Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Azra Ljaić
Neka snovi budu moć

Sarajevo 2000

1
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Azra Ljaić NEKA SNOVI BUDU MOĆ

autorsko izdanje

recenzenti: Mehmed Đedović, književnik

Samir Salman, pjesnik

lektura: autor

štampa:

za štampariju:

primjeraka: 500

2
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Tajna sreća sastoji se u tome

da posmatraš sva čuda ovog svijeta
ali da nikad ne zaboravljaš.

DNEVNIK JEDNE LJUBAVI

Dnevnik jedne sreće

sad je tu pred nama

3
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

samo ti i ja znamo
da u njemu stoje
neki predhodni životi
prošla vremena
sitnice
za nas svetinje
trenuci
koji kao slike
vremenom blijede
riječi
što u beskonačnost
odzvonjavaju
ruke koje ljube
do savršenstva
i po koji uzdah
dodiri
koji ne bole
ljubav u njedrima
i danas
nešto živi u nama
nije sve u dnevniku
i ako piše istina
prevrni list
ne čitaj
ona najviše boli.

Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav

u njenu sposobnost da prevaziđe ljubav u drugih
u njezinu pouzdanost.

4
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Erich Fromm

ČETIRI ZIDA

Otvaram oči
i vidim ponovo
ona ista četiri zida
opet ja
Ne danas neću biti ovdje

5
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

moje misli su jače

otići ću visoko iznad njih
i bit ću prijatelj oblacima
sestra suncu
ljubav vjetrovima
bit ću snaga groma
moć kiše
površina vode
zvijezda
ne zvijezda
bit ću svemir
Danas hoću da me ima
u svakoj ćeliji ove zemlje
u svakom njenom atomu
Danas hoću da budem
dio svega
jer vjerujem
da sve je jedno
Ali kad ponovo sklopim oči
hoću da budem
i ona ista četiri zida
i opet ja

KAKO DA ZNAM DA SAM POSTOJAO

Danas sam ovdje tu

a sutra već ne znam
možda tu, možda tamo
gdje sve jednom ode
ne vraćajući se

Ne znam koliko ću ostati

6
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

i kada otići
ne znam ni zašto sam došao
ali znam da sam morao
kao što znam da moram otići

Proći ću kroz vrijeme

jer i ja sam prolaznost
i biću tu samo
od rađanja do nestanka
od svitanja do zalaska

Svaki minut znači nazad

što dublje to dalje
svakim danom sve manje me ima
odlazim tamo kud i sve prolazno
kako da znam da sam postojao

IPAK ĆU ČEKATI

Evo me ponovo
čekam red za sreću
ne znam
koliko je ljudi ispred mene
ali imam nadu
čekaću sa svojim snovima
i svijetom
izgrađenim od želja
sav je nestvaran,
ali opet bolji od ništa
u njemu nalazim mir
da pobjedim nemir
da pobjedim

7
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

vrijeme i današnji dan

u njemu nalazim
ono što nemam
tamo je lakše biti srećan
povest ću i tebe sa sobom
u svom svijetu
jer da nije tebe
on ne bi ni postojao
u svakom dijelu mene
ima tebe
pa i tamo gdje nema ničeg drugog
osim praznine
ti si moja želja za stvarnošću
jer moj svijet
je tu i nije tu
zbog tebe sam opet ovdje
zbog tebe čekam sreću
i duže nego što treba
možda je neću dočekati
ali ću je ipak čekati

MOJE MIRNO MORE

Moje mirno more

što život tobom plovi
gdje je pučina tvoja
gdje su snovi tvoji

Moje mirno more

gdje plove tvoje lađe
da li uvijek znaju
pravi put da pronađu

8
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Moje mirno more

gdje skrivaš svoju tugu
i skrivaš li samo svoju
ili nečiju tuđu

Moje mirno more

imaš li tajne svoje
reci mi da znam
da ispričam i moje

Moje mirno more

što ljubav živi u tebi
reci mi kako se i ljubav čuva
da sačuvam ljubav u sebi

SLABOSTI LJUDSKE

Ta zemlja je od juče
i taj prah je dio nje
ta ruka
što čuva ništa
provalija i bespuće
što mnogim je put
ti se nadaj
da koračaš svojim koracima
i vidjećeš
da si na drugoj strani onog
za čim ideš

