja (str. 243).
To, naravno, zahtijeva veliki napor, ali ono što se lako postiže, slabo se cije-
ni. Poduke Obreda zamišljene su tako da nitko ne ostane u potpunom nezna-
nju, niti da itko može njima ovladati u svojem životnom vijeku. Naše poduke
su gozba za um, ali one nisu konobari – morate se sami poslužiti – grickaj tu
i tamo, ili jedi slasno. Rad je tvoj, kao i nagrada. Ova knjiga zamišljena je kao
most između rituala stupnjeva i njihovih poduka u knjizi Morals and Dogma.
Odvojeno, svako od njih je nepotpuno. Nadalje, možda će biti potrebno dram-
ske izvedbe vidjeti i nekoliko puta prije nego se poduke potpuno shvate. Ista
se potreba za ponavljanjem može pojaviti i pri proučavanju poduka u knjizi
Morals and Dogma. Onoga koji ustraje u tom naporu čeka velika nagrada, me-
đutim ishod mora biti i jasnije razumijevanje slobodnozidarskoga ponašanja.
Ustroj sažetaka stupnjeva

Svaki od sažetaka organiziran je na sličan način. Ritual stupnja razmatra se u
prikladnoj mjeri, ali to ne treba smatrati zamjenom za redovito prisustvovanje
radovima i promatranje kako se stupnjevi izvode. Ta razmatranja imaju svrhu
da članovima približe simbole i priču kako bi se povećalo njihovo uživanje u
ritualu. Nadamo se da će oni koji sudjeluju u raznim uprizorenjima stupnjeva
iskoristiti ove sažetke kako bi potpunije shvatili svrhu stupnjeva i svoje mjesto
u njima. Kadgod je to bilo prikladno, dodali smo povijesne bilješke za bolje ra-
zumijevanje pojedinoga stupnja. Nakon razmatranja rituala objašnjavaju se po-
duke iz knjige Morals and Dogma. Svaki sažetak završava pregledom dužnosti
i pouka toga određenog stupnja također sadržanih u knjizi Morals and Dogma.
-4-
UVOD
Važno je imati na umu da dužnosti i pouke često možemo naći i u ritualima i

u podukama stupnjeva.
-5-
Loža
savršenstva
Uvod u neizrecive stupnjeve
S tupnjeve od četvrtoga do zaključno četrnaestoga nazivamo neizrecivim stup-

njevima jer je njihova glavna svrha istraživanje i promišljanje neizrecivoga
imena Boga. Na ovim se stupnjevima ta neizrecivost odnosi na vjerovanje drev-
noga judaizma da se ime Boga ne smije izgovarati. To shvaćanje oblikuje metafo-
ru za učenje Škotskoga obreda da je nemoguće jezikom opisati sve bitne atribute
Boga. Pike to dobro izražava u poduci četrnaestoga stupnja:
Bog, stoga, nije predmet znanja, već vjere; ne možemo mu pristupiti shva-
ćanjem, već moralnim smislom; ne možemo ga zamisliti, već samo osjetiti
(str. 222).
U poduci stupnja viteza Sunca Pike kaže da nas neshvatljivost Boga prisiljava
da se suzdržimo od kritike bilo kojega Njegovog ljudskog opisa jer teško može
biti netočniji od našega.
Zašto bismo pokušavali zatvoriti zamisao o Vrhovnom umu unutar nekog

proizvoljnog okvira, ili iz granica istine isključiti bilo kakvo shvaćanje Boga
koje, ako i je nesavršeno i neprimjereno, može to biti samo nešto više od naše-
ga? (str. 650 – 651).
Stoga, dok razmišljate o podukama tih stupnjeva, izmjerite svoje vlastite grani-
ce izražavanja i razumijevanja, a ne tuđe i
počnite se sada uspinjati prema nebesima duhovnoga znanja…
Prije nego što se počnemo penjati, moramo pogledati tri vrlo važne teme na
neizrecivim stupnjevima: legendu o Hiramu te ideje Boga i izgubljene riječi.
-9-
loža savršenstva
Legenda o Hiramu
Neizrecivi stupnjevi Škotskoga obreda zasnivaju se na legendi koja čini temelj ri-
tuala trećega stupnja simboličkih loža.
Prije nego što razmotrimo tu legendu i njezinu razradu u Škotskom obredu,
moramo objasniti razlike između stvarne povijesti i slobodnozidarske tradicije.
Rečenica „slobodnozidarska tradicija nam govori” naznačuje da se mi ne bavi-
mo toliko detaljnim povijesnim činjenicama koliko mogućnostima simboličke
poduke koje nam pruža povijesna priča. Tako se biblijski prikaz priče o Hiramu
povremeno razlikuje od legende u slobodnozidarskoj poduci. Primjerice, Prva
knjiga o kraljevima 7:40 kaže da je Hiram dovršio cijeli posao koji mu je povjerio
kralj Salomon i vratio se u vlastitu zemlju, a slobodnozidarska tradicija govori o
Hiramovoj smrti tijekom izgradnje hrama. Pike objašnjava što Hiram znači za
slobodno zidarstvo:
Bez obzira na to što je Hiram doista bio, on je za nas simbol, možda izmišljeni
simbol, čovječanstva u njegovoj najvišoj fazi, primjer onoga što čovjek može
i treba postati, tijekom vremena, u svojem napretku prema ostvarenju svoje
sudbine; pojedinac nadaren blistavim razumom, plemenita duša, dobar orga-
nizator i savršeno uravnoteženo moralno biće; slutnja onoga što čovječanstvo
može biti i onoga što vjerujemo da će biti kad to Bogu bude po volji; ostvarenje
mogućnosti ljudske vrste (str. 225).
Neizrecivi stupnjevi stalno nastavljaju razradu te slobodnozidarske legende, uzi-

majući povremeno iz Biblije dijelove kojima se koriste da stvore likove, prizore i
teme.
Smrt majstora Hirama oplakuje se neko prikladno vrijeme, a onda se nastavlja
rad na Domu Gospodnjem tako da se Hiramove dužnosti porazdijele na neko-
liko najboljih zanatlija. Započinje i potraga za ubojicama koji svi budu uhićeni i
dobiju zasluženu kaznu za svoje zlodjelo.
Niti legende koja govori o Salomonu i hramu zatim se spajaju s jednom još
starijom legendom o Henoku, jednom od najranijih hebrejskih praotaca. Otkrilo
se da je Salomonov hram izgrađen u blizini ruševina staroga hrama koji je podi-
gnuo Henok, a otkrivena je i tajna odaja koja je dio izvornoga hrama.
Legenda neizrecivih stupnjeva završava pobjedom i katastrofom: Hram je
dovršen, otkriveno je sveto ime Boga i stvoreni su savršeni odabranici. Među-
tim, Salomon skreće s putova Gospodnjih i na uzvisinama počinje prinositi žr-
- 10 -
loža savršenstva
tve drugim bogovima, a većina ljudi slijedi Neka bude svjetlo!

ga u tom otpadništvu. Savršeni odabranici USPJEŠNOST
zadržavaju pravu vjeru, usprkos mnogim

neprijateljima, i nastavljaju prenositi, pre- ŠUTLJIVOST ODANOST
savjesnom čistoćom, znanje o istinskom

Bogu. Kao kazna za ljude koji su se okrenu-
PRAVEDNOST MILOSRDNOST
li protiv Boga, Nabukodonozor osvaja Izra-
el i odvodi Židove u sužanjstvo u Babilon. JEDNAKOST
Hram, tako prostran i veličanstven, nije ISTINOLJUBIVOST USTRAJNOST
pošteđen bespoštednog razaranja barbar-

NEOVISNOST
ske sile. Sveto posuđe odneseno je iz hra-

ma, a golemi mjedeni stupovi Jakin i Boaz SNAGA LJEPOTA MUDROST
srušeni i rastopljeni za potrebe osvajača.

Legenda se nastavlja na stupnjevima
kapitula ruže i križa – vitez Istoka i knez
Jeruzalema pri čemu okolnosti gradnje
drugoga hrama čine ritualnu osnovu nji-
hovih poduka. Židovima su hramovi slu-
žili kao simboli njihova zavjeta Bogu i kao
podsjetnik na izmjenične cikluse neposlušnosti, kazne i moralne obnove hebrej-
skoga naroda. Nama su oni simboli savršenstva i ljepote.
Ideje Boga i izgubljene riječi

Religijske poduke neizrecivih stupnjeva dosežu vrhunac u spoznaji neizrecivo-
ga imena Boga kao simbola njegove neizrecive ili neopisive prirode. Ti stupnjevi
pružaju mnoštvo prigoda za razmišljanje o prirodi Boga i prirođenim ograni-
čenjima čovjekova jezika da izrazi ono što se ne može izraziti. Vrline čovjeka su
atributi Boga ispoljeni nesavršeno. Naš razum nije Njegov razum već samo zr-
calo neograničena uma koji stvara, čuva i mijenja svemir. Mi ponizno putujemo
po stazi savršenstva jer je on smatrao prikladnim da nam pokaže tu stazu i vodi
nas najsigurnijim putem, iskazanim kroz živote i učenja velikih filozofa, učitelja
i proroka svijeta.
Svaka kultura oblikovala je svoje poimanje Boga u jasno zamišljen mit i prak-
su koji najbolje odgovaraju iskustvima ljudi i granicama njihovih shvaćanja. Slo-
bodno zidarstvo ne želi podučavati nikakav nauk vjere osim onoga općeg nauka
o bratstvu ljudi i jedinstvu Boga. Prema tome, iako ono nije religija, ono je što-
- 11 -
loža savršenstva
vanje. Oni koje to vrijeđa opterećeni su granicama svojih shvaćanja. Stoga nas je
brat Pike mudro savjetovao da budemo snošljivi čak i prema netoleranciji.
Drevni su narodi vjerovali da ime Boga ima čudotvornu moć, čije se posjedo-
vanje može iskoristiti za dobro ili za zlo, te se stoga ime nije izgovaralo, a njegov
pravi izgovor zauvijek je izgubljen. Potragu slobodni zidara za izgovorom toga
imena ne treba krivo shvatiti kao potragu za tom moći; prije je to potraga za razu-
mijevanjem moći koja može, prema istim neumoljivim zakonima prirode, držati
planete na njihovim putanjama i uništavati živote potresom rušeći zgrade. Kao
što su fizička zla samo sjena svjetla prirode, tako je i moralno zlo sjena vrline. Slo-
bodno zidarstvo nastoji pružiti put iz te sjene kako bismo mogli stati u punom
svjetlu Božje slave, odražavajući na pravi način božansku moralnost.
Izgubljena riječ predstavlja ime Boga, moć Boga i neizrecivu prirodu Boga. Na
stupnjevima kapitula ruže i križa ona predstavlja i gubitak ljudske moralnosti.
Izgubljena riječ sačuvana je za potomstvo u srcima i umovima nekolicine čija je
ustrajnost i posvećenost načelima bratstva priskrbila slobodnom zidarstvu vri-
jedne uzore i uzvišene pouke.
- 12 -
loža savršenstva
- 13 -
Tajni majstoR
————————
Četvrti stupanj
- 14 -
četvrti stupanj – tajni majstor
Pregača je bijela, crnog obruba i traka. Te dvije boje simboliziraju žalost koju
su slobodni zidari doživjeli nakon što su čuli za smrt majstora Hirama i gubitak
riječi. Isto tako, one pokazuju dvojnu prirodu svemira koji sadrži svjetlo i tamu,
dobro i zlo, istinu i zabludu. Preklop pregače je nebeski plav s otvorenim okom
izvezenim zlatnim, označujući Sunce kao veliki arhetip svjetla, neizreciva Boga.
U sredini pregače je slovo „Z”, izvezeno zlatnim, a oko njega su dvije ukrižane
grančice lovora i masline.
Medaljon stupnja je mali ključ od slonovače s crnim slovom „Z” na bradi klju-
ča. Nosi se obješen na širokoj žutoj traci tamnoplavog ili crnog obruba. Zlat-
na boja simbolizira svjetlo koje prodire iz tame. Slova C. a. M. označuju Clavis
ad Mysterium, „ključ tajne”. Medaljon starješine je mali jednakostranični trokut
od zlata, ukrašen grčkim slovima: Ι∴Α∴Ω∴ (jota, alfa, omega) na vrhovima.
Pike nam kaže: „U mnogih se naroda ime Boga sastojalo od tri slova: u Grka,
Ι∴Α∴Ω∴…” (str. 632). Na njegovu naličju su samarijska slova ∴ ∴ ∴
(jod, he i vau); ta tri slova, s ponovljenim he, koriste se za oblikovanje neizrecivo-
ga imena Boga, nazvanoga tetragram – koje se obično izgovara kao Jahve. Iako se
Pike služi hebrejskim oblicima, on objašnjava i da oni predstavljaju tri od deset
sefira, ili emanacija Boga, iz kabale: gedulu, gvuru i tifereta, tj. milosrđe, pravdu i
ljepotu (str. 798).
Značenje slova „Z” je ezoterično, pa stoga nije prikladno ovdje o njemu ra-
spravljati. Ono je početno slovo lozinke ovoga stupnja. U hebrejskoj numero-
logiji kabale istoznačno slovo ima vrijednost 7, odnosno broja poznatog svim
slobodnim zidarima.
- 15 -
loža savršenstva
Četvrti stupanj – tajni majstoR

DUŽNOSTI
Budi poslušan, vjeran i šuti.
POUKE
Poduke slobodnoga zidarstva ne treba olako shvatiti.
Učenost dugo nadživljava fizičke spomenike.
Dužnosti ne treba izvršavati nadajući se nagradi – već nadajući se osobnom
zadovoljstvu.
ZA RAZMIŠLJANJE
Može li zapovijedati onaj tko ne zna kako se pokoravati?
VAŽNI SIMBOLI
Crna boja sa srebrnim suzama, Adoniram, ključ od bjelokosti, plamteća zvijez-
da, vijenac od lovorova i maslinova lišća, veliki slobodnozidarski tabor, tri stu-
pa, devet slobodnozidarskih vrlina.
Shvaćanje dužnosti u Škotskom obredu slobodnog zidarstva zahtijeva pozor-

nost, razmišljanje i razumijevanje. S obzirom na to da je četvrti stupanj prvi stu-
panj lože savršenstva, on postavlja temelje za sljedeće stupnjeve i podučava o
stvarnim krepostima. Pike kaže:
DUŽNOST JE NAJVAŽNIJI VELIKI ZAKON SLOBODNOG ZIDARSTVA
A dalje, na četvrtom stupnju zloslutni glasovi iz tri pravca opisuju dužnost
Nepromjenjiva kao kob i zahtjevna kao nužnost,

Ustaje s nama ujutro i
Bdije kraj naših jastuka noću.
Dužnost je uvijek s nama, nepopustljiva poput kobi.
Na svakom se stupnju izravno suočavamo s našom sudbinom ili nas na nju

podsjeća ritual otvaranja i zatvaranja ili pak osobine takvih junačkih likova kao
što su majstor graditelj Hiram, kralj Salomon, Adoniram ili Jacques De Molay.
- 16 -
Dužnost čini srž filozofskih i religijskih pouka koje potječu od drevnih mudraca:
Platona, Sokrata, Pitagore, Zaratustre, Isusa, Konfucija. Mi sebe nazivamo knezo-
vima, vitezovima, starješinama i majstorima, ne u svjetovnom smislu naslova po
kojima bi se jedan čovjeka činio na neki način boljim od drugoga, već, prihvaća-
jući te naslove, mi preuzimamo dužnosti koje oni podrazumijevaju kako bismo
postali primjeri pravilnoga ponašanja svih vođa. U knjizi Morals and Dogma ra-
spravlja se o dužnosti u brojnim područjima – u loži, slobodnozidarskom brat-
stvu, obitelji, zajednici, zemlji i svijetu:
Dužnosti rastu iz svih odnosa u životu,

isto onako prirodno i nedvojbeno,
Kao što lišće raste na drveću.
Ritual
Loža tajnih majstora predstavlja skup knezova Izraela nakon Hiramove
smrti. Prostor iza ograde s vratima naziva se Svetištem u kojemu je, kao što
smo naučili u alegoriji trećega stupnja u simboličkoj loži, naš majstor Hi-
ram običavao prinositi svoje zavjete i moliti za mudrost. Ona simbolizira
najveće tajne slobodnog zidarstva koje kandidat treba potražiti. Da bismo
se podsjetili tragedije Hiramove smrti, draperije i prekrivač oltara su crni sa
srebrnim suzama. Oni nas trebaju podsjetiti na gubitak Istinske riječi koju
kandidat traži. S obzirom na to da je na hramu obustavljen rad, ne vide se
nikakvi radni alati. Glavni likovi su kralj Salomon koji je odabran da izgra-
di hram (Prva knjiga o kraljevima 5:6) i Adoniram koji je bio „nad kuluča-
rima” ili novacima, odnosno nadzornik unovačenih radnika (Prva knjiga o
kraljevima 4:6).
Ritual se odvija na poznatom mjestu, ali nema priče jer svrha ovoga stup-
nja nije toliko da se pokažu vrline koliko da se postave temelji za cijeli sustav
stupnjeva Škotskoga obreda. U ritualu je naglašena dužnost i njezina važnost
u Škotskom slobodnozidarskom obredu. Dužnosti slobodnog zidara Škotsko-
ga obreda ne obavljaju se u nadi za zemaljskim nagradama ili častima, već u
jednostavnom očekivanju osobnoga zadovoljstva. Te dužnosti čine stazu koja
vodi prema cilju slobodnozidarske potrage, Istinskoj riječi. Vijenci lovora i
masline simboliziraju očekivani uspjeh u toj potrazi. Kutnik podsjeća da je
kandidat započeo veliko putovanje. To, naravno, nije jednostavno putovanje.
- 17 -
loža savršenstva
On je prešao od kutnika do šestara, s time da kutnik predstavlja materijalne,

a šestar duhovne stvari (str. 11).
Svjetla lože predstavljaju prvu kocku, 2 x 2 x 2. Drevnim je narodima ona
predstavljala savršenstvo, prijateljstvo, razboritost, savjet i pravdu (str. 635 –
636). Kroz ideje svjetla i tame, istine i zablude, vidimo najavu dualističkog
nauka koji čini važan dio učenja Škotskoga obreda. Putem analogije dualizam
podučava ideju suprotnosti, i u svemiru, i u ljudskom doživljavanju. Taj se
nauk potpunije objašnjava na kraju poduke za stupanj viteza Istoka i Zapada
u knjizi Morals and Dogma (str. 272 – 275).
Škotski obred dijeli mnoge simbole sa simboličkom ložom Jorškog obre-
da. Tumačenje tih simbola u Škotskom obredu pomno slijedi drevna znače-
nja. Ovaj stupanj objašnjava ponešto od tog simbolizma: stupovi Mudrosti,
Snage i Ljepote sada se zovu Mudrost, Moć i Sklad, prethodeći složenijem
objašnjenju škole židovskoga misticizma, nazvane kabala. Svevideće oko sada
predstavlja Sunce kao izvor svjetlosti, bez namjere da se time uvrijedi tradici-
onalnije tumačenje; plamteća zvijezda simbolizira potragu za istinom; a slovo
„G” sada je samarijsko slovo i još uvijek predstavlja istinskoga Boga.
Načela koje se podučavaju na ovome stupnju – šutnja, poslušnost i vjernost
– prenose se izravno kroz uvodni dio obreda, kroz prisegu koju daje kandi-
dat i poduku koja mu se pruža. Te se vrline prikazuju i simbolički. Postavlja-
nje kandidatove desne ruke na vlastite usne simbol je šutnje ili tajnosti. Taj
položaj potječe od kipova grčkoga djeteta-Boga Harpokrata, koje je usvojio
egipatski bog Horus, također predstavljen na pregači dvadeset prvog stupnja.
Sin Ozirisa i Izide, Horus je bio pobjednik u bitki protiv Seta (ili Tifona kako
su ga nazivali Grci i Pike) koji je bio glavni nositelj zla u egipatskom panteo-
nu. Tako je šutnja jedna od vrlina kojom dobro pobjeđuje zlo. Medaljon ovo-
ga stupnja, ključ od slonovače, znak je tajnosti i služi kao podsjetnik da smo
svi mi čuvari Istinske riječi; ona mora biti zaključana u našim srcima. Kandi-
dat dobiva poduku:
Pripremajte se za zapovijedanje, učeći se poslušnosti.
U liku Adonirama nalazimo utjelovljenje vjernosti jer je on „vjeran do

smrti”. To je prilično nejasna uputa na biblijski prikaz (Prva knjiga o Kra-
ljevima 12:18) koji govori o Adoniramovoj smrti kamenovanjem tijekom
pokušaja da naplati porez za vladavine Roboama, nasljednika Salomonova.
- 18 -
Duljina njegove službe (više od 50 godina) govori o mogućnosti da su po-

stojala dva Adonirama.
Postavljanje ruke na srce u ritualu simbol je vjernosti. To vas može pod-
sjetiti na uobičajen način iskazivanja odanosti zastavi. Oba ukazuju na sta-
rinsko predočavanje vjernosti postavljanjem ruke na srce.
Kandidatova potraga sastoji se u tome da nauči kako se može najbolje
pripremiti za simboličku uporabu ključa od slonovače koji mu je dan kako
bi njime otvorio vrata i stekao veće „svjetlo i znanje”, odnosno Istinu. Go-
vori mu se da slobodno zidarstvo ne prisvaja opravdane povlastice religije,
niti tvrdi da nudi spasenje duše ili odlazak na nebo. Ono potvrđuje da Bog
postoji, da je dobro moliti se i da čovjek duguje samome sebi vratiti se u ono
svetište koje na najbolji način povećava njegovu vjeru u našega Stvoritelja.
Slobodno zidarstvo potiče ljude da se okrenu svojem Stvoritelju i štuju Ga
u skladu s nalozima vlastite savjesti. Kandidatu se kaže da bi u svojoj crkve-
noj zajednici trebao moliti, proučavati knjigu svetoga zakona i ostaviti se
svojih pogrešaka. Kako bi mu se pomoglo da razazna istinu, potiče ga se da
proučava razboritost i znanost o logici. Njezina pravila i silogizmi, ako se
pravilno shvate, pomoći će mu razdvojiti istinu od laži. Kada to budemo u
stanju činiti, moći ćemo stvoriti razborita mišljenja bez potrebe za oslanja-
njem na mišljenja drugih.
Otkrivanje istine glavni je cilj potrage religije i filozofije. Kao primjer za
to kandidatu se govori o kabali. Ta mistična grana judaizma uvodi se samo
kao pomoć u učenju, a ne kao osobni ili religijski nauk. Kao i drugi filo-
zofski sustavi, ona vrlo detaljno istražuje velika pitanja prirode Boga, po-
drijetla materijalnog svijeta i odnosa Boga prema čovjeku. Ovaj se sustav
predstavlja kao tradicija sazdana na simbolizmu i vrijedan razmatranja. S
tim u vezi, kandidata se podučava da mudrost, snaga ljepota, tri glavna
oslonca lože, odgovaraju trima stupovima „stabla života”, jednoga od glav-
nih simbola simboličke kabale. Na ovom stupnju devet Božjih emanacija ili
istjecanja označava po jednu slobodnozidarsku vrlinu: neovisnost, istinolju-
blje, izdržljivost, jednakost, pravednost, milosrđe, šutnju, predanost i posti-
gnuće.
- 19 -
loža savršenstva
Neka bude svjetlo!

USPJEŠNOST
ŠUTLJIVOST ODANOST
PRAVEDNOST MILOSRDNOST
JEDNAKOST
ISTINOLJUBIVOST USTRAJNOST
NEOVISNOST
SNAGA LJEPOTA MUDROST
Poduka
Pike u svom djelu Morals and Dogma proširuje temelje postavljene u ritualu.
Istinu moramo tražiti proučavanjem, razmišljanjem i razlučivanjem. On kaže da
„struje učenosti koje sada teku punim tijekom treba slijediti do njihovih izvora
nastalih u dalekoj prošlosti i da ćemo tamo naći podrijetlo i značenje slobodnog
zidarstva” (str. 107). Učenost je krajnje postignuće ljudske svrhe i dugo nadživlja-
va materijalne spomenike koje je izgradila ljudska ruka. Stoga se učenja slobod-
nog zidarstva ne mogu lako steći niti ih se smije olako shvatiti kada se jednom
usvoje.
Šutnja je važna jer priječi zahtjeve prema nama koje smo jedino obvezni pro-
voditi u korist brata koji je doista potrebit, zahtjeve koji mogu daleko nadmašiti
ljudsko milosrđe.
Poslušnost nije sljepoća prema tiraniji već primjereno pokoravanje pojedinač-
ne volje potrebnim zahtjevima života u društvu.
Vjernost je i među drevnim narodima bila jedna od najviših vrlina. Moramo
težiti tome da uvijek vjerujemo u Boga i naše bližnje, inače su naše obveze besmi-
slene, a naše riječi zamke za priproste.
- 20 -
Šutnja:
Tajnost je obveza slobodnog zidara bilo kojega stupnja… kako bi velika glupost bila
izdati naše tajne onima koji nisu vezani s nama zajedničkom obvezom i koji bi mo-
gli, doznavši ih, pozvati nas kada su u velikoj opasnosti jer nam hitnost okolnosti
nije ostavila vremena za ispitivanje, a neotklonjiva snaga naše obveze nas prisilila
da izvršimo bratsku dužnost prema podlom varalici (str. 109).
Poslušnost:
… poslušnost prema zakonu ne znači podvrgavanje tiraniji (str. 110).
Postoji jedan istinski i izvorni zakon, usklađen s razumom i prirodom, koji se ra-
sprostire iznad svega, nepromjenjiv i vječan, koji poziva na izvršenje dužnosti i na
uzdržavanje od nepravde te nas poziva onim neodoljivim glasom koji osjećamo u
svoj njegovoj snazi gdje god ga čujemo. Nijedan ljudski zakon ne može ukinuti ili
ublažiti taj zakon, ili utjecati na njegove posljedice (str. 110).
Sve opće mjere pravde Božji su zakoni, pa stoga one predstavljaju opća pravila
upravljanja savjesti… (str. 111).
Vjernost:
Kada daš prisegu Bogu, ne odgađaj izvršiti je (str. 111).
Dobro odvagni što obećavaš; ali kada jednom dadeš obećanje i zalog, zapamti da će
se onaj tko se lažno ponaša prema svojoj obvezi ponašati lažno i prema svojoj obi-
telji, svojim prijateljima i svojem Bogu (str. 111 − 112).
Zadanu vjeru treba uvijek čuvati, to je geslo i aksiom čak i među poganima
(str. 112).
Riječ slobodnog zidara, poput riječi viteza u vremenima viteštva, kada je jednom
dana, mora biti sveta… (str. 112).
Budi vjeran svojim prijateljima… Budi vjeran svojoj domovini… Budi vjeran slobod-
nom zidarstvu… Na taj ćeš način biti vjeran samome sebi… (str. 112 − 113).
- 21 -
Savršeni majstoR
————————
Peti stupanj
- 22 -
peti stupanj – savršeni majstor
Pregača je od bijele janjeće kože. Podstava, obrub i preklop su svijetlozeleni.

Dva ukrižana stupa s tri koncentrične kružnice i zlatnom kockom na njima čine
središnji ukras pregače. Vanjska kružnica je grimizna, srednja je plava, a unutar-
nja narančasta. Na gornjoj površini kocke nalaze se dva slova: lijevo slovo je crno,
a desno bijelo. Kocka predstavlja konačan svemir, a tri kružnice simboliziraju
mudrost, moć i Božju blagotvornost, odnosno veliko trojstvo njegovih atributa.
Slova (jod, heh) su fenička i prva su dva slova drevnoga imena Boga.
Medaljon stupnja je šestar, otvoren na šezdeset stupnjeva, sa šiljcima koji leže

na stupnjevanom kružnom luku. Slobodnozidarski šestar otvoren je na šezdeset
stupnjeva jer je to broj stupnjeva svakog od tri kuta jednakostraničnog trokuta
– što je uvijek simbol Boga. Šestar visi na širokoj lenti od ripsa, boje zelene tra-
ve, koja se nosi od desnoga ramena prema lijevome boku. Taj medaljon stupnja,
bez kutnika, označava da se kandidat kreće od zemaljskoga prema božanskome:
„[Kutnik]… je znak onoga što se tiče zemlje i tijela; [Šestar] onoga što se tiče ne-
besa i duše” (str. 11). Boja lente simbolizira postignuće toga prijelaza obnavlja-
njem vrline.
- 23 -
loža savršenstva
Peti stupanj – savršeni majstoR

DUŽNOSTI
Budi marljiv i čestit.
POUKE
Život je nesiguran; smrt može pozvati u bilo koje vrijeme.
Najplemenitiji prirodni dar čovječanstva je vrlina zbog same vrline.
ZA RAZMIŠLJANJE
Možeš li mjeriti svoju starost, ne godinama, već dobrim djelima?
Je li dobro proživljen život priprema čovjeka za smrt?
VAŽNI SIMBOLI
Grane akacije, lijes, majstor Hiram.
Običaj i praksa u razdoblju od 1883. do 1935. zahtijevali su od kandidata da

napiše oporuku za vrijeme boravka u pripremnoj odaji ovoga stupnja. Danas on
to može i ne mora učiniti. Svrha pisanja oporuke ili razmišljanja o tome je da se u
kandidata usadi osjećaj nesigurnosti života. Smrt može pozvati u bilo koje doba,
a dužnost je svakoga slobodnog zidara da osigura svoju obitelj i svoje bližnje.
Ritual
Loža više nije u dubokoj tuzi, ali još je u žalosti – što je označeno pokrivanjem
oltara crnom tkaninom sa srebrnim suzama. Ritual se odvija na godišnjicu smrti
majstora Hirama. Taj je godišnji spomen, prema legendi, naredio kralj Salomon i
predstavlja ponovljen pokop toga savršenog majstora.
Glavni likovi su: Adoniram sin Abdin koji je postavljen za glavnoga graditelja
hrama nakon Hiramove smrti, zatim Zabud sin Natanov kao premijer, kralj Salo-
mon i kralj Hiram iz Tira.
Dok je kandidat u pripremnoj odaji, od njega se zahtijeva da u pisanom obliku
odgovori na nekoliko pitanja koja se uglavnom odnose na njegovo poimanje duž-
nosti prema Bogu, njegovim bližnjima i sebi samome.
Kao i na trećem stupnju simboličke lože, kandidat opet predstavlja umorenoga
majstora Hirama i njegov ulazak u ložu pojačava to poistovjećenje. Tijekom njego-
va ulaska Adoniram i Zabud recitiraju dvije strofe komemorativne poezije:
- 24 -
Naša drevna braća tugom obuzeta

Oplakaše svog preminulog vođu!
A mi, đaci njegovi, štujemo na vijeke
Sjećanju našem tako drago ime – Hirama Abifa.
Obredima mističnim loža naša otkriva

Svoju tugu i hvalu što ne blijedi:
Akacija slatka vječno neka cvjeta,
I svježim vijencem krasi grob Hirama Abifa.
Poduka ovoga stupnja temelji se na izvjesnosti smrti:
Dok mislimo, umiremo…

Smrt je dio svakoga čovjeka
Majstor Hiram je primjer u koji se treba ugledati, čovjek koji je vodio mudar
i krepostan život. Trebamo uvijek držati svoju kuću u redu jer ne znamo kada će
završiti naše putovanje po ovoj zemlji. Trebamo tražiti Božju pomoć da živimo
kako treba, da možemo umrijeti kako treba.
Tijekom te pogrebne svečanosti dirljiva nas pjesma potiče da razmislimo koli-
ko smo stari, ne po godinama, nego
„Koliko ti je godina?” Čovjek mjeri vrijeme

Po stvarima koje otpadaju i mru,
Po pokošenim poljima u jesen,
Zadnjim ljetnim cvatom ili zimskim nebom.
Istinsko srce nikada ne stari,

Njegovo je oko jasno i kad mladost prođe;
Njegovo uho nikad nije gluho ni bešćutno;
A njegove usne govore, čak i kad govor zamre.
Molitvom, milodarom, zapisom,

Sijanjem riječi svete vjere,
Ono potiče život iz godine u godinu,
I dalje živi kad tijelo tek je prah.
- 25 -
loža savršenstva
Stoga ne broj godine svoje suzama,

Il’ satima sreće što prebrzo teku,
I ne broji koliko star si u godinama,
Izgubljenim uludo i propalim.
Već postojan pogled usmjeri na Boga,

Od koga život tvoj potječe;
Njegove mijene bilježi na duši
A svoj kalendar djelima iskazuj.
Kraljevi Salomon i Hiram prisustvuju pogrebnoj svečanosti. Njihova rasprava

podsjeća nas da nikada više nećemo moći proživjeti bilo koji od onih dana i mjeseci
koji su prošli.
Učimo: pokop brata treba obaviti ozbiljno, dolično i obzirno. Ono što činimo mr-
tvima, a i živima, potječe iz osjećaja zahvalnosti, a vrlina radi vrline najplemenitiji je
prirodni dar čovječanstva.
Kutnik, šestar, drveni malj i ravnalo, simboli vrlina i autoriteta umrloga, polažu
se na lijes. Svoj se braći dijele grančice akacije kao simbola besmrtnosti i, kao što se
objašnjava u knjizi Legenda, „života nevinosti i čistoće kojemu se vjernik nada…”
(Legenda 4°–14°, str. 12 – 13).
A zatim, nakon što ga postave na oltar kao savršenoga majstora, Hiram služi da
podsjeti kandidata na njegovu nadu u obnavljanje vrline. Zeleno, simbolička boja
ovoga stupnja na pregači, predstavlja i obnovu vrline.
Konačna uputa kandidatu odnosi se na pregaču, okovratnik i medaljon stupnja.
Ti znakovi predstavljaju majstora Hirama i podsjećaju nas da nam on uvijek treba
biti uzor u ponašanju, kako bismo nakon svoje smrti zaslužili počasti koje su nje-
mu iskazane.
Poduka
U knjizi Morals and Dogma Pike piše šire o čestitosti i marljivosti kako bi, na-
kon naše smrti, kad god to bilo, drugi, a i mi sami, mogli se osvrnuti i reći da smo
to što je bilo moguće postići, postigli časno.
Marljivost:
Besposličenje je pokop živoga čovjeka. Jer besposlena je osoba toliko beskorisna
za bilo koje Božje i ljudske svrhe da sliči mrtvacu i ne brinu je promjene i potrebe
- 26 -
svijeta; ona živi samo da provede svoje vrijeme i jede plodove zemlje. Poput crva
ili vuka, kada joj dođe vrijeme, ona umire i pogiba, a u međuvremenu je ništa
(str. 114).
Kad imamo dvadeset godina mislimo da je život predug za sve ono što trebamo na-
učiti i učiniti… Međutim, kad napunimo šezdeset godina, zastanemo i pogledamo
unatrag putom kojim smo došli te sve zbrojimo i pokušamo izravnati svoje račune
s vremenom. Onda tek uvidimo da smo si život sami učinili prekratkim i odbacili
velik dio svojih dana (str. 115).
Učiti i raditi! To je zadaća svakog živog stvora na ovome svijetu. Čovjek raste, jed-
nako tako prirodno kao što i hrast raste (str. 115).
Spavati malo, a učiti mnogo; govoriti malo, a slušati i misliti mnogo; učiti da bismo
mogli raditi, nakon toga raditi, ozbiljno i bodro, sve što od nas zahtijeva naša dužnost
i potrebe naših bližnjih, naše zemlje i čovječanstva – to su dužnosti svakoga slobodnog
zidara koji želi slijediti majstora [Hirama] (str. 116).
Čestitost:
Dužnost slobodnog zidara kao čestita čovjeka jasna je i laka. Ona od nas zahtijeva
poštenje pri ugovaranju, iskrenost pri potvrđivanju, jasnoću u pregovaranju i pouz-
danost u provođenju (str. 116).
Nemojte uopće lagati, ni o maloj ni o velikoj stvari, ni o biti ni o pojedinosti, ni ri-

ječju ni djelom… Savršeni majstor mora izbjegavati ono što obmanjuje i ono što je
lažno (str. 116).
Da i jednom čovjeku bude lošije zbog nas, [našeg djelovanja i našom namjerom]
… protivi se načelu pravičnosti, pravde i milosrđa (str. 117).
Najusrdnija bi želja svakog savršenog majstora trebala biti da živi, djeluje i radi
tako… da ni jedan čovjek na kugli zemaljskoj nije siromašniji zato što je on boga-
tiji… (str. 117).
Budi oprezan, stoga, da ni ovdje, ni igdje drugdje ne uzmeš nadnicu koja ti ne pri-
pada! (str. 118)
- 27 -
loža savršenstva
Umjetnički prikazi smrti mijenjaju se, od hirovitoga, kao na drvorezu iz 15. sto-
ljeća, do ozbiljnoga, kao što je Doréova slika Smrt na blijedom konju, prikazana
na sljedećoj stranici i nadahnuta Otkrivenjem 6:8.
- 28 -
Smrt na blijedom konju

Gustave Doré
- 29 -
Osobni tajnik
————————
Šesti stupanj
- 30 -
ŠESTI STUPANJ – OSOBNI TAJNIK
Pregača je od bijele janjeće kože sa svijetlogrimiznim obrubom. Na preklopu je

izvezen jednakostranični trokut. Ukrasi na pregači su fenička slova. U sredini su
dva slova koja su i na pregači petog stupnja. Tri dodatna slova (B), (N)
i (Š) nalaze se u gornjim kutovima i jedno u središtu dolje. To su početna slo-
va riječi berit, neder i šelemot koje znače: „zavjet, sporazum ili Božanski zakon”,
„obećanje ili prisega” i „dovršetak, izvedba, žrtva za izvršenje zavjeta, savršen,
spasenje”. Fenička slova podsjećaju nas da se majstor Hiram, iako od židovske
majke, i sâm osjećao Feničaninom. On je služio feničkom kralju i štovao fenički
lik Boga.
Medaljon stupnja je trostruka delta na jednakostraničnom zlatnom trokutu.

Svaka delta ima središnji ukras koji se sastoji od po jednoga astrološkog ili alke-
mijskog znaka za Sunce ili zlato, Mjesec ili srebro i Merkur ili živu. Sva
tri znaka predstavljaju izvore Svjetla, ili Istine. Drevnim je narodima Sunce bilo
„muški” (aktivni) simbol, kao i izvor svjetla koje „ženski” (pasivni) Mjesec odra-
žava, dok ih Merkur „usklađuje” ili pomiruje (odn. teza, antiteza i sinteza). Tako
shvaćen, Merkur (koji se naziva i Hermes), glasnik bogova, simbol je dinamičke
ravnoteže, prikladan simbol majstora lože1 koji osvjetljava braću dobrim i zdra-
vim uputama. Kao što je objašnjeno u sažetku stupnja, oblik medaljona stupnja
proizlazi iz Pikeova omiljenog izvora slobodnozidarskoga simbolizma, pitagorej-
skog tetraktisa.
Lenta ovoga stupnja je široka grimizna traka od ripsa koja se nosi zdesna nali-
jevo, ili okovratnik od istoga materijala na kojemu visi medaljon stupnja.
1 Ova je napomena dodatno objašnjena u knjizi Artura de Hoyosa, izd. Albert Pike’s Esoterika
(Washington, D.C.: Scottish Rite Research Society, 2005., 2009.), str. 103 – 106.
- 31 -
loŽA SAVRŠENSTVA
ŠEsti stupanj – osobni tajnik

DUŽNOSTI
Budi gorljiv, posvećen, nepristran i blagonaklon. Djeluj kao mirotvorac.
POUKE
Gorljivost i posvećenost dužnosti uvijek se nagrađuju.
ZA RAZMIŠLJANJE
Zašto djelovati kao mirotvorac?
VAŽNI SIMBOLI
Trostruka delta, kralj Salomon, kralj Hiram, grimizna boja.
Čitamo u Svetom pismu:
A Hiram, kralj Tira, dobavljao je Salomonu drvo cedrovo i čempresovo, i zlata ko-
liko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji gali-
lejskoj.

Hiram iziđe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svi-
djeli. (Prva knjiga o Kraljevima 9:11 – 12).
Iako biblijski prikaz završava kako je navedeno, ovdje se priča alegorijski proširu-
je kako bi pružila neke pouke. Okosnica priče je prijepor oko sporazuma između
kralja Salomona i Hirama, kralja Tira.
Ritual
Loža predstavlja prijemnu odaju kralja Salomona. Opet vidimo crne draperije i ol-
tar pokriven crnom tkaninom sa srebrnim suzama. Na ovome stupnju one nas pod-
sjećaju na veliku žalost koju su osjećala naša drevna braća kada je Hiram umro i u
naše umove prizivaju Hiramove vrline. Nadalje, svrha im je da nas pobude na takvo
djelovanje da nas se slobodni zidari sjećaju s poštovanjem.
Tri svijećnjaka, svaki s devet svijeća, raspoređena su tako da oblikuju tri puta po tri
jednakostranična trokuta. Slično tome, i medaljon stupnja je trostruka delta na tro-
kutastoj pločici.
- 32 -
Trostruka delta danas predstavlja veću tajnu nego u Pikeovo vrijeme. U radovima
Škotskog obreda na simboličkim stupnjevima (1 − 3) pitagorejski tetraktis važan je
simbol. S obzirom na to da ga nema među simbolima tih stupnjeva u Jorškom obre-
du, on nije poznat među slobodnim zidarima u Americi, koji gotovo svi primaju prva
tri stupnja u ložama Jorškog obreda. To je jednostavan grafički prikaz od deset toča-
ka, raspoređenih kako je ovdje prikazano.
Unutar njegova obrisa nalaze se mnogi važni simboli koji se postupno otkri-
vaju kroz rituale i poduke mnogih stupnjeva. Trostruki trokut prvi je primjer
takvog simbola u sustavu američkoga Škotskog obreda, a povezivanjem pravih
točaka vidi se na ilustraciji desno. Povezivanjem vanjskih točaka upotpunjen je
medaljon ovoga stupnja. Kandidat predstavlja Zabuda, vjernoga slugu kralja Sa-
lomona. Drugi glavni likovi su kralj Salomon i kralj Hiram.
Radnja započinje u pripremnoj odaji, kada kandidat ugleda kralja Hirama
kako žuri u prijemnu odaju kralja Salomona. Kandidata zatim postave izvan oda-
je, blizu odškrinutih vrata i poduče ga da pozorno sluša. On prisustvuje prizoru u
kojemu kralj Hiram ljutito optužuje kralja Salomona za nečasnost. Kralj Salomon
dao je dvadeset gradova u Galileji kralju Hiramu u zamjenu za drvo iz Libanona
i slanje majstora Hirama da upravlja radovima. Nakon što je kralj Hiram izvršio
nadzor tih gradova, našao je samo sela u rasulu. Kralj Hiram primjećuje da nije
častan onaj koji ne drži svoju riječ kako u duhu tako i u slovu.
Kada Salomon počne objašnjavati svoje namjere, kralj Hiram opazi Zabuda
i optužuje Salomona da je postavio špijune na vrata. On potrči prema vratima,
zgrabi Zabuda i izvuče mač iz korica. Salomon mudro savjetuje kralju Hira-
mu da stane i razmisli jer Zabudu treba suditi i čuti njegovu obranu. Zabuda
predaju stražarima, a dva kralja nastavljaju raspravu. Salomon objašnjava da
je njegova namjera bila ponovno izgraditi gradove, ali neočekivana je smrt
majstora dovela kralja Hirama prije nego što je obnova počela. Nagle riječi
i neljubazne misli kralja Hirama brzo su oproštene i zaboravljene. Salomon
pita: „Zar nema nikoga kome možemo oprostiti, kao što Bog oprašta naše ne-
dostatke i zablude?”
- 33 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Zabuda tada dovode pred kraljeve i optužuju ga da je prisluškivao, neča-

sno postupao i zabadao nos u stvari koje ga se ne tiču. Zabud u svojoj obrani
objašnjava da je, ne poznajući kralja Hirama i vidjevši ga kako ljutito ulazi u
Salomonovu prijemnu odaju, stao na vrata da može brzo obraniti svojega kra-
lja. Zabudu iskazuju počast i nagrađuju ga za vjernost i gorljivost. Imenovan je
osobnim tajnikom obaju kraljeva, Salomona i Hirama, što je bio položaj maj-
stora Hirama.
Kralj Hiram vraća gradove Salomonu i daje mu znatan prilog u zlatu za troš-
kove gradnje hrama. Ovo je očigledno Pikeovo tumačenje Druge knjige Ljetopi-
sa 8:2: „Posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio
ondje Izraelove sinove.” Dva kralja zapečate svoje bratstvo i slože se da će sklopiti
nov sporazum između svojih zemalja.
Dok kandidatu stavljaju medaljon, traku i pregaču ovoga stupnja, podučava-
ju ga da ga simbolička boja stupnja – grimizna koja predstavlja gorljivost – treba
podsjećati na to da bude spreman proliti svoju krv kada to zahtijevaju dužnost,
čast ili muževnost.
Konačna poduka sažimlje posebne pouke koje se tu podučavaju – da budemo
gorljivi, vjerni, nesebični i blagonakloni te djelujemo kao mirotvorci.
Lik Zabuda predstavlja gorljivost i vjernost. Stajalište kralja Salomona pred-
stavlja blagonaklonost i nesebičnost, a njihov se nedostatak vidi u naglim postup-
cima i prosudbama kralja Hirama. I kralj Salomon i kralj Hiram (nakon što je sve
objašnjeno) djeluju kao mirotvorci.
Poduka
Pike u poduci ne govori izravno o vrlinama koje se predstavljaju na ovome
stupnju. Međutim, on raspravlja o važnosti dužnosti, zaključujući da slobodni zi-
dar uvijek treba biti vjeran dužnosti i gorljivo je obavljati. Blagonaklonost, nepri-
stranost i mirotvorno djelovanje objašnjavaju se u smislu velikodušnosti.
Posvećenost i gorljivost (u obavljanju dužnosti):

Dužnost je moralni kompas koji vodi i upravlja smjer pravoga slobodnog zidara na
uzburkanom moru života (str. 119).
Jedina briga [slobodnog zidara] je obavljati tu dužnost, bez obzira na to nagrađuje

li se izvedba ili ne. I nije važno prisustvuju li toj izvedbi svjedoci i hoće li ono što on
čini ostati zauvijek nepoznato cijelom čovječanstvu (str. 119).
- 34 -
Nismo rođeni sami za sebe. I naša domovina zahtijeva svoj dio, i naši prijatelji svoj.
Kako je sve ono što zemlja daje stvoreno za čovjekovu uporabu, onda su i ljudi stvo-
reni radi ljudi, kako bi jedan drugome uzajamno činili dobro… ponekad prima-
njem, ponekad davanjem, a ponekad tako da ljudsko društvo učvrstimo umijećima,
marljivošću i našim dobrima (str. 120).
Blagonaklonost:
Pretrpi da druge hvale u tvojoj prisutnosti, i s uživanjem slušaj o njihovoj dobroti
i slavi; ali nikako ih ne omalovažavaj, niti im umanjuj ugled i ne stavljaj zamjer-
ke; i nemoj misliti da napredovanje tvoje braće znači umanjenje tvoje vrijednosti
(str. 120).
Trebamo biti ili stroži prema sebi ili manje strogi prema drugima i uzeti u obzir da
kolikogod dobroga bilo tko može misliti ili reći o nama, mi njemu možemo kazati
o mnogim nevrijednim i nerazboritim, i možda još gorim našim radnjama od ko-
jih bi svaka, da je učini netko drugi, bila dovoljna da u našim očima uništi njegov
ugled (str. 120).
Slobodni zidari moraju biti ljubazni i srdačni jedan prema drugome… Među
nama treba biti mnogo više drevne uzajamne povezanosti duha; više razumijeva-
nja za nedostatke drugoga, više opraštanja, više skrbi za napredak i sreću drugih;
barem dio bratskoga osjećaja, tako da nas ne bude stid upotrijebiti riječ „brat”
(str. 122).
Nepristranost:
Dovoljna primjedba da se bilo koga isključi iz društva slobodnih zidara je da on
nije nepristran i velikodušan, i u svojim djelima, i u svojim mišljenjima o ljudima i
svojim osvrtima na njihovo ponašanje (str. 121).
Velikodušnost i liberalni duh čine ljude humanim i milostivim, srdačnim, otvore-

nim i iskrenim, gorljivim da čine dobro, popustljivim i zadovoljnim, i onima koji
žele dobro čovječanstvu… Niti bilo tko može biti slobodni zidar i džentlmen ako
nije velikodušan, liberalan i nepristran. Biti liberalan, ali jedino prema onome što
je naše vlastito; biti velikodušan, ali jedino ako smo najprije bili pravedni; dava-
ti kada nas davanje lišava raskoši ili udobnosti – to je doista slobodno zidarstvo
(str. 122).
- 35 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Djelovati kao mirotvorac:

Dužnost slobodnog zidara je nastojati navesti čovjeka da misli bolje o svojem bli-
žnjem; olakšavati umjesto otežavati probleme; spojiti one koji su odvojeni ili otu-
đeni; paziti da prijatelji ne postanu neprijatelji, a uvjeriti neprijatelje da postanu
prijatelji. Da bi to učinio, on mora upravljati vlastitim strastima i ne smije biti na-
gao i nepromišljen, niti se brzo uvrijediti niti lako razljutiti (str. 123).

Stoga, najprije obuzdavajući vlastitu ćud i upravljajući vlastitim strastima, postani
dostojnim da čuvaš mir i sklad među drugim ljudima, a osobito braćom. Zapamti
iznad svega da je slobodno zidarstvo carstvo mira i da „među slobodnim zidarima
ne smije biti nesloge, već samo ono plemenito natjecanje koje unapređuje rad i slo-
gu” (str. 124).
Tko može sažeti užase i jade nakupljene u jednom jedinom ratu? Slobodno zidar-
stvo nije zaslijepljeno svojom pompom i znakovljem, svojim sjajem i slavom. Rat,
krvavih ruku, ulazi i u naše stanove. Iz desetaka tisuća domova on uzima one koji
su tamo živjeli u miru i udobnosti, okruženi nježnim obiteljskim i rodbinskim veza-
ma. On ih odvlači daleko, da umru zapušteni od groznice ili zaraze; da ih rastrgaju,
sasijeku i osakate u ljutom boju; da padnu na krvavom polju, da više ne ustanu, da
ih odvedu, u strašnim smrtnim mukama, u bučne i grozne bolnice. Jecaji s bojno-
ga polja odjekuju bolnim uzdasima iz tisuća ožalošćenih ognjišta. U svakoj je kući
kostur, prazan stolac za svakim stolom… Troše se bogatstva koja bi dostajala za
izgradnju desetaka tisuća crkava, bolnica i sveučilišta, ili da se željeznicom poveže
cijeli jedan kontinent. Kad bi se to blago bacilo u more, bila bi to već dovoljna ne-
sreća, ali ono služi goroj svrsi. Troši se za rezanje vena i arterija ljudskoga života,
dok se zemlja ne natopi morem krvi (str. 124).
- 36 -
Načelnik i sudac
————————
Sedmi stupanj
- 38 -
seDMI STUPANJ – NAČELNIK I SUDAC
Pregača je od bijele janjeće kože sa crvenim obrubom. U središtu je džep s crven-

im obrubom, s crvenom i bijelom rozetom malo ispod otvora. Taj džep čuva nacrte
za Hram. Na preklopu je izvezena ruka pravde koja drži vagu.
Medaljon stupnja zlatni je ključ koji otključava kutiju od ebanovine koja se vidi
u ritualu. Ta kutija od ebanovine predstavlja ljudsko srce u koje kandidat treba
zaključati tajne obreda i, kao što kaže Albert G. Mackay, „… u ljudskom su srcu
pohranjeni tajni planovi i motivi naših postupaka kojima želimo izgraditi duhovni
hram naših života”1 („Ebony Box” u djelu Encyclopedia of Freemasonry). Taj ključ
poseban je simbol one pravde i ispravnosti koje nam jedino mogu otključati tajne
viših stupnjeva i omogućiti napredovanje prema savršenstvu.
Lenta je široka, grimizna traka od ripsa, a nosi se zdesna nalijevo i na njoj visi
medaljon stupnja.
1. Albert G. Mackey, vlč. Robert I. Clegg i H. L. Haywood, Encyclopedia of Freemasonry,

3 sveska (Richmond, Va.: Macoy Publishing, 1966.), s.v. ”Ebony Box.”
- 39 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Sedmi stupanj – načelnik i sudac

DUŽNOST
Neka pravda bude vodič svim tvojim djelima.
POUKE
Sva djela imaju posljedice. Budi pravedan kad sudiš o motivima drugih.
ZA RAZMIŠLJANJE
Jesu li dužnosti suca teret ili čast?
VAŽNI SIMBOLI
Ravnoteža, kutija od ebanovine, trokut, crvena boja.
Prvobitno nazvan irski majstor, ovaj su stupanj osmislile slobodnozidar-

ske lože u Francuskoj, tvrdeći da posjeduju povelju iz Irske. Članovi tih irskih
loža preuzeli su nadležnost nad običnim ložama i tvrdili da imaju pravo nad-
zora. Medaljon irskih majstora bio je ključ koji simbolizira tu ovlast. Kada je
ustanovljen Obred savršenstva, sredinom 18. stoljeća, ovaj je stupanj ubačen
kao sedmi, a naziv mu se promijenio u načelnik i sudac. Pike je promijenio
ritual kako bi uklopio moralnu pouku o pravdi.
Ritual
Simbolična boja je crvena i pojavljuje se na draperijama i pregači. Za razli-
ku od drugih stupnjeva u kojima ona predstavlja gorljivost, ovdje crvena boja
preuzima posebno značenje – podsjeća nas na nasilnu smrt majstora Hirama.
Nakon smrti majstora Hirama kralj Salomon imenovao je sedam načelnika
i sudaca da dijele pravdu među radnicima na hramu. Oni su trebali rješavati
zahtjeve, slušati pritužbe i razriješiti sve sporove, provodeći iste zakone i nad
Hebrejima, i nad Feničanima. Glavnome načelniku i sucu povjeren je ključ za
kutiju od ebanovine koja čuva sudske spise.
U ritualu se Urija požali Nabotu da Feničani „onečišćuju” hram svojom
nazočnošću. Njih dvojica dolaze do Zabuda, načelnika i suca, i iznose mu
svoje stavove o sporu, tražeći njegovu naklonost svaki za sebe. Ta rasprava
ima temelj u zavjetu sklopljenom između Boga i naroda Izraela, označenoga
činom obrezivanja. Taj zavjet odvojio je Židove od njihovih susjeda koji,
- 40 -
primjerice, nisu smjeli sudjelovati u svečanosti Pashe (Knjiga Izlaska 12:48),

osim ako nisu bili voljni podvrgnuti se ovom obredu.
Nabot (na hebrejskom „istaknuti”) ulazi i objašnjava da on predvodi ljude
koji rade na južnom zidu. Između njega i radnika izbio je spor jer je unajmio
neobrezane feničke radnike. Nabot očekuje da taj spor dođe pred suce. On
zahtijeva od Zabuda da ga podupre u odluci, a za uzvrat će Nabot upotrijebiti
svoj utjecaj kod kralja da promakne Zabuda. Zabud otpušta Nabota govoreći:
„Kao pomoćnik zvao sam te bratom, no kao sudac ja te ne poznajem.”
Kada Nabot iziđe, ulazi Urija, obični radnik. Urija objašnjava da radnici
na južnom zidu žele ukloniti sve radnike koji nisu obrezani. Zabud otpušta i
Uriju. Optužuje ga da je pokušao potkupiti suce, tražeći od suca da preuzme
ovlasti koje nisu njegove, to jest da pokaže religijsku naklonost otpuštanjem
ne-Židova koji su u doba Salomona bili neobrezani.
Teški teret načelnika i suca čini temelj za sljedeću poduku:
1. Sudac mora biti nepristran, oprezan, milostiv i čistoga morala.

2. Samo lažni sudac oprašta svoje zablude, a ne one drugih.
3. Sudac mora biti svjestan ozbiljne odgovornosti koju nosi.
4. Sudac se u potpunosti mora uputiti u zakon koji provodi.
5. Nepravednoga suca Bog će kazniti.
6. Grižnja savjesti progonit će potkupljenoga suca i u grobu.
7. Ne sudi, ako nisi spreman iskusiti istu presudu.
Kandidat dobiva medaljon stupnja, pregaču i lentu stupnja. On prima i do-

datnu poduku o simbolima na ovome stupnju. Trokut obješen preko kutije od
ebanovine predstavlja Boga kao i pravdu, jednakost i nepristranost. Vaga nas
upozorava da pomno odmjerimo one kojima prenosimo naše tajne. Valja zapa-
ziti da se loža otvara i zatvara istog sata, kako bi nas to podsjetilo da se posvuda
trebamo ponašati poput majstora te da i pravda treba biti univerzalna.
Poduka
U knjizi Morals and Dogma poimanje pravde istražuje se s tri glavna gledišta:
posljedice prate svaki naš postupak, trebamo biti pravedni u prosuđivanju mo-
tiva drugih ljudi, a pravedni možemo biti jedino kada smo milostivi. Slobodno
zidarstvo ne želi preuzeti mjesto religije već, kao i religija, priznaje viši Božji za-
kon od onoga čovjekova.
- 41 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Pravda:
Oni kojima je povjerena provedba zakona, moraju to činiti bez imalo osobnog
razmišljanja o snazi moćnih, mitu bogatih ili potrebama siromašnih… Moraju
se osloboditi predrasuda i preduvjerenja. Moraju strpljivo slušati, točno pamtiti i
pomno vagati ponuđene činjenice… (str. 126).
U našim odnosima s drugima postoje dvije vrste nepravde: prva – od onih koji krše
pravo; druga – od onih koji imaju moć da spriječe kršenje prava onih kojima se pra-
va krše, a ipak to ne učine. Stoga se aktivna nepravda može provoditi na dva načina
– silom i prijevarom – od kojih sila sliči lavu, a prijevara lisici i obje su krajnje od-
bojne društvenoj dužnosti, ali je prijevara ipak odvratnija (str. 127).
Svaka krivica koju jedan čovjek učini drugome, bez obzira pogađa li ona njegovu
osobu, njegovu imovinu, njegovu sreću ili njegov ugled, povreda je zakona pravde
(str. 127).
[Slobodno zidarstvo] podučava ovu veliku i važnu istinu: da se krivica i nepravda,

kada se jednom učine, ne mogu popraviti, već su vječne po svojim posljedicama;
kada se jednom počine, ulaze u neopozivu prošlost; a da počinjena krivica sadrži
vlastitu kaznu isto je tako sigurno i prirodno kao što hrast ima žir (str. 127).
Svakako, manje ćemo počiniti krivice i nepravde, ako je u naše duše usađeno uvjeren-
je da je sve što je učinjeno, učinjeno neopozivo, da čak ni Božja svemoć ne može po-
praviti čin, ne može popraviti ono što je učinjeno; da svaki naš čin, prema vječnim
zakonima, rađa svoj plod – koji zauvijek ostaje neizbrisivo zapisan na ploči Univer-
zalne prirode (str. 128).
Možda možemo reći: „Taj je čovjek lagao, krao, krivotvorio… ; a onaj je prošao
kroz život čistih ruku.” Ali ne možemo reći da se onaj prvi nije dugo borio, iako
bezuspješno, protiv napasti kojima bi onaj drugi bio podlegao bez otpora. Možemo
reći koji od nas ima najčišće ruke pred ljudima, ali ne i tko ima najčišću dušu pred
Bogom (str. 130).
Kada osuđujemo i žalimo onoga koji je pao, kako znamo da, pred njegovim
iskušenjem, ne bismo pali kao i on, jednako tako brzo, a možda i s manje otpora?
Kako znamo što bismo trebali činiti kad bismo bili bez posla, gladni, upalih obraza,
- 42 -
na našem ugaslom ognjištu, dok naša djeca mole za kruh? Mi nismo pokleknuli jer
iskušenje nije bilo dovoljno! (str. 131)
Neka svaki čovjek zapita vlastito srce! Koliko li su naših najboljih i naših najgorih
osobina čak i naši najprisniji suradnici krajnje nesvjesni! Kolikim nas vrlinama
svijet časti, a koje mi ne posjedujemo i za kolike nas mane osuđuje kojih mi nismo
robovi! Samo mali dio naših zlih djela i misli ikada izlazi na svjetlo dana; a od ono
malo naše iskupljujuće dobrote Bog je sam najveći dio (str. 131).
Svi smo mi ljudi sličnih strasti, sklonosti i slabosti. U svima nama postoje elemen-
ti koji se mogu, postupnim moralnim propadanjem, izopačiti u najgore zločine
(str. 134).
Ljubazno govori o svojem zabludjelom bratu! Bog ga sažalijeva: Krist je umro za

njega: proviđenje ga čeka: nebeska milost čezne za njim; a nebeski duhovi spremni
su ga s radošću vratiti u svoje krilo. Neka tvoj govor bude u suglasju sa svim onim
moćima kojima se Bog služi za njegovo iskupljenje! (str. 134).
… neka pravi slobodni zidar nikada ne zaboravi svečanu opomenu koju treba svakako
slijediti gotovo u svakom trenutku užurbanoga života: „NE SUDITE DA NE BUDETE
SUĐENI! JER SUDOM KOJIM SUDITE, BIT ĆETE SUĐENI; I MJEROM KOJOM
MJERITE MJERIT ĆE VAM SE.” [Matej 7:1–2] (str. 135).
- 43 -
loŽA SAVRŠENSTVA
SALOMONOVA PRESUDA
Gustave Doré
Na ovom otmjenom prikazu najpoznatije presude kralja Salomona vidimo

važnost mudrosti. Dvije žene, suparnice koje polažu pravo na isto dijete, obraćaju
se kralju. On predlaže da se dijete raspolovi napola, tako da svaka od njih dobije
jedan dio. Prava majka otkriva se svojom nesebičnom ljubavlju, voljna prepustiti
dijete kako bi ono moglo živjeti (Prva knjiga o Kraljevima 3:16–28).
- 44 -
Nadzornik gradnje
————————
Osmi stupanj
- 46 -
OSMI STUPANJ – NADZORNIK GRADNJE
Pregača je bijela s crvenom podstavom i zelenim obrubom; u središtu je izve-

zena devetokraka zvijezda, a iznad nje vaga. Na preklopu je trokut, s feničkim
slovom u svakom kutu. Tri boje: bijela, crvena i zelena, glavne simboličke boje
Škotskoga obreda, podučavaju nas da slijedimo moral i gorljivost u službi slo-
bodnog zidarstva koji su učinili našega umrlog majstora besmrtnim u pamćenju
ljudi.
Medaljon stupnja je zlatna delta. Na jednoj su strani izvezene ili pocakljene

riječi ben-hurim na samarijskom ( ) ili hebrejskom (‫ )בן־חורים‬jeziku,
koje označuju one „plemenite” ili „rođene slobodne”. Na naličju se nalazi riječ
ehad na samarijskom ( ) ili hebrejskom (‫ )אחד‬jeziku predstavljajući „našega
jedinog Boga, glavni izvor svega.” Pike izvlači to tumačenje iz njegova korijena
koji znači „prvi”. Oblik trokuta temeljni je simbol Boga.
Lenta je široka grimizna traka od ripsa koja se nosi zdesna nalijevo; medaljon
stupnja je na nju pričvršćen zelenom vrpcom.
- 47 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Osmi stupanj – nadzornik gradnje

DUŽNOSTI
Budi blagonaklon i milosrdan.
POUKE
Blagonaklonost i milosrđe zahtijevaju da popravljamo vlastite nedostatke i nedo-
statke drugih.
Ono što čovjek zna umire s njim; stoga prenesi svoje znanje.
Rad je častan ako se čini trezveno, umjereno, točno i marljivo.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li ovaj život više od ulaza u drugi?
VAŽNI SIMBOLI
Trostruki trokut, devetokraka zvijezda, boje: grimizna, zelena i bijela.
Pike nas u djelu Morals and Dogma podsjeća da ovi stupnjevi nisu za one koji
odbijaju istraživati rudnike mudrosti u učenjima Škotskoga obreda. Možemo po-
stati upućeniji u otkrivanju i tumačenju značenja rituala i simbola slobodnog
zidarstva, ali to nije dovoljno. Tek kada naučimo provoditi sve vrline koje oni
usađuju pripremni smo primiti njegovu uzvišenu filozofsku poduku i popeti se u
visine na čijem vrhu Svjetlo i Istina sjede na svojem prijestolju.
Uz predstavljanje izravne poduke o slobodnozidarskim vrlinama, ovaj je stu-
panj prvi od neizrecivih stupnjeva koji pruža sažetak važnih političkih poduka
koje su skrivene unutar prethodnih stupnjeva.
Ritual
Najvažnija boja ovog stupnja je grimizna, tamnocrvena pomiješana s plavom,
ona predstavlja žar i gorljivost. Druga boja, zelena, obrubljuje pregaču, a od-
vojenom zelenom vrpcom medaljon stupnja privezan je na lentu. Zelena boja
predstavlja obnavljanje po uzoru na proljetno pupanje lišća na stablima, zapravo
– obnavljanje morala, kao što nas boja akacije podsjeća na tu biljku koja je simbol
besmrtnosti. Na istoku visi devetokraka zvijezda. Taj simbol posebice predstavlja
božansku istinu. Na istoku, desno od starješine, pet svijeća oblikuju četverokut s
jednom višom svijećom u središtu. Te svijeće podsjećaju nas na radnike koji su
- 48 -
preuzeli dužnosti majstora Hirama, a viša svijeća predstavlja Adonirama. Svijeća

u središtu može se promatrati i kao simbol rada, a četiri svijeće oko zvijezde znače
trezvenost, umjerenost, točnost i marljivost – što su odlike koje rad čine časnim.
Ložu osvjetljava dvadeset sedam svijeća poredanih u tri skupine po devet od
kojih svaka oblikuje trostruki trokut. Broj 27 bio je osobito važan za drevne pita-
gorejske numerologe, a to su bili i svi višekratnici broja devet. Višekratnici broja
devet su jedinstveni jer su njihovi umnošci brojevi sastavljeni od znamenaka čiji
je zbroj devet; primjerice, 9 × 2 = 18, a 1 + 8 = 9; 9 × 3 = 27, a 2 × 7 = 9; taj se
postupak može nastaviti do 9 × 9 = 81 i 8 + 1 = 9. U tom se nizu broj 27 sma-
trao osobito važnim jer je on 3 na kub – što je pitagorejski broj za Boga. Treba
zapaziti da je 27 potreban broj članova lože savršenstva za dodjelu ovih stup-
njeva. Taj je simbolički broj toliko važan da ćemo se s njim ponovno susresti
i na kasnijim stupnjevima.
Legenda ovoga stupnja opisuje događaje nakon Hiramove smrti. Kako je raz-
doblje žalosti isteklo, kralj Salomon želi nastaviti rad na hramu. Radnja se usre-
dotočuje na rješenje problema do kojega je došlo zbog prerane smrti Hirama.
Tijekom recepcije starješina predstavlja kralja Salomona. Kralj Salomon traži
savjet od Hirama iz Tira za rješenje problema kako dovršiti hram, ali Ahišar po-
nudi rješenje. Majstor Hiram uživao je prenositi umijeća i znanje koje je naučio
u Egiptu i na Istoku skupini mladih ljudi koji su željeli učiti. Vjerovao je da će ti
mladi ljudi biti sposobni zauzeti njegovo mjesto. Majstorov užitak u prenošenju
vlastita znanja podučava nas o važnosti obrazovanja – kako bi se održala kultur-
na stalnost. Ahišar predlaže da Hiramovi učenici podijele odgovornost dovršenja
hrama. Taj je prijedlog prihvaćen, a dužnosti odabranih mladića dio su alegorij-
skoga učenja koje se predstavlja u ovoj priči. Odabrani su bili:
1. Gareb Hebrej, šef radnika u zlatu i srebru čija je dužnost pružiti dobar pri-
mjer braći time što će iskazivati one vrline koje krase lik slobodnog zidara;
2. Selek iz Gebala, šef klesara čija je dužnost da usađuje one vrline koje daju
snagu i čvrstinu liku slobodnog zidara;
3. Satolkin, šef tesara čija je dužnost usađivati i iskazivati trijeznost, umjere-
nost, točnost i marljivost koje čine rad časnim. Kažu da se Satolkin uzdignuo do
najviših počasti;
4. Jehu-aber, Feničanin, šef zanatlija u bronci čija je dužnost slijediti ugledne
ljude u njihovim djelima dobročinstava, koristi i privrženosti slobodnom zidar-
stvu. Kandidat preuzima taj lik tijekom recepcije.
- 49 -
loŽA SAVRŠENSTVA
5. Adoniram, nadzornik radova čija je dužnost ohrabriti stidljive, obuzdati na-

gle i nagraditi vrijedne.
Kandidatu se, između ostaloga, kaže da, ako želi postati nadzornikom gradnje,
mora biti ne samo milosrdan i blagonaklon već bi trebao i suosjećati s radnicima,
zaboraviti svoje potrebe i promatrati sâmoga sebe kao djelitelja Božjih darova te
priznavati sve ljude kao svoju braću. Budući da više ne radimo u tom operativ-
nom zanatu, nadzornik gradnje mora raditi u ljudskim kamenolomima, promi-
čući djela milosrđa i blagonaklonosti.
Djelatnost slobodnog zidarstva treba se sastojati od podučavanja cijele istine:
moralne, političke, filozofske i religijske. Političke poduke stupnjeva su otkrivene.
Sustav vladavine kojoj čovjek treba težiti zahtijeva:
4., 5., 6. stupanj: prosvijećeno građanstvo,

7. stupanj: neovisno sudstvo,
8. stupanj: ekonomski poredak utemeljen na kapitalu i radu.
I, naposljetku, kroz kratku povijest Škotskoga obreda slobodnog zidarstva uči-

mo kako su političke istine koje se tu podučavaju utjecale na povijest svijeta i
kako su korisne za održavanje vitalnosti republika, poput Sjedinjenih Američkih
Država.
Poduka
Ova poduka donosi mnoge važne pouke od kojih se neke mogu naći u ritualu
ovoga stupnja, a neke ne. U struji primarnih dužnosti teku manji potoci, tokovi
svijesti koji prosvjećuju i podučavaju. Jedna od profinjenijih pouka je o važno-
sti prijenosa znanja. Ono što čovjek zna s njim umire. Civilizacija se temelji na
ljudskom napretku koji i sam ovisi o znanju stečenom u jednom naraštaju koje se
prenosi na sljedeće naraštaje. Kako je majstor Hiram to dobro znao podučavajući
svojim vještinama one koji su bili najsposobniji primiti ih!
Kao što i ovdje čini, Pike se često služi podukama u knjizi Morals and Dogma
da bi objasnio slobodno zidarstvo, njegovu povijest, nauk i učenja, samo dotiču-
ći filozofske zamisli i tvrdnje, potičući svakoga slobodnog zidara na promišljanje
i razvijanje pozitivnoga pristupa životu. To je proces u kojemu slobodni zidar
mora sudjelovati kako bi od njega imao koristi. Pike to dobro objašnjava:
- 50 -
Mi ne proširujemo i ne razrađujemo te zamisli. Samo ih ukratko iznosimo

pred vas, kao nagovještaje o kojima možete razmišljati u dokolici. Potom, ako
nastavite napredovati, one će se otkrivati, objašnjavati i razvijati (str. 138).
U ovoj poduci Pike proširuje shvaćanje milosrđa (ljubavi) i blagonaklonosti

(dobre volje) do njihovih najširih tumačenja. Odabrani citati ne moraju odmah
prizvati u svijest milosrđe ili blagonaklonost; ali ćemo, promišljajući, otkriti te
važne slobodnozidarske dužnosti.
Blagonaklonost i milosrđe:
… na ovom [stupnju] uče te milosrđu i blagonaklonosti; da svojoj braći budeš pri-
mjer vrline; da ispravljaš vlastite nedostatke; i da nastojiš ispraviti nedostatke svoje
braće (str. 136 – 137).
U svijetu će uvijek postojati krivica koju treba oprostiti, patnja koju treba ublažiti,
tuga koja traži sućut, potreba i oskudica koju treba ukloniti – što je primjerena pri-
goda za iskazivanje vlastita milosrđa i blagonaklonosti (str. 147).
Blagonaklonost:
Salva ovoga stupnja i pet putovanja koje ste učinili oko lože aludiraju na pet točaka
majstorstva i trebaju vas slikovito podsjetiti na njih. Priskočiti upomoć bratu, čak i
bos i po tvrdoj stijeni; preporučiti ga Bogu u vlastitim molitvama; prigrliti ga i zašti-
titi od zlobe i ogovaranja, pridržati ga kad se spotakne i zadržati da ne padne; dati
mu razborit, čestit i prijateljski savjet – to su dužnosti jasno ispisane na stranicama
velikoga Božjeg zakonika i prve među odredbama slobodnog zidarstva (str. 137).
Sami smo kovači svoje sreće, a kada Bog pusti na nas tiranina, ili bolest, ili prezir, ili
nesreću, ako se bojimo smrti, ili ne znamo kako biti strpljiv, ili smo oholi i pohlepni,
stiže nas velika nevolja. Ali ako znamo kako se ponašati plemenito… moći ćemo
očuvati prisebnost i smiješiti se preokretu sudbine i zloćudnoj Kobi (str. 144 – 145).
Ne uspoređuj svoj položaj s nekolicinom iznad tebe, već svoje zadovoljstvo nađi gle-
dajući one tisuće s kojima ne bi, iz bilo kakva interesa, zamijenio svoju sudbinu i
svoj položaj (str. 145).
- 51 -
loŽA SAVRŠENSTVA
… uživaj blagoslove ovoga dana, ako ih Bog šalje, a zla podnosi strpljivo i mirno;
jer samo je ovaj dan naš: mrtvi smo za ono jučer, a još nismo rođeni za ono sutra
(str. 146).
Najvažnije obilježje političkoga stanja nisu vlade, ni ustavi, ni zakoni, ni uredbe,

ni sudska moć, ni policija; već univerzalna volja ljudi da njima vlada opći boljitak.
Bez tog obuzdavanja nijedna vlada na svijetu ne bi se mogla održati ni jedan sat
(str. 141).
Milosrđe:
Jedva se izgovori ijedan slobodnozidarski govor koji ne pokazuje nužnost i prednosti
[prosvijećene vjere] i ne priziva dva sastavna načela religije koja čine svu religiju –
ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu (str. 138).
Zakon našega bića je ljubav prema životu, njegovim zanimljivostima i ljepotama;

ljubav prema svijetu s kojim dijelimo našu sudbinu, zaokupljenost njegovim inte-
resima i osjećajima… Ne niska svjetovnost, već ljubav prema svijetu kao vrtu koji
je Stvoritelj obdario takvim čudima ljepote, kao obitavalištu čovječanstva, areni
njegovih sukoba, pozornici njegova neograničena napretka, prebivalištu mudrih,
dobrih, aktivnih, voljenih i dragih; mjestu koje grijehom i patnjom i žalošću nudi
priliku za razvoj najplemenitijih strasti, najuzvišenijih vrlina i najnježnijih suosje-
ćanja (str. 139 – 140).
Jedno od mnogih učenja slobodnog zidarstva, jedno od najvrednijih među njima je

da ne smijemo omalovažavati ovaj život; kada razmišljamo o sudbini koja očekuje
čovjeka na zemlji, ne smijemo natopiti njegovu kolijevku svojim suzama; već, po-
put Hebreja, pozdraviti rođenje djeteta s radošću i smatrati da je njegov rođendan
svečanost (str. 141 – 142).
O slobodnom zidarstvu:
Slobodnozidarska loža treba sličiti košnici u kojoj svi članovi marljivo rade za opće
dobro. Slobodno zidarstvo nije stvoreno za hladne duše i ograničene umove koji ne
shvaćaju njegovo veličanstveno poslanje i uzvišeno apostolstvo (str. 138).
[Slobodno zidarstvo] podučava da čovjek mora obavljati uzvišene dužnosti i ispu-

niti uzvišenu sudbinu na zemlji; da ovaj svijet nije samo ulaz u drugi svijet; i da je
- 52 -
ovaj život, iako nam nije jedini, potpun i baš onaj kojim trebamo biti zaokupljeni;
da je sadašnjost naša pozornica radnje, a budućnost je za promišljanje i vjeru; da je
čovjek poslan na zemlju da živi na njoj, da uživa u njoj, da je proučava, voli, uljep-
šava, i da je koristi na najbolji mogući način… (str. 139).
- 53 -
Jedan od devet odabranih
————————
Deveti stupanj
- 54 -
DEVETI I DESETI STUPANJ – JEDAN OD DEVET ODABRANIH I
JEDAN OD PETNAEST ODABRANIH
Pregača, znak slobodnog zidarstva i istine, od bijele je janjeće kože sa crnom

podstavom i obrubom. Svijeća, okružena tamom, predstavlja slabašno svjetlo ne-
znanja, zabluda i netolerancije koje obavija svijet i kroz koje se slobodno zidar-
stvo kreće poput zvijezde, donoseći svjetlo i znanje i toleranciju, simbolizirano
zvijezdom na preklopu.
Medaljon stupnja je bodež s drškom od zlata i oštricom od srebra. Ta dva me-
tala zajedno simboliziraju sjaj svjetla Sunca i Mjeseca. To značenje nalazimo i u
drevnim ideogramima Han u Kini gdje se ideogram za „Sunce” miješa s ideo-
gramom za „Mjesec” kako bi stvorili ideogram za „sjajan”. Taj bodež nije sim-
bol lažnoga junaštva već oružja pravednoga rata koje jedan od devet odabranih
može zakonito koristiti, a osobito označava dvosjekli mač istine kojim treba biti
naoružan svaki slobodni zidar. Spominjanje tog bodeža nalazimo i u poduci za
stupanj viteza mjedene zmije, „bodež jednoga od devet odabranih koristio se i u
Mitrinim misterijima [perzijsko božanstvo]; sa svojom crnom oštricom i bijelim
drškom bio je simbol načela Svjetla i Tame” (str. 506). Vidjet ćemo kako se taj
simbol ponavlja u kratkom bodežu tridesetog stupnja.
Lenta je široka traka od crnoga ripsa, a nosi se s desnoga ramena na lijevi
bok; medaljon stupnja visi na kraju lente. Na donjem kraju lente nalazi se devet
crvenih rozeta, po četiri na svakoj strani i jedna na dnu. Rozete simboliziraju
prvotnih devet „odabranih” koje je odabrao kralj Salomon da pronađu ubojice
Hirama. One predstavljaju i devet vrlina koje se uče na ovome stupnju: nepri-
stranost, ljubaznost, predanost, nepokolebljivost, iskrenost, velikodušnost, sa-
moodricanje, junaštvo i odanost. Boja lente podsjeća nas da uvijek oplakujemo
prevlast neznanja, tlačenja i zablude. Trebamo nastojati nadići ih uz pomoć spo-
menutih odlika devetorice odabranih.
- 55 -
Jedan od petnaest odabranih
————————
Deseti stupanj
- 56 -
Pregača je bijela s crnom podstavom, obrubom i resama. Preklop je također

crn. U sredini pregače nacrtana su ili izvezena tri portala, nadsvođena rozetama
koje predstavljaju trojicu Hiramovih ubojica i poroke kojima se slobodno zidar-
stvo osobito suprotstavlja.
Lenta je široka traka od crnog ripsa koja se nosi zdesna na lijevo, a na pred-
njem dijelu su izvezene tri rozete čiji je simbolizam jednak simbolizmu znakova
koji se nalaze na pregači.
Medaljon stupnja je bodež sa zlatnim drškom i srebrnom oštricom; on visi na
kraju lente.
- 57 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Deveti stupanj – jedan od devet odabranih

