UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

SARAJEVO

AKADEMSKA 2019./2020. A Skenderija 72 , 71000 Sarajevo

M dekanat@fpn.unsa.ba
W www.fpn.unsa.ba
T +387 33 203 562
F +387 33 666 884

ESEJ IZ PREDMETA NACIJA I NACIONALIZAM

ESE
HRVATSKO PITANJE U BiH

STUDENT :MEHINAGIĆ SABINA

MENTOR: PROF.DR.ŠAĆIR FILANDRA SMJER: UPRAVLJANJE DRŽAVOM

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

UVODNO RAZMATRANJE

NACIJA,NACIONALIZAM...

Savremeni svijet je organiziran u nacionalne države, koje se služe raznim

sredstvima da bi se što jače čuo glas njihove nacije. Države rutinski propagiraju
i nameću nacionalne zastave, himne, simbole, ambleme, rituale i tradicije. Državne škole
zahtijevaju učenje nacionalne historije, jezika i kulture pa, ako treba, kreiraju i “dvije škole
pod jednim krovom” samo da bi to ostvarile. Koriste se moćne medijske mašinerije da bi se
građanima ugradila privrženost nacionalnoj državi.

Irski politolog B.Andreson definiše naciju kao “zamišljenu

zajednicu”, koja je istovremeno inherentno ograničena i suverena.
Ta je zajednica zamišljena zato što pojedini pripadnici određene
nacije nikad neće upoznati većinu drugih pripadnika svoje nacije.
Ograničena je jer, bez obzira na svoju veličinu, svaka nacija ima
granice koje je diferenciraju od drugih nacija. Međutim, tek što
definira naciju kao ograničenu i zamišljenu zajednicu, Anderson se
već pita zašto onda toliko miliona ljudi svojevoljno gine za
takvu“ograničenu i zamišljenu stvar” i tvrdi da to ostaje centralni
BENEDICT ANDERSON problem u izučavanju nacionalizma.
Trebamo znati da teškoće u razumijevanju nacije i nacionalizma počinju od same
njihove definicije. Nacionalizam je koncept koji nije lako definirati jer svaka
definicija legitimizira neke tvrdnje, dok istovremeno delegitimizira druge.
Tokom studija i istraživajući o navedenoj temi shvatio sam da su termini država,
nacija, nacionalna država i nacionalizam obavijeni su nejasnoćom zbog
nepreciznog, nekonsistentnog i često totalno pogrešnog korištenja ovih pojmova.
Prema a britanskom profesoru John-u Breuilly-u nacionalizam se može razumjeti
kao ideja, osjećaj ili akcija. Breuilly definiše nacionalizam kao politički pokret koji
traži ili obnaša državnu moć, pravdajući takve akcije nacionalističkim
argumentima. A nacionalistički argument je politička doktrina koja se temelji na
pretpostavci da nacionalni interesi imaju prioritet u odnosu na bilo koje druge
interese. Breuilly tvrdi da nacionalizam, ako ga hoćemo razumjeti, moramo
povezati s ciljevima dobijanja i korištenja državne moći. Hans Kohn prvi je razvio
sistemsko razlikovanje između “zapadnih” i “istočnih” nacionalizama.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Problem nacionalizma je prisutan danas u mnogim društvima. Njegova pojava i

manifestovanje stvorili su brojne probleme, uslovili pojavu ratova u nekim zemljama
u kojima je propao socijalizam. Nacionalizam je posebno prisutan na prostoru
Jugoistočne evrope, pa i cIjele Evrope.

