Frolil In0lcik

i
t
I

bJ
Za izdavaia
Damir Agiii6
Naslov izvornika
The Ottoman Empire. The Classical Age 1300-160Q Phoenix Press,
London 2000.
Copyright @ 1973 Halil Inalcik - All rights reserved / Sva prava
ptidrlana
Objavljuje se uz dopuStenie Phoenix Pressa (The Orion Publishing
Group u Londonu)
Copyright @ za hrvatsko izdanje: Srednja Europa, d.o.o., Zagreb
2002.

Sva prava zadrlana. Ni jedan dio knjige ne smije se reproducirati bez

prethodnog pismenog dopuStenja izdavaia i vlasnika prxv^ z^
hrvatski iezik, osim u sludajevima kratkih navoda u prikazima.lzra-
da kopija u bilo kojem obliku povreda ie zakona.

Autor fotografije d1amiie sultana Ahmeda I. u Istanbulu (popularno

znane "plava dlamija") na naslovnoj stranici: Goran GuZvica

CIP - Katalo gizacija u publikaciji

),iacionalna i sveudili5na kniiinica - Zagreb

UDK 9,1(56O)13/15',

INALCIK, Halil
Osmansko Carstvo : klasidno doba 13OO.-
1600. / Halil Inalcik;preveo Dino MuiadieviC -
Zagreb: Srednia Europa, 2OO2.

Prijevod diela: The Ottoman Empire :The

Classical Age 13OO-1600. - Bibliografiit. -Kazalo.

rsBN 9536979-063

I. Osmanlijsko Carstvo - Povijest

42ro2tor9

Tiskanje ove knjige omogu6ili su OSI, Network Information

Program, Budapest i Institut Oworeno druiwo - Hrvatska u sklopu
programa Translation Project.
lzlazak knjige novdano je pomoglo Ministarstvo kulture Republike
Hrvatske u Zagrebu.
 PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

ojava hrvatskog prijevo da Osmanskog Carstua Halila

Inalcika, najuglednijeg povjesnidara-osmanista danaS-
njice, prigoda je da se ukratko osvrnemo na sliku o
ulozi ruzdoblia osmanske vladavine u hrvatskoj povijesti koia
ie jo5 u velikoj mjeri nazod,na ne samo na Siroj razini tradicij-
ski oblikovane svijesti, nego djelomice i u historiografiii. Knji-
gakojaje pred nama klasidna je sinteza i nudi ponajbolji pri-
stup za,upoznavanje s temeljnim pitaniima.Yalia se nadati da
6e uslijediti prijevod joS nekoga - novijeg i temeljnog - pi5deva
djelakako bi sveukupna spoznaja postala joS dublja.
Obidno se smatra da su prodor Osmanlija i njihova
osvajanja za Hrvatsku znadili katastrofu u svakom pogledu.
Doista je i propala stara Hruatska, ali ie zato u velikoj mjeri
pod utjecajem procesa pokrenutih tim zbivaniima nastala
nova, u konadnici takva kakva je danas. eesto se smatra da ie
Hrvatska, prije svega, izgubila najveCi dio svoga teritoriia: za
neke od Drine i Zemuna do crte Virovitica-Kadobag, a za
neke neSto manje, ali opet u zastra5ujudim razmiefima. Zatim,
Hrvatska bi u tim zlimvremenima izgubilaipuianstua na sto-
tine tisuda. Konadno se tu iavlja i wrdnja o propasti Sospo-
darstua, o razboinidkom dru5wenom sustavu i poreznom
iscrpljivanju raje, o ru5enju osnova za tanritak kulture hrvat-
skog naroda i, ne na posljednjem mjestu o etniikoi (i svakoj
drugoj) dekroatizaciji i dekristijanizaciii. Sva bi ta serija ka-
tastrofidnih.zbivanfa jo5 trebala biti obilie1ena neprekidnim i
progresivnim porastom (oko l4OO. podetak, a 1699, odnosno
1878. krai), isplaniranoSdu, sustavnoSiu i nadasve nasilnoiCu.
Sve tewrdnfe valjalo bi temeljito preispitati.
Sto se teritorijalnih gubitaka tide, sigurno je da ie ve1
padom Bosne bila na gubitku takoder Hrvatska i hrvatski
narod. Isto vrijediiza izgubljene krajeve u Srijemu i Slavoniji.
 PnnocovoR HRvATSKoM IzDANJU

