Ante Vranković Županijski sud u Rijeci

Domjanićeva 15 Kž-158/2019 – sudac Zoran Sršen

10380 Sveti Ivan Zelina
9. svibnja 2019.

PREDMET:
- Materijalni dokazi koji dodatno potvrđuju točnost navoda u mom žalbenom „Odgovoru…“ od 21. 12. 2018.,
str. 6 i 40 (podnaslov i dalje) da suci Općinskog kaznenog suda u Zagrebu vrše indirektan službeni pritisak na Vaš
sud da im vrati gornji predmet Kž-158/2019 (koji je kod njih nosio broj K-20/17) na ponovno suđenje
- Sve moguće institucije: 4 suda, dvije PP, dva ODO, a sada 2. 5. 2019. čak i CZSS (Prilog 7), dakle ukupno 9
tijela javne vlasti donijeli su presude i rješenja suprotna ovdje pobijanoj presudi Općinskog kaznenog suda
u Zagrebu u njihovom predmetu K-20/17

Poštovani,
javljam Vam se radi dvije važne nove okolnosti koje bacaju novo svjetlo na predmet koji kod Vas nosi broj Kž-
158/2019, a na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu s kojeg Vam je poslan je nosio broj K-20/17.
I.
Prva okolnost su zbivanja na ročištima u predmetima K-1917/18 i K-1973/18, koja su bila održana na Općinskom
kaznenom sudu u Zagrebu dana 10. 4. 2018., u 12,00 i u 12,30 sati, a u kojim obama predmetima sam ja privatni tužitelj.
Kako se vidi iz ovdje priloženih skenova prvih strana tih tužbi, radi se o mojim tužbama protiv:
- Dijane Zoričić, radi njezine izjave da je naša majka bila „dugogodišnji duševni bolesnik“ i da ja „ništa ne radim“ (Prilog 1),
- Marka Sinovčića, radi njegove izjave da se moja majka „liječila od psihijatrijske dijagnoze“ (Prilog 2)
…a što su, kako se vidi iz sadržaja i dokumentacije tih tužbi, koja dokumentacija se nalazi i u Vašem predmetu Kž-158/2019,
svjesne, namjerne klevete to dvoje odvjetnika, koji očito računaju da će ih Općinski kazneni sud u Zagrebu kolegijalno
podržati u njihovom drskom, zlonamjernom klevetanju moje mrtve majke, jer se i ne žele pomiriti (Prilog 4, str. 1-2).
Moja pok. majka uopće nije bila duševno bolesna, a kamoli dugi niz godina, što nepobitno proizlazi iz 2
dokumenta koji se nalaze u Vašem predmetu Kž-158/2019: maminog kartona (spis, Dokaz 91-92) iz kojeg se vidi da mama
nije imala nikakvu dijagnozu (polje za upis dijagnoze koje ima 3 retka potpuno je prazno!) – vidjeti Dokaz 91, priložen u Odgovoru na
3. tužbu, 3. 11. 2017., te nije imala pripisane niti nikakve lijekove i radila je u školi (spis, Dokaz 92).
Dapače, u samom Otpusnom pismu, specijalist primarijus izrijekom piše: „Na osnovu anamneze, podataka iz
medicinske dokumentacije, kao i kliničke obrade, mišljenja smo da još uvijek ne postoje sigurni znaci jednoga endogenog
procesa, pa ovo stanje shvaćamo kao psihotičnu epizodu u specifičnoj životnoj situaciji.“ (spis, list 289).
Inače, kako se uopće dogodilo da se mama našla u bolnici, opisao sam u pisanoj Obrani od 3. 7. 2018., str. 25-26.
Što se pak tiče utuženog navoda Dijane Zoričić od 5. 11. 2018. da ja „ništa ne radim“, da je i tu riječ o kleveti, vidi
se iz činjenice da sam ja u podnesku u Vašem predmetu, kojeg sam sudu bio predao 20. travnja 2018., samo do tog datuma
u spis priložio dokaze o čak 19 mojih članaka i otvaranja izložbi u 4 prethodna mjeseca (=spis, Dokazi 173-201).
Kakve to veze ima s Vama? - možda ćete se pitati. I ja mislim da nema nikakve, ali u predmetu K-1917/18 uredujuća
sutkinja Ivančica Cvitanović je, kako to očituje zapisnik s ročišta od 10. 4. 2019., str. 2 (Prilog 3, str. 2/A), usprkos tome što
predmeti mojih tužbi protiv Dijane Zoričić i Marka Sinovčića nemaju nikakve veze s predmetima triju tužbi Dijane Zoričić
protiv mene spojenih u spis K-20/17, kod Vas Kž-158/19, koji predmeti načelno glase: 1) da je Zoričićeva odricanjem na
CZSS majku navela na suicid, što je iskazala svjedokinja Gagić, koju je Zoričićava zato tužila, ali je tu tužbu i izgubila; i: 2)
da Zoričićeva ocu nije pružila nužnu pomoć (obje te činjenice je Zoričićeva na kraju rasprave, na ročištu 5. 11. 2018. i priznala kao istinite,
što sam temeljem ročišnog zapisnika istakao u mom žalbenom Odgovoru od 21. 12. 2018., na str. 7, 11-14, 16-20, 42), dakle sutkinja Cvitanović
je odlučila zatražiti od Vašeg suda Vaš predmet Kž-158/19 na priklop, što se vidi i iz zapisnika i iz njezine naredbe u spisu.
 U čemu je tu problem? - možda ćete se pitati. Problem je u tome da traženjem priklopa (Prilog 3, str. 2/A), radi
mogućeg spajanja Vašeg predmeta Kž-158/19 (prvostup.: K-20/17) s njihovim predmetom K-1917/18, Općinski kazneni sud u
Zagrebu od Vas implicite traži da im Vi svojom presudom vratite predmet Kž-158/19 na ponovno suđenje, kako bi ga oni
mogli spojiti s predmetom K-1917/18. Sam traženi priklop (koji je neosnovan jer je riječ o tužbama različitog sadržaja, što je sutkinja Cvitanović
znala, jer sam kao Dokaz 1 u tužbi K-1917/18 priložio zapisnik s zadnje rasprave s presudom - vidjeti Prilog 4, str. 1 i 3), predstavlja implicitno sufliranje
Vama što biste trebali učiniti, tj. prejudiciranje Vaše presude, i to upravo na način kako mi je predsjednik Općinskog
kaznenog suda g. Mioč i kazao da će biti, a što sam ja izrijekom naveo u žalbenom „Odgovoru“ još 21. 12. 2018, str. 6 i 40.

