Imaginarni Balkan

- geopolitička klasifikacija: dio jedinstvene Istočne Europe ( homogeni satelit SSSR-a)

* ako je Europa rt Azije, a Balkan rt Europe, Balkan je prema geografskim parametrima margina
margine, rub ruba. On ne ponavlja europski obrazac i ne pomiče se prema kulturnom središtu već
ostaje periferija zbog svog simboličkog i imaginarnog potencijala)
( drugi se dio uvrstio u Zapadnu Europu uslijed aktivnih antikomunističkih pokreta)
- osovina Istok-Zapad ( potisnut osjećaj zajedništva)
- bipolarni svijet – raspad nakon 1989. – posljedica: pokušaj adekvatnijeg kategoriziranja u
elaboriranju ( euroazijske i istočnoeuropske studije)
- posthladnoratovska politika – historiografska aneksija djela Balkana od Rusije i podjela teritorija na :
A) Istočnu Srednju Europu ( Poljska, Mađarska, Češka, Bjelorusija..)
B) Jugoistočnu Europu ( Jugoslavija, Bugarska, Albanija, Rumunjska)
; granica Zapadne i Istočne Europe na nekadašnjoj granici „ željezne zavjese“
; u formiranju granica sudjeluje i konfesionalna podjela ( Okcident. vs. Orijent)
- Srednja Europa ( ideološki i teritorijalno jedinstven entitet) vs.“četiri Istoka“
- divergentne političke i ekonomske tendencije : Zapad ( staleški sistemi, principi slobodnog tržišta,
demokracija, merkantilizam sa kapitalističkim tendencijama ) – Istok ( centralizirane i birokratizirane
strukture – fiksirana i nemobilna interna tržišta, nacionalan apsolutizam i imperijalna autokracija,
cezaropapizam)
- historiografska polariziranost – u službi modeliranja i mobiliziranja ideologija zasnovanih na
konstrukcijama ( demokratski principi, slobodno tržište, urbano građanstvo) naspram „dijaboličnoj“,
dekadentnoj i rudimentanoj I. Europi.
- Balkan – tampon zona – hibrid koji ne ulazi u zapadni diskurs kao dio Europe.
- ideja Srednje Europe na samom početku svog kreiranja i definiranja na parametrima kulture i
historije stanovništva stoji u opoziciji Rusiji dok Balkan kao cjelina ne postoji, već se njegovo
egzistiranje na perifernim marginama ignorira.
- 80-ih ; ideja Srednje Europe i fantazma europejstva – emancipatorski karakter -
-distribuiranje aksioloških smjernica koje bi poslužile kao organizacijski princip „ onima koji tragaju
za nečim različitim od stvarnosti sovjetskog tipa“.
- Zapadna Europa: stvorene su autentične i imanentne joj kulturne značajke koje su poslužile u
afirmaciji i fiksaciji europske kulturne tradicije
- Balkan: definiranje fluidno i nejasno, no isti se ne definira kao konzistentan dio Istočne Europe
- književna Srednja Europa:
a) njemački
b) poljska, češka, slovačka, hrvatska, ukrajinska… književnost
; Predrag Matvejević: „ Srednja se Europa prostire dokle i njezini stilovi: barok,bidermajer, secesija..“
- Jacques Rupnik:
a) katolička Srednja Europa
b) pravoslavni Balkan
- debata o Srednjoj Europi: odraz traganja za identitetom / politike identiteta
( ipak: emancipatorski patos bio je okosnica Srednje Europe)
- Oskar Halecki: prvi koji uključuje Grčku u Zapadnu Europu – „ jezgra buduće Europe“ – uključujući
i Balkan – „ u podjednakoj je mjeri i dio i grčkog i rimskog, antičkog i kršćanskog nasljeđa Europe“
* Grčka se tretira kao zasebni entitet, izmješta se s Balkana i povezuje s Mediteranom)
; Istok= „azijski“ – cilj: deorijentalizacija Grčke
; azijsko se uskoro poistovjećuje sa islamom.
; prisutnost Osmanskog Carstva – „ strano po porijeklu, tradiciji i religiji“
- 80-ih – novi neprijatelj – islamski Istok (konstruirana od fanatika i pobornika Srednje Europe čija se
egzistencija gradila na nacionalnim i regionalnim interesima koji su propagirali netoleranciju prema
islamu i Istoku)
- radikalno drugo – islam
- T. Garton Ash – „ Istinski „srednjoeuropsko“ oduvijek je bilo i zapadnjačko, racionalno,
humanističko, demokratsko, skeptično i toleranto. Ostatak je „istočnoeuropski“, ruski, eventualno
njemački. Srednja Europa zadržava sebi mislioce i pjesnike, a prepušta Istočnoj sudije i dželate“
* divlja periferija, mjesto vječnih konflikata, nestabilnosti bratoubilaštva i vječnih mitova. Pravila koja
se ne mogu involvirati u zapadnjački korpus.
- poslije 1990. godine Srednja Europa prestaje biti ideološki pandan i postaje politički program u
kojem pitanje Balkana igra sve relevantniju ulogu.
- NATO – afirmacijska politika – institucionalni okvir Europske Unije ( argumentacija polazi od ideje
bliskosti Srednje Europe europskom sistemu vrijednosti, ali i eksploatira mogućnost da u Rusiji vlast
preuzmu imperijalističke, šovinističke, antidemokratske i antitržišne snage)
; Balkan se opet spominje kao Drugo – zbog već dobro utvrđene ideje nedjeljivosti Istoka.
- NATO – „ nova Jalta“ – koncept limes-a između civiliziranog Zapad i „barbarskog“ Istoka.
- Mađarska, Poljska i Češka ( koje i geografski participiraju u Europi) – „hrle u budućnost
demokracije“ dok se Rumunjska i Bugarska „opet vraćaju na Balkan“
- Balkan – „treća vremenska zona“ – prorokujući ekvivalent zemljama Trećeg svijeta
- Robert Kaplan – demonizirao Balkan – (pledira za adekvatno usmjerenje američke vanjske politike –
„ Turska, Balkan i Srednji Istok „ = jedna regija
- u nedostatku interventne politike, politički se programi nerijetko inspiriraju novinskim idejama
(nerijetko agresivne i imperijalističke retorike)
- 3 krila Europe :
A) Zapad
B) Srednja Europa
C) Rusija
- nužnost: dekonstrukcija imagološke predodžbe Balkana, njegove ontologije i percepcije u očima i
zapadnjačkom diskursu – uklanjanje „balkanske“ supstancije?

Film: predvorje „istočnjačkog pakla“, potencirani dualizam, antagonizam konstruiran na temelju

europskog koda, prostor onkraj normalnog, polarizacije: čisto-prljavo, racionalno-neracionalno