UDK 177. 61 Hildebrand, D. von Izlaganje na znanstvenom skupu Primljeno 9/01 Ljubav kao nadvrijednosni odgovor kod D. von Hildebranda* Ivan KESINA Sazetak Autor analizira pojam ljubavi kao nadvrijednosnog odgovora u filozofiji Dietricha von Hildebranda. Sredisnji oblik vrijednosnog odgovora Hildebrand vidi u ljubavi prema drugim osobama. Pri tome on istice bit pers a ziva prafenomenom u Ijudskom isk ka je Za Hildebranda je ljubav ponajprije vrijednosni odgovor jer Ijubljena osoba stoji pred nama kao dragocjenost, dakle kao objektivno vrijedna ubavi. atu bj letra nadie (CBAGAZOIOR i. ona nadilazi sve ostale vrijednosne odgovore, Sto osobito dolazi do izrazaja u analizi dviju temelinih intencija ljubavi. Prva intencija Ijubavi a Zeljeti jedinstvo s drugom osobom za Hil- debranda 2 Ee U ljubavi darovati se drugome ne moze biti nita vrednije od priznanja: »Ja sam tvoj«. Uzajamna ijubay implicira da je unio za oboje izvor srece, ali Pri tome dobro voljene osobe postaje dobro onoga koji voli te mu je i izvor srece, kao to je i zlo voljene osobe zlo za onoga koji voli. Intentio benevolentiae sastoji se w To je prije .ega istinski interes za srecom i dobrobiti druge osobe, a krije se upravo u ljubavi. do- brote prisutan u samoj [jubavi, ul ue 20M OSO- bom, interesom za njezinu dobrobit, unutrasnju zaokupljenost s njom. To je jedan dobroéudni duhovni zagrijaj drugoga. Za Hildebranda bi se zakljuéno moglo reti kako je ljubav kao nadvrijednosni od- govor ne samo naucavao, vec ga je i Zivio. Kijuéne rijeci: ljubav, vrijednosni odgovor, nadvrijednosni odgovor, intentio unio- nis, intentio benevolentiae. * Predavanje na medunarodnom simpoziju »Filozofija Dietricha von Hildebranda« odréanom 10. o2ujka 2001. u organizaciji Filozofskog fakulteta Drudbe Isusove u Zagrebu,1. KeSina: Ljubay kod Hildebranda Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. S-18 Uvod Filozofsko otkriée i Zivijena stvarnost vrijednosnog odgovora stedi8nje su teme filozofije, religiozne misli i osobnog Zivota Dietricha von Hildebranda. U njegovoj su filozofiji otkriée i istrazivanje vrijednosnog odgovora, uz Sto je povezana i ana- i ti sa natant od velikih dostignuéa, koje Hildebrandu osigura- va mjesto u krilu philosophiae perennis.! Prema Hildebrandu drama kreposnog od- luéivanja pretpostavlja dvije bitno razliite kategorije znatajnosti, tj. dva bitno ra- zligita nagina u kojima neSto moze biti izvuéeno iz podrugja neutralnog i indife- rentnog. Na taj na¢in je Hildebrand dospio do razlikovanja izmedu vrijednosti po sebi (vrijednosti koja prethodi bilo kojem interesu s nae strane) iznatajnosti pu- kog subjektivnog zadovoljenja (koja svoj znataj nema u sebi ili po sebi, vec ovisi o zadovoljenju, tj. 0 subjektu). Izmedu ovih, bitno razlititih, tipova dobra, odnosno pozitivno znatajnoga, mozemo birati te se u ovoj odluci odvija kreposna drama osobe. Osim dviju spomenutih kategorija zna¢ajnosti ili znagenja dobra, Hildebrand otkriva i treéu vrstu znagajnosti. To je znagajn (das objektive Gut fir die Person). Ona ne opstoji Te oon, inost za«, Kod vrijednosti bi bilo besmisleno reéi kako je neSto u sebi dragocjeno za nekoga, veé treba biti rijeéi o dobru za jednu osobu. Protivno éistom subjektiv- nom zadovoljenju, obj dobro za osobu usmjereno je prema samom sredi8tu osobe te je kao takvo To dobro lezi objektivno u interesu osobe iza nju oznatava istinsku srecu, poklon i objektivno ep Najdublja objektivna dobra za osobu su po sebi dragocjena i vrijedna bi¢a Koja se poklanjaju osobi. Osoba na/u njima ima udjela ina njih odgovara. Ono Sto je u /po sebi zna- Zajno jest i za osobu najvise dobro, ne zbog zadovoljenja njenog appetitusa, nego zbog toga Sto joj se daruje ono &to je u sebi dobro te Sto od osobe kao takve, biva ‘spo. rdeno. ans. koju Hildebrand oznagava kdG)pratenomien> medu najvaznijim datostima Ijudskog iskustva, ona koj je Citavo znatenje trece katego- rije zna¢ajnosti. Liubav je, doduse, pak se >in- tentio benevolentiae« ljubavi proteze na sva dobra za Ijubljenu osobu. Sama osoba i njezina ljubav postaju najveci dar za drugoga i obrnuto. Upravo u Ijubavi prema drugim osobama Hildebrand vidi sredignji oblik vrijednosnoga odgovora. U svo- jim djelima Metaphysik der Gemeinschaft i Das Wesen der Liebe on razraduje bit osobnog éina ljubavi kao GHBBBBBD tore, on isrezuje obje temeljne intencije hubav, Koje nazivat tentio unionis i intentio benevolentiae. Ljubav kao odgovor prema osobi poradi nje 1 Usp. J. Seifert, Dietrich von Hildebrands philosophisché GMOMNGULLLWOMANMIOD nd tie Grundlegung der thik, u: Aletheia, An International Yearbook of Philosophy, Peter Lang, Bern (etc.), Volume V (1992), str. 34, 2. Usp. D. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, Gesammelte Werke III, Verlag Habbel-Kohlham- ‘mer, Regensburg 1971, str. 14Obnov, Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 L KeSina: Ljubav kod Hildebranda same i samodarivanje onoga koji ljubi, potvrda objektivnog dobra za drugu osobu i sjedinjujuéa snaga ljubavi, predstavijaju temeljne teme Hildebrandove antropo- logije. U ovom radu Zelimo slijediti Hildebranda u njegovom istrazivanju ljubavi kao vrijednosnoga i nadvrijednosnoga odgovora. I, Ljubav kao vrijednosni odgovor Pojam >vrijednosni odgovors? u filozofiji Ijubavit von Hildebranda ima kljué- nu ulogu. Uobigajeno je da odgovor uslijedi poslije nekog poziva ili zahtjeva. Sva- ka vrijednost zahtijeva odgovor, pa je tako ovdje ljubav odgovor na individuainu, jedinstvenu vrijednost druge osobe. a 0 se ljubav shvati kao vrijednosni odgovor, nemoguée je drugoga shvatiti i staviti u sluzbu ne- ke potrebe, ma koliko ta potreba bila plemenita. Hildebrand se odluéno protivio shvaéanju prema kojemu bi se vrijednost tumatila kao korelat neke potrebe ili nekog ontolo$kog poriva Ijudske naravi. Vrijednost ima svoju znatajnost u sebi. 3 Potrebno je pripor nosnog odgovora debrand nije jedini koji je analizirao temeljau strukturu vrijed- ‘0 je osobito dinio Aristotel u svojoj filozofiji prijateljstva. Lju- bav prema prijatelju jest a ne 2bog viastitog probitka ili zadovoljstva. Usp. Aristoteles, Nikomachische Ethik (achtes und neuntes Buch), Felix Meiner Verlag, Hamburg 1972. Augustin u svom djelu De civitate Dei govori o dvije viste ljubavi, te Duns Scot, Kant, G. E. Moor. Usp. opsisnije A. Seifert, nav. dj, str. 44-45, 4 A Hildebrand upozorava da scan tole ne sie my od eae postupak on smatra metodoloski pogresnim iu sebi suprotstavlje- nim, Usp. D. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, str. 17-20. Govoreéi o ljubavi u najneposrednijem smislu rijegi, Hildebrand govori o ljubavi »von Mensch u Mensche, D. von Hildebrand, Metaphysik der Gemeinschafi. Untersuchungen tiber Wesen und Wert der Gemeinschaf, Gesammelte Werke IV, Verlag Habbel-Kohlhammer, Regensburg 1975, str. 42. Narav ljubavi je prema njemu odredena kroz tri razlgita vida, Prvo kroz njezin stupanj. Nai- ime, jednoga éovjeka volimo vise nego drugoga. Voljenom éovjeku dajemo vaéno mjesto u nasemn Zivotu, te osobito u naSem srcu. ikovanj jadi i,je od veli Kenja. Drugo, narav jubavi ‘Ako usporedimo npr. jednu specifigno vitalnu ijubav jednog Joséa u Bizetovoj operi Kar- ‘men s uzvigenom ljubavi Leonore u Beethovenovoj operi Fidelio, razlika u kvalitet je zapanjujuca. tre pada, tj, prema osobini Koju imamo pred o¢ima kad npr, / Kao klasigne kategorije ljubavi Hildebrand na- vodi: »Gottesliebe, Liebe der Eltern zum Kind, Liebe des Kindes zu den Eltern, Liebe der Ge- schwister untereinander, Liebe schlechtweg zu einem als licbenswert empfundenen Menschen, Freundesliebe, Bheliche Liebe, Tematische heilige Liebe, Néichstenliebe, Gesinnungsliebe.« D. von Hildebrand, nav. dj, str.43. Dakle, kad govorimo o ljubavi ili mislimo na nju pred nasim ogima stoji jedan éitav svijet, a da pri tome ne moramo mislti na bilo kakve analogije iri jubav Davida prema Jonatanu, ljubav Davida prema Absalonu, jubav sv. Monike prema sv. Au- gustinu, te na ljubav Leonore prema Florestanu u Beethovenovom Fideliu, Romea prema Juliji, Jjubav izmedu Tristana i Izolde. Ukratko, mislimo na sve nijansc i viste ljubavi, toga jedinstvenoga, Gina, koji je izvor najveée sreée w Ijudskom Zivotu. Ovdje Hildebrand misli na ljubav 0 kojoj Leo nardo da Vinei kaze: Citirano prema D. von Hildebrand, Das Weser ,I. Ke&ina: Ljubav kod Hildebranda Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 Nije moguée reéi kako je vrijednost utemeljena u suglasju (podudaranj sneéim drugim. Stvari stoje upravo suprotno:' samo koristan, tako dugo dok ga mozemo samo dobro koristiti (upotrijebiti za ne- ke svoje ciljeve) nedostaje nam podloga za ljubav. Korisnost ne moze biti funda- ment niti po osoba me u ovom sluéaju interesira samo kao sredstvo za nesto drugo. Ova vrsta interesa je najvise udaljena od |jubavi.6 Premda polaziSnu toéku za svaku Ijubav predstavljaju nositelj je objekt ljubavi, u konatnici je Geeks Jjepotu njegove potpune osobnosti; ili kako to kaze Hilde- rand, »da jubljena osoba stoji pred nama kao dragocjenost, kao lijepa, dakle kao objektivno vrijedna ljubavi. Ljubav je jedan vrijednosni odgovor.«? 1.1. Ljubav u odnosu prema drugim vrijednosnim odgovorima Osim i ildebrand razlikuje > Gepost Stee pe flow esobe, toe jedno podrugje duhovnosti osobe koje je u povijesti bilo vrlo zanemareno, a to je upravo njezino afektivno podrudje. Afektivna sfera o8tro se razlikuje, kako od vo- Ije, tako iod intelekta. Naime, ona nije u naSoj neposrednoj moéi, u prafenomenu osjeéanja, a ne htijenja, biva sve iskustveno doZivijavano, Cinjenica da ne posje- dujemo razligite izraze za razlitito htijenje, dok istovremeno posjedujemo najra- zligitije izraze za razligite osje¢aje, odrazava se ina lingvisti¢kom podrugju. Hildebrand Zeli sa svom odluéno8éu ukazati na Ginjenicu kako je ljubav afek- tivni vrijednosni odgovor. Medutim, on istiée da i medu afektivnim vrijednosnim odgovorima postoji razlika. Ljubav je prema njemu “ill noo eb. Naime, nasuprot svim drugim afektivnim vrijednosnim odgovorima, Iju- bav predstavija nesto sasvim novo, utoliko sto je u njoj sasvim novo sudjelovanje Jsudioni8tvo/ srca. Zbog