9
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Ostani sunce nemoj ići

budi svijedok gluposti ljudske
što samu sebe
tjera u ponor bez dna
i vidjećeš
kako se stiže
do kraja svih krajeva

NIJE LAKO STIĆ DO ZVIJEZDA

Po ko zna koji put

ponoviću sebi
da pripadam ovom svijetu
mene nije strah života
život ostavljaju samo
plašljive ptice

Ne bojim se razbjesnele vatre

crnih ptica što nad bićem
neprestano kruže
po ko zna koji put
oprostiću glupe ljudske ideje
praštam jer sam čovjek

10
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

I briga me
da li vrijeme ima smisla
jer neću čekati jutro iz navike
čekaću jutro zbog rađanja
svaki novi dan je novi život

Hladan dlan na mom licu

budi me
nadamnom stoji moja mati
govoreći mi
nije lako stići do zvijezda

TEBI KOJEG GRLE RUKE DRUGE

Tebi kojeg sad

grle druge ruke
jer moje nisu mogle

Tebi kojeg sad

gledaju druge oči
jer moje nisu smjele

Tebi kojeg
uzeše drugi
jer ja bijah slaba

Neka ti koraci budu laki

makar te vodili u beskonačnost
da moja duša pati

Neka ti oči budu sunce

da vidiš svu
svjetlost ovog svijeta

Neka ti snovi budu moć

da vidiš i ono što ljudi
nikad ne vidješe.

11
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

----------------------------
Neka ti misli budu more
da putuju smireno i tiho
tamo kud ih volja vodi

Neka ti srce bude svemir

da u njega stanu
svi svijeti na svijetu

Neka ti mržnja bude nedokučivo zlo

zlo što nikad do tebe
ne može stići

A vjera, vjera nek ti bude ljubav

ljubav što stvori
sav svijet i tebe

A ja… ja ću ti biti spomen

što će čuvati tvoju tugu
dok moju sreću imaće drugi

ULICA

Vidim ga često
skoro svaki dan
dolazi tu i uvijek
me pita isto
pita me za
ljude neke
za nekog svirača
za nekog kovača i balerinu
ja ne znadoh nikog takvog
a on me i dalje pitaše
gdje su svi

zar danas nikog nema

nisu valjda umrli
gdje su im kuće
dugo je vremena danas

12
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

ovo je nova ulica

rekoh
neka, starac mahnu rukom
možda danas nisu tu
doći ću ja sutra ponovo
možda nekog sretnem
odlazi starac
sitnim koracima
ponovo će zaspati
sa istom nadom
jer dok god se nada
zna da je živ

AKO IKAD PROĐEŠ TIM PUTEM

Ako ikad prođeš tim putem

gdje su prva naša jutra svitala
prođi mirno s uspomenama u srcu
uspomenama na sve naše riječi tu izrečene
na igre naše i ono djetinjstvo bez kraja

Slobodno gledaj da… sve je to bilo naše

sve poljane, svaka travka i kamen
s njima smo rasli i odrasli
Izgledaju li ti isto putevi sokaci
na kojima smo provodili svoje dane
na kojima su se rodile i prve naše ljubavi

Sjeti se samo onih dječijih želja

kojih je svakim danom bivalo sve manje
i onih naših nestašluka kada je padao prvi mrak
i majke naše koje bi nas dugo zvale
kako nas je ispravljao i budio njen glas

I s prvim suncem žurbe našoj planini

koju smo samo tako dobro znali
bili smo tako mali a opet tako veliki
tako slabi a opet hrabri
skoro da nismo imali ništa a bili smo srećni

Odrastajući sve više smo znali

13
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

što smo više znali sve smo manje voljeli

i sve manje bili svoji
i eto danas nismo više ona djeca

Ako ikad prođeš tim putem

pogledaj ima li sunca, ima li opet sreće
pogledaj sve i za mene
ja bih gledala
ali moja duša vidjeti neće