ERNEST GELLNER
Jedan od najistaknutijih teoretičara nacionalne problematike, filozof i antropolog,
intelektualac i zagovornik kritičkog racionalizma, Ernest Gellner u djelu Nacije
i nacionalizam iznosi stavkU koje ideja nacije i nacionalne pripadnosti dubinski
ukorijenjena u modernom društvu kao malo drugih te daje ideja o čovjeku bez
nacije gotovo nepojmljiva.Čovjek bez nacije je poput čovjeka bez sjene.On također
smatra kako „imati naciju nije inherentno svojstvo čovječanstva, no danas je
došlo do toga da se takvim smatra.To dočarava stupanj do kojeg je nacionalni
predznak danas važan čimbenik u izgradnji osobnog identiteta.Smatram da je
neophodno budućem čitaocu ovog eseja predočiti određene definicije nacionalizma
odnosno pojašnjenje razumijevanja za uho teške riječi nacionalizam.Za Ernesta
Gellnera nacionalizam je prije svega političko načelo koje tvrdi da politička i
nacionaina jedinica trebaju biti istovjetne.Emocije u svemu tome su neizostavne
primjećujem kod Gellnera Nacionalistički osjećaj jest osjećanje gnjeva potaknuto
kršenjem načela ili osjećanje zadovoljstva potaknuto-njegovim ispunjenjem. Zapravo,
nacionalizam često nije bio ni tako prijatno razuman niti tako racionalno simetričan.
Moguće je, kao što je vjerovao Immanuel Kant da je pristranost težnja da se prave
iznimke u vlastitu korist ili u vlastitom slučaju, ona središnja ljudska slabost iz koje
izviru sve ostale te da zahvaća nacionalni osjećaj jednako kao i sve ostalo,
prouzročujući tako ono što su Talijani pod Mussolinijem nazivali sacro egoismo
nacionalizma. Također je moguće da bi politička učinkovitost nacionalnog osjećaja
bila znatno umanjena kad bi nacionalisti imali jednako istančan senzibilitet za
nepravde koje čini njihova vlastita nacija, kao što ga imaju za one počinjene protiv
nje.1 Nacija se može definirati "samo pomoću razdoblja nacionalizma". Samo u
kontekstu tog razdoblja ti pojmovi precizno definiraju pojam nacije. Geliner fenomen
nacionalizma objašnjava kao povijesnu kategoriju koju bitno određuje modernizacija.
Povezivanje fenomena nacije uz pojam modernizacije započela je sociološko-
politološka škola Karla W. Deutscha, koja je nastanak nacija i nacionalizma
objašnjavala uz pomoć industrijalizacije, urbanizacije, poboljšanjem komunikacije i
povećanom pokretljivošću stanovništva koji su doveli do novog oblika integracije
društva. Predočavam Vam neosporivu činjenicu da isticanje nacije kao subjekta
suverenosti, ali i povijesti, ima još jedan bitan aspekt. Ono u pojedinaca sa
sigurnošću promiče osjećaj pripadnosti i privrženosti grupi s kojom se može
identificirati.tragajući za navedenom temom shvatila sam da nam Gellner Ernest
pojašnjava da iako sam osjećaj nacionalnog identiteta u pojedinca nije nacionalizam,
nema nikakve-dvojbe da nacionalizam promiče i proizvodi nacionalni identitet
.
ERNEST GELLNER
DRŽAVA I NACIJA 2

1
Ernest Gellner,Nacije i nacionalizam,Politička Kultura Zagreb,1998. 22 str.

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Naša definicija nacionalizma oslanjala se na dva dosad nedefinirana pojma: državu i

naciju. Raspravu o državi započet ću definicijom Maxa Webera, prema kojoj je
država ona društvena ustanova koja posjeduje monopol na legitimnim nasiljem.
Opšte poznato mi je da nemaju sva društva državu. Iz toga izravno proizilazi da se
problem nacionalizma ne pojavljuje udruštvima koja nemaju državu. Ako nema
države očito nije moguće postaviti pitanje jesu li njezine granice istovjetne granicama
nacije.Problem nacionalizma ne pojavljuje se kada nema države.Otuda ne proizilazi
da problem nacionalizma uz svaku, državu,ma kakva ona bila.Naprotiv on nastaje
samo za neke države. Nacionalisti su ponajčešće bjesnjeli protiv razdiobe političke
moći i naravi političkih granica, a rijetko su ili gotovo nikad imali priliku osuđivati
potpunu odsutnost moći i granica. Okolnosti u kojima se nacionalizam uglavnom
pojavljivao obično nisu bile takve da nije bilo države kao takve ili u kojima je njezina
zbiljnost bila dovedena u ozbiljnu dvojbu. Naprotiv, država je bila upadljivo prisutna,
zamjeralo joj se zbog njezinih granica ili zbog razdiobe moći, i zbog drugih prednosti.