No, treba imati na umu da te zemlie i kraievi uop6e nisu bili

politidki integrirani u hrvatsku dr1avu kao jedinstveno tijelo,
je
to ," lako zabo ravlia. U godini pada Bosne - 1463' - gotovo
"jedina njihova potitiika spona sa stafom Hrvatskom i medu-
sobno bio kralj u Budimu! Tadasnia & kraljevina Hrvatska
u
jadranskom zaledu bez sumnje izgubiti naiveii dio svoga teri-
torija, ali (e se upravo usliied turskog pritiska dvrsto povezati
sa,,stafom" slavonijom (danasnjaie onaizkoie su potkfai
se-

damnaestog stolje (a ptotierani Turci). Srediste hrvatskog

po-
litidkog Livotatako se podinje pomicati pfema Zagrebu' Zato
moZemo reii da je osmanska navala djelovala, obiektivno
uzevsi, i integratiuno.I ne samo to, turska je vlast u srijemu
i
slavoniji prekinula tijesnu uklopljenost tih kraieva u ugarski
Zupanijski sustav i tako neizravno postala "zaslulna" za niiho-
vo potonje lakse zdruLivanje s banskom Hrvatskom. Do toga
bi iasigurno do5l o i tele i kasniie da ie srednjovjekovni poli-
tidki sustav ostao netaknut. Tko bi se usudio spekulirati o
tome kako bi to bez djelovania "tufskog dimbenika" u novom
viieku iuLna Hrvatska krenula integrirati hrvatske prostore?
(auto-
Kako bi priktjudila tri Lupanlie od kojih se sastoiala
nomna) kraljevina Slavoniia, a kako bi se tek pruZila do Du-
nava? ovdje treba upozoriti na jednu karakteristidnu
zabludu:
nije usliied turskih osvajania Hrvatska na zemliovidu dobila
"nemogu6" oblik. Prije moZemo redi da se politiika Htvatska,
pod tim imenom i sa svoiim dtLavnim saborom, podela - na'-
durrr. pod utje caiem dolaska i odlaska Turaka - protezati iz
novog sredista na sjeveru pfema istoku (faktidki) i prema
iugu(narazinipravneteorije).Suvremenehrvatskegranice
tako nastaju politidkim Sirenjem, i to poslije Tirraka, a ne
u
njihovo vriieme. Na prostoru hrvatskih (kao "i hrvatskih")
ze-

malja nastat ce vise osmanskih vojno-upravnih iedinica,

sandLaka, koii ie 1580. godine biti okupljeni u
granicama
novog - Bosansko g eialeta (paSaluka)' Ako imamo u vidu
kon-
cept koii nadopuniuie tradicionalno poimanje Sto domovinu
reducira na pregrSt "dokazL" iz listina i kronika, banove, Sa-
bore, kaptole i,,predzide'' (ili u najboliem sludaiu na slobod-
PnnocovoR HRVATSKoM IZDANJU