Deseti stupanj – jedan od petnaest odabranih
DUŽNOSTI
Prosvjetljivati naše duše i umove. Podučavati i prosvjetljivati ljude. Budno paziti na
interese i čast naše zemlje. Biti snošljiv i liberalan. Boriti se protiv fanatizma i pro-
ganjanja obrazovanjem i prosvjetljivanjem.
POUKE
Neznanje je glavni neprijatelj ljudske slobode. Slobodan tisak nužan je za istinsku slo-
bodu. Grižnja savjesti i osjećaj krivnje kazna su Božja, i to teža nego kazna čovjeka.
Častohleplje stvara tiraniju i despotizam. Fanatizam stvara netoleranciju i proganjanje.
ZA RAZMIŠLJANJE
Određuju li tvoje ponašanje i vode li ga načela ili tobom upravljaju osjećaji? Jesi li
snošljiv čak i prema netoleranciji?
VAŽNI SIMBOLI
Ubojica Abairam, špilja s blijedim svjetlom i česma, stranac Faros, majstor Hiram
kao ljudska sloboda.
Za one koji su svoju početnu slobodnozidarsku poduku primili u simboličkoj

loži gdje su ubojice kažnjene smrću na trećem stupnju, radnja jednoga od de-
vet odabranih i jednoga od petnaest odabranih može biti zbunjujuća. Stupnjevi
Škotskoga obreda znatno se razlikuju od onih simboličke lože Jorškog obreda u
odnosu na taj dio alegorije. Ubojice nisu uhićene na majstorskom stupnju već na
devetom i desetom stupnju.
Riječ „odabrani” koja se pojavljuje na ovome i na sljedećim stupnjevima od-
nosi se na one koji su odabrani ili izabrani da pronađu ubojice i izvrše kaznu nad
njima. Gnostici su također upotrebljavali izraz „izabrani”. On je određivao ne-
koga koji je posjedovao „gnosis” ili božansko znanje koje je dobio otkrivenjem.
Ritual
U kapitulu jednog od devet odabranih tradicionalne draperije su crne sa sre-
brnim suzama da nas podsjete na Hiramovu smrt. Osim toga, na draperijama se
naizmjenično pojavljuju crveni i bijeli stupovi. To je jedan od prvih simbola koji
- 58 -
jasno potječe iz kabale, židovske mističke filozofije. Crveni stupovi predstavljaju

strogost ili sudske procese Hebrejima, a bijeli stupovi predstavljaju milosrđe ili
povratak Židova među pastvu u Božjoj milosti. Oni se izmjenjuju da bi se prika-
zala ciklička priroda tih razdoblja u hebrejskoj povijesti. Loža lednog od petnaest
odabranih tradicionalno predstavlja prijemnu odaju kralja Salomona. Draperije
su crne, s crvenim i srebrnim suzama. Tri su niza po pet svijeća od kojih četiri
svijeće čine kvadrat, a jedna je u sredini. Vosak je žute boje i označava znanje, a
to je i boja Sunca i predstavlja Boga. Ta se dva stupnja dodjeljuju zajedno jer se
odnose na istu priču: sudbinu ubojica našega velikog majstora Hirama Abifa.
U prvome dijelu glavni su likovi u priči stranac iz Jope po imenu Faros te Jube-
lum (kojega nazivaju i Abairam), jedan od ubojica.
Na početku drame Faros siromašni pastir iz Jope traži zalutale životinje po
brdima i vidi kako tri čovjeka ulaze u špilju. Skrije se. Treći ubojica, poznat kao
Jubelum, pojavljuje se i izgovara mračni monolog o grižnji savjesti i kajanju koje
osjeća zato što je ubio Hirama:
Ja sam taj koji je oborio majstora, ja sam taj koji je skovao zavjeru i pla-
nirao njegovu smrt i pokop. Ja sam taj koji sam vražjim lukavstvom doista
posadio akaciju da sakrijem njegov grob.
Avaj, moje me lukavstvo nije spasilo! I sada sam u tuzi prevelikoj za ljudsku
snagu da je podnese, u nevolji, nemilosti, sramu i očaju. Morao sam jesti
hranu za životinje ili skapavati i na takvim sam odvratnim stvarima živio
mjesecima. No, ako brojite vrijeme patnje, vječnost nije dovoljna da izmjeri
sav moj jad.
Ali, ne, to je Božji način kažnjavanja; ostaviti netaknute umove ljudi koji
nose krivicu, veća je bol od tisuću smrti pustiti savjest da radi i mori um.
Satolkin i Jehu-aber, kojega predstavlja kandidat, ulaze. U međuvremenu je

kralj Salomon trebao odabrati devetoricu braće koja će tražiti ubojice našega veli-
kog majstora Hirama Abifa. U ovoj sceni Satolkin i Jehu-aber, nakon što su izgu-
bili drugove u tami, pronalaze špilju u planinama. U špilji vide svjetiljku na podu,
vodu koja kao da teče iz nekoga vrela i čovjeka koji spava. Kandidatu kažu da se
naoruža i, ako se čovjek probudi, da ga nožem udari u glavu i srce. Stranac se
spotiče i pada, probudi zaspaloga čovjeka koji bodežom napada kandidata. Stra-
- 59 -
loŽA SAVRŠENSTVA
nac ulazi u bitku i uzvikuje „Nakum” (osveta). Ubojica stavlja svoju lijevu ruku
na glavu, a onda na srce i pada mrtav od Jehu-aberove ruke. Stranac tada odsijeca
ubojičinu glavu. Nalaze izgubljenu braću i zajedno se vraćaju u Jeruzalem.
S obzirom na to da stranac uzvikuje hebrejsku riječ za osvetu, taj se stupanj kri-
vo shvatio kao stupanj alegorične osvete koja traži odmazdu za pali Red templa-
ra. Riječi svijetlog brata Mackeyja trebale bi zadovoljiti sve zainteresirane:
Riječ Nakum koristi se u slobodnom zidarstvu točno u istom smislu u kojemu je

upotrebljava prorok Jeremija (50:15) kada govori o nikemat Jahvi, Jahvinoj osve-
ti – kazni kojom će Bog kazniti one koji čine zlo. Riječ se koristi simbolički kako
bi se izrazio opće prihvaćen nauk da zločin podliježe kaznenim posljedicama. To
je dogma svih istinskih religija; jer kada bi vrlina i porok imali isti ishod, ne bi
bilo poticaja prvom ni obuzdavanja drugog (Sv. 2, str. 1079).
Benaja uvodi Farosa i odabrane u prijemnu odaju kralja Salomona i ponovno

se govori o smrti ubojice. Jehu-aber i njegovi drugovi nagrađeni su tako što su
unaprijeđeni u drevnim misterijima u red Nuga-aur (hebrejska riječ koja znači
„donijeti Svjetlo”).
Salomon, Hiram iz Tira i Benaja nastavljaju lamentirati zbog smrti majstora
Hirama i neudovoljenog zahtjeva za pravdom. Sin Dekerov, jedan od devet oda-
branih, izvješćuje kralja Salomona da je on naišao na dvojicu ubojica u zemlji
Gat. Kralj priprema pisanu poruku Maoku, vladaru Gata. Odabire dodatnih šest
ljudi koji će pratiti devet odabranih koji su pronašli prvoga ubojicu pokraj špilje.
Kandidat i nekolicina braće idu u kamenolom blizu Gata. Vide skupinu radni-
ka kako završavaju svoj dnevni rad i odlaze. Dva radnika ostanu i sjednu na dva
kamena. Oni su ubojice. Jedan izražava svoju grižnju savjesti zbog ubojstva Hira-
ma i kaže da moli za jedan jedini sat sna. Drugi ne moli za san, već ga se boji zbog
strašnih snova. U svojem je snu on nevini dječak koji šeće s majkom držeći je za
ruku. Njegova majka zatim postane čudovišni oblik duha koji sikće: „Nezahvalni
sine, stidi se pred svojom majkom, bezbožni krivče!”.
Dvojica ubojica uhvaćena su živa i vraćaju ih kralju Salomonu koji ih do počet-
ka procesa stavlja u tvrđavu zvanu „Akiza” – što vjerojatno potječe od hebrejske
riječi Akzar koja znači „nesmiljen” ili „nemilosrdan” (vidi, primjerice, Izaija 13:9
i Jeremija 50:42). Proglašeni su krivima, obješeni, odrubljene su im glave i zatim,
zajedno s Abairamovom, postavljene na istočna, zapadna i južna vrata grada.
- 60 -
Petnaestorica koja su sudjelovala u uhićenju ubojica nagrađeni su uvođenjem

na viši stupanj misterija i novi red nazvan Jedan od petnaest odabranih. Kandidat
se, time što mu je dodijeljen taj položaj, posvećuje toleranciji i liberalnosti palje-
njem devet svijeća od žutoga voska. Žuta boja predstavlja Sunce, a time i svjetlo i
znanje. Prilikom paljenja svake svijeće izgovara se naziv po jedne od devet viteš-
kih vrlina: nepristranost, ljubaznost, predanost, nepokolebljivost, iskrenost, veli-
kodušnost, samoodricanje, junaštvo i odanost.
Međutim, to nisu glavne dužnosti jednoga od devet odabranih. On se posveću-
je podučavanju i prosvjećivanju ljudi, njihovu oslobađanju od predrasuda, straha
i servilnosti. Neznanje, koje simbolizira treći ubojica, glavni je neprijatelj ljudske
slobode koju utjelovljuje majstor Hiram. Stranac, Faros, predstavlja slobodu tiska
koja, zajedno sa slobodom i znanjem, pomaže uništiti neznanje. Špilja je simbol
zatočenja ljudske duše i uma u neznanju, predrasudi, obmani i prijevari. Svje-
tiljka koja slabo osvjetljava špilju podsjeća nas na blijedo svjetlo kojim duhovna
tiranija zamjenjuje blistavo svjetlo istine. Špilja simbolizira neznanje i prijevaru
kojima se svećenstvo služilo u prošlosti, a nastavlja i u sadašnjosti.
Kada odsijecanje glave ubojici u špilji ne bi bilo simbolično, taj događaj ne bi
našao svoje mjesto u slobodnom zidarstvu, kao ni bodež ni mrska riječ „osveta.”
Dvojica ubojica simbol su posebnih neprijatelja slobode: častohleplja i fanatizma.
Tiranija i nasilništvo rađaju se iz častohleplja, a netolerancija i progon proizlaze
iz fanatizma. Zajedno sa simboličnim značenjem Abairama iz devetoga stupnja,
tri glave iznad vrata simboli su neznanja, častohleplja i fanatizma, koji su osobiti
neprijatelji slobode.
Kao što je često slučaj s alegorijama, priča o Hiramu i podmuklim pomoćnici-
ma postavlja pitanja na koja sama ne odgovara. S obzirom na to da deseti stupanj
službeno završava Hiramovu alegoriju, primjereno je postaviti nekoliko pitanja i
odgovoriti na njih.
1. Tko su bili pomoćnici?

Znamo da su pomoćnici bili „kopači u planinama i u kamenolomima”, a to
znači da su samo majstori slobodni zidari doista radili na hramu. Nije li čudno
što se tih petnaest kopača toliko dugo moglo zadržavati oko hrama i saznati kako
je „svakidašnja navika velikoga majstora Hirama” da ide u hram i nadgleda rad?
Jesu li oni imali neki poseban zadatak? Jesu li bili ozlijeđeni? Alegorija, naravno,
ne treba takve detalje da bi predstavila svoje pouke, ali takva pitanja mogla bi
pružiti temelj za zanimljivu slobodnozidarsku kratku priču.
- 61 -
loŽA SAVRŠENSTVA
2. Koja su simbolička značenja napada na Hirama?

Izvođenja simboličkih stupnjeva ne objašnjavaju simboliku korištenih alata
niti razlog za izbor mjesta napada. Ti su simboli važni na sljedećim stupnjevima
Škotskoga obreda, pa ih stoga treba objasniti.
Hiramu su najprije pristupili na južnim vratima hrama gdje je sredstvo napa-
da ravnalo (eng. rule, također znači pravilo). U grčkom je riječ za „ravnalo”, bilo
kao mjerni instrument, bilo kao kodeks ponašanja, kanon. Tako vidimo kako bi-
rokracija rane Crkve uspostavlja kanonsko pravo da bi uredila ponašanje. To se
pravo trebalo poštovati neupitnom odanošću, pa je stoga ono prikladan simbol
za potiskivanje slobode govora koja bi mogla dovesti u pitanje Boga i pravdu tih
zakona; zato je Hiram pogođen ravnalom tamo gdje se nalaze organi govora.
Sredstvo napada na zapadnim vratima hrama bio je kutnik, alat oblikovan od
dva čvrsta komada metala pod pravim kutom; on predstavlja spajanje svjetovne
i vjerske moći koja želi nadzirati čovjekove osjećaje, naređujući mu ne samo ono
što mora raditi već i ono u što mora vjerovati. Tiranija koja, kao što nas povijest
uči, proizlazi iz toga bezbožnog spajanja zemaljskih zala, nastoji vladati tako da
podijeli prijatelje i rodbinu kako se ne bi ujedinili protiv tiranije. Stoga Hirama
udaraju blizu srca, tradicionalnoga sjedišta osjećaja.
Teški bat, sredstvo grube sile, prikladan je simbol slijepe, nerazumne gomile.
Ona se boji snage uma i nastoji uništiti njegove proizvode zabranom predstava,
paljenjem knjiga i ubijanjem najboljih ljudi bez razloga. Hiram je ubijen na istoč-
nim vratima udarcem u glavu, sjedište uma.
Poduka
Dužnosti ovoga stupnja među najvažnijima su u bratstvu: obrazovanje, pro-
svjećivanje i rodoljublje. Obrazovanje i prosvjećivanje nisu jednostavno školo-
vanje i sve što pod tim podrazumijevamo u svjetovnom smislu; te nas dužnosti
vode prema mnogo višim i plemenitijim težnjama. Moramo naučiti čuvati se od
svih oblika tiranije, bez obzira na to potječu li oni s propovjedaonice ili govorni-
ce. Moramo prosvijetliti naše duše i naše umove kako bismo, pomažući vlastitom
usavršavanju i dobrobiti naše zemlje, obavili posao koji nam je povjerio On koji
nas vodi.
Pike započinje svoju poduku navođenjem onih odlika koje pomažu i podupiru
rodoljublje. On sažimlje dužnosti toga stupnja „u jednostavno poslanstvo: ‘Zašti-
ti potlačene od tlačitelja i posveti se časti i interesima svoje zemlje!’” (str. 149). On
također upućuje na suprotnost svjetovnih osjećaja i svjetovnih djela i upozorava
- 62 -
učenika slobodnog zidarstva da je tu prostor za primjenu aktivne vrline koja ra-

zlikuje časne ljude.
Slobodno zidarstvo osigurava načela koja nedostaju osjećajima, pa stoga pruža
stalan dojam dobrote koja služi za oplemenjivanje narodnih masa.
Poslanstvo slobodnog zidarstva nije da izaziva nemir u građanskoj vlasti, već
prije da podupre propise i predstavnike zakonite vlasti protiv galame povodljive
i razularene pobune. Politička je moć ugovor s onima nad kojima se vlada. Zlo-
poraba te moći raskida ugovor i stranke potpisnice više nisu njime vezane. Stoga
slobodnozidarsko učenje predstavlja krhku ravnotežu između pravedne, katkada
i stroge, vlasti i potrebe da se podigne glas protiv njezine zloporabe.
Obrazovanje:
Pametan narod, upućen u svoja prava, brzo će spoznati svoju moć i ne može biti
dugo potlačen; ali ako nema valjana i kreposna puka, pomno izrađeni ukrasi na
vrhu društvene piramide bit će jadna nadoknada za nedostatak solidnih temelja
(str. 153).
Prosvjećivanje:
Većina ljudi ima osjećaje, ali ne i načela. Ovi prvi su privremeni osjeti, ovi drugi
stalni i upravljajući dojmovi dobrote i vrline. Prvi su općeniti i nevoljni i ne uzdi-
žu se do obilježja vrline. Svatko ih osjeća. Oni spontano bljeskaju u svakom srcu.
Ovi drugi su pravila akcije te oblikuju i vode naše ponašanje, te na njima slobod-
no zidarstvo ustrajava (str. 150).
Slobodno zidarstvo je akcija, a ne nepokretnost. Ono od svojih iniciranih zahtijeva

da RADE, aktivno i gorljivo na dobrobit svoje braće, svoje domovine i čovječanstva.
Ono je zaštitnik potlačih i tješitelj nesretnih i bijednih… Ono je zagovornik obična
čovjeka u onim pitanjima koja se tiču najboljega interesa čovječanstva. Ono mrzi
drsku moć i besramno prisvajanje. Ono žali siromašnoga, ožalošćenoga i neutješno-
ga; ono nastoji uzdići i pomoći neuke, pale i ponižene (str. 152).
Stoga ne zaboravite na što ste se obvezali na ovome stupnju: braniti slabe od

jakih, bespomoćne od velikih, potlačene od tlačitelja! Uvijek budno pazite na
interese i čast svoje zemlje i neka vam Veliki Graditelj Svih Svjetova dade snage
i mudrosti koje će vam omogućiti da dobro i vjerno obavljate te visoke dužno-
sti! (str. 159).
- 63 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Rodoljublje:
Slobodno zidarstvo uči da se sva moć prenosi na vlast radi dobrobiti, a ne štete na-
roda; a kada se ona izopači od svoje prvotne svrhe, ugovor je raskinut i pravo tre-
ba ponovno zadobiti; otpor prisvojenoj moći nije samo dužnost koju čovjek duguje
sam sebi i svojim bližnjima, već dužnost koju duguje Bogu kako bi potvrdio i zadr-
žao položaj koji mu je On dao kod stvaranja (str. 155).
Mudar i dobro upućen slobodni zidar neće propustiti priliku biti zagovornik slobo-
de i pravde. Bit će spreman napregnuti svu svoju snagu u njihovu obranu. On ne
može biti ravnodušan kada sloboda, njegova i drugih ljudi, u čije je zasluge i spo-
sobnosti upućen, postane cilj za koji se treba boriti; ali svoju privrženost iskazivat
će samoj stvari, stvari čovjeka, a ne samo domovini (str. 156).
Istinski slobodni zidar poistovjećuje čast prema svojoj zemlji s vlastitom časti.
Ništa ne vodi prema ljepoti i slavi vlastite zemlje bolje od ustrajne borbe protiv
svih neprijatelja njezine građanske i religijske slobode. Svijet neće nikada dopu-
stiti da se zaborave imena onih rodoljuba koji su u različitim vremenima primili
na svoja prsa udarce opakih neprijatelja, usmjerenih u grudi njihove domovine
(str. 156).
Zemlja nije često u ratu; niti svakome može pripasti čast da svoje srce ponudi nepri-
jateljskim mecima. Ali u tim rodoljubnim pothvatima za mir, sprečavanje, isprav-
ljanje i uklanjanje zala, tlačenja, nepravdi, okrutnosti i nasilja, svi se slobodni
zidari mogu ujediniti i svatko može nešto pridonijeti i podijeliti čast i slavu ishoda
(str. 158).
U poduci ovoga stupnja Pike šire raspravlja o onim obilježjima obrazovanja

i prosvjećivanja koja su samo spomenuta u poduci prethodnoga stupnja. Njima
pridodaje veliku dužnost tolerancije i nalaže nam da ne namećemo svoja iskrena
vjerovanja drugima koji su jednako tako iskreni u svojim različitim mišljenjima.
S obzirom da slobodno zidarstvo rado prihvaća sve ljude bilo koje vjere i tako
potiče toleranciju, treba uočiti razliku između slobodnog zidarstva i religije. Re-
ligija zahtijeva autoritet, a slobodno zidarstvo savjetuje promišljanje i preispiti-
vanje velikih tajni ljudskoga položaja. Slobodno zidarstvo ne nameće autoritet
u pogledu vjerovanja, ne dovodi nikakve proroke za prosudbu, ne nudi nikakva
Božja pisma i ne otkriva nikakve božanske istine osim jednostavnoga morala.
- 64 -
Ono nema svećenstva, ne zahtijeva stalne desetine, ne zapovijeda nikakve sakra-

mente i nikome ne prijeti vječnom kaznom osim vlastite savjesti. Ne nudi nika-
kvog iskupitelja, ne podučava nikakvu dogmu, ne zahtijeva nikakvu poslušnost,
osim jednostavnoga morala i uljudnosti, i ne bori se protiv nijedne pravedne vla-
sti. Slobodno zidarstvo je snošljivo prema najrazličitijim religijskim vjerovanjima
i čak ih i podržava. Religija često razdvaja ljude, a slobodno zidarstvo ponovno
potvrđuje ljudsko bratstvo. Ako je ono religija, onda je to religija samo najizvor-
nije vrste i ne pruža razloga za uvredu osim snagom vlastitih vrlina.
Obrazovanje i prosvjećivanje:
Slobodno zidarstvo nije religija. Onaj tko ga proglašava religijskim vjerovanjem
krivotvori ga i iskrivljava. Brahmanac, židov, muhamedanac, katolik, protestant,
propovijedajući svaki svoju posebnu vjeru, propisanu zakonima, vremenom i pod-
nebljem, treba je i zadržati i ne može imati dvije religije; jer društveni i sveti zako-
ni prilagođeni postupcima, običajima i predrasudama pojedinih zemalja, djelo su
ljudi (str. 161).
Ali slobodno zidarstvo podučava, i sačuvalo ih je u njihovoj čistoći, glavna nače-

la stare primitivne vjere na kojima se temelje sve religije… Slobodno zidarstvo je
univerzalna moralnost koja odgovara stanovnicima svih podneblja, čovjeku svake
vjere. Ono ne podučava nikakav nauk, osim onih istina koje izravno utječu na do-
brobit čovjeka… (str. 161).
Prirodni posao slobodnog zidarstva je praktičan život, uporaba svih sposobnosti u

njihovim odgovarajućim područjima i za njihovu prirodnu namjenu. Ljubav pre-
ma istini, pravda i velikodušnost kao atributi Boga moraju se pojaviti u životu
označenom tim odlikama; to je jedini stvarni nalog slobodnog zidarstva… Prirodna
forma slobodnog zidarstva je dobrota, moral, življenje istinskim, pravednim, osje-
ćajnim, samopouzdanjem ispunjenim životom, s pobudama dobra čovjeka. To je
odano pokoravanje Božjem zakonu (str. 162).
Slobodno zidarstvo ne može, u naše doba, napustiti široku stazu života. Ono mora
putovati otvorenom ulicom, pojaviti se na pretrpanom trgu i podučavati ljude svo-
jim djelima i svojim načinom života, rječitije od bilo kojih usana (str. 163).
- 65 -
loŽA SAVRŠENSTVA
[Slobodno zidarstvo] zahtijeva i očekuje da svatko od nas učini nešto unutar svo-
jih mogućnosti; i ne postoji slobodni zidar koji ne može nešto učiniti, ako ne sam, a
onda zajedno s drugima (str. 173).
Ako slobodno zidarstvo bude vjerno svojem poslanstvu, a slobodni zidari izvrše
svoja obećanja i obveze… Ako pomognemo da se ostvare nekadašnji veliki slobod-
nozidarski planovi za napredak čovječanstva, ne neredovito i na mahove, već redo-
vito i neprestano… onda možemo biti sigurni da će se ostvariti velika postignuća i
učiniti veliki posao, a onda će svi sasvim sigurno vidjeti da slobodno zidarstvo nije
jalovo ni onemoćalo, niti se izrodilo, niti utonulo u kobnu propast (str. 175).
Tolerancija:
Tolerancija [podrazumijeva] da svaki čovjek ima jednako pravo na svoje mišljenje
i vjerovanje kao što i mi imamo pravo na naše… (str. 160).
Nijedan pravi slobodni zidar ne ismijava poštena uvjerenja niti ičiju gorljivu pre-
danost idejama istine i pravde. Međutim, on apsolutno odriče pravo bilo kojem čo-
vjeku da preuzme ovlasti Božanstva i osuđuje vjeru i mišljenja svojega brata kao
heretičke, čime bi brat zaslužio biti kažnjen (str. 160 – 161).
Dobre ljude naći ćete u svim kršćanskim sljedbama, protestantskim i katoličkim, u

svim velikim religijama civiliziranoga svijeta, među budistima, muhamedancima i
židovima. Oni su dobri očevi, velikodušni građani, besprijekorni u svojem poslu, iz-
vrsni u svojim svakidašnjim životima. Vidite njihovo slobodno zidarstvo u njihovu
radu i u njihovoj igri (str. 162).
… tolerancija je jedna od glavnih dužnosti svakoga dobrog slobodnog zidara, sa-

stavni dio onog milosrđa bez kojeg smo samo prazne slike pravih slobodnih zidara,
samo mjed što ječi i cimbal što zveči [Prva poslanica Korinćanima 13:1] (str. 166).
Liberalnost:
… liberalnost (podrazumijeva) da u sporovima i sukobima suprotstavljenih uvje-
renja i vjerovanja niti jedno ljudsko biće ne može sa sigurnošću reći što je istina,
kao ni da je ono sa sigurnošću posjeduje, pa bi svatko trebao osjećati kako je sasvim
moguće da je posjeduje i netko drugi, jednako pošten i iskren prema samome sebi,
- 66 -
a koji ima suprotno mišljenje, kao i da što god netko čvrsto i dosljedno vjeruje za
njega je to zaista prava istina (str. 160).
Slobodni zidar ne uzdiše i ne plače i ne pravi grimase. On živi ispravno. Ako je njegov
život, a čiji nije, označen zabludama i grijesima, on izore pustu zemlju svojim kajanjem,
zasije je novim sjemenjem, pa onda stara pustinja procvjeta poput ruže (str. 163).
Ono što je za mene istina za drugoga ne mora biti. Isti dokazi koji mogu uvjeriti jedan
um na drugoga ne ostavljaju nikakav dojam. Ta je razlika usađena u ljude pri nji-
hovu rođenju. Nijedan čovjek nema nesumnjivo pravo reći kako je u pravu u onome
gdje drugi ljudi, jednako pametni i jednako dobro upućeni, imaju upravo suprotno
mišljenje (str. 165).
Nijedan čovjek nije odgovoran za ispravnost svoje vjere, već samo za njezinu
uspravnost (str. 166).
- 67 -
Jedan od dvanaest odabranih
ili knez Amet
————————
Jedanaesti stupanj
- 68 -
JEDANAESTI STUPANJ – JEDAN OD DVANAEST ODABRANIH
ILI KNEZ amet
Pregača je bijela sa crnom podstavom, obrubom i resama, a i preklop je crn. U

sredini je izvezeno plamteće srce.
Lenta je široka traka od crna ripsa, a nosi se zdesna nalijevo. Preko plamtećega
srca na lenti su naslikane ili izvezene riječi Vincere aut Mori – doslovce: „Pobije-
diti ili umrijeti”.
Plamteće srce na pregači i na lenti simboli su onoga žara i odanosti koji trebaju
prožimati sve slobodne zidare kao i svih onih plemenitih i junačkih duša koje su
u svim vremenima patile i žrtvovale se za svoje bližnje ili svoju domovinu. Slogan
je svečani zavjet da bi slobodni zidar prije umro nego izdao interes naroda ili bio
nadvladan svojom vlastitom pogreškom.
Medaljon stupnja je zlatan mač koji visi na lenti i predstavlja istinu. Svakoga od
dvanaest odabranih još se naziva i knez Amet ili knez istine jer „istina je oštrija
od svakoga dvosjekla mača” (Poslanica Hebrejima 4:12).
- 69 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Jedanaesti stupanj
Jedan od dvanaest odabranih
ili knez Amet
DUŽNOSTI
Budi iskren, odan i pouzdan. Budi zaštitnik naroda.
POUKE
Život je škola. Slobodno zidarstvo je rad.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li slobodnozidarski rad ikada završen?
VAŽNI SIMBOLI
Plamteće srce, dvanaest odabranih, mačevi u krugu koji se dodiruju oštricama.
Albert Pike na svakom stupnju mudro nagovješćuje buduće pouke i podsjeća

na prošle. Također često pripisuje posebno značenje pojedinom simbolu ili liku
spomenutom na nekom stupnju. Upućuje nas da prethodni stupnjevi odabranika
(deveti i deseti) simboliziraju nezavisno zakonodavstvo, nužno svojstvo vladavi-
ne. Devet odabranika predstavljaju gornji dom. Njegovi članovi su malobrojniji,
zreliji u rasuđivanju i odabrani na duži rok od onih u donjem domu koji simbo-
liziraju petnaest odabranih. Ovaj nas stupanj treba podsjetiti na još jednu insti-
tuciju nužnu za istinsku slobodu – sud s dvanaesteročlanom porotom u kojem je
potrebna jednoglasna presuda da bi se nekoga osudilo za zločin.
Ritual
Loža predstavlja prijemnu odaju kralja Salomona. Draperije su crne s cr-
venim i srebrnim suzama; oltar je prekriven crnom tkaninom, posutom samo
srebrnim suzama. Dvanaest svijeća osvjetljuje ložu, po tri su poredane tako da
čine trokut u svakoj četvrtini odaje – na istoku, zapadu, sjeveru i jugu. To se
može protumačiti kao simbolička prisutnost Boga posvuda, ili kao izjava da rad
slobodnog zidarstva, provođenje vrline i obavljanje dužnosti koji se zahtijevaju
od dvanaest odabranih trebaju biti vidljivi u svim područjima života slobod-
nog zidara.
- 70 -
ILI KNEZ amet
Prije recepcije braća se oku-

pljaju oko oltara, mačeva izvu-
čenih i postavljenih pod kutom
od četrdeset pet stupnjeva s
oštricama koje se dodiruju. U
tom rasporedu obnavljaju svoj
zavjet kao dvanaest odabra-
nih. Taj je čin samo jedan od
mnogih primjera ponavljanja
pouka na svim stupnjevima;
prisjetit ćete se da smo to vi-
djeli i na desetom stupnju.
Na početku radnje Zabud,
sudac u Izraelu, sprema se ot-
početi suđenje ubojicama na-
šega velikog majstora Hirama Abifa. Benaja ulazi s ubojicama i Zabud poziva
odabrane da se okupe kao svjedoci. Ubojice priznaju zločin i proklinju se ne-
običnom kaznom. Proglašeni su krivima u skladu s Mojsijevim zakonom i ka-
žnjeni na odgovarajući način.
Kralj Salomon pita jesu li zadovoljeni zahtjevi pravde. Kažu mu da su ubojice
pogubljeni. Salomon izjavljuje da je od toga dana nadalje majstor Hiram simbol
nepokolebljive vjernosti, a ubojice su simboli neznanja, častohleplja i fanatizma.
Salomonu zatim kažu da su primili mnoštvo pritužbi od naroda u njegovu kra-
ljevstvu. Oni koji su zaduženi za skupljanje poreza izvlače i skupljaju više novca od
naroda nego što ga stavljaju u državnu riznicu. Kralj Hiram iz Tira savjetuje Salo-
monu da postavi vlastite časnike da skupljaju prihode te da ih pravedno nagradi.
Kralj Salomon ždrijebom odabire dvanaest od petnaest odabranih koji će biti
namjesnici u Izraelu. Oni su zaduženi za skupljanje prihoda i dobivaju vrhov-
ni nadzor u svojoj pokrajini. Kandidat predstavlja Dekerova sina koji je među
dvanaestoricom odabranih. Dvanaestorica su unaprijeđena na položaj i čast
kneza Ameta. Amet je hebrejska riječ koja znači: istinu, vjernost, čvrstinu i
dosljednost u izvršavanju obećanja. Njegove su dužnosti da bude ozbiljan, vje-
ran i pouzdan. Knez Amet je zagovornik i zaštitnik naroda. Svaki od dvanaest
odabranih mora štititi narod od nezakonitih nameta. On mora činiti ono što je
ispravno tako da oni koji se u njega pouzdaju ne budu razočarani.
- 71 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Poduka
Poduka za ovaj stupanj usredotočuje se na dužnosti koje se predstavljaju u ri-
tualu. Ispunjavanje dužnosti kneza Ameta – biti vjeran, ozbiljan, pouzdan, iskren
i zaštitnik naroda – zahtijeva od slobodnog zidara da doživljava cijeli ljudski rod
kao veliku obitelj čiji je on član. Stoga se dužnosti kneza Ameta proširuju s njega
na njegovu obitelj, njegovu ložu, njegovu braću, njegove bližnje, njegovu zemlju i
svijet. Poduka preuzima najšire tumačenje tih dužnosti i pruža pregled dužnosti
i poduka prethodnih stupnjeva, primjerice, „smrti” iz petoga stupnja i „vjerno-
sti” iz četvrtoga. Pike naglašava da je cijeli život škola, a ova je pouka primjerena
na tom mjestu jer ozbiljnost i odanost zahtijevaju obrazovanje i prosvijećenost o
značenju života, Boga i ljudske prirode. Naposljetku, doznajemo da je posebna
dužnost slobodnog zidarstva štititi ljude – što znači rad.
Budi knez Amet:

Trebaš biti vjeran svim ljudima. Trebaš biti otvoren i iskren u svemu. Trebaš biti oz-
biljan u obavljanju svega onoga što ti je dužnost. I nijedan čovjek ne smije zažaliti
zato što se oslonio na tvoju odluku, tvoje zanimanje ili tvoju riječ (str. 176).
Istina, to slobodni zidar nauči rano, božanski je atribut i temelj svake vrline, a ne-
posrednost, pouzdanost, iskrenost, poštenje, izravnost, samo su različiti oblici u ko-
jima istina izlazi na vidjelo (str. 184).
Obrazovanje i prosvjećivanje:
Nažalost, svako doba predstavlja vlastiti, poseban problem, najteži i često nerješiv;
a onaj koji ovo doba nudi i prisiljava na razmišljanje sve misleće ljude je ovaj: kako
u mnogoljudnoj i bogatoj zemlji, usrećenoj slobodnim ustanovama i zakonitom vla-
sti, omogućiti velikim masama fizičkih radnika da imaju stalan posao uz pravednu
plaću, da ne gladuju i da se njihova djeca ne odaju porocima i razvratništvu te da
ne nauče samo čitati i pisati već da steknu znanje koje će odgovarati njihovoj inteli-
genciji kako bi obavljali dužnosti i imali povlastice slobodnih ljudi; pa čak da im se
dade i opasno opće pravo glasa? (str. 178).
Jer danas je točno, kao što je uvijek bilo i uvijek će biti da je biti slobodan isto što i
biti pobožan, mudar, umjeren i pravedan, biti skroman i suzdržan i biti velikodu-
šan i hrabar; a biti suprotno od svega toga isto je što i biti rob (str. 180).
- 72 -
ILI KNEZ amet
Život je škola. Svijet nije ni zatvor ni kaznionica, ni kuća za ladanje, ni gledalište za

igre i spektakle; već mjesto poduke i discipline. Život je dan radi moralne i duhovne
vježbe; i cijeli tijek velike škole života je obrazovanje za vrlinu, sreću i buduće posto-
janje. Razdoblja života su njegovi uvjeti, sva ljudska stanja njegovi oblici, sve ljudske
službe njegove poduke. Obitelji su prve katedre toga moralnog odgoja; razni društveni
krugovi njegove napredne faze; kraljevstva i republike njegova sveučilišta (str. 182).
I siromah pohađa školu. Neka se pobrine da uči, a ne da se žali. Neka zadrži svoj in-
tegritet, svoju otvorenost i dobrotu svoga srca. Neka se čuva zavisti i ropstva, a neka
zadrži svoje samopoštovanje. Tjelesna muka nije ništa. Neka se čuva zamora uma i
njegova propadanja. Ako može, neka poboljšava svoje stanje, ali neka više brine da
poboljša svoju dušu. Neka bude voljan, iako siromašan, pa čak ako je i uvijek siro-
mašan, naučiti velike pouke siromaštva: moralnu čvrstinu, veselost, zadovoljstvo i
unutarnju vjeru u Božju providnost (str. 182 – 183).
… škola života brižljivo je prilagođena, svim svojim rasporedima i zadaćama, čovjekovim

silama i strastima. Nema pretjerivanja u njezinim podukama, niti se išta čini radi trenut-
noga učinka. Cijeli tijek ljudskoga života je sukob s poteškoćama i, ako je pravilno izveden,
napredak nabolje. Za čovjeka nije nikada prekasno učiti (str. 184).
Zaštiti ljude:
Slobodno zidarstvo učinit će sve što je u njegovoj moći, izravno i suradnjom kako
bi uputilo, pomoglo i zaštitilo ljude; poboljšalo njihovo materijalno stanje, ublažilo
njihovu bijedu, umanjilo njihove oskudice i pomoglo u njihovim potrebama. Neka
svaki slobodni zidar za ta dobra djela učini sve što je u njegovoj moći (str. 180).
Zbog toga što nam nameće te dužnosti, slobodno se zidarstvo s pravom i značenjem
naziva radom i onaj koji zamišlja da će postati slobodni zidar tako što će uzeti samo
prva dva ili tri stupnja i da može, nakon što se lagodno popeo na tu malu uzvisinu,
otada časno nositi počasti slobodnog zidarstva, bez truda i napora, ili samoodrica-
nja i žrtvovanja, kao i da se u slobodnom zidarstvu nema što raditi – u velikoj je
zabludi (str. 185).
- 73 -
Majstor graditelj
————————
Dvanaesti stupanj
- 74 -
DVANAESTI STUPANJ – maJSTOR GRADITELJ
Pregača je bijela s plavom podstavom i obrubom te zlatnim resicama. Na pre-

klopu je izvezen kutomjer, a u sredini su pregače ravnalo, sektor i sklopljeni še-
star koji zajedno tvore trokut. Boje nas podsjećaju na stupnjeve simboličke lože,
temelj slobodnog zidarstva.
Lenta je široka, plava traka od ripsa koja se nosi s lijevoga ramena na desni
bok.
Medaljon stupnja je sedmerokutna zlatna medalja. Na jednoj strani u svakom
kutu je petokraka zvijezda, okružena polukrugom. U sredini, na licu, jednako-
straničan je trokut, čije su stranice lukovi. Na naličju je pet stupova, različitih
arhitektonskih stilova, s velikim početnim slovom stila ispisanim ispod svakog
stupa goticom, slijeva nadesno: [T] toskanski, [D]dorski, [I] jonski, [C] korint-
ski i [C] kompozitni. Iznad tih stupova je sektor (dva ravnala s nekoliko mjernih
skala spojena zglobom) i pomično mjerilo. Ispod njih tri su vrste šestara, ravna-
lo i usporedno ravnalo. Između drugog i trećeg te trećeg i četvrtog stupa nalaze
se fenička slova koja odgovaraju latiničnim slovima „R” i „B”. Ta slova imaju dva
značenja – prvo je egzoterično, a drugo ezoterično. Svi mogu znati egzoterično
značenje; to su jednostavno početna slova semitskoga naziva za stupanj, Rav Ba-
najim. Posebnu pozornost u ritualu trebate obratiti na simbolička značenja me-
daljona stupnja i znakova na njemu.
- 75 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Dvanaesti stupanj – majstor graditelj

DUŽNOST
Teži mudrosti znanjem.
POUKE
Mudrost je dar od Boga i treba joj dati prvenstvo pred bogatstvom.
Mudrost i znanje donose čast, promišljenost i razumijevanje.
Mudrost podučava Božje znanje. Mudrost omogućuje besmrtnost.
ZA RAZMIŠLJANJE
Upravljate li svojim životom?
VAŽNI SIMBOLI
Alati graditelja.
Na slobodnozidarskim stupnjevima kandidati obilaze oko oltara određen

broj krugova. Taj običaj, nazvan cirkumambulacija, potječe od drevnih na-
roda i postojao je među Rimljanima, Semitima, Hindusima i drugima. Sma-
tra se da je to bio obred očišćenja. Vjerovalo se da Sunce putuje oko Zemlje;
inicirani su oponašali kretanje Sunca kada su činili krugove oko oltara. U
simboličkoj loži kruženja prigodom ustoličenja časnika simboliziraju preu-
zimanje lože od novog starješine. Slobodnozidarski Škotski obred usvojio je
taj drevni simbol očišćenja kako bi predstavio obnavljanje vrline obavljanjem
dužnosti.
Uz cirkumambulaciju ovaj je stupanj ispunjen brojnim simbolima čija su
učenja važnija od samog rituala. Sada napredujemo prema uzvišenijim filo-
zofskim podukama slobodnog zidarstva, pa se tako susrećemo sa složenijom
simbolikom.
Ritual
Grimizni plamenovi na draperijama predstavljaju žar i gorljivost u potrazi za
mudrošću iz koje se uzdiže nov čovjek – obnovljen u vrlini. Na drugim stupnje-
vima ovu zamisao simbolizira zelena boja. Plamenovi nas trebaju podsjetiti i na
to da smo upotpunili svjetovnu poduku Škotskoga obreda i da ćemo odsad na-
predovati iz carstva moralnosti prema carstvu prave filozofije.
- 76 -
Tri velika svjetla osvjetljavaju ložu – na istoku, zapadu i jugu. Ona su sim-
boli moći, mudrosti i blagonaklonosti Boga koji su na pregači petoga stupnja
predstavljeni trima koncentričnim kružnicama. Iza starješine na istoku su stu-
povi koji predstavljaju pet stilova u arhitekturi. Rečeno nam je da nas ti stupovi
trebaju podsjećati kako je slobodno zidarstvo bilo i ostalo isto u svim zemljama
i u svim vremenima. Oni također predstavljaju podjelu na pet grupa stupnjeva u
slobodnom zidarstvu Škotskoga obreda:
1. Toskanski – tri stupnja simboličke lože.

2. Dorski – neizrecivi stupnjevi, od četvrtoga do četrnaestoga.
3. Jonski – stupnjevi drugoga hrama, petnaesti i šesnaesti.
4. Korintski – stupnjevi novoga zakona, sedamnaesti i osamnaesti.
5. Kompozitni – viteški i filozofski stupnjevi, od devetnaestoga do trideset
drugoga.
Noćno je nebo bilo važno za drevne narode i od njega potječu mnoge slobod-
nozidarske istine. Stoga su drugi važni simboli uključeni u ovaj stupanj zvijezda
Sjevernjača, Ursa Major (Veliki medvjed) i Venera, Jutarnja zvijezda. Ursa Major
i Sjevernjača pojavljuju se na sjeveru lože i predstavljaju Boga i vjeru. Venera je
znak sve bliže zore savršenstva i slobodnozidarskog svjetla.
Ovdje se prvi put susrećemo sa Salomonovim pečatom – dvama isprepletenim
trokutima, jednim bijelim, a drugim crnim – na-
znakom načela dualizma. U središtu trokuta, na-
pisano starim samarijanskim slovima, jedno je od
imena Boga, nadomjestak Hebrejima za pravo ime
Boga koje je neizrecivo.
Kako bi postao majstor graditelj, kandidat popri-
ma lik Adonirama koji je, prema slobodnozidarskoj
tradiciji, bio prvi koji je primio taj stupanj. Nakon
smrti majstora Hirama pet nadzornika gradnje pre-
uzelo je majstorove dužnosti. Adoniram je, nakon
što je stekao visoko znanje i vještinu, postavljen za glavnoga graditelja hrama i na-
sljednika majstora Hirama. Napredovanje Adonirama do majstora graditelja uči
nas da vođe svakoga naroda trebaju biti najsposobniji, najmudriji i najbolji ljudi.
Nijedan stupanj i s njim povezane legende nisu nastali u Salomonovo vrijeme.
Slobodno zidarstvo nastalo je početkom 17. stoljeća. Sve legende o stupnjevima
- 77 -
loŽA SAVRŠENSTVA
simboličke su i alegorične. Od nas se zahtijeva da naučimo alegorično značenje

ovog stupnja, osobito ono što simbolizira majstor Hiram. To se tumačenje ne
daje u ritualu, osim naznake: njegovo je značenje skriveno u njegovom imenu.
Objašnjenje raznih značenja u stvari je moguće naći u knjizi Morals and Dogma
na stranici 81. U političkom smislu lik Hirama simbolizira izvršnoga predsjedni-
ka slobodne vlasti.
Moramo se prisjetiti i da slobodni zidari ne trebaju nikakvo znanje iz geome-
trije i matematike jer su instrumenti graditelja i geometra također alegorični i
simbolični. Različiti šestari govore da su život i vrijeme samo točka u središtu
vječnosti, a krug Božjih atributa je beskonačan. To se značenje može pripisati i
zvijezdi Sjevernjači i Velikom medvjedu jer oni se nalaze u sjevernoj hemisferi i,
rotacijom zemlje, izgleda kao da opisuju krugove na noćnom nebu. Usporedno
ravnalo podučava nas da trebamo biti dosljedni i čvrsti i posjedovati osjećaj rav-
noteže u umu i naravi. Kutnik predstavlja čovjeka koji je uspravan, iskren, otvo-
ren, umjeren i točan. Ravno mjerilo podsjeća nas da trebamo živjeti ne samo za
sebe već i za druge i u pravoj mjeri služiti sebi, obitelji, prijateljima, bližnjima i
zemlji. Sektor nas uči da umnožavamo naša dobra djela, podijelimo ono što mo-
žemo zaštedjeti i izvučemo najbolje iz naličja i nedaća života. Naposljetku, po-
mično mjerilo potiče nas da shvatimo i riješimo velike probleme svemira i našega
postojanja, da saznamo i shvatimo filozofiju u slobodnozidarskom smislu te da
dragovoljno podijelimo svoje znanje s drugima.
Poduka
Ova se poduka odnosi na uzvišenije razine praktične filozofije koja se pred-
stavlja u ritualu. Pike iznosi izvrstan opis u uvodnom odlomku poduke:
Velike dužnosti koje se usađuju poukama kojima nas podučavaju radni alati ve-
likoga majstora graditelja, zahtijevajući tako mnogo od nas, i podrazumijevajući
sposobnost da ih vjerno i potpuno izvršavamo, navode nas da bez odlaganja počne-
mo razmišljati o dostojanstvu ljudske prirode i golemoj snazi i sposobnosti ljudske
duše; i prema toj temi usmjeravati našu pozornost na ovome stupnju. Počnimo se
uspinjati od Zemlje prema zvijezdama (str. 189).
Cijela poduka bavi se dostojanstvom ljudske prirode i golemom snagom ljud-

ske duše. Kontemplacija i znanje vode prema cilju slobodnozidarske trajne potra-
ge: MUDROSTI. Iako je ta mudrost ljudska mudrost, ona ipak proizlazi iz Boga i
- 78 -
zrcalo je jednoga od Njegovih atributa. Pike nam predstavlja uvjerljivu tvrdnju da

svaki čovjek može i treba upravljati svojim životom. On nam prenosi dojmljivu i
poticajnu filozofiju života.
Znanje i mudrost (ljudska priroda):

U svima nama postoji nešto veće i bolje no što to svijet primjećuje ili mi sami zapa-
žamo; kad bismo barem to spoznali. Dio je naše slobodnozidarske kulture pronaći
te crte snage i uzvišene odanosti, oživjeti te izblijedjele dojmove velikodušnosti i sa-
mopožrtvovnosti, gotovo potraćene darove Božje ljubavi i nježnosti našim dušama; i
navesti nas da se prepustimo njihovu vođenju i upravljanju (str. 192).
Nikada ljudsko biće nije toliko nisko palo da ne bi imalo, Božjim darom, snage da
se uzdigne… Svaki čovjek ima moć, i treba je koristiti, da sve okolnosti, kušnje i na-
pasti učini sredstvima za promicanje svojih vrlina i sreće… (str. 192 – 193).
Život je ono što od njega učinimo i svijet je ono što od njega napravimo. Oči i
vesela i tužna čovjeka upravljene su prema istom Božjem djelu, ali vrlo su ra-
zličiti dojmovi koje ono na njih ostavlja. Jednome je sve to ljepota i veselje…
Drugi isprazno i žalosno promatra isti prizor i sve mu izgleda dosadno, mračno
i bolesno… Oko čini ono što gleda, uho sklada vlastite melodije i disharmonije;
vanjski svijet odražava unutarnji (str. 193).
Neka slobodni zidar nikada ne zaboravi da su život i svijet ono što mi od njih uči-
nimo svojim društvenim ponašanjem; svojom prilagodbom, ili nedostatkom prila-
godbe društvenim uvjetima, odnosima i težnjama svijeta (str. 193).
Na duge staze um će biti sretan, upravo razmjerno svojoj vjernosti i mudrosti. Kada
je nesretan znači da je posuo trnje po vlastitu putu. Kad se na trnje ubode i glasno
jaukne, ta je žalopojka samo glasna ispovijed da je trnje koje tamo raste sam zasa-
dio (str. 195).
Vjera u moralna načela, u vrlinu i u Boga jednako je tako nužna za usmjeravanje

čovjeka kao što je to nagon za usmjeravanje životinje (str. 197).
Razlika među ljudima nije toliko u njihovoj prirodi i unutarnjoj snazi koliko u
sposobnosti komunikacije. Neki imaju sposobnost da svoje misli izreknu i utjelove
- 79 -
loŽA SAVRŠENSTVA
riječima. Svi ljudi, jače ili slabije, osjećaju te misli. Slava duha i ushit vrline, kada se
ispravno iznesu na vidjelo, šire se i dijele među nebrojene umove (str. 200).
Znanje i mudrost (ljudska duša):

Um se sam hrva s velikim problemom nevolje i traži rješenje od beskonačne nebeske
providnosti i to ga vodi ravno prema Bogu (str. 189).
Kad bismo iz bilo koje duše mogli iščupati načela koja podučava slobodno zidar-
stvo, vjeru u Boga, u besmrtnost, u vrlinu, u temeljnu čestitost, ta bi duša utonula
u grijeh, bijedu, tamu i propast. Kad bismo mogli isključiti sav smisao tih istina,
čovjek bi odjednom potonuo na razinu životinje (str. 196).
Ljudi ne osjećaju vrijednost vlastite duše. Oni se ponose svojom moći razuma; ali
ne zapažaju prirođenu, unutarnju, beskonačnu vrijednost vlastitih umova (str.
200).
Znanje o Bogu:
Vjerujte da postoji Bog; da je On naš otac; da On ima očinski interes za naše
blagostanje i napredak; da nam je On dao snage kojima možemo izbjeći grijehu
i propasti; da nam je On odredio budući život beskrajnoga napretka prema savr-
šenstvu i znanju o Njemu samome – vjerujte u to kao što svaki slobodni zidar tre-
ba i mirno ćete živjeti, strpljivo trpjeti i odlučno raditi, veselo se lišavati, ustrajno
nadati i biti pobjednici u velikoj bitci života (str. 195).
Moramo, nužno, prigrliti velike istine kojima nas uči slobodno zidarstvo i živjeti
prema njima da bismo sretno živjeli. „Ufam se u Boga” prosvjed je slobodnog zidar-
stva protiv vjerovanju u okrutnoga, ljutitog i osvetoljubivog Boga kojega se Njegova
stvorenja plaše, umjesto da ga štuju (str. 196).
- 80 -
Vitez kraljevskog svoda
————————
Trinaesti stupanj
- 82 -
tRINAESTI STUPANJ – VITEZ KRALJEVSKOG SVODA
Pregača je od grimizna baršuna. Na njoj je izvezen trokut koji isijava zrake, a u

sredini je slovo, arhaični oblik semitskoga joda. Boja označava žar i privrženost
slobodnog zidara kraljevskoga svoda. Trokut je znak Boga ili beskonačne mudro-
sti, beskonačne moći i beskonačnoga sklada; slovo predstavlja tetragram, ime Boga
koje je otkriveno Mojsiju.
Lenta je široka, ljubičasta traka od ripsa koja se nosi s desnoga ramena na lijevi
bok, a s nje visi trokut od zlatnih šipki.
Medaljon stupnja je okrugla zlatna medalja oko koje su, na jednoj strani, sljedeća
slova, riječi i brojevi: R, S, R, S, T, P, S, R, I, A, J i S, ANNO ENOCHI 2995. Na istoj
je strani gravura tla s pravokutnom rupom u njemu u koju dva čovjeka spuštaju tre-
ćega pomoću konopa. Na naličju medalje je trokut koji isijava zrake, a u njegovoj su
sredini isto slovo kao na pregači. Ta se medalja nosi na prsima, obješena na usku,
bijelu traku od ripsa. Slova znače: Regnante Solomone, Rege Sapientissimo, Thesa-
urum Pretiosissimum Sub Ruinis Invenerunt Adoniram, Joabert et Satolkin… Anno
Enochi 2995, ili „Za vladavine Salomona, najmudrijega kralja, Adoniram, Joabert i
Satolkin našli su pod ruševinama najdragocjenije blago”. Neka nas znak na naličju
tog medaljona stupnja zauvijek podsjeća da dobar slobodni zidar štuje i obožava
Velikog Graditelja Svih Svjetova te nastoji, slijedeći stazu časti i dužnosti, dobro i
vjerno odigrati ulogu koja mu je u svijetu namijenjena.
- 83 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Trinaesti stupanj – vitez kraljevskog svoda

DUŽNOSTI
Traži znanje.
Budi potaknut dužnošću i čašću.
POUKE
Čestitost je navika koja se ne stvara u trenutku. Veliki zakon nagrade i kazne djelu-
je u našem pamćenju kao grižnja savjesti i na Sudnji dan.
ZA RAZMIŠLJANJE
Jesu li dokoni trenuci i dokone riječi podložni velikom zakonu nagrade i kazne?
VAŽNI SIMBOLI
Henok, Adoniram, Jehu-aber, Satolkin, silazak u podzemne odaje, svod, kocka od
ahata, zlatni trokut, ime Boga.
Poput drugih stupnjeva koje susrećemo u Škotskom obredu slobodnog zidar-

stva, i ovaj je stupanj poznat pod drugim imenima: kraljevski svod Henoka, kra-
ljevski svod i škotski kraljevski svod (Royal Arch Ecossais). Treba imati na umu
da je Albert Pike napisao stupnjeve Škotskoga obreda u 19. stoljeću i da je pritom
odabirao, spajao, uklanjao i razrađivao materijal raznih i različitih stupnjeva koji
su u to doba postojali. Druga imena povezana s tim stupnjem potvrđuju i njegovo
nasljedstvo i njegovu važnost u slobodnom zidarstvu.
Ecossais je francuska riječ koja se obično prevodi kao „škotski”; prema rije-
čima Mackeyja, ona se može prevesti i kao „Škotski majstor” (Ecossais Maître).
Bez obzira na naziv toga određenog stupnja, on je u biti legenda koja govori o
povratku nečega što je bilo izgubljeno. Starije inačice kažu da je Istinska riječ bila
ugravirana u trokutastu zlatnu pločicu koju su bacili u suhi bunar; ali nam nove
govore da je Istinska riječ, također ugravirana na zlatnu pločicu, bila pohranjena
na namjenski pripremljeno mjesto da bi je tri stoljeća poslije našla tri majstora.
Henok, koji se također nalazi u nazivu toga stupnja, važan je slobodnozidarski
lik. On je bio drevni hebrejski patrijarh i prethodnik Salomona. Iz Knjige Postan-
ka (5:24) doznajemo da je živio iznimno kreposno, opisuje se kao onaj koji „je
hodio s Bogom”. Govori se da je živio 365 godina, a njegov se zemaljski život nije
završio smrću već je njegovo tijelo preneseno na nebo (Knjiga Postanka 5:23).
- 84 -
Kažu nam da je primio dar mudrosti i znanja od Boga i da je dobro poznavao

astronomiju i astrologiju. Tradicija nam govori da ga je Bog, vidjevši u njemu
čovjeka savršene vrline, odabrao da mu otkrije Svoje pravo ime. Nakon što ga je
saznao u snu, Henokova se vizija nastavila i njega su okomito prenijeli kroz devet
svodova u podzemnu odaju koja je sadržavala trokutastu zlatnu pločicu na kojoj
je pisalo ime Boga. Henok je smatrao da je taj san Božji znak i, nakon dugoga pu-
tovanja kroz Kanaan ili Svetu Zemlju, on je okomito u zemlji otkopao devet odaja
od kojih je svaka bila prekrivena svodom, a najniža je bila usječena u tvrdu stije-
nu. U tu je odaju postavio postolje od alabastera i na njega stavio kocku ahata na
čiju je jednu stranu stavio trokutastu pločicu od zlata na kojoj je pisalo ime Boga,
pa je tako ispunio svrhu svoje vizije.
Iznad odaja izgradio je skromni hram od neobrađenoga kamena s tajnim pro-
lazom u odaje ispod kamena s pričvršćenom alkom.
Biblija nam pruža objašnjenje za neobrađeni kamen jer je Bog naredio da nje-
gov oltar bude takav:
Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena

jer čim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit ćeš ga. (Knjiga Izlaska 20:25).
Ovaj odlomak također objašnjava zabranu „zvuka sjekire, čekića ili bilo koje-
ga željeznog alata” tijekom izgradnje hrama kralja Salomona, kao što se govori u
slobodnozidarskoj tradiciji koja i sama ima poseban biblijski izvor (Prva knjiga
o Kraljevima 6:7).
Legenda iz knjige Liturgy objašnjava da je tijekom izgradnje Salomonova hra-
ma bilo potrebno napraviti upravno sjedište. Mjesto koje su izabrali bilo je ono
Henokova prvog hrama, a da to nisu znali. Vjerovali su da su to ruševine nekoga
drevnog poganskog hrama. Tijekom uklanjanja ruševina pronađen je tajni pro-
laz. Adoniram i dva njegova pomoćnika (Jehu-aber i Satolkin) spustili su se je-
dan za drugim u tamni okomiti prolaz, a svaki je od njih otišao dalje nego onaj
prije njega.
Napokon je sam Adoniram došao do devete odaje u kojoj je otkrio blago koje
je ostavio Henok.
Sljedećega dana tri su se majstora graditelja vratila, skinula kocku od ahata i
poslala je kralju Salomonu koji je odmah prepoznao riječ ugraviranu u zlatnu
ploču na njezinu boku kao neizrecivo ime Boga. Prema tradiciji, Salomon je po-
znavao tu riječ jer ju je primio od svojega oca Davida koji ju je opet primio od
- 85 -
loŽA SAVRŠENSTVA
proroka Samuela. Kaže se da je Salomon stvorio ovaj stupanj da bi nagradio gor-

ljivost i predanost otkrivača toga velikog blaga.
Na hebrejskom Henok znači: uputiti u tajne, podučiti i posvetiti. U Kur’anu
Henok se naziva Idris, a potječe od riječi koja znači čitati ili proučavati s pozor-
nošću. Stoga je u slobodnom zidarstvu Henok postao simbolom inicijacije i stje-
canja znanja.
Ritual
Loža predstavlja prijemnu odaju kralja Salomona. Ona je uređena, kao i na
devetom stupnju, sa srebrnim suzama na crnim draperijama i s crvenim i bije-
lim stupovima u razmacima. Devet velikih svjetala (svijeća) postavljeno je oko
oltara koji se nalazi u sredini. Druga odaja, koja predstavlja podzemni hodnik
sa svodovima, posuta je krhotinama kamenja koje predstavljaju ruševine. Nema
svjetala u toj odaji i ona treba biti u potpunom mraku dok se ne otkrije svjetlo u
osvijetljenom postolju.
Radnja zahtijeva tri kandidata koji predstavljaju Adonirama, Jehu-abera i Sa-
tolkina. Oni moraju okomito sići do najdublje odaje i vratiti tajno blago. Pri si-
lasku susreću mnoge prepreke, ali treći pokušaj je uspješan. Treba zapaziti da
kandidat u tom posljednjem pokušaju nosi svijeću. Njegov nas uspjeh podsjeća
da ćemo, uz pomoć svjetla (simbol znanja i mudrosti) i tražeći sve dublje unutar
sebe, naći pravo znanje o Bogu. Kada svi kandidati siđu u podzemne odaje, svje-
tlo se gasi. Svi ostanu u potpunoj tami, a nepoznati glasovi govore o smrti i grobu.
Kada se postolje otkrije, ono sjajno osvijetli odaju i braća vide neizrecivo ime
Boga. To postolje od alabastera predstavlja svjetlo razuma koje je Bog dao čovje-
ku i pomoću kojega on može čitati veliku knjigu prirode te shvatiti atribute Boga.
Majstori koji su otkrili blago predstavljaju sliku pravog slobodnog zidara koji u
potragu za znanjem kreće iz najčišćih pobuda.
Kamenu kocku koja nosi ime Boga zatim odnose kralju Salomonu. Kandidati
su napredovanjem nagrađeni za svoju revnost i vjernost. Slobodni zidari kraljev-
skoga Salomonova svoda zaklinju se da će živjeti kreposno i časno. Revnost i mi-
losrđe, čast i dužnost vode ih kroz život.
Kao i na kraju osmoga stupnja, donosimo pregled političkih poduka koje se
uče u dosad opisanim stupnjevima:
- 86 -
Stupnjevi Političke pouke

4., 5., 6.: Prosvijećeno građanstvo
7.: Neovisno sudstvo
8.: Ekonomski poredak utemeljen na kapitalu i radu
9.: Gornji zakonodavni dom
10.: Donji zakonodavni dom
11.: Suđenje pred porotom
12.: Glavni izvršitelj
13.: Ustav ili temeljni zakon
Ovaj stupanj razrađuje simboličku ulogu triju velikih majstora koje predstav-
ljaju tri hebrejska slova od kojih je sastavljeno neizrecivo ime Boga: jod, he i vau.
Pike na str. 758 Morals and Dogma bilježi da „jod predstavlja hohmu [mudrost],
he je bina [razumijevanje], vau je tiferet [ljepota], a posljednje he, malkut [vlast]”.
Ako to nije sasvim jasno, to je samo zbog toga što je potpunije razumijevanje
ostavljeno za kasnije stupnjeve.
Poduka
Ova poduka donosi temeljnu građu za kasnije stupnjeve i neizravno razmatra
važne dužnosti ovoga stupnja: tragati za znanjem i biti motiviran čašću i dužno-
šću. Pike iznosi i zamisao da postoji „religija života i društva… te istine i ispravnog
djelovanja u svijetu” (str. 212). On nudi mnogo širu definiciju religije nego što joj
se inače pripisuje: razvijanje ljudske prirode koju nam je Bog dao tako da „nasto-
janja i preokupacije tijekom ovoga života, naša djelovanja, skrb i kreativnost… teže
prema promicanju [Božjega] velikog plana u stvaranju svijeta” (str. 211). Pikeova
uporaba riječi „religija” u sljedećim citatima u tom je kontekstu i ne bi se smjela
miješati s današnjom raširenijom uporabom te riječi. Pike je vjerovao da je cilj
religije potraga za znanjem, motivirana čašću i dužnošću. Religija također postoji
u teškom fizičkom radu, u stručnom radu, u društvu, u slobodnom zidarstvu, u
obitelji i u prirodi. Bog je veliki Stvoritelj čovjeka i svijeta. On je stvorio ljudsku
prirodu. Ako je sve ono što čovjek čini učinjeno ispravno i pouzdano, on je dobar
čovjek i spontano će doprinijeti vlastitu spasenju. Ako se čovjek u svojem životu
ne ponaša religiozno, veliki zakon nagrade i kazne odredit će njegovu budućnost.
- 87 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Ova poduka govori o postupnoj čovjekovoj spoznaji Boga i njegovih atributa.

U početku su Ga se plašili, a danas Ga vide kao Boga ljubavi. U početku su Ga
vidjeli kao fizičko biće, a danas je On transcendentan:
… poimanja Boga koja su oblikovali pojedinci razlikovala su se prema njiho-

vim misaonim i duhovnim sposobnostima; neuki i priprosti smatrali su Boga
jadnim i nesavršenim i pridavali Mu najobičnije i najpriprostije ljudske atri-
bute; kreposni i nadareni smatrali su ga čistim i uzvišenim. Ta su se shvaćanja
postupno poboljšavala, pročišćavala i oplemenjivala, kako je neka država na-
predovala u civiliziranosti – najniža su u povijesnim knjigama, poboljšana u
tekstovima proroka, a najviši su stupanj dosegla među pjesnicima (str. 206).
Religija je iskazivati čast i dužnost:

… postoji religija teškog fizičkog rada. On nije samo kulučenje… On ima značenje
i namjeru. Živo srce ulijeva krv života u trudbeničku ruku, a ljudski rad nadahnju-
je tople osjećaje. To su osjećaji ljudskoga doma. Rad je muka na polju, ali dom je
njegovo središte i u njega on uvijek donosi svoju zaradu, potporu i utjehu drugima;
darove svete svakom pravom čovjeku, poput darova položenih u zlatnom svetištu
(str. 212).
Postoji i religija društva. U poslu ima mnogo više toga od prodaje, razmjene, cijene,
plaćanja jer postoji sveta vjera čovjeka u čovjeka (str. 213).
Kada se prijatelji sretnu i ruke se toplo stisnu, a oči zasvijetle i lica se ozare radošću,
među njihovim srcima postoji religija; i svatko od njih voli i štuje Istinu i Dobro koji
su u drugome (str. 213).
Isti sjaj ljubaznosti i nježnoga pogleda sja poput nježnih nebesa ponad cijelog svi-
jeta; preko svih mjesta na kojima se ljudi sastaju i šeću ili zajedno rade… I nema
trošnog kamena pored puta koji nije bio oltar tim darovima uzajamne dobrote…
(str. 213).
Postoji element dobroga u svim zakonitim ljudskim djelatnostima… Tlo po koje-

mu ljudi gaze sveto je tlo. Postoji prirodna religija života koja odgovara, bez obzira
na to koliko disonantno, religiji prirode (str. 214).
- 88 -
Nagrada ili kazna:

Veliki zakon nagrade i kazne kaže da će svi sadašnji osjećaji utjecati na sva nado-
lazeća iskustva; svaki budući trenutak življenja odgovarat će za svaki sadašnji tre-
nutak; svaki trenutak žrtvovan poroku ili izgubljen za napredovanje, žrtvovan je i
izgubljen zauvijek… (str. 216).
To što radimo, dobro ili zlo, ozbiljno ili veselo, što radimo danas i što ćemo radi-
ti sutra, svaka misao, svaki osjećaj, svaka radnja, svaki događaj; svaki prošli sat,
svaki udisaj; sve to pridonosi oblikovanju ponašanja prema kojemu će nam sudi-
ti… svaka uzaludna riječ i svaki izgubljeni sat dobit će odgovor prigodom presude
(str. 216).
Bog je oblikovao tvoju prirodu kako bi odgovarao budućnosti. Njegov se zakon ne

može nadglasati niti se Njegovoj pravdi može izbjeći; i za vijeke vjekova bit će istina
da „Štogod čovjek posije to će i požnjeti” (str. 217).
- 89 -
SAVRŠENI ODABRANIK
————————
ČETRNAESTI STUPANJ
- 90 -
ČETRNAESTI STUPANJ – SAVRŠENI ODABRANIK
Pregača je od bijele janjeće kože s grimiznom podstavom i plavim obrubom. Po

obodu, s unutrašnje strane plavog obruba izvezen je nježni grimizni cvjetni vjenčić.
U sredini pregače naslikan je ili izvezen medaljon stupnja, a na preklopu je prikaz
kvadratne kamene ploče sa željeznom alkom, koja predstavlja ulaz u tajne podze-
mne odaje iz prethodnoga stupnja. Od tri boje pregače, bijela, poput snježne bjeli-
ne hermelina, predstavlja pravdu; plava, boja savršeno simetrična i nepromjenjiva
nebeskog svoda, predstavlja ispravnost, a grimizna, boja vatre koja sve iskušava i
pročišćava, predstavlja istinu.
Traka stupnja je okovratnik od grimizna baršuna koji završava vrhom na prsi-
ma. Na lijevoj strani izvezena je zelena grana akacije koja simbolizira besmrtnost.
Na desnoj je u srebru izvezena petokraka zvijezda u središtu s feničkom riječi koja
znači „savršenstvo”. Petokraka zvijezda, kao znak za sve zvijezde, predstavlja slo-
bodnozidarsko svjetlo. Pet krakova označavaju pet točaka majstorstva i podsjećaju
nas na druga tumačenja toga broja koja se iznose u poduci drugoga stupnja sim-
boličke lože.
Medaljon stupnja je šestar sa šiljastom krunom, otvoren na dijelu kruga. Unutar
šestara nalazi se medalja koja na jednoj strani predstavlja Sunce, a na drugoj peto-
kraku zvijezdu u središtu koje je delta, a na njoj ime Boga ispisano feničkim slovi-
ma. Medaljon stupnja je zlatan i nosi se obješen na okovratnik. Na segmentu kruga
u pravilnim su razmacima jedan od drugoga pocakljeni brojevi III… V… VII… IX.
Šestar nas podsjeća na to da je znanje, sjedinjeno s čašću i vrlinom, učinilo gradi-
telja hrama sudrugom kraljeva i da su ljudi od uma i znanja, veliki kraljevi misli, u
današnje doba vladari svijeta. Sunce se, kao izvor svjetlosti, u našem sustavu jed-
nom štovalo kao bog. Zvijezda, kao znak nebrojenog mnoštva sunaca koja osvjet-
ljavaju bezbrojne svemirske sustave, simbol je slobodnozidarskog svjetla za kojim
traga svaki slobodni zidar – ispravnog znanja o Bogu i Njegovim zakonima koji
upravljaju svemirom.
Braća ovoga stupnja nose i bijele rukavice, simbol čistoće.
- 91 -
loŽA SAVRŠENSTVA

DUŽNOSTI
Pomaži, hrabri i brani braću.
Štiti potlačene i ublažavaj neimaštinu i bijedu. Prosvjetljuj ljude.
Služi općem dobru i čini što više dobrih djela.
POUKE
Savršeni odabranici su istodobno obvezani i slobodni: obvezani svojom dužnošću, a
slobodni od predrasuda, netolerancije i zavisti.
Slobodni zidari sastaju se pod libelom (razuljom) jer su u njihovu životu vlast i slo-
boda u ravnoteži.
ZA RAZMIŠLJANJE
Ako se savršenstvo ne može dostići, čemu teže slobodni zidari?
VAŽNI SIMBOLI
Krštenje, vodoravni prolaz do odaje, kocka, Salo-
monov pečat, stupovi, trokutasto postolje, veliki
svijećnjak sa sedam svijeća.
Ovaj je stupanj nazvan stupanj savršenstva

jer donosi savršenost ili potpunost stupnjevi-
ma simboličke lože Škotskoga obreda. Mackey
smatra da mu je povijesno podrijetlo u Francu-
skoj, povezujući ga s nekim skupinama koje su
željele restauraciju dinastije Stuart na englesko
prijestolje. Stupanj je preinačen da bi se izbje-
gli očigledni politički motivi, a te pouke zami-
jenjene su onima više religioznog ili filozofskog
značaja.
Ovaj i trinaesti stupanj vrlo su usko povezani.
Legenda, vezana uz kamenu kocku na kojoj je
ispisano neizrecivo ime Boga i koja je odnesena
kralju Salomonu na trinaestom stupnju, ovdje se Henokova kripta
nastavlja. Salomon je odlučio postaviti kamenu Jeremy Cross
- 92 -
kocku u posebnu podzemnu odaju kojom se slu-

žio on, kralj Hiram iz Tira i majstor Hiram za
privatne sastanke. Kontrast između Henokove i
Salomonove kripte čini važan dio alegorije ovo-
ga i trinaestog stupnja.
Ove kripte, koje su izgradili jednu Henok a
drugu Salomon, imaju dva važna simbolička tu-
mačenja. Prvo je da su one „unutarnji” simboli,
odnosno, skrivene pod zemljom one usmjeruju
naša razmišljanja prema unutarnjim odlikama
čovjeka – što podsjeća na poduku simboličke
lože da unutarnje, a ne vanjske osobine prepo-
ručuju nekoga za slobodnog zidara. Drugo je da
su te kripte izgrađene na vrlo različit način i mo-
raju se smatrati odvojenima, a ipak sjedinjenim
simbolima: odvojenima jer svaka od njih ima Salomonova kripta
Jeremy Cross
vlastito značenje, a sjedinjene jer zajedno tvore
potpuno drugačiji simbol s vlastitim tumačenjem. Henokova kripta izgrađena
je okomito. Okomiti smjer simboličan je za duhovnu dimenziju svemira. He-
nok prima proročansku viziju koja ga usmjeruje da gradi svoju kriptu i tamo
pohrani sveto blago. Nakon dovršenja te duhovne zadaće Henok ne umire, već
je odveden izravno na nebo (Knjiga Postanka 5:24). Henokova kripta je ot-
krivena, a blago uzeto i odneseno Salomonu koji ga tada pohranjuje u naj-
skrovitiju odaju svoje kripte koja je izgrađena vodoravno – između njegovih
najudaljenijih privatnih odaja i Sanctum Sanctoruma hrama. Vodoravni smjer
označava zemaljske stvari. Salomon nije bio duhovni vođa. Njegova mudrost
bila je zemaljska mudrost, on je bio mudar i pravedan vladar ljudi, ali nije bio
takav prema sebi. Počeo je štovati strane bogove i odveo većinu naroda prema
vlastitoj idolatriji. Tako je hebrejski narod kažnjen porobljavanjem i sužanj-
stvom u Babilonu što je priča koja će privlačiti našu pozornost tijekom sljedeća
dva stupnja.
Spajanje okomitoga i vodoravnoga stvara simbol križa. Sve svjetske mesije
nastojale su sjediniti duhovne i svjetovne odlike čovjeka pružajući model savr-
šenstva. To je savršenstvo koje podučava slobodno zidarstvo: živjeti ovaj život
u punom smislu, ali pripremati se za sljedeći. Ta će se poduka zaokružiti na
18. stupnju.
- 93 -
loŽA SAVRŠENSTVA
Ritual
Loža ovdje predstavlja najdublje smještenu odaju tajnog podzemlja ili kripte
u hramu kralja Salomona u kojoj je otkrivena i izgovorena Istinska riječ, izgu-
bljena u legendi o majstorskom stupnju. Odaji se prilazi vodoravnim podze-
mnim prolazom s devet svodova. Na ovome stupnju svod je vrlo važan. On je
simbol koji se koristi u mnogim visokim obredima slobodnog zidarstva. Nje-
gova važnost proizlazi, vjerojatno, iz običaja operativnih zidara koji su na svaki
kamen zdanja stavljali znak kako bi se znalo koji je radnik postavio i obradio
kamen. Kada neki svod sadrži zaglavni kamen, on se postavlja u središte svoda
i drži druge kamene na njihovim mjestima osiguravajući stabilnost svoda. Naj-
važnija oznaka radnika zidara na kamenju svoda ona je na zaglavnom kamenu.
Tu bi oznaku načinio upravitelj gradnje. Drevni Hebreji nisu, zapravo, koristili
zaglavni kamen jer on je rimskoga podrijetla. Stoga ga treba shvatiti samo sim-
bolički, kao onaj koji označava postojanost i stalnost.
Dok je prolaz s devet svodova koji čuvaju tri stražara slabo osvijetljen, loža
je sjajna i prepuna svjetla. Prevladavaju zlatna i bijela boja koje odražava-
ju svjetlo iz brojnih izvora unutar odaje: osvijetljenog postolja na kojemu je
kocka od ahata koja nosi neizrecivo ime, tri svjetla na jugu koja tvore jedna-
kostranični trokut, pet svjetala na zapadu koja čine četverokut s jednim svje-
tlom u središtu, sedam svjetala također na zapadu koja oblikuju četverokut
oko trokuta. Na istoku devet svjetala čine trostruki trokut, a veliki svijećnjak
na oltaru dužnosti ima sedam svjetala, kao na četvrtom stupnju, ali su druk-
čije raspoređena.
Oltar dužnosti prekriven je bijelom tkaninom i obrubljen zlatnim resama.
Na njemu su, na istočnoj strani, u zlatu izvezena fenička slova za hebrejsku riječ
koja znači „savršenstvo”. Stol s tamjanom od bijeloga je drva, ukrašen zlatom.
Stol kruha prisutnosti od bijeloga je drva, obrubljen zlatom.
Draperije su grimizne s naslikanim bijelim stupovima u određenim razma-
cima. Poduka za ovaj stupanj pruža nam uputu o simboličkom značenju stu-
pova – „Bez obzira na broj stupova (u drevnim hramovima), oni su posvuda
bili tajanstveni” (str. 235). Značenje se, naravno, razlikovalo među hramovima
i odgovaralo je religijskim vjerovanjima onih koji su ga podignuli. Stupovi su
mogli biti astrološki, ili obilježavati dolazak godišnjih doba, ili pak predstavljati
broj dana ili mjeseca u godini. Međutim, u svim je hramovima važno da su bili
neka vrsta zavjeta svetom obilježju zdanja. Tako njihovu prisutnost u stupnje-
vima Škotskoga obreda možemo smatrati podsjetnikom na sveti značaj poduka
- 94 -
slobodnog zidarstva. Oni nas podsjećaju i na prisutnost Boga na drugim mje-

stima, osim hramova, kao što je tajna odaja koju loža predstavlja.
Na ovom stupnju važan je simbol Salomonov pečat, oblikovan od dva ispre-
pletena trokuta, bijelog i crnog. Najprije smo ga vidjeli na dvanaestom stupnju.
Tu šestokraku zvijezdu možemo naći skrivenu unutar pitagorejskog tetraktisa.
Među Grcima heksad (ili broj 6) smatrao se simbolom ženidbe, pa lik nacrtan
od šest točaka koje kruže oko središnje točke tetraktisa čini prikladan simbol
toga broja jer stvara šest manjih jednakostraničnih trokuta, djecu spoja dvaju
velikih trokuta. Postoje dublja i važnija značenja koja će se otkriti na kasnijim
stupnjevima.
Kocku, dubok simbol s mnogo različitih značenja, prvi put nalazimo na tri-
naestom stupnju kao simbol Škotskoga obreda. Naravno, vidimo je na prvom
stupnju simboličke lože gdje joj se, kao što je i prikladno, daje jednostavno tu-
mačenje. Tamo se kocka naziva savršeno obrađenim kamenom i simbol je je-
dinstva operativnoga i spekulativnog slobodnog zidarstva. Bilo je neizbježno
usvojiti kocku kao tajanstven simbol jer ona je jedno od takozvanih pet Plato-
novih tijela (koja neki pripisuju Pitagori). Ona ima šest stranica i sastavljena
je od savršenih kvadrata, najviše tri stranice vidljive su s bilo kojega gledišta i,
poput Salomonova pečata, moguće ju je upisati unutar tetraktisa kao optičku
iluziju. Sva ta svojstva zajedno dala su znanstvenicima sklonima numerologiji
mnogo mogućnosti za razmišljanje i spekulaciju. Osvijetljeno postolje je tro-
kutasto tako da svjetlo koje dolazi iz njega izgleda kao božansko svjetlo. Tre-
ba samo napomenuti da ime Boga, kao izvor svjetlosti, figurativno i doslovce
osvjetljava ložu. Pike nam kaže:
Neka svaki veliki odabrani, savršeni i uzvišeni slobodni zidar prigrli tu vjeru.
To je dužnost. To je sjajno svjetlo koje se nikada ne gasi, koje blista unutar i
- 95 -
loŽA SAVRŠENSTVA
kroz simboličko postolje od alabastera na kojemu počiva savršena kocka od

ahata, simbol dužnosti, s urezanim svetim imenom Boga (str. 231).
Zapravo, želimo dati jedno objašnjenje, a ipak zadržati tajnovitost simbola ne

objašnjavajući ga u potpunosti. Kako se to točno postiže, možemo vidjeti prou-
čavanjem svjetala velikoga stojećeg svijećnjaka, njihova broja i rasporeda. Niže je
dijagram koji prikazuje kako poredati svjetla, kako bi prikazali, kaže Pike, sedam
planeta koji su bili poznati starim narodima: Sunce (u središtu), Mjesec, Mer-
kur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. To nije jedino značenje svjetala, što možemo
lako vidjeti iz činjenice da ne postoji pojedinačna povezanost između svjetala i
planeta. Imenovanje Sunca središnjim svjetlom predstavlja otkrivanje simboliz-
ma koji nas navodi da vidimo ostalih šest svjetala raspoređenih oko središnjega
svjetla kao što su planeti raspoređeni oko Sunca. „Svjetla” u zagradama nisu dio
rasporeda i ovdje su dodana da se prikaže osnovni oblik pitagorejskog tetraktisa.
Prema njemu se pravi raspored svjetala u loži, koji naglašava onaj dio pitagorej-
skog tetraktisa koji stvara optičku iluziju savršene kocke unutar njegovih granica.
Kocka je, prema tome, glavni simbol na ovome stupnju.
Kandidat opet predstavlja Jehu-abera, kao i na osmom stupnju, i simbolički

teži prema odlikama moralne čvrstine i junaštva provođenjem milosrđa, do-
brotvornosti, vrline, samounapređenja i ispravljanja pogrešaka vlastite braće.
On ulazi u slabo osvijetljen i čuvan prolaz, odjeven kao majstor graditelj. Na-
kon prijema u sjajnu i blistavu ložu, mora braći pružiti dokaze o svojoj vrijed-
nosti da primi stupanj savršenstva i tako nauči izgovoriti Svetu riječ, čvršće se
povezujući sa slobodnozidarskim bratstvom.
Nekoliko stupnjeva u različitim obredima slobodnog zidarstva zahtijevaju
od kandidata da provedu neko kraće vrijeme u miru i samoći, kako bi mogli
razmišljati o svojem karakteru i ozbiljnosti obveza koje će upravo preuzeti.
Na ovome stupnju braća postavljaju kandidatu određena pitanja. Šalju ga u
odaju za razmišljanje dok razmatraju njegovu podobnost za primanje u Red.
- 96 -
Tama nije novost za slobodnog zidara koji je napredovao do ovoga stupnja.

