UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

SARAJEVO

ESEJ IZ PREDMETA „NACIJA I NACIONALIZAM“

STUDENT :POLUTAK ADNAN

MENTOR: PROF.DR.ŠAĆIR FILANDRA
SMJER: UPRAVLJANJE DRŽAVOM

SARAJEVO , 2019.
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

ERNEST GELLNER (NACIJE I NACIONALIZAM)

BENEDICT ANDERSON (ZAMIŠLJENE ZAJEDNICE)

ANTHONY D. SMITH (NACIONALIZAM I MODERNIZAM)

UVOD
Po prirodi čovjek individua je nesporno društveno biće koje kroz apsolutnu autarhiju ne bi
moglo u punom kapacitetu ispuniti svoju ljudskost te unutrašnje biće koje je zbog toga
neizbježno usmjereno na formiranje zajednice i funkcionisanje unutar nje. Zbog te činjenice
on je također i politički subjekt, nama dobro poznat Aristotelov zoon politikon, koji pokušava
usavršiti formu zajedništva kako bi ona bila svrhovita,korisna te postojana u pružanju
sigurnosti, zaštite i osjećaja pripadnosti svojim članovima. Za početak je potrebno pokušati
razmrsiti terminološko klupko uzimajući u obzir različte definicije i teorijske pristupe
proučavanju nacije i ostalih spomenutih srodnih pojmova. Nacija, nacionalizam te nacionalni
identitet su kompleksni i slojeviti, ideološki nabijeni termini kojima se bave razne naučne
discipline. Sociologija, politologija, povijest, etnologija, antroplogija, svaka sa svojim
specifičnim metodama pristupaju problematici i istražuju pojedine aspekte nacionalne
problematike.

Gelneru su nacije su pojave kasnog moderniteta, one su jedan vid rezultata nacionalizma koji
Gelner vidi kao ideologiju obilježenu nakanom da se „političko i nacionalno poistovjete“ u
ideji jedne nacionalne države.Historijski gledano iz ove današnje perspektive nacije su, dakle
nastale kao plod pritiska stvorena industrijskom revolucijom i nastajanjem građanske klase.
Tek donekle sličan Gelnerovu, Hobsbawmov je pristup nastanku nacija i nacionalizma snažno
obilježen njegovim marksističkim zaleđem. Slažući se s Gellnerom oko kronologije i odnosa
između nacije i nacionalizma (drugi je stvorio prvo, a ne obrnuto) on ključnim za nastanak
smatra pojavu „klasne svijesti“, iz čega proizlazi da je korijen nacije moguće otkriti tek u
vrijeme pojave masovne politike.1 Tu već mogu primjetiti njegov koncept „zamišljanja
tradicije“. Trećem među „modernistima“, Benedictu Andersonu, dugujemo pojam „zamišljene
zajednice“ koji počiva na neospornoj činjenici da pripadnici nacije ne mogu (svi odjednom)
komunicirati „licem u lice“ te stoga i ne mogu biti „zajednica“ u klasičnom sociološkome
smislu (Anderson se ipak oštro opirao pokušajima da se njegov pojam imagined protumači u
smislu „izmišljeni“). Za njega „zamišljena zajednica“ može nastati tek u uvjetima koji
omogućuju masovnu komunikaciju istovjetnih ideja, pripovijesti i simbola, što je omogućio
tek izum printanih novina.

1
http://www.matica.hr/vijenac/599/povratak-nacije-26425/ pristupio 28.11.2019. 19:39 h.
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

TERMINOLOŠKA PROBLEMATIKA :