NACIJA

Definiranje nacije zadaje ozbiljnije teškoće nego što su one pri definiranju države.
Premda je čovjek modernog doba sklon prihvaćati centraliziranu državu (i,
određenije, centraliziranu nacionalnu državu) kao gotovu činjenicu, ipak je, uz
razmjerno malo napora, sposoban uvidjeti njezinu slučajnost te zamisliti društveno
stanje u kojem nema države. Zapravo, nacije su poput država, mogućnost, a ne
sveopća nužnost dakle,nije moranje. Ni nacije ni države ne postoje u svim vremena i
u svim okolnostima. Osim toga, nacije i države nisu ista mogućnost,tj.ne mogu se
poistovjetiti. Imati naciju nije inherentno svojstvo čovječanstva, no danas je
došlo do toga da se takvim smatra“.To dočarava stupanj do kojeg je nacionalni
predznak danas važančimbenik u izgradnji osobnog identiteta.3 Proučavajući brojne
izvore primjetih kako je upravo ova definicija glavnog teoretičara socijalističkepartije
za nacionalno pitanje našlaput (uz manje, više kozmetičkeizmjene) do nekih od
najučestalije korištenih rječnika. Ova definicija nastoji obuhvatiti sve zajedničke
elementekoji tvore takvu zajednicu, no smatram da nije naglašen njen politički i
organizacijski kontekst. Naspram Staljinove definicije, Gellner pak smatra kako
nisu samo zajednička kulturalna obilježja i habitus presudno i za formiranje nacije,
već i to da dva člana iste nacije jedan drugog priznaju kao pripadnike iste nacije.
Dakle, nisu ključnasamo etnička oblježjapoput povijesti, jezika ili kulturekoja ih
razlikuju od drugih, već je bitan moment volje, međusobnog priznavanja i
osviještenosti pripadnosti zajednici što ih tada čini nacijom.

2
Ernest Gellner,Nacije i nacionalizam,Politička Kultura Zagreb,1998. 24 str .3

3
Staljin, J. Marxism and the National Question.(vlastiti prijevod)

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Prema Michaelu Billigu, unatoč smanjenju broja oružanih sukoba vođenih idejom
nacionalizma (što je ‘činjenica’ koju mnogi aktealni događaji dovode u pitanje), svaka
postojeća konsolidirana država na Zapadu i dalje se itekako oslanja na nacionalizam
kao svoj ideološki temelj. Do danas se teoretičari nisu usuglasili ni oko mnogih drugih
pitanja vezanih uz nacionalizam, postanak nacija te srž nacionalnih i etničkih
identiteta. Možda je najintrigantnije pitanje ono o uzrocima, tj. motivacijama grupe
pojedinaca da među nizom ostalih prepozna upravo etnički odnosno nacionalni
identitet kao primarni, što je Danilo Kiš nazvao ‘kolektivnom paranojom’. Gellnerov
pristup fenomenu nacionalizma proizlazi iz njegove koncepcije povijesnog razvoja
čovječanstva, prema kojoj se povijest ljudskog društva može prikazati u tri faze. Prvu
fazu obilježavaju društva lova, a druga faza obilježena je agrarnim društvima, a treća
započinje razvojem industrijskog društva. Prema Gellnerovu mišljenju nacije i
nacionalizmi pojavljuju se tek u industrijskom društvu, jer je tek ono stvorilo
pretpostavke za njihov nastanak. Fenomen nacionalizma je fenomen modernog
društva u čijim je strukturama nacionalizam ukorijenjen. Glavni uvjet koji je omogućio
nastanak nacija prema Gellnerovu mišljenju je moderna podjela rađa. Ostvarivanje
složene, promjenjive i neprekidne moderne podjele rada bilo je moguće tek
preobrazbom tradicionalnoga agrarnog društva čijim strukturama takva podjela rada
nije bila moguća. Sam nacionalizam Geliner definira kao načelo koje zahtijeva
istovjetnost kulturne i političke zajednice. To je načelo moglo biti ispunjeno tek u
industrijskom društvu, jer je ono omogućilo poklapanje kulturnog i političkog
elementa, U agrarnom društvu to načelo je bilo neostvarivo zbog nepostojanja
homogenoga kulturnog polja.Tek s industrijskim društvom dolazi do stvaranja
univerzalne pojmovne valute koja je prevladala te posebnosti i omogućila nastanak
homogenoga kulturnog polja. Bit nacionalizma prema Gellnerovu mišljenju je u
čvrstoj vezi između države i kulture. Svaka moderna država prolazila je kroz određeni
stupanj sekularizacije jer ona više nije zaštitnik vjere već kulture koja se reproducira
uz pomoć homogenog i standardiziranoga obrazovnog sistema. Obrazovanje kao
sekundarna socijalizacija tako postaje glavni način stjecanja identiteta modernog
čovjek. Druga važna značajka nacionalizma je zahtjev za poklapanjem političkih i
etničkih granica. "Ukratko, nacionalizam je teorija političke legitimnosti koja zahtijeva
da etničke granice ne presijecaju političke te, posebice, da etničke granice unutar
određene države ne dijele vlastodršce od ostalih." Ovo načelo moglo je biti ispunjeno
tek s nastankom jedinstvenoga kulturnog polja koje je postalo zajednički mediji svih
slojeva modernog društva. Nastanak nacionalizma Geliner veže uz demografsku
eksploziju, migraciju radne snage i pojačanu urbanizaciju rane industrijalizacije. U toj
početnoj fazi modernizacije često je dolazilo do podudaranja političkih, ekonomskih i
obrazovnih nejednakosti s etničkim i kulturnim nejednakostima, što je pridonijelo
razvoju nacionalizama. Dva glavna elementa koja se često koriste u izgradnji teorije
nacije su kultura i volja. Prema Gellnerovu mišljenju niti jedan od njih nije dovoljan za
objašnjenje fenomena nacije, jer ti pojmovi pokrivaju veliko područje te preširoko
određuju naciju. Tek kada se ti pojmovi stave u određeni povijesni kontekst, mogu
postati dobra osnova za određenje nacije.