Mackey kaže: „U drevnim misterijima kandidat je uvijek bio uveden u tamu
kao pripremni korak za primanje punoga svjetla znanja” (Sv. 1., str. 262). Raz-
doblje tame bilo je različito u pojedinim misterijima. U druida je to bilo devet
dana i noći, u grčkim misterijima dvadeset sedam dana, a među Perzijancima
pedeset dana. Razdoblja tame u slobodnom zidarstvu znatno su skraćena i
simboliziraju pripremno stanje, stanje nepostojanja prije rođenja i neznanje
prije primanja znanja.
Malo je religijskih svetkovina koje sadrže i element univerzalnosti i sta-
rine ritualnoga pročišćenja pomoću vode. Bilo da se naziva „lustracija”, kao
što predlaže Mackey, ili uobičajenije „krštenje”, taj običaj čini bitan dio na
nekolicini stupnjeva i Škotskoga, i Jorškoga obreda. To nije, kao što se često
pretpostavlja, posudba iz kršćanske prakse krštenja, već prije nastavak sveča-
nosti mnogo starije od Ivana Krstitelja. Kao što je Pike zabilježio, taj su običaj
u stara vremena primjenjivali Hindusi, Kaldejci, Egipćani, Etruščani i Grci u
većim misterijskim ritualima. Neki vide i biblijski potop kao krštenje cijele
zemlje. Osim toga, postoje mnogi doslovni i metaforički odlomci u Starom
zavjetu koji aludiraju na tu praksu u raznim oblicima. Svakako se ne bi moglo
reći da je Ivan primjenjivao kršćansko krštenje jer ta vjera nije čak ni posto-
jala kada je on izvodio taj obred na rijeci Jordan.
Nakon što je simbolički očišćen krštenjem i nakon što je ispunio potrebne
uvjete i zahtjeve, kandidat je iniciran kao veliki odabranik, savršeni i uzvišeni
slobodni zidar. U činu koji podsjeća na drevnu hebrejsku, indijsku i perzijsku
žrtvu kruha i vina, braća dijele kruh i vino sa stola prinesenog kruha. Kruh je,
prema riječima Mackeyja, simbol „vječnoga života koji nas je doveo do pri-
sutnosti Boga i Njegove spoznaje” (Sv. 2., str. 934); vino predstavlja „unutar-
nje osvježenje čiste savjesti . . [i] treba nas podsjetiti na vječna osvježenja koja
će dobri dobiti u budućem životu za vjerno izvršenje dužnosti u sadašnjosti”
(Sv. 2., str. 1110). Ritualno dijeljenje kruha i vina simbol su savršenstva kan-
didata, njegove veze sa slobodnozidarskim bratstvom i tajnosti koja se zahti-
jeva od savršenog odabranika.
Zajedno s pregačom, trakom i medaljonom stupnja, kandidat ima pravo
primiti i prsten četrnaestoga stupnja. Pike podrijetlo toga dara pripisuje slič-
nom zavjetnom daru koji se daje kandidatu koji prolazi kroz gotske misterije
u kojima prsten predstavlja božansku zaštitu (str. 430 – 431). Slogan upisan
na latinskom unutar prstena može se prevesti kao: „Vrlina je ujedinila, a smrt
- 97 -
loŽA SAVRŠENSTVA
neće rastaviti” (virtus junxit mors non separabit). Prsten predstavlja nepro-
mjenjivu i vječnu prirodu slobodnozidarskih vrlina i bratstva koje one na-
dahnjuju. Jednako je vrijedno truda razmišljati o prstenu kao simbolu moći
(i vlasti) i privrženosti. Kada je faraon učinio Josipa vladarom cijeloga Egip-
ta, dao mu je prsten, vjerojatno neku vrstu pečatnjaka, koji predstavlja farao-
novu vlast koju on prenosi, ili barem dijeli, s Josipom (vidi Knjigu Postanka
41:42). Prsten kao simbol vjenčanoga zavjeta navodi nas da razmišljamo u
zavjetu između slobodnog zidara i bratstva. Ne čudi da su vas kao kandidata
poticali da ga nosite i povjerite ga najbližem rođaku ili prijatelju koji ga treba
čuvati i spremiti, ali ne i nositi.
Poduka
Poduka u Morals and Dogma i poduka u ritualu imaju dvije glavne svrhe: jed-
nu – da potaknu razmišljanje o prirodi Boga i čovjekova odnosa s Njim, i drugu
– da se ponove dužnosti naučene na neizrecivim stupnjevima.
Priroda Boga i čovjekov odnos s Njim:

1. Slobodni zidar ne teži dogmatskoj sigurnosti niti uzaludno zamišlja da je
takva sigurnost ostvariva.
2. Kada je riječ o našim osjećajima prema Bogu i našem ponašanju prema
čovjeku, slobodno zidarstvo nas malo uči o onome u čemu se ljudi mogu
razlikovati i malo o onome od čega mogu odstupiti.
3. Čovjekovi pogledi u vezi s Bogom odražavat će samo onoliko pozitivne
istine koliko ju je ljudski um sposoban primiti.
4. Poimanje Boga u svakoga se čovjeka razlikuje ovisno o njegovoj duhovnoj
oplemenjenosti i duhovnoj snazi.
5. Bog je veliki izvor svega života i sve tvari.
6. Slobodni zidar smatra Boga moralnim upraviteljem i izvornim stvoriteljem.
7. Slobodni zidar vjeruje da je Bog stvorio ovaj veličanstven, ali i zastrašujući
svijet sa svrhom i prema planu.
8. Bog je stvorio ovaj svijet i vlada njime uz pomoć nepromjenjivih, nepokoleblji-
vih i neumoljivih zakona.
9. Bog sa zanimanjem promatra i nadzire poslove svijeta i utječe na ljudske
misli i djelatnosti.
10. Bog je naš Otac na nebu u čijoj stalnoj prisutnosti živimo i djelujemo.
- 98 -
11. Svaki čovjek, poslan na ovaj svijet, posjeduje neki dio Božje istine koju
mora izreći.
12. Savršeni odabranik treba uvijek raditi na tome da uzdigne i pročisti svoje
motive.
13. Savršeni odabranik ne smije biti ravnodušan prema sudbini vlastite duše.
Dužnosti:
Na četrnaestom stupnju kandidat nabraja dužnosti naučene na prethodnim
stupnjevima:
4° Budi poslušan, vjeran i šuti.
5° Njeguj poštenje, iskrenost, dobru vjeru.
6° Budi gorljiv, posvećen, nesebičan i blagonaklon. Djeluj kao mirotvorac.
7° Odlučuj pravedno, nepristrano; budi pravedan prema svima.
8° Usađuj blagonaklonost i milosrđe te bratske osjećaje prema onima u
nečijoj službi.
9° Uništi neznanje.
10° Bori se protiv tiranije i fanatizma.
11° Budi iskren, odan i pouzdan. Budi zaštitnik naroda.
12° Traži istinu i pravdu.
13° Vodi se i upravljaj čašću i dužnošću.
14° Budi posvećen vrlini i dobru čovječanstva.
Četvrti stupanj:
Malo je onih koji su se trudili, strpljivo, u tišini i potajice, izvesti neke političke ili
društvene promjene za koje su bili uvjereni da će na kraju biti od velike dobrobiti za
čovječanstvo - doživjelo da vide kako je promjena izvršena ili kako je iz nje proizišlo
zamišljeno dobro (str. 230).
Peti stupanj:
[Dobar slobodni zidar] može pogledati smrti u lice i gledati ga s istim mirom s ko-
jim sluša njenu priču… (str. 219).
Šesti stupanj:
[Dobar slobodni zidar] može jednako prezirati bogatstva kada ih ima i kada ih
nema… koji može gledati posjede drugoga čovjeka ravnodušno i zadovoljno kao da
su njegovi… (str. 219 – 220).
- 99 -
loŽA SAVRŠENSTVA
[Slobodno zidarstvo] je čovjekoljubivo jer ono priznaje veliku istinu da su svi

ljudi istoga podrijetla, da imaju iste interese i da trebaju surađivati u istome cilju
(str. 221).
Nada u uspjeh, a ne nada u nagradu treba biti naša poticajna i podupiruća snaga.
Naš cilj, a ne mi sami, treba biti misao koja nas nadahnjuje (str. 229).
Sedmi stupanj:
Pravi slobodni zidar, iskreno vjerujući da je Uzvišeni Bog stvorio ovaj svijet i uprav-
lja njime, vjeruje također da On njime vlada po zakonima koji osim što su mudri,
pravedni i blagotvorni, još su i postojani, nepromjenjivi, neumoljivi (str. 228).
Osmi stupanj:
Pravi slobodni zidar… vjeruje da su njegova patnja i žalost određene za njegovo
očišćenje, ojačanje, njegovu izgradnju i razvoj… (str. 228).
Onaj koji marljivo sije i žanje dobar je radnik i zavrijedio je svoju nagradu. Ali onaj
koji sije ono što će drugi požnjeti, oni koji neće poznavati ni mariti za sijača, taj je
radnik plemenitije vrste i vrijedan još veće nagrade (str. 231).
Deveti i deseti stupanj:

[Slobodno zidarstvo] je Herkul, Oziris, Apolon, Mitra i Ormuzd u vječnoj i smrt-
noj svađi s demonima neznanja, okrutnosti, niskosti, lažljivosti, duševnoga ropstva,
netolerancije, predrasude, tiranije, srama, drskosti bogatih i zadrtosti (str. 221).
Deveti i dvanaesti stupanj:

U biti čovjekoljubivo, filozofsko i napredno, [slobodno zidarstvo] ima u temelju
svoje dogme čvrstu vjeru u postojanje Boga i njegove providnosti i u besmrtnost
duše; a cilj mu je širenje moralne, političke, filozofske i religijske istine te provođenje
svih vrlina (str. 220).
Jedanaesti stupanj:
Život je stvaran i ozbiljan i pun je dužnosti koje treba obaviti. On je početak naše
besmrtnosti. Samo oni koji osjećaju duboko zanimanje za ovaj svijet i ljubav prema
njemu odlučno će raditi na njegovu poboljšanju… (str. 231).
- 100 -
Dvanaesti stupanj:
… raditi ono što je ispravno raditi, ne zato što će vam to donijeti uspjeh, ili uz njega i
nagradu, ili podršku ljudi, ili zato što je to „najbolja politika”, razborita i uputna, već
zato što je ispravno i stoga se treba učiniti… (str. 219).
Trinaesti stupanj:
Učiniti čast i dužnost stalnim svjetionicima koji će voditi vaš životni brod kroz oluj-
na mora vremena… (str. 219).
Četrnaesti stupanj:
Takav slobodni zidar može svoj život smatrati životom čovjeka i svoje mjesece raču-
nati, ne po putanji Sunca već po zodijaku i krugu svojih vrlina (str. 220).
Savršena se istina ne može nikada dostići. Mi taj stupanj nazivamo stupnjem sa-
vršenstva, a ipak je ono što on podučava nesavršeno i manjkavo. Unatoč tome, ne
smijemo se opustiti u potrazi za istinom, niti se lagodno prepustiti pogrešci; naša je
dužnost uvijek dalje tragati; jer, iako je potpuna istina nedostupna, ipak se broj po-
grešaka u našim stajalištima može postupno i stalno smanjivati; stoga je slobodno
zidarstvo stalna težnja prema svjetlu (str. 223).
[Slobodni zidar] nastoji pravilno prilagoditi zahtjeve, i Neba i zemlje, svojem vre-
menu i misli… (str. 232).
Vjeruj kako želiš, moj brate; ako Svemir za tebe nije bez Boga i ako čovjek nije po-
put životinje koja ugiba već ima besmrtnu dušu, pozdravljamo te među nama da
nosiš, kao što mi nosimo, ponizno, i svjestan svojih propusta i nedostataka, naslov
velikoga odabranog, savršenog i uzvišenog majstora (str. 233).
- 101 -
KAPITUL
RUŽE I KRIŽA
Uvod u stupnjeve kapitula
Iako ih ima samo četiri, stupnjevi kapitula ruže i križa sadrže vrlo složena uče-
nja. Ti su stupnjevi istodobno religijski, povijesni, moralni i filozofski. Oni su,
i po ritualu, i po podukama, nadahnut prikaz širokoga raspona znanja njiho-
va autora. Vjerujući da se ono što se lako nauči malo cijeni, Pike je prožeo te
stupnjeve zadivljujućim slikama i uzvišenim moralom. On zahtijeva spremnost
za učenjem pitagorejskoga tetraktisa i hebrejske mistike nazvane kabala koji su
izvori mnogih slobodnozidarskih simbola; hebrejske povijesti; kršćanskoga na-
uka, uspoređenog i s drugim religijama otkrivenja u starome svijetu; skrivenih
značenja najtajanstvenije i proturječne knjige Biblije, Apokalipse ili Otkrivenja.
Ne treba se opravdavati za svu tu složenost; nije sve što je vrijedno učenja samo
po sebi očito.
Povijesni kontekst
Ovi stupnjevi obuhvaćaju vrijeme od razaranja hrama kralja Salomona 588.
godine prije Krista do pisanja Otkrivenja oko 100. ljeta Gospodnjeg. Prva
dva stupnja odnose se na suđenje hebrejskim sužnjevima u Babilonu i njiho-
ve napore da se vrate u Jeruzalem i ponovno izgrade grad i hram. Tijekom
vremena među hebrejskim se narodom rodio savršeni odabranik, nazvan Ze-
rubabel, koji moli Kira, kralja Perzije, da dopusti Židovima povratak u Je-
ruzalem i tamo izgradnju grada i kuće Gospodinove. Kako se završila Božja
kazna nad Izraelcima zbog njihova odmetništva, Kir iskušava njihovu moral-
nu čvrstinu prvo udovoljavajući njihovu zahtjevu, a onda povlačeći svoje do-
puštenje. Njegovu nasljedniku Dariju prepušteno je da oslobodi Izraelce od
njihova zatočeništva u Babilonu, kako bi se vratili u Jeruzalem i ispunili svoju
sudbinu. Zerubabel gradi drugi hram 535. godine prije Krista. Iako veći, bio
je manje veličanstven od izvornoga. Taj je hram u svojoj povijesti pretrpio
mnogo. Najprije ga je opsjedao Lizije, zatim je u njega ušao Pompej, opljač-
kao ga Kras, poharao Sosije, a Herod mu je vratio sjaj oko 20. godine prije
Krista. Ljeta Gospodnjeg 70. taj treći hram izgorio je tijekom Titove opsade.
Tako se završava era židovske gradnje hrama. Ti događaji dobro objašnjava-
ju razlog zbog kojega su Židovi smatrali da je njihovo postojanje uvijek bilo
- 105 -
KAPITUL RUŽE I KRIŽA
naizmjenično udaljavanje i približavanje njihovu Bogu. Dva glavna izvora za

ritual su sama Biblija i radovi židovskoga i rimskoga povjesničara Josipa.
Kabala
Naizmjenično približavanje pa udaljavanje od Boga koje su doživjeli Hebreji naš-
lo je svoj izraz u duboko simboličkom misticizmu koji se razvio u srednjovjekov-
nom judaizmu. Utemeljitelji tog sustava nastojali su stvoriti sasvim simbolički, i
ponajprije numerološki, izraz odnosa između Boga i čovjeka. Čak je stvoreno i
novo ime – kako bi se razlikovalo kabalističko shvaćanje Boga od onoga konven-
cionalnog judaizma: Ain Sof, neopisiv, nepojmljiv, neizreciv božanski Izvor svih
stvari.
Bitan element u oblikovanju te mističke teorije bio je pronaći primjereno sred-
stvo za opis Boga unutar ograničena okvira ljudskoga jezika. To se postiglo na-
dilaženjem jezika uz pomoć numerološkoga simbolizma. U ritualima stupnjeva
Škotskoga obreda često se spominje numerologija kabale. Najvažnije je zapamtiti
da su hebrejska slova dobila brojčane istoznačnice tako da je i svaka riječ bila neki
broj: zbir numeričkih vrijednosti svojih pojedinih slova.
Stvoreni su i sažeti, ali složeni dijagrami kako bi se objasnila priroda Boga.
Glavni među njima nazivao se Stablo života. To je bio dijagram, nacrtan na razli-
čite načine, koji je prikazivao sedam emanacija Boga, nazvanih sefire. Dijagram
ovoga Stabla života može se naći na stranici 770 knjige Morals and Dogma.
Ideja Mesije
Svrha podučavanja ideje Mesije u slobodnom zidarstvu je ukazati na njegovu
univerzalnost u većini razvijenih religija drevnoga svijeta. Nalazimo navode o
Dioniziju među Grcima, Sraoši među Perzijancima, Krišni (Kršni) među Hin-
dusima, Ozirisu među Egipćanima, Isusu među kršćanima. Svrha tih mesija u
raznim kulturama bila je pronaći sredstvo zagovaranja kod Boga u ljudskom
obliku, osobito onoga koji je prošao kroz mnoga iskušenja i patnje u svakidaš-
njim životnim tegobama i od kojega se moglo očekivati da osjeća posebnu sućut
i razumijevanje prema ljudima. Riječju, mesije su izražavale nadu.
Pitagorejski tetraktis
Pike je želio da kandidati temeljito shvate tetraktis Pitagorejaca prije nego što
prime poduku stupnjeva vijeća Kadoš (19° – 30°) i konzistorija (31° – 32°). Zbog
toga se poduka o tom važnom simbolu može naći na kraju rituala kapitula ruže
- 106 -
i križa. Pike preporučuje da kandidati prime tu po-

duku što je prije moguće nakon dodjele osamnae-
stoga stupnja. Ta je praksa danas sasvim napuštena
i kandidati se primaju u vijeće Kadoš uopće ne po-
znajući tetraktis, osim ako za njega nisu čuli negdje
drugdje.
Lik se sastoji od deset točaka (36 kad je riječ o
velikom tetraktisu) poredanih kao jednakostranični
trokut od četiri reda. Unutar njegovih granica možemo pronaći: trostruku del-
tu, Salomonov pečat (najčešće poznat kao Davidova zvijezda), kocku, šesterokut.
Isto tako možemo naći tri križa od kojih je središnji viši od druga dva, tri jedna-
kostranična trokuta koja se preklapaju i devet malih jednakostraničnih trokuta.
Kabalisti su unutar njega vidjeli vidljivi podsjetnik na deset sefira iz svojih učenja
i oni su ih crtali, ne točkama već hebrejskim slovom jod, prvim slovom neizreci-
voga imena Boga, nazvanoga tetragram (Jahve) i slovom koje se može naći unu-
tar trokuta prstena četrnaestoga stupnja.
Sveti Ivani
Mackey kaže: „Izgleda da se u šesnaestom stoljeću sveti Ivan Krstitelj smatrao
posebnim zaštitnikom slobodnog zidarstva. Ali ubrzo se ta čast podijelila izme-
đu dva sveta Ivana, Krstitelja i Evanđelista” (sv. 2., str. 901). On dalje prikazuje
podrijetlo veze svetih Ivana s usporednim crtama koje dodiruju krug sa točkom
u sredini, simbolom vidljivim u svim dobro opremljenim ložama. Ivan Krsti-
telj, kao Isusov prethodnik, postavio je temelje kršćanstva i svojim činom Isuso-
va krštenja, i svojim proročanstvom o Njegovu dolasku. Ivan Evanđelist dovršio
je hram svojim autorstvom Knjige s kojom završava Novi zavjet. Zatim vidimo
kako apostol Pavao preusmjerava simboliku tradicionalnoga judaizma hrama od
svjetovnoga prema duhovnome: „Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom,
šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.” (Druga po-
slanica Korinćanima 5:1).
Petnaesti i šesnaesti stupanj kapitula prikazuju obnovu vrline koja je Hebreje
vratila u Jeruzalem da ponovno izgrade grad i Kuću Gospodinovu. Oni predviđa-
ju dolazak Mesije na sedamnaestom stupnju koji razvija mesijanski nauk ljubavi.
Važnost tog nauka podučava se na osamnaestom stupnju.
- 107 -
Otkrivenje
Otkrivenje ili Apokalipsa predstavljeno je na sedamnaestom stupnju. Namje-
ra je upoznati kandidata s njezinim sadržajem. U kasnijim podukama u knjizi
Morals and Dogma svrha toga upoznavanja postaje jasna: uz konvencionalna kr-
šćanska tumačenja, Pike je vjerovao da je ta knjiga istodobno prikazala perzijski
utjecaj na kršćanstvo i primjer kabalističkoga učenja koje nalazimo u Novom za-
vjetu. Sljedeći izvaci iz nekoliko poduka to objašnjavaju:
Koliko je potpuno simboličan bio Salomonov hram očito je ne samo iz stalnoga

ponavljanja svetih brojeva i astroloških simbola u njegovim povijesnim opisi-
ma već i iz detalja imaginarno obnovljene zgrade u Ezekijelovoj viziji. Apoka-
lipsa upotpunjuje taj prikaz i pokazuje kabalistička značenja cjeline (str. 235).
Apokalipsa ili Otkrivenje, tkogod da ju je napisao, pripada Orijentu i drev-

nim vremenima. Ona izlaže nešto što je mnogo starije od nje… Ona je stvar-
na primjena drevnoga [perzijskoga] mita o Ormuzdu i njegovim duhovima
protiv Ahrimana i njegovih demona. I ona slavi konačnu pobjedu Istine nad
zajedničkim silama ljudi i demona. Zamisli i slike posuđene su sa svih strana,
kao i aluzije na naučavanja u svim vremenima. Ona nas stalno podsjeća na
Zend-Avestu, židovske zakonike, Filona i gnoze… Krist Apokalipse, prvorođe-
nik Stvaranja i Uskrsnuća, dobiva atribute Ormuzda i Sraoše iz Zend-Aveste,
Ain Sofa kabale i karpiste gnostika. Ideja da istinski inicirani i vjerni posta-
ju kraljevi i svećenici istodobno je perzijska, židovska, kršćanska i gnostička
(str. 272 – 273).
U prethodno navedenom odlomku nema nikakva pokušaja da se ocrni bilo

koje stanovište kršćanske vjere ili njezino shvaćanje značenja izrazito simboličkih
učenja u toj knjizi. Stvar je jednostavno u tome da te usporedbe postoje i da se
njihova prisutnost u ritualu i ceremonijama Škotskoga obreda teško može nazva-
ti posudbom ili iskrivljivanjem kršćanskoga nauka.
- 108 -
Nepoznati umjetnik – upotrijebljeno u ranoj Lutherovoj Bibliji
„I gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede… A uokolo prije-

stolja duga slična smaragdu. Uokolo prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starje-
šine.” Otkrivenje 4:2–4
- 109 -
Vitez Istoka, mača
ili orla
————————
Petnaesti stupanj
- 110 -
PETNAESTI STUPANJ – VITEZ ISTOKA, MAČA ILI ORLA
Lenta stupnja viteza Istoka široka je traka od zelena ripsa, bez medaljona stup-
nja, koja se nosi slijeva nadesno, kao opasač preko ramena na kojemu visi mač.
U regalije ovoga stupnja ubraja se i široka traka od bijelog svilenog ripsa, po-
rubljena s gornje strane i ukrašena zlatnim resama s donje. Nosi se oko pasa s
krajevima koji vise nadolje na lijevoj strani. Izvezena je dijelovima raščetvoreno-
ga ljudskog tijela, a na jednom je kraju zlatni lučni most sa slovima L. D. P. preko
luka. S desne strane visi mala srebrna zidarska žlica.
Pregača je od grimizna baršuna. Na preklopu je preko ukrižanih mačeva
izvezena zlatna glava iz koje kaplje krv. U sredini pregače tri su trokuta, jedan
u drugome, izrađeni od lanaca s trokutastim karikama. Oni predstavljaju lance
ljudskoga uma: tiraniju, predrasudu i povlasticu. Baršun znači da su počasti slo-
bodnog zidarstva dragocjenije od darova kraljeva.
Medaljon stupnja čine tri trokuta od zlata, jedan u drugome, oko dva isukana
ukrižana mača s drškama okrenutim prema dolje, s time da drške počivaju na
osnovici unutarnjeg trokuta. Umetnuti trokuti simboliziraju slobodu, jednakost i
bratstvo, a i zakon, red i podređenost. Ukrižani mačevi – istinu i pravdu.
Postoje dodatni ukrasi svojstveni ovome stupnju: zelene rukavice od jareće
kože i crni šešir sa širokim obodom i zelenim perom. Zeleno, prevladavajuća
simbolička boja, ovdje predstavlja besmrtnost ljudske duše pa i slobodnog zidar-
stva. Kao što se vjerojatno sjećate, na stupnju majstora simboličke lože pomoćni-
ci se predstavljaju kralju Salomonu u bijelim rukavicama. Bijele rukavice nose se
i na četrnaestom stupnju Škotskoga obreda. U oba stupnja one su simbol nevino-
sti, čistoće uma, srca i duše.
- 111 -
Petnaesti stupanj
Vitez Istoka,
mača ili orla
DUŽNOST
Ponovno izgraditi slobodnozidarski hram slobode, jednakosti i bratstva u dušama
ljudi svih zemalja.
POUKE
Vjernost povjerenju, časti i dužnosti.
Ustrajnost i stalnost pred poteškoćama i obeshrabrenjima.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li jednakost temelj slobode?
VAŽNI SIMBOLI
Most sa slovima L. D. P., boje zelena, bijela i crvena, zidarska žlica i mač.
Sada smo došli pred vrata nove alegorije s još razvijenijim simbolizmom od
onoga na prethodnim stupnjevima jer tu započinje slobodnozidarska alego-
rija drugoga hrama. Narod Izraela, nakon što je slijedio Salomona u štovanju
nižih bogova, našao se napušten od Gospodina. Odvedeni kao zarobljenici i
robovi u Babilon, Izraelci su izdržavali razdoblje odmazde duže i od njihovih
lutanja po divljini nakon bijega iz Egipta pod Mojsijem što je trajalo 40 godi-
na. Babilonsko sužanjstvo trajalo je 70 godina. Taj je broj predstavljen u go-
dinama viteza Istoka – deset tjedana ili 70 dana. U malu skupinu ljudi Izraela
ulazi slika savršenog odabranika, Zerubabela, kneza Izraela koji usrdno moli
babilonskoga kralja Kira da oslobodi njegov narod i dopusti mu ponovno iz-
graditi grad i kuću Gospodinovu.
Ostali nazivi za ovaj stupanj – vitez mača ili vitez orla – potvrđuju njegovu
dugu i različitu povijest i uključenost u mnoge obrede slobodnog zidarstva.
Naslov vitez mača nagoviješta legendu da su slobodni zidari, gradeći drugi
hram, radili sa zidarskom žlicom u jednoj ruci i mačem u drugoj (Nehemija
4:17-18). Drugo ime, vitez orla, temelji se na simboličkom značenju orla na
ovome stupnju – slobodi.
- 112 -
Ritual
Scenografija za prikazivanje ovoga stupnja prilično je složena. Tu su tri
odaje i prolaz između prve dvije s mostom. Prva odaja zove se Dvorana Za-
pada i predstavlja logorovanje Hebreja u šatorima i kolibama među ruševi-
nama Jeruzalema. Grimizne, plave, ljubičaste i bijele draperije detaljno se
objašnjavaju na idućem stupnju. Oltar je skriven iza oslikanoga prizora gra-
da Jeruzalema u ruševinama. Iznad oltara sja petokraka zvijezda s crvenim i
zelenim zrakama. Zeleno predstavlja besmrtnost slobodnog zidarstva i nadu
da će jednoga dana slobodnozidarska istina postati opća. Crveno nas treba
podsjetiti da su počasti slobodnog zidarstva dragocjenije od darova kralje-
va i, poput grimizna jutarnjeg Sunca, navješćuje novi dan nade. Sedamde-
set svijeća svijetli u toj odaji, po sedam u deset skupina, a svaka skupina od
sedam tvori jedan trokut i jedan četverokut. Ta svjetla također predstavljaju
sedamdeset godina sužanjstva. U svakoj se skupini upali po jedno kada ri-
tual počne.
Druga odaja, nazvana Dvorana Istoka, predstavlja vijećnicu Kira, kralja
Perzije, u Babilonu. Ona je sjajno osvijetljena, u zelenim draperijama od
poda do stropa i u njoj je veličanstveno prijestolje ukrašeno zlatom. Osvi-
jetljena ploča iza prijestolja prikazuje Kirov san koji ga je naveo da oslobodi
hebrejske sužnjeve u Babilonu i pridonese ponovnoj izgradnji hrama u Jeru-
zalemu. Prizor na osvijetljenoj ploči predstavlja lava koji riče i sprema se na
skok, plamteću zvijezdu (koja se također naziva sjajna slava), orla s trakom
u ustima na kojoj piše „Vratite slobodu sužnjima” i dva ljudska lika koji leže
i jedu travu, a predstavljaju prijašnje kraljeve Babilona.
Most između dvije odaje sadrži slova L. D. P. Ta slova imaju dva značenja.
Prvo i najstarije iz francuskih rituala kaže da su slova kratice za frazu liber-
té de passer ili „sloboda prolaza”. Drugo objašnjenje, koje je pridodao Pike,
kaže da slova znače liberté de penser ili „sloboda misli”. Često je podrijetlo
neke riječi osobito zanimljivo ili poučno. Riječ „liberty” u engleskom može
se povezati s riječju liber u latinskom koja označava „koru” na kojoj su se
knjige pisale u početku. Tako je liber označivao i „knjigu” odakle i engleska
riječ „library” (knjižnica). To nam izvorno značenje pomaže da bolje shva-
timo frazu „stablo znanja” koja bi se isto tako mogla izraziti kao „knjiga
mudrosti” te „stablo života” – što se također izražava kao „knjiga života”. U
odnosu na taj stupanj, liberté znači slobodu misli, govora i djela te slobodu
koju znanje potvrđuje. Riječ „passage” potječe od francuske riječi passer koja
- 113 -
opet potječe iz latinskoga passus, u značenju „koraka”. Alternativno tumače-

nje slova L. D. P. je liberté de penser; penser potječe od latinskoga značenja
„vagati ili razmatrati”. Pike kaže da vitez Istoka razmatra važnu ideju slobo-
de. Spajajući dva značenja L. D. P., saznajemo da je, s pravilnim razmatra-
njem, sloboda koju znanje dodjeljuje dostižna u koracima ili stupnjevima.
Treća prostorija predstavlja odaju s blagom kralja Kira koja sadrži tajna
blaga Prvoga hrama – zavjetni kovčeg, zlatne svijećnjake, oltar te zlatne i
srebrne posude.
Radnja počinje u prvoj odaji, Dvorani Zapada. Kandidat je primljen kao
Zerubabel, a obrednik odgovara za njega. Zerubabel, odjeven kao savršeni
odabranik, mora izreći tajnu riječ četrnaestoga stupnja. On dolazi iz Babilo-
na pregledati ruševine hrama. Hebrejski ga narod pozdravlja i kaže za sebe
da je očajan, siromašan i obeshrabren. Zerubabel objašnjava da će se vratiti
u Babilon i zatražiti od kralja Kira da ispuni svoja obećanja – kako bi pomo-
gao ponovno izgraditi hram. On je pun pouzdanja jer je Kir iniciran u tajne
Mitre, pa je stoga sin Svjetla i zna Istinsku riječ. Braća mole Gospodina da
potakne duh kralja Kira jer shvaćaju da jedino Gospodin može dovršiti nji-
hov rad.
Zerubabel putuje u Babilon i pojavljuje se pred Kirom. Njegove ruke i vrat
vezani su trima lancima s trokutastim karikama. Kir ga prepoznaje kao oso-
bu koja mu je spasila život u borbi i kao adepta u misterijima. Kralj pristaje
ispuniti Zerubabelov zahtjev ako mu otkrije tajne Reda. Zerubabel, naravno,
kaže kralju da neće pogaziti svoju čast i integritet. Bolje je da hram ostane u
ruševinama i da njega ubiju ili drže u lancima sužanjstva, nego da izda taj-
ne. Zerubabela odvode u odaju s blagom i pokazuju mu izgubljena bogatstva
hrama – što je još veće iskušenje. On moli za snagu, glas Božji ga umiruje
i on ne popušta iskušenju govoreći: „Ja čuvam Svetu vatru!”. Zerubabelovo
ime na hebrejskom je Šešbasar što je Pike preveo kao „Čuvar vatre”. Zeru-
babel podsjeća Kira na njegov zavjet Mitri. Kir popušta i dodjeljuje slobodu
Zerubabelu, oslobađa ga lanaca i daje mu ljubičasti talar – simbol kraljevske
moći – kao nagradu za Zerubabelovu vrlinu.
Zerubabel je zahvalan za svoju slobodu, ali i dalje zahtijeva da se Žido-
vima dopusti povratak u Jeruzalem i ponovna izgradnja grada i hrama. Kir
priča san okupljenima oko sebe – tumači ga lik u ritualu koji predstavlja
proroka Daniela, a to je opet nama znak gdje bi se taj san mogao pronaći – u
Bibliji, u Danielovoj knjizi, 4. poglavlje. San je protumačen kao sudbina koja
- 114 -
čeka Kira ako ne ispuni svoje obećanje da će osloboditi hebrejske sužnjeve,

vratiti svete posude i pomoći ponovno izgraditi hram – proždrijet će ga lju-
titi lav. Kir nagrađuje Zerubabelovu vjernost časti postavljajući ga za namje-
snika Judeje. Dodjeljuje mu okovratnik plemića Medeje i Perzije i daje mu
svoj prsten pečatnjak kao znak ovlaštenja da ispuni svoje poslanstvo.
Zerubabel i ljudi koji osiguravaju njegovo putovanje prema zapadu, u
Jeruzalem, susretnu razbojnike na mostu. Tijekom sukoba s njima Zeruba-
bel izgubi svoj okovratnik koji mu je dao Kir. Ispod mosta je prikaz rijeke
s tijelima i ljudskim udovima i glavama koji po njoj plutaju. Prijelaz preko
mosta treba nas podsjetiti na dugu i napornu, ali potrebnu, borbu kroz koju
narod mora proći na putu iz sužanjstva u slobodu, iz poniženja i neznanja u
civilizaciju i prosvijećenost, iz duhovnoga ropstva u duhovnu slobodu. On
nas također treba podsjetiti da život vrline nije život lagodnosti već stalne
borbe.
Po njegovu povratku u Jeruzalem braća pozdravljaju i slave Zerubabela.
Kako je Kirov okovratnik izgubljen, Zerubabel stvara ovaj stupanj i podu-
čava sve da u životu postoje stvari koje treba cijeniti mnogo više od darova
kraljeva. Pali se sedamdeset svijeća (znak sedamdeset godina sužanjstva),
otkriva se oltar, a kandidat dobiva naslov viteza Istoka kako bi se poveo za
Zerubabelovim likom.
Kao vitez Istoka, sluša poduži govor o simbolizmu i legendi koji su pove-
zani s tim stupnjem i dobiva detaljne poduke o povijesti hebrejskoga naroda.
Iznose se povijesne činjenice koje upotpunjuju alegoriju.
Za slobodnog zidara Zerubabel je vrsta vođe koji ustrajava, ohrabruje ma-
lodušne, bodri plašljive, potiče ravnodušne, prisiljava bešćutne i bezvoljne i
ima nepotkupljivu vjeru u čast i dužnost.
Izgradnja drugoga hrama je započeta na ovome stupnju, ali ne i završena.
Njegova obnova simbolizira obnavljanje izvorne istine u ljudima. Ona znači
i narodnu, dobro uređenu slobodu i stanje mira i tolerancije koji će zemlju
učiniti prikladnim mjestom za boravak.
Poduka
Iako je poduka u Morals and Dogma kratka i sastoji se od samo četiri
stranice, ona nas još više prosvjećuje o učenjima predstavljenim u ritua-
lu. Nagovješćuje nam pouke budućih stupnjeva, posebno u vezi s prirodom
Boga. Dužnost svakoga viteza Istoka i veliko poslanstvo slobodnog zidarstva
- 115 -
je ponovno izgraditi slobodnozidarski hram slobode, jednakosti i bratstva u

dušama ljudi i naroda. Kako bi postigao taj cilj, pravi slobodni zidar mora
posjedovati vjernost, ustrajnost i upornost.
Ponovno izgraditi simbolički hram vjernošću:

Glavne prepreke uspjehu [slobodnog zidarstva] su apatija i bezvjerje njegove
sebične djece i nehajna ravnodušnost svijeta. U buci i stisci, i žurbi svakidaš-
njega života i posla, i graji i galami politike ne čuje se i ne uzima u obzir tihi
glas slobodnog zidarstva (str. 237).
Ono što je nepokretno i nepomično najviše podriva i priječi struju napretka

… Slobodni zidari koji sumnjaju i oklijevaju i koji su obeshrabreni; koji ne
vjeruju u sposobnost čovjeka da se poboljša; koji nisu skloni trudu i radu za
interes i dobrobit cijeloga čovječanstva; koji očekuju od drugih da učine sve,
čak i ono čemu se oni ne protive ili ne rugaju; dok oni sjede, plješću i ništa ne
rade… (str. 238).
… jedan od onih zakona koje je izrekao Božji glas, govoreći svom svojom sna-
gom, sva snaga i svaki element moralnoga ustrojstva koje nam je On dao, kaže
da moramo biti ispravni i kreposni; da se moramo opirati ako smo u iskuše-
nju; da moramo svladati svoje nepokorne strasti i držati na uzdi naše tjelesne
apetite, a to nije diktat neke apsolutističke volje, niti nekoga krutoga i neprak-
tičnog zakona, već je to dio velikoga čvrstog zakona sklada koji svijet drži na
okupu: ne puko provođenje apsolutističke volje, već diktat Beskonačne mudro-
sti (str. 239 – 240).
Ponovno izgraditi simbolički hram ustrajnošću i postojanošću:

Slobodno zidarstvo se uputilo na svoj križarski pohod – protiv neznanja, ne-
tolerancije, fanatizma, predrasuda, nemilosrdnosti i zablude. Ono ne plovi uz
pasatne vjetrove, po mirnom moru, uz postojani povjetarac, pravo u luke do-
brodošlice; naprotiv, ono se mora suočiti s mnogim suprotnim strujama, ne-
stalnim vjetrovima i bonacama (str. 237).
- 116 -
… zapamtimo da je jedino pitanje koje moramo postaviti, kao pravi ljudi i slo-
bodni zidari, što zahtijeva dužnost, a ne što će biti ishod i nagrada ako obav-
ljamo svoju dužnost. Radimo i dalje, s mačem u jednoj ruci i zidarskom žlicom
u drugoj! (str. 239).
- 117 -
Knez Jeruzalema
————————
Šesnaesti stupanj
- 118 -
ŠESNAESTI STUPANJ – KNEZ jeruZalemA
Pregača je grimizna, podstavljena i obrubljena u boji šafrana. Na preklopu je

vaga koju drži ruka pravde. U sredini pregače je prikaz drugoga hrama, s jed-
ne strane je mač koji leži preko malenoga štita, a s druge četverokut i trokut.
Na lijevoj i desnoj strani su fenička slova koja odgovaraju grčkim slovima Alfa i
Teta. Boje, grimizna obrubljena bojom zore (šafrana), simboliziraju vjeru u Bož-
ju pravdu i blagonaklonost te rađanje nade za prognane, obespravljene i potlače-
ne. Vaga koju drži ruka pravde simbol je ispravnosti i pravednosti u prosudbi i
ravnoteže koju Bog održava u cijelom svemiru. Četverokut i trokut prikladni su
simboli tvoga slobodnozidarskog karaktera. Slobodni zidari, na ovome stupnju
i na višim stupnjevima, nose pregaču da nikada ne zaborave kako su svoj visoki
stupanj i dostojanstvo postigli slobodnozidarskim radom ta da, sjećajući se svojih
početaka, budu uljudni, ljubazni i pravedni prema braći nižih stupnjeva.
Lenta ovoga stupnja je traka od ripsa boje šafrana, širine deset centimetara i
zlatnog obruba. Nosi se s desnoga ramena na lijevi bok. Na njoj su izvezeni vaga,
ruka pravde koja drži mač, kratak bodež, pet zvijezda i dvije male krune. Na
kraju visi mala srebrna zidarska žlica. Lenta ovoga stupnja svojim bojama sim-
bolizira zoru i svjetlo. Na njoj su izvezeni mnogi simboli. Vaga je simbol sudske
pravednosti. Ruka koja drži mač pravde znak je one čvrste strogosti koja je po-
nekad potrebna da se suzbije zločin. Kratak bodež predstavlja nož kojim je Ehud
ubio tlačitelja Eglona, kralja Moaba (vidi Knjigu o Sucima 3:15-28). Pet zvijezda
predstavlja prvih pet knezova Jeruzalema. Dvije krune, koje je prorok obećao Ze-
rubabelu i Ješui, simboli su svjetovnih i vjerskih vlasti. Zidarska je žlica simbol
slobodnih zidara, graditelja hrama.
Medaljon stupnja zlatna je medalja. Na jednoj je strani ugravirana ruka koja
drži vagu, simbolizirajući Božju pravdu i milost koje Bog, svojom jedinstvenom
voljom i beskonačnom mudrošću, drži u ravnoteži. Na drugoj je strani mač s
dvostrukom oštricom i drškom u obliku križa, s jednom zvijezdom iznad oštrice
i s dvjema na svakoj strani. Mač stoji uspravno s drškom okrenutim prema dolje.
S jedne strane zvijezda je slovo „D”, a s druge slovo „Z”, početna slova Darija i Ze-
rubabela. Neke verzije imaju hebrejska slova dalet (‫ )ד‬i zajin (‫)ז‬, odnosno početna
slova tih istih imena.
- 119 -
Šesnaesti stupanj
Knez JERUzALEMa
DUŽNOSTI
Upravljati s onima koji se trude izgraditi simbolički hram i pomagati im.
Suditi nepristrano i pravedno.
Pružiti pomoć bilo koje vrste ostalim knezovima Jeruzalema.
Održavati vjeru u Božju pravdu i blagonaklonost.
Ulijevati nadu progonjenima i potlačenima.
POUKE
Izgraditi hramove živoga Boga u našim srcima, slijedeći slobodnozidarsku istinu
– pravdu, pravednost, moralnost, mudrost, trud, vjernost, bratstvo – da bismo
postigli besmrtnost.
ZA RAZMIŠLJANJE
Hoćete li ostaviti plemenitu baštinu onima koji vas slijede na ovome svijetu?
VAŽNI SIMBOLI
Boja šafrana, Salomonov pečat, boje bijela, plava, crvena i ljubičasta, pet stuba do
prijestolja, vaga.
Radnja stupnja nastavlja legendu o gradnji drugoga hrama i zidina grada

Jeruzalema. Samarijanci i drugi neprijatelji ometali su prognanike koji su se
vratili u Jeruzalem pod zaštitom Kira (537. prije Krista) u njihovim naporima
da ponovno izgrade hram, optužujući ih za spletke i pobunu protiv perzijske
vlasti. Kir, zauzet svojim istočnim ratovima, nije dao Židovima nužnu potporu
za nastavak rada. Njegov nasljednik Kambiz (zvan i Artakserkso, prema na-
vodu u Ezrinoj knjizi u Bibliji), imao je malo razumijevanja za svoje napaće-
ne podanike. Kao ishod, obnova svetišta odgođena je za sedamnaest godina
(Ezrina knjiga 4:24). Dolazak Darija na perzijsko prijestolje dao je novu nadu
vođama Židova. Proroci Hagaj i Zaharija potakli su narod da obnovi svoje na-
pore. Nadahnut njima, Zerubabel, svjetovni vođa kolonije, dao se gorljivo na
posao (Ezrina knjiga 5:1,2). Upit Tatnaja, namjesnika Sirije (Ezrina knjiga 5:3-
17) kralju Dariju imao je za ishod potvrdu da su židovski pothvati ne samo za-
koniti već da iza njih stoji kraljevska vlast. Darije je dao nalog da se provede
- 120 -
istraga. Kirov edikt pronađen je u gradu Ekbatani i sadržavao je sve ono što su
Židovi tvrdili (Ezrina knjiga 6:1-5). Stoga je Darije izdao novi proglas koji je
zahtijevao da se narodu Jeruzalema ne smiju postavljati prepreke u nastavlja-
nju gradnje hrama te da će upletanje u radove biti smrću kažnjiv zločin i da se
od kraljevih lokalnih prihoda dadu prinosi za troškove obnove (Ezrina knjiga
6:6-12). Tatnaj i njegovi časnici marljivo su izvršili Darijev nalog (Ezrina knjiga
6:13 i dalje). Posljedica toga bila je da je hram bio završen i posvećen 516. go-
dine prije Krista, šeste godine Darijeve vladavine (Barnes’s Bible Encyclopedia,
1903., Sv. I., str. 247).
To je kratka povijest događaja koji se prikazuju na ovome stupnju. Ali ovaj
kratak prikaz jedva može opisati muke naroda tijekom mračnih dana njegova
progonstva ili njegovu radost kada mu je omogućeno da dovrši tako plemenit
posao.
Ritual
Obojeni zastori u prvoj odaji ovoga stupnja, bijeli, plavi, crveni i ljubičasti, tre-
bali bi biti poznati slobodnim zidarima Škotskoga obreda koji su također slobod-
ni zidari Jorškoga obreda. Nalazimo ih u tekstovima Josipa (Antiquities iii. 7. 7.)
koji je svoj opis temeljio na Bibliji u kojoj se kaže da je Salomon „napravio zastor
od plave, ljubičaste, grimizne i fine tkanine [bijele]… ” (Druga knjiga Ljetopi-
sa 3:14). Bijelo simbolizira čistoću života i čestitost u ponašanju. Plavo prenosi
značenje univerzalnoga prijateljstva, blagonaklonosti i vjernosti. Crveno znači
revnost i žar i rat. U ovom slučaju, ljubičasto poprima svoje drevno značenje
ustrajnosti u borbi jer ljubičasta, plava i crvena boja označuju vjernost, odnosno
rat. Ovdje četiri obojena zastora dijele istočni dio odaje od ostatka. Iza zastora se
nalazi prikaz Svetišta.
Ostali zastori kao i prevladavajuća boja scenografije su boje šafrana odnosno
duboke, bogate žuto-narančaste boje, simbola zore. Ova odaja predstavlja Zeru-
babelov sud. Prolaz između nje i druge odaje s oslikanim prizorima krajobraza
predstavlja zemlju između Jeruzalema i Babilona. Druga odaja je vijećnica kralja
Perzije. Prevladavajuće boje su zelena, bijela i plava. Sjajno Sunce smješteno je
iznad kraljeva prijestolja.
Kandidat predstavlja Kadmiela sina Zabudova koji nudi pomoć u radu. Ariel
objašnjava radne postupke s mukom i sporo jer ga stalno prekidaju neprijatelji
Samarijanci. Radnici postaju umorni i obeshrabreni. Prisiljeni su raditi s mačem
u jednoj ruci i zidarskom žlicom u drugoj. Pojavljuje se još jedna prepreka. Sirijci
- 121 -
su formalno doveli u pitanje ovlast Židova da ponovno izgrade hram, šaljući pi-
smo perzijskom kralju Dariju, nasljedniku Artakserksa (kojega Herodot naziva
Kambiz) koji je bio zaustavio radove na hramu.
Božanskom zapovijedi koju je prenio prorok Hagaj, Zerubabel je odabran da
predoči istinu kralju Dariju u Babilonu. Na putu i prilikom primanja u Darije-
voj palači nailaze na razne prepreke koje skupina premošćuje svojim mačevima i
svojom vjerom u Gospodina. Kralj naredi da se pretraži arhiv ne bi li se pronašao
dekret koji je izdao Kir i kojim je dopuštena i podržana izgradnja hrama. Knezovi
pamte Kadmiela kao čovjeka i iniciranog koji je milosrdno i velikodušno postu-
pao prema narodu kojeg bi nadvladao.
Po povratku u Jeruzalem Zerubabel, Kadmiel i drugi dočekani su velikim slav-
ljem jer se približava kraj velike patnje Izraela. Jeruzalem više nije Grad mira
(doslovno značenje „Jeruzalema”) jer se ljudi svađaju, šalju djecu u ropstvo, po-
suđuju novac uz velike kamate da bi kupili hranu i ne postoji nijedan sud koji bi
pravedno sudio. Zerubabel postavlja pet sudaca da odluče o prijeporima među
ljudima, milostivo i samilosno, prema vječnim pravilima jednakosti i Božjim za-
konima.
Radnja završava kada kandidat dobije stupanj kneza Jeruzalema i preuzme ob-
vezu rada na ponovnoj izgradnji Svetoga hrama i zidova Grada mira. Dužno-
sti kneza Jeruzalema su: suditi nepristrano i pravedno, djelovati kao mirotvorac
među braćom, pružiti svaku moguću pomoć kolegama knezovima Jeruzalema,
čuvati vjeru u pravdu i blagonaklonost Boga i ulijevati nadu progonjenima i po-
tlačenima.
Poduka o povijesti ovoga stupnja počinje događajima koji slijede nakon onih
prikazanih u drami. Ona uključuje dovršenje drugoga hrama (340. pr. Krista),
Ptolomejevo osvajanje Jeruzalema (320. pr. Krista), zatim njegova osvajanja od
Makabejaca (166. pr. Krista), Rimljana (63. pr. Krista), Titovo razaranje hrama
(70. A.D.) te pobunu židovskoga naroda protiv Rima 135. A.D. koja je rezulti-
rala njihovim progonom iz Judeje, događajem koji danas zovemo Dijaspora ili
„Disperzija”. Tradicija govori da je preživjelo nekoliko iniciranih koji su sačuva-
li drevne misterije i poduke za kasnija doba. Ta duga povijest nagovješćuje bu-
duće stupnjeve i jasno pokazuje da je Salomonov hram samo simbol. Iskušenja
hebrejskoga naroda – ishod razaranja Hrama slobode – nastala su jer je narod
izgubio Istinsku riječ, ne riječ već ideju, i prestao štovati pravoga Boga. Likovi i
radnja podučavaju nas da vojnici istine, oboružani mačem hrabrosti i zidarskom
žlicom neumornoga rada, mogu promicati slobodno zidarstvo Škotskoga obreda
- 122 -
kao univerzalnu filozofiju, moralno i političko uvjerenje, namjeru da dobre ljude

učine boljim ljudima, pa tako i dobar svijet boljim svijetom.
Poduka
Više se od kneza Jeruzalema ne očekuje da ponovno izgradi Hram u Jeruzale-
mu. U knjizi Morals and Dogma Pike potvrđuje da je „cijeli svijet Božji hram, kao
što je to i svako uspravno srce”. Cilj slobodnog zidarstva je izgraditi simbolički
hram po cijelom svijetu. Posebni alati kneza Jeruzalema su pravda i pravednost,
ali ne smijemo zaboraviti alate koje smo naučili na prethodnim stupnjevima. Sli-
jediti stazu slobodnozidarske istine znači razumjeti da je život arena za duhovno
i moralno usavršavanje jer sav je život i svijet duhovan i moralan.
Pravda i pravednost:
Knezovi Jeruzalema više ne zasjedaju kao suci da bi sudili o razmiricama između
ljudi… Pravda i pravednost još uvijek su njihove osobine. Izgladiti sporove i pomi-
riti nesloge, obnoviti prijateljstvo i mir i ublažiti predrasude njihove su osobite duž-
nosti; a oni znaju da su mirotvorci blagoslovljeni (str. 241).
Moralno i duhovno u svijetu:

Uvijek imajte na umu da je slobodno zidarstvo rad i da je zidarska žlica simbol
stupnjeva u ovom Vijeću. Trud, kada je ispravno shvaćen, plemenit je i oplemenju-
je. Namjena mu je razviti čovjekovu moralnu i duhovnu prirodu, a ne da ga sma-
tramo sramotom i nesrećom (str. 242).
[Slobodno zidarstvo] uči svoju djecu koja teško rade da je okruženje njihova sva-
kidašnjeg života u cijelosti duhovno, da su ostvarenja njihova truda, tkanje koje
tkaju, roba kojom trguju, namijenjeni duhu; da im, ako u to vjeruju, njihova svaki-
dašnjica može biti prostor najplemenitijeg unapređivanja (str. 243).
- 123 -
Vitez Istoka i Zapada
————————
Sedamnaesti stupanj
- 124 -
seDAMNAESTI STUPANJ – VITEZ ISTOKA I ZAPADA
Pregača je izrađena od žute svile, a podstava i obrub su grimizni. Obje ove boje
simboliziraju zoru. Trokutasti oblik pregače simbol je Boga u prve tri Njegove
emanacije. U središtu je zlatni tetraktis, oblikovan od 10 hebrejskih slova jod.
Ona predstavljaju deset sefira (ili manifestacija Boga) na Drvu života u kabali.
Traka ovoga stupnja je široka, bijela lenta od ripsa koja se nosi zdesna nalijevo.
Preko nje je ukrižana crna traka jednake širine koja se nosi slijeva nadesno i na
kojoj visi medaljon stupnja. Te dvije boje simboliziraju dva načela dobra i zla, kao
što to objašnjava dualistički nauk Zaratustre i Manija.
Medaljon stupnja je heptagonalna (sedmostrana) medalja, pola zlatna, a pola
srebrna ili sedefasta. Te dvije boje označavaju Sunce i Mjesec koji su pak simboli
egipatskih božanstava Ozirisa i Izide, a oni predstavljaju generativne i produktiv-
ne sile prirode koje u slobodnozidarskom simbolizmu prikazuju stupovi Jakin i
Boaz kao aktivna i pasivna snaga koje se iskazuju u prirodi (Morals and Dogma,
str. 202). Na jednoj strani medalje, u kutovima su ugravirana ista samarijska slo-
va kao na kapitelima stupova u ritualu i imaju isto značenje – posljednjih sedam
sefira u kabali. Iznad svakoga slova je zvijezda. U središtu medalje, na istoj strani,
na knjizi sa sedam pečata leži janje. Pečati su, redom, ista slova, prikazana kao
latinske istoznačnice. Na naličju su dva ukrižana mača s oštricama prema gore;
njihovi dršci počivaju na ravnoj vagi. U kutovima su grčka početna slova imena
Sedam crkava (Otkrivenje 2 i 3).
- 125 -
Sedamnaesti stupanj
Vitez Istoka i Zapada
DUŽNOSTI
Raditi, razmišljati i moliti. Nadati se, imati povjerenja i vjerovati. Podučavati istine
koje su skrivene u alegorijama i zakrivene simbolima slobodnog zidarstva.
POUKA
Vojska mučenika dala je svoje živote kako bi dokazali svoju vjeru ili koristili
čovječanstvu.
ZA RAZMIŠLJANJE
Može li slobodno zidarstvo podučavati religiju, a da i samo ne postane religija?
Koje je značenje praznog stolca u ritualu?
VAŽNI SIMBOLI
Istok, Zapad, Ivan Krstitelj, dugine boje, kandidat, broj sedam, prazan stolac.
Iako su mnogi rituali Škotskoga obreda prožeti citatima i prepričavanji-

ma Svetoga pisma, ovdje su događaji u radnji kao i mnoge riječi u ritualu
izravno uzete iz Otkrivenja, od Isusa Krista do Ivana Evanđelista. To je po-
sljednja knjiga Novoga zavjeta, a naziva se Apokalipsa sv. Ivana, od grčkoga
apocalypsis u značenju otkrivenja. Općenito, apokalipse su svete knjige nami-
jenjene iniciranima.
Temeljna zamisao u Apokalipsi je da će Istok jednoga dana ponovno za-
vladati cijelim svijetom i da će konačna pobjeda biti Izraelova. Taj dokument
predviđa katastrofu za cijeli svijet, drugi dolazak Krista i slavnu budućnost
koja očekuje čovječanstvo nakon posljednje odlučne bitke, pobjede dobra
nad zlom.
Ritual
Radionice ovoga stupnja nazivaju se preceptorati i sastoje se od samo dva-
deset četiri člana što upućuje na dvadeset četiri starješine spomenute u Otkri-
venju 4:4. Odaja Vijeća je heptagonalna oblika (sedmostrana), ukrašena gri-
miznim draperijama, posutim zlatnim zvijezdama. U svakom kutu je četvrtasti
stup različite boje: crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste. Te
- 126 -
boje i njihov poredak ukazuju na dúgu poput one koja okružuje glavu anđela
u Otkrivenju 10:1, ili boje koje čine bijelo svjetlo, a koje se pokazuju kada svje-
tlo prolazi kroz prizmu i dijeli se u boje spektra. Kako je svjetlo simbol znanja,
sedam boja predstavlja sedam slobodnih umjetnosti i znanosti prikazanih na
pomoćničkom stupnju – gramatiku, retoriku, logiku, aritmetiku, geometriju,
glazbu i astronomiju. Njihova prisutnost naznaka je onoga što se podučava na
višim stupnjevima – detaljnije ćemo ih opisati na tridesetom stupnju. Na sva-
kom stupu je samarijsko slovo, početna slova imena posljednjih sedam sefira
(ili emanacija Boga) o kojima se govori u kabali. Na svakom stupu su riječi: je-
dinstvo, čast, dužnost, odanost, hrabrost, uviđavnost i šutnja – viteške vrline.
Na istoku, sedam stuba ide do postolja na kojemu je oltar i prazan stolac. Na
oltaru je knjiga zapečaćena sa sedam pečata (Otkrivenje 5:1).
Tapis sadrži početna slova riječi koje se nalaze na sedam stupova, čovjeka
s bijelom kosom i bradom, odjevena u bijelu odjeću koji drži sedam zvijezda
(Otkrivenje 1:14-16). Tu je i sedam svijećnjaka, a iznad svakoga je po jedno
grčko slovo koje predstavlja jednu od sedam Crkava (Otkrivenje 2 i 3) koje su
postojale oko 90. A. D. kada je Otkrivenje napisano.
Starješina predstavlja Ivana Krstitelja. Mnogi vjeruju da je Ivan Krstitelj bio
član esena, manje skupine židovskih asketa koji su živjeli u blizini Mrtvoga
mora. Provodili su celibat, a svoju skupinu su održavali primajući obraćenike
od kojih su zahtijevali da prođu kroz niz svečanih inicijacija. Mackey kaže da
je nakon primanja na viši stupanj, „kandidat bio obvezan svečanim zavjetom
voljeti Boga, biti pravedan prema svim ljudima, biti milosrdan, promicati isti-
nu, skrivati tajne društva i misterije povezane s tetragramom i drugim imenima
Boga” (Sv. 1., str. 339).
Poznati slobodnozidarski učenjaci pokušali su pronaći početke slobodnog
zidarstva u esenima, oslanjajući se na sličnost obilježja tih dviju skupina. Kan-
didat postaje simbolički esen u prvom dijelu toga stupnja na kojemu ga pripre-
maju za velike tajne Knjige sa sedam pečata.
Uvodna radnja događa se u prijemnoj odaji kralja Heroda II. Kralj izražava
zanimanje za nauk esena te poziva Ivana da ga podučava. No Ivan zatraži od
kralja da se pokaje za svoje grijehe. Ova radnja nije povijesna već joj je svrha
samo da pripremi kandidata za velike poduke ovoga stupnja. Ljut na Ivana, He-
rod ga baca u tamnicu. Ivanovo se pogubljenje ne prikazuje već samo navodi.
Na početku prijema bijele zavjese skrivaju postolje, oltar, zastore i dvade-
set četiri stolca u odaji vijeća. Kandidat je primljen kao umorni putnik koji je
- 127 -
prešao pustinju i sada luta po obalama Mrtvoga mora tražeći svjetlo u tami. On
je simbol ljudske duše, umorne od nekorisnih spekulacija i isprazne logike po-
stojećih filozofija. Mrtvo more simbolizira filozofije Egipta i Grčke koje su lju-
dima dale malo nade u vječni život.
Postavljaju mu mnoga pitanja o ispunjavanju njegovih ranijih slobodnozi-
darskih dužnosti. Dok ga vode oko odaje, recitiraju odabrane stihove iz Otkri-
venja čija poruka govori o pokajanju. Upozoravaju ga da bude revan i tako po-
stigne besmrtnost zajedno s Bogom (Otkrivenje 2:26; 3:5, 12, 21).
Učenjaci vjeruju da je pročišćenje vodom i vatrom bilo sastavni dio rituala
inicijacije esena. Ovaj stupanj simbolički ponavlja drevni običaj krštenja kan-
didata duhom (vodom) i vatrom. To je uputa, iz Evanđelja po Mateju 3:10-11,
na riječi koje je Ivan Krstitelj govorio onima koje je krstio: „Onaj koji za mnom
dolazi krstit će vas Duhom Svetim i ognjem… Već je sjekira položena na kori-
jen stabala. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj
baca”. Jednom pročišćen, kandidat postaje Božji vojnik koji se bori protiv fana-
tizma, netolerancije, vjerske zadrtosti i svih zala koja su učinila pakao od ze-
mlje koja je bila stvorena kao raj. Ta zla koja uzrokuju patnju ljudi jačaju ljud-
sku dušu i nude poticaj za najplemenitije vrline. Posljednja kušnja kroz koju
kandidat prolazi simbolički prikazuje vjernost i hrabrost koje se traže od viteza
Istoka i Zapada, a on je uvijek spreman položiti svoj život na oltar Boga, prija-
teljstva, svoje zemlje i čovječanstva.
Naglašena kršćanska simbolika na ovome stupnju može prouzrokovati odre-
đenu zbrku ili neshvaćanje. Pike se oslanjao na učenja mnogih vjera u svojem
prekrajanju stupnjeva Škotskoga obreda i tako kršćanstvo nije omalovaženo.
Veličanstvena simbolička alegorija u Apokalipsi bila je suviše veliko iskuše-
nje za mističke težnje Alberta Pikea i tu vidimo istaknutu književnu ljepotu te
Knjige.
Međutim, važno je naglasiti da je on tu simboliku posudio kako bi prenio
poduke različite od onih koje se uče u Otkrivenju. Te poduke nemaju namjeru
zamijeniti one bilo koje vjere, već su jednostavna prilika za daljnje naučavanje
o važnosti moralne čestitosti. Primjerice, knjiga sa sedam pečata koja se koristi
u ritualu stupnja viteza Istoka i Zapada ne predstavlja Knjigu sa sedam pečata u
Apokalipsi. Jedino je Krist dostojan otvoriti tu Knjigu, a knjigu u ritualu otvara
jedan od kandidata kojega, zajedno s drugima, simbolički šalju u rat protiv zla.
Slično, kandidatima ne čine križ na čelu kao simbol spasenja kao u Apokalipsi,
već kao znak onoga koji se posvetio časti i vrlini. Stoga te simbole treba shvatiti
- 128 -
kao podudarnosti, a ne kao istoznačnice. Slobodno zidarstvo ne podučava da

je bilo koja vjera lažna, ono sve jednako poštuje i časti bratstvom, a od svakog
se kandidata očekuje da za sebe zadrži načela i učenja svoje vjere i, što je naj-
važnije, da živi po njima.
Živopisne slike iz Otkrivenja opet su uključene u ritual u skraćenom obliku.
Otvaranje pečata donosi najstrašnije katastrofe: četiri jahača kreću, jedan za
drugim, donoseći rat, razdor, razmirice, glad i kugu. Otvaranje petoga pečata
iznosi na vidjelo duše mrtvih mučenika koje vape za osvetom. Otvaranje šesto-
ga pečata donosi veliki potres. Otvaranje sedmoga pečata donosi tišinu koju
slijede zvuci truba najavljujući posljednju bitku na kraju vremena. Svijetom
pustoše grad i oganj, vulkanska erupcija, zvijezda padalica, pomrčina, skakavci
i četiri demona koji zatiru trećinu čovječanstva. Sedma i posljednja truba na-
javljuje da su Bog i njegov Mesija učinili zemlju kraljevstvom Božjim i da će On
vladati zauvijek.
Prenoseći sv. Ivanu događaje opisane u Otkrivenju ritual ih prožima slobod-
nozidarskim značenjem. Ono nije zamjena za vjersko tumačenje, već ga treba
sagledavati kao dio velikih pouka našeg bratstva. Duhovi zla na zemlji skakavci
su neznanja, fanatizma i predrasude. Četiri demona vjerska su zadrtost, netole-
rancija, častohleplje i sebičnost. Misao, govor i savjest bore se da budu slobod-
ni. Istina, koja je kraljevstvo Božje, zauvijek će ostati, žalost i zlo će nestati. S
vremenom, svim će ljudima Bog suditi i primjereno ih nagraditi.
Poduka
Pikeova poduka sedamnaestoga stupnja, kao prvoga od filozofskih stupnjeva
Škotskoga obreda, posvećena je pregledu nauka drevnih naroda koje nalazimo
u slobodnom zidarstvu. Ona podučava iste filozofske istine koje su podučavali
eseni i koje je propovijedao Ivan Krstitelj. Pike je vjerovao da su oni te istine
skupili iz nauka i Istoka, i Zapada. Velike istine potječu od Zend-Aveste Perzi-
janaca, Veda Hindusa, tekstova Platona i Pitagore, iz drevnih zemalja Fenici-
je, Sirije, Grčke i Egipta i iz svetih knjiga Židova. Slobodno zidarstvo u tim je
drevnim naucima odvojilo istinu od zablude i nastavlja je prenositi. To su vrlo
jednostavne i uzvišene poduke: Bog je jedan, stalan, nepromjenjiv, beskonačno
pravedan i dobar; svjetlo će naposljetku nadvladati tamu, dobro će pobijediti
zlo, a istina će biti pobjednik nad zabludom.
- 129 -
Izabrali smo sljedeće odlomke iz Morals and Dogma zbog njihove jednostav-
nosti za razliku od vrlo složenoga prikaza religijskih filozofija drevnih naroda
Istoka i Zapada. Pike je razumio svu složenost usporednog proučavanja drev-
nih religijskih filozofija, pa tako započinje ovu poduku:
Ovo je prvi od filozofskih stupnjeva Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda

i početak tečaja koji će vam potpuno otkriti bit unutarnjih tajna slobodnog
zidarstva. Ne očajavajte ako vam se često učini da samo što niste dosegnuli
unutarnje svjetlo, i jednako često ostanete razočarani. U svim je vremenima
istina bila skrivena ispod simbola, a često i niza alegorija: treba otkrivati veo
za velom prije nego što se dosegne pravo svjetlo i otkrije bitna istina. Ljud-
sko je svjetlo samo nesavršen odraz zrake beskonačnoga i božanskoga svjetla
(str. 246).
Tek na posljednjoj stranici te dugačke i detaljne poduke saznajemo zašto je važ-

no proučavati te stare, strane, tajanstvene vjere i vjerovanja prekrivena izmagli-
cama davnine (str. 247).
… Istinu odvojenu od zabluda slobodno zidarstvo je pohranilo u dubinu svo-

jega srca i kroz oganj progona i oluje nedaća donijelo nam ih je i izručilo…
Korisno je proučavati te spekulacije i fantazije (zablude) da bismo vidjeli u
koje se bezvrijedne i neplodne pothvate upušta ljudski um, pa ćete više cije-
niti jasne, jednostavne, uzvišene, općepriznate istine koje su u svim vreme-
nima bile svjetlo koje je vodilo slobodne zidare na njihovom putu; mudrost
i snaga koji su poput stamenih stupova podupirale i nastavit će podupirati
svoj slavni i veličanstveni hram (str. 275).
Velike istine koje je slobodno zidarstvo zadržalo zajedničke su mnogim

drevnim religijskim filozofijama. Naravno, nazivi koje su davali svojim spo-
znajama razlikovali su se među vjerama. Pike ukratko sažimlje te velike istine.
Ovdje prenosimo te sažetke:
A sve te vjere, iako dopuštaju različita iskazivanja Svevišnjega bića, smatra-

le su da je Njegov identitet nepromjenjiv i vječan (str. 271 – 272).
- 130 -
… jedna velika zamisao izdigla se i isticala nepromjenjiva nad kovitlajućim

kaosom konfuzije. Bog je velik i dobar i mudar. Zlo i patnja i tuga su pri-
vremeni i mogu poslužiti u mudre i korisne svrhe. Oni moraju biti u skladu
s Božjom dobrotom, čistoćom i beskonačnom savršenošću te mora postoja-
ti način da ih objasnimo… Naposljetku, Bog će prevladati, a zlo će nestati.
Samo Bog može to učiniti, i on će to učiniti, uz pomoć svoje emanacije koja
će poprimiti ljudski oblik i otkupiti svijet (str. 274).
- 131 -
Vitez ruže i križa
————————
Osamnaesti stupanj
- 132 -
Vitez ruže i križa
————————
Osamnaesti stupanj
- 133 -
Pregača je s jedne strane od bijeloga satena sa grimiznim obrubom, a s druge
strane crna. Na bijeloj strani pregače izvezen je medaljon stupnja s pelikanom.
Na crnoj strani je velik crveni pasionski križ.
Lenta, koja se nosi slijeva nadesno, od baršuna je ili svile, grimizna s jedne stra-
ne i crna s druge; nema ukrasa na grimiznoj strani. Crveni pasionski križ izvezen
je na crnoj strani i nosi se preko srca. Boje lente i pregače, bijela i grimizna, sim-
boli su svjetla i zore i predstavljaju vjeru, nadu i milosrđe.
Medaljon stupnja je šestar s krakovima otvorenim pod kutom od šezdeset
stupnjeva koji leži na stupnjevanom kružnom luku. Na donjem dijelu, na jednoj
je strani orao s raširenim krilima i spuštenom glavom. Među Egipćanima orao je
bio simbol mudroga čovjeka jer ga krila nose iznad oblaka, u čišću atmosferu i
bliže izvoru svjetla, a njegove oči nisu zaslijepljene svjetlom. Kako je orao pred-
stavljao vrhovnoga egipatskog boga Sunca Amon-Ra, on je simbol beskonačnoga
vrhovnog razuma i inteligencije. Na drugoj strani je pelikan koji kljuca svoja prsa
da bi nahranio svojih sedam ptića u gnijezdu ispod njega. Pelikan predstavlja
svakog filantropa i reformatora koji je žrtvovao svoj život za dobrobit čovječan-
stva, pa nas tako podučava o neiscrpnoj velikodušnosti prema svim ljudima, oso-
bito prema siromašnima i nezaštićenima. On predstavlja usto veliko i darežljivo
dobročinstvo prirode iz čijih prsa sva stvorena bića crpe svoju hranu. Stoga su pe-
likan i orao zajedno simboli savršene mudrosti i potpune privrženosti. Grimizni
se križ pojavljuje na objema stranama medaljona, a na križanju njegovih krako-
va, na strani pelikana, grimizna je ruža u cvatu. Križ koji ukazuje na četiri strane
svijeta i čiji krakovi idu u beskonačnost i nikada se ne susreću – znak je prostora
ili beskonačnosti. Križ je bio sveti simbol u mnogim kulturama od davnine. Ruža
je bila povezana sa Suncem i Aurorom, rimskom božicom zore. Kao simbol ju-
tarnjega svjetla, ona predstavlja uskrsnuće i obnovu života, pa stoga i besmrtnost.
Križ i ruža zajedno simboliziraju besmrtnost do koje se došlo patnjom i tugom.
Na vrhu šestara je starinska kruna. Na dijelu luka, na strani pelikana, riječ je toga
stupnja skrivena u posebnoj šifri. Taj medaljon stupnja je zlatan, a pelikan i orao
na njemu su srebrni.
- 134 -
OSAMNAESTI STUPANJ – VITEZ RUŽE I KRIŽA
OSAMNAESTI STUPANJ
VITEZ RUŽE I KRIŽA
DUŽNOSTI
Iskazuj vrlinu da ona može donijeti plod. Trudi se ukloniti porok, pročisti čovječan-
stvo. Budi tolerantan prema vjeri i vjerovanju drugih.
POUKE
Trebamo imati vjeru u Boga, čovječanstvo i same sebe. Trebamo se nadati pobjedi
nad zlom, napretku čovječanstva i drugom životu. Ljubav ublažuje neimaštinu i
podnosi zablude i pogreške drugih.
ZA RAZMIŠLJANJE
Postoje li zlo i nedaće kako bi se pružila mogućnost za iskazivanje vrline? Odraža-
vaju li vaša stajališta i radnje vjeru, nadu i ljubav?
VAŽNI SIMBOLI
Sklop simbola nazvan vjera, nada i ljubav, kazne i užasi Pakla, ruža, križ, pelikan,
orao.
Ovaj stupanj priprema dolazak Novoga zakona, Zakona ljubavi koji je na ne-
pogrešiv način proglasio Isus iz Nazareta nakon stoljeća duhovne i intelektualne
tame u svijetu u kojemu je Sveta riječ bila ponovno izgubljena. Uzvišena poruka
koja je svijetu tada prenesena bila je proglašenje očinstva Boga i bratstva čovjeka.
Taj proglas, iako ga je izrekao stvaran povijesni lik, ne treba shvatiti kao zagova-
ranje stvarnoga religijskog vjerovanja.
Toleranciju učimo i dok prolazimo kroz bezbroj primjera iz mnogih različitih
vjerovanja starih naroda koja nas podučavaju da ni križ kao simbol, ni pojam
mesije nisu samo kršćanski. Oni su iskazi religioznih istina svojstvenih narodu
koji ih je uočio. Iz tih primjera možemo zaključiti da tolerancija nije samo duž-
nost, već neizbježni zaključak. Poduke o ideji mesije samo su okvirne i ne tre-
bamo ih shvatiti kao službeni nauk slobodnog zidarstva općenito ili Škotskoga
obreda posebno. Religijsko shvaćanje slobodnog zidarstva i suviše je univerzalno
da bi prihvatilo tu tvrdnju. Kao što Pike kaže u poduci ovog stupnja, „Nijedan slo-
bodni zidar nema pravo tumačiti simbole ovoga stupnja za nekoga drugog ili mu
uskratiti njegove tajne…” (str. 290).
- 135 -
Ritual
Kao i na prethodnom, obaveznom četrnaestom, stupnju, ne postoji pose-
ban zaplet. Kandidata vode kroz tri odaje. Prva prikazuje svijet u kaosu pod
tiranijom zla. Časnici sjede na niskim stolcima među ruševinama stupova i
alatima simboličke lože. Oni prenose potištenost, tugu i očaj zato što je Sveta
riječ ponovno izgubljena. Kandidat ulazi u tu odaju izgubljen u magli tame,
zablude i lažne filozofije – zbunjen među ruševinama staroga sustava misli.
Raspelo od ebanovine (crno – u značenju zla, tame) predstavlja ponašanje
svijeta prema onima koji nastoje objaviti istinu. Izgubljena riječ, prisjetimo
se, predstavlja mnogo toga: gubitak razuma i moralnog osjećaja te gubitak
prave ideje Boga. U svijetu koji je predstavljen u toj odaji čovjek je stvorio ne
samo Boga već i Vraga – po svojem liku.
Kandidata pitaju hoće li se pridružiti drugima koji se danju i noću uzalud-
no trude pronaći Izgubljenu riječ, ključ strašnoga labirinta. Nakon potvrdno-
ga odgovora kandidata da će poći u potragu pojavljuju se tri „zvijezde vodi-
lje”, uzdignute na stupovima: Vjera, Nada i Ljubav – koje nas trebaju izvesti iz
pustinje sumnje, malodušnosti i očaja.
Naziv „zvijezde vodilje” za vrline vjere, nade i ljubavi može se protumači-
ti na više načina. Stoga ovo što ćemo izložiti valja shvatiti samo kao primjer
koji potiče um na daljnje razmišljanje. U drevna vremena ljudi su vjerovali
da neki planeti, zvijezde i zviježđa i njihovi položaji na nebu upravljaju živo-
tima ljudi, pridajući sudbini dobre ili loše utjecaje, kojima se pak ljudi mogu
prepustiti ili se protiv njih boriti, često uzaludno. U slobodnom zidarstvu ži-
votima ljudi upravljaju, ili trebaju upravljati, zvijezde vodilje vrline koju treba
tražiti na Istoku, izvoru svjetla, pa stoga i znanja. Čim zvijezde vodilje nesta-
nu, tama ponovno zavlada:
To znači da se vjera i nevjera, i nada i sumnja izmjenjuju, poput dana i

noći, ljeta i zime.
Potraga se nastavlja. Kandidat putuje po loži. Na sjeveru, tradicionalnom

mjestu tame, nailazi na drugu odaju. Slike ili osvijetljene ploče prikazuju ka-
zne i užase Pakla, kao što su ih zamislili Dante ili Milton. Slike koje prikazuju
posljedice grijeha i poroka prenose različita značenja i tumačenja. Nekima
su one stvarni prikazi sudbine i kazne koja čeka one koji krše Božje zakone;
- 136 -
drugima su samo simbol zemaljske sudbine i kazne. Ali svima trebaju biti
podsjetnik na zakon uzroka i posljedice koji se ne može opozvati:
Riječ jednom izrečena, čin jednom učinjen, izrečeni su ili učinjeni zauvi-
jek, a posljedice, dobre ili loše, vječne su.
Točnije, plamenovi simboliziraju strasti koje obuzimaju srca ljudi protiv

