UDK 165.7 Ivorni znanstveni @lanak Primljeno 10/02, Uvod u problem znanja u analiti¢koj epistemologiji Kristijan KRKAC” Sazetak U tekstu autor izlaze temeljni okvir problema spoznaje slijededi trodjelnu analizu znanja, Klasiéne alternative u teoriji opravdanja (internalizam i eksternalizam), skepticke izazove i suvremene alternative. Tekst prikazuje suvremene izazove teo- rijama opravdanja (Gettier i Dretske) i zavrSava 5 teorijom relevantnih alternativa, kontekstualistickim (Annis, Cohen, Sosa) i nepropozicionalnim teorijama oprav- danja (Austin, Wittgenstein). 1. Je li teorija opravdanja za istinita vjerovanja uopée moguéa? Aristotel je o znanju nastojao razmisljati na sljede¢i nagin.! Ako se pitamo ka- ko znamo bilo koju propoziciju p, postoji ogranigen broj odgovora. Odgovore mo- %emo razdijeliti po nagelu racionalne prihvatljivosti na racionalno prihvatljive i neprihvatljive. Poénimo s neprihvatljivima. Propoziciju p moZemo znati ako znamo neku dru- gu propoziciju q, ali ako ta druga potiva na treéoj r, a ova na nekoj etvrtoj s, a konaéno propozicija s ponovno na propoziciji p, onda propozicija s kojom nasto- * Mr. sc, Kristijan Krkaé, asistent i doktorant na Filozofskom fakultetu Drudbe Isusove, Zagreb. 1 Klasigni, standardni i noviji uvodi u epistemologiju su: Ayer A. J. (1990) »The Problem of Kno- wledges, Penguin, London, Baldwin T. (2001) »Contemporary Philosophy«, Oxford University Press, Oxford, Chisholm R. M. (1989) »The Theory of Knowledges, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, Dancy J. (1996) »Introduction to the Contemporary Epistemology, Blackwell, Oxford, (hr- vatski prijevod, Hrvatski studiji, 2001.), Dancy J., E. Sosa (eds.) (1996) »A Companion to Episte- mology, Blackwell, Oxford, Greco J., E. Sosa (eds.) (1998) »The Blackwell Guide to Epistemo- logy«, Blackwell, Oxford, Hamlyn D. W. (1986) » The Theory of Knowledges, Macmillan, London, Lehrer K, (1991) »Theory of Knowledge«, Routledge, London, Macan I. (1997) »Filozofija spoz- naje«, FTI, Zagreb, Moser P. K., D. H. Mulder, J. D. Trout (1998) »The Theory of Knowledgec, Oxford University Press, Oxford, Russell B. (1992) » Theory of Knowledges, Routledge, London, Shope R. K. (1983) » The Analysis of Knowings, Princeton University Press, Princeton, Sosa E., G. Kim (eds.) (2000) »Epistemology, An Anthology«, Blackwell, Oxford, Williams M. (1977) »Groundless Belief, An Essay on the Possibility, ‘of Epistemology«, Blackwell, Oxford, Williams M. (1992) »Unnatural Doubts«, Blackwell, Oxford, Williams M. (2001): »Problems of Knowledge, A. Critical Introduction to Epistemology«, Oxford University Press, Oxford, Woozley A. D. (1973) »Theory of Knowledges, Hutchinson University Press, London, Obnovljent Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 141K. Krkad: Uvod u problem znanja .. Obnov. Zivot (58) 2 (2008) str. 141-150 jimo utemeljiti znanje p potiva na samoj p koju ne znamo. Ova pogreska naziva se pogreskom pokvarenog kruga (vitious circle), za razliku od moguéeg kreposnog kru- ga (virtuous circle). S obzirom da smo zapeli u slijepoj ulici, moramo se vratiti i pokuSati ponovno. Moguée je propoziciju p utemeljiti na nekoj drugoj q,q nar,r nas, itako u beskraj. S obzirom da se u beskraj ne moze iéi, Sto je takoder sam Aristotel nastojao opray- dati, ova se pogreska naziva pogreskom beskonaénog regresa ili progtesa, ovisno kako gledamo (regressus ad infinitum). 