Jedan od najistaknutijih teoretičara nacionalne problematike, filozof i antropolog,

intelektualac i zagovornik kritičkog racionalizma,
1 Ernest Gellner u djelu Nacije i
nacionalizam iznosi stav kako je ideja nacije i nacionalne pripadnosti dubinski
ukorijenjena u modernom društvu kao malo drugih te da je ideja o čovjeku bez nacije
gotovo nepojmljiva. Čovjek bez nacije je poput čovjeka bez sjene. On također smatra
kako „imati naciju nije inherentno svojstvo čovječanstva2, no danas je došlo do toga
da se takvim smatra“. To nam dočarava i predočava stepen do kojeg je nacionalni
predznak danas važan čimbenik u izgradnji ličnog individualnog identiteta. Aviel
Roshwald koristi naziv nacija za „svaku zajednicu veću od one koja podrazumijeva
međusobno poznanstvo i koja je neki oblik kolektivnog, zaokruženog, teritorijalnog
suvereniteta u ime svog zasebnog identiteta“. Roshwald također naglašava važnost
simboličkog elementa koji leži u srcu nacionalizma, no pritom upozorava da pojavu
nacionalizma ipak valja promatrati kao dio vrlo složena presijecanja političkog,
ekonomskog i drugih polja, čime se približava zaključku da su – bez obzira na njihovu
starost – nacije i nacionalizam u praksi postali osobito djelotvornima tek u moderno
doba.
Postoji jaz između stvarnog i imaginarnog kada koristimo pojmove “nacionalizam,
nacija i nacionalna država”. Što se više bavimo tim temama, znanstveno ili ne, time ti
pojmovi postaju sve nezgrapniji i neprikladniji3kad želimo objasniti totalitet svega što
označuju. Ako je to uopće moguće.3 Za razliku od primjerice, marksizma, kojemu
su intelektualne temelje postavila velika imena kao što su Karl Marx i Friedrich
Engels, za nacionalizam se nerijetko tvrdi kako ne baštini misao nikakvih “velikih
mislioca”. Paradoks naokoproističe iz opreke često spominjanog filozofskog
siromaštva i nesuvislosti nacionalizma, koji stoje u opreci spram njegove velike
političke i društvene moći.4 Gelner smatra kako nisu samo zajednička kulturalna
obilježja i habitus presudni za formiranje nacije, već i to da dva člana iste nacije jedan
drugog priznaju kao pripadnike iste nacije. Dakle, nisu ključna samo etnička oblježja
poput povijesti, jezika ili kulture koja ih razlikuju od drugih, već je bitan moment volje,
međusobnog priznavanja i osviještenosti pripadnosti zajednici što ih tada čini
nacijom. Jedan od najglasovitijih teoretičara nacije Benedict Anderson u djelu Nacija:
zamišljena zajednica u antropološkom duhu predlaže sljedeću definiciju nacije
"Nacija je zamišljena politička zajednica, i to zamišljena kao istovremeno inherentno
ograničena i suverena."
5

2
Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Politička kultura. str. 26.
3 Anderson, Benedict. Nacija: zamišljena zajednica. Prevele Čengić, Nata i Pavlović, Nataša. Zagreb: Školska knjiga, 1990.,
14 str.
4 Brubaker, Rogers. Ethnicity without groups. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, 2004. 11 str.(PDF

verzija)
5
Andreson, B. (1990) Nacija: zamišljena zajednica. Zagreb: Školska knjiga. str. 17
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

"Nacija je zamišljena politička zajednica, i to zamišljena kao istovremeno inherentno

ograničena i suverena."
Tumačeno je da nam Anderson u ovoj definiciji ne govori o lažnosti nacije, već o
tome kako se radi o zajednici u kojoj nema i nikad neće postojati "licem u lice"
interakcija među članovima. Prema tome članovi i „manjih“ nacija nikada neće
poznavati većinu ostalih članova iste grupe, ali će i usprkos tome oni smatrati da
tčine i stvaraju naciju, odnosno zamišljati je i osjećati to imaginarno zajedništvo i
osjećati njen duh. On također navodi i ograničenost kao odliku nacije, što se odnosi
na granice nacija-država do kojih seže određena
2 nacija. Granica kao zamišljena linija
razgraničenja nacionalnih identiteta dijeli ih tako od drugih koji ne pripadaju zajednici.
Anderson zaključuje i definitivno ide u tom pravcu zaključivanja pa nam predočava
kako je nacija i suverena, odnosno nezavisna i slobodna.Gdje je tu nacionalizam?
Nacionalizam se danas odnosi na pretjerano izražavanje nacionalnih osjećaja i to
naspram Drugih pa se zato učestalo povezuje sa ksenofobijom i etnocentrizmom.
Kao izvorna ideja u vrijeme Francuske revolucije je legitimirala vlast voljom nacije,
naspram monarhističke vladavine koja je bila legitimirana Božjom voljom. Također se
odnosila i na jedinstvo određene grupe, bez obzira na stalež
6

