ANTUN SLAVKO KALENIĆ

Pred nama se nalaze odlomci romana jednoga sta­

rorimskog aristokrata, istoga onog čovjeka koji je bio
Nl'ronov pouzdanik i dvorski arbitcr elegantiae: dakle
.sudac u pitanjima dobra ukusa«. Cezar Neron je -
kllko doznajemo od Tacita - smatrao da je privlačno
I vrijedno pažnje samo ono što bi Petronije odobrio
\I i preporučio.
Ali posrijedi su na žalost samo odlomci četrnaeste
knjige, petnaesta knjiga i odlomci šesnaeste knjige Sa­
tll'ikona. Sve ostalo je izgubljeno. Ondje gdje se radi
o odlomcima, praznine smo u tekstu označili zvjezdi-
\ 1'lIl1la (= *), i to upravo onako kako je učinjeno i u

IIII i hol jem kritičkom izdanju toga Petronijeva djela

kojim danas raspolažemo: Petronii Arbitri Satyricoll
j'llIIl apparatu critico edidit Konrad Miiller, Ernst
lIl'imeran Verlag Mlinchen iz godine 1961. A prema
lome smo izdanju i prevodili.
Klizalo imena i komentar uz tekst nalaze se dolje u
dodatku na str.263-272 i 273-387.
Satirikon
lli
vragolaste pripovijesti
 *

1 Zar ne gone te iste furije i naše

profesore retorike kada viču : »Ovc
sam rane zadobio za slobodu naroda;
ovo sam oko žrtvovao za vas ; dajte
mi nekoga da me vodi mojoj djeci,
podsiječena koljena ne drže naime ti­
j elo« ? Pa čak bi se i to moglo podni­
j eti kada bi učenicima utiralo put do
govorničkog umijeća. Ali kako stvari
sada stoje - i od napuhanih tema i od
posve prazna zveketa rečenica imaju
naši pripravnici upravo toliko koristi
da, kada dođu na forum, misle da su
dospjeli u neki drugi svijet. I zato ja
mislim da se mladići u školama to­
talno zaluđuju jer ništa od onoga što
se II životu uistinu zbiva niti čuju niti
vide, nego samo gusare kako u lancima
stoje na obali, nego samo tirane kako
pišu naloge kojima će zapovjediti sino­
vima da vlastitim očevima odsijeku
glave, nego samo odgovore proročišta
koji su dati pr:otiv kuge i u kojima se
svjetuje da se žrtvuju tri ili više dje­
vica, nego samo medene kolače od ri­
j eči i sve te riječi i djela koji kao da
2 su posuti makom i sezamom. Oni koji
se othranjuju u takvim uvjetima ne
mogu doći do pameti ni do dobra uku­
sa; ne više nego što mogu ugodno mi-
10 PETRONIJE A�BITER
risati oni koji žive u kuhinji. Dopusti­
te mi da kažem - bez uvrede! -
upravo ste vi p�vi ?d sviju �p:?pas��li
govorničko umijece. Jer n�ecI vasIl:
govora lete kao puki ZVUkOVI, lagane l
- prazne; beznačajnost vaših teJ?a ne
može služiti ni za što drugo OSIm za
sprdnju; a na taj ste način pos�igli j
dino to da govor kao takav gUbI svoJu .
životnost i propada. Još nitko nije mla­
diće sputavao školskim vježbama ka­
da su Sofoklo ili Euripid znali naći ri­
ječi kojima treba govoriti. Još nije uči­
telj u hladovini učionice mladima ra­
zorio umove kada se Pin dar i deveto­
rica lirskih pjesnika iz strahopoštova­
nja prema Homeru nisu više �sudili
pjevati u daktilskim heksametnma . I .
da ne zovem za svjedoke samo pJe­
snike - pouzdano znam da ni Platon
ni Demosten nisu pristupili ovoj vrsti
vježbanja. Uzvišen i, da tako kažem,
čedan govor nema ništa zajedničko. s
prenavljanjem i afektacijom, nego IZ­
rasta sam sobom u svojoj naravnoj lje­
poti. Nije tome ni tako da�no otka�o
se ova isprazna i razmetljIVa brblJa­
vost iz Azije doselila u Atenu i zarazi�a
poput neke epidemije duhove mla�Il:
liudi, dakle onih koji su već po sVOJOJ
�ladalačkoj naravi skloni velikim odu­
ševijenjima. I onda, čim su jednom bi­
li n�rušeni njezini temeljni zakoni, rje­
čitost je stala i zanijemjela. Tko se po­
slije toga digao do Tukididove visine,
SATIR/KON 11
tko do Hiperidove slave? Ne, nije više
zasjala čak ni pjesma koja .bi imala
zdravu boju, nego - kao da Je sve za­
trovano istom hranom - nijedan od
plodova toga novog vala nije mogao na
prirodan način n.iti saz�eti n�ti d.oč�­
kati starost. Ista Je sudbma stlgla I slI­
karstvo otkako je bezobzirnost egipat­
skih maj stora u zamjenu za tu zaista
veliku umjetnost izumila metodu za
masovno proizvođenje slika.
3 Agarnemnon nije htio dopustiti �a
ova moja deklamacija u trijemu traje
duže nego njegovo preznojavanje u
učionici.
- Mladiću - prekine me on - bu­
dući da tvoj način govorenja odudara
od ukusa koji u javnosti vlada, i budu­
ći da vidim da ti - što je danas oso­
bito rijetko - cijeniš zdrav razum,
neću te obmanjivati skrivajući se iza
nekakvoga tajnog umijeća. Nije nikak­
vo čudo što učitelji u ovim školskim
vježbanjima idu pogrešnim putem. Oni
naime moraju s mahnitima ludovati.
Jer - ako ne budu govorili ono što
će se mladićima dopasti, kako veli
Ciceron, »sami će ostati u školi«.
Profesori retorike nalaze se u istoj
onakvoj situaciji u kakvoj se nalaze
i laskavci dok idu u lov na boga­
taške gozbe: čankolizi naime ni na
što drugo ne misle prije nego na
ono što smatraju da će slušateljima
biti najmilije čuti - jer i neće druga-
12 PETRONIJE ARBITER
čije postići ono što traže ako ne posta­
ve kakvu zasjedu za bogataševo uho.
Tako i profesor retorike: ako poput ri­
biča ne postavi na udicu onaj mamac
za koji zna da će ribe na njega trzati,
o.nda nema nade u lovinu i uzalud sje­
4 di na stijeni. O čemu se dakle radi?
Treba prekoriti roditelje koji ne žele
da im djeca napreduju po strogom re­
du i zakonu. Ponajprije naime žele da
im djeca ispune i njihove neostvarene
ambicije, kao i u svemu ostalome, tako
i u govorništvu. Zatim se žure prema
zamišljenom cilju i tek napola obrazo­
vane talente serviraju već na forum; a
govorničkim umijećem, od ko.j ega pri­
znaju da nema ništa veće, odijevaju
dječake još dok se rađaju. No, kada
bi roditelji dopuštali da se njihovi si­
novi radnim naporima podvrgavaju
postupno, da se mladi studenti zaoku­
pljaju ozbiljnim štivom, da svoje ži­
votno usmjerenje obrazuju prema upu­
tama filozofije, da ustrajno i sabrano
slušaju ono što žele nasljedovati, da
budu načistu s time da ništa nije veli­
ko samo zato što. se sviđa dječacima
- tada bi već onaj uzvišeni govor imao
punu težinu svojeg dostojanstva. Ali
danas - danas se dječaci u školi igra­
ju, mladići se ismijavaju na forumu i,
što je od obojega sramotnije, što god
je tko u mladosti naopako naučio, u
starosti to ne želi da prizna. Nego da
ti možda ne bi mislio da sam ja tu neki
SATIRIKON 13
protivnik improvizacije u duhu Luci­
lijeva nisko.ga stila, svo.je ću ti mišlje­
nje i sam izložiti u stihovima:
Ako tko žudi za plodovima istin­
ske umjetnosti
l usmjeruje duh prema velikim
djelima, taj neka prvo obra­
zuje
ćud prema prokušanom zako.nu
razrobitosti!
I neka ne mari za mrki kraljev­
ski dvor gorda lica
5 l neka se ne o.tima kao klijent
o gozbe prepotentnih moguć­
nika!
Neka se ne upušta s bespo.ličari­
ma u pijančevanja i vinom
upropašćuje
žar svojeg duha; neka ne sjedi
kao pljeskač u kazalištu
i zuri hipnotiziran glumčevim
zjalom!
Nego bilo da mu se smije tvrđa­
va naoružane Tritonke,
10 bilo zemlja koju je naselio lake­
demonski doseljenik
ili do.movina sirena, neka dječak
prve godine posveti stihovima
i napaja plodnu dušu s meonij­
skog izvora!
Pošto je naskoro dovoljno nau­
čio i u sokratovskome dru­
štvu, neka pusti uzde
l slobodan neka vitla oružjem
silnog Demostena!
14 PETRONIJE ARBITER
15 Tek potom neka pusti da njime
ovlada umjetnost rimskih pi­
saca i netom od grčke
rasterećena melodije neka mu
podlivena mijenja govoru tek!
Ponekad neka se ukrade s foru­
ma i pokloni stranici zamah;
a neka odjekuje udes obilježen
hitrim korakom;
neka daju svečane gozbe i ratDve
o kojima se kazuje oporim
pjevom
20 i prijete velike riječi neukrotiva
Cicerona!
Eto, takvim si dobrima potpaši
dušu: tako ćeš Dplođen izdaš­
nom
pijerijskom rijekom iz grudiju
lijevati riječi.
6 Dok sabrano i pažljivo. slušam Aga­
memnona, nisam ni primijetio da mi
je AsciltD Ddmaglio i dok u žaru raz­
,,<
govora s njime uzbuđeno hodam ova­
mo i onamo, nagrne u trijem golemo
mnoštvo. studenata. Č ini se da su up­
ravo slušali nečiju improviziranu de­
klamaciju, nekoga gospodina koji je
došao na red poslije Agamemnonova
pledOoajea. Dok su dakle mladići ismi­
javali njegOove izreke i rugali se dikciji
i kDmpoziciji izlaganja, iskoristio sam
priliku da se izvučen i hitro pođem u
potragu za Asciltom. Ali nisam se do­
bro snalazio jer slabo. sam poznavao
grad, a osim toga nisam imao ni točnu
SATIR/KON 15
predodžbu o tome gdj e se nalazi naša
krčma. I tako, kamo god sam išao.,
uvijek sam se vraćao na isto mjesto.
Napokon, iscrpljen od žurbe i mokar
već od znoja, nabasam na neku babu
piljaricu; prDdavala je naime poljsko
zelje.
7 - Molim te, bakice - obratim joj
se - znaš li možda gdje ja stanujem?
Babu je oraspoložila ta moja prilič­
no glupa dosjetka.
- Kako ne bih znala? - OdgDvOri
mi te smjesta ustane i pođe preda
mnom da mi pokaže put.
- Divne li starice! - mislio sam u
sebi i ;: odmah zatim, čim smo došli
u tu zabitnu četvrt, odmakne oštro­
umna starica traljavu zavjesu s jednih
vrata i kaže:
- MOora da je ovdje tvoj stan .
- Ne - usprotivim se ja - tu ku-
ću uopće ne poznajem.
I u istome trenutku spazim ne­
ke prostitutke: krišom se šeću posve
gole između sobica, a na vratima vise
natpisi s imenima i cijenom. Tek ta­
da shvatim da me baba zapravo dove­
la u javnu kuću; ali bilo je već pre­
kasno. Zato prokunem babu i njezinu
podvalu, zastrem glavu ogrtačem i za­
letim se kroz kurvinjak na drugi kraj .
Kadli već na samom ulazu zamalo da
se ne sudarim s Asciltom. Bio je klo­
nuo, baš kao i ja, i samo što ne skapao
Čovjek bi rekao da ga je nasamarila
16 PETRONIJE ARBITER
ista ona baba . I tako ga smlJuCl se
pozdravim i upitam što zapravo radi
u toj odvratnoj jazbini.
8 - Eh, da znaš samo što mi se do­
godilo - reče on i otre rukama znoj .
Odakle bih znao? - odvratim
ja.
Lutao sam - počne on sav izne­
mogao - po čitavu gradu i nikako
da se sjetim u kojem se zapravo di­
jelu grada nalazi naša krčma. Na kra­
ju mi priđe neki ozbiljan gospodin i
ljubazno se ponudi da će mi on poka­
zati put. Zatim me taj vucarao po ne­
kim uličicama, nikad čuo ni vidio, dok
me na kraju nije doveo u ovu rupu. I
onda - ponudi mi novac i moli me da
pristanem s njime na jedan fuko Već
je neka kurva pobrala lovu za svoju
sobu, već me on počeo drpati, i da ni­
sam bio jači od njega, sto posto bih
nadrapao
*
Upravo svi zajedno su mi tako izgle­
dali kao da su se napili afrodizijaka
*
Udruženim se snagama otarasimo gnja­
vatora
*
9 Nekako kao kroz maglu ugledam Gi­
tona gdje stoji na rubu ceste. Odmah
pohitam onamo
SATIR/KON 17
*
Kada sam upitao da li nam je brat pri­
redio štogod za doručak, sjedne dje­
čak na postelju i obriše palcem suze
koje su mu navrle na oči. Zbunilo me
ovakvo njegovo držanje.
- Š to se dogodilo? - upitam ga.
On je najprije oklijevao i nećkao se
da odgovori. Ali kada sam svojim mol­
bama dodao i prijetnje, napokon pri­
zna:
- Taj tvoj tobožnji brat ili prija­
telj, što li je, upao je maloprije u našu
sobu i stade na mene navaljivati, hoće
da me siluje. Kada sam ja stao zvati u
pomoć, on trgne mač i veli: »Ako si
Lukrecija, našao si Tarkvinija!«
Cuvši to, izgubio sam vlast nad so­
bom.
- Ma što to kažeš, ti, bijedna pe­
derska kurvo! - povičem ja i pružim
ruke prema Asciltovim očima - ti,
kojemu ni dah više nije čist!
Ascilto se najprije malo pričini kao
da me se boji; ali zatim mi snažno
zaprijeti rukama i poče vikati još jače
od mene:
- Da si smjesta zavezao - zagrmi
on - besramni gladijatoru, kojega je
samo arena izbavila od sigurne pro­
pasti! Da si smjesta zavezao, noćni
ubojico, ti koji se čak ni onda kada si
radio kao muško nisi borio s čestitom
ženom; kojemu sam ja u parku isto
18 PETRONIJE ARBITER
tako bio brat kako j e sada u svratištu
ovaj dječak.
- Ja sam - rekGh - diskutirao s
profesGrom, a ti si se naprosto izvu­
kao.
10 - Što sam j a, ludi čovječe, morao
činiti kada sam umirao od gladi ? Ili
sam možda mGrao slušati vaše prosi­
panj e pameti, to jest zveket razbijena
stakla i tumačenja snova ? Ali ti si se,
tako mi Herkula, ponio gadnije od me­
ne: hvalio si pj esnika da bi mogao va­
ni ručati
I tako ovu našu vrlo. neukusnu prepir­
ku zamijeni opći smijeh. Sada već pri­
lično smireni pGđemo da obavimo po­
slove koj i su nas još čekali
* vratim se natrag u ko.načište, u našu
PGnovo mi j e došla na pamet neprav­
da koju mi j e nanio.
- Ascilto - rekoh mu - vidim da
se nas dVGj ica ne možemo složiti. Zato
podijelimo ovo. malo zajedničke prtlja­
ge i pokušajmo svoje financij ske pro­
bleme rješavati odvojeno svaki za se­
be. I ti si Gbraz ovan i j a sam. A da ti
ne bih bio. konkurencij a u zarađivanj u,
o.dabrat ću službu različitu o.d tvoje;
jer inače ćemo. svaki dan imati tisuću
Po.voda za suko.b i o nama će se lajati
po. čitavu gradu.
SATIRIKON 19
Ascilto se tome nij e pro.tiviG :
- Danas - veli - kada smo već
kao. studenti obećali na ručak, nemoj­
mo gubiti noć. Ali sutra, jer vidim da
ti j e to. po Vo.lji, pGtražit ću sebi i neki
drugi stan i neko drugo društvo..
- Ne - uzvratim - ne treba sada
odgađati to. što smo o.dlučili
*
Upravo. j e pGhota bila Po.vo.dom za taj
tako nagli rastanak; već sam naime
o.davno. priželjkivao da se o.tarasim
dosadnoga stražara kako bih sa SVo.­
jim Gito.no.m mGgao. p ono.vo. uSPo.sta­
viti onaj stari o.dnos
*
II Po.što sam do.bro. razgledao čitav grad,
sobicu. Tek sada mi j e pošlo. za ruko.m
da od svo.jega dragGga izmamim i skre­
ne poljupce: grlio sam strastveno. dje­
čaka uto.nuvši u pravo. more bezgra­
nične sreće. Ali nismo se j oš dokraja
ni predali užitku, kadli se našim vra­
tima prikrade Ascilto. i, na silu razva­
]ivši ključanicu, nađe me u zagrljaju
s bratom. I tako. smijehom i plj eska­
njem ispuni So.bicu, jednim me pote­
zom izbaci ispod Po.krivača i reče:
- Što. si to. radio., najsvetiji brate ?
.
S to ? Prekida š našu ko.mpaniju ?
I nije se zadržao samo. na riječima,
20 PETRONIJE ARBITER
nego izvuče iz torbe remen i poče me
za ozbiljno mlatiti.
- Nemoj tako dijeliti s bratom -
priklopi uz to obijesno
*
12 Dolazili smo n a trg već o izmaku da-
na. Ondje smo opazili čitavo mno­
štvo robe na prodaju, ne bogzna kako
vrijedne, ali ipak takve da j e mračno
doba dana moralo prikrivati njezino
sumnjivo po.drijetlo. Budući da smo
dakle i mi sami iznij eli na prodaju
ukradeni ogrtač, iskoristili smo zgod­
nu priliku i u j ednom uglu trga počeli
mahati rubom ogrtača ne bi li kojim
slučaj em sj aj o.dore mogao privući ka­
kva kupca. I nije dugo potrajalo, priđe
nam bliže neki seljak, meni odnekud
poznat, u pratnj i j edne žene, pa uze
vrlo pažljivo promatrati ogrtač. S dru­
ge strane, Ascilto baci pogled na selja­
ko.va ramena i odjednom zašuti kao
gromom ošinut. Pa i sam sam se do
neke mjere uzbudio kada sam ugledao
toga čovjeka j er mi se činilo da j e to
onaj isti koji j e našao tuniku na pu­
stoj poljani. Pa j asno, to j e bio baš on!
Ali Ascilto se bojao povj erovati vlasti­
tim očima i zato, da ne bi počinio ne­
što nepromišljeno, najprije tobože kao
kupac pristupi bliže, svuče mu s rame-
13 na skut i opipa ga malo pažljivije . O
čudne li igre slučaja! Očito je naime
bilo da seljak dosada njje bio toliko
SATIR/KON 21
radoznao da bi primaknuo ruke do
šava, nego j e što više s gađenjem pro­
davao tuniku kao kakvu prosjačku
odjeću. Pošto se Ascilto napokon uvje­
rio da j e pohranjeno blago ostalo. ne­
taknuto, a prodavač da j e obična pro­
stačina, povuče me malo na stranu od
go.mile i veli mi:
- Znaš li, brate, da nam se natrag
vratilo ono blago zbog kojega sam se
tužio? Ona je tunika, kako izgleda, još
uvijek puna netaknutih zlatnika. Sto
da radimo sada? Na koji način da do.­
bijemo natrag ono što j e naše?
Ja sam bio izvan sebe od radosti, ne
samo j er sam već vidio plijen u našim
rukama, nego tako.đer jer me sretan
slučaj o.slobodio od naj sramnije sum­
nje. Zato sam rekao Asciltu da ne tre­
ba okolišati, nego otvo.reno zahtijeva­
ti ono što j e po građanskome pravu
naše. Ako pak ne želi da vrati tuđu
stvar njezinomu pravom vlasniku, ne­
ka do.đe na sud.
14 Ascilto se naprotiv plašio zakona:
- Tko nas - protivio se on - ov­
dje p ozaje ? I tko će uopće povjero­
vati našim riječima? Ne, j a sam za to
da kupimo tuniku iako dobro znamo
da j e naša. Jer bolje j e da za mali no­
vac dobijemo natrag veliko blago ne­
go da se upuštamo u nesigurnu parni­
cu:
Sto koriste zakoni o.ndje gdje
vlada jedino novac
22 PETRON/JE ARS/TER
ili gdje siromaštvo ne može ni
na koji način dobiti parnicu?
Čak i oni koji provode život s ci­
ničkom torbom o ramenu
vrlo često riječi prodaju za no­
vac.
5 Sud dakle nije ništa nego j avna
rasprodaja,
a vitez koji sjedi na parnici di­
j eli kupljenu pravdu.
Ali pri ruci nismo imali ništa osim
?va asa za koje smo mislili kupiti ne­
sto boba . I tako, da nam ne bi ipak
umakao plijen, odlučili smo da damo
og:��ač za bagatelnu cijenu : na taj će
. drugome : očito j e naime da na obje
naCIn mah gubitak uroditi neisporedi­
vo većim dobitkom . Čim smo dakle
�azI?-0tali. robu, ona žena pokrite glave
sto Je stajala sa seljakom razgleda ma­
lo pažljivije izvezene znakove na su­
knu: odmah pograbi s obadvije ruke
skut ogrtača i poviče iz svega glasa: _
Lop �v� ! - Mi pak sa svoje strane, da
ne bl Izgledalo da ništa ne poduzima­
mo, počnemo onako zbunjeni i sami
drž �t � za onu poderanu i prljavu tuni­
ku l Isto onako ogorčeno vikati da j e
t o što oni imaju u rukama naše vlas­
n��tvo: Ali parničenj e ni na koji način
mje bIlo ravnopravno i prekupci, koji
su se sj atili na tu viku, smijali su se
našoj ludosti. Jer vidjeli su da ona
str��a svojata za sebe vrlo skupocjenu
odjecu, a ova strana običnu traljetinu
koja se ne može mjeriti ni s poštenim
SATIRIKON 23
dronj cima. Na to Ascilto iznenada pre­
kine opći smijeh:
15 - Vidimo - reče on čim je nasta­
la šutnj a - da je svakomu nj egova
stvar naj draža; zato neka oni nama
vrate našu tuniku, a mi ćemo nj ima
ogrtač .
Iako se seljaku i ženi takva zamjena
sviđala, ipak su već bili pozvani noćni
stražari koj i su sada zahtij evali da se
obadva sporna predmeta pohrane ko�
njih i da sutradan pritužbu razmotri
sudac. Jer ne radi se samo o tome da
se utvrdi komu koja od tih spornih
stvari pripada, nego i o nečem posve
stranke pada i opravdana sumnj a zbog
krađe . Već je odlučeno da se izaberu
posrednici i neki između prekupaca,
ćelavac, sav kvrgav po čelu, koji je
ponekad znao također zastupati na
parnicama, pograbi ogrtač tvrdeći da
će ga sutradan izručiti na sud. Ali bilo
je jasno da se ne traži ništa drugo ne­
go da jednom pohranj ena odjeća me­
đu razbojnicima ishlapi, a mi da od
straha zbog krivnje ne dođemo na ro­
čište * bilo je jasno da i mi hoćemo to
isto. I tako j e sluča,i pomogao želju i
jedne i druge stranke: seljak naime,
srdit što mi tražimo da nam se izruči
obična prnj a, baci tuniku Asciltu u li­
ce i zatraži da mu se izruči ogrtač pa
da će on onda o dustati od tužbe. Jer
j edino j e to bilo sporno
24 PETRONIJE ARBITER
*
I kada smo., kako smo mislili, do.bili
natrag svoje blago, navrat-nanos ode­
mo u svratište, zaključamo vrata i sta­
nemo se od srca smijati oštro.umnosti
prekupaca i parničara što su nam u
sVDjOj golemoj prepredenosti vratili
novac.
Ne želim smjesta posj edovati
ono za čime žudim,
niti mi se sviđa stečena pobjeda
*
16 Ali tek što. smo. se dosita najeli večere
što nam j u j e priredio dobri Giton,
kadli netko dosta bučno. i silovito. za­
lupa na vrata
*
Tko. j e ? - upitamo. dakle i sami
blijedi od straha.
- OtvQri pa ćeš vidjeti - odgovori
na to glas.
I do.k smo se jDš tako međusQbno
pitali i odgovarali, brava se sama Qd
sebe odsklizne i padne, a vrata se na­
glo QtVQre i na pragu se pojavi žena
pokrivene glave.
- Vi ste mislili da ste me nasama­
rili ? - Qbrati nam se. - Ja sam Kvar­
tilina sluškinja, Qne iste ko.ju ste vi
omeli dok je pred kriptom Qbavljala
svetu službu. Evo i ona sama dolazi
SATIRIKON 25
u vaš stan; moli za dQPuštenje d� .s
vama razgQvara. NemDjte se UZnemIrI­
vati! Ne o.ptužuje vas ona zbog vašega
grijeha i ne traži neku kaznu, ne�o �e
više čudi koj i j e to bog doveo u nJezm
kraj tako. fine mladiće.
17 Mi smo JQŠ šutjeli i nismo re�li n�
da ni ne, kadli uđe i sama KvartIla, 1
to u pratnji jedne djevojčice. Sjela je
na mo"ju postelju i dugo plakala. Pa
čak ni tada nismo izgovo.rili ni j edne
jedine riječi, nego smo zaprepašteni
Čekali da vidimo. koliko će dugo traja­
ti suze koje j e spremila da na� poka�
" bol. Čim se dakle st1sao. taj
že svoju
odveć razmetljiv pljusak, otkrije Qna
svoju oholu glavu i sklopi ruke tako.
čvrsto da su j oj na prstima zapucketa­
li članci.
- Kakva j e to. drskost - započne
ona - i gdje ste uopće naučili razbQ1 -
ničke podvale kakve se ne �Qgu Z::lI�:l­
sliti ni u pričama? Tako ml b �g Fld��e
pomogao., žao mi vas je! Jer mtkQ mj e
o.staQ bez kazne ako je vidio. to što. se
ne smije vidjeti. Svakako, naš j e kraj
tako pun prisutnih božanstava da u
niemu lakše mo.žeš susresti boga nego
čovieka. Ali nemojte misliti da sam
doŠla ovamo radi osvete: više sam dir­
nuta vašima mladim go.dinama nego
nepravdQm koju ste mi nanijeli. U ne­
znanju ste naime, kako još uvijek mi­
slim; počinili neQprostiv zločin. No.
mene je samu onako. izmučenu Qne
26 PETRONIJE ARBITER
noći spopala tako opasna drhtavica
da sam se štoviše boj ala i napadaj a
proljetne groznice. I zato sam u snu
molila lijeka; i u snu mi j e naloženo
da vas potražim i da napadaj bolesti
ublažim točno prema dobivenoj uputi .