DJEČAČE

Dječače što s pjesmom

svakim danom igraš novu igru
ni ne primjetih da i ja
igram s tobom
cijeli svijet igraše
Dječače svakim danom
gledam tvoje lice
a čini mi se nestvarno
tvoja mi ljepota govori
o svim drugim ljepotama
jer u tvojim očima
se vidi samo bezbrižnost
a tvoj osmjeh je kao kad sviće
najljepše sunčano jutro
tvoja radost podsjeća na
beskonačnu bajku
dječače ti si poput prirode
koja svojom ljepotom nadmaši i samu sebe
jer samo ljepota stvara ljepotu

14
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

ona stvori i tebe pupoljče

novog stoljeća

JEDNA ŽELJA

Imam jednu želju

daleku
ona odavno živi
u mojim mislima
daleko je
milionima kilometara
miljama mora
planinama i ledenim vrhovima
pustinjom
i oazama sa hiljadu palmi
s druge strane
zemljine kugle
a tako je jednostavna
to je samo osobina
osmjeh jednog lica
isti kao kad u proljeće
poleti
prva ptica.

15
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

PONOVO MI DOĐE TI

Ponovo mi dođe ti,

a ja se ne usudih
ništa reći,
bijah slaba
kao i prošli put
Ponovo te ispratih
s nadom
da ću sljedeći put
nešto i reći

16
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

VELIČANSTVENE NOĆI

Probudi me kaplja rose

na licu
opet te ima ovdje
primorana sam
da te želim
o već odavno sam tvoja
u svakom smislu postojanja
borim se protiv sebe
i gubim
lomim se
ko nemoćna slamka na vjetru
i obnavljam
ponovo te služim
protiv svoje volje
gazim ponos i molim
i tebe
veličanstvena noći
podari mi svoj mir
možda će patnja
manje boljeti

17
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

TVOJE IME

Ime ti čujem
treba mi vremena da se sjetim
i sjetim se
na usnama zastane mi dah
zaboli
to što nema ničega u ovom
prostoru između nas
više ti ne čujem korake
koji zvone vodeći te prema meni
a znam da zvone prema nekom drugom
zaboravljam muziku tvog smijeha
jer ne čuh je odavno
a znam da se smiješ nekom
ali ne znam
da li si srećan
ko ti miluje lice
vodeći te u san
čuva od samoće
bolje od mene
ne znam stvarno ne znam
ko je sad tvoj život
Ne pričam više o tebi
ali kad ti ime čujem
sjetim te se
jer ono u grudima
jače je od razuma.

18
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

PISMO

Na stolu koverat
već dugo stoji
drhtavim rukama
otvara ga starica
i čita
svaka riječ
suzu joj izaska
ko biseri
padaju suze
po njenom toplom krilu
ona grli riječi
kao svoje najmilije
ljubi pismo
umjesto lika
Tako dugo je sama
već odavno
niko ne dolazi
samo neka poštar
donese joj pismo

19
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

DAN KADA JE ODLAZILA

Hladno jutro prvi dani septembra

na stanici stajaše ona
s licem mirnim i tako čudnim
kao da su svi vijekovi na njemu
ali opet mladim i lijepim
govorila je samo:
«Takav je ovaj grad
srešćemo se ponovo»
i opet ćutala
gledala je sve okolo samo ne mene
htjela mi je objasniti
ali kao da ni njoj nisu bile jasne
te ljudske sudbine
čini se da ni ona nije znala
zašto ljudi odlaze
zašto su rastanci tako teški
da li zbog straha da se više
nećemo sresti
ili možda, da i ako se sretnemo
to više nećemo biti mi
taj strah na njenom lijepom licu
zaklanjao je sunce u očima
i ubijao osmijeh na usnama
i kao da to nije bila ona
žurila je… ali ne da ode
žurila je da sakrije svoje lice
i možda neku suzu
htjela je da bude hrabra u mojim očima
a to je već odavno bila
pogledah za njom i pogledoh rekoh
ti idi mirno i ne brini
već odavno si dio mog života
i ako je čovjek duboko u sebi sam
biću tu i kad nisam
čekat ću ponovo ovdje
s ovim ljudima koji nesvjesno
ispraćaju i čekaju dio sebe
čekat ću te ja sam tvoja sestra