Proturječnosti nacionalizma prema Gellnerovu mišljenju proizlaze iz miješanja

nacionalizma kao ideološke doktrine i nacionalizma kao fenomena. Razliku između
UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

prednacionalističkog i nacionalističkog razdoblja Geliner ilustrira uz pomoć dvaju

zamišljenih etnografskih zemljovida od kojih onaj koji pripada prvom razdoblju. Svoju
tipologiju nacionalizma Geliner je izgradio na osnovi kombiniranja triju glavnih
čimbenika. Prvi čimbenik njegova deduktivnog modela je moć, drugi je pristup
obrazovanju, a treći je istovjetnost kulture, pri čemu Geliner upozorava na disdinkciju
između kulture i visoke kulture. Kultura je u ovom modelu shvaćena u antropološkom
smislu kao osobit način ponašanja i komunikacije u određenoj zajednici. Pod
pristupom obrazovanju misli se na pristup visokoj kulturi koja je normativno
određena. Kombinacijom tih triju čimbenika (moć, obrazovanje i zajednička kultura)
moguće je dobiti osam stanja, od kojih su pet nenacionalistička, a tri odgovaraju
različitim oblicima nacionalizma. Ta tri oblika su: 1. habsburški model nacionalizma
(istočni) koji dobro opisuje i razvoj nacionalizma u Africi te ga Geliner još naziva i
afričkim modelom, 2. klasični zapadni model nacionalizma koji odgovara
ujedinjujućim nacionalizmima Italije i Njemačke, 3. nacionalizam dijaspore čiji su
najbolji primjer Jevreji. Gellnerova tipologija nacionalizma proizlazi iz sociološkog
modela u kojem kombinacijom triju čimbenika (moć, pristup obrazovanju i istovjetnost
kulture) dobivamo različite tipove nacionalizma. Geliner rijetko navodi konkretne
primjere koji bi potvrđivali njegove teze, on ih uglavnom objašnjava na fiktivnoj zemlji
Ruritaniji. Svoj model Geliner ne drži savršenim jer je svjestan njegovih nedostataka
u objašnjenju određenih konkretnih slučajeva nacionalizama.

