POVIJEST U NASTAVI

1850. do 1941. godine. Istice znacajan obiljezja strukturalizma, te ulogu eko-

nedostatak povijesnih radova o rom- nomske povijesti u raskidanju s pravo-
skoj manjini u hrvatskoj historiografiji i crtnim vremenom dogadajne povije-
napominje kako je cilj potaknuti slicna sti. Strukturalizam obiljezavaju procesi
daljnja istrazivanja te tematike. Autor je dugog trajanja. Autor daje primjere iz
analizirao arhivski fond Odjela za unu- djela Strukture srednjovjekovnog Lacija.
tarnje poslove zemaljske vlade, Zavoda Drugi teoretski clanak je onaj Petera
za statistiku 1875-1948., Odbora za Burkea "Povijest dogadanja i preporod
narodni zivot I obicaje, te periodiku pripovijedanja" (507-520), preveden s
i relevantnu literaturu. Daje prikaz engleskog. Autor progovara o pripo-
kretanja broja romskog stanovnistva u vjednoj povijesti nasuprot struktural-
Slavoniji, njihovu obrazovnu i vjersku ne, isticuci sukob medu povjesnicarima
strukturu te narodnosno opredjeljenje jedne i druge struje. Smatra kako se
kroz navedeno razdoblje. povijesna zbivanja mogu razumljivije
Potom slijedi "Demografska kretanja prikazati modelom romanopisca koji
Zidova u kotaru Nasice u 19. stoljecu i promatra dogadaj iz vise kutova (pripo-
pocetkom 20. stoljeca" (462-484) Hrvoja vijedanjem). Ipak, to je pripovijedanje
Volnera. Autor temelji rad ponajvise na potrebno prilagoditi zahtjevima struke,
jos neobjavljenoj arhivskoj gradi, isticuci nasuprot tradicionalnom povijesnom
kako gotovo da nema objavljenih radova pripovijedanju. Takoder navodi i neke
na temu Zidova u Nasicama. Obraduje primjere iz prakse.
demografska kretanja Zidova na podruc- Posljednji dio Godisnjaka (521-564)
ju kotara Nasice kroz 19. i pocetak donosi kritike, prikaze i osvrte.
20. stoljeca, u vrijeme "modernizacijskih Novi broj Godisnjaka }os je jedan dra-
procesa". Progovara o njihovom udje- gocjeni prilog u proucavanju Slavonije,
lu u ukupnom broju stanovnika kotara njezine povijesti, manjinskih pitanja i
Nasice, njihovoj trgovackoj i obrtnickoj skolstva. Posebnu vrijednost daje cinje-
djelatnosti. Po svojoj djelatnosti, Zidovi nica da se u najvecem broju slucajeva
iz Nasica ne razlikuju se od ostalih radi o radovima pisanim na izvornoj,
Zidova u Hrvatskoj. Znacajno mjesto u cesto neobjavljenoj arhivskoj gradi.
radu zauzima i analiza ucestalosti zidov-
Jelena Balog
skih prezimena u Nasicama. Donosi i
podatke o migracijama Zidova u Nasice,
sto se poklapa s 1873. godinom kada
Zidovi dobivaju puna politicka prava. Autobiografija Osman-age Temis-
Godisnjak sadrzi i dva clanka iz varskog. Preveo i priredio Ekrem
podrucja povijesne teorije. Prvi -je Causevi4 Srednja Europa, Zagreb
"Povijeststruktura" (485-506) Krzystofa 2004., str. I-XVI + 1-149
Pomiana, preveden s francuskog. Autor
govori o povijesti strukturalizma kao Nakon dugog razdoblja neprikosnovenog
historiografskog pravca, razlazuci naj- gospodstva Osmanlija nad Balkanom,
prije pojam strukture. Istice osnovna a nesto kraceg nad dijelom Srednje

192

Europe, pocetkom sedamnaestog stoljeca
ratna sreca pocela je mijenjati stranu.
Osmanlije su 1606. po prvi puta morali u
mirovnom ugovoru prihvatiti Habsburge «
kao sebi jednake, a u narednim rato-
vima tijekom stoljeca do tada uvelike
vojno nadmocno Osmansko Carstvo
vise nije uspijevalo nanijeti unistavajuci
poraz svojim europskim neprijateljima.