čega se slobodno zidarstvo uvijek borilo.
Potraga se nastavlja i za Istinskom riječi, i za objašnjenjima velike zagonet-
ke svemira. Naime, kako shvatiti postojanje grijeha i zla, boli i patnje u svije-
tu, blagostanje pokvarenih i moćnih, neizrecive krivice i nepravde, ispraznost
i površnost nekih religijskih vjerovanja. Zašto postoji zlo: prirodno zlo kao
što je glad, potresi i suše, i moralno zlo kao što je ubojstvo i tiranija?
Tijekom potrage saznajemo slobodnozidarsko značenje početnih slova
INRI koja su umjetnici upisali na Kristovu križu kao prikaz stvarne poruke
koju nalazimo u Evanđelju po Ivanu 19:19. Priroda je istodobno alegorijska
i činjenična, figurativna i doslovna, simbolička i stvarna. To je sveto pismo
slobodnog zidara, a na njemu je Bog upisao svoja učenja da ih čovjek nauči.
Znanost nije neprijatelj religije već je prije viši izraz religije – da bismo sazna-
li i shvatili tajne Božjega svemira.
Čovjekova sposobnost izražavanja ideje beskonačnoga dokaz je božanske
iskre u ljudskom umu: brojevi se redaju pred nama, beskrajni, ali brojivi; pro-
stor se širi izvan našega vidokruga, pa ipak strpljivo otkrivamo njegove tajne,
jednu po jednu; atributi Boga beskrajni su produžeci vrlina čovjeka.
Nada u besmrtnost početak je svake religije. Dokaze tome vidimo i u naj-
ranijim kulturama. Sve velike religije svijeta obećavaju besmrtnost u prisut-
nosti Boga – kako bi zagovarale vrlinu i prijete besmrtnošću bez Boga – kako
bi spriječile porok. Mi naučavamo da je besmrtnost prirodna posljedica obi-
lježja same duše, kao što Pike kaže:
Duhovnost duše je uvjet i nužni temelj besmrtnosti; zakon zasluge i kriv-

nje izravni njezin iskaz. Prvi je metafizički dokaz, drugi moralni. Prido-
dajte tome težnju svih sila duše prema beskonačnome i načela konačnih
uzroka, pa je dokaz besmrtnosti duše potpun (str. 706).
- 137 -
Razum dijeli čovječanstvo od ostalih oblika života. On je dar. Pauk može

isplesti lijepu mrežu, ali on nije umjetnik. Pčela može poslati poruku svojim
plesom, ali to nije balet. Termiti grade velike nastambe, ali oni nisu inženjeri.
Jedino čovjek posjeduje božansku iskru razuma, pa stoga rasuđuje. Međutim,
dar razuma nije dar lagodnosti i prepuštanja užicima – on zahtijeva najve-
ći mogući napor, pa ga se ljudi često lišavaju. Većina se ljudi malo ili gotovo
uopće ne služi tim božanskim darom, izabirući radije jednostavan život fizič-
koga rada povremeno prekidanog hobijima ili pasivnom rekreacijom.
Treća odaja predstavlja svemir obasjan istinskim svjetlom Vrhovnoga Boga
i oslobođen načela zla. Poduka u toj odaji pruža razna tumačenja za posto-
janje zla koja su stvorili filozofi i teolozi u prošlosti. Slobodno zidarstvo ne
prosuđuje prihvaća li netko ideju zla kao puku sjenu dobra, ili kao zlokobni
utjecaj utjelovljenoga načela zla – kao što je Sotona, ili pak kao priliku da se
iskaže vrlina u susretu s nesrećom.
Važno je zapamtiti da čovjekova potraga nije zadovoljavajuće odgovorila
na sve velike tajne, a postojanje zla jedna je od tih tajni. Ni filozofija, ni reli-
gija, ni slobodno zidarstvo nisu pronašli odgovor na tu veliku zagonetku koji
bi svakoga zadovoljio. Dovoljno je, zasada, prepoznati da postoji i prirodno, i
moralno zlo i da jednostavan ljudski napor može nadvladati mnoga zla. Neka
oni koji imaju sklonosti provode svoje vrijeme u razmišljanju o tim tajnama.
Većini nas preostaje da se jednostavno borimo protiv zla i učinimo od ovoga
svijeta ono što najbolje možemo. Nije na slobodnom zidarstvu da ocjenju-
je istinitosti tih tumačenja, osobito na ovom stupnju koji preporučuje tole-
ranciju. Kada ponovno posjetimo ovaj stupanj, posebnu pozornost trebamo
obratiti tim tumačenjima kako bi svatko u njima pronašao značenje koje je
najbliže njegovim vjerovanjima. Istodobno, možda će vam se pružiti prilika
da dalje razmišljate o njima.
U toj je odaji Novi zakon ljubavi prepoznat kao jednostavan, ali uzvišen
izraz božanske prirode. Čovjek otkriva da Bog nije tiranin pred kojim ljudi
moraju bijedno drhtati, već da je poput oca koji je beskonačno mudar i dobar,
milostiv i nježan.
- 138 -
Značajna simbolika
Simbolika se ovdje sastoji od podsjetnika na prethodne stupnjeve, naznaka bu-
dućih stupnjeva i simbola triju velikih vrlina koje se podučavaju na ovome stup-
nju – vjere, nade i ljubavi.
Ruža
Mnogi mistički sustavi smatrali su ružu privlačnim simbolom. Njezina upo-
raba kao slobodnozidarskoga simbola stoga je samo nastavak i proširenje
drevne tradicije. U grčkim misterijima Jakhusa bijela ruža bila je simbol tiši-
ne što je vrlina četvrtog stupnja. U klasičnoj mitologiji boja crvene ruže pri-
pisuje se bijeloj ruži poprskanoj krvlju Venere kada se ubola na trn u žurbi da
pomogne svojem sinu Adonisu kojega je napao divlji vepar. Naravno, postoje
i druge legendes.
U slobodnom zidarstvu ruža je postala simbol besmrtnosti. Svakako da
je zamisao o besmrtnosti stara isto koliko i razuman čovjek. Neandertalci
su pokapali svoje mrtve s predmetima koji su im pripadali, možda vjerujući
da će umrlom oni i dalje trebati. Najstarije mitologije govore o ljudima koji
su postali bogovi da bi zauvijek boravili na nebesima. Besmrtnost je bitna
nada cijeloga čovječanstva. Za mnoge je ona pravi izvor vrline, za druge samo
smiješna predrasuda. Stoga slobodno zidarstvo podučava samo nadu u bu-
dućnost, no unatoč tome literatura bratstva obiluje navodima o besmrtnosti
duše, a vrijeme ju je postupno pretvorilo u vjerovanje, ako ne i nauk.
Oba navoda ruže u Bibliji, u inačici kralja Jakova, su sumnjiva: navod u Iza-
iji 35:1 odnosi se na „ljiljan” prema latinskoj Vulgati sv. Jeronima, a suvreme-
na znanost (primjerice Anchor Bible) spominje ružu šaronsku u Pjesmi nad
pjesmama 2:1 kao šafran. Usprkos svemu tome, u kršćanskom simbolizmu
- 139 -
ruža je postala prikaz krvi Isusove. Njezino spajanje s križem postalo je go-
tovo neizbježno. I doista, upravo takvu vidimo na grbu koji je usvojio Martin
Luther.
Križ
Pike općenito navodi drevne prikaze toga simbola u poduci u Morals and Do-
gma, tako da se ne trebamo zadržavati na ponavljanju. Međutim, mogli bismo
Pikeovim zapažanjima dodati da je križ bio znak perzijskoga Boga Mitre, da
su se plaćenici koji su štovali toga boga mogli u vojsci kršćanskoga cara Kon-
stantina boriti pod stijegom koji je nosio taj simbol jer je za njih on predstav-
ljao svjetlo. Osim toga, Pikeovu opisu u poduci za taj stupanj trebamo dodati
da je križ s jednakim krakovima bio simbol srednjovjekovnih alkemičara za
koje je predstavljao četiri elementa: zrak, zemlju, vatru i vodu (vidi prikaz
u Morals and Dogma, str. 791). Čak i u starijim prikazima, pretkršćanskim,
križ se može povezati s ljubavlju kao sastavni dio astrološkoga simbola Vene-
re, rimske božice te vrline. Prisutnost sličnih prikaza križa, kao dio simbola
Merkura, Marsa, Jupitera i Saturna, manje nam otkriva nego što bi u početku
izgledalo, ali jednako potvrđuje različita simbolička značenja križa.
Križ je u slobodnom zidarstvu izjava o beskonačnosti. Ta zamisao, i riječ
kojom se služimo da ga opišemo sadrže unutar granica svojega značenja neke
od najdubljih misli i filozofije, i znanosti. On proširuje vidike našega uma do
granice shvatljivosti, prenoseći nam viziju brojeva koji se beskonačno reda-
ju ispred nas, svemira koji nema granica, vremena koje se bezgranično širi
ispred i iza nas, a iznad svega – sveobuhvatnih atributa Boga. Zamisao o be-
skonačnosti Božjih atributa možda je čovjeku nerazumljiva, ali potraga za ta-
kvim shvaćanjem njegov je plemeniti cilj.
Pelikan
Ovaj simbol potječe izravno iz rane kršćanske umjetnosti, a predstavljao je
Krista. Kao kršćanski simbol on ima podrijetlo u vjerovanju da je pelikan
prokljuvao vlastita prsa da bi svoje ptiće nahranio krvlju. Stoga je postao pri-
kladan prikaz Krista koji lije svoju krv za spas svoje djece, cijeloga čovječan-
stva. Tako je taj simbol postao općenit i označava privrženost.
Pelikan je i simbol prirode. Pike nas u djelu Morals and Dogma podsje-
ća da se nijedno čovjekovo veličanstveno djelo ne može usporediti s čudima
svijeta prirode. Nijedna ljepota nije tako uzvišena, nijedno savršenstvo tako
- 140 -
očito. Prozaičnost našega okoliša otupljuje naša osjetila da osjetimo to čudo,

pa nam često prirodne ljepote postaju dosadne i prema njima se ponašamo
cinički. Stara mudra izreka „zaustavi se i pomiriši cvijeće” treba nas podsjeti-
ti što gubimo kada dopustimo da nas brige svijeta odvrate od ljepote i sklada
našega okoliša koji je Božji dar našim osjetilima.
Orao
Poput ruže, taj znak potječe iz davnine, tako da je za Egipćane predstavljao
Sunce, za Hebreje Jahvu, a za Rimljane mudrost. Kršćani su vidjeli orla, poput
pelikana, kao Krista koji na svojim krilima nosi svoju djecu podučavajući ih,
primjerice, istini i ljubavi i uznoseći ih prema više duhovnom shvaćanju ži-
vota. Za Pikea je on također označavao slobodu, vjerojatno zbog njegove pri-
sutnosti na Velikom pečatu Sjedinjenih Američkih Država. Za to je odabran
bjeloglavi orao, a ne puran, kao što je predlagao Ben Franklin.
Kako se mudrost postiže uz pomoć razuma, tako je orao postao simbo-
lom razuma, jedinog svojstva koje pripada samo čovjeku među svim nebe-
skim stvorenjima. Razumom smo počeli shvaćati ustrojstvo prirodnoga svi-
jeta, osnovali društva u kojima vladaju običaji i zakoni, stvorili velika djela u
književnosti i umjetnosti, ovladali mnogim tajnama ljudskoga uma i osigu-
rali barem površno shvaćanje prirode Boga i vlastita mjesta u planu svemira.
Preostaje nam da upravimo njegovu moć prema višim ciljevima, da ublažimo
ljudsku bijedu i patnju, završimo pokoru rata i skinemo lance poroka.
Stupovi
Za Pikea je vjera sukladna ljepoti, svojstvu koje je jedno od stupova simbo-
ličke lože. Možemo je shvatiti i kao simbol jednoga od glavnih učenja ovoga
stupnja: jedinstva, nepromjenjivosti i dobrote Boga.
Slično se za nadu kaže da predstavlja snagu čemu možemo dodati učenje o
besmrtnosti duše – što je možda najviša nada čovječanstva.
I naposljetku, za ljubav se kaže da znači mudrost koja je tu utjelovljena u
učenju o ideji spasitelja koji je, u svim religijama, krajnji iskaz Božje ljubavi
prema čovjeku.
Uz te tri teološke vrline, vjeru, nadu i ljubav, ne smijemo izgubiti iz vida
prave slobodnozidarske vrline – bratsku ljubav, pomoć i istinu – o kojima
nas podučavaju u simboličkoj loži. Dva simbola na ovome stupnju pred-
stavljaju samo bratstvo, pelikan i ujedinjeni ruža i križ. Pelikan predstavlja
- 141 -
slobodnozidarsku vrlinu pomoći, a ruža i križ slobodnozidarsku vrlinu brat-

ske ljubavi. Izgubljena riječ predstavlja slobodnozidarsku vrlinu istine.
Poduka
Važne poduke ovoga stupnja su vjera, nada i ljubav. Njima se pridružuje
tolerancija.
Mnogo je odlomaka u sljedećem nizu citata. Namjera nam je da se cijela zbirka
promatra kao nacrt poduke koju treba čitati u cjelini, čim to bude izvedivo. Tu,
možda više nego drugdje, trebamo primijeniti Pikeovo upozorenje da kandidat
nije potpuno zaslužio neki stupanj ako nije pročitao poduku stupnja u knjizi Mo-
rals and Dogma.
Tolerancija:
… kadgod su vrata nekog stupnja zatvorena onome koji vjeruje u jednoga Boga i
besmrtnost duše, zbog drugih načela njegove vjere, taj stupanj više ne pripada slo-
bodnom zidarstvu (str. 290).
Nijedan slobodni zidar nema pravo, unutar zidova slobodnozidarskog hrama, ocje-
njivati stupanj štovanja koji drugi slobodni zidar osjeća prema bilo kojem reforma-
toru ili utemeljitelju bilo koje religije (str. 308).
Slobodno zidarstvo također ima svoje poslanstvo koje treba ostvarivati. Svojom
tradicijom koja seže do najranijih vremena i svojim simbolima koji idu unatrag
dalje i od vremena veličanstvene povijesti Egipta, ono poziva ljude svih religija
da stupe pod njegov barjak u borbu protiv zla, neznanja i nepravde. Ti si njegov
vitez! Tvoj mač posvećen je njegovoj službi. Pokaži se vrijednim vojnikom za vri-
jednu svrhu! (str. 311).
Vjera:
Veličajte i slavite vjeru kao što ćemo i mi i recite da ona počinje gdje razum prestaje;
ona mora, naposljetku, imati temelj, bilo u razumu, podudarnosti, svijesti ili ljud-
skom svjedočanstvu (str. 301).
…naposljetku, kada dokaz onoga u što vjerujemo nije dostupan našim osjetilima,
vjera mora poteći iz nekog izvora unutar nas samih… (str. 301) .
- 142 -
Vjera je velom prekrivena Izida, nadomjestak razumu, u sjenama koje slijede ra-
zum ili mu prethode. Ona zrači iz razuma, ali ne smije se nikada s njim pomiješati.
Posezanja razuma u vjeru ili vjere u razum pomračenja su Sunca ili Mjeseca; kada
se dogode, ona odjednom čine beskorisnim i izvor svjetla, i njegov odraz (str. 306).
Vjera – kao Ljepota:

…nema ljepote poput čvrste vjere u Boga, naše bližnje i sebe same (str. 288).
Vjera – da će Zlo biti nadvladano:

Ali nije svima vjera dovoljna da svladaju tu veliku poteškoću [postojanje prirodno-
ga i moralnog zla] (str. 300).
Iskušenja života blagoslovi su života, za pojedinca ili narod, ako ijedno od njih ima
dušu doista vrijednu spasenja (str. 307).
Nada:
… u predviđeno vrijeme On će spasiti i obnoviti svijet… (str. 308).
Nada – kao Snaga:

Snažan je samo onaj koji se nada… (str. 308).
Ljubav:
[Bog je]… Otac koji voli stvorenja koja je stvorio neizmjerljivom i neiscrpljivom
ljubavlju. On osjeća za nas, suosjeća s nama i šalje nam bol i oskudicu, i nesreću
samo kako bi one poslužile da u nama razviju vrline i odlike koje nam dolikuju da
nadalje živimo s Njim (str. 309).
Ljubav – kao Mudrost:

… mudar je onaj koji drugima sudi milostivo… (str. 288).
Ljubav – kao Spasitelj:

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. [Evan-
đelje po Ivanu 15:13; Pikeov citat, str. 310].
- 143 -
Kao onaj koji voli cijelo čovječanstvo, polažući svoj [Isusov] život za oslobođenje
svoje braće, On treba biti svima, kršćanima, židovima i muslimanima, predmet za-
hvalnosti i štovanja (str. 308).
Zapečatio je Evanđelje ljubavi svojim životom (str. 310).
Vjera, nada i ljubav:

Orao je za nas simbol slobode, šestar jednakosti, pelikan čovjekoljubivosti i našega
bratstva. Trudeći se da dostignemo sve te vrijednosti, s vjerom, nadom i ljubavlju
kao našim oružjem, strpljivo ćemo čekati konačnu pobjedu dobra i potpuno pojav-
ljivanje riječi Božje (str. 308).
Da je Bog dobar i milostiv i da voli i suosjeća sa stvorenjima koja je stvorio… da su

svi ljudi naša braća čiju oskudicu ćemo ublažiti, zablude oprostiti, mišljenja podno-
siti, uvrede oprostiti; da čovjek ima besmrtnu dušu, slobodnu volju, pravo na slobo-
du misli i djela; da su svi ljudi jednaki u Božjim očima; da najbolje služimo Bogu
poniznošću, krotkošću, blagošću, ljubaznošću i drugim vrlinama koje mogu obav-
ljati i oni niskoga roda, i oni visokoga; to je novi Zakon, Riječ… (str. 310).
- 144 -
završetak raspinjanja
Gustav Doré
- 145 -
Areopag −
vijeće Kadoš
GRADITELJ MOSTA
Biskupi su rimski nazvali

Svoje svećenike: Graditelji mostova
Jer su most između bogova i smrtnika sačinili
Od obreda i legende, rada i snova.
Graditelj mostova u kasnijim vremenima
Sam ja koji, još uvijek tražeći istinu Boga,
Pokušavam podići tkajući riječima
Most između staroga i novoga.
Daleko, prije početka vremena
Svjetlo stare Grčke sja,
i kasnija doba, manje uzvišena,
Usmjeruje tih dalekih zraka sjaj.
Između njih, crna poput ponoćnoga mora,
Doba tame valjaju svoje plime.
Ta tamna pustoš mogla je potamnjeti svjetlo zore,
Ali ono još uvijek podržava stare snove.
Svjetlo što u staroj Grčkoj uzdizalo se kao stari hrast
U naše će vrijeme još jednom zasjati
I uskladiti prijašnjih godina rast
S prostranijim svjetovima pod prostranijim nebom zastati.
Ja samo nastojim, u noći i oluji,
Raširiti mosta slabašni luk.
Radnici po kojima jutarnji zrak struji
Neka mu čvršći stvore oblik.
Jer još uvijek pustinjska lutalica treba
Dosegnuti svjetlo što daleko sja,
Tamo gdje kroz buru ratujućih vjera
Istina svjetluca kao zvijezda vodilja.
iz Teomahije
Williama Charlesa Bellera
Uvod u stupnjeve areopaga – vijeće KADOš
Areopag ili vijeće Kadoš obuhvaća stupnjeve od devetnaestoga do zaključ-
no tridesetoga. Od četiri radionice u Škotskom obredu areopag sadrži najviše
stupnjeva. Iako ih Pike naziva viteškim ili filozofskim, svi su oni snažno mi-
stični i kad je riječ o poukama koje prenose, i simbolima koje koriste. Čak i
oni stupnjevi u čijim se naslovima nalazi riječ „vitez” nisu samo prikazi viteš-
kih vrlina već složene panorame mistične simbolike.
Riječ „kadoš” je hebrejska i obično se prevodi kao „svet”. Točnije značenje
je „odvojen”. Potječe od semitskoga korijena od tri suglasnika (K-D-Š) čije se
značenje mijenja upotrebom i položajem samoglasnika. Značenje „odvojen”
pomaže nam da shvatimo izvedenice toga korijena koje nalazimo u Bibliji u
manje laskavom kontekstu, svakako ne „svetom” – primjerice u Ponovljenom
zakonu 22:9 „Kadoš” se prevodi kao „biti okaljan”, a u Jobu 36:14 kao „nečist”.
Druga mjesta slične prirode u Svetom pismu su: Ponovljeni zakon 23:17, Prva
knjiga o Kraljevima 14:24, 15:12, 22:46 i Druga knjiga o Kraljevima 23:7.
Naravno, postoje mnogi primjeri uporabe te riječi u smislu koji su naveli
Pike i drugi, tako da za značenje „odvojeno” postoje i afirmativni i negativ-
ni primjeri. Postoji židovska molitva nazvana Žalobni Kadiš. Izgovara je, u
određenom trenutku tijekom svake od tri dnevne molitve, osoba koja se pri-
država razdoblja žalosti od jedanaest mjeseci, počevši s danom pokopa, za
umrloga roditelja, brata ili drugoga bliskoga rođaka, kao i onaj tko obilježava
godišnjicu takve smrti. Naziv te molitve ima isti korijen kao Kadoš i prenosi
istu zamisao odvojenosti – onu između živih i mrtvih.
Svakako – „svete” su osobe odvojene od ostalih ljudi. Poslanstvo slobodnog
zidarstva nije stvoriti „svete” ljude, već izdvojiti od ostatka čovječanstva one
primjerne ljude koji iskazuju njegove plemenite vrline u potrazi za istinom.
Stupnjevi unutar areopaga imaju svrhu istražiti daljnje moralne, političke
i religijske pouke koje se naučavaju u loži savršenstva i kapitulu ruže i križa.
Uz potkrepljivanje moralnih pouka sadržanih u loži savršenstva, stupnjevi
areopaga objašnjavaju zašto su moralnost i iskazivanje vrline nužne za slo-
bodnog zidara. Političke poduke unutar areopaga objašnjavaju zašto su neto-
lerancija, predrasuda i vjerska zadrtost posebni neprijatelji ljudske slobode.
- 149 -
areopag − vijeće kadoš
Razmatranje najrazličitijih religija svijeta koje se odvija u stupnjevima areo-

paga nastoji objasniti, što je jasnije i točnije moguće, prirodu Boga i odnos
između Njega i čovječanstva.
Shvatiti i prihvatiti argumente predstavljene i u ritualima, i u podukama
areopaga znači početi razvijati razboritu, suvislu i dosljednu filozofiju, što
je prvi korak u oblikovanju dobroga čovjeka, boljega čovjeka. Naglasak je na
riječi „početi” jer je razvoj takve filozofije doživotna potraga. Da bi nam slo-
bodno zidarstvo priskrbilo plodno polje na kojemu ćemo razviti određenu
filozofiju, moramo učiti, razmišljati i prisustvovati radovima. Dok razvijamo
tu filozofiju, važno je naučene vrline primijeniti na djelu. Kandidat koji vidi
rituale svih tih stupnjeva izvrgnut je panorami moralnih, političkih, religij-
skih i filozofskih ideja koje mogu izgledati potpuno zbunjujuće. Najteži stup-
njevi su oni isključivo religijski i isključivo filozofski.
Isključivo religijski stupnjevi nazivaju se i „misterijskim stupnjevima”. To
su dvadeset treći do uključivo dvadeset šestoga stupnja. Pike opisuje dvade-
set treći stupanj kao prikaz Malih misterija, tj. znanja koje svi mogu steći.
Dvadeset četvrti stupanj podučava tajne hebrejske vjere, dvadeset peti tajne
islama te, naposljetku, dvadeset šesti tajne kršćanstva. Kada shvatimo te stup-
njeve u tom kontekstu, možemo vidjeti njihovo bitno jedinstvo – naučavanje
koje možemo naći u svim vjerama. S obzirom na to da slobodno zidarstvo ne
daje prvenstvo ni jednom religijskom nauku, misterijske stupnjeve trebamo
smatrati jednom cjelinom i svakom stupnju pridavati jednaku pozornost, to
jest pokušati vidjeti sva četiri stupnja na primjerima i pomno proučiti sažetak
i poduku svakoga stupnja.
Stupanj viteza Sunca sasvim je filozofski i najmističniji od svih. Objašnja-
vaju se načela numerologije, astrologije i alkemije. Iz toga znanja možemo
shvatiti doprinos numerologije aritmetici, astrologije astronomiji i alkemije
kemiji. Tako se iz predrasuda i fikcija drevnih i srednjovjekovnih umova ra-
zvila moderna znanost.
Drugi stupnjevi unutar areopaga, devetnaesti do uključivo dvadeset dru-
goga, dvadeset osmi, dvadeset deveti i trideseti, spajaju viteške zamisli, iska-
zivanje vrline i pouke o filozofiji kako bi nas podsjetili na to da slobodno zi-
darstvo uključuje potragu za znanjem i iskazivanje vrline.
Pišući o tim stupnjevima u Legendi XXXII. Pike kaže:
- 150 -
… čuli ste mistične izričaje kabalističke filozofije Hebreja i dobili ste time
u posjed ključeve kojima istinski inicirani otključava tajne svemira. Ima-
ju li ove riječi Sfinge za vas značenje, to potpuno ovisi o vašem razumu i
marljivosti. Poput simbola, one skrivaju istinu koju svaki inicirani mora
iznova otkriti (str. 14).
Naposljetku, svrha ovih sažetaka nije da budu iscrpni. Veći dio simbolike stup-
njeva areopaga ne može se objasniti na ovdje dostupnom prostoru. Opet mora-
mo naglasiti važnost prisustvovanja radovima i čitanja poduka iz knjige Morals
and Dogma.
- 151 -
Veliki graditelj mostova
————————
Devetnaesti stupanj
- 152 -
devetnaesti stupanj – veliki graditelj mostova
Lenta ovoga stupnja je grimizna s bijelim obrubom i nosi se slijeva nadesno.

Ona nas uči da žar i gorljivost velikoga graditelja mostova trebaju biti potaknuti
najvećom mogućom čistoćom morala, savršenim milosrđem i blagonaklonošću.
Na mjesto gdje lenta prelazi preko prsa, u zlatu je izvezeno dvanaest zvijezda i
grčka slova alfa i omega (AΩ). Zvijezde aludiraju na dvanaest vrata Novog Jeru-
zalema, dvanaest znakova zodijaka, dvanaest plodova s stabla života, dvanaest
plemena Izraela i dvanaest apostola. Početna slova imena apostola pojavljuju se
iznad vrata i temelja Novog Jeruzalema. Također, dvanaest je stupova u scenogra-
fiji ovoga stupnja. Na ovome stupnju također postoji čeona traka u plavoj boji s
dvanaest zvijezda koje imaju isto značenje kao i one na lenti. To je poseban znak
velikoga graditelja mostova jer će i najmanji dodir sa zemljom uprljati njegovu
besprijekornu čistoću. Slično tome, i najmanje odavanje tajne uprljat će uzvišen
lik koji ste dragovoljno preuzeli.
Još jedan karakterističan ukras na ovome stupnju je prsni oklop visokoga sve-
ćenika drevnog Izraela s dvanaest različitih dragih kamenova, umetnutih u četiri
reda po tri. Na svakom dragom kamenu jedno je od početnih slova dvanaest ime-
na (ili atributa) Boga koje se spominje u ritualu.
Medaljon stupnja je pravokutnog oblika, izrađen od pravoga zlata, sa slovom
alef ugraviranim na jednoj strani i tau na drugoj. To su prvo i posljednje slovo
hebrejskog alfabeta kao što su ona na lenti grčkog. Ona nas trebaju podsjećati na
ljubav i štovanje koje dugujemo Velikom biću, izvoru postojanja, Alfi i Omegi,
prvom i posljednjem. U Njegova se obećanja pouzdajemo potpunim povjere-
njem, u Njegovu milost i dobrotu bezuvjetno vjerujemo, a na ispunjenje Njego-
vih mudrih ciljeva sa zadovoljstvom ćemo pričekati.
- 153 -
Devetnaesti stupanj –
veliki graditelj mostova
DUŽNOSTI
Budi zadovoljan raditi za budućnost.
Strpljivo i marljivo služi istini.
Iskorjenjuj zabludu, lažljivost i netoleranciju istinom, poštenjem, čašću i milosrđem.
POUKE
Dobro će pobijediti zlo.
Ljudski razum ne može mjeriti Božje planove.
Ako pravilno živimo ovaj život, on je most prema vječnom životu.
ZA RAZMIŠLJANJE
Živite li svoj život tako da on bude most prema besmrtnosti?
VAŽNI SIMBOLI
Dvanaest stupova oko odaje vijeća, tapis Novoga Jeruzalema, plava i zlatna boja,
duh slobodnog zidarstva.
Istražujući podrijetlo riječi na prethodnim stupnjevima, otkrili smo skrivena

značenja i prosvijetlili se. Ovdje imamo istu prigodu. Graditelj mostova ili ve-
liki pontif ne odnosi se na poglavara Rimokatoličke crkve. Riječ pontif potječe
od dvije latinske riječi – pons, u značenju „most” i facere, „činiti” – dakle, pontif
znači „graditelj mostova”. S takvim tumačenjem lako je vidjeti kako su temeljna
dužnost koja se podučava na ovome stupnju – trud za budućnost – i poduka u
Morals and Dogma izravno povezane.
Ritual
Scenografija je relativno jednostavna. Ističu se plave i zlatne zvijezde. Vrpca
oko čela koju nose svi članovi plave je boje sa zlatnim zvijezdama, poput drape-
rija. Oboje nas podsjeća na uzvišen lik velikog graditelja mostova koji kandidat
preuzima. Ovo se značenje pripisuje zbog toga što je plavo boja nebeskoga svoda.
Dvanaest stupova poredano je uokolo odaje: dva na istoku, dva na zapadu, četiri
na sjeveru i četiri na jugu. Na kapitelu svakoga stupa nalazi se prvo slovo engle-
skoga naziva svakoga od dvanaest plemena Izraela koja simboliziraju ljudski rod.
- 154 -
Stupovi također sadržavaju znakove zodijaka koje Pike (str. 461) povezuje sa sva-
kim plemenom, kako to Jakov opisuje u Knjizi Postanka 49. Ispod njih su odre-
đena imena Boga koja opisuju Njegove atribute.
Tema stupnja predstavljena je na tapisu crtežom Novoga Jeruzalema koji silazi
s neba kao što je prorokovao sv. Ivan Evanđelist u Otkrivenju Isusa Krista. Ovaj
stupanj nastavlja koristiti simboliku koja proizlazi iz vizije sv. Ivana koja je zapo-
čela na sedamnaestom stupnju. Posebno treba naglasiti da je Novi Jeruzalem grad
zlatnih zgrada, bez hrama. Kada dobro zauvijek porazi zlo, posvuda će biti pri-
sutnost i svjetlo Boga. Stoga nema potrebe za hramom. Obratite pažnju, također,
na blistavu rijeku što teče kroz grad. Premošćuje je korijenje velikoga stabla pre-
punog voća, lišća i cvijeća. To je Stablo života koje predstavlja istinu, izvor svih
vrlina koje rastu na stablu poput plodova.
Kandidat je primljen kao vitez ruže i križa koji je služio u postrojbama istine
oboružan vjerom, nadom i ljubavlju. Posebne su mu dužnosti da se bori protiv
netolerancije i tlačenja. On dolazi učiti kako bi se pripremio za služenje istini i
svjetlu. Da bi se pripremio, mora se naučiti strpljenju. Prisiljavaju ga da čeka odo-
brenje za nastavak što upućuje na čekanje da se Novi Jeruzalem pojavi na Zemlji:
Kad svijet ne mora više zatirati grijeha moć

A beskrajni dan zbaci noć.
Jedan od braće tada vodi kandidata dvanaest puta oko odaje, zaustavljajući se
pred stupovima na kojima su početna slova dvanaest plemena Izraela, znakovi
zodijaka i imena Boga. U Otkrivenju samo je 12 000 ljudi iz svakoga plemena
Izraela spašeno od uništenja (7:4-8). Odabrani iz plemena Izraela predstavljaju
najpoštenije među ljudskim rodom. Kod svakoga stupa objašnjava se predodžba
Novog Jeruzalema. Svaki je posebna poduka o atributima Boga i ciljevima, vr-
linama i istinama koje podučava slobodno zidarstvo. Evo odabira iz tih velikih
zamisli:
Svjetlo i istina besmrtni su, a ne zabluda i tama. Božja vladavina mjeri se

vječnošću.
Mir će biti univerzalni zakon za svu djecu zajedničkoga Oca.
Radite, budite strpljivi i čekajte.
Zadržite u svojem srcu molitvu Bogu, a ne mržnju prema svojem bratu.
Stoljeća su trenuci sumraka istine.
- 155 -
Ničija lutanja ne mogu biti vječna jer tada bi zlo bilo besmrtno.
Mi smo slijepi; ali kada dođe božansko svjetlo, vidjet ćemo i znati.
Naše sužanjstvo u grijehu i tuzi samo je Božje sredstvo da pročistimo srce i
oplemenimo dušu.
Veliki Bog stvorio je sve i voli sve.
Istinski je Bog ljubazan, obziran, nježan, milostiv, dobročinitelj, prijatelj i otac.
Vjerujte da je smrt novi život, nada u vladavinu zakona ljubavi i svjetlo, pa če-
kajte strpljivo ispunjenje Božjih obećanja.
Tada tama i tišina okruže kandidata što je praksa u ritualima inicijacije drev-
nih naroda. U toj tami braća predstavljaju kandidatu verbalne slike konačne bitke
između dobra i zla – kao što se predviđa u Otkrivenju sv. Ivana.
Često se izvodi dodatak pronađen u tzv. „Rubrikama” (tekstu prihvatljivih pro-
mjena) iz 1929. godine koji predstavlja viziju koju kandidat doživljava u dubo-
kom snu omamljen tekućinom iz bočice koju prolijeva Sedmi anđeo. Ta je vizija
alegorija i predstavlja konačnu pobjedu dobra nad zlim. Duh zla ruga se ljud-
skom stanju i filozofskim fantazijama. On nam kaže da je čovjek stvoren u istini,
ali je pronađen u zabludi; čovjek će nastaviti lutati u tami, poput pukoga zemalj-
skoga crva. Ako čovjek prihvati takvu fatalističku filozofiju, nada će nestati iz
njegova srca. Duh slobodnog zidarstva pobija duh zla s duhovima besmrtnosti
koji prizivaju pravdu, toleranciju, razumnost, istinu, marljivost i zahvalnost da
rasprše duhove tame, nepravde, netolerancije, predrasude, nehaja, nezahvalnosti
i neumjerenosti. Veliki graditelj mostova, nakon što se probudi, predvodi moli-
tvu zaklinjući Boga za pomoć u borbi protiv zla. Braća govore kandidatu da mora
uvijek biti spreman za tu konačnu bitku, oboružan ljubavlju, nadom i vjerom.
Oni mu postavljaju dva važna pitanja. Ta pitanja sadrže značajne poduke ovo-
ga stupnja: Hoćeš li se pokoravati Božjem zakonu, vjerovati u njegovu dobrotu i
biti strpljiv, iako ti se čini da se obećano vrijeme ne približava za tvojega života,
niti tvoj trud i napor donosi ikakvih plodova? Hoćeš li ostati neumoran i hrabar,
zadovoljan što možeš posijati sjeme kako bi oni koji dolaze poslije tebe mogli
žeti? Tako kandidat postaje veliki graditelj mostova vjeran Bogu, svojoj dužnosti
i samome sebi, a shvaćajući te velike poduke, svaki čovjek mora djelovati kao gra-
ditelj mostova prema budućnosti, biti dobar primjer svojoj djeci, starješinama i
braći. Čovjekove radnje most su prema njegovoj besmrtnosti i prema budućnosti
čovječanstva. I slobodno zidarstvo je graditelj mostova jer nas podučava velikim
istinama prošlosti radi budućnosti.
- 156 -
U posljednjem činu novoprimljeni veliki graditelj mostova simbolički uništava

zabludu, lažljivost i netolerancija istinom, poštenjem, čašću i milosrđem.
Posljednja poduka tiče se dvanaest plemena Izraela i dvanaest apostola koji su
svakom slobodnom zidaru primjeri onih koji su se trudili da reformiraju, poduče
i uzdignu čovječanstvo. Znakovi zodijaka povezani su s dvanaest plemena Izra-
ela, ali se ne daju nikakva daljnja objašnjenja. Naposljetku, braća spominju dva-
naest velikih imena i naslova Boga koja, kada se prevedu s hebrejskoga, opisuju
moći i odlike Boga. Oni služe kao sažetak predodžbe Boga koja je predstavljana
na prethodnim stupnjevima i koja će biti predstavljena na idućim stupnjevima.
Isto tako čine dio složenoga mističnog anagrama koji je potpuno ezoteričan, a ne
objašnjava se ni u ritualu.
Poduka
U knjizi Morals and Dogma ova se poduka sastoji od dva dijela. Prvi objaš-
njava dužnosti, vrline i odlike velikog graditelja mostova te utjecaj prošlosti na
sadašnjost i sadašnjosti na budućnost. On navodi povijesne osobe kako bi obja-
snio tu duboku zamisao. Drugi dio iznosi osnovne podatke o obliku hebrejsko-
ga misticizma poznatoga kao kabala i povezuje podučavanja kabale s podukama
Apokalipse.
Dužnosti, vrline i odlike velikog graditelja mostova:

Pravi slobodni zidar trudi se na korist onih koji će doći poslije njega i za napredo-
vanje i unapređenje svoga roda (str. 312).
Svi ljudi koji zaslužuju živjeti zaslužuju nadživjeti svoj pokop i da žive poslije u
dobru koje su činili za čovječanstvo, a ne kao blijedi likovi upisani u ljudsko pam-
ćenje. Većina ljudi želi ostaviti neko djelo iza sebe koje može nadživjeti njihove
dane i kratak život. To je nagon koji nam je Bog dao, a nalazimo ga i u najgru-
bljem ljudskom srcu što je najsigurniji dokaz besmrtnosti duše i temeljne razlike
između čovjeka i najpametnijih životinja (str. 312).
Posaditi stabla koja će, nakon naše smrti, pružati hlad našoj djeci, isto je tako pri-
rodno kao voljeti sjene stabala koje su zasadili naši očevi (str. 312).
Svojim utjecajem koji ga nadživljava, čovjek postaje besmrtan i prije općega uskr-
snuća (str. 312).
- 157 -
Konfucije još uvijek donosi zakone Kine, a misli i ideje Petra Velikoga vladaju Ru-
sijom. Platon i drugi veliki mudraci davnine još uvijek vladaju kao kraljevi filozo-
fije i upravljaju ljudskim umom. Veliki državnici prošlosti još uvijek predsjedavaju
vijećima naroda (str. 313).
Mrtvi vladaju, a živi samo slušaju. I ako duša vidi, poslije smrti, što se događa na
ovoj zemlji i promatra sreću onih koje voli, njezina najveća sreća je kada vidi kako
se struja njezinih blagotvornih utjecaja proširuje iz godine u godinu, kao što se
rječice proširuju u rijeke i pomažu oblikovati sudbine pojedinaca, obitelji, država,
svijeta; a njezina najgora kazna je kad vidi da njezini zli utjecaji uzrokuju zloću i
bijedu i proklete i nevoljne ljude još dugo nakon što je prah postao boravište njezino
i kada su već zaboravljeni joj i ime, i sjećanje na nju (str. 315).
Tako se pokoravamo mrtvima; i tako će se živi, kada mi umremo, u zlu i dobru,

pokoravati nama. Misli prošlosti zakoni su sadašnjosti i budućnosti. Nije važno
ono što kažemo i činimo, ako učinci toga ne traju nakon naših života. Ono što
će živjeti kada umremo, kao dio velikoga zakona koji su donijeli mrtvi, jedino je
djelo koje je vrijedno napraviti, jedina misao vrijedna spomena. Želja da učini-
mo nešto što će koristiti svijetu kada nas ne bude mogla dostići ni hvala ni kletva
i kada budemo čvrsto spavali u grobu, najplemenitija je težnja koju čovjek može
njegovati (str. 316).
Poznajući polagane procese kojima Bog stvara velika postignuća, [slobodni zidar]
ne očekuje da će žeti i sijati u jednom jedinom životu. Kruta je kob i sveta sudbina
velikih i dobrih, s rijetkim iznimkama, da rade, a da drugima prepuste žetvu svo-
jega truda (str. 316).
Tako stoji stvar s ukupnim ljudskim naporom. Kao što se nevidljive kapljice pare
spajaju i stapaju da bi stvorile magle i oblake i u obliku kiše padale na žedne konti-
nente i blagoslivljale velike zelene šume i široke travnate prerije, valovite livade i po-
lja od kojih ljudi žive; kao što se mnoštvo kapljica koje radosna zemlja pije skupljaju
u izvore i rječice i rijeke, kako bi pomogle da se sravne planine i uzdignu nizine i
da napoje velika jezera i nemirne oceane; tako se sva ljudska misao i govor i rad-
nja, sve što se čini, i izgovara, i misli, i pati na Zemlji, zajedno spajaju i teku dalje
u širokoj neodoljivoj struji prema onim velikim postignućima za koje ih je odredila
volja Božja (str. 320).
- 158 -
Budi strpljiv, stoga, moj brate, i čekaj!

Odgovori su u Boga: činiti,
To pravo pripada nama.
Stoga ne kloni, ne umori se čineći dobro! Neka te ne obeshrabri ljudska maloduš-

nost niti zgadi njihova glupost, niti zamori njihova ravnodušnost! Ne brini se za
nagrade i ishode, već gledaj samo ono što treba učiniti, ostavljajući ishode Bogu!
Vojniče križa! Zakleti Viteže pravde, istine i tolerancije! Dobri i istinski viteže! Budi
strpljiv i radi! (str. 320).
- 159 -
Starješina simboličke lože
————————
Dvadeseti stupanj
- 160 -
dvadeseti stupanj – starješina simboličke lože
Pregača je žuta, s nebeskoplavom podstavom i obrubom. U središtu su tri kon-

centrična, jednakostranična trokuta s početnim slovima devet velikih svjetala u
kutovima. Slova označavaju sljedeće vrline: ljubav, velikodušnost, štovanje, ju-
naštvo, rodoljublje, čast, toleranciju, istinu i pravdu. U središtu unutarnjega tro-
kuta je tetragram napisan feničkim slovima. Preko njega, odozdo prema gore, su
hebrejske riječi jehi aur (‫)יהי אור‬, „Neka bude svjetlost!” (Knjiga Postanka 1:3).
Lenta ovoga stupnja je široka traka žute i nebeskoplave boje. Mogu biti i dvije
trake, po jedna svake boje, koje se nose jedna preko druge.
Medaljon stupnja je od zlata, poput trokuta na pregači, s istim riječima i
slovima.
- 161 -
Dvadeseti stupanj
Starješina simboličke lože
DUŽNOSTI
Širi svjetlo i znanje.
Iskazuj slobodnozidarske vrline, i unutar lože, i izvan nje.
POUKE
Istina, pravda i tolerancija nužne su odlike za starješinu lože.
Primjer je najpoznatija metoda podučavanja.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li vaše ponašanje isto u loži i izvan nje?
VAŽNI SIMBOLI
Trokut, kvadrat, osmerokut, svijeće, tri stupa, pitagorejski pravokutni trokut.
Tijekom mnogih godina koliko se izvode rituali Škotskoga obreda došlo je do

mnogih prihvatljivih promjena, dodataka i manjih ispuštanja. Tzv. Rubrike (tekst
prihvatljivih promjena), govore o tom stupnju:
Dvadeseti stupanj je najljepši stupanj. Izveden u cjelini, uključujući otvaranje

i zatvaranje, on predstavlja svoje pouke u čistoj klasičnoj drami koju jedva da
je moguće nadmašiti. Ništa ne treba dodati ni oduzeti. Završite ovaj stupanj
prema našem ritualu. Ne kvarite ga nikakvim ubacivanjem (str. 10).
Ovaj se stupanj smatra klasičnom dramom iz mnogih razloga. Najvažniji su nje-

gova jednostavnost u postavi i radnji, ritualna uporaba svijeća te uporaba kva-
drata, trokuta i stupova, klasičnih simbola slobodnog zidarstva. U djelu Morals
and Dogma Pike napominje da slobodno zidarstvo treba vratiti njegovoj izvornoj
čistoći (str. 325). Ritual je dramski iskaz te „izvorne čistoće”.
- 162 -
Ritual
Draperije su plave i zlatne; označuju plave
i zlatne oblake na kojima se Bog ukazao Moj-
siju. U postavi se ističu broj devet, trokut i
četverokut.
Devet je savršen broj, jer je trostruko tri. De-
vet svijeća raspoređeno je u tri skupine, na isto-
ku, zapadu i jugu oltara. One čine grafički pri-
kaz Euklidova 47. problema. On pokazuje da je
u svim pravokutnim trokutima zbroj kvadrata
dviju stranica koje čine pravi kut jednak kva-
dratu stranice nasuprot pravoga kuta. Ako sva-
ku stranicu nazovemo kao što je prikazano, a, b,
i c, jednadžba je a2 + b2 = c2.
Ovaj odnos između duljina stranica ne mijenja se ni u kojem pravokutnom
trokutu; to je trokut s jednim kutom od 90 stupnjeva odnosno kutom koji se
dobiva presjekom okomitih crta. Za jednadžbu nema nikakve razlike ako su
druga dva kuta po 45 stupnjeva, ili 30 stupnjeva i 60 stupnjeva ili 5 stupnjeva
i 85 stupnjeva. S obzirom na mističko značenje povezano s brojevima, drevni
narodi smatrali su da je najljepši od svih trokuta pravokutni trokut sa strani-
cama od 3, 4 i 5 mjernih jedinica.
U sredini lože nalaze se tri stupa koja čine trokut. Na stupu na isto-
ku napisano je „Istina”, na onome na zapadu „Pravda”, a na onome na jugu
„Tolerancija”.
Tapis prikazuje osmerokut, lik s osam stranica. On ima četverokut podignut
na svakoj od pet stranica i jednakostranični trokut na svakoj od preostale tri
stranice. U kutovima trokuta i četverokuta su početna slova dvadeset i devet
vrlina slobodnog zidara. Osmerokut je prijelazni geometrijski lik između če-
tverokuta i kruga. Krug je simbol broja jedan, neba i vječnoga ili duhovnoga;
četverokut je simbol zemlje, kao tla ili kao zemaljske kugle. Simboličko zna-
čenje osmerokuta proizlazi iz pokušaja drevnih naroda da „kvadriraju krug”.
Njihov je cilj bio postići jedinstvo u materijalnom svijetu i duhovnom živo-
tu. Jedan način pretvaranja kruga u četverokut bio je staviti jedan četverokut
na drugi opisujući unutarnji krug na takav način da se oblikuje osmerokut.
Tako osmerokut predstavlja put od četverokuta prema krugu, to jest stazu
zemaljskoga života prema savršenstvu, od materije prema duhu. Drugi lik na
- 163 -
tapisu, trokut, predstavlja težnju svih stvari prema višem jedinstvu ili prema
duhovnom. Iskazivanje dvadeset devet slobodnozidarskih vrlina je staza pre-
ma savršenstvu, i materijalne i duhove prirode čovjeka. Starješina simboličke
lože je vođa i učitelj; njegov život treba biti primjer slobodnozidarske vrline.
Prvi dio
Kada kandidat ulazi u ložu, devet svijeća na oltaru nije upaljeno. Stojeći između
tri stupa: Tolerancije, Pravde i Istine, on spoznaje ta tri velika načela koja podu-
piru slobodnozidarsko bratstvo.
Tijekom podizanja u stupanj starješine simboličke lože, kandidat prima podu-
ku o dužnostima toga položaja. Pali jednu po jednu od devet svijeća, što je čin
koji simbolizira dužnost starješine: primiti u sebe i širiti svjetlo i znanje povezano
s devet velikih svjetala u slobodnom zidarstvu – štovanjem, ljubavlju, velikoduš-
nošću, časti, junaštvom, rodoljubljem, pravdom, tolerancijom i istinom.
Konačna poduka otkriva dvadeset devet vrlina koje predstavljaju slova na pet
velikih četverokuta i tri velika trokuta koja okružuju osmerokut na tapisu. Na če-
tverokutu to su: razboritost, umjerenost, čistoća i trezvenost, junaštvo, čvrstina,
staloženost i žar; čestitost, čast, vjernost i točnost; nesebičnost, blagost, oprašta-
nje i obzirnost; te ljubav, ljubaznost, velikodušnost i liberalnost. Na trokutima to
su: zahvalnost Bogu, ljubav prema čovječanstvu i povjerenje u ljudsku rasu; što-
vanje Boga, privrženost obitelji i prijateljima, rodoljublje opisano kao gorljiva lju-
bav prema domovini. Najveće vrline pojavljuju se na trokutu u gornjem središtu
osmerokuta: istina, pravda i tolerancija.
Drugi dio
Dvorana je obasjana svjetlom. Starješina se naziva predsjednikom, a stariji i
mlađi nadzornik su njegovi savjetnici. U odaji su raspoređeni predstavnici de-
vet mudrih zakonodavaca: Zaratustre (Zoroastera), Manija, Hermesa, Konfucija,
Mojsija, Hamurabija, Nume, Alfreda i, na kraju, Sokrata koji upotpunjuje tu de-
vetoricu, no njegove riječi izgovara netko drugi.
Počevši od perzijskog zakonodavca Zaratustre, kandidat uči da pravu mjeru
zločina čine zle namjere kriminalca, a ne događaji koji ih slijede.
Mani, drevni zakonodavac Arijaca iz Indije, savjetuje da bi svatko trebao čitati
svete knjige, biti milosrdan, prinositi žrtve bogovima, ne postajati sluga osjetilnih
zadovoljstava, biti milostiv prema nijemim životinjama, ne tražiti osvetu, blago
osuđivati ljude i lako opraštati.
- 164 -
Hermes kojega su Egipćani nazivali „Tot”, a Rimljani „Merkur”, uvjerava kan-

didata da bogovi ne sude strogo one koje su stvorili slabima i s malo mudrosti.
Konfucije tvrdi da je pročitao i protumačio velike zakone ugravirane prstom
Božjim u Knjizi Prirode.
Mojsije recitira neke svoje izreke i potvrđuje da je bio iniciran u misterije i mu-
drosti staroga Egipta (Djela apostolska 7:22) te da je od Gospodina primio mu-
drost da diktira one zakone po kojima je vladao Izraelom.
Hamurabi, zakonodavac iz Babilona, potvrđuje da su se zakoni koje je dao ra-
zvili iz beskrajne pravednosti kojoj bi svi ljudi trebali težiti te da bismo trebali
djelovati umjereno, jednako i pošteno.
Numa, prvi rimski kralj, ponavlja ono što je rekao rimskom narodu, „ne poželi
svojoj zemlji ništa drugo do pravednosti. Pravednost je jednakost – dati svakome
čovjeku ono što mu pripada. Neka sumnja u krivnju bude oslobađajuća presuda,
a pretpostavka nevinosti solidan dokaz.”
Alfred Veliki svjedoči kako je tražio da se donose pravedne i brze presude te
da je vladao samo kako bi blagoslovio one na koje se njegova vladavina protezala.
Predsjednik kaže da je Sokrat tvrdio da se, dok je sjedio u sudu areopaga, za-
kleo da će presude izricati na pravedan način, ne primajući ni poklone ni mito.
Takva je napomena bila nužna na mjestu i u vrijeme velike korupcije. Predsjed-
nik upozorava i na to da se ne smiju donositi brze, neodgovarajuće i nemilostive
presude.
Poduka
Pike je u djelu Morals and Dogma vrlo izravan i praktičan kada objašnjava koje
su dužnosti starješine simboličke lože. On govori o posebnoj dužnosti braće da
pomognu kako bi slobodno zidarstvo ponovno zadobilo svoju izvornu čistoću
(str. 325), kako se kandidati ne bi izlagali ismijavanju i ponižavanju kao što se do-
godilo u jednom dijelu njegove povijesti.
Izbor koji slijedi ne sadrži sve odlike, vrline i stajališta koja treba naučiti i iskazi-
vati starješina simboličke lože. Pike ih navodi i suviše mnogo za ovaj sažetak. Pre-
poručujemo tu poduku u cjelini. Valja imati na umu da se u Morals and Dogma
Pike služi nazivom „veliki majstor svih simboličkih loža” umjesto onoga koji se ko-
risti u ovom sažetku.
- 165 -
Dužnosti starješine simboličke lože:

Pravi slobodni zidar je praktični filozof koji, prema religijskim simbolima koje je
mudrost usvojila u svim vremenima, gradi moralnu zgradu znanja prema planovi-
ma koje su zacrtali priroda i razum. On u razmjernim odnosima svih dijelova treba
pronaći izvor svih svojih zadovoljstava. On unapređuje svoju moralnu prirodu, po-
staje bolji čovjek i u okupljanju kreposnih ljudi koji imaju zajednička čista stajališta
pronalazi načine da umnoži svoja blagotvorna djela (str. 325).
Vaša je posebna dužnost kao velikoga majstora svih simboličkih loža da pomognete
uspostaviti slobodno zidarstvo u njegovoj izvornoj čistoći. Postali ste podučavatelj
(str. 325).
Mi ne podučavamo da je istinita ijedna legenda koju navodimo. One su za nas

samo parabole i alegorije koje u sebi sadrže slobodnozidarsku pouku, i prijenosni-
ci korisnih i zanimljivih poduka. One predstavljaju različite faze ljudskoga uma,
njegove napore i borbu da shvati prirodu, Boga, vladavinu Svemira, dopušteno
postojanje tuge i zla… Svatko je slobodan primijeniti naše simbole i znakove ona-
ko kako misli da najbolje izražavaju istinu, razum i nečiju vjeru; tumačimo ih
tako da bi ih svi mogli prihvatiti (str. 329).
Tako inicirane nadahnjuje prava ideja slobodnog zidarstva, naime, da je ono pr-
venstveno RAD, TRUD podučavanja i djelovanja koji je u potpunosti simbolički.
Potrebne su tri vrste rada za očuvanje čovjeka i društva: fizički rad koji posebice
pripada trima plavim stupnjevima, rad u oružju koji simboliziraju viteški stupnjevi
i intelektualni rad koji posebice pripada filozofskim stupnjevima (str. 331).
Osobito ne smijete dopustiti da se završi ijedan rad radionice kojoj predsje-

davate, a da slobodnozidarsku braću ne podsjetite na vrline i dužnosti koje
su prikazane na tapisu ovoga stupnja. To je obvezna dužnost. Ne zaboravite
da je pred više od tri tisuće godina ZARATUSTRA rekao: „Budite dobri, bu-
dite ljubazni, budite humani i milostivi, volite svoje bližnje, tješite unesrećene,
oprostite onima koji su vam učinilo nažao!”… KONFUCIJE je ponovio…: „Vo-
lite svojega bližnjega kao samoga sebe. Oprostite uvrede, oprostite svojem ne-
prijatelju i, kada se pomirite, pomognite mu, prizivajte Boga u njegovo ime!”
(str. 333).
- 166 -
Potičite ih da vole jedan drugoga, da budu privrženi jedan drugome, da budu

vjerni domovini, vladi i zakonima – jer služiti domovini znači otplatiti skupi i sveti
dug;
Da poštuju sve vjere, da budu tolerantni prema svim političkim i religijskim
mišljenjima…;
Da se zbratime sa svim ljudima; da pomažu svima u nevolji i veselo podrede vla-
stite interese interesima Reda. Da stalno pravilo u njihovim životima bude: dobro
misliti, dobro govoriti i dobro djelovati;
Da postave mudraca iznad vojnika, plemića ili kneza i da mudre i dobre uzmu
za svoje uzore.
Da nastoje da se njihova zvanja i djela, njihova učenja i njihova ponašanja uvi-
jek slažu.
Da i sljedeće bude njihov slogan: činite ono što trebate činiti; neka ishod bude ono
što bude (str. 333).
„Jesi li danas vidio svojega starješinu?”

Ilustracija za ritual konzistorija prikazuje egipatski lik uz
sljedeći tekst:
„Jesi li danas vidio svojega starješinu?”
„Jesam.”
„Kako je odjeven?”
„U plavo i zlatno.”
Prikazan je lik Horusa što je netočno. Trebao bi biti lik

Tota, kao što se vidi ovdje na lijevoj strani. Taj je lik ovdje
prenesen jer je egipatski Tot pandan grčkom Hermesu i
rimskom Merkuru, istinskom velikom majstoru svih sim-
boličkih loža. Još u najranijim slobodnozidarskim rukopisima vidimo Hermesa
koji se predstavlja kao savršeni starješina lože, a prema nekim tradicijama, on je
čak i utemeljitelj slobodnog zidarstva. U Drugoj poduci o slobodnozidarskoj sim-
bolici (str. 262) Pike iznosi sljedeće zapažanje.
- 167 -
„U plavo i zlatno odjeven starješina” slobodnih zidara pred stoljeće i po [1710.]

bio je Hermes, a Hermes i Merkur jedan su te isti. On je „starješina lože”, po-
vezan sa Suncem i Mjesecom…1
Pozivanje na „slobodne zidare od pred stoljeća i po” postaje jasnije kada ispi-
tamo stare katekizme. Evo izvatka iz rukopisa Dumfries br. 4 (1710.) tiskanom
u Early Masonic Catechisms u izdanju Knoop, Jones and Hamer’s Early Masonic
Catechisms (str. 63):
P: Što je slobodni zidar? O: On je radnik u kamenu. P: Bi li prepoznao

svojega starješinu kad bi ga vidio? O: Da. P: Kako bi ga prepoznao? O: Po
njegovoj odjeći? P: Koje je boje njegova odjeća? O: Žuto i plavo koje znače
šestar (koji) je mjed i željezo.
Ova digresija u slobodnozidarsku povijest ima svoju svrhu. U slobodnom se

zidarstvu upotrebljavaju i povijesni, i mitološki likovi kao primjeri pojedinog po-
našanja. Lik Hirama u simboličkoj loži podučava nas postojanosti pred nevo-
ljom. U ovom se slučaju primatelja stupnja podučava na primjeru Hermesa da
voli znanje i drugima prenese ostvarenja svojih napora.
1. Rex R. Hutchens, izd., Albert Pike’s Lecture on Masonic Symbolism and a Second Lecture on
Symbolism. The Omkara and Other Ineffable Words (Washington: Scottish Rite Research So-
ciety, 2006.), str. II., 170. Za dodatne upute o odnosu Hermesa i starješine lože vidjeti knjigu
Artura de Hoyosa, izd., Albert Pike’s Esoterika: Symbolism of the Blue Degrees of Freemasonry
(Washington: Scottish Rite Research Society, 2005.), str. 103 – 106.
- 168 -
Noahit ili pruski vitez
————————
Dvadeset prvi stupanj
- 170 -
dvadeset prvi stupanj – noahit ili pruski vitez
Pregača i rukavice ovog stupnja su žute. Na gornjem dijelu pregače je ruka,

gola i podignuta koja drži isukani mač. Ispod nje je ljudski lik, uspravan i s krili-
ma, te s kažiprstom desne ruke na usnama; u lijevoj ruci drži ključ. On je egipat-
ski bog šutnje kojega su Grci nazivali Harpokrat, iako su krila dodatak. Platon je
rekao da krila simboliziraju inteligenciju. Za alkemičare su ona bila više, aktivno,
muško načelo.
Lenta stupnja je široka crna traka koja se nosi zdesna nalijevo.
Medaljon stupnja je srebrni pun Mjesec koji visi s treće rupe za gumb na prslu-
ku, ili zlatni trokut preko kojega je strijela s vrhom okrenutim prema dolje. On
visi na okovratniku. Na njemu je također uzdignuta ruka koja drži isukani mač, a
oko nje je slogan: Fiat Justitia, Ruat Coelum – što znači „Neka bude pravda, ma-
kar se nebo srušilo!”. To su bile riječi Williama Murrayja, prvoga grofa od Mans
fielda (1704. – 1793.), vrhovnog suca engleskoga kraljevstva, izrečene u slučaju
Rex protiv Wilkesa, 8. lipnja 1768. godine.
- 171 -
Dvadeset prvi stupanj

NOAhit ili pruski vitez
DUŽNOSTI
Budi ponizan i skroman, vjeruj u Boga.
Budi postojan i hrabar pred nevoljama.
POUKE
Siguran je pad zla.
Slobodno i neovisno sudstvo nužno je za ljudski napredak.
Novinarstvo treba biti pošteno, pravedno i odgovorno.
ZA RAZMIŠLJANJE
Stavljate li ideal pravde ispred vlastitih interesa?
VAŽNI SIMBOLI
Maskirana braća, pun Mjesec, viteški mač.
Ovaj se stupanj u početku dodatno nazivao „slobodnozidarskim ključem” u

Redu kraljevske tajne Etiennea Morina. Prije nego što ga je Pike preuredio, bio je
predmetom mnoštva prijepora. On sasvim napušta legendu o Hiramu i gradnji
Salomonova hrama, a u svojim prijašnjim inačicama temeljio se na gradnji Kule
babilonske. Mackay za njega kaže:
… on je krivo ubačen u bilo koji niz stupnjeva za koje se pretpostavlja da pro

izlaze iz Salomonova hrama. On je, kao neprikladna veza, ružan prekid sim
bolike i legende koja zamjenjuje Salomona Noom i Hirama Abifa Pelegom…
Činjenicu što je ikada usvojen u slobodnozidarski sustav treba pripisati jedino
strasti za naprednim stupnjevima koja je vladala u Francuskoj sredinom osa
mnaestoga stoljeća (Sv. II., str. 714).
Prepoznajući taj nesklad, Pike je svoj ritual utemeljio na važnoj njemačkoj

srednjovjekovnoj pravnoj ustanovi, poznatoj kao Vehmgericht ili tajni sud. Tu je
ustanovu izabrao iz nekoliko razloga. On je bio poznat i samouk odvjetnik koji
je radio u Arkansasu i New Orleansu. Stoga se, više nego usputno, zanimao za
povijest prava i pravosuđa. Drugo, s obzirom na to da se taj tajni sud razvio u
- 172 -
srednjem vijeku kada je cvjetalo viteštvo, vremenski je povezaniji s drugim stup-

njevima Vijeća nego inačica koja svoje rituale temelji na noahitima (potomcima
Noe) i priči o Kuli babilonskoj. U današnjem ritualu ostaje samo naznaka o tome
– recitacija da se sjetimo Pelegove sudbine. Peleg je, zajedno s mnogo drugih po-
tomaka Noe, počeo graditi toranj čiji je vrh trebao dosegnuti nebo, Kulu babi-
lonsku. Zbog te uvrede, Bog im je pomiješao jezike i raspršio ih po cijeloj zemlji
(Knjiga Postanka 11). U današnjoj inačici ovoga stupnja usporedba s moralnom
poukom te priče nalazi se u sudbini onoga koji djeluje svojeglavo i uobraženo i
ne pokorava se volji Božjoj.
Vehmgericht je tijekom razdoblja svoje najveće moći bio zatvoreni sud koji je
zasjedao samo noću i imao izvanredne ovlasti. Postati sudac u tom sudu, Frei
schoffen, bila je čast koja je uz položaj donosila povlastice. Budući sudac bio je
obvezan
… dokazati da je rođen slobodan, u dobroj obitelji, da ga se ne sumnjiči za

ikakva nedjela i da uživa sva svoja prava; naposljetku, obavezno su dva Frei
schoffena bili njegovi jamci… Svečani zavjet ujedinjavao je sve članove, a taj
nu suda Vehm nisu morali otkriti ni u ispovjedaonici, niti je svećenstvo imalo
pristupa (Legenda XIX – XXX, str. 11).
U prvim godinama suda gotovo su svi knezovi i vitezovi postajali Freischoffeni.