Ali za lijek me ne more tako velike bri­
ge; veći mi naime bol bijesni u grudi­
ma i vodi me sve dotle da pomišljam
da moram umrijeti : jer boj im se da
ne biste, potaknuti dakako mladalač­
kom obij ešću, razglasili ono što ste vi­
djeli u Prij apovu svetištu i na taj na­
čin iznijeli u j avnost svete božje na­
mjere. Zato ponizno pružam ruke pre­
ma vašim koljenima i usrdno vas mo­
lim i zaklinj em da ne izvrgavate ruglu
i smijehu svetu noćnu službu i da ne
odaj ete tajne tolikih godina za koje
j edva da zna tisuću ljudi.
18 Poslije toga dirljivog zaklinjanja po­
novo brizne u plač i, sva se tresući od
teškog jecanj a, čitavo lice i grudi za­
gnjuri u moj e j astuke. Ja sam u isto
vrijeme bio potresen i od sažaljenja i
od straha. Rekoh j oj međutim neka se
smiri i neka se ne brine ni zbog jedno­
ga ni zbog drugoga: jer što se tiče sve­
tih otaj stava, o njima neće nitko od
nas pripovijedati pred ljudima; a ako
j oj je bog i osim toga pokazao kakav
drugi lijek protiv groznice, mi ćemo
priteći u pomoć božjoj promisli, pa
makar i uz vlastitu pogibao. Razvedri
se žena poslije tog obećanja, obaspe
SATIRIKON 27
me poljupcima, iz plakanj a prijeđe u
smijeh i nj ežno me rukom potegne za
uvojke koj i su mi se spuštali preko
uha.
- Sklapam - veli - s vama pri­
mirje i odustajem od već ugovorene
parnice. Jer, da slučaj no niste pristali
na ovaj lijek, već sam pripravila za
sutra ljude koj i će osvetiti nepravdu
što ste mi j e nanijeli kada ste povrije­
dili i mo ju čast i dostoj anstvo :
Sramota j e kada te preziru, gor­
dost kada p o volji praštaš :
to volim što mogu ići kojim god
mi se mili putem.
Jer dakako i mudrac, ako ga pre­
zru, zameće svađu,
i onaj koji ne kolje zna otići kao
pobjednik
*
Zatim pljesne rukama i prasne iznena­
da u takav smij eh da smo se uplašili.
Isto učini na drugoj strani i sluškinja
koj a j e prva došla, isto i curica koj a
19 je ušla zajedno s njome. Sve je odje­
kivalo od nj ihovoga mimskog smijeha.
Mi međutim nismo znali odakle potje­
če ta tako nagla promjena raspolože­
nj a, pa smo pogledavali čas sami na
sebe čas na žene
*
Zato sam danas izdala naređenje
da nikoga od smrtnika ne puštaju u
28 PETRONIJE ARBITER
ovo svratište da bih mogla bez ikakva
ometanja dobiti od vas lijek protiv
groznice.
Čim j e Kvartila to rekla, Ascilto se
dakako malo zapanjio, no j a sam po­
stao hladniji od galske zime i nisam
mogao izustiti ni jedne j edine riječi.
Ali, da nisam očekivao nikakvu veću
neugodnost, zaslužna j e bila svećeni­
čina pratnja. Jer bile su to ipak samo
tri ženske, bez sumnje preslabe ako bi
što htjele pokušati; mi naprotiv, ako
ništa drugo, a ono bar muškog spola.
Ali svakako smo bili i manje sputani
odj ećom . Nego j a sam već i parove
ovako sastavio : ako dođe do b orbe na
život i smrt, j a ću se sam uhvatiti
ukoštac s Kvartilom , Ascilto neka se
uhvati sa sluškinjom, a Giton s dje­
vojčicom
*
Ali tada nas u zaprepaštenju obuzme
malodušnost i onako nam se j adnima
pred očima počne ukazivati sigurna
smrt
* ki ljubavni napitak ?
20 - Molim te - rekoh - gospođo,
ako spremaš nešto još strašnije, brzo
to učini ! Jer nismo počinili tako velik
zločin da mo·ramo umrijeti na muka-
ma
* ma
SATIR/KON 29
Sluškinj a koja se zvala Psiha pažljivo
prostre po podu pleteni pokrivač
*
Dražila mi je kurac. Ali taj j e bio tako
hladan kao da j e već tisuću puta um­
ro
*
Ascilto j e p okrio glavu ogrtačem -
nema sumnje kada su ga opomenuli
kako j e opasno zavirivati u tuđe tajne
*
Sluškinja izvadi iz njedara dva reme­
na: j ednim j e od njih zavezala naše
noge a drugim ruke
*
- Što ? - upita Ascilto pošto j e
već izgubio nit pripovijedanja. - Zar
j a nisam zaslužio da pij em ?
Sluškinja koju j e odao moj smijeh
pljesne rukama:
- Doista sam iznijela *
- Mladiću, j esi li ti sam ispio toli-
- Znači tako ? - začudi se Kvarti­
la. - Enkolpije j e popio sav afrodizi­
j ak što smo ga imali?
*
I I Uz neodoljiv osmijeh zanjiše bokovi­
30 PETRONIJE ARBITER
*
A naposljetku ni Giton ne mo.gne su­
spregnuti smijeh, pogotovo pošto mu
se djevojčica o.bjesila oko vrata i dje­
čaka, ko.j i se tome nije nimalo opirao,
obasula bezbrojnim poljupcima
*
21 U svome smo j adu htjeli zvati u po­
mDć: Ali ponajp �ij e, u blizini i nije bi­
lo nI�oga tko bl nam mogao. pomoći;
a zat}�, odavde j e Psiha meni, koj i
sam zeho apelirati na zaštitu građana
bockala ukosnicDm obraze, odande j �
djevojka pritijesnila Ascilta kistom
koj i j e i sam natopila afrodizij akom
* nje na pameti, premda dobro znate
Pristiže na kraju i bludnik u čupavu
?grtaču boje mrče i potpasan opasa­
c em � čas nas j e mlatio. razvaljenim
v
guzo�Ima, cas slinavio smrdljivim po­
. 22
lJupcIma, sve do.k nije Kvartila, sa ši­
bom od riblje kosti u ruci i visoko
potpasane halj ine, naložila da se ne­
sretnicima da odmDr
*
�� � .e oboji �a zakunemo. naj svetijim
n 1 .ec�ma da cemo. tu strašnu tajnu po­
: je to učinila i cijela posluga, unutra
nIJetI sa sobom u grob
* gu, posvuda naokolo, drugi prislonjeni
SATIRIKON 31
Uđe nekoliko masera, istrljaju nas
uljem koje je za to već propisano i na
taj nas način okrijepe. Pošto smo. se
dakle kako-tako oslobodili umora,
opet obučemo odjeću za blagovaonicu
te nas tako odj evene odvedu u susjed­
nu sobu . Ondj e su bila prostrta tri le­
žaj a, a bilo j e sjajno postavlj eno i sve
Dstalo što treba za raskošnu gozbu.
Budući da smo dakle bili ponuđeni, le­
gnemo uza stol, svaki na svoj ležaj .
Počeli smo. s božanstvenom zakuskom,
a potom je uzmemo. zalij evati još i
pravim falernskim vinom. Podvorili
su nas još s nekoliko porcij a j ela. No.
kada smo već počeli upadati u san,
Kvartila reče:
- Znači takD? Još vam je i spava­
da ste dužni čitave noći bdjeti u čast
Prijapovu geniju ?
*
Ascilto., iscrpljen od tolikih nevolj a,
počne upadati u san; a onda mu ona
sluškinj a koju j e na uvredljiv način
bio. odbio premaže čitavo lice gomi­
lom čađi i istetovira mu, a da ovaj ni­
je niti o.sj etio, na grudima i rameni­
ma - spolne organe. Već sam se i ja,
premoren kakav sam bio, počeo po­
malo. prepuštati blagodatima sna. Isto
i vani : jedni su ležali go.stima do no­
32 PETRONIJE ARBITER
uza zidove, neki opet ispruženi na sa­
mo.me pragu, glavu uz glavu. U svje­
tilj kama j e već ponestajalo ulj a pa su
svijetlile još samo posve slabim svje­
tlom i pomalo se trnule: kadli u blago­
vaonicu uđu dva roba Sirijca u na­
mjeri da štogo.d ukradu; i dok se u
svojoj lakomosti svađaju oko. srebrna
posuđa, razbiju u natezanju bocu. Sru­
ši se i stol sa srebrninom, a j edna obo­
rena čaša slučajno odleti više i sluški­
nji koja j e kunjala na j astuku razbije
glavu . Na taj udarac ona jaukne i u is­
to doba oda kradljivce i probudi dio
pijanih gostiju i posluge . Pa pošto su
Sirij ci razabrali da su zatečeni na dje­
lu, ispruže se istodobno kao po dogo­
voru uz ležaj i počnu hrkati kao da
već satima spavaju .
Već se bio probudio. i pročelnik bla­
govaonice te j e dolio ulja u svjetiljke
koje su se gasile; dječaci su malo pro­
trljali oči i opet počeli posluživati : ta­
da uđe sviračica s cimbalom, udari
23 mjeđu o mjed i probudi sve ostale. Go­
zba se dakle obnovi i Kvartila iznova
pOZDve goste da piju. Bećarskom vese­
lju pripomogne sviračica s cimbalom
* hovitosti ! Sto ? Ti nisi shvatio da se
Uđe bludnik, najodvratnij i čovjek koj i
se može zamisliti, i svakako dosto.jan
one kuće. On zalama rukama, zastenje
i saspe iz sebe o.vakve pjesme:
SATIRIKON 33
- Ovamo, ovamo se sada brzo
skupite, širokoguza topla bra­
ćo.,
pružite nogu, ubrzajte trk, pole­
tite stopalom,
vi, laka bedra, okretna guza, be­
stidni rukom,
mlohavi, stari, uškopljeni De­
lj aninovom rukom !
Kada je svršio svo.je stihove, po­
pljuj e me najgnjusnij im po.ljupcem.
Nato se popne i na postelju i otkrije
me svom snagom unatoč tome što
sam se opirao. Dugo je i uporno jebao
po mome spolovilu, ali bez rezultata.
Preko znojnoga su mu čela tekli poto­
ci bagremDva ulja, a među naborima
na o.brazima bilo j e toliko pudera da
bi čovjek pomislio da nezaštićen zid
24 stradava od kiše. Ja više nisam mogao
suspregnuti suze, nego dotjeran već
na rub očajanj a zavapim:
- Mo.lim te, gospođo, ali ti si ja­
mačno naredila da mi daju čašu elik­
sira.
- Oštroumna li čovjeka - pljesne
Kvartila rukama nježno se snebivaju­
ći - pravo utj elo.vljenj e gradske du­
bludnik naziva Čašom eliksira?
Zatim, da ne bi moj drug bolje pro­
lazio od mene, kažem j oj:
- Reci po.šteno, da li Ascilto jedini
u ovoj blagovaonici ima praznike ?

34 PETRONIJE ARSITER
- Da - rekne Kvartila - neka i
AsciltD dobije Čašu eliksira!
Tek što. je to' izustila, bludnik prD­
mijeni kDnja i, čim je prešao. na mDje­
ga pratioca, pDčne ga Db rađivati gu­
zDvima i pDljupcima. Usred svega to­
ga je stajao. GitDn i pucao. Dd smijeha.
I tako. ga zapazi Kvartila pa u znati­
želji pDčne pDtankD ispitivati čiji je
dječak. Reknem jDj da je dječak moj
brat.
- Zašto. me Dnda nije pDljubiD? -
upita na to. te, pDzvavši ga sebi, pri­
vine dječaka na sebe da je pDljubi.
Zatim spusti i ruku u dječakDvo. krilo.
i Dpipa mu spolovilo, jedro i još pra­
vo dječačko.
- Ovaj će pimpek - primijeti
Kvartila - krasno sutra vojevati kao
predjelo za moju pohotu; jer danas
poslije magarčića ne želim uzimati
pučki Dbro.k.
25 Kada je to kazivala, primakne se
Psiha do njezina uha i, smijući se, ne­
što joj prišapne.
- Da, da - rekne Kvartila - do­
bro si me sjetila. Zašto ne bi, jer to je
najljepša prilika, naša Panihida izgu­
bila djevičanstvD?
I odmah izvedu djevDjčicu, prilično
lijepu i očito ne stariju od sedam go­
dina. Svi dakle zaplješću i počnu tra­
žiti da se obavi svadba. Ali ja sam se
zaprepastio i stao. sam dokazivati da
je Giton čedan dječak i da nije doras-
SATIRIKON 35
tao ovoj nepodopštini. Osim toga -
nastavio sam - niti djevojčica nije ni
izdaleka dovoljno zrela da mo.že pod­
nositi ono za što je žena već po pri­
rodi predodređena.
- Jelda? - podrugljivo će Kvarti­
la. - Ova je tu, misliš, mlađa nego.
što sam bila je kada sam prvi put bila
pofukana? Neka me stigne srdžba mo­
ie Junone ako se sjećam da sam ikada
bila djevica! Jer nevinost sam izgubila
već kao dijete sa svojim vršnjacima; a
odonda pomalo, kako. sam odrastala,
tako sam se jebuckala i s većim dje­
čacima sve dok nisam potpuno sazre­
la. Odatle mislim da je i potekla ona
poslovica da mo.že dizati bika tko je
podigao tele.
I tako, da mi ne bi brat bez mene
još i gore nastradao, ustanem i pri­
26 družim se svadbenoj svečanosti. Već
je Psiha djevojčici omo.tala oko glave
svadbeni veo, već je Čaša eliksira no­
sio naprijed baklju, već su se za njim
pijane žene plješćući svrstavale u dugu
povorku i sobu za mladence ukrasile
opscenom tapiserijom, kadli Kvarti1a,
koju je uspalila Po.hota raskalašenoga
društva, i sama ustade pa pograbi Gi­
tona i odvuče ga u ložnicu. Nema su­
mnje, dječak se nije opirao, ali ni dje­
vojčica nije bila tužna niti se prestra­
šila riječi svadba. I tako, kada su le­
žali zatvoreni, mi posjedamo. pred pra­
go.m njihove bračne sobe, a među pr-
36 PETRONIJE ARBITER
vima Kvartila koja znatiželjno prisloni
oko na rupicu koju je izbušila u svo­
joj pokvarenosti: netremice je onako
uzbuđena promatrala dječju ljubavnu
igru. Potom i mene nježno povuče ru­
kom da vidim isti prizor; i kada smo
već tako promatrali obraz uz obraz,
koristila se svakom prilikom da usput
skrene ustima i da mi onda kao kri­
šom uvijek iznova pokloni žarki polju­
bac
* način da izbjegnemo oluju koja nam
Bacimo se u svoje krevete i ostatak
noći provedemo bez ikakva straha
*
Petronije Arbiter Satirikon
)(V knjiga
" XVI knjiga
Došao je već treći dan. Ali nama se
poslije tolikih trauma više sviđala po­
misao na bijeg nego na počinak. I ta­
ko, dok smo, onakvi utučeni kakvi
smo bili, raspravljali o tome na koji
je prijetila, jedan Agamemnonov rob
prekine našu nedoumicu:
- Š to j e s vama? - upita. - Ne
znate li kod koga se danas priprema?
Trimalhion, iznimno otmjen čovjek ,,<
- Ima u blagovaonici sat i u tu svr­
hu opremljena trubača da bi uvijek iz­
nova mogao znati koliko je izgubio od
života.
Zaboravimo dakle na sve nevolje i
pomno se odjenemo, a Gitonu, koji je
sa zadovoljstvom obavljao posao roba,
naredirno da nas slijedi u kupaonicu
*
27 Mi međutim onako obučeni počnemo
naokolo tumarati, štoviše zbijati šale
i prilaziti pojedinim skupinama ljudi,
kad odjednom vidimo ćelava starca:
odjeven je u crvenu tuniku i igra se
loptom među dugokosim dječacima.
Ali naše poglede nisu toliko privukli
dječaci, premda su bili vrijedni paž-

38 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
nje, koliko sama glava obitelji koji
se o.buven u sandale vježbao nabacu­
jući se zelenom lOoptom. I nije više uzi­
mao onu loptu koja bi se dotakla ze­
mlje, nego je rob držao u pripravi
punu vreću i iz nje igračima dodavao.
nove. Opazili smo još neke neobične
detalje. Na suprotnoj naime strani od
te skupine stajala su dva eunuha: je­
dan je od njih držao srebrnu noćnu
posudu, a drugi je bro.jao lopte, ali ne
one koje su odbijene u igri letjele od
ruke do ruke, nego one koje bi pale
na zemlju. Dok smo se dakle divili tim
otmjenOostima, dohita Menelaj i pri­
ključi nam se:
- To je taj čovjek kod kojega ćete
danas leći uz stol - opomene nas
on - i zaista već gledate početak go­
zbe.
Još uvijek je Menelaj to. govorio ka­
da je Trimalhion pucnuo prstima i na
taj mu znak eunuh usred igre podme­
tne noćnu posudu. Pošto je onaj is­
praznio mjehur, zatraži od malog ro­
ba vode za ruke, poškropi malo prste i
obriše ih o dječakovu kosu
* rena svraka i pozdravljala one koji su
29
28 Predugo bi trajalo. da se uhvate i po­
pamte sve pojedinOosti. I tako uđemo u
kupaonicu, žestoko se preznojirno i
smjesta pređemo pod hladni tuš. Već
su Trimalhion'a namazali mirisavim
ulIjem i brisali, ali ne lanenim ručnici-
XV KNJIGA 39
ma, nego frotirima izrađenima od naj­
finije vune. U isto su vrijeme tri liječ­
nika masera pred njegovim očima pili
falernsko vino; i kada su u svađi vrlo
mnogo prolijevali, Trimalhio.n je ka­
zivao da je to njegov aperitiv. Zatim
ga umotaju II grimizni ogrtač podstav­
ljen krznom i dignu ga na nosiljku.
Pred nosiljkDm su išla četiri trkača
s vojničkim odlikovanjima na grudi­
ma i ručna kolica II kojima se vozio
Trimalhionov mezimac, postariji dje­
čak, krmeljiv, nakazniji od go.spodara
Trimalhiona. Kada su ga dakle odno­
sili, stane mu uz glavu svirač s mini­
jaturnom frulicom i, kao da mu nešto
šapće na uho, čitavim je putem svirao.
Mi- već od divljenja siti - pođe­
mo. za njim i s Agamemnonom stigne­
mo do vrata. Na dovratku je bila pri­
čvršćena pločica s ovim napisom: »Ko­
ji god rob izađe bez gospodarove do­
zvole, dobit će sto udaraca bičem« . No
na samome je ulazu stajao vratar u
zelenoj Ddjeći, opasan pojasom tre­
šnjine boje, i u srebrnoj je zdjeli či­
stio grašak. A nad pragom je visio
zlatni kavez u kojemu se nalazila ša­
ulazili. Uostalom, do.k se ja svemu
čudim, umalo što ne padnem nauznak
i ne polomim noge. Lijevo. naime od
ulaza, nedaleko od vratarove sobe, na
zidu je bio naslikan golem pas na lan­
cu, a iznad njega je bilo napisano veli-
40 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
kim slovima: » ČUVAJ SE PSA« . I mo­
ji � drugovi dakako nasmiju, a ja,
čim sam došao k sebi, nisam prestao
razgledavati po redu cijeli zid. Bila je
pak naslikana skupina robova kako ih
vode na prodaju s pločicama oko vra­
ta, i sam Trimalhion, dugačke dječač­
ke kose, kako s Merkurovim štapom u
rukama i vođen od Minerve ulazi u
Rim. Iza toga, kako je Trimalhion na·
učio računati i zatim postao blagajnik,
sve je to obazrivi slikar vjerno prika­
zao zajedno s natpisom. Doista već na
kraju trijema Merkur ga je uhvatio za
podbradak i brzo ga vodio gore na uz­
višeno prijestolje. Bila je prisutna i
Fortuna s prepunim rogom obilja i
tri Parke koje su sukale zlatnu pređu.
U trijemu sam također opazio grupu
trkača kako trenira s učiteljem. Vidio
sam osim toga u uglu veliki ormar, u
ormaru kućicu u kojoj su bili smješte·
ni srebrni lari, Venerin mramorni kip
i ovelika zlatna kutija; a kazivali su
da je u njoj pohranjena gospodarova
prva brada
* Nema sumnje, zamalo smo se upla­
Počeo sam dakle ispitivati kućepazite·
lja kakve ono slike imaju u sredini.
- To su »Ilijada i Odiseja« - od·
vrati - i »Lenatova gladijatorska bor­
ba« .
30 Nije bilo prilike da se razgleda i os..
talo
XV KNJ IGA 41
*
Mi smo već dospjeli do blagovaonice.
U njezinu je predsoblju poslovođa pri­
mao račune. A ono čemu sam se oso­
bito zadivio, na dovracima su stajali
pričvršćeni svežnjevi pruća sa sjekira­
ma: krajnji se dio svežnjev� �vršav�o
kao u mjedeni kljun na lađI l na nJe­
mu je pisalo: »Gaju Pompeju . ! r}m�l�
hionu, članu augustovskoga v�Je� a s�­
storice, blagajnik Cinam« . S IstIm Je
natpisom visio sa stropa svijećnja� s
dvije
· svijeće, a na oba dovratka bIle
su učvršćene dvije ploče: jedna je od
njih, ako se dobro sje.ćam, in;ala .ovaj
), ', ,
natpis: »30. i 31. prosInca .nas G...a.1 o� ­
jeduje izvan kuće« ; druga J.e p�oc� pn­
:� kazivala mjesečevu putanJu . l hkoy�
sedam planeta; i koji su dam sretm l
) koji su nesretni, sve su to točno ozna­
I
čivala raznobojna puceta.
Kada smo se prepuni tih naslada
spremali ući, uzvikne jeda� od dje­
čaka koji je tu bio postavljen za taj
posao:
- Desnom nogom!
šili da ne bi tkogod od nas protupro­
pisno prešao preko praga. :Uost�lom,
tek što smo zajedno zakoraknuh des­
nom nogom, baci nam se pred noge
rob ogoljelih leđa i . poče ?'loliti . da g�
spasimo od kazne; l da mje vehk pn­
jestup zbog koje�a hoće da g� kazne;
ukrali su mu naIme u kupahstu bla-
42 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
gaj �i�ovu odjeću koja jedva da je
vrIjedIla deset sestercija. Povučemo
dakle desnu nogu natrag i uzmemo
preklinjati blagajnika, koji je kod ula-
za brojao zlatnike, da robu oprosti
kaznu. Ovaj nas oholo pogleda i veli:
- Ne ljuti me toliko gubitak koliko
emar
� . toga
J e mOJu
nevaljalog roba. Izgubio
svečanu odjeću koju mi je
neki klijent poklonio za rođendan, od
�irskoga grimiza, bez sumnje, ali već
J �dnom pranu. Dakle, što je? Pokla­
nJam vam ga.
31 Kada smo obvezani tako velikim
dobročinstvom ušli u blagovaonicu
pritrči nam onaj isti rob i počne na�
onako zapanjene obasipati pravom ki­
šom poljubaca i zahvaljivati nam za
naš čovječni postupak.
- Ukratko, odmah ćete znati -
veli - kome ste iskazali dobročinstvo.
Vino kakvo pije sam domaćin to vam
je zahvalnost jednog vinotoče !
Napokon poliježemo za stol dok su
nam dječaci iz Aleksandrije nalijevali
po ruk�ma vodu rashlađenu snijegom;
a drugI odmah zatim pristupe našim
nogama i s izvanrednom nam temelji­
tošću odstrane zanoktice. I k tomu ni
u ovome tako tegotnom poslu nisu
šutjeli, nego su usput pjevali. Ja sam
�tio iskušati da li čitava posluga pjeva
I tako sam zatražio piće. Dječak me
poslu�i u� ništa manje oporu ariju; i
tako Je bdo kod svakoga koji je nešto
XV KNJI GA 43
bio zamoljen da da: pomislio bi čovjek
da je posrijedi kor nekog pantomima,
t
a ne blagovaonica glave obitelji . Done­
seno je ipak vrlo otmjeno predjelo; već
su naime svi polijegali uza stol osim
',,,' jedinog Trimalhiona za kojega se po
novom običaju čuvalo prvo mjesto.
Uostalom, na poslužavniku s predje­
lom nalazio se magarčić od korintske
mjedi s dvije vreće preko sebe; on je
na jednoj strani nosio bijele masline,
a na drugoj crne. Magarčića su pokri­
vale dvije zdjele na rubovima kojih je
bilo urezano Trimalhionovo ime i oz­
naka težine srebra. Također su od jed­
ne zdjele na drugu zavareni mostići
držali na sebi puhove u preljevu od
meda i maka. Osim toga su se na src­
brnu ražnju nalazile vrele kobasice, a
pod njim sirijske šljive s narovim ko­
šticama.
32 Bili smo usred tih otmjenosti kada
su uz pratnju orkestra unijeli samog
Trimalhiona i smjestili ga između tvr­
do napunjenih jastuka, što nas je i ne­
hotice nagnalo na smijeh. Iz grimiz­
noga je naime ogrtača pomolio svoju
do kože obrijanu glavu, a oko vrata,
što se gubio pod odjećom, prebacio
je rubac sa širokom crvenom prugom
dok su s rupca odavde i odande visile
rese. Imao je također na malome prstu
lijeve ruke veliki pozlaćeni prsten, na
krajnjemu pak članku naprska manji,
kako mi se činilo, sav od zlata, ali oči-

44 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
gledno zavaren kao zvjezdicama od že­
ljeza. A da ne bi pokazivao samo to
obilje, razgalio je desnu nadlakticu
ukrašenu zlatnom narukvicom i obru­
čem od bjelokosti koji je s narukvi­
com povezivala sjajna zlatna kopča.
33 Pošto je zatim srebrnim perom pro­
čačkao zube, obratio se gostima:
- Prijatelji - rekne - još nisam
imao volje da dolazim u blagovaoni­
cu; ali odrekao sam se svakog užitka
da vas odsutnošću ne bih dulje za­
državao. Dopustit ćete ipak da zavr­
šim igru.