Naposlijetku, nakon neuspjele opsade
Beca 1683. sudbina osmanskih posjeda
u Srednjoj Europi (Ugarskoj i Hrvatskoj)
konacno je bila zapecacena. Osmanska
vojska u sukobu s vojskama zemalja cla-
nica Svete Lige (Habsburska Monarhija,
Venecija, Poljska i Rusija) dozivjela je
poraz na raznim frontovima, a posjedi
u Ugarskoj i Hrvatskoj bill su zauvijek
izgubljeni. Nakon tog poraza Osmansko
Carstvo vise nikada nije uspjelo povratiti
nekadasnju snagu, a mir u Srijemskim
Karlovcima (1699.) za osmansku drzavu
oznacio je, prema rijecima povjesnicara
Stanforda Shawa, "tranziciju iz ofenzive u
defanzivu". Od tada pa sve do konacnog
sloma 1918. godine Osmansko Carstvo
gubilo je komad po komad svojeg teri-
torija u Europi, a kolone muslimanskih
izbjeglica napustale su krajeve koji su
pali pod vlast krscanskih drzava.
Broj osmanskih podanika koji su
padali u zarobljenistvo tijekom ratova
od 17. stoljeca nadalje morao je bin
velik, ali pitanje muslimanskih zaro-
bljenika na krscanskom Zapadu dosada
nije pobudilo veci interes povjesnicara.
Razloga je nekoliko, a jedan od naj-
znacajnijih je svakako donedavno neu-
pitna tradicija proucavanja uglavnom
"velikih" tema politicke, vojne, i socio-
ekonomske povijesti. S druge strane,
tome je uvelike pridonijela i cinjentca
OCJENE I PRIKAZI
da je zanr autobiografije, a posebno
one "uznicke," bio gotovo nepoznat u
osmanskoj literaturi prije devetnaestog
stoljeca. Medu jedinim poznatim pri-
mjerima su djela Serguze$t~i Esir-i Malta
("Dozivljaji zatocenika na Malti") kadije
Macnunzade Mustafe, koji je nakon sto
su ga zarobili vitezovi reda Sv. Ivana
1597. proveo preko dvije godine u zato-
cenistvu na Malti, te djelo u stihovima
Serguzejt ("Dozivljaji") Esiri Hiiseyin
bin Mehmeda, koji je bio zatocen na
Malti od 1625. do 1632. godine.
Autobiografija Osman-age Temis-
varskog, koji je kao osmanski ratni zaro-
bljenik boravio u Habsburskoj Monarhiji
u razdoblju od 1688. do 1699., prema
vaznosti ima jedinstven polozaj u svom
zanru. Osman-aga roden je u Temisvaru
vjerojatno krajem 1660-ih ili pocetkom
1670-ih godina. Postaje odabasa (nizi
casnik osmanske vojske) jednog konjanic-
kog odreda, nastavljajuci tako vojnicku
tradiciju svoje porodice. Tijekom velikog
rata s Austrijom (1683-1699) sudjeluje
u borbama, da bi ga austrijska vojska
1688. zarobila u tvrctavi Lipova. Nakon
predaje svi su muslimani, izuzev "stoti-
njak siromaha, staraca i starica" koji su
kolima otpremljeni u osmanski Temisvar,
bili razdijeljeni izmedu oficira tako da
je svaki dobio po jednog zarobljenika
ili zarobljenicu. Zarobljenici su postali
osobni sluge svojih novih gospodara, uz
eventualnu mogucnost otkupa. Kocka je
odlucila da Osman-agin vlasnik postane
porucnik Fischer. Osman-aga je, kao i
mnogi drugi muslimanski zarobljenici,
dogovorio iznos svoje otkupnine s gospo-
darom, i nagovorivsi jednog zarobljenika
da mu bude jamac, uz pismenu propu-
snicu otputovao u Temisvar po novae.
193
 POVIJEST U NASTAVI
Medutim, na povratku Osman-agu su
presreli madarski hajduci i opljackali ga.