Imali su obred inicijacije, tajni znak i osobiti pozdrav kojim su se prepoznavali. S
vremenom se udruga proširila po cijeloj Njemačkoj na nekoliko tisuća ljudi, od
najviših do najnižih društvenih slojeva. Članovi su slobodno i sudili i kažnjavali,
nikome ne odgovarajući za to što su činili. Kazne su bile izgon i smrt vješanjem
na stablo ili stup najbliži mjestu gdje je zločinac pronađen. Ako je uhvaćen na
djelu, zločinac je obješen bez suđenja. Freischoffeni su samo trebali zabosti nož u
tlo blizu tijela – kao znak da je izvršena presuda Vehmgerichta. Krajem 15. stolje-
ća smanjila se moć i ovlasti tog suda zbog razloga koje spominje Pike:
Takva moć u ljudskim rukama bez zaštite i provjere javnosti i odgovornosti

nije mogla dugo trajati bez zlouporabe. U velikom razvoju i proširenju udru
ge nije se moglo izbjeći primanje nevrijednih pojedinaca koji su iskorištavali
povjerenu im moć jedino za zadovoljavanje svojih osvetničkih i niskih strasti
(Legenda XIX – XXX, str. 18 – 19).
- 173 -
Ritual
Loža je uređena kao sud prema Vehmgerichtu o kojemu smo upravo govorili.
Postava je jednostavna i zahtijeva samo svjetlo koje predstavlja pun Mjesec. Svi
članovi suda nose crne maske. Predsjedavajući suda, zamjenik zapovjednika, nije
poznat članovima. Noćna postava i maskirana braća dramatično predstavljaju
tajnovitu prirodu Vehmgerichta i njegovih članova Freischoffena. Tajni nas sud
treba podsjetiti da ne znamo pravi značaj onih koji nam mogu suditi, niti trenu-
tak suđenja.
Kandidat predstavlja Adolfa Saksonca, viteza svetoga križa koji se upravo vra-
tio s križarskog pohoda u Palestini. On ulaže priziv sudu pravde. Dok je bio od-
sutan, grof Reinfred i bečki biskup oduzeli su mu zemlju pomoću krivotvorene
isprave. Grof je član sudskoga vijeća i, naravno, poriče optužbe i odlazi pribaviti
ispravu. Kada se vrati, dolazi do razmirice o kojoj sud ne može odlučiti jer svatko
ima samo svoju riječ kao dokaz. Tužitelj Adolf nije plemić i iako nije član suda,
kao grof, njegova riječ jednako vrijedi. To je podsjetnik na to kako je
… za ljudski napredak nužno neovisno sudstvo. Jer … svatko ima pravo na

slobodan pristup sudovima pravde na kojima čak i najslabiji može podnije
ti tužbu protiv najmoćnijega (što) čini ljude slobodnima (Legenda XXXII,
str. 13).
Budući da presuda ne može biti donesena, Adolf traži zakletvu da dokaže isti-
nitost svoje optužbe. Njegova je želja uslišena. Polaže se zakletva i oba protivnika,
jedan po jedan, stavljaju desnu ruku na držak mača u obliku križa i zaklinju se
pred Bogom u istinitost svojih tvrdnja. Nakon što obojica to učine, Adolf zatraži
kušnju kako bi dokazao svoju optužbu. Kušnja je obraćanje Bogu; podsjećamo se
da On štiti nevine i kažnjava krive. Kušnja koju Adolf odabire uključuje tri testa
s tri bakrene šipke – uporabom vatre, tamjana i vode. Iako su takve „kušnje” bile
uobičajene, grof ih odbija kao poziv na vračanje, no one su ipak, na kraju, izvr-
šene. Nezadovoljan rezultatom, Reinfred traži dokazivanje krivnje ili nevinosti
bitkom, no prije nego što do toga dođe, uz pomoć određenih sredstava dokazuje
se da je dokument krivotvoren.
Grof predstavlja tip čovjeka kojega ne treba oponašati; on je vrlo drzak jer zna
za vlastitu krivicu, a niječe je pred Bogom i tijekom cijeloga procesa za koji se
vjerovalo da će Bog presuditi između krivice i nevinosti. Slobodni zidar mora
imati suprotna svojstva: poniznost, skromnost i vjeru u Boga. Iako zlo može neko
- 174 -
vrijeme vladati, siguran je njegov pad. Oni koji su pod njegovim utjecajem dobi-
vaju savjet da budu strpljivi i da vjeruju.
Poduka
Tu vidimo Pikea, prijašnjega izdavača novina, kako zagovara odgovorno, po-
šteno i pravedno novinarstvo. U Legendi ovoga stupnja on govori o blagodati
suda javnosti (str. 18 – 19), pokazujući da dobro razumije važnost slobode tiska
za očuvanje demokracije. Nadalje, zadužuje sve ljude da budu skromni i ponizni
u ponašanju prema svojim bližnjima i da ne žure sa zlim mislima o drugima i nji-
hovim namjerama. Podučava nas i da budemo ponizni prema Bogu i Njegovim
velikim planovima.
Budi ponizan i skroman:

Na ovome vas stupnju osobito zadužuju da budete skromni i ponizni, a ne tašti i
uobraženi. Ne budite u svojem mišljenju pametniji od Boga, ne pronalazite pogreš
ke u Njegovim djelima i ne poboljšavajte ono što je on učinio. Budite skromni i u
svojem odnosu s bližnjima, ne žurite sa zlim mislima o njima i nevoljko im pripi
sujte zle namjere (str. 334).
Čovjek ne smije pisati ni govoriti protiv bilo koga na ovome svijetu. Svaki čovjek na
svijetu ima dovoljno posla da pazi i čuva sam sebe (str. 335).
Kada slobodni zidar čuje da je bilo koji čovjek pao u nemilost javnosti, on treba sa
žalijevati njegovu nevolju, a ne činiti ga još očajnijim. Zatrovati klevetama nečije
ime, koje je već otvoreno ocrnjeno, znači željeznom šipkom ostavljati masnice po
koži oguljenoj bičevanjem, što će svakom umjerenom umu izgledati nečovječno i
kukavički (str. 335 – 336).
Ako i znamo mane u ljudi, jedva možemo pokazati plemenitiju vrlinu od milosrđa
da ih skrivamo, ako to ne bude laskanje koje potiče na njihov produžetak. Najniže
na što se čovjek može spustiti je biti klevetnik valjanoga čovjeka (str. 337).
U toj stvari postoji samo jedno pravilo za slobodnog zidara. Ako vidi da netko ima
vrline, a on je pozvan govoriti o njemu, neka ih nepristrano iznese, a ako su s njima
pomiješani poroci, neka se zadovolji time što će svijet saznati za njih iz nečijih dru
gih usta, a ne iz njegovih (str. 337).
- 175 -
Slobodni zidar treba biti ponizan i skroman prema Velikom Graditelju Svih Svje
tova, a ne pobijati Njegovu mudrost niti postaviti vlastiti osjećaj ispravnosti protiv
Njegove providnosti i oprosta, niti pokušati brzopleto istraživati tajne Božje besko
načne biti i nedokučivih planova te onih Velike prirode koje nismo sposobni shvatiti
(str. 338).
… neka [slobodni zidar] ne gradi nikakvu Kulu babilonsku vjerujući da će se tako

visoko popeti da će Boga nestati ili da će ga zamijeniti veliki čudovišni skup mate
rijalnih sila, ili blještave, logičke formule. Ali neka uvijek, stojeći ponizno i smjerno
na zemlji i gledajući prema njemu sa strahopoštovanjem i povjerenjem, bude zado
voljan da postoji stvarni Bog; osoba, a ne formula; Otac i zaštitnik koji voli, i suosje
ća, i sažalijeva i da zna kako su vječni putovi kojima On vlada svijetom beskonačno
mudri, bez obzira na to koliko oni bili iznad slaboga shvaćanja i ograničene vizije
čovjekove (str. 338 – 339).
- 176 -
KULA BABILONSKA
Gustave Doré
- 177 -
Vitez kraljevske sjekire,
knez Libanona
————————
Dvadeset drugi stupanj
- 178 -
dvadeset drugi stupanj – vitez kraljevske sjekire, knez libanona
Pregača je bijela s ljubičastom podstavom i obrubom. U sredini pregače izve-

zen je okrugli stol na kojemu su matematički instrumenti i odmotani nacrti. Na
preklopu je zmija s tri glave koja označava nerad iz kojeg proizlaze tri poroka
koje simboliziraju glave: pijanstvo, grešnost i kockanje. Ti su poroci upropasti-
li mnoge mlade ljude, a mnogi veliki narodi potonuli su zbog njih u pogansku
ispraznost i sramotno ropstvo.
Traka ovoga stupnja je široka, duginih boja i obrubljena ljubičastom tkaninom.
Nosi se kao okovratnik, ili kao lenta zdesna nalijevo.
Medaljon stupnja koji visi na okovratniku zlatna je sjekira s ručkom, simbol
velikoga promicatelja civilizacije i napretka. Postrojbe naoružane tim oružjem
pobijedile su divljaštvo. Pod njegovim udarcima nestale su prašume, farmer je
zamijenio lovca na divlje zvijeri, uređeno društvo, zakoni i sva umijeća koja ople-
menjuju i uzdižu čovječanstvo zamijenili su grubo divljaštvo. Sjekira je plemeni-
tija od mača. Slobodno zidarstvo siječe ta moćna stabla – netoleranciju, vjersku
zadrtost, predrasudu, nemilosrdnost i besposlenost, unoseći tako svjetlo istine i
razuma u ljudski um koji su ti poroci stoljećima zatamnjivali. Slova na vrhu sje-
kire početna su slova Noe i Salomona, ona na dršku Libanona i Sidona, ona na
jednoj strani oštrice Adonirama, Kira, Darija, Zerubabela, Nehemije i Ezre, a na
drugoj strani Šema, Hama, Jafeta, Mojsija, Oholiaba i Besalala. Ta imena pred-
stavljaju razna mjesta i osobe važne za uporabu libanonskih cedara u „svetim
pothvatima” – primjeri uključuju Noinu arku, Zavjetni kovčeg, Salomonov hram
te Zerubabelovu ponovnu izgradnju Jeruzalema i hrama.
- 179 -
Dvadeset drugi stupanj – vitez kraljevske

sjekire, knez LIBANona
DUŽNOSTI
Poštuj rad zbog njega samoga i radi.
POUKA
Rad je poslanstvo čovjeka.
ZA RAZMIŠLJANJE
Ako netko svoj ugled nađe u radu, je li ugled povezan s radom važan?
VAŽNI SIMBOLI
Libanonski cedri, tesarski alati: pila, blanja i sjekira.
Usprkos spominjanju hrama kralja Salomona, na ovome stupnju ne vraća-

mo se legendi o Hiramu. Vrijeme je srednji vijek jer kandidat dolazi odjeven
kao njemački (ili pruski) vitez, križar u Svetoj Zemlji. On je putovao do liba-
nonske gore da bi postigao stupanj kneza Libanona.
Prema ritualu, križari su ovaj stupanj naučili od Druza, islamske sljedbe
koja nastanjuje taj kraj. Druzi su mistična skupina koju obilježuje eklektički
sustav nauka i važna povezanost i odanost među njegovim članovima. Ne do-
puštaju obraćenje iz njihove religije ili u nju, niti miješane brakove. Iako se o
Druzima zna vrlo malo zbog njihove tajanstvenosti, vjeruje se da je nekoliko
skupina prihvatilo taj religijski sustav, a jedino su preživjeli Druzi iz Libano-
na. Čini se da je njihov religijski nauk mješavina kršćanstva, judaizma, isla-
ma, gnosticizma i drugih vjerovanja koja su prevladavala oko 1000. godine.
Provode razne stupnjeve inicijacije, priznajući elitu ili „znalce” koji potpuno
sudjeluju u ritualima i imaju pristup svim druzijskim religijskim naucima.
Jednostavnost odjeće, samozataja, umjerenost i besprijekoran moral predu-
vjeti su za pristupanje toj elitnoj skupini.
Ovaj stupanj objašnjava da su Druzi održavali ustanovu koja potječe iz
Rima oko 700. g. pr. Krista, nazvanu Kolegij zanatlija, koju se jednostavno
opisuje kao radnu skupinu zanatlija poput tesara ili zlatara. Postoje uspored-
be između tih udruga i slobodnog zidarstva tako da su neki znanstvenici u
njima nalazili njegove korijene.
- 180 -
Prema legendi, stanovnici grada Tira odnosno Feničani uvijek su bili spre-
mni pomoći Izraelcima u njihovim svetim poduhvatima. Veza između njih
bili su misteriji u koje su inicirane ključne osobe obaju naroda; Mojsije je si-
gurno iniciran u Egiptu prije no što se oženio kćerkom svećenika Heliopoli-
sa. Ti misteriji koje je preinačio Salomon ili u nekom ranijem trenutku Jošua
ili čak Mojsije postali su u nekom pogledu slični slobodnom zidarstvu kakvo
je bilo u vrijeme gradnje Hrama i kakvo je jednim dijelom došlo do nas. Hi-
ram, kralj Tira u Feniciji, i Hiram Abif čiji je otac bio Feničanin a ne Židov,
također su bili inicirani. Otuda ta bliska veza između njih i Salomona, na isti
način povezanih zavjetom, kao što su i današnji slobodni zidari.
Na gori Libanonu uspostavljena je škola zanatlija kakve postoje i u Rimu.
Ti zanatlije svugdje su zadržavali svoja prava i povlastice i imali su svoje zna-
kove i riječi kojima su se međusobno prepoznavali. Salomon pak, koga je nje-
gova mudrost nužno dovela do istinske spoznaje o dostojanstvu rada, sagra-
dio je palaču na planini u koju je često navraćao kako bi nadzirao napredak
radova.
Iako samo legenda, ritual dalje nagovješćuje da su rimske škole možda po-
tekle iz drevnih naroda koji su nastanjivali područje libanonske gore i pribav-
ljali cedar za gradnju Noine arke, Zavjetnog kovčega i Salomonova hrama. Ta
legenda objašnjava zašto se tijela toga stupnja nazivaju škole, zatim događaje
u drami i veći dio njegove simbolike.
Ritual
Radnja se odvija u dvije odaje. Prva je prazna, ali dovoljno namještena
da predstavlja tesarsku radionicu na gori Libanon. Druga odaja je vijećnica
okrugloga stola. Draperije su crvene boje koja predstavlja gorljivost i žar. Ol-
tar je na istoku. Na njemu su Biblija, kutnik, šestar i sjekira. U sredini te odaje
nalazi se okrugli stol oko kojega braća sjede – takav stol označava ravnoprav-
nost poput stola vitezova kralja Artura.
Nakon dodjele stupnja pruskoga viteza, prividno čudna simbolika pove-
zana s poznatim cedrima s libanonske gore postaje razumljiva. U uvodu na
stupanj cedri čekaju da budu posječeni, a na kraju oni jesu posječeni. U sim-
bolici drevnih naroda, a to se često može vidjeti i u slobodnom zidarstvu, sta-
blo (ne mora biti cedar) dobiva posebno značenje. Stablo života (spomenuto
na devetnaestom stupnju), stablo spoznaje u Knjizi Postanka, stablo sefira
kabale, križ kao stablo, hrast Kelta i druga – sva ona u našem umu stvaraju
- 181 -
pozitivne slike stalnosti, rasta, razmnožavanja, generativnih i regenerativnih

procesa i besmrtnosti.
Cedar je široko i osobito lijepo stablo. To pokazuju i mnoge biblijske upu-
te na cedar. To je visoko stablo koje može dosegnuti 30 metara i pruža gustu
sjenu na suhim strmim stranama planine. Ljepota cedra uvećana je njegovim
ljubičastim češerima, a ljubičasto je simbol kraljevskoga dostojanstva. Nazi-
vali su ga „slava Libanona” (Izaija 35:2; 60:13) i „stablo Gospodinovo” (Psal-
mi 104:16). Zaharija kaže: „Kada cedar padne, jela, i sama plemenito drvo,
jauče, kao podanik za svojim gospodarom” (11:1-2). Cedar se koristio za jar-
bole na brodovima, za grede, stupove i ploče zbog svoje visine i snage. Drvo
je sitnoga goda, zdravo do srži, mirisavo i privlačne boje, otporno na suho
truljenje ili crvotočine. Govorilo se da je krov od cedra na Apolonovu hramu
trajao 1170 godina. Jednostavno rečeno, cedri iz Libanona smatrali su se ple-
menitim, moćnim i veličanstvenim stablima velike važnosti.
Kandidat traži utvrđeno pravo, po rođenju ili položaju, da postane knez
Libanona. Braća izjavljuju da to nije dovoljno. On mora odustati od zahtje-
va za pravom na taj stupanj po osnovi svojega rođenja i položaja. Oboriti ce-
dar znači odustati od povlastica koje proizlaze iz rođenja i položaja. Povla-
sticu mora zaslužiti radom. Mora skinuti medaljon stupnja i ukrase svojega
položaja i raditi među radnicima te dobiti njihovu jednodušnu potporu za
napredovanje.
Nakon što je pokazao da istinski cijeni dostojanstvo rada i naučio upotre-
bljavati pilu, blanju i sjekiru, kandidat dobiva poduku o simboličkom znače-
nju tesarskih radnih alata. Pila simbolizira strpljivost i odlučnost, podučava
nas da se slobodni zidari, radeći na poboljšavanju svijeta i težeći prema ljud-
skom napretku, moraju zadovoljiti da se polako i tegobno kreću prema uspje-
hu. S obzirom na to da blanja skida neravnine na površini, ona simbolizira
slobodno zidarstvo koje uklanja predrasudu neznanja i pomaže da se čovje-
čanstvo civilizira. Sjekira treba podsjetiti na hod civilizacije i napretka koji od
slobodnog zidara zahtijeva da sasiječe otrovna stabla netolerancije, vjerske
zadrtosti, predrasude, tvrdoću srca i besposlenost – kako bi propustio svjetlo
istine i razuma u ljudski um.
- 182 -
Poduka
Pike nas u knjizi Morals and Dogma podučava da je rad čovjekovo poslanstvo,
a ne njegovo prokletstvo, da je ispunjenje životne svrhe. Naš svakidašnji rad, ako
je prikladan i valjan, prima Božji blagoslov. Ako poslodavac shvaća dostojanstvo
i najjednostavnijega rada, zaposlenik neće biti potlačen.
Poštujte rad zbog njega samoga:

Suosjećanje s radničkom klasom, poštovanje prema radu i odlučnost da učinimo
neki dobar posao u svojem životu i naraštaju, to su pouke ovoga stupnja i one su
prave slobodnozidarske pouke (str. 340).
Od početka do kraja slobodno zidarstvo je rad. Ono štuje Velikog Graditelja Svih
Svjetova. Ono slavi izgradnju hrama. Njegovi glavni simboli su radni alati slobod-
nih zidara i drugih zanatlija. Ono štuje ime prvoga radnika u mjedi i željezu kao
jednu od svojih lozinka. Kada se braća sastanu, ona rade. Starješina je nadglednik
koji organizira zanatlije i daje im valjane upute. Slobodno zidarstvo je obožavanje
RADA (str. 340).
Kakvu god moralnost i inteligenciju; kakvo god strpljenje, vjeru, metodu, uvid, do-
mišljatost, energiju, jednom riječju kakvu god snagu čovjek nosi u sebi, ona će biti
upisana u njegovu RADU. Raditi znači iskušati sebe prema prirodi i njezinim ne-
pogrešivim, vječnim zakonima, a oni će mu dati pravu presudu. Najplemenitiji ep
je moćno carstvo koje se polako zajednički izgrađuje, moćan niz junačkih djela,
moćna pobjeda nad kaosom. Djela su veća od riječi. Ona imaju svoj život, nijem,
ali nepobitan, i ona rastu. Ona napučuju prazninu vremena i čine ga novim i vri-
jednim (str. 341).
„Radi, i postići ćeš blagostanje” najstarije je Evanđelje, ono se ne propovijeda,

ne iskazuje, ali je neiskorjenjivo i trajno. Učiniti nered, gdje god ga nađemo,
vječnim neprijateljem, napasti ga i pokoriti i od njega učiniti red koji je pod-
vrgnut ne kaosu, već inteligenciji i Bogu i nama samima; napasti neznanje,
glupost i nerazumnost, gdje god ih nađemo, uništavati ih mudro i neumorno,
ne počinuti dok živimo i dok oni žive, u ime Boga, to je naša slobodnozidarska
dužnost… (str. 342).
- 183 -
Dužnost je uvijek s nama i vječno nam zabranjuje da budemo besposleni. Raditi

rukama i mozgom, prema našim zadaćama i našim sposobnostima, učiniti ono
što je na nama da učinimo, časnije je od položaja i naslova. Orači, prelci i gradi-
telji, izumitelji i ljudi od znanosti, pjesnici, odvjetnici i pisci, svi oni stoje na za-
jedničkom postolju i tvore veliko, neizmjerno mnoštvo koje stupa uvijek naprijed
od početka svijeta: svaki od njih ima pravo na našu ljubav i poštovanje, svaki od
njih je čovjek i naš brat (str. 343).
Veliki pisac ili slikar samo prikazuje ono što bi svaki čovjek trebao biti. On smišlja
ono što mi moramo činiti. On smišlja i predstavlja moralnu ljepotu, velikodušnost,
moralnu čvrstinu, ljubav, privrženost, opraštanje i veličinu duše. On oslikava vrli-
ne, preporučujući da im se divimo i oponašamo ih (str. 349).
Slobodno zidarstvo nastoji oplemeniti svakidašnji život. Njegov posao je spustiti se

u tamna i neistražena svjedočanstva svakidašnjega ponašanja i osjećanja i prika-
zati, ne običnu vrlinu neobičnoga života, već prije neobičnu vrlinu običnoga života.
Ono što činimo i podnosimo u sjeni privatnosti, po tvrdoj i utabanoj stazi svakidaš-
nje skrbi i truda, punoj nepoznatih žrtava; u patnji, a ponekad i uvrijeđenosti koja
svijetu pokazuje radosno čelo; u dugotrajnoj borbi duha koji se opire bolu, bijedi i
nebrizi koje nosimo u dubinama svojega srca; – ono što je tu učinjeno, pretrpljeno,
izrađeno i pobijeđeno, viša je slava i naslijedit će svjetliju krunu (str. 350).
- 184 -
CEDRI NAMIJENJENI HRAMU

Gustave Doré
- 185 -
Načelnik tabernakula
————————
Dvadeset treći stupanj
- 186 -
dvadeset treći stupanj – načelnik tabernakula
Pregača je bijela, podstavljena grimiznom tkaninom i obrubljena crvenim,

plavim i ljubičastim trakama. U sredini je naslikan ili izvezen zlatni svijećnjak sa
sedam svijeća. Josip, veliki židovski povjesničar, izvor je opisa pregače. On ova-
ko opisuje simboliku boja: bijela – zemlja iz koje izrasta lan koji se koristi u finoj
tkanini; crvena – vatra, po njezinoj boji; plava – nebo, iz istoga razloga; a ljubiča-
sta – more jer se dobiva od morskoga mekušca. Ali za nas one imaju dublja zna-
čenja: bijela – beskonačna Božja blagonaklonost, plava – Njegova duboka i savr-
šena mudrost; crvena – Njegova slava i ljubičasta – Njegova moć. Svijećnjak za
nas, kao i za drevne narode, simbolizira sedam planeta: Sunce, Mjesec, Merkur,
Veneru, Mars, Jupiter i Saturn. On također predstavlja sedam arkanđela i sedam
od deset emanacija Boga; točnije, sedam sefira koje slijede volju, mudrost i razu-
mijevanje: pravdu, milost, ljepotu, slavu, pobjedu, vlast i kraljevstvo.
Nosi se i crveni kožni pojas, ukrašen zlatnim resama uzduž donjega ruba na
kojemu visi medaljon stupnja.
Medaljon stupnja je mala srebrna kadionica za tamjan, ili ukrasna šalica s du-
gim drškom; jedan kraj mu služi kao stalak za šalicu i oblikovan je kao otvorena
ruka. On nas podsjeća da Bogu neprestano nudimo tamjan dobrih djela i milo-
srdnih radnji koje nam nalaže čisto i pošteno srce.
- 187 -
Dvadeset treći stupanj – načelnik tabernakula

DUŽNOSTI
Budi posvećen služenju Bogu.
Trudi se stalno promicati dobrobit ljudi. Pokoravaj se svojim nadređenima.
POUKE
Jednostavna vjera mudrija je od tašte filozofije.
Ideja Boga u nekom društvu odgovara njegovu razvoju.
ZA RAZMIŠLJANJE
Koja je priroda Boga?
VAŽNI SIMBOLI
Barjaci dvanaest plemena Izraela, tama, svjetlo, boje: grimizna, bijela, plava i
ljubičasta.
Tu započinjemo sa simboličkim oponašanjima misterija koje su izvodili

drevni narodi od kojih je slobodno zidarstvo primilo svoje velike istine. Pike
nam kaže:
Poduka koju danas prenosimo pomoću knjiga i slova u staro se vrijeme preno-
sila simbolima, a svećenik je trebao izmisliti ili izvoditi rituale i prikaze koji su
bili ne samo privlačniji oku od riječi, već su često i um ispunjavali značenjima
(str. 354).
U postavu scene nalazimo svjedočanstvo tih prikaza i scenografskih izvora.

Ritual detaljno opisuje tabernakul i obližnji Mojsijev sud koji nalazimo u poglav-
ljima Knjige Izlaska 26 do 36. Postava i njezini simboli pomažu nam da shvatimo
ta drevna učenja.
Ritual
Ložu načelnika tabernakula nazivamo sudom i ona predstavlja tabor dvanaest
plemena Izraela u pustinji. Plemena se prepoznaju prema dvanaest barjaka raz-
mještenih prema posebnom redoslijedu oko odaje kraj zidova, a na svakome od
njih je ime plemena i s njim povezan simbol. Susreli smo se s dvanaest plemena
- 188 -
i na devetnaestom stupnju. Četiri glavne strane svijeta naglašene su u donjem

prikazu:
Strana Pleme Simbol

sjeveroistok Jisakar magarac
istok Juda lav
jugoistok Zebulun brod
jug-jugoistok Šimun mač
jug Ruben čovjek
jugozapad Gad zvijezde
zapad-jugozapad Manaše vinova loza
zapad Efrajim bik
sjeverozapad Benjamin vuk
sjever-sjeverozapad Ašer stablo
sjever Dan orao
sjever-sjeveroistok Naftali jelen
Glavne strane svijeta predstavljaju lav, bik, čovjek i orao. Dijelovi svakoga od
njih tvore sfingu, drevni simbol zagonetke. Ovdje oni predstavljaju misterije. Za-
sad se trebamo zadovoljiti samo napomenom da su se misteriji bavili Bogom,
čovjekom i prirodom (str. 357). Tako su barjaci simboli svemira jer nalazimo
zvijezde, čovjeka, biljku i životinjski svijet, more (brod) i čovjekovu tehnologiju
(mač).
U sredini lože nalazi se prikaz Mojsijeva tabernakula, velikoga pravokutnog
šatora s dva niza zavjesa od bijeloga, plavoga, grimiznoga i ljubičastog tkanja. Ne
vidimo odvojene boje osim izbliza. Stoga su zavjese simbol skrivanja simbola – to
su radili i stari narodi, i slobodni zidari. Te zavjese trebaju biti izvezene kerubini-
ma ili životinjama s tijelima lavova, nogama bikova, licima ljudi i krilima orlova.
One aludiraju na četiri glavne strane svijeta i simbole na barjacima četiriju glav-
nih plemena Izraela te na izvore tih simbola, Ezekielovu knjigu (1:10) i knjigu
Ivanova Otkrivenja (4:7).
Oprema lože uključuje žrtvenik, brončani umivaonik ispunjen vodom, stol
prisutnosti ili prinesenog kruha na kojemu su dvanaest pogača kruha i vino, ol-
tar s tamjanom, zavjetni kovčeg i zlatni svijećnjak sa sedam svjetala (svakako
ne svijeća). Svjetla predstavljaju sedam planeta drevnoga svijeta: Sunce, Mjesec,
Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn.
- 189 -
Predsjedavajući predstavlja Arona, Mojsijeva brata i naziva se „časnim viso-

kim svećenikom”. Nadzornici predstavljaju Eleazara i Itamara, Aronove sinove, a
oslovljavaju ih „odlični svećenici”. Aron je bio vođa židovskih svećenika od kojih
potječu svi kasniji židovski svećenici. Časni visoki svećenik nosi odjeću svećeni-
ka u biblijskim vremenima – bijelu togu s plavom tunikom, a obje su ukrašene
plavim, grimiznim i ljubičastim vezom. Preko njih se nosi naprsnik od platna
na kojemu se nalazi dvanaest dragih kamena kao što se opisuje u Knjizi Izlaska
28:17-20 i kao što se vidi na slici za devetnaesti stupanj.
Kandidat predstavlja Elijasafa, levita koji dolazi primiti najniži, prvi stupanj
inicijacije u misterije židovskih svećenika. Stari zavjet pravi veliku razliku izme-
đu aronitskih svećenika i levita. Gospodin je dao levite Aronu i njegovim sinovi-
ma (Knjiga Brojeva 3:9). U trostrukoj hijerarhiji svećenika leviti su treći nakon
visokih svećenika i svećenika, koji su oba nasljedni položaji. Leviti su služili kao
podređeni službenici za niže dužnosti u svetištu: pomažući svećenicima, čisteći
svete zdjele, pripremajući darove u žitu i služeći vjerskoj zajednici. U Knjizi Bro-
jeva 8:5-13 nalazimo kako su leviti dobivali svoje položaje u ritualu koji se sastoji
od lustracije (pročišćenja vodom), brijanja tijela, rukopoloženja i svečanog pred-
stavljanja Bogu.
Legenda se zasniva na priči o Korahu, Datanu i Abiramu iz Staroga zavjeta.
Prema jednoj inačici Korah je bio levitski svećenik, a prema drugoj nije. Nije važ-
no koja je inačica odabrana. Korah je vodio pobunu protiv Mojsija, prosvjedujući
da aroniti ne bi trebali biti jedini koji mogu dobiti religijske položaje jer su sve
kongregacije svete i Gospodin je među njima (Knjiga Brojeva 16:3). Datan i Abi-
ram su uključeni u priču i bili su vođe pobune laika protiv svjetovne vlasti koju je
za sebe tražio Mojsije. Mojsije je pozvao Koraha i njegove sljedbenike na proces
pred Božjim sudom. Oni donose kadionice napunjene tamjanom kako bi Gospo-
din odabrao one koji će obavljati religijske uloge.
Kandidat, dok se nalazi u dubokoj tami i ćeliji iskušenja, sluša o sudbini Kora-
ha, Datana i Abirama – njih je progutala zemlja zbog njihovih drskih djela, njiho-
ve sljedbenike proždrla vatra, a oni koji su dovodili u pitanje tu sudbinu umrli su
od kuge. To je jednostavna pouka o pravilnom pokoravanju nadređenima. Bog je
u toj priči osvetoljubiv i nemilosrdan.
Tada se u ćeliju unosi slabo svjetlo koje malo rastjeruje tamu. Kandidata po-
dučavaju da moli za milost i oprost što je naznaka dolazećega svjetla i promje-
ne hebrejskog poimanja Boga, od osvetoljubiva i nemilosrdnog u blagonaklo-
na i nježnoga. Kandidata opominju da misterijima treba pristupiti s iskrenom
- 190 -
namjerom služenja Bogu i svojim bližnjima, i čista srca – što znači da mora
okajati svoje grijehe. Simboličkim radnjama lustracije i brijanja tijela potvrđu-
ju su njegova čistoća srca, velikodušnost i posvećenost.
Nakon što je prošao kroz simboličku inicijaciju i prihvaćen kao načelnik ta-
bernakula, objašnjava mu se simboličko značenje obojenih zavjesa. Najprije
doznajemo za značenje koje su im davali Hebreji: grimizno je simboliziralo
vatru, bijelo vodu, plavo zrak, a ljubičasto more (Josip Flavije, Židovske starine
iii.7.7). Ali slobodnom zidaru bijelo je znak za Božju blagonaklonost, plavo za
Božju duboku i savršenu mudrost, grimizno za Njegovu slavu, a ljubičasto za
Njegovu moć.
U završnoj poduci nalaze se i naznake budućih stupnjeva. Kratko se istražuje
broj sedam. Kažu nam da je to bio sveti broj u mnogim religijama. Drevni Hebre-
ji poznavali su sedam planeta koje su za svoje pandane imale sedam boja spektra
prizme i sedam nota glazbene ljestvice te sedam arkanđela, sedam sekundarnih
uzroka koji vladaju svijetom i sedam vrlina. Na kasnijim ćemo stupnjevima nau-
čiti simboliku broja sedam za slobodne zidare.
Naposljetku, sud načelnika tabernakula prestaje zasjedati kako bismo razmi-
šljali u tišini i pripremali se za sutrašnje dužnosti – što je mudar savjet onima koji
se upuštaju u filozofske spekulacije.
Poduka
Ova je poduka uvod u misterijske stupnjeve: načelnika tabernakula, kneza ta-
bernakula, viteza mjedene zmije i kneza milosrđa. Najrašireniji misteriji bili su
oni Grčke, Egipta i Perzije, iako su misteriji poznati i u drugim kulturama u ze-
mljama kao što su Indija, Fenicija, Judeja i Rim. Ti razni misteriji imali su zajed-
ničke svrhe i bavili su se Bogom, čovjekom i prirodom:
U početku su misteriji imali svrhu da budu početak novoga života razuma

i vrline. Inicirani ili ezoterijski drugovi dobivali su poduke o nauku Jednoga
Vrhovnoga Boga, teoriji smrti i vječnosti, skrivenim tajnama Prirode, moguć-
nosti da se duša ponovno dovede u ono stanje savršenstva iz kojega je pala,
njenoj besmrtnosti te nagradi i kazni poslije smrti. Neupućeni su se smatrali
profanima, nevrijednima javnoga zaposlenja ili privatnoga povjerenja; pone-
kad su ih proglašavali ateistima kojima je sigurna vječna kazna s onu stranu
groba (str. 359).
- 191 -
Ovaj stupanj, načelnik tabernakula, predstavlja slobodnozidarske Male miste-

rije. Pike nam kaže:
… većina drevnih naroda… osim javnih štovanja… [imali su] i privatna zva-
na misteriji u koje su bili pušteni samo oni koji su pripremani određenim ritu-
alima zvanim inicijacije (str. 352).
U Male su misterije primali sve, a samo je nekolicina uvođena u Velike misterije.

Pike je vjerovao da su misteriji u početku bili malobrojni i jednostavni te da su
podučavali o velikim istinama prvotne religije i morala. Tijekom se vremena ta
čistoća izgubila, rituali inicijacije postajali su složeniji i izmišljeno je više stupnje-
va kako bi se zadržalo samo nekoliko adepata iniciranih na više stupnjeve.
Metoda poduke koja se naglašavala u misterijima služila se simbolima i alego-
rijama, baveći se tajanstvenom temom na tajanstveni način (str. 354). Slobodno
zidarstvo još uvijek slijedi taj način podučavanja jer:
Nisu se mogla izmisliti bolja sredstva da se probudi uspavan um od tih doj-

mljivih maštovitih prikaza koji nisu osuđivali propisanu religijsku rutinu već
su pozivali gledatelje da istražuju, uspoređuju i prosuđuju. Promjena simbola
u dogmu isto je tako kobna za ljepotu izraza kao što je promjena iz vjere u
dogmu za istinu i cjelinu misli (str. 356).
Drevni misteriji:
Moći koje su se štovale u misterijima bile su zapravo bogovi prirode. Nijednome od
njih nije se moglo pristupiti samo kao heroju jer je njihova priroda bila nadherojska
… [Misteriji] nisu bili ni u kakvu otvorenom neprijateljstvu prema pučkoj religiji,
već samo svečanije iskazivanje njezinih simbola. Ili pak dio nje same u dojmljivijem
obliku… Oni su rješavali stalan problem pobuđivanja znatiželje i pridonijeli su za-
dovoljenju sveprožimajućih religijskih osjećaja… (str. 354 – 355).
U simboličkim oblicima misteriji su prikazivali JEDNOGA čija je MNOGOSTRU-

KA [priroda] beskonačna slika, sadržavajući moralnu poduku koja treba voditi
dušu kroz život i razveseliti je u smrti (str. 357).
- 192 -
Misteriji i slobodno zidarstvo:

[Grčki misteriji koje je ustanovio Pitagora] podučavali su istinsku metodu stje-
canja znanja o Božanskim zakonima, o očišćenju duše od nesavršenosti, o potrazi
za istinom i o iskazivanju vrline; oponašajući tako Božja savršenstva… [Pitagora]
je osobito usađivao šutljivost, umjerenost, moralnu čvrstinu, razboritost i pravdu.
On je podučavao o besmrtnosti duše, svemoćnosti Boga i o nužnosti osobne svetosti
kako bi čovjek dobio pristup u Društvo bogova (str. 366).
- 193 -
Knez tabernakula
————————
Dvadeset četvrti stupanj
- 194 -
dvadeset četvrti stupanj – knez tabernakula
Lenta ovoga stupnja je široka, grimizna traka od ripsa koja se nosi zdesna na-
lijevo. Na prednjoj je strani izvezen krilati globus, a ispod njega skarabej ispod
kojega je blistavi leptir. Sve su to simboli besmrtnosti.
Pojas je od svijetlozelene marokanske kože, ispod ukrašen zlatnim resama i
obrubljen zlatnom vrpcom. Na tom pojasu vise medaljon prethodnog stupnja,
srebrna kadionica za tamjan i medaljon ovoga stupnja, feničko slovo alef.
Pregača je od bijele janjeće kože s grimiznom podstavom i svijetlozelenim
obrubom. U sredini pregače slika je arapskoga šatora, u zlatu. Na svijetloplavom
preklopu je prikaz stabla mirte ljubičaste boje što je također simbol besmrtnosti.
Medaljon stupnja je feničko slovo „A” (alef, A), obješeno o kratku usku vrpcu
od ljubičastog ripsa. To je još jedan znak pentagrama ili petokrake zvijezde jer
zvijezda, gledana s bilo koje strane, pokazuje slovo „A”. Kako je „A” početno slovo
jednoga od glavnih imena Boga, Adonaja ili Gospodina, ta je zvijezda znak umne
svemoći i neograničene vlasti.
- 195 -
Dvadeset četvrti stupanj – knez tabernakula

DUŽNOSTI
Radi neprestano za slavu Boga, čast svoje zemlje i sreću svoje braće.
POUKE
Moć vjere u Boga i Njegova obećanja. Duša je besmrtna.
Postoji jedan istinski Bog koji je čisti, apsolutni um i postojanje.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li nauk o besmrtnosti duše za tebe utješan, ili izvor prijetnje i očaja, ili puka
predrasuda?
VAŽNI SIMBOLI
Zahvat učenika, pomoćnika i slobodnozidarskoga majstora, petokraka zvijezda, lik
Kaleba.
Nakon što smo primili poduku načelnika tabernakula na dvadeset trećem

stupnju, koja je preinaka drevne inicijacije u Male misterije, sada se nalazimo
na pragu Velikih misterija. Prethodni stupanj predstavio je Male misterije goto-
vo jedino kao hebrejsku ili judaističku tradiciju. Misteriji nisu bili ograničeni na
Židove i ovdje se susrećemo s božanstvima iz najnaprednijih kultura u prošlosti.
Ritual
Postoje dvije odvojene odaje ili postave. Prva odaja naziva se predvorje i
ukrašena je poput lože slobodnozidarskog majstora samarijskim (ili drevnim
hebrejskim) slovom jod koje visi na istoku umjesto slova „G”, ali ima isto zna-
čenje. Postava u drugoj odaji je gotovo ista kao i na dvadeset trećem stupnju,
s dodatkom pentagrama ili petokrake zvijezde, s grčkim slovima alfa (A) i
omega (Ω) postavljenima na zvijezdi.
Usprkos činjenici što postava predstavlja veliki šator – tabernakul u ta-
boru dvanaest plemena Izraela u pustinji, tu nismo ograničeni na hebrejsku
tradiciju misterija. Zemljopisni okvir našega zanimanja znatno je povećan
kako bi se pokazala univerzalnost i inicijacije, i filozofskoga propitivanja.
Susrećemo se i s razvijenijim tumačenjem dijela simbolike iz stupnjeva sim-
boličke lože.
- 196 -
Kandidat, odjeven jednostavno u bijelu tuniku bez ukrasa, primljen je u

predvorje koje predstavlja ložu slobodnozidarskog majstora. Njega poduča-
va Kaleb, obrednik. Kaleb je biblijski lik koji predstavlja stranca u plemenu
Jude. Osobito su ga cijenili kao slugu Gospodina, kao onoga koji ima različiti
duh od ostalih pripadnika plemena i koji je u potpunosti slijedio Gospodina
(Knjiga Brojeva 14:24; Ponovljeni zakon 1:36). Preko Kalebova lika podsje-
ćamo se na primanje svih dobrih ljudi u redove slobodnog zidarstva i na nje-
govu univerzalnost.
Inicijacija je proces čiji je cilj u kandidata razviti one ljudske odlike koje su
dio Boga. Tri skupine svjetala na oltaru predstavljaju: razum, zraku božan-
skoga uma i umijeće koje moramo naučiti upotrebljavati; slobodu ili samo-
svladavanje, znanje kojim se branimo od nagona i pravo koje je ponuđeno
svima i kojim treba ovladati, te vjeru, dar Božji i moć koju svatko mora posje-
dovati. Znati, usuditi se, htjeti i biti tih – posao je koji treba obaviti razumom
prosvijećenim proučavanjem, neospornom hrabrošću, nepobjedivom voljom
i nepotkupljivom promišljenošću. Podučavaju nas da slušamo i učimo, da tra-
žimo i otkrivamo jer poznavati misterije znači suočiti se s Bogom.
Nakon što je dobio takve savjete, kandidat mora proći kroz kušnje vatre,
vode, zemlje i zraka, četiri elementa koja su poznavali drevni narodi. To se
odnosi na sredstvo koje transformira materiju (toplina ili vatra) kao i na tri
stanja materije: tekućinu (vodu), krutu tvar (zemlju) i plin (zrak). Te se kuš-
nje provode na istoku, sjeveru, jugu i zapadu i predstavljaju četiri glavne stra-
ne materijalnoga postojanja i duhovnog života. Uz poduku duhovne prirode
o svemoćnosti, blagonaklonosti i sveprisutnosti Boga, sa svakom kušnjom
dolazi i moralna poduka. Kušnja vatrom podsjeća nas da preuzmemo samo
one odgovornosti za koje smo osposobljeni. Ta povezanost između vatre i
sposobnosti za određene odgovornosti proizlazi iz biblijske priče o Nadabu
i Abihuu koji su uništeni jer su prinijeli neposvećenu vatru pred Gospodina
(vidi Levitski zakonik 10:1 i Knjigu Brojeva 26:61). Voda nas treba podsjeti-
ti na drevno učenje da samo oni čista srca mogu ući u tabernakul na nebu i
da preobrazba i pokajanje ispiru grijeh. Kušnja sa zemljom na jugu podsjeća
nas da budemo darežljivi kao što je zemlja blagotvorna, čak i prema onima
koji to ne zaslužuju. Na zapadu, kušnja zrakom podsjeća nas da trebamo biti
velikodušni i liberalni poput Boga koji nam je dao dar zraka koji je životna
potreba svih ljudi.
- 197 -
Kandidat ulazi u tabernakul u velikoj tami i tišini koja podsjeća na smrt.

On čuje žalopojke i tugu povezanu sa smrću odabranih božanstava, egipat-
skoga Ozirisa, indijskoga Kame, perzijskoga Mitre, frigijskoga Atisa i fenič-
koga Tamuza. Njihova smrt simbolizira privremenu pobjedu tame i zla nad
svjetlom. Mitologije povezane sa svim tim božanstvima govore i o njihovoj
smrti, i o uskrsnuću.
Braća koja izvode ovu drevnu dramu oplakuju Ozirisa koji predstavlja Sun-
ce, svjetlo, život, dobro i ljepotu. Oni razmišljaju o načinu na koji bi se zemlja
opet mogla razveseliti njegovom prisutnošću. Pokušava se mrtvom Ozirisu
uliti život zahvatom učenika, simbolom umijeća i zahvatom pomoćnika, sim-
bolom logike. I logika ili ispravnost i umijeće ili razum doživljavaju poraz jer
uz njihovu pomoć ne možemo otkriti postojanje duše, a još manje njezine
besmrtnosti. Treći pokušaj – uporabom zahvata slobodnozidarskog majstora,
simbola vjere, uspijeva. Vjera je duboko uvjerenje unutar našega intelektual-
nog i duhovnog bića koje nam omogućuje da donekle shvatimo Boga i da sa-
znamo i vjerujemo da ćemo živjeti nakon što naše tijelo umre.
Sada se usredotočujemo na tri važna filozofska pitanja. Prvo, postoji samo
jedan istinski Bog koji je čisti apsolutni um i postojanje, koji je duša i duh
svemira koji je On stvorio s određenom nakanom. Njemu je sve ovdje i sada.
On je nepromjenjiv, stalan, pravedan, mudar i moćan. Njegove kazne samo
su neizbježan ishod zakona uzroka i posljedice. Drugo, duša je besmrtna i dio
je univerzalne duše i, ako se Bogu svidi, ponovno će se u njega uliti. Treće,
borba u prirodi svakoga čovjeka između božanske volje koju je Bog usadio u
svakoga čovjeka i prirodne volje koju uzrokuje krhkost tijela stalna je i jedin-
stvena u cijelom svemiru. Ta je borba
zakon sklada na djelu, pomirenje i do-
vođenje u sklad duhovne i materijalne
prirode čovjeka.
Te tri pouke imaju svoj simbol u
pentagramu ili zvijezdi sa slovima
alfa i omega postavljenima na njezi-
noj površini. To je simbol božansko-
ga u čovjeku. Alfa je prvo slovo grčkog
alfabeta, a omega posljednje, pa stoga
označavaju potpunost, početak i kraj i
sve između njih. Petokraka zvijezda s
- 198 -
jednim krakom prema gore predstavlja Boga. Ona također simbolizira čovje-
ka jer njezinih pet krakova nagoviješta pet osjetila, pet isturenih dijelova ti-
jela (glava, ruke i noge) i pet prstiju na svakoj ruci koji predstavljaju znakove
kojima se prepoznaju slobodni zidari.
Naposljetku, novi knez tabernakula predstavljen je braći da ga dalje po-
dučavaju i pripremaju kako bi mogao ispuniti sve svoje dužnosti u krhkom
tabernakulu života. Riječi „da ga” znače da će, uz dodatnu poduku iz knjige
Morals and Dogma, on biti bolje osposobljen da obavlja dužnosti kneza ta-
bernakula: neprestano raditi za slavu Boga, čast svoje domovine i sreću svo-
je braće kako bi se, na dan polaganja računa, mogao uzdignuti u tabernakul
Vječnosti.
Poduka
S daljnjim naglaskom na drevnim misterijima, poduka nam predstavlja
mnoštvo detalja o Velikim misterijima Egipta, Grčke, Perzije, Sirije, Fenicije,
Kaldeje, Arabije, Indije, Kine i Japana. Razabirući pojedinu zamisao iz određe-
noga detalja, mi učimo i ciljeve i pouke Velikih misterija koje nas sve u nekoj
mjeri podučavaju:
… o istinama iskonskoga otkrivenja, postojanju i atributima Boga, besmrt-

nosti duše, nagradi i kazni u budućem životu, fenomenu prirode, umjetnosti,
znanosti, moralu, zakonodavstvu, filozofiji i čovjekoljublju te onome što da-
nas nazivamo psihologijom i metafizikom, animalnim magnetizmom i dru-
gim okultnim znanostima (str. 372).
Pouke koje se prenose kroz misterije predstavljene su na usporedan način.

Pike razmatra njihovu univerzalnost i dolazi do spoznaje davno poznatih pr-
votnih istina. Tijekom vremena one su postale iskrivljene i skrivene pod više-
strukim velovima simbolike. Usporedne ideje koje proizlaze iz njegove uspo-
redne analize ukazuju na istok kao izvorište tih prvotnih istina. Pike tvrdi da je
hinduistička filozofija stvorila egipatske misterije i misterije među Kinezima i
Japancima. On smatra kako su se te prvotne istine širile iz Indije preko tisuća
kilometara i mnoštva kultura. Metoda poduke kojom su se te različite kulture
služile za prenošenje tih uzvišenih poduka bila je simbolika. Pike nam govori:
- 199 -
Uvijek je postojala bliska povezanost između ta dva sustava, simboličko-

ga i filozofskoga, u alegorijama spomenika svih vremena, u simboličkim
napisima svećenika svih naroda, u ritualima svih tajnih i mističnih dru-
štava; postojala je stalna ujednačenost načela koja proizlaze iz skupno-
ga, opsežnoga, golemog i istinskog izvorišta, sastavljenoga od dijelova
koji se skladno uklapaju u cjelinu (str. 372).
Izbor koji slijedi naglašava svrhe i poduke drevnih misterija, a ne njihove de-
talje. Kako se slobodno zidarstvo Škotskoga obreda služi simbolikom kao svojom
metodom podučavanja i nudi filozofske, moralne, vjerske i političke poduke, ova
nas poduka poziva da usporedimo učenja slobodnog zidarstva s onima drevnih
misterija.
Metode i svrhe drevnih misterija:

Simbolička poduka preporučuje se svojom stalnom i ujednačenom uporabom od
davnine, a svoj je utjecaj zadržala tijekom stoljeća, kao sustav tajne komunika-
cije. Bog je, u svojim otkrivenjima čovjeku, usvojio uporabu materijalnih slika za
predstavljanje uzvišenih istina. I Krist je podučavao pomoću simbola i parabola
(str. 372).
Smatralo se da je inicijacija mistična smrt; silazak u paklene predjele u kojima se

čistila sva nečistoća, mrlje, i nesavršenosti pokvarenoga i nemoralnoga života…
(str. 373).
Cilj svih tih misterija bio je nadahnuti ljude poniznošću i utješiti ih u bijedi života.
Tako dobivena utjeha bila je nada u sretniju budućnost i prijelaz u stanje vječnoga
blaženstva poslije smrti (str. 379).
Lako je vidjeti koji je bio cilj inicijacije i misterija; njihov je prvi i najveći plod, kao
što svjedoče svi stari narodi, bio civilizirati divlje horde, ublažiti njihovo okrutno
ponašanje, uvesti među njih društveni odnos i povesti ih prema načinu života do-
stojnijem čovjeka… i podučavati ih o istinskim načelima morala koja čovjeka uvo-
de u jedini način života njega vrijedan (str. 380 – 381).
- 200 -
Inicijacijom su oni koji su prije bili samo sugrađani postali braća, povezani užom
vezom nego prije, uz pomoć vjerskoga bratstva koje je jače ujedinjivalo ljude zbli-
žavajući ih… (str. 386).
Inicijacija je uklanjala zablude i istjerivala nesreću: i nakon što je ispunila srce

čovjeka radošću tijekom života, ulijevala mu je blaženu nadu u trenutku smrti
(str. 386).
Važne pouke koje podučavaju drevni misteriji:

Cilj misterija bio je priskrbiti čovjeku stvarnu sreću na zemlji uz pomoć vrline; i
u tom cilju oni su ga podučavali da je njegova duša besmrtna te da zabluda, gri-
jeh i porok svakako moraju, snagom čvrstoga zakona, proizvesti svoje posljedice
(str. 382 – 383).
… velika moralna pouka misterija, kojoj je težio cijeli njihov mistični ritual izražen u
jednom jedinom Vergilijevu stihu, bila je izvršavati Pravdu i štovati Boga. Na taj na-
čin pozivala je ljude na pravdu, povezujući je s pravdom bogova koji je zahtijevaju i
kažnjavaju njezino kršenje. Inicirani je mogao očekivati naklonost bogova jedino ako
je poštovao zakone društva i zakone čovječanstva (str. 391).
Nije bilo dovoljno samo biti iniciran. Bilo je nužno biti vjeran zakonima inicijacije
koji su ljudima nametali dužnosti prema njihovim bližnjima (str. 391).
Nas se samo tiče velika činjenica da su misteriji podučavali nauk o besmrtnosti duše
i da, na neki način, patnja, bol, kajanje i smrtne muke uvijek slijede grijeh kao nje-
gove posljedice (str. 392).
Smrt, kaže Aksioh, pisac dijaloga iz Platonovih djela, samo je put prema sretnijem
stanju. Ali čovjek je morao živjeti ispravno da bi postigao taj najsretniji ishod. Tako
da je nauk o besmrtnosti duše bio utjeha samo kreposnom i religioznom čovjeku, a
za sve je druge ljude bio prijetnja i očaj, okružujući ih užasima i bojaznima koji su
remetili njihov spokoj tijekom cijeloga njihova života (str. 396).
Misteriji su također podučavali o podjeli Univerzalnoga uzroka na aktivni i pasiv-

ni uzrok… Ta su dva božanstva, aktivno i pasivno načelo svemira, najčešće sim-
bolizirali generativni organi muškarca i žene čemu se u davnim vremenima nije
- 201 -
pripisivala nikakva zamisao o nepristojnosti… Indijski lingam bio je spoj jednoga i

drugoga, kao što su brod i jarbol i točka unutar kruga: što je sve izražavalo istu fi-
lozofsku zamisao o jedinstvu dva velika uzroka prirode koja sudjeluju istovremeno,
jedan aktivno, a drugi pasivno, u stvaranju svih bića… (str. 401) .
Postoji i druga podjela u prirodi koja je u svim vremenima pogađala sve ljude i koju
misteriji nisu zaboravili; ona na svjetlo i tamu, dan i noć, dobro i zlo, koji se miješa-
ju, sukobljavaju i proganjaju jedan drugi po cijelom svemiru (str. 402).
… Misteriji su također pokazivali kandidatu, zamjetljivim simbolima, nevidljive
sile koje pokreću vidljivi svemir te vrline, odlike i sile koje održavaju njegov pre-
divan poredak (str. 414).
Svijet, prema drevnim filozofima, nije samo materijalan i mehanički stroj. Velika
Duša, koja se posvuda širi, oživljava sve dijelove golemoga svemirskog tijela, a In-
teligencija, jednako velika, usmjeruje sve njegove pokrete i održava vječan sklad
koji iz njega proizlazi (str. 414 – 415).
Duša, jednostavna tvar, kada nije povezana s materijom, samo je zraka ili čestica
božanske vatre kojoj je dom Nebo. Ujedinjena s tijelom uvijek se okreće prema tom
domu i bori da se tamo vrati.
Misteriji, podučavajući sve to, nastoje podsjetiti čovjeka na njegovo božansko po-
drijetlo i ukazati mu na način kako se tamo vratiti. Veliko znanje stečeno u mi-
sterijima bilo je znanje o čovjekovoj biti, o plemenitosti njegova podrijetla, o veli-
čanstvenosti njegove sudbine, o njegovoj nadmoći nad životinjama koje nikada ne
mogu steći to znanje i kojima on sliči samo ako ne razmišlja o svojem postojanju i
ne osluškuje dubine vlastite prirode (str. 417).
Takvi su bili misteriji… Ljudski um još uvijek spekulira o velikim misterijima priro-
de i još uvijek nalazi da su njegove zamisli predvidjeli drevni narodi čije najdublje
misli treba istraživati, ne u njihovim filozofijama već u njihovim simbolima pomo-
ću kojih su nastojali izraziti velike zamisli koje su se uzaludno borile za svoj iskaz
riječima dok su promatrale veliki krug pojava – rođenje, život, smrt ili raspadanje
te novi život nakon smrti i truljenja – što je za njih bio najveći od svih misterija
(str. 434).
- 202 -
ISKUŠENJE U RAJU
Albrecht Dürer
Kao prvi od stupnjeva Velikih misterija, ovaj stupanj podučava o paradoksu

postojanja dobra i zla u svemiru koji je stvorio beskonačno blagonakloni Bog.
Priča o Rajskom vrtu u Knjizi Postanka je, u zapadnoj religijskoj tradiciji, objaš-
njenje podrijetla zla u čovjeku. Ta priča nas uči da se, kao ishod neposluha prema
Bogu, čovjek sada mora stalno boriti protiv svoje zle prirode. U gore prikazano-
me drvorezu iz 16. stoljeća napasnik je Sotona u liku zmije. Nema dokaza da su
drevni Izraelci tu zmiju smatrali oblikom Sotone. To je kršćansko tumačenje i po-
tječe iz opisa Sotone kao zmije ili zmaja u Novom zavjetu (Otkrivenje 12:9; 20:2).
- 203 -
Vitez mjedene zmije
————————
Dvadeset peti stupanj
- 204 -
dvadeset peti stupanj – vitez mjedene zmije
Pregača je bijela sa crnom podstavom i obrubom; bijela strana posuta je zlatnim

zvijezdama, a crna strana srebrnim. Po svojim položajima i udaljenostima zvijezde
na bijeloj strani predstavljaju Plejade, Hijade, Oriona i Kapelu. One na crnoj strani
predstavljaju zvijezde Perzeja, Škorpiona i Velikog Medvjeda. U sredini bijele stra-
ne nalazi se trokut okružen zrakama koje predstavljaju slavu i u čijem je središtu
ime Boga napisano feničkim slovima. Na preklopu je zmija u krugu sa svojim re-
pom u ustima, a u središtu tako stvorenoga kruga skarabej ili kotrljan. Iznad zmije
je zlatna zvijezda sa slovom „R” (za Regulus) iznad nje; na desnoj strani pregače je
zvijezda sa slovom „A” iznad nje i ista takva na lijevoj strani; a na dnu pregače još
je jedna sa slovom „F” iznad nje. Ta posljednja tri slova imaju isto značenje kao na
lenti stupnja koju ovdje objašnjavamo.
Lenta je grimizna traka na kojoj su, jedna ispod druge, izvezene riječi: OZIRIS,
AHURA, OZARSIF, MOJSIJE. Ispod njih je bik koji između rogova ima krug iznad
kojega je polumjesec. Lenta se nosi slijeva nadesno, a preko nje, zdesna nalijevo,
nosi se široka, bijela traka od ripsa na kojoj su riječi IZIDA i CERERA iznad pse-
će glave i polumjeseca. Na trakama u visini prsa te na njihovu križanju po jedna
je zlatna zvijezda. Ispod zvijezde na desnoj strani prsa je slovo „A” (za Aldebaran);
ispod zvijezde na lijevoj strani prsa je slovo „A” (za Antares); a ispod zvijezde na
križanju traka slovo „F” (za Fomalhaut). Na grimiznoj lenti je riječ GVURA (smi-
onost) na hebrejskom; a na bijeloj hebrejska riječ AUN (snaga). One zajedno znače
rodnost i plodnost prirode.
Medaljon stupnja je zlatni tau križ iznad kojeg je krug – egipatski križ ili ankh –
oko kojega se ovila zmija. Na uspravnom dijelu križa ugravirana je hebrejska riječ
koja znači „on je patio” ili „bio je ranjen”, a na krakovima je hebrejska riječ koja se
u Bibliji daje mjedenoj zmiji, „Nehuštan”.
- 205 -
Dvadeset peti stupanj

Vitez mjedene zmije
DUŽNOSTI
Ostvari svoju sudbinu i nanovo stvori samoga sebe preobrazbom, kajanjem i uve-
ćanjem svog znanja.
POUKE
Čovjek se sastoji od mesa, duše i uma.
Čovjek je odraz Boga. Ne zamaraj Boga svojim molbama.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li moguće sam pronaći put do neba?
VAŽNI SIMBOLI
Sunce, Mjesec, mjedena zmija, Pitagorin pravokutni trokut.
Islam, ili muhamedanstvo, kako ga Pike naziva, jedna je od najvećih religija

svijeta već više od jedanaest stoljeća. U starijem obliku ovoga stupnja predstav-
ljeni su dijelovi islamskog nauka kroz prikaz inicijacije u elitnu skupinu Druza,
kvaziislamsku vjersku sljedbu koja je živjela na području Libanona. S njima smo
se susreli već na dvadeset drugom stupnju, knez Libanona.
Druzi su osobito poznati po tajanstvenosti i šutnji o svojim vjerskim vjerova-
njima. Njihovi su zavjeti tajnosti toliko učinkoviti da se o njihovim vjerovanjima
stvarno zna vrlo malo. Svako traganje za boljim razumijevanjem otežano je time
što Druzi preuzimaju vjerovanja religije kojom su okruženi radi skrivanja vlasti-
tih nauka. Međutim, vjeruje se da je njihov vjerski sustav u svojoj osnovi islam-
ski, pomiješan s gnostičkim, kršćanskim i hebrejskim naukom.
Pike je radikalno promijenio ovaj stupanj prigodom preinake staroga ritua-
la Obreda. Likovi u starim ritualima bili su Hebreji, to jest Mojsije, Aron, Jošua
i kandidat, putnik. U Pikevoj inačici predsjedavajući se naziva Hakam, što na
arapskom znači „mudar” ili „vješt”, a kandidat predstavlja ismailita (člana jedne
od glavnih sljedbi islama) na području Libanona tijekom vladavine Sajeda Ab-
dulaha, Velikoga emira Druza 1450. A.D. Kandidat traži inicijaciju u druzijski
sustav kako bi postao Akal, učenik Reda istine. Do 1450. godine Druzi i ismaili-
ti bili su jasno odvojene islamske sljedbe. Iako se vjeruje da Druzi ne prihvaćaju
- 206 -
obraćanje u svoju vjeru, to možda nije bilo poznato Pikeu kada je pisao ovaj stu-
panj. Svakako, povijest pruža opću legendu za ovaj stupanj, a Pike iznosi pojedi-
nosti. U oba je slučaja naglasak na religiji islama.
Ritual
Stariji Pikeov ritual
Ritual se odvija u četiri odaje. Sve su one vrlo jednostavne. Prva je nazvana
Kuća zemlje. Pod je prekriven grubom prostirkom, a zidovi su sivi, boje koja se
dobiva spajanjem crne i bijele – a simbolizira jedinstvo zemaljskoga i božansko-
ga. Sivi zastori vise u jednom uglu iza kojih je stolac. Stolac i mali stol jedino su
pokućstvo. Na stolu su jedna knjiga, tri svijeće, pero i papir.
Druga odaja naziva se Kuća planeta. Ista je kao i prva, osim što su zidovi nebe-
skoplavi, boje koja simbolizira nebesa, pa tako i Boga. Pet svijeća različitih boja
– narančaste, crvene, plave, zelene i ljubičaste – stoje na stolu. Osvijetljene ploče
na istoku, zapadu i jugu prikazuju, redom, znakove Merkura i Venere, Marsa i Ju-
pitera te Saturna, pet planeta koje su poznavali drevni narodi.
Treća odaja također sliči prvoj i naziva se Kuća Sunca i Mjeseca. Odaji je pri-
dodan drugi stol, a na njemu su kadionica za tamjan i četiri pozlaćena svijećnja-
ka. Na prvom stolu su knjiga, pero, papir i tri zelene svijeće. Osvijetljena ploča
na istoku prikazuje Sunce koje se rađa, a ona na zapadu pokazuje mladi Mjesec.
Glavna odaja naziva se Kuća svjetla. Devet svjetala (svijeća) poredano je na ol-
taru u skupinama od po tri, oblikujući prikaz Pitagorina poučka o kojemu smo
raspravljali na dvadesetom stupnju:
Na oltaru su: kadionica za tamjan, Biblija, hebrejsko Petoknjižje, Kur’an i uve-

zana knjiga poput onih u drugim prostorima. Na istoku okrugla osvijetljena
- 207 -
ploča prikazuje okrugli disk oko kojega je pet zvijezda različite boje: grimizne,
ružičaste, narančaste, zelene i ljubičaste. Desno od Hakama je stup na kojemu je
štap s mjedenom zmijom ovijenom oko vrha.
Loža, nazvana sinod (od grčke riječi za „skupštinu”), otvara se u Kući svjetla.
Jedinstveno otvaranje spaja šutnju s kretnjama što simbolički sažimlje važna uče-
nja na ovome stupnju.
Kandidata, odjevena u dugačku sivu haljinu, odvode u Kuću zemlje, prvu oda-
ju, postavljaju na stolac i ostavljaju ga potpuno sama u grobnoj tišini. Punih pet
minuta tišine prekidaju tri udarca velikoga zvona ili gonga nakon čega slijedi tu-
žaljka (žalobna glazba) na orguljama. Glas iza zavjesa upućuje kandidata da čita
naglas iz knjige na stolu, zapravo cijelu verbalnu poduku u Kući zemlje govori
kandidat čitajući naglas. On izjavljuje da čita gorljivo, u duhu podučavanja i kaže:
„Nema boga osim Boga; a učitelji istine Njegovi su proroci!”. Ta je izjava malo
promijenjena inačica Kalime, islamskoga vjerovanja koje kaže: „Nema boga osim
Boga, a Muhamed je njegov prorok!”
Kandidat mora uzeti u obzir vlastite poroke, mane i grijehe. Od njega se traži
da u pisanom obliku obeća kako će se riješiti samo jednoga nedostatka, onoga za
koji istinski vjeruje da ga može svladati. Ako poriče da ima ikakvih mana, poro-
ka ili grijeha, biva odbačen. Čovjek koji poriče svoje slabosti previše je „sam sebi
mudar” (Mudre izreke 26:5) i neće imati koristi od inicijacije.
Nakon toga simboličkog očišćenja kandidat čita filozofsku poduku u Kući ze-
mlje. Tri svjetla predstavljaju sile prirode: privlačenje, pokretljivost i vitalnost.
Mi poznajemo te sile samo po njihovu učinku koji primamo preko naših osje-
tila. Upravo kao što silu spoznajemo po iskazanoj snazi, tako dušu spoznajemo
po njezinim mislima i Boga ili Prvi uzrok po njegovim otkrivenjima u svemiru i
našim dušama.
Maskiran i šutljiv časnik tada odvodi kandidata do druge odaje, Kuće plane-
ta i postavlja ga na stolac. Nakon pet minuta tišine veliko zvono udari pet puta
i zasvira svečana glazba. Kandidata ponovno upućuju da naglas čita iz knjige
na stolu koja sadrži odlomke iz Kur’ana. Podučavaju ga da bude zahvalan Bogu,
ustrajan u molitvi, skrušen i ponizan, milostiv, darežljiv, milosrdan i da ne poku-
šava živjeti samo za sebe, već tako da će se poslije njegove smrti naći netko tko će
ustati i reći: „Dragi Bože, za nas je bilo dobro što si ga pustio živjeti. On nije želio
sâm pronaći svoj put do neba!”
Kandidat se tada mora svečano obvezati da će njegovim životom upravljati vr-
line koje je upravo pročitao. Podrugljiv smijeh i sarkastične primjedbe braće iza
- 208 -
zavjese usmjerene su na lakoću kojom kandidat daje zavjet da će živjeti životom

potpune savršenosti. Kao što je korijene najbolje iščupati jedan po jedan, tako je
najbolje da se kandidat zavjetuje kako će izvršavati samo jednu dužnost vjerno i
stalno. Braća opet zahtijevaju od njega da napiše na papir jednu dužnost koju je
zanemario ili loše obavljao, a sada obećava da će je bolje obavljati. Ako ne može
ili ne želi to učiniti, biva odbačen jer ga inicijacija ne može učiniti mudrijim.
U toj Kući planeta kandidat čita da svjetlo sja od Boga kao izvora života i svje-
tla. Bog je također um i izvor sve razboritosti. Upravo kao što je On svojim stvo-
renjima dao osjetila, dao nam je i zraku božanskoga svjetla i svojom voljom uti-
skuje uvjerenja u naše duše. On je stvorio čovjeka da bude Njegov odraz, kao što
je svjetlo Mjeseca i planeta odraz Sunca.
Kandidata zatim odvode u Kuću Sunca i Mjeseca, a šutnja opet traje pet mi-
nuta. Zvono zvoni sedam puta i nakon toga slijedi himna. Kandidat čita naglas
odlomke – od koji su neki iz Kur’ana – o tajni kako Bog komunicira s ljudima
i o čovjekovoj nesposobnosti da ispravno shvati Boga. Doznajemo da neznanje
iskrivljuje istine i religije i filozofije. Pouke koje su puke alegorije shvaćaju se do-
slovce kao istinite, a učenja mudraca se gube. Kur’an kaže da Bog odabire svoje
glasnike među anđelima i ljudima, pa nam tako govori otkrivenjem iza vela ili
slanjem svojih anđela da otkriju ono što se Njemu sviđa. Za drevne Arape Sunce,
Mjesec i pet zvijezda predstavljali su te anđele. Usprkos porukama od Boga, ljud-
ski je razum potpuno nemoćan spoznati Boga. Stoga je Bog predstavljen riječima
koje se obično koriste da opišu svojstva ljudi: mudrost, volju, suverenost. Nika-
kvi atributi ne smiju se Bogu pripisivati. Njegova moć otkriva nam se u prirodi,
ali mi jedva bolje shvaćamo prirodu nego što shvaćamo Boga. Trebamo shvatiti
prirodne sile kao Njegova raznolika djelovanja, ali priroda nije Bog. Kandidat
mora u pisanom obliku potvrditi svoje vjerovanje u vrhovnu Inteligenciju: Stvo-
ritelja svemira koji se u njemu otkriva kao što se duša otkriva u mislima, riječima
i djelima.
Nakon što je prošao kroz Kuću zemlje, Kuću planeta i Kuću Sunca i Mjeseca,
kandidat ulazi u Kuću svjetla. Časnici ga podučavaju o važnosti noćnoga neba za
drevne narode, osobito za pustinjska plemena Bliskoga istoka. Poduka odaje du-
boko uvažavanje strahopoštovanja koje su drevni narodi iskazivali noćnom nebu
i njegovim stanarima: Suncu, Mjesecu, planetima, zviježđima, pa i pojedinim zvi-
jezdama kojima su pripisivali dobroćudne ili zloćudne utjecaje. Mračni nebeski
svod bio je njihov kalendar i njihova mitološka knjiga. Po njemu su sadili i sku-
pljali usjeve i slavili religijske obrede; po njemu su pisali epove o svojim najvećim
- 209 -
junacima i zlikovcima; po njemu su sklapali brakove, davali imena svojoj djeci i

planirali tijek svojega života. Iako su mudri ljudi od Joba do Augustina podiza-
li glas protiv astrologije, kraljevi su i dalje vodili ratove i sklapali mir po diktatu
neba, pa čak ni danas nismo oslobođeni njegova utjecaja.
Događaji na nebu za vrijeme proljetne ravnodnevice postali su simbolima ko-
načne pobjede svjetla nad tamom, istine nad laži, inteligencije nad predrasudom
i ispravnoga nad krivim. Ljudi moraju biti zahvalni Bogu za taj čudesan krug
mijene koji se stalno okreće i uvijek opominje, a ne gnjaviti ga svojim molbama.
Ta je pouka alegorijski prikazana u priči iz Svetoga pisma koja je ovom stupnju
dala ime. Djeca Izraela, lutajući po Sinajskoj pustinji, umorila su se od mane Bož-
je koja ih je održavala na životu i počela grditi Mojsija da su ih on i Bog izveli iz
Egipta kako bi umrli u pustinji. Bog im, zbog njihove nezahvalnosti, šalje zmije
otrovnice i mnogi od njih umiru. Shvaćajući svoj grijeh, ljudi i Mojsije mole se
Bogu da zmije odvede. Po Božjoj uputi, Mojsije podiže stup s mjedenom zmi-
jom na vrhu. Oni koje zmija ugrize mogu pogledati prema njemu i neće umrijeti
(Brojevi 21). Poslije se štovala i sama ta mjedena zmija. Ta priča sadrži mnogo
pouka: biti zahvalan Bogu na onome što imamo, paziti da ne kvarimo druge i da
sami ne budemo pokvareni; a posebno onu da je mudra vjera spojena sa zdravim
razumom uvjerenje koje je i samo riječ Božja u ljudskoj duši.
Nakon što mu stave bijeli turban, znak čistoće vjere i viteza mjedene zmije,
kandidat prima poduku o božanskoj hijerarhiji Druza koju predstavlja pet zvi-
jezda različitih boja na bijelom disku koji visi na istoku. Disk simbolizira Alba-
ra Najvišega, ili Božanstvo koje je iz svjetla Svojega sjaja proizvelo univerzalnu
Inteligenciju; iz svjetla inteligencije Ono je proizvelo dušu, iz svjetla duše riječ,
iz svjetla riječi ono što prethodi, iz svjetla onoga što prethodi ono što slijedi, a
iz svjetla onoga što slijedi svemir. Kaže se da je božanska duša uzrok stvaranja
svemira, a unutar čovjeka to su emocije, osjećaji, suosjećanje, pravda, blagona-
klonost, moralno biće Boga ili, jednostavno, sve ono što je božanske prirode i
o čemu se govori kao o čovjekovu srcu. Riječ je proizišla iz svjetla duše koja je
sama proizišla iz svjetla intelekta. Spoj inteligencije i duše stvara riječ koja je izri-
čaj božanskoga intelekta spojenoga s ljubavi. Ono što prethodi je nadmoć Boga,
a iz Njegove suverenosti dolazi ono što je uvijek bilo i što će uvijek biti. Ono što
slijedi je ono što prethodi u djelovanju, a iz svjetla onoga što slijedi Gospodin je
stvorio svemir i sve što on sadrži. Iza takvoga objašnjenja skrivene su velike isti-
ne. Poput tih zamisli koje ciklički stvaraju jedno, a onda drugo, i sudbina čovjeka
je da stvara sâm sebe.
- 210 -
U Kući zemlje naglašava se zemaljska dimenzija, odnosno naša dužnost pre-

ma bližnjima i Bogu te slabost i krhkost tijela. U Kući planeta duša ima istaknuto
mjesto; doznajemo da je čovjekova duša dio Boga. U Kući Sunca i Mjeseca do-
znajemo da se unutar čovjeka nalazi božanska inteligencija. Trostruka priroda
čovjeka – njegovo tijelo, njegova duša i njegov um, spajaju se i stvaraju čovjeka.
Ako glas Boga pravilno njegujemo, možemo ga čuti u ljudskom umu i srcu.
Konačna poduka je opomena da ne budemo zadovoljni s onim što smo dosa-
da naučili jer, ako prestanemo učiti, izgubit ćemo i ono što smo već zadobili. Svi
trebamo imati na umu da i:
Najblistaviji i najoštriji mač, ostavljen u zahrđalim koricama, gubi svoju oštri-

cu; a um koji je neiskorišten postaje neplodan i jalov.
Revidirani standardni Pikeov Ritual