20
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

ONA JE

Ona je kao sjena… ne tamna

koja je polako padala na dušu
laka kao pero
vrijedna kao zlato

Ona je kao svjetlo

koje me obasjalo
ispunjavajući mi dušu toplinom
kakvu ima samo sunce

Ona je kao voda čista i nevina

voda što vješto
krije svoje grijehe
ili ih i nema

Ona je svemir ljubavi

beskraj razumjevanja
vjera za sve vjere
ovog svijeta

Ona je sve poput treptaja

brza i neosjetna
prolazna kao i sve lijepo
a opet vječna

Ona je pjesma za koju

nema riječi, riječi
koje bi opisale nju
ona je moja mati

NEŠTO U MENI

21
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Kud god da pođem

idem tom ulicom
ja tu prolazim iz navike
i prije sam
do tvoje kuće dođem brzo
ali tu ispred noge su mi teške
i polako ko nemoćno dijete
ćutim skoro da i ne dišem
bojim se
možda tvog pogleda
koji nekad zaboli
možda slabosti svoje
ili onog što mi zadnji put reče
prođem ne znam ni kako
sporim koracima
tihim kao noćni sat
ne bih da se vratim
ne bih
ali nešto u meni
opet bi da prođe ponovo
nije da te tražim
ne tražim te
ali ono nešto u meni
htjelo bi da te sretne.

Evo ovako: u određenom trenutku

našeg postojanja gubimo
kontrolu nad sopstvenim

22
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

životom i prepuštamo se sudbini.

Eto to je ta najveća laž na svijetu
Paolo Koeljo

ZBOGOM OSTAJ

Zbogom ostaj
cvjetno polje
puno mirisnog cvijeta
mirna rijeko

23
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

što svojim tokom tečeš

i ti brezo što
rasteš pored nje
zbogom ostaj vjetre
što se u krošnji skrivaš
jablanovi što pričate
samo za sebe
vrbo sivog pogleda
zbogom ostaj planino
sa svojim pašnjacima
punim stada
i vi pastiri
što sa štapom ostariste
zbogom ostaj
žitno polje zlatnog klasja
mirisni bagreme
leptire
što im spavaš na laticama
ostanite tu zauvijek
da sutra kad se vratim
bude mi sve isto

MJESEC

Opet si na mom prozoru

i noćas si tako lijep
sav okrugao i nasmijan
poželim prići ti bliže
šapnuti nešto
da se još više nasmiješ

24
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

pomilovati tvoj sjaj

i vidjeti tvoju ljepotu
poželim
biti kao ti
visoko gore
iznad zemlje
tako tajanstven i nedohvatljiv
poželim
biti tvoj sjaj
ili makar imati te na dlanu

STRAH

Ranjeno sunce
zalazi za horizont
još jednom pređe
nebeski put
i već se sumrak
nečujno spušta
na život
umorna duša

25
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

osjeti bol
sunce zalazi
po ko zna koji put
i ko zna
da li će ponovo doći
isto ili novo
sutra
i samo stoji sjenka
s bojažljivim pogledom
uprtitim prema horizontu
u očima samo strah
da i sunce
ne izgubi svoju vrijednost

JESENJI PEJSAŽ

Polje miriše
na pokošenu travu

razigrani potok
sve jače se čuje

šumski zec
žuri hitro žbunu

vjetar se igra

26
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

s umornim suhim listom

breza polako
skuplja svoje grane

zadrhta cvijet
posta mu hladno

ne čuje se
pjesma zrikavaca

pčela pođe
svojoj košnici

talasi se svađaju u vodi

jedan zrak sunca davi se u njoj

ptica se poče
spremati za put

oblaci se hvataju za ruke

pade prva jesenja kiša

Voli da bi bio voljen

Ollivie

27
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

PROVINCIJALKA

Provincija osta iza nje

malo mjesto istih puteva
ona htjede veliki grad
s bezbroj svjetala
ulice pune ljudi
život
što i noću traje
htjede vidjet boje grada
sve fontane
ulične svirače
i prodavnice balona
upoznati mjesta
što izgledom mame

28
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

a vrijeme poput rijeke

neumoljivo teče
vidje ona sve
a opet
stoji tu i lomi ruke
gledala je u daljinu
pogledom je nešto tražila
ali kao da je znala
da ga neće naći
povremeno spuštala je pogled
pokazujući svoje razočarenje
a onda opet nastavljala gledati
kao da se mirila s tim što tamo
nije nalazila ništa
svati
da je sreća njena
provincija

Sadržaj:
1. Dnevnik jedne ljubavi ……………………...
2. Četiri zida
…………………………………...
3. Kako da znam da sam postojao ………….
4. Ipak ću čekati ………………………………
5. Moje mirno more
…………………………...
6. Slabosti ljudske
……………………………..
7. Nije lako stić do zvijezda …………………...
8. Tebi kojeg grle ruke druge ………………....
9. Ulica
………………………………………...
10. Ako ikad prođeš tim putem
11. Dječače ……………………………………..
12. Jedna želja ………………………………….