BENEDIKT ANDERSON
Jedan od najglasovitijih teoretičara nacije Benedict Anderson u djelu Nacija:
zamišljena zajednicau antropološkom duhu predlaže sljedeću definiciju nacije"Nacija
je zamišljena politička zajednica, i to zamišljena kao istovremeno inherentno
ograničena i suverena."4Anderson u ovoj definiciji ne govori o lažnosti ili patvorenosti
nacije, već o tome kako se radi o zajednici u kojoj nema i nikad neće postojati
"licem u lice" interakcija među članovima. Članovi i manjih nacija nikada neće
poznavati većinu ostalih članova iste grupe, ali će i usprkos tome oni smatrati da
tvore naciju, odnosno zamišljati i osjećati to imaginarno zajedništvo. On također
navodi i ograničenost kao odliku nacije, što se odnosi na granice nacija-država do
kojih seže određena nacija. Granica kao zamišljena linija razgraničenja
nacionalnih identiteta dijeli ih tako od drugih koji ne pripadaju zajednici.
Nadalje, Anderson zaključuje kako je nacija i suverena, odnosno nezavisna i
slobodna. Prema njemu nacija nastaje kao zamišljena zajednica, odnosno iz potrebe
za zajednicom širom od one u kojoj pojedinci žive i s kojom imaju neposrednu
interakciju. Razlog za nastanak takvih zamišljenih nacija Anderson vidi u trijumfu
sekularnih ideja Prosvjetiteljstva koje su uklonile božansko pravo kraljeva kao
vezivno tkivo podanika dotadašnjih država, te dovele do potrebe za njegovih
nadomjeskom u obliku nacionalne pripadnosti.

Nacionalni identitet je za većinu ljudi važniji od bilo kojeg drugog kolektivnog

identiteta. Benedict Anderson u svome djelu „Nacija-zamišljena zajednica“ ističe

5
4
Andreson, B. (1990) Nacija: zamišljena zajednica. Zagreb: Školska knjiga. str. 17

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

političku moć nacionalizma kao i njegovo filozofsko siromaštvo, čak i nesuvislost. Za

razliku od dugih „izama“ nacionalizam nema Hobbesa, Tocqevillea, Webera.
Anderson je istaknuo i da se nacija zamišlja kao horizontalno drugarstvo, te da su
upravo zbog tog bratstva u toku posljednja dva desetljeća ubijeni milioni ljudi.
Benedict Anderson pisao o čitanju novina kao masovnom obredu koji istovremeno
vrši veliki broj ljudi, te da se na taj način stvara „zamišljena zajednica“ koja vjeruje da
taj zamišljeni svijet ima vidljive korijene i u svakodnevnom životu. Anderson je
istaknuo i da se nacija zamišlja kao horizontalno drugarstvo, te da su upravo zbog
tog bratstva u toku posljednja dva desetljeća ubijeni milioni ljudi.O tome ovaj
teoretičar piše u svojoj glasovitoj knjizi „Nacija - zamišljena zajednica“. U
međuvremenu je broj ljudi koji su u ime nacija ubijani, porastao, a i Balkan je dao svoj
nemali „doprinos“. Zamišljene zajednice" ? ("zamišljene" zato što je realno teško
zamisliti pravu, opipljivu vezu između npr. nekoga iz uzet ću za primjer naše susjede
Hrvate iz Dubrovnika i nekoga iz Baranje koji se nikada neće upoznati i koji ne žive
baš na sličan način, dok su ti isti tobože potpuno drugačiji od svojih susjeda u Kotoru
ili u Bačkoj.