Iako stvaralačka i poučna, Pikeova verzija ovog stupnja nije uvažila činjeni-
cu da sufiji, a ne Druzi, predstavljaju mističnu tradiciju islama. Revidirani ritual
ispravio je taj nedostatak i uveo promjene koje su točnije predstavile tu tradiciju,
zadržavajući mnoge tradicionalne slobodnozidarske elemente i tvorevine Pikeo-
va rituala.
Tijelo ovog stupnja naziva se „sinod” (od grčkoga, a znači: okupljanje, skup-
ština, sastanak). Loža predstavlja šator u pustinji i naziva se „Kuća svjetla”, baith
h’aur. Pojam „sufi” potječe od arapske riječi za vunu i odnosi se na odjeću koju su
nosili islamski mistici.
Osvijetljena ploča na istoku prikazuje izlazeće Sunce, ona na zapadu prikazuje
zalazak mladoga Mjeseca, oboje na nebeskoplavoj pozadini. S desne strane pred-
sjedavajućeg časnika nalazi se mali četvrtast stup na kojemu je štap oko čijega je
gornjeg kraja omotana zmija.
Predsjedavajući časnik naziva se prvi sufi majstor. Nadzornici se nazivaju
drugim i trećim sufi majstorom. Govornik se naziva četvrtim sufi majstorom.
Obrednik se naziva Abdulah. Sva su braća odjevena u duge bijele halje s dugim
rukavima i pojasevima od konopa te nose turbane od bijeloga muslina. Nemaju
ni traku stupnja, ni pregaču. Medaljon stupnja je tau križ iznad kojega se nalazi
prsten, sav od zlata, oko kojega je duž cijelog kruga omotana zmija od plavo po-
cakljenog čelika. Na uspravnom dijelu križa ugravirana je hebrejska riječ halataj
„ranjen je”, a na krakovima križa je hebrejska riječ nehuštan „mjedena zmija”.
- 211 -
Ritual
Abdulah uvodi kandidata koji predstavlja Idrisa, iniciranog u misterije, među
sufi majstore jamčeći za njegovu vjernost. Sufi majstori ispituju je li kandidat iz-
vršio sve svoje obveze i dužnosti. Oni primjećuju da mnogi ljudi polažu zakletve,
ali ih nakon toga zanemaruju. Nakon što je kandidat ispitan o pravilima islama,
priopćava im kako bi želio primiti veća znanja i spoznati istinu.
Majstori kažu Idrisu da je istina teško uhvatljiva te da je, iako prisutna,
često neprepoznatljiva. Recitirajući neka od alegorijskih učenja Nasredin-hodže,
oni podučavaju kandidata kako spoznati stvari na nov način. Iako njihove podu-
ke izgledaju jednostavne, one ipak utječu na kandidata da preispita prethodna
preduvjerenja i predrasude, a i podučavaju ga tome da su razum i logika dostupni
svakome tko je spreman otvoriti svoj um. Kandidat uči da čak i smiješne anegdo-
te mogu sadržavati duboke mudrosti.
Razgovara se o odnosu između svjetla i istine te o jednom stihu iz Kur’ana
koji kaže „Alah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje”. Bog je svjetlo. On govori u srce
i nadahnjuje vjernike da čine ono što je Njegova volja.
Poduka
Uvodni odlomak u Morals and Dogma sažima svrhu ove poduke:
Ovaj je stupanj i filozofski i etički. Iako nas podučava o potrebi obnove i

pokajanja, kao načina za dobijanje milosrđa i oprosta, on je posvećen i objaš-
njenju simbola slobodnog zidarstva, osobito onih koji su povezani s drevnom i
univerzalnom legendom čija je samo jedna inačica ona o Hir-Om Abiju [Hi-
ramu Abifu]. Ta je legenda, predstavljajući ubojstvo odnosno smrt i povratak
životu, u drami u kojoj glumci glume Ozirisa, Izidu i Horusa… kao i mnoge
druge koje predstavljaju aktivne i pasivne sile prirode, podučavala inicirane u
misterije da je vladavina Zla i Tame samo privremena, a da će vladavina Svje-
tla i Dobra biti vječna (str. 435).
Kako bi se razradila učenja ovoga stupnja, detaljno se opisuju četiri velike

teme: duša, nebesa, zmija i simbolika. Rasprava nije ograničena na islamsko sta-
jalište već uključuje širok raspon kultura – kako bi se pokazala zajednička nit
među religijskim i filozofskim idejama drevnih naroda.
Duša i nebesa bili su usko povezani u umovima drevnih naroda jer su oni vje-
rovali da duša nastaje na nebesima, silazi kroz zvijezde prigodom rođenja i kroz
- 212 -
njih se uspinje poslije smrti. Zviježđe Škorpiona naziva se zmijom na noćnom

nebu, a drevni su narodi smatrali da leži duž puta koji slijede duše pri silasku na
Zemlju. Tako je zmija postala simbolom zloćudnosti. Škorpion na noćnom nebu
ulazi u razdoblje tame za jesenske ravnodnevice. Zmija je bila i simbol vječnosti
i besmrtnosti jer je, svlačeći svoju kožu, kako su mislili stari narodi, obnavljala
svoju mladost.
S obzirom na to da je svrha inicijacije bila pročistiti dušu i uliti čovjeku nadu
u budući život i kako su stari narodi gledali prema nebu sa strahopoštovanjem,
putanje zvijezda i planeta dobile su mnoga simbolička značenja. Začuđenost ne-
bom pretvorila se tijekom vremena u štovanje neba. Ne treba se prezrivo odnositi
prema činjenici da su oni simbol zamijenili onime što on simbolizira. Razumi-
jevajući ljudsku prirodu, trebamo blagonaklono gledati na to miješanje simbola
i simboliziranog predmeta te proučavati njihova drevna znanja – kako bismo
stvorili vlastita uvjerenja o duši, Bogu i istini. Začuđenost drevnih naroda, osobi-
to babilonskih maga, noćnim nebom, doista je bila prva religija i prva filozofija.
Njihovi zahtjevni proračuni i promatranja ustanovili su saros, krug sunčevih po-
mrčina i uklonili iz srca puka nezamisliv užas. Činjenica što se to znanje iskrivilo,
a ponekad i postalo sredstvom političkoga i religijskoga tlačenja samo pokazuje
kako se malo čovjek promijenio tijekom stoljeća, zadobivši najprije čisto znanje,
a zatim ga zloporabljujući u niske svrhe.
Duša:
Kao što si naučio na dvadeset četvrtom stupnju, moj brate, drevni filozofi smatrali
su da duša čovjeka potječe s Neba… Misteriji su podučavali o velikom nauku bo-
žanske prirode i težnji prema besmrtnosti duše, o plemenitosti njezinoga podrijetla,
veličini njezine sudbine, njezinoj nadmoćnosti nad životinjama koje ne iskazuju
nikakve težnje prema nebu (str. 436).
Slijedimo sada najprije dušu na njezinu silasku, kako bismo shvatili tu staru misao. Sfera
ili Nebo zvijezda stajačica bio je taj Sveti predio. Ali oni koji su s toga uzvišenoga boravišta,
gdje su bili obasjani vječnim svjetlom, gledali s čežnjom prema tijelu i prema onome što
mi ovdje dolje nazivamo život, ali koji je za dušu prava smrt, i koji su prema njemu nje-
govali tajnu želju… postupno su osjećali privlačnost prema tim nižim predjelima svemira,
pukom težinom svojih misli i težinom zemaljske želje (str. 437).
- 213 -
Na svojem povratku (duša) ponovno ulijeva svakoj sferi kroz koju se uspinje strasti i ze-
maljske sposobnosti koje je od njih primila: Mjesecu sposobnost da povećava i smanjuje
tijelo; Merkuru prijevaru, tog arhitekta zala; Veneri zamamnu ljubav prema užitku;
Suncu strast prema veličini i carstvu; Marsu smionost i smjernost; Jupiteru škrtost; a
Saturnu dvoličnost i obmanu; i, naposljetku, oslobođena brige, ona ulazi gola i čista u
osmu sferu ili najviše Nebo (str. 439 – 440).
Mi se smiješimo tim pojmovima drevnih naroda, ali moramo naučiti kroz te mate-
rijalne slike i alegorije vidjeti zamisli koje se bore za izričaj i velike nijeme misli koje
one sadržavaju. Bilo bi dobro promisliti možemo li sami pronaći neki bolji način da
predstavimo podrijetlo duše i njezin dolazak u ovo tijelo koje je njoj potpuno strano,
ako smo ikad i pomislili na to ili nismo, očajni, prestali misliti (str. 438).
Poput vjerovanja u Boga, vjerovanje u besmrtnost duše prije je prirodni poriv, do-
datak bojažljivosti, nego dogma koja pripada bilo kojem određenom dobu ili zem-
lji. Ono daje vječnost čovjekovoj prirodi i pomiruje njezine prividne nepravilnosti i
protuslovlja. Ono jača čovjeka u slabosti i usavršava u nesavršenosti. I ono jedino
pruža primjeren predmet njegovim nadama i snazi te vrijednost i dostojanstvo nje-
govim nastojanjima (str. 517).
Nebesa:
Nama nije moguće potpuno procijeniti osjećaje s kojima su drevni narodi proma-
trali nebeska tijela… Mi se čudimo moći i mudrosti STVORITELJA (većini ljudi
one izgledaju kao neka vrsta beskonačne genijalnosti). Oni su se čudili Djelu i obda-
rili ga životom i snagom te mističnim moćima i moćnim utjecajem (str. 441 − 442).
Za njih je nebo bilo velik, čvrst, udubljen svod, polukugla od nepoznatoga materi-
jala, na nepoznatoj udaljenosti iznad ravne površine Zemlje, a po njoj su svojim
putanjama putovali Sunce, Mjesec, planeti i zvijezde (str. 443).
…prirodno i nužno, vrijeme su dijelili najprije na dane, zatim na mjesece i godine, a s

tim su podjelama i kretanjima nebeskih tijela koje ih je označivalo bila povezana sva
ljudska uživanja i odricanja… pažljivi promatrač ubrzo je primijetio da su manja ne-
beska svjetla, izgleda, bila redovitija od Sunca i Mjeseca i unaprijed govorila s nepogre-
šivom sigurnošću, svojim izlascima i zalascima, razdobljima ponavljanja različitih po-
java i godišnjih doba o kojima je ovisila fizička dobrobit svih ljudi… pa su počeli davati
- 214 -
pojedinim zvijezdama ili skupinama zvijezda imena onih zemaljskih predmeta koji su
izgledali s njima povezani… zvijezdama pod kojima je Nil počeo plaviti, zvijezde popla-
ve, a one koje izlijevaju rijeku, Vodenjak.
One zvijezde među kojima je bilo Sunce, kada je dosegnulo sjevernu obratnicu i počelo
se povlačiti prema jugu, nazvane su, zbog toga kretanja unatrag, Rak.
Kako se ujesen [Sunce] približavalo srednjoj točki između sjevernih i južnih krajnosti
svojega putovanja, dani i noći postajali su jednaki, a zvijezde među kojima su ga tada
našli, nazvali su zviježđe Vage.
One zvijezde među kojima je bilo Sunce kada je lav došao utažiti pustinjsku žeđ u Nilu
nazvane su zviježđe Lava.
One među kojima je Sunce bilo u vrijeme žetve nazvane su Blistava djevica koja u ruci
drži klas žita (Djevica).
One među kojima je ono bilo u veljači, kada ovce rađaju svoje mlade, nazvane su zvi-
ježđe Ovna.
One u ožujku, kada je vrijeme oranja, nazvane su zviježđe Bika.
One pod kojima su dolazili vrući pustinjski vjetrovi, otrovni poput otrovnih gmazova,
nazvane su zviježđe Škorpiona.
Primijetivši da je godišnje bujanje Nila uvijek popraćeno pojavom lijepe zvijezde…
[koja] kao da je upozoravala težaka da ga ne iznenadi poplava, Etiopljani su usporedili
tu pojavu zvijezde sa životinjom koja lajanjem opominje da predstoji opasnost i nazvali
su je Psom (Sirius) (str. 445 – 446).
Taj poganski panteon, iako nije izražavao cijelu istinu, bio je njezin velik dio, a u
svojoj beskonačnoj raznolikosti imena i utjelovljenja i višestruka, iako u početku
nesvjesna, alegorija čija su osnovna obilježja bile fizičke pojave, prvenstveno nebe-
ska tijela (str. 508).
Zmija:
Ispružena, ona je među Egipćanima bila simbol mudrosti, a kada joj je rep bio
u ustima – vječnosti. U ritualu Zaratustre zmija je bila simbol Svemira. U Kini
je prsten od dvije zmije bio simbol svijeta kojim vlada moć i mudrost Stvoritelja
(str. 496).
Istočni narodi vjerovali su da su pomrčine Sunca i Mjeseca prouzrokovane napa-

dima vraga u obliku zmaja; uljeza su pokušavali zastrašiti prijetećim povicima
(str. 498).
- 215 -
… ti azijski simboli pobjede Boga Sunca nad zmajem tame i zime uneseni su ne
samo u zodijak već i u nama poznatiji krug europskih legenda; tako su se i Thor
i Odin borili sa zmajevima, a Apolon s Pitonom, velikom ljuskavom zmijom… U
Esterinoj knjizi (koju Židovi i protestanti smatraju apokrifom) zmajevi oglašavaju
„dan tame i mraka”… (str. 499).
Simbolika:
Cijeli religijski izričaj je simboličan, budući da možemo opisati samo ono što vi-
dimo, a pravi predmeti religije su skriveni. Najranija sredstva obrazovanja bili su
simboli. Oni su se, kao i svi religijski simboli, razlikovali i još se razlikuju ovisno o
vanjskim okolnostima i slikama te razlikama u znanju i obrazovanju. Predstaviti
vidljivi simbol oku druge osobe ne znači uputiti ga u značenje koje taj simbol ima
za vas (str. 512 – 513).
Nijedan simbol Boga ne može biti prikladan ili trajan osim u relativnom ili mo-
ralnom smislu. Nazvati Njega moć, ili snaga, ili inteligencija, znači zavaravati
samoga sebe vjerovanjem da se služimo riječima koje za nas imaju neko znače-
nje, a uopće ga nemaju, ili ga imaju ništa više nego što su ga imali drevni vidljivi
simboli (str. 513).
Ljudi ne mogu štovati puku apstrakciju. Oni trebaju neki vanjski oblik u koji će za-
odjenuti svoja shvaćanja i u koji će uliti svoje simpatije. Ako ne oblikuju, ne rezbare
ili ne slikaju vidljive slike, oni u vlastitu umu imaju nevidljive, vjerojatno podjed-
nako neprimjerene i neodgovarajuće (str. 514).
Neka naši slobodnozidarski ciljevi ne budu ispod onih [starih naroda]. Mi se slu-
žimo simbolima kojima su se oni služili i podučavamo iste velike nauke koje su
oni podučavali o postojanju inteligentnoga Boga i besmrtnosti čovjekove duše. Ako
nam detalji drevnih nauka izgledaju na rubu besmislenosti, usporedimo ih s uobi-
čajenim shvaćanjima današnjice i utihnimo (str. 522).
I uvijek se prisjetimo riječi jednoga starog pisca kojima zaključujemo ovu poduku:
„… Svakako je Nebo na Zemlji kada se čovjekov um kreće u milosrđu, počiva u pro-
vidnosti I OKREĆE SE PREMA POLOVIMA ISTINE” (str. 523).
- 216 -
- 217 -
Knez milosrđa
————————
Dvadeset šesti stupanj
- 218 -
dvadeset šesti stupanj – knez milosrđa
Pregača je grimizna sa širokim bijelim rubom. U njezinu središtu je jedna-

kostranični triangl oblikovan od zelenih traka. U njegovu je središtu medaljon
stupnja, izvezen u zlatu. Preklop je nebeskoplav. Boje – zelena, crvena i bijela,
simboliziraju slobodnozidarsko trojstvo. Zeleno je znak beskonačne mudrosti,
crveno vrhunske snage, sile ili moći, a bijelo, koje nastaje miješanjem svih dru-
gih boja, znak je božanskoga sklada.
Lenta je široka trobojna traka, zelena, bijela i crvena, koja se nosi zdesna
nalijevo.
Medaljon stupnja je jednakostranični trokut od zlatnih traka s plamtećim
zlatnim srcem u sredini. Na srcu su ispisana slova „I”, „H”, „S”, a na stranicama
trokuta „W” je ispisano na desnoj, „F” na lijevoj stranici i „H” na dnu. Taj me-
daljon stupnja visi na malom okovratniku od uske, ljubičaste trake od ripsa i
nosi se na prsima. Posljednja tri slova označuju mudrost, snagu i sklad, a prva
su tri tradicionalna kršćanska slova za Jesus Hominum Salvator (u latinskom su
slova „J” i „I” zamjenjiva), ali se mogu čitati i kao Sapientia, Imperium, Har-
monia. Tako je njihovo slobodnozidarsko značenje isto kao i značenje slova na
stranicama.
- 219 -
Dvadeset šesti stupanj

Knez milosrđa
DUŽNOSTI
Iskazuj milosrđe (opraštanje). Budi tolerantan.
Budi posvećen podučavanju i širenju istinskih načela slobodnog zidarstva.
POUKE
Trojstvo Boga ne pripada samo jednoj religiji. Istine slobodnog zidarstva sadržane
su u religijama svijeta.
ZA RAZMIŠLJANJE
„Što je istina?” (Poncije Pilat, Evanđelje po Ivanu 18:38).
VAŽNI SIMBOLI
Brojevi 3 i 9, tri isprepletena trokuta (devetokraka zvijezda), strijela, tesera ili že-
ton, boje: crvena, zelena i bijela.
U starim se ritualima ovaj stupanj nazivao i škotski trinitarijanac. Pike je

uvelike promijenio tu stariju inačicu i smanjio naglasak na Stari zavjet i her-
metičku filozofiju, očekujući od njegovih primatelja da prouče njegovo djelo
Legenda. Iako su ga neki kritizirali zbog tih izmjena u starim ritualima, Albert
Mackey ih je pozdravio kao poboljšanje koje je stupanj učinilo privlačnim.
Misteriji koje smo dosada proučavali nisu se odnosili na kršćanstvo. Povi-
jest nas uči da su prvi kršćani svoje velike istine širili inicijacijom u fazama ili
stupnjevima. Bili su prisiljeni održavati sastanke i inicijacije na privatnim mje-
stima, okruženim velikom tajnovitošću. Znamo da je labirint katakomba ispod
Rima bio mjesto na kojemu su se zaslužnima prenosili kršćanski misteriji. Ka-
takombe su podzemni prolazi ili galerije koji su vjerojatno nastali iskopava-
njem stijena za gradnju. One su se koristile i za grobove.
Postojala su tri razreda iniciranih: prvi, slušači, bili su neofiti koji su dobivali
poduku o dogmama kršćanstva; drugi, katekumeni, bili su kršteni, a treći, vjer-
ni, podučavani su dubokim misterijima kao što su rođenje, muka i uskrsnuće
Kristovo, u svetkovini koje se nazivalo Misa vjernih.
Kandidat predstavlja katekumena koji želi postati jedan od vjernih. On pri-
ma ime Konstans koje znači „ustrajan, postojan, vjeran, odlučan”. Povijest nam
- 220 -
pruža dodatne upute da bismo bolje shvatili taj stupanj. Konstans je bio rim-
ski car od 337. do 350. A.D. i bio je gorljivi kršćanin. Za razliku od svojega oca
Konstantina Velikog, Konstans je bio žestok protivnik arijanizma, kršćanske
sljedbe koja je dovodila u pitanje božanstvo Kristovo. Konstans je podupirao
nikejsko vjerovanje koje je obznanjeno 325. A.D., a koje je kao službeni nauk
priznalo vjerovanje da je Krist Sin Božji i u potpunosti božanstven. Ono je ta-
kođer proglasilo ideju Trojstva u kršćanstvu. Ta povijesna usporedba nema na-
mjeru isključiti iz toga stupnja one koji nisu kršćanske vjere jer je njegova svr-
ha podučavati univerzalnost mnogih nauka i vjerovanja kršćanstva. Kršćanin
može samo ojačati svoju vjeru poznavanjem drevne mudrosti koja je sadržana
u kršćanstvu. Nekršćanin treba željeti znanje o drugim vjerama i o onome što
one podučavaju. Iz takvoga poznavanja rađa se tolerancija i razumijevanje.
Ritual
Scena prikazuje katakombe ispod Rima. Draperije su zelene, a podupire ih
devet stupova, naizmjence bijelih i crvenih, kao što smo vidjeli na devetom i
trinaestom stupnju. Svaki stup nosi svijećnjak s tri svjetla. Prijestolje na istoku
nadkriveno je baldahinom od zelene, bijele i crvene tkanine. Iznad prijestolja
su tri isprepletena trokuta iste te tri boje koji čine devetokraku zvijezdu u čijem
su središtu sanskrtska slova koja odgovaraju latinična A, U i M.
Oltar je trokutnoga oblika, svaka stranica duga je 45 cm, a visok je 90 cm.
Blizu oltara je kipić od bijeloga mramora, pokriven velom od bijele gaze, na-
zvan paladij Reda. Paladij je sve ono za što se vjerovalo da pruža zaštitu ili si-
gurnost. Najpoznatiji je kip božice Atene na citadeli drevnoga grada Troje o
kojemu je, kako se vjerovalo, ovisila sigurnost grada.
„Knez starješina” naslov je predsjedavajućeg časnika. On nosi zelenu, bijelu
i crvenu tuniku te krunu s devet krakova. Drugi članovi nose bijelu tuniku i ši-
roku zelenu, bijelu i crvenu traku.
Areopag se sastaje u katakombama. Kandidat, koji predstavlja Konstansa i
koji je odjeven u jednostavnu crnu haljinu, traži primanje u posljednji stupanj
kršćanskih misterija i želi postati jedan od vjernih. On mora, prije nego što ga
prime, oprati ruke. Dok to radi, upozoravaju ga da samo vanjska čistoća nije
prihvatljiva. On se mora predstaviti i svojom čistom dušom. Taj čin pranja ruku
(simbol etičke i moralne čistoće) podsjeća nas na Psalme 24:3-4, „Tko će uzići
na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu Njegovu? Onaj u koga su ruke
čiste i srce nedužno… ” Ovdje trebamo razmisliti o sličnosti u značenju između
- 221 -
čina pranja ruku i bijelih rukavica na četrnaestom stupnju. Poncije Pilat nasto-
jao se osloboditi odgovornosti za Kristovu smrt jalovom gestom i pukim vanj-
skim znakom pranja ruku.
U stara vremena ljudi odani vjerskim tradicijama često su mogli vidjeti po-
dudaranja među različitim naucima. U tom smislu, komparativna religija može
nam također pomoći razumjeti da drugi metaforički oblače svoju istinu u sim-
bole koje mi cijenimo, koliko god se naša osobna vjerovanja razlikovala.
Drevni arijci iz srednje Azije uvažavali su Agnija koji ima trostruko biće. On
je vatra, Indra – svjetlo i Višnu – stvoritelj ili nastavljač – sve troje su u njemu
i on je u njima.
Hindusi u Indiji vjeruju u Trimurti, tri osobe koje čine jednu bit: Brahmana,
stvoritelja, Višnua, održavatelja, i Šivu, uništavatelja. Svaki je prvi i posljednji,
nijedan nije iznad, a svaki je prvi, drugi i treći. To Jedno se može spoznati samo
umom, a izvor je cijeloga razuma, cijeloga svjetla i cijeloga života.
Drevni budisti govore nam da je iznad svih postojanja Duh, univerzalan,
neuništiv, iz kojega se izlijevaju bude, a svaki od njih je trojstvo inteligencije,
zakona i jedinstva.
Ahura Mazda, govorili su stari Perzijanci, Stvoritelj je i Tvorac svih stvari.
U Njemu boravi um koji se u svemiru otkriva kao djelovanje, a u ljudima kao
ljudski razum. Unutar Ahure Mazde postoje Spenta Mainyu i Vohu Mano, izvor
života, svjetla i čistoga uma.
Drevni Sabejci iz istočne Akoristije priznavali su Mitru kao Velikog umjet-
nika svemira, Duha Sunca i svjetla i Oko Ahure Mazde. On je tri u jednom jer
njegova bit osvjetljava, grije i čini plodonosnim.
Drevni Skandinavci zamišljali su vrhovnoga boga po imenu Alfader (Sveo-
tac) koji je vječan i Stvoritelj koji je dao čovjeku besmrtnu dušu. Odin, Freja i
njihov sin Tor su trojstvo skandinavskih bogova.
Za hermetike drevnoga Egipta postojao je jedan bog, Amon, u kojemu su
bili Knef, stvaralački um, i Khem, božanska generativna moć. Vjerovali su da
Amon, skriveni Bog, djeluje i iskazuje Sebe u Khemu kao Suncu i Knefu kao
duši svemira iz koje proizlaze sve pojedinačne duše.
Hebrejski kabalisti govore nam da je Ain Sof Onaj vrhovni koji ima tri glave u
jednoj, sve tri jedna unutar druge. Keter je božanska volja, Hohma je božanska
mudrost, a Bina božanski um.
U Prvoj Ivanovoj poslanici kaže se kako su drevni kršćani propovijedali da ih
je troje na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti.
- 222 -
Napredovanje kandidata potvrđuje njegovu iskrenu želju da dosegne istinu

kako bi mogao bolje obavljati svoje dužnosti prema Bogu i čovjeku i jamči da
je on ispravan, čestit i moralan, da oprašta uvrede, da je skroman, nježan, sa-
moprijegoran, obziran, iskren, vjeran i da će biti odan pravednom cilju kada se
suoči s opasnošću. Upozoravaju ga da ne smije osramotiti one koji su jamčili
za njegov karakter.
Nakon što su se dovoljno uvjerili u kandidatovu iskrenost i njegove osobine,
braća predstavljaju nauk za koji se pretpostavlja da su ga kršćani odavali u po-
sljednjem stupnju svojih misterija: vjerovanje u uskrsnuće.
Povlače se usporedbe između Hiramova ubojstva i Isusove smrti. Zloćudni
svećenici, želeći ušutkati Isusa, potaknuli su gomilu da zatraži smaknuće pri-
jatelja i dobročinitelja čovječanstva. U priči o Hiramu prvi ubojica, koji mu je
zadao udarac u grlo, predstavlja svećenike, a ravnalo koje je upotrijebio pred-
stavlja svećenstvo. Poncije Pilat usporedio je Isusa s kraljem, a svećenici su re-
kli „mi nemamo drugog kralja do Cezara”. Drugi ubojica služi se kutnikom,
simbolom tiranije, da bi ga udario u srce u kojemu se rađaju svi nježni osjećaji.
Gomila odlučuje da neće pustiti Isusa već drugoga; oni su, kao malj koji uda-
ra u središte uma, simboli gruboga neznanja koje čini da čovječanstvo zamrzi
učenje i prosvijećen um.
Dodatna poduka o simbolici prva tri stupnja u slobodnom zidarstvu povezu-
je kršćanski nauk sa slobodnim zidarstvom. Tri stupa slobodnozidarskog hra-
ma – Mudrost, Snaga i Ljepota − utjelovljuju se u likovima kralja Salomona,
kralja Hirama i majstora Hirama. Oni nas svojim brojem također podsjećaju
na kršćansko Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. Majstorova Riječ simbolizira
novu religiju, Novi Zakon ljubavi koji je Isus donio na svijet. Istinski knez mi-
losrđa pokorava se Novom Zakonu ljubavi koji se podučava na osamnaestom
stupnju. On oponaša milost, dobrotu i blagonaklonost Boga Oca na nebu.
Poduka o Trojstvu i usporedbe između simbolike Krista i Hirama priprema-
ju kandidata za zavjet. Vrh strijele pritisnut na njegovu sljepoočicu obvezuje
ga da bude milosrdan i tolerantan i da se pokorava toj novoj zapovijedi svo-
jom ljubavlju prema braći. Možete se prisjetiti da je tolerancija bila dužnost na
osamnaestom stupnju. Činjenica što je ona ovdje uključena svjedoči o njezinoj
važnosti. Naša slobodnozidarska braća poštovat će našu vjeru jer imaju pravo
isto zahtijevati od nas. Univerzalnost slobodnog zidarstva, njegovo poslanstvo
da ujedini sve ljude u vrlini i istine koje ono podučava zahtijevaju da svaki čo-
vjek bude prihvaćen zbog svojega karaktera, a ne zbog slučajnog rođenja koje
- 223 -
ga je učinilo muslimanom, židovom ili kršćaninom. Slobodnozidarske istine

sadržane su u religijama svijeta. Bez obzira na to koje je vjere neki čovjek, on
može prigrliti te istine ispovijedajući istovremeno vlastitu vjeru.
Završne simboličke radnje služe kao oznake, ili znakovi, svečanoga zavje-
ta kojeg je novopodignuti knez milosrđa sklopio sa slobodnozidarskim brat-
stvom, Bogom i istinom. Nakon što ga poliju vodom po glavi, što je simbol pro-
čišćenja duše, na čelu mu mirisnim uljem naprave tau križ. Dugo je tau križ bio
važan simbol za drevne narode. Hebreji su ga prepoznavali kao znak spasenja.
U biblijskim prikazima bio je znak koji se stavljao na čelo onih koji su opla-
kivali grijeh u svojem okružju i koji će biti spašeni kada se smaknu idolopo-
klonici (Ezekiel 4:4). Na ovome stupnju on znači da smo izdvojeni i posvećeni
cilju istine. Dok se tau križ stavlja na kandidatovo čelo, otkriva se kip u blizini
oltara. Gledamo, ne idol koji treba štovati, već istinu i čistoću predstavljene li-
kom djevice koja u svojoj desnoj ruci drži srebrnu strijelu s crvenim i zelenim
perima i zlatnim vrhom. Strijela simbolizira božansku pravdu što je ideja usko
povezana s istinom. Boje na strijeli su boje ovoga stupnja i simbolički prenose
prirodu istine, beskonačnu mudrost, vrhovnu silu ili moć i božanski sklad. Te
ćemo boje vidjeti i objasniti poslije, na dvadeset osmom stupnju.
Kandidat, zajedno s drugom braćom, sudjeluje u gozbi kruha i vina. Ti sim-
boli vjere i vrline nisu nevažno oponašanje obreda bilo koje crkve, već su ozna-
ka zavjeta između braće i Boga. On nas treba podsjetiti na bratstvo svih slo-
bodnih zidara svijeta, kao i da oslonac na nježnu Božju dobrotu uzdiže dušu.
Kandidatu daju teseru ili žeton u obliku ribe kao treći dokaz zavjeta. Prvi kr-
šćani nosili su sličnu teseru kao znak svojih vjerskih vjerovanja. Ona se također
razmjenjivala kao zalog prijateljstva, a trganje tesere značilo je raskid prijatelj-
stva. U slobodnom zidarstvu primatelj mora čuvati taj znak zavjeta bratstvu.
Ona se može koristiti da bi se potvrdio zajam jednoga brata drugome – koji
vjerovnik čuva dok se zajam ne otplati.
Poduka
Poduka dvadeset šestog stupnja započinje ponovnim naglašavanjem potrebe
za tolerancijom u slobodnom zidarstvu, dopuštajući svakome da simbole i nau-
čavanja stupnja tumači kako želi. Pike kaže:
Ne izgovaramo nijednu riječ za koju bi bilo tko bilo koje vjere mogao držati
da ne iskazuje poštovanje… Slobodno zidarstvo ne poriče nijednu istinu i ne
- 224 -
podučava nevjerovanje u bilo koju vjeru, osim ako ta vjera umanjuje njegovo
uzvišeno mišljenje o Bogu, svodi Ga na razinu ljudskih strasti, poriče uzviše-
nu sudbinu čovjeka, pobija dobrotu i blagonaklonost Vrhovnoga Boga… ili
usađuje nemoral i zanemarivanje aktivnih dužnosti Obreda (str. 524 – 525).
Poduka se nastavlja s naglaskom na ideju trojstva koje se istražuje u ritualu.

Doznajemo da tri stupa lože, Mudrost, Snaga i Ljepota – simboliziraju atribute
Boga. Oni mogu biti i simboli vjere, nade i ljubavi – što su vrline čovjeka. Te se
tri vrline razvijaju u ono što Pike naziva slobodnozidarskim vjerovanjem, idejom
trojstva koja nas podsjeća na nikejsko vjerovanje kršćanstva o kojemu se rasprav-
lja u sljedećem odlomku rituala:
A kada bi svi ljudi bili slobodni zidari i pokoravali se svim svojim srcem njiho-
vu blagom i smjernom učenju, taj bi svijet bio raj, dok netolerancija i progon od
njega čine pakao. Jer ovo je slobodnozidarsko vjerovanje: VJERUJ u Božju bez-
graničnu blagonaklonost, mudrost i pravdu, NADAJ se konačnoj pobjedi Dobra
nad Zlom i savršenom skladu kao krajnjem ishodu svih suglasja i nesuglasja
Svemira i budi MILOSRDAN kao što je Bog, prema nevjeri, zabludama, glupo-
stima i manama ljudi, jer svi oni čine jedno veliko bratstvo (str. 531).
U knjigama Legenda i Morals and Dogma saznajemo za Trostruki zavjet milo-

sti koji je Bog sklopio s čovjekom. Prvi je onaj što ga je sklopio s Noom kada je
rekao: „Neću opet prokleti zemlju radi čovjeka, niti uništiti sve živo kao što sam
uradio… Dat ću svoj zavjet vama, i vašem sjemenu poslije vas, i svakom živom
stvorenju… Ja doista skrivam svoj luk u oblaku i on će biti znak zavjeta između
mene i zemlje!” (izbor iz Knjige Postanka 8:21-9:13). Drugi zavjet je onaj kojeg je
Bog dao Abrahamu kada je ustanovio red obrezivanja kojim je obećao Abrahamu
da će biti otac mnogih naroda. Treći je zavjet onaj koji je Bog dao svim ljudima
preko svojih proroka: da će okupiti sve narode i jezike i oni će vidjeti Njegovu
slavu i da će Njegov Duh i Njegova Riječ ostati s ljudima zauvijek i tako je čovje-
čanstvu dao Isusa.
Tradicija zavjeta u Bibliji duga je i raznovrsna. Osobito treba imati na umu da
je nekoliko hebrejskih riječi bilo prevedeno korištenjem samo riječi „zavjet”. Ali
postoji nekoliko primjera u kojima je značenje hebrejske riječi zapravo „bratstvo”,
„zakon” i, povremeno, „riječ”. Tri zavjeta o kojima ovdje raspravljamo ona su ko-
jima je Bog trajno obvezan i gdje postoji „znak” zavjeta. „Zavjet” podrazumijeva
- 225 -
mnogo više od prisege. Ova tri izražavaju prirodu odnosa između Boga i njegove
zajednice. Postavši knezom milosrđa, svečano smo se zavjetovali slobodnozidar-
skom bratstvu.
U katekizmu leži ono što Pike naziva „devet velikih istina slobodnog zidar-
stva”. Kako dvadeset šesti stupanj završava niz stupnjeva koji oslikavaju misterije,
ove istine prikladno sažimlju naučavanja od dvadeset trećega do zaključno dva-
deset šestoga stupnja.
1) Nijedan čovjek nije nikad vidio Boga što znači da je Bog samo duhovan.
2) Čovjekova duša je besmrtna.
3) Čovjekov osjećaj za moral potječe od Boga, pa prema tome ima božanski
izvor i božanski je imperativ.
4) Moralne istine su isto tako stvarne kao i materijalne istine. Njih nije stvorio
Bog, ali one su dio Njegove prirode; prema tome, moral nije Božji pristrani
zakon već dio one dobrote koja čini Njegovu bit.
5) Bitna je razlika između dobra i zla. Sposobnost pravljenja razlike jedinstve-
na je odlika čovjeka čija sposobnost da čini dobro ima smisla jedino ako ima
sposobnost da čini i ono što nije dobro.
6) Ne postoje stupnjevi u iskazivanju moralnih obveza; ono nije ni promjenji-
vo ni slučajno. Nikakav izgovor ne može opravdati nečiji propust da provodi
moralne imperative pravednoga života.
7) Nepromjenjivi Božji zakon zahtijeva da, osim toga što moramo poštovati
neograničena prava drugih i biti pravedni, trebamo činiti dobro, biti milo-
srdni i pokoravati se naredbama velikodušnih i plemenitih osjećaja duše. Mi
smo samo djelitelji Božjih bogatstava, tako da milosrđe ne poznaje ni pravila
ni granice. To je najsvetija od svih slobodnozidarskih obveza.
8) Zakoni koji nadziru i uređuju svemir zakoni su kretanja i sklada. Zlo je samo
prividno, a sve je u stvarnosti dobro i savršeno. Postojanje nesreće i zle kobi pru-
ža priliku za izražavanje onih vrlina koje oplemenjuju dušu i uzdižu duh čovje-
ka; tako je zlo na ovome svijetu samo dio velikoga Božjeg plana za unapređenje
čovjeka.
9) Posljednja velika istina slobodnog zidarstva je paradoks ravnoteže između
beskonačne pravde i beskonačne milosti Božje; ovo prvo sâmo pozivalo bi
na potpuno uništenje čovjeka, ovo drugo sâmo omogućilo bi uvredljivi he-
donizam. Zajedno oni priskrbljuju čovjeku i nagradu ili kaznu, i oprost.
- 226 -
Velik dio poduke posvećen je i trojstvu i njegovu iskazivanju u velikim vjera-

ma. Ona pruža bogatstvo detalja koji potvrđuju univerzalnost ideje trojstva i na-
glašava razvoj vjerovanja raznih gnostičkih škola. Potaknuti smo da se vratimo
jednostavnom i uzvišenom vjerovanju slobodnog zidarstva:
Beskorisno je dalje istraživati sve te hirove. Mi se zaustavljamo na granica-

ma carstva od tri stotine šezdeset pet tisuća emanacija Mandaita iz Primitiv-
noga svjetla, Fire ili Ferhoa i Yavara: i vraćamo se zadovoljno jednostavnoj i
uzvišenoj istini slobodnog zidarstva.
To su bili neki od drevnih pojmova u vezi s Bogom, a zajedno s onim što smo
detaljno opisali na prethodnim stupnjevima, ova poduka pruža pravi prikaz
drevnih spekulacija. Od početka do sada oni koji su nakanili riješiti veliku taj-
nu stvaranja materijalnoga svijeta pomoću nematerijalnoga Boga umetnuli
su između to dvoje, i između Boga i čovjeka, razna iskazivanja ili emanacije
Velikoga Vrhovnoga Boga, ili Njegove utjelovljene atribute, a on supostoji s
vremenom i suživi s prostorom (str. 568).
Slobodnozidarsko vjerovanje koje se razvilo iz naučavanja drevnih naroda na-

glašava prirodu čovjeka i odnos između Boga i čovjeka. Sljedeći izbor iz te po-
duke sažimlje jednostavnim jezikom poduke stupnjeva misterija. Uzete u cjelini,
one nas podučavaju o jednostavnom i uzvišenom slobodnozidarskom vjerovanju.
Slobodnozidarsko vjerovanje:
Bog je stoga tajna samo onoliko koliko je tajna sve ono što nas okružuje, uklju-
čujući i nas same… Ovo je stvarna zamisao drevnih naroda: BOG, Svemoćni
Otac i Izvor Svega; Njegova MISAO koja osmišljava cijeli svemir i odlučuje o
njegovu stvaranju; Njegova RIJEČ koja izriče tu MISAO i tako postaje Stvori-
telj… u kojemu je bio život i svjetlo, a to svjetlo je život svemira…
Niti je ta riječ nestala jedinstvenim činom stvaranja… JER MISAO BOŽJA ŽIVI
I BESMRTNA JE. Utjelovljena u riječi, ona nije samo stvorena već i opstaje… Po-
gledaj ISTINSKO SLOBODNOZIDARSKO TROJSTVO: UNIVERZALNU DUŠU,
MISAO u duši, RIJEČ ili izraženu misao; TRI U JEDNOME, škotskog trinitarijan-
ca (str. 574 – 575).
Dok sve te vjere iznose tvrdnje o isključivom posjedovanju Istine, slobodno zidar-
stvo usađuje stari nauk i ništa više… Da je Bog JEDAN; da je Njegova MISAO,
- 227 -
izrečena u Njegovoj RIJEČI, stvorila svemir i održava ga onim vječnim zakonima

koji su izraz te misli; da je duša čovjeka, koju mu je udahnuo Bog, besmrtna kao što
su i Njegove misli; da je čovjek slobodan nanositi zlo ili izabrati dobro, odgovoran
za svoje čine i kažnjiv za svoje grijehe; da su svo zlo, i krivica, i patnja samo pri-
vremeni, nesuglasja velikoga sklada, i da će, kad to bude Njemu po volji, oni besko-
načnim prilagođavanjem voditi prema velikom, skladnom akordu i kadenci istine,
ljubavi, mira i sreće, koji će zauvijek vladati pod svodovima neba, MEĐU SVIM
zvijezdama i riječima, i u svim dušama ljudi i anđela (str. 576 – 577).
- 228 -
Vitez Sunca ili
knez adept
————————
Dvadeset sedmi stupanj
- 230 -
dvadeset sedmi stupanj – vitez sunca ili knez adept
Pregača je od potpuno bijele janjeće kože i nema obruba ni drugih crteža osim
isprepletenog pentagrama u sredini svijetlocrvene boje.
Postoje tri medaljona. Predsjedavajući časnik nosi medaljon koji predstavlja
zlatno Sunce što visi na zlatnom lancu i nosi se oko vrata. Naličje je zlatna po-
lukugla koja pokazuje sjevernu polovicu pomrčine i zodijak sa znakovima od
Bika do uključivo Vage. Drugi časnici nose medaljon sastavljen od jednostavne
zlatne sedmokrake zvijezde. Ostali članovi vijeća nose medaljon stupnja koji je
zlatna petokraka zvijezda. Na slici je prikazan samo medaljon stupnja.
Traku ovoga stupnja predstavlja okovratnik od bijela ripsa, na čijoj je desnoj
strani naslikano zlatno oko, simbol Sunca ili Boga.
- 231 -
Dvadeset sedmi stupanj

Vitez Sunca ili knez adept
DUŽNOSTI
Budi ljubitelj mudrosti.
Budi vjeran obećanjima koja si dao u slobodnom zidarstvu.
POUKE
Priroda otkriva moć i mudrost i stalno ukazuje na Boga.
Vidljivo je očitovanje nevidljivoga.
U svemiru dvije suprotne sile daju ravnotežu. Ne postoji smrt već samo promjena.
Moralni kodeks slobodnog zidarstva širi je od moralnog kodeksa filozofije.
ZA RAZMIŠLJANJE
Čemu me Knjiga prirode može podučiti?
VAŽNI SIMBOLI
Rebis, Salomonov pečat, pravokutni trokut, pitagorejski tetraktis.
Na početku treba napomenuti da se ovaj stupanj u mnogim jurisdikcijama

dodjeljuje kao dvadeset osmi stupanj, kao što je to bilo i u Južnoj jurisdikciji
prije prihvaćanja Revidiranoga standardnog Pikeova rituala. Zamjena u redo-
slijedu stupnjeva učinjena je kako bi se sustavu u cjelini dala veća dosljednost
omogućujući da se viteški stupnjevi dodjeljuju logičnijim i prirodnijim redo-
slijedom. Ova neznatna izmjena pomaže kandidatima u usvajanju poduka na
postupan način.
Stariji Pikeov ritual
Ritual
Dvorana vijeća vitezova Sunca skromno je opremljena. Stolci časnika su
obični. Oltar je četvrtast. Zidovi ili draperije oslikani su i prikazuju krajobraz,
planine, polja, šume i ravnice, odnosno prirodu. Strop treba biti ukrašen tako
da predstavlja nebo s Mjesecom, glavnim planetima i zviježđima Bika i Ori-
ona. Jedno jedino snažno svjetlo, velika osvijetljena kugla, koja predstavlja
Sunce, nalazi se na jugu.
- 232 -
Osvijetljene ploče raspoređene po cijeloj odaji pružaju dodatno svjetlo i

prikazuju glavne simbole koji prenose poduke ovog stupnja. U materijalnom
smislu veliko svjetlo dolazi od Sunca, a osvijetljene ploče daju mala svjetla.
Simbolički, Sunce ili veliko svjetlo prikazuje istinu, a mala su svjetla čovjekov
simbolički prikaz istine.
Najdetaljnije oslikana osvijetljena ploča je na sjeveru i možemo je nazva-
ti Drevni dani. Prvi važniji simbol na toj osvijetljenoj ploči je njezin obrub:
gnostički crv ouroboros koji je pojednostavljen zmaj ili zmija koja grize svoj
rep. On simbolizira sve cikličke procese, a osobito vrijeme. Ritual govori da
aktivno načelo traži pasivno načelo, praznina privlači punoću; zmijina usta
privlače njezin rep te, okrećući se oko sebe, ona u isto vrijeme bježi u sebe i
progoni samu sebe.
Drugo objašnjenje nalazimo u poduci o stupnju viteza ruže i križa:
- 233 -
Feničani su smatrali da je zmija besmrtna… pomlađuje se ulazeći u samu sebe

i proždirući samu sebe. Stoga je zmija u krugu koja svoj rep drži u svojim usti-
ma bila znak vječnosti (str. 278);
i dalje u poduci ovoga stupnja:
Postoji životno načelo svijeta, univerzalni pokretač u kojemu su dvije prirode

i dvostruka struja, ljubavi i gnjeva… To je zraka odvojena od slave Sunca…
To je tijelo Duha Svetoga, univerzalni pokretač, zmija koja proždire svoj rep
(str. 734).
Lik ostarjeloga čovjeka i njegovo razmišljanje podsjećaju nas na hermetička učenja:
Vidljivo je iskazivanje nevidljivoga
i
Ono što je gore sliči onome dolje
U sustavu Škotskoga obreda ova se ideja najprije podučava na stupnju pomoć-

nika i može se naći u njegovoj poduci (str. 34). Kada bolje pogledamo, vidimo
Salomonov pečat kao glavni motiv na crtežu Drevnih dana. On nas podučava da
je odraz Boga uvijek vidljiv u prirodi, ali da mi sjenu možemo pogrešno shvatiti
kao bit. Tako, za Pikea, znanost nije bila samo promatranje materijalnoga svijeta
kako bismo ga razumjeli već proučavanje prirode kako bismo razumjeli Boga. To
je Pike naglasio u poduci: „Čak i divljaku priroda otkriva svoju veliku moć i ču-
desnu mudrost i stalno pokazuje prema Bogu” (str. 713). Na istoku je osvijetljena
ploča sa Salomonovim pečatom koji čine dva isprepletena trokuta, jedan bijeli i
jedan crni – koji predstavljaju makrokozmos:
- 234 -
U središtu su dva fenička slova koja odgovaraju slovima „J” i „H”. To su prva
dva slova neizrecivoga imena Boga koje su štovali Hebreji i koje se u kaba-
li izražava kao tetragram, a na hrvatskom se obično piše kao „Jahve”. Pike
objašnjava slobodnozidarsko značenje Salomonova pečata kao simbola ma-
krokozmosa tek u poduci za trideset drugi stupanj:
Izmjerite jedan kut stvaranja i umnožite taj prostor razmjernom progresijom,

pa će cijela beskonačnost umnožiti svoje krugove ispunjene svemirima koji
će proći u razmjernim odsječcima vremena između savršenih i produženih
krakova vašega šestara. Ako pretpostavite da u bilo kojoj točki beskonačnosti
iznad vas, neka ruka drži još jedan šestar ili kutnik, crte nebeskoga trokuta
nužno se moraju sresti s onima šestara znanosti, kako bi oblikovale mistični
Salomonov pečat (str. 841).
Smisao je, jednostavno rečeno, da se kutnik ili šestar simboličke lože mogu
protumačiti na kabalistički način – kao prikaz makrokozmosa ili kozmosa.
Kontrastne boje, bijela i crna, predstavljaju dvojnost svemira onako kako su
ga shvaćali drevni narodi. To shvaćanje svemira kao dvojnosti našlo je svoju
primjenu u kršćanstvu i danas je sastavni dio religijske filozofije slobodnog
zidarstva općenito, kao i ostaloga zapadnog svijeta. U našim se simboličkim
ložama ono izražava mozaičkim podom koji predstavlja prizemlje hrama kra-
lja Salomona.
Iznad simbola makrokozmosa pozlaćenim slovima na latinskome je napi-
sano Lux E Tenebris. Ta fraza potječe iz naslova proročanskoga djela ružokri-
žara koje je prvi put objavljeno 1657. godine (Lux in Tenebris, Svjetlo u tami),
a to jednostavno znači, kao što je Pike pisao, „Svjetlo iz tame”.
Na zapadu je osvijetljena ploča s pentagra-
mom, simbolom mikrokozmosa, svemira u
kojemu borave ljudi. Kako se peterokut koji
zatvara pentagram može dobiti poveziva-
njem pet točaka ljudskoga tijela, stoljećima
je taj simbol korišten za predstavljanje čovje-
čanstva općenito.
Ostali važni simboli uključuju četiri jedna-
kostranična trokuta s bijelim, crvenim i zele-
nim stranicama, po jedan obješen u svakom
- 235 -
kutu Dvorane vijeća. Mnogo smo puta vidjeli trokut kao simbol Boga u na-
šem pregledu simbolike na stupnjevima Škotskoga obreda. Ovdje se njegovo
značenje proširuje i uključuje ideju trojstva, kao što se prikazuje u svjetskim
religijama i okultnim sustavima: za alkemičare priroda je bila jedna, ali sa-
stavljena od životinjskoga, mineralnoga i biljnoga carstva. Prema mišljenju
kabalista, sefira pravde (Gvura), kada se spoji s onim milosti (Hesed), daje
sklad (Tiferet), a za slobodnog zidara oni su stupovi lože mudrost, snaga i lje-
pota koji se izražavaju vrlinama vjere i razuma koje opet, kada se u pravom
omjeru primijene u životu, stvaraju sklad.
Slova unutar svakoga trokuta su jod, he i vau, tri slova koja se rabe za obli-
kovanje neizrecivoga imena Boga, tako da se he ponavlja na kraju. Oni pred-
stavljaju aktivno i pasivno načelo te njihov proizvod koji razjašnjava Pitago-
rin pravokutni trokut. Pike u poduci za ovaj stupanj kaže:
Spoj nedjeljive jedinice, monade i dvojstva proizvodi trojstvo, označavaju-
nu
d
ći svijet oblikovan stvaralačkim načelom iz materije. Pitagorejci su pred-
ž
skl
da
stavljali svijet pravokutnim trokutom kod kojega je zbroj kvadrata dviju
kraćih stranica jednak kvadratu najdulje stranice; kao što je svijet, onako
kako je oblikovan, jednak stvaralačkom uzroku i materiji zaodjenutoj u
sloboda
oblik (str. 631).
Bijele stranice trokuta predstav-

mu vj
nu
ljaju sklad, crvene su nužda,

ad
d
m
akdla
žd
nu
dreora
skl
d
ad
vjera, mudrost i duh, a zelene

uad
a
žd
skls
skl
skl
st
ro
sloboda, razum, moć i materija.

a
st
Ovdje su prikazana četiri pri-

sloboda
mjera slobodnozidarskog troj- moć
sloboda moć razum
stva; oni prikazuju ideju ravno-
teže ili vage koja se podučava na
ovome stupnju.
muvje
Uz predsjedavajućeg časnika
v je
du
skl d
d
a
a
akdla
drora
rda
ad
skl
skl
i jednoga nadzornika, nazvane

uh
skls
st
otac Adam i brat Istina, tu je i

sedam ostalih časnika. Oni se
moć zovu premarazum
sedmorici arkanđe- materija
razum materija
la u kabali. Svaki časnik nosi sedmokraku zvijezdu i narukvicu od jednoga
- 236 -
d
du
a
skl
h
od sedam metala koje su poznavali drevni narodi. Sedam je sveti broj u svim
simboličkim sustavima. S obzirom na to da je sastavljen od 3 i 4, on je ma-
gična moć u punoj snazi, duh kojemu pomažu elementarne sile, duša koju
poslužuje priroda. Četiri glavne vrline: umjerenost, moralna čvrstina, obazri-
vost i pravda te tri teološke vrline: vjera, nada i ljubav – povezane su u drev-
nih naroda s jednim od sedam planeta.
Časnici imaju četvrtaste barjake u raznim bojama. Svaki je ukrašen zodi-
jačkim znakom određenog planeta. Četiri barjaka smještena u svakome od
četiri kuta odaje, uz zodijački znak, imaju lik na sebi – likovi su čovjek, bik,
lav i orao. Povezanost između sedam časnika, barjaka, planeta, boja i metala
prikazana je na donjoj tablici:
Strana Arkanđeo Planet Vrlina/porok Metal Boja Lik

jug Haniel Venera milosrđe/ bakar plava —
raskoš
zapad Sealtiel Mjesec nada/ srebro bijela —
škrtost
istok Barakiel Sunce vjera/ zlato purpurna —
pretjerana samouvjerenost
sjeverozapad Rafael Merkur oprez/ živa zelena čovjek
nemar
jugozapad Uriel Mars čvrstina/ željezo plamena bik
gnjev
jugoistok Mihael Saturn umjerenost/ olovo crna lav
pohlepa
sjeveroistok Gabriel Jupiter pravičnost/ kositar grimizna orao
zavist
Asocijacije sažete u prethodnoj tablici pokazuju mješavinu kabalističke i her-

metičke filozofije u ritualu. Likovi aludiraju na četiri bića od čijih se dijelo-
va sastoji Sfinga. Kako Sfinga iz mitologije nije uništavala one koji su znali
odgovoriti na zagonetku koju je ona postavila, oni koji dosegnu mudrost po-
trebnu da shvate prirodu čovjeka, Boga i čovjekova odnosa s Njim − postići
će besmrtnost.
Otac Adam, predsjedavajući časnik, sjedi na istoku iza Barakiela, arkanđe-
la Sunca. Kako se prvi čovjek zvao Adam, on predstavlja cijelu ljudsku rasu,
- 237 -
muško i aktivno načelo, to jest generativnu snagu prirode. Riječ Adam po-
tječe od hebrejske riječi adama, zemlja. Otac je naslov koji simbolizira moć
nadležnosti kao i svijesti. Riječi otac i Adam, zajedno, vode prema tumačenju
da je nadležnost čovjeka zemlja, iz koje je Adam uzet, odnosno materijalno
postojanje kojega je svjestan. Njegov položaj u Vijeću, na istoku, izvoru svje-
tla, vodi nas prema shvaćanju simbolike istoka kao strane svijeta koja pred-
stavlja Boga i vjerovanju da je čovjek sjena Boga.
Brat Istina, jedini nadzornik vijeća, sjedi na zapadu pokraj arkanđela pove-
zanoga s Mjesecom. Kao što je Mjesec odraz sunčeva svjetla, Istina je odraz
Boga. Naslov kojim se slobodni zidari obraćaju jedan drugome, brate, ne
označava samo zajedničko sudjelovanje već okupljanje oko jednog oltara lju-
di svih vjera sa zajedničkim ciljem, ujedinjenih uzajamnim zavjetom ili ve-
zom. Stoga se za slobodno zidarstvo često kaže da je mistična veza. Slavni pje-
snik iz 19. stoljeća, Robert Burns, služio se tom frazom u oproštaju od svoje
slobodnozidarske braće:
Zbogom! Srdačno, milo zbogom!

Draga braćo mistične veze!
Vi omiljeni, vas nekoliko prosvijećenih,
Pratitelji moje društvene radosti!
Možemo se s pravom upitati što je u slobodnom zidarstvu mistična veza?

Opći cilj svih slobodnih zidara je otkriti istinu. Prema tome, mistična veza je
potraga za istinom koju na ovome stupnju predstavlja brat Istina.
Prije nego što uđe u Dvoranu vijeća, kandidat mora potvrditi svoje htijenje
da razumom prevlada predrasude kako bi mogao, s poštovanjem, slušati pou-
ke mudraca. Kao podsjetnik na obveznu dužnost bratstva, braća ga pitaju je li
voljan pogodnosti koje je primio uklesati u mramor, a uvrede koje je zadobio
u pijesak. Uperivši u njega dva mača u tami, govore mu kako čovjek sâm sebe
zasljepljuje. Ljudi stvaraju vlastito ropstvo i zasužnjuju sami sebe. Onaj koji
više nije rob svojih strasti ili svojih slabosti može postati i kralj i svećenik.
Otkriti velike tajne, i znanosti, i istine, onome koji je u tami, okovan vlasti-
tim lancima, sliči pokazivanju svjetla noćnim pticama. Učinak je pokrivanje
svjetla, jer zaslijepljenim pticama ono postaje tamnije od tame.
- 238 -
Nakon što ga upozore da zadrži otvorenost uma, kandidata prate u svaku

od sedam Kuća planeta da primi poduke, a svaka je u obliku kratke izjave koja
se odnosi na mješavinu kabalističkih i hermetičkih filozofskih ideja.
Haniel, u Kući Venere, govori o dvojnosti. Dvije suprotne sile priskrbljuju
ravnotežu u svemiru, jedna od njih privlači, a druga odbija. One su suparnič-
ke jedna drugoj, ali ne i neprijateljske. I sam čovjek je dvojstvo koje se sastoji
od duha i materije, dvije suprotnosti koje proizvode sklad. U moralnoj sferi
također postoje dvije sile, jedna koja iskušava, a druga koja obuzdava. Prema
kabali, i pravda i milost, beskonačne i savršene suprotnosti, su u Bogu: svaka
od njih nastoji da druga izgleda nemogućom, a ipak iz njih proizlazi sklad.
U Kući Mjeseca Sealtiel izriče dogmu magija: jedan u tri i tri u jednom,
ono što je gore sliči onome što je dolje. Riječ koja izražava njihovu sličnost
čini tri: aktivno i pasivno spajaju se u jedinstvo. Promjena je dokaz kretanja,
a kretanje otkriva život. Rastvaranje tijela je ishod činjenice da se atomi koji
čine tijelo nastoje osloboditi. Drevni mudraci posjedovali su to znanje i nisu
se bojali smrti. Oni su prepoznali da su svi ljudi kovači svoje sudbe što ih čini
razboritima i dobrima te stoga i besmrtnima. Iz nevidljivoga proizlazi vidlji-
vo koje je jednostavno iskazivanje nevidljivoga.
Barakiel, arkanđeo Sunca, govori o Bogu, razumu, vjeri i otkrivenju. Vječ-
no otkrivenje je jedno i univerzalno. Ono je vidljiva priroda. Razum zapo-
činje objašnjenje prirode koje vjera dovršava. Ni razum ni vjera nisu sami
dovoljni da objasne prirodu. Razum, vjera i otkrivenje prirode spajaju se da
stvore istinsku religiju. Vjera, neodvojiva od nade i ljubavi, jednostavno je
razborito povjerenje u jedinstvo razuma jer nas razum uvjerava da ćemo u
nastavku saznati ono što danas ne znamo.
Rafael, u Kući Merkura, govori da uzroke otkrivaju posljedice. Priroda,
koja je Knjiga Božja, je posljedica, a Bog je uzrok. Iz posljedica i pomoću ana-
logije možemo shvatiti uzroke i tako pronaći skrivene tajne posljedica. Stvar-
nost je samo dio ideala i duša je može pojmiti. Kako u prirodi nema praznine,
nema ni stvarne smrti jer smrt bi stvorila prazninu koje nema i ne može biti.
U Kući Marsa Uriel nas podučava da je sklad u ravnoteži. Objašnjavamo
njezino postojanje analogijom suprotnosti. Život i smrt su suprotnosti, ali
svemir u ravnoteži nema ni život ni smrt već samo promjenu. Stoga čovjek
koji kaže da voli život ne shvaća prirodu svemira, a čovjek koji je nadvladao
ljubav prema životu nadvladao je strah od smrti.
- 239 -
Mihael, u Kući Saturna, kaže nam da je čovjekova duša besmrtna, a nje-

gov sadašnji život samo je točka u središtu vječnosti. Vječno nas načelo, ra-
đanjem, propadanjem i obnavljanjem prirode, podučava da čovjek, kao dio
prirode, također živi dalje. Duhovna strana čovjeka, duša, čovjekov je udio
u vječnom duhu, pa je ona također besmrtna. Čovjekovo znanje je, uglav-
nom, ograničeno njegovim osjetilima. Isto onako kao što sudimo o karakteru
nekog čovjeka po njegovim djelima, shvaćamo i sklad Božji prema njegovu
odrazu u skladu svemira.
Gabriel je vođa arkanđela i iz Kuće Jupitera on sažimlje načela znanosti
izražena u drugim Kućama planeta. Znanost je tu potraga za istinom u svim
njezinim očitovanjima i nije ograničena na specijalizirano proučavanje ma-
terijalnog svijeta, kao što je biologija ili kemija. Sve što Gabriel kaže uklapa
se u veliku istinu o postojanju samo jednoga Boga, nestvorenoga, vječnoga,
beskonačnoga i nedostupnoga. Razum i vjera spajaju se analogijom. Analo-
gija je ključ za sve tajne prirode koje su same djelo Boga što izražava Njegovu
misao i Njegovo biće.
Nakon što je preuzeo obvezu viteza Sunca i primio medaljon, okovratnik,
znakove, amblem i riječi za taj stupanj, kandidat prima dodatnu poduku.
Otac Adam, predstavnik zemaljske nadležnosti čovjeka, tvrdi da je jedino
znanje vrijedno učenja ono koje se odnosi na prirodu jer priroda je Božje
otkrivenje koje čovjek spoznaje svojim osjetilima. On nastavlja svoje tvrd-
nje govoreći da veliki filozofi, pa čak i kabala, iskazuju najvećim dijelom be-
smisao jer raspravljaju o nepoznatim uzrocima i posljedicama koje ne mogu
prepoznati svojim osjetilima. S obzirom na simboliku i prethodne poduke u
ritualu, suočeni smo s prividnim protuslovljem. Ne očekujemo da nam otac
Adam, koji sjedi na istoku, kaže da je kabala besmislica. Otac Adam savjetuje
kandidatu da mu čitanje knjige Legenda može koristiti.
Sljedeća poduka dolazi od velikog arkanđela Gabriela. Drevni i prihvaće-
ni škotski obred obavlja službe i kralja i svećenika jer je njegova dužnost po-
dučavati istinu u svim njezinim različitim vidovima: moralnom, političkom,
filozofskom i religijskom. On radi za dobro ljudi i za njihov napredak, za
slobodu djelovanja, savjesti i govora. Naposljetku, u prividnom protuslovlju
s riječima oca Adama, Gabriel nam kaže da taj stupanj uglavnom proizlazi iz
kabale i ponovno nas poziva da proučavamo Legendu i Morals and Dogma.
Poduke oca Adama i arkanđela Gabriela pokazuju dva različita stajališta.
Poduka oca Adama ograničena je na vidokrug zemaljskih stvari. Mi stoga
- 240 -
vidimo da on ocrnjuje kabalu jer, s obzirom na to da je njegova priroda sa-

svim zemaljska, ne može shvatiti duhovni pristup znanju. Zbog istog razlo-
ga njegova poduka dolazi prva. Tek kada smo saznali bit materijalnoga svi-
jeta, primamo poduku o duhovnom. Arkanđeo Gabriel često se spominje i
u Starom, i u Novom zavjetu, i u apokrifnim tekstovima. Iz brojnih uputa
saznajemo da Gabriel donosi razumijevanje i mudrost (Daniel 9:22), da sje-
di lijevo od Boga (2 Henok 24:1) i da je on prvi posrednik između čovjeka i
Boga (1 Henok 9:1 i 40:6, 2 Henok 21:3). Valja spomenuti da islam opisuje
Gabriela kao Duha istine. Arkanđeo Gabriel shvaća duhovni pristup znanju
i kaže da je kabala vrijedna proučavanja. Legenda i Morals and Dogma de-
taljno predstavljaju kabalističke i hermetičke nauke koji traže odgovore na
velika filozofska pitanja u vezi s Bogom, čovjekom i odnosom Boga prema
čovjeku.
Kod zatvaranja rada brat Istina daje konačnu pouku:
Bogatstva prolaze poput sjena na vodi;

Ona su najnestalniji prijatelji.
Oni koji su nam dragi umiru;
A naša prijateljstva nisu besmrtna.
Svi ljudi stoje na rubu svojih grobova;
A samo je jedna stvar izvan dosega sudbine,
Sud koji je izrečen o mrtvima.
Tu nalazimo odjek upute devetnaestoga stupnja: ono što činimo i dalje živi
svojim utjecajem na druge ljude.
Vijeće vitezova Sunca završava svoj rad u sedam i u deset sati. Sedam je
prošlo, a deset još nije došlo. Sedam je, kao što smo prije raspravljali, broj
koji su drevni narodi vrlo štovali jer u sebi uključuje sve što je savršeno u du-
hovnom i materijalnom carstvu. Broj deset je također ispunjen značenjem.
On je mjera svega, sadrži u sebi sve brojčane i skladne odnose i sva svojstva
brojeva koji mu prethode. Mudracima je bio znak mira, sloge, ljubavi, a Pike
nam kaže: „Slobodnim zidarima on je znak jedinstva i dobre vjere” (str. 638). S
obzirom na to da u tom vijeću još nije deset, a rad u svijetu mora se nastaviti,
taj je broj istodobno izjava o nadi slobodnih zidara u jedinstvo i dobru vjeru
u svijetu i nagovještaj učenja na budućim stupnjevima.
- 241 -
Poduka
Uvodni odlomak u Morals and Dogma sažima svrhu ove poduke:
Ovaj je stupanj i filozofski i etički. Iako nas podučava o potrebi obnove i poka-
janja, kao načina za dobijanje milosrđa i oprosta, on je posvećen i objašnjenju
simbola slobodnog zidarstva, osobito onih koji su povezani s drevnom i uni-
verzalnom legendom čija je samo jedna inačica ona o Hir-Om Abiju [Hiramu
Abifu]. Ta je legenda, predstavljajući ubojstvo ili smrt i povratak životu, u
drami u kojoj glumci glume Ozirisa, Izidu i Horusa… kao i mnoge druge koje
predstavljaju aktivne i pasivne sile prirode, podučavala inicirane u misterije
da je vladavina Zla i Tame samo privremena, a da će vladavina Svjetla i Do-
bra biti vječna (str. 435).
Kako bi se razradila učenja ovoga stupnja, detaljno se opisuju četiri velike

teme: duša, nebesa, zmija i simbolika. Rasprava nije ograničena na islamsko
stajalište već uključuje širok raspon kultura – kako bi se pokazala zajednička
nit među religijskim i filozofskim idejama drevnih naroda.
Duša i nebesa bili su usko povezani u umovima drevnih naroda jer su oni
vjerovali da duša nastaje na nebesima, silazi kroz zvijezde prigodom rođenja
i kroz njih se uspinje poslije smrti. Zviježđe Škorpiona naziva se zmijom na
noćnom nebu, a drevni su narodi smatrali da leži duž puta koji slijede duše
pri silasku na zemlju. Tako je zmija postala simbolom zloćudnosti. Škorpion
na noćnom nebu ulazi u razdoblje tame za jesenske ravnodnevice. Zmija je
bila i simbol vječnosti i besmrtnosti jer je, svlačeći svoju kožu, kako su mislili
stari narodi, obnavljala svoju mladost.
S obzirom na to da je svrha inicijacije bila pročistiti dušu i uliti čovjeku
nadu u budući život i kako su stari narodi gledali prema nebu sa strahopo-
štovanjem, putanje zvijezda i planeta dobile su mnoga simbolička značenja.
Začuđenost nebom pretvorila se tijekom vremena u štovanje neba. Ne treba
se prezrivo odnositi prema činjenici da su oni simbol zamijenili onime što
on simbolizira. Razumijevajući ljudsku prirodu, trebamo blagonaklono gle-
dati na to miješanje simbola i simboliziranog predmeta te proučavati njihova
drevna znanja – kako bismo stvorili vlastita uvjerenja o duši, Bogu i istini.
Začuđenost drevnih naroda, osobito babilonskih maga, noćnim nebom, do-
ista je bila prva religija i prva filozofija. Njihovi zahtjevni proračuni i pro-
matranja ustanovili su saros, krug sunčevih pomrčina i uklonili iz srca puka
- 242 -
nezamisliv užas. Činjenica što se to znanje iskrivilo, a ponekad i postalo sred-

stvom političkoga i religijskoga tlačenja samo pokazuje kako se malo čovjek
promijenio tijekom stoljeća, zadobivši najprije čisto znanje, a zatim ga zlopo-
rabljujući u niske svrhe.

Radionica ovoga stupnja naziva se Vijeće zbora anđela. Ovaj stupanj podučava
kandidate o prirodi simbolizma, pokazat će što su simboli i kako ih treba čita-
ti. Simboli se koriste jer mnoge apstraktne, filozofske i duboke istine i spozna-
je ne mogu biti izražene samo riječima. Na prethodnim stupnjevima naučio si
ponešto o drevnim misterijima i dobio ezoterijsko tumačenje stupnja majstora.
Također se govorilo o božanskom podrijetlu i prirodi samoga sebe. Upoznao
si kabalističku filozofiju židova i vidio metode kojima je u drevno doba inicira-
ni istraživao prirodu svemira. Moraš shvatiti da je skupljanje znanja postupno.
Znanje se nadograđuje neprestanim radom. Potrebno je veliko strpljenje i od-
lučnost. Na ovome te stupnju upozoravamo da ne brkaš simbol sa stvari koju
on simbolizira jer to vodi u zbrku i ludost. Također te podučavamo da je priro-
da simbola da istodobno otkriva i prikriva.
Podučen si oponašanju prirode u svojim nastojanjima da razvrstaš
ono što si naučio. Sve u prirodi slijedi veliki krug. Sva se živa bića, nakon
ispunjenja svrhe njihova stvaranja, vraćaju na zemlju samo kako bi posta-
la dio novog oblika života. Da bi to izrazio simbolizmom alkemije, moraš
„analizirati i sintetizirati”. Odnosno, moraš biti u stanju rastaviti ono što si
naučio i to opet sastaviti na nove i korisne načine. Ono na što se aludiralo
na osamnaestom stupnju ovdje ćeš ponovno jasno čuti: oni koji mogu čitati
simbole Knjige prirode stvarni su knezovi među slobodnim zidarima i adep-
ti među ljudima.
Ritual
Ovaj se stupanj razlikuje od onih koje si prethodno vidio. Oni su pred-
stavljali lože ili kapitule povezane s pričama iz povijesti ili mitologije. No
ovdje je kandidatu predstavljen zbor anđela kojemu predsjedava otac Adam.
Zbor anđela stalno je aktivan i ne zahtijeva nikakvo formalno otvaranje ili
zatvaranje jer njegova mudrost, razumijevanje i znanje potječu iz vječnosti,
nemaju ni početak ni kraj.
- 243 -
Drevni su adepti dali slobodnom zidarstvu ovaj stupanj i on sadrži ono što
su kasniji adepti smatrali da njihova učenja znače. Čak i ono što su zapisali
je opskurno i samo tumačenje često treba biti protumačeno. Već si čuo pone-
što od onoga što su izricali kao proročanstva istine. Svjestan si da su te izreke
u potpunosti izvan uobičajenih područja misli i razmišljanja i da za njihovo
razumijevanje nikako nije dovoljno čuti ih pročitane. No čovjek treba ima-
ti mogućnost pomno ih proučavati te ih natjerati da mu odaju svoja tajna
značenja.
Od najstarijih vremena čovjek je vjerovao u duhovna bića čije je znanje
i razumijevanje uvelike nadmašivalo njegovo vlastito. Tradicionalno, zna-
nje je promatrano kao njihovo posebno područje, a dijeljenje toga znanja
čovječanstvu bio je njihov poseban dar. Prisjetit ćeš se kako su u romanu
Charlesa Dickensa Božićna priča duhovi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Božića donijeli znanje i uvid Ebenezeru Scroogeu – što je promijenilo cijeli
njegov život.
Ovaj ti stupanj može pružiti puno dublje iskustvo. Ako ozbiljno razmisliš i
promisliš o njegovim učenjima, steći ćeš razumijevanje i znanje koje će pro-
mijeniti cijeli tvoj život. Umjesto duhova Božića, ovdje ćeš vidjeti predstav-
ljanje sedam anđela, odjevenih u svjetlo, koji će podijeliti ključeve za razumi-
jevanje nekih od velikih misterija svih vremena. Tih sedam posrednika zovu
se u židovskoj Bibliji meleci što znači „glasnici”.
Adam se predstavlja kandidatima i objašnjava da je njegova svrha objasniti
prirodu simbolizma. Ukratko, simbol je predstavnik nečega drugoga, ili kao
što on kaže u ritualu, svrha simbola je „preinačiti nešto u nešto drugo”. Nauk
pripisan Hermesu, glasniku bogova, često se izražava riječima „kako gore,
tako i dolje”. To znači da je materijalni svijet i sve što on sadrži samo blije-
di odraz duhovnog svijeta iznad nas. Tom analogijom, simbol je tek blijedi
odraz stvari koju simbolizira. Ako podignemo jednu ruku prema nebesima, a
drugom pokažemo prema zemlji, taj pokret objašnjava dvostruki slobodnozi-
darski trokut. Bog je čovjeku, dajući mu razum, dao Svoju Riječ, a otkrivenje,
raznoliko po svojim oblicima, ali jedinstveno po svojem načelu, sadržano je
u potpunosti u svemiru po kojemu prepoznajemo Apsolutni razum. Svemir
je iskaz Riječi i jednako je sveobuhvatan kao i ona sâma.
Svi smo okruženi simbolima i ti se bez sumnje sjećaš onih iz simbolič-
kih stupnjeva slobodnog zidarstva kao i objašnjenja koja su za njih dana na
svakom stupnju. Sve dok naši simboli nisu objašnjeni, daju nam samo takve
- 244 -
nagovještaje kako bi nam se omogućilo da ih proučavanjem i promišljanjem

razumijemo, pa ćeš i ti tako moći, pomnim učenjem, steći znanje o pravom
značenju simbola prva tri stupnja.
Slobodno zidarstvo je definirano kao prelijepi sustav moralnosti, obavijen
alegorijama i prikazan simbolima. I zaista, nadmoć slobodnog zidarstva nad
svakim drugim redom i udruženjem ponajviše je u njegovim simbolima. U
našem slobodnozidarskom iskustvu naišli smo na mnogo simbola: neki su bili
objašnjeni, a neki ne. Sva objašnjenja koja si dobio nužno su bila nepotpuna
jer svaki simbol nešto prikriva. Mogao bi pomisliti da je čudno što smo u tvo-
joj slobodnozidarskoj karijeri tako dugo čekali kako bismo ti objasnili proces
tumačenja simbola, no stjecanje znanja je postupno. Bit će ti lakše razumje-
ti taj proces sada, kada si vidio prethodne stupnjeve. Morat ćeš se vratiti do
mnogih poznatih simbola kako bi sa svojim novim znanjem mogao ostvariti
dublje razumijevanje. Takva je priroda simbolizma – svaki put kad se pogleda
u neki simbol, njegova su otkrivenja sve dublja. Pojavljuje se sedam meleka i
svaki od njih donosi kratku poduku o nekim gledištima simbolizma.
Kafziel podučava o prirodi geometrije. Ta riječ doslovno znači „mjeriti
zemlju”. Geometrijski oblici imaju podrijetlo u prirodi i njih se počinje ra-
zumijevati pomoću matematike. Taj proces objašnjava hermetički aforizam
„analizirati i sintetizirati”. Odnosno, naučiti uzeti stvari odvojeno i onda ih
ponovno sastaviti na nove i korisne načine. Cijelim nizom prikaza Kafziel ot-
kriva temeljne procese geometrije koji daju uvode ne samo u znanost i priro-
du već i u religiju i folklor.
Zadkielovo područje je „misterij brojeva”. Može ti se učiniti čudnim govo-

riti o brojevima kao mističnima. No istraživanje mističnog karaktera brojeva
ne znači silazak u praznovjerje numerologije. Važno je razumjeti ono što su
stari ljudi vjerovali o brojevima, kako bismo mogli i njih razumjeti. Za nas
- 245 -
mistična priroda brojeva otkriva ruku Božju u stvarima čovjeka. Primjerice,

Biblija nam govori da će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu
i njih će dvoje biti jedno tijelo. To se može promatrati kao primjer u kojemu
dvoje postaje mistično jedno.
Pitagora je znao da brojevi opisuju stvarnost. Bio je svjestan i mističnih
svojstava brojeva. U oba slučaja brojevi su zahtijevali simbole kroz koje bi
mogli biti opisani. Mnogi često brkaju značenje riječi „broj” i „brojka”. Broj je
apstraktna ideja, a brojka je simbol te ideje. Slična analogija je uporaba slike
srca kako bi se predstavila ljubav. Ljubav je apstraktna ideja, a slika srca njen
je simbol. Isto tako, znamenka tri je simbol broja. Kao što znaš, različite kul-
ture predstavljale su brojeve različitim simbolima.
Mnoge kulture, uključujući i stare Rimljane, Grke i Židove, nisu imale po-
sebne znakove za brojeve kao što mi imamo. Oni su se služili slovima svog
alfabeta kako bi izrazili brojeve. Prirodni rezultat toga je da je svaka riječ nji-
hova jezika imala numeričku vrijednost.
Hebrejska riječ prevedena kao „ljestve” u priči o Jakovljevim ljestvama ima
istu numeričku vrijednost kao i riječ „Sinaj”. Svjesni toga, neki rabini kažu
da, jednako kako su anđeli mogli doći s neba na zemlju pomoću „ljestava”, i
čovjek bi mogao doći sa zemlje do neba pomoću zakona donesenog na Sinaj-
skoj gori.
Ova metoda numeričke jednakosti naziva se gematrija i njezin korijen je
isti kao i korijen riječi „geometrija”. Takve metode tumačenja bile su dio ra-
zvoja cijele škole ortodoksnog judaizma nazvanog kabala. Neki brojevi imaju
dugu tradiciju mističnih asocijacija. Odmah pomislimo na broj sedam. Po-
stoji sedam vrlina: četiri glavne i tri teološke, koje se podučavaju u slobod-
nom zidarstvu. To upućuje na to da broj sedam proizlazi iz druga dva broja
koji su snažno mistične asocijacije – odnosno broja tri koji prožima slobodno
zidarstvo i broja četiri koji nas podsjeća na glavne vrline i na elemente drev-
noga svijeta: zemlju, zrak, vatru i vodu.
Drevni su se narodi služili brojem četiri kako bi predstavili fizički svijet,
svijet koji možemo dodirnuti – jer su vjerovali da je sve u fizičkom svijetu na-
pravljeno od četiri ista elementa: zemlje, zraka, vatre i vode. Stoga je ta brojka
postala simbolom kojim je bio predstavljan fizički svijet.
Duhovni svijet i Boga predstavljali su brojem tri zbog svojega vjerovanja da
postoje tri osnovna Božja atributa. Postojao je um koji je želio stvarati, moć
da se stvara i ostvarenje toga stvaranja kada se Volja i Moć udruže. Budući da
- 246 -
je broj četiri predstavljao fizički svijet, a broj tri duhovni svijet, broj sedam je
počeo predstavljati cjelinu – sve što je bilo, jest i što će biti.
Zamael iznosi sintezu geometrije i brojeva. Najmističniji od drevnih mate-
matičara bio je Pitagora. Teorem koji nosi njegovo ime predstavio je Euklid kao
svoj četrdeset sedmi problem. Od njega smo to usvojili kao simbol slobodnog
zidarstva. Osobito poučan je pravokutni trokut sa stranicama 3, 4 i 5. Njegovi
kvadrati sastavljeni su od jednostavnih cijelih brojeva 9, 16 i 25.
Ova je slika važna kao simbol u slo-
bodnom zidarstvu Škotskog obreda jer
je uspravna linija simbol duhovnog, a D RAVNOTEŽA
U
vodoravna simbol zemaljskog ili mate- H
rijalnog. Kada se njima oblikuje pravo-
kutni trokut, njihov rezultat ili hipote-
MATERIJA
nuza simbol je za ravnotežu to dvoje.
Daju se i drugi primjeri koji pokazuju da postoje suvisli odnosi između
brojeva i oblika i da združeni daju uvid u prirodni poredak svemira.
Mihael razlaže misterij tetraktisa, jednoga od najsvetijih simbola pitagore-

jaca. Toliko su ga poštovali da su na njemu davali svoje zavjete. Iz toga jed-
nostavnog lika od deset točaka koje čine jednakostraničan trokut izrastaju
mnogi zanimljivi oblici od kojih će neki postati osobito povezani sa slobod-
nim zidarstvom. U srednjem vijeku tetraktis se koristio kao predložak za pi-
sanje tetragrama, četveroslovnog imena pod kojim se Bog otkrio Mojsiju na
Sinajskoj gori (jhvh ili ‫)יהוה‬.
Haniel podučava religijskom simbolizmu, podsjećajući na primjere tesere
i ihtisa (grčke riječi za ribu) kojima su se služili rani kršćani. Ihtis se najvje-
rojatnije odnosi na Isusa kao „ribolovca ljudi”. Riječ ihtis (ΙΧΘΥΣ) također
služi i kao akronim grčkih riječi Ἰησοῦς Χριστὸς Θεοῦ Υἱὸς Σωτήρ (Iēsous
- 247 -
Christos Theou Huios Sōtēr), „Isus Krist, sin Božji, Spasitelj”.