Na to se pojavi dječak s daskom od
terpentina i s kristalnim kockama; i
primijetio sam stvar od svega najele­
gantniju: naime, umjesto bijelih i cr­
nih kamenčića imao je zlatne i srebrne
denare. Međutim, dok je on za vrije­
me igre iscrpio dosjetke čitavoga tka­
lačkog ceha, a mi smo bili još kod pre­
djela, donijeli su nam poslužavnik s
košarom u kojoj se nalazila drvena
kokoš s unaokolo raširenim krilima,
onako kako to čine kvočke koje sjede
na jajima. Smjesta priđu dva roba i
uz bučnu glazbu počnu pretraživati po
gnijezdu od pljeve i odmah zatim va­
diti iz njega paunova jaja koja podije­
le gostim'a. Trimalhion obrati pozor­
nost na taj prizor i veli:
- Prijatelji, zapovjedio sam da se
paunova jaja stave pod kvočku. I,
Herkula mi, bojim se da su se već za-
XV KNJ I GA 45
legla. Iskušajmo ipak da li se još daju
srkati!
Dobijemo mi žličice, teške �� �' .
od pola funte, i stanemo prObIjatI Jaja
napravljena od debelog �ijesta . .�a sa�
doduše umalo bacio sVOJU porCIJU, UCI­
nilo mi se zapra�o da je u jajetu već
pile. Zatim, čim sam čuo od jednoga is­
kusnog gosta: »Ovdje mora da je ne­
što dobro« , pretražio sam rukom olu­
pinu i pronašao u njoj debela drozda
obložena zapaprenim žumanjkom.
34 Već je Trimalhion bio prekinuo ig­
ru i zatražio sve isto što i mi, i jasnim
nam glasom stavio na v ?lju ako tko
hoće ponovo uzeti medovme: kadh. �d­
jednom orkestar daje znak I zbor pJe­
vača odmah zajedno na brzinu ukla­
nja poslužavnik s J?redje!oI? l!0sta­
lom, kada je u metezu slucajno Ispala
zdjela i dječak je podigao s poda.' opa­
zi to Trimalhion i naloži da isplJuska­
ju dječaka a zdjelu da bace iznova na
pod. Na to je došao sluga zadužen z�
pokućstvo i počeo metlom pometatI
srebro zajedno s ostalim smećem. Od­
mah zatim uđu s majušnim mjehovi­
ma dva dugokosa crnca, kakvi su po­
najčešće oni koji posipaju pijesa� tl
amfiteatru, i daju nam za ruke vma;
vodu naime nitko nije ponudio.
Kada su ga pohvalili zbog rafinira­
na ukusa, domaćin reče:
- Mars voli jednakost. Zato sam
naložio da se svakom gostu doznači
46 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
poseban stol. Ujedno nam i smrdljivi
robovi neće svojim natiskivanjem pra­
viti takvu sparinu.
Smjesta su doneseni stakleni vrčevi
zapečaćeni gipsom, a o njihove su grli­
će bile pričvršćene etikete s ovim nat­
pisom: »Falernsko Opimijevo stogodi­
šnje« . Dok smo čitali natpise, pljesne
Trim'alhion rukama i klikne:
- Jao, dakle duže živi vino nego
ljudsko čeljade! Zato pijmo u zdrav­
lje! Vino je život. Nudim vam pravo
Opimijevo. Jučer nisam iznio tako do­
bra vina, a na ručku su bili kudikamo
ugledniji ljudi.
Dok smo mi dakle pili i vrlo se rev­
no divili otmjenostima, donese nam
rob srebrni kostur koji je bio tako na­
pravljen da su mu se zglobovi i kra­
lješci mogli lako okretati na svaku
stranu. Kada je taj kostur jedno dva
puta bacio preko stola tako da je gip­
ko sklopljena sprava izvela nekoliko
figura, Trimalhion doda:
- Jao, jadnih li nas, kako čita­
vo ljudsko čeljade nije ništa!
Tako ćemo izgledati svi pošto
nas odnese Ork.
Dakle - živimo dok nam može
biti dobro!
35 Poslije komplimenata upućenih na­
šem domaćinu slijedila je nosiljka s
jelom, doduše ne tako velika kako se
očekivalo; novost je stvari ipak svra-
XV KNJIGA 47
tila na sebe opću pozornost. Okrugl�
je naime poslužavnik imao na sebI
dvanaest zodijakalnih znakova, ras­
poređenih naokolo u krugu; a iznad
svakoga sazviježđa postavio je aran­
žer njemu svojstveno i odgovarajuće
jelo: iznad Ovna se nalazila ovnujska
rogačica, iznad Bika zalogaj govedine,
iznad Blizarraca muda i bubrezi, iznad
Raka vijenac, iznad Lava afrička smo­
kva, iznad Djevice maternica jalove
krmače, iznad Vage vaga koJa je na
jednoj zdjelici imala slanu gibanicu a
na drugoj slatku; iznad Š korpiona na­
lazio se morski rak, iznad Strijelca so­
ko iznad Kozoroga morski skakavac,
izn'ad Vodenjaka guska, iznad Riba
dva barbuna. U sredini se pak nalazio
izrezan busen zemlje obrastao travom
i držao na sebi saće s medom. Jedan
je mladi Egipćanin raznosio naokolo
kruh u srebrnoj tavi
*
K tomu je i sam vrlo odbojnim gl�­
som otpjevao ariju iz mima »MatovI­
lac« . Tek što smo se mi, pomalo ža­
losni, htjeli prihvatiti tako jeftinih je­
la, Trimalhion rekne:
- Predlažem da počnemo s obje­
dom; ovo je glavno jelo.
36
Čim je to rekao, dotrče četvorica
plešući uz pratnju glazbe i odnesu �o­
rnji dio poslužavnika. Kada su to IZ-
48 PETRO N I J E ARBITER SATIRIKON
veli, ugledamo dolje tovljene piliće,
svinjska vimena i u sredini zeca ukra­
šena krilima tako da je izgledao kao
Pegaz. Opazimo također u uglovima po­
služavnika četiri Marsije kojima je iz
malih mjehova tekao zapapreni riblji
umak na ribe koje kao da su plivale u
jarku. Posluga oduševljeno zaplješće,
a za njome i mi, pa odmah smijući se
navalimo na najizvrsnije stvari. Ništa
se manje nije veselio takvomu triku
ni sam Trimalhion koji sada podvik­
ne:
- Trgaj !
Smjesta pristupi tranširer i gestiku­
lirajući rukama prema zvucima glazbe
tako počne komadati meso da bi čo­
vjek pomislio da se bori gladijator na
bojnilin kolima uz pratnju vodenih
orgulja. Pri svemu tome Trimalhion
je i dalje uzvikivao otegnutim glasom:
- Trgaj ! Trgaj !
Ja sam naslutio da riječ koju do­
maćin toliko puta ponavlja mora smje­
rati na neku duhovitu dosjetku. Zbog
toga svladam stid i upitam upravo o
tome onoga gosta koji je ležao za sto­
lom iznad mene. A on, koji je prilično
često gledao slične spektakle, objasni:
- Vidiš li onoga što tranšira meso:
zove se Trgaj . Zato, koliko god puta
gospodar kaže »Trgaj« , istom riječju
i zove i zapovijeda.
XV KNJ I GA 49
37 Nisam VIse mcega mogao okusiti,
nego se okrenem k onom susjedu da
što više saznam. I tako sam počeo s
njime nadugačko raspredati pripovi­
jesti i ispitivati ga o koječemu.
- Tko je ona žena - upitam ga
između ostaloga - što se neprekidno
vrzm'a ovamo-onamo?
- Trimalhionova žena - odgovori
mi - zove se Fortunata. Ta doista
mjeri novce na litre. Ali evo još ne­
davno, kao jučer, što je bila? Da mi
oprosti tvoj Genij , ne bi čovjek iz nje­
ne ruke kruha okusio. A sada, bogzna
kako i zašto, ode u nebesa i Trimalhi­
onu je sve i sva. Sve u svemu - da
mu usred bijela dana kaže da je mrkli
mrak, on će joj vjerovati. On sam poj­
ma nema što ima, toliki je gavan; ali
ta se pička brine za sve, i tamo gdje
ne bi ni sanjao. Zaista je trijezna, pa­
metna, ima dobre ideje - vidiš koli­
ko je tu zlata - ipak je na jeziku ga­
dna, opasna jezičara. Koga voli, voli;
koga ne voli, ne voli. Onaj tamo sam
ima toliko polja i oranica da ih jastreb
ne bi preletio, novca kao pljeve. Više
srebra leži u sobici njegova vratara
nego što tko drugi ima u čitavu ime­
tku. Nego, doista, njegovi robovi -
haj , haj ! - ne vjerujem, tako mi Her­
kula, da ih ima jedna desetina koji
poznaju svog gospodara. Sve u svemu,
taj će koga god hoćeš od ovih jebivje­
38 trova stjerati u mišju rupu. I nema
50 PETRON I J E ARBITER SATIR/KON
toga što bi mislio da on kupuje. Sve
mu se kod kuće rađa: vuna, naranče,
papar; ako zatražiš ptičjeg mlijeka, na­
ći ćeš. Sve u svemu, domaća mu vuna
nije bila dovoljno dobra: kupio je ov­
nove iz Tarenta i pustio ih da mu pr­
caju ovce. Da bi mogao dobivati kod
kuće atički med, dao je da mu se do­
nesu pčele iz Atene; usput će mu i
domaće pčele koje već ima postati bo­
lje kad se spare s grčkima. Evo je baš
ovih darra pisao da mu iz Indije poša­
lju sjeme za vrganje. Na primjer, ne­
ma ni jednu mazgu koju nije napravio
divlji magarac. Vidiš koliko tu ima ja­
stuka: nema ni jednoga lmji nije na­
punjen ili grimizom ili purpurnom vu­
nom. Ima baš sve što mu srce zaželi.
Ali pazi da ne potcijeniš njegove dru­
gove oslobođenike. Dobro su oni pot­
koženi. Vidiš onoga koji zadnji tamo
leži, na zadnjem ležaju: danas ima
brat bratu čvrstih osamsto tisuća. po­
čeo je od ničega. Još jučer je znao na
vratu nositi drva. Ali kako pričaju -
ja ništa ne znam, nego sam čuo -
ukrao je Inkubonu kapu, našao blago.
Nikome ne zavidim ako je komu što
bog dao. Ipak mu još u ušima bruji
od gospodarovih ćušaka i ne želi sebi
zlo. I tako je nedavno dao oglas za
stan s ovim riječima: »Gaj Pompej
Diogen iznajmljuje stan od 1. srpnja;
jer on je sam kupio kuću« . S to misliš
o onome koji leži na mjestu za slo-
xv KNJIGA 51
bodnjake kako je njemu sjajno išlo?
Nemam ništa protiv njega. Dotjerao
je do svog milijuna, ali je zagazio na
sklizak teren. Vjerujem da je dužan i
kosom na glavi i, tako mi Herkula, ne
svojom krivnjom; zapravo, od njega
nema boljeg čovjeka; nego prokleti
oslobođenici koji su sve zgrabili za
sebe. Ali znaj: loše kipi lonac kod po­
slovnih kompanjona i, čim jedanput
kola krenu nizbrdo, zbogom prijatelj­
stvo! I kako je samo dobar obrt imao
u rukama, a sad ga tako vidiš! Bio je
grobarski poduzetnik. Znao se tako
gostiti kao kralj: veprove u kućnom
ogrtaču, svakovrsne poslastice, perad
'1< kuhare, pekare. Više se vina izlijeva­
lo pod stol nego što netko ima u po­
drumu. Fantazija, ne čovjek. I onda,
kad su mu kola pošla nizbrdo i kad se
prestrašio da ne bi vjerovnici mislili
da on nešto muti, dao je oglas za draž­
bu ovim riječima: »Gaj Julije Prokul
dat će na dražbu suvišne stvari« .
39 Ovo tako ugodno naklapanje pre­
kine Trimalhion; zapravo, već je po­
služavnik bio uklonjen i veseli se gosti
pomalo okrenuli na vino i opću zaba­
vu. On se dakle nasloni na lakat i
proslovi:
- Ovo vino - veli - treba da vam
dobro čini. Treba da ribe plivaju. Mo­
lim lijepo, mislite li da sam ja zado­
voljan onim jelom što ste ga vidjeli
na pladnju poslužavnika ?
52 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
»Tako slabo poznajete Odiseja?«
O čemu se dakle radi ? Treba i kod ruč­
ka imati u glavi filologiju. Počivale u
miru kosti mojega gospodara koji je
htio da ja budem čovjek među ljudi­
ma. Zaista se meni ne može ništa novo
donijeti kao što je lijepo pokazala ona
nosiljka s jelima. Ovaj nebeski svod na
kojemu stanuje dvanaest bogova obra­
ća se u isto toliko likova i prvo posta­
je Ovan. Uslijed toga tko god se rađa'
u tome znaku ima mnogo ovaca, mno­
go vune, osim toga ima tvrdu glavu,
bestidno čelo, oštar rog. Najviše se u
ovome znaku rađaju učenjaci i prgavi
ljudi.
Dajemo mu komplimente za njego­
vu astrološku obrazovanost; a zatim
je nastavio:
- Zatim cijelo nebo postaje Bik.
Uslijed toga se tada rađaju oni koji se
rado ritaju nogama, govedari i oni
koji sami sebe izjedaju. U Blizancima
se opet rađaju dvoprezi, volovi u jar­
mu, mudonje i oni koji sjede na dvije
stolice. U Raku sam se rodio ja. Zato
stojim na mnogo nogu i imam mnogo
posjeda i u moru i na kopnu; jer rak
pristaje i ovamo i onamo. I z'ato već
odavno nisam iznad njega ništa stav­
ljao da ne bih opterećivao svoj horo­
skop. U Lavu se rađaju proždrljivci
i oni koji bi uvijek zapovijedali; u Dje­
vici se rađaju žene, dezerteri i robovi;
XV KNJ I GA 53
u Vagi se rađaju mesari, prodavači
miomirisa i svi oni koji nešto odvagu­
ju; u Š korpionu se rađaju trovači i
ubojice; u Strijelcu se rađajU razroki,
oni koji gledaju zelje, a uzimaju sla­
ninu; u Kozorogu se rađaju patnici
kojima od vlastitog zla rastu rogovi;
u Vodenjaku se rađaju gostioničari i
oni koji imaju glavu kao bundeva; u
Ribama se rađaju kuhari i profesori
retorike. Tako se svemir okreće kao
mlinsko kolo i uvijek donosi neko zlo,
da se ljudi ili rađaju ili umiru. Ali što
vidite u sredini busen zemlje i na bu­
senu saće s medom, to ništa nisam
učinio bez razloga. Majka zemlja je
zaokružena u sredini poput jajeta i
ima u sebi sva dobra poput voska.
40 - Genijalno! - povičemo svi za­
jedno, dižemo ruke prema stropu i
kunemo se da su Hiparh i Arat bili u
usporedbi s njime obični diletanti. U
to dođu sluge i razapnu ispred ležaje­
va zastore na kojima su bile izvezene
mreže, lovci s lovačkim kopljima ka­
ko vrebaju u zasjedi i čitava lovačka
oprema. I prije nego što smo znali
kamo bismo usmjerili svoje sumnje,
kadli se izvan blagovaonice podigla
golema vika i evo se lakedemonski psi
rastrčali posvuda naokolo, čak između
stolova. Iza njih je stigao poslužavnik.
Na njemu leži golem vepar, i to s
oslobođeničkom kapom na glavi; o nje­
govim očnjacima vise obješene dvije
54 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
košarice spletene od palmina granja,
jedna napunjena sirijskim datulama,
druga egipatskima. No uokolo vepra
leže posve mali praščići napravljeni od
kolača s grožđicama, kao da se tiskaju
oko vimena i htjeli bi sisati: to nas je
upozoravalo na to da je vepar koji se
nalazi pred nama zapravo krmača. A
ovi su praščići zapravo bili predviđe­
ni za goste da ih nose kući kao suve­
nire. Uostalom, za tranširanje vepra
nije došao onaj Trgaj koji je koma­
dao perad, nego golem bradonja, s po­
vezima oko gležnjeva i obučen u da­
mastni haljetak; on isuče lovački nož
i silovito njime udari vepra u bok:
kroz rasjekotinu izletješe drozdovi. U
tu su svrhu već bili spremni ptičari
sa zamkama na štapovima i oni u ča­
su pohvataju drozdove koji su se ne­
tom razletjeli naokolo po čitavoj bla­
govaonici. Trimalhion naredi da se
odatle svakomu gostu preda njegov
drozd.
- Pogledajte također - doda on
na to - kako je samo delikatesan žir
pojeo taj šumski krmak!
Odmah dječaci pristupe košaricama
i razdijele među goste i egipatske i si­
rijske datule, svakome njegov dio to­
41 čno na broj . Ja sam međutim posve
utonuo u vlastite misli: mnogo sam i
dugo premišljao o tome zašto je ve­
par ušao s oslobođeničkom kapom na
glavi. I tako, kada sam napokon iscr-
xv KNJIGA 55
pio sve moguće besmislice, smognem
toliko snage da upitam onoga svog tu­
mača o tome što me muči. A on će mi
na to:
- Svakako ti i to može objasniti
tvoj rob; jer to nije nikakva zagonet­
ka, nego očita stvar. Ovaj je vepar
morao biti jučer serviran kao glavno
jelo, ali su ga gosti otpustili; zato se
danas vraća na gozbu kao oslobođenik.
Ja sam prokleo svoju tupavost i ni­
sam više ništa pitao da ne bi izgleda­
lo da nikada nisam bio na ručku među
otmjenim ljudima.
Dok o ovome razgovaramo, pojavi
se ljepuškast mali rob, ovjenčan vijen­
cima od loze i bršljana; on stane pje­
vati Dionizu u čast; pošto se pri tome
predstavio čas kao Bromije, čas opet
kao Lijej i Euhije, počne naokolo obi­
laziti s grožđem u košarici i piskuta­
vim glasom izvoditi pjesme svojeg go­
spodara. Na ove se tonove Trimalhion
okrene prema njemu pa će svečanim
glasom:
- Dionize, budi Slobodan!
Dječak skine s veprove glave oslobo­
đeničku kapu i stavi je sebi na glavu.
Tada Trimalhion iznova priklopi:
- Nećete - veli - reći da ja ne­
mam Slobodna oca.
Pohvalimo Trimalhionovu šalu i svoj­
ski izljubimo dječaka koji je obilazio
od gosta do gosta.
56 PETRONIJ E ARBITER SATIRIKON
Poslije ove nosiljke s jelima Tri­
malhion se digne od stola i ode u za­
hod. Kada nas je tiranin ostavio same,
počnemo već slobodnije disati i upu­
štati se s gostima u razgovore. Dama
je bio taj koji je prvi zatražio veću
čašu vina i prozborio:
- Dan - veli - zaista nije ništa.
Dok se okreneš, evo već noći. Zato ne­
ma ničega boljeg nego iz kreveta ići
ravno u blagovaonicu. A imali smo če­
stitu zimu. Jedva me ugrijala topla
kupelj . Ali vruća kapljica je najbolja
odjeća. Istrusio sam nekoliko malih i,
iskreno govoreći, već sam se nacvrc­
kao. Vino mi je otišlo u mozak.
42 Na to se u pripovijedanje umiješa
Seleuko.
- Ja se - veli - ne kupam svaki
dan; jer kupanje je za tijelo isto što i
pranje za odjeću; voda ima zube i sva­
ki dan razmače nam srce. Ali, kad sa­
spem u kljun dobar lončić medenog vi­
na, jebe mi se onda za zimu. Zaista se
nisam mogao kupati; jer danas sam
išao na sprovod. Papke je otegnuo kra­
san čovjek, Krizant, takva dobričina.
Nedavno me još na ulici pozdravio,
kao jučer. Još i sada vidim sebe kako
s njim razgovaram. Aj , avaj ! Hodamo
kao napuhane mješine. Manje vrijedi­
mo nego muhe. Muhe ipak imaju neku
vrlinu, mi ne vrijedimo više nego mje­
huri na vodi. Ali što da se nije suzdr­
žavao od hrane! Pet dana nije u usta
XV KNJIGA 57
stavio kap vode, nije stavio mrvicu
kruha. Ipak je otišao na onaj svijet.
Liječnici su njega upropastili; zapravo
prije zla sudbina; jer liječnik nije ni­
šta drugo nego samo utjeha za dušu.
Ipak su ga lijepo ispratili, na mrtvač­
kom odru, s lijepim pokrivačima. vrlo
su ga dobro oplakali - nekoliko je
robova pustio na slobodu - iako mu
žena za njim nije baš prolila mnogo
suza. Š to onda ako s njome nije naj­
bolje postupao! Ali žena kao žena, ja­
strebovo pleme. Nijednoj od njih ne
treba ništa dobro činiti; jer to je isto
kao da bacaš u bunar. Al stara je lju­
bav rak.
43 Bio je dosadan pa Filerot poviče:
- Mislimo na žive! Onaj je dobio
ono što je tražio: pošteno je živio, po­
šteno umro. Na što se ima potužiti?
Počeo je od asa i bio je spreman če­
tvrtinu asa izvaditi zubima iz govna.
I tako je raslo sve što je dotakao, kao
vosak. Vjerujem, Herkula mi, ostavio
je on iza sebe dobrih sto tisuća, i sve
je imao u gotovini. Ipak ću ja reći po
istini u čemu je stvar, jer ja sam što­
no rekli pojeo pasji jezik: obrazi su
mu bili kao đon, bio je lajavac, neslo­
ga, ne čovjek. Njegov brat je bio juna­
čina, prijatelj prijatelju, darežljive ru­
ke, puna stola. Istina je, imao je na
početku smolu, ali mu je prva berba
grožđa pomogla da stane na vlastite
noge: jer dobio je za vino onoliko ko-
58 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
liko je samo sam mogao poželjeti. A
naročito se podigao onda kada je do­
bio nasljedstvo od kojega je zgrabio
više nego što mu je bilo ostavljeno.
A onaj je klipan, pod izgovorom da
se srdi na brata, ostavio u svojoj opo­
ruci očevinu bog te pitaj kojem bez­
veznjaku. Daleko bježi onaj koji od
svojih bježi. Ali imao je robove koji
su mu stalno punili uši svojim savje­
tima, a ti su ga i pokopali. Ali nikada
neće ispravno postupiti onaj tko olako
vjeruje, pogotovo ne čovjek koji se ba­
vi trgovinom . Ipak je istina da se na­
uživao dok je živio. Komu je dano,
dano je; prazna obećanja ne zn'ače ni­
šta. Pravi Fortunin sin, u njegovim se
rukama olovo pretvaralo u zlato. Ali
lako je tamo gdje sve ide kao po loju.
I koliko misliš da je godina ponio na
svojoj grbači? Sedamdeset i još oho­
ho! Ali bio je kao dren, godine je do­
bro podnosio, crn kao gavran. Znao
sam ga još davno i davno; i k tomu je
bio nezasitan jebač. Ne vjerujem, Her­
kula mi, da je u kući ostavio ijednu
kuju nepofukanu. Tucao je štoviše i
dječake, bio je talent za sve. I nemam
ništa protiv njega: jer jedino je to po­
nio sa sobom u grob.
44
Tako je kazivao Filerot. A na to će
Ganimed:
- Naklapate o stvarima koje ne­
maju veze ni s nebom ni sa zemljom.
a što nas sada ubija skupoća žita,
XV KNJIGA 59
to nikoga nije briga. Tako mi Herku­
la danas nisam mogao naći ni mrvicu
k;uha. I dokle će ova suš_a ! Već godinu
dana vlada glad. ProkleH bili naši edi­
li koji s pekarima igraju istu igr� »za­
štiti mene pa ću ja tebe« ! I Jasno,
nastradaju mali ljudi; jer ti glavonje
stalno slave karneval. Eh, kad bismo
imali one lavove koje sam ja ovdje
zatekao kad sam tek došao iz Azije!
Ono je bio život! Neka je samo slučaj­
no netko htio nešto mućkati sa žitom,
tako bi isprebijali te nikogoviće �a
nisu više znali ni kako se zovu. SJe­
ćam se Safinija: tada je stanovao kod
Starih vrata dok sam ja bio dječak,
vatra, ne čovjek. Kuda god je ta� išao,
zemlja je drhtala. Ali hodao Je ,: s­
pravno, ali bio j e: čo,:j.ek � k�J e­
ga možeš . vjerovatI,. . pnJate�J p :IJa­
v
telju; ČOVJek s kOJIm mozes l li
mraku igrati na prs.te. S dru�� � t�a:
ne, kako je pojedmce u . VIJecmCI
perušao, i nije taj govono fraz� ,
nego ravno u lice. Onda, kada � e
imao posla na forumu, tako n;u Je
glas odzvanj ao, kao �r�ba .. I mka�a
se nije preznoj avao mtI pljuvao, vJe­
ru iem da su mu bogovi dali neku po­
sebnu snagu. A kako je s'amo
odzdravljao, svima je znao ime, kao
da je jedan od nas. Zato je u ono doba
bilo žita za blato. Kruh što si ga kupio
za jedan as nisi mogao ni udvoje po­
žderati. A danas? Već sam i volovsko
60 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
oko vidio veće. Aj, aj, svaki dan sve
gore. Ova kolonija raste unazad kao
teleći rep. Ali zašto imamo edila vri­
jednog ni tri crvljive smokve, koji voli
za sebe jedan as, nego naš život? Kod
kuće se, jasno, smijulji, prima više
gotovine na dan nego što je drugome
čitav imutak. Već sam saznao odakle
je primio tisuću zlatnih denara. Ali, da
mi imamo muda, ne bi se sebi toliko
dopadao. Danas su ljudi kod kuće la­
vovi, vani lisice. Š to se mene tiče, već
sam izjeo i svoje prnje i, 'ako potraje
ova skupoća, prodat ću i svoje bajti­
ce. Jer što će biti ako se ni bogovi ni
ljudi ne smiluju ovoj koloniji? Tako
mi svega najmilijega, po mom mišlje­
nju sve je to kazna koja dolazi od bo­
gova. Jer nikome više nebo nije nebo,
nitko ne obdržava post, nitko ne po­
štuje Jupitera ni koliko je crno pod
noktom, nego - svi samo hodaju obo­
renih očiju, i to ne od pobožnosti, ne­
go broje u sebi novac. Prije su išle
matrone u dugim haljinama i bosih
nogu na Kapitol, raspuštene kose i či­
stih misli, i molile za kišu. Zato je
odmah pljuštalo kao iz kabla: ili tada
ili nikada: i svi su se vraćali natrag
mokri kao miševi. Zato su bogovi di­
gli ruke od nas jer mi ne marimo za
religiju. Polja leže . . .