ne "ostatke ostataka" spfam "porobljenih" diielova) onda

6emo razumieti da je i Bosanski paSaluk, koliko Bosna, toliko
i na poseban na(in jedna "paralelna Hrvatska".
KarJa se Wrdi da su hrvatski prostori izgublli golerne dije-
love svojeg tjudskog bogatsWa, ne navode se nikakvi brojdani
pokazatelfi koji bi se barem izdaleka pribliZavali ako ve6 ne
statistici, a ono barem prihvatliivim globalnim procjenama. S
druge stfane, pouzdano znamo daie oko 1620. godine na po-
drudiima pod turskom vla56u danaSnie Republike Hrvatske
iivjelo oko 300.000 lfudi, a u cijelom pak Bosanskom pasa-
luku jos dvaput toliko, ukupno nesto ispod milijuna. Da li fe
moguie za isto podrudje procijeniti stanovni$Wo za godine
14OO. (uodi poreme(aia zbog provala), 1470. (vriieme
najLel1h provala) IIi 1520. (uodi naiveceg vala osvaiania)?
Dvojim da bi, kada bi se i uspjelo doii do iole prihvatljivih
broiaka, one bile napadno vi$e negoli u tursko vrijeme.
Ako se wrdi da zemlia gospodarski propada, onda to tfeba
pokazatina temeuu bilo prethodnog stupnjz- ruznlienosti, bilo
nzvijenosti drugih zemahia u regiii u kofima vlada neki drugi,
vitalniji i uspjedniji sustav. Buduii da se u agfafu nigdie ne do-
gadaju spomena vrijedne kvalitativne pfomjene (zanemarit
6emo riietka podrudja u Zapadnoj Europi gdie se tek podinie
osjedati prodor tehnidkih inovacija u poljoprivredi), naSe 6e
zanimanje biti okrenuto gradovima, trgovini i obrtu. Upravo
u toi oblasti osmanska uprava donosi poticaie izvanredno
snaZnom razuitku. Gradovi se i pudanstvom i povr5inomuiie-
struko pove1avaju, a neriietko nastaiu i na miestima gdje su se
runlje nalazila u najbolfem sludaju tek sela. Obrti se mnoZe i
brojem i vrstama, a tfgovina u uvietima jedinsWenog uprav-
nog podrudja dobiva novi z ma|r.. U Bosni ie zapravo nmitak
gradovai poslovni polet u novim okolnostima tek zapo(eo ra-
stom postoieiih naselja i osnivanjem novih urbanih centara.
Slidno se moZe ustvrditi i za Stliem, Slavoniju i dio danaSnje
Dalmacije. Kao jedino podrudfe potpunoga razuoirtog di-
skontinuiteta ostala ie zona pogranidnog pojasa, kraiiSta (od
Drave do Boke, neiednake Sirine od 2-3 do 20-30 km) gdje su
\l

neka gradska naselja prestala postojati. a druga postala strate-

gijski vaina upori5ta s posadama kao gotovo jedinim stanov-
niSrvom, okruZena rijetkim vla5kim naseljima. I ako se moZe
govoriti o gospodarskom (a to onda zna(.i i kulturnom) opa-
daniu gradova, onda to vrijedi za gradove u sjeverozapadnoj,
banskoj Hrvatskoi i za mletadke enklave u Dalmaciji. Narodito
ove posljednje trpe uslijed smanjivanja gradskog teritorija.
No, moZe li se bez presudne uloge odlidnih, vazalskih odnosa
s golemim carstvom u zaledu uopie i zamisliti gospodarski i
kulturni'zlatni uijek Dubrounika'?
U pomanjkanju dvr5iih argumenata za wrdnje o "stoljet-
nom otporu ugnjetavanju", prida se vra(a uvijek istoj temi,
hajducima, i nastojanju da se njihova uloga tumadi iman jedi
no moguieg Sireg konteksta - tj.takonranog "socijalnog" raz-
bojni5wa, pojave koja u isto vrijeme obiljeiava druSweni livot,
primjerice, u Spanjolskoj i julnoj Italiji, zemljamakoje nisu no-
sile "iaram tudinske vlasti". Gupdevi su pobunjeni seljaci
1573., dini se, imali kakav-takav program i ruzmilliali, barem
elementarno, o cijeloj zemlji. No, gdje su "nacionalni projekti"
stotina velikih i malih harambaSa? Svi niihovi naumi koji bi
prelazili uske lokalne okvire dopirali bi najdalje do nudenja
usluga caru, duZdu, napuljskom potkralju ili bilo komu dru-
gom zapla(u i titule. Te5ko da im je neovisna Hrvatska bila cilj.
Glede "propasti kulture" primjerenije je govoriti o bitno
izmijenjenom kulturnom krajob razu jer kultu ru koja se poja-
vila kao nova na ovim prostorima jedva da ie bila na niioj ra'
zini od one koja je bila potisnuta. Pa i medu samim katolicima
na podrudju pod turskom vla56u javljaju se novi oblici kultur-
nog Zivota, manje elitni, ali zato ne manje Zivotni. I ne na po-
slfednjem mjestu treba re6i da Ce ta razmjerno "popularfla"
kultura odigrati nemalu ulogu u procesu hrvatske no-
vovjekovne nacionalne integracije.
Proces Sirokih razmjera u kojemu se vidi dekroatizaclia -
ktomu i dekristlianizaclia - jest Sirenje islama. Pri tome ne
samo Sto se islamizacija smatra viSe ili manje prisilnom, nego
ju se kao talom izvodi iz poloiaja kr5danske raje, koji je u uvje-
PnrocovoR HRVATSKoM IzDANJU VII