toga se moie rei kako je Ijubav odgovor srca. Samo re- alno sudionitvo srea, a ne razuma i volje, u relaciji prema drugoj osobi odreduje jedinstvenu transcendenciju osobe u ljubavi. Hildebrand to izrazava rijetima: 5 Usp. J. Gorczyca, Zur Metaphysik der Liebe bei Dietrich von Hildebrand, u: Aletheia Vol. V (1992), str. 161-162, 6 Prema Hildebrandovom miljenju, vazno je uotiti da jedan Eovjck, tako dugo dok nije sposoban ni za kakvu vrstu vrijednosnog odgovora, dok sve promatra samo pod vidikom za njega subjektivno zadovoljavajuéega, nije sposoban voljeti. Aristip, osnivaé kirenske Skole i predstavnik najgrubljcg, tipa hedonizma, stavljajuéi sreéu Sovjeka u osjetno dobro ili osjetni uzitak, nije mogao voljeti dru- goga Covjeka, a da ne napusti svoje vlastito stajaligte. U svom duhovnom stavu on se nije mogao posvetiti drugoj osobi na nagin da se interesira za objektivno dobro druge osobe poradi nje same, a.upravo taj interes bitno pripada ljubavi. Za konsekventnog hedonista radost ili patnja neke druge ‘osobe ne moze imati nekakvo znatenje; kod njega ne moze postojati ne8to »poradi /zbog/ drugoga« (»wegen des anderen«). Dakle, pitanje je linesto dobro za drugoga, njega uopée ne interesira. On je neizbjeZno ctitki solipsist. Usp. H. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, str, 204, 230, 238. D. von Hildebrand, Isto, str, 33. 8 D.von Hildebrand, Isto, str. 68. aObnov, Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 I KeSina: Ljubav kod Hildebranda U izyjesnom smistu on leZi premda ne i iznad same volje. Ovo podruéje ima karakter dara odozgo i predstavija “glas’ srca u uZem smistu rijedi. Ovi afektivni odgovori dolaze iz najskrovitije dubine Ijudske duse, iz dubine, koja se mora jasno razluéiti od pod- svijesti.«? Cinjenicu da odgovor ljubavi dolazi iz sfere koja je u izvjesnom smislu smje8tena iznad voljnih gina, ne treba tumagiti na nadin da je ljubav odvojena od slobode. Zato Hildebrand naglaSava: »Naga duboka ljubav prema nekom drugom ‘och je @OSGERS ace MOEEROGASERTSEMIMD. Il samo ako zo jubay pristajemo s “da” naSega slobodnog osobnog sredista, ona ée postati jedno potpuno samodarivanje. Tada mi ne samo da potvrdujemo tu ‘ob ED jubav je prema Hildebrandovom nauéavanju, bitno }« (niiberak- tuell«) u uzem smislu rijegi.!! Postoje dvije forme nadaktualnog. Prva je obitna nadaktualnost vrijednosti nekog stava; jednom zauzeta pozicija traje sve dok ne bude izritito dokinuta, pa i onda kada se ni na kakav nagin ne misli na Govjeka kojega se postuje i koji vise ne igra nikakvu ulogu u naSemu Zivotu.!2 Pored nave- dene nadaktualnosti vrijednosti, Hildebrand navodi i razlikuje nadaktualnost kod koje ne samo da je prisutno neprestano trajanje vrijednosti veé sam &in nastavija trajati na jednoj dubljoj razini. U tom smislu je velika ljubav prema odredenoj oso- bi nadaktulna; isto tako je nadaktualna Ziva vjera u Boga i Isusa. »Novo je ovdje da ne samo u ljubavi izgovorena rijeé nastavija trajati u svojoj vrijednosti, da se ne samo utvrduje pozicija u odnosu prema drugim ljudima koja traje dalje, veé da ovo stajali8te kao takvo nastavija Zivjeti u naSoj dusi te boja /nijansira/ i mijenja sve aktualne situacije. Ovo stajali8te ostaje kao identiéna psihitko-duhovna realnost potpuno Zivo u dusi i ono mijenja ojelokupni status naega dozivijavanja. Ako ono 9 D.von Hildebrand, Uber das Herz. Zur menschlichen und gotomenschlichen Affektivitdt, Regensburg 1967, str. 126. 10 Isto, str. 128. 11 Hildebrand je u mnogim svojim djelima razradio razliku izmedu aktualnih i nadaktualnih dozi Jjaja i stajalista. Usp. npr. Das Wesen der Liebe, str. 68-74. Postoje dozivijaji, kao npr. bol u prstu, koji realno egzistiraju samo tako dugo dok se osjeéaju. Ako bol prestane, tada on vi’e ne postoji; i ako sutra ponovno zapoéne isti bol, on kao doziv\jaj nije vige identitan. To je jedno novo individualno »ne8to« premda su iti fizioloski uzroci, kvaliteta i mjesto na kojemu se osjeéa. Podtovanje koje imam prema nekome ne prestaje egzistirati ako sam zabavljen drugim stvarima {iu Gasu kad ponovno susretnem toga Eovjcka, biva isto (identiéno) postovanje nanovo aktualizira- no. Ono traje kao personalna realnost i onda kad je u nekom trenutku ne aktualiziram. Ono nas- tavija dalje Zivjeti nadaktualno (diberaktucll). 12 Nadaktualnost, opéenito promatrana, pretpostavlja jedan objekt koji, kao takav, dalje egzistira ne- promijenjen (npr. osobe, umjetnitka djela, zemlje, itd.), dogadaje koji u svom znaéaju ne zastari- jevaju, kao npr. smrt drage osobe, itd. Poitovanje koje imam prema nekom govjeku koji inage u mom Zivotu ne igra nikakvu ulogu, nadaktulano je utoliko Sto to nije neko trenutno stajalifte, kao Sto je to npr. Ijutnja zbog nekog do- gadaja ili primjedbe ili strah u trenutno ugroZavajuéoj situaciji Ljutnja i strah ée progi éim prode situacija u kojoj se nalazimo. U trenutku kad se nekom obraéam s postovanjem, u odnosu prema rnjemu uspostavljam poziciju koja kao takva traje i Koja svoju vrijednost i smisao ne gubi ni onda kad s moje strane ne biva uvijek nanovo aktualno izraZavana.: Ljubav kod Hildebranda Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 prestane egzistirati, kao sto je sluéaj u apostaziji od vjere, kod koje u nama umire vyjera u Boga i Isusa, ili u sluéaju kad stvarno prestaje, umire, prolazi jedna velika Ijubay, tada je sve Sto aktualno doZivijavamo postalo drugaéije.