Kasnije je uspio pronaci razbojnike i uz
pomoc austrljske regularne vojske povra-
titi svoj novae, all nakon sto je isplatio
otkupninu svome gospodam ipak nije bio
pusten na slobodu. Uz svojeg gospodara
prateci vojsku proputovao je Slavoniju i
Hrvatsku, od Erduta do Siska i Ivanica, i
bio izlozen veoma teskim zivotnim uvje-
tima, trpeci zlostavljanje, tamnovanje,
pothranjenost, studen, i bolest. Nakon
sto je na vijest da ce ga gospodar odvesti
u Austriju pokusao pobjeci u Bosnu i bio
uhvacen, promijenio je gospodara postav-
si zarobljenikom generala Stubenberga.
Tijekom boravka u Ivanicu obavljao je
najteze 1 najgore poslove, od poljoprivred-
nib radova do ciscenja tvrdave i grada
od zivotnjskih strvina. Postavsi genera-
lov konjusar, Osman-agini zivotni uvjeti
postali su podnosljiviji, a njegov materi-
jalni polozaj ne mnogo razlicit od polo-
zaja obicnog sluge, doduse ne racunajuci
osobnu slobodu i placu. Po dolasku zime
general je poveo Osman-agu na svoje
imanje Kapfenberg u Stajerskoj. Nedugo
nakon dolaska u Stajersku general je
umro, a u sluzbi njegove udovice grofi-
ce von Lamberg Osman-aga nije imao
mnogo posla. Na vlastiti zahtjev gospo-
darica ga premjesta u Bee Sigmundu von
Stubenbergu, koji ga ubrzo ustupa grofu
Schallenbergu, savjetniku Dvorskog rat-
nog vijeca. U sluzbi grofa Osman-aga
obavlja raznovrsne kucanske poslove —
radi kao lakaj, nabavljac kucnih potrep-
stina, slasticar, i si. Zadobija povjerenje i
naklonost gospodara i gospodarice, dok
od napojnica, za koje sam kaze da su bile
vece od place, uspjeva priskrbiti pozamas-
nu ustedevinu.
194
Na vijest o sklapanju mira izmedu
Austrije i Osmanskog Carstva mnos-
tvo je muslimanskih zarobljenika, medu
kojima je bio i nemali broj nominal-
nih konvertita na krscanstvo - kripto-
muslimana, krenulo prema granicama
osmanske dr^ave u nadi da ce se konac-
no uspjeti vratiti kucama. Osman-aga
je od upravitelja dobio krivotvorene
isprave uz niz poteskoca naposlijetku
se ipak domogao osmanskog teritorija.
Po povratku u Temisvar stupa u sluz-
bu lokalnog pase kao prevoditelj za
njemacki jezik i u torn svojstvu je vise
puta upucivan u diplomatske misije u
Ugarsku. Tijekom sedamnaest godina
bio je u sluzbi jedanaest pasa, i stekao
je znatno bogatstvo. Pa ipak, neuspjesni
ratovi Osmanskog Carstva zavrsavali su
porazima i gubitkom teritorija, sto je
imalo fatalne posljedice po Osman-agu.
U opsadi Temisvara izgubio je cjeloku-
pno svoje bogatstvo i svojinu, kao i vid.
Nazalost, niti u Beogradu nije nasao
sigurno utociste: prilikom opsade grada
izgubio je zenu i desetoro rodaka, te pre-
ostalu imovinu. Prema vlastitim rijeci-
ma, ostatak zivota proveo je u Istanbulu
u neimastini i tuzi.
Osman-agina pripovijest nam pruza
dragocjene podatke o muldetnickoj
realnosti dvaju carstava u posljednjoj
cetvrtini sedamnaestog stoljeca. Njegovo
vlastito etnicko porijeklo nije jos sasvim
razjasnjeno, no najprihvatljivijom cini
se pretpostavka da je bio juznoslaven-
skog (ili tocnije centralno-juznoslaven-
skog) porijekla. Muslimansko stanov-
nistvo Bosne kao i drugih juznoslaven-
skih zemalja uvelike je sudjelovalo u
kolonizaciji novoosvojenih teritorija u
nekadasnjoj Ugarskoj i cinilo je vecinu
musiimanskog stanovnistva u tim kra-
jevima (Slavonija, dijelovi danasnje
Madarske i Rumunjske). I Osman-agini
roditelji dosli su u Temisvar iz etnicki
pretezito juznoslavenskog podrucja -
otac iz Beograda, a majka iz Slankamena.