II.
Druga okolnost je zahtjev tj. prijedlog tužiteljice u predmetu koji kod Vas nosi broj Kž-158/19 Dijane Zoričić, da mi
CZSS uzme poslovnu sposobnost (Prilog 5, 1. odlomak i Prilog 6/A), a koji je ovih dana riješen – negativno i to na način da
je CZSS, kojem sam dokazao brojne slične prethodne lažne prijave i druge laži Dijane Zoričić protiv mene (Prilog 5 i 6),
odbio uopće pokrenuti postupak u kojem bi se o njezinom prijedlogu razmatralo (Prilog 7)!
Dakle optužbe i prozirne klevete tužiteljice Dijane Zoričić protiv mene i moje svjedokinje ne samo da ne mogu
proći niti na jednom sudu koji radi normalno, pa su ih zato već 4 suda odbacila:
- Prekršajni sud u Hvaru /sutkinja Maja Matković Šoić/ - (predmet Kž-158, Dokaz 4)
- Visoki prekršajni sud u Zagrebu /sutkinje Goranka Ratković, Rina Busti, Anđa Ćorluka/ – (isti predmet, Dokaz 5)
- Općinski sud u Novom Zagrebu /sutkinje Tihana Bokan, Zvjezdana Murat Milas, Marina Nikolić/ - (predmet, Dokaz 8-9)
- Županijski suda u Velikoj Gorici /sutkinje: Gordana Paljevec, Aleksandra Holjevac, Jadranka Kos/ (predmet, Dokaz 10)
…nego, vidimo, te optužbe protiv mene, koje je uz pomoć 53 svjesne neistine u predmetu K-20/17
prvostupanjskom presudom od 5. 11. 2018. „blagoslovila“ sutkinja Barlović, ne mogu proći niti na najobičnijem CZSS
(ovdje: Prilog 7), kao što nisu mogle proći niti na 2 PP i na 2 ODO (dokumentacija o tome se spominje ovdje u Prilogu 5/A
i B, i Prilog 6/B), a Općinski kazneni sud u Zagrebu, unatoč tome da te lažne optužbe protiv mene dakle nisu mogle proći
niti na 4 suda, niti na 2 PP, niti na 2 ODO, niti sada na 1 CZSS, dakle unatoč svemu tome Općinski kazneni sud u Zagrebu
ipak implicira, zapravo suflira da bi one trebale proći kod Vas na način da Vi predmet vratite njima na ponovno suđenje,
koje bi, kako sam to obrazložio u mom žalbenom „Odgovoru…“ još 21. 12. 2018. na str. 6 i 49, zapravo značilo novo
iživljavanje zagrebačkog suda i namjernu šikanu na smrt, kako sam sve detaljno već izložio gore pod: I.!
Jednostavno rečeno, Općinski kazneni sud u Zagrebu, vidimo, očekuje da Vi budete njihovi „korisni idijoti“, što
je, držim, za njih sramotno, a za Vas uvredljivo, tim više što je istovjetan zahtjev odbio čak i najobičniji CZSS (Prilog 7).

