Arsen Dedic - Vracam se

Ona duga putovanja, dani rasuti u snjegu,

zar je srcu sve to trerbalo da shvati,
ovo mi more vise znaci, il' ce mi ljudi vise dati.

Oni gradovi daleki jos se daljim danas cine,

niti zvjezde nisu bile tako sjajne,
sume su pute svoje krile,
a dvorci cuvali su tajne i od nas.

Vracam se tu da ti kazem ovo sunce nek mi sja,

vracam se tu, draga, to su ruke iz mog sna.
Vracam se tu, na toj zemlji gradim dom,
vracam se tu i kazem, draga, sve cu djeliti sa njom.

Dok smo trazili svoj dio, dio svjeta, dio srece,

dok smo sledili te ljubavi iz bajke,
zvalo je more svake noci, i blage oci moje majke.
mozda posli bismo dalje, da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas cuvali ti lanci, za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko
camci zivot sav.

Vracam se tu da ti kazem ovo sunce nek mi sja,

vracam se tu, draga, to su ruke iz mog sna.
Vracam se tu, na toj zemlji gradim dom,
vracam se tu i kazem, draga, sve cu djeliti sa njom.
Vracam se tu!