Autor hrvatskog prijevoda teksta Ekrem
Causevic smatra "da se na temelju filo-
loske i etnicke analize moze dokazati da
Osman-aga nije bio etnicki Turcin, nego
sin konvertita slavenskog porijekla, te da
se kod njega u kuci vjerojatno (ili ne uvi-
jek) nije govorio turski," (str. XIV-XV)
Izuzev osmansko-turskog kao sluzbenog
jezika carstva, hrvatskog/bosanskog/srp-
skog kao nativnih jezika, Osman-aga je
govorio madarski i "vlaski" (rumunj-
ski) kao prevladavajuce govorne jezike
u Temisvarskom Banatu, na taj nacin
osobnim primjerom svjedoceci o mul-
tietnickoj i multikulturalnoj stvarnosti
Osmanskog Carstva, u kojem se mnogo-
jezicnost, kao nusprodukt svakodnevnog
zivota, podrazumijevala sama po sebi.
Osman-aga daje zanimljive i blagona-
klone opise hrvatskih i srpskih seljaka s
kojima se susretao, praveci jasnu razliku
izmedu dviju etnickih grupa. Srpski selja-
ci su, unatoc vlastitoj oskudici i neimasti-
ni, prehranili Osman-agu i pomogli mu
da se oporavi nakon umalo kobne bolesti,
dok je tijekom godina provedenih u Becu
njegov najbliskiji prijatelj bio Srbin Rac.
U hrvatskom selu koje se nalazilo negdje
izmedu Ivanica i Siska Osman-aga bio
je ugoscen na najvelikodusniji moguci
nacin, o cemu kaze: "Do tada u njiho-
vom selu nikada nije boravio neki Turcin
pa su i muskarci i zene zeljeli razgovarati
sa mnom. Cak su me vodili i na svadbe i
gozbe, i tamo mi davali da jedem i pijem.
Svaki dan mi je iz neke kuce u selu stizala
hrana." (str. 37) S druge strane, kada opi-
suje nepouzdanost srpskih vojnika koji su
ga trebali prokrijumcariti na osmanski
teritorij, Osman-aga govori o Srbima u
izrazito negativnom svjetlu, otkrivaju-
ci da su animoziteti izmedu pojedinih
juznoslavenskih naroda prilicno starog
datuma: "Konacno, znali smo otprije da
su Srbi nasi stari neprijatelji po vjeri, a
usto i jedan krajnje divlji narod: za malo
novca ubit ce svakog bez milosti." (str.
100-101; istakao V.K.) Ipak, nije moguce
sasvim pouzdano ocijeniti radi li se tu o
izvorno etnickim ili vjerskim predrasu-
dama. Opisujuci zlobu bivse muslimanke
i obracenice na krscanstvo Beogradanke
Fatme, koja ga je kao bjegunca prijavila
vlastima, radi pojacavanja negativnog
dojma Osman-aga naglasava i vjersku
komponentu: "Kad je pala u ropstvo svi-
djeli su joj se krscanski obicaji pa je posta-
la prostitutka." (str. 87) No, potrebno je
istaknuti da su to ujedno i jedini jasno
deklarirani negativni stavovi Osman-age
prema krscanima i Srbima. Autor je inace
uglavnom neutralan i suzdrzan, iako
bi se, imajuci na umu njegovu tragic-
nu sudbinu, moglo ocekivati suprotno.
Osman-aginoj umjerenosti i trezvenosti
zasigurno je pridonijelo iskustvo suzivota
s krscanima u vjerski i etnicki pluralnim
i jos uvijek vise ili manje tolerantnim
okolnostima u Osmanskom Carstvu.