«!5 azlikovanje se odnosi na ra- zligite uloge u na’em Zivotu, odnosno u naSoj dusi koja, ovisno o uvjetima, moze odigrati takoder isto stajaliste, Tako npr. moZe postovanje poprimiti jednu ili dru- gu formu nadaktualnosti ili, drugatije izrazeno, ono moze posjedovati samo prvu, ali takoder i drugu, jer druga, iskonskija nadaktualnost ukljuéuje takoder prvu.14 Za Hildebranda je osobito znaéajno razumijevanje »da ljubav, za razliku od svih drugih vrijednosnih odgovora, uvijek posjeduje nadaktualnost u drugom smi slu.«!5 Ljubav je uvijek nadaktualna u punom smislu te rijedi. Sto je ljubav dublja i potpunija, to je vea njezina materijalna i formalna uloga za potpuni duSevni Yivot Govjeka. 2. Ljubav kao nadvrijednosni odgovor Ljubav kao vrijednosni odgovor par excellence povezana je sa svijetom vrijed- nosti na najrazlititije natine. Ipak, s druge strane |jubav se u mnogotemu razlikuje od svih drugih vrijednosnih odgovora. Tako stijete ii ndare ubavi ne proizlazi iskljutivo iz stava /stajaliSta/ prema ljepoti voljene osobe te zbog toga u izvjesnom cn oe i nono a map Hogs Naa, ut razlikuj i i iynih.vrijednosnih odgovora, zato Sto je I yer) sce i pri ijednosti i sveukupna Ijepota individualnosti, bez obzira ko- rranju ljubavi, u ljubavi se povlati (odstupa) iza osobe kao takve. Sigurno je da nam Ijubljena osoba blista sjajem svojih vrijednosti, a osobito svojom cjelokupnom Ijepotom, ali ljubav toliko »misli« upravo taj individuum, da Ginjenica kako neke druge osobe mogu stajati daleko vise na ljestvici jjepote nima- lo nege pokolebati naxu ljubav prema voljenoj osobi, Na taj nagin se jo’ jednom potvrduje kako ljubav daleko nadvisuje sve ostale vrijednosne odgovore. Ona sa- dréi odluku, jednu vrstu predanja, koja se ne zahtijeva u okviru naravnih katego- 13. D. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, str. 70~71 14 Hildebrand upozorava kako se ova nadaktualnost ne smije pomijeSati sa sferom podsvjesnoga koja {gra veliku ulogu u psihoanalizi, Ovu vistu nadaktualnosti moglo bi se prije svrstati u sfera »nad- svjesnoga«. ‘Ako jednom susretnemo nekog Zovjeka koji je svojom moralnom veliginom ostavio na nas du- bok dojam i u nama probudio postovanje prema sebi, ali na kojega rijetko kasnije mislimo ili ga vige nikada ne vidimo, tada kaZemo da navedeno poftovanje posjeduje samo prvu vrstu nadaktual- nosti. Medutim, ako se radi o poStovanju jednog uéenika prema svom uéitelju, npr. postovanju uée- nika jednoga sveca, tada postovanje ima drugu formu nadaktualnosti. S druge strane postoje stajalista koja, ako su stvarno ozbiljna i duboka, posjeduju drugu formu nadaktualnosti. To je sluéaj npr. kod svake prave braéne ljubavi, ili na eminentan nagin kod vjere u Boga, kod ljubavi prema Kristu. 15. Isto, str. 73. 10Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 I. KeBina: Ljubav kod Hildebranda rija ljubavi, Koliko god se zahtijeva poStovanje, divijenje, obozavanje ili oduSevije- nje kao pripadajuéi odgovori, to kod ljubavi nije sluéaj na isti naéin. Vidi se to najbolje ako je usporedimo s obvezom jubavi prema blznjemu, Svakom éovjeku, kao slici Bodjoj, pripada ljubav prema bliznjemu, te svoj ljepoti, dobroti, svim vri- jednostima koje nalazimo na jednom indi ie 16 To proizlazi iz toga Sto mozemo p navati vie Ijudi koji stoje jednako visoko, a mi ljubimo samo jednoga u bratnoj Ijubavi i samo nekolicinu kao prave prijatelje.!7 Onaj koji voli mora sam biti svjestan da ‘osoba koju voli zasluzuje daleko vise (GeegorsomnatatibayaaiEIOiseAD Da uber samo onda naciaz vrjedno sni odgovor koji mu dolikuje i koji se zahtijeva ako je prisutna subjektivna svijest da ne mozemo ispuniti ono sto taj zahtjev pred nas postavija. Ljubav za koju smo. sve druge vrijednosne odgovore im: a re ees Da bise lake ee smislu ljubav nadilazi sve ostale vrijednosne odgovore i poprima karakter nadvri- jednosnog odgovora, Hildebrand navodi razlitite dimenzije vrijednosnog odgovo- ra, Naime, ono »vike« koje posjeduje odredeni tip vrijednosnog odgovora u odno- su prema nekom drugom, moze iéi u sasvim razlititom smjeru.!8 Nas zanima samo prednost u jednom ili drugom smjeru koju jedan tip vrijednosnog odgovora posje- duje u odnosu prema nekom drugom. Naime, takve naravi je »vise« koje odlikuje Ijubav i Sto imamo pred oéima kad ljubav nazivamo (oznaéavamo) nadvrijedno- snim odgovorom. Hildebrand navodi nekoliko dimenzija ovoga »vike«, aligitih Kao prvo, pos inekoliko dimenzii »Prednost« Koju posjeduju vrijednosni odgovori éudoredne sfere u odnosu prema svim dru- gim vrijednosnim odgovorima, vazna je dimenzija ovoga »vise«. Ona se odnosi na naéin transcendencije i predanja koje odlikuje éudoredni vrijednosni odgovor i moje se na¢i samo u ljubavi prema Bogu i