Evo o čemu se radi: Djelatnicima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poznat je velik interes medija za moj slučaj
o kojem su pisali opširno „Večernji list“, „Slobodna Dalmacija“, „7 dnevno“, „24 sata“ (ovdje Privitak 2, Prilozi 1-7-rukom
numerirano)) a priloge o prosvjedima „Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa“ kojoj sam koordinator, i na kojim
prosvjedima sam poimence prozivao suce Općinskog kaznenog suda za njihov očit nezakonit rad (niti jedan me nije tužio)
emitirali su HTV, Nova TV, RTL i N1 TV, tj. sve naše najgledanije TV postaje (ovdje Privitak 2, Prilozi 12-16-rukom numerirano)),
kao i svi mogući portali (Privitak 2, Prilog 8-rukom numerirano).
Djelatnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu su svjesni da zato jer sam 9 godina bez prihoda koji su mi oduzeti
na nezakonito traženje Dijane Zoričić (što sam detaljno dokazao podneskom u Vašem predmetu Kž-158/2019, od 4. 9.
2017.), nemam više nikakvog izlaza i moram ponovno štrajkati glađu, kao 2012. kada sam u štrajku glađu izgubio preko 50
kg, kako se to jasno vidi iz usporedne fotografije koju je tada bio objavio „Večernji list“ (Privitak 2, Prilog 17-rukom numerirano).
To je jasno i Dijani Zoričić koja je suludim zahtjevom prema CZSS pokušala spriječiti taj moj, nažalost po mene
neizbježni štrajk glađu (jer su mi nezakonito uzeti prihodi i osporeno pravo na život, što je službeno potvrdio i HHO– vidjeti u
prethodnom odlomku spomenuti podnesak od 4. 9. 2017. i Privitak 2 – Prilog 1, a za cjelokupni kontekst vidjeti moj tekst u knjizi
„Pravosudna i policijska mafija“, koji je bio predmetom 2. od 3 tužbe spojene u ovaj predmet, te je priložen uz 2. tužbu), no vidjeli
smo već – potpuno bezuspješno (Prilog 7).
Djelatnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, znajući sve ovo, žele da oštrica mog argumentiranog medijskog
prozivanja za neosnovanu presudu koju oni od Vas, kako sam to ovdje pod: I. već pokazao još koncem prošle godine (vidjeti
moj žalbeni „Odgovor“, str. 6 i 40) i sada ponovo implicite pokušavaju naručili (vraćanje predmeta na ponovno suđenje na
njihov sud), tj. koju svojim postupanjem implicite unaprijed prejudiciraju, dakle da ta argumentirana medijska prozivka
(sud u Strasbourgu je presudio da se suce smije argumentirano kritizirati Privitak 2, Prilog 18-20-rukom numerirano) bude
usmjerena protiv Vašeg suda koji odlučuje o mojoj žalbi, tj. protiv osoba koje donesu „naručenu“ presudu, a ne protiv njih,
te je iz toga očito da Vas smatraju korisnim idijotima što je, držim, krajnje uvrjedljivo.
Nadam se da je takvo njihovo razmišljanje pogrješno, jer bi navedena presuda na Vašem sudu trebala, narodski
rečeno, bespovratno „pasti“, ne samo zato jer je zasnovana na 53 svjesne neistine, nego i zato jer je tužiteljica na zadnjem
ročištu 5. 11. 2018. na zapisnik priznala da su oba moja navoda radi kojih me ona tužila, zapravo istinita tj. činjenično
točna, a što sam sve temeljem priloženih javnih isprava detaljno dokazao u mom žalbenom „Odgovoru..“ od 21. 12. 2018.
Na kraju mogu samo još to da me ovakvo sufliranje od strane djelatnika Općinskog kaznenog suda uopće ne čudi,
i to iz 3 razloga:
