Professional Documents
Culture Documents
Biblioteka
Agarta
Urednik:
Aleksandar Drami}anin
Dimitrij Mere{kovski
ATLANTIDA
EVROPA
Tajna Zapada
Prevod:
Veljko Nikitovi}
METAPHYSICA
Beograd,
2002
Naslov originala:
ATLANTIS/EUROPE
The Secret of the West
by
Dimitri Merezhkovsky
UZALUDAN PREDGOVOR
I
Svi predgovori su uzaludni, a za ovu knjigu naro~ito, zato {to je
i sama knjiga uzaludna, ili }e se pokazati kao takva. U najboljem
slu~aju }e se pokazati kao "zabavna". To je "za njih vrlo ljupka pe-
sma". Najstrasnije re~i proroka mo`e ponavljati najobi~niji smrtnik,
kada se njegove re~i o stvarnoj opasnosti koja preti ljudima njima
~ine samo "zabavnim".
II
Posle minulog i, mo`da, uo~i novog rata*, govoriti o ratu u Evropi
danas isto je {to i govoriti o konopu u ku}i obe{enog. To je "nepri-
stojno", pa ako neko ve} mora da bude nepristojan, onda je najbolje
da to bude bez predgovora.
Ako ja sebi dopu{tam da se u predgovor ipak upustim, to je za-
to {to nemam {ta da izgubim u svakom slu~aju. Sve je izgubljeno
za autora koji se usudio da prekr{i nemilosrdan zakon: to je slu~aj
da se ili bude sli~an svojim ~itaocima ili da se prestane da se
postoji. Ja sam spreman da prestanem da postojim, u nadi da }u po-
stojati kasnije.
III
[ta to zna~i li~iti na ne~ije ~itaoce, shvatio sam pre pet godina
kada sam, napisav{i svoju knjigu Tajna trojke, dobio od svog izda-
* Delo je prvi put objavljeno uo~i Drugog svetskog rata.
7
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
va~a dobronameran savet da promenim naslov, da se ne bi u~inilo
da je re~ o "detektivskom romanu".
Od ~etvrtog do petog veka, na hri{}anskom Istoku, “Tajna troj-
ke" bi ozna~avala "tajnu svetog Trojstva". Ali u dvadesetom veku,
na hri{}anskom Zapadu, to zna~i "tajnu tri prevaranta kojima je
[erlok Holms za petama". Ova epizoda ~ini o~iglednim kako je
duboko, tokom ovih vekova, za{lo sunce Hri{}anstva.
Poslu{ao sam dobronameran savet i svoju knjigu nazvao Tajne
Istoka. "Tajne Istoka" su me odvele do Tajne Zapada, vi{e tajni do
te jedne. Zapad je mesto sun~evog zalaska, kraj dana. Dan ~ove-
~anstva je istorija sveta. Tajna Zapada je tajna Kraja.
"Ja sam Alfa i Omega, po~etak i kraj", ka`e Nespoznati, jer ko
je danas nespoznatiji od Njega? Tajna Istoka i Zapada jeste tajna
Nespoznatog.
IV
"Ova knjiga jeste pismo u boci, ba~enoj u more sa broda koji tone
– mo`da ne samo Rusije ve} isto tako i Evrope", napisao sam pre pet
godina. Je li bilo ko prona{ao to pismo, ili ono jo{ uvek pluta u moru?
V
"Evropa je ba{ nedavno gotovo stradala u Prvom svetskom ratu,
pa je ipak spremna da zapo~ne jedan novi rat. Rat nije ni{ta prome-
nio, osim na gore." To je bilo napisano pre pet godina, pa ako to tada
nije bilo shva}eno kao preterivanje, moglo bi se smatrati preteriva-
njem sada. Ali, zaista, je li se i{ta promenilo na bolje u tim prote-
klim godinama? Je li opasnost od novog rata udaljenija? Sve {to je
bilo ura|eno u tom pravcu izra`eno je u jednoj slaba{noj la`no-
-ute{noj re~i: "stabilizacija".
Pod "stabilizacijom" se mislilo na ponovno uspostavljanje naru-
{ene ratne ravnote`e, oja~avanje onoga {to je bilo uni{teno, poprav-
ku onoga {to je bilo pokvareno. Ali tako daleko preduzeti koraci bili
su samo u materijalnoj, spolja{njoj obnovi poratne Evrope, prema
o~itom na~elu da spolja{nje treba da se postigne bez unutra{njeg,
materijalno bez duhovnog: bez obzira kako se mota, duh ne}e biti
uni{ten – samo pustite telo da bude sna`no! – pa }e ravnote`a biti
ponovo uspostavljena, zato {to je objekat stavljen ispred duha. Nije
8
Uzaludan predgovor
duh taj koji vlada objektom, ve} objekat duhom. Takva je su{tina
"stabilizacije".
VI
@udnja za mirom i nada da }e mir potrajati ~ini se da ulaze u
zna~enje "stabilizacije", jer ako se mir ne `eli ili se nada u mir ne
gaji, za{to bi onda toliki napori bili ulo`eni da bi se ponovo usta-
novilo koje sutra mo`e biti uni{teno novim i, naravno, daleko razor-
nijim ratom?
Mogu}e je da iskrena `udnja za mirom, u`asavanje od rata i gnu-
{anje ratom zaista postoje na povr{ini, u "dnevnoj du{i" poratne
Evrope. Ali {to se dalje zadire u "no}nu du{u" to o~itije postaje ono
{to se mo`e nazvati privla~no{}u drugog rata. Prividni "mir" – u
stvarnosti, mo`da, puko primirje – sve vi{e nas podse}a na mirnu,
nalik na ogledalo ali ve} neizbe`nu, zavodljivu glatko}u reke Nija-
gare kad se pribli`ava vodopadu, ~iji jo{ uvek udaljen ali postepeno
sve bli`i huk postaje zloslutno glasan.
VII
Mogu}e je da dok mi oja~avamo spolja{nji poredak bez da obra-
}amo pa`nju na unutra{nji, oja~avamo oblogu projektila napunje-
nog barutom: {to je obloga ja~a, ove}a }e biti eksplozija.
VIII
Unutar narednih dvadeset – trideset – pedeset godina do}i }e do
novog rata. Ako ne mi, onda }e ga na{a deca, na{i unuci ili praunuci
do`iveti. Svako to zna ili ima predose}aj o tome. Oni ka`u "Mir,
mir!" Ali to zvu~i kao "Rat, rat!"
"Svi oni govore o miru, zato {to se pla{e i o~ekuju rat," rekao je,
ne tako davno, ~ovek koji je verovatno znao bolje od drugih stvarnu
situaciju u Evropi. Bio je to Musolini.
"Ako `elite mir, onda se spremajte za rat." A ako `elite rat, onda
pri~ajte o miru.
IX
"Kada oni budu rekli: 'mir i bezbednost', onda }e ih iznenadno
razaranje pogoditi kao poro|ajne muke `enu s detetom. I ne}e mu
uma}i."
9
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
U podrumu je barutana fa{izma, na tavanu je sovjetska labo-
ratorija eksplozivnih objekata, a izme|u njih, u sredini, Evropa u
agoniji poro|ajnih muka. Ona `eli da porodi mir, ali ra|a rat.
X
Ruske izbeglice, najve}e `rtve rata, ljudska bi}a sa odranim ko-
`ama, najosetljiviji su barometri evropskog ratnog vremena, naj-
kompetentniji procenitelji evropskih izjava o miru.
Oh, naravno, Rusija je prouzrokovala vlastitu propast. Mi }emo
biti velikodu{ni, re}i }emo da njoj pripada devet desetina njene pro-
pasti, ali da je, u svakom slu~aju, Evropa zaslu`na za jednu deseti-
nu. ^oveku na le|a mo`emo da nabacimo devet puda*, a da ga ne
oborimo, ali ako mu dodamo deseti to mo`e da mu skr{i kosti.
Upravo taj deseti pud je Evropa svalila na Rusiju i jo{ ga tu dr`i, a
da nije, mo`da, svesna {ta radi izgovaraju}i se ”neutralno{}u”. Ali
Rusi znaju: da nije nevidljiva ruka vi{e nego jednom ispru`ena iz
Evrope da spasi sovjetske vlasti kad su bile na rubu propasti, Rusija
bi sada bila slobodna.
XI
Ruski komunizam, ledena santa rata, polako se topi pod suncem
evropskog ”mira”. Kada se potpuno otopi, to }e se svaliti na Evropu.
XII
Dana{nja Rusija – koja je produ`etak prvog rata i priprema za
drugi – jeste most izme|u njih. Zato u onoj meri u kojoj Evropa oja-
~ava most, u toj meri njena ”no}na du{a” hrli put rata.
XIII
"Vidi, vidi, zemlja je propala!" – "[ta! Propala?" – "To je ~inje-
nica. Ovde ispred ku}e je bila ravnica, a ona sada stoji na vrhu
ogromne planine. Horizont je propao, potonuo dole, a kraj ku}e zja-
pi strmi, crni ambis."
Ta proro~ka vizija iz ”sedamdesetih godina” pro{loga veka se os-
tvarila: Rusija – veliki deo Evrope, koji obuhvata {estinu svetskog
* pud je ne{to manje od 36 funti te`ine, ili 16,2 kg (Nap. ured.)
10
Uzaludan predgovor
kopna – propala je, dok graditelji evropske ku}e povi{e ambisa tra-
gaju za ”stabilizacijom”.
XIV
^ak i dok govore o miru oni "nji{u paukovu mre`u" koju }e ras-
kidati ratno gvo`|e.
Mir je vidljiv, ali je rat nevidljiv. "Zbog toga je on na njega sasuo
`estinu svoga besa i silinu borbe: pa ga je postavio usred vatre, ma-
da to nije znao, pa ga je spalio, a da to nije uzeo k srcu".
XV
Bik, kada se primi~e borbi, jadno ri~e. Tako Evropa, primi~u}i
se ratu, poziva na mir.
XVI
Bilo bi mogu}e izbe}i jo{ jedan rat kada bismo mogli da pamti-
mo prvi, ali na{e se}anje na njega je samo bleda vatra nad grobom
Neznanog junaka.
Miroljubiva Evropa je poput `ene preljubnice: "ona se `dere i
grize usne i ponavlja da nije po~inila bezbo`no delo".
Mi smo zaboravili rat i sebi smo ga oprostili, ali je sasvim mo-
gu}e da rat nije nama oprostio.
XVII
Sada{nji mir je zazor izme|u dva `rvnja, sparina izme|u dve
oluje, predah izme|u dva rata.
XVIII
Pre deset godina poku{ao sam da procenim gde je zagu{ljivije,
stra{nije – ovde u Evropi ili tamo u Rusiji. Mo`da je na oba mesta
podjednako zagu{ljivo, jednako stra{no, samo na druk~iji na~in.
XIX
Na samom po~etku dvadesetog veka, prekookeanski putni~ki
brod ”Titanik”, koji je prevozio ameri~ke multi-milionere i njihove
porodice, do`iveo je sudar, no}u, u magli, sa ogromnim ledenim
11
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
bregom i potonuo je na dno mora tako brzo da se spasilo samo ne-
koliko putnika.
Potonu}e ”Titanika” je bilo uvodna slika u novo poglavlje isto-
rije, Prvi svetski rat. A mo`da isto tako i u Drugi. Tre}eg ne}e biti
– barem ne u istorijskom pam}enju postoje}eg ~ove~anstva.
XX
Dogodilo se sasvim nedavno da se na{ evropski ”Titanik” suda-
rio, no}u, u magli, sa plove}im ledenim bregom, spasiv{i se napola
uni{ten. Produ`iv{i da plovi, ponovo je zapao u no} i maglu. Po-
novo se ne{to belo i golemo ispre~ilo ispred njega. Ledeni dah mu
je zapahnuo lice. Jo{ jedan ledeni breg na vidiku i jurimo pravo na
njega. Ko je za kormilom? Je li zaspao, je li slep? Ili to kormilom
umesto njega upravlja Nespoznati?
XXI
Kako }e se voditi drugi rat? Ne znamo, ili ne `elimo da znamo.
Zvu~i li to stra{no? Ne, samo mu~no. U svakom slu~aju, to nije va-
`no. ^ovek ne mo`e ni{ta da uradi, pa je daleko bolje da ne zna –
ili da zaboravi.
"Nacije nemaju predstavu o stra{noj opasnosti sa kojom se su-
o~ava ~ove~anstvo u slu~aju jo{ jednog rata", pi{e Andre Mejer,
profesor na Kole` d Fransu, u svom izve{taju Ligi naroda. "Bojni
otrovi iz poslednjeg rata su bili puke tri~arije u pore|enju s onim
~emu }emo biti svedoci u narednom ratu", dodaje drugi ekspert,
profesor Kenon sa Kolumbija univerziteta.
XXII
Bilo je to 22. aprila 1915. godine, kada su Nemci po prvi put upo-
trebili bojne otrove na francuskom frontu. Talas hlorina, ispu{ten u
du`ini od {est kilometara, za dva sata je otrovao preko pet hiljada fran-
cuskih vojnika. ”Kainov dim” je bio naziv koji su Rusi nadenuli tom
`uto-braon dimu hlorina. Moglo bi se re}i da ”Kainov dim” i danas
lebdi nad Rusijom i truje je – sablast beskrajnog bratoubila{tva.
XXIII
Ratna hemijska industrija je u razdoblju mira ostvarila ogroman
napredak.Godine 1918, na kraju vojnih operacija, bilo je poznato
12
Uzaludan predgovor
XXIV
Shodno nedavnoj izjavi dr Hiltona Ejera D`onsa iz Njujorka, iz-
vestan novoproizvedeni gas ima mo} da istrebi ~itavu armiju s is-
tom lako}om kao {to ~ovek duvanjem ugasi sve}u.
Bacanje gasnih bombi – glavnih sredstava hemijskog ratovanja
– zavisi od usavr{enosti avijacije, {to zauzvrat zavisi od lako}e me-
tala koji se koriste za avione. Isti dr D`ons izve{tava o otkri}u no-
vog metala – berilijuma – koji je dvostruko ~vr{}i od ~elika i ~ija je
specifi~na te`ina dvostruko manja od aluminijuma. Avion od berili-
juma bi bio tako lak da bi ga mogao podi}i jedan ~ovek.
Zapaljivi gasovi, kada do|u u dodir s vazduhom, sagorevaju u
tolikoj meri da sve {to postoji u okolini u kojoj do|e do eksplozije
projektila s gasnim punjenjem plane samo od sebe, kao cepanica
uba~ena u u`arenu pe}nicu: ku}e gore kao {ibice, kao i obli`nje
drve}e. Kada se sve to de{ava istovremeno unutar datog pre~nika
ostavlja ogromne opusto{ene prostore. Takva je razorna mo} tih
gasova.
XXV
Prva Atlantida je bila uni{tena spolja{njom vulkanskom vatrom.
Mogu}e je da }e druga biti uni{tena unutra{njom vatrom.
13
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
"Zbog toga }u roditi vatru iz tvog sredi{ta, ona }e te pro`dreti i
pretvoriti u pepeo..."
XXVI
Hemiji se mo`e dodati fizika, jo{ uvek malo poznata neupu}e-
nima ali koja ve} nalikuje na crnu magiju, deluju}i na rastojanju,
elektro-magnetskim talasima. Biologija }e, tako|e, doprineti mo-
dernom ratu sa kugom, mikrobima kolere i drugim tajanstvenim in-
fekcijama.
Tako }e temeljne sile prirode i ~ovek biti preobra`eni u demone
uni{tenja, predskazane u Enohovoj knjizi, "divovi trista lakata viso-
ki", koji }e u po~etku pro`dirati sve na zemlji, a onda jedni druge.
XXVII
Verovatno da Drugi svetski rat vi{e ne}e biti uzajamno uni{tava-
nje nacija, nego samouni{tenje ~ove~anstva.
Sve to, mada li~i na bajku ili viziju iz Apokalipse, mo`e biti
stvarnost koja nam je vrlo blizu, iako je od nas skrivena. Svaka
vlada skriva svoja vojna postrojenja od suseda. Zabranjeno je da se
govori o takvim stvarima pod pretnjom da se bude progla{en za dr-
`avnog izdajnika. Svaka zemlja razvija za slede}i rat vlastitu oso-
benu borbenost, pokazuju}i lice svoga naroda.
XXVIII
Tajna Drugog svetskog rata – mo`da bi trebalo da ka`emo po-
slednjeg – tako|e je i tajna Zapada – Atlantide-Evrope.
XXIX
"Sanjam da sam u seoskoj kolibi u nekom zabitom kraju Ru-
sije.
Odaja je prostrana i niska, sa tri prozora. Zidovi su okre~eni u
belo. Nema name{taja. Pred ku}om se prote`e prostrana dolina,
koja postepeno postaje strma i gubi se u daljini. Jednoli~no nebo
lebdi nad njom, poput krova.
Nisam sam. Sa mnom je u sobi desetoro ljudi. Oni su sasvim
obi~ni ljudi i jednostavno su odeveni. Hodaju napred-nazad i gle-
daju jedni u druge kradomice. Izbegavaju jedni druge, ali stalno
14
Uzaludan predgovor
razmenjuju uznemirene poglede.
Niko ne zna kako je dospeo u tu ku}u i kakvi su ljudi tu s njim.
Premor i nespokojstvo im se vide na licima... svi oni naizmeni~no
prilaze prozorima i gledaju napolje napeto, kao da ne{to o~ekuju.
Onda se ponovo okre}u i tumaraju uznemireno gore-dole. Izme-
|u njih hoda nekakav de~ki}. S vremena na vreme on cvili piska-
vim, jednoli~nim glasom: 'Tata, ja se bojim!' Od tog cviljenja mi
je ~isto muka, pa i sam po~injem da ose}am strah... ali od ~ega? Ne
znam. Samo ose}am da se primi~e neka velika, u`asna nesre}a.
De~a~i} hoda cvile}i. Oh, kad bismo samo mogli da odemo
odavde! Kako je zagu{ljivo! Kako je vru}e! Kako je sparno!... Ali
bekstvo nije mogu}e.
Nebo je poput mrtva~kog pokrova. Nema ni da{ka vetra... Vaz-
duh kao da je mrtav.
Iznenada de~ak pojuri do prozora i vikne istim zlobnim gla-
som: 'Vidite! Vidite! Zemlja je propala!'
[ta! Propala? – To je ~injenica. Ispred ku}e se prostirala dolina
a ona sada stoji na vrhu goleme planine. Propao je horizont, a uz
samu ku}u zjapi strmoglav, crni ambis.
Svi se tiskamo uz prozore... Od u`asa nam se srce ledi.
'Vidi tamo... pogledaj tamo!' {apu}e moj sused. Tamo, preko
~itave prostrane beskrajne pusto{i ne{to se mi~e, ne{to se di`e i
spu{ta u si}u{nim brda{cima.
'More!' pomislili smo svi kao jedan i u isti tren.
'Proguta}e nas...! Ali kako ono mo`e da na|e i dosegne ovaj vi-
soki vrh?'
U me|uvremenu, ono je sve vi{e narastalo... Sada se vi{e ne vi-
de ni ta brda{ca, {to se valjaju u daljini... Samo jedan mo}an ~udo-
vi{an talas pru`a se u krug du` ~itavog obzorja.
Hita prema nama. Kao ledeni kovitlac, on prilazi, opkoljavaju}i
nas poput tame pakla. Sve oko nas po~inje da se trese i tu, u tom
lete}em haosu, ~uje se lomljava i treska i zveket metala u hiljado-
strukom horu.
Kakva huka i buka! To zemlja daje glasa svom u`asu.
To je kraj! Kraj svega!"
XXX
Meni se ~ini da za dvadesetpet vekova posle Platona nije bilo vi-
zije koja vi{e podse}a na Atlantidu od ove. Mogu}no je da je Tur-
15
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
genjev, koji je video ~etrdeset godina pre ruske revolucije, shvatio
njen pravi smisao manje od drugih. Pa ipak je on ispravno nazvao
"Smak sveta". Danas znamo da je to kraj Rusije. Mo`da }e na{a de-
ca, unuci ili praunuci spoznati da to nije kraj samo Rusije.