Salomonov pečat – koji se često naziva Davidovom zvijez-
dom, još je jedan poznati religijski simbol. Njegova uporaba
kao simbola židovstva nije starija od srednjega vijeka. Sa-
stoji se od dva preklopljena jednakostranična trokuta koji
označavaju čovjekovu težnju da dosegne Boga i želju duha
Božjega da siđe u čovjeka.
Islamska se vjera također služi slovima svojega pisma
kao sredstvom za stvaranje religijskog simbolizma. Za ime
proroka Muhameda, napisano na arapskom, kaže se da
predstavlja obris čovjeka koji kleči u molitvi. Ono pred-
stavlja pokornost Muhameda pred Bogom jer riječ islam
znači „pokornost”.
Rafealovo područje su simboli hermetičkih filozofa. Ti su ljudi primjenji-
vali spekulativno i operativno umijeće alkemije. Operativni alkemičari tra-
žili su način da pretvore obične metale u plemenite kao što su srebro ili zla-
to. Spekulativni alkemičari koristili su simbole operativnih kako bi prikazali
transformaciju običnog čovjeka koji je bio predstavljen olovom u usavrše-
nog čovjeka koji je bio predstavljen zlatom. To objašnjava alkemijski aksiom
„Naše zlato nije obično zlato.” Slična metafora korištena je u Starom zavjetu
kada je Bog rekao Zahariji da će On pročistiti narod Jeruzalema „kao što se
pročišćuje srebro, iskušat` ga kao što se zlato iskušava.”
Majstori hermetici govorili su, „Učini zlato pitkim i dobit ćeš univerzalni
lijek.” Time su željeli reći, primjeni istinu u svojoj situaciji i postat će izvor iz
kojeg ćeš piti u sve dane svoje a ti ćeš steći besmrtnost mudraca. Umjerenost,
smirenost duše, jednostavnost karaktera, mirnoća i razumnost volje, čine čo-
vjeka ne samo sretnim već i zdravim i snažnim. Čineći samoga sebe razu-
mnim i dobrim, čovjek sebe čini i besmrtnim. Mi smo autori naših vlastitih
sudbina i Bog nas neće spasiti bez naše suradnje.
Alkemičari su nastojali pročitati simbole iz Knjige prirode i tako su mno-
gim svojim otkrićima doprinijeli simbolizmu slobodnog zidarstva. Naziv
„hermetik” dolazi od imena grčkog boga Hermesa, poznatog kao osnivača
umjetnosti alkemije.
Gabriel objašnjava da zamisli mogu biti simbolizirane cijelom rečenicom.
U ritualu simboličke lože kaže nam se da se prilikom gradnje Hrama kralja
Salomona nije čuo zvuk ni sjekire, ni čekića niti bilo kojeg drugog željeznog
- 248 -
alata. Taj dio rituala dolazi iz Prve knjige o Kraljevima. No njegovo značenje
dolazi iz Knjige Izlaska gdje je Bog naredio da Njegovi oltari budu izgrađeni
od neobrađena kamena jer je željezo bilo metal koji zagađuje. Tu se na želje-
zo gleda kao na neprijatelja duhovnosti. U egipatskoj mitologiji željezo je bio
metal crne magije i zlog boga Seta ili Tifona.
Ovdje vidimo drevnu hermetičku ilustraciju
prepunu simbola preuzetih iz Knjige prirode što
ih je nakon toga posudilo slobodno zidarstvo.
Naziva se Rebis, što znači „dvostruka stvar” jer
predstavlja i muška i ženska načela i simbolizira
ravnotežu. U lijevoj ruci je kutnik, simbol mate-
rijalnog, a u desnoj ruci šestar koji simbolizira
duhovno. Oko Rebisa se nalazi luk simbola koji
predstavljaju planete. Sunce, iznad glave muškar-
ca, i Mjesec iznad glave žene, također su tu. Lik
stoji na zmaju koji počiva na krilatom globusu. Pripazite na točku unutar
kruga, jednakostranični trokut i kvadrat – likove koje sada dobro poznajete.
Krilati globus simbolizira vječnost. Ilustraciju ovakve složenosti kao što je
Rebis ne može se ovdje u potpunosti objasniti i stoga preporučamo njezino
daljnje proučavanje.
Nakon ovog predstavljanja pojavljuje se brat Istina i objašnjava da simboli
i otkrivaju i skrivaju. Kada simbolu dajemo jedno tumačenje, mi prikrivamo
drugo, dublje, značenje. Kao što ritual kaže:
Mi ne stvaramo dogmu; mi zastiremo istinu i nastaje sjena što godi sla-

bim očima. Onaj koji inicira nije neki varalica već je onaj koji otkriva,
odnosno, u skladu sa značenjem latinske riječi revelare, onaj koji izno-
va prikriva. On je stvaratelj nove sjene. No proučavanjem simbolizma
također učimo da postoje i uzorci u tkanini dublji no što to njeni tkalci
znaju. Te skrivene niti koje stvarnosti daju njen oblik, te najdublje isti-
ne, to su djela ruku i zapisi Svemudrog autora Knjige prirode.
Brat Istina zaključuje objašnjenjem o tome da je Svjetlo drevni simbol isti-

ne jer nam otkriva svijet. Jednako tako, kao što fizičko svjetlo otkriva svijet,
tako i duhovno svjetlo otkriva dušu.
- 249 -
Prigodom zaključivanja stupnja otac Adam i brat Istina recitiraju katekizam

koji objašnjava naziv „vitez Sunca ili knez adept”. U skladu s ritualom:
On se naziva „vitez Sunca” jer je Sunce izvor onog materijalnog svjetla

koje nam otkriva prirodu. Ono je također simbol božanskog svjetla koje
osvjetljava um. Naziva se i „knez adept” jer su oni koji mogu čitati simbole
Knjige prirode knezovi među slobodnim zidarima i adepti među ljudima.
Pred kraj stupnja učimo da
Svi simboli proizlaze iz Knjige prirode

i otkrivaju nam veliku istinu:
da mehanizmima beskonačnosti upravlja Bog.
I zaključno:
Slobodnozidarski rad sastoji se u učenju – i u podučavanju drugih.
Poduka
Poduka stupnja viteza Sunca u Morals and Dogma najduža je od svih i obu-
hvaća gotovo četvrtinu knjige. Među temama kojih se ona dotiče ona su ve-
lika filozofska pitanja koja „… još uvijek, nakon protoka vremena, pritišću
ljudski um i traže rješenje” (str. 648). Brojna filozofska pitanja koja postavlja
Pike (str. 648 – 649) odnose se na Boga, stvaranje, postojanje dobra i zla, pri-
rodu čovjeka, dušu, slobodu volje, moralni zakon i onaj svijet. Da bi odgovo-
rio na ta pitanja, on je u tu poduku ubacio mnoštvo odlomaka iz prošlosti kao
i na drugim filozofskim stupnjevima, vjerujući da je:
Svaka religija bila, u svojem početku, zametak filozofije ili pokušaj da se

umom protumači nepoznato, a tek kada je filozofija, koja je u biti napre-
dak, prerasla svoje prve stečevine, religija se odvojila od nje, prigrlivši kao
nepromjenjive dogme pojmove koje je filozofija napustila… Povijest reli-
gije povijest je ljudskoga uma; a shvaćanje koje je ona oblikovala o Bogu
uvijek je u točnom odnosu prema njezinim moralnim i intelektualnim po-
stignućima. Jedno je kazalo i mjera drugoga (str. 650 – 651).
- 250 -
Sljedeći izbor iz Morals and Dogma oslikava zaključke do kojih je Pike do-
šao odgovarajući na velika filozofska pitanja i ne uključuje detaljne upute
sadržane u poduci. Ti su zaključci svedeni na jednu temu, istinsku riječ slo-
bodnog zidara:
Istinsku riječ slobodnog zidara možemo naći u skrivenom i dubokom zna-

čenju neizrecivoga imena Boga koje je On prenio Mojsiju, a to je značenje
dugo bilo izgubljeno zbog mjera opreza poduzetih da ga se sakrije. Pravi
izgovor toga imena bio je tajna u koju je uključena mnogo dublja tajna
njegova značenja. U to je značenje uključena cijela istina koju možemo
spoznati kad je riječ o Božjoj prirodi (str. 697).
To se simbolički prikazuje u ritualu i u poduci. Hebrejsko ime za Boga,

nazvano tetragram, sastoji se od četiri slova. Prva dva slova pojavljuju se na
početku rituala unutar Salomonova pečata, a posljednja dva na kraju poduke
u Morals and Dogma: „Sve su stvari obuhvaćene u slovima vau i he… ” (str.
800). Tako su cijeli ritual i njegova poduka zagrađeni unutar imena Boga.
Bog i stvaranje
BOG je tvorac svega što postoji; Vječno, Vrhovno, Živo i Strašno biće od kojega
se ništa na svijetu ne može sakriti. Ne čini od njega idole i vidljive slike, već ga
štuj u dubokoj samoći zabačenih šuma. On je nevidljiv i ispunjava svemir kao
svoju dušu, i ne živi ni u jednom hramu! (str. 581).
… Neizrecivo ime… utjelovljuje… zamisao o muškim i ženskim načelima u nji-

hovu najvišem i najdubljem smislu, to jest da je Bog u početku obuhvatio u Sa-
mome Sebi sve što jest: da tvar nije bila supostojeća s njim niti neovisna o nje-
mu; da On nije samo oblikovao već postojeći kaos u svemiru već da se Njegova
Misao sâma očitovala u tom svemiru koji je tako postao, a prije nije bio, osim
obuhvaćen u Njemu: da su generativna moć ili duh i proizvodna materija, koju
su drevni narodi uvijek smatrali ženom, od početka bili u Bogu i da je On bio
i jest sve što je bilo, što jest i što će biti: u Kojemu sve drugo živi, kreće se i ima
svoje postojanje (str. 700).
- 251 -
Bog i istina:
Bog i istina su nerazdvojivi; spoznaja Boga je posjedovanje božanskih proro-
čanstava istine. Koliko su misao i svrha pojedinca usklađeni s pravilom isprav-
nosti koje je propisala Vrhovna Inteligencija, toliko se promiče njegova sreća i
ispunjava svrha njegova postojanja. Na taj se način novi život uzdiže u njemu;
on više nije osamljen, već je dio vječnoga sklada oko njega. Njegova zabludjela
volja usmjerena je utjecajem više volje koja je podučava i prekraja na putu nje-
gove istinske sreće (str. 713).
Moralna istina:
Moralna istina, poput svake druge univerzalne i nužne istine, ne može ostati
pukom apstrakcijom. Apstrakcije su nestvarne. U nama samima moralna je
istina naprosto pojmljena. Mora negdje postojati biće koje je ne samo zamišlja
već i ustanovljuje. Ona ima ovo obilježje: nije samo, u očima naše inteligenci-
je, univerzalna i nužna istina, već i ona koja obvezuje našu volju. Ona je ZA-
KON. Ne uspostavljamo mi sami taj zakon. On nam je nametnut mimo naše
volje: njegovo načelo mora postojati bez nas. On pretpostavlja zakonodavca…
Kao što sve lijepe i istinite stvari upućuju, jedne na jedinstvo koje je apsolutna
ISTINA, a druge na jedinstvo koje je apsolutna LJEPOTA, tako se sva moralna
načela sastaju u jednom jedinom načelu koje je DOBRO… To apsolutno DO-
BRO mora nužno biti atribut apsolutnoga BIĆA. Ne može postojati nekoliko
apsolutnih bića; ono u kojemu su ostvarene apsolutna istina i apsolutna ljepota
da bude različito od onoga u kojemu je ostvareno apsolutno dobro. Apsolutnost
nužno podrazumijeva apsolutno jedinstvo… U Biću iz kojega potječu oni su
nevidljivo ujedinjeni, a to Biće, istodobno trojako i jedno, koje u Sebi sažima
savršenu Ljepotu, savršenu Istinu i savršeno Dobro, je BOG (str. 702 – 703).
Bog je nužno načelo moralne istine i osobne moralnosti. Čovjek je moralna oso-
ba što znači da je obdaren razumom i slobodom. On je sposoban za vrlinu, a
vrlina u njemu ima dva glavna oblika – poštovanje prema drugima i ljubav pre-
ma drugima: pravdu i milosrđe. Stvorenje ne može posjedovati nikakve stvarne
i bitne atribute koja Stvoritelj ne poznaje. Posljedica može dobiti svoju stvar-
nost i postojanje samo iz uzroka. Uzrok sadrži u sebi barem ono što je bitno u
posljedici. Obilježje posljedice je podređenost, nedostatnost, nesavršenost. Kako
je ovisna i izvedena, ona u sebi nosi oznake i uvjete ovisnosti, a njezina nesavr-
šenost dokazuje savršenost uzroka… (str. 703).
- 252 -
Priroda:
Priroda je puna religioznih poduka za mislećega čovjeka. On rastvara materiju
svemira, ostavljajući samo njegove sile; on razlaže pojavnosti ljudske povijesti,
izdvajajući samo besmrtni duh; on proučava zakon, način djelovanja tih sila
i toga duha koji sačinjavaju materijalni i ljudski svijet i ne može a da ne bude
ispunjen štovanjem, povjerenjem, bezgraničnom ljubavlju prema beskonačnom
Bogu koji je smislio te zakone materije i uma kojima podržava ovaj divni svijet
stvari i stvorenja (str. 714).
Iznad široko rasprostranjenog kaosa ljudskih pogrešaka prekrasno sja mirno,

sjajno svjetlo prirodne ljudske religije koje nam otkriva Boga kao beskonačnog
roditelja svih nas, savršeno snažnoga, mudroga, pravednoga, nježnoga i savr-
šeno svetoga. Lijepo se posvuda uokolo širi svemir, velika Božja Biblija. Mate-
rijalna priroda Njegov je Stari zavjet, star milijune godina, nabijen vječnim
istinama pod našim stopalima, svjetlucajući trajnom slavom iznad naših glava,
a ljudska priroda je Novi zavjet beskonačnoga Boga, otkrivajući nam svakoga
dana novu stranicu dok vrijeme okreće listove (str. 715).
Sve je misao beskonačnoga Boga. Priroda je Njegova proza, a čovjek Njegova po-
ezija. Ne postoji slučajnost, ne postoji sudbina; samo Božja velika providnost koja
obuhvaća cijeli svemir u svoje naručje i hrani ga vječnim životom (str. 714 – 716).
Moralnost i religija:
Moralnost je shvaćanje dužnosti kao dužnosti i njezinih postignuća, bez obzira
na posljedice. Religija je shvaćanje dužnosti u njezinu nužnom skladu s dobro-
tom; skladu koje svoje ostvarenje mora naći u drugom životu, uz pomoć prav-
de i svemoćnosti Boga. Religija je isto tako istinita kao i moralnost jer, jednom
kada prihvatimo moralnost, moramo prihvatiti i njezine posljedice. Cijelo mo-
ralno postojanje uključeno je u te dvije riječi koje su u skladu jedna s drugom:
DUŽNOST i NADA (str. 717).
Znanje je moralno i religiozno:

Već dugo posjedujemo iskustvo da je znanje korisno, počinjemo shvaćati da je
ono moralno, a na kraju ćemo otkriti da je i religiozno (str. 713).
- 253 -
Duhovnost, duša i besmrtnost:

Tijelo se sastoji od dijelova. Ono se smanjuje ili povećava, može se dijeliti sve
do beskonačnosti. Ali ono nešto što ima svijest o samome sebi i kaže JA, Mene,
koje osjeća sebe slobodnim i odgovornim, osjeća da nije sposobno dijeliti se, da
je ono jedno jedinstveno biće, da se Mene ne može prepoloviti… Ta istovjetnost,
nedjeljivost i apsolutno jedinstvo osobe njezina je duhovnost, sama bît te oso-
be… Pod dušom mislimo na osobu, neodvojenu od svijesti o svojstvima koja je
čine – misli i volji. Postojanje bez svijesti apstraktno je biće, a ne osoba. Samo
je osoba istovjetna, jedna, jednostavna. Njezina svojstva koja je razvijaju ne
dijele je (str. 706).
Duhovnost duše je uvjet i nužan temelj besmrtnosti: zakon nagrade i kazne i

njegov izravan iskaz. Prvi je dokaz metafizički, drugi moralni. Pridodajte nji-
ma težnju svih sila duše prema beskonačnome i načelo konačnoga uzroka, pa je
dokaz o njezinoj besmrtnosti potpun (str. 706).
Slobodna volja:
Obveza se temelji na nužnoj razlici između dobra i zla te je sâma temelj slo-
bode. Ako čovjek ima dužnosti koje mora obavljati, on mora imati sposobnost
da ih obavi, sposobnost da se odupre želji, strasti i drugom interesu kako bi se
mogao pokoravati zakonu. On mora biti slobodan, stoga je on odnosno ljudska
priroda u velikom proturječju sa sobom. Postojanje obveze uključuje odgovara-
juće postojanje slobodne volje (str. 723).
Volja je ta koja je slobodna, iako ponekad može biti neučinkovita. Moć da nešto
učinimo ne smijemo miješati s moći da nešto želimo. Prva može biti ograniče-
na, druga je nadmoćna. Vanjske se utjecaje može spriječiti, odlučnost sâmu ne
može. Mi smo svjesni te suverene moći volje… Istodobno dok hoću ovo ili ono,
jednako sam svjestan da mogu htjeti suprotno. Svjestan sam da sam gospodar
svoje odlučnosti, da je ja mogu zauzdati, izraziti, povući… Zbog toga je sloboda
volje bitno i uvijek postojeće svojstvo volje (str. 723).
Postojanje dobra i zla:

U prošlim je vremenima postojalo zlo koje ne možemo shvatiti; danas postoje
zla koja ne možemo razriješiti niti se bilo koja teorija, koju nam naš slabaš-
ni um omogućuje oblikovati, može uklopiti u Božju savršenu dobrotu. Postoje
- 254 -
patnje, ludosti i grijesi u cijelom čovječanstvu, u svakom narodu, kod svakoga

muškarca i svake žene. Njih je sve predvidjela beskonačna mudrost Božja, za
sve se njih pobrinula Njegova beskonačna moć i pravda i sve je to u skladu s
Njegovom beskonačnom ljubavlju (str. 716).
Čovjekova svrha i cilj postojanja na ovome svijetu nije samo sreća već sreća u
vrlini i kroz vrlinu, pa je, prema tome, vrlina na ovome svijetu uvjet sreće u
drugom životu, a uvjet vrline na ovome svijetu je patnja, više ili manje česta,
više ili manje trajna, više ili manje snažna. Oduzmite patnju i nema više pomi-
renja sa sudbinom ni čovječnosti, nema više samoprijegora, nema više odano-
sti, nema više junačkih vrlina, nema više uzvišene moralnosti (str. 716).
Moralni kodeks i filozofija slobodnog zidarstva:

Ljudska mudrost mora uvijek biti ograničena i netočna; čak je i ispravno mišlje-
nje samo negdje između neznanja i znanja. Normalno stanje čovjeka je stanje
napretka. Filozofija je vrsta putovanja, stalnoga učenja koje nikada ne stiže do
idealne i savršene istine. Slobodni zidar treba, poput mudroga Sokrata, prihva-
titi skroman naslov ljubitelja mudrosti jer on mora uvijek čeznuti za nečim još
odličnijim od onoga što posjeduje, nečim što je još uvijek izvan njegova dosega,
nečim što želi učiniti vječno vlastitim (str. 691).
Moralni kodeks slobodnog zidarstva još je obuhvatniji od onoga koji razvija fi-
lozofija. Zahtjevima zakona prirode i Božjega zakona on dodaje imperativ ob-
veze ugovora. Nakon ulaska u Red, inicirani se povezuje sa svakim slobodnim
zidarom na svijetu. Kada je jednom primljen među djecu svjetla, svaki slobod-
ni zidar na kugli zemaljskoj postaje njegov brat i duguje mu bratske dužnosti,
ljubaznost i bratsku naklonost… Ono što mnogo tisuća njih duguje njemu on
duguje svakome od njih. Svečano se obvezao da će uvijek ispunjavati taj sveti
dug. Ako to propusti učiniti, on postaje nečastan i odriče se svojega zavjeta; a
besprimjerna je njegova podlost ako uspijeva dobiti dobre položaje pod lažnim
izgovorima, primiti ljubaznost i uslugu koje su mu pružene pod pouzdanim
očekivanjem da će on uzvratiti istom mjerom, a zatim, bez valjana razloga,
iznevjeri to opravdano očekivanje (str. 726).
- 255 -
Vitez zapovjednik hrama
————————
Dvadeset osmi stupanj
- 256 -
dvadeset osmi stupanj – vitez zapovjednik hrama
Pike ovako opisuje pregaču u knjizi Liturgy: „PREGAČA je četverokutna, na-

pravljena od grimizne janjeće kože, s crnom podstavom i obrubom. Preklop je
bijeli i na njemu se nalazi teutonski križ opisan kao potent sable križ na kojem
je još jedan dvostruki potent or križ, a na kojem se nalazi carski grb, s time da
glavni križ nadvisuje francuski semé u azurnoj boji…” On se služi tehničkom
terminologijom heraldike: potent je riječ koja se koristi da opiše križ s prečka-
ma na krajevima krakova, dvostruki potent znači dvije prečke na krajevima, sa-
ble je crn, or je zlatan, azure je plav, semé označava razasut ili raspršen uzorak.
U sredini pregače je crni ključ, a oko njega lovorov vijenac. Lovor simbolizira
dobro mišljenje koje naša braća imaju o nama.
Traku ovoga stupnja predstavlja okovratnik od bijela ripsa sa crvenim obru-
bom, na kojem visi medaljon stupnja.
Medaljon stupnja je teutonski križ prikazan na pregači.
Odjeći viteza zapovjednika hrama pripadaju i rukavice i šal. Njihove boje su,
kao i boje pregače i okovratnika, bijela, crvena i crna. Posljednja boja je simbol
smrti onoga koga ćemo otkriti na kasnijem stupnju.
- 257 -
Dvadeset osmi stupanj

Vitez zapovjednik hrama
DUŽNOSTI
Budi posvećen istini, časti, odanosti, pravdi i humanosti.
POUKE
Slobodno zidarstvo je životno i zahtijeva od svojih članova da budu aktivno uklju-
čeni u život.
Vrlina i dužnost iste su u svim vremenima.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li plemenitije griješiti i ispravljati pogreške, ili uopće ne griješiti? Je li ova izjava
suprotna vrlini promišljenosti?
VAŽNI SIMBOLI
Boje: grimizna i crna, lovorov vijenac, krugovi i kugle, mačevi, izvučeni i upereni
u središnju točku.
Na mnogim je stupnjevima Škotskoga obreda kandidat prikazan kao vitez.

Međutim, ovo je prvi od istinskih viteških stupnjeva. Popularnost viteštva za
vrijeme križarskih ratova u srednjem vijeku (1100. – 1400. A.D.) bila je pred-
metom romantičnih legendi, epskih pjesama, knjiga, dramskih djela, slikarstva
i popijevki više od 600 godina. Možda je najpoznatija viteška legenda ona o
kralju Arturu i vitezovima okruglog stola. Kralj Artur okupio je oko sebe naj-
kreposnije i najhrabrije ljude. Učinio ih je vitezovima i tako ih posvetio pravdi i
časti te siromašnima i potrebitima. Njegovo je kraljevstvo postalo raj na zemlji.
To se idilično kraljevstvo srušilo kada je prevladala krhkost tijela – jedan se vi-
tez zaljubio u Arturovu kraljicu, a Arturov polubrat pohlepno je i ljubomorno
poželio prijestolje.
I u stvarnosti je viteštvo propalo kao ishod ljudske slabosti – pohlepa, politič-
ka i vjerska pokvarenost i, općenito, gubitak nesebičnoga stajališta kojim su se
odlikovali vitezovi i koje su zahtijevala viteška pravila. Usprkos sudbini viteštva,
viteški ideal preživio je kao jedna od najplemenitijih odlika ljudskoga duha te i
dalje pruža potporu idealima obiteljskoga jedinstva, moralnoga obrazovanja, ča-
sti i uljudnosti, što sve slobodno zidarstvo podučava kao svoje dužnosti.
- 258 -
Razrađen je formalni postupak po kojem se postajalo vitezom. Općenito su

postojale tri razine – osobni sluga ili paž, pratilac i, naposljetku, vitez. Posebni ri-
tuali pratili su prijelaz iz svake faze. Viteštvo je oduvijek bilo kršćanska ustanova,
a u ritualu su postojale neke sličnosti sa sakramentima u kršćanskoj vjeri: bijela
tkanina i pranje podsjećaju na krštenje, udarac po vratu i zagrljaj mogu se uspo-
rediti s krizmom. Kao što su se na krštenju davali darovi, tako je osoba koja je
predstavljala viteški red predavala dar ili iskazivala naklonost novoimenovanom
vitezu. Prije svečana ustoličenja budući je vitez morao izdržati post ili noć moli-
tve i bdijenja u crkvi.
S obzirom na to da je viteštvo poteklo od profesionalnih ratnika konjanika,
dio rituala uključivao je naoružavanje novoproglašenoga viteza. Vitez je primio
ostruge, dugu verižnu košulju, zaštitni prsni oklop, verižne rukavice, pojas i mač.
Mač je bio s dvije oštrice – kako bi se vitez podsjetio da mora poštovati viteštvo
i pravdu. Verižna košulja i rukavice te prsni oklop simbolično su prikazivali tvr-
đavu podignutu protiv poroka. Ostruge su viteza trebale potaknuti na djela časti
i vrline.
Tijekom križarskih ratova skupine vitezova često su se udruživale, kako bi,
primjerice, zaštitile putnike u Svetu Zemlju, ili ponovno tražile Palestinu od mu-
slimana, za kršćane.
Kada su križarski ratovi u Svetoj Zemlji završili, teutonski su vitezovi preni-
jeli svoj križarski rat u Istočnu Europu i osvojili Prusiju. To je proširilo i njihov
teritorij i njihov utjecaj. Papa im je dopustio da se izravno uključe u trgovačke
djelatnosti, usprkos njihovu prethodnom zavjetu na siromaštvo. Širenje Reda i
sve veća moć pobudili su neprijateljstvo susjednih zemalja koje su udružile snage
da bi napokon porazile snage Reda. Sporazum iz 1466. ovlastio je Red da zadrži
neke zemlje u Prusiji, ali je njegov veliki majstor postao vazal poljskoga kralja.
Potpuno raspuštanje Reda počelo je 1525., kada se njegov veliki majstor obratio
na protestantizam i zemlje Reda vratio Poljskoj. Ostaci Reda, s raštrkanim ima-
njima, postojali su sve do 1809. godine, kada je Napoleon njegove zemlje podije-
lio drugim kneževinama.
Ritual
Kapitul zapovjednika, što je naziv ove radionice, ukrašen je grimiznim drape-
rijama koje znače vjernost i revnost, i crnim stupovima koji podsjećaju na smrt.
Draperije i stupovi raspoređeni su tako da kapitul ima oblik kruga. Svijećnjak
ima tri razine, sve tri kružnog oblika. U odaji je veliki okrugao stol na kojemu je
- 259 -
pet svjetiljaka s kuglastim zaslonima, raspoređenim u jednostavni križ. Na sto-

lu se nalazi raspelo, simbol slobodnozidarskih mučenika, te lovorov vijenac koji
predstavlja pobjedu nad strastima. Ukrižani mač i ključ, također na stolu, simbol
su sa više tumačenja. Možda bi ga ovdje bilo najbolje shvatiti kao dvostruku pri-
vrženost viteza svjetovnoj i duhovnoj vlasti. Krugovi i globusi kojima je ukrašen
kapitul predstavljaju bratstvo i jednakost slobodnozidarskog reda te budućnost
koja je ostvariva uz iskazivanje viteških vrlina.
Kandidat predstavlja kneza milosrđa, ali još se uvijek naziva Konstans, kao u
prethodnom stupnju. On traži naslov viteza zapovjednika hrama kako bi poka-
zao svoju revnost prema slobodnom zidarstvu. Prije nego što ga puste u glavnu
odaju u kojoj kapitul zasjeda, on se mora, u malom prostoru osvijetljenom samo
jednom svijećom, simbolički pripremiti za veliku čast koja će mu se iskazati. Za
drevne narode su trganje kruha, njegovo umakanje u sol i blagovanje bili simbo-
li zavjeta vjernosti i odanosti. Tako kandidat pije vodu i jede kruh i sol kako bi
potvrdio svečani zavjet da će istinski i časno odgovarati na pitanja i djelovati. U
pisanom obliku mora priznati grijeh svakome kome je učinio nešto nažao ili ga
povrijedio, obećavajući da će se prvom prilikom iskupiti. Kako bi mogao nasta-
viti ritual mora napisati i drugo pismo kojim nudi pomirenje bratu iz Obreda s
kojim je u svađi. Kapitul nastoji utvrditi je li kandidat istinski slobodni zidar i,
kao takav, voljan okajati krivicu koju je nanio bilo kojem čovjeku te je li spreman
ponuditi pomirenje svakom bratu.
Uz milosrđe i poniznost, kandidat se susreće s prijetnjom smrti što je tmurno
podsjećanje na sudbinu svih ljudi i simbol njegova uskrsnuća u vrlini. Kao što su
teutonski vitezovi polagali zavjet čistoće, pokornosti i siromaštva, on se zavjetuje
da nikada neće iskoristiti žensku nevinost, da će se pokoravati razumnim zapo-
vijedima svojih nadređenih u slobodnozidarskom bratstvu i da neće zanemariti
obveze prema milosrđu.
Sada u ritualu obrednik preuzima lik Konstansa koji, tražeći viteštvo, mora
bdjeti uz žrtvenik do zore. Nikako ne smije prekinuti svoje bdijenje jer, ako to
učini, pokazat će da nema časti i da nije vrijedan postati vitezom zapovjednikom
hrama. Tijekom duge noći Konstans se suočava s mnogim iskušenjima. Časnik
donosi poruku njegove zaručnice koja ga moli da joj se pridruži na svečanosti
koja se te noći održava. Jedan njezin stari prosac je na svečanosti i opet je prosi.
Ako joj se Konstans odmah ne pridruži na svečanosti, ona kaže da ga više ne želi
vidjeti jer će tada biti jasno da je on ne voli. Konstans, naravno, odbija, govoreći
da će je poslušati u svemu što ne pogađa njegovu čast.
- 260 -
Iskušenje ponovo prekida tišinu bdijenja. Jedan je neprijatelj, znajući za nje-

govo bdijenje, iskoristio priliku da napadne njegov dvorac. Vodi se borba i Kon-
stans će sigurno izgubiti cijelo svoje imanje ako se ne pridruži bitki. Ali on izabire
nastavak svojega bdijenja jer zemaljski posjedi nisu dovoljan razlog da se raskine
povjerenje između njega i onih koji su prisegnuli za njega.
Jedan redovnik tada prekida svečano bdijenje, hvaleći Konstansovu sposob-
nost da se odupre iskušenjima svjetovne ljubavi i zemaljskih posjeda. Izjavlju-
je da on zaslužuje postati redovnikom i time osigurati spasenje svoje duše jer je
život u pustinji, daleko od prijevara svijeta, posvećen pokori i trapljenju tijela,
najsigurniji put prema spasenju. Konstans odbija redovnikove tvrdnje, vjerujući
u Boga ljubavi koji će priznati njegovu čast i službu drugima kao plemenit put
prema spasenju.
Zvuci borbe upliću se u njegovo bdijenje. Pojurivši prema prozoru, on vidi da
okrutni neprijatelji bez milosti i sažaljenja napadaju grad i da će porobiti nje-
gov narod. Izjavljuje kako ne može vlastite želje i težnje pretpostaviti životima i
slobodi svojih sugrađana i odjuri van da se pridruži bitki. Zahvaljući Konstansu
koji je napustio svoje bdijenje, ratna sreća se okreće, neprijatelj je protjeran i grad
je spašen. Ali nitko nije znao tko je bio tajanstveni branitelj jer je nakon bitke
nestao.
Starješina uočava da Konstans nije na svojem bdijenju. Kada se vrati, starješina
ga strogo kori i izjavljuje da ne posjeduje opreznost, izdržljivost i čvrstinu volje,
pa stoga nije vrijedan viteštva. Ali jedan ga vitez prepoznaje kao nepoznatog bra-
nitelja. Starješina priznaje svoju pogrešku, izjavljujući da je plemenitije griješiti
i ispravljati pogreške nego uopće nikada ne griješiti. Iako je Konstans napustio
svoje bdijenje, on je to učinio nesebično – za pravdu i humanost, pa će primiti
željeni naslov.
Zaređen je za viteza zapovjednika hrama, zavjetujući se na pokornost i vjer-
nost slobodnom zidarstvu i njegovim velikim istinama, svojoj zemlji, svojim vla-
stitom načelima i službi za siromašne, nesretne i bolesne. Obećaje da neće izbje-
gavati opasnost kada to od njega budu zahtijevale dužnost i junaštvo, pa čak i ako
mu bude prijetila smrt. Donose mu trofeje ovoga stupnja: lovorov vijenac koji
će okruniti njegova dobra djela, a koji je simbol pobjede nad krhkosti tijela, pre-
gaču, rukavice, okovratnik i medaljon Reda crvene, bijele i crne boje – koji sim-
bolizira revnost, vjernost, čistoću motiva te tugu zbog slobodnozidarskog mu-
čenika koji trenutačno ostaje nepoznat, mač – simbol pravde, istine i dužnosti
viteza zapovjednika da brani ispravno od krivoga, ostruge – simbol aktivne snage
- 261 -
i moralnih vrlina viteza te crveni ogrtač na kojemu je izvezen teutonski križ, znak
Reda – da bi ga se podsjetilo na njegovu dužnost prema Bogu, slobodnozidar-
skom bratstvu i siromasima.
Govore mu da su odlike viteza zapovjednika poniznost, umjerenost, čistoća,
velikodušnost i čast koje predstavlja križ na stolu. Među njima, čast je život vite-
za. Slijediti put časti znači slijediti put dužnosti – dužnosti prema Bogu, bratstvu
i čovječanstvu.
Na završetku svi vitezovi izvlače svoje mačeve i upere ih u središnju točku nad
oltarom, označavajući zajednički cilj slobodnog zidarstva. Obnavljaju svoj zavjet
da će biti jedan um, jedno srce i jedna duša, posvećujući svoje mačeve cilju slo-
bode, svoja srca slavi Boga, svoje umove prosvijećenosti čovjeka, a svoje ruke
djelima milosrđa.
Poduka
Poduka je kratka i vrlo izravna. Govori nam da je slobodno zidarstvo životno
i da trebamo aktivno izvršavati životne dužnosti. Iako su dani viteštva daleko iza
nas, vrlina, dužnost, istina i odanost potrebe su svih vremena.
Čast, odanost i dužnost:

[Slobodni zidar] nije samo moralist i filozof već vojnik, nasljednik onih srednjovje-
kovnih vitezova koji su nosili križ, ali su i mahali mačem i bili vojnici časti, odano-
sti i dužnosti (str. 578).
Vremena se mijenjaju, kao i okolnosti, ali vrlina i dužnost ostaju iste. Zla protiv
kojih se treba boriti samo poprimaju druge obrasce i razvijaju se u različite oblike
(str. 578).
Postojalo je vrijeme kada bi vitez prije umro nego izrekao laž ili pogazio svoju vi-
tešku riječ. Vitez zapovjednik hrama obnavlja stari viteški duh i posvećuje se starom
viteškom štovanju istine. Nikakvo zastupanje mišljenja koje nije njegovo, radi pro-
bitačnosti ili dobiti, ili iz straha od nemilosti u očima svijeta; nikakvo klevetanje, pa
ni ono neprijatelja; nikakvo iskrivljavanje riječi ili djela drugih ljudi; nikakav nei-
skren govor ili tvrdnja u bilo koju svrhu, ili pod bilo kojom izlikom ne smiju okaljati
njegov neokaljan grb. Izvan kapitula, kao i u njemu, on mora govoriti istinu, i samo
istinu, ni više ni manje, ili pak uopće ne govoriti (str. 579).
- 262 -
Vitez zapovjednik duguje zaštitu čistoći i nevinosti posvuda, kao u staro doba, pro-
tiv drskoga nasilja, ili protiv onih koji nose još veću krivicu od ubojica koji lukavo-
šću i izdajom nastoje ubiti dušu; i protiv oskudice i neimaštine koja mnoge navodi
da prodaju svoju čast i nevinost za hranu (str. 579).
Obavljanju dužnosti i junačkih djela… ti si se posvetio, moj brate, postajući vitez

zapovjednik hrama. Vojniče istine i odanosti! Zaštitniče čistoće i nevinosti! Prko-
sniče kugi i pošasti! Njegovatelju bolesnih i pogrebniče mrtvih! Viteže koji ćeš prije
umrijeti nego napustiti položaj dužnosti! Dobrodošao u okrilje Reda! (str. 580).
- 263 -
Škotski vitez
svetog ANDRije
————————
Dvadeset deveti stupanj
- 264 -
dvadeset deveti stupanj – škotski vitez svetog andrije
Škotski vitez sv. Andrije nosi oko vrata zeleni okovratnik s grimiznim obru-
bom i bijelu svilenu lentu sa zlatnim resama koja se nosi slijeva nadesno.
Medaljon stupnja je zlatni križ sv. Andrije s velikim smaragdom u sredini iznad
kojega je viteška kaciga i zlatni čičak između krakova na dnu. Medaljon stupnja
se nosi obješen o okovratnik. Smaragd označava muževnost i čestitost viteštva, a
njegova boja, uvijek blistava i svjetlucava, obnavljanje vrline. Čičak je nacionalni
simbol Škotske i podsjeća na predaju kako su
… Danci napali Škotsku i u tajnosti opkolili dvorac Staines. Svukli su cipele

da pregaze opkop, i tada otkrili da je suh i prepun čičaka. Krikovi i kletve pro-
budili su posadu dvorca, pa su Danci stubokom poraženi (Leach, str. 1108).
Barjak Reda je zeleni križ sv. Andrije na bijelom polju, obrubljen zlatnim resa-
ma. Na kraju svakoga kraka križa nalazi se po jedno od četiri hebrejska slova koja
čine neizrecivo ime Božje. Iznad križa je krug od pet zlatnih zvijezda sa zlatnim
čičkom u sredini.
- 265 -
Dvadeset deveti stupanj

Škotski vitez svetog Andrije
DUŽNOSTI
Štuj Boga i pokoravaj mu se. Služi istini.
Štiti vrlinu i nevinost. Brani narod od tiranije.
POUKE
Ideje i ustanove nastaju i nestaju u velikom vremenskom ciklusu koji je stalna
promjena.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li vrlina oklop jači od najjačeg metala?
VAŽNI SIMBOLI
Križ sv. Andrije, dvorac u ruševinama, vitez bez oklopa.
Smatra se da je sv. Andrija bio razapet na križ u obliku slova X, iako nema
povijesnih dokaza koji bi poduprli tu tvrdnju. Andrija je grčko ime i znači
„muževan”. Sv. Andrija bio je brat sv. Petra i jedan od prvih učenika koje je
Isus odabrao. U njega se treba ugledati. Rječnik s tumačenjima Biblije ovako
opisuje sv. Andriju:
Stalno je bio otvoren novome svjetlu; bio je popustljiv i spreman učiti. Kada
mu je otkrivena istina, on ju je oduševljeno prihvatio i poželio je podijeliti s
drugima (Sv. A–D, str. 126).
Sv. Andrija svetac je zaštitnik Škotske, a križ njegova imena pojavljuje se na škot-
skoj zastavi. Predaja govori da je sv. Andrija pristupio Angusu, kralju Pikta u deve-
tom stoljeću, obećavajući mu pobjedu u borbi protiv engleskoga kralja Athelstana
koji je nastojao pokoriti Škotsku. Sv. Andrija je te noći na nebu postavio znak križa
na kojemu je bio razapet kao znak svojega obećanja ili ugovora. Pikti su porazili
Athelstana i tako neko vrijeme zadržali svoju slobodu.
Križ nije samo kršćanski simbol. Njegova je povijest duga i rasprostranjena te
obuhvaća mnoge oblike. Encyclopedia Heraldica navodi 385 njegovih raznih ina-
čica. Platon nam kaže da su razderani dijelovi svjetske duše bili povezani šavom
- 266 -
u obliku slova X (Timej 36). S obzirom na to da je križ sv. Andrije savršeno sime-
tričan, a križevi su općenito simboli spoja suprotnosti, možemo zaključiti da on
simbolizira i ravnotežu između materijalnih i duhovnih sila unutar čovjeka. Takvo
tumačenje može poduprijeti simboličko značenje broja 10 koji se predstavlja kao X
u rimskom numeričkom sustavu. Pike piše,
Broj 10, ili denar, mjera je svega; i svodi umnožene brojeve na zajednički na-
zivnik… među mudracima, [bio je] znak sloge, ljubavi i mira (str. 638).
Deset je broj točaka u tetraktisu, tom magič-

nom rasporedu koji unutar sebe ima mnoštvo ge-
ometrijskih likova. Križ sv. Andrije pojavljuje se i
unutar tetraktisa, kao što je ovdje prikazano. Kada
je riječ o križu sv. Andrije, Pike kaže da je on bio
znak stvaralačke mudrosti ili logosa, Boga Sun-
ca (str. 291). Takvo tumačenje, barem djelomice,
proizlazi iz uporabe slova X koje predstavlja grčko slovo hi, prvo slovo u riječi
Hristos.
Ovaj je stupanj očigledno viteški, ali ne u potpunosti. Najbolje ga je smatra-
ti prijelaznim jer u svojem simbolizmu povezuje dvadeset sedmi stupanj, viteza
Sunca, koji je potpuno filozofski stupanj, s tridesetim stupnjem, vitezom Kadoš,
koji je potpuno viteški stupanj. Lako se može naći nekoliko primjera simboličkog
prijelaza.
Na tridesetom stupnju susrećemo se s lubanjama
s mitrom i krunom i doznajemo kako je na lomači
izgorio De Molay, mučenik vitezova templara. Na
tom stupnju vidimo kratko te slike na osvijetljenim
pločama. Križ sv. Andrije, X, napravljen je od dva
oblika V od kojih je jedan izokrenut, a dodiruju se
vrhovima. Slobodnozidarski znanstvenici dugo su
istraživali podrijetlo slobodnog zidarstva. Mnogi
su u vitezovima templarima vidjeli brojne slično-
sti koje nagovješćuju da je taj Red prakticirao slo-
bodno zidarstvo u srednjem vijeku. Papa Klement
V. naredio je 1307. da vitezovi templari napuste i
odreknu se svih svojih posjeda. U Francuskoj su
- 267 -
mnogi od njih zatvoreni, pogubljeni ili mučeni po nalogu Filipa Lijepoga. Osi-
romašeni i progonjeni vitezovi tražili su utočište u drugim zemljama, pridružu-
jući se sličnim redovima ili mijenjajući svoja imena. U knjizi Legenda možemo
pročitati priču kako su zaštitu našli u Škotskoj i pridružili se vojsci kralja Roberta
Brucea. Kako je za Bruceovu pobjedu nad engleskim kraljem Eduardom II. bila
ključna pomoć templara, legenda kaže da je Bruce stvorio Red svetoga Andrije
od Škotske, uključivši tako templare u škotski sustav viteštva.
Ritual
Stupanj započinje u dvorani kapitula. Draperije su grimizne, a podupiru ih
bijeli stupovi, boje vitezova templara. Križ sv. Andrije pojavljuje se na osvijet-
ljenoj ploči iznad starješine, a može se nacrtati spajanjem četiriju svjetala na
sjeveroistočnom, sjeverozapadnom, jugozapadnom i jugoistočnom uglu olta-
ra. Ispred svakoga od tri glavna časnika nalazi se jednakostranični trokut koji
oblikuju tri svjetla. Na početku rituala svjetla na oltaru pale se jedno po jedno,
a paljenje svakoga popraćeno je izgovaranjem četiriju slova koja čine tetragram
ili ime Boga u Hebreja: jod, he, vau i he. Četiri slova također predstavljaju duž-
nosti viteza sv. Andrije – prvo, da štujemo i slušamo Boga, drugo, da služimo
istini, treće, da štitimo vrlinu i nevinost, i četvrto, da se muški borimo za isti-
nu i ispravnost, slobodu govora i slobodu mišljenja, braneći narod od tiranije.
Ta slova vidimo i na križu barjaka Reda na ilustraciji na početku sažetka ovoga
stupnja.
Kandidata primaju u drugoj odaji koja predstavlja otvoreno dvorište rušev-
noga dvorca u kojemu su utaboreni vitezovi. Dvorac u ruševinama predstavlja
uništenje viteštva i njegova doba, razvoj i propast ustanova te nastanak, razara-
nje i ponovno rođenje viteških redova.
Da bi bio primljen među te ruševine, kandidat se mora pokoriti svim pra-
vilima i zakonima Reda, biti na kušnji u razdoblju od godine dana i pomoći u
ponovnom uspostavljanju Reda hrama.
Prva pouka odnosi se na tri vrhunske vrline: poniznost, strpljivost i samo-
prijegor. Kako bi pouku predstavili u dramskom obliku, kandidata zaduže za
sigurnost barjaka Reda. Odijevaju ga u sutanu od bijeloga platna, a kako bi mo-
gao obavljati svoju dužnost i boriti se za obranu barjaka, ako bude potrebno,
daju mu mač i štit. On mora braniti barjak bez zaštite oklopa. Ali ako želi biti
istinski knez i vitez slobodnog zidarstva, vrlina je oklop jači od najjačega me-
tala i pružit će mu zaštitu.
- 268 -
[Vrlina] je oklop koji ne možemo izgubiti, osim ako ne iznevjerimo sami

sebe (str. 803).
Kandidata obvezuje prior ili stariji nadzornik. Zapravo, on još nije vidio star-
ješinu koji je skriven iza zavjesa. Starješina koji se ne vidi simbol je, na nekoliko
različitih razina, smrti – kada je 1314. godine na lomači izgorio templarski vođa
zbog čega je Red ostao bez starješine, zatim Boga – koji je „starješina” svih, a oso-
bito vrline, istine i časti koje nisu vidljive već su odlike koje se iskazuju u životu.
Završni oratorij, kao dodatak legendi, niz je nadahnutih citata povijesnih liko-
va i nekoliko najrječitijih pjesničkih analogija između prirode, vrline i časti koje
možemo naći na svim stupnjevima Obreda.
Kada su Pinea Bayarda (1472. – 1524.), francuskog vojnika i uzor viteške vrli-
ne, zapitali koje bi nasljedstvo otac trebao ostaviti svojoj djeci, on je odgovorio:
„Treba im ostaviti um koji se ne boji ni kiše ni oluje, ni sile čovjekove, ni ljudske
nepravde – a to je um ispunjen mudrošću i vrlinom.”
Mi trebamo voljeti život, moramo željeti živjeti ovdje dokle god to Bog odredi,
ali nemojmo se toliko zatvoriti u vremenu da ne možemo razbiti koru i početi
izbacivati mladice za drugi život.
Povijest ljudske misli jedina je povijest koja zavređuje mnogo učenja. Tako se
ljudi drže na zemlji onime što je nevidljivo i tonu na dno onime što je mate-
rijalno. Vrijeme je stvoreno od voda tako plitkih da na njima ne može plutati
ništa što je teže od neviđenih istina i blaga uma i srca.
Razmišljati o smrti ne znači učiniti nas nezadovoljnima životom, već vratiti

nam još jaču snagu i plemenitiju svrhu u životu. Barjak koji se dugo ne upo-
trebljava i koji leži u tamnoj odaji, hrđa i jedu ga moljci, a da bismo ga oču-
vali, trebamo ga odmotati i protresti i razviti visoko u zrak. Jednako tako da
bi naš duhovni život i naše misli što trunu u tamnici i tami svijeta zadobile
novi žar moramo, s vremena na vrijeme, razmotati, razviti i protresti na ne-
beskom zraku.
Ponovno vidimo taj veliki krug vremena prikazan mislima velikih ljudi, ob-
novljen u slobodnom zidarstvu i osnažen u njegovoj važnosti. Krug prirode čiji
- 269 -
je smrt samo dio podučava nas da će na svijetu istina opet cvjetati i da se ne treba
bojati smrti.
Poduka
Poduka uključuje dio teksta jednog drugog autora, brata vlč. W. W. Lorda, 32°.
Brat Lord raspravlja o religiji, znanosti, velikim nesrećama i o slobodnom zidar-
stvu u 19. stoljeću koje on naziva željeznim dobom i obilježava kao nemirno vri-
jeme. Njegova rasprava o događajima, objavljena u prvom izdanju Morals and
Dogma, pomiješana je s podukama o slobodnozidarskim stajalištima i filozofiji.
Iz tog dodatka razabiremo vječne odlike slobodnozidarske poduke. On zaključu-
je mišlju da smo odgovorni sami za sebe:
Ljudi su veći ili manji po stasu, kako se to Bogu sviđa. Ali njihova priroda je
velika ili mala, kako se njima samima sviđa. Ljudi nisu rođeni neki s velikom
dušom, a neki s malom dušom… Činom volje svaki čovjek može sebe učiniti
moralnim divom ili se sâm pretvoriti u patuljka.
Postoje dvije prirode u čovjeku, viša i niža, dobra i zla, plemenita i neplemeni-
ta, a on se može i mora, vlastitim, dragovoljnim činom, poistovjetiti s jednom
ili drugom. Slobodno zidarstvo stalno se trudi da uzdigne plemenitiju priro-
du iznad neplemenite, duhovnu iznad materijalne, božansko u čovjeku iznad
ljudskoga (str. 813).
U svojem prilogu ovoj poduci Pike raspravlja o devet viteških odlika prikaza-
nih u ritualu i potiče razmišljanje o prošlosti i budućnosti.
Poniznost, strpljenje i samoprijegor:

Poniznost, strpljenje i samoprijegor tri su bitne odlike škotskog viteza sv. Andrije.
Križ… je nepogrešivi i rječiti simbol tih triju vrlina… [Isus] je živio životom poni-
znosti, strpljenja i samoprijegora (str. 801 – 802).
Milosrđe, velikodušnost i blagost:

Vitezovi sv. Andrije zavjetovali su se da će braniti svu siročad, djevojke i udovice iz
dobrih obitelji, a gdjegod čuju za ubojice, razbojnike ili vješte lopove koji tlače ljude,
da će ih privesti zakonu kako najbolje budu mogli (str. 802).
- 270 -
„Ako vam sudbina dodijeli”, tako je tekao zavjet vitezova ruže i križa, „u raznim
krajevima ili zemljama… da nađete nekoga momka od imena i grba koji je izgubio
svoja dobra, u obrani viteštva… i pao u neimaštinu, vi ćete mu pomoći i poduprijeti
ga i podržati koliko god možete, a ako zatraži vaša dobra radi svoje okrepe, dat ćete
mu dio tih dobara kao što je vama Bog udijelio moć i koliko to možete podnijeti”
(str. 802 – 803).
[Blagost] je oznaka plemenite prirode koja štedi pobijeđenoga. Smionost je najbolje

usklađena kada može okrenuti svoju čvrstinu u blagost sažaljenja koje nikada ne
sja sjajnije nego kada je odjeveno u čelik… Najslavniji ljudi na svijetu imali su u
sebi i smionosti i sućuti. Pomirenje neprijatelja ima veću vrijednost od dugoga niza
sužnjeva nakon neke rimske pobjede (str. 803).
Vrlina, istina i čast:

Zakon nema moći da udari kreposnoga, niti sudbina može oboriti mudroga čovje-
ka. Vrlina i mudrost jedine usavršavaju i brane čovjeka… [Vrlina] nas štiti kada
smo bez oružja, a ona je oklop koji ne možemo izgubiti, osim ako ne iznevjerimo
sami sebe. Ona je položaj kojim služimo Nebu, bez kojega smo samo izopćenici koji
ne mogu zatražiti zaštitu. Ne postoji mudrost bez vrline, već samo lukavstvo kojim
priskrbljujemo vlastitu propast (str. 803).
Ako… želite biti poštovan kao vitez, a ne puki prividni pretendent i vitez od sla-
me, morate marljivo i gorljivo iskazivati vrline koje ste prihvatili na ovome stup-
nju… Kako netko može prisegnuti da će biti revan i ustrajan u službi Reda, a biti
isto tako beskoristan kao da je mrtav i pokopan? Što mu koristi simbolika šesta-
ra i kutnika, ako se njegovi puteni apetiti i niske strasti ne upravljaju njegovim
moralnim osjećajem i razumom već vladaju nad njima, ako životinjsko prevlada
nad božanskim, materijalno nad duhovnim, a oba kraka šestara ostanu ispod
kutnika? Kakvo li je odvratno izrugivanje nazvati nekoga bratom, ako on postaje
bogohulnik, posuđuje novac uz lihvarske kamate, vara u trgovini, ili pljačka izvr-
gavajući zakon? (str. 807 – 808).
Pogled u prošlost i budućnost:

Dobro je rečeno da ono što nas odvlači od moći naših osjetila, ono što čini da proš-
lost davna ili budućnost prevladaju nad sadašnjosti, ono nas i unapređuje u dosto-
janstvu mislećih bića (str. 806).
- 271 -
Bacite pogled na drevne dane… za odlične primjere vrline, istine i časti i ugledajte
se u plemenite drevne vitezove… po riječima Plinija… štujte drevnu slavu i starinu
koja je kod čovjeka časna, a u gradovima sveta. Poštujte antički svijet i velika djela
i ne oduzimajte ništa od dostojanstva i slobode drugih (str. 804).
Ali ne smijete vjerovati da čak i u ovo vrlo različito doba… ne postoje ljudi antičko-
ga pečata koje trebate poštovati, da nema junačkih i viteških duša koje čuvaju svo-
ju plemenitost i staloženost u kaosu suprotstavljajućih strasti častohleplja i niskosti
koje se kovitlaju oko njih (str. 805).
Biti vitez sv. Andrije:

… ostavi postrance sve bezobzirne i čeznutljive osjećaje; budi otporan na nagovje-
štaje neobuzdane strasti i neljudskoga žara; nauči mrziti poroke, a ne poročnoga,
budi zadovoljan što ispunjavaš dužnosti koje od tebe zahtijeva tvoj viteški i slobod-
nozidarski poziv; neka s tobom upravljaju stara načela časti i viteštva i štuj stalno
tu istinu koja je isto tako sveta i nepromjenjiva kao sâm Bog, a iznad svega, uvijek
imaj na umu da zavist nije naš život, ni raspra naš kraj, ni nejedinstvo naše zdrav-
lje, ni osveta naša sreća, već je sve to nježna ljubaznost, veća od nade, veća od vjere,
ona koja može pokrenuti planine, zapravo jedino što Bog od nas traži, a u njezinu
posjedovanju leži ispunjenje svih naših dužnosti (str. 808).
- 272 -
VITEZ, SMRT I VRAG

Albrecht Dürer
- 273 -
Vitez Kadoš ili vitez bijelog
i crnog orla
————————
Trideseti stupanj
- 274 -
trideseti stupanj – vitez kadoš
Pregača se ne nosi.
Lenta je svilena traka od crnog ripsa, široka od 10 do 13 cm, obrubljena uskom
srebrnom čipkom. Nosi se preko tijela, slijeva nadesno. Slova „K” i „H” izvezena
su u grimiznoj svili na prednjoj strani lente. To su prvo i posljednje slovo hebrej-
ske riječi „Kadosh”. Na lenti su izvezena i dva teutonska križa i dvoglavi orao, ra-
širenih krila, koji drži bodež u pandžama. Dvije glave i oštrica bodeža su zlatni.
Ručka bodeža je ovalna, jedna joj je polovica bijela, a druga crna. Te boje pred-
stavljaju podjelu na dobro i zlo u svemiru.
Medaljon stupnja je dvoglavi orao raširenih krila, širok oko 2,5 cm od kraja do
kraja krila. Orao počiva na teutonskom križu veličine 4 cm. Orao je napravljen
od srebra, a križ od zlata i crveno je pocakljen.
- 275 -
Trideseti stupanj – vitez KADOš

ili vitez bijelog i crnog orla
DUŽNOSTI
Radi neprestano na dobrobit čovječanstva.
POUKE
Oboružaj se vjerom u Boga, ljubavlju prema bližnjima i znanjem.
Veliki primjeri najplemenitija su baština prošlosti; oni obogaćuju narod više od obi-
lja ili moći.
ZA RAZMIŠLJANJE
Jesu li viteške vrline zastarjele u modernom svijetu?
VAŽNI SIMBOLI
Tri lubanje, tri pogrebne urne, mistične ljestve, dvoglavi orao.
Ovo je posljednji među viteškim stupnjevima Škotskoga obreda. Poduke se izvo-

de iz povijesti. Povijesni lik povezan s legendom je Jacques de Molay, posljednji
veliki majstor vitezova templara, reda koji je stvoren za vrijeme križarskih ratova.
Uništili su ga francuski kralj Filip IV. i papa Klement V. početkom 14. stoljeća. De
Molay je ubijen nakon što je odbacio svoje priznanje krivnje koje mu je iznuđeno
mučenjem. Prije svoje smrti točno je predvidio smrt i Filipa, i Klementa u roku od
godine dana.
Riječ kadoš je hebrejska, a Pike kaže da znači „sveti”, pa tako vitez Kadoš znači
sveti vitez ili vitez hrama. Dobri i pravi vitez Kadoš oboružan je izvana čelikom,
a iznutra vjerom u Boga, ljubavlju prema bližnjima i znanjem. Prvenstvena svrha
stupnja je ostvariti, na djelu, čovjekove najplemenitije osjećaje. Vitez Kadoš ima
poslanstvo obnoviti u čovjeku sve njegove moći i potpuno dostojanstvo muževno-
sti te ponovno pokazati istinitim drevni opis čovjeka kao onoga koji je stvoren na
sliku i priliku Boga.
Ritual
Kao pripremu za te naporne dužnosti kandidata vode kroz četiri odaje. U
prvoj odaji, obavijenoj u crno, on nailazi na grob s tri lubanje. Dok promatra
lubanje, braća ga podsjećaju na poduke koje je dobio kada je postao savršeni
- 276 -
majstor, o nesigurnosti života i neizbježnosti smrti. Prima sljedeću ozbiljnu

poduku:
Uredi svoju kuću jer tvoj život prolazi svakim tvojim udisajem! Smrt progo-
ni svakoga čovjeka poput psa tragača.
Govore mu da je nagrada za one koji svladaju smrtnu stravu „uzdizanje ponad

zemaljske kugle”. Pretpostavlja se da je središnja lubanja de Molayeva, a obavije-
na je lovorom i amarantom koji označuju besmrtnost. Lubanja ukrašena kraljev-
skom krunom je Filipova i predstavlja kraljeve tirane. Treća lubanja je lubanja
pape Klementa i predstavlja bezbožne častohlepne vjerske vođe. Kao skupina, te
lubanje ocrtavaju povijest ljudskog roda – tu stalnu tragediju zločinačke moći i
satrvene nevinosti. Kandidata stalno upozoravaju na ozbiljnost njegova pothvata
da postane vitez Kadoš i upozoravaju ga:
Sad držiš svoju sudbinu u vlastitim rukama.
Druga odaja služi žrtvovanju i obučena je u bijelo. Ozbiljan glas u toj odaji
najavljuje dužnosti filozofa i viteza Kadoš. Kandidat doznaje da vitez Kadoš
„sada nastavlja ići dalje na dobrobit čovječanstva, stopama koje se nikada ne
umore i očima koje nikada ne spavaju”. Slobodno zidarstvo ne nastoji uspo-
staviti Utopiju već želi da ljudi imaju ustanove i vladu kakve su im primjere-
ne. Stoga je važno da kandidat shvati kako rad viteza Kadoš nije tek ponav-
ljanje nekoliko rečenica u određeno vrijeme i povremeno primanje nekog
kandidata. Dvoglavi orao simbol je prošlosti i budućnosti jer u toj odaji kan-
didat žrtvuje osobne težnje i želje na oltar Istine.
Zatim ga brzo odvode u treću odaju, pred sud franačkih sudaca. Ta je oda-
ja obasjana svijetloplavim svjetlom. Vitez Kadoš ga prati i jamči za njega kao
za sebe samoga. Vrhovni suci ga upozoravaju kako će, ako kandidat pogazi
svoj zavjet, kazna biti izrečena obojici. Franački suci zatim provode istragu o
kandidatovoj vjeri. Nakon glasovanja, ako je potvrdno, on prelazi u četvrtu
odaju.
Četvrta je odaja ukrašena grimiznom bojom, osim na istoku koji je obojen
crnom bojom s lubanjama probodenim bodežima. Bijeli stupovi ukrašavaju
odaju. Mauzolej oblikovan kao krnja piramida prikazuje grobnu urnu obavi-
jenu lovorom, kraljevsku krunu i papinsku tijaru. O kandidatu govore kao o
- 277 -
čovjeku u kojega se svatko može pouzdati i čiji su duh i razum dostigli zre-
lost. On se oslobodio predodžbi iz djetinjstva (Prva poslanica Korinćanima
13:11), sposoban je razabrati istinu i dovoljno muževan da je može slijediti.
Njegovo je carstvo on sam. Pred urnom s početnim slovima J. B. M. kažu mu
da treba biti spreman žrtvovati svoj život, radije nego ugroziti svoju čestitost
ili negirati istinu.
Najsloženiji simbol na ovom stupnju su mistične ljestve. Na jednoj strani
ljestava prečke predstavljaju sedam slobodnih umjetnosti i znanosti u klasič-
nih naroda: gramatiku, retoriku, logiku, ari-
tmetiku, geometriju, glazbu i astronomiju.
Gramatika. Svrha jezika je komunikacija.

Komunikacija zahtijeva predvidivost. Pred-
vidivost traži pravila. Pravila jezika su nje-
gova gramatika. Stoga je, nakon riječi,
gramatika najvažniji oblik ljudske ko-
munikacije. Pomoću nje izražavamo
svoje moralne vrijednosti i svoje shva-
ćanje svijeta. Ukratko, ona je način
poduke i temelj svakog izražavanja.
Retorika. S obzirom na to da se
jezik sastoji od riječi i pravila,
čovjek se tim sredstvom nastoji
služiti za uvjeravanje. Rječitošću
nastoji oblikovati društveni svijet
prema svojoj slici i ovladati drugima. To je područje retorike i bez nje ne bi bilo
moguće ni moralno ni političko vodstvo.
Logika. Iako čovjek može nastojati uvjeravati rječitim govorom i strastvenim za-
govaranjem, na kraju njegovi argumenti moraju iza sebe imati snagu razuma.
Inače je sve, kao što kaže sv. Pavao, „mjed što ječi ili cimbal što zveči” ili je, kao
što je Shakespeare napisao, „puno buke i bijesa a ne znače ništa”. Stoga je logika
nužno sredstvo moralnoga i intelektualnoga vodstva.
- 278 -
Aritmetika. Bauk svakoga školarca i pokretač svakoga posla – tu umjetnost može-

mo nazvati majkom civilizacije. Bez nje nikada ne bismo vidjeli piramide koje se
uzdižu iz pijeska Gize, veličanstvene mostove koji ukrašuju sve velike svjetske ri-
jeke niti potakli prirodu da nam otkrije svoje tajne. Tema brojeva u svakidašnjem
životu, koja se stalno ponavlja, a osobito onih koji su uređivali rana poljoprivredna
društva, dala je nekim brojevima sveto ili mistično značenje koje, prema mišljenju
nekih, oni još uvijek posjeduju. Za nas su postali simbolima drevnih vjerovanja i
podsjećaju nas na jednako tako drevne pouke.
Geometrija. Kao „prva i najplemenitija znanost”, geometrija je možda bila čovje-

kova prva vježba apstrakcije – izvan jezika. Ta riječ znači „mjeriti zemlju” i to je,
bez sumnje, bila njezina prva primjena. Ona je bila praktično umijeće, a ubrzo
je postala i sveta, pa su drevni narodi smatrali da svi njezini brojevi imaju neko
religijsko značenje. Najveći klasični geometričar bio je Pitagora koji je prethodio
Sokratu i položio temelje moderne zapadne matematike, filozofije, glazbe i reli-
gije. Iz deduktivne pravilnosti geometrijskih poučaka možemo izvesti model za
zakone koji vladaju svemirom, i fizičke i moralne.
Glazba. Sva je zapadna glazba nastala iz Pitagorina otkrića akorda. Kao čista
estetika, glazba nema nikakva udjela u moralnoj poduci. Drevni narodi nisu bili
zadovoljni s tim i stvorili su zamisao o „glazbi sfera” ili skladu u svemiru, o nekoj
vrsti Božje glazbe.
Astronomija. Ljudi su brojili zvijezde prije nego što su brojili ovce. Drevnim je
narodima nebeski svod bio veliko čudo i ljepota. Čudesno obilje sićušnih svjeta-
la koja su svjetlucala na velikom krovu noćnoga neba postalo je čovjekov tapis.
Prema njemu je čovjek pisao svoju mitologiju, pogađao budućnost, raspoznavao
svoju sudbinu, sadio svoje usjeve, davao imena svojoj djeci. On je nebeski svod
učinio boravištem svojih bogova i svojih vragova. Čak ni danas nijedan teleskop
ne može obuhvatiti njegovu čudesnu cjelinu, pozivajući čovjeka da istraži njego-
ve dubine i kuša njegova čuda. Davno mrtve zvijezde nastavljaju slati svoje svje-
tlo na zemlju, šaljući i najmanje bljeskove vječnosti iz svoje daleke prošlosti. Onaj
koji može stajati pred tim čudima bez strahopoštovanja pravi je ateist.
Analogno prečkama koje predstavljaju sedam slobodnih umjetnosti i znano-
sti, mistične ljestve imaju sedam prečaka koje imaju više ezoterično ili mistično
značenje. Pike je približno usporedio neke od njih s dijelovima sefirskoga stabla
- 279 -
života iz kabale. Prva prečka predstavlja četvrtu sefiru, pravdu; druga petu sefiru,
dobroćudnost; peta prečka, sedmu i osmu sefiru, pobjedu i slavu; sedma, treću
sefiru, razboritost ili shvaćanje. Ostale prečke predstavljaju slobodnozidarske vr-
line: vjeru, ljubaznost i strpljenje. Ezoterično značenje mora ostati, kao dio naše-
ga rituala, ograničeno samo na vjerne duše.
Dok se inicirani penje mističnim ljestvama, uzdižući se sve više u svojem zna-
nju, postoji opasnost da padne, to jest zaboravi naučene pouke. Ali, možemo se
ponovno uspeti, osnaženi životnim iskustvom. Stoga su ljestve i simbol strpljivo-
ga podnošenja „oluja zle sudbine”.
Lubanja, križ i kruna predmet su rasprave. Lubanja se koristi kao podsjetnik
da položaj i povlastice nestaju pred smrću. Po lubanji znamo samo da je netko
živio i umro, da je bio samo čovjek i da smrt nije marila ni za njegove počasti,
ni za njegove sramote. Kruna predstavlja sve kraljeve i careve koji su preoteli ili
zloupotrijebili moć, vladajući sami za sebe, a ne za narod, oduzeli slobodnim lju-
dima njihovu slobodu ili ugasili vatre slobode krvlju rodoljuba. Križ nije simbol
nijedne određene religije ili vjerovanja već – ujedinjen s krunom kao simbolom
ujedinjene crkve i države – postaje zaštitnikom neznanja i saveznikom tiranije
koji je u svim vremenima zavodio ljude i porobljivao čovječanstvo strahom i pra-
znovjerjem. Ritual nam govori o tome da su ljudi iznad institucija i da će prije ili
poslije Bog udariti u srce duhovne tiranije i despotizma.
To je pravo značenje slogana vitezova Kadoš: Nekam Adonaj! „Osveta je

Tvoja, o Gospodine!”
Poduka
Poduka ovog stupnja ima različiti oblik i od prethodnih, i od budućih poduka.
Ona je najvećim dijelom podroban citat jednoga od neprijatelja slobodnog zidar-
stva koji pokušava povezati bratstvo i vitezove templare s odbojnim povijesnim
primjerima. Pike je ubacio prigodne bilješke, no njihova je namjena uglavnom
opovrgavanje ili proširivanje tvrdnji njegova izvora. Stoga tamo nećemo lako
pronaći prave dužnosti viteza Kadoš. Pike se za ovaj stupanj, mnogo više nego
na ostalim stupnjevima, oslanja na knjigu Legenda kako bi pojačao poduku. Ti
izvori nisu više lako dostupni, pa je izmijenjen standardni način predstavljanja
dužnosti s izvadcima iz poduke u Morals and Dogma. Umjesto toga, tu je sažetak
značenja dužnosti kako se podučava u ritualu i proširen prema knjizi Legenda
ovog stupnja: citati iz knjige Legenda označeni su kao takvi.
- 280 -
Rat protiv neznanja. Znanje je moć. Obrazovanje proširuje razum i vodi čovje-
ka prema shvaćanju onoga što je istina. Neznalica je rob svojih osjećaja, uvijek
spreman slijediti najpametnijeg govornika i vjerovati u najpokvareniju logiku.
Neznanje njeguje sve oblike tiranije. Stoga je prava sloboda stjecanje znanja pri-
mijenjeno na praktične probleme života.
Zapitaj sve ljude iz prošlosti koji su propatili zloporabe i progone … koja je ci-
jena neznanja i fanatizma, i u koje žalosne krajnosti oni mogu odvesti čovje-
čanstvo (Legenda XIXXXX, str. 163).
… samo znanje daje ljudima moć, samo ono omogućuje čovjeku da bude ko-
ristan i čini ga potrebnim zajednici. Malo možemo očekivati od neznalice …
Predrasuda i zabluda uvijek ga drže u svojim okovima. Samo je dobro upu-
ćen čovjek doista slobodan. On vidi, on shvaća, on zna. Iznad njegovih kapa-
ka sja istinsko svjetlo, svjetlo znanja, istine, filozofije (Legenda XIX – XXX,
str. 142).
Rat protiv duhovne tiranije. Duhovna tiranija je netolerancija. Ona se usuđuje

odlučiti u ime čovjeka o njegovoj zemaljskoj i duhovnoj sudbini. Ona obećaje, a
kada se obećanja izjalove, ona prijeti; kada se prijetnje izjalove, ona izopćuje i po-
kušava svoje neprijatelje učiniti prokletnicima u očima njihovih prijatelja i obi-
telji. Ona nastoji, podjelom, osvojiti srca ljudi kako bi služili njezinim ciljevima i
surađivali u očuvanju ustanove [Crkve, nap. ur.], a ne u očuvanju njenih učenja
koja mogu, sama za sebe, biti uzvišena.
Nisu [templari] ratovali protiv religije Rima. Oni su samo željeli postaviti gra-
nice njenim neumjerenim zahtjevima za svjetovnom moći, zauzdati njena ne-
tolerantna prisvajanja, primijeniti kirurški nož i kauter na njene zloporabe
položaja, ostvariti pravo na privatnu prosudbu u pitanjima proklamirane vje-
re, kao i pravo da svaki čovjek štuje Boga onako kako mu nalaže vlastita sa-
vjest (Legenda XIX – XXX, str. 156).
Veliki Red [templara] prirodno se pobunio protiv Crkve koja je od svojih čla-
nova zahtijevala potpunu podložnost razuma i volje (Legenda XIX – XXX,
str. 157).
- 281 -
Rat protiv despotizma. Despoti nastoje najprije nadzirati radnje ljudi. Iza takvoga
uspjeha ubrzo slijedi i pokušaj da se nadziru ljudske misli. Propaganda zamjenju-
je obrazovanje, a sloboda tiska postaje urota protiv dobro uređenog društva. Rat
postaje sredstvo odvraćanja pozornosti – svraćanjem pogleda naroda prema van
da ne vidi ono što je unutra. Zahtijevaju se velike žrtve u ime rodoljublja, ali cilj su
samo žrtve i odvraćanje koje one donose. Despot priziva utvare da ih se ljudi boje i
da se bore protiv njih, umjesto protiv njega.
Templari nisu dovodili u pitanje liberalne i dobro uređene vlade. Oni nisu bili
u početku, a nisu ni danas, zagovornici radikalizma i nesputane pučke slo-
bode koja je sama najgora tiranija. Ali oni doista vjeruju da je ustavotvorna
monarhija, ili dobro uređena i sigurno uravnotežena republika, utemeljena
na nepovredivu ustavu, izražavajući volju i imajući pristanak naroda, jedina
vladavina kojoj se neko moralno i prosvijećeno ljudsko biće treba podvrgnuti
(Legenda XIX – XXX, str. 156).
Rat protiv poroka. Porok se bori protiv moralne prirode čovjeka; njegov oklop
je pohlepa, njegovo oružje častoljubivost, fanatizam i predrasuda. To je rat koji
čovjek možda neće nikada dobiti. Konačni dvoboj dobra i zla možda se neće
voditi na ovome svijetu. Dokle god postoje neznanje, slabost i glad, i netko ih
iskorištava, pred vitezom Kadoš prostire se staza truda da učini svijet boljim
mjestom od onoga koje je našao. Razum i znanje moraju biti naši vodiči. Jedina
prava pobjeda je moralna pobjeda.
Sudjelovati u tom velikom djelu [ratu protiv poroka] najplemenitiji je pothvat

u koji se može upustiti ljudska vrlina. On je plemenit jer obećaje samo trud
i opasnost, s malo očekivanja za bilo kakvu nagradu osim odobrenja vlastite
savjesti i savjesti one braće koja vole istinu; s onom Božjom iz koje proizlaze
pravda i istina (Legenda XIXXXX, str. 161).
Rat protiv neznanja, tiranije, despotizma i poroka:

Oružja s kojima se trebamo boriti protiv tiranije, predrasuda i neznanja su
znanje, vrlina i ljubav te milosrđe prema čovječanstvu (Legenda XIX – XXX,
str. 161).
- 282 -
Nebo nije uskratilo lijek protiv… čudovišnih zloporaba. Onaj koji je stvorio
velika sunca da obasjavaju svemir stvorio je i razum i znanje da nam budu
vodiči, da nas tješe u tom groznom labirintu užasa i velikih nesreća. Ako fa-
natizam rađa čudovištima, nebo je također stvorilo kreposne ljude da se bore
protiv njih; a svako doba … vidjelo je kako se uzdiže neki Spasitelj pokraj duha
zlobe. Junaci, mudraci i prijatelji čovječanstva pojavljivali su se u gotovo ne-
prekinutom slijedu, u svim vremenima, da prosvijetle i utješe svijet (Legenda
XIX – XXX, str. 165).
Čvrstina u nuždi. Započinjući s opisivanjem pokreta protiv slobodnih zidara u

svoje vrijeme, Pike pokazuje čvrstinu na primjeru obnove slobodnog zidarstva za
vrijeme progona. Slobodno zidarstvo je zapravo imalo koristi od tih napada jer
su malodušni i kolebljivi članovi napustili bratstvo. Samo su najiskrenija i najpo-
svećenija braća ostala da ponovno izgrade slobodno zidarstvo u Americi.
Veći dio poduke posvećen je progonu i uništenju vitezova templara. Čak je i nji-
hovo proganjanje bilo moralna pobjeda jer su oni otada poslužili kao primjer
najplemenitijih viteških vrlina. Njihovi neprijatelji poslužili su da nas podsjete na
opasnost spajanja političke i crkvene vlasti, na sramotu pohlepe i na činjenicu da
je, doista, smrt cijena za grijeh.
Protivnici slobodnih zidara, neki od njih izdajice i krivokletnici, neki puke po-
litičke hulje, pročistili su slobodno zidarstvo progonima, a pokazali su se nje-
govim dobročiniteljima; jer onaj koji je progonjen uzdiže se (Morals and Dog
ma, str. 814).
I tako se rat protiv sila zla koje su suzbile Red hrama nastavlja, a sloboda stu-
pa stalno naprijed prema osvajanju svijeta (Legenda XIX – XXX, str. 160).
Slobodnozidarska osveta. Osobna osveta, vendeta, je samouništavalačka. Slo-

bodno zidarstvo ne nastoji osvetiti krivice povijesti, ratujući protiv političkih i
religijskih ustanova koje su ih iznjedrile. Naprotiv, mi se borimo protiv poroka
čiji su ti povijesni događaji samo primjer.
Osjećaj osvete i želje za osvetom u prsima onih templara koji su preživjeli kada
je Red doživio brodolom, koji je najprije bio osoban u njihovim srcima, ubrzo
- 283 -
je postao plemenit jer se usmjerio protiv zloporaba kojih su Filip, Klement i

hospitalci bili primjer i utjelovljenje (Legenda XIX – XXX, str. 154 – 155).
Nakon Filipove smrti posrnuli Red, obnavljajući se pod različitim imenima

u raznim dijelovima Europe, trudio se zbaciti kraljevsko silništvo i feudalno
ugnjetavanje. Nakon Klementove smrti nastojao je onemogućiti bahate za-
htjeve za svjetovnom moći koje su postavljali pape i njegovao je po cijeloj Eu-
ropi, među ljudima od pera, pjesnicima i teolozima, protupapinski duh (Le-
genda XIX − XXX, str. 155).
Čovjek je iznad ustanova. Velika istina koja se izražava na stupnju viteza Ka-
doš je da su pojedinci iznad ustanova. Stoga taj stupanj podučava političku istinu
slobodnog zidarstva. Ta je istina, kao što smo već objasnili, ustavna vlada koja
svojim kočnicama i ravnotežama štiti pojedinca od tendencija despotizma priro-
đenih svim političkim sustavima. Odvajanjem od religijskih spona, čovjekov po-
litički život oslobođen je od obećanja o duhovnim nagradama i prijetnje kazna-
ma. Talijanski pjesnik Giosuè Carducci, Pikeov suvremenik, ispjevao je stihove o
odvajanju crkve od države:
Kada se Cezar rukuje s Petrom,