Paradigma nacionalizma je vezana uz paradigmu klasičnog modernizma: nacije i

nacionalizam su sastavni dio prirode modernog svijeta. ovaj model je otjelovljen u
teorijama izgradnje nacije 1960ih. Nakon ovog su se pojavile i brojne druge teorije
nacionalizma, ali sve polaze od osnova modernističke paradigme. tek 1970ih se
pojavljuju kritike ovog koje ukazuju na naciju kao konstrukt i kao modernu inačicu
starijih kategorija osnovnih društvenih zajednica. U zadnjih 30 godina su se pojavila i
brojna povijesna i komparativna istraživanja. iako su ova teorijski slabija – i ovdje je
dovedena u pitanje organicistička i esencijalistička postavka o naciji (dakle ne-
moderna), a zaključcima ovog je unaprijeđena klasična modernistička paradigma i
model izgradnje nacije. osnovne pretpostavke od kojih su polazili ovi autori:
1. nacionalizam je jedna od dominantnih snaga danas u svijetu, ali nije
predvidivo gdje se može pojaviti
2. pojam nacije je prijeporne prirode – nije ga lako definirati, no etablirane
povijesne nacije su definitivno sociološke zajednice s velikim utjecajem i snagom
3. nacije i nacionalizam su specifična povijesna pojava vezana uz
određeno razdoblje i nestat će završetkom tog razdoblja
4. svi kolektivni identiteti, pa tako i nacije su društveno stvoreni. nacija je
stvorena od elita koje su imale određene interese
5. nacije i nacionalizam se izvode iz socijalnih i političkih procesa
modernog društva
6
Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Politička kultura. str. 7
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Nastanak klasičnog modernizma - tri glavna pitanja kojima se bavi teorija nacija i
nacionalizma:

1. Etičko i filozofsko pitanje. dakle – je li nacija samosvrha – vrijednost po sebi ili je

sredstvo za ostvarenje drugih ciljeva koje je vezano za vrijeme, mjesto, kontekst?
3
2. Antropološko i političko pitanje. je li nacija etnokulturna kategorija čiji su pripadnici
od rođenja vezani zajedničkom pripadnošću, jezikom, poviješću ili je društvena i politička
zajednica utemeljena na zajedničkom terioriju i institucijama?

3. Povijesno i sociološko pitanje. Dakle, da li je nacija drevna ili moderna i da li je ona

plod razvoja ili društvena tvorevina

Intelektualni temelji - četiri su glavne struje utjecaja na razvoj modernističke paradigme

nacionalizma iako nijednoj od ovih teorija nacionalizam nije bio centralna tema:

1. Marksizam. dakle ovaj je usredotočen na ekonomske i klasne čimbenike u razvoju

čovječanstva. ovo naravno znači da etničkim i nacionalnim načelima treba pripisati
drugorazrednu važnost. marx i engels su poljski i irski nacionalizam smatrali
progresivnima jer ubrzavaju raspad ruskog feudalnog apsolutizma odnosno britanskog
kapitalizma, a nacionalizme malih južnoslavenskih naroda su smatrali regresivnima jer
odvraćaju buržoaziju i proletarijat od njihove povijesne misije.
dakle marksisti svaku pojavu svode na njene ekonomske osnove, a kulturni i politički
identitet izvode iz klasnih odnosa uspostavljenih u određenom stadiju razvoja načina
proizvodnje

2. Psihologija gomile. ovdje je riječ o socijalnoj psihologiji temeljenoj na kasnim radovima

Freuda, a poslije i Simmela, Meada, T.Adorna. zajedničko kod ovih pristupa je
uvjerenje u dislocirajuću prirodu modernog doba: ono dezorijentira pojedinca i remeti
stabilnost tradicionalnih izvora potpore. utjecaji se ne ograničavaju samo na one koji se
drže modernističkog okvira.