1) kako je to gore, kao i na više mjesta u mom žalbenom „Odgovoru…“ istaknuto (npr. str. 38), razvidno je da
djelatnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne poštuju čak 10 kolega sudaca s 4 druga suda koji su donijeli 4 presude u
moju korist i korist moje svjedokinje (vidjeti gore 2. odlomak na ovoj stranici), na način da je sutkinja Barlović navela da te presude
tj. dokazi o istinitosti tvrdnji zbog kojih sam tužen, „ne postoje“
2) kako je to u mom žalbenom „Odgovoru…“ također na više mjesta istaknuto (npr. na str. 39), razvidno je da
djelatnici, tj. suci Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne poštuju niti kolege s vlastitog suda, što neosporno proizlazi iz
činjenice da je sutkinja Barlović navela da mojih 220 dokaza u predmeti K-20/17 „ne postoje“ iz čega proizlazi da je sudac
Blažeković, koji je prije nje na istome sudu 2 godine vodio taj predmet od 1300 strana na 7 ročišta, svo to vrijeme vodio
predmet u kojem zapravo „ne postoje“ dokazi, iz čega po sutkinji Barlović proizlazi da je on neki poremećeni lik, a to je
nedvojben dokaz da ga sutkinja Barlović ne poštuje!
3) konačno, iz njihova opetovanog nezakonitog postupanja, očito je da suci Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,
zapravo ne poštuju niti sami sebe. To je očito iz činjenice da i nakon svega navedenog u mom žalbenom „Odgovoru…“,
str. 1-3, tj. nakon prethodnih naočigled nezakonitih postupanja sudaca M. Žeravice, R. Pražetina Kaleb i J. Zoretić Rendulić,
suci s toga suda nastavljaju raditi jednako očito nezakonito, što se vidi i iz rješenja u spajanju predmeta K-1917/18 i K-
1973/18 koje je sutkinja Cvitanović 10. 4. 2019. donijela na vlastitu ruku, sama (Prilog 4, str. 2/A), iako takva rješenja
trebaju donositi sudska vijeća od 3 člana. Već ranije je ista sutkinja u mojim predmetima donijela 2 nezakonita rješenja,
ali ih je, nakon što sam zatražio njezino izuzeće, „ispravila“ suprotnim rješenjima, izdanim temeljem istih dokumenata koje
sam prethodno priložio(!), dokazujući tako da njoj dokazi i nisu bitni i da ona temeljem istih dokaza odlučuje ovako ili
onako tj. kako got hoće. Izuzeće mi je tada bilo odbijeno s obrazloženjem da će ona ubuduće raditi zakonito, no to se -
vidimo - nije dogodilo (Prilog 4), što je dokaz da suci Općinskog kaznenog suda niti nakon svih mojih prozivki, od kojih je
nekoliko bilo i preko TV-a (Privitak 2, Prilog 12-16-rukom numerirano) i dalje ne poštuju čak ni sami sebe, jer bi inače s ovakvim
očitim blamažama za koje znaju da će dospjeti u javnost, naprosto prestali.
Kada se uzme dakle u obzir da navedeni suci Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne poštuju suce s drugih sudova
(gore pod: 1), da ne poštuju suce s vlastitoga suda (gore pod: 2), da ne poštuju čak ni sami sebe (gore pod: 3), zapravo je
logično i očekivano da ne poštuju niti Vas, suce drugostupanjskoga suda u ovome postupku, a na način da Vam sufliraju,
tj. sugeriraju kako biste Vi zapravo trebali u predmetu Kž-158/19 suditi.
Nadam se ipak da će Vaše postupanje u predmetu Kž-158/19 biti neovisno, zakonito, pravedno i čovječno, kako
sam to u mom žalbenom „Odgovoru“ od 21. 12. 2018 i zatražio.
S poštovanjem,