45 - Molim te - upadne mu u riječ
Ehion, proizvođač vatrogasne opreme
- prestani kukati! »Sad ovako, sad
XV KNJ I GA 61
onako« veli seljak; izgubio je šareno
prase. Š to nije danas, bit će sutra: ta­
ko je to u životu. Herkula mi, ne može
se zamisliti bolja domovina, samo kad
bi ljudi bili kako treba. Ali zapinje u
ovo vrijeme, i nije ona jedina koja za­
pinje. Ne smijemo biti razmaženi, svu­
gdje je sredina neba. Ti ako budeš
gdje drugdje, reći ćeš da ovdje lete pe­
čeni pilići. A pogledaj, za tri dana će­
mo imati prvorazredne gladijatorske
igre, na blagdan; borci nisu profesio­
nalni gladijatori, nego najviše oslobo­
đenici. I naš Tit ima poduzetan duh
i jest pravi vulkan: ili ovo ili ono,
svakako će nešto biti. Ja sam zaista
kod njega kao kod kuće, nije on šuć­
-muć. Kani dati najbolje mačevaoce,
nema bježanja, mesnica usred borili­
šta da je vidi čitav amifteatar. A ima
i odakle: naslijedio je trideset miliju­
na, umro mu je otac, na žalost. Da
potroši i četrdeset tisuća, što ne vjeru­
jem, neće se ni osjetiti na njegovu
imutku, i ljudi će ga vječno spomi­
njati. Već je nabavio nekoliko snaga­
tora i ženu na bornim kolima; i Gliko­
nova blagajnika koji je uhvaćen kad
je uveseljavao svoju gospodaricu . Vi­
djet ćeš kako će publika reagirati, ka­
ko će se rogonje i švaleri pograbiti za
kosu. Ali je Glikon, čovjek od jednog
sestercija, dao da mu blagajnika bace
pred zvijeri. To ti znači sam sebe pre­
veslati. Š to je skrivio rob koji je pri-
62 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
siljen da joj to radi? Više je onda za­
služila ona noćna posuda da je bik
nabacuje. Ali, tko ne može tući magar­
ca, tuče sedlo. Š to je valjda Glikon
mislio da se od Hermogenova korova
može ikada nadati nečemu boljemu?
Da će kći biti bolja od oca? Onaj je
mogao jastrebu u letu odsjeći pandže;
zmija ne rađa uže. Glikon, Glikon, taj
je svoje platio; zato će na sebi nositi
ljagu dokle god bude živio, i do smrti
mu je nitko neće izbrisati. Ali svatko
griješi za svoj račun. Nego njušim od­
nekud da će nam Mameja prirediti
javnu gozbu, po dva denara meni i
mojima. Pa ako to napravi, Norban će
izgubiti sve svoje šanse. Zapamti što ti
kažem, potući će ga kao nitko. A, is­
kreno govoreći, kakvo nam je onaj
drugi dobro učinio? Dao je gladijatore
od jednog sestercija, napol krepane,
da si samo puhnuo na njih, odmah bi
svi popadali; već sam bolje Qd njih
vidio i u borbi sa zvijerima. Dao je
ubijati konjanike, ako su se ti njegovi
uopće mogli tako nazvati, rekao bi čo­
vjek da su to pijetlovi pjetlasti; jedan
magareći tovar, drugi šepavac, a treći
rezervist - došao mrtvac da zamijeni
mrtvaca, zajedno sa svojima podsje­
čenim tetivama. Jedino je Tračanin
nešto vrijedio, ali i on se sam borio
bez žara, samo prema školskim pra­
vilima. Sve u svemu, poslije toga su
svi bili izbičevani; toliko je sva rulja
XV KNJIGA 63
na njih grmjela uz povike »zgrabite
batinu« ; jasno, bila je to čista bjež'a­
nija. »Ipak sam ti« , veli Norban, »pri­
redio gladijatorske igre« : i ja tebi plje­
skam. Izračunaj, pa ćeš vidjeti: dajem
ti više nego što sam dobio.
46 Ruka ruku mije. Čini mi se, Agamem­
none, kao da hoćeš reći: » Š to tu tra­
bunja taj gnjavator?« Jer ti koji umi­
ješ govoriti ne govoriš. Nisi od našeg
soja pa zato ismijavaš ono što siroti­
nja kaže. Mi znamo da si ti od učeno­
sti udaren u glavu. Š to je dakle? Da te
jednog dana nagovorim da svratiš do
naše farme i vidiš naše bajtice? Naći
će se nešto da prigrizemo, pile, jaja:
bit će lijepo, iako je zbog lošeg vre­
mena ove godine sve nekako ispalo
nahero: naći će se ipak od čega ćemo
biti siti. Uostalom, uskoro ću imati i
učenika za tebe; moj mali fakin raste.
Već zna dijeliti s četiri; ako poživi,
imat ćeš maloga uz bok. Jer kad god
ima vremena, ne diže glavu od knjige.
Nadaren je i od dobre sorte, iako je
bolestan za pticama. Ja sam mu ubio
već tri češljugara i rekao da ih je po­
jela lasica. Ipak je pronašao druge dje­
tinjarije, i najradije slika. Uostalom,
u grčkome je već dobrano odmakao,
a ni u latinskome za početak nije loš,
iako njegov učitelj počinje nešto umi­
šljati i nikako da ostane na jednome
mjestu; on je doduše u svom poslu
stručnjak, ali ne da mu se raditi.
64 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
Imam i drugog učitelja, doduše ne tako
učena, ali savjesna, više poučava nego
što sam zna. I tako običaje na blag­
dane dolaziti u kuću, i što god mu daš,
on je zadovoljan. Zbog toga sam sada
kupio dječaku nekoliko pravničkih
knjiga jer hoću da za kućnu upotrebu
okusi nešto o pravu. To je siguran
kruh. Jer što se tiče književnosti, nje
se već dosta nabrljao. Pa 'ako tu za­
pne, odlučio sam da ga dam da izuči
neki obrt, ili brijački, ili za aukcio­
nara, ili bar za odvjetnika: taj mu za­
nat može oteti samo smrt. Zato mu
svaki dan ponavljam: »Primigenije,
vjeruj mi, što god učiš, sebi učiš! Vidiš
odvjetnika Filerota: da nije učio, da­
nas ne bi mogao otjerati glad od usta.
Još nedavno, kao jučer, nosio je nao­
kolo na vratu terete za prodaju, a sada
se diže i protiv Norbana. Znanje je
bogatstvo i obrt nikada ne umire« .
47 Takve su se pripovijesti razmahale
kada je ušao Trimalhion; on međutim
obriše čelo i u parfemu opere ruke.
- Oprostite mi, prijatelji - počne
on poslije vrlo kratke stanke - ima
već mnogo dana otkako mi s proba­
vom nešto nije u redu. Ni liječnici ne
znaju što da počnu. Dobro mi je ipak
činila narova kora i omorika iz octa.
Ipak se nadam, već će se upristojiti.
Inače mi oko želuca krulji, mislio bi
da je bik. Zato, ako tko od vas bude
htio učiniti nešto radi sebe, nema se
xv KNJ IGA 65
tu zašto stidjeti. Nitko se od nas nije
rodio bez tog otvora. Ja mislim da ni­
jedna muka nije tako velika kao su­
sprezanje vjetrova. Jedino to ne može
ni Jupiter zabraniti. Smiješ se ti, For­
tunata - ti, koja me noću znaš buditi
od sna? Pa čak ni u blagovaonici ne
branim nikome da čini ono što mu go­
di; i liječnici zabranjuju susprezanje.
Ili, ako nekomu dođe veća nužda, sve
je vani pripravljeno: voda, noćne po­
sude i ostale sitne potrepštine. :Meni
vjerujte, napuhavanje od vjetrova ide
u mozak i uznemiruje čitavo tijelo. Za
mnoge znam da su tako zaglavili dok
nIsu htjeli sebi priznati istim:!......
Sa zahvalnošću odajemo priznanje
njegovoj velikodušnosti i uviđavnosti
i odmah zatim uzimamo jedan gutljaj
za drugim da bismo na taj način prigu­
šili smijeh. A nismo još ni znali da se
trudimo, štono rekli, tek na sredini
obronka. Čim je naime posluga uza
zvukove orkestra očistila stolove, uve­
doše u blagovaonicu tri bijela prasca
opskrbljena brnjicama i praporcima;
za prvoga je od njih objavljivač rekao
da je dvogodišnjak, za drugoga da je
trogodišnjak, dok je za trećega rekao
da je već šestogodišnjak. Ja sam bio
uvjeren da su ušli akrobati i da će sa­
da svinje izvesti neke majstorije, ona­
ko kako je to već običaj pred gomilom
na ulici; ali Trimalhion prekine moju
nedoumicu:
66 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
- Koju od ove tri svinje - upita
on - hoćete da vam se odmah pripre­
mi za jelo ? Jer pijetla pjetlastoga, ko­
sani odrezak i slične djetinjarije, to
pripremaju seljaci: moji kuhari znaju
pripraviti i teliće kuhane u loncu.
I smjesta dade da mu se pozove ku­
har pa, ne čekajući na naš izbor, nare­-
di da se zakolje najstarija svinja.
- Iz koje si dekurije ? -. upita Tri­
malhion kuhara glasno i jasno.
- Iz četrdesete - odgovori mu
ovaj .
- Kupljen ili u kući rođen? -
opet će Trimalhion.
- Ni jedno ni drugo - veli kuhar
- nego me tebi Pansa ostavio u opo-
ruci.
- Potrudi se dakle - uzvrati Tri­
malhion - da nam nešto čestito izne­
seš na stol; ako ne bude tako, naredit
ću da te premjeste u glasničku deku­
riju.
I pošto je na taj način bio upozoren
na moć svojega gospodara, kuhar se
dakako uputi u kuhinju da pripravi
48 jelo. Trimalhion se pak obazre na nas
blagim pogledom i veli:
- Ako vam se vino ne sviđa, pro­
mijenit ću ga; treba da ovisi samo o
vama kako će vam prijati. Po milosti
bogova ne kupujem ga, nego sve na
što vam sada curi slina, sve to raste
na ovome mom imanju pod gradom
XV KNJIGA 67
koje ja sam još ne poznajem. Kažu da
graniči s Taracinjanima i Tarentinci­
ma. Sada želim s .dmjlI}jima i . doprijeti
do Sicilije da bih onda mogao - kad
mi se prohtije putovati u Afriku -
ploviti kroz svoje krajeve. Nego pripo­
vijedaj ti meni, Agarnemnone, kakvu
si kontroverziju danas deklamirao?
Iako ja ne vodim parnice, ipak sam
učio književnost za domaću upotrebu.
I da ne pomisliš možda da mi je bav­
ljenje naukom dosadno, imam dvije
biblioteke, jednu grčku, a drugu l'atin­
sku. Izloži mi dakle, ako me voliš,
predmet svoje deklamacije!
- Siromah i bogataš - počne
Agarnemnon - su se nalazili u nepri­
jateljskim odnosima . . .
- Š to to znači »siromah« ? - upa­
dne mu Trimalhion u riječ.
- Duhovito! - reče Agarnemnon i
izloži mu neku ne znam već kakvu
kontroverziju.
- To - odmah nadoveže Trimalhi­
on - ako se dogodilo, nije nikakva
kontroverzija; ako se nije dogodilo,
nije ništa.
Kada smo ove i druge njegove pri­
mjedbe popratili najlaskavijim kom­
plimentima, on će opet:
- Molim te lijepo, najdraži moj
. I
Agarnemnone, da li se sjećaš štogod o
onih dvanaest Herkulovih pothvata,
ili priču o Odiseju kako mu je Kiklop
kliještima iščašio palac? To sam ja
68 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
kao dječak običavao čitati kod Home­
ra. Ja sam na primjer u Kumama sam
na svoje oči vidio Sibilu kako visi u
boci, i kad su joj dječaci govorili: »Si­
bila, što hoćeš ?« , ona je odgovarala:
»Hoću umrijeti« .
49 Nije još sve ni izustio kada je po-
služavnik s golemom svinjom već za­
uzeo stol. Bili smo zaprepašteni nad
ovom brzinom pa smo se počeli kleti
da se ni pijetao pjetlasti ne bi mogao
tako brzo ispeći; to više što nam se
svinja činila kudikamo većom nego
što je bila maloprije. Zatim Trimalhi­
on počne sve pažljivije i pažljivije
upirati u nju pogled.
- Š to je to? - veli. - Š to je to?
Pa ovoj svinji nije izvađena utroba?
Nije, tako mi Herkula! Smjesta ova­
mo s kuharom, smjesta ovamo!
K:ada je kuhar, sav pokunjen, pri­
stupio stolu i priznao da je zaboravio
izvaditi utrobu. Trimalhion poviče:
- Š to? Zaboravio? Pomislio bi čo­
vjek da je zaboravio dodati papar i
kim. Svlači ga!
Nije bilo oklijevanja. Kuhara smje­
sta svukoše i on, onako tužan, stane
između dva mučitelja. I pak svi gosti
počnu za roba moliti milost i govoriti:
»Zna se dogoditi; molimo te, oprosti
mu; ako poslije opet učini istu pogre­
šku, nitko od nas neće više za njega
moliti« . Ja, previše okrutan i strog,
nisam se mogao suzdržati, nego se na-
XV KNJ IGA 69
gnem Agamemnonu do uha i primije­
tim:
- Ovo mora da je rrajnevaljaliji
rob; zar bi netko mogao zaboraviti da
svinji izvadi utrobu? Ne bih ja, Her­
kula mi, njemu oprostio, pa da mu se
to dogodilo i kod obične ribe.
Ali takav nije bio Trimalhion: on se
razvedri u licu i veli:
- Dakle, jer si tako slaba pamće­
nja, vadi joj utrobu ovdje pred nama!
Pošto su mu vratili njegovu tuniku,
kuhar dohvati nož i uzme drhtavom
rukom odavde i odande rasijecati svi­
nji trbuh. Istoga časa iz rasjekotirra -
koje su se pod pritiskom tereta još
većma raširile - počnu ispadati koba­
sice s krvavicama.
50 Poslije ove zgode služinčad udari
u spontan pljesak i svi zajedno poviču
u isti mah: » Živio Gaj ! « Kuhar je
osim toga počašćen pićem i srebrnim
vijencem, a pokloniše mu još k tomu
i čašu na zdjeli od korintske mjedi. Pa
kada je Agarnemnon uzeo čašu iz bli­
žega promatrati, Trimalhion ustvrdi:
- Ja sam jedini čovjek koji ima
posuđe od prave korintske mjedi.
Očekivao sam, sudeći po ostalome
njegovu razmetanju, da će sada reći
kako mu mjedene posude dolaze ravno
iz Korinta. Ali Trimalhion rekne bolje:
- A možda - veli - pitaš zašto ja
jedini posjedujem posuđe od prave
korintske mjedi: razumije se, zato što
70 PETRONIJE ARBITE R SATlRfKON
se proizvođač mjedenog posuđa, od
kojega kupujem, zove Korint. A koja ­
je mjed korintska ako nije ona koja
ima svog Korinta? I da ne biste po­
mislili da sam neznalica, ja i te kako
dobro znam odakle je najprije potekla
korintska mjed. Kad je bila osvojena
Troja, tada je Hanibal, prepredenjak i
veliki lupež, sve bakrene, zlatne i sre­
brne kipove pobacao na jednu lomaču
i potpalio ih; iz svega je toga zajedno
nastala jedna miješana kovina. Tako
su majstori ljevači uzeli od te smjese
i napravili plitice, zdjele i kipove. Na
taj je način postala korintska mjed,
od svih kovina jedna, ni ovo ni ono. Vi
mi nećete zamjeriti ovo što ću vam
reći: što se tiče mene osobno, ja više
volim staklo, bar ne smrdi. Pa kad se
još ne bi razbijalo, ja bih ga više volio
51 nego zlato; ali sada je jeftino. Ipak
je bio jedan staklar koji je napravio
staklenu čašu koja se nije dala razbiti.
Zato su ga pustili pred Cezara zajedno
s njegovim poklonom
* si drzak!
Zatim se napravi kao da tobože pruža
čašu Cezaru i baci je na pod. Cezar se
prestraši preko svake mjere. Ali on
digne čašu sa zemlje; bila je ulubljena
kao obična mjedena posuda; zatim iz­
vadi iz njedara mali čekić i čašu lijepo
u miru izravna. Kad je to napravio,
mislio je da je uhvatio Jupitera za
XV KNJIGA 71
muda, a pogotovo kad ga je Cezar upi­
tao: »Da li još netko drugi zna recept
za pravljenje ovakva stakla?« I sad
gledaj ! Pošto je rekao da taj recept ne
zna nitko, Cezar odmah zapovjedi da
mu odsijeku glavu: jer doista, da se
to saznalo, zlato bi postalo jeftino kao
52 blato. Ja se posebno zanimam za sre­
brninu. Imam goleme vrčeve više-ma­
nje kako Kasandra ubija svoje sino­
*
ve, a dječaci leže mrtvi tako da bi mi­
slio da su živi. Imam jednu žrtvenu
pliticu koju je mom bivšem gospo­
daru ostavio u nasljeđe kralj Minos, a
na njoj je prikazano kako Dedal za­
tvara Niobu u trojanskog konja. Imam
na primjer na čašama Hermerotove i
Petraitove gladijatorske borbe, sve od
punoga srebra; zaista, svoje znanje ne
bih dao ni za kakve novce.
Dok on to pripovijeda, jednome ma­
lom robu ispadne na pod kalež. Tri­
malhion skrene pogled prema dječaku
i veli:
- Brzo da si sam sebe tukao, jer
Dječak odmah napući usta, samo što
ne zaplače, i stane moliti za milost.
- Š to mene moliš ? - opet će mu
,ih Trimalhion. - Kao da ti ja činim ne­
•
ko zlo . Samo ti dajem savjet, isposluj
sam kod sebe da ne budeš drzak.
Napokon Trimalhion ipak popusti
pred našim molbama i oprosti dječa-
72 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
ku. Pa kad ga je etpustie, dječak ep­
trči eko. stela
Vedu van, vine unutra! - pevi­
če na te.
Njegevu duhevitu desjetku dečeka­
me s edebravanjem, a ispred svih Aga­
memnen keji je znao. za keje se za­
sluge meže peneve debiti peziv na
ručak': Uestalem, Trimalhien se peslije
tih pehvala ješ veselije baci na piće.
- Nitko. ed vas neće zameliti meju
Fertunatu da pleše? - upita en, već
get eve pesve pijan. - Vjerujte mi:
jedan pravi kerdaks ne izvedi nitko.
belje ed nje!
I na te sam digne ruke iznad čela
i
!
i stane epenašati glumca Sirca, dek je
čitava pesluga u jedan glas zapjevala:
»Madeja, perimadeja« . I već bi izašao.
u sredinu da nije pristupila Fertunata
i šapnula mu nešto. u uho.; vjerujem,
rekla mu je da njegevu destejanstvu
ne delikuju takve pučke lakrdije. Ni­
šta pak nije bile take nedesljedne kao.
en; jer - čas se bejae Fertunate, a
čas se epet vraćao. svejej priredi.
53 A Trimalhionevu je želju za plesom
pesve prekinuo. delazak njegeva sekre­
tara keji počne čitati gespedarski iz­
vještaj kao. da čita službene rimske
nevine:
- 26. srpnja: na imanju kod Kuma
redile se 30 dječaka, 40 djevejčica; s
XV KNJIGA 73
gumna je uskladišteno. u žitnicu pet
stetina tisuća medija pšenice; uk­
rećene je pet stetina veleva za vu­
ču. Istega dana: reb Mitridat je pri­
bijen na križ jer je geverie pe­
grdne riječi e Geniju našega Gaja.
Istega dana: ene što. se nije megle
uležiti u pesleve, pehranjene je na­
trag u blagajnu, deset milijuna sester­
cija. Istega dana: u pempejanskim je
vrtevima došle de pežara keji je naj­
prije izbio. od kuće upravitelja Naste.
- Š te? - začuđene će Trimalhien.
- Kada su meni kupljeni pempejan-
ski vrtevi?
- Prešle gedine - odgevori sekre­
tar - i zate .leš nisu preknjiženi.
Trimalhien plane:
- Keja ged mi - veli - imanja
budu kupljena a da ne budem to znao.
najkasnije u roku ed šest mjeseci, za­
branjujem da se knjiže na meje ime.
Peslije tega je čitan takeđer izvje­
štaj e redarstvenim uredbama i eperu­
kama nekih šumskih nadzernika koje
su Trimalhiena isključivale iz nasljed­
stva uz obrazleženje; zatim je preči­
tao. spisak imena upravitelja i izvještaj
e rastavi braka jedneg čuvara keji je
etjerao sveju ženu eslebeđenicu jer ju
je zatekao dek je vršila preljub s nad­
zernikem kupatila; zatim je prečitao.
ime kućepazitelja keji je premješten
na službu u Baje; nadalje ime blagaj­
nika pretiv kejega je pokrenut tužbeni
74 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
po �!�pak i izvještaj o isho.du procesa
kOJI Je proveden među sobarima.
Ali napoko.n uđoše akrobati. Neki
�eotesani šmo.kljan stane s ljestvama
l zapovjedi dječaku da se popne i da
na .vrhu pleše prema taktu pjesme, a
zatIm da skače kroz goruće obruče i
da u zubima drži amforu. Jedini je
Trimalhion izražavao divljenje i kazi­
vao da je to nezahvalna umjetnost.
Uo �talom, da od svega na svijetu po­
stoJe samo dvije stvari koje on najviše
voli gledati, akro.bate i trubače; ostale
da su predstave za njega obične tri­
čarije.
- Zapravo, kupio sam - veli - i
grčke komičare, ali više volim da mi
oni prikazuj u atelanu; a svo.jemu sam
grčkomu korskom frulaču naložio da
izvodi latinske pjesme.
54 Baš dok je on o svemu tome naj­
ljepše raspredao, dječak ,,: padne na
Trimalhiona. Svo.j se po.sluzi ote iz
usta krik, a ništa manje i go.stima, ne
zbog to.ga tako degutantnog čovjeka ­
�.�.iega bi rado vidjeli čak i sloml� ene
SlJe - nego zbog ishoda te gozbe, da
ne bl. sada još bili prisiljeni oplakivati
tuđega mrtvaca. Sam Trimalhion silno
zastenje i uhvati se za ruku kao da
mu je ozlijeđena; odmah se na to Isle­
te !iječnici, a među prvima se uz njega
nasla Fortunata, raspuštene kose i s
peharom u ruci .
XV KNJIGA 75
Jadna ja! - uzvikne ona . - Ne­
sretna ja!
S druge strane je onaj dječak koji
r je pao. već odavno puzajući obilazio
il oko naših nogu i molio za milost. Meni
je bilo najgore pri pomisli da te molbe
možda idu za tim da se na smiješan
način izazo.ve neki neočekivani preo­
kret. Jer j oš mi nikako. nije izlazio iz
glave onaj kuhar koji je iz rastreseno­
sti zaboravio svinji izvaditi utrobu. Za­
to sam se po.čeo obazirati po čitavoj
blagovaonci gledajući da neće kroza
zid izaći kakva neviđena sprava, oso­
bito pošto su počeli bičevati roba koji
je povrijeđenu gospodarevu nadlakticu
zabunom previo bijelim umjesto pur­
purnim zavo.j em. A moje su se slutnje
donekle i obistinile; jer umjesto kazne
došla je Trimalhionova naredba ko­
jom je naložio da dječak bude o.slobo­
đen, da ne bi tko. mogao reći da je to­
likoga gospodina ranio. rqb[
55 Mi pohvalirno postupak i počnemo
na razne načine razglabati o tome ka­
ko j e sve u ljudskom životu nestalno
i nepredvidivo.
- Da! - rekne Trimalhion. -
Ovaj slučaj ne smije proći bez pri­
godne pjesme.
I smjesta zatraži pribor za pisanje,
pa ubrzo zatim, bez nekoga dugog pre­
mišljanja, pročita nam ovo:
- Š to čo.vjek ne bi očekivao, to
iznenada biva gdje god bilo,
76 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
a FDrtuna nad nama vodi naše
poslove.
I
Zato nam, dječače, podaj falern­
skoga vina!
Nako.n tog epigrama razveze se raz­
govor o pjesnicima, a pri tome se
uporno isticalo kako Tračanin Mopso
predstavlja vrhunac pjesničko.g umi­
jeća.
- MDlim te lijepo, profesore - na­
pokon će Trimalhion Agamemnonu -
što misliš, u čemu je razlika između
Cicerona i Publilija? Ja mislim da je
prvi bio. jači kao govornik, a drugi vi­
še pDučan za moral. Na primjer, što
se može bolje kazati od ovoga?
»Od zjala raskalašenosti postaju
mlitavima Marso.ve zidine.
Za tvoje nepce hrane u zabran
zatvorena pauna
Ddjevena u zlatom izvezen per­
nati babilonski sag,
za tebe numidsku kokoš, za tebe
pijetla uškopljenika;
5 također je roda, mila gošća što
u tuđini izbiva,
vitkonoga promicateljica štova­
nja predaka s čegrtaljkama,
ptica zime prognanica, glasnik
topla vremena,
savila sada svoje gnijezdo u IDn­
cu tvojega razvrata.
Čemu će drag ti biser, bobica in­
dijska?
10 Ili možda zato da matrona grudi
XV KNJ I GA 77
nakićenih nakitom iz krila
morskoga
mDže nepoko.rna dizati noge na
tuđinskoj postelji?
U koju svrhu zeleni smaragdi, to
skupocjeno staklo?
Čemu priželjkuješ kartaški ka­
meni oganj ?
Ako. ne dakako zato. da bi se iz
rubina iskrila tvoja čestitost.
15 Je li to ispravno da se udata že­
na zaogrće haljinom istkanom
od vjetra,
I da se javno. pokazuje gola II
magli od platna?«
56 _ Ali koje umijeće - nastavi da­
lje Trimalhion - · smatramo da je naj­
teže poslije književnDst i? Ja smatram
da je najteže biti liječnik i biti nov­
čar: liječnik zato što zna što ljudsko
čeljade ima po.d svojim rebrima i kada
nastupa groznica; iako ih dozlaboga
mrzim jer mi svaki čas nalažu da mi
se pripravi pačetina; novčar zato što
on kroz srebro vidi mjed . Od nijemih
živo.tinja svakako su najzaslužniji vo­
lovi i ovce: volovi zato što zahvaljuju­
ći njihovoj dDbroti jedemo. kruh; ovce
zato što nam daju vunu pa se mi onda
njome dičim o. I zaista je to nedo.sto­
.lan zločin, netko jede ovcu i u isto do­
ba ima na sebi vunenu tuniku. Za pče­
le zaista mislim da su blagoslovljene
ŽIvo.tinje jer bljuju med; iako kažu da
ga donose od Jupitera; ali bodu zato
 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
78
što gdje god je slatko, ondje ćeš naći i
kiselo.
Već je i filo.zofima počeo otimati
njihov kruh, kadli su počeli u velikom
peharu naDkolo raznositi srećke, a dje­
čak kojemu su pDvjerili taj zadatak
p očne čitati nazive suvenira:
- Srebrnina o.kaljana zločinom!