3. Veberovska struja. najvažniji naglasak Veberove analize = naglasak na ulozi političkog

djelovanja kako u stvaranju etničkih skupina tako i u stvaranju modernih evropskih nacija.
webera ne možemo shvatiti kao modernista, ali njegov rad je pomogao da se legitimiraju
političke inačice modernističke paradigme. Nacija je zajednica osjećaja koja se primjereno
očituje u vlastitoj državi. stoga je ona zajednica koja prirodno teži stvaranju vlastite
države. dakle za njega je težnja državi ključna razlika nacije od drugih zajednica
solidarnosti.
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Ddirkemovska struja (durkheim). ovo je najvažniji utjecaj na modernističku paradigmu.

ovdje je prije svega važna njegova predodžba zajednice kao moralne zajednice.

modernizam i perenijalizam

4
Perenijalizam smatra Modernizam smatra

nacija je

politizirana etnokulturna zajednica, zajednica teritorijalna politička zajednica, građanska

zajedničkog podrijetla koja svoj zahtjev za zajednica pred zakonom jednakih ljudi na
političkim priznanjem utemeljuje na tome određenom teritoriju

trajna i iskonska sa stoljetnom povijesti moderna i nova tvorevina, nepoznata u

predmodernom razdoblju

ukorijenjena u prostor i vrijeme, ugrađena u kreacija – pripadnici je svjesno i namjerno

povijesnu domovinu grade

narodna ili pučka zajednica, zajednica naciju svjesno grade elite koje žele utjecati
naroda koja odražava njegove potrebe i na osjećaje masa kako bi ostvarile svoje
težnje ciljeve

pripadanje naciji znači imati određena pripadanje naciji znači imanje određenih
svojstva = to je određeno stanje. sposobnosti = sposobnosti za činjenje

nacije su bešavne cjeline s jednom voljom i nacije su podijeljene na određeni broj

karakterom. skupina od kojih svaka ima svoje potrebe.

nacije počivaju na načelima zajedničkog načela nacionalne solidarnosti treba tražiti u

porijekla i autentične kulture društvenoj komunikaciji i građanskom
statusu.7

Ovo je idealtipska podjela – ne bi se svi autori složili sa svim postavkama. ono što je
posebno zanimljivo jest da su nacionalisti pokušali kombinirati obje postavke: nacija
je istodobno iskonska i djelo političkih elita: nacionalizam kao aktivistički program za
buđenje iskonske nacije.

Smith daje četiri verzije modernističke paradigme:

1. sociokulturna verzija
2. socioekonomska verzija
3. politička verzija
4. ideološka verzija

7
https://bib.irb.hropdatoteka/545531.Ideologija_nacionalnog.PDF pristupio 29.11.2019. 20:52
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Dijeljenje nacionalizma na dvije vrste (Hans Kohn):

• zapadni (zapadno od rajne) = racionalistički, voluntaristički nacionalizam – svak

izabire naciju kojoj će pripadati; i

• istočni = organski, deterministički – nacija je pojedincu određena rođenjem

Dva bitna aspekta ovih povijesnih analiza za razvoj klasičnog modernizma:

1. sve veće pribjegavanje sociološkim čimbenicima (npr. hans kohn: zapadni tip se
razvio tamo gdje je u trenutku pojave nacionalizma postojala snažna buržoazija, a istočni
tamo gdje nije)

2. dokazivanje modernosti i evropskog podrijetla nacionalizma kao ideologije i pokreta.

većinom ga se ovdje vezuje uz francusku revoluciju, dakle uz evropske građanske
demokratske pokrete.8

Ovi prvi autori su prije svega bili povjesničari evropskih političkih ideja. tek pojavom
dekolonizacije 1950ih njihov rad je premašen brojnim politološkim i sociološkim analizama
antikolonijalnih nacionalizama.