U privitku:
Prilozi 1-7
Privitak 2, Prilozi 1-20-rukom numerirano
Prilog 1
 Sasvim je jasno da „dugogodišnji duševni bolesnik“ ne može:
1) raditi u školi s djecom, i dobivati republičke (=sada državne) nagrade (Dokazi 64-67 i 75);
2) oslikavati javne prostore (Dokazi 71-74);
3) izlagati slike na skupnim izložbama (Dokaz 69-70);
4) ilustrirati knjige poezije (Dokazi 81-85);
5) uređivati 2 školska časopisa u Varaždinu i Zelini, i pisati za iste (Dokazi 68, 79, 80, 86);
6) pripremati predavanja za stručne aktive (Dokazi 76-78, 87-89);
7) slikati akvarel-ilustracije za knjigu o varaždinskim baroknim portalima za najeminentnijeg naručitelja
(Dokaz 90 i Dokaz 28, br. 2);
8) slikati ulja na platnu za sebe (Dokaz 28 – br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 13, 14 i Dokaz 97 - o kojem
svakako vidjeti moju pisanu Obranu, ovdje Dokaz 4, str. 29-30, te Dokaz 100)!
- temeljem majčinog zdravstvenog kartona (Dokaz 91-92) i Otpusnog pisma (Dokument I), dokazao je da je pok. mama
posjećivala psihijatra manje od 70 dana, no kao zdrava osoba, te da je u Bolnici Sestre milosrdnice od rujna do prosinca 1981. bila
na promatranju, te dakle nema govora o nikakvoj „dugogodišnjoj duševnoj bolesti“, jer se nije radilo niti o duševnoj bolesti, a kamoli
o dugogodišnjoj duševnoj bolesti, jer je riječ o zbivanjima koja su trajala manje od pola godine, a ne dugi niz godina.
Kada je na ročištu u kaznenom predmetu K-20/2017 održanom na ovome sudu dana 5. studenog 2018. okrivljena rekla: „Ja
ostajem u cijelosti kod onoga što sam do sada iskazivala u ovom postupku“, okrivljena je dakle svjesno, namjerno oklevetala vlastitu,
i moju pok. majku Anicu Vranković, jer je znala da mama uopće nije bila „duševni bolesnik“, a kamoli „dugogodišnji“.
Inače, za tom je klevetom o svojoj i mojoj majci kao o „dugogodišnjem duševnom bolesniku“, ondje tužiteljica, a ovdje okrivljena
posegnula, kako bi na monstruozan način „implicite opravdala činjenicu da je odricanjem i klevetama mamu navela na samoubojstvo“, kako sam
to izrijekom naveo u mojoj pisanoj mojoj Obrani (ovdje Dokaz 4, str. 28), te što sam dokazao temeljem čak 4 presude u moju korist i korist moje
svjedokinje Marice Gagić, koja je na sudu posvjedočila da se ondje tužiteljica Dijana Zoričić odrekla pok. majke Anice (s obrazloženjem da je
mama bila „loša majka“, jer da ju je hranila na silu dok je bila mala) i time mamu navela na suicid, što sve vrlo jasno stoji u sudskom iskazu Marice
Gagić od 10. listopada 2013. a kojem iskazu su 4 suda svojim presudama dala za pravo, kako je to sve detaljno izneseno u mojem odgovoru na
prvu od 3 kaznene tužbe, ovdje priloženom kao Dokaz 6, a kojem su navedeni dokumenti priloženi kao Dokaz 3 te Dokazi 4-5 i 8-10)!