tima "netolerancije" mogao biti iedino drugorazredan..Tu se,

nafavno, javlia i posve suprotni stav da je pristup islamu stvaf
slobodne volje i odluke. Vidjet 6emo da i ovdje istinsko faz\-
mijevanje problemaleii s onu stranu ovako postavljenih - nez-
nanswenih - emotivno i ideologijski obojenih glediSta. Ako s
jedne stfane do beskraja ponavljamo stotine vijesti o obijesti-
ma janii(ara, otimanju dobara, batinama i ubojswima redov-
nika, pa i prelalenju na islam da se spasi iivot,, a s druge pak
slu5amo isto tako beskonadno ponavljanje "jasnih i ne-
promjenljivih" islamskih nadela ("u vjeri nema prisile"), nede-
mo se pomaknuti ni pedlia prema stvarnosti. Zapravo, joS se
jednom radi o tome da se valia prisjetiti kako raspravljamo o
predmodernom druituu, u kojem ne vrijede moderni stan-
dardi. U to ie doba tolerancija neSto bitno drugo, nego Sto su
to suvre meni ko nc epti " gr adansko g dru 5tva", " lju dskih pr aY L",
"slobode govora" i slidno. Tada se tai pojam bez ikakvoga
osje(aja neprimjerenosti rabio u svom izvornom zna(eniu: tr-
ptjenje, neiega ito ne uolimo, ali smo do stanouite granice
spremni podnositi. Granice toleranclie "naviSe" mogu preko-
raditi samo "ljudska i gradanska prava" nakoia se danas pozi-
vamo, a "na niLe" samo fizi(ka likvidacija, istrebljenie. Sve
drugo pripada sferi toleranciie u niezinim nebrojenim vi5e ili
manje ugodnim manifest acliama.
Swarnost je daleko prozai(nija. Novija su isttaiivaniapoka-
zala da je u spletu uzroka (voina sluZba, rast gradova i sl.)
klfudnu ulogu u konverzijiimao kontfast izmedu vrlo niske ra-
zine proizvodnje u agraru i poreznog sustava koji je kr5dane u
Bosni pogadao daleko teie nego drugdje - umjesto l0-l5o/o ra-
steredenja kao u ve6em dijelu Carstva u Europi, ovdje fe prije-
laz na islam donosio od tre6ine do polovice lakSi porezni
teret (osobito glede glavarine). I konadno, krSiani u najve6em
dijelu Bosne 1463. preci su dana5njih kako Hrvata, tako i
Bo5njaka. U prednacionalnom vremenu nitko se nije ni od
koga mogao "odmetnuti" .
Hrvatsko se ditateliswo moglo do sada upoznati s dva prije-
voda povijesti Osmanskog Carswa. Prvi, iz 1979., temelji se na
 PnrocovoR HRVATSKoM IZDANJU
vIII