29
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

13. Ponovo mi dođe ti ………………………...

14. Veličanstvene noći …………………………
15. Tvoje ime …………………………………...
16. Pismo ……………………………………….
17. Dan kada je odlazila ……………………….
18. Ona je
……………………………………….
19. Nešto u meni
………………………………..
20. Zbogom ostaj ……………………………….
21. Mjesec ………………………………………
22. Strah ………………………………………..
23. Jesenji pejsaž ……………………………….
24. Provincijalka ……………………………….

recenzija
Azra Ljaić «Neka snovi budu moć», autorsko izdanje

Sve osobine koje mogu donijeti prvi nanosi kod mladog čovjeka prisutni su u prvoj

zbirci pjesama Azre Ljaić «Neka snovi budu moć». Bez svijesti o stanju o književnosti

i poziciji u kojoj se poezija našla na prelazu u 21. stoljeće, Ljaićka pjeva s namjerom da

izrazi svoja osjećanja ali i da u, porencijalnom, čitaocu probudi isti osjećaj.

Otvarajući svoju prvu knjigu pjesmom «Dnevnik jedne ljubavi» mlada

pjesnikinja kao da, na neki način, određuje putanju kojom će se kretati i namjeru šta želi

opisati. Čitalac poslije prvih stihova: «Dnevnik jedne sreće / sad je tu pred nama /

30
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

samo ti i ja znamo / da u njemu stoje / neki predhodni životi» može doću do uvjerenja

kako će ova zbirka biti ispunjena ljubavnom srećom i zadovoljstvom. Kako će mlada

pjenikinja ispisati svoj «dnevnik» sastavljen od stihova ispunjene ljubavi i mladalačke

radosti.

Nažalost, Ljalićka se nije rukovodila najavama iz prve pjesme i u nastavku je

pjevala više o neispunjenoj ljubavnoj čežnji i neostvarenim ljubavnim željama. Tako je

lirski subjekt (čija se perspektiva mjenja) već u narodnoj pjesmi u drugačijem

emotivnom stanju koji budi sasvim suprotne slutnje: «Otvaram oči / i vidim ponovo /

ona ista četiri zida». I upravo taj emotivni ton ostata će dominantan tokom većeg broja

pjesama koje su ljubav imale za inspiraciju.

No, nije ovo knjiga isključivo ljubavnih pjesama. U nekoliko pjesama «Pismo»,

«Dan kada je odlazila» i «Ona je» za inspirativni izvor imale su nekoga iz najbliže

rodbine. Tematskoj raznolikosti doprinose pjesme čisto opisnog karaktera za koje

mislimo da su najuspjelije i da su pokazale zavidan pjesnički nerv Azre Ljaić.

Pjesmom «Provincijalka», kojom je zatvorila svoju knjigu pjesama mlada pjesnikinja se

okušala u čestoj ali zahvalnoj temi kojom se pomalo osuđuje neprirodna čovjekova

težnja da dokuči ono što mu je daleko i strano.

Iako imamo u vidu da je riječ o prvoj knjizi, mora se primjetiti da je književno

iskustvo Azre Ljajić dosta oskudno. Jer, da nije ne bi sebi dozvolili da prihvati gotove,

čak banalne konstrukcije koje su svoj sok davno iscjedile u dugim godinama

egzistiranja poezije: «bili smo tako mali a opet tako veliki» ili «zašto su rastanci tako

teški».

No, nadajući se da će u godinama koje su pred njom naći načina da dogradi svoj

jezik i izraz («duše» i želje joj ne nedostaje) ovu knjigu preporučujemo za štampanje.