II.
Dana 6. ožujka 2018. ovdje okrivljena je na ročištu toga dana, na zapisnik izjavila o ovdje privatnom tužitelju:
„uostalom on i danas više ništa ne radi“ (Dokaz 3, str. 5).
Međutim u svojim podnescima sudu, primjerice onom od 20. travnja 2018. a osobito u svojoj pisanoj Obrani od 3. srpnja
2018. u kojoj je taj raniji podnesak u cijelosti prenesen (vidjeti ovdje Dokaz 4, str. 51-52) ovdje privatni tužitelj je temeljem u spis
K-20/17 priložene dokumentacije (Dokazi 168-204) dokazao da je laž (da tome nije tako ovdje okrivljena je znala iz kontakata s
rodbinom i iz medija, jer ona zna da ja više od 20 godina objavljujem članke u oko 30 novina i časopisa) da „uostalom on i danas više
ništa ne radi“, jer je samo u četiri mjeseca do 20. 4. 2018., kada je o tome pisao, ovdje privatni tužitelj objavio čak 17 različitih
članaka (dolje brojevi 1-17=Dokazi 173-200) i otvorio dvije izložbe (brojevi 18-19=Dokazi 201/A-B):
1. Klijet, Wikipedija, 27. 12. 2017. (Dokaz 173-174)
2. Richterov hommage Zelini, Prigorski glasnik, str. 27, 28. 12. 2017. (Dokaz 175)
3. Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata, Prigorski glasnik, str. 29, 28. 12. 2017. (Dokaz 176/A)
4. Snježana Požar: More i jedra, Prigorski glasnik, str. 29, 28. 12. 2017. (Dokaz 176/B)
5. Richterov hommage Zelini, KAJ, str. 149-153, 3. 1. 2018. (Dokaz 177-181)
6. Pepeljuga je postala kraljevna!, Hrvatska revija Matice hrvatske, str. 78-80, 4. 1. 2018. (Dokaz 182-4)
7. Stjepan Pohižek – najveći hrvatski kolekcionar, Prigorski glasnik, str. 13, 26. 1. 2018. (Dokaz 185)
8. Život posvećen keramičkoj umjetnosti, Prigorski glasnik, str. 10-11, 23. 2. 2018. (Dokaz 186-7)
9. Mistika voda u slikarstvu Alfreda F. Krupe, Prigorski glasnik, str. 11, 23. 2. 2018. (Dokaz 187)
10. „Moji drugi istarski puti“, Prigorski glasnik, str. 12, 23. 2. 2018.
11. Prigorske gorice i klieti, katalog izložbe, TZ Sv. Ivan Zelina, 1. 3. 2018. (Dokaz 188)
12. Mistika voda u slikarstvu Alfreda F. Krupe, Hrvatsko slovo, str. 18-19, 16. 3. 2018. (Dokaz 187)
13. Mistika voda u slikarstvu Alfreda F. Krupe, Hrvatsko slovo, portal, 16. 3. 2018. (Dokaz 190)
14. Venera i korizma, Prigorski glasnik, str. 21, 23. 3. 2018. (Dokaz 191)
15. Po zimi pri klieti, Prigorski glasnik, str. 21, 23. 3. 2018. (Dokaz 192)
16. Venera i korizma, narod, portal, 28. 3. 2018. (Dokaz 193-195)
17. Zanimljiva izložba „Arma Christi“, narod, portal, 13. 4. 2018. (Dokaz 196-200)
18. Otvaranje izložbe Alfreda Krupe, Galerija Kraluš, 15. 2. 2018. (Dokaz 201/A)
19. Otvaranje izložbe Prigorske gorice i klieti, Galerija TZ Sv. Ivan Zelina, 1. 3. 2018. (Dokaz 201/B)
 Na istom mjestu, u Obrani od 3. srpnja 2018. (Dokaz 4. str. 51-52) naveo sam i sljedeće činjenice iz kojih je razvidno da
je zlonamjerna laž da ja, tj. ovdje privatni tužitelj „ništa ne radim“:
„Tih 17 članaka objavljeno je u čak 4 različita časopisa: Kaj, Hrvatska revija Matice hrvatske, Hrvatsko slovo, Prigorski
glasnik, i na 3 različita Internet portala: Wikipedija, Hrvatsko slovo, narod, dok su 2 otvorenja izložbi bila u 2 različite galerije: Galeriji
Kraluš i Galeriji TZ Sv. Ivan Zelina. (Ovdje uopće ne navodim intervjue samnom i moje članke na temu pravosuđa u tom razdoblju.)
…
Navod tužiteljice [=ovdje u tužbi od 3. prosinca 2018. okrivljene Dijane Zoričić!]: „Uostalom on i danas više ništa ne radi“ je
kleveta kakve tužiteljica o meni iznosi već dvadesetak godina, pa je tako primjerice 27. kolovoza 2002. kada me zajedno sa suprugom
verbalno i fizički napala na pragu stana u Zelini (točno 21 godinu nakon što je na istom mjestu s ocem verbalno i fizički napala pok. majku
pok. majku navevši je da si zareže žile, radi čega je mama i završila na promatranju na psihijatriji – vidjeti o tome moju Obranu, ovdje
Dokaz 4, str. 37-38) kazala mi: „ništarijo, ništa u životu nisi napravio“ (Dokaz 107/a).
To je cinična i krajnje zla manipulacija, jer to da ja navodno „ništa u životu nisam napravio“ je u mjeri u kojoj je ta izjava točna,
posljedica neljudskog tj. uništavalačkog postupanja na način da me ovdje okrivljena „uspjela uništiti: spriječiti u pravodobnom završetku
studija arheologije i povijesti umjetnosti na kojem mi je nakon primitka Rektorove nagrade (bio obećan posao asistenta“, što sam opisao
u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ str. 63-64, Zagreb, 2016.
Doista, da me ovdje nije uništila kako mi se i zarekla da će učiniti, a što sam opisao u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“
str. 63-64, ja bih od 2000. do danas imao objavljenih nekoliko knjiga i plaću 10.000 kn mjesečno, jer me taj posao bio čekao, na što je
tužiteljica bila zavidna i jalna a što sam sve opisao ranije na više mjesta.
Ovako imam objavljenu „samo“ 1 knjigu i oko 300 tekstova u oko 30 časopisa za kulturu i novina (izvor:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Suradnik:Ante_Vrankovi%C4%87) tako da plan tužiteljice koji se vidi iz riječi „Uostalom on i danas više
ništa ne radi“ usprkos stalnim pokušajima da me uništi na način oduzimanja sredstava kojima sam privređivao za život, i stalnim prijavama
i tužbama, nije uspio. Štoviše, ja sam za svoj rad npr. na Wikipediji obilato nagrađivan (Dokaz 172 – „Nagrade“), te su moji članci među
1% najčitanijih na svijetu (Dokaz 172 – „Moja statistika“).
Moj je rad još 2002. verificiralo Ministarstvo kulture RH dodjelom statusa likovnog kritičara, i taj mi je status 3 puta produljen
– uvijek od ministra kulture osobno: Biškupić, Vujić, Hasanbegović (Dokaz 170-171). Ja radim vrlo mnogo kako bih opravdao i očuvao
taj status koji podrazumijeva staž i zdravstveno osiguranje, a za produljenje kojeg valja ispuniti „normu“, pa sam tako samo u zadnja 4
mjeseca imao čak 19 objavljenih članaka i otvorenja izložbi.“