2. Tradicionalni skepticki izazov Ovdje se uz »tragatelja za znanjem« koji ispituje mogucnost znanjap pojavijuje i novi lik kojeg moZemo nazvati »skeptike (ili sumnjiavac). Sumnjiéavac je sklon kazati da ako smo zapeli u dvije stijepe ulice, onda, kako se njemu ini, uopée ne mozemo znati propoziciju p. Sumnji¢avac nas dakle uvjerava da s obzirom na &i- njenicu da ne mozemo znati postoje otiti solidni razlozi za mnijenje da nikada, nitko, niti jednu p ne moze znati. Posljediéno, ne moZemo znati ni8ta o izvanjskom svijetu, vlastitim sadrZajima svijesti, prodlim dogadajima, drugim svijestima, mo- ralnoj ispravnosti, socijalnoj prihvatljivosti, polititki legitimnom, estetski lijepom, yjerski autentitnom itd, Sumnjigavac Zak navodi i neke razloge za svoja vjerova- nja: npr. razlog iz varke opazaja, iz moguénosti sna ili iz. tzv. obmane zloduha (ka- snije mozga u bacvi zlog znanstvenika), a to su razlozi koje je prvi raspravijao R. Descartes. Tijekom vremena pojavili su se i drugi prigovori kao npr. onaj iz po- gresivosti (falibilizam, Peirce, Popper) koja moze biti sluéajna i sustavna, ali za koju je vazno da pri pogresci onaj tko grijedi nikada ne ana da grije%i, ali i neki suvre- meni o kojima ¢e biti jo rijeti? Imamo dva navelno razliita skeptitka modela. (a) Model neizyjesnosti (opéa forma argumenta) (1) Ako Sznap, ondajep izyjesna. (2) Skeptitka hipoteza pokazuje dap nije izvjesna. (3) Dakle, S ne znap. (b) Model neopravdanosti (opéa forma argumenta) (1) Ako je S opravdan u vjerovanju da p, onda je S, s obzirom da p povlaéi poricanje skeptitke hipoteze, opravdan u vje- rovanju negaciji skepti¢ke hipoteze. (2) S nije opravdan u vjerovanju negaciji skeptiéke hipoteze. (3) Dakle, S nije opravdan u vjerovanju da p. Manje premise oba argumenta kazu da je p neizvjesna ili da je S neopravdan u vjerovanju da p. Te premise sazimlju navedene skeptitke argumente, tj. argumente iz obmane os- jetila, iz moguénosti sna, iz zloduha, iz povremene pogresivosti itd, Dakle, klasiéna borba vodi se oko manjih premisa iako je bilo filozofa i $kola koje su insistirale na drugaéijim oblicima veéih premisa, jer moguée je znati bez da osoba bude ili da 2 Zaskeptitku analiau znanja vidi: Firth R. (1976) »The Anatomy of Certainty, Philosophical Re- view, 76: 3-27, Frankfurt H. G, (1962) »Philosophical Certainty«, The Philosohical Review, 71, 1971, Klein P, D. (1984) »Certainty«, University of Minnesota Press, Minneapolis, Stroud B. (1983) »The Significance of Philosophical Scepticism«, Oxford University Press, Oxford, Unger P. (1975) Ignorance, Oxford University Press, Oxford. 142‘Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 K. Krkat: Uvod u problem znanja... premisa bude apsolutno izyjesna, tj. da iskljuduje skepti¢ku hipotezu. Prvi takav odgovor je Aristotelov fundacionalizam. Sliéan odgovor pruzio je iT. Reid na Hu- meov skepticizam. Taj se tip analize znanja naziva zdravorazumskim. 3. Zdravorazumska alternativa skeptickom izazovu Ovdje smo takoder zapeli u slijepoj ulici i valja se jo8 jednom vratiti na podetak. Postoji jo8 jedan put koji se opéenito nalazi na granici prihvatljivih i neprihvatljivih nadina, Naime, moguée je da mnoge propozicije (q, r, s, itd.) ne znamo, ali da se iz toga Sto ih ne znamo ipak nekako »pojavi« znanje nae prvotno upitne propo- zicije p. Tragatelj za znanjem sada nastoji razmisljati na sljede¢i natin. Neke p o€ito naprosto znamo, kao npr. »da je ovo jedna ruka, a ovo druga (tragatelj poka- 2uje ruke)<, sto je zaista tijekom jednog predavanja i uéinio G. E. Moore (»Dokaz izvanjskog svijeta«). Njih znamo iz jednostavnog razloga. Kao prvo, bilo bi buda- lasto kazati da ih ne znamo. Kao drugo, bilo kakay razlog za znanje tih p uvijek bi bio manje izvjestan od njih samih. Te propozicije ponekad se nazivaju propozici- jama zdravog razuma (Reid, Moore, Chisholm, Lehrer) ili pseudopropozi nase slike svijeta (Wittgenstein). Dakle, zaista je to¢no kako mnoge propozicije ne znamo ili barem nisu izvjesne, ali iz tog mora neizvjesnosti moraju se pojaviti (emergirati) propozicije koje su izvan svake razumne sumnje i za nas potpuno izv- jesne (barem u praktiéne svrhe). Povrh toga, sada tragatelj za znanjem razmi nasljede¢i natin. Ako su skeptiéke sumnje totne, onda éak niti takvu p ne moZemo znati. Ali ipak znamo. Dakle, skeptiéke su sumnje pogre’ne. Mnogi filozofi drée da je ova strategija pogre’na jer pretpostavija ono sto tek treba dokazati, a uz to uvodi neprihvatljivu kategoriju emergencije izvjesnosti koja garantira znanje3 4, Internalizam I: Fudnacionalizam Ako se slozimo s prethodnim prigovorom, imamo veé tri neprihvatljive mo- guénosti: pogresan krug, pogresku beskonaénog regresa i emergenciju izvjesnosti. Uz to, dodatno su nas opteretili i skepticki razlozi za potpunu nemoguénost znanja. Sada na§ tragatelj za znanjem pokuSava oblikovati prihvatljiva taktiku. Aristotel je bio sklon kazati kako propozicija p zaista povlati neki regres znanja, ali da je taj regres konagan, 8to je pak sasvim jasno ako je nemoguée da je beskonaéan. Pitanje je gdje je konac tog niza. Zamislimo da je p propozicija poput: »Sedam jabuka i pet kruaka isto su Sto i sedam kruSaka i pet jabuka.« Ova p je neizvjesna ili neo- pravdana, ali podiva na q koja je izvjesnija i opravdanija, npr. »7 +5 =5 + 7«,a 3. Za suvremeni prikaz zdravog razuma i odgovor skeptiku s tog stajaista vidi: Moore G. E. (1959) »Four Forms of Scepticism, u: »Philosophical Papers«, Allen & Unwin, 1959: 196-225, Moore G. E, (1993) »Certaintye, u:'T. Baldwin (ed,):«Selected Writings, Rotledge, London, 1993: 171-196, prijevod: »Izvjesnost«, Vidici, 1987; 237-247. 143K. Krkaé: Uvod u problem znaija .. Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 ova pak na sasvim izvjesnoj i opravdanoj: »a + b = b + a« (8to je zakon komu- tacije za zbrajanje). Ako se pitamo na éemu potiva propozicija r, odgovor je da je ona opravdana samim time 8to je shvaéena. Jer ako Eovjek shva¢a (moZda nepo- srednim uvidom ili intuicijom) propoziciju r, onda ujedno shvaéa i njezinu isti tost i temeljnost. Propozicija r je dakle temelj za g, a g je temelj za p. Ovo se sta- jalite s obzirom da se radi o utemeljenju naziva teorija utemeljenja ili fundaciona- lizam. Ideja temeljnih vjerovanja je kljuéni odgovor na prva dva skeptitka prigovora. ‘To se ponekad naziva dogmatskim utemeljenjem. Dakle, postavlja se pitanje koja su to temeljna vjerovanja, koja nisu temeljna i kako se netemeljna izvode iz teme- Ijnih, tj. kako temeljna jesu opravdanja za netemeljna. Jedna od novijih analiza temeljnih vjerovanja je ona A. Kennyja koji pak razraduje poznato neofundacio- nalistiko stajaliste A. Plantinge. Vjerovanje da-p je pravo temeljno vjerovanje (proper basic belief) ako i samo ako je: (1) ili ogito (samoevidentno), (2) ili eviden- tno osjetilima, (3) ili evidentno paméenju, (4) ili obranjivo: argumentom, istraziva- njem iliizvedbom (performance). Argument moie biti: temeljem kojeg se vje- rovanje postize, onaj temeljem kojeg se vjerovanje dr2i ili onaj temeljem kojeg yjerovanje moe biti branjeno. Istrazivanje dakako moie biti primarno ili sekun- darno, a izvedba jest u stvari situacija kada se prosudba osobe koja poznaje poseb- ne vje8tine prihvaéa kao autoritarna. Ostala vjerovanja su netemeljna, te se iz te- meljnih izvode: zakljugivanjem (dedukcija, indukcija, abdukcija) ili putem svjedo- éanstva. 