Unesu šunku iznad koje su bile po-
stavljene srebrne posudice za ocat.
- Uzglavlje!
Unesu kDmad vratine.
- Zakašnjelo jelo i sramota!
Darovani su pereci i motka na kojoj
j e bila obješena jabuka.
- Poriluk i breskve!
Dobio. j e bič i no�.
- Vrapci i muholovka!
Dobitak j e bio. suhi grozd l nešto
atičkog meda.
- Za psa i za nogu!
Unijeti su zec i sandale.
- Za objed i za fDrum!
Dobio je komad mesa i pribor za
pisanje.
- Muruna i slovo.!
Dobitak je bio miš privezan za žabu
1
i stručak blitve. Dugo smo. se smijali:
bilo je još bezbroj sličnih šala, ali sam
ih već pozaboravljao..
57 Uo.s talom, Ascilto, onako Dbijestan
i neobuzdan kakav je već bio, iz svega
j e toga pravio. sprdačinll: podizao je
ruke kao tobo.že oduševljen i pri tome
se smijao. do suza; ali na takvo se
XV KNJ I GA 79
njegovo ponašanje raspali jedan od
Trimalhiono.vih drugova oslobođenik�,
baš onaj koji je ležao za sto.lom iznad
mene.
- Š to se ti smiješ, uškopljeni ovnu?
- poviče on napo.kon na Ascilta. ----- Ili
se tebi možda ne do.padaju otmjeno sti
mog gospodara? Ti si svakako bo.gatiji
i navikao si na bolje gozb�. Tako. mi
zaštitnika Dvog do.ma, kako bih mu ja
već začepio gubicu, samo da ležim po­
kraj njega! Krasna mustra, pa da se
smije drugima; ništarija najobičnija,
noćni klatež koji ne vrijedi ni koliko
mu mokraća. Na kraju krajeva, ako po­
čnem oko njega pišati, neće znati kuda
da bježi. Nisam, tako mi Herkula, od
onih koji običavaju brzo uzavreti, ali
u mekanom se mesu zalegu crvi. Smije
se. Čemu se uopće ima smijati? Zar je
otac skota kupio. za lovu? Ti si rimski
vitez: a ja sam kraljev sin! »Zašto si
onda robovao? « zato što. sam sam sebe
predao u ro.pstvo i više volio biti rim­
ski građanin nego kao podanik plaćati
Cezaru danak. A sada, nadam se da
tako živim da nitko ne može sa mnom
zbijati šalu. Čovjek sam među ljudi­
ma, hodam uzdignute glave; nikome ne
dugujem ni jedno.g asa; nitko me nije
pozivao. na sud; nitko mi na forumu
nije rekao »vrati što duguješ! « Kupio
sam nešto zemlje, priskrbio. nešto Io.ve;
hranim dvadeset ustiju i psa; svoju
sam ženu otkupio. iz ropstva da ne bi
80 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
tko otirao ruke o njezinu kosu; za svo­
je sam oslobođenje isplatio tisuću de­
nara; postao sam član vijeća šestorice,
bez pristojbe; nadam se, tako ću umri­
j eti da se mrtav neću morati ni zbog
čega crvenjeti. Ali ti si mi tako preza­
poslen da se ne možeš ni ogledati za
sobom? Kod drugoga vidiš trun u oku,
a kod sebe ne vidiš brvno. Jedino tebi
izgledamo smiješni; evo ovaj tvoj pro­
fesor, stariji čovjek: njemu smo dobri.
Tebi još mlijeko curi iz ustiju, ne znaš
pisnuti ni a ni be, kao zemljani lonac,
remen u vodi, mlitaviji, ne bolji. Ti si
bogatiji: dva puta doručkuj , dva puta
ručaj. Ja volim što sam čovjek od po­
vjerenja nego čitavo blago. Na kraju
krajeva, da li me j e itko za nešto dva­
put tražio? Četrdeset godina sam slu­
žio kao rob; ipak nitko po meni nije
mogao znati da li sam rob ili slobodan
čovjek. A došao sam u ovu koloniju još
kao dugokosi dječak; vijećnica još ni­
je bila sagrađena. Ipak sam se trudio
da udovoljim svom gospodaru, ugled­
nom čovjeku i punom dostojanstva;
jer više je vrijedio njegov nokat nego
ti čitav kakav si. A imao sam u kući i
neke koji su mi tu i tamo podmetali
noge; ipak - njegovu Geniju hvala!
- isplivao sam. To su prava odlikova­
nja; svakako, roditi se kao slobodan
čovjek, to je isto tako lako kao da bi
rekao »hajde ovamo! « S to si sada ble­
nuo kao jarac u grahoricu ?
XV KNJ I GA 81
58 Na te riječi Giton, koji je stajao do
mojih nogu, prasne u gotovo nepristo­
jan smijeh - iako ga j e sve do ovoga
časa još nekako susprezao. Pa kada je
to opazio Asciltov protivnik, okrene
svoje grdnje na dječaka:
- Zar ti? - poviče. - Još se i ti
smiješ, čupava glavico luka? Živio kar­
neval, molim te lijepo, mjesec je pro­
sinac? Kad si uplatio pet posto? što *
bi drugo i mogao učiniti jedan zalogaj
za križ, hrana za gavrane? Već ću se ja
pobrinuti da te stigne Jupiterova srdž­
ba, i tebe i toga koji te ne zna držati
na uzdi. Da bog da ne imao ja što jesti,
ako te sada nisam poštedio samo iz
poštovanja prema ovome mojem dru­
gu oslobođeniku; inače bi ti na licu
mjesta već sve sinulo. Dobro nam je,
ali ti tamo jebivjetri! Jasno, kakav
gospodar, takav i rob. Jedva se suzdr­
žavam, a nisam po prirodi žestoke ću­
di; ali kad jednom počnem, ni za vla­
stitu mater ne dam dva asa. U redu,
vidjet ću te na ulici gdje ćeš biti manji
od makova zrna, uteći ćeš pod zemlju:
ne makao se ja s ovoga mjesta, ako ne
stjeram tvoga gospodara u mišju rupu,
a neću bogme ni tebe poštedjeti, pa
makar, tako mi Herkula, zvao u pomoć
i samoga olimpijskog Jupitera! Pobri­
nut ću se već, daleko ti bila ta tvoja
podugačka kosica i gospodar od dva
asa! U redu, ti ćeš mi već doći pod
zub: ili ja sebe ne poznam, ili se nećeš
82 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
meni ismijavati, pa makar imao i zlat­
nu bradu. Stigla te Atenina srdžba,
pobrinut ću se već, i tebe i onoga koji
je od tebe prvi napravio takva neote­
sanca.
A zatim se ponovo okrene prema
Asciltu:
- Nisam naučio takve stvari kao
što su geometrija, književna kritika i
kojekakve besmislene Ilijade, ali se
dobro razumijem u kameno pismo, iz­
računavam do u stotinku i kovinu i
težinu i novac. Na kraju krajeva, ako
što hoćeš, ja i ti za okladu: hajde,
odmah polažem lovu! Već ćeš se uvje­
riti da je tvoj otac uzalud na tebe ba­
cao novac, premda znaš i retoriku.
Evo:
»Koji od nas: idem u dužinu,
idem u širinu? Riješi meJ<�,'
Reći ću ti: onaj koji od nas trči i ne
miče se s mjesta; onaj koji od nas ra­
ste i postaje manji. Trčiš, zapanjen si,
izbezumljen si, kao miš u noćnoj po­
sudi! Zato ili šuti ili nemoj gnjaviti
boljega od sebe koji do tebe ne drži ni
koliko je crno pod noktom; osim ako
možda ne umišljaš da je meni stalo
do tih pozl'aćenih prstenova koje si uk­
rao od svoje ljubavnice. Bože lopova,
pomozi mi! Hajdemo na forum i posti­
dimo novaca: već ćeš se uvjeriti da
ovo željezo dobiva kredit. Bah, krasan
svat je pokisla lisica! Tako mi se ostva­
rili moji budući poslovni uspjesi i tako
XV KNJI GA 83
ja časno izdahnuo da će se narod mo­
jom smrću zaklinjati - ako te ne bu­
dem posvuda ganjao izvrnute toge!
Krasan je svat i taj tamo koji te to uči,
balvan, ne učitelj ! Mi smo drugačije
učili, jer učitelj je govorio: »Da li ste
svoje stvari doveli u red? Ravno kući;
pazi, nemoj se ogledavati; pazi, nemoj
vrijeđati starijeg od sebe! « A sada -
najobičniji cirkus: od ovih koji izlaze
iz škole nitko ne vrijedi ni čitava dva
asa. Ja, što me ovako vidiš, zahvalju­
jem bogovima za zanat koji sam izu­
čio.
59 Ascilto zausti da odgovori na grd­
nje, ali se umiješa Trimalhion kojega
je obradovala rječitost njegova druga
oslobođenika:
- Dobro, dobro - rekne - pu­
stite svađu na stranu! Radije neka bu­
de uživanja, a ti, Hermerote, oprosti
mladiću! Krv mu je uzavrela, ti budi
pametniji! li U takvim stvarima uvijek
pobjeđuje onaj koji popušt�. I ti ka�
si bio pjetlić, kokokoko, isto tako niSI
imao pameti. Budimo zato - a to je
bolje - opet veseli i p()gledajmo glum­
ce kako izvode Hom�ra!
Odmah je ušla glumačka družina:
glumci udare kopljem o štit. Sam Tri­
malhion sjedne na uzglavlje; i dok su
Homerovi interpretatori razgovarali II
grčkim stihovima, onako razmetljivo
kako već oni znaju, naš je domaćin
zvučnim glasom čitao iz knjige na la-
84 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
tinskome. Naskoro, čim su glumci za­
šutjeli, Trimalhion rekne:
.- Zn�IteGammed
DlOmed
li .koju zgodu prikazuju?
su bili dva brata.
Njihova je sestra bila Helena. Nju
otme Agarnemnon i Dijani podmetne
košutu umjesto Helene. Tako sada
Homer kazuje kako se Trojanci i Ta­
rentinci bore između sebe. Agamem­
non je, razumije se, pobijedio i svoju
je kćer Ifigeniju dao Ahileju za ženu .
Zbog toga Ajant poludi i sada će od­
mah priču privesti kraju.
Jedva je Trimalhion to izrekao kad­
li homerski glumci podignu vik� i uz
opću strku posluge bude uneseno tele
u zdjeli od dvjesta funti, i to s kaci�
g<?m na glavi. Odmah se za njim pojavi
AJa�t: isukao je mač i, kao u nastupu
!u�da, nasrnuo � e na tele i smjesta ga
ISJekao: mahao Je rukama čas gore čas
dolje i još se nismo pravo ni snašli, a
već je vrhom mača pokupio komadiće
i podijelio ih zaprepaštenim gostima.
60 No nismo bili u prilici da se dugo
divimo tima tako rafiniranim obrati­
ma; iznenada naime zatutnji tavanica i
zadršće cijela blagovaonica. Ja usta­
nem s ležaja sav uzrujan: pobojao sam
se da ne bi kroz krov sišao kakav ak­
robat. Isto su tako i ostali gosti za­
čuđeno podigli poglede očekujući da
vide što se to novo javlja s neba. Ali
ev.o se .odj �dnom rastvori strop i spu­
stI se IZ njega golem obruč s kojega
. I
XV K NJ I GA 85
su posvuda naokolo visili zlatni vijenci
zajedno s posudama od alabastra, pu­
nima mirisavog ulj'a. Dok su nas nudili
da ih uzmemo sa sobom kao suvenire,
ja se obazrem prema stolu
*
već je ondje bio postavljen poslužav­
nik s čitavim nizom raznovrsnih kola­
ča. Sredinu je poslužavnika međutim
zauzimao jedan �rijap od tijesta, što
ga je majstorski izradila slastičarova
ruka: u prilično prostranom krilu dr­
žao je najrazličitije vrste voća i grož­
đe, onako kako je to već uvriježeno u
narodu. i S mnogo žudnje pružimo ruke
prema tim krasotama i na posve ne­
očekivan način jedna nova inscenacija
oživi naše veselje. Svi su naime kolači
i sve voće i na najmanji dodir prskali
iz sebe šafranovo ulje tako da nam je
nosnice smjesta obuzeo otužan miris
te tekućine. Zaključili smo dakle da je
posrijedi posvećena nosiljka s jelima
kada je već opskrbljena tako pobož­
nim spravama: zato se pridignemo s
ležajeva i reknemo :
- Živio Cezar, otac domovine!
Budući da su neki ipak i poslije ovo­
ga svečanog čina grabili voće, i mi sa­
mi napunimo ubruse, a osobito ja koji
sam mislio da nijedan dar nije dovolj­
no velik da njime natovarim Gitonovo
krilo .
86 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
U međuvremenu su ušla tri dječaka
obučena u kratke bijele tunike. Dvoji­
ca od njih postaviše na stol lare s
amajlijama o vratu, a treći je naokolo
nosio pliticu vina i pri tom sricao:
- Bogovi, budite milostivi ovomu
domu!
* ku Melisu, najljepši biser. Ali nisam
Govorio je međutim da se jedan zove
Cerdon, drugi Felicion a treći Lukrion.
Pa kada su već svi u blagovaonici po­
ljubili portret koji je vjerno prikazi­
vao samog Trimalhiona, bilo nas je
stid da i mi također to ne učinimo.
61 Pošto su dakle svi zaželjeli jedni
drugima bistru pamet i dobro zdrav­
lje, Trimalhion se ogleda prema Nice­
rotu i veli:
- Znao si biti zabavniji u dru­
štvu; ne znam što sada šutiš da od
tebe nije čuti ni riječi. Molim te lijepo,
tako me sretna gledao, ispripovijedaj
nam ono što ti se dogodilo!
- Neka me mimoiđe svaki dobitak
- počne Nicerot kojemu je polaskala
prijateljeva ljubaznost - ako već oda­
vno nisam izvan sebe od radosti što
I
te vidim takvoga. Prema tome, neka
ovdje bude samo veselja, makar se po­
malo bojim od tih tamo školovanih
glava da mi se ne bi smijali. Ali neka:
ipak ću pripovijedati; jer što mi uzima
onaj koji se smije? Bolje je da ti se
smiju nego da te ismiju.
xv KNJI GA 87
» Čim j e izrekao te riječi« , ovakvu
započne pripovijest:
- Kad sam još bio rob, stanovali
smo u to vrijeme u Uskoj ulici; sada
je to Gavilina kuća. Ondje sam se po
volji svevišnjih bogova zaljubio u ženu
krčmara Terencija: znali ste Tarentin­
j a nju, tako mi Herkula, volio tjeles­
no, ili zbog seksualnih stvari, nego
više zato što j e bila čestita i dobra u
duši; ako sam što od nje zatražio, ni­
kada mi nije rekla ne; zaradila je je­
dan as, pola asa j e bilo moje; sve što
sam imao, pohranio sam II njezino kri­
lo; i nikad se nisam prevario. Njezina
j e muža na farmi zatekla smrt. Zato
sam kopao nogama i rukama i tražio
načina kako da dođem do nje; a znate,
62 u nesreći se poznaju prijatelji. Gospo­
dar je slučajno otišao II Kapuu da
obavi poslove oko prodaje stareži. Ja
iskoristim priliku i nagovorim našeg
gosta da pođe sa mnom do petog mi­
ljokaza. A bio je to vojnik, jak kao
Ork. Pokupimo se odande nekako kad
su pijetlovi pjevali, a mjesec je svijet­
lio kao da je podne. Put nas je vodio
preko groblja, između grobnih spome­
nika: moj ti čovjek stade na stećke
obavljati nuždu, ali ja produžim dalje
pjevušeći i brojim stećke. Zatim se
osvrnem da vidim gdje mi je pratilac:
on se potpuno svukao i svu je svoju
odjeću položio kraj puta. Meni j e duša
88 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
bila u nosu, stajao sam kao mrtvac. A
on se popiša naokolo svoje odjeće i iz­
nenada se pretvori u vuka. Nemojte
misliti da se šalim; ne bih ja lagao ni
za sve blago ovoga svijeta. Ali što sam
počeo kazivati: pošto se pretvorio u
vuka, počne zavijati i pobjegne u šu­
mu. Ja iz početka nisam znao ni gdje
sam; zatim sam prišao njegovoj odjeći
da je podignem, ali - ona se pretvo­
rila u kamen. Tko je umirao od stra­
ha ako ne ja? Ipak sam isukao mač:
izbezumljeno sam njime mahao i sje­
kao ispred sebe sablasti dok nisam sti­
gao do farme gdje se nalazila moja
prijateljica. Ušao sam blijed kao smrt,
samo što ne ispustim dušu; hladan me
znoj oblio uzduž i poprijeko, oči uga­
šene, jedva sam se ikada oporavio. Mo­
j a se Melisa počela čuditi zašto tako
kasno tumaram po vani: »Da si prije
došao« - reče - »barem bi nam po­
mogao; jer vuk je upao u farmu i sve
ovce * : pustio im je krv kao mesar.
Pa ipak je dobio svoje, premda je
umakao. Jer naš mu je rob koplje pro­
tjerao kroz vrat.« Kad sam to čuo, ni­
sam više mogao ni oka sklopiti, nego
odmah izjutra, čim se razdanilo, od­
jurim kući kao operušani krčmar; a
pošto sam došao do onoga mjesta na
kojemu se nalazila vojnikova odjeća
pretvorena u kamen, ništa nisam na­
šao, nego samo tragove krvi. No čim
sam došao kući, a leži moj vojnik na
XV KNJIGA 89
krevetu kao vol i liječnik mu liječi ra­
nu na vratu. Shvatio sam da je on
vukodlak; i nisam poslije s njime mo­
gao okusiti kruha, ne da me ubiješ.
Drugi mogu misliti o tome što god ih
volja; ja, ako lažem, dabogda me sti­
gla srdžba vaših Genija!
63 Dok su svi bili zaprepašteni od ču­
đenja, Trimalhion reče:
- Svaka čast tvojoj priči; hoćete li
vjerovati kako mi se samo kosa podig­
la na glavi; jer dobro znam da Nicerot
ne pripovijeda nikakve trice: on je da­
pače pouzdan i ne mlati tek onako je­
zikom. Zapravo, i ja ću vam ispripo­
vijedati jednu stravičnu zgodu: maga­
rac na krovu. Dok sam još bio dugo­
kosi dječak - zapravo, od djetinjstva
sam provodio lagodan život - premi­
nuo je ljubimac našega gospodara, bi­
ser, tako mi Herkula, dječak bez mana
i savršen u svakom pogledu. Kad je
dakle jadna mati nad njime naricala
i mi se onako uplakani prepustili tuzi,
odjednom počnu hukati vještice: po­
mislio bi čovjek da pas goni zeca. Ima­
li smo tada jednog čovjeka Kapado­
čanina, dugonju, nevjerojatno odvaž­
na, a bio je snažan: mogao je dignuti
pobješnjela bika. On odvažno isuče
mač i, pošto je perthodno pomno za­
motao lijevu ruku, pojuri kroz vrata
van i ženu otprilike na ovome mjestu
- čitavo bilo to što dotičem! - pro­
bode po sredini. Čujemo vapaj , i -
90 PETRON/JE ARS/TER SATIRIKON
jasno, neću lagati - njih same nismo
vidjeli. A naš se šmokljan vrati u kuću
i sruči se na krevet: cijelo mu je tije­
lo bilo modro kao da su ga išibali bi­
čevima, jer je njega očito dotakla zla
AI
ruka. Mi zaključamo vrata i vratimo
se iznova na posao; ali dok mati grli
tijelo svog sina, opipa ga i vidi da se
pretvorilo u snopić slame. Nije imalo
srca, nije imalo utrobe, ničega: očito
su dječaka vještice već ugrabile i pod­
metnule slamnatu lutku. Molim vas li­
jepo, treba da vjerujete, zaista ima že­
na koje znaju svakojake majstorije,
ima noćnica, i što je gore, to one okre­
ću dolje. Uostalom, onaj dugi šmok­
ljan poslije ove zgode nije nikada do­
bio svoju boju; štoviše, poslije nekoli­
ko dana je umro u ludilu.
64 Čudimo se mi i u isto doba vjeru­
jemo: ljubimo stol i molimo noćnice
da ne izlaze iz svojih skrovišta dok se
budemo vraćali s gozbe.
I zaista mi se već činilo da gori više
svijećnjaka i da se čitava blagovaonica
nekako izmijenila, kadli se opet javi
Trimalhion:
- Tebi, Plokame, govorim - veli
on - ništa ne pripovijedaš? Ništa nas
ne zabavljaš? A znao si biti nen'adjebiv
u društvu; krasno ·recitirati kazališne
dijaloge, pridodati k tomu i pokoju
pjesmicu. Aj, aj, otišle s te slatke ka­
rij ske smokvice!
XV KNJ/GA 91
- Već je - odvrati mu onaj - moj
četveropreg otišao unepovrat otkako
s'am obolio od podagre. Inače, dok sam
bio mlad čovjek, od pjevanja sam go­
tovo dobio sušicu. Š to je meni bilo za­
plesati? Š to kazališni dijalog? Š to glu­
ma? Kada mi je itko bio ravan, osim
jedini Apelo? - I stavivši zatim ruku
pred usta, ispiskao je nešto zaista gnu­
sno za što je poslije tvrdio da je grčki.
No kada je i sam Trimalhion opona­
šao trubače, osvrne se također na svo­
jeg mezimca kojega je zvao Krezom. A
taj je krmeljivi dječak, vrlo pokvare­
nih zubiju, upravo umatao u zelenu
tkaninu svoju crnu i nakazno debelu
kujicu: otkidajući komade od polovice
kruha, stavljao ih je pred nju na ja­
stuk i time ju j e hranio premda se ona
s gađenjem opirala. Taj prizor podsje­
ti Trimalhiona na njegove dužnosti :
zato naredi da mu dovedu Scilaka, »ču­
vara kuće i posluge« . Bez oklijevanja
uvedoše na lancu golema psa, a kada
mu je vratar udarcem noge zapovjedio
da legne, on se ispruži pred stolom.
Trimalhion mu tada uzme dobacivati
komade bijeloga kruha i kaže:
- Nitko me u mojoj kući ne voli
toliko kao ovaj pas!
, Rasrdi se dječak što Trimalhion Sci­
laka tako bezmjerno hvali pa skine s
kreveta svoju kujicu na pod i nahuška
.ie na Scilaka da pojuri u borhu.' Sci­
lak dakako postupi po svojoj pasjoj
92 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
ćudi: svu je blagovaonicu ispunio stra­
hovitim lavežom i umalo da nije na
komade rastrgao Krezovu Margaritu.
Ali metež nije ostao na pukome pas­
jem obračunu, nego se također prevr­
nuo preko stola jedan svijećnjak i po­
lupao sve kristalno posuđe, a pri tom
je nekoliko gostiju poprskao vrelim
uljem. Da se ne bi komu učinilo da ga
je tašteta oneraspoložila, Trimalhion
poljubi dječaka i rekne mu neka se
popne na njegova leđa. Mali nije okli­
jevao, nego se posluži konjem pa ga
punom rukom nekoliko puta ošine po
plećima i poviče kroza smijeh:
- Bub-bam-bim, bum-bam-bu, koli­
ko ih ima tu?
Pošto se dakle Trimalhion neko vri­
jeme pozabavio s dječakom, zapovjedi
da se izmiješa velik krčag vina i da se
pićem ponude svi robovi koji su sjedili
do naših nogu; ali je pri tom još na­
pomenuo:
- Ako tko ne bude htio primiti pi­
će, izlij mu ga na glavu! Preko dana
ozbiljno, sada veselo.
65 Poslije ovoga humanog postupka
slijedili su specijaliteti od kojih me,
ako mi hoćete vjerovati, još i sada
obuzima mučnina, dovoljno mi je da
ih se samo sjetim. Namjesto drozdova
ponuđena je svakom gostu po jedna
Jovijena kokoš i guščja jaja garnirana
šeširićima od tijesta, a Tiimalhion se
svojski trudio oko toga da nas uvjeri
xv KNJIGA 93
kako su ta jela vrijedna da ih pojede­
mo govoreći da su to kokoši kojima su
izvađene kosti. U taj čas na vrata bla­
O'ovaonice energično pokuca liktor i
�dmah u dvoranu stupi gost, odjeven
u bijelu haljinu, a zajedno s njime i
I ' golema pratnja. 'Prestrašen . od njegov�
'I
dostojanstvenog nastupa, Ja sam mI­
slio da je došao pretot. I Rtjo sa�. da­
kle ustati i onako bosih nogu SICI na
pod. Agamemnon se . I?-eđ�tim nasmije
mojoj usplahirenostI l veh:
- Smiri se, najluđi čovječe! To je
Rabina, ' član vijeća šestorice; a po za­
nimanju je inače klesar. '
Ohrabren tom primjedbom, pono­
vo se oslonim na lakat i stanem s ve­
likom radoznalošću promatrati Rabi­
nu kako ulazi. A on je već ponapit
stavio ruke na ramena svoje žene; s
nekoliko vijenaca na glavi i mirisavim
uljem koje mu je teklo preko čela na
oČi zauzeo je pretorski ležaj i odmah
zat�ažio vina i vruće vode. Trimalhio­
na je obradovala ta njegova veselost
pa i sam zatraži poveći pehar i upita
,"' Rabinu kako mu je bilo na gozbi s ko­
je dolazi.
- Sve smo imali - odvrati ovaj -
'
osim tebe; 'jer moje su oči bile ovdj � .
I tako mr-Herkula, bilo je dobro. SCI­
s � je priredila raskošnu daću z� pok� j
duše svojega jadnog roba kOjega Je
mrtvoga oslobodila. I, mislim, ima ve­
lik trošak sa zakupnicima pristojbe;

94 PETRONIJE ARSITER SATIRIKON
pokojnika zapravo procjenjuju na pe­
deset tisuća. Ali ipak je bilo ugodno
iako smo bili prisiljeni da polovicu
svakog pića izlijerno na njegove kosti.
66 - Ipak - rekne Trimalhion - či-
me su vas počastili?
- Kazat ću ti- odvrati ovaj - ako
se uzmognem sjetiti; jer imam tako
dobro pamćenje da često zaboravim
i vlastito ime. Imali smo ipak najprije
svinju ovjenčanu vijencem od kobasi­
ca, i okolo nje krvavic'a , komade pileti­
ne s kiselim umakom, prvorazredno
pripravljeno i, razumije se, blitvu i
domaći crni kruh, od svojega za sebe,
koji ja volim više nego bijeli; i daje
snagu, i kad idem obavljati nuždu, ne
moram stenjati. U slijedećoj je nosilj­
ci bila hladna gibanica i vrući med po­
liven odličnim hispanskim vinom. Da­
kle, gibanice nisam zaista ni okusio,
ali sam se meda dobrano prihvatio.