Obzirom dakle, da je iz sadržaja moje Obrane od 3. srpnja 2018. okrivljena --- iz činjenice da sam samo u prva 4 mjeseca
2018. objavio 17 članaka i otvorio 2 izložbe, te iz činjenice da je moj rad verificiran od strane Ministarstva kulture statusom
samostalnog umjetnika – likovnog kritičara (Dokazi 170-171 i 173-201, priloženi uz moju pisanu Obranu od 3. 7. 2018. koja je
ovdje priložena kao Dokaz 4) --- dobro znala da je njezina tvrdnja od 6. ožujka 2018. dana, na zapisnik, kada je izjavila o ovdje
privatnom tužitelju: „uostalom on i danas više ništa ne radi“ (Dokaz 3, str. 5) nije istinita, a da je ona ipak u iskazu na zapisnik
od 5. studenog 2018. rekla: „Ja ostajem u cijelosti kod onoga što sam do sada iskazivala u ovom postupku“, a što je uneseno u
zapisnik s navedenog ročišta, str. 4 (ovdje: Dokaz 1, str. 4), čime je ona ponovila (i tu) svoju raniju neistinitu izjavu, za koju je
znala da je neistinita, a koja može škoditi časti ili ugledu privatnoga tužitelja, jasno je da je (i tu) riječ o svjesnoj kleveti!