Ljudska krv teče;
Kada se crkva i carstvo grle,
Zvijezda mučenika zasja na nebesima.
Pike nastavlja s temom o neovisnosti političkih ustanova, primjećujući da je ista

velika istina i
… pravo ljudi svake države da vladaju sami sobom i da usvoje samo one usta-
nove vlasti koje će im izgledati najpogodnijima … Čovjekovo srce čezne samo
za pravdom i ljubavi. Ljudi su dobri. Zle ustanove su ih učinile lošima, a duž-
nost je slobodnog zidarstva i svakoga viteza Kadoš da im pomogne vratiti se
istini (Legenda XIX – XXX, str. 168 – 169).
- 284 -
- 285 -
Konzistorij
Uvod u stupnjeve konzistorija
Stupnjevi konzistorija su trideset prvi i trideset drugi stupanj. Oni se uvelike
razlikuju po obliku i sadržaju. Trideset prvi stupanj otkriva dinamički odnos koji
je stoljećima postojao između ljudskoga zakona kao sredstva za postizanje pravde
i božanske pravde kao ideala. On traži od svih nas da o sebi sudimo u svjetlu toga
znanja i poduka prethodnih stupnjeva. Podučava nas da je put do besmrtnosti
nešto više od pukoga vanjskog privida pobožnosti.
Trideset drugi stupanj iznosi kratak pregled stupnjeva lože savršenstva, kapitu-
la ruže i križa i vijeća Kadoš. Na njemu učimo o drevnim korijenima slobodno-
zidarske istine na Istoku. Simboli koje smo vidjeli na prethodnim stupnjevima tu
dobivaju šira i dublja značenja. Kraljevska tajna, ravnoteža, objašnjava se na ovo-
me stupnju i predstavlja vrhunac poduke Škotskoga obreda. Iz te temeljne istine
proizlazi ljudska mudrost i vrlina odnosno ispravno ponašanje.
- 289 -
Nadzornik istražitelj
————————
Trideset prvi stupanj
- 290 -
konzistorij
Iako se nikakva pregača ne nosi na sudu, postojala je pregača koja se nosila

kada bi nadzornik istražitelj posjetio neko niže tijelo. Taj se običaj napustio, ali
pregača je ostala dio povijesti i simbolike ovog stupnja i zato je ovdje prikazana.
Ona je od potpuno bijele janjeće kože s teutonskim križem, izvezenim u crnoj i
srebrnoj boji na preklopu.
Okovratnik je bijel, a na mjestu iznad prsa zlatni je trokut okružen zrakama i
sa slovima „XXXI” u središtu.
Medaljon stupnja je teutonski križ iz srebra koji se nosi na bijeloj traci od ripsa
oko vrata.
- 291 -
konzistorij
Trideset prvi stupanj – Nadzornik istražitelj

DUŽNOSTI
Prosuđuj sebe u istom svjetlu u kojemu prosuđuješ druge – i po djelima, i po motivima.
POUKE
Dobar čovjek sposoban je prikazati sebe i svoja djela iskreno, a ne samo tvrditi da
nema krivice u njegovu životu.
Pravda i milost su dvije suprotnosti koje se sjedinjuju u velikom skladu pravednosti.
Težiti najboljemu, ali biti zadovoljan s najboljim mogućim prava je mudrost.
ZA RAZMIŠLJANJE
Je li čovjek lopov ako ukrade štrucu kruha za svoju gladnu djecu?
VAŽNI SIMBOLI
Vaga, srce, stupovi, mudraci, tetraktis.
Na mnogim prethodnim stupnjevima, a osobito u Morals and Dogma, spo-

minju se klasična egipatska religija i filozofija, ali tek ovdje vidimo pomno
izrađenu odjeću i opremu iz te baštine. Najvažnije obilježje egipatske religije
bio je njeno isticanje vječnog života koji se jasno odražava u veličanstvenim
piramidama, mumificiranju i brojnim talismanima. Najvažniji od njih bio
je skarabej, kukac koji simbolizira besmrtnost. Opisi tih artefakata i njihova
važnost za drevni Egipat nalaze se u dugačkim svicima papirusa, skupljenima
pod naslovom Knjiga mrtvih.
Knjiga mrtvih sastoji se od otprilike dvije tisuće smotaka papirusa pro-
nađenih u raznim grobovima koji svi sadrže formule za pratnju mrtvih na
njihovu putu do vječnoga mira u kraljevstvu bogova. Naslov tih svitaka pri-
kladnije je prevesti s egipatskoga kao „objavljeni u svjetlu” ili „oni koji izlaze
danju”, a drugi se naslov najbolje prevodi kao „poglavlje o tome kako Khu
postaje jak (ili savršen)” (Budge, str. xxx).
Postoji duga tradicija koja povezuje moderno spekulativno slobodno zi-
darstvo s naukom starih Egipćana. Deseci knjiga naglašavaju tu povezanost.
Neki znanstvenici čak zastupaju teoriju da je spekulativno slobodno zidar-
stvo poteklo iz Egipta. Nema povijesnih dokaza koji bi potvrdili tu teoriju.
Bez obzira na to koliko se važnosti pridaje egipatskom naslijeđu u slobodnom
- 292 -
trideset prvi stupanj – nadzornik istražitelj
zidarstvu, mi se ovdje bavimo putom prema besmrtnosti koji su Egipćani ra-

zradili i opisali u svojim dramskim tekstovima.
Ritual
Uvodni dio ovog stupnja smješten je u mračnoj špilji na čijim se zidovima
nalaze scene sa Suda mrtvih i ploče s hijeroglifima. Jedan stariji vitez sjedi na
stijeni s lampom i proučava crteže. Ulazi mladi štitonoša i oni započinju razgo-
vor. S mladenačkim žarom štitonoša odbacuje hijeroglife kao besmislene „črč-
karije”, dodajući da „bi bilo bolje da se njihova tobožnja umjetnost izreže iz
zidova i upotrijebi kao materijal za gradnju crkve”. Stariji senešal pokušava smi-
riti mladog štitonošu napominjući da „ljudi prečesto pokušavaju uništiti ono
što ne razumiju”. Nakon toga, „postavljajući scenu” za recepciju, senešal poziva
štitonošu da sluša dok se u tišini vraćaju u prošlost.
Ovaj se stupanj odvija obnavljanjem Suda mrtvih iz egipatske mitologije,
mjesta na kojemu se donosi presuda o tome je li nedavno umrli čovjek zaslužio
da uđe u kraljevstvo bogova. Pri tome se snažno oslanja na egipatsku Knjigu
mrtvih.
Dvorana pravde. Egipćani su vjerovali da se neki vidovi čovjekova ka, ili dvoj-
nika, mogu vidjeti u materijalnom svijetu. To je bilo objašnjenje za čovjekovu
sjenu ili njegov odraz u zrcalu. Ta fizička očitovanja ka za njih su bila dokaz
njegova postojanja. Oni su vjerovali da ka prati čovjekovo tijelo prema boravi-
štu mrtvih da bi mu se tamo sudilo i da bi se procijenile vrline i poroci njegova
života.
U zemlji Kem živio je graditelj Keres i njegov lik preuzima kandidat. Kada je
on umro, njegov je ka sišao, zajedno s njegovim tijelom, u boravište mrtvih radi
suđenja. Mi ga slijedimo na njegovu putovanju i ulazimo u Sud mrtvih da vidimo
kakav će biti kraj života tog čovjeka.
Na istoku je osvijetljena ploča s krilatim globusom i dvije zmije. U središtu
dvorane nalazi se velika vaga. Na jednoj zdjelici je vaza u obliku srca, a na drugoj
lik Maat, božice istine i pravde. Srcolika vaza predstavlja djela duše dok je bo-
ravila u tijelu. Zapadno od vage su mrtvačka nosila s prikazom tijela na njima,
povijenoga poput mumije s kapom na lubanji i posudom sa sjemenom biljke lo-
tos pokraj glave. U svakom kutu dvorane nalazi se stolić na kojemu je kadionica
s miomirisom za paljenje. Za Egipćane je to bila Dvorana dviju istina čije će se
značenje ubrzo objasniti.
- 293 -
konzistorij
Egipatska božanstva prisutna u Dvorani su:
1. Oziris: gospodar i sudac mrtvih;

2. Atum: nazvan „Otac duša”;
3. Ma (ili Maat): božica istine i pravde čija slika leži na jednoj strani vage;
4. Tot: pisar bogova;
5. Anubis: voditelj duša, sin Ozirisov s njegovom sestrom Neftis;
6. Horus: sin Ozirisov koji predstavlja umrloga svojem ocu;
7. Izida: žena i sestra Ozirisova, Horusova majka;
8. Neftis: sestra Izide i Ozirisa, majka Anubisa s Ozirisom;
9. Četiri Horusova sina – Kebehsenuef, Duamutef, Hapi i Imset.
Kandidata dovode pred Sud mrtvih da mu se sudi za djela dok je živio i da se

odluči zaslužuje li boraviti među bogovima. Njegov pratitelj je Horus. Izida, Ho-
rusova majka, govori prva, raspitujući se čiji ka dolazi da mu se sudi. Kandidat
objavljuje svoju spremnost na suđenje. Upozoravaju ga na posljedice nepovoljne
presude:
oni ne gledaju velikog boga Amon-Ra. Njihove oči ne upijaju zrake koje zra-
če iz njegove aureole. Njihove duše neće se očitovati niti učiniti znameniti-
ma u svijetu. Oni neće čuti glas toga velikoga Boga koji je uzvišen daleko
iznad njihova domašaja.
Povoljna presuda obećava:
njima … veliki Bog govori i oni govore njemu. Njegova slava osvjetljava ih
u sjaju Njegova postojanja. Oni će ući u carstvo svjetlosti.
Preko Horusa kandidat tvrdi da je vodio najkreposniji život. Bogovi izražavaju

nadu da govori istinu. Kažu mu da se približi vagi i stane pokraj tijela koje je bilo
njegov život.
Atum govori prvi, raspitujući se kome se sudi. Još jednom Horus, govoreći u
ime kandidata, govori o njegovu kreposnom životu. Imset potvrđuje istinitost
njegove tvrdnje u skladu sa zakonima njegove zemlje, Hapi provjerava njegovo
poštivanje vjerskih zahtjeva, Duamutef potvrđuje njegovu čestitost u financijskim
- 294 -
pitanjima, Kebehseneuf potvrđuje njegovu vjernost, a Tot odgovara da je zabilje-

žio sve tvrdnje o vidljivoj vrlini i njihove potvrde.
Atum naređuje da se te zasluge stave na vagu. Zdjelica se tek neznatno podiže
s poda. Tako se vidljive vrline procjenjuju nedovoljnima da bi opravdale ulazak
umrlog čovjeka u boravište bogova.
Horus pita Ozirisa, svojega oca, dopušta li daljnja pitanja koja bi pomogla pre-
sudi umrloga. Izida i Neftis, sestre, ustaju i stanu na svaki kraj mrtvačkih nosi-
la na kojima počiva tijelo. Nakon toga Izida ide do oltara Amon-Ra i postavlja
kandidatu, upozoravajući ga na važnost istine, pet pitanja o njegovoj moralnosti
na koja on odgovara. Sumnjajući da je možda odgovarao samo govoreći dobro o
sebi, ona mu pruža priliku da promijeni bilo koji odgovor koji, nakon razmišlja-
nja, ne bi bio potpuno istinit. Tot potvrđuje da je zabilježio sve odgovore.
Ispred oltara Knefa Neftis se priprema ispitivati umrloga o njegovoj pobožno-
sti. Nakon molitve, postavlja mu pet pitanja, a Tot pomno bilježi odgovore.
Izida tada vodi kandidata prema oltaru velikoga boga Khema (Min, nap ur.),
izvora života. Tu on u pet pitanja istražuje čast umrloga. Tot ponovno bilježi
odgovore.
Tada se Neftis, ispred oltara Ptaha, boga umjetnosti, propitkuje o sebičnosti ili
nesebičnosti duše, postavljajući pet pitanja takve prirode. Pisar bogova ponovno
bilježi odgovore.
Odgovori na sva postavljena pitanja pred žrtvenicima raznih božanstava tada
se bacaju na vagu što zdjelice čini gotovo jednakima. Prikupljaju se mišljenja pro-
cjenitelja. Tot izvješćuje kako većina vjeruje da je taj čovjek vrijedan da boravi s
bogovima, ali da neki ne misle tako. Neki bogovi staju na stranu većine procjeni-
telja, a neki na stranu manjine.
Oziris, koji je nekada bio čovjek i podložan strastima i slabostima ljudskoga
postojanja, zna da drugi bogovi ne mogu shvatiti ljudsku pogrešivost. On dono-
si konačnu presudu – taj je čovjek vrijedan primanja u carstvo vječnoga svjetla,
odmora i mira.
Sada možemo shvatiti značenje imena „Dvorana dviju istina” – postoji istina o
našem ponašanju tijekom života, a postoji i ona apsolutna istina koja ne uzima u
obzir naše izgovore i racionalizacije već pred nas izlaže, neuvijeno, gole činjenice
o našem ponašanju. Te dvije istine izražavaju se negativnim i pozitivnim tvrdnja-
ma: možemo (negativno) poricati da smo učinili nešto loše ili možemo (pozitiv-
no) tvrditi da smo izvršili neko dobro. Povjesničar i filozof Will Durant donosi
primjer poricanja iz egipatske Knjige mrtvih:
- 295 -
konzistorij
… duša je objavila svoju nevinost u vezi sa svim velikim grijesima „negativ-

nim priznanjem” što za nas predstavlja jedan od najranijih i najplemenitijih
izraza moralnoga osjećaja u čovjeku: … nisam počinila nikakvu opačinu lju-
dima. Nisam tlačila siromašne … nisam izgladnjela nijednoga čovjeka … ni-
sam nikoga izdala … nisam bogohulila … nisam krivotvorila bilancu … čista
sam… (Durant, Sv. 1, str. 203 – 204).
Bitna pouka iz ove alegorije upozorava nas da ne miješamo oblik i sadržaj. Mo-
žemo se pokoravati svim zakonima našega društva samo iz straha od kazne, čini-
ti samo ono milosrđe koje je prikladno i koje ne traži mnogo truda i posjećivati
redovito crkvu kako bi nas naši susjedi vidjeli. Sva vanjska očitovanja uljudnosti
i pobožnosti nisu dovoljna doista dobrom čovjeku. On se podvrgava zakonima
svojega društva iz poštovanja koje osjeća prema njihovoj moralnoj vrijednosti,
njegovo milosrđe za njega je bolno, a njegova je religija obzirno privatna. Takvi
ljudi teže savršenstvu, želeći biti najbolji što mogu, tražeći uvijek bolje načine da
služe svojoj obitelji, svojem narodu i svojim bližnjima. To su duše doista vrijedne
boravka u Kraljevstvu svjetla.
Na egipatskom Sudu mrtvih dobivamo pouku kako suditi samome sebi, ne
uzimajući u obzir samo naša djelovanja već i naše motive. Trebamo tražiti milost
za sebe jer, čineći to, učimo i kako ćemo biti milostivi prema drugim ljudima.
Ukratko, dužnost ovoga stupnja nije suditi drugim ljudima – nego suditi sâm
sebi. Trebamo tražiti vlastitu krivicu, a ne krivicu drugih ljudi. Naša uloga nad-
zornika istražitelja je da nadziremo, ili pozorno ispitujemo, vlastite riječi i djela,
da ih pomno važemo i tako postanemo svjesni svojih mana koje bismo ubuduće
trebali izbjegavati. Nadalje, usputna nam je dužnost istraživati vlastite motive –
koliko zaslužujemo počasti koje smo dobili ili sramotu koja bi nas mogla stići,
pljesak ili pokudu i milost ili nemilost našega Oca koji je na Nebu. Možda bismo
mogli zamijeniti riječ „nadzornik” (inspektor) u naslovu riječju „introspektor”
kad je riječ o riječima i djelima. Slično, riječ „istražitelj” koja se odnosi na „istra-
živanje” savjetuje da istražimo vlastite motive.
Poduka
Sudovi velikih nadzornika istražitelja filozofski su ekvivalent Vrhovnom sudu
Škotskoga obreda. Oni su u početku imali prava suditi nižim tijelima. Stoga nas ne
bi trebalo iznenaditi što u toj poduci nailazimo na najdublja razmišljanja o vrlini
pravde.
- 296 -
Čovjekovi zakoni samo su blijede sjene velikih i nepogrešivih zakona prirode

koji su izvan svakoga ljudskog shvaćanja. Pravda nije samo temeljni zakon prirod-
nog već i moralnog svijeta.
Veliku poteškoću predstavlja čovjeku doći do stajališta koje mu omogućuje da
shvati kada su njegovi zakoni, zato što su protivni božanskoj pravdi, i sami ne-
pravedni, a njihovo provođenje je samo oblik zakonske tiranije. Nadzornik istraži-
telj mora slušati svoju savjest koja je siguran vodič istinskome moralnom zakonu
pravde.
Zakon pravde:
Sveta će te Biblija podsjetiti na tvoju obvezu; da onako kako sudiš ljudima ovdje
dolje, tako će i tebi poslije suditi Onaj koji se ne mora podvrgavati, kao što mora
zemaljski sudac, žalosnoj nužnosti izvođenja motiva, namjera i ciljeva ljudi (od
kojih se svaki zločin u biti sastoji) iz nesigurnog svjedočenja o njihovim djelima i
riječima; poput ljudi koji u gustoj tami tapkaju rukama pred sobom. Ali On vidi
svaku misao, osjećaj, poriv i namjeru svake duše koja danas jest, ili koja je ikada
bila, ili će ikada biti na zemlji i koja će uvijek biti u cijelom beskonačnom trajanju
vječnosti prisutna i vidljiva (str. 825).
Potpuno je točno reći da je pravda ustav ili temeljni zakon moralnoga svemira,
zakon ispravnosti, pravilo ponašanja za čovjeka u svim njegovim moralnim odno-
sima. Nema sumnje da svi ljudski poslovi (kao svi drugi poslovi) trebaju biti pod-
vrgnuti tome vrhovnom zakonu. Ono što je ispravno slaže se s njim, a ono što je
krivo sukobljava se s njim i propada. Poteškoća je u tome što mi uvijek uzdižemo
naše zamisli o onome što je ispravno i pravedno u zakon pravde i ustrajavamo na
tome da ga Bog usvoji kao Svoj zakon, umjesto da se trudimo promatranjem i raz-
mišljanjem naučiti što je Njegov zakon … i suviše smo pametni u svojoj umišljeno-
sti i uvijek pokušavamo prenijeti vlastite male zamisli u univerzalne zakone Božje
(str. 829 – 830).
Kutnik i šestar, visak i razulja (libela) tebi su, kao slobodnom zidaru, dobro po-
znati. Tebi kao sucu oni usađuju čestitost, nepristranost, pomno odmjeravanje či-
njenica i okolnosti, točnost prosudbe i ujednačenost u odlukama. Kao sudac trebaš
pošteno raditi. Kao što je hram podignut uz pomoć viska, tako se i ti ne smiješ pri-
kloniti ni na jednu stranu. Kao što je građevina čvrsta i dobro uravnotežena, tako
i ti moraš biti čvrst i uravnotežen u svojim uvjerenjima o pravu i pravdi. Kao što
- 297 -
konzistorij
je točan krug koji opisuje šestar, tako i ti moraš biti točan. Na vagi pravde ti moraš
vagati samo činjenice i zakon, niti na jednu stranu vage ne smiješ stavljati osobno
prijateljstvo ili neprijateljstvo, ni strah ni sklonost. A kada više nema nade u pobolj-
šanje, ti moraš neumoljivo udariti mačem pravde (str. 826).
Trebaš također ispitati vlastito srce i ponašanje i pomno paziti na sebe da ne zastra-
niš. Ako njeguješ zlovolju i zavist, ako si podložan netoleranciji i zadrtosti te si škrt
u ljubaznosti i nježnim osjećajima, ako široko otvaraš svoje srce jednome, a njegova
vrata zatvaraš drugome, vrijeme je da središ vlastiti hram, ili u protivnom uzalud
nosiš naziv i znakove slobodnog zidara, a još te nije prožela slobodnozidarska na-
rav (str. 827).
Uzvišena pravda kojoj ljudi uvijek teže i prema kojoj se uzdižu je istina, ali ona se
neće ostvariti na ovome svijetu; pa ipak joj se moramo približavati koliko god mo-
žemo, kao što se moramo približiti tom uzoru demokracije koji sada lebdi pred oči-
ma iskrenih i pobožnih ljudi … jedino vodeći računa o tome da u toj težnji prema
nemogućem uzoru ne zanemarimo stvarno tlo pod našim nogama. Težiti najbolje-
mu, ali biti zadovoljan s najboljim mogućim, jedina je prava mudrost. Ustrajavati
na neograničenu pravu, a izbaciti iz misli važan i svenadzirući element nužnosti
ludost je pukoga sanjara (str. 835).
- 298 -
Gospodar kraljevske tajne
————————
Trideset drugi stupanj
- 300 -
trideset drugi stupanj – gospodar kraljevske tajne
Dvostrana lenta široka 10 cm nosi se s desnoga ramena na lijevi bok. Vanjska

joj je strana crna sa bijelim rubom, a unutrašnja grimizna. U sredini vanjske stra-
ne izvezen je teutonski križ, a na njemu je postavljen srebrni dvoglavi orao. Na
grimiznoj strani, na razini srca, izvezen je teutonski križ u crnoj boji.
Medaljon reda je teutonski križ u zlatu s krakovima u glazuri. U središtu je
rimski broj „XXXII”, okružen zelenim vijencem.
Pregača je od bijele svile ili baršuna, oblika kvadrata čija su stranice 30 cm,
obrubljena s dvije trake zlatne čipke, široke oko 12 mm (svaka), a razmaknute
25 mm. Između traka čipke nalazi se traka od crnoga baršuna. Na preklopu je
izvezeno šest barjaka, tri na svakoj strani, od kojih je donji plav, srednji crven, a
gornji zlatan. Na njima, u središtu, teutonski je križ u zlatu, a iznad njega zlatno
oko, okruženo zrakama. Na križu je crni dvoglavi orao, s kljunom i kandžama
od zlata, koji drži zlatni mač, a jedna mu je kandža na dršku. Na pregači je tapis
stupnja u svim bojama. Stražnja strana pregače je od grimizne svile ili baršuna.
Privezana je debljim konopom od grimizne svile.
- 301 -
konzistorij
Tabor trideset drugog stupnja

Barjak/ Boja/
Stupanj Slovo crtež Važne poduke ili dužnosti
DEVETEROKUT
1 Učenici Neznanje nas čini bespomoćnim i
slijepim.
IS Plava
2 Pomoćnici Znanjem postajemo slobodni.
3 Majstori Besmrtnost duše.
4 Tajni majstori Vježbaj šutnju, poslušnost i vjernost.
N Zelena
5 Savršeni majstori Čini ono što je ispravno jer je ispravno.
6 Osobni tajnici Crvena/ Budi gorljiv i djeluj kao mirotvorac.
O
7 Načelnici i suci zelena Sudi nepristrano i milosrdno.
8 Nadzornici gradnje N Crvena/crna Svaki čovjek koji teško radi naš je brat.
9 Devet odabranih Zavjetuj se cilju slobode.
10 Petnaest odabranih X Crna Budi tolerantan i liberalan.
11 Dvanaest odabranih Budi gorljiv, prav i pouzdan.
12 Majstori graditelji Postani tragač za mudrošću.
I Crna/crvena
13 Vitezovi kraljevskog svoda Budi motiviran dužnošću i čašću.
14 Savršeni odabranici L Crvena Savršeni odabranici su istodobno
vezani i slobodni.
15 Vitezovi Istoka Sloboda misli, govora i radnje.
A Svijetlozelena
16 Knezovi Jeruzalema Slijedi slobodnozidarsku istinu.
17 Vitezovi Istoka i Zapada Traži svjetlo slobodnozidarske filozofije.
Bijela/
18 Vitezovi ruže i križa S Zlo se može izmiriti s Božjom
grimizna
blagonaklonošću.
SEDMEROKUT (NEMA TABORA)
PETEROKUT
19 Veliki graditelji mostova Radi za dobro onih koji te slijede.
Zavjetni
20 Starješine simboličkih U Budi i vođa i učitelj.
kovčeg
loža Slogan: Hvala budi Bogu!
21 Pruski vitezovi Vjeruj u moć ispravnosti.
22 Vitezovi kraljevske sjekire G Vol (bik) Rad je poslanstvo čovjekovo. Slogan:
Vrijeme daje rast i snagu svim stvarima.
23 Načelnici tabernakula Vjera je mudrija od tašte filozofije.
Orao s
24 Knezovi tabernakula Vjera u Boga je moćna.
mačem i
25 Vitezovi mjedene zmije N Svatko mora samoga sebe ponovno
krvavim
srcem stvoriti znanjem. Slogan: Jakoga srca i
s mačem.
- 302 -
26 Knezovi milosrđa Sve religije posjeduju neku istinu.

27 Vitezovi Sunca Plamteće Vrlina je ista u svim vremenima.
E
28 Vitezovi zapovjednici krilato srce Vidljivo se očituje u nevidljivome.
hrama Slogan: Upaljeno slavom uzdiže se.
29 Vitezovi sv. Andrije Veliki krug vremena samo je promjena.
Lav s
30 Vitezovi Kadoš T Veliki primjeri baština su prošlosti.
ključem
Slogan: Na veću slavu Božju.
TROKUT
31 Nadzornici istražitelji Golub Pravda i milost sjedinjeni u pravednosti.
32 Gospodari kraljevske tajne, Feniks Postigni ravnotežu u svojem životu.
vjerni malteški vitezovi Gavran
KRUG
33 Veliki inspektori
KRIŽ SV. ANDRIJE
Veliki zapovjednik i veliki inspektori unaprijeđeni u maršale
- 303 -
konzistorij
Trideset drugi stupanj – Gospodar

kraljevske tajne
DUŽNOSTI
Vojnik svjetla traži istinu i znanje.
Vojnik slobode traži slobodu glasovanja i govora za ljude i tako postiže slobodu go-
vora, glasa i mišljenja za sebe.
Vojnik istinske religije bori se protiv duhovne tiranije razumom i istinom.
Vojnik naroda ohrabruje ljude da se oslanjaju sami na sebe i da budu neovisni.
Vojnik Škotskoga obreda slobodnog zidarstva je revan i gorljiv u izvršenju svojih
dužnosti prema Bogu, svojoj zemlji, obitelji, braći i samome sebi.
POUKE
Ljudsko je uvijek isprepleteno s božanskim.
Vrijedni su samo oni nauci, vjera ili znanje koji se dokažu na djelu.
Raditi znači štovati.
ZA RAZMIŠLJANJE
Trudiš li se postići kraljevsku tajnu u svojem životu i unutar sebe samoga?
VAŽNI SIMBOLI
Tabor, mali tetraktis, petokraka zvijezda, veliki tetraktis, sedmokraka zvijezda, tri
isprepletena trokuta, trimurti (poprsje s tri lica).
Stupanj gospodara kraljevske tajne odabire, razjašnjava i objedinjuje u jedan

suvisao nauk sve dužnosti i poduke iz prethodnih stupnjeva. Na njemu nastav-
ljamo svoje putovanje prema istoku, u potrazi za svetim naukom čiji je temelj
kraljevska tajna. Putovanje ide u prošlo vrijeme sve do drevnih mudraca – kako
bi otkrilo simboliku raznih doba. Kada jednom otkrijemo te istine, naša je po-
sebna dužnost zadržati ih u njihovoj čistoći, prenoseći ih u budućnost skrivene
u alegoriji i simbolici i otkrivajući ih samo vrijednim ljudima.
Ovdje učimo o drevnom arijskom religijskom nauku. Pike je vjerovao da je
to bila najstarija religija. Njegovo je mišljenje bilo da su se ta učenja iskrivljava-
la i razrađivala sve dok se nije izgubilo njihovo pravo značenje. Naziv „arijski”
potječe od sanskrtske riječi za „plemenit”. To je bilo pretpovijesno pleme u sre-
dišnjoj Aziji koje se naselilo u Iranu i sjevernoj Indiji. Iz njihova jezika potekli
- 304 -
su ne samo drevni perzijski i sanskrt i njihove izvedenice već i većina europskih

jezika, uključujući i hrvatski.
Jedan od Pikeovih glavnih izvora o tom narodu bio je Max Müller, njemački
orijentalist iz 19. stoljeća, otac komparativne lingvistike. Müller je vjerovao da
su europski, perzijski i indijski jezici potekli od tih azijskih plemena i da ključ
povijesnoga jedinstva leži u komparativnom proučavanju jezika. To je razlog
detaljnih rasprava o podrijetlu riječi koje možemo naći posebice u knjigama
Readings i Legenda za ovaj stupanj. Müllerovo pretjerano oslanjanje na jezične
podatke, bez uključivanja drugih, jednako važnih, kulturnih čimbenika dove-
lo je do mnogih pogrešaka koje mu moramo oprostiti kao važnom pioniru u
uglavnom neistraženu području. Međutim, Pike je ponekad nastavio s tim po-
greškama. Stoga njegove komentare o Arijcima u tom ritualu moramo shvatiti
kao povijesni uvid u stanje znanja u 19. stoljeću.
Nema tekstova iz kojih bismo saznali religijska vjerovanja Arijaca. Stoga
moramo tražiti zajedničke crte među religijama predislamske Perzije i Indije.
Kako su obje države primile utjecaj arijskog nauka, možemo pretpostaviti da je
ono što im je zajedničko poteklo od Arijaca. Glavni izvori za takav postupak su
perzijska Zend-Avesta i hinduističke Vede.
Perzijski nauk: Vjerojatan izvor dualizma u zapadnim religijama, uključujući kr-

šćanstvo, drevna je religija koju je podučavao Zaratustra (Zarathuštra) iz Perzije
(oko 600. pr. Krista). Ta je vjera bila gotovo čisti monoteizam što je rijetkost u
to doba povijesti. Zaratustra je odredio svemir kao prožimanje dviju sila: Spenta
Mainyu ili Svetog Duha (sile istine) i Angra Mainyu, razornog duha koji se su-
protstavlja istini. Te su se sile borile za utjecaj nad čovjekom, ali Zaratustra je vje-
rovao u slobodnu volju – da je čovjek sposoban izabrati između dobra i zla i da je
odgovoran za posljedice svojega izbora. Te sile su, kao i radnje koje iz njih slijede,
bile samo očitovanja načela dobra i zla. Načelo dobra, vrhovnoga bića te vjere,
dobilo je naziv Ahura Mazda koji su Grci nazvali Ormuzd; u Morals and Dogma
Pike se naizmjence služi s oba naziva.
Djelovanja Ahura Mazde očitovala su se kroz hijerarhiju podređenih duho-
va koji nalikuju i po svoj prilici su izvor za ideju anđela u zapadnoj religijskoj
tradiciji. Ti su duhovi nazvani amesha spentas ili „dobrostivi besmrtnici”. Na-
suprot Ahura Mazdi bio je Ahriman ili načelo zla. Mnogi su znanstvenici vi-
djeli podrijetlo hebrejske ideje Sotone u tom perzijskom nauku. I on je imao
svoje podređene duhove. I dobri i zli duhovi našli su svoj izraz u vjeri i raznim
- 305 -
konzistorij
vrstama vrlina i poroka. Celibat ili redovnički život bio je strogo zabranjen kao
zlokobno kršenje prirodnih nužnosti. Zoroastrijci su smatrali da se dualizam
svemira odražava u prirodnom svijetu, ali za razliku od kasnijih vjera, nikada
nisu suprotstavljali duhovna i materijalna područja kao dobro i zlo. Priroda je
dobra jer je Ahura Mazda stvorio cijelu materiju. Život treba živjeti, uživati u
njemu i učiniti ga plodnim.
Hinduistički nauk: U slobodnozidarskom ritualu ovoga stupnja nalazimo i izvo-

de iz vjerovanja indijskih hinduista. Kako su primili mnoga svoja vjerovanja od
Arijaca na sjeverozapadu, njihov nauk odražava dio drevne perzijske religije koja
je prethodila Zaratustri. Čini se da je hinduizam u početku bio nepokolebljiv po-
liteizam, ali božanstva hinduističkoga panteona proizišla su iz jednoga jedinog
izvora: neopisiva i neizreciva Brahmana. To shvaćanje Boga isto je tako duboko i
uzvišeno kao bilo koje drugo na svijetu. Iz neizreciva Boga dolaze očitovanja fi-
zičke stvarnosti: svjetlo i njegova suprotnost, sjena ili tama; Brahman, stvoritelj,
Višnu, održavatelj, te Šiva, uništavatelj. Taj jedinstven proces stvaranja, očuvanja
i uništavanja otkrivao je kružnu prirodu svemira i vodio je, sasvim prirodno, pre-
ma ideji ponovnoga rođenja. Čovjek se, svojim kreposnim životom, mogao na-
dati ponovnom rođenju koje će mu pružiti veću duhovnu svijest i shvaćanje. On
se poslije mogao osloboditi cijeloga kruga ponovnoga rođenja i sjediniti s Brah-
manom. Porok je, s druge strane, vodio prema nižim rođenjima i zbog njega se
čovjek mogao ponovno roditi kao zmija ili kukac.
Svjetlo koje je proizišlo iz Brahmana i samo je postalo božanstvom, kao Agni,
bog svjetla i vatre čije ime i dalje živi u našoj riječi „oganj”. Druge prirodne pojave
prošle su sličan postupak. Zora je postala Ušas. Mitra, drevna Jutarnja zvijezda,
postala je povezana s planetom Venerom. Herodot smatra to božanstvo ženom.
Poslije je ono postalo muškarac, povezan s bikom. Važno je naglasiti da su u po-
četku sva tri vedska božanstva, Agni, Ušas i Mitra, bila povezana sa idejom svjetla
u nekom obliku. Pike je vjerovao da je hinduistička mantra, AUM, bila anagram
sastavljen od početnih slova tih božanstava.
Hindusi nisu bili dualisti i nisu imali načelo Zla koje bi odgovaralo perzijskom
Ahrimanu. Oni su ipak svjetlo povezivali sa znanjem kao što to rade i slobodni
zidari. Svjetlo je bilo postojanje, pa, prema tome, stvarnost. Čovjek pomoću svje-
tla vidi i shvaća svijet oko sebe. Tako je sanskrtski korijen za „vidjeti”, vid, postao
i korijen za „znanje”. Taj korijen ima i drugo značenje: „naći muža” ili „udati se”.
Muž je bio tako važan u bračnom odnosu da je svjetlo izlazilo iz života udovice
- 306 -
(od wid-wa, doslovce, u sanskrtu, „bez supruga”), pa iz toga nastaje običaj da se

žena baca na pogrebnu lomaču supruga. Tim će se postupkom muž i žena sjedi-
niti u jedinstveno svjetlo, uzdignuti se zajedno i postati jedinstven um koji će za-
uvijek sjati poput zvijezde. Taj je običaj uglavnom prestao kada su Britanci 1857.
godine preuzeli administrativan nadzor nad Indijom.
S temeljem iz nauka Zaratustre i hinduizma započnimo sada svoj put kroz vri-
jeme i prostor opisom odaje konzistorija – što je zajednički naziv za radionice
nadzornika istražitelja i gospodara kraljevske tajne koji se usredotočuju na mno-
ge ovdje prikazane simbole.
Ritual
U bojama postave prevladavaju ljubičasta, crvena, zlatna i srebrna. Draperije
su ljubičaste i zlatne, pokrivač na oltaru je ljubičast sa sanskrtskim slovima u zla-
tu – slovima mistične hinduističke mantre AUM. Na oltaru se nalazi i devetokra-
ka zvijezda, načinjena od tri isprepletena zlatna trokuta.
Na istoku je stolac do kojega se dolazi preko sedam stuba, razdvojenih u sku-
pine od tri i četiri. Ti brojevi simboliziraju mnoga značenja na ovome stupnju:
• stranice savršenog Pitagorina pravokutnog trokuta dužine tri i četiri mjerne

jedinice koje tvore pravi kut;
• sedam zvijezda u zviježđu Velikog med-
vjeda koje su postale amesha spenta ili
„dobrostivi besmrtnici” perzijskog vje-
rovanja, četiri muškarca i tri žene – oni
su postali sedam arkanđela hebrejske te-
ologije, spomenute na dvadeset osmom
stupnju;
• sedam humanističkih umjetnosti i zna-
nosti podijeljenih na trivij (gramatika, retorika, logika) i kvadrivij (aritmeti-
ka, geometrija, glazba i astronomija);
• spektar boja koji nastaje kada zraka svjetla prolazi kroz prizmu i stvara se-
dam različitih boja koje su razvrstane u tri niže boje – crvenu, narančastu i
žutu – i četiri više boje – zelenu, plavu, modru i ljubičastu.
Na zapadu dva zamjenika zapovjednika sjede na naslonjačima prekrive-

nim grimiznom tkaninom sa srebrnim resama. Ispred tih svečanih stolaca
- 307 -
konzistorij
postavljena su dva trokutasta stola prekrivena grimiznom tkaninom na kojoj

je srebrno sanskrtsko slovo. Na jednome je čista voda, a na drugome kadioni-
ca i posude s tamjanom i alkoholom.
Ljubičasta je uvijek bila boja koja simbolizira kraljevsko i plemenito, zlatna
boja povezana je s Bogom i potječe od boje Sunca. Te boje u konzistoriju izra-
žavaju nebeske stvari, osobito sveprisutnog i svemoćnog Boga. Crvena ozna-
čava zemaljsko carstvo, kao i srebrna koja je često povezana i s Mjesecom, ne-
beskim tijelom koje odražava sunčevu svjetlost. Stavljene zajedno, podsjećaju
nas na učenje dvadeset osmog stupnja – ono što je gore sliči onome dolje.
Oko oltara dužnosti tri su velika svjetla. Ona su tako postavljena da ozna-
čuju kutove pravokutnoga trokuta s osnovicom od tri mjerne jedinice, oko-
micom na osnovicu od četiri mjerne jedinice; to je
prikaz Pitagorina pravokutnog trokuta, simbola lje-
pote u savršenosti, ravnoteže i razmjera.
Mali tetraktis, trokutasti oblik od deset svjetala
koji smo vidjeli na mnogim prethodnim stupnjevi- 4 m OLTAR
ma, nalazi se između oltara i zapada. Njegov vrh ta-

kođer pokazuje prema istoku. Taj simbol sastoji se od
točaka; u ovom slučaju od deset, poredanih u redove
od jedne, dvije, tri i četiri točke u redu. Mnogi sim- 3m
boli koji su objašnjeni u prethodnim sažecima stup-

njeva, od kojih su neki označivali medaljone raznih stupnjeva, mogu se ucr-
tati unutar toga simbola. Pikeovo zanimanje za taj simbol potječe od njegove
popularnosti u raznim mističkim školama. Za Pitagorejce je to bio simbol
vrline. Oni su se zaklinjali na njega kao što mi činimo s Biblijom i smatrali su
ga izvorom vječnoga poretka svijeta.
Trideset šest svjetala između istoka i oltara čine veliki tetraktis Pitagore s
vrhom prema istoku. Taj se simbol sastoji od 36 točaka poredanih u osam re-
dova od jedne, dvije, tri, četiri, pet, šest, sedam i osam točaka
u redu. Pitagorejci su ga štovali, kao i mali tetraktis, zbog
raznih simbola koji se mogu stvoriti unutar njega po-
vezujući razne kombinacije točaka. Pike je na trideset
drugom stupnju tom simbolu dao perzijsko značenje:
to jest, svaki red točaka predstavlja Ahura Mazdu
i Amesha Spentas koji su bili njegova očitovanja.
Možemo vidjeti da postoje ukupno 48 manja
- 308 -
trokuta koja se mogu stvoriti povezivanjem svih točaka. Dvadeset sedam ih

ima vrh uperen prema gore, a dvadeset jedan prema dolje. Oba ta broja su vi-
šekratnici broja tri i bili su posebno važni za Pitagorejce.
Pike je vjerovao da su Pitagorejci saznali za tetraktis iz babilonskih magija,
a da su židovski kabalisti doznali za njega također iz njih, tijekom 70 godi-
na sužanjstva – o čemu se govorilo na petnaestom i šesnaestom stupnju, ali
su krivo shvatili njegovo značenje. Od njegovih deset točaka stvorili su deset
emanacija Boga, dok su ih magi imali samo sedam.
Magi su u prva tri reda tetraktisa uključivali prethodni red, a zatim mu pri-
dodali jedan više. Posljednji red predstavljao je četiri muške emanacije:
Ahura Mazda
Ahura Mazda, Spenta Mainyu
Ahura Mazda, Spenta Mainyu i Vohu Mano
Spenta Mainyu, Vohu Mano, Aša, Khšathra
Veliki tetraktis koristio se da bi se u taj simbol uključili svi „dobrostivi
besmrtnici”:
Ahura Mazda
A-M, Spenta Mainyu
A-M, S-M i Vohu Mano
A-M, S-M, V-M, Aša
A-M, S-M, V-M, A, Khšathra
A-M, S-M, V-M, A, K, Armaiti
A-M, S-M, V-M, A, K, A, Haurvatat
A-M, S-M, V-M, A, K, A, H, Ameretat
Poprsje s tri lica simbol je trojstva kod Zaratustre i Pitagore. Njegov hin-
duistički znak podsjeća nas na trimurti: izraz Boga u trostrukom očitova-
nju. U novijoj hinduističkoj filozofiji ona se nazivaju Brahman, Višnu i Šiva
i predstavljaju cikličke ideje stvaranja, očuvanja i uništenja. Sjetit ćete se da
su drevni narodi nazivali to trojstvo Agni, Ušas i Mitra čiji se anagram, AUM,
vidi u tri isprepletena trokuta. Opet valja naglasiti da su te predodžbe tu da
nas podsjete na čovjekove velike religijske istine.
Veliki simbol, koji se ne vidi na prethodnim stupnjevima, visi na istoku. To je
sedmokraka zvijezda koja unutar vrhova sadrži tri niže i četiri više boje zrake Sun-
ca koje postaju vidljive kada svjetlo prolazi kroz prizmu. Sedam vrhova te zvijezde
- 309 -
konzistorij
predstavlja sedam amesha spenta, ili „dobrosti-

vih besmrtnika” perzijskog vjerovanja, za koje
su smatrali da su izvor emanacija Boga koje su
pak kabalisti nazvali sefire. Njihovo podrijetlo
vjerojatno proizlazi iz sedam zvijezda zviježđa
Velikog medvjeda koje se prirodno dijele u četi-
ri zvijezde koje oblikuju tijelo i tri koje obliku-
ju rep. Tri su ženske, a četiri muške i odgovara-
ju sljedećim odlikama:
AHURA MAZDA, Stvoritelj

Muške: 1) Spenta Mainyu, Blagonaklon;
2) Vohu Mano, Božanska mudrost ili Riječ;
3) Aša, Snaga i Moć; Vidljivo, Vatra;
4) Khšathra, Suverenost i Vlast;
Ženske: 5) Armaiti, Plodonosan;

6) Haurvatat, donosi izlječenje, sreću i veselje ljudima;
7) Ameretat, Davatelj života.
Na zapadu su dvije osvijetljene ploče: tri isprepletena trokuta bijele, crvene

i plave boje te cinober crvena petokraka zvijezda sastavljena od trokuta. Na
jednoj razini apstrakcije trostruko isprepleteni trokuti jednostavno predstav-
ljaju predodžbu trojstva, poznatog u velikim svjetskim religijama. Ta se pre-
dodžba objašnjava u poduci za dvadeset šesti stupanj, „knez milosrđa” koji
je naveden u knjizi Morals and Dogma,
pa ga ovdje ne trebamo ponavljati. Boje
trokuta odgovaraju mnogim različitim,
ali povezanim zamislima. Alkemičarima
plava, crvena i bijela mogu predstavlja-
ti neke odlike ili materijale, kabalistima
nešto potpuno drugo. Gospodaru kra-
ljevske tajne crveno označava čovjeko-
vo materijalno gledište, pozitivno vrlinu
revnosti, a negativno porok bijesa. Pla-
vo označava čovjekovo duhovno gledište
- 310 -
koje se odražava na baldahinu svih loža i na zemlji, usmjerujući čovjekove

oči i misli prema nebu, tom božanskom izvoru i nadahnuću za sve naše rad-
nje kao slobodnih zidara, a to gledište je sve veća svijest o božanskom pla-
nu za čovjeka. Plavo je na mističan način tama koja postaje vidljiva. Bijelo
predstavlja dušu koja odražava čistoću svojega izvornog stanja i koja od nas
zahtijeva najviše standarde ponašanja. Isprepletenost trokuta, poput ispre-
pletenosti crta koje čine pentagram na stupnju viteza Sunca, govore nam o
međusobnoj povezanosti materijalnoga i duhovnog svijeta. Ljudsko je uvijek
povezano s božanskim – što je u čovjeku možda najbolje izraženo božanskim
darom razuma. Kada je posredovan vjerom, razum stvara sklad koji je, zapra-
vo, kraljevska tajna.
Petokraka zvijezda sa svim svojim spojenim
crtama predstavlja Ahuru i četiri muške emana-
cije, a predstavlja ih i svaki križ.
Strop odaje je boje neba. Na njemu je na
određenim mjestima naslikano sedam planeta
drevnoga svijeta: Sunce, Mjesec, Merkur, Vene-
ra, Jupiter, Saturn i Mars te neke zvijezde i kon-
stelacije važne drevnim narodima.
Ispod simboličkoga neba nalazi se tabor,
najpoznatiji i najsloženiji simbol na ovome
stupnju, koji predstavlja zamišljeni slobodnozidarski tabor. To može biti sli-
ka poput one na tapisu ili stvarni prikaz s drvom, šatorima i barjacima. Pet
geometrijskih likova jasno se ocrtava od središta prema van: krug, jednako-
stranični trokut, peterokut, sedmerokut i deveterokut. Broj stranica svakoga
geometrijskoga lika odgovara svetim brojevima Pitagorejaca – jedan, tri, pet,
sedam i devet. Slobodni zidari od prvoga do zaključno osamnaestoga stup-
nja utaborili su se na stranicama deveterokuta s posebnim barjakom za svaki
tabor smještenom u kutu. Svaki kut također dobiva slovo. Na peterokutu, u
svakom kutu, jedno je slovo i barjak; na njegovim su stranicama tabori od de-
vetnaestoga do zaključno tridesetoga stupnja. Na pet barjaka naslikani su lav,
orao, vol ili bik, ljudsko srce okruženo zrakama i hebrejski zavjetni kovčeg.
Na stranicama trokuta utaborili su se nadzornici istražitelji trideset prvoga
stupnja i gospodari kraljevske tajne. U kutevima su prikazani gavran, golub i
feniks. Gavran je simbol pravde i nužnosti, golub predstavlja milost i slobo-
du koje nastaju u Bogu i prirodi, dok feniks simbolizira svjetlo, besmrtnost i
- 311 -
konzistorij
pobjedničku Slavu; sva tri, poput tri stranice trokuta našega tabora, čine jedin-
stvo (Legenda XXXII, str. 20).
Stari nam rituali govore da je na trećoj strani tabor onih malteških vitezova
koji su se pokazali istinskima i vjernima. Knjiga Legenda kaže da su posjedi
vitezova templara, zaplijenjeni prema papinskoj Buli iz 1312., koja je poslije
prouzročila smrt Jacquesa de Molaya, raspodijeljeni vitezovima Rodosa, prije
vitezovima sv. Ivana koji su poslije postali malteški vitezovi. Tabor koji je na-
mijenjen za njihovu uporabu istodobno nas podsjeća i na jednoga od najve-
ćih templarskih mučenika, Jacquesa de Molaya, i na porazne učinke političke i
vjerske tiranije. Još važnije, on nas podsjeća na pravu dužnost opraštanja. Čak i
za malteške vitezove, one istinske i vjerne, ostavljeno je mjesto u taboru.
Unutar kruga, koji je simbol Boga i broja jedan, nalazi se križ sv. Andrije o
kojemu smo detaljno raspravljali na dvadeset devetom stupnju. Na sjecištu dvi-
ju crta koje čine taj križ nalazi se tabor velikog zapovjednika Obreda, a na kra-
kovima križa četiri su velika inspektora koji su dobili položaj maršala. Popratni
prikaz prikazuje tabor i sažimlje važne simbole, slogane i dužnosti.
Kandidat ulazi u taj zatamnjen, ali blistav, prizor za svoje posvećenje kao gos-
podara kraljevske tajne u odjeći viteza Kadoš. Opisuju ga kao ljubitelja znanja i
onoga koji čezne za mudrošću kako bi bio dobročinitelj ljudi. On mora potvrditi
svoje zanimanje za drevne simbole slobodnog zidarstva koji predstavljaju velike
istine u filozofiji i religiji. Izjavljuje da je zakon njegova svakidašnjega života uzvi-
šena moralnost slobodnog zidarstva. Da bi shvatio te istine, braća ga podsjećaju:
Ovdje si da misliš, ako možeš misliti;

I da učiš, ako možeš učiti.
Prva poduka odnosi se na Boga i njegov odnos prema ljudima. Učimo da je

Bog stvorio svemir mudrošću i mišlju, da se svemir sastoji od protuslovlja i su-
protnih sila, da je Bog jedno svjetlo koje puni sve prostore i da je On čovjekov
zaštitnik. Te su izjave među glavnim zamislima u religijama svijeta i potječu od
najranijih hindu i perzijskih religija oko 6000 godina pr. Krista, preko islamske
religije oko 600. A. D., obuhvaćajući zamisli svih drugih važnih religija.
S dolaskom zore poseban simbol ovoga stupnja postaje jasno vidljiv. Tabor, taj
složeni simbol, treba nas najprije podsjetiti da su samo onaj nauk, vjera i znanje
koji se dokažu na djelu korisni čovjeku. Da bismo postali gospodari kraljevske
tajne, trebamo se deseterostruko obvezati da ćemo izvršavati sve obveze preuzete
- 312 -
na prethodnim stupnjevima. Dok braća vode kandidata kroz tabor, ukratko mu

spominju dužnosti i pouke povezane sa stupnjevima prikazanima u deveterokutu
i peterokutu. Nagoviještaju mu, ali ne objašnjavaju simboličko značenje slika na
velikim barjacima osamnaestoga do zaključno tridesetoga stupnja na peterokutu
te usput spominju gavrana, goluba i orla na trokutu. Tabor je simbol koji nas suo-
čava sa slikama proroka Ezekiela i Ivanovog Otkrivenja: lavom, bikom, čovjekom
i orlom. Opet slušamo o potrebi učenja i promišljanja jer slobodno zidarstvo nije
samo sfinga već sfinga zakopana u pijesak oko kojega su prohujala stoljeća.
Glasovi iz daleke prošlosti, u obnovljenim navodnim ritualima Indoarijaca i
Iranoarijaca prigodom proljetne ravnodnevice, podučavaju nas o blagonaklono-
sti Boga. Od Njega potječu sve dobre misli, dobra djela, dobri činovi, snaga, moć,
suverenost, vlast, ozdravljenje, sreća, besmrtnost i pobjede. Njemu moramo upu-
titi molitve, hvalu i obožavanje.
Dok puno danje svjetlo obasjava konzistorij, kandidat napreduje od viteza Ka-
doš, simbola praktične prirode slobodnog zidarstva, do maga, ili mudraca, traga-
ča za znanjem. Zavjetuje se da će biti vojnik svjetla. Kao što su svjetlo i istina bili
sinonimi starim Arijcima, jer svjetlo čini da nestvarno postane stvarnim, tako je
vojnik svjetla tragač za istinom i znanjem. Neznanje je pomračenje uma koje drži
čovjeka u okovima poput zatvorskih zidova ili kamenoga mrtvačkog pokrova.
Postati i svećenik i kralj, poput svih onih kojima je ranije povjereni sveti nauk i
kraljevska tajna, znači naučiti mudrošću svladati samoga sebe. Svećenik je sim-
bol božanske mudrosti, a kralj božanske suverenosti. Mudrost se može postići
znanjem, ne o znanostima već o velikim istinama religije i filozofije koje nam se
otkrivaju u zvijezdama i u prirodi – jer priroda je knjiga samoga Boga. Vojnik
svjetla obvezuje se učiti i podučavati druge o velikim istinama. Iz tih istina sa-
znajemo što su Bog i priroda i što smo mi. One nas uzdižu u kraljevstvo intelek-
tualne neovisnosti.
Postajući vojnikom slobode, učimo da moć, poput svega dobra na svijetu, po-
tječe od Boga. Moć sadrži unutar sebe nešto sveto i ona je dobro osim ako nije
iskvarena. Kada je iskvarena, ona postaje zlo načelo koje se izražava kao tiranija,
svođenje života svih u korist jednoga i upletanja jednoga u život svih. Ona nuž-
no mora propisati slobodu govora, razmatranje i pravdu. Istinski vojnik slobode,
zahtijevajući slobodu govora i glasovanja za ljude u javnim poslovima, i sam će
postati slobodan i ostati gospodarom vlastita govora, glasovanja i mišljenja.
U čovjeku postoji sićušan dio božanske inteligencije koji nazivamo umom.
Um, svjestan svojega podrijetla, uvijek se nagonski okreće svome podrijetlu,
- 313 -
konzistorij
čineći čovjeka religioznim bićem. Biti vojnik istinske religije znači prepoznati
iskvarenost religije koja je dana čovjeku. Stoga se razumom i istinom moramo
boriti protiv svake duhovne tiranije nad dušama i savjestima ljudi. Naposljetku,
mi se borimo protiv svih koji bi htjeli, predrasudama, vjerskom zadrtošću i fana-
tizmom, propisati u što ljudi smiju vjerovati.
Vojnik naroda je onaj tko štiti narod od nesposobnih i nestručnih koji nastoje
zadobiti moć i nedostojnim sredstvima postati vođe ljudi. Budući da ljudi posvu-
da trebaju vođe, često ih zavedu oni koji su nedostojni i nesposobni da budu pra-
vi vođe. Dužnost odanog vojnika naroda je poticati ljude da se oslanjaju sami na
sebe i budu toliko neovisni da slijepo ne slijede bilo kojeg vođu.
Istinski vojnik svjetla, slobode, istinske religije i naroda povezuje se s drugima
koji su posvećeni istom cilju kao i vojnik Škotskoga obreda slobodnog zidarstva.
Čineći to, mi obećajemo da ćemo vjerno i marljivo izvršavati sve dužnosti slo-
bodnog zidara Škotskoga obreda, prepoznajući da raditi znači štovati. Poseban
neprijatelj protiv kojega se moramo boriti unutar nas samih i u drugima je ne-
rad. Uvijek budimo svjesni da su ljudi, po prirodi, skloni pohlepi i sebičnosti te
da mnogi ljudski poroci nisu izlječivi. Moramo prihvatiti ljude onakve kakve je
Bog stvorio, i svijet kao što ga je On stvorio, čineći to najbolje što možemo. Voj-
nik Škotskoga obreda slobodnog zidarstva revan je i gorljiv u svojoj dužnosti
te oboružan uvjerenjem, a ne silom, u borbi protiv sporih i malodušnih koji ne
vide što mogu činiti kao slobodni zidari. Moramo postati vladari nad samima so-
bom, kraljevi vlastitih strasti, ni opijeni uspjehom, ni potišteni porazom, ne za-
boravljajući nikada da ne smijemo toliko mrziti zabludu koliko moramo voljeti
čovječanstvo.
Kao gospodari kraljevske tajne moramo: ispunjavati svoje dužnosti prema
Bogu, svojoj zemlji, svojoj obitelji, svojoj braći i nama samima, postići ravno-
težu u vlastitim životima i stajalištima, prepoznajući uvijek da unutar svih ljudi
postoji sićušna zraka onoga Božanskog uma koji je stvorio svemir; imati na umu
da je u čovjeku Bog i da je čovjek neuništiv i besmrtan. To su velike pouke Škot-
skoga obreda slobodnog zidarstva!
Biti posvećen u te velike pouke znači postati mudracem – biti primljen među
gospodare kraljevske tajne koji ne dopuštaju da unutarnja zraka božanskoga
svjetla bude zatamnjena porokom, prepuštanjem užicima i strastima, koji
više vole napor od lakoće, samoprijegor za dobro drugih nego raskoš, zna-
nje i istinu nego bogatstvo, i traže dopuštenje vlastite savjesti, a ne položaj i
počasti koje nam drugi daju; i koji se pridružuju velikom slobodnozidarskom
- 314 -
bratstvu u kojemu svi podučavamo, pobuđujemo, ohrabrujemo, branimo i štiti-

mo našu braću od zlih putova.
Poduka
Kraljevska tajna, čiji je nositelj trideset drugoga stupnja – gospodar, nije tajna
u uobičajenom smislu riječi. To znači da to nije nešto što treba skrivati od ostalo-
ga svijeta. Tu riječ „tajna” treba shvatiti kao sinonim riječi „misterij” koji je skri-
ven jedino zato što ga u potpunosti ne razumijemo. Mi smo knezovi te tajne u
smislu da je potraga za njom (ili bi trebala biti) glavni cilj u našem životu. To nije
potraga odvojena od naših drugih djelatnosti, pa prema tome razbibriga ili teret.
Ona je više potraga kao sastavni dio našega života. Mi je tražimo u našem odnosu
prema Bogu, obitelji, pozivu i našoj braći. To nije nejasna prolazna potraga, već
ostvarljiv cilj koji može i treba biti djelatnost našega života.
KRALJEVSKA TAJNA JE „RAVNOTEŽA”
Riječ „ravnoteža” označava za nas sklad ili uravnoteženost koje nam cijela
priroda pokazuje i koji su vodič pravoga življenja. Mi moramo poštovati druge,
ali moramo imati i samopoštovanje. Moramo odvojiti vrijeme za svoje obite-
lji, ali sačuvati dio za samoću. Moramo živjeti ovaj život, ali pripremati se za
drugi. Dobro proživljen život je strka suprotnosti: rad, odmor, radost, žalost,
misao, radnja.
Kraljevska tajna:
To je tajna univerzalne ravnoteže.
– One ravnoteže u Bogu između beskonačne božanske MUDROSTI i beskonač-

ne božanske MOĆI iz koje proizlazi stabilnost svemira, nepromjenjivost božan-
skoga zakona i načela istine, pravde i ispravnosti koji su dio nje; kao i vrhovna
obveza božanskoga zakona za sve ljude, nadređenoga svim drugim zakonima,
koji čini dio svih zakona ljudi i naroda.
– One ravnoteže između NUŽNOSTI i SLOBODE, između djelovanja BOŽANSKE

svemoći i slobodne volje čovjekove koja čini da poroci i niska djela, i sebične misli i
djela postaju zločini i krivice koje pravedno kažnjava zakon uzroka i posljedice, iako
se ništa u svemiru ne može dogoditi ili učiniti suprotno volji Božjoj; a bez supostojanja
- 315 -
konzistorij
slobode i nužnosti, slobodne volje u stvorenju i svemoći u Stvoritelju ne bi moglo biti

religije, niti ijednoga zakona o pravom i krivom, o nagradi i kazni, niti ikakve pravde
u ljudskim kažnjavanjima ili kaznenim zakonima.
– One ravnoteže između dobra i zla, i svjetla i tame u svijetu koja nas uvjerava da je
sve djelo beskonačne mudrosti i beskonačne ljubavi; i da nema pobunjenoga demona
zla ili načela tame koji je u vječnom sukobu s Bogom, ili načelom svjetla i dobra; i da
postizanjem te ravnoteže možemo, uz pomoć vjere, vidjeti da je postojanje zla, grije-
ha, patnje i žalosti u svijetu u skladu s beskonačnom dobrotom kao i s beskonačnom
mudrošću Svemogućega.
– One ravnoteže između vlasti i djelovanja pojedinca koja ustanovljuje demokratsku

vladu, usklađujući, na nepromjenjivim temeljima, slobodu s pokoravanjem zakonu,
jednakost s podvrgavanjem vlasti te bratstvo s podčinjavanjem najmudrijima i naj-
boljima: i one ravnoteže između aktivnih ljudi te pasivne stabilnosti i postojanosti
volje prošlosti, izražene u vladinim ustavima, pisanim ili nepisanim, i u zakonima i
običajima, sijedima od starosti i posvećenima vremenom, kao prethodnicima i auto-
ritetima; prikazanima u luku koji počiva na dvama stupovima, Jakinu i Boazu koji
stoje na portalima hrama i koje je izgradila mudrost, na jednom od kojih slobodno
zidarstvo postavlja nebesku kuglu, simbol duhovnoga dijela naše složene prirode, a na
drugom zemaljsku kuglu, simbol materijalnoga dijela.
– I, naposljetku, one ravnoteže, moguće u nama samima koju se slobodno zidarstvo

bez prestanka trudi postići kod iniciranih i zahtijeva je od svojih adepata i knezova
(koji su bez nje nedostojni svojih naslova), između duhovnoga i božanskoga i mate-
rijalnoga i ljudskoga u čovjeku; između uma, razuma i moralnoga osjećaja na jed-
noj strani, i apetita i strasti na drugoj, iz čega slijedi sklad i ljepota dobro uređenoga
života.
Koja nam to ravnoteža dokazuje da su naši apetiti i strasti također sile koje nam
je usadio Bog, u svrhe dobroga, a ne plodovi Vražje zlokobnosti koje treba mrziti,
potiskivati i, ako je moguće, umrtviti: da su nam oni dani da budu sredstva pomoću
kojih ćemo ojačati i koja će nas potaknuti na dobra djela i koja treba mudro isko-
ristiti, a ne zloporabiti; koja trebamo nadzirati i čuvati unutar primjerenih granica
razuma i moralnoga osjećaja; koja ćemo učiniti korisnim sredstvima i slugama, a
- 316 -
ne dopustitii da budu upravljači i gospodari, služeći se našim umom i razumom

kao niskim sredstvima za svoje zadovoljenje.
A ta nas ravnoteža podučava, iznad svega, da štujemo sebe kao besmrtne duše i
da izražavamo poštovanje i milosrđe za druge koji su isti kao i mi, sudionici zajed-
no s nama u božanskoj prirodi, osvijetljeni zrakom božanske inteligencije i kao i mi,
teže prema svjetlu; sposobni, kao i mi, napredovati prema savršenstvu, zaslužujući
da ih volimo i suosjećamo s njima, a ne da ih ikada mrzimo ili preziremo; da im
pomognemo i ohrabrimo ih u toj životnoj borbi, a ne da ih napustimo ili ostavimo
da sami lutaju u tami, a još manje da ih gazimo u našim naporima za uspinjanjem.
To je, moj brate, ISTINSKA RIJEČ slobodnozidarskog majstora, to je istinska
KRALJEVSKA TAJNA koja omogućuje i koja će na dulji rok učiniti stvarnim SVE-
TO CARSTVO istinskoga slobodnozidarskog bratstva.
GLORIA DEI EST CELARE VERBUM. AMEN (str. 859 – 861).
- 317 -
konzistorij
- 318 -
Zaključak
Ako ste ostali razočarani, naš je trud bio uzaludan. Hoće li svi ovi stupnjevi
imati za vas pravu vrijednost, ovisi o vašoj sposobnosti da ih shvatite te o
vremenu proučavanja i dubini razmišljanja koje ste im posvetili.
ALBERT PIKE
Budućnost slobodnog zidarstva Škotskoga obreda leži u rukama njegovih čla-

nova. Ono će biti ono što mi od njega učinimo: ustanova moralnoga vodstva,
obrazovno napredovanje i filantropski napori ili puki društveni klub s ispraznim
naslovima i taštim težnjama. Da bismo postigli prvo, potreban je zajednički i
usklađen napor većine nas te obnova posvećenosti učenju i življenju. Trebamo
naučiti jednostavne pouke životne moralnosti i uzvišenih učenja religijske filo-
zofije, a zatim ih i proživjeti, da naše svjetlo tako zasja pred ljudima da oni i dalje
nastave željeti naša druženja i pridruže nam se na našim okupljanjima.
Sjeme je samopoboljšanje, a plod je moralni napredak. Svatko od nas mora po-
stati magister interior, unutarnji majstor, jer sve dok ne zagospodarimo samima
sobom naš utjecaj na druge ljude neće donijeti dobar plod.
Dobri ljudi; bolji ljudi.

Ne tražimo više; ne nudimo više.
To je dovoljno.
- 319 -
O autoru
Rex Hutchens živi u Tucsonu, u Arizoni, sa suprugom Cheryl i dvoje djece.
Rođen u Glendaleu, u Oregonu 1942. godine, brat Hutchens maturirao je na
Mendocino High School u Mendocinu, u Kaliforniji. Tijekom vojnoga roka u
vojsci SAD-a započeo je svoje daljnje školovanje i nastavničku karijeru. Nakon
otpusta često je putovao po Europi, Bliskom istoku i Orijentu. Nekoliko je godina
boravio u Karachiju, u Pakistanu te u Kabulu, u Afganistanu.
Nakon povratka u Sjedinjene Američke Države, diplomirao je antropologiju
na Sveučilištu u Pittsburghu. Nastavio je studirati orijentalne studije na Sveuči-
lištu Arizona na kojima je i magistrirao 1972. godine. Nakon opsežnoga istraži-
vačkog rada na Kubi, obranio je 1984. godine doktorat s radnjom o Kubanskoj
revoluciji. Tijekom boravka u Arizoni dr. Hutchens je vodio vlastitu tvrtku za in-
vesticije u nekretnine, menadžment i konzalting te podučavao na brojnim tečaje-
vima na Sveučilištu Arizona i Prima Community Collegeu.
Brat Hutchens je svoju slobodnozidarsku karijeru započeo 1982. u Loži Epes-
-Randolph br. 32. Pridružio se istraživačkoj loži Južne Arizone kako bi proširio
svoj interes za istraživanje slobodnog zidarstva koje je bilo ponajprije usmjereno
na povijest i rituale stupnjeva Škotskoga obreda.
Nezadovoljan pasivnim istraživanjem kao jedinim doprinosom slobodnom zi-
darstvu, prihvatio je imenovanja u raznim tijelima Jorškoga obreda. U prosincu
1987. dobio je priznanje za svoju službu u Jorškom obredu i izabran je u Tucson-
sku konklavu Crvenoga križa cara Konstantina.
Iako ponajprije zainteresiran za istraživanje Škotskoga obreda, aktivan je i u
redovnim radovima. Bio je aktivni časnik u nekoliko radionica Škotskog obreda.
Godine 1987. dodijeljena mu je počast viteza zapovjednika suda časti. Godine
1989. okrunjen je trideset trećim stupnjem, a godine 1995. postao je nositeljem
Velikoga križa suda časti. Aktivan je u brojnim slobodnozidarskim organizacija-
ma i djelovao je kao veliki časnik u Jorškom obredu.
Uvijek je zadovoljstvo pisati o osobi koja je vrlo talentirana i obdarena spo-
sobnošću, a još više kada je ona ljubazan i posvećen slobodni zidar koji je u šest
godina priskrbio bratstvu cijelu riznicu znanja i darovitosti u istraživanju slobod-
nozidarskog nauka. Uz pomoć i potporu svoje privržene supruge, on je slobod-
nom zidarstvu besplatno stavio na raspolaganje svoje umne i fizičke sposobnosti,
započevši u plavoj loži i prošavši kroz Škotski i Jorški obred. Zajednica u kojoj
živi, njegova obitelj i slobodni zidari posvuda obilato su nagrađeni njegovom ne-
sebičnom posvećenošću njihovoj dobrobiti.
- 320 -
Odabrani izvori
ALBRIGHT, W.F. & FREEDMAN, D. N. (urednici)
1966. The Anchor Bible. 32 vol. Garden City, N.Y.: Doubleday.
ALI, ABDULLAH YUSUF

1934. The Meaning of The Glorious Koran: Text, Translation and Commentary.
Cairo: Dar AI-Kitab Al-Masri.
ANZELEWSKY, FEDJA
1980. Durer, His Art and Life. Prijevod: Heide Grieve. New York: Alpine Fine
Arts Collection, Ltd.
BARNES, CHARLES RANDALL (urednik)

1903. Barnes’s Bible Encyclopedia. New York: Eaton & Mains.
BELLER, WILLIAM CHARLES

1961. The Theomachia. New York: Horizon Press.
BUTTRICK, G. A. (urednik)
1962. The Interpreter’s Dictionary of the Bible. 4 sveska. Nashville: Abing-
don Press.
CIRLOT, J. E.
1962. A Dictionary of Symbols. (2. izdanje.) (prijevod: Jack Sage). New York:
Philosophical Library.
CLAUSEN, HENRY C.
1976. Clausen’s Commentaries on Morals and Dogma. Washington, D.C.:
Scottish Rite (S. J.).
CROSS, JEREMY L.
1820. The True Masonic Chart. (2. izdanje). New Haven: A. Doolittle.
DURANT, WILL I ARIEL

1935. – 1975. The Story of Civilization. 11 svezaka. New York: Simon and
Schuster.
- 321 -
ENCYCLOPAEDIA BRITANNICA
1987. U 29 svezaka. University of Chicago.
HALL, MANLEY P.
1928. Secret Teachings Of All Ages: An Encyclopedic Outline of Masonic, Her-
metic, Qabbalistic and Rosicrucian Symbolical Philosophy. Los Ange-
les: The Philosophical Research Society.
1949. Orders of the Great Work: Alchemy. Los Angeles: The Philosophical Re-
search Society.
1965. Freemasonry of the Ancient Egyptians. Los Angeles: Philosophical Rese-
arch Society.
1976. The Lost Keys of Freemasonry. Richmond, Va: Macoy.
HARRIS, RAY BAKER (urednik)

1957. Bibliography of the Writings of Albert Pike. Washington, D.C.: Supreme
Council.
JACKSON, A. C. F.
1980. ROSE CROIX: The History of the Ancient and Accepted Rite for England
and Wales. London: Lewis Masonic.
KNOOP, DOUGLAS, G. P. JONES AND DOUGLAS HAMER, (urednici)

1963. The Early Masonic Catechisms. 2. izdanje Harry Carr uredio i za Quatu-
or Coronati Lodge. Manchester: Manchester University Press.
LEACH, MARIA (urednica)

1972. Funk & Wagnalls Standard Dictionary of Folklore, Mythology, and Le-
gend. San Francisco: Harper & Row.
MACKEY, ALBERT G.
1921. Symbolism in Freemasonry. New York: The Masonic History Co. 1925
An Encyclopaedia of Freemasonry and its Kindred Sciences. Revidi-
rano izdanje, urednici William J. Hughan i Edward L. Hawkins. New
York: The Masonic History Company, dva sveska.
1946. Kao prethodno. Izmijenio i dopunio Robert I. Clegg; dodatni svezak
H. L. Haywood. New York: The Masonic History Co., tri sveska.
- 322 -
PIKE, ALBERT
oko 1857. The Magnum Opus. Bez naslovnice. Philadelphia.
1875. Lecture on Masonic Symbolism. New York: Lange, Little & Co.
oko 1876. A Second Lecture on Symbolism. New York: Lang, Little & Co.
1878. Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry. Part I.
I–III. New York: J. J. Little & Co.
1878. Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry. Part II.
IV–XIV. New York: J. J. Little and Co.
1878. Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry. Part
III. XV–XVIII. New York: Robert Macoy.
1878. Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry. Part IV.
XIX–XXX. New York: J. J. Little & Co.
1878. The Book of the Words. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
Southern Jurisdiction.
oko 1880. XXXII°. Legenda [A]–B. Washington, D. C.: The Supreme Council of
the Southern Jurisdiction.
oko 1880. Readings. XXXII°. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
oko 1884. Legenda. XIX–XXX. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
1948. Ritual. XIX–XXX. The Supreme Council of the Southern Jurisdiction.
1950 Morals and Dogma of the Ancient and Accepted Scottish Rite
of Freemasonry. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
1950. Ritual. XXXI–XXXII. The Supreme Council of the Southern Jurisdiction.
1957. Ritual. XV–XVIII. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
1962. Ritual. IV–XIV. Washington, D. C.: The Supreme Council of the
QUISPEL, GILLES
1979. The Secret Book of Revelation. New York: McGraw-Hill.
WAITE, ARTHUR EDWARD

1924. The Brotherhood of the Rosy Cross. New Hyde Park, N. Y.: Univ. Books.
1970. A New Encyclopaedia of Freemasonry. New York: Weathervane
Books.
- 323 -
WALLACE–BUDGE, E. A.
1967. The Egyptian Book of the Dead. New York: Dover Books.
WHISTON, WILLIAM (prevodilac)

1957. The Life and Works of Flavius Josephus. Philadelphia: The John C. Win-
ston Company.
NIJE NAVEDEN AUTOR

Bez datuma The Dore Bible Gallery. New York: Worthington Company.
- 324 -

Most Prema Svetlu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Most Prema Svetlu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MOST PREMA SVJETLU

Revidirani standardni Pikeov ritual

Dr. Rex R. Hutchens, 33°

Tiskano samo za braću

Korice dizajnirala Elizabeth A. W. McCarthy.

Naslovnica: detalj s patenta Škotskog obreda Fredericka Dalchoa, 1801.

Uz pisano dopuštenje izdavača objavljeno u Republici Hrvatskoj:

Nakladnik: Vrhovno vijeće 33. i posljednjeg stupnja

D revni i prihvaćeni škotski obred slobodnog zidarstva za Hrvatsku kod svog

U Zagrebu, ožujak 2013.

U Zagrebu, rujan 2006.

Dr. Rex R. Hutchens, 33°

Uredio, izmijenio i uvod napisao

Vrhovno vijeće, 33°

Ovo izdanje knjige Most prema svjetlu u skladu je s izmjenama načinjenim

Uvod u sažetke stupnjeva............................................................................................. 1

II. KAPITUL RUŽE I KRIŽA

III. AREOPAG – VIJEĆE KADOŠ

Odabrani izvori.......................................................................................................... 321

B raća diljem zemlje osobno su izrazila svoje zanimanje za stjecanje dodatnih

24. lipnja 2010.

M ali je broj slobodnozidarskih knjiga koje su doživjele tako iznimno za-

a. Očuvanje sadržaja rituala Alberta Pikea

Kako bi u ovom projektu pomoglo Odboru za rituale, Vrhovno je vijeće u po-

5. svibnja 2010. Arturo de Hoyos, 33°

U pripremi ovoga djela korišteni su objavljeni rituali stupnjeva koje je napisao

S lobodno zidarstvo koristi svim ljudima: učenima – jer im pruža priliku da

M oderno spekulativno slobodno zidarstvo nije na povijesnu pozornicu

jednostavno rješenje za te probleme jer je s njima povezana široka lepeza moti-

Religijska, politička i moralna dimenzija potpuna čovjeka moraju biti u rav-

korake nazivamo „stupnjevima”. Stupanj, ispravno primljen, pojačava čovjekov

Ustroj sažetaka stupnjeva

Važno je imati na umu da dužnosti i pouke često možemo naći i u ritualima i

S tupnjeve od četvrtoga do zaključno četrnaestoga nazivamo neizrecivim stup-

Zašto bismo pokušavali zatvoriti zamisao o Vrhovnom umu unutar nekog

počnite se sada uspinjati prema nebesima duhovnoga znanja…

Neizrecivi stupnjevi stalno nastavljaju razradu te slobodnozidarske legende, uzi-

tve drugim bogovima, a većina ljudi slijedi Neka bude svjetlo!

zadržavaju pravu vjeru, usprkos mnogim

savjesnom čistoćom, znanje o istinskom

Hram, tako prostran i veličanstven, nije ISTINOLJUBIVOST USTRAJNOST

pošteđen bespoštednog razaranja barbar-

ske sile. Sveto posuđe odneseno je iz hra-

srušeni i rastopljeni za potrebe osvajača.

Ideje Boga i izgubljene riječi

Četvrti stupanj – tajni majstoR

Shvaćanje dužnosti u Škotskom obredu slobodnog zidarstva zahtijeva pozor-

DUŽNOST JE NAJVAŽNIJI VELIKI ZAKON SLOBODNOG ZIDARSTVA

A dalje, na četvrtom stupnju zloslutni glasovi iz tri pravca opisuju dužnost

Nepromjenjiva kao kob i zahtjevna kao nužnost,

Na svakom se stupnju izravno suočavamo s našom sudbinom ili nas na nju

Dužnosti rastu iz svih odnosa u životu,

On je prešao od kutnika do šestara, s time da kutnik predstavlja materijalne,

Pripremajte se za zapovijedanje, učeći se poslušnosti.

U liku Adonirama nalazimo utjelovljenje vjernosti jer je on „vjeran do

Duljina njegove službe (više od 50 godina) govori o mogućnosti da su po-

Neka bude svjetlo!

SNAGA LJEPOTA MUDROST

Pregača je od bijele janjeće kože. Podstava, obrub i preklop su svijetlozeleni.

Medaljon stupnja je šestar, otvoren na šezdeset stupnjeva, sa šiljcima koji leže

Peti stupanj – savršeni majstoR

Običaj i praksa u razdoblju od 1883. do 1935. zahtijevali su od kandidata da

Naša drevna braća tugom obuzeta