Okolo je bila rogačica i bob, lješnjaka
koliko ti srce zaželi, i za svakoga po
jedna jabuka. Ja sam ipak digao dvije
i evo ih imam ovdje, zavezane u ubru­
su; jer ako svojemu malom robu ne do­
nesem nikakav dar, imat ću s njime zla.
Dobro me podsjeća moja gospođa. Ser­
virali su pred nas i komad medvjeđeg
pečenja; pa kad je Scintila, ništa ne
sluteći, to okusila, pobIjuvala je go­
tovo i vlastitu utrobu; ja sam naprotiv
smazao više od jedne funte, im'ao je
zapravo okus baš kao vepar. A ako,
xv KNJ I GA 95
velim, medvjed može jesti ljudsk� če­
ljade, koliko onda više ljudsko �elJade
mora jesti medvjeda? Na krajU smo
. imali nabujak od sira iz ukuhanog
mošta i za svakoga po jednog puža,
fi fileke, paštetu od jetara, garnirana ja­
ja, ciklu, gorušicu i zdjelicu pokakane
paštete; mir, Palarnede! Tako ?er su u
koritašcu nudili naokolo kumma s oc­
tom; odatle su neki bez ika�va stida
zgrabili čak i po tri šake. Sunke se
67 zapravo nitko nije ni dotakao. .�ego
reci mi, Gaje, zašto Fortunata mje za
stolom?
_ Znaš kakva je ona - veil. TrImal-
.
hion - dok nije pospremila srebrni­
nu, dok nije ostatke podijelila djeci,
neće ni vode staviti u usta.
_ Svejedno - odgovo�i Rabina .­
ako nje nema za stolom, Ja se kupIm
odavde.
I već je počeo ustajat i od stola, .�a
nije na dati znak čitava posluga vI�e
od četiri puta pozvala Fort�naJu',. POJa­
vila se dakle sa žutozelemm pOjasom
svezanim visoko oko struka tako da
joj se dolje vidjela crv�.na tu�ika tre­
šnjine boje kao i zavoJI t� grIvne oko
gležanja i pozlaćene papuce. Tada ota­
re ruke rupcem što ga je imala o�o
vrata i sjedne na onaj krevet na. k�Je­
mu je ležala Rabinina žena Scmtda.
_ Može li te se vidjeti? - rekne
poljubivši Scintilu koja je pljeskala od
veselja.
96 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
Zatim je došlo dotle da je Fortunata
skinula svoje narukvice s predebe1ih
ruku i pokazivala ih Scintili koja ih je
s divljenjem promatrala. Naposljetku
je odriješila čak i grivne s nogu kao i
zlatnu meržicu za kosu za koju je tvr-
dila da je od čistoga zlata. Primijeti to
Trimalhion i zapovjedi da se donese
t
sav ženin nakit.
- Vidite - veli - ove ženske oko­
ve: tako nas glupane pljačkaju. Si­
gurno imaju šest i pol funti. A i ja
sam imam narukvicu od deset funti;
dao sam je napraviti od sitniša iz onih
kamata koje su namijenjene Merkuru.
Naposljetku, da ne bi izgledalo da
izmišlja, zapovjedi da mu donesu jo š
i vagu pa je onda pošalje naokolo ka­
ko bi se i sami gosti uvjerili o težini.
Ali nije bila bolja ni Scintila: ona je
naime skinula sa svojega vrata kuti­
jicu koju je nazvala Felicionom. Oda­
tle je izvadila dvije naušnice i pružila
ih sa svoje strane Fortunati da ih raz­
gleda.
- Zahvaljujući velikodušnosti mo­
jega gospodina - reče - nijedna že­
na nema boljih.
- Š to? - rekne Habina. - Očisti­
la si me, nagovorila da ti kupim stakle­
ni bob. Kažem ti, da imam kćer, dao
bih joj odsjeći uši. Da nema žena,
imali bismo svega za blato. Sada to
znači vruće pišati, a hladn o piti.
XV KNJIGA 97
Žene su se međutim, pod utjecajem
alkohola, stale između sebe hihotati i
izmjenjivati pijane poljupce; pri tome
je jedna hvalila revnost domaćice, a
druga se tužila na muževljevu razma­
ženost i nemar. I dok su se one tako
grlile i stiskale jedna uz drugu, Ha­
bina krišom ustane, pograbi Fortuna­
tu za noge i podigne ih preko kreveta
u zrak.
- Juh juhI - poviče ona dok joj
je tunika odlazila preko koljena.
Poravnavši dakle tuniku, skutri se
Scintili u krilo i rupcem pokrije lice
koje joj se zažarilo od stida.
68 Kada j e zatim, nakon stanke, Tri­
malhion naredio da se donesu drugi
stolovi, robovi uklone sve stolove i
unesu druge; po podu su međutim po­
suli piljevinu koja je bila namočena u
otopinu šafrana i cinobera i, što nika­
da prije nisam vidio, prašak od zrcal­
nog stakla.
- Zaista sam mogao - odmah će
Trimalhion - biti zadovoljan ovom
podvorbom; imate zapravo druge sto­
love. Ali, ako imaš nečega finoga, do­
nesi!
U međuvremenu dječak iz Aleksan­
drije, koji je posluživao vrućim pi­
ćem, počne oponašati slavuje dok je
Trimalhion po više puta podvikivao:
- Drugu varijaciju!
Evo nove predstave. Rob koji je sje­
dio pokraj Habininih nogu, po zapo-
98 PETRONIJE ARBITER SATlRrKON
vijedi, mislim, svojega gospodara, .i�­
nenada počne zvonkim glasom recItI­
rati:
- »Eneja je međutim s brodov­
ljem već plovio širokim mo­
rem . . .
« tako mi Herkula, ja mu odobravam;
'Nijedan mi zvuk nije nikada tako
neugodno parao uši; jer nije sa��
barbarski griješio pri podizanju Ih
spuštanju glasa, nego je u recitaciju
upletao i atelanske stihove tako da
mi se tada prvi put smučio čak i Ver­
gilije. Kada se ipak napokon zamorio
i prestao s recitiranjem, Habina do­
metne:
- I nikada - veli - nije učio, ne­
go sam ga ja obrazova,? tako �t� sa�
ga slao na ulicu da slusa putuJu�e SVI­
rače. Zato mu nema premca, bIlo da
mu se prohtije da oponaša goniče m�­
zgi bilo putujuće svirače. Upravo Je
nevjerojatno kako je silno nadaren:
on ti je postolar, on ti je kuhar, on ti
je pekar, rob spos?ban za sv� . . Ima
ipak dvije mane kOJe kad ne bl Imao,
bio bi savršen u svakom pogledu: ob­
rezan je i hrče. Jer ne smeta me to št?
je razrok: gleda kao Venera. Sto?a �ll­
kad ne šuti, oči mu nikako ne mIrUJU,
kao živo srebro. Njega sam kupio za
trista denara.
69 - Jasno - upadne mu Scintila u
riječ - ne spominješ sve . majstorij �
toga nevaljalog roba. BestIdna namI-
xv KNJ I GA 99
guša, eto što je on; ali pobrinut ću se,
neka dobije biljeg.
- Po tome prepoznajem Kapado­
čanina - umiješa se Trimalhion kroz
smijeh - ničega se taj ne odriče i,
jer to mu kad otegne nitko neće moći
nadoknaditi. A ti, Scintila, nemoj biti
ljubomorna. Vjeruj mi, poznamo mi i
vas žene. Tako me imali zdrava i čita­
va, ako nisam znao svoju gospodaricu
tako isfukati da je i gospodaru već po­
stalo sumnjivo; a baš me zbog toga i
otpravio na seosko gospodarstvo. Ali
šuti jeziče, dobit ćeš kruha! ·
Onaj nitkov od roba, kao da j e time
bio pohvaljen, izvadi iz njedara zem­
ljanu svjetiljku pa je onda više od po­
la sata oponašao trubače; Habina je
pri tome potcikivao i rukom pritiskao
donju usnu. Naposljetku je stupio u
t
,l
!
sredinu dvorane i čas komadićima trs­
ke oponašao korske frulače; čas u ka­
banici s mačem prikazivao zgode i ne­
zgode goniča mazgi; sve dok ga Habi­
na nije pozvao k sebi i poljubio.
- Baš odlično, Masa - rekne pru­
živši mu piće - poklanjam ti čizme.
I nikako ne bi bilo kraja tolikim ne­
voljama da nije donesen desert, droz­
dovi od bijeloga pšeničnog brašna pu­
njeni grožđicama i orasima. Zatim su
došle i gunje u koje je bilo pozabada­
no trnje da izgledaju kao ježevi. A to
bi se još nekako moglo podnijeti da
1 00 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
nije jedna daleko čudovišnija nosiljka
postigla takav učinak da smo čak bili
spremni radije umrijeti od gladi. Kad
je naime bila postavljena, kako smo
mi mislili, tovljena guska, a oko nje
ribe i svakovrsne ptice, Trimalhion
nam rekne:
- Prijatelji, što god vidite da je
ovdje postavljeno, sve je to napravlje­
no od jednoga jedinog tijela.
Ja, razumije se, oštrouman kakav
već jesam, smjesta razabrah u čemu
je stvar.
- Neće me začuditi - rekoh po­
gledavši Agarnemnona - ako je sve to
tamo napravljeno od voska, ili barem
od blata. Vidio sam kako se u Rimu
na Saturnalijama pripravljaju slične
imitacije gozbenih jela.
70 Još nisam to pravo ni dorekao, kad­
li progovori Trimalhion:
- Tako ja rastao u svome imutku,
ne u tijelu, evo da je to moj kuhar na­
pravio od svinje. Ne možete�zamisliti
vrednijeg čovjeka nego što je on. Ako
zaželiš, od pizde će napraviti ribu, od
slanine goluba, od šunke grlicu, od
plećke kokoš. I zato sam došao na ge­
nijainu ideju da mu dam prekrasno
ime; zaista se zove - Dedal. I I jer ima
dobru pamet, donio sam mu iz Rima
na dar noževe od noričkoga čelika.
Smjesta zapovjedi da mu donesu tc
noževe pa ih onda počne s divljenjem
razgledati. Također je nama dopustio
XV KNJ I GA 1 01
da im isprobamo oštrice na vlastitim
obrazima.
Iznenada uđu u blagovaonicu dva
roba koji su se, kako je izgledalo, po­
svađali već kod zdenca. Bar su na vra­
tu još uvijek nosili krčage. Kada je
dakle Trimalhion htio izgladiti njihov
spor, nijedan se od njih nije želio po­
miriti sa sučevom odlukom, nego jedan
drugomu batinom porazbijaju krčage.
Mi, zgranuti nad bezobrazlukom pija­
nih robova, pažljivije pogledamo dio­
nike tog dvoboja i opazimo kako iz
krčaga ispadaju kamenice i krij esta­
školjke: dječak ih pokupi u zdjelu i
ponudi naokolo gostimllJ Genijalnomu
je kuharu pošlo za rukom da održi
korak s ovim otmjenostima; na sre­
brnome ražnjiću donio nam je naime
puževe i uz to zapjevao drhtavim i vrlo
neugodnim glasom.
Stid me pripovijedati o onome što
je dalje slijedilo. Dugokosi su naime
dječaci po nekoj nečuvenoj modi do­
nijeli mirisavo ulje u srebrnome lavo­
ru : tim su uljem namazali noge gosti­
ma za stolom pošto su im prije toga
koljena i gležnjeve ovjenčali malim
vijencima. Potom su od toga istog mi­
risavog ulja popriličan dio izlili u po­
sudu s vinom i u svjetiljku.
Već je Fortunata počela dobivati vo­
lju za plesanjem, već je Scintila češće
pljeskala nego govorila, kadli Trimal­
hion rekne:
1 02 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
- Dopuštam ti, Filargire, premda
se o tebi priča da si vatreni pristalica
stranke zelenih, reci i svojoj supruzi
Menofili neka dođe za stol.
Čemu duljiti? 1 Gotovo smo bačeni s
naših ležajeva, do te je mjere služin­
čad zaposjela čitavu blagovaonicu . Ja
sam se pouzdano uvjerio da odmah do
mene leži kl!-har, onaj koji je od svinje
napravio gusku; smrdio je po rasolu
i začinima. I nije bio zadovoljan time
što leži za stolom, nego je smjesta po­
čeo oponašati tragičkoga glumca Efe­
za; odmah je zatim uzeo svojega go­
spodara pozivati na okladu »da će ze­
leni na slijedećim trkama dobiti prvu
nagradu« .
71 - Prijatelji - rekne Trimalhion
koji je bio sav razdragan od te prepir­
re - i robovi su ljudi i pili su posve
isto mlijeko iako ih je pritisla zla sud­
bina. Ipak, tako im ja bio živ i zdrav,
brzo će okusiti vodu slobode. Ukratko,
u svojoj ih oporuci sve oslobađam. Fi­
largiru ostavljam u nasljedstvo tako­
đer zemljište i njegovu suprugu, Kari­
onu također kuću za iznajmljivanje
stanova, pristojbu od pet posto i kre­
vet s kompletnom posteljinom. Za na­
sljednika zapravo proglašujem svoju
Fortunatu i preporučujem je svima
�vojim prijateljima. A to sve objavlju­
Jem zbog toga da bi me moja posluga
već sada tako ljubila kao da sam već
mrtav.
XV KNJ I GA 1 03
Svi su počeli zahvaljivati gospodaru
za njegovu dobrotu, kadli on, zabora­
vivši na šalu, naredi da mu donesu
jedan primjerak oporuke i čitavu je
pročita, od početka do kraja, uz jeca­
nje služinčadi. Zatim se okrene prema
Rabini i upita ga:
- Š to kažeš, najdraži prijatelju?
Gradiš li moj rradgrobni spomenik
onako kako sam ti naložio? ' Qsobito te
molim da uz noge mojega kipa napra­
viš kujicu i vijence i kutijice s poma­
stima · i sve Petraitove gladijatorske
borbe da bih mogao zahvaljujući tvo­
joj dobroti živjeti poslije smrti; osim
toga, da bude u pročelju sto stopa, a
prema unutra dvjesta stopa . !Svakako
hoću da bude oko mog pepela svako­
vrsna voća i u izobilju vinove loze'. Za­
pravo, jako je pogrešno da živ čovjek
I
ima lijepo uređene stanove, a ne bri­
nemo se za one u kojima ćemo morati
duže stanovati. I zbog toga hoću da se
I
prije svega doda: »Ova grobnica ne
prelazi na nasljednika« . Uostalom, bit
će mi na brizi da oporučno spriječim
:. da mi mrtvomu ne nanesu kakvu ne­
pravdu. Naložit ću zapravo da se po­
stavi jedan od oslobođenika zbog stra­
žarenja, da ne bi ljudi trčali na moju
grobnicu kakati. Tebe molim da nači­
niš također bro dove kako plove punim
jedrima, i mene gdje sjedim na počas­
nom prijestolju, obučen u togu s gri­
miznim obrubom i s pet zlatnih prste-
1 04 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
nova, i gdje iz novčanika vadim novac
i bacam ga među sakupljenu gomilu;
znaš dakako da sam dao javnu gozbu
od dva denara po čovjeku. Neka se na­
čine ako se ti slažeš, i stolovi kao što
su u blagovaonicama. Načini i cijeli
narod kako se gosti i uživa. Meni zde­
sna stavi kip moje Fortunate gdje u
ruci drži goluba: i neka vodi kujicu
svezanu za pojas: i moga malog faki­
na, i velike krčage, dobro zapečaćene
gipsom da im ne iscuri vino. Možes
slobodno isklesati i jedan razbijeni
krčag i nad njime dijete kako plače.
U sredini sat da svatko tko htjedne
vidjeti koliko je sati, hoće-neće, proči­
ta moje ime. Također za nadgrobni
natpis, dobro pogledaj da li ti se čini
da je ovakav dosta prikladan: »Ovdje
počiva Gaj Pompej Trimalhion Mece­
nacijan. Ovaj je u odsutnosti izabran
za člana vijeća šestorice. Premda je u
Rimu mogao biti član svake dekurije,
ipak se toga odrekao. Čestit, hrabar,
vjeran, od maloga je postao velik;
ostavio je iza sebe trideset milijuna, i
nije nikada slušao filozofa. Zdravo:
i ti« .
72 Kada je izgovorio ove posljednje
riječi, Trimalhion zajeca i brizne u
plač. Plakala je i Fortunata, plakao je
i Rabina; na kraju sva posluga, kao da
je pozvana na sprovod, udari u rida­
nje i zapomaganje da je cijela blago­
vaonica odjekivala od jadikovki. Već
XV KNJIGA 1 05
su dapače i meni počele navirati suze
na oči, kadli Trimalpion rekne:
- Dakle, budući da znamo da mo­
ramo umrijeti, zašto da ne živimo? Ta­
ko vas vidio sretne, bacimo se u ku­·
pelL na moju odgovornost, nećete se
pokajati! Ugrijana je kao peć!
- Doista, doista! - oduševljeno će
Rabina - od jednoga dana napraviti
dva, ništa mi nije draže!
I onako bosih nogu ustane s ležaja i
krene u stopu za veselim Trimalhio­
nom.
- Š to misliš? - upitam ja okre­
nuvši se prema Asciltu. - Ja ću sva­
kako, samo ako ugledam kupelj, smje­
sta izdahnuti.
- Najbolje je da prihvatimo po­
nudu - predloži on - pa da onda 11
gužvi, dok oni idu u kupelj , naprosto
izađemo odavde.
Budući da smo se u tome složili, Gi­
ton nas povede kroz trijem i tako stig­
nemo do vrata; tu nas međutim doče­
ka pas na lancu: tako je bijesno nasr­
nuo na nas da je Ascilto štoviše pao u
ribnjak. I dok ja onako pijan pokuša­
vam plivaču pružiti ruku, ovaj povuče
i mene u isti vrtlog. I pak nas je pri­
mijetio kućepazitelj koji je svojim do­
laskom umirio psa i nas uzdrhtale iz­
vukao na suho. A Giton se dakako već
odavno oslobodio psa, i to na vrlo lu­
kav način; bacio je naime pred razja­
renu životinju svu onu hranu što smo
1 06 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
mu je mi za vrijeme gozbe ispoklanja-
li tako da je ovaj zabavljen hranom
stišao svoj bijes. Uostalom, kada smo
l,
onako prozebli i mokri molili kućepa- .
zitelja da nas pusti kroz vrata van,
ovaj rekne:
- Varaš se ako misliš da možeš
izaći ovuda kuda si ušao. Nijedan gost
nije nikada bio pušten van kroz ista
vrata; na j edna ulaze, na druga izlaze. i
73 Š to smo mogli učiniti onakvi jadni
kakvi smo bili i zatvoreni u novu vrstu
labirinta; i kupelj nam se već počela
pričinjati kao pravo blaženstvo. Sami
smo ga od sebe dakle usrdno zamolili
da nas vodi u kupatilo; ondje smo od­
bacili odjeću koju je Giton na ulazu
odmah počeo sušiti i ušli u kupatilo ­
bio je to uostalom uzak prostor, više
nalik na rezervoar s hladnom vodom
- u kojemu je Trimalhion stajao us­
pravljen . Ali ni ovako se nije moglo
uteći od njegova vrlo neukusnog raz­
metanja; kazivao je naime da nema ni­
čega boljeg nego što je kupanje bez gu­
žve; a da je baš na tome mjestu nekoć
bila pekara. Kada je zatim umoran
sjeo, potaknut jekom kupatila, razjapi
do stropa pijana usta i počne mrcva­
riti Menekratove arije, tako su bar ka­
zivali oni koji su razumijevali njegov
jezik. Ostali su se gosti pohvatali za
ruke i tako trčali oko okruglog bazena.
- Hopa cupa! - potcikivali su uz
golemu viku.
xv KNJIGA 1 07
Drugi su pak pokušavali, držeći ru­
ke na leđima, podizati prsten s poda
ili, pokleknuvši na koljeno, saviti vrat
iza leđa i dotankuti vršak palca na
nozi. Dok su se oni igrali, mi siđemo
u kadu što se grijala za Trimalhiona.
: Pošto smo dakle razbili mamurluk,
odvedu nas u drugu blagovaonicu gdje
je Fortunata razmjestila otmjen� sti.'�
opazimo svjetiljke i ribare od mJedI;
stolovi su bili od masivnog srebra, a
naokolo su se nalazili pozlaćeni ze­
mljani kaleži i vino koje je naočigled
svih protjecalo kroz cjedilo.
- Prijatelji - objavi tada Trimal­
hion - danas je jedan moj rob prosla­
vio prvo brijanje brade, momak, da ga
ne ureknem, čestit i štedljiv. Zato mu
nazdravimo i gostirno se sve do zore!
74 • Dok je on to govorio, zapjeva pije­
tao pjetlasti. Taj međutim glas silno
uznemiri Trimalhiona: smjesta zapo­
vjedi da se vino izlije pod stol i da se
svjetiljka također poškropi čistim vi­
nom. Premjesti dapače prsten s lijeve
ruke na desnu.
- Nije bez razloga - primijeti za­
tim - ovaj trubač dao znak jer, ili
treba da negdje bukne požar, ili će ne­
tko u susjedstvu ispustiti dušu. Dale­
ko bilo od nas ! Zato, tko prvi zgrabi
i odnese toga zlogukog proroka, dobit
će napojnicu.
Još to nije pravo ni dorekao, a već
mu donesoše pijetla; Trimalhion me-
1 08 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
đutim zapovj edi da ga na licu mjesta
zakolj u i skuhaju u kotlu. ,Rastranšira
ga dakle onaj vrlo učeni kuhar, koji j e
maloprije od svinje napravio ptice i
ribe, i baci ga u lonac. I dok je Dedal
grabio kipuću juhu, Fortunata je II
mlincu od šimšira mljela papar.
Po � to smo dakle uzeli predjelo, Tri­
malhlOn se obrati posluzi:
- Š to vi? Još niste objedovali?
Otiđite da drugi dođu na dužnost.
Došla je dakle u zamjenu druga po-
stava; i oni prvi odlazeći poviču:
- Zbogom, Gaje!
A smjena koja je ušla:
- Zdravo, Gaje!
Od toga se časa po prvi put pomu­
tilo naše veselje; kada je naime među
novim poslužitelj ima ušao neki prilič­
no zgodan dječak, Trimalhion navali
na njega i počne ga obasipati poljupci­
ma. Zato Fortunata, da potvrdi svoje
neosporivo bračno pravo , počne Tri­
mal� iOI!a grditi i nazivati ga gadom i
bestIdmkom kad se ne može suzdržati
od pohote. Naposljetku mu još dobaci:
- Pseto!
Trimalhion naprotiv, teško pogođen
tom uvredom, zavitla kalež Fortunati
u lice. Ona zavrišti tako silno kao da
joj je od udarca iscurilo oko i drhtave
ruke primakne licu. I Scintila se ta­
kođer uzruja i prestrašenu Fortunatu
zakrili svojim grudima. Dapače i uslu-
XV KNJIGA 1 09
žan dječak prinese do njezin:a obraza
vrč s hladnom vodom; a Fortunata se .
nagne nad vrč i počne uzdisati i pla­
kati.
- Š to j e sada? - reče Trimalhion
na drugoj strani. - Ne sjeća se ulična
sviračica? Na trgu robova sam je ski­
nuo s dasaka, učinio sam od nje čo­
vjeka među ljudima. A napuhava se
kao žaba; i ne pljuje u svoja njedra;
klada, ne žena! Ali, tko je rođen na
mansardi, taj i ne sanja o dvorcu. Ta­
ko mi bio milostiv moj Genij, već ću
se ja pobrinuti da se ukroti Kasandra
u čizmama! A ja, čovjek od dva asa,
mogao sam dobiti miraz od deset mi­
lijuna. Znaš ti da ja ne lažem. Poma­
star Agaton me, Rerkula mi, još ne­
davno odveo na stranu i veli: »Svje­
tujem ti, nemoj dopustiti da ti se za­
tre rod! « A ja, dok izigravam pošte­
njačinu i ne želim da ispadnem kao
nepostojan čovjek, sam sebi zabijem
sjekiru u nogu. Dobro, već ću se ja
pobrinuti da ćeš se za mene otimati
rukama i nogama. I da odmah znaš
što si sebi napravila: Rabina, ne želim
da njezin kip stavljaš n:a moj nadgrob­
ni spomenik da se ne bi mrtav s njo­
me morao svađati! Zapravo, da zna
da i ja mogu zadati udarac, ne želim
da me mrtvoga poljubi.
75 Poslije ovoga praska munje Rabina
ga počne moliti da se prestane srditi
i veli:
11 0 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
- Svi mi znamo pogriješiti. Ljudi
smo, ne bogovi.
Isto to kroz plač rekne i Scintila i
• •
pn�lv":jU�1 pn to.me njegova Genija i
• ,I . •
naZIVajUCI ga Gajem, počne ga moliti
da se umekša. Trimalhion nije mogao
dalje zadržati suze:
- Molim te, Habina - počne on
plačući - tako uživao svoj imetak:
'ako sam što krivo učinio, slobodno mi
J?ljuni . Uv lice! . Poljubio sam najčestiti­
� ega djecaka, ne zbog ljepote, nego jer
.l e čestit: ,zna dijeliti s deset, čita knji­
gu otprve, od dnevnice je kupio tračko
oružje, od vlastite je uštede nabavio
stolicu s naslonjačem i dvije grabnja­
če. Zar nije onda zavrijedio da ga ču­
vam kao zjenicu oka? Ali Fortunata
ne da! Tako se tebi hoće, milostiva ?
Savjetujem ti, pojedi svoju vlastitu ka­
šu, jastrebice, i nemoj me siliti da ti
pokažem zube, srce: inače ćeš iskušati
moju usijanu glavu. Znaš me: što sam
jedanput odlučio, kao da si prikovao
željeznim klinom. Ali misilmo na žive!
Vas molim, prijatelji, neka vam bude
ugodno. Jer j a sam također bio kao
što s�e vi, . ali sam zahvaljujući svojoj
vrh. m dotjerao dovle. Mozak je ono
što čini čovjeka, sve ostalo su obične
tri�arije. )}Do� ro kupujem, dobro pro­
dajem« ; drugI vam može govoriti što
hoće . Cvatem od sreće. A ti, hrkačo
još plačeš? Već ću se pobrinuti d�
zaplačeš nad svojom sudbinom. Ali,
XV KNJ IGA 111
kako sam počeo kazivati, do te me sre­
će dovela moja čestitost. Kad sam do­
'
šao iz Azije , bio sam tako velik kao
ovaj kandelabar. Ukratko, svaki sam
se dan običavao uza nj mjeriti; i da
bi mi brže narasli brkovi i brada, ma­
zao sam usne uljem iz svjetiljke. Ipak
sam bio četrnaest godina gospodarov
mezimac. I nije sramota raditi ono
što gospodar zapovijeda. Ja sam ipak
zadovoljavao i samu gospodaricu. Zna­
te što mislim pod tim: šutim, jer ni­
76 sam od onih koji se vole hvali sati.