Kod Gellnera nacije ne stvaraju nacionalizam – već obrnuto: nacionalizam izmišlja nacije.
nacionalizam je tako čežnja za normom nacije kao velikim, neposredovanim i anonimnim
društvom. ljudi postaju nacionalisti iz praktične potrebe, a riječ je o potrebi za rastom. U
preformuliranoj teoriji u knjizi Nacije i nacionalizam, gellner više ne ističe ulogu jezika i
jezične kulture kao novog društvenog veziva, već sistema masovnog obrazovanja kao sredstva
održanja visoke kulture.

Gellnerova teorija se temelji na njegovoj analizi prijelaza tri tipa društva:

1. faza: predagrarno društvo. ovdje su ljudi dakle lovci i sakupljači i ne postoji nikakva
politička jedinica, pa ni nacionalizam.
2. faza: agrarno društvo. ovdje postoje države, pa postoji i mogućnost nastanka nacija i
nacionalizma, ali do ovog ne dolazi.
3. faza: moderno industrijsko društvo. ovdje društvo ima ili teži imati vlastitu državu – i tako
nacionalizam postaje univerzalna težnja.
9

Prijelazom iz agrarnog u industrijsko društvo dolazi i do prelaza s niske na visoku kulturu.

tako je nacija kod gellnera društvo visoke kulture = njegovane, standardizirane, na
obrazovanju utemeljene kulture pismenosti ('vrtna kultura' – jer se uzgaja). za razliku od
ove – kultura agrarnog društva je 'divlja kultura' i ne zahtijeva nikakvo osmišljavanje i
bavljenje. pojam visoke kulture kod gellnera znači pismenu, javnu kulturu, usađenu
posredstvom masovnog standardiziranog obrazovnog sistema koji je pod nadzorom
akademije.
8
The age of nationalism : the first era of global history / Hans Kohn New York : Harper & Brothers, cop. 1962
World perspectives ; PDF version,28 str.
99
Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Politička kultura

6
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Dakle ovdje sad o dva autora ERICU HOBSBAWMU I BENEDICTU ANDERSONU.

Obojica autora polaze od marksističke perspektive 7 no kombiniraju ga s postmodernističkim
dekonstrukcionizmom.. nacije i nacionalizam se raskrinkavaju i dekonstruiraju kao kulturni
artefakti koji nekome koriste, pa treba vidjeti kome. Izmišljanje tradicija - HOBSBAWM

Hobsbawm – izmišljanje tradicije (1983.). Ovaj autor smatra da nacije najbolje možemo
shvatiti promatrajući njihove tradicije koje su izmišljene. kad shvatimo nastanak i funkciju
izmišljenih tradicija možemo objasniti nacije. Izmišljena tradicija = skup radnji ritualne ili
simboličke prirode koje se obično ravnaju prema otvoreno ili prešutno prihvaćenim pravilima
i koje teže usaditi određene vrijednosti i norme ponašanja ponavljanjem, što automatski
podrazumijeva kontinuitet s prošlošću Dvjie faze nacionalizma kod Hobsbawma

Hobsbawm razlikuje dva tipa nacionalizma:

1. masovni, građanski i demokratski nacionalizam koji je oblikovan prema vrsti građanina

kakvog je stvorila francuska revolucija.
2. etnojezični nacionalizam koji se pojavio nakon ovog u istočnoj evropi. dakle ovdje su
manje skupine tvrdile da se imaju pravo odcijepiti od većeg carstva na temelju etničkih /
jezičnih veza.

Hobsbawmov zaključak: nacionalizam je zamjena za izgubljene snove, reakcija na

razočaranje. iako je u povijesti igrao važnu ulogu, nacionalizam je danas više ne igra. on više
nije globalni politički program kakav je bio u 19.st. on je danas prije svega čimbenik koji
otežava razvoj. Smatra kako i sama nacionalna država gubi na važnosti.

NACIJA KAO „ZAMIŠLJENA ZAJEDNICA“ BENEDICT ANDERSON

Anderson potieče iz istog marksističkog nasljeđa kao i Hobsbawm no dolazi do sasvim

drugačijih postavki. on prije svega pokazuje kako nema kraja eri nacionalizma: bivanje
nacijom je danas najuniverzalnije priznata vrijednost u političkom životu. Za njega je
nacionalizam prije svega moderna pojava, ali ga ne promatra kao ideologiju već kao bliskog
kategorijama kao što su srodstvo, religija...