bliZnjemu, a ne u razligitim naravnim 16 U tjubavi prema bliznjemu ne postoji odnos uzajamnosti i o¢ekivanja vlastite sreée. Druga osoba u ljubavi prema bliznjemu nije izvor moje sre¢e, a intentio unionis povlati se ovdje u pozadinu. U ‘ovoj ljubavi prisutna su samo dva gledista: prvo je pitanje objektivne vrijednost ili ne-vrijednosti, a drugo pitanje objektivnog dobra ili zla za bliznjega. Ljubav prema bliznjemu Zeli usrecivati kroz darivanje. Ona anticipira susret s bliznjim koji onom ja koje voli ne dolazi u susret u punoj 1noj uzajamnosti, veé se javlja kao »one, Doduse, tu se ne radi o nekoj anonimnoj stvari, veé o per- sonalnom »one, kao svakom drugom i kao bliznjem u punom smislu te rijedi, Prema Hildebrandy, dijalo’ka »Ich-Du-Situation« ustupa mjesto u ljubavi prema blinjemu monolo&kom »Fur~ihne— pravednosti. Usp. H. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, str, 318-321; J. Gorczyca, Zur Meta- ‘physik der Liebe bei Dietrich von Hildebrand, str. 166-167. 17 Usp. Ist, str. 114-115, Ako bi se u ljubavi radilo o striktnom zahtjevu dati vrijednosti odgovor koji joj dolikuje, bilo bi pogreSno da ja, premda jednoga najvige poStujem, ipak samo jednoga drugoga volim braénom ljubavijy, ili kao prijatelja, jo8 vige votim. 18 Npr. poStovanje ide dalje od divljenja kada cijenimo neku osobu, Prema tome postovanje predstav- ja jedno »vigc« u okviru vrijednosnog odgovora. 111. KeSina: Ljubav kod Hildebranda Obnov, Zivot (57) 1 (2002) str. $18 kategorijama ljubavi. To je sasvim druga »odlika« i »prednost« od onoga koji nas potiée, tj, koji nam daje povoda da ljubav nazovemo nadvrijednosnim odgovorom. Druga, sasvi ijardimenzija »vi i ora dana nam Ovo Sto predstavija dimenziju su nja Gi- tave osobe. A upravo je osobito obiljezje volje da moze na jedinstven nagin odre- diti gitavu osobu. Ova dimenzija vrijednosnog odgovora, kao 8to emo to jo8 jasni ie vidjeti kasnije, u ljubavi se otkriva i ostvaruje na jedinstven nagin. Ljubav Ona sadrai jedan novi element samodarivanja te time nadilazi sve ostale vrijednosne odgovore. Ova dimenzija pripada takoder nadvri- jednosnom odgovoru ljubavi}? Treéa dimenzija »visega« u vrijednosnom odgovoru dana je onda kad nas vri- jednost, odnosno dragocjeno dobro duboko u nutrini usreéuje. Ova dimenzija po- vezana je s prethodnom na mnogostruki natin, ali je ipak zasebna. Ona se odnosi na srediinji problem: odnos vrijednosti i sreée. Cetvrta, nova dimenzija >yis ij i, Tek tada dopiremo otvara karakter ljubavi kao nadvrijednosnog odgovora. Ljubav se razlikuje od svih drugih vrijednosnih odgovora po jo’ dva temeljna i bitna svojstva koja nam ukazuju na ljubav kao nadvrijednosni odgovor. To su in- tentio unionis i intentio benevolentiae. u kojoj nam se jasno 2.1. Intentio unionis — svojstvo ljubavi kao nadvrijednosnog odgovora Govoreéi o intentio unionis kao temeljnom svojstvu i dimenziji jubavi, Hilde- brand napominje kako postoji prosireno krivo shva¢anje o njemu.20 19 Potrebno je pripomenuti kako ovo nije jedina dimenzija »vigega« kod ljubavi, veé joj, kako éemo to kasnije vidjeti, pripadaju i mnoge druge dimenzije »vigega«. 20 Isto, str. 169-172. Ljubav injen intentio unionis ponekad se shva¢aju kao interes koji netko ima pre- ma drugoj osobi kao sredstvu za postizanje vlastite sre¢e. Polaze¢i od &injenice kako je »unio« ne- Sto specifiéno usreéujuée, krivo se zakljutivalo da intentio unionis nije nigta drugo nego SeEnja ited nja za vlastitom sreéom, Buduéi da je jedinstvo s voljenom osobom samo sredstvo za naéu sre¢u, ne samo da intentio unionis ne proiziazi iz predanja, vet je on element sebitnosti Koji je protivan svakoj predanosti Iz toga se zakljuéuje kako se u intentio unionis ne misli na sreéu ljubljene osobe, veé na svoju vlastitu sre¢u, a voljena osoba se éak ne shvaéa potpuno kao osoba. Ovom egoistiékom interesu koji je, prema tom mi8ljenju prisutan u intentio unionis, suprotstavlja se Ijubay prema bliz- njemu kao nesebigna ljubav, koja bi bila Listo predanje jer u njoj nije prisutno intentio unions, a ona bi bila posljedica intentio benevolentiae. Ponekad se tvrdi kako je intentio unionis obiljezje zaruénitke ljubavi, osobito zaljubljenosti, ko- jase kao amor concupiscentiae suprotstavlja amor benevolentiae, a koja bi obuhvaéala prijateljsku i roditeljsku ljubav, pri emu se previda, da takoder ove ljubavi, premda manje intenzivno, posje- duju intentio unionis. Hildebrand sa svom odluéno8éu Zeli istaknuti kako unto kojim se on bavi kad govorio intentio unionis, ne znati isto Sto i zajedni8tvo. Premda unio predstavlja najvisi oblik osobnog zajednistva, ipak postoje mnoga zajedni8tva koja imaju sasvim drugi karakter. Pod pojmom zajednistva moze- mo misliti na razne udruge, slubove, obitelj, Crkvu, naciju, dréavu, itd, Medutim, navedene vrste zajednistva su otito sasvim razligite od unio na koji smjera ljubav prema jednom éovjcku, ina koji smjera intentio unionis. 12Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str, 5-18 1 KeSina: Ljubav kod Hildebranda Hildebrand kaze da onaj koji voli, éezne za duhovnim jedinstvom s Ijubljenom On éezne prije svega za je- dinstvom srdaca koje mo! samo uzajamna ljubav. Premda je ova éeznja za jedinstvom srdaca na jedinstven natin prisutna takoder u zaruénickoj ljubavi, kako u odnosu prema Zudenom jedinstvu tako i prema éeznji za tim jedinstvom, 4s obliku susreée u svakoj ljubavi. Ce Wanner Zclimo da drugi budu ispunjeni istom Ijubaviju prema nama kako bismo s njima bili sjedinjeni u velikoj zajednici ljubavi Kristove. U svakoj ljubavi duhovno se kre- Gemo prema nekome. U svakoj ljubavi lezi gesta naSega hitanja prema drugome. Hildebrand istiée kako postoji nuéna razlika izmedu Sea i jedinstva je je rijet 0 sasvim novoj dimen ziji jedinstva. Radi se o jednoj koja bitno pretpostavlja da drugu osobu susreéemo upravo kao osobu, prema njoj se odnosimo kao prema osobi i nikada je ne gledamo u svjetlu nekog objekta. Cim bi se tezilo za >jedin- st 10 zbog viastite sreée, na mjesto ljubavi bi stupilo eS je izrazito egoistiéno te se nikako ne moze govo- ritio pravoj ljubavi. Naime, posjédovanje je odnos koji objektivno moze postojati samo izmedu osobe i nekog neosobnog bié: i rijegi nesto a jedovati. S ae strane, 3, Ljubav posjeduje ne samo intentio unionis veé se v njoj ostvaruje unio, barem sa strane onoga koji voli. Medutim, istinski unio dogada se samo onda kad se na Ijubav odgovori Ijubaviju i ljublj i i joj al Ma koliko mnogi drugi elementi bili vazni za unio, npr. nazo&nost be, moguénost da se s njom razgovara viva voce, sudioniStvo u njezi- nom razmisljanju i Zivljenju itd,, sv i i. do Zeljcnoga jedin- stva, do istinskogs s Uzajamna ljubav vec konstituira jedno duboko jedinstvo, éak i onda kada sve osta- 21, Duboki unio koji mozemo ostvaritis nekim lijepim krajolikom u kojem boravimo, formalno je sa- svim razligit od unio koji moze dosegnuti jedna osoba s drugom, Jer, unatoé svoj dubini, unio osobe s krajolikom ipak je samo jedan unilateralan odnos. Na slitan nagin moZemo govoriti o unio s ne- kim umjetnigkim djelom itd. 22 Das Wesen der Liebe, stt.172. 23 Usp. Isto, str. 185-188. 24 Hildebrand kaZe: »Samo u ljubavi otvaram drugome lice svoje nutrine (svoga biéa), okreéem se prema njemu; samo u ljubavi duhovno hitam (hrlim) prema njemu. Ali voljenu osobu doseZem i susreéem u jednom zajednitkom ‘ovdje’ stvarno samo onda ako ona odgovori na moju ljubav, ako ona meni okrene svoje duhovno lice i hrli meni ususret, Prva stepenica je da moja ljubav, koja je usreéujuéa, prodre w njezinu dusu i od nje bude potpuno prihvaéena. Medutim, samo al moju [ubav odgovori svojom Ijubavlju i njezin sjaj ustruji u moju dusu, ako se conc ip konstituira se audeni unio.« Isto, str. 179. a Fivljenja u braku kao ni njeZnost, pa ni tjelesno sjedinjavanje ne konstituira istinsko unutarnje personalno jedinstvo ako nedostaje wzajamne ljubavi. 13I. KeSina: Ljubav kod Hildebranda Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 lo nedostaje; to je istinski susret osoba u jednom zajednitkom »sada«. Ako je pri- mogu razviti svoju sjedinjavajuéu snagu i samo tada, ovisno o visti ljubavi i u toj ljubavi Zudenom unio, biti usrecujuée ispunjenje unio. Ipak je veé naa ljubav je- dan bitan simbenik uw konstituiranju jedinstva. Ljubav ne posjeduje samo intentio unionis, veé je ona sama takoder virtus unitiva. Ona Zivo Zeli unio koje nam moze dati samo odgovor Ijubavi, ali Koliko to leZi u njenoj modi, ona veé konstituira ne- Sto od ovog unio. Ovaj dvostruki aspekt Ijubavi Hildebrand smatra vrlo zna¢aj- nim2 Uloga ljubavi za uspostavu unio ne sastoji se samo u hitanju prema ljubljenoj osobi veé takoder iu dinjenici da se Zovjek samo u Ijubavi otvara i drugome okreée svoje duhovno lice. O tome Hildebrand kaze: »U ljubavi otvaramo ruke svoje duse kako bismo zagrlili dusu Ijubljene osobe.«27 U ljubavi se istovremeno otvara vizir koji inage pokriva i stiti nae intimno i unutarnje biée. U ljubavi, i samo u ljubavi, Zovjek se tako okre¢e drugoj osobi, da LE Ovaj element je na jedinstven natin obiljezje zarué- niéke ljubavi. Medutim, na analogan nadin se ovaj element moze prona¢i u svakoj jubavi, premda u razliditoj mjeri, ovisno o visti i kategoriji ljubavi. Zeljeti jedin- stvo s drugom osobom znaéi za Hildebranda htjeti se darovati drugome. U ljubavi se drugome ne moze ni8ta vige darovati od priznanja: a Dakle, uko- liko tezimo s drugim, znaéi da mu Zelimo dobro i poklanjamo mu sebe samoga. Ljubljenomu se Zeli pripadati, zato mu se duhovno predajemo u ljubavi, darujemo mu vlastito srce. Kao Sto je veé re’eno, poklon mora biti prihvaéen i uzvra¢en vla- stitim samodarivanjem. To predstavija jedinstveno sjedinjavanje koje se dogada u susretu slobodnog »ja« i slobodnog >ti«, Sto Hildebrand izrazava pojmom prozi- mmanja, Time se mis na siuactu Koj) ij ea Senee Sesame Ee premda svatko od nas za drugoga moze s pravom re¢i »moj«. Ovo »moj« ne sadrZi u sebi egocentrignu posesivnost, ve izrasta i ti drugoga i istinito je onoliko koliko je istinita uzajamnost Ye Uovak- yom odnosu ne moze se ni zamisliti da se za nekim Zudi kao za sredstvom za ostva- renje vlastite sreée i vlastitog savrSenst Drugoga se promatra kao aksiolosko dobro koje je utemeljeno u jednoj apsolutnoj vrijednosti 26 Usp. Isto, str. 78. 