Uostalom - kako bogovi hoće - po­
stao sam gospodar u kući i evo sam,
zamislite, zavrtio gospo daru mozak.
Čemu da vam duljim? Za svoje je na­
sljednike odredio mene i Cezara i do­
bio sam na taj način imutak u visini
senatorskoga. Nikome ipak ništa nije
', Da lio
dosta. Pože sam da se bacim na tr­
govinu. vas mnogo ne zamaram,
dao sam sebi sagraditi pet brodova,
natovario ih vinom - a tada je vrije­
dilo kao zlato - i poslao u Rim. PO­
mislio bi čovjek da sam to naručio:
svi mi brodovi potonuše, živa istina,
ne izmišljam. U jednome mi je jedi­
nom danu Neptun progutao trideset
milijuna sestercija . Mislite da sam po­
sustao? Tako mi Herkula, ovaj me
gubitak isto tako dirnuo kao da se
nije ništa dogodilo. Dao sam sagraditi
druge veće brodove i bolje i sigurnije,
tako da nitko nije za mene mogao reći
112 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
da nisam poduzetan čovjek. Znate, ve­
lik brod ima veliku snagu. Iznova s'am
natovario na brodove vino, slaninu,
bob, različite plemenite masti, robove.
Tom je prilikom Fortunata učinila je­
dno dobro djelo; zapravo, prodala je
svu svoju zlatninu, sve oprave, i dala
mi na ruke sto zlatnika. To je bio kva­
sac za moj profit. Brzo dolazi ono što
bogovi hoće. Jednom jedinom vožnjom
zaokružio sam deset milijuna sester­
cija. Odmah sam otkupio sva zemljišta
koja su prije bila u vlasništvu mog go­
spodara. Sagradim sebi kuću, nakupu­
jem robova za prodaju, stoke; čega
god sam se dotakao, raslo je kao saće.
Pošto sam doš'ao dotle da sam imao
više nego čitava moja domovina - do­
sta s tim: odustao sam od trgovine i
počeo među oslobođenicima davati no­
vac na kamate. I dakako, kad nisam
više htio tjerati svoje poslove, nago­
vorio me opet na njih neki astrolog ko­
ji je slučajno naišao u našu koloniju,
neki Grk po imenu Serapa, bio je s bo­
govima na ti. Rekao mi je o meni čak i
ono što sam već i sam bio zaboravio;
sve mi je rastumačio do u najtanje
tančine; moju utrobu je poznavao; sa­
mo što mi nije rekao što sam jučer
ručao. Covjek bi pomislio da je ovaj
oduvijek sa mnom živio pod istim kro­
77 vom. Molim te, Rabina - mislim, bio
si onda prisutan: »Ti si svoju ženu
učinio gospođom od onoga, znaš već
xv KNJ IGA 113
čega. Ti nemaš puno sreće s prijatelji­
ma. Tebi se nikada nije nitko zahvalio
onako kako bi morao. Ti imaš velike
posjede. Ti hraniš zmiju u njedrima.«
I ono što vam nisam mislio reći, da mi
sada još preostaje trideset godina i če­
tiri mjeseca i dva dana života. Osim
toga, ubrzo ću dobiti nasljedstvo. To
mi kazuje moja sudbina. Pa ako mi
pođe za rukom da svoje posjede spo­
jim s Apulijom, onda mogu reći da
sam zaista dosta daleko dotjerao u
životu. U međuvremenu, dok Merkur
bdije nada mnom, ' sagradio sam sebi
ovaj dom. Kao što znate, bila je to
potleušica; sada je hram. Ima četiri
blagovaonice, dvadeset spavaćih soba,
dva mramorna trijema; gore ima niz
soba za poslugu, zatim spavaću sobu u
kojoj ja sam spavam, salon za ovu
zmiju, vrlo udobnu sobu za vratara;
trakt soba za goste može primiti sto
gostiju. Ukratko, kad je Skauro ova­
mo navratio, nije volio odsjesti nigdje
drugdje, a ima uz more kon:ačište od
oca. I ima tu mnogo čega drugoga što
ću vam smjesta pokazati. Vjerujte mi:
imaš jedan as, vrijediš jedan as; ' koli­
ko imaš, toliko te cijene. Tako vaš
prijatelj , koji je bio žaba, sada je
kralj· . Međutim, Stiho, donesi mi onaj
mrtvački pokrov u kojemu želim da
me sahrane. Donesi mi ovamo i miri­
savo ulje i kapljicu iz onoga vrča iz
1 1 4 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
kojega naređujem da se operu moje
kOS1i/
78 Stiho nije ni časa oklijevao, nego
donese u blagovaonicu i bijelu pro­
stirku i togu s grimiznim obrubom
*
i naredi nam da opipamo da li je na­
pravljeno od kvalitetne vune.
- Ti dobro pripazi, Stiho - rekne
tada s podsmijehom - da ne dospiju
do toga miševi ili moljci; inače ću te
živog spalitVJa hoću da me se slavno
sahrani, da me sav narod blagosivlk ;
Dao je da mu se smjesta otvori bo­
čica s nardovom pomašću i sve nas
njome pomaže.
- Nadam se - rekne zatim - da
će mi mrtvomu jednako prijati kao
živomu.
Potom dapače naredi da se ulije vi­
no u vinsku posudu i veli:
- Smatrajte kao da ste pozvani na
moju posmrtnu svečano�t.
Stvar je postajala krajnje mučnom
kad je Trimalhion, pijan kao klada,
zapovjedio da se u blagovaonicu uve­
du svirači za novu i nečuvenu predsta­
vu. Zatim se ispružio preko čitava
kreveta, podbočivši se mnoštvom ja­
stuka.
- Zamislite - veli - da sam mr­
tav. Izvedite nešto lijepo.
Trubači zasviraju posmrtni marš.
Osobito jedan rob onoga grobarskog
XV KNJ I GA / XVI KNJIGA 115
poduzetnika - koji je među ovima
bio još najpošteniji - tako gromko
zatrubi da je razbudio čitavo susjed­
stvo. I tako noćni stražari, koji su ču­
vali susjednu oblast, pomislivši da se
Trimalhionova kuća nalazi u plamenu,
bez oklijevanja razvališe vrata i po
svojemu službenom ovlaštenju s vo­
dom i sjekirama upadoše unutra; i na­
sta jurnjava i sveopći lom. Budući da
nam se sada ukazala idealna prilika,
slažemo nešto Agamemnonu i pobje­
gnemo odatle navrat-nanos, baš tako
kao iz požara
* (XVI knjiga)
79 Nismo međutim imali pri ruci čak
ni jednu jedinu baklju da nam osvijet­
li put dok smo tumarali onako nasum­
ce; a nismo se s druge strane mogli na­
dati da ćemo u gluho doba noći naba­
sati na nekoga sa svjetiljkom. Bili smo
osim toga pripiti i slabo smo pozna­
vali ovaj kraj, što bi nam smetalo čak
i po danu. I tako, pošto smo se gotovo
čitav sat vremena potucali naokolo -
a nogu već raskrvavljenih od hodanja
preko kamenja i izbočenih krhotina
razbijena posuđa - napokon nas je
izbavila Gitonova oštroumnost. Budu­
ći da se naime i usred bijela dana bo­
jao da ne zaluta, on je još dan prije
toga, razborit kakav već jest, sve uglo­
ve i stupove označio kredom; te su
međutim crte bile vidljive i u najguš-
116 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
ćoj tmini i svojom su zamj etljivom
bjelinom pokazale zalutalima put.
Premda se nismo ništa manje prezno­
jiIi ni onda kada smo već prispjeli do
naše krčme. I sama je naime stara te
noći prilično dugo guckala sa svojim
gostima tako da je ne bi mogao pro­
buditi ni da si joj podmetnuo požar.
I možda bismo morali prenoćiti na
pragu, da nije uto naišao Trimalhio­
nov pismonoša nije dakle htio gubiti
"lc
vrijeme i dugo lupati: razvalio je gos­
tionička vrata i pustio nas zatim kroz
taj otvor unutra
* nije rješenje: Gitona sam dakako pro­
Kakva je to bila noć, bogovi i
božice,
kako meka postelja! Žarko zagr­
ljeni
izmjenjivali smo beskrajne po­
ljupce i stopili ujedno
omamljene duše. Zbogom, smrt­
ničke
5 brige! Ja sam ovako počeo mri-
jeti.
Čestitam sebi bez razloga. Svladalo
me naime j ako vino i ruke su mi klo­
nule od pića; a tek što sam se opustio
i utonuo u san, Ascilto, spreman na
svaku moguću nepravdu, iskoristi pri­
liku koja mu se pružila: uzme mi u
toku noći dječaka iz mojega kreveta
i premjesti ga k sebi u svoj ; i kada se
bez ustručavanja naužio ljubavnih mi-
XVI KNJ I GA 117
lovanja s tuđim bratom - bilo da
ovaj nije imao pojma o prevari bilo da
se pravio da ne zna - zaspao je u uk­
radenim zagrljajima, ne hajući pri
tom ni za kakva ljudska prava. Kada
sam se dakle probudio i opipao krevet
s kojega mi je bila oteta moja radost
*
Ako se može što vjerovati zaljubljeni­
ma, ja sam se načas našao u nedoumi­
ci da li da ih obojicu probodem ma­
čem i da im san sastavim sa smrću.
Opredijelio sam se zatim za bezop'as- ·
budio udarcima biča, a Ascilta sam
mrko pogledao i rekao mu:
, I
- Kada si već zločinom oskvrnuo
dato povjerenje, a time i naše zajed­
ničko prijateljstvo, brže kupi odavde
svoje stvari i traži sebi neko drugo
mjesto koje ćeš kaljati!
On se nije protivio . Ali pošto smo
pošteno i pravedno podijelili plijen,
on dometne:
- Hajde, podijelimo sada i dječa­
ka!
80 Pomislio sam da se na odlasku ho­
će još jednom našaliti. Ali on isuče
mač bratoubilačkom rukom.
- Nećeš - veli - uživati u ovome
plijenu za koji si sebi umislio da pri­
pada samo tebi. Ako ti mene u toj
stvari ne uzimaš ozbiljno u obzir, onda
nužno moram ja sam sebi izboriti svo-
118 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
je pravo; uzet ću svoj dio, pa makar
ga morao odsjeći ovim mačem.
Isto sam učinio i ja s druge strane:
omotao sam ogrtač oko lijeve ruke i
zauzeo stav za borbu. Usred ovoga bi­
jednog mahnitanja dvojice nesretnika
najnesretniji je bio dječak: padao je
plačući pred noge sad jednome sad
drugome; ponizno nas j e molio i pre­
klinjao da ne bi ova neugledna dašča­
ra morala gledati tebanski dvoboj , da
ne bismo uzajamnim prolijevanjem kr­
vi kaljali svetinju jedne tako uzorne
prijateljske veze.
- Pa, ako na svaki način - poviče
naposljetku - mora doći do krvopro­
lića, evo vam moj vrat; na njega ustre­
mite svoje ruke; u njega zabodite svo­
je bodeže! Ja sam taj koji je zaslužio
da umre; ja sam taj koji je pogazio
zavjet prijateljstva!
Spustimo mačeve poslije ovih molbi
i Ascilto prvi progovori:
- Ja ću okončati našu zavadu: ne­
ka sam dječak pristane uz onoga koje­
ga hoće; na taj će način barem on mo­
ći izabrati dragoga po svojoj slobod­
noj volji.
Ja sam umišljao da je naše dugogo­
dišnje općenje moralo malomu prijeći
u krv; zato se nisam nimalo poplašio.
Prihvatio sam štoviše ovakvu nagodbu
bez oklijevanja i objeručke i mirno
sam prepustio dječaku da presudi
spor. Ali on nije čak ni premišljao, da
XVI KNJ I GA 119
bi barem izgledalo kao da se koleba,
nego, tek što sam izgovorio posljednje
slovo, smjesta ustane i izabere Ascilta
za svoga dragoga. Ta me njegova izja­
va pogodi poput munje i onako kako
sam se zatekao stropoštam se na kre­
vet. A možda bih poslije te presude po­
digao također ruku ITa vlastiti život da
nisam imao na umu da bih time samo
još uvećao neprijateljevu pobjedu.
Oholo izađe Ascilto zajedno sa svojom
nagradom i napusti čovjeka koji mu je
još maloprije bio najdraži ratni drug,
čovjek s kojim ga je povezala čak i
slična životna sudbina; ostavi ga od­
bačena u tuđem mjestu.
Riječ prijateljstvo je postojana
dotle dok čovjek ima od nje
koristi;
kamičak na pločici obavlja svoj
hiroviti posao.
Kada sreća traje, čuvate prija­
zan izraz lica, prijatelji;
kada mine, odvraćate lica i sra­
mno bježite.
5 Glum'ačka družina prikazuje na
pozornici mimsku predstavu:
ovaj se zove ocem,
ovaj sinom, onoga imenuju bo­
gatašem.
Uskoro, čim je stranica uokviri­
la uloge koje su morale po­
taknuti na smijeh,
vraća se pravo lice, glumljeno
nestaje.
1 20 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
81 No ipak se nisam prepustio dugom
jadikovanju; nego, pobojavši se da me
uza sve zlo ne bi još i Agamemnonov
l
asistent Menelaj zatekao samoga ovdje
u svratištu, pokupio sam odmah svoju
skromnu prtljagu; potom sam, onako
utučen kakav sam bio, iznajmio stan
u jednoj zabitnoj četvrti koja se nala­
zila posve blizu uz morsku obalu. On­
dje sam se zaključao u sobu i u njoj
proboravio tri dana: dušu mi je uvijek
iznova opsjedala svijest o vlastitoj sa­
moći i neprestance mi se vraćalo u
pamet poniženje koje sam pretrpio;
udarao sam se u prsa slomljena od bo­
li, a uz bezbrojne uzdisaje iz dna duše
po više puta sam i zavapio:
- Dakle, nije li se mogla poda
mnom rastvoriti zemlja da me progu­
ta? Nije li se moglo otvoriti more koje
se i na nevine srdi? Umakao sam sud­
skoj presudi, izigrao sam arenu, ubio
sam čovjeka koji me primio kao go­
82
sta; i sve to samo zato da bih zatim
mogao - i unatoč tolikim dokazima
odvažnosti - ležati ovdje kao prosjak,
prognanik, napušten od svih u svrati­
štu grčkoga grada? I tko mi je namet­
nuo tu samoću? Momak koji je oka­
ljan svakim mogućim porokom, mo­
mak koji je i po vlastitome svom pri­
znanju zaslužio da bude prognan; koji
je slobodan zahvaljujući razvratu, koji
je plemenit zahvaljujući razvratu; mo­
mak čije su se tjelesne draži mogle ku-
XVI KNJ I GA 1 21
piti za najobičniju doznaku, kojega j.�
čak i onaj unajmio kao djevojku kOJI
ga je držao za muškarca. A što 0:r;taj
drugi? Koji je na dan kada se dobIva
muška toga uzeo žensku haljinu; ko­
jega je vlastita mati nag���rila na t?
da ne bude muškarac; kOJI Je u kazm­
onici obavljao ženski posao; i na kra­
ju, pošto je pomutio naše odnose .i
promijenio teren za svoje nastranostI,
spremno je pogazio svetinju staroga
prijateljstva i - koje li bestidnosti, -
kao najzadnja je pizda prodao sve za
zagrljaj jedne jedine noći. Ljubavnici
sada negdje leže po čitave noći pripi­
jeni jedan uz drugoga i možda. se sn:i-
ju mojoj samoći kada su već IscrplJe­
ni od uzajamnih ljubavnih naslada.
Ali neće o ni proći samo tako! Jer, iIi
ja nisam muško i slobodan čovjek, ili
ću krvlju krivaca osvetiti nepravdu
koju su mi počinili.
Rekavši to opašem mač o bok; a da
mi tjelesna slabost ne bi naškodila
borbenom moralu, okrijepim tijelo
prilično obilnim obrokom. Odmah za­
tim skočim na noge, izjurim na ulicu
i počnem kao pomahnitao obilaziti sve
moguće trijemove. Ali dok onako izbe­
zumljen u licu i razj'aren u srcu ni na
što drugo ne mislim nego na ubijanje
i krv; i dok se pri tom počesto mašam
rukom za držak mača koji sam zavje­
tovao bogovima osvete, opazi me neki
1 22 PETRONIJE ARSITER SATIRIKON
vojnik; a bio je taj po svoj prilici neka
skitnica ili noćno potucalo.
- S to ti - obrati mi se - ratni
druže, iz koje si legije i iz čije si uop­
će centurije?
Kada sam hladnokrvno i bez dvou­
. mIjenja izmislio centuriona i legiju,
on će posprdno:
- Ma nemoj ! Znači, u vašoj se voj­
sci vojnici šeću u papučama?
Pa kada sam zatim izrazom lica i sa­
mom usplahirenošću odao laž, zapo­
vjedi mi da položim oružje i da se ču­
vam zla. Budući da me dakle vojnik
razoružao, dapače onemogućio u mo­
joj namjeri da se osvetim, okrenem se
i pođem natrag u svratište. No kada
se u meni malo-pomalo stišala ona pr­
va bura čuvstava, počeo sam zahvalji­
vati vojnikovoj odvažnosti
* goj se prekrasni Hila branio od nasr­
Ne pije usred vode niti bere voće
koje visi
nesretni Tantal kojega pritišću
vlastite žudnje.
Ovakvo će biti lice velikog boga­
taša; on se naime boji,
sve imajući u vidu, i suhih usti­
ju dobrovoljno podnosi glad
* go je sišao da griješi na zemlji; no
Ne smije se čovjek mnogo uzdati u
vlastite planove jer sudbina ima svoj
račun
XVI KNJ I GA 1 23
*
83 Stigao sam u galeriju slika; 'a zahva­
ljujući raznovrsnim remek-djelima, ko­
j a su se u njoj nalazila posvuda nao­
kolo, ostavljala je ona na posjetioca
čaroban dojam. Primijetio sam naime
ondje i Zeuksidove originale: još nisu
podlegli zubu vremena. I rukom sam
opipao - ne bez neke jeze i strahopo­
štovanja - Protogenove skice, tako
vjerne da su se takmičile sa samom
prirodom. Apelovu pak takozvanu »Po­
kleklu božicu« gledao sam upravo s
obožavanjem. S toliko su naime tan­
koćutnosti obrisi na slikama nasljedo­
vali život da bi čovjek povjerovao da
slikarstvo može prikazati i ono što se
čovjeku zbiva u duši. Na jednoj se
strani orao vinuo u nebeske visine, od­
noseći sa sobom pastira s Ide; na dru­
taja bestidne najade. Apolon je pro­
klinjao svoje grešne ruke i kitio ola­
bavljenu liru cvijetom koji je netom
niknuo. Našavši se pak između svih tih
zaljubljenih lica, povikao sam kao da
se nalazim ondje posve sam:
_ Ljubav dakle pogađa čak i bogo­
ve! Jupiter nije mogao naći na svome
nebu nekoga u koga bi se zaljubio, ne­
ipak time nije nikomu učinio neprav­
du . Pošto je nimfa ugrabila Hilu, zaci­
jelo bi obuzdala svoju ljubav da je
računala na to da će Herkul uložiti pri-
1 24 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
govor. Apolon je sjenu pokojnoga dje­
čaka dozvao natrag u cvijet: svi su oni
bez suparnika uživali u ljubavnim za­
grljajima. A ja sam prihvatio kao dru­
ga i gosta čovjeka koji je okrutniji od
Likurga.
Ali evo, dok se ja prepirem s utvara­
ma, uđe u galeriju neki sjedokosi sta­
riji gospodin. Njegovo je lice odavalo
iskusna čovjeka i zacijelo je upućivalo
na to da u njemu ima nešto veliko;
ali po načinu odijevanja nije bio baš
elegantan, tako da se lako moglo ra­
zabrati da pripada onoj kategoriji
književno obrazovanih ljudi koje bo­
gataši ponajčešće mrze. On dakle sta­
ne uza me
*
Ja sam - veli - pjesnik i, kako
se nadam, ne baš najneznatnijeg duha,
bar ako treba što vjerovati vijencima
koje iz naklonosti često dodjeljuju i
diletantima. »Zašto si dakle« , veliš,
»tako loše odjeven?« Upravo zbog to­
ga. Ljubav prema duhovnim vrednota­
ma nikada nije nikoga učinila bogatim.
Onaj koji se uzda u morsku pu­
činu, taj se pomoću dobiti po­
diže u visinu;
Onaj koji traži bitke i vojni lo­
gor, taj se opasuje zlatom;
prezreni laskavac leži pijan na
slikovito izvezenoj grimiznoj
prostirci,
XVI KNJIGA 1 25
a onaj koji napastuje udate žene,
taj griješi za nagrade:
5 jedino se umijeće govora ježi II
dronjcima punima mraza
l ubogim jezikom zaziva napu­
štenu i zaboravljenu umjet­
nost.
84 Da, bez sumnje je tako: ako se tko
odrekao svih poroka i odlučio da kro­
či kroz život putem ispravnosti, zamr­
ze ga ljudi ponajprije zbog toga što se
od njih razlikuje u pogledu karaktera;
jer tko može smatrati pohvaInima �me
osobine koje su protivne njegovIma
vlastitima? Osim toga, oni koji se bri­
nu samo oko toga kako će namaknuti
što veće bogatstvo, ti naravno ne žele
da se među ljudima bilo što više cijeni
nego ono što sami drže u rukama. Zato
se na sve moguće načine podruguju
ljubiteljima duhovne naobrazbe ne bi
li izgledalo da se ovi također nalaze
pod vlašću novca
*
Neimaština je na neki način sestra
profinjena duha
*
Zelio bih da neprijatelj moje čestitosti
bude dovoljno bezazlen da ga mogu
umilostiviti. Ali, kako stvari sada sto­
je, to je okorjeli lupež, a u opačinama
je bolje verziran čak i od profesional­
nih svodnika

1 26 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
* be - razaberem nekako oko ponoći
85 [Eumo[po]
- Kada me jednom kvestor službe­
no poveo sa sobom u Aziju, dobio sam
u Pergamu stan. Ondje sam međutim
rado boravio ne samo zbog udobna
smještaja nego također i zbog prelije­
poga domaćinova sina; smislio sam za­
to način na koji ću dječaka namamiti
na ljubavne igre a da kod oca obitelji
ne pobudim nikakve sumnje. Koliko
god puta bi se naime u društvu za sto­
lom naveo razgvoor n'a temu općenja
s lijepim dječacima, tako sam se znao
žestoko raspaliti, tako sam se znao
strogo namrštiti i energično zahtije­
vati da mi se uši ne vrijeđaju lasciv­
nim razgovorima da je osobito mati na
mene gledala kao na istinskog filozo­
fa. Već je došlo dotle da sam ja bio
taj koji je momka pratio u vježbalište,
da sam ja vodio i nadgledao njegovu
obuku, da sam ga upravo ja poučavao
i upućivao, dakako u brizi da ne bi do­
bio pristup u kuću koji od onih lopova
što vrebaju na dječakovo tijelo
*
Kada smo slučajno ležali u blagovao­
nici - jer je dan neke svetkovine do­
nio sa sobom igru i razonodu, 'a zbog
dužeg veselja bili smo odveć lijeni da
bismo se povukli u svoje spavaće so-
XVI KNJ IGA 1 27
da je dječak budan. Zato vrlo oprezno
i šapatom učinim ovakav zavjet: -
»Gospođo Venero« , promrmljam po­
sve tiho, »ako ja ovoga dječaka polju­
bim tako da on to ne osjeti, sutra ću
I?u pokloniti jedan par golubova.«
Cim je dječak čuo kakva ga nagrada
očekuje za tu nasladu, smjesta uze
hrkati. Ja se dakle primaknem prepre­
denjaku i navalim na njega s nekoliko
ukradenih poljubaca. Zadovoljan ova­
kvim početkom, ustanem prilično rano
i donesem mu izabrani par golubova
na dar, upravo onako kako je i očeki­
vao, i na taj se način riješim svojega
86 zavjeta. Kada mi se slijedeće noći pru­
žila ista takva prilika, promijenio s,am
želju: »Ako ovoga ovdje« prošapćem,
»pomilujem svojom besramnom ru­
kom i on to ne osjeti, dat ću mu dva
najratobornija pijetla za ono što pre­
trpi.« Na ovaj se moj zavjet momak
sam od sebe primakne k meni i, mi­
slim, počne se bOj'ati da ja ne bih za­
spao. Oslobodio sam ga zato njegova
straha i naužio se čitava dječakova ti­
jela osim krajnje naslade. Zatim, čim
je došao dan, donio sam mu na njego­
vo veselje sve ono što sam mu obećao.
Kada mi se treće noći pružila prilika,
pridignem se i nagnem do uha neva­
ljalcu koji je tobože spavao. »Besmrt­
ni bogovi« , prošapćem zatim, »ako ja
od ovoga ovdje ugrabim potpuni lju-

1 28 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
bavni snošaj i onakav kakav priželj­
kujem, za to ću blaženstvo pokloniti
sutra dječaku najboljega makedon­
skog pastuha, ali ipak uz uvjet da on
to ne osjeti.« Nikada momak nije za­
spao tvrđim snom. I tako najprije is­
punim ruke njegovim mlječnobijelim
grudima, uskoro mu utisnem dugačak
poljubac, a zatim sve svoje žudnje sto­
pim u jednu. Ujutro ostane dječak sje­
diti u spavaćoj sobi i čekati da postu­
pim po svom običaju. Znaš i sam ko­
liko je lakše kupovati golubove i pijet­
love nego pastuha; a bojao sam se
osim toga da tako velik poklon ne bi
učinio sumnjivom moju ljubaznost.
Pošto sam dakle nekoliko sati proveo
vani u šetnji, vratio sam se natrag II
stan i dječaku nisam dao ništa drugo
osim poljupca. A on se osvrne naokolo,
zagrli me oko vrata i upita: »Molim te,
gospodine, gdje je pastuh?«
* žrtva još nije teško padala. Dakle, ka­
87 Premda sam zbog ove uvrede zatvorio
pristup što sam ga sebi već osigurao,
ponovo mi se ukazala prilika poput
onih prijašnjih. Poslije nekoliko dana
sličan nas je slučaj doveo u isti polo­
žaj : čim sam razabrao da otac hrče,
počeo sam moliti momka da se sa
mnom pomiri, to jest da mi dopusti da
ga zadovoljim, i sve ostalo što već pa­
da na pamet čovjeku u naletu strasti.