ANTHONY D. SMITH

Smith posebno naglašava da se, iako treba praviti razliku između nacionalizma kao
ideološkog pokreta i nacionalnog identiteta kao šire pojave, moć i privlačnost
nacionalizma kao političke snage ni približno ne može shvatiti ako se ne uzme u obzir
šira perspektiva u čijoj se žiži nalazi nacionalni identitet. Zapadni modelodređen je
teritorijalnom pripadnošću. Pojedinac i kolektivitet se identificiraju s povijesnom
zemljom koja se shvaća kao domovina, koja je i zajednica zakona i institucija.
Tom pripadanju dorasli su jedino samosvjesni pripadnici koji imaju razvijenu svijest o
zajedničkim sjećanjima, mitovima i simbolima i cjelokupnoj tradiciji, kao specifičnoj
zajednici kulture. Pripadnost podrazumijeva minimum uzajamnih prava i obaveza
svih pripadnika nacije jednako. Pojedinac racionalno i voluntaristički ima
mogućnost odabrati naciju kojoj će pripadati. Nacija se shvaća kao politička
zajednica u kojoj se pojedinac identificira sa zajedničkim zakonima i institucijama S
druge strane, etnički modelnacije određen je rodnom pripadnošću čime se stvara
organska identifikacija sa zajednicom rođenja. Pojedinac nema mogućnost
odabira nacije kojoj će pripadati. Budući da ne postoji mogućnost dokidanja
rodbinskih veza, logički je i nemoguće gubljenje nacionalnog identiteta. U
etničkom modelu svojstveno je shvaćanje nacije koja se temelji na identifikaciji s
kulturom, jezikom i običajima. Smith smatra da se nacionalni identitet određuje kao
kulturni ali, budući da pripada i da je smješten u političkoj zajednici, jednako tako se
određuje i kao politički identitet. Vrhunac nacionalnog identiteta kao političkog
identiteta dogodio se u trenutku kada je novoutemeljenim političkim
zajednicama-državama na Zapadu bila potrebna vrijednosna legitimacija. Ona je
pronađena u tradiciji egzistencije određene skupine na određenom teritoriju u slučaju
Zapada, odnosno u tradiciji etničkog pripadanja zajednici rođenja u slučaju Istoka.
Nacionalni identitet kao jamac legitimacije političkog poretka može opstati jedino
ako se sačuva identifikacija na sociopolitičkom i kulturnopsihološkom temelju.
Naciju bi, ističe, trebalo definirati kao skupinu ljudskih bića koja ima zajedničke i

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM 6
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

razlikovne elemente kulture, jedinstven ekonomski sustav, građanskaprava za

sve članove, osjećaj solidarnosti koji nastaje iz zajedničkih iskustava i koja
zauzima isti teritorij. Kao zajednička obilježja nacionalnog identiteta
izdvaja:1.povijesnu teritoriju-domovinu u kontekstu shvaćanja da su nacije
teritorijalno omeđenientiteti i zahtijevaju vlastitu domovinu,2.zajedničke mitovi i
povijesna sjećanja,3.zajedničku masovnu, javnu kulturu,4.zajednička zakonska prava
i dužnosti svih pripadnika nacije i 5.zajedničku ekonomiju sa teritorijalnom
mobilnošću pripadnika nacije u okvirukoje postoji zajednička podjela rada i
sistema proizvodnje.
Obzirom na navedene komponente, prisutno je shvaćanje višedi-menzionalnosti
nacionalnog identiteta a time i mogućnost oslanjanja nacije na druge vrste kolektivnih
identiteta i kombiniranje nacionalnog identiteta s klasnim, vjerskim, etničkim, kao i
mogućnost permutiranja ideologije nacionalizma s drugim ideologijama
(liberalizmom, komunizmom, fašizmom itd.) Svaki nacionalizam, primjećuje Smith,
sadržava i građanske i etničke elemente od kojih pojedini pretežu u određenim
trenutcima, no uspostavlja jasnu razliku između političkog i kulturnog nacionalizma.
Prvi je za svoj ideal postavio građansku političku zajednicu obrazovanih građana,
ujedinjenih zajedničkim zakonima i običajima, sa ciljevima koji su u biti
modernistički: osigurati svojoj zajednici predstavničku državu kako bi mogla
ravnopravno sudjelovati u razvoju. Drugi, kulturni nacionalisti, naciju shvaćaju kao
primordijalni izraz pojedinca i stvaralačke snage prirode. Nacije su poput obitelji
prirodne solidarnosti, razvijaju se kao organska bića i žive osobe. Cilj kulturnog
nacionalizma je uvijek integrativan: to je pokret moralne obnove koji nastoji ujediniti
različite aspekte nacije. Za njega je, može se ustvrditi, država čak nebitna, jer bit
je nacije njezina osebujna civilizacija proizvod je jedinstvene povijesti, kulture i
zemljopisnog profila. Funkcije nacionalnog identiteta za pojedince i grupe Smith
izdvaja u skladu s teritorijalnom, ekonomskom, pravno-političkom, etničkom i
kulturnom dimenzijom identiteta. Teritorijalna, ekonomska i pravno-politička
dimenzija predstavljaju vanjske funkcijenacionalnog identiteta a etnička i kulturna
dimenzija predstavlja njegove unutarnje funkcije. Teritorijalna funkcija nacionalnog
identiteta pretpostavlja da pripadnici nacije određuju društveni prostor na kojemu se
odvija svakodnevni život. Također, njome se utvrđuju granicepovijesne
teritorijekoja određuje zajednicu kroz vrijeme i prostor. Nacija i njezini pripadnici
drže kontrolu nad teritorijalnim resursima, radnom snagom i jedinstvenom podjelom
rada i resursa među pripadnicima, što sve čini ekonomsku funkciju nacionalnog
identiteta. Pravno-politička funkcija odnosi se na legitimiranje zakonskih prava i
dužnosti pravnih ustanova koje određuju odražavaju specifične vrijednosti i
osobine nacije, tradiciju i običaje. Etnička i kulturna funkcija nacionalnog identiteta
pretpostavlja osiguravanje društvenih spona između pripadnika nacije. Te spone
su sadržane u zajedničkim vrijednostima, tradiciji i simbolima (zastava, himna,
ceremonije, spomenici, moneta). Nadalje, navedena funkcija pretpostavlja
socijalizaciju pripadnika nacije kao državljana i građana. U kontekstu Smithovog
izlaganja, nacionalni identitet je određen kao samosvijest pripadnika jedne nacije
koja historijski nastaje i razvija se s drugim dodirujućim nacijama.