Uslijed onovremene prakse poisto-
vjecivanja dinastije, drzave i podanika,
etnonim "Turcin" bio je koristen u
mnogo sirem znacenju nego sto je to
danas slucaj, obuhvacajuci sve muslima-
ne Osmanskog Carstva osim Arapa, bili
oni stvarni etnicki Turci, ili islamizirani
Albanci, Bosanci, Bugari i dr. Zato,
kada podanici Habsburske Monarhije
195
 POVIJEST U NASTAVI
nazivaju Osman-agu "Turcinom", to ne
treba shvatiti kao etnicku denominaciju
u modernom sniislu, nego prvenstveno
kao oznaku vjerske pripadnosti islamu,
tj. kao "musliman." Prilikom boravka u
hrvatskom selu, Osman-aga se druzio
s djevojkama koje su ga molile da im
pjeva "turske i bosanske pjesme." Dok je
moguce raspravljati o tome sto je misljeno
pod pojmom "turske pjesme," da li origi-
nalno turske pjesme na turskom jeziku,
ili muslimanske pjesme na nekom od
juinoslavenskih vernakulara, sto izgleda
vjerojatnije ako se ima na umu publi-
ka, izraz "bosanske pjesme" ne zahtijeva
objasnjenje. Nadalje, malo je vjerojatno
da bi Osman-aga, kao ne-Slaven, umio
pjevati na bosanskom jeziku.
Ipak, islam je bio faktor koji je imao
presudnu ulogu u Osman-aginoj samo-
identifikaciji. Na pocetku svog suzanj-
stva, kada mu je porucnik Fischer kazao
da ce ga povesti u Bee, u kojem ce, kako
je strahovao, biti nasilno pokrsten i vise
nikad nece imati prilike vratiti se na
muslimanski, odnosno osmanski teri-
torij, Osman-aga je zapao u takav ocaj
da je pomisljao da ubije svog gospodara
premda bi to zasigurno bio i njegov
kraj. Povratak na islamski teritorij (Ddr
al-Isldm) ostao je glavna Osman-agina
zudnja tijekom cijelog suzanjstva. Kada
je prvi puta ponuden hranom> iz straha
da ne pojede nesto vjerski "necisto",
uzeo je samo komad kruha i malo sira
iako je bio gladan. Kako je vrijeme pro-
lazilo tako je bivao sve opusteniji, ali se
i dalje suzdrzavao od svinjetine. S druge
strane, i pored toga sto prema Kur'anu i
alkohol spada medu zabranjene supstan-
ce (hardm), Osman-aga se nikad nije
susprezao od vina. Dapace, upravo vino
196
ga je krijepilo nakon bolesti i iscrpljeno-
sti, dok je u njegovim brojnim beckim
nocnim avanturama, koje su cesto zavr-
savale tucnjavama i opcim metezom,
alkohol bio glavna inspiracija.
Premda bi, u uvjetima rata izmedu
Habsburske Monarhije i Osmanskog
Carstva, ili kako su to propagandisti s
jedne i druge strane prikazivali, izmedu
krscanstva i islama, atmosfera mrznje
i neprijateljstva prema muslimanskim
zarobljenicima bila ocekivana, slika koju
nam daje Osman-aga ipak je mnogo
slozenija. Protuturski i antimuslimanski
osjecaji su nesumnjivo postojali, no ne
bi se moglo reci da su bili sveprisutni.
Muslimanski zarobljenici na podrucju
Monarhije bili su brojni i nalazili se
u raznim sluzbama, i stanovnistvo je
svakako bilo svjesno njihove prisutnosti.
Sluzbena politika prema muslimanima
bila je vodena pragmaticno, i u zaro-
bljenicima je vidjela izvor prihoda i
bogatstva (besplatan rad i otkupnina)
i stoga je bila zastitnicka. Autor nam
daje opis oficira koji su pucali na vlastite
vojnike jer su ovi napadali muslimane
koji su se predali nakon pada Lipove,
dok su madarski hajduci koji su ga
opljackali bili drasticno kaznjeni od
strane slu^benih vlasti. Konacno, zaro-
bljenici su imali pravo da zadr^e vlastitu
vjeroispovijest i nisu bili nasilno pokr-
stavani, iako je bilo pojedinacnih poti-
canja na taj cin obecanjima o pobolj-
sanju osobnog materijalnog polozaja i
napredovanju u karijeri. Prirnjence, i
Osman-agi je bilo ponudeno unaprede-
nje u polozaj osobnog sobara gospodara
ukoliko prijede na krscanstvo, ali na
tome nije inzistirano. Osjecaji prema
muslimanima na Siroj, popularnoj razini

medusobno su se razlikovali. Masa koja
je promatrala brutalno premlacivanje
madarskih hajduka od strane austrij-
skih vlasti bila je podijeljena; jedni su
govorili: "Tako im i treba! Zasto su zli
prema jadnim zarobljenicima?' A neki
su pak mislili [drugacije]: 'Pravo im i
budi!', kazali su. 'Jer> kad su u rukama
vec imali plijen, zasto zarobljenika nisu
ubili, nego su dopustili da im pobje-
gne?" (str. 23). Kada je prvi gospodar
prodao Osman-agu mletackom trgovcu
robljem iako je dobio otkupninu, jedan
austrijski porucnik i katolicki svecenici
iz sucuti su sprijecili da se to ne dogodi.