5. Trodjelna analiza znanja Sada je vrijeme za drugu upadicu nakon primjedbi skeptika. Pretpostavimo da osoba (S) zna propoziciju p ako, i samo ako je propozicija p istinita, S vjeruje p iS ima razlog za vjerovanje p. Razlog za vjerovanje Klasitno se naziva opravdanje (justificatio). Takvo shvaéanje znanja prihva¢aju Platon, Chisholm, Ayer i mnogi drugi filozofi, Pretpostavimo da je neka p istinita i da S vjeruje da je p sluéaj. Mo- Zemo to kazati i shyatljivije. Propozicija p je istinita, S je siguran dap i S ima pravo biti siguran da p temeljem nekog razloga za sigurnost. Koji je dakle razlog mogué za imanje prava na sigurnost? Aristotel je, kao Sto smo prepriali, kazao da je to S-ova sposobnost pronalazenja temeljnih propozicija koje su apsolutno izyjesne. Ipak, nije sasvim jasno koje su to temeljne propozicije koje su apsolutno izvjesne. Bilo je mnogih pokuSaja utvrdivanja njihova identiteta. Tako jedni drée da su to samootigledna navela kao npr. Aristotel, pa i Akvinski, Drugi drée da su to tzv. sudovi svijesti pri kojima smo zasigurno nepogresivi jer je uvjet njihova mi8ljenja njihova tognost (npr. ako sada ispred sebe vidim list bijelog papira, bilo papira ili ne, taj je sud to¢an samim time Sto ga mislim jer je nemoguée prevariti se u tako negemu, sto je pak bio razlog da se ti sudovi izbace iz skupine onih koji se mogu znati). Treéi drée da su pravi kandidati za temeljne propozicije one temeljene na opazanju (Locke). Kao sto se moze primijetiti, svi ovi izvori znanja ili opravdanja 144Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 K. Krkad: Uvod u problem znanja.. su oni koje se neposredno zna i oni su temeljni, dok su ostali izvedeni i njih se zna posredno. U prosiom stoljeéu B. Russell je (slijedeci W. Jamesa) proveo vaénu fundacionalisti¢ku distinkciju izmedu »znanja po upoznatosti« i »znanja po opisu« kojom je oznadio razliku izmedu temeljnih i izvedenih znanja. Sva ova rjeSenja imaju zajednitko to da razlog za vjerovanje smjeStaju unutar Zovjeka i razmi8ljaju © tom razlogu kao temelju. 6. Internalizam II: Koherentizam Postoji i drugi smjer razmi8ljanja koji kaze kako ove utemeljivacke taktike nisu svuda primjenjive. Oni drée da postoje stuéajevi znanja koja nemaju takva uteme- Ijenja. Pretpostavimo da postoji skup medusobno neproturjeénih propozicija (g, 1, 5, x,y, itd.). Recimo da te propozicije iskazuju natela koja se ne mogu hijerarhij- ski poredati tako da je utemeljenje jednih na drugima nemoguée (uzmimo kao primjer temeljna naéela logike, matematike, znanosti, umjetnosti, religija, prak- tignih vjestina itd.). Kako sada odluéiti znamo li neku p Koja je jedno od takvih novootkrivenih nagela? Tli: Sto je razlog za vjerovanje u njezinu istinitost? Naime, nije mogué fundacionalizam niti jednog tipa. Jedan od navina je da kaZemo kako valja ispitatie lip neproturjetna tom skupu propozicija (q, 1, 5, x,y, itd.), a dodatno mozemo kazati kako je uvjet i to da p stoji u nekom évréem logitkom odnosu prema njima (npr. koherencije). Ova teorija opravdanja naziva se teorijom konzi- stencije ili dosljednosti ili teorijom koherencije (u stroZem obliku). Dakle, p je op- ravdana (te se utoliko i moze znati) ako je konzistentna i koherentna skupini me- dusobno koherentnih propozicija (4, 5, xy, itd.). Ova teorija pogodna je za pitivanje opravdanosti svih vrsta neempirijskih propozicija (sliéna joj je teorija konvergencije i teorija zakljutivanja na najbolje objasnjenje). Ipak, i ova teorija dréi da se razlozi za vjerovanje crpe iz éovjeka, iako ne utemeljenjem, nego ko- heriranjem. Teorije koherencije i fundacionalizma su stoga internalisticke teorije jer mjesto i natin opravdanja dovode u svezu s Zovjekovim spoznajnim sposobno- stima ili noetitkom strukturom. 7. Eksternalizam: naturalisticki i socijalno-epistemicki Teorije koje opravdanje smjeStaju izvan Eovjeka nazivaju se eksternalistickim. Zastupnici tih teorija drée da postoji nesto u Eovjekovoj okolini Sto je nekako u svezi s razlogom za vjerovanje. Naturalisti¢ka struja filozofa (naime onih koji sna- %no vjeruju u naéela prirodnih znanosti) drdi da je dostatno postojanje neke zako- nolike sveze izmedu éinjenice npr. da je knjiga na stolu i naeg shvaéanja informa- cije p »Knjiga je na stolug, sto bi tada nedvojbeno bilo znanje Einjenice (Quine, 1969). Bilo bi dobro da je ta sveza uzrotna. Drugi pak drée da je dostatno da po- stoji neki pouzdani pokazatelj istinitosti informacije o Ginjenici, te bi samim time na’e poznavanje takve informacije i pouzdanog pokazatelja bilo znanje (Gold- 145K. Krkag: Uvod u problem znanj Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 man, Dretske). Primjer pouzdanog pokazatelja moze biti npr. termometar jer on je pouzdan pokazatelj temperature zraka u prostoriji ili na otvorenom prostoru. Ovo se mode shvatiti i kao teorija pouzdanog procesa jer je oditanje visine Zivina stupca u baZdarenom termometru koje vrii struéna osoba u stvari pouzdan proces kojim se dobiva istinita informacija 0 Ginjenici, te samim time i znanje. Ova se teorija za razliku od stroge naturalistitke naziva teorijiom pouzdanosti (ili reliabili- zam).4 Temeljna razlika je izmedu internalisti¢kih teorija koje nastoje nadomjestiti uyjet opravdanja jo’ nekim nuznim uyjetom (etvrtim uvjetom) ili specifikacijom vrste opravdanja da bi se objasnilo znanje i eksternalisti¢kih teorija koje nastoje zaobiéi opravdanje i pokazati kako je znanje neka vrsta kauzalne (uzrogne) ili za- konolike sveze izmedu Ginjenice i vjerovanja. Prve teorije nazivaju se jo8 i konzer- vativnima jer nastoje pridodati neki uyjet standardnoj analizi, dok se druge nazi- vaju radikalnima jet naéelno odbacuju pojam opravdanja. Ove posljednje su u na- jradikalnijem obliku naturalistitke jer ne dopuStaju nikakav normativni element znanja. One u stvari neutraliziraju znanje. 8. Gettierov protuprimjer trodjelnoj analizi znanja Pojavila su se dva prigovora koja sve ove teorije dovode u pitanje, a ako su sve teorije upitne, onda na¥ »tragatelj za znanjem« zaista ni8ta ne zna. Prvi prigovor je onaj E. L. Gettiera (1963). Ponovimo temeljnu analizu znanja: S zna p ako i samo ako: p je istinito, S vjeruje da p (prihvaéa, siguran je da je p istinito), S ima opravdanje za vjerovanje da p (adekvatno svjedotanstvo, pravo biti siguran) (Ayer). Ova standardna analiza dakle postavija istinosne uvjete za retenice tipa »S zna px, Getierov problem pretpostavlja jo dva elementa, tj. razliku: moguée je da $ ima razlog za vjerovanje da je p istinita ip je neistinita. Ako S ima opravdanje (dalje kao J prema justificatio te K za znanje prema knowledge) za p, te ako p po- vladi r, onda S ima opravdanje za r. Gettierov sluéaj: Smith ima J za p. Propozicija p = »Jones je Govjek koji ée dobiti posao i Jones u svom dzepu ima 10 kn.« Jp = Direktor poduzeéa jaméi Smithu da ée biti izabran Jones. Smith je prije 10 minuta izbrojio kune u Jonesovom dzepu. Forma Jp = p -q. Istinitosne vrijednosti za p« q glase: 10 0 0, tj. slozena p- q je istinita jedino u sluéaju kada su obje atomarne ip ig istinite. Dakle, ako S Kp: q, onda S Kr, Propozicija r = »Covjek koji ée dobiti posao ima 10 kn u svom dzepu.« 4 Zanaturalistitke i cksternalistitke analize znanja vidi: Quine W. V. O. (1991) »Naturalizirana epi- stemologijac, Theoria, 1991, 1; Scopus, 6, 1997, Dretske F. (1970) »Epistemic Operators, Journal of Philosophy, 1970., Dretske F. (1981) »The Pragmatic Dimension of Knowledges, Philos. Stu- dies, 40, 1981: 363-378, Dretske F. (1997) »So Do We Know or Don’t Wee, Philosophy and Phe- nomenological Research, LVI, 1997: 407-409, Goldman A. I. (2000) »Epistemic Folkways and Scientific Epistemology«, u: Sosa, Kim (eds.), 2000: 438-445, Goldman A. I. (1986) »Epistemology and Cognitions, Harvard University Press, London. 146Obnov, Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 K. Krkat: Uvod u problem znanja.. Ili kraée: SKp-g, SKr,8 Kp: q, dakle: S Kr. Pitanje je dakle kako Smith zna r. Smith zna r jer zna da konjunkcija p i q povlati r, jer 2na konjunkeiju p ig, a ko- njunkciju p ig zna na temelju syjedodanstva direktora poduzeéa i na temelju pre- brojavanja novéi¢a u Jonesovu dzepu. Pogledajmo prigovor. No, zamislimo da je Smithu nepoznato to (s) da ée on sam, a ne Jones, dobiti posao i (f) da on sam ima 10 kn u svom déepu. (SKS, SAKr), s obzirom da je iskaz.ristinit i pod tim uvjetima, ali su: Jp, #. p- q neistiniti. Ovdje valja uvidjeti da (SAKs, S>Ki) nisu proturjegni iskazu r kojeg Smith zna, Pogledajmo sada i odgovor na prigovor. Ipak, proizlazi da je r istinito, Smith vje~ ruje da je r istinito, Smith ima opravdanje da je r istinito, ali Smith ne zna da jer istinito jer je ristinito na temelju broja kuna u njegovom, ane u Jonesovom dzepu, a Smith ne zna koliko kuna ima u svom déepu, i svoje vjerovanje r temelji na p iJp koji su neistiniti iza Jonesa pogre’no vjeruje da ée dobiti posao. Stoga, znanje ipak nije istinito opravdano vjerovanje, tj. definicija znanja odreduje nuzne, ali nei do- statne uyjete za znanje neke propozicije, zakljuéuje Gettier. 9. Dretskeov protuprimjer nacelu epistemickog zatvaranja Drugi prigovor je uputio F. Dretske. On dréi da ako S zna neku propoziciju p, a propozicijap povlati neku drugu g, onda S takoder zna ig (ovo se naziva natelo epistemitkog zatvaranja, epistemic closure principle) sto je bez daljnjeg logitno, jer ako Janica zna da je Ivica ukrao tri konja, onda Janica zasigurno zna i to da je Ivica ukrao tri Zivotinje ili tri Ziva biéa. Primjer kojega Dretske prezentira naziva se slu- éaj zebre (Zebra Case). Zamislimo da se naé »tragatelj za znanjem« pojavi s djete- tom u zooloskom vrtu pred nastambom sa zebrama (na kojoj pie »Zebre«). Ro- ditelj i dijete pogledaju zebre i roditelj kaze: » Vidi8, to su zebre.« Pitanje je zna li roditelj da su to zebre. Naime, ako primijenimo naéelo epistemitkog zatvaranja, slijedilo bi da ako roditelj zna p: da su to zebre, on takoder zna sve druge propo- zicije koje povlati p, kao npr. q: da to nisu umje8no maskirane mazge. Ali koji razlog za vjerovanje da se ne radi o umje8no maskiranim mazgama roditelj uopée moze navesti? Kazati da zna kako se radi o zebrama nije dobar razlog jer smo to naveli kao pogreSan krug. Naime, roditelj u stvari kaze da zna p, a zna i implikaciju p koja je q time 8to zna p. Ako se pokaze da roditelj nema posebnog ili nikakvog razloga za znanje q, tj. da to nisu umjesno preru8ene mazge, onda roditelj ne zna niti, tj. da su to zebre. Ovo je zaista dobar prigovor ina njega je te8ko odgovoriti. 10. Odgovor Gettieru i Dretskeu: relevantne alternative i kontekstualizam Temeljni odgovor na ovaj prigovor je tzv. teorija relevantnih alternativa, Ona kaze da S 2nap i logiéke implikacije p, medu kojima je ig, samo ako q predstavlja relevantnu alternativnu situaciju u kojoj bi S znaop ig, ali big bila neistinita, Pita- 147K. Krkag: Uvod u problem znanja ‘Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 nje je dakle Sto je relevantna alternativa. Povijest rasprave je pokazala da ne po- stoji jednoznatno mierilo relevantnosti, nego da je relevantnost odrediva jedino pod pretpostavkom odredenja epistemitke situacije ili konteksta. Same tvrdnje znanja su takve da se pojam znanja uzima ne kao apsolutan, nego kao relativan pojam (Unger). Naime ako S zna neku p: »Znam da je skladi8te prazno«, onda S ne treba znati da skladi8te sadr2i neke nevazne predmete kao Sto su sitno smeée, pra8ina ili paugina, Sto je svakako implicirano znanjem p, a za sto Dretske tvrdi da ako to ne zna, onda ne zna niti da je skladi8te prazno. Naime, postoji samo jedna relevantna alternativa p, tj. g, a ona glasi: »Znam da skladite ne sadr2i nikakve relevantne predmete.« U istom smislu ako roditelj u nastambi na kojoj pige »Ze- bre« vidi zebrolike pojave (zebralike appearances), on zna da su to zebre jer se u toj epistemitkoj situaciji i kontekstu (ako je normalan) ne pretpostavija da je al- ternativa o umje&no maskiranim mazgama relevantna. Ako pak situacija ne bi bila normalna, onda bi postojao razlog za sumnju te bi se broj relevantnih alternativa protirio, ali ujedno bi se profgirila i baza za njihovo izuzimanje ili odbacivanje. Ova teorija opravdanja naziva se kontekstualnom teorijom. Ona kaze da je znanje re- lativno s obzirom na epistemitku situaciju, kontekst, jezik, ciljeve, zajednicu spo- znavatelja itd, Uz niz preciznih analiza pomotu te teorije moguée je odbaciti Get- tierov i Dretskeov prigovor (Annis, Sosa, Cohen, Stine itd.).> Dakle, ovime je rijeSen problem znanja. S zna neku propoziciju p ako i samo ako je propozicija istinita, S je siguran da je tako kako propozicij pravo biti siguran, ima razlog u odredenom kontekstu i epistemi¢koj situaciji (op- ravdanje). Ovo se stajali8te esto kombinira veé spomenutom zdravorazumskom teorijom opravdanja i krititkim kognitivizmom prema kojima je znanje propozici- je p 2nanje time 8to je dio skupine zdravorazumskih vjerovanja o svijetu i govjeku (Moore, Chisholm, Lehrer), 11. Performativna i pragmaticka analiza nepropozicionalnog znanja Ipak, sve Sto smo do sada govorili o znanju tiée se znanja propozicija (iskaza, tvrdnji) ili propozicionalnog znanja, tj. znanja stanja stvart ili Ginjenica, Sto se kra- ée pike znanja—da (+ opis neke Ginjenice). Niti rijedi nismo kazali o znanju-kako ili znanju postupanja, sposobnosti, vjestina (kao npr. vornje bicikla), Razliku su uveli Grote i Helmholtz, au suvremengj filozofiji obnovili su je James, Russell i Ryle. Ta znanja mjere se sasvim drugatijim mjerilima. Teorije bliske rjeSenjima tog problema u suvremenoj su filozofiji spoznaje razvili kao prvo ameri¢ki prag- matisti (Peirce, James i Dewey), zatim L. Wittgenstein i neki pripadnici Oxfordske 5 Zakontekstualistiéke i situacijske analize opravdanja vidi: Annis D. (1978) »A Contextual Theory of Epistemic Justification«, Amer. Philos. Quarterly, 1978, Cohen S. (1986) »Knowledge and Con- text«, The Journal of Philosophy, 83, 1986: 574-584), Cohen S. (1988): »How to be a falibilist?«, u: Phil Perspectives, 2, 91-123, Stine G. C. (1976) »Scepticism, Relevant Alternatives, and Deduc- tive Closure«, Philos, Studies, 29, 1976: 249-261. 148Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 K. Krkaé: Uvod u problem znanja... 3kole obiénog jezika (napose J. L. Austin). Austin je govorio kako je znanje prije svega neki oblik garancije koja se pruéa nekome u svrhu izvrSenja neke radnje ili &ina, a tek je drugotna svrha opisivanje ¢injenica ili prenoSenje totnih informacija (poznata je njegova paralelna analiza izraza »Znam da...« i »Obeéajem da...« iz eseja »Other Minds«). Ta teorija naziva se performativnom teorijom znanja (Le- hrer) prema kojoj se uporaba izraza »Znam da...« koristi u svrhe da bi se izveo gin garantiranja za neko ponaSanje. S druge strane, Wittgenstein je otiSao korak dalje zastupajuéi stajali8te izmedu Mooreova i Austinova. StajaliSte kaze da je S apsolutno siguran da p ako i samo ako je p koherentisti¢ki utemeljena na izvjesnostima slike svijeta ili je sama izvje- snost slike svijeta, Dakle, utemeljenost razloga ili opravdanja na izvjesnostima sli- ke svijeta je posljednje opravdanje apsolutne sigurnosti, Ipak, te izvjesnosti slike svijeta sadrane su u nagem praktitnom i svakodnevnom djelovanju i djelovanjem (Praxis) se otkrivaju, a prakse se ute slijedenjem pravila koja su dana kroz kon- kretne primjere (napose u djelcu »On Certainty« iz 1969., a pisanom od 1949. do 1951. godine).§ Time je pruzen jo8 jedan odgovor na skeptitke izazove. Taj odgovor kaze da smo u veéini stuéajeva kada su nae propozicije utemeljene na izvjesnostima slike svijeta u pravu ako tvrdimo da smo apsolutno sigurni u njih i to iz dva razloga: kao prvo, slika svijeta se teko mijenja i ta je izvjesnost iako samo u svrhe djelovanja, ipak apsolutna, jer samo apsolutna izvjesnost omogucuje uéenje slike svijeta, a to udenje potiva na prisili praktiénog djelovanja, povjerenju, odluci, nagovorn i slié- nim neepistemitkim kategorijama, Drugi razlog je taj Sto svi razlozi koje poku- Samo dati za izvjesnosti slike svijeta imaju slabiju evidenciju od samih izvjesnosti ili u Lo8ijoj varijanti pretpostavljaju te izvjesnosti. Daljnji pomak u kontekstualizmu i neopragmatizmu je pomak od individualne epistemologije prema socijalnoj epistemologiji koja ima dva oblika, Prema slabi- jem se znanje ostvaruje u interakeiji individualnih spoznavatelja, a prema jaéem obliku se znanje ostvaruje djelovanjem epistemitke zajednice kao prvotnog spo- znavatelja. Wittgenstein je zastupnik jaéeg oblika, dok je Austin branitelj slabijeg. Ovime smo zakljuéili pregled Klasiénih i uglavnom suvremenih gibanja u epi- stemologiji. Svaki od odjeljaka sazet je prikaz vrlo slozenih rasprava u koje zbog pregledne naravi teksta nismo mogli ulaziti. Ipak, kako se meni ini, postoji na- suSna potreba za takvim pregledom jer éak i priruénici iz epistemologije (npr. Dancyjev koji je nedavno preveden) nemaju taj stupanj preglednosti potreban na- sim studentima, kojima je pak ova struja epistemologije i analiti¢ke filozofije pri- ligno strana, 6 Zaperformativnu i pragmatistiéku analizu opravdanja vidi: Austin J. L, (1962) »Other Minds«, u: »Philosophical Papers«, Clarendon Press, Oxford, Kober M, (1996) »Certainties of a World Pic- ture: The Epistemological investigations of On Certaintys, u: H. Sluga, D. Stern (eds.): »The Cam- bridge Companion to Wittgenstein, Cambridge University Press, Cambridge, 1996: 411-441, Wi- ttgenstein L. (1974) »On Certainty / Uber Gewissheits, Basil, Blackwell, Oxford, 149K. Krkat: Uvod u problem 2nanja... Obnov. Zivot (58) 2 (2003) str. 141-150 AN INTRODUCTION TO THE PROBLEM OF KNOWLEDGE IN (ANALYTICAL) EPISTEMOLOGY Kristijan KRKAC Summary In the text the author tries to introduce fundaments of the problem of knowledge by summarising tripartite analysis of knowledge and theories of justification (internal istic and externalistic). He develops sceptical counterexamples and contemporary challenges to tripartite analysis (Gettier and Dretske). The text ends with the theory of relevant alternatives and contextualistic analysis of justification and a non=proposi- tional and pragmatistic analysis of justification (Austin and Wittgenstein). (Translated by: Kristijan KRKAC) 150