Smith konstatira da i poslije izgradnje moderne nacije, unutar njezine

nacionalne države postoje i pod utjecajem nastanka novih društvenih sistema i dalje
UPD II CIKLUS
7
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

se izgrađuju druge etničke grupe, etnije i etnički identiteti. Ovi procesi se odvijaju na
razinama osobnog, grupnog i kolektivnog identiteta unutar nacionalne države čiji
je nositelj dominantna etnija. ako bliski, pojam etničkii pojamnacionalni su različiti
entiteti. Pojam etnički stoji uz etničke grupe, etničke zajednice i etnički identitet a
pojam nacionalni uz naciju, nacionalnu zajednicu, nacionalizam i nacionalni
identitet. Pri ovoj distinkciji polazi se od toga da su etnička grupa, etnija i etnički
identitet starije povijesne pojave od nacije i nacionalnih identiteta. Tako se Smithova
analiza s nacionalizma premješta na nacije, a s nacija na etničke zajednice koje
definira kao imenovane ljudske populacije sa zajedničkim mitovima o precima,
povijestima i kulturama, koje su vezane za specifični teritorij i imaju osjećaj
solidarnosti.Proučavanje etnija postalo je presudno za razumijevanje pitanja zašto i
gdje su nastale pojedine nacije pa etniji i etničkom identitetu pristupa ističući
historijske i simboličko-kulturne atribucije etničkog identiteta:1. kolektivno vlastito
ime,2. mit o zajedničkim precima,3. zajednička historijska sjećanja,4. jedan ili više
diferencirajućih elemenata zajedničke kulture,5. povezanost s određenom
domovinom i6. osjećanje solidarnosti kod značajnih dijelova populacije.5 Smith na
koncu razmatra predviđanja vezana za istiskivanja nacionalnih država i
nacionalizama širim nadnacionalnim ili globalnim organizacijama i identitetima. Iako
je, kako ističe, takozvanim postomodernistima ostavljeno da proglase smrt
nacionalne države.

5
Smith, Anthony D (2003), Nacionalizam i modernizam, kritički pregled suvremenih nacija i nacionalizama,
Zagreb: Fakultet političkih znanosti