Definicija nacije: zamišljena politička zajednica i to zamišljena kao istodobno inherentno

ograničena i suverena. i sad objašnjenja svake riječi:

 zamišljena je zato jer se članovi ne poznaju, ali osjećaju zajedništvo (sve zajednice veće
od sela su zamišljene)
 zajednica je zato što podrazumijeva horizontalno drugarstvo
 ograničena je jer je zamišljena kao jedna od nacija
 suverena je jer nacije žele slobodu, a ovo znači vlastitu državu
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Ono što Andersona zanima = zašto su ljudi spremni na tako velike žrtve za zamišljenu
zajednicu? E sad – on smatra da treba poći od dviju neumitnosti ljudskog života:

1. smrt. Tu kaže otprilike da je nacija sredstvo kojim transcendiramo smrt:

Povezujemo pretke s potomcima i stvaramo kontinuitet koji slučaju daje
smisao...
2. babilon – raznolikost jezika. dakle mnogi jezici nastaju i nestaju, ali nema
nade da će ikada nastati jedinstveni ljudski jezik. Raznolikost jezika nije bila
velik problem dok štampa i kapitalizam nisu stvorili masovnu jednojezičnu
čitateljsku publiku. S ovim se pojavljuje i nacija kao ideja.

Šta je onda sa identitetom? Ne možemo ga izostaviti.Tokom prvog ciklusa studija na

predmetu „Politike identiteta“ učili smo o identitetu odnosno više njih.Tu je neizostavan
Brubejker. Sociolog R. Brubaker smatra da je pojam identitet “tendencijski takav da znači
previše (kad ga se poima u jakom smislu), premalo (kad ga se poima u slabom smislu), ili pak
ništa posebno (zbog njegove unutarnje višeznačnosti)… Ma koliko bio sugestivan i
neophodan, izraz identitet odviše je višeznačan, odviše razapet između svog tvrdog i svog
krhkog značenja, između svojih esencijalističkih i svojih konstrukcionističkih nijansi a da bi
mogao udovoljiti zahtjevima društvene analize.”10

10
Kalanj, R. (2011) Identitet i politika identiteta. URL: http://tripalo.hr/knjige/NacIdent/kalanj.pdf
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

ANTHONY D. SMITH

Smith posebno naglašava da se, iako treba praviti razliku između nacionalizma kao
ideološkog pokreta i nacionalnog identiteta kao šire pojave, moć i privlačnost
nacionalizma kao političke snage ni približno ne može shvatiti ako se ne uzme u obzir šira
perspektiva u čijoj se žiži nalazi nacionalni identitet. Zapadni modelodređen je
teritorijalnom pripadnošću. Pojedinac i kolektivitet se identificiraju s povijesnom
zemljom koja se shvaća kao domovina, koja je i zajednica zakona i institucija. Tom
pripadanju dorasli su jedino samosvjesni pripadnici koji imaju razvijenu svijest o zajedničkim
sjećanjima, mitovima i simbolima i cjelokupnoj tradiciji, kao specifičnoj zajednici kulture.
Pripadnost podrazumijeva minimum uzajamnih prava i obaveza svih pripadnika nacije
jednako. Pojedinac racionalno i voluntaristički ima mogućnost odabrati naciju kojoj će
pripadati. Nacija se shvaća kao politička zajednica u kojoj se pojedinac identificira sa
zajedničkim zakonima i institucijama S druge strane, etnički modelnacije određen je
rodnom pripadnošću čime se stvara organska identifikacija sa zajednicom rođenja.
Pojedinac nema mogućnost odabira nacije kojoj će pripadati. Kao zajednička obilježja
nacionalnog identiteta izdvaja:1.povijesnu teritoriju-domovinu u kontekstu shvaćanja
da su nacije teritorijalno omeđenientiteti i zahtijevaju vlastitu domovinu,2.zajedničke
mitovi i povijesna sjećanja,3.zajedničku masovnu, javnu kulturu,4.zajednička
zakonska prava i dužnosti svih pripadnika nacije i 5.zajedničku ekonomiju sa
teritorijalnom mobilnošću pripadnika nacije u okvirukoje postoji zajednička
podjela rada i sistema proizvodnje.