Stoga temeljem svega navedenog, privatni tužitelj predlaže da:

- ovaj sud kao u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan zakaže ročište;
- da na tom ročištu sasluša privatnog tužitelja i okrivljenog, te da izvrši uvid u svu uz ovu Tužbu
priloženu dokaznu dokumentaciju;
- da okrivljenika proglasi krivim za klevetu i kazni novčanom kaznom od četristo dnevnih iznosa plaće.

Ujedno molim ovaj sud da me iz razloga što već 9 godina nemam prihoda (Prilozi A-C) oslobodi plaćanja sudske pristojbe.

____________________________
(Ante Vranković, privatni tužitelj)
U prilogu:
- Prilozi A-C
- Dokaz 1 (Zapisnik s ročišta u predmetu K-20/2017 održanom 5. studenog 2018. – dostupan i na linku: https://www.scribd.com/document/394126165/Zapisnik-i-
presuda-kazneno-5-i-7-11-18?secret_password=64vzBB3FuCnIhnqcACdF)
- Dokaz 2 (Kaznena tužba od 8. kolovoza 2017. – dostupna i na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi (str. 14-16 =
Dokazi 60-62)
- Dokaz 3 (Zapisnik s ročišta u predmetu K-20/2017 održanom 6. ožujka 2018. – dostupan i na linku: https://www.scribd.com/document/376412156/Zapisnik-6-3-2018)
- Dokaz 4 (Obrana od 3. srpnja 2018. – dostupna i na: https://www.scribd.com/document/387105606/Obrana-3-7-18 i Obrani priležeći Dokazi 64-100, Dokument I, II,
Dokaz 107, Dokazi 168-204 https://www.scribd.com/document/394598793/Dokazi-uz-kaznenu-tu%C5%BEbu-protiv-Dijane-Zori%C4%8Di%C4%87)
- Dokaz 5 (Zapisnik od 3. srpnja 2018. - https://www.scribd.com/document/392532470/Zapisnik-Kazneno-3-7-18)
- Dokaz 6 (Odgovor na kaznenu tužbu, 1. 3. 2017. (dostupno i na: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017
Prilog 2
Prilog 3
Prilog 4
Prilog 5
Prilog 6
Prilog 7
N1 TV
 MINUS 50 KG

Usporedna fotografija objavljena u

Večernjem listu od 29. kolovoza 2012., str. 17