MJESEČNI IZVJEŠTAJ ZA UČENIKA MIRZU BOLOBANA – Septembar

Moj rad s Mirzom ne traje dovoljno dugo, ali svakako da traje toliko da bih se mogla upoznati sa
nekim od njegovih vrlina i mana, kao i da iznesem neka svoja zapažanja.

Ono što mislim da je bitno za napomenuti jeste da više voli usmeni nego pismeni rad, posebno ako uz
sve to postoje neka od vizuelnih pomagala, na primjer fotografija i slikovnih ilustracija. Također, voli
da uči kroz igru.

Trenutno radimo na ponavljaju steknutog znanja, jer ono što je defenitivno da Mirza brže zaboravlja
od svojih vršnjaka, na što je svakako utjecao i nedavni raspust. Mislim da mu treba određeno vrijeme
prilagodbe, ali i to da idemo u jako dobrom pravcu.

Mirza jako dobro i pravilno drži olovku, pa iako mu to nije najdraži dio rada, mislim da u tom domenu
može više nego što je to do sada bio slučaj, pa ću svoj rad pokušati usmjeriti što više u tom pravcu uz
adekvatnu motivaciju.

Još jedno od zapažanja jeste da Mirza voli pažnju i pokušava je skrenuti na sebe na sve načine,
posebno ako je to slučaj tišine u razredu, ili kada neko od učenika čita ili odgovara. Također, rad u
razredu mu dosta remeti koncentraciju, pa se nameće zaključak da mnogo bolje radi kad je sam,
odnosno kad je sa logopedom ili defektologom, jer sam kao njegova učiteljica prisustvovala i
njegovim časovima izvan učionice, pa čak i kad smo nas dvoje izdvojeni.

Voli da bude sve po njegovome, a kada nije koristi se nekim negativnim postupcima ( pljuvanje,
mrškanje, čak ponekad i udaranje), pa shodno tome kao jedan od motivacijskih elemenata mogla bi
biti nagrada za svaki njegov dobro urađeni zadatak, na primjer igra kao nagrada, ali i oduzimanje
određenih privilegija koje ima, za razliku od ostalih učenika, iz razloga da bi shvatio da se ne može
tako postići i dobiti ono što želi, jer njegova percepcija stvarnosti je dosta dobra.

Kao njegova učiteljica došla sam do zaključka da bi Mirzi dobro došao poseban stol, po mogućnosti
iza njegovih drugova i drugarica, jer tako ne bi remetio njihov rad, ali bi bio dosta uključeniji u svoje
obaveze, što se pokazalo kroz ovo vrijeme od kada radim s njim. To ne bi mnogo utjecalo na proces
Mirzine socijalizacije, jer on bi i dalje bio prisutan u razredu i koristili bismo odmor za igru sa
drugovima. Za uključenje u zajednički rad mogli bismo koristiti neke grupne zadatke u kojima bi radio
sa svojim prijateljima.

Mislim da Mirza ima potencijal i da uz odgovarajuće motivacione elemente i potrebno vrijeme

prilagodbe na novi autoritet možemo skupa postići dosta više.

Asistent za nastavu:

Ramiza Tibo