Ta vizija je i ruska i svetska, ali vi{e nije evropska, jer biti ”evrop-
ski” vi{e ne zna~i biti ”svetski”. Da bi se shvatilo da je ”smak sveta”
ruska vizija, moramo se prisetiti ~injenice da je na{a ukupna knji-
`evnost od ^adajeva, koji se ~itavog svog `ivota, smrtno upla{en,
molio za Rusiju i Evropu skupa: "Tvoje carstvo dolazi", i Gogolja,
koji je poludeo i umro od istog u`asa, i Dostojevskog, ”~oveka Apo-
kalipse”, do Solovjova, sa njegovom pri~om o ”smaku sveta” i Ro-
zanova sa ”Apokalipsom na{eg doba” – ~itava ruska knji`evnost,
du{a Rusije, jeste eshatologija (religija Kraja). Slavljena kao {to je-
ste u tom trenutku u Evropi, ta knji`evnost ostaje nepoznata u tom
svom su{tinskom odre|enju. "I gle, ti jesi njima kao vrlo ljupka pe-
sma nekog ko ima ugodan glas... A kada to bude pro{lo (gle, to }e
se desiti), onda }e oni znati da je prorok bio me|u njima."
XXXI
"Zapad i{~ezava, sve se ru{i... I kada iznad te goleme olupine
vidimo Rusiju da izbija na povr{inu, sveti kov~eg, pa jo{ golemiji
nego ikada, ko }e se onda usuditi da ospori njegovu misiju?"
XXXII
^ini se da je Tjut~ev imao istu viziju kao Turgenjev: posle kraja
svih istorijskih ciklusa, kraj same Istorije:
16
Poglavlje III
I
Predstava o "Atlantidi" je vrlo jednostavna, a ako se nama ~ini ne-
shvatljivom to je, mo`da, zato {to je previ{e opre~na svakoj na{oj pred-
stavi o istoriji. To je predstava o Postanju u svojoj prehri{}anskoj,
paganskoj drevnosti. Tu su, odista, pagani bli`i hri{}anstvu od nas.
Mi `ivimo u bo`anskoj ili "ne-bo`anskoj komediji", oni `ive u tra-
gediji. Raj je za nas ne{to {to treba da do|e, za njih je on pro{lost.
Mi nismo iskusili pad, oni jesu. Mi znamo da }e se sve dobro za-
vr{iti, oni to ne znaju. Mi se kre}emo napred – "napreduju}i" – u pra-
voj, neprekinutoj liniji, oni du` prekinute: prekid je Atlantida.
II
Atlantida je raj na zemlji, ali da li u pro{losti ili u budu}nosti,
Platon ne zna niti se usu|uje da prozre, mo`da zato predobro zna da
ovde nisu u pitanju puke tri~arije, ve} najve}a i najsvetija stvar –
ljudski Grad – Bo`ji Grad: govoriti o tome zna~i delati, a delati zna-
~i "fizi~ki se menjati", ne vi{e u "predstavu-sliku", ne vi{e u mit, "fi-
kciju, ve} u stvarnost", {to nije laka stvar.
III
Sve nas privla~i Okean, koji zapljuskuje obale Bla`enih ostrva,
koje je opevao Horacije, prise}aju}i se Homera:
37
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Poslat od bogova onamo gde `ive Radamint i zlatokosa,
Gde prolaze blistavi, bezbri`ni, ljudski dani,
Gde nema snega ni ki{nih oluja, ni ledenih zimskih vetrova,
Gde duva lahorasti milozvu~ni Zefir, kog Okean {alje,
Donose}i osve`avaju}u toplotu bla`enim ljudima.
38
Bela i crna magija
vali jedan drugog... tako da nijedan ~ovek nije mogao da se domo-
gne ostrva, jer brodovi i putnici jo{ nisu bili ~uli za njega. On nije
imao pote{ko}a da stvori posebne uslove za sredi{te ostrva, po{to
je doveo dve vodene struje ispod zemlje, koje je podesio da izbi-
jaju kao vrela, jedan tople a drugi hladne vode, postigav{i da iz ze-
mlje raste najraznovrsnija hrana."
V
Platon nije bio toliko glup da ne zna da je sve to bajka, i to ~ak
ne ni za odrasle nego za malu decu. On je tako|e shvatao da stvarni
bog Atlantide nije Posejdon.
Kritija upozorava svoje ~itaoce:
"Ne smete biti iznena|eni kada budete ~uli helenska imena data
strancima, Solon je utvrdio da su prvobitni Egip}ani ta imena pre-
* orikalkum - mitski atlanti|anski metal koji je sijao kao vatra (Nap. ured.).
39
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
vodili zapisuju}i ih na vlastiti jezik, pa je on povratio zna~enje vi-
{e imena i ponovo ih preveo, prepisav{i ih opet na na{ jezik."
40
Bela i crna magija
U~itelj svih ve{tina. Za takvu uvredu
Podnosim ovu neizrecivu kaznu,
ka`e Prometej, a Atlas je mogao da izgovori isto. Prvi je tvorac dru-
gog ~ove~anstva, drugi prvog. Obojica vole ljude: oni trpe zato {to
vi{e vole ljude nego bogove. Tajna patnje je tajna ljubavi: to je vatra
Titana, pomo}u koje }e biti uni{ten svet bogova.
Sa prvim ~ove~anstvom Atlas trpi u Atlantidi, preistorijskoj. Sa
drugim, Prometej – u istoriji.
VIII
Drevno vavilonsko bo`anstvo Ea, bog okeanskih bezdana i bez-
dana mudrosti, sli~an je ~ovekoljubac i tako|e je otkrio ljudima tajne
bogova, pa je ustao protiv Anua, boga Oca, da bi izbavio ~ove~an-
stvo od potpunog uni{tenja Potopom. Ea je spasio ili je `eleo da spa-
si prvi svet, dok njegov sin, mu~enik Tamuz, spasava drugi svet.
To su tri mit-misterije – vavilonska, egipatska i gr~ka – mo`da
tri zraka iste svetlosti, {to zra~e iz bezdana vekova: drevni ljudi su
u njoj videli ne{to {to mi vi{e ne vidimo.
IX
Majka Voda je starija od Majke Zemlje. "Sve dolazi iz vode,"
ka`e fizi~ar Tales. Metafizi~ar Platon tako|e to zna, ali sa dubljom
spoznajom.
Duh Zemlje u`asava Fausta:
Weh! ich ertrag dich nicht.
Duh Vode je u`asavao Platona.
Atlas, duh Atlantika, stvorio je Atlantidu. Stotinu Okeanida, koje
ja{u delfine – taj isti hor koji }e jednoga dana tugovati kod Promete-
jevih nogu – okru`uje divovski idol Posejdona-Okeanosa, u njego-
vom hramu u Atlantidi.
X
Tvoj lik je otisnut na njemu,
Tvoj duh ga je stvorio,
41
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Kako si mo}an i tajanstven i mra~an,
Ti si onaj kog ni{ta ne mo`e da obuzda,
42
Bela i crna magija
43
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
ostrva {to okru`uju unutra{nje ostrvo na kom se nalazi Akropolis, u
koncentri~nim ostrvskim prstenovima, koje je uredio sam bog, sledi
sva pravila kru`ne kosmogonije. "Jedan, dva, tri" – uvek ista igra s
pitagorejskim brojevima, ovde kao i na po~etku dijaloga. U zemalj-
skim brojevima postoji nebeska "muzika sfera". Ti koncentri~ni
krugovi ostrva – ti zemaljski prstenovi – predstavljaju, mo`da, ni-
zove svetlih nebeskih tela, jer Atlasu su "znane sve dubine", ne sa-
mo okeana ve} isto tako i neba.
"Atlas je shvatio i otkrio ljudima kretanje svetlih nebeskih tela,
iz ~ega je nastala pri~a da on dr`i nebo na svojim ramenima," oba-
ve{tava nas Diodor.
Mogu}e je da je on, po{to je ozna~io te magijske krugove na Ze-
mlji – prstenove ostrva i kanala –, uputio Atlante u nebesku meha-
niku-magiju.
XII
Tako u ledenim kristalima geometrije previre vatreno vino mi-
sterije i, kroz matematiku, probija bezmeran san samog Titana, no-
sioca neba, Atlasa.
Mre`a divovskih, irigacionih i plovnih kanala, koja preseca po
du`ini i {irini ravnicu izvan Grada, podse}a ~oveka na "sistem ka-
nala" na planeti Mars. Govore}i o naj{irem od njih, koji je pro-
kopan do dubine od sto stopa, a bio je duga~ak 10.000 stadija i
"prostirao se oko ~itave ravnice," Platon smatra da je neverovatno
da ga je izgradila ljudska ruka.
Jednako neverovatne su bile kiklopske zidine gradskih bedema i
Akropolisa. Mostovi, sa utvr|enim kapijama i kulama, preba~eni
preko kanala na takvoj visini da i najve}e trireme mogu da plove
ispod njih a da ne spu{taju jarbole. Podzemni kanali su bili prose-
~eni kroz pe{~ane obale. Luke, isklesane iz ~vrstih stena koje vode
pod zemlju i koje su u stanju da prime ~itave flote, pitamo se ka-
kvim ve{ta~kim suncima su bile osvetljene? Neverovatna su, tako-
|e, titanska pristani{ta, arsenali, kasarne, akvadukti, kupatila, {kole,
vrtovi, gajevi "u kojima rastu sve vrste drve}a divne visine i lepote,
daimonion". Veli~anstveni mir Akropolisa, gde `ivi kralj Atlantide,
sin Atlasa, "~ovek-bog". Veli~anstvena glavna luka "puna brodova
i trgovaca prispelih sa svih strana... koji su odr`avali mnogobrojne
zvuke ljudskih glasova i danono}nu buku svake vrste".
44
Bela i crna magija
45
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
di`u oru`je jedan na drugog, a svi moraju da priteknu u pomo}
ako je bilo ko u bilo kom gradu poku{ao da svrgne s trona ~lana
kraljevske ku}e. Poput svojih predaka, oni moraju skupa da raz-
mi{ljaju o ratu i drugim poslovima, daju}i prvenstvo Atlasovoj
porodici."
XIV
Videli smo da su oni pili krv svojih `rtvenih `ivotinja. [ta to
zna~i bilo je jasno svima koji su upu}eni u Dionizijske misterije.
Glavna stvar u vezi s njima jeste omophagia, jedenje sirovog mesa
`rtvene `ivotinje, kao da je u pitanju bo`je meso i krv, po{to se ~u-
dotvorna mo} zakletve sastoji u transsubstancijaciji `rtve u meso i
krv samog boga: jedu}i ga, bahanti `ude da postanu poput boga,
"obuzeti bogom", entheoi. Omofagija je – "jedenje boga".
Zna~enje toga bi tako|e bilo jasno onima koji su upu}eni u svete
obrede Ozirisa, Tamuza, Adonisa, Atisa i Mitre – redom bogova-
-mu~enika.
"Potrebno je ubiti boga," ~itamo na sumerskoj glinenoj tablici iz
daleke pro{losti – zapis sli~an, mo`da, jednom od stubova od ori-
kalkuma u Atlantidi. Ispada da je mit iz iste davnine ispri~ao Be-
rosos, vavilonski sve{tenik iz tre}eg veka pre Hrista:
"Videv{i da je zemlja bila rodna a nenastanjena, Bel (bog sun-
ca) odsekao je svoju glavu i, me{aju}i krv, {to je isticala, sa ze-
mljom, oblikovao ljudska bi}a. Zato oni poseduju razum i prirodu
davaoca `ivota."
46
Bela i crna magija
A oni jaram bogova moraju da nose."
Mami je onda otvorila svoje usne,
Mo}nim bogovima je rekla:
"Ne mogu ja to da uradim sama"...
XV
Takvo je sunce {to obasjava Bla`ena ostrva. Takva je mehanika-
magija pomo}u koje, na svojim mo}nim ramenima, Atlas podupire,
kao lak tovar, visoke stubove {to dr`e zemlju i nebo odvojene, po-
vezuju}i zemlju i nebesa. Na takvoj osi se svet pokre}e:
Ljubav {to pokre}e Sunce i druge zvezde,
Amor che muove il sole e l'altre stelle,
XVI
To je stra{no za Platona i stra{no je za nas: hteli mi ili ne, ne mo-
`emo da izbegnemo da vidimo da je `rtveni bik Atlantide prva
senka Jagnjeta, ubijanog od postanka sveta. Gromovi Atlantide uz-
vra}aju gromovima Pri~e{}a:
Nemo je sve ljudsko telo
a u strahu i uzdrhtao stoji
47
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Kralj za njih {to vlada i
Gospod za one {to vladaju.
On dolazi sa zakletvama
i hrani ispunjene verom.
A ako to vi{e za nas nije stra{no, onda, mo`da, postoji ne{to jo{
stra{nije. Osovina sveta se trese na ramenima na{eg Atlasa. Sunce
se pomra~uje nad na{om Atlantidom. Crna magija tako|e postaje
na{a bela magija.
48
Poglavlje IV
UMIRU]I LABUD
I
Za{to je prvo ~ove~anstvo stradalo? To se ~ini kao glavna stvar
koju je Platon `eleo da saop{ti vlastitoj i budu}im generacijama –
~itavom drugom ~ove~anstvu.
Da bi se jasnije shvatilo {ta on misli o kraju Atlantide, neopho-
dno je razlikovati dva njena razdoblja – zlatno i gvozdeno, mirno-
dopsko i ratni~ko. On to ~ini.
Kao sinovi Boga, Atlanti su sinovi mira. Da `ive u miru, "da ne
podi`u oru`je jedan protiv drugog, mete pote holpa ep' allelous
oisein," vrhovni je zakon, koji je zapisao sam Bog ne samo na stubu
orikalkuma ve} isto tako i u srcima Atlanta.
Sunce {to obasjava Bla`ena ostrva jeste sunce mira, Atlantida je
bila raj na zemlji, zato {to je mir raj. Drugi ne postoji i ne}e po-
stojati.
II
Atlanti su zapo~eli u miru, a zavr{ili u ratu. Platon brka ta dva
razdoblja, zamra~uju}i zlatno doba gvozdenim. Upravo ga je zato
tako te{ko razumeti u onom glavnom, da se od njega dobije odgo-
vor na pitanje: za{to je stradala Atlantida?
Pokaza}e se da on opisuje Atlantidu uo~i rata: mir jo{ nije naru-
{en, ali je rat na vidiku. Obale strmih litica {to se spu{taju u more,
koje su nekada povezivale rajske doline ostrva, najednom su pre-
tvorene u tvrde bedeme utvr|enja. A ~itava prestonica Atlanta, sa
49
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
svojim kiklopskim zidinama, presvu~enim bakrom, orikalkumom i
belim limom, sa koncentri~nim krugovima rovova i bedema, sa ~vr-
stim mostovima, kapijama i kulama, sa lagumima, pristani{tima,
arsenalima i kasarnama, d`inovska je tvr|ava. ^itava Atlantida,
spremna da pohrli preko dubokog Atlantika na Evropu i Aziju,
nakostre{ila se, poput divlje zveri – Zveri Apokalipse.
III
Da bi nam do~arao vojnu mo} Atlanta, Platon iznosi precizne ci-
fre trupa koje su na raspolaganju u samo jednoj dolini izvan grada
koja je podeljena u 60.000 vojnih okruga, koji obuhvataju 10.000
bornih kola, 240.000 konja, 1.200 bojnih brodova i 1.200.000 pe{a-
dijskih boraca. A ta dolina je samo mali deo jedne od deset atlanti-
dskih kraljevina. Ako se tome dodaju i atlantidske kolonije u Americi,
Evropi i Africi, posta}e o~ito da je vojna sila Atlantide obuhvatala
na desetine miliona ljudi: "golemo mno{tvo, aperantos arithmos,"
ka`e Platon.
Do na{eg svetskog rata nije bilo drugog takvog vojnog skupa u
istoriji. U Platonovo vreme se to ~inilo kao "fikcija", a danas, posle
dvadesetpet vekova, pokazalo se da je u pitanju "cela istina".
IV
Deset kraljeva Atlantide se odlu~ilo za rat. Je li to bilo uz sa-
glasnost naroda, ili bez njega? Mi to ne znamo, zato {to ne znamo
koju vrstu vlasti je imala Atlantida. Mi o tome mo`emo samo da
sudimo, delimi~no, iz onoga {to nam Platon kazuje o obliku vlada-
vine u Atini iz tih dana, ili o nepoznatom gradu koji je nosio to ime.
Pokaza}e se da su obe vlade, kako atinska tako i atlantidska,
uprkos spolja{njim razlikama – jedna je bila republika, druga mo-
narhija – imale neke unutra{nje veze: obe su bile teokratske, oli-
garhijske dr`ave, i obe su bile najprikladnije ure|ene, sude}i prema
Platonu.
V
Mo} Boga nad ljudima jeste mo} duha – "neka duh vlada" – ta-
kva je su{tinska ideja Platonovog Grada, njegove metafizike u po-
litici, ostvarene podjednako u obe dr`ave.
50
Umiru}i labud
VI
"Niko od njih nije imao ni{ta svoje, ve} su na sve stvari gledali
kao na zajedni~ko dobro":
51
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
to je, da upotrebimo grubu ali ta~nu re~, komunizam. Ako postoji je-
dan Bog, onda postoji samo jedan bo`ji zakon za sve ljude, a savr-
{eni poredak jeste samo jedan – komunizam – zemaljski raj. Zlatno
doba ne postoji samo u Atini, ve} isto tako i u Atlantidi.
Taj Platonov raj nekako podse}a na budu}i raj Veklikog Inkvi-
zitora Dostojevskog. Jedan ima "~uvare", drugi "mudrace... hiljade
tu`nih mudraca i milione sre}ne dece", a nad svima njima samo je
jedan ^uvar – "veliki i mudri Duh Ne-postojanja."
VII
Raj na zemlji je komunizam, ali da li mirnodopski ili ratni~ki ko-
munizam? Pokaza}e se da Platon nije uop{te pravio razliku izme|u
njih, ali mi pravimo tu razliku u najve}oj meri.
"Mnogi od onih koji su verovali bili su jedne du{e i jednoga
srca: niko od njih nije nikada rekao da su stvari koje je posedovao
njegove, ve} da su zajedni~ke..."
52
Umiru}i labud
X
Po{to su prineli `rtvu svome bogu i obukli svoje odore, tamno-
-plave poput najdubljih voda okeana, deset kraljeva Atlantide je po-
sedalo oko hladnog pepela `rtvenika u hramu, u kom su sva svetla
bila uga{ena i samo su odsjaji vatre na izdisaju na `rtvenom oltaru
i svetlost zvezda osvetljavali stub od orikalkuma na kom su zakoni
bili zapisani.
53
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
"Mir ili rat?" Odlu~ivali su o sudbini Atlantide, o sudbini dva ~o-
ve~anstva, njihovog vlastitog i na{eg. Me|u njima je verovatno bilo
i slepih i onih koji vide, glupih i mudrih. Ako je bilo tako, oni vi{e
nisu mogli da odlu~uju u skladu sa drevnom mudro{}u, ve} prema
skora{njem izumu – vladavini ve}ine. A ve}ina, kakva gotovo uvek
jeste, sastojala se od budala koje nadvladavaju manjinu mudrih lju-
di. Oni su bili ti koji su odlu~ili u prilog ratu, svetskom ratu za pre-
vlast u svetu.
Ako je me|u njima bio barem jedan mudar ~ovek, on je morao
znati, kada je sedeo kraj hladnog pepela `rtvenika, da }e uskoro ~i-
tava Atlantida postati `rtva i pepeo.
XI
On je morao znati da se njihala osovina sveta, da je sunce {to
obasjava Bla`eno ostrvo bledelo, da se bela magija preobra}ala u
crnu. Oni su ispijali bo`ansku krv, a sada }e piti ljudsku krv. @rtvo-
vali su sebe svetu, a sada }e `rtvovati svet sebi.
Mleko je uskislo tokom oluje. Litice rajske obale su postale zja-
pe}i ambisi {to vode u Pakao.
"Mudri i stra{ni Duh Ne-postojanja" je trijumfovao: mir je bio
na izdisaju, otpo~eo je rat.
XII
"I Bog je pogledao na Zemlju i, gle, ona je bila pokvarena. Jer
svaki ~ovek je pokvario svoj razvoj na Zemlji"
– smer mira za smer rata.
"I Bog re~e Noi, Nametnuo mi se kraj svih ljudi, jer je preko njih
Zemlja ispunjena nasiljem i, eto, ja }u njih uni{titi sa Zemljom."