Svaki nacionalizam, primjećuje Smith, sadržava i građanske i etničke elemente od kojih

pojedini pretežu u određenim trenutcima, no uspostavlja jasnu razliku između političkog i
kulturnog nacionalizma. Prvi je za svoj ideal postavio građansku političku zajednicu
obrazovanih građana, ujedinjenih zajedničkim zakonima i običajima, sa ciljevima koji su u
biti modernistički: osigurati svojoj zajednici predstavničku državu kako bi mogla
ravnopravno sudjelovati u razvoju. Drugi, kulturni nacionalisti, naciju shvaćaju kao
primordijalni izraz pojedinca i stvaralačke snage prirode. Nacije su poput obitelji prirodne
solidarnosti, razvijaju se kao organska bića i žive osobe. Cilj kulturnog nacionalizma je uvijek
integrativan: to je pokret moralne obnove koji nastoji ujediniti različite aspekte nacije. Za
njega je, može se ustvrditi, država čak nebitna, jer bit je nacije njezina osebujna
civilizacija proizvod je jedinstvene povijesti, kulture i zemljopisnog profila.
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

ZAKLJUČAK

Čitanje mnoštva detaljne literature o složenoj problematici nacije i nacionalizma

imalo je mnoge posljedice, a ponajviše je proširilo moje razumijevanje i shvatanje
mnogih pitanja vezanih uz nju. I narodi i nacije su društveno-političke tvorevine, oni su
oblik udruživanja ljudi u veće grupe. Kakvog obima će te grupe biti i kakvo ime će nositi,
nije zadato nikakvim objektivnim ili prirodnim kriterijem, nego je rezultat politike.
Politika je umijćie mogućeg. Tokom studija i istraživajući o navedenoj temi shvatio sam
da su termini država, nacija, nacionalna država i nacionalizam obavijeni su nejasnoćom
zbog nepreciznog, nekonsistentnog i često totalno pogrešnog korištenja ovih pojmova.
Problem nacionalizma je prisutan danas u mnogim društvima. Njegova pojava i
manifestovanje stvorili su brojne probleme, uslovili pojavu ratova u nekim zemljama u
kojima je propao socijalizam. Nacionalizam je posebno prisutan na prostoru Jugoistočne
evrope, pa i cijele Evrope. Shvatam da je definisanje nacije zadaje ozbiljnije teškoće nego
što su one pri definiranju države. Svaka postojeća konsolidirana država na Zapadu i dalje
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

se itekako oslanja na nacionalizam kao svoj ideološki temelj. Za razliku od dugih „izama“
nacionalizam nema Hobbesa, Tocqevillea, Webera. Anderson je istaknuo i da se nacija
zamišlja kao horizontalno drugarstvo, te da su upravo zbog tog bratstva u toku posljednja
dva desetljeća ubijeni milioni ljudi.

9
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SARAJEVO

Literatura :

1) Andreson, B. (1990) Nacija: zamišljena zajednica. Zagreb: Školska knjiga.

2) Brubaker, Rogers. Ethnicity without groups. Cambridge, Massachusetts: Harvard

University Press, 2004. 11 str.(PDF verzija)

3) Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Politička kultura

4) Smith, Anthony D (2003), Nacionalizam i modernizam, kritički pregled suvremenih

nacija i nacionalizama, Zagreb: Fakultet političkih znanosti

INTERNET:

1)The age of nationalism : the first era of global history / Hans Kohn New York : Harper & Brothers,
cop. 1962 World perspectives ; PDF version

2) https://bib.irb.hropdatoteka/545531.Ideologija_nacionalnog.PDF pristupio 29.11.2019.

20:52

3) http://www.matica.hr/vijenac/599/povratak-nacije-26425/ pristupio 28.11.2019. 19:39 h.