U torn pogledu slucaj beckog kardinala
Kollonicha je uistinu poseban. Kardinal
je bio poznat po prijateljstvu i pomoci
koju je pruzao muslimanima bjegunci-
ma, a bio je i jedna od glavnih figura u
organizaciji masovnih bjegova zaroblje-
nika u Osmansko Carstvo nakon mira
u Sremskim Karlovcima. Na osobnoj
razini krscansko-muslimanski odnosi
ponekad su bili i veoma prism: Osman-
aga ne samo da se bez sustezanja druzio
s krscanima, nego je i njegov najbolji
prijatelj bio krscanin. Nadalje, neke
zarobljenice muslimanke upustale su se
u intimne odnose i veze sa svojim gospo-
darima ili prepostavljenima koji su bili
krscani, sto je ne tako rijetko rezultiralo
sklapanjem brakova, doduse uz nuzan
prelazak mlade na mladozenjinu vjeru.
Zbog rijetkosci ovakve vrste osman-
skih povijesnih izvora Autobiografija
Osman-age Temisvarskog djelo je od veli-
ke vaznosti za shvacanje balkanske i sred-
njoeuropske drustvene stvarnosti kasnog
sedamnaestog stoljeca. Svjedocanstvo
Osman-age o krscanskoj Europi pruza
nam jedinstvenu priliku da vidimo
OCJEXE i PRIKAZ:
kako Zapad izgleda u ocima izvanjskog
promatraca, i to upravo muslimana,
tog najcesceg, nekad strasnog, nekad
prezrenog europskog "Drugog". Djelo
nam pruza brojne obavijesti o raznolikoj
problematici — o nacinu ratovanja, ulozi
paravojnih formacija, hajduciji, pitanju
ropstva i njegovoj ulozi u habsburskoj
ekonomiji i drustvenom zivotu, pro-
blemu etnicnosti, tolerancije vjerskih
manjina, meduvjerskih odnosa, itd.
Pojava izvornog djela osmanske povijesti
na hrvatskom jeziku u vrsnom prijevodu
turkologa prof. Ekrema Causevica ohra-
brujuci je cin u hrvatskom izdavastvu, i
nadajmo se da ce ovakva praksa zazivjeti
i opskrbiti nas tekstovima neophodnim
za cjelovitije razumijevanje ranonovovje-
kovne hrvatske povijesti.
Vjeran Kursar
Hrvoje Petric, Koprivnica u 77. sto-
Ijectu okolis, demografske, drustvene i
gospodarske promjene u pogranicnom
gradu, Meridijani, Samobor 2005.
Agilna izdavacka kuca Meridijani obja-
vila je knjigu Hrvoja Petrica Koprivnica u
17. stoljecu: okolis, demografske, drustvene
i gospodarske promjene u pogranicnom
gradu. Ova knjiga je nastala na temelju
magistarskog rada koji je nadopunjen s
oko jos 40% nove grade. Tema knjige
vazna je za hrvatsku historiografiju, kako
sam autor istice, iz vise razloga. Hrvatske
zemlje nalazile su se u tri imperijal-
na sustava: habsburskom, osmanskom
i mletackom, sto znaci da je proucava-
nje ovih prostora u 17. stoljecu nuzno
197
UDK 371.3:94 ISSN 1334-1375
UDK94

DRUSTVO ZA HRVATSKU POVJESNICU

POVIJEST U NASTAVI
god. Ill (2005.)
br. 2 ( 6 ) 7 str. 97-218

srednja europa
Zagreb, jesen 2005-