27 Isto, str. 180, 28 Isto, str. 257-259. Sebe darovati drugome ne smije se promatrati u syjetlu jednog ontoloskog napustanja (odricanja od) samoga sebe. U rijegima: »Ich bin Dein« nije sadréan zahtjev za odricanjem od sebe samoga jer dar koji je sadran u »Deine pretpostavija da je potpuna, Ziva osoba ona koja pripada Ijublje- nome. Isto tako, intentio unionis se ne smijc shvatiti kao eZnja za nekom vrstom fuzije. U intentio unionis je svaka osoba bitno jedan individuum te je svaka pomisao na fuziju jedne osobe s drugom u sebi nemoguéa i puna protuslovlja. 14Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. $18 I. KeSina: Ljubav kod Hildebranda i kao takvo, potpuno autonomno i neovisno o meni, predstavija za mene jedno dobro. Cimbenik usreéiv: ivo povezan s unio D> stv uni} koje ne i bilo urecjoc, oto bi mu dl” Filachrandsaxie »Uzajamna ljubav ukljuéuje takoder uzajamni intentio unionis, Sto opet implicira da Ilo aboj sean Ako unio ne bi bio od oboje Zeljen na sliéan nagin ine bi bio za oboje izvor srece, ne bi ni postojala uzajamna ljubav i ne bi bilo mo- guce ostvariti istins 5 to da je on 2a oboje izvor Sede vec takoder i re arse unio ako nije usmjeren prema sreéi voljene osobe.«*9 Ljubavi je bitna svojstvena volja ljubljenoj osobi darovati ono Sto je za nju objektivno dobro. Ono sto je za drugoga dobro, toliko prozima Zivotni prostor onoga koji voli da dobro voljene osobe postaje dobro onoga koji voli te mu je i izvor sreée. Isto tako zlo voljene osobe je zlo za onoga koji voli. Ovo je novo podrugje transcendiranja Ijubavi.3! 2.3. Intentio benevolentiae Cinjenica jest da voljena osoba za nas postaje objektivno dobro, sto ljubav ini nadvrijednosnim odgovorom. Medutim, ako je Ijubljena osoba objektivno dobro za nas, ako je njezina egzistencija izvor sreée — ovisno o velitini ili avi — mnoge stvari koje se odnose na tu osobu, bit ée ee: Uz navedeno, potrebno je razlikovati jo8 jednu bitnu karakteristiku koja je svojstvena svim kategorijama ljubavi. Naime, onaj tko voli, promatra sve to se 29 Nemoguée je da netko kaze: Ja, doduge, éeznem prema unio premda mi ne stoji pred ogima kao usre¢ujuéi element, 30 Isto, str. 183. Ma koliko je unio za jednu osobu usreéujuéi, ona nikako ne mo%e taj unio promatrati sa stajali8ta vlastite sree. U onom momentu kad bi se jedna osoba interesirala samo za svoju sreéu, a ne i za sreéu drugoga, ona ne bi vige trazila i Zeznula za istinskim unio. Zbog toga ja u intentio unionis Zivo Zudim za naiom sregom, te se na neki nadin odrigem viastite sreée. To znati da indi- ferentnost prema sregi voljene osobe nije spojiva niti s Ijubavlju, a nitis istinskim intentio unionis, 31. Usp.J. Gorczyca, Zur Metaphysik der Liebe bei Dietrich von Hildebrand, str, 164-165. O navedenom Hildebrand izrigito kaze: »Nur wenn die Tatsache, daB etwas flr einen anderen ein objektives Gut coder Ubel ist, mich so bewegt, da8 ein objektives Gut fiir hn eine Quelle des Gliicks fir mich wird und ein objektives Ubel fir ihn eine Quelle des Unglicks far mich, liegt die Transzendenz vor, die wir im Auge haben. Nur wenn unsere Antworten, abgeschen von dem Wert oder Unwert, sub spe- cie des objektiven Gutes fiir den anderen motiviert werden, liegt cin Hinauswachsen Uber unsere Immanenz vor.« D. von Hildebrand, Das Wesen der Liebe, str. 216. 32 Njegovo zdravije nije samo objektivno dobro za njega veé isto tako i za mene. Isto tako je is nje~ govom inteligencijom, moralnim vrednotama itd. Sve je to dar i za mene. Sva dragocjena svojstva |jubljene osobe dar su i za onoga koji voli Hildebrand navodi trostruku ulogu koju za nas igraju objektivna dobra za ljubljenu osobu: prvo je Gisti vrijednosni odgovor ako se radi o takvim dobrima koja na temelju njihove vrijednosti pro- slavljaju Boga, npr. obraéenje jedne fjubljene osobe ili njezin éudoredno-religiozni rast. Drugo: mnoga objektivna dobraza Ijubljenu osobu bit Ge znatajnaza onoga koju ljubi jer su ona, kao takva, za.njega izvor sreée, npr. Zivot ljubljene osobe, njezino zdravlje, duhovni i kreposni razvitak, itd. na kraju, objektivna dobra ilizla 2a Ijubljenu osobu postaju znagajna za nas zbog onoga to ona za nju samu znage. Usp. nav, dj, str. 232-233. 151. Ke8ina: Ljubav kod Hildebranda Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 5-18 doqate sen sc kor pe betvng doen aan Oa, Ons > raduje se zbog svega Sto usrecuje, uveseljava voljenu osobu; isto tako on pati zbog patnje Ijubljene osobe.