Mehmed Đedović
_______________

31
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

recenzija
Azra Ljaić «Mjesec na dlanu», autorsko izdanje

Prva knjiga Azre Ljaić plod je mladalačke avanture u pokušaju da se markiraju

pojačana osjećanja među kojima se ljubav javlja kao dominantna. Pored ljubavi prisutna

je nekolicina pjesma nastalih kao proizvod pjesničke zadivljenosti prirodom. Isto tako,

izvjestan broj pjesama (tri) imaju za inspiraciju nekog od najbliže rodbine: majku, brata,

sestru.

Moglo bi se reći da je Azra Ljaić još uvijek u traženju pjesničkog svijeta što je

svojstveno pjesnicima koji prave prve autorske korake. Iscpljujući se u traženju ljubavi

koje nema, koja ostaje nerealizovana, ova mlada pjesnikinja ukupnoj poeziji koja za

temu ima ljubav nudi stihove koji su prisutni u dosadašnjoj poeziji nastaloj na pomenutu

temu Riječ je o pokušaju registrovanja boli koja je već odbolovana u stihovima drugih

pjesnika. U nastojanju da pojača ponekad ne uspjeva u mjeri u kojoj bi željela kao npr.

u pjesmi «Ipak ću čekati»:

«Evo me ponovo / čekam red za sreću / ne znam / koliko je ljudi ispred mene / ali

imam nadu / čekaću sa svojim snovima / i svijetom / izgrađenim od želja / sav je

32
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

nestvaran, / ali opet bolji od ništa / u njemu nalazim mir / da pobjedim nemir / da

pobjedim / vrijeme i današnji dan / u njemu nalazim / ono što nemam / tamo je lakše

biti srećan / povest ću i tebe sa sobom / u svom svijetu / jer da nije tebe / on ne bi ni

postojao / u svakom dijelu mene / ima tebe / pa i tamo gdje nema ničeg drugog / osim

praznine / ti si moja želja za stvarnošću / jer moj svijet / je tu i nije tu / zbog tebe sam

opet ovdje / zbog tebe čekam sreću / i duže nego što treba / možda je neću dočekati /

ali ću je ipak čekati»

Međutim, isto tako ima jasnih i blagih stihova koji plijene ljepotom i lahkoćom kao npr:

«Polje miriše / na pokošenu travu // razigrani potok / sve jače se čuje // šumski zec /

žuri hitro žbunu // vjetar se igra / s umornim suhim listom // breza polako / skuplja

svoje grane // zadrhta cvijet / posta mu hladno // ne čuje se / pjesma zrikavaca // pčela

pođe / svojoj košnici // talasi se svađaju u vodi / jedan zrak sunca davi se u njoj //

ptica se poče / spremati za put // oblaci se hvataju za ruke / pade prva jesenja kiša»

I sada, svijesni smo da pred sobom imamo zbirku koja nosi dovoljno lijepih

stihova i realizovanog pjesničkog zanosa, ostaje nam da pjesnikinji Azri Ljajić poželimo

puno novih stihova i pjesama i njezinoj prvoj knjizi dobar prijem kod čitalaca i

knjižrvnih kritičara.

Zijo Delalić, pjesnik

_________________

33
 Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

Azra Ljaić

Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i

sporta Federacije Bosne i Hercegovine

Student prava, Azra Ljaić, podnosi:

Z A H T I J E V

za oslobađanje poreza na promet zbirke pjesama “Neka snovi budu moć”. Od rane
mladosti bavim se pisanjem. Ta opsesija me nikada nije napuštala. Tako sam realizovala
veliki broj pjesama od kojih sam u saradnji sa mojim prijateljima koji imaju već obajavljene
knjige napravila izbor koji Vam dostavljam na uvid. Pored podsticaja koje sam dobila od
svojih brojnih poznanika i kolegica i kolega na fakultetu prilažem i dvije pozitivne
recenzije koje potpisuju već afirmirani književni stvaraoci Samir Salman, pjesnik iz
Sarajeva i Mehmed Đedović književnik iz Kalesije.
U nadi da ćete pozitivno odgovoriti na ovaj zahtjev:
Srdačni pozdravi i poštovanje.

Sarajevo; Azra Ljaić

__________

34
Azra LJAIĆ Mjesec na dlanu

35