izboru iz djela Geschichte des osmanischen Reiches pionira

osmanistike Josepha von Hammer-Purgstalla, objavljena
1g27.-L835. u dese t svezaka (!). Drugi ie osmansko
carstuo
godine. Hammerovo je
Josefa Matuza(1985.), obiavljen
1992.
djelo,ogranidenonaratipolitiku(priieowatanjaosmanskih
po-
a.rhivadrukdije ni nije moglo biti), poodavno od literature
sralo izvorom. osim toga, objavljivanje samo nekih dijelova
nije najsrernije rjesenje. Ipak, i takva je publikaclia dobrodos-
la u sredini koja oskudijeva u turkoloskoj, posebice osmani-
Na-
stidkoj literaturi iz petaprimjereno Skolovanih strudnjaka'
suprot tome, Matuiovo djeto razmierno je noviia sinteza, vrlo
pregtednaipogodnazamemoriranje,studentuisvakome
"srednje li-
kome je to potrebno.No, ona se drZi dosta sigurne
nije,, i ne zalazr u kontrovefze. Tako time ni izdaleka
nije po-
punjenaprazninaupoznavanjuturskepovijestiunjezinom
osmanskom segmentu. Knjiga Halila Inalcika koju imamo
predsobomnebjeLiodkontroverziipogledakojimijenjaju
mnoge uvrijeZene sudove u znanosti. IstraZiva(ka dielatnost
presud-
profesora Inalcik a i niezini rezultati na vise su nadina

''"pridonijelidefinitivnomprewaranjuhistoriograflieo
osmanskom carstvu u znanstvenu disciplinu koja ni
po demu
nezaostajez^postignueimadrugihoblastipoviiesnog
istraaivanja. Ako se zrlakotiko su kasno oworeni
turski arhivi,
re porom iz nizaobjektivnih i subjektivnih tazloga njihovo ko-
ri5lenja ostalo donedavna podvrgnuto znatnim ogranidenji-
do izvo-
ma, onda je jasno koliko je tesko bito uop6e doprijeti
ra,baremonihkojinisunarativnogkaraktera'Upravoje
Inatcik bio onaj, koji je prvi objavio - u cijelosti i kriti'ki
-

jedan osmanski porezni popis kao izvor za soclialnu, gospo-

darskuimnogadrugapodrudjapovijestijedneodzemalja
koie su pripadale Osmanskom Carstvu (podrudie Albanije'
1954.).
u sredistu Inalcikova interesa svakako teze teme iz sociial-
neigospodarskepovijesti.UviSeodpolastoljedaoniene
nego
samo dao golem doprinos istrazivanju u kvantitativnom,
josviseukvalitativnompogledu.Nenaposljednjemmjestu
PnnocovoR HRVATSKoM IZDANJU x
valiareii da ne naglaSavamo pi5deve zasluge iz nekog davnog
vfemena. Radovi od prije deset ili sedam godina jos su boga-
tiji poticaiima od onih ranijih (primjerice, The Ottoman Em-
pire: Conquest, Organization and Economy, London 1978:
Stud.ies in Ottoman Social and' Economic History, London
1985; An Economic and, social History of the ottoman Empi-
re, 1300-l9l4,Cambridge 1994.- suurednik i pisac prvog dije-
la knjige). Inalcikov se rad protegao od precizne analize
medusobnih utiecaia islamskih, stafoturskih, bizantskih i
balkanskih sustava pisanog i obidainog pfaYa, ili ideie o
osmanskom "commonwealthu" kao mogudnosti da se u nekoj
mjeri nadilaze vdo kruta ogranidenja sociopolitidke stvafno-
sti, pa do rada na beskraino te5kim pitanjima metfologije ili
pak utemeljenja kategorije kljudne istovremeflo za poviiest
igr^t^ i poreznog sustava (gift-hane, "selifite-obitelj"). Inal-
cikov opus nije nikakva "rehabilitaciia" predmeta koiim se
bavi. Naprotiv, pisac je vrlo oryofen u jasnom ukazivaniu i na
svekolika nalitia sustava, ukljuduju6i i potoiai kti0ana' Za
ukus nemalog broia fomantidafa na onom drugom "pred-
zidu" talcvaie oWorenost nedopustiva. No, radi se tek o savie-
sti znanswenika i dovjeka.
Bez uvida u postignufa Suvfemene osmanistike ne moZe
se razumjeti ni hrvatska povijest kako za onih "kratkih"
stoljede i pol osmanske vlasti na tlu dana5nje Republike Hr-
vatske, tako i za "dugih" detiri stoljeda podloZnosti dijela hr-
vatskog naroda Osmanskom Carstvu. Pri tome se pone5to
mole i propustiti. Djelo Halila Inalcika nipoSto'