XIII
Platon nas obave{tava:
"Zevs, bog nad bogovima, koji vlada po zakonu i u stanju je da
sagleda takve stvari, opaziv{i da je slavni rod (Atlanti) u jadnom
stanju i po`elev{i da im dosudi kaznu, kako bi mogli da se obu-
zdaju i poprave, sazvao je sve bogove u najsvetiju ku}u sme{tenu
54
Umiru}i labud
u sredi{tu sveta, razmotrio je sve okolnosti koje se ti~u roda (atlant-
skog). A kada ih je sazvao, kazivao je ovako: –"
55
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
U pravu je Jov:
"O da je ~ovek mogao da se obra}a Bogu kao {to se obra}ao
svom susedu!"
"Eto, ja sam uzvikivao {ta je pogre{no, ali me nije ~uo: vikao
sam glasno, ali nema osude."
XV
Ili je u pravu Zevs, kona~no, {to jednako ka`njava Atlante i Ati-
njane, jer jedni nisu bolji od drugih: "svi ljudi su pokvarili svoj put
na Zemlji"? Ali ako je, kako Platon ka`e, iz maju{nog semena {to
se spaslo, drugo ~ove~anstvo nastalo iz prvog, postoji li onda neka
zaraza u njemu, i ho}e li novi ljudi-bogovi, vo|e nove Republike,
biti u stanju da ga spasu, ili }e ga voditi istim putem koji vodi u isto
uni{tenje?
Zna li to Platon? Ili, zbog onoga {to zna o dalekim Atlantima,
prestravljen, zatvara o~i za Atinjane, koji su mu tako bliski?
XVI
On je trpeo uzasan strah dok je pisao o Atlantidi. Umro je od
u`asa ne dovr{iv{i pisanje. ^itaju}i poslednje redove dijaloga, ~o-
vek gotovo da mo`e da oseti kako mu drhti ruka.
Kraj "Atlantide" jeste i Platonov kraj. On je bolovao, on je umro
od toga. Bla`eno ostrvo je predsmrtno snovi|enje, njegov grozni-
~avi delirijum. On je sanjao o "neizmernom mraku", da upotrebimo
re~i pesnika Tjut~eva – mraku smrti.
XVII
"Osim ako se pokajete, jednako }ete stradati!" `eli da dovikne
Atinjanima, ali ne mo`e. On ose}a da i sam treba zbog ne~ega da se
pokaje, ali ne zna za {ta.
56
Umiru}i labud
XVIII
Platon je mogao da napi{e dijaloge na na~in koji je mnogo vi{e
metafizi~ki od ovoga, ali ni{ta tragi~nije dublji. U "Atlantidi" }e pre-
poznati li~nu tragediju. [to vi{e ~ovek zagleda jasnije vidi da on to
nije izmislio, ve} je preneo ono {to je ~uo od drugih, u {ta su drugi
verovali. Da li je i on verovao?
"Atlantida je postojala – Atlantida nije postojala." Ova dvosekla
dilema izgleda da je pogodila Platonovo srce jo{ bolnije nego na{e.
Zagonetka je za njega bila nere{ivija nego za nas.
XIX
Pre smrti ~ovek ponekad blago poremeti umom: Atlantida je bila
Platonovo predsmrtno ludilo.
"Ja u sebi ne ose}am istu ~vrstinu rasu|ivanja," priznao je Njutn
pi{u}i svoje Komentare Apokalipse. Platon je, pi{u}i o Atlantidi, mo-
gao da prizna istu stvar.
"Starac je izgubio svoje duhovne mo}i!" Atinjani mora da su ga
ismevali, kao {to }e kasnije ismevati svetog Pavla. "^u}emo te po-
novo po tom pitanju!"
Pavle se nije pla{io ismevanja: znao je da je ljudska mudrost lu-
dost pred Gospodom. Platon to nije znao pa, ako se uzdr`ao da ka`e
sve {to zna, to je, mo`da, zato {to se pla{io, ~ak i u svom predsmrt-
nom delirijumu, podsmeha ljudi vi{e nego same smrti.
XX
Moglo bi se re}i da je Platon, poput sve paganske antike, umro
od `e|i i gladi – `e|i za istinskom Krvlju i gladi za istinskim Me-
som: meso i krv u dionizijskoj, ozirisovskoj, tamu`ijskoj i drugim
misterijama ne umiruju zato {to su vizionarski.
Bog Zagrej-Dionis, kog su Titani raskomadali negde na nebe-
sima, silazi ve~no na Zemlju u obliku `rtvenog bika, da bi utolio
apetite onih koji su gladni njegovog mesa i uta`io `e| onih koji `u-
de za njegovom krvlju: mogu}no je verovati u tu svetu i mudru drev-
nu pri~u kao u okultni znak, kao u simbol. Bog je nekada silazio na
Zemlju u ljudskom obliku, kao proro~ki Orfej, ili kao kraljevski Bah,
osvaja~ Indije, i stupio je u ve~nost istorije. On je bio ro|en kao
57
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
smrtnik, pa je `iveo i umro kao smrtnik. Njegovo lice pripada isto-
riji, ~injenica koju je istorija zaboravila, pamte}i samo mit. A ljud-
ska bi}a danas ne mogu biti navedena da veruju u to, po{to su ona
tek skoro nau~ila da razlikuju mit od istorije. "Postojao je," ka`e
mit. "Nije postojao," ka`e istorija. "Moglo bi biti," mogla bi re}i
misterija, ali ne da bi sebe potvrdila u istoriji.
Mit je raspr{en, poput tamjana na oltaru. Vatra se ugasila, hram
je ostao prazan, pusta misterija je postala hladna mudrost u~enih
ljudi, strastan delirijum ludaka, ili stra{na muka o kojoj prorok
ka`e: "To bi bilo upravo kao kada gladan ~ovek sanja i, gle, jede.
Ali se on onda probudi, a du{a mu je prazna. Ili kao kada `edan ~o-
vek sanja i, gle, pije. Ali se onda probudi i klonuo je, a du{a mu je
puna `udnje: takvo }e mno{tvo nacija biti..."
Zna~enje ovoga je: ljudi }e umreti od gladi i `e|i. Tako je umro
Platon.
XXI
U svojoj samrtnoj agoniji Sokrat mu nije pomogao. Sokrat je
odbio inicijaciju u Eleusinske misterije, bilo zato {to nije bio mno-
go gladan ili `edan, bilo zato {to nije verovao u efikasnost misterije.
Njega je od inicijacije odvratio njegov Demon. [ta je Sokratov De-
mon? To je zagonetka druge vrste, a mra~na upravo koliko i zago-
netka Platonove Atlantide. Sokrat je inicijaciju odbio na uljudan
na~in, dok je njegov u~enik Alkibijad, zbog svog grubog ismevanja
istih misterija bio osu|en na smrt i samo ga je bekstvo spasilo. Eu-
ripid je bio prikriveni "ateista", dok je Epikur, tako|e u~enik, ili
gotovo Sokratov u~enik, bio otvoreni ateista. Sudije su, osu|uju-
}i Sokrata za "bezbo`ni{tvo" bile, naravno, u velikoj zabludi. Pa
ipak je mogu}e da je njegov "Demon" bio mnogo opasniji nego {to
se ~inilo.
XXII
Atlantida je misterije. Ritual sa krvlju je tu igrao va`nu ulogu.
Oni su pili krv. Zar to nije razlog {to je Sokrat o tome tako uporno
}utao? "To nije izmi{ljotina, ve} `iva istina," rekao je on i za}utao,
demonski se osmehuju}i. On sam je isku{avao svog u~enika (Pla-
tona) i prepustio ga je vlastitim mislima u stanju samrtnog straha.
58
Umiru}i labud
"Otac Avram se sa`alio na mene i poslao mi je Lazara, da on
mo`e da uroni vrh svoga prsta u vodu i ohladi moj jezik. Jer ja
sam na mukama u tom ognju."
Ne, Sokrat ne}e uroniti svoj prst u vodu, on ne}e ohladiti Pla-
tonov jezik.
Postoje dva zavr{etka, onaj s vodom i onaj s vatrom – potop ili
po`ar, hydatosis-ekpyrosis, u skladu sa orfi~kom eshatologijom.
Platon zna ovo: on je prestravljen time i `edan je. On umire od `e|i
i straha.
XXIII
Jato ptica selica svake godine leti do mesta gde se nalazila Atlan-
tida. Ono kru`i nad vodom tra`e}i kopno i ne nalazi ga. Neke od pti-
ca, iscrpljene od umora, padaju u vodu, dok se druge vra}aju nazad.
Ono {to mi nazivamo "instinktom" re~itije je od "znanja, pam}e-
nja", Platonove anamnesis, a ja~e je kod `ivotinja nego kod ljudskih
bi}a. Deset hiljada godina je za njih koliko i jedna minuta.
Doziva nas Okeanos, {to zapljuskuje Bla`ena ostrva.
59
Poglavlje V
ATLAS – ENOH
I
"Video sam u no}noj viziji gde je, gle, stvor poput Sina ~ove-
kovog do{ao na oblacima nebeskim, i do{ao je u Drevna vremena,
i izveden je pred njega. I data mu je vlast, i slava, i kraljevstvo, da
mu svi narodi, nacije i jezici slu`e..."
II
Knjiga proroka Danila se pojavila oko sredine drugog veka pre
Hrista, a oko petnaest godina kasnije su se pojavili prvi narativni
delovi Knjige Enohove, Mashafa Henôk, a jo{ oko pedeset ili se-
damdeset godina kasnije, gotovo sasvim uo~i Hristovog ro|enja,
njen drugi apokalipti~ki deo – "Enohova pore|enja".
Knjiga – nastavak i krunisanje Danilovo – vrhunac je mesijan-
skih proro~anstava Izrailja. Tu je, po prvi put, Mesija uzdignut sa
trona njegovog oca, Davida, do trona Boga-Oca. Sin ^ovekov po-
60
Atlas – Enoh
IV
"Peti od Adama, Enoh, kako Vavilonci pretpostavljaju, otkrio je
nauku i astronomiju. On je zapravo gr~ki Atlas", – tako nam kazuje
predanje. Bez sumnje, to predanje se`e unazad do vavilonskog iz-
gnanstva Izrailja, shodno tvrdnjama istaknutih crkvenih hroni~ara
poput Aleksandra Polihista.
Atlas je Enoh: to je dovoljno da uveri ~oveka da Knjiga Enohova
govori o Atlantidi.
V
Originalni aramejski rukopis je nestao bez traga. Mogu}no je da
su ga uni{tili Jevreji u kasnijim hri{}anskim epohama, zato {to u toj
knjizi Mesija, Sin ^ovekov, poseduje suvi{e o~itu sli~nost sa Hri-
stom. Ali u gradu Akmim-Panopolu, u Gornjem Egiptu, otkriven je
61
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
papirus koji sadr`i gr~ki prevod jednog dela knjige, dok je etiopski
prevod drugog dela rukopisa sa~uvan u Abisiniji. Pokaza}e se da je
Enoh vi{e uva`avan u Egiptu nego u Palestini.
Njegova prva zemlja je Vavilon, druga – Egipat. Kakvu vezu on
ima s nama? Zbog tajne Zapada koja probija kroz tajnu Istoka – po-
put vrlo dubokog dna koje se vidi kroz vrlo bistru vodu.
VI
U Knjizi Enohovoj, ljudski divovi prepotopskog sveta, "Sinovi
Bo`ji", Ben Elohim, pali An|eli, jesu ljudi sa Krajnjeg Zapada.
"Sav obi~an svet Egipta je verovao, opinio vulgi, da su zle ~ini i
ve{tine ljudima otkrili an|eli," obave{tava nas hri{}anski pisac, Ka-
sijan, koji je `iveo u ~etvrtom i petom veku, prilo`iv{i napomenu
koju je napisao tuma~ Svetog Pisma, Serenus, o {estom poglavlju
Knjige Postanja, koja se bavi istim tim divovima. To verovanje u
pale an|ele, upu}ene u vrad`bine i ~arobnja{tvo, odr`alo se i u egi-
patskom narodu i u crkvi. Egipatski crkveni oci, Zosima, Pandor i
autor Hri{}anske Kabale, Pistis Sophia, znali su dobro Enoha.
VII
Tajna Zapada je starija od svake tajne Istoka, Egipat to pamti.
"Na Zapad! Na Zapad!" vri{tale su, bez prestanka tokom {est sto-
tina godina, narika~e u egipatskim pogrebnim povorkama. Zapad –
– Amenti – ve~no je ishodi{te ljudskih du{a – "carstvo mrtvih". Nji-
hove senke su oti{le na Zapad, gde su "Bla`ena polja", Ialu – "drugi
Egipat", gde su ih odvodili brodovi preko "voda smrti", "Mra~nog
mora", Mare Tenebrosum. Preko istih tih "voda smrti" oti{ao je Gil-
game{, vavilonski suncoliki vitez, da se susretne sa poslednjim ~o-
vekom prvog ~ove~anstva, Noa-Astrahazisom.
U Mra~no more Zapada svakoga dana zalazi egipatsko i vavilon-
sko sunce, kao {to je nekada zalazilo sunce Atlantide. Zar to nema
zna~aja u se}anju na to {to je sa~uvano u Egiptu, u hijeroglifskom
zapisu u sai{kom hramu, o kom je sai{ki sve{tenik obavestio Solona?
VIII
Ta dva glasa, Platon i Enoh, pripovedaju}i o istoj stvari, ve} se
veoma razlikuju jedan od drugog. Zaista je te{ko zamisliti ve}i kon-
62
Poglavlje VI
POSTANAK RATA
I
Tajnu Zapada pamte tri planine na Istoku – Hermon, Ararat i
Kavkaz – Planina palih an|ela, Planina okovanog Titana i Planina
Potopa. Ve~no sunce Zapada boji u crveno ve~ne snegove Istoka.
II
Bog zna kada i odakle – mo`da iz prastare antike, iz podru~ja
Ararata, gde su bili zave{tani prvi venci prepotopskih pri~a – do{la
je jedna od njih do podno`ja Kavkaza. Ovde je jedno stvorenje za
nju ~ulo. Bilo je to glavom rusko mom~e, Ljermontov. Njegov De-
mon je najbolje tuma~enje Enoha. Dovoljno je da se "Kavkaz" pro-
meni u "Hermon" pa da pesmu B'nai Elohim prepoznamo u pesmi
Demon:
71
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
cem – nisu li to B'nai Elohim, u srebrnim odorama? Seku li zvezde
padalice crno pustinjsko nebo vatrenim vretenima? One su isto tako
poludeli an|eli.
I ~itavog dana ona peva i ~eka.
Neko {apu}e, "On }e do}i!"
Snovi je nisu uzalud mazili,
Niti se zalud on pred njom ukazao,
S o~ima punim duboke sete
I sa zanosno blagim pri~ama...
Grudi drhte, ramena gore,
Te{ko se di{e, o~i su mutne,
Tela spajaju po`udni zagrljaji
Poljupci se `are na usnama...
III
"I an|eli su si{li `enama ~ove~jim, i legli s njima, i nau~ili ih vra-
d`binama i ~arolijama": tajne lekovitih korenova i trava, astrologije
i pisanja, i `enskih ~arolija: "da boje o~i, zacrne obrve i ukrase telo
ode}om i nakitom, dragim kamenjem i raznobojnim tkaninama," a
tako|e i "da izazivaju poba~aje i da ratuju – da kuju ma~eve i ko-
plja, {titeve i oklope". Da ubijaju i spre~avaju ro|enje – to je glavna
stvar, a sve ostalo vodi ka tome.
Mogu}no je da je revnosni rabin, autor Enoha, gledaju}i u lica
Tiberijevih dvorjana, kako prolaze u nosiljkama, ulicama grada,
pod za{titom rimskih orlova, shvatio da je nepravda bila povezana
sa ratom. Po{ast ra|anja sa pokorom ubijanja. Sve uvezano u jedan
vra`ji ~vor – "kultura demona", cultura demonum, koju je tako ver-
no definisao Komodijan za tre}i vek hri{}anske ere, a jo{ vernije za
dvadeseti.
IV
Veoma je zanimljiv Enohov prezir ve{tine pisanja. An|eli "su
nau~ili `ene da pi{u na papirusu te~nom ~a|i (mastilom), zbog ~ega
mno{tvo ljudi, s kolena na koleno i sve do na{ih dana, bludi, jer nisu
toga radi ljudi stvoreni na svetu, da oja~aju istinu svojih re~i pomo-
}u trske i ~a|i". Ali ako je, uop{teno govore}i, svako pisanje |avo-
lja rabota, od koga je onda poteklo Sveto Pismo?
72
Postanak rata
Oni su si{li iz plemenitih pobuda, ali su ipak ~inili zlo, barem ne-
svesno: oni isku{avaju druge zato {to su isku{avali sebe, guraju
druge u propast zato {to su sebe upropastili. Jer najsuptilnije zavo-
|enje nije ~isto zlo, pa ~ak ni skriveno iza maske dobra, ve} je ono
koje sebe smatra iskreno dobrim. Nepokajni~ki greh ima "svetu svr-
hu", najokrutniji rat ima za cilj "ve~ni mir".
Pali an|eli su ista vrsta bi}a koja podnose muke zbog ljudi, ~o-
vekoljubaca, kao {to su Titani, Atlas i Prometej.
Jednom re~i,
Znaj ovo; – Prometej je u sve ve{tine uputio ljude.
73
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Ali znaj
Kako su stra{ne bile nesre}e ~ove~anstva,
Zbog toga sam ih podstakao, obdariv{i umom
Njihove detinjaste uobrazilje i nezrelo mi{ljenje.
Ne govorim to da ih uvredim, ve} da poka`em
Bogatstvo blagoslova koje sam im podario.
Nesre}a ljudi, predanih Bogu, ono je {to je privuklo Titane i pale
an|ele ljudima. Serafim voli, heruvim zna, dok B'nai Elohim sa-
`aljevaju. Svakom ko nije odabrao izme|u Boga i |avola, ve} je
"ostao sebi veran", podsticaj sa`aljenja je prodornije ugodno nego
podsticaj ljubavi. Bog se ne mo`e sa`aljevati, ali ~ovek mo`e: u to-
me se sastoji isku{enje. Pokaza}e se da je Ljermontov shvatio tu
~injenicu kao niko drugi.
Stranac savladan tugom i nem,
Blistaju}i nezemaljskom lepotom,
Nagnuo se nad njenu glavu,
A pogled mu je bio pun ljubavi,
Tu`no je bilo njegovo razmi{ljanje,
Kao da obiluje sa`aljenjem.
VII
On koji je propustio da izabere izme|u Boga i |avola, me{a lju-
bav sa sa`aljenjem. [ta je sa`aljenje? Kao da je nekad bilo ljubav –
ono je senka ljubavi. Ljubav trijumfuje nad smr}u, sa`aljenje se s
njom miri. Ljubav zahteva ve~nost, sa`aljenje se zadovoljava vre-
menom. Ako je ljudsko bi}e mrtvo, onda ga je nemogu}e voleti.
Mogu}e ga je samo `aliti. Ljubav je, odista, ponekad, sasvim nemi-
losrdna. Sa`aljenje gotovo uvek zadr`ava privid ljubavi. U ovom
`ivotu, carstvu smrti, gorka je stvar voleti, a slatko je `aliti. Staza
ljubavi je vrletna planinska staza, a staza sa`aljenja je u podno`ju
planine. Voleti je te{ko, sa`aljevati lako: zato je tako malo onih koji
vole, a tako puno onih koji sa`aljevaju.
VIII
\avo je ve} zaveo polovinu sveta, Istok, budisti~kim sa`alje-
njem, a sada `eli da zavede drugu polovinu, Zapad. On `eli da ubije
Boga, ljubav sa`aljenjem.
74
Postanak rata
IX
Mogu}no je re}i prema crnilu ugljenisane stene, aerolita, kojom
vrstom vatre je sagorela. Za`arena do belog usijanja – "stra{}u bes-
telesnih duhova", najsla|om stra{}u, reklo bi se, nebeskog Erosa –
sa`aljenjem.
X
Rodno mesto an|ela bilo je Raj (Eden), na izvoru dve reke, Tigra
i Eufrata. Izrailj je odatle odgajio svoje an|ele, posle vavilonskog
ropstva, pa ih je poslao dole nama. Na{i heruvimi su asirski kheru-
bu. Na{i an|eli ~uvari vavilonski lamassu.
Da bi se video `ivi Ben Elohim, potrebno je istra`iti zidni reljef
jednog an|ela, sa~uvanog me|u ru{evinama dvorca u Ninivi. Ako
smo ga videli na ruskom ikonostasu, ne bismo bili u stanju da ga ra-
zlikujemo od na{ih vizantijskih an|ela.
Duga~ka haljina, poput `enske, ista vrsta frizure, lice mlade de-
vojke. Na glavi okrugla tijara vavilonskih kraljeva. Dva krila ra{i-
rena put neba, dva oborena put zemlje. Desnu ruku je podigao, levu
spustio, dok mu je pogled oboren, kao da je spajao nebo i zemlju u
ve~nom miru ili ve~nom ratu.
Tlaô – "ja patim", "ja podnosim" – koren je imena "Atlas", ko-
ren sve Atlantide. Nemogu}e je ne prisetiti se toga kada ~ovek usred-
sre|eno gleda u njegovo o`alo{}eno lice. Mora se sagledati da se on
vi{e ne}e vratiti na nebo:
75
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
XI
Atlanti su po~eli s mirom, zavr{ili su s ratom. Isto va`i za u~e-
nike B'nai Elohim. An|eli vode rat na nebu, ljudska bi}a na zemlji.
Njih su an|eli nau~ili da ratuju sa Bogom, dok su sami nau~ili da
ratuju jedni protiv drugih. "Ja sam sva ume}a podario ljudima," ka-
`e Ben-Elohim-Prometej. "Sve je za mene," ka`e Duh Rata. ^itava
mehanika-magija – beskrajna mo} ljudi nad prirodom – ~itava "de-
monska kultura", slu`i Ratu.
Prema proroku "Tu su (u prepotopskom svetu) `iveli u po~etku
golemi divovi, nefelimi, ljudi slave, ve{ti u ratovanju". Sve ume}e
tih ljudi slave, ~itava veli~ina njihova, sastojala se u ratovanju.
XII
U svakom slu~aju, situacija nije potpuno li{ena sa`aljenja. An-
|eli su nau~ili ljude da kuju oru`je da bi slabi mogli da se brane od
jakih. Ali postignut je suprotan efekat. Jer kao {to se uvek doga|a
me|u onima koji ne vole ve} samo sa`aljevaju, jaki podi`u svoje
oru`je na slabe.
"Ne}e biti kraja ratu na svetu," sude}i prema Sibilini, skoro sa-
vremenikom Enohovim. "Svako }e svakoga ubijati," ka`e vavilon-
ski prorok iz prastarih vremena.
"Smrtna pokora" svih vremena i nacija – to je rat. Samo je car-
stvo Mesije – kraj istorije – kraj rata. Enoh objavljuje:
XIII
Prvi ratnici na zemlji bili su `ene-u~enice nebeskih ratnika. "@e-
ne su vodile rat, dok su mu`evi preli vunu i gajili decu," ka`e gr~ki
76
Postanak rata
77
Poglavlje VIII
ATLANTIDA – AMERIKA
I
Na vrlo staroj Nirnber{koj mapi iz petnaestog veka, koja prika-
zuje novootkrivenu Ameriku, sv. Hristofer, Kolumbov an|eo ~uvar,
predstavljen je kao div koji je zagazio u okean sa detetom Hristom
u rukama: svetlost s Istoka ga vodi prema Zapadu, koji "sedi u mra-
ku i u senci smrti". Zbog toga je on prozvan Hristofer – "Hristonosac".
II
Kako je Kolumbo savladao iskonski strah od "Mra~nog Mora",
mare tenebrosum-a? Sa Hristovom Svetlo{}u – sa nadom: uprkos
razumu, on se nadao da }e prona}i Istok na Zapadu, obalu u debe-
lom moru – pa je oti{ao i prona{ao ono {to je tra`io. Dve odvojene
polovine sveta on je sjedinio dugom nade, koja se iznova uzdigla
preko ambisa Atlantide.
III
Je li Kolumbo verovao u Platonovu "Atlantidu"? U svojoj potra-
zi za kopnom na zapadu, da li ga je bodrila vera, kako njegovi stari
biografi tvrde? Ako je on verovao, onda je mogu}e re}i: Novi Svet
je ro|en iz vere. Ali ni{ta se nije izrodilo iz Aristotelovog pomanj-
kanja vere.
IV
Moglo bi izgledati da su Platon i sai{ki sve{tenik znali ne{to o kon-
tinentu koji mi zovemo Amerika:
98
Atlantida – Amerika
"Sa ostrva ste mogli pro}i kroz ~itav kontinent na drugoj stra-
ni, katantikru pasan epeiron, koji je okru`ivao pravi okean... a okru-
`eno kopno se moglo nazvati kontinentom u pravom smislu re~i."
Tokom osamnaest vekova ove Platonove re~i su ostale u mraku,
a tek posle Kolumba ih je obasjalo "Novo Svetlo".
V
Mogu}no je da su drevni ljudi znali ne{to o Americi, ~ak i pre
Platona i sasvim verovatno od njega.
Gr~ki istori~ar iz ~etvrtog veka pre Hrista, Teopompus sa Hiosa,
koji je za nas gotovo izgubljen, prenosi predanje o ~udesnom doga-
|aju, koji je mudri Silen do{apnuo Midi, frigijskom kralju:
"Pored op{tepoznatih delova sveta – Evrope, Azije, Libije (Afri-
ke), postoji jo{ jedan, koji je nepoznat, verovatno velik, gde na ne-
izmerno prostranim cvetnim livadama i pa{njacima pasu stada
razli~itih, golemih i mo}nih `ivotinja. A ljudi su u tom delu sveta
dvaput vi{i od ovda{njih ljudi u istom uzrastu."
99
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
VII
Platon vrlo precizno odvaja Atlantidu od Amerike. Posle Kolum-
ba, one su pome{ane. Tako su ~inili i jedan od prvih istori~ara No-
vog Sveta, [panac Gomara, i Frensis Bejkn. Proro~ka predstava o
drevnom Istoku, kada se dovodi u vezu sa drevnim Zapadom, za
nas vaskrsava u tom brkanju Atlantide i Amerike.
Vrlo bliska me|u njima jeste veza u svim oblastima egzaktnih
nauka – u geologiji, geografiji, biologiji, etnografiji, istoriji. A os-
talo bi neshvatljivo ako izme|u dva velika kopna – Evrope, Azije i
Afrike na jednoj strani, i Amerike na drugoj – nije postojala u od-
re|enom vremenu posredna veza – veliko ostrvo-kontinent, ili niz
ostrva koja su obrazovala, reklo bi se, most preko Atlantika.
Mo`e li precizna spoznaja ponovo da uspostavi i{~ezlu vezu?
Mo`e, odgovor je savremene geologije u radovima pa`ljivih i odgo-
vornih nau~nika kakvi su Laparan, Haug, [arf, Edvard Hul, Pjer
Termije.
VIII
Vrlo pa`ljivo izvedena merenja, krajem pro{log stole}a, okean-
skih dubina sa kartografskim premeravanjima dna srednjih i isto-
~nih delova Atlantika, vodila su do dva zaklju~ka. Preko ~itavog tog
dela okeana prote`e se, od ostrva Irske do Azora i ostrva Tristan de
Kuna, divovski podvodni greben, poznat kao Delfinov greben (tako
nazvan po ameri~kom brodu Delfin koji je obavio merenja), koji se
naglo izdi`e u neposrednoj blizini najve}ih dubina, 9.000 stopa u
svojoj prose~noj visini, a sastoji se od tri dela – ostrva ili izbo~ina
– jedan je povezan s Evropom, drugi s Afrikom, a tre}i s Amerikom.
Sude}i prema geolo{kom sastavu, taj greben nije ni{ta drugo nego
postepeno, ili iznenada, spu{teno ostrvo-kontinent (promena mora
da se dogodila pri kraju Ledenog doba), ~iji su poslednji sa~uvani
ostaci – Antili na zapadu, Kanari, Azori i Kapo Verde na istoku –
vrhovi potonulih planina {to vire iznad vode, poput stubova razore-
ne zgrade.
Takav je prvi zaklju~ak, a evo i drugog. Sude}i prema seizmi-
~kim pojavama na tim ostrvima – tu postoji mno{tvo jo{ uvek aktiv-
nih i tek nedavno uga{enih vulkana (bez erupcija i potresa), a isto
tako su se na tlu okeanskog dna dogodila nagla uzdizanja i sleganja
100
Atlantida – Amerika
IX
U leto 1898, oko 900 kilometara od Azora, prilikom podizanja
prekinutog podvodnog transatlantskog kabla izme|u Bresta i Kejp
Koda, ~eli~ne hvataljke sa kukama koje su povla~ene po dnu oke-
ana, pokupile su komad staklene lave – tahilita, koja nije o~vrsla u
vodi nego na vazduhu. To zna~i da se vulkanska erupcija dogodila
dok se kasnije potonulo kopno jo{ uvek nalazilo iznad vode.
Mikroskopsko ispitivanje lave sa Martinika pokazalo je su{tin-
sku razliku izme|u kristalne strukture lave koja je lagano isticala u
atmosferu i lave koja je istekla naglo i bila potisnuta u vodu. Isto-
vremeno s tim, dobro je poznato da je potreban odre|en period od
15.000 godina da se kristali lave, izlo`eni dejstvu morske vode,
raspadnu. Tahilit izvu~en iz vode blizu Azora nije se raspao. Prema
tome, lava nije bila u vodi 15.000 godina, a to ~ini verovatnim da
je Atlantida bila uni{tena 9.600 godina pre Hrista, kao {to navodi
Platon.
"Zaklju~ak je neizbe`an: kopno koje je postojalo oko 900 kilo-
metara severno od Azora i, mo`da, obuhvatalo ta ostrva, potonulo
je u dubinu u vremenu srazmerno tako skora{njem da ga geolozi na-
zivaju ’sada{njost’, a zapravo to je kao da se sve ju~e dogodilo." "Jer
hiljada godina jeste prema tim merilima poput jednoga dana, ili kao
da smo probdeli jednu no}."
X
Jedan Amerikanac je prona{ao divan ure|aj za merenje okean-
skih dubina – "tonski dubinomer" (sonar). Vrlo jak zvu~ni talas, koji
emituje ~eli~ni disk pri~vr{}en za dno broda, vra}a eho sa dna oke-
ana. Prora~unavanjem vremena, razdvajaju}i zvuk od odjeka, ure-
|aj odre|uje dubinu vrlo precizno i, prate}i kretanje broda po moru,
stvara kartografsku sliku morskog dna sa svim njegovim uzvi{enji-
ma i ambisima.
101
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Ako, uz upotrebu ure|aja, upitamo: "Je li postojala Atlantida?"
ambisi odgovaraju: "Postojala je".
XI
Kamen od tri boje – bele, crne i crvene – kori{}en je za izgradnju
ku}a u prestonici Atlanta, obave{tava nas Platon. Beli kre~njak, cr-
nu i crvenu vulkansku stenu vadile su ~eli~ne hvataljke sa dna oke-
ana – to mora da su trobojne stene atlantidskih ku}a.
XII
"Sa stanovi{ta geologije, Platonova Atlantida je u najve}oj me-
ri verovatna,"
zaklju~uje Termije.
"On koji je stvorio, on je i uni{tio." Ne. Dvadeset pet vekova su-
mnje je nije uni{tilo. Takva je pouka za sve nepoverljive Aristotele,
kako u pro{losti tako i u budu}nosti.
XIII
Tako kazuju zemlja i voda. Ali {ta ka`u biljke i divlje `ivotinje?
XIV
Postoji i tre}a okolnost: me|u sada{njim meku{cima na istim os-
trvima postoje endemske fosilne podvrste iz Ledenog doba. A sli~ni
endemski oblici su se o~uvali i u biljnom carstvu. Kao, na primer,
odre|ena vrsta `uti}a, Adiantum reniforme, koja je i{~ezla iz Evro-
pe, ali se za nju jo{ uvek znalo u Portugalu u pliocenu, postoji i da-
nas na Kanarima i na Azorima. Iz ~ega sledi da se kontinent, koji je
u odre|enom razdoblju obuhvatao arhipelage i bio povezan pre pli-
ocena s Iberijskim poluostrvom, tek kasnije od njih odvojio.
I, kona~no, ~etvrta okolnost: geografska raspore|enost meku{aca
Oleacinide, koje postoje jedino u Centralnoj Americi, na Antilima,
Kanarima, Azorima, na ostrvu Madeira i u Mediteranskom basenu,
pretpostavlja postojanje, na po~etku miocena, kontinenta koji je obu-
hvatao sve te oblasti. Ostaju dva zapa`anja: petnaest podvrsta meku-
{aca `ivi samo na Antilima i na senegalskoj obali Afrike, a nemogu}e
je objasniti njihovo prisustvo prenosom embriona. Koralna fauna os-
trva Sao Tome pri tom uklju~uje {est podvrsta, od kojih jedna, osim
na ovom ostrvu, `ivi na podvodnim stenama Floride. ^etiri pod-vrste
tako|e postoje na Bermudskim ostrvima, {to ponovo te{ko da mo`e
da se objasni preno{enjem embriona, a njihov `ivot u vodi je pre-
kratak da bi omogu}io da budu preneti okeanskim strujama.
Izvesni isnekti isto tako, kao na primer leptir Setomorpha disci-
punctella, uobi~ajen na Kanarima, sre}e se i u Africi i u Americi.
XV
"Op{ti zaklju~ak koji bi trebalo izvesti iz svega ovoga jeste po-
stojanje jednog atlantskog kontinenta, povezanog s Iberijskim po-
luostrvom i Zapadnom Afrikom (Mauritanija), koji se prostirao,
~ak i tokom miocenske ere, sve do Antila, a posle toga bio raz-
bijen u delove. Mogu}e je da su njegovi poslednji ostaci propali u
razaranju, a to je Platonova Atlantida."
XVI
Termije se pita:
"Kako da ~ovek ne bude zapanjen potpunim slaganjem ovih
zoolo{kih zaklju~aka sa geologijom? I ko bi, pred takvom podu-
103
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
darno{}u tako razli~itih svedo~anstava, mogao da sumnja u posto-
janje u ne tako davnom vremenu prostranih oblasti kopna u onom
delu Atlantika koji le`i zapadno od Heraklovih stubova? Mi ne
znamo mnogo, ali znamo dovoljno da bismo smatrali verovatnim
ranije postojanje nekih od tih zemalja i, me|u njima, mitsko ostr-
vo koje je Platon zvao Atlantida."
"Ostaje da se doka`e samo jedna stvar – da su razaranju ostrva
prethodila ljudska naseljavanja u zapadnom delu Evrope. Gotovo
da ne mo`e biti sumnje u kataklizmu. Ali da li su ikakva ljudska
bi}a `ivela tada da to posvedo~e i da to pamte? ^itavo pitanje le`i
u tome. To je pitanje za budu}nost,"
XVII
"Razmi{ljam o poslednjem danu Atlantide: zar ne}e sudnji dan
~ove~anstva biti nalik tom danu?"
XVIII
Strah od Atlantide, svojstven mnogim nau~nicima, razumljiv je.
Ali, sasvim po strani od tog mu~nog straha, postoji jedan druk~iji,
podjednako razumljiv.
104
Atlantida – Amerika
XIX
Spona izme|u dve hemisfere je jasnija u religiji nego u bilo ~e-
mu drugom. Vode, zemlje, trave, divlje zveri i ljudska bi}a govore
– a bogovi pridaju svoju re~.
Religijsko jedinstvo Istoka i Zapada je potvr|eno istorijskim
promi{ljanjem u ambisu vekova, kao "sonar" u ambisu Atlantika,
gde je nekada postojala Atlantida.
105
Poglavlje IX
DUGA POTOPA
I
Dva crte`a su prikazana na jednoj strani: drevni meksi~ki bog,
Kecalkoatl, iz jednog acte~kog rukopisa, i drevni gr~ki Atlas iz Na-
cionalnog muzeja u Napulju. Dovoljan vam je samo brz pogled na
njih da se uverite da je to jedan isti bog u dva razli~ita prikaza, kao
jedno lice u dva ogledala.
Atlas kle~i na jednom kolenu, a tako|e i Kecalkoatl. Obojica
imaju podignutu ruku. Jedan dr`i zvezdanu sferu neba u svojim ruk-
ama. Ne{to nevidljivo iza margina crte`a dr`i drugi, a sude}i prema
op{tem planu morala bi da je u pitanju ista stvar. Svi Acteci su ili
obrijani ili bez brade, ali Kecalkoatl ima bradu, kao Atlas.
Ovde su dva vidljiva boga, a izme|u njih je, mo`da, tre}i koji se
ne vidi. Spona je ispala iz lanca. Oko ne vidi prazno mesto u mraku,
ali ruka ose}a.
Grci ne znaju ni{ta o Kecalkoatlu. Meksikanci ne znaju ni{ta o
Atlasu, ba{ kao {to stanovnici jedne planete ne znaju ni{ta o stanov-
nicima druge planete. Ali ovde se oni sre}u, tako {to su na~injena
dva portreta jednog lika.
II
@aloste me nevolje mog brata Atlasa,
Koji, sme{ten u zapadnim predelima,
Podupire stub Univerzuma,
Izme|u Zemlje i Neba, na svojim {irokim ple}ima,
Bez predaha.
106
Duga potopa
III
"Mi smo svi deca Vode. O, Tlalo~e, bo`e Vode, smiluj nam se,
ne daj da stradamo!"
IV
Kraljevstvo Maja na poluostrvu Jukatan je savremeno sa prvim
vekovima hri{}anstva. Ali Maje su prido{lice iz neke nepoznate,
daleke zemlje – jedino ograncima plemena Najatl i Toltek korenovi
se`u, mo`da, u drevna vremena kojima se ne mo`e u}i u trag. Ni-
malo druk~iji od prepiramidskog, {est milenijuma starog naroda iz
kog je nastao sai{ki Egipat.
Mo`da s tako drevnim vremenom mogu da se dovedu u vezu gli-
fi majanskog pisma. Evo jednog, nazvanog "Nebeski {tit".
Dva koncentri~na prstena zna~e, moglo bi se re}i, opsadne zidi-
ne i rovove grada. Unutra{nji prsten mora biti Akropolis, dok ~etiri
linije {to zrakasto idu od njega mora da su ulice {to presecaju grad:
sve je to kao {to je bilo u prestonici Atlanta, koju je opisao Platon.
Grad je sme{ten izme|u dva zavoja mumija divovske veli~ine, ispu-
njen brojnim telima Maja. Svaki zavoj sadr`i mno{tvo mrtvih. Na
levoj strani, tkanina {to obuhvata ta tela je crna. Na desnoj strani be-
la. U jednom le`i prvo uni{teno ~ove~anstvo, u drugom le`i drugo.
107
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
A iznad svega toga je ~etvorougaoni "{tit", podeljen na dvoje: na
desnoj strani se vidi strela munje, na levoj nebo oka~eno iznad mor-
skog ponora, a goleme ki{ne kapi se vide kako padaju u ogromne
talase.
^itav Potop Enoha-Atlasa, ~itava Platonova Atlantida, usredsre-
|eni su u tom magijskom znaku koji {titi zemlju od drugog potopa.
Takav je Nebeski [tit.
V
A evo drugog znaka ispod zapisa.
Talasaste pruge, ure|ene u nekoj vrsti petlje, u donjem delu crte-
`a, kandidati su za "velike vode potopa". Tri ~etvorougla, svaki sa
prstenom u sredi{tu, treba videti kao tri potonula ostrva sa grado-
vima. I tu izranja iz vode ~ovek-drvo, bezglavi torzo – deblo sa mo-
}nim granama-rukama ispru`enim prema Istoku i Zapadu: to je drugo
~ove~anstvo koje izrasta iz vodene grobnice.
Ako u "Nebeskom [titu" treba videti obe}anje o vaskrsnu}u mr-
tvih, u drugom znaku treba videti samo vaskrsnu}e.
VI
Neka se}anja na potop izgleda da su o~uvale sve nacije i Novog
i Starog sveta: ovo je, to se mora re}i, prvo zajedni~ko se}anje ~i-
tavog ~ove~anstva. Ali ovde, u Centralnoj Americi, sa~uvana je `iv-
lja forma nego bilo gde na svetu, izuzev mo`da u drevnom Vavilonu
– sumersko-akadskom. Tu je ono vi{e od se}anja – reklo bi se jedan
i isti, grozni~avi, mole}ivo mu~an delirijum: dogodilo se ju~e, mo`e
se dogoditi sutra.
VII
"Jednom u svake ~etiri godine odr`ava se osmodnevni post, u
slavu ~injenice da je svet triput stradao,"
108
Duga potopa
VIII
"Nebesa su se spustila na zemlju (Okean), i u samo jednom da-
nu sve je uni{teno. Sve {to je bilo od krvi i mesa stradalo je u tom
danu,"
Knjiga Postanja govori samo o potopu, ali ovde, kao kod Plato-
na i Enoha, skupa postoje vatra i voda, {to je vi{e saglasno sa "se-
}anjem zemlje", geologijom.
IX
Jedan zapis u hramu Palenke u kraljevini Maja govori o "stra{nom
zemljotresu, koji je dizao zemlju u talase, poput mora", o zjape}im
kraterima, o oblacima dima i potocima lave, o razornim isparenjima
{to su poticala od eksplozija nastalih usled dodira podzemnih voda
sa istopljenim metalima. Zapis zaklju~uje:
"Sve to se zbilo, a se}anje na to je sa~uvano u ovim svetim za-
pisima. Turpija od stena, izlo`ena naletu vode. Zaglu{uju}a buka
morskih {koljki {to se kotrljaju, huka talasa {to se lome o obalu kao
zvuk horni – stapa na{e glasove sa glasom svetog zapisa, jer po-
stoji mudrost u vama i u va{em se}anju!"
109
Poglavlje XII
KRST U ATLANTIDI
I
Bog Kecalkoatl, isti onaj koji je na drevnim meksi~kim crte`ima
prikazan kao Atlas nebonosac, bio je ro|en kao ~ovek, smrtan i od
smrtne majke, da bi spasio ~ove~anstvo. Bog je ~ovek. Uistinu, bog,
i ~ovek: takvo je u~enje nove i drevne – ve~ne, samo zaboravljene
– religije.
U Ahuanaku, Zemlji Jezera, na meksi~koj visoravni Donjih Kor-
diljera – kolevki svih drevnih ameri~kih naroda, ljudi Zamiru}e
Svetlosti – dolazi Kecalkoatl, iz zemlje Vaskrsavaju}e Svetlosti,
Tlapalan, negde na istoku, s one strane okeana. Mo`da na konti-
nentu koji le`i izme|u dva sveta – Novog i Starog.
Vo|a, prorok i zakonodavac plemena Toltek, u svetom gradu Tu-
li, on je nau~io ljude svim naukama, umetnostima i trgovini, kao {to
su u~inili Titan Prometej i ~ovek-riba Oanes, koji je tako|e izronio
iz okeana. Ljudi ga vole, zato {to on njih voli. Icmana je njegovo ime
u kraljevini Maja. U Palenke zapisu pi{e:
II
Kecalkoatl nas u~i:
Ovo je, ~ini se, od svih paukovih mre`a-niti i duga {to povezuju
Istok i Zapad, ona najdivnija.
III
Kecalkoatl ne u~i da se prinose krvave `rtve, bilo `ivotinjske ili
ljudske, bogu ljubavi, ve} plodovi i cve}e, i molitve i ~isto srce.
133
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
To je moglo biti re~eno tako|e i za Tolte~kog proroka.
IV
Ve~ni mir, kraj svih ratova – propovedao je prorok ljudima.
"On nas je sve voleo. Lij suze kao ki{u iz svojih o~iju na pomen
njegovog svetog imena!"
V
U drevnom gradu Tuli nastupilo je zlatno doba, zemaljski raj, ne
prividni kao u Peruu, ve} stvarni, jer nikada ne}e postojati kakav
drugo raj na zemlji osim tog – ve~nog mira.
Ali sre}a nije dugo potrajala. Bog rata, Hujcilopohtli, videv{i da
je do{ao kraj njegovoj vladavini, si{ao je na zemlju, da bi se borio
s Kecalkoatlom.
Jednog pazarnog dana na trgu se okupila velika svetina. Usred
nje, omanji starac, za kog niko nije znao otkud je do{ao, dr`ao je na
dlanu svoje ruke vo{tanu lutku u obliku plesa~a-lakrdija{a. Tiho je
ne{to pro{aptao i lutka je stala da igra, kao da je bila `iva – mogu}e
da je pokretao neki mehanizam. [ta se onda dogodilo u svetini niko
se jasno ne se}a: ali ljudska bi}a kao da su najednom postala opse-
dnuta tim ~udom, gurala su se napred da ga bolje vide, guraju}i i
pritiskaju}i jedni druge i gnje~e}i jedni druge tako da je, kad se
predstava zavr{ila, ~itav trg bio obliven krvlju i prekriven telima,
134
Krst u Atlantidi
VI
Atlantizam bi mogao biti najbolji naziv za religiju Kecalkoatla-
-Atlasa, zbog drevnog korena oba njihova imena: atl – mo`da ko-
rena ~itave Atlantide.
[ta je "Atlantizam" ovde, na drevnom Zapadu, "Hri{}anstvo pre
Hrista" – u paganskim misterijama bogo-~oveka koji pati – jeste na
135
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
drevnom Istoku. Tajna i Istoka i Zapada jeste – Krst. Je li Krst mo-
gu} pre Golgote? Za ljude slabe vere postoji "isku{enje krsta", isto
o kom govori sv. Pavle:
"Ali mi propovedamo o raspetom Hristu, kao Jevreji o kamenu
spoticanja i kao Grci o ludosti."
SILAZAK U PAKAO
I
Bog je Mir, Bog je Rat – izme|u te dve potvrdne re~enice postoji
ista duhovna revolucija kao geološka: Bog je @rtva za ~oveka, on je
postao bog ljudskih `rtvi. "Bela magija" je postala "crna", sunce je
izbledelo, osa sveta se zanjihala, nebo je palo na zemlju i "nastupio
je kraj zemlje, kraj svega."
II
Šta je "crna magija" mo`emo znati iz iskustva. Šta je bilo to što je
ju~e nateralo, i mo`e ponovo sutra naterati, milione ljudi da umru, ubi-
jaju}i jedni druge, u dvadesetom veku posle Hrista, baš kao da se do-
godilo u vekovima pre Hrista? Šta je bilo to što je nateralo sto dvadeset
miliona ljudskih bi}a u Rusiji da trpe deset godina pod jarmom novih
~uvara, phylakes, Bditelja, egregoroi? Šta, ako ne "nadahnu}e" ~aroli-
je, "usnulost", "hipnoti~ko stanje" "obi~nog" ~oveka, Homo sapiens-a.
Bu|enje "no}nog" bi}a, Homo mousteriensis-a – "crna magija"?
III
Dvanaest miliona je bilo ubijeno u ratu a drugih sto dvadeset mi-
liona je ostavljeno da `ivi u Rusiji kao tela koja ne govore ništa, kao
kosti ljudskih `rtava prona|ene u naseljima ledenog doba. Krst na ~e-
lu Istorije ne kazuje ništa u pore|enju sa krstom na ~elu Praistorije.
IV
Naša mehanika postaje "crna magija" u ratu – sredstvo divov-
skog razaranja; crna magija Atlanta postaje najpre mehanika za gra-
dnju divovskih zdanja, a zatim, u ratu, sredstvo uništenja.
167
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
Prisetimo se Dedala, kritsko-minojskog – mo`da atlantidskog
"~arobnjaka-mehani~ara", tvorca tri ~uda – lavirinta, ljudskih krila
i ljudskog automata. Prisetimo se lutke-plesa~ice na navijanje sta-
rog ~arobnjaka, poslatog protiv boga mira, Kecalkoatla, od boga ra-
ta, Hujcilopohtlija. Prisetimo se "slike Zveri", eikon ton theriou, u
Apokalipsi:
"... govore}i... da se na~ini slika zveri... A on je imao mo} da
podari `ivot slici zveri, tako da mo`e da zbori i da u~ini da mnogi
koji ne budu obo`avali sliku zveri budu ubijeni."
V
Jednom je duh "titanske, bo`anske oholosti", hybris, ve} doveo
do propasti Atlantide-Evrope.
"...Sva tvoja dru`ina koja je s tobom, utopi}e se u moru na dan
propasti... jer rekao si, ja sam Bog..."
VI
"Ti si zape~atio sve, ti pun mudrosti i savršene lepote. Ti si bio
u Raju u vrtu Bo`ijem... Ti si pomazani heruvim što je tajio...
otišao si i sišao sred u`arenog kamenja. Ti si bio savršen na svoj
na~in... dok ti nije naneta nepravda... Oni su te ispunili gnevom i
ti si zgrešio: ...ja }u sasuti vatru dakle u tebe... i pretvori}u te u
pepeo na zemlji... strada}eš u u`asu, i nikad te više ne}e biti."
168
Silazak u Pakao
VII
Atlantida je bila – Apokalipsa }e biti.
"Njena }e propast prema tome nastupiti jednoga dana... i ona }e
biti potpuno spaljena vatrom... I kraljevi zemaljski... `ali}e je i op-
lakiva}e je... I svaki kapetan, i brodske posade, i mornari, i trgovci
na moru staja}e u daljini, i kriknu}e kada budu spazili dim njene
propasti... otresa}e pepeo sa svojih glava, zapoma`u}i i cvile}i,
govore}i, @ali Bo`e tog mo}nog grada... jer }e on za jedan sat bi-
ti opustošen... I mo}ni an|eo }e uzeti kamen poput golemog `rv-
nja i baciti ga u more, govore}i, Tako }e silom taj mo}ni grad...
biti uništen, i više ga ne}e biti."
VIII
"Bezdan bo`anske pravednosti je jednak bezdanu milosr|a,"
neumoljive su Danteove re~i. Seti}emo ih se, ne samo dok razmi-
šljamo o Atlantidi koja je propala, ve} i o budu}oj Atlantidi.
IX
"Istoga ~asa su se ispru`ili prsti ~ovekove ruke, i ispisali uz sve-
tlo sve}a na zidnom malteru... MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN...
Bog je brojio tvoje carstvo, i do kraja izbrojio... Izmjeren si na mje-
rila, i našao si se lak..."
"Posle te strašne katastrofe (propast Atlantide), brzo je ponovo
uspostavljena ravnote`a: takve su ta~no ravnote`e koje dr`e ambise
na jednoj strani i planine na drugoj," ka`e savremeni geolog.
Mir i rat su tako|e ravnote`a.
X
Znamo zašto je Atlantida stradala, ali moramo isto tako znati šta
}e je spasiti. Mo`e li Atlantida spasiti sebe? ^ini se kao apsurdno
pitanje, ali ovde je predstavljeno u bo`anskoj mudrosti:
169
TAJNA ZAPADA – ATLANTIDA/EVROPA
"Jer stvorenje je usrdno iš~ekivalo da se poka`u sinovi Bo`ji... Jer
znamo da je ~itava tvorevina stenjala i mu~ila se bolno sve do sada."
"^itava tvorevina", od postanka – što uklju~uje Atlantidu.
"Jer Hrist je tako|e nekada trpeo zbog greha... išao je i propo-
vedao zato~enim duhovima. Koji su ponekad bili nepokorni, kad
je nekada beskrajna Bo`ja patnja iš~ekivala Nojevo doba, dok se
kov~eg ne opremi... samo ih je nekolicina vodom spaseno."
To zna~i da je Gospod propovedao spasenje za našu stradalu bra-
}u, Atlante, kao i za nas same, koji stradamo.
XI
Nije mogu}e spasiti pola ~oveka. Mogu}e je spasiti jedino celog
~oveka. Isto je tako nemogu}e spasiti pola ~ove~anstva. Mogu}e je
spasiti jedino ~itavo ~ove~anstvo.
^udan je to posao, spasavati Atlante. Ali nimalo ~udnije od vla-
stitog spasavanja.
XII
Atlantida je `rtva, da ka`emo nevoljna, ali ipak `rtva – za nas.
Trebalo je i mogli smo da u~inimo da ta `rtva ne bude uzaludna.
Spasivši Atlante, spasili bismo i sami sebe. Horus je, u egipatskim
misterijama, vaskrsao svoga oca, Ozirisa. Tako bi mi, drugo ~ove-
~anstvo, vaskrsli prvo.
XIII
"U vašoj zemlji je prebivala najlepša i najplemenitija rasa ljudi ko-
ja je ikada postojala, ~iji ste vi i vaš grad samo seme ili puki ostaci."
"Samo ako zrno pšenice ne umre kada padne na zemlju, osta}e
samo: ali ako umre, done}e mnogo plodova."
Atlantidsko seme je umrlo, da bi se iznova rodilo u nama. Mi smo
`ivi zahvaljuju}i smrti Atlantide, njeno uništenje je bilo naše spasenje.
XIV
Starovavilonskom Noa-Atrahazisu bogovi su nalo`ili, pre Poto-
pa, da zakopa u zemlju, u Šuripaku, Grad Knjiga, klinaste tablice
170
KNJIGA II
BOGOVI ATLANTIDE
Poglavlje I
EVROPA–SODOMA
I
"Prvo pojavljivanje `ena-mu{karaca, potomaka Sodomita, na ko-
je se sa`alila nebeska vatra."
177
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
ska ku}a, pridru`uje se narodu u novoj u`asnoj "revoluciji" – u "slo-
bodi, jednakosti i bratstvu" Sodome. [arlis je "junak na{eg doba",
kao {to su Romeo, Don @uan i Verter bili junaci svojih doba.
Govore}i, ne samo o [arlisima i Albertinama-Albertima, ve} isto
tako, mo`da, o sebi samom, Prust ka`e:
II
Znamo {ta je Tolstoj predskazao u Ratu i miru. Bio je to Prvi
svetski rat. [ta Prust predskazuje u Sodomi i Gomori jo{ uvek ne
znamo. Izme|u Tolstoja i Prusta ne postoji vidljiva veza, ali je mo-
gu}e da postoji neka skrivena. Sve kod Tolstoja stremi ratu; sve kod
Prusta poti~e iz rata. Zna~enje Rata i mira smo shvatili tek u ratu.
Samo u miru }emo, mo`da, shvatiti {ta zna~i Sodoma i Gomora.
Na{ rat je bila Atlantida, na{ mir Sodoma.
178
Evropa–Sodoma
III
"Svetom vladaju Neikos i Filotes, sukob i prijateljstvo,"
ka`e Empedokle. Ili jo{ opre~nije, Eros i Eris, Ljubav i Mr`nja, Mir
i Rat.
"Eros pobe|uje Aresa, koji je u ljubavi s Afroditom," stoji u ne-
istinitoj legendi. Zapravo su bog rata i bog ljubavi Eris i Eros, bli-
zanci, koji se stalno nadme}u ali nikad jedan drugog ne pobe|uju.
Eros je, kao i Eris, naoru`an otrovnim strelicama.
"Duh rata je Polemos – otac svega,"
IV
"Po{ast ubistva" – rat; "po{ast ro|enja" – Sodoma.
"Zahvaljujem Tebi, Gospode, za to {to nisam niti kome podario
`ivot niti koga ubio!"
179
Poglavlje II
SRAMOTNA RANA
I
^itav hri{}anski eon proti~e pod znamenjem Hristove bo`anske
li~nosti, ili demonske li~nosti Antihrista. ^itav eon pre hri{}anstvo
je pod znakom bo`anskog ili demonskog Seksa. Tajna Jednog – Si-
na – otkrivena je u hri{}anskom eonu. U pre-hri{}anskom eonu, Taj-
na Dvoje – Oca i Majke.
II
Neophodno je izvrnuti utrobu savremenog ljudskog bi}a, odno-
sno izvu}i ga iz trodimenzionalnog sveta u ~etvorodimenzionalni
svet, da bi mu se pokazalo da su seks i Bog povezani, da se to "ukle-
to mesto" mo`e u~initi svetim. Dve najudaljenije, antiteti~ke ta~ke
u hri{}anskoj sferi misli, ose}anja i volje jesu Krst i Seks. Svaki po-
ku{aj da se oni pribli`e pokazuje se kao nesnosno bogohuljenje ili
jednostavno ludost.
III
[ta jeste polna ljubav, da li puka `elja da se produ`i vrsta ili ne-
{to ve}e, malo o tome razmi{ljamo. Drevni ljudi svih religija – od
Jehove i Amon-Raa, itifali~kog, do kastriranog Atisa – razmi{ljali
su samo o tome. Za nas je pol fenomen. Za drevne ljude je to bio i
fenomen i supstanca, ne{to {to je i zemaljsko i nebesko.
Mo`e li ~ovek da se moli, razmi{ljaju}i o seksu? To pitanje za
nas ne postoji, zato {to je suvi{e jasno da ne mo`e. Za drevne ljude
to pitanje tako|e nije postojalo, jer je bilo sasvim jasno i da mo`e i
192
Sramotna rana
IV
"Da Falogogije (fali~ke procesije) nisu odr`avane u slavu Dio-
nisa, onda bi to bile sramotne stvari; ali kad se to desilo, Dionis i
Had su jedan i isti bog",
u~i nas Heraklit. Bog ljubavi je Dionis, bog smrti Had. To zna~i da
zna~enje fali~kih misterija uop{te ne po~iva u "ratarskom kultu plo-
dnosti", kako su mislili hri{}anski ateisti i u~ili ignoranti, ve} u lju-
bavi, kroz smrt, vode}i u ve~ni `ivot. Heraklit je, uostalom, bio
upu}en u misteriju i, naravno, znao vi{e o njoj nego mi.
V
Hoc turpe membrum, "taj mrski ud", ka`e Sv. Avgustin o posve-
}enom falusu u Atisovim procesijama, a petnaest vekova kasnije
Vajninger ponavlja:
193
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
"U vezi s falusom posve}enim (u misteriji) postoji ne{to satan-
sko: upravo zato sredi{te Danteovotg Pakla zauzimaju Luciferove
genitalije".
VII
U Lidiji, Frigiji, Etruriji – na svim mestima gde su bile ustanovlje-
ne religijsko-seksualne misterije – kameni stub, falus, bio je postavljen
na sve` grob. Drevni fali~ki kult, prema savremenim nau~nicima,
nije ni{ta drugo do "prirodna religija plodnosti i ra|anja". [ta zna~e
falusi na grobovima? Mrtvi ne mogu da podare `ivot, ali bi mogli
biti ro|eni u ve~nom `ivotu. Mogli bi da vaskrsnu. Transcenden-
talni seks je `udnja za besmrtnom li~no{}u.
194
Sramotna rana
VIII
Eros, prema Platonu, ve~iti "graditelj mostova", pobegao je od
nas i svi na{i mostovi su se sru{ili. U isto vreme se sru{io i onaj naj-
va`niji, most ljubavi, koji povezuje vreme sa ve~no{}u, smrt sa be-
smrtno{}u. Ali ovde je jedan od njegovih kamenova, fragment
paganske misterije sa~uvan nekim ~udom u hri{}anskoj misteriji. U
vodu krstionice uma~e se zapaljena sve}a, uz molitvu:
IX
Dve sile vladaju ljudima, polna `udnja i glad. Glad odlu~uje o
sudbinama ljudi u sada{njoj generaciji. @udnja u sada{njoj i budu-
}oj. Nevolje gladi se zavr{avaju njenim zadovoljenjem. Glad je
zemaljska po{ast, `udnja i zemaljska i nebeska po{ast. Svako odaje
utisak da `eli da pomogne gladnome, niko ne nudi nikakvu pomo}
onome koga mu~i pohota. Sunce obasjava gladnog. Pohotu skriva
no}. Ljudi se rvu sa gla|u {irom otvorenih o~`iju, sa pohotom `mu-
re}ki. Glad urla, `udnja }uti. Stra{no je umreti od gladi. Patiti zbog
`udnje je stra{no i sramno.
195
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
X
"Sramotna rana", pudendum vulnus, ka`e jedan od posve}enih
drevnih ljudi o rani kastriranog boga Atisa. "Evo ne~eg tvog, Agdi-
stise, sa ~ime si po~inio toliko ludosti i sramotnih dela!" uzviknuo
je mu~itelj boga, bacaju}i odse~eni ud pred noge Adrastea-Agdisti-
sa, dvopolnog Demona.
"Sramotna rana" ~itavog ~ove~anstva jeste seks. Rana stvara
bol, a stid pridodat boli jeste kao vatra na ranu.
XI
"O, Ljubavi, nepobediva u borbi! Ljubavi, ti koja rasko{no si-
ja{, koja prostire{ postelju na mekim obrazima mladih devojaka, i
luta{ morima i po seoskim stajama, tebi ne}e uma}i ni besmrtnici,
niti me|u ljudima dnevna stvorenja: ali onaj ko te oseti tog tre-
nutka poludi. Ti za propast njihovu zavodi{ umove pravednih u
nepravdu: ti si uzmutila taj razdor me|u srodnicima..."
U tom promi{ljanju Erosa, Sofokle je dublji od Platona, a tako|e
je i jednostavniji i istinitiji. Da se prisetio "nebeske", istopolne lju-
bavi, verovatno bi odgovorio da je ta ljubav gora od zemaljske,
dvopolne ljubavi. Upu}en u misteriju, on je znao ili je bio u prilici
da zna, da je brak put koji vodi nekuda, dok je Sodoma }orsokak ili
"zla rupa". On je tako|e znao da je put od ukletog Erosa prema bla-
`enom braku postojao jedino u misteriji, u kojem je "sramotna ra-
na" zale~ena.
XII
Godilo vam to ili ne, svaki novoven~ani par danas upra`njava
Erosovu misteriju, ali, najve}im delom, u slepilu, mraku, ~ak i na
bogohulan na~in. Postelja novoven~anih pripada Satani, pa An|eli-
-^uvari odlaze nari~u}i. "Polna koabitacija je bliska ubistvu."
U `rtvu svoga hira zurim,
Po{to sam se napio njenih ~ari,
S nesnosnim gnu{anjem:
Tako razbojnik li{en razuma,
Po~iniv{i greh bez ikakvog povoda,
Ubiv{i skitnicu u {umi,
196
Sramotna rana
Proklinje telo stradalnika;
Tako, u ve{ta~koj obrednoj pesmi,
Koja me prebrzo ispuni odvratno{}u,
Besramnost kukavi~ki zavodljivo zuri.
XIII
"Sredi{te Danteovog Pakla zauzimaju Luciferove genitalije", ali
onda ~ak ni u Raj bespolna Beatri~e nije mogla da odvede bespol-
nog Dantea. Kako njegov zemaljski pol upravlja sobom s obzirom
na njen nezemaljski pol pitanje je koje nije potopilo staro ve} novo
"polno ludilo" – na{e religijsko gluvilo za seks.
XIV
Nekada su alhemi~ari sanjali o "pretvaranju" osnovnih metala,
poput olova ili bakra, u zlato, ali dana{nji hemi~ari pretvaraju ugalj,
mada u neznatnim koli~inama, u dijamante. Neki sli~an proces se
odvijao sa polom u drevnim misterijama.
Ve} smo videli dva primera takvih "pretvaranja": fali~ki stubovi
iznad grobova i fragmenti iz paganskih misterija sa~uvani u hri{}an-
skoj misteriji – krsna sve}a, vatreni falus. A tu je jo{ jedan primer,
koji mi vrlo te{ko shvatamo, ali je mo`da najdivniji.
197
Poglavlje III
OD ATLANTIDE DO EVROPE
I
Na samom po~etku dvadesetog veka prona|en je, u ru{evinama
palate u Knososu na ostrvu Kritu, drevni paganski krst od glatkog,
sivo-belog talasastog mermera, ~ijih osam vrhova je obrazovalo tro-
ugao, a koji je u toj meri bio sli~an na{em hri{}anskom krstu da se
gr~ki sve{tenik, koji je prisustvovao otkri}u, prekrstio i celivao krst
sa istim po{tovanjem koje su mu sigurno ukazivali i drevni ljudi,
prime}uje engleski arheolog, ser Artur Evans, koji je otkrio Knosos.
Mo`da gr~ki sve{tenik i nije ba{ toliko pogre{io koliko nam se
mo`e u~initi: on se poklonio tu|em krstu zato {to je on, isto tako,
bio obele`je boga-`rtve koji pati, ~ije je prvobitno ime izgubljeno a
nama su znana samo njegova docnija imena – kanaa{ko-izrailjsko,
Adonaj, moj Gospod, i gr~ko, Adonis.
Kritski krst je bio samo senka na{eg krsta, kao {to je samo senka
stradanja na Golgoti bio bezimeni bog; ali senka je tako|e posve-
}ena preko svetosti tela. Krst iz Knososa pripada sredini ili po~etku
drugog milenijuma pred-mojsijevskog doba, ali su sli~ni krstovi mo-
gli postojati ~ak i ranije, u doba Avrama: "Pre nego je Avram po-
stao, ja sam postojao."
II
Krst iz Knososa ~ak vi{e li~i dana{njem hri{}anskom krstu nego
krst sa Golgote – oru|e rimskog ka`njavanja, stub za ve{anje, stauros,
bez popre~ne motke, ve} samo sa postavljenim i prikovanim pali-
bulum-om da se oslone ispru`ene ruke. Tako svaka ve{ala podse-
208
Od Atlantide do Evrope
III
Skupa sa minojskim krstom moramo da se prisetimo jukatanskih
krstova koji su isprva tako obradovali prestravljenu Kolumbovu dru-
`inu. Drevni materijalni i duhovni mostovi izme|u dve hemisfere
su se slomili, a ostala samo dva krajnja stuba – Jukatan i Krit. Na oba
je postojao krst, dok se izme|u njih nalazio ledni~ki plameni krst
pro{losti, a mo`da }e upravo on biti budu}i krst Atlantide-Evrope.
IV
Evans pretpostavlja:
"Sa Krita, krst je bio prenet u Palestinu gde je, posle hiljadugo-
di{njeg sna i zaborava, uzdignut na Golgotu."
209
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
rimsko-kritskog naseljavanja u Kanaan u mitskoj ili praistorijskoj
davnini – "Potopu" – "Atlantidi", prema Platonovom mitu, dok nji-
hov zavr{etak mo`emo pripisati istoriji, izme|u 1700. i 1400. godina
pre Hrista, kada su dva sna`na zemljotresa opusto{ila Krit, pa su nje-
govi `itelji, bez sumnje, pobegli sa ostrva na ~vrsto kopno Kanaana.
"Jer }e Gospod uni{titi Filistince, pretekle iz zemlje Kaftora" –
Krita. "Zar nisam ja izveo pleme Izrailja iz Egipta... re~e Gospod."
Dva "egzodusa" – dva ~uda. [ta to zna~i? "Iz Egipta dozvao sam
svoga sina." Sina Izrailjevog za proroka; za nas je to Hrist. Ako je
Gospod samo dozvao Njegovu senku sa Kaftora-Krita, onda su ta
dva egzodusa, onaj Izrailja i onaj Kri}ana, dva razli~ita ~uda, a dru-
go je za nas jo{ zna~ajnije od prvog.
V
Krit... kolevka na{e rase sveta je.
Creta... gentis cunabala nostrae,
ka`e Vergilije. Ista stvar bi se mogla re}i za Krit kao svetu kolevku
hri{}anstva.
Krit se pomalja kroz Kanaan-Palestinu, kao neko staro pismo pa-
limpsesta kroz novo. Samo {to sada mi po~injemo da otkrivamo pod
monoteizmom Izrailja – prekrivnim slojem peska nanetog iz Sinaj-
ske pustinje – prividan politeizam, sada{nje trojstvo – crno i vla`no
|ubrivo Svete Zemlje, koje mo`da hrani korenove Galilejskog lji-
ljana – Jevan|elja. U tom smislu moglo bi se re}i da je pred-mojsi-
jevska, pred-avramovska senka hri{}anstva kri}anstvo.
VI
Prvi ~udesan dar kritskih doseljenika u Kanaan bio je Krst. Dru-
gi su bile svete vode Jordana.
Kritski rod Sidonjana, kako nam prenosi Homer, "prebivalo je
oko tokova Jordanusa." To ime je preneseno u Palestinu: ovda{nji
Jordan jeste kritski Jordanus. Se}anje na njega je sa~uvano u imenu
jedne od pritoka reke Jordan – Krit, dana{nje Kilt, nadomak Jerihona.
I, kona~no, tu je i tre}i dar – Golubica.
...Tu, u naseljenim sinajskim gradovima,
Bele golubice, svete ptice, slobodno lete.
210
Od Atlantide do Evrope
...Volitet crebras intecta
Alba palastino sancta columba Syro,
prise}a se, u poznom rimskom razdoblju, Tibul. Ali golubica je, u
Kanaanu, ve} bila sveta ptica od pamtiveka.
Mnogo vekova razdvaja mikenski od minojskog Krita, ali su, iz-
nutra, oni povezani kroz religiju. U tre}em grobnom sloju miken-
skog Akropolisa je bila prona|ena zlatna gravirana plo~a koja
prikazuje devoj~icu od oko devet godina, nagu, prema kojoj lete tri
male golubice. Ako je suditi prema mno{tvu takvih trojnih kritskih
simbola, u tim trima golubicama imamo tri simbola trojstva. Devoj-
~ica je velika boginja Majka, ~iji su kipovi, u glini i kamenu, prona-
|eni u izobilju u neolitskom sloju {irom Evrope, severne Afrike i
zapadne Azije, od Persijskog zaliva do Atlantika. Ta boginja je krit-
sko-minojska Britomartis (Britomartida) (to je njeno skorije ime,
ono drevno nam nije poznato) – "Dobra", "Blaga", "Golubija", ili
Golubje-@rtvena, budu}a dru`benica Nebeske Afrodite, Uranije –
Majke koja pati – Mater dolorosa. @enski dvojnik boga Sina – "Maj-
ka svih ljudi i bogova" prema orfi~koj himni.
VII
"Smiluj mi se, Sveti Du{e, smiluj mi se, Sveta Golubice, Majko
Tajna!"
Tako glasi krsna molitva u Acta Thomaa. Gnostici su obrede kr-
{tenja i pri~e{}a izvodili u ime Majke-Duha. "Majko moja, Sveti
Du{e," ka`e Isus u poslanici Jevrejima.
"Dogodilo se da je Isus tako|e bio kr{ten, a dok se molio nebe-
sa su se otvorila i Sveti Duh je si{ao njemu u telesnom obliku go-
lubice i za~uo se glas sa nebesa koji je rekao, Ti si moj voljeni Sin.
Tobom sam veoma zadovoljan."
211
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
Ko je rodio, On ili Ona, nije jasno prema zavr{etku gr~ke re~i ge-
geneka; ali hebrejska re~ za "Duh", Ruach, i aramejska Rucha, `en-
skog su roda. Prema tome, re~enica "Ja sam Te rodio" trebalo bi da
se tuma~i kao izjava Majke a ne Oca.
Setimo se da ni Marko ni Jovan nisu uop{te pominjali bezgre{no
za~e}e Device Marije. Sin je za njih trajno ro|en na nebu. A na ze-
mlji u trenutku silaska Svetog Duha.
Na po~etku stvaranja,
nad haosom, kao ptica nosilja nad jajima. Duh-Golubica izle`e svet-
-jaje. On je bio nad vodama ambisa, iznad haosa, a On }e tako|e bi-
ti iznad voda kr{tenja.
Takva je bila Golubica koja je letela od kritskog Jordanusa do
palestinskog Jordana.
VIII
Golubica, Jordan, krst – sve je sa Krita. Za{to ne bismo rekli:
kri}anstvo je ve} hri{}anstvo? Za{to se ne bismo prisetili [elingo-
vih re~i:
IX
O, naravno, sve te proro~ke senke ne zna~e uop{te ni{ta ako su,
kao {to je jedna u~ena neznalica smatrala, ~itavo hri{}anstvo i sam
Isus bili "mit" i ako Isus kao istorijska li~nost nikada nije postojao.
212
Od Atlantide do Evrope
X
Na po~etku devetnaestog veka, Egipat je iza{ao iz svoje grob-
nice. Sredinom veka, Vavilon, na kraju veka, Kati, a na samom po-
~etku dvadesetog veka, Krit.
Tri su ve} progovorila, ~etvrti }uti. Ne mo`emo jo{ uvek da ~i-
tamo kritske zapise. Ali ~ak i nem i tek nedavno iza{ao iz groba, Krit
se ve} posvetio sa znakom krsta.
Tako mrtvi ustaju pred nama, jedan za drugim, Lazar za Laza-
rom. [ta to zna~i?
XI
Na nebu jo{ sijaju zvezde koje su se ugasile pre po~etka na{e
istorije, pa }emo sada u~iti o njima iz blistavih bljeskova {to su iz-
bili iz u`arenih po`ara koji su uni{tili njihove svetove. Tako }emo
mi saznavati kritsko-eginsku drevnu pro{lost.
XII
Grad Knosos, jedan od dva kritska glavna grada, nalazi se na se-
veru, naspram Evrope (drugi, Faistos, okrenut je prema jugu, prema
Africi). Osnovan je 8.000 godina pre Hristovog ro|enja. Gotovo u
isto vreme kada je uni{tena Atlantida prema Platonovom mitu. Vi-
de}emo zapravo da je Krit most od Atlantide do Evrope.
Najdublji geolo{ki sloj crne zemlje u Knososu, koji sadr`i ugalj,
pepeo, ljudske kosti i kuhinjske otpatke, se`e, prema italijanskom
arheologu An|elu Mosu, u drevnu pro{lost staru dvanaest hiljada
godina. Palatu u Knososu su o~ito vi{e puta razarali zemljotresi, ve-
liki po`ari i najezde varvara, ali se njen neprekinut i uspe{an `ivot
213
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
odr`ao tokom 3.000 godina. Sebi mo`emo da predstavimo {ta to zna-
~i ako zamislimo neprekidno postojanje neke gra|evine od vremena
Trojanskog rata do na{ih dana.
Drevno kamenje je jo{ uvek mlado; mutno-opalne beline u blo-
kovima alabastera, sa ru`i~asto-plavim `ilicama, to je kao da topla
krv te~e kroz njih.
Zapis na jednom od njih, u ru{evinama palate u Faistosu, sastoji
se od ~etiri znaka, tako srodna, tako nalik gr~ko-latinskim slovima,
da vam se ~ini kao da ste na pragu da ih protuma~ite:
XIII
Mnogo toga je u Knososu i Faistosu ostalo u savr{eno o~uvanom
stanju. Ali, {to je dosta ~udno, pre malih nego velikih stvari. Glina
jednog od pe~ata je sa~uvala otiske prstiju, tamo gde mali krugovi
ulaze jedan u drugi, kao da se radilo o tananim vrhovima devoja-
~kih prstiju: to je kao da su same Okeanide, k}eri Atlantove, dotakle
sve`u glinu i ostavile svoj bo`anski trag.
XIV
Krito-Egina je majka Evrope. O~ito, na{u evropsku civilizaciju
nisu za~eli Arijevci (Indo-Germani) kao {to se nekada smatralo, ne-
go takozvana mediteranska rasa starija hiljadama godina, koja je
do{la odnekud sa zapada, iz dva pravca, preko severne Afrike i pre-
ko Sradozemnog mora (Mediterana). Krito-Eginjani – homerovski
214
Poglavlje V
ADONIS–ATLAS
I
Ono {to je glavno u Adonisovim misterijama – zajedni~kog krit-
skog i, mo`da, mediteransko-atlantskog porekla – uop{te ne bi trebalo
da smo saznali iz gr~kog mita, koji brka stvarnu drevnu postojbinu
boga, Krit, sa novom, neautenti~nom postojbinom, Kiprom, gde su
se obavljale kasnije Adonisove misterije, da to nije bilo zbog odjeka
mnogo starijeg mita, mo`da kanaa{ko-pela{kog porekla, koji je do-
speo do nas preko slu~ajne bele{ke hri{}anskog pisca, Teodora iz Mo-
psuestije, sa Nestorijanskog simpozijuma tuma~enja crkvenih otaca
atinske besede apostola Pavla; u toj bele{ci su ponovljene re~i Kri-
}anina Epimenida o Zevsu ro|enom na Kritu:
249
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
bio je glasnik boga rata, Aresa, ili je to bio bog li~no. Mladog lovca
je usmrtila kljova divljeg vepra. Je li to besmislena igra sudbine?
Ne, mada je prikrivena ili zamra~ena novim mitom, drevna miste-
rija ima dublje zna~enje. Adonisova smrt je dobrovoljna `rtva. "On
je znao dan kada vi{e ne}e postojati," bilo je re~eno o njegovom
dvojniku, Ozirisu, dok je drugi, Tamuz, rekao za sebe:
II
U dobrovoljnoj `rtvi je bog rata, Ares, ubio boga mira, Adonisa-
-Kurosa, njega ~iji dolazak su opevali Kureti:
Tako isto me|u nama ne mo`e biti ljubavi... ~ak i kad je ostao sa-
mo jedan pobe|en,
Da utoli svojom krvlju okrutnog boga Aresa,
ka`e neprijatelj neprijatelju u ratu. Ali sada pada izme|u njih, ubi-
jen, bog ljubavi, Adonis li~no, i svojom krvlju }e zapisati zapovest
250
Adonis–Atlas
III
Atlantida je stradala zbog rata i nepravde, zbog "po{asti ubija-
nja" i "po{asti ra|anja". Adonis-Atlas je najpre preuzeo odgovor-
nost na sebe u smrti; zatim, u ljubavi. Obe su, prema mitu, nevoljne
radnje; prema misteriji, voljne.
Apolodor i Pausanija su sa~uvali gr~ki mit o Adonisu, mo`da prvi
koji je zapisao, oko petog veka pre Hrista, gr~ki pesnik Panjasis.
Naj~istiju me|u ~istim, ~ije ime je miomirisnost, Mira, k}i kipar-
skog kralja Teja, ili prema drugom predanju, Kinira, koji je do{ao iz
Fenikije, "Crvene Zemlje" (koje, isto~ne ili zapadne?) Afrodita Svi-
repa podstakla je na rodoskrvnu `udnju prema ocu. Mira se odnosi
prema svom ocu poput Lotovih k}eri: navela je oca da pije vino, pa
je "oti{la, i legla sa svojim ocem; i on nije primetio ni kada je ona
legla ni kada je ustala." Pravedni Lot, po{te|en u Sodomi, nije bio
uzrujan kad je doznao {ta su }erke s njim uradile, mada je i za manje
grehe, prema Mojsijevom zakonu, kazna bila smrt spaljivanjem ili
kamenovanjem. Kralj Teja-Kinira, me|utim, veoma je uznemiren i
ho}e da ubije svoju k}er. Progoni je s ma~em, ali mu ona be`i i bo-
govi je pretvaraju u miroljubivo drvo.
251
Poglavlje VI
RASPETI EROS
I
Prikazan je razapet bog ili ljudsko bi}e na pe~atnom prstenu od
hematita – jednom od tih "magijskih" kamenova koje su upotre-
bljavali gnostici iz drugog ili tre}eg veka posle Hrista. Te{ko je re}i
prema nejasnoj formi nagog polu-detinjeg, polu-devoja~kog tela da
li je to `ena, mu{karac ili androgin. Dva ogromna eksera, bez da pro-
bijaju stopala raspetog, zakucana su, razdvojenih glava, u podno`je
krsta. Sedam ~etvorokrakih zvezda pore|ano je u polukrug povi{e
krsta. Tu je i natpis od velikih gr~kih slova:
ORPHEUS BAKHIKOS,
{to zna~i bahovski Orfej, ili Orfejeve bahovske misterije.
Za nas, hri{}ane, to raspe}e mora da deluje kao svetogr|e. Ali
ako se prisetimo da se na{e raspe}e ve} javlja na brojnim gnosti-
~kim pe~atima iz drugog veka, dok se u crkvenoj ikonografiji ono
ne javlja pre petog veka, postaje jasno da tu ne mo`e biti re~ o sve-
snom svetogr|u. Ako je, me|utim, kamen ipak "magijski" – sude}i
prema sli~nom kamenju – onda njegova verovatna namena nije "cr-
na", {to je uvek vi{e ili manje bogohulno, ve} "bela magija", ~aro-
bnja{tvo. To ~ak mo`e da privu~e one aktivne u hri{}anstvu, {to je
postalo o~ito po prokletstvu magijskog papirusa, koji je mogao biti
namenjen nekom paganskom bogu ili demonu:
"U ime Isusa, Boga Jevreja, proklinjem te,
orkizô se kata tou theou Ebraion Iesou."