A on dakako, srdit kakav je bio, govo-
l,
XVI KNJIGA 129
rio je i stalno jedno te isto: »Ili spavaj,
ili ću odmah reći ocu!« Ništa nije tako
I
teško da se ne bi moglo postići drsko­
šću. Dok on prijeti: »Probudit ću oca« ,
ipak se uvučem pod njegov pokrivač
i izmamim užitak od dječaka koji se
'II
baš i nije previše opirao. Dječaku je
godila moja nevaljalost: pošto se dugo
'l tužio da je prevaren i ismij'an, da je
sada izložen ruglu među školskim dru­
govima pred kojima se hvalio mojom
darežljivošću, napokon rekne: »Ipak
gledaj , neću biti kao ti. Ako ti se hoće,
učini mi to još jedanput! « Ja naravno
zaboravim svaku uvredu, porpirim se s
dječakom, iskoristim njegovu veliko­
dušnost i utonem u san. Ali momak, u
punom naponu svoje mladosti i u go­
dinama kada je žudnja za podavanjem
neutaživa, nije bio zadovoljan sa samo
dva puta. Zato me prodrma iza sna:
»Hoćeš li još ?« upita. A meni zaista ta
ko bilo da bilo, on je satrt usred ste­
njanja i znojenja dobio ono što je že­
lio; a ja sam, iscrpljen od ljubavnog
užitka, iznova utonuo u san. Nije pro­
šao ni jedan sat, a on me uze udarati
laktom i govoriti: »Zašto ne bismo još
jednom?« Tada se ja, poslije tolikih
buđenja, zaista žestoko raspalim i od­
vratim mu njegovim vlastitim riječi­
ma: »Ili spavaj, ili ću odmah reći ocu!«
*
1 30 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
88 Ovakvi su me razgovori obodrili; kao
dobro upućena znalca, počeo sam ga
ispitivati o tome kojim razdobljima
'I,
pripadaju pojedine slike i o nekim
stvarima koje mi u vezi s njima nisu
bile j asne; a htio sam ujedno saznati
i o razlozima suvremene krize; jer da­
I:
nas se najuglednije umjetnosti nalaze
u rasulu, a u takve zacijelo valja ubro­
jati i slikarstvo koje nije ostavilo od
svoje veličine ni najmanjega traga.
- Pohlepa za novcem - odgovori
mi tada - izazvala je ovu katastrofu.
U prijašnjim naime vremenima, kada
je vrlina još sama po sebi nailazila na
odobravanje, plemenite su se umjet­
nosti nalazile u cvatu, a ljudi su se iz­
među sebe s najvećim oduševljenjem
takmičili da ne bi ostalo skriveno ne­
što što će služiti budućim pokoljenji­
ma. Zato je, Herkula mi, Demokrit is­
tisnuo sokove svih mogućih trava i či­
tav je svoj životni vijek proveo u po­
kusima kako bi upoznao narav mine­
rala i biljaka. Eudokso je ostario na
vrhu najviše gore da bi istražio kreta­
nja zvijezda i nebeskoga svoda; a Kri­
zip je tri puta isprao svoju pamet bi­
jelom čemerikom da bi j e osposobio
za znanstveno istraživanje. Nego, da
se vratim na likovne umjetnosti, Lizi­
pa j e dokrajčila neimaština dok je bio
zaokupljen oblikovanjem jednog kipa,
a Miron, koji je uhvatio u mjed gotovo
duše ljudi i životinja, nije mogao naći
XVI KNJ I GA 1 31
nasljednika. Mi međutim, ogrezli u vi­
nu i razvratu, nemamo hrabrosti ni za
to da već postojeću umjetnosti poku­
šamo razumjeti, nego kritizirajući dje­
la iz starine poučavamo i učimo samo
pogreške. Gdje je dijalektika? Gdje je
astronomija? Gdje su uzvišeni putovi
filozofskog umovanja? Tko je ikada
došao u hram i položio zavjet da bi
došao do govorničkog umijeća? Tko
zato da bi se dotakao izvora filozofske
mudrosti? Pri tome se ne mole ni za
zdravu pamet ni za dobro zdravlje, ne­
go odmah, i još prije nego što su se
dotakli praga, jedan obećaje dar za
slučaj da uspije sahraniti bogatog ro­
đaka, drugi ako bi mu pošlo za rukom
iskopati blago, treći ako bi živ i zdrav
dotjerao do trideset milijuna. Sam
preslavni senat, od kojega bi ipak tre­
balo učiti što je ispravno i valjano, obi­
čaje zavjetovati Kapitolu tisuću funti
zlata; i da ne bi tko sumnjao u oprav­
danost svojih financijskih ambicija,
taj isti senat čak i Jupitera opskrblju­
je novčanim zalihama. Nemoj se dakle
čuditi što je slikarstvo propalo kada
se svim bogovima i ljudima ljepšom či­
ni gruda zlata nego bilo što od onoga
što su stvorili ludi Grci Apelo i Fidija.
89 Ali vidim da si sav zaokupljen onom
slikom koja prikazuje zauzeće Troje.
Zato ću pokušati to remek-djelo obraz­
ložiti u stihovima:
1 32 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
Već je deseta tužne usred neiz­
vjesnosti i straha
Frigijce opsjedala žetva a obeća­
nje proroka
Kalhanta zbog crnoga je straha
lebdjelo u sumnji.
Tada potaknuti savjetom Delja­
ninova proročanstva posijeku
vrhove
5 Ide, vuku ih i padaju u gorosta­
snu hrpu kalana
hrastova debla koja će se uobli­
čiti u prijetećeg konja.
Otvori se golema spilja i njene
nadsvođene šupljine
da prime vojnu posadu. Ovamo
se poradi desetogodišnjeg bo­
ja
srdito skloni junaštvo. Sabijaju
se u pogubna
10 skrovišta Danajci i leže sakrive­
ni u vlastitome zavjetnom da­
ru.
O domovino, povjerovali smo da
smo odbili od sebe tisuću lađa
i da je zemlja izbavljena od rata:
u tome nas je uvjerenju natpis
u drvenu životinju
urezan, u tome nas je uvjerenju
podupirao za udes pripravljen
Sinon i srce koje je uvijek po­
dobno za štetu.
15 Već se gomila, slobodna i lišena
rata, prema vratima
XVI KNJIGA 1 33
žuri k zavjetnom daru. Obrazi su
vlažni od plača,
a plahi duh daje kroza suze
oduška svojoj radosti.
No strah ih odagna: Neptunu na­
ime posvećen
Laokont, raspustivši kosu;.-ispu­
ni svu
20 svjetinu svojom vikom. Uskoro,
zamahnuvši kopljem,
usmjeri ga prema trbuhu, ali
udes mu usporuje ruke,
a hitac se odbija i učvršćuje vje­
ru u varku.
I Po drugi put ipak skupi snagu u
nejakoj ruci
I i uvis podigavši dvosjeklu sjeki­
ru iskušava bogove. Zabuči
25 iznutra uhvaćena momčad, a
dok mrmljaju,
hrastova gromada diše od tuđin­
skoga straha.
Išla je mladež osvojena dok
osvaja Troju,
a čitav je rat vodila pomoću nove
i nečuvene lukavštine.
Evo i drugoga kobnog znamenja:
onuda kuda se visoki Tened
nad more
30 nadvio hrptom, nemirno se uz­
burkao morski tjesnac,
a val odskakuje razdvajajući se
kroz mirnu vodenu površinu.
onako kako u gluhoj noći zvuk
vesala

1 34 PETRON IJ E ARBITER SATIR/KON
daleko odzvanja, kada brodovlje
pritišće more,
a morska površina šumi pod
udarcem jelova drveta.
35 Obazremo se: dvije zmije vijuga­
jući se nose
k stijenama vale, a njihova na­
duta prsa,
poput visokih lađa, bokovima
tjeraju pjenu.
Od repa im se širi šum, složno
im svjetlucaju nad morem
visoko uzdignute krijeste, plame­
na svjetlost
40 pali pučinu i vali od siktanja
riču.
Zapanjiše nam se srca. Stajali su
ovjenčani svetim povezima
i u frigijskom ruhu Laokontovi
sinovi,
dvostruki zalog. Njih pak izne­
nada počnu debelokožnim tije­
lima ovijati
palucave zmije. A oni majušne
ruke
45 prinose k licu, nijedan sebi u
pomoć,
obojica bratu: bratska je ljubav
promijenila uloge
i sama ih smrt onako jadne oba­
ra uzajamnim strahom.
Priključuje im se evo slobodno u
propast roditelj ,
nejak pomagač. Navale na muža
XVI KNJIGA 1 35
50 pošto su se već napasie smrti, a
udove mu navlače k zemlji.
Leži svećenik kao žrtva usred žr­
tvenika
i udara zemlju. Pošto su se na
taj način oskvmule svetinje,
Troja je, osuđena na propast, pr­
vo izgubila bogove.
Već se Febova sestra podigla u
svome punom sjaju i krasoti,
55 vodeći sa sobom manje zvijezde
blistavom bakljom,
kadli usred Prijamovih podani­
ka, koje je sahranila noć i vi­
no,
Danajci otvore vrata i nagrnu
muževi.
Iskušavaju se u oružju vođe,
onako kako zna
konj, kada je pušten s uzda te­
salske sprege,
60 zatresti vratom i visoko za juriš
dignutom grivom.
Laćaju se mačeva, vitlaju okrug­
lim štitom na ruci,
započinju s bojem. Ovdje jedan
siječe po neprijateljima
oteščalim od vina i san im nado­
vezuje na skončanje
i smrt, drugi pripaljuje na žrt­
venicima baklju
65 i protiv Trojarraca poziva u po­
moć trojanske svetinje.
90 * neki od onih koji su se šetali po tri­
jemovima stanu se na Eumolpa, dok
1 36 PETRON IJ E ARBITER SATIRIKON
je recitirao pjesmu, nabacivati kame­
; XVI KNJ I GA
njem. A on, koji je dobro po.znava�
način na koji se pljeskalo nJegovoJ
genijalnosti, pokrije glavu ogrtačem i
izjuri van iz hrama. Ja se prestrašim
da ne bi mene izmlatili umjesto pjes­
nika. Zato požurim za bjeguncem i sti­
gnem do obale. A odmah, čim mi je
pošlo za rukom da stanem izvan doma­
šaja neprijateljskih hitaca, obratim
mu se:
- Molim te lijepo, što želiš postići
tom svojom bolešću? Još nisi ni puna
dva sata sa mnom u društvu, a češće
si govorio kao pjesnik nego kao čov­
jek. Zato se i ne čudim da te narod
goni kamenjem. Ja ću također svoje
džepove natrpati kamenicama da ti
mogu svaki put kada počneš padati tl
ekstazu pustiti iz glave malo krvi.
- Eh, moj mladiću - rekne on oz­
biljno me pogledavši, - nisam dana.s
prvi put javno nastupio. Dapače, koh­
ko god sam puta ušao u kazalište da
nešto recitiram, mnoštvo me po navadi
dočekuje ovakvom dobrodošlicom. Uo­
stalom, da se ne bih morao svađati
također i s tobom, čitav ću se dan suz­
državati.
- Dapače - odvratim ja - ako se
uz prisegu odrekneš današnjega bjes­
nila, zajedno ćemo objedovati
* dan od nas doći do riječi; pri tome su
Posao oko objeda povjerim kućepazi­
1 37
teljici
*
91 Ugledam Gitona gdje se � ručnicima. i
s trugačima , tužan i zbunjen, naslOnIO
na zid. Odmah se moglo vidjeti da mu
robovska služba ne pričinja nikakvo
zadovoljstvo. Zato, da stavim svoje
oči na probu
*
- Smiluj mi se, brate! - poviče
on odmah čim me opazio, a lice mu
zasja od radosti. - Sada, ka ?':l nem �
oružja, mogu slobodno g?,:ont� . Otm�
me od krvoločnog razbOjnIka l kaznI
me kako god ti se mili; sam izaberi
vrstu okrutnosti za svog suca koji se
ljuto pokajao! Već i to će mi jadniku
biti dosta velika utjeha da znam da
sam pao po tvojoj volji.
Ja mu naložim neka se suzdrži od
jadikovanja da ne bi tko pr� ��jetio
naše namjere; a potom, ostavIVSI Eu­
molpa - u kupalištu je naime reciti­
rao pjesmu - izvučem Gitona kroz
mračan i prljav sporedni ulaz i zajed�
no s njim doletim navrat-nanos u sVOJ
stan. Pošto sam zatim zaključao vrata,
navalim mu na grudi zagrljajima i vla­
stitim mu licem obrišem obraze obli­
vene suzama. Dugo nije mogao ni je­
1 38 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
se naime dječakove ljupke grudi po­
tresale od čestih navala jecanja.
- Ah, kako je to samo nedostojno
i sramno - izustim napokon - da ja
tebe ljubim premda si me ostavio, da
u ovim grudima nema ožiljaka premda
je bila golema rana! Š to kažeš, ti, utje­
lovljenje ljubavnoga vjerolomstva? Da
li sam zaslužio ovakvu nepravdu?
Pošto je osjetio da ga još uvijek lju­
bim, već je malo više podigao nos
* i onda - ugleda pred sobom Gitona
Inisam presudu o našoj ljubavi
povjerio nekomu drugom sucu. Ali ni
na što se više ne tužim, ničega se više
ne sjećam, samo ako ti iskrenim kaja­
njem ispraviš ono što je prošlo.
Kada sam to sasuo pred njega uz
uzdahe i suze, otare mi on lice svojim
ogrtačem i veli:
- Molim te, Enkolpije, apeliram na
pouzdanost tvog pamćenja: jesam li
ja tebe ostavio ili si ti mene izdao? Ja
doduše dopuštam i otvoreno prizna­
jem: kad sam vidio dvojicu naoruža­
nih mačevima, pribjegao sam k jače­
mu.
Pošto sam mu izljubio grudi u koji­
ma se krilo toliko mudrosti, obavijem
mu vrat rukama i, da bi mogao lako
razabrati da sam se s njime pomirio i
da je u meni opet oživjelo naše naj­
iskrenije prijateljstvo, žarko ga privi­
jem na svoje grudi.
XVI KNJIGA 1 39
92 I već je bila mrkla noć - i žena se,
onako kako sam joj naložio, pobrinula
za večeru - kada je Eumolpo pokucao
na vrata.
- Koliko vas je? - upitam ja i
usput počnem vrlo pažljivo razgledati
kroz pukotinu na vratima da li je s
njime možda došao i Ascilto.
Zatim, čim sam vidio da je gost pred
vratima sam samcat, istoga ga časa
pustim da uđe. On se baci na krevet
kako me poslužuje.
- Svaka čast Ganimedu! - rekne
kimnuvši glavom. - Danas mora da
će biti dobro.
Nisam se obradovao što je Gitona
počeo tako znatiželjno promatrati: po­
bojao sam se da sam u našu zajednicu
primio drugog Ascilta. Eumolpo se po­
čne još nametljivije ponašati.
- Volim te više nego čitavo kupa­
lište! - reče dječaku kada mu je ovaj
pružio piće.
A kada je pohlepno iskapio čašu, re­
kne nam da se nikada nije gadnije
proveo.
- Zapravo - veli - umalo da ni­
sam dobio batina još dok sam se ku­
pao; samo zato što sam pokušao reci­
tirati pjesmu onima koji su sjedili oko
bazena; a pošto su me izbacili iz kupa­
lišta, počeo sam obilaziti sve uglove i
iz sveg glasa dozivati Enkolpija. S dru-

1 40 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
93
ge strane je j edan mladić - posve gol
j er j e izgubio odjeću - isto tako lju­
tito vikao i tražio Gitona. I meni su
se zaista djeca stala podrugivati, kao
da sam ćaknut, i obijesno me oponaša­
ti; njega je međutim opkolilo go.lemo
mnoštvo svijeta, pljeskajući i diveći
mu se sa strahopoštovanjem. Imao je
naime kurac tako velikih dimenzija
da bi pomislio da j e čak i čovjek pri­
vjesak spolovila. Eh, radina li mladi­
ća! Pretpostavljam da on dan prije po­
činje a tek slijedećeg dana svršava.
Zato j e odmah našao pomoć; neki j e
naime čovjek - ozloglašeni rimski vi­
tez, kako su tvrdili - zaogrnuo skit­
nicu vlastitom odjećom i odveo ga k
sebi kući; vjerujem zato da bi sam
mogao uživati u tako velikoj sreći. A
j a ne bih od vrijednoga čuvara garde­
robe dobio natrag ni svoje vlastito odi­
j elo da nisam za nj doveo jamca. To­
liko se više isplati trljati kurac nego
pamet.
Dok je Eumolpo ovo govorio, ja sam
vrlo. često mijenjao izraz lica: obuzi­
malo me, razumije se, veselje kada
j e kazivao o nevoljama mojeg neprija­
telja, ali su me naravno žalostili njego­
vi uspjesi. Ipak, kako bilo da bilo, šu­
tio sam kao da nemam pojma o onome
o čemu se pripovijeda i naložio da se
po redu obavi večera
*
XVI KNJ IGA 1 41
- Bezvrijedno j e ono što j e dopu­
šteno, a duša, radujući se bludnji, lju­
bi zabranjene stvari:
Ptica koju traže s kolhidskog Fa­
zida
i afričke kokice gode nepcu
zato što se do njih ne dolazi la­
ko: a bijela guska
i patka ovita šarenim perjem
5 ima priprost tek. S najudaljeni-
jih obala
dovučena lenica i poorana Sirta,
ako što da po cijenu brodoloma,
nailazi na odobravanje:
barbun već izaziva gađenje. Lju­
bavnica potiskuje
zakonitu ženu. Ruža uzmiče iz
poštovanja prema cimetu.
10 Što god se mora tek tražiti, to
se čovjeku čini najboljim.
- To je dakle - velim - ono što
si obećao da nećeš danas spjevati ni­
j edan stih? Poštedi, za ime boga, ba­
rem nas koji te nismo nikada gađali
kamenjem. Ako naime netko od su­
stanara koji se goste u istome ovom
katu nanjuši ime »pjesnik« , pobunit
će čitavo susjedstvo i sve će nas zbog
toga istog razloga potamaniti. Smiluj
nam se i pomisli samo ili na galeriju
slika ili na kupalište!
Giton me međutim, onako blag dje­
čak kakav j e već bio, prekori što tako
govorim: rekne mi naime da ne postu-
1 42 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
pam ispravno što grdim starijega od
sebe i što, zaboravivši na svoju duž­
nost domaćina, uvredom zapravo uk­
lanjam ispred gosta stol koj i sam pred
njega j oš maloprije tako ljubazno pro­
stro; i uz to mnoge druge riječi pune
smjernosti i poštovanja, a koje su
izvrsno pristajale uz njegovo lice
* izjava, nije niti pokušao pitati za raz­
94 [Eumolpo Gitonu]
- O sretne li - veli - matere tvo­
je, koja te takva rodila! Zivio junak !
Kod tebe se na rijedak način sparila
ljepota s mudrošću. I tako, da ne bi
mislio da si u prazno izrekao toliko
krasnih riječi - našao si obožavatelj a.
Ja ću tvoje sjajne osobine počastiti
pjesmama. Ja ću te kao učitelj i zaštit­
nik slijediti č'ak i onamo kamo mi ne
zapovjediš. Enkolpiju pak time ne na­
nosim nikakvu nepravdu, on ljubi dru­
goga.
Sada j e također Eumolpo imao sre­
ću zahvaljujući onomu voj niku koj i
mi je oduzeo mač; inače bih onaj bi­
j es koji me obuzeo protiv Ascilta od­
mah iskalio rra Eumolpovoj krvi. Giton
je to odmah shvatio. Zato izađe iz sobe
kao da će tobože po vodu i mudro uti­
ša moju srdžbu svojom odsutnošću.
- Eumolpo - reknem dakle ja po­
što se ljutina u meni pomalo smiriva­
la - meni j e već postalo draže da go··
voriš makar i u stihovima nego da ti
XVI KNJ I GA 1 43
ovakve želje padaju na pamet. I j a
sam naprasite ćudi i ti s i pohotljive
naravi: promisli malo kako se takve
naravi ne mogu međusobno složiti.
Zamisli dakle da sam ja pobjesnio,
stupi pred mojim napadom ludila, to
j est, brže izlazi van!
Kako j e Eumolpa zbunila ta moja
log moje srditosti, nego smjesta izađe
preko praga te iznenada zatvori za so­
bom sobna vrata i mene, koji nisam ni­
šta slično očekivao, zaključa; a žurno
izvadivši ključ iz brave, odjuri da pro­
rrađe Gitona.
Ja onako zaključan odlučim da
okončam život vješanjem. I već sam
uspravio krevet uza zid, privezao o nje­
ga svoj remen i glavu proturio kroz
omču, kadli se otključaše vrata, u so­
bu ulazi Eumolpo s Gitonom i mene
već s praga smrti doziva u život. Oso­
bito Giton, koji j e od bola podivljao
do bjesnila, počne dizati viku: navaliv­
ši na mene objema rukama, sunovrati
me preko kreveta.
- Varaš se Enkolpije - poviče na­
to - ako misliš da će ti poći za rukom
da umreš prije od mene . Prvi sam po­
čeo : u Asciltovu sam stanu tražio mač.
Da te nisam našao, zacijelo bih se su­
novratio u smrt. I da se uvjeriš da
smrt nije daleko od onoga koj i je ui­
stinu želi, gledaj sada ti sam ono što si
htio da ja gledam.
1 44 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
Čim j e to izustio, zgrabi od Eumol­
pova sluge britvu, pa prešavši njome
po vratu, j edanput i drugi put, sruši se
pred naše noge. J a zaprepašteno povi­
čem, sručim se za njim na pod i istim
čeličnim oruđem potražim put u smrt.
Ali, niti j e kod Gitona bilo ma i najma­
njega traga rani od britve, niti sam j a
osjećao ikakvu bol. U brijačku je nai­
me futrolu bila stavljena neobrađena
britva, a zatupljena u tu svrhu da bi
dječacima koji se uče dala više smio­
nosti u poslu. I zato - niti se sluga
prestrašio kada mu j e Giton oteo brit­
l
vu, niti j e Eumolpo prekidao mimsku
smrt.
95 Dok se među nama odigrava ta lju­
bavna komedija, poj avi se gostioničar
s jednim dijelom objeda.
- Molim vas lijepo - reče on kada
j e ugledao to ružno i sramotno valja­
nje po podu - j este li pijani ili od­
bjegli robovi ? Ili možda i jedno i dru­
go ? Ali tko j e osovio onu postelju ? I
što uopće znače ove tajne pripreme ?
Vi ste, tako mi Herkula, htjeli noću
odmagliti odavde da ne biste morali
dati lovu za sobu. Ali nećete se izvući
samo tako. Jer odmah ću vas j a nauči­
ti da ovo nije najamna kuća neke udo­
vice, nego Marka Manicija!
- Još se prijetiš ? - poviče Eumol­
po i u isti mah propisno zamahnuvši
rukom odalami gostioničara šakom po
ustima.
XVI KNJIGA 1 45
Na to j e gostioničar - koji j e već
iskusio toliko incidenata s pij anim go­
stima - re'agirao posve spremno: bez
oklijevanja naime zavitla zemljani vrč
u glavu Eumolpu koji j e vikao i, raz­
bivši mu njime čelo, istrči iz sobe. Eu­
molpo nij e mogao mirno podnijeti to
poniženj e; pograbi zato drveni svijeć­
njak, pojuri za bjeguncem i odmah mu
se posreći da svoju razbijenu arkadu
osveti čitavim nizom protuudaraca.
Odasvud se strči služinčad i mnoštvo
pripitih gostiju. Ali ja iskoristim pri­
liku za osvetu i zaključam Eumolpu
vrata ispred nosa; pa kada sam na taj
način vratio smutljivcu milo za drago,
bez suparnika, razumij e se, uživam
blagodati sobe i noći.
Sada međutim, kada se našao pred
zaključanim vratima, nasrnu na Eu­
molpa kuhari i ostala kućna posluga:
j edan mu od njih uperi u oči ražanj
pun iznutrica koje su j oš cvrčale, dru­
gi j e iz mesnice pograbio viljušku za
meso i zauzeo stav za borbu. Osobito
se među njima isticala j edna krmeljiva
baba: pošto je sprijeda pripasala gad­
nu i prljavu platnenu pregaču i natak­
la na noge nejednake drvene klompe,
dovuče na lancu golema psa i nahuška
ga na Eumolpa. Ali njemu j e polazilo
za rukom da se svijećnjakom obrani
96 od svake opasnosti . Mi smo dotle sve
to promatrali kroz rupu koju j e na
vratima ostavila maloprije istrgnuta
1 46 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
kvaka, a j a sam uživao dok su Eumol­
pu odasvud prijetili batinama. Giton
ipak nije zaboravio na svoje milosrđe :
predlagao j e da se Eumolpu otključa­
ju vrata i da mu se pritekne u pomoć
u ovakvim opasnostima. Budući da je
u meni još uvij ek trajala ona ljutina,
nisam mogao zadržati ruku, nego milo­
srdnomu dj ečaku udarim u glavu j ed­
nu oštru čvrgu. A on zaplače i skutri
se na krevetu. Ja sam pak prislanjao
uz rupu sad jedno oko sad drugo i na­
slađivao se Eumolpovim nedaćama kao
nekim delikatesnim jelom - pa čak
sam mu preporučivao i odvjetnika -
kadli usred svađe donesoše dvojica
na nosiljci samog nadzornika svratišta
Bargatu koji se zbog ovog meteža mo­
rao dignuti od večere; bio je naime i
bolestan na noge. Čim je on svojim
barbarskim naglaskom punim bijesa
održao podužu tiradu protiv pijanica
i odbjeglih robova, osvrne se na Eu­
molpa i klikne:
- O najrječitiji od svih pjesnika,
ti si to bio ? I neće li se sada smjesta
odavde izgubiti ovi najnevaljaliji ro­
bovi ? Neće li smjesta prestati sa sva­
đom?
* ključio svaku sumnj u, nabacam na po­
[Nadzornik svratišta Bargata Bumol­
p u]
- Moja supruga oholo postupa pre­
ma meni. Budi ljubazan, molim te, pa
XVI KNJ IGA 1 47
je tako izgrdi u svojim stihovima da
j e obuzme stid
*
97 Dok j e Eumolpo nasamo razgovarao s
Bargatom, uđe u krčmu sudski glasnik
s državnim robom i s ostalom dakako
ne baš malom skupinom ljudi; i, ma­
šući bakljom koj a se više dimila nego
svijetlila, objavi ovo:
- »U kupalištu se maloprije izgu­
bio dječak, star oko šesnaest godina,
�ovrčav� kose, nježne naravi, lijep, po
Imenu GIton. Ako ga tko htjedne vrati­
ti ili prij'aviti gdje se nalazi, dobit će
tisuću sestercija.«
A nedaleