KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ak. god. 2001/2002.

Percepcija Isusa Krista u suvremenoj književnosti

prof. Ivan Karlić

Prikaz Isusova lika u knjizi

"Tri slike"
Nikole Kuzmičića

mr. Dario Tokić

III. godina

Zagreb, lipanj 2002.

 2

1. O knjizi i autoru

Knjižica "Tri slike" Nikole Kuzmičića izišla je u Zagrebu 2001., u vlastitoj nakladi
njenog autora. Na 57 stranica donosi 37 pjesama raspoređenih u tri odsjeka nazvanih slikama.
Nakon uvodne pjesme "Tri slike", koja naviješta strukturu i smisao zbirke, prva slika "I kad
godine prođu" s podnaslovom "zar je moguće voljeti a ne biti pjesnik" donosi 12 ljubavnih
pjesama. Druga "Ako baš treba" s podnaslovom "zar je moguće vjerovati a ne biti pjesnik"
donosi dvanaest pjesama s religioznom tematikom. I treća slika "Okrenut prema svitanju" s
podnaslovom "zar je moguće biti a ne biti pjesnik" donosi dvanaest pjesama koje bi se u
prenesenom smislu moglo shvatiti kao pejzažne pjesme, ukoliko za pejzažnu tematiku
uzmemo konkretni svijet pjesnikove osobne i društvene egzistencije. Ta tri tematska kruga
ures su pjesnikove egzistencije, i to zbog ljubavi koju u njemu bude, kako veli u početnoj i
završnoj strofi uvodne pjesme:
na mome zidu vise tri slike:
slika Kristova pejzaž i plakat
i one me potiču da ljubim
U pozadini se mogu osjetiti vibracije Pavlova nauka iz 13. poglavlja "Prve poslanice
Korinćanima", gdje se ljubav promatra kao osnovna potka i smisao egzistencije: "kad bih
imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; kad bih imao svu vjeru da bih i
gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!" (1Kor 13,2).
Nikola Kuzmičić rođen je 1968. u Zastražišću na otoku Hvaru, a teologiju je studirao
u Splitu i diplomirao u Zagrebu, najprije kao svećenički kandidat, a potom kao student laik.
Živi i radi u Zagrebu kao vjeroučitelj na srednjoj školi.
U ovom radu uzete pjesme za obradu teme percepcije Isusa Krista nalaze se u drugom
dijelu zbirke, onom s religioznom tematikom. Utjecaj Nikole Šopa u svojim pjesmama
Kuzmičić uopće ne skriva. Nekima od njih je dao isti naslov s dodatkom rednog broja (II),
upućujući na svoj izvor i dajući hommage slavnom hrvatskom pjesniku. Dvije takve pjesme
bit će predmet ovoga rada. U njima je prisutan Šopov aktualizirani Krist1 koji pri aktualizaciji
nije izgubio svog božanstva. No, za razliku od Šopa, koji svom Isusu pristupa poglavito iz
sociološke perspektive, Kuzmičić na jedan jednostavan način unosi više teologije, te je
zajedničke motive sa Šopom ipak skloniji promatrati i prikazati s više optimizma. Na koncu,
da ne ispadne da nema vlastitog vjerskog nadahnuća, nakratko će se obraditi Kristov lik iz
izvorno Kuzmičićeve pjesme "Acta apostolorum".

1
Vidi: I. KARLIĆ, Bogočovjek Isus Krist, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2001, str. 35.
 3

2. Blagovjesnik siromasima

ISUS ČITA NOVINE (II)

Isus je (svaka mu čast)

u mojoj boli redovito dolazio
obići me
pitati kako sam
i kad ću već jednom ozdraviti
uvijek bi (brižan i domišljat)
donio novine
stao mi uz uzglavlje
i čitao
počimajući od straga
govorio bi (s tugom u glasu)
o teškom
o pokvarenosti
o nesrećama
o zlu
a onda bi (Sveznajući!)
odloživši novine rekao: "Ali..."
i do kasno u noć
govorio o dobroti u svijetu
o mnoštvu nepoznate dobrote

U odnosu na istoimenu Šopovu pjesmu, temeljni odnos između pjesnika i Isusa je

upravo suprotan. U Šopovoj pjesmi pjesnik je onaj koji pohodi Isusa, omeđenog u prostoru
svoje sobe, potrebitog i hrane i utjehe nakon spoznaje zla u svijetu. Šopov Isus, iako mila
srca, prikazan je više kao sudac: "gledajući mračenje na tvom čistom licu", "o pusti, ... nek se
i dalje vrti naša zemlja mala", "moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri...", kojega boli naša
zloća do te mjere da i ne zapaža pjesnika koji ulazi i kraj njega sjeda, ali kojemu pjesnik kao
utjehu i udobrovljenje donosi dar u obliku "mirisnog, blagog kruha" na Isusov stol. 2 Prelijepa
euharistijska simbolika, ali religiozni odnos je oblikovan prema arhetipskoj slici božanstva o
kojem ovisi naša sudbina, te ga stoga treba kako-tako udobrovoljiti ne bi li nas poštedio
opravdanog gnjeva. Odgovor na zlo u svijetu je prilično pesimističan: nemoć i molitva.
Kuzmičićev Isus naprotiv je agilan. On se kreće i dolazi (redovito!) u posjet pjesniku-
bolesniku. Dominira slika milosrdnog Isusa koji pohađa nemoćnika kojega je zlo shrvalo. I
sam nudi odgovor na pitanje zla u vlastitom primjeru: pohađa potrebitog i naviješta blagu
vijest govoreći o dobroti u svijetu. Isusova božanska narav izražena je kratkom ispovijesti
vjere u uzviku Sveznajući!, po kojoj je sposoban uočiti dobro koje i dalje nama naviješta.
Tako je ovaj Kuzmičićev Isus bliži evanđeoskom Isusu, blagovjesniku siromaha (Lk 4,18).
Kao odgovor na zlo u svijetu nudi navještaj radosne vijesti i praksu vlastite dobrote, te
osposobljava/ozdravlja pjesnika da i sam kroz ovu pjesmu postane njegov navjestitelj.

2
Navodi Šopovih pjesama su iz: N. ŠOP, Božanski cirkus. Izabrane pjesme, Nakladni zavod MH, Zagreb 1980.
 4

Ukupni učinak pjesme je ohrabrujući, u smislu "Da, ali..." – priznajući zlo u svijetu za
koje su ljudi i sami krivi (Isus pita kad će već jednom ozdraviti, kao da je uzrok bolesti u
vlasti samog pjesnika), Isus se ne da tim zlom shrvati već želi i nama pomoći da se iz tog zla
dignemo. Može se ovdje prepoznati prisutnost teologije Utjelovljenja: Isus svojim
utjelovljenjem pohađa bolesno čovječanstvo izvodeći ga na put ozdravljenja zahvaljujući
svom (skrivenom) božanstvu. Sveznajući! je iako s uskličnikom ipak stavljen u zagradu, u
skrovitost, nenametljivo ostavljajući prostor ljudima da, potaknuti njegovim primjerom i
djelovanjem, vlastitom dobrotom međusobno nastave njegovo dobro djelo i navještaj vijesti
koja će buditi radost.

3. Tihi evangelizator

KUDA BIH VODIO ISUSA (II)

kada se sretnemo na Jelačić placu

pod vurom ko stari veliki pajdaši
donijet ću najprije da nešto obučeš
jer šteta da ti se ta odjeća praši
onda ću te provest po Gornjemu gradu
iz povijesti reći poneku sitnicu
a kad popijemo pravi kapučino
brzo ćemo otić u menzu na picu
svu ću svoju škvadru s tobom upoznati
(gužva je normalna nek te to ne smeta)
nakon jela ćemo s njima bacit spiku
stresti par gemišta i par cigareta
šetat ćemo dugo gradskim ulicama
štogod ću pokazat ak bude prilike
a komadi će te gutati očima
jer imaš u sebi mrvu egzotike
ako baš navališ idemo na biljar
premda nemaš šanse (to je valjda jasno)
nakon toga opet možemo na piće
bar malo kad nećeš ostati do kasno
zatim ću tramvajem odvesti te doma
dakako bez karte (ma šverc uvijek pali)
i kada se budeš na križ uspinjao
bit ću sretan jer smo fino popričali
a kada te sutra ugledali budu
svojim ćeš vjernima čudno izgledati
kada te vide u mojoj odjeći
koja će u žurbi kod tebe ostati
a tvoja odjeća ostala kod mene
bit će valjan razlog da bih opet smio
potražit te Kriste provesti dan s tobom
i ovaj put ići gdje ti budeš htio
 5

Šop prikazuje Utjelovljenje/uprisutnjenje Isusovo iz perspektive radničke klase,

ostajuć pri tom samo na njegovoj silaznoj putanji, do dna bijede napaćene egzistencije gdje s
trećim kukurijekom Božja slika u čovjeku biva zanijekana po treći put, da i samom Isusu
padne aureola s glave. Potpuni poraz Božjeg plana s čovjekom.
Kuzmičić prikazuje Utjelovljenje i boravak Isusov među nama iz perspektive
zagrebačke studentske mladeži. Jelačićev trg je središnje mjesto okupljanja Zagrepčana i srce
grada. Susret se ne događa na izoliranom mjestu kakve mračne crkve, nego u srcu vreve
života glavnog grada. To nije Šopova kasna večer, već kasno i radno prijepodne: od
studentske jutarnje kave do ručka u menzi i ne prođe puno vremena, dovoljno da se malo
obiđe romantičnim Gornjim gradom. Očekivanje pod vurom ko stari veliki pajdaši, iako se
Isusu ni ime ne spominje, izražava familijarnost kao plod punine vremena: žuđenog
iščekivanja i najavljenog dolaska. Preoblačenje u studentsko ruho izraz je teologije koja
Utjelovljenje promatra slikom Kristova oblačenja u ljudsku narav. To odijelo je ljudskost s
kojom se Isus upoznaje preko studentskog vodiča koji ga vodi na uobičajena mjesta vlastitog
života. "Živio je s nama, nama u svemu jednak osim u grijehu" – ova misao Četvrte
euharistijske molitve sadržana je u Isusovu odbijanju na nagovaranje da na koncu bogato
ispunjenog dana ostane na piću do kasno: nakon toga možemo opet na piće / bar malo kad
nećeš ostati do kasno. U slijedećoj, šestoj, kitici pjesnik ga švercanjem u tramvaju vozi doma,
zapravo ga ispraća na križ vlastitim grijehom. Sedma kitica, opisuje sedmi dan, nedjelju, s
eshatološkim sutra u kojem se Isus nakon križa opet živ uprisutnjuje svojim vjernima,
nedjeljom okupljenoj zajednici. Valja naglasiti da Kuzmičić ne afirmira Isusovo božanstvo
kroz jednostavnu atribuciju aureole Isusovoj glavi, nego kroz suptilan i nenametljiv opis
događaja Uskrsa. Svojim vjernima čudno izgleda u studentovoj odjeći. Na sličan način kao
što se toj identifikaciji Sina Božjega s običnim čovjekom čude u prispodobi o Posljednjem
sudu: "Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada
te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u
tamnici i dođosmo k tebi?" (Mt 25,37-39). Otajstvo Isusove osobe također se naznačuje i
motivom "egzotike" u stihu: a komadi će te gutati očima / jer imaš u sebi mrvu egzotike.
Općenito se drži da su ženska bića osjetljivija na vrednovanje čovjekove nutrine, te pozornost
koju plijeni kod ženskog svijeta potvrđuje da ima "nešto" u njemu.
Finoća i nenametljivost – poštivanje ljudske slobode – značajke su boravka
Kuzmičićevog Isusa među nama, i motiv da se pjesnik u osmoj kitici – osam je broj novog
stvaranja – zaželi ponovno obratiti Isusu, ali ne više kao starom velikom pajdašu s kojim je
manipulirao i radio skoro što je htio, te ga na koncu i neprimjereno ispratio na križ. Ovaj put
ga napokon naziva imenom, i to je ime Krist, koje otkriva novu vrst povezanosti koju pjesnik
želi gajiti s Isusom preko vjere u njegovo spasiteljsko poslanje. Mogao se naime steći dojam
da u ovoj pjesmi nedostaje Isusova proročka dimenzija, dimenzija izazova, da je taj Isus
previše prilagođen ljudima, no pjesnikova preobrazba na koncu pjesme upravo pokazuje da je
Isus Krist ostvario svoje proročko poslanje, iako na drugačiji način nego što bi mi to možda
 6

očekivali. Izrazi provesti dan s tobom i ovaj put ići gdje ti budeš htio zapravo su ostvarenje
Isusove nakane kad je ustanovljivao Dvanaestoricu: "I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime
i da ih šalje propovijedati" (Mk 3,14). A poziv na tu povezanost pjesnik je osjetio ne kao
izvanjsku nametnutost, nego kao autentičnu potrebu vlastitog bića koja se rodila iz susreta, i
nakan ju je ostvariti preko odjeće koja mu je ostala od Isusa, tj. preko vidljivih znakova
Isusova boravka među nama. Teološki rečeno: preko sakramenata. U razmjeni odijela može
se prepoznati i govor o tzv. "čudesnoj razmjeni", tako prisutan u sakramentalnoj teologiji, o
razmjeni naših i Božjih darova.
Lik Kuzmičićeva Krista u ovoj pjesmi je lik tihog evangelizatora, poput onog
naviještenog u Starom zavjetu, a ostvarenog u Isusu Kristu: "On ne viče, on ne diže glasa, niti
se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on
donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za
njegovim naukom" (Iz 42,2-4; usp. Mt 12,17-21). Bez ijedne riječi, i bez prigovora i prijetnji,
u svijesti svoga poslanja prihvatio je odjeći i ne baš primjerno življenje studentske
svagdanice, da bi na suptilan način – zalažući samog sebe u isprva neshvaćenoj žrtvi na križu
– uspio probuditi zaključno pjesnikovo oduševljenje za svoju uskrslu osobu i za svoj božanski
način života.

4. Učitelj preobrazbe

ACTA APOSTOLORUM
Petar je na Taboru želio napravit tabor
al Isus o tome nije htio ni čuti
pa smo sišli
da
mi smo spadali u one
koji su silazeći u nebo išli
pitaš je li moguće
pitaš u čemu je tajna
pa
tajne nema u biti
sve su to strogo jasni principi
koji su nam trenutno skriti
ali u ovom slučaju stvar je očita
kad Isus naredi da kreneš
sa Mjesta na kojem je dobro biti
ti
komadić raja sobom poneseš
i nema zime
kad sam (recimo) ja sišao s Tabora
da i druge tamo dovedem
Tabor je ostao u meni
tako je
vidim da shvaćaš prijatelju
zašto smo preobraženi
 7

sada znadeš što ti je činiti

Krista na njegovom penjanju prati
do vrha brijega
i dok budeš gledao njegovu slavu
i ti ćeš drugačiji postati
postat ćeš poput njega

Isus na gori svog slavnog preobraženja ne dozvoljava Petru da zaustavi njegovo

spasenjsko i Petrovo učeničko poslanje, na razini čisto osobnog interesa. Kuzmičić razmatra
scenu iz perspektive jednog od povlaštenih apostola koji su imali priliku biti tamo. Pjesma je
plod tog razmatranja, moglo bi se reći, življenog iskustva susreta s evanđeoskom porukom u
njenoj cjelovitosti. Biti Isusov učenik nije radi vlastitih povlastica, nego radi poslanja onima
koji još nisu iskusili ništa od Božje slave: mi smo spadali u one / koji su silazeći u Nebo išli.
Ni osobni interes neće ostati zanemaren (Nebo), ali treba odabrati pravi put njegova
ostvarenja. Isus pokazuje silaznu putanju. Sam put još nije cilj, a na tom putu za stići do cilja
najvažnija je poslušnost Isusu: kad Isus naredi da kreneš / sa Mjesta na kojem je dobro biti /
ti / komadić raja sobom poneseš / i nema zime. Taj komadić raja je iskustvo lijepih trenutaka
s Isusom, ne samo molitveno iskustvo utjehe i zahvalnosti, nego i životno iskustvo Božje
dobrote, koje služi kao zalog, predujam bolje stvarnosti u težim vremenima koja imaju doći.
Memorija Božjih spasenjskih djela, nije li temeljna logika Svetog pisma i načelo hranjenja
naše vjere?
Memorija Božjih djela stvara raspoloženje u čovjeku koje osigurava autentičnost
svjedočenja za Boga. Zato pjesnik veli da je Tabor ostao u njemu i nakon što je s gore sišao.
Čovjekova nutrina stvarno je mjesto preobrazbe, a ne izvanjski vrhunci: vidim da shvaćaš
prijatelju / zašto smo preobraženi. Zato Isus nije htio ni čuti o tome da bi kampirali na vrhu
brijega.
Posljednja kitica najgušća je teološkim sadržajem. Osoba koja bi htjela doživjeti tu
božansku preobrazbu u sebi, treba ići za Isusom. Putanja je uzlazna: Krista na njegovom
penjanju prati. To je putanja vjere u Isusovo spasiteljsko poslanje, zato pjesnik ovdje Isusa
zove Kristom. Riječ je o vjeri koja je živa, djelotvorna, jer se kreće pravcem kojim je Isus
Krist išao. Kristovo penjanje je prikazano u izvanredno jednostavnom, a tako znakovitom
preklapanju značenja dvaju bregova: Golgote i Tabora, trpljenja i proslave. Kad je Krist u
pitanju, jedno bez drugoga ne ide: sve su to strogo jasni principi / koji su nam trenutno skriti.
Otajstvo trpljenja neodvojivo je od našeg spasenja/proslave: i dok budeš gledao njegovu slavu
/ i ti ćeš drugačiji postati / postat ćeš poput njega. Njegova slava na vrhu brijega, predmet
našeg promatranja (kontemplacije), čak je bliža opisu križa na Kalvarijskom brijegu, nego li
na prizoru na Taboru: "I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao
se bijući se u prsa" (Lk 23,48), gdje je posljedica promatranja osobna preobrazba gledatelja u
smislu kajanja (obraćenja?). Stoga spasenjska stvarnost nije nešto tek izvanjsko čovjeku, što
se može promatrati a da se u njemu ne sudjeluje. Ona se ostvaruje i kroz čovjekovu osobnu
preobrazbu: u trpljenju i u slavi, na lik Isusa Krista. I ono sada znadeš što ti je činiti,
 8

potaknuto željom za iskustvom božanske proslave, odnosi se na sam Isusov nauk upućen
svima, a osobito učenicima, neposredno pred evanđeoske izvještaje o preobraženju na Taboru:
"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka
ide za mnom" (Lk 9,23; usp. Mk 8,34 i Mt 16,24).

Zaključak

Kuzmičićev Isus je autentični Isus Krist iz kanonskih evanđelja. Nema tu pričica,

nema maštanja: čist i solidan evanđeoski nauk koji Crkva već dvije tisuće godine naviješta.
Pjesnik je impregniran tom vjerom, kršćanin u svim žilama svoga bića i živi ud svoje
katoličke crkvene zajednice, te svoju umjetničku kreativnost ne dokazuje kroz
senzacionalističko mijenjanje sadržaja crkvenog navještaja o Isusu Kristu, nego kroz uistinu
nenametljiv, originalan i svjež oblik prenošenja istine tog sadržaja. Zato mu svaka čast. Bilo
bi žalosno da ovakav vjerski i pjesnički Božji dar počnemo cijeniti tek nakon njegove smrti.
Pa i po cijenu da se uzoholi. Jer mislim da već ovo nekoliko pjesama, što ih je napisao i s
mukom objavio, Kuzmičiću dostaje da ga se uvrsti u bilo koju buduću antologiju hrvatskog
religioznog pjesništva.