* Interes za sve Sto je povezano s voljenom osobom sub ga predstavlja fe Se) ‘o je sasvim nova dimenzija transcen Ijubavi. Rijeg je oF 08a; intentio benevolentiae je prije svega istinski interes za sreom i dobrobiti dru- goga. To je jedinstveno sudioni8tvo u sudbini i sreéi druge osobe, a koje lezi u Ijubavi, Jasno, ovo je na osobit naéin prisutno u zaruéniékoj ljubavi, a izrazava se takoder u Zelji da se voljena osoba obasipa dobrotinstvima. Ali i inaée je intentio benevolentiae bitno svojstvo ljubavi. To) 0 neizbjeZnoj teZnji za u leZi sreca nekoga drugoga, nije neSto Sto je samo po sebi razumljivo, veé je to(POSTedicAljUBAW Ova solidarnost je plod ljubavi, ali ne kao nesto Sto je od nje odvojeno, njome izazvano, veé je to neato za nju konstituirajuée, njoj samoj svojstveno. Upravo ovaj duboki interes za steGom drugoga ne moze se odvojiti od ljubavi. Medutim, intentio benevolentiae jo& je neSto vie od CeZnje za usrecivanjem vo- Ijene osobe i dubokog interesa za njezi brobiti i sreGom. To je jedno dobro- eine sapolozenie heme degen, iranian: je ne&to Sto se moze naéi samo u ljubavi, Sto je jasno razlikuje od poStovanja, div- Ijenja, obozavanja ili oduSevljenja.35 Puke elemente Ijubavi koji su prisutni una- vedenim pozitivnim afektivnim vrijednosnim odgovorima prema coba obrohotnost, opéenito uzeta, koja je svojstvena svim pozitivnim, afektivnim vrijednosnim odgovorima prema oso aaa. obrkati) sintentio benevolentiae koja tvor bit jubav enost s njima. Ona ne shvaéa osobu kao onu koja je veé sama poklon pun dobro- 33. Hildebrand kaZe kako nam ovo na prvi pogled moze izgledati kao nesto po sebi sasvim razum| tako da nam moie biti éudno &to se to navodi kao osobito obiljeZje ljubavi. Cini se ovitim da, ako se nekoga voli, onda se Zeli da je i on sretan i da se dobro osjeéa. Medutim, to zavarava, 34. Ovdje nailazimo na neSto analogno u odnosu na ono Sto susrecemo kod intentio unionis. Kao sto ni intentio unionis nije samo &eZnja za jedinstvom ve¢ istovremeno i usmjerenje prema uspostav- Jjanju toga wnio — jer se Sovjek u Ijubavi duhovno usmjerava prema drugome, tako ni intentio be- nevolentiae nije samo SeZnja za usrecivanjem drugoga, nije samo interes za njegovu dobrobit, vec je to jedan usreéujuci daSak dobrote, dime se drugome veé time daje jedinstven, gotovo nenadom- jestivi poklon 35. Potrebno je pripomenuti da, kao i u drugim pozitivnim, afektivnim vrijednosnim odgovorima koji se odnose na osobe, Sesto postoje clementi Ijubavi, premda se oni u mnogogemu razlikuju od Iju- bavi. Svaki prijateljski odnos prema drugoj osobi ima element ljubavi, Na taj natin lezi u svakoj radosti vrijednosnog odgovora prema drugoj osobi, kao npr. u oduSevijenju ili postovanju, izvjesti ‘element ljubavi. 16Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. S18 1. KeSina: Ljubav kod Hildebranda te, struja dobrote koja oplakuje drugoga, jedan dobrocudni duhovni zagrljaj dru- goga. Sve navedeno obiljeZava upravo intentio benevolentiae, Umyjesto zakljucka Iznavedenih razmisljanja Hildebrand izvodi nekoliko razloga koji daju povoda da se ljubav u njezinom predanju i trancendenciji nazove nad-vrijednosnim odgo- vorom (Uberwertantwort); Ljubav je nadvrijednosni odgovor jer je Ijubljena osoba izvor sreée za onoga koji voli. Ljubav je nadvrijednosni odgovor jer u njoj interes za ljubljenom osobom ide tako daleko da ona, na temelju svoje vrijednosti, SE EAGGETEES ito uuzem smislu rijedi. Ljubav je nadvrijednosni odgovor zbog intentio unionis, toga interesa prema Ijubljenoj osobi koji nadilazi sve druge vrijednosne odgovore.3° Ljubav je nadvrijednosni odgovor zbog toga sto nas sva objektivna dobra zbog njega —»wegen ihm« pokrecu te time postaju indirektna objektivna dobra za nas. Na kraju istaknimo kako misao o ljubavi kao (nad)vrijednosnom odgovoru prozima éitavo Hildebrandovo religiozno promi8ljanje i Zivljenje. Njegov stav pre- ma Kristu i Crkvi bio je prozet goruéom Zeénjom za tim da svi koji su Kristovi, Njemu i Crkvi odgovore Ijubaviju kao (nad)vrijednosnim odgovorom. Ili, kako to J. Seifert kaze: »Zbog jedinstvene uloge ljubavi u njegovom Zivotu, Hildebrandova 7 36. Usp, nav. dj, str. 198, 37 J. Seifert, Dietrich von Hildebrands philosophische Entdeckung der Wertantwort’ und die Grundle- gung der Ethik, str, 52,1. KeSina: Ljubav kod Hildebranda Obnow. Zivot (57) 1 (2002) str. 5~18 DIE LIEBE ALS UBERWERTANTWORT BEI DIETRICH VON HILDEBRAND Ivan KESINA Zusammenfassung In diesem Artikel erértert der Verfasser den Begriff der Liebe als Uberwertantwort in der Philosophie von Dietrich von Hildebrand. Hildebrand ist der Meinung, daf die Liebe eine einzigartige Hingabe und Transzendenz besitzt, die uns veranlapt, sie eine Uberwertantwort zu nennen. Dafiir gibt se einige Griinde: Die Liebe ist eine Uberwertantwort, weil der geliebte Mensch eine Quelle des Gliickes fiir den Liebenden ist, Die Liebe ist eine Uberwertantwort, weil in ihr das Interesse fiir den Geliebten so weit geht, dafi er aufgrund seines Wertes ein objektives Gut fiir mich wird. Die Liebe ist eine Uberwertantwort wegen der intentio unionis — diesem itber alle anderen Wertantworten hinausgehende Interesse an dem Gelibeten. Die Liebe ist eine Uberwertantwort, weil alle objektiven Giiter fiir ihn —»wegen ihme, mich bewegen. Abschliefend kénnte man feststellen, daB die Liebe als Uberwertant- wort im Zentrum religiésen Denkens und Lebens von Hildebrands steht. Schiliisselwérter: Liebe, Wertantwort, Uberwertantwort, intentio unionis, in- tentio benevolentiae. (Ubersetzt von Ivan Kegina) 18