260
Raspeti Eros
261
Poglavlje VII
ATIS–ATLAS
I
Rimski car Flavije Julijan kog su sasvim opravdano, mada mo-
`da previ{e zlobno i samouvereno, hri{}ani nazvali Apostatom, sa-
~inio je u Pesinu, svetom gradu Sibile i Atisa, u no}i 27. marta 362.
godine, pre svog pohoda na Mesopotamiju, gde mu je bilo su|eno
da strada, himnu Nepobedivom Suncu – labudovu pesmu ukupne
drevne paganske pro{losti. On `udi da prolije krv u mutnoj senci, da
ulije dah u mrtvo telo boga, ne bi li od njega na~inio saveznika u
borbi s Galilejcima. On je preveo nerazgovetan {apat Titana na u~e-
ni jezik neoplatonista, pretvorio je kamene blokove ma{te u oblake
metafizike, ali u rumenilu poslednjeg zraka zalaze}eg Erosa vero-
vatno ima rumenila ve~nih alpskih snegova.
II
"Dete Atis, ostavljen od majke nadomak voda reke Galos (pri-
toke Sangarije, blizu Pesinusa, u Frigiji), izrastao je u lepog mla-
di}a, ljubimca Majke bogova... koja mu je nalo`ila da joj odano
slu`i... i da ne voli drugu. Ali se on zaljubio u re~nu nimfu, Sanga-
riju Vla`nu, i u`ivao u njenim zagrljajima u pe}ini (u Platonovom
mitu u "pe}ini Svemira"). Majka bogova je na njega bacila ~ini lu-
dila, u kom je on sam sebe kastrirao. Tada mu je oprostila i pono-
vo mu pru`ila uto~i{te."
Takav je, prema Julijanu, zemaljski deo mita, a sledi nebeski. Juli-
jan nastavlja:
272
Atis–Atlas
"Atis je poslednji od bogova."
"On je voleo silaske orfi~ara (katabasis, "silazak u pakao") i ose-
}ao je naklonost prema materiji."
"On se spu{ta u najve}e dubine materije." (prema neoplatonisti
Salustiju)
"On je sa~uvao svoju ~istu i istinitu prirodu"
"... sve do Mle~nog puta, Galaksije. Kada je dosegao te gra-
nice, gde se odigrava stapanje izme|u bestrasne (nebeske) prirode
i strasne (zemaljske), Atis je stvorio materiju."
III
Sve su to moralizatorski i hladni, sivi poput sive magle, oblaci
metafizike. Pa ipak, kroz te oblake, najednom probija jarko crveni
zrak misterije:
273
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
u ime poslednjeg ^oveka, Isusa, pa da se dobije naj~istija meta-
fizika mona{ke kreposti, obuzdavanje polnosti. Sam Julijan je ista
vrsta kreposnog i asketskog ~oveka kakvi su njegovi hri{}anski ne-
prijatelji, pa ~ak i ve}i. On u~i:
"Ljudi koji `ive na biljnoj ishrani ne nanose zlo ni jednom `i-
vom stvoru; ali meso nije mogu}e jesti, a da se ne mu~e i ne ubija-
ju `ivotinje".
IV
"Atis je kastrirao samog sebe, {to zna~i da se vratio ve~noj Sup-
stanci iz zemaljskih delova bi}a... tamo gde ne postoji ni mu{ko
ni `ensko nego novo stvorenje, kaine ktisis (apostola Pavla)"
V
Mo} Atisovog kulta nije ni u kakvoj vezi mita i istorije, ne u to-
me da je to "bilo jednom", ve} u tome da "jeste uvek", u skladu sa
274
Atis–Atlas
prema [elingu. To je ono {to tako te{ko prose~ni ljudi na{e minule
"hri{}anske civilizacije" shvataju. Atis je za njih mit, neka vrsta ske-
leta kakvog prepotopskog ~udovi{ta: mogu}e je ste}i saznanje o
njemu, ali se ni{ta s njim ne mo`e uraditi u `ivotu i religiji, upravo
kao {to se ni{ta ne mo`e uraditi s istom stvari u Jevan|elju kad su
u pitanju evnusi ili s tom vizijom u Apokalipsi:
"I gle, Jagnje je stajalo na brdu Sion, a s njim sto ~etrdeset ~e-
tiri hiljade onih kojima je na ~elima bilo ispisano ime Oca njiho-
vog... Oni su ti koji se nisu uprljali sa `enama; jer oni su nevini".
VI
Vrlo zdrav ~ovek, pastir Amnon, sin pastira Davida, zaljubio se
u svoju sestru Tamaru i toliko je patio da je bio spreman da oduzme
sebi `ivot. Na kraju je namamio lukavstvom u svoju ku}u i obe{-
~astio. A kad je to u~inio,
"... mr`nja koju je prema njoj osetio bila je ve}a od ljubavi ko-
jom je voleo".
275
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
fizi~koj ljubavi-po`udi. @estoka silina seksa, prenagla{ena, naje-
dnom prestaje, a seksualna privla~nost se iznenada pretvara u od-
bojnost, `udnja u odvratnost, okrutna ljubav u okrutnu mr`nju.
Gustina drevnog haosa, "loptasti grom" najstra{nije oluje, raspr-
snuo se u Amnonu kao {to je u Atisu, u takvoj samorazornoj eks-
ploziji da je bilo uzdrmano ~itavo podru~je seksa. I gotovo istoga
trena se pojavio ledeni pol tamo gde je samo trenutak ranije bio `ar-
ki ekvator. Amnon je jednostavan i prost. Ali da je bio slo`eniji,
oplemenjeniji, i da je pre{ao jo{ dva ili tri koraka u istom smeru,
mogu}e je da bi osetio `e| za krepo{}u poput Atisa. A da se rodio
hiljadu godina kasnije, u Katiju, Galaciji, Frigiji, u zemlji evnuha,
mogu}e je da bi i sam postao evnuh.
VII
...O, ja ne}u biti krhka senka me|u ljudima –
Smiluj se! Mladala~ku sve`inu `ivota izgubi}e onaj smrtnik
S kojim, u divljoj strasti, boginja podeli svoju postelju,
jeste molitva vrlo zdravog pastira, Anhiza, oca Eneje, praoca Rima,
u Homerovoj himni Afroditi-Sibili.
Mo`da postoji mnogo nesavr{enih veza smrtnika sa smrtnicima,
ali je sa boginjom mogu}e samo savr{enstvo. Adrastea Nemilosr-
dna }e spaliti njegov seks, na~initi od njega "krhku senku", evnuha
– to je ono od ~ega Anhiz strahuje. I mo`da je u pravu: on koji je is-
kusio slatku, nebesku ljubav, ne `udi za gorkom zemaljskom lju-
bavlju. Vatreni pe~at "kastracije" – bilo duhovne ili putene, ostaje
nejasan – to je pe~at nebeskog Erosa.
VIII
Atinjani iz petog veka pre n.e. su bili veoma zdrava ljudska bi}a,
ali evo {ta se dogodilo pre pohoda na Siciliju, tokom javnog skupa
Areopaga. Jedan atinski mladi}, poklonik Atisa, sko~io je na oltar
dvanaest olimpskih bogova i kastrirao se kamenim no`em. ^itav
oltar je bio obliven krvlju. Nesre}ni ~ovek je osu|en na smrt zbog
"svetogr|a". To jeste, naravno, ludilo, ali osam vekova helenske mu-
drosti nije dovoljno da spasi Julijana, "poslednjeg Helena", prvog
"nesre}nog viteza".
276
Poglavlje VIII
ANDROGIN
I
Mu{ko ili `ensko? Te{ko je doku~iti iz obli~ja nagog tela na naj-
starijoj zidnoj slici (s po~etka drugog milenijuma pre n.e.) u palati
u Knososu – "Bera~ {afrana" – ba{ kao {to je te{ko shvatiti iz ob-
li~ja pe~ata od hematita na Ofitskom prstenu je li kr{teni Bahus-
-Orfej mu{ko ili `ensko. Ako je taj prsten ~aroban, onda je njegova
slika jo{ ~arobnija. Sva njegova ~arolija, budu}i u kraljevstvu naj-
ve}eg od svih "~arobnjaka", pripada, prema Platonu, Erosu. Sve je
poput privi|enja i prozirno: ~ak i litice, {to se rasta~u poput morske
pene, a skupljaju poput oblaka. Na svemu ima sedefastog rumenila,
poput sjaja mese~evog jutra u vrtu Hesperida. Svuda o{tre stene
moraju da skrivaju podmorske pe}ine. U plitkim, reklo bi se `r-
tvenim zdelama, bukte jezici kao munja bele vatre, veliki {afranski
cvetovi dragi boginji Majci.
Sve je poput privi|enja i prozirno, izuzev ljudskog bi}a: njegovo
telo, kao oblikovano u bakru, mutno je plave boje i podse}a na sne-
ni mulj u podmorskom srebrnastom sutonu, ili svetlucavo zelenilo
potopa bogova Atlantide. Upiru}i napred, poput brzog trka~a, on po-
hlepno, s obe ruke, grabi i munjevito kida bele cvetove: to je ronilac
Gilgame{, na dnu Okeana, gde je mo`da sahranjena Atlantida. On
bere Travu `ivota i hita da izroni iz vode, kako se ne bi udavio. Tako
Adam, be`e}i pred ma~em Heruvima, bere, u trku, poslednje cveto-
ve izgubljenog raja.
285
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
Ko }e re{iti tajnu muzike – magije? Ali ~ini se da je zna~enje
zidne slike ovo: Travu `ivota ne}e ubrati ni mu{karac ni `ena, ve}
celokupno ljudsko bi}e – dve polovine Jednoga – Androgin.
II
Najstarija slika iz palate u Knososu ne prikazuje samo Andro-
gina me|u oslikanim predmetima. Takav je prvi, ali postoji ~itavo
mno{tvo njih: mladi, nagi, mu{ki sna`ni, `enski graciozni, s ko`nim
pojasevima {to ste`u njihove vitke strukove, plesa~i akrobate {to ska-
~u i lete izme|u rogova i preko le|a razjarenih bikova tokom svetih
borbi na hipodromu u Knososu. Sude}i po tome, Krit je zemlja An-
drogina.
III
Maloazijski region Karija, naseljen Kri}anima "u vreme kralja
Minosa", bio je, poput Kanaana (tako|e naseljenog Kri}anima) na-
zvan "Crvena zemlja", "Fenikija", prema Herodotu koji se ve} ne
se}a porekla imena. Mo`emo ipak sebi da dopustimo pretpostavku
da to nije samo zbog glatke crvenkaste ko`e kritskih doseljenika,
ve} isto tako zbog se}anja na njihovu prvobitnu postojbinu, "Crveni
Zapad", "Zalazak svih sunaca".
Ovidije, u svojim Metamorfozama, pripoveda drevni mit o jeze-
ru Salmakida, u Kariji. Istoimena Najada, nimfa ovog jezera, ug-
ledala je mladog kupa~a u jezeru i po`elela da se s njim sjedini. Du-
go vremena nije mogla da ga obrlati. Kada joj je to na kraju po{lo
za rukom molila je bogove da se njihova tela stope u jedno, kako se
nikada ne bi razdvajala od svog ljubavnika. Tako je nastao Herma-
frodit. Od tada, vode jezera Salmakide imaju to svojstvo da u~ine
mu{karce nalik `enama, a `ene nalik mu{karcima. ^ini se da su u
Kanaanu-Fenikiji, drugoj "Crvenoj zemlji", `ive vode nekada{nje
rajske doline, budu}eg Mrtvog mora u koje su potonuli Sodoma i
Gomora, imale isto svojstvo.To zna~i: svuda gde su bili Kri}ani
postojao je Androgin, pa ako je Krit "Atlantida u Evropi", onda su
prvi Androgini bili Atlanti.
IV
Najstariji isto~ni krst – mogu}e je da su majanski zapadni krsto-
vi jo{ stariji – prona|en je tu na Kritu, u palati u Knososu. Naziv
286
Androgin
V
Razumljivo je {to je krst prona|en u palati u Knososu. Lavirint
je tako|e i "Ku}a Krsta". Spolja{nja, ~ak geometrijska veza me|u
njima je o~ita: Presek dve poluge sekire, uzdu`ne i popre~ne, obra-
zuje krst.
287
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
VI
Veza izme|u Krsta i pola je bila naru{ena u hri{}anstvu, ali je u
paganstvu sa~uvana izme|u Sekire i Krsta. Krst pola jeste dvosekla
sekira. Ne mo`e postojati bolji simbol za raspetog Erosa: dve o{tri-
ce na istoj sekiri, okrenute u suprotnim pravcima – dva pola u istom
telu Androgina.
VII
^ije je oru`je dvosekla sekira? Mu{karaca-`ena, Amazonki, koje
`ive uporedo s Atlantima, prema Diodoru, koje su mo`da napustile
Atlantidu. Dvosekla sekira verovatno otud poti~e.
Savr{eni ~ovek, Herakle, ubio je kraljicu Amazonki, Hipolitu, pa
je, odnev{i njenu sekiru, svrgnuo vladavinu @ena. Ali ~im je do{ao
u dodir s ~udom bo`anske dvoseklosti, Dvopolno{}u, postao je nalik
`eni. Postao je slab i izgubio je mu`evnost, pa je, odenuv{i `ensku
ode}u, seo kod Omfalinih nogu ispred preslice. Ve~na `enstvenost i
ve~na mu`evnost – ta dva pola se susre}u u savr{enom ~oveku He-
raklu.
^ini se da je sekira doneta u trinaestom veku pre n.e. sa Krita u
kraljevinu Hetita,Frigiju, Lidiju i Kariju, budu}e zemlje evnuha. Sa
Krita je, isto tako, Herakle zapo~eo svoje putovanje na Krajnji Za-
pad, u Rajski vrt Hesperida, mo`da Atlantidu – iz druge zemlje mu-
{karaca-`ena u prvu.
VIII
Bogo~ovek Adonis-Atis-Tamuz – kastrirao je sebe dvoseklom se-
kirom. On je umro jednopolan, a vaskrsao je dvopolan.
U Pontu, tako|e zemlji Amazonki, u gradu Amiziju, bile su prona-
|ene skulpture Androgina-Atisa u blistavoj odori "Svevi{njeg Boga".
Ofiti ka`u:
"Atis je kastrirao samog sebe, {to zna~i da se uzdigao do ve~ne
Su{tine, gde ne postoji ni mu{ko ni `ensko, ve} postoji novo stvo-
renje, novo Ljudsko Bi}e, Mu{karac-`ena."
288
Androgin
Seks zna~i ro|enje. Ro|enje zna~i smrt. On koji je pobedio seks, po-
bedi}e smrt. Jahus-Dionis, "dvoprirodni", diphyes, ujedinjuje dve
prirode, mu{ku i `ensku, {to su tako|e obavili Atis, Tamuz, Adonis
– svi bogovi-androgini, dobrovoljni mu~enici Erosovi.
IX
U drevnoj Kapadokiji, na hridinama D`asili-kaja, prona|ena je
skulptura koja prikazuje procesiju Sibile i Atisa, u mno{tvu evnuha
nalik na `ene, u dugim `enskim haljinama, s ispo{}enim licima i sa
dvoseklom sekirom u rukama, koja je za njih ono {to }e krst biti za
hri{}anske askete. To zna~i: sekira je senka Krsta.
X
Bog dvosekle sekire jeste Zevs Labrandej, koji poti~e iz Kari-
je, gde vode jezera Salmasis pretvara ljudska bi}a u Androgine.
"Taj bog postoji samo u Kariji," ka`e Herodot, ali nije u pravu: isti
bog postoji na Kritu, i u Kanaanu, u Sodomi, Hetitskoj kraljevini, u
Frigiji i Lidiji – u svim zemljava sekira i evnuha. Plutarh nas izve-
{tava:
"On ima bradu, ali je odeven u dugu `ensku haljinu, a {est bra-
davica na njegovim golim grudima raspore|eno je u trougao; a na
desnom ramenu ima dvoseklu sekiru."
289
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
XI
Verovatno veoma stari etrursko-pela{ki bog, Jupiter Terminalis,
obo`avan u Rimu, jeste Androgin sa bradavicama koje vise, "Otac
i Majka bogova," progenitor genetrixque deum, prema tuma~enju
Valerija Solane. Na nov~i}u iz Toneda prikazane su dve glave, ko-
smatog Zevsa i Here, koje obe po~ivaju na jednom vratu: to je sa-
vr{eni Androgin, budu}i "Majka-otac", Metropater, gnostika, "Zevs,
Mu` i @ena" iz orfi~ke himne.
Postoji divna molitva sumerskog kralja Gudee njemu, iz pred-
-Avramovskih vremena:
Majke uop{te nemam – ti si moja majka!
Oca uop{te nemam – ti si moj Otac!
XII
U jednom zapisu kralja Gudee o vaskrslom bogu Tamuzu, doda-
ta je umesto uobi~ajenog en, "Gospod", re~ in, "Gospa": {to zna~i
da je i on, tako|e, poput vaskrslog Atisa, dvopolan.
Ona je bradata, poput A{ura,
290
Plavo–crno–belo
Das Schwert im Hewrzen,
Mit tausend Schmerzen
Blickst auf zu deines Sohnes Tod!
XXI
Postojbina Majke je Heti. Taj narod se iznenada i niko ne zna
kada pojavio na maloazijskoj visoravni krajem tre}eg milenijuma.
Postao je mo}an i borio se sa Vavilonom i Egiptom za prevlast u
svetu, a tokom narednih hiljadu godina je i{~ezao isto tako iznenada
kao {to se i pojavio, izgovoriv{i svetu samo jednu re~, "Majka", i
daju}i svetu samo jednu sliku, "Veliku Sliku", Bouiuksuret, kako Tur-
ci danas nazivaju kip Majke u liticama Sipilosa. Ali to je dovoljno
da zaboravljeni Heti zaslu`e ve~ni pomen.
U religijskom i dru{tvenom smislu, geografski i hronolo{ki, Kha-
ti se podudara sa legendarnom "kraljevinom Amazonki". Ovde se,
kao i kod Grka, mit stapa s praistorijom, kao svetlo sa senkom u ju-
tarnjem sumraku, ili stvarno i nestvarno u snu. Stanovnike vidimo
kao ~udne ljude s obrijanim `utim licima, sa per~inima na obrijanim
glavama, u duga~kim `enskim haljinama, koji `ive u dr`avi matri-
jarhata, u kojoj majke imaju vlast nad svojom decom i `ene nad
svojim mu`evima, i u terokratiji evnuha, sa `enskom vojskom. Sa
dvoseklom kritsko-eginskom sekirom kao simbolom dvopolnosti –
narod mu{karaca-`ena, Androgina, ili `ena-mu{karaca, Amazonki.
XXII
Hronika Marmor Parium, od 263. godine do Hristovog ro|enja,
navodi prvo javljanje, "dolazak" Majke-Zemlje, Demetre, sa Krita
u Heladu, u godini 1408. pre n. e. Na{e ra~unanje vremena zapo-
~inje od Ro|enja Sina, "od godine Gospodnje", ab anno Domini,
dok praistorijski Grci po~inju s Ro|enjem Majke, ab anno Dominae.
Godina 1408. jeste godina "dolaska" Majke, dok 1450. ozna~ava
godinu razaranja Knososa. Krit je, reklo bi se, umiru}i, ostavio Kha-
tima svoju boginju Majku u nasledstvo. Kraljevina Majke jeste "kra-
ljevina Amazonki".
Kako u vremenu tako i u prostoru: glavni vojni put Kri}ana, Hi-
tita i Amazonki jeste mediteransko-atlantski put.
315
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
XXIII
Ako su Amazonke puki mit, kakvo je onda zna~enje `ena ratnika
i matrijarhata me|u dana{njim Berberima, Tuarezima, itd., u tim de-
lovima Severne Afrike iz kojih su, prema Diodoru, do{le Amazonke?
Kakvo je zna~enje ma~eva bronzanog doba, sa malim bal~acima
koji kao da su bili namenjeni `enskim rukama, prona|enim u reci
Seni, u Francuskoj, zemlji jedne od tri praistorijske rase, koje su do-
{le, prema Timagenesovom mitu, "sa dalekog ostrva s one strane
okeana, zvanog 'Atlantida'?" "Amazonke su `ivele u neposrednoj
blizini Atlanti|ana", stoji u Diodorovom mitu. Ako u oba ova mita
postoji bledi odsev praistorije, onda to jo{ jednom potvr|uje pove-
zanost izme|u dva ~ove~anstva u Majci-Atlantidi.
XXIV
Libijske Amazonke, oterane sa jezera Tritonis sna`nim zemljo-
tresom koji je mo`da bio kraj Atlantide, izbegle su pod vo|stvom
kraljice Mirine na ostrva Egejskog mora koja su osvojile i nastanile,
prema Diodoru, koji je ~injenice, sada za nas izgubljene, preuzeo od
najstarijeg istori~ara, Dionisa Skitobrahiona. Se}anje na Mirinu je
tako|e sa~uvano i u Ilijadi:
XXV
Dionisov mit govori o ratu Amazonki s Atlantima. Ako su Ama-
zonke poticale iz Atlantide, onda se taj rat mo`e smatrati "gra|anskim"
ratom, "revolucijom", mada ne u na{em dru{tveno-politi~kom smi-
slu – ne kao rat klasa, nego polova. Njegova posledica je u po~etku
316
Plavo–crno–belo
XXVI
^ini se da je najdrevnije se}anje na tu revoluciju bilo sa~uvano
u Eshilovim Pokajnicama (Hoefore).
Petnaest nevesta, Danajevih k}eri, uteklo je od petnaestorice mla-
do`enja, sinova Egipta, u pela{ki Arg, "kao jato golubica {to be`i od
sokolova". Vrlo nagla{eno Eshil povezuje Danaide s Amazonkama.
Po njihovim "varvarskim, egipatskim haljinama", Grko-Pelazgi pre-
poznaju da su one do{ljaci iz tu|ine:
"Vi{e afri~ko nego gr~ko je va{e lice…
… mogao bih da pogodim
Sasvim dobro da ste Amazonke, koje
Jedu meso…"
317
Poglavlje X
ELEUSINSKE MISTERIJE
I
Tokom jednog od tih apokalipti~kih razgovora koje su toliko vo-
leli "mali ruski de~aci" kod Dostojevskog, Mitja Karamazov ~ita
Aljo{i [ilerove "Eleusinske misterije":
326
Eleusinske misterije
"Da bi o~istio svoju du{u od oholosti
I dosegao svetlost i ~ast,
Zauvek se mora okrenuti i priljubiti
Za svoju drevnu Majku Zemlju."
II
Posve}eni Aljo{a je razumeo gre{nika Mitju. Posle "Kane Gali-
lejske" – vizija o grobu oca Zosime – kada je iza{ao iz svoje }elije,
"na poguban na~in", u zvezdanu no}, on je pao na zemlju, "ljubio
je nezasito" i plakao od radosti: "sa drevnom Majkom Zemljom stu-
pio je u ve~ni savez".
Mitja je tako|e bio u stanju da shvati Lizavetu Bla`enu i Mariju
Timofejevnu Lebjatkin, ruske proro~ice, svestan glavne eleusinske
misterije: "Majka Bo`ja je mo}na majka, vla`na zemlja".
III
Je li to molitva ili bogohuljenje Dostojevskog u obo`avanju Ze-
mlje? Ako je hri{}anstvo zaista ono {to se ~ini da jeste dana{nje hri-
{}anstvo, onda nema sumnje: to je bogohulstvo.
Bez obzira koliko da verujemo da je Sin Bo`ji si{ao i jo{ uvek
silazi na zemlju, to nije ono {to se nas ti~e, ve} pre to da je On sada
na nebu. Bez obzira koliko ponavljali da }e biti ispunjeva volja Nje-
gova na zemlji kao i na nebu, mi ipak verujemo, kao {to su na{i preci
verovali, ako ne od po~etka hri{}anstva, onda od po~etka mona{tva,
da ono {to je na nebu jeste bo`je, a {to je na zemlji jeste ne-bo`je.
Samo polovina hri{}anstva deluje u nama – anoda, "uspenje" sa ze-
mlje na nebo. Dok druga polovina – katoda, "silazak" sa neba na ze-
mlju, ne deluje. Nebeska polovina hri{}anskog duha je vidljiva, dok
je zemaljska polovina nevidljiva.
Ako u toj religijskoj probi – vezi zemlje sa nebom – uporedimo
sebe sa drevnim ljudima, onda }emo videti da je sredi{te svetske
gravitacije bilo naru{eno i da su drevni ljudi na{i antipodi, ljudi koji
hodaju "s glavom dole i petama gore", polo`aj u kom Mitja Karama-
zov mora sebe da zatekne da bi se prisetio zna~aja Majke Zemlje.
327
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
IV
Mi znamo samo jedan put do Boga – anodu. Drevni ljudi znaju
dva puta – anodu i katodu.
"Nebeska mo} i podzemna mo} jesu jedna i ista mo}",
u~e orfi~ari.
Si|i! Mogao bi jednako re}i i 'Popni se'!
Put je jedan."
Versinke denn! Ich könnt auch sagen: steige!
's ist einerlei,
328
Eleusinske misterije
329
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
misterije, uklju~uju}i i eleusinske. Pretekstatus ih je pravilno shva-
tio. Tu je, u Eleusini, u~injen prvi poku{aj da se ~ove~anstvo ujedini
unutra{njom duhovnom sponom. U tom smislu, tu je postavljen pr-
vi temelj za budu}u hri{}ansku univerzalnost.
VII
Ako je helenizam vrhunac drevnog sveta koji nam je najbli`i, a
vrhunac helenizma je Atina, a "najve}a stvar koju su stvorili Atinja-
ni su eleusinske misterije", kako tvrdi Ciceron, onda najvi{i domet
prehri{}anskog sveta le`i u njima. Kako je taj vrhunac dosegnut, ne
znamo – u tome je tajna misterija. Ali znamo da je njena mera hri-
{}anska mera ve~nog `ivota, pobeda nad smr}u.
Misliti da ~ovek veruje u `ivot posle smrti dovoljno je lako; ali
zaista u to verovati jeste te{ko.
330
Poglavlje XI
RASTRGNUTI DIONIS
I
U dubinama atlantika je bila prona|ena plo~ica izlivena od ne-
kog nepoznatog metala, mo`da Platonovog "orikalkuma", savijena
poput lista drveta na vatri i prekrivena vulkanskom lavom i vekov-
nom r|om. Nazvan je "Plo~ica Atlanta". Na njoj je bio prikazan jedan
osmougaoni krst, nerazgovetan lik neke `rtvene `ivotinje, gove~eta
ili jagnjeta, probodene kopljem, i natpis koji je, zahvaljuju}i sli~no-
sti slova s predinasti~kim hijeroglifima i majanskim znacima, bio
rastuma~en:
"Sin Bo`ji je umro za ljude."
II
"Demoni, po{to su doznali od judejskih proroka o neminovnom
dolasku Gospoda, pohitali su da izmisle pri~u o bogu Dionisu da
bi je pro{irili me|u Helenima i drugim narodima, naro~ito gde se
moglo o~ekivati da se poveruje u ta proro~anstva."
353
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
Takvo je mi{ljenje svetog mu~enika Justina, koji je `iveo sredinom
drugog veka.
Dio zna~i "bog"; nysos, nys je najverovatnije tra~ki koren koji,
poput slovenskog sin, zna~i "sin". Dio-nysus jeste "Bo`ji sin". Tog
"Sina Bo`jeg" su "demoni" nagovestili mnogo ranije i mnogo {ire
nego {to Justin zami{lja. Zapravo od postanka ~ove~anstva do poja-
ve Hrista, od Egipta i Vavilona sve do Perua i Meksika.
Kliment Aleksandrijski je druk~ijeg mi{ljenja:
354
Rastrgnuti Dionis
355
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
nedelju dana, u glinenim urnama. Bio je to, vrlo verovatno, sveti za-
bran Moloh-Meleha, kanaa{ko-izraelskih "Gospoda".
IV
"Demoni" su se manje oposlili u Gr~koj, paganskoj zemlji. @r-
tvovanje ljudi je u njoj bilo retka pojava. Barem izvan istorijskog
pam}enja, mada }e se pokazati da ona nikada nisu sasvim prestala.
U najnaprednijem razdoblju helenizma, samo na korak ili dva od
Sokrata i Platona, uo~i bitke kod Salamine, prorok Eufrantid obave-
{tava Temistokla o volji bogova: prino{enje na `rtvu Dionisu Okrut-
nom, Omestesu, tri persijska mladi}a, Kserksova ro|aka. Dok je
tebanski vo|a sanjao svoj dvosmisleni san o ljudskoj `rtvi – o ri|oj
kobili koju su bogovi poslali umesto crvenokose devojke – proroci
su, opozivaju}i Temistoklovu `rtvu, rekli: "Bla`eni bogovi ne}e pri-
hvatiti takvu nezakonitu i varvarsku `rtvu. Svetom vi{e ne vladaju
Tifon i Divovi, ve} Svevi{nji Bog, Bog bogova i ljudi. Bezumno je
misliti da bogovi `ele krvoproli}e. Da `ele, bilo bi nu`no odbaciti
bogove kao nemo}ne, zato {to se samo u slabim i opakim srcima mo-
gu izroditi tako bezumne i svirepe `elje."
Jedva da je tu moglo biti mudrijeg i ispravnijeg odgovora. Ne ma-
nje bogougodnog od re~i izraelskog proroka: "Ja sam zahtevao mi-
lost a ne `rtvu". Grci nisu mogli to da znaju, osim ako u Dionizijskim
misterijama nije bila sa~uvana sveta "plo~a Atlanta".
V
Mi hri{}ani ne prinosimo ljudske `rtve. Je li to sasvim ta~no? To
je u`asno, nesvesno pitanje, ako strogo razmi{ljamo o onom {to ra-
dimo, a ne o onom {to govorimo.
U drugoj polovini pro{loga veka*, u okrugu Vlaznikovski, u selu
Slobodi{~e, seljak, pripadnik hri{}anske sekte, Mihail Kurtin, star
pedeset sedam godina, ubio je svog sedmogodi{njeg sina, Grigorija,
u uverenju da }e se to "svideti Spasitelju". Kurtin je dao slede}u iz-
javu u sudu: "Jedne no}i, zato {to su svi ljudi stradali zbog greha,
moja `alost je postala tako velika da nisam mogao da spavam, pa
sam vi{e puta ustajao iz kreveta, pale}i sve}e pred ikonama i molio
se sa suzama u o~ima za svoj spas i spasenje svoje porodice. Onda
* XIX veka (Prim. ured.).
356
Rastrgnuti Dionis
357
Poglavlje XII
DIONIS ^OVEK
I
"Ovde po~iva mrtvi Dionis, kog je rodila Semela,"
II
Jednom u svake tri godine, u novembarskoj no}i, petorica delf-
skih sve{tenika, hosioi, "~isti", "sveti", prinose na grobu Dionisa
No}nog, Nykletios, "neizrecivu `rtvu", prema Plutarhu. Oni vade iz
mrtva~kog kov~ega njegove rastrgnute delove – verovatno na~i-
njene od hrane ili oblikovane u vosku – pa ih ponovo spajaju u telo,
da ga o`ive, dok za to vreme bahantkinje-Tijade, s upaljenim ba-
kljama, uz pesmu i ples, ljuljaju kolevku novoro|enog boga Likni-
tosa iznad groba mrtvog boga – tako one bude spava~a. Iznad Delfa,
na sne`nim poljima Parnasa, uz svetlo nebrojenih vatri, hiljadu Ti-
380
Dionis ^ovek
jada, iz svih krajeva Gr~ke, ple{u u ekstazi u slavu istog tog Dionisa
(No}nog). Na kraju plesa~i padaju na zemlju, iscrpljeni, polu-smr-
znuti, ali im srca gore od neuta`ive `udnje za "Bogojavljenjem",
"Parusijom" – i oni sami jedva da znaju radi koga.
III
Sarkofag Dionisa ^oveka u Delfima jeste Omfalos, "pupak ze-
mlje", sredi{te oko kog se sve vrti u prostoru i vremenu. Tajnim ob-
redima sve{tenika koji sjedinjuju rastrgnute delove mrtvog boga, i
tajnim obredima sve{tenica, koje bude novoro|enog boga, objav-
ljena je najva`nija funkcija ~ove~anstva, koju oni sami ne shvataju
– "taj eon univerzalne istorije, ~iji je sadr`aj ve~an, jeste po~etak i
kraj, uzrok i cilj – Hrist".
IV
Dionis se rodio kao ^ovek. Mit za to zna. Ali kako je `iveo i um-
ro, to jo{ ne zna, ili se vi{e ne se}a.
Prema Herodotu, Dionis se rodio 1544. godine pre Hrista. Dakle
za vreme osamnaeste egipatske dinastije, u najsvetlije doba dana
egipatske istorije, u praskozorje gr~ke.
381
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
To je onaj isti Dionis ^ovek ~iji rastrgnuti delovi po~ivaju u sar-
kofagu u delfskom svetili{tu. Ko ga je rastrgao, i za{to? Mit to ne
zna. Niti zna misterija. "Bahovske misterije (rastrgavanje boga-`r-
tve) potekle su iz stvarnih doga|aja, iz `ivota i smrti ljudi." ^ini se,
dakle, da je mogu}e parafrazirati nejasne, ali duboke Laktancijeve
re~i:
V
Dionis-Orfej se provla~i kroz ukupnu helensko-rimsku drevnu
pro{lost poput blede senke neke istorijske li~nosti. Hronika Parosa
Marbla pamti njegovu godinu ro|enja – 1399. pre na{e ere, {to zna-
~i da je gotovo savremenik s egipatskim faraonom Ahnatonom. To,
mo`da, nije slu~ajno: te dve li~nosti su toliko nalik jedna na drugu.
Konon, autor iz Avgustovog doba, ne sumnja u Orfejevo istorijsko
postojanje. Istori~ar Strabo, koji je istog mi{ljenja, ~ak zna i da se
rodio u Pimpleji, nadomak Termai~kog zaliva, u Ju`noj Trakiji.
382
Dionis ^ovek
"Orfej nije verovao u Dionisa kao vrhovnog boga, ve} u He-
liosa-Apolona, pa se zorom peo na planinu Pangalon da bi bio prvi
~ovek koji }e ugledati sunce. Rasr|en time, Dionis je poslao pro-
tiv njega Basaride… i one su ga rastrgle i razbacale njegove udo-
ve. Muze su ih, me|utim, sakupile i sahranile."
VI
Orfejeva senka je Pitagora, ba{ kao {to je sam Orfej Dionisova
senka. "^isti", "sveti", hosioi, katharoi – tako su nazivani pitagorej-
ski orfi~ari. Takozvani "orfi~ki `ivot", orphikos bios, u izolovanom
bratstvu, koinobioi, ju`noitalijanskih gradova iz ~etvrtog veka pre
n. e. – zajedni~ko vlasni{tvo, postovi, celibat, }utanje, pokornost –
pravi je prete~a na{eg hri{}anskog "kalu|erstva". Pitagorejci su bili
progonjeni kao {to }e kasnije biti progonjeni hri{}ani. I jedni i drugi
su se skrivali u podzemnim skloni{tima, "katakombama". Ku}u u
Krotoni, u koju su se oni bili zatvorili, spalila je razularena svetina i
stradali su gotovo svi. I sam Pitagora je, ako je verovati Plutarhu, spa-
ljen na loma~i, u Metapontu, poput pravog hri{}anskog mu~enika.
^ovek po`eli da izusti "Sveti Pitagora", "Sveti Orfej". Dante koji
je, poput njih dvojice, si{ao u pakao sa njihovim u~enikom Vergili-
jem, shvati}e za{to. U nimbusu svetosti, Orfej je postao deo hri-
383
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
{}anske legende. Na zidnim slikama rimskih katakombi on peva o
nebeskoj ljubavi. Na ravenskom mozaiku, u Apollinarius in Classe,
on je dobri pastir, dok je na hematitskom pe~atu gnostika Ofita ra-
zapet na krstu.
VII
Kako je Dionis ^ovek proveo svoj `ivot na zemlji ne znamo, ali
znamo da jo{ uvek `ivi u ~ove~anstvu. Taj `ivot je Ekstaza, extasis,
u drevnom smislu te re~i, ne u dana{njem. Na{a se re~, ekstaza, za-
mutila, izgubila prvobitno zna~enje. Savremenom ~oveku je tako
te{ko objasniti zna~enje ove re~i (a njima jo{ te`e da je iskuse) kao
{to je te{ko slepom ~oveku objasniti {ta je sunce.
Prvi stupnjevi ekstaze su dostupni svakoj ljudskoj du{i. Svako
od nas se ostvaruje kroz njih – u ljubavi, prirodi, muzici, u nekim
detinjastim rajskim snovima. Ali kad jednom poku{amo da u|emo
u intenzivnije stupnjeve, na{e se emocije izopa~uju, izokre}u se iz
svetle ekstaze u mra~nu, iz bo`anske u demonsku.
VIII
Mi nastavljamo da `ivimo, ne prema na{em "ja~em" razlogu, ne-
go prema na{em "slabijem" razlogu. Da bismo izgubili krajnja
sredstva za "silazak s uma". Daleko je lak{e za nas da sebe ubijemo
384
Dionis ^ovek
IX
Mogu}e je da to jeste "bolest", ali ako su bolesni deca kada me-
njaju zube i `ene kada ra|aju, ne sledi da moramo `iveti bez zuba i
bez dece. Mogu}e je da je Ekstaza upravo takva jedna "bolest du-
{e", kao {to je biser bolest ostrige. Da smo bili zdravi, ne samo u te-
lu, ve} tako|e i u du{i, kao {to su bogovi, mogu}e je da bismo mogli
da tonemo iz jedne ekstaze u drugu, kao {to pliva~i uranjaju iz je-
dnog talasa u drugi.
X
"On je izvan sebe," exeste, re~eno je u jevan|eljima o Sinu ^o-
vekovom. Iste re~i koriste posve}eni za ljude u ekstazi.
385
TAJNA ZAPADA – BOGOVI ATLANTIDE
re~eno je u prevodu Vulgate, ili na{im re~ima, "On je si{ao s uma".
Njegovi "prijatelji" Ga nisu poznali, a da li je Majka znala Koga je
rodila? Ako ljudi mogu da naprave takvu gre{ku u vezi s najbo`an-
skijom ekstazom, kako li je u vezi s ljudskom ekstazom?
XI
Dionizijski ples je ritam, sklad univerzalnog pokreta koji zado-
bija du{u. To je poput sunca i atoma. Ples mami ljudsku du{u Bogu.
386
SADR@AJ
KNJIGA I
ATLANTIDA – EVROPA 5
Poglavlje I
UZALUDAN PREDGOVOR 7
Poglavlje II
ATLANTIDA – MIT ILI ISTORIJA? 25
Poglavlje III
BELA I CRNA MAGIJA 37
Poglavlje IV
UMIRU]I LABUD 49
Poglavlje V
ATLAS – ENOH 60
Poglavlje VI
POSTANAK RATA 71
Poglavlje VII
OD ENOHA DO ISUSA 83
Poglavlje VIII
ATLANTIDA – AMERIKA 98
415
Poglavlje IX
DUGA POTOPA 106
Poglavlje X
MESE^EVI TITANI 114
Poglavlje XI
ZA[TO JE STRADALA ATLANTIDA? 125
Poglavlje XII
KRST U ATLANTIDI 132
Poglavlje XII
ATLANTIDA – PRAISTORIJA 144
Poglavlje XIV
KRST LEDENOG DOBA 157
Poglavlje XV
SILAZAK U PAKAO 167
KNJIGA II
BOGOVI ATLANTIDE 174
Poglavlje I
EVROPA – SODOMA 177
Poglavlje
SRAMOTNA RANA 192
Poglavlje III
OD ATLANTIDE DO EVROPE 208
Poglavlje IV
KR[TENI BOGOVI 231
416
Poglavlje V
ADONIS – ATLAS 249
Poglavlje VI
RASPETI EROS 260
Poglavlje VII
ATIS – ATLAS 272
Poglavlje VIII
ANDROGIN 285
Poglavlje IX
PLAVO – CRNO – BELO 304
Poglavlje X
ELEUSINSKE MISTERIJE 326
Poglavlje XI
RASTRGNUTI DIONIS 353
Poglavlje XII
DIONIS ^OVEK 380
417