UPD II CIKLUS 8
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

ZAKLJUČAK :
Nacionalizam, nacije, nacije-države i nacionalni identiteti su pojave koje su nastale u
epohi modernog društva od konca 18. stoljeća pa nadalje tijekom složenih procesa
modernizacije i transformacije ljudskog društva u nove jezičke, kulturne,
obrazovne, političke, socijalne i ekonomske makro-cjeline. Moderne nacije i
novi kolektivni nacionalni identiteti izgrađuju se, ali i neprekidno mijenjaju, napose
tijekom 19. i 20. stoljeća kada europski narodi ostvaruju napredak na svim životnim
područjima. Također,to je razdoblje etničkih i nacionalnih suprotnosti, koje kao takvo
još uvijek traje. Identiteti određuju tko smo „mi“, a tko „oni“ („drugi“). Proces grupne
identifikacije neodvojiv je od konstrukcije „drugog“. Kolektivne identitete ne čini samo
ono što je unutar kolektiviteta, nego i ono što je izvan njih. Smith posebno naglašava
da se, iako treba praviti razliku između nacionalizma kao ideološkog pokreta i
nacionalnog identiteta kao šire pojave, moć i privlačnost nacionalizma kao
političke snage ni približno ne može shvatiti ako se ne uzme u obzir šira perspektiva
u čijoj se žiži nalazi nacionalni identitet. Anderson je istaknuo i da se nacija zamišlja
kao horizontalno drugarstvo, te da su upravo zbog tog bratstva u toku posljednja dva
desetljeća ubijeni milioni ljudi. Benedict Anderson pisao o čitanju novina kao
masovnom obredu koji istovremeno vrši veliki broj ljudi, te da se na taj način stvara
„zamišljena zajednica“ koja vjeruje da taj zamišljeni svijet ima vidljive korijene i u
svakodnevnom životuTokom studija i istraživajući o navedenoj temi shvatio sam da
su termini država, nacija, nacionalna država i nacionalizam obavijeni su nejasnoćom
zbog nepreciznog, nekonsistentnog i često totalno pogrešnog korištenja ovih
pojmova. Prema a britanskom profesoru John-u Breuilly-u nacionalizam se može
razumjeti kao ideja, osjećaj ili akcija. Breuilly definiše nacionalizam kao politički
pokret koji traži ili obnaša državnu moć, pravdajući takve akcije nacionalističkim
argumentima. A nacionalistički argument je politička doktrina koja se temelji na
pretpostavci da nacionalni interesi imaju prioritet u odnosu na bilo koje druge
interese. Breuilly tvrdi da nacionalizam, ako ga hoćemo razumjeti, moramo povezati s
ciljevima dobijanja i korištenja državne moći. Hans Kohn prvi je razvio sistemsko
razlikovanje između “zapadnih” i “istočnih” nacionalizama. , Ernest Gellner u djelu
Nacije i nacionalizam iznosi stavkU koje ideja nacije i nacionalne pripadnosti
dubinski ukorijenjena u modernom društvu kao malo drugih te daje ideja o čovjeku
bez nacije gotovo nepojmljiva.Čovjek bez nacije je poput čovjeka bez sjene.On
također smatra kako „imati naciju nije inherentno svojstvo čovječanstva.
Savremeni svijet je organiziran u nacionalne države, koje se služe raznim
sredstvima da bi se što jače čuo glas njihove nacije. Države rutinski propagiraju
i nameću nacionalne zastave, himne, simbole, ambleme, rituale i tradicije. Državne
škole zahtijevaju učenje nacionalne historije, jezika i kulture pa, ako treba, kreiraju i
“dvije škole pod jednim krovom” samo da bi to ostvarile. Koriste se moćne medijske
mašinerije da bi se građanima ugradila privrženost nacionalnoj državi.

UPD II CIKLUS 9
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

LITERATURA :

Smith, Anthony D (2003), Nacionalizam i modernizam, kritički pregled suvremenih

nacija i nacionalizama, Zagreb: Fakultet političkih znanosti

Ernest Gellner,Nacije i nacionalizam,Politička Kultura Zagreb,1998.

Andreson, B. (1990) Nacija: zamišljena zajednica. Zagreb: Školska knjiga

Staljin, J. Marxism and the National Question.(vlastiti prijevod)

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM
 UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

SARŽAJ

UVODNO RAZMATRANJE________________________________1

DRŽAVA I NACIJA_______________________________________2

NACIJA________________________________________________3

BENEDIKT ANDRESON___________________________________5

ANTHONY SMITH________________________________________6

ZAKLJUČAK_____________________________________________9

LITERATURA____________________________________________10

UPD II CIKLUS
PREDMET : NACIJA I NACIONALIZAM 11