prof. dr. Nenad Moaianin

 PREDGOVOR

I\remda je ova knjiga pfvenstveno zamisljenakao uvod u

pustanove i druiWo Osmanskog CarsWa za prosiednog
I ditatelia, ona takoder moZe posluZiti i istraZivadu koii se
u veioj mjeri odludio za speciializaciiu na tome podrudju.
NaZalost, njezino je obiavljivanie odgadano skoro pet godina
zbog niza razliditih dinitelia, pa bi stoga neki diielovi moida
mogli biti doradeniji. Nadalie, neizbielno je da ie strudnjak
pronaii neke nedosljednosti u transliteraciji imena i pojmo-
va.
Zelio bih izraziti svoju zahvalnost prof. Bernardu Lewisu
koii me ohrabrivao u pisanju ove knjige. Prof. Norman
Itzkowitz i dr. Colin Imber ljubazno su pristali prevesti knjigu
na engleski jezik, Sto nije iziskivalo samo dobro poznavanie
turskoga, nego i zna(ajno iskustvo u osmanskim studijima.
Takoder sam duZan iztaziti zahvalu dr. Colinu Imberu za pri-
premu rjednika.
Na kraju, bilo bi mi nemogu6e napisati ovu knjigu bez
sralne pomo6i i ohrabrivaniakoia mi je prulala moja supruga.

Halil Inalcik
 WOD. PERIO DIZACIJA OSMANSKE
POVIJESTI

utemelienia na podetku detrnaesrog stoljeia

T Tvriieme
osmanska ie dri.avabila mala kneZevin a na gr^nicama
I I islamskog
\-/ svijeta, usmjerena prem a gazi (gdzd.), sve-
rom ratu protiv nevjernidkog kr56answa. Ta nevaana pogra_
niina driava postupno je osvoiira i pripojila nekadaSnje bi-
zantske teritorije u Anatoliji i na Balkanu, a nakon osvaiania
arapskih zemalia 1517. godine postala je najmo (nija zemlia
islamskog svijeta.
za vrljeme vladavine Sulejm ana r. (152o.-1i,66.) stalni vojni
uspjesi na podrudju koje se prostiralo od srednje Europe do
Indijskog oceana priskrbili su osmanskom carstvu status
sr-jetske sile, ali se u dugim ratovima sedamnaestog stolje6a
rar-noteZa snaga preokrenula u korist Europe. osmanska je
moi opadala te je carswo nakon pfiznania zapadne nadmoii
u osamnaesrom stoljedu postalo politidki i gospodarski ovi_
ino o Europi. Konadno, dalinie postoianje i moguii slom car-
sn-a postali su problem europske politike poznat pod nazi-
\-om "istodno pitanje". osmanski se politidki iivot nastavio
sr-e do 1920. godine pod europskom dominaciiom.
L-stroj i ustanove carsfva mijenjali su se pod utjec aiem raz-
liiitih uvjeta tlh ruzdoblja. promjene u unutrasniem ustroju i
politidki rumoj pokazuju kako je ono od granidne drzavice
postalo do kraja Sesnaestog stoljeia carstvo u tradiciji starih
bliskoistodnih driava, kao sto su sasanidsko i, osobito, Aba-
:idsko carstvo. osmansko ie carstvo kasnog Sesnaestog
:rolje6a, sa svojom tradicijom drZavni5tva i uprave, mjera fi-
nancijske politike, zemljisnog sustava i vojnidkog ustroisrva,
bilo najraztijenlji primjer bliskoistodnog carsrva. Ipak, euro-
rska je vojna i gospodarska nadmo6 tijekom razdobljapropa-
danja osvijestila osmanlije da su tradicije bliskoistodnih
Jr2at-a beskorisne i neprikladne za novo doba.
4 Pnvr oro: PREcrso OSMANSKE POVIJESTI 1300.-1600.

otadajeosmanskapovijestsviedodanswooraspadajuiim
oblicima starih carskih ustanova, ili - todniie - povijest napora
bliskoistodne draave da se prilagodi europskom gospodar-
skom, potitidkom i kultufnom izazovu. Tirrci su tek nakon
korienite revolucije L924. godine konadno napustili takvo sh-
vainnie driave.
Prematome,posljedniedesetlje6esesnaestogstoljecaoz-
natava glavnu razdielnicu u osmanskoi povijesti. ova
knjiga
nadin na koji
opisuje prvo razdobliete povijesti, naglasavaju6i
kao i
,r, or-unlije preuredili ustanove bliskoisto(ne dr|ave,
moder-
kako su se te ustanove podele raspadati u suodeniu s
nom EuroPom.
POEECI OSMANSKE DRZAVE
T Tranom detrnaestom stolje6u silovite su unutraSnie
I I krize potresale velika carswa smje5tena izmedu Amu-
\-,/ Darie i Dunava - Ilhanidsko Carswo u Iranu, Zlatnu
Ilordu u istodnoj Europi i Bizantsko Carstvo na Balkanu i u
Anatoliji. Potkraj istog stoljeda potomci Osmana, pogranidnog
gazlie (Sdzt) - borca za vieru, i osnivada osmanske dinastije,
ruspostavili su cafswo koie se prostiralo od Dunava do Eufra-
tl-. Yladar toga carstva bio je Baiazid I. (1389.-1402.), poznat
kao Yrld.rnm (Munia), koii je u bitki kod Nikopola 1396. godi-
ne uni5tio kriZarsku vojsku sastavljenu od naislavniiih euro-
pskih vitezova. Suprotstavio se Mameludkom sultanatu, nai-
rnoinifoi islamskoj driavi toga vremena, i zaposieo niegove
gradove rta Eufratu. Napokon ie izanrao velikog Timura,
novog vladara srednje Aziie ilrana.
Prvo razdoblie osmanske povifesti nameie pitanje kako fe
rrrala pogranidna Osman Gazliina kneilevina, posveiena sve-
tom ratu protiv kr56anskog Bizanta, iztasla u carstvo takve
snage i povrSine. Jedna teorija dokazuje da ie grdko stanov-
niStvo iz podrudja Mramornog mora prihva6anjem islama i
ujedinjavanjem s muslimanima oZivjelo Bizantsko Carstvo kao
muslimansku driavu. Znanswenici upu6eni u istodne povije-
sne izvore odbacuju tu teoriju kao nagadanie bez temelia. Ovi
povjesnidari tvrde da podetke Osmanskog Carstva moramo
traLiti u politidkim, kulturnim i demografskim procesima u
Anatoliji u trinaestom i detrnaestom stoljedu.l
Mongolske provale na muslimanskom Bliskom istoku u
dvadesetim godin ama $inaestog stoljeia ozna(avaiu prvi stu-
pani u tim procesima. Nakon mongolske pobjede u bitki kod
Kosedaga L243. godine seldZudki sultanat u Anatoliji postao
je vazalna driava iranskih Ilhanida. Neposredna posljedica
mongolskih provala bila je seoba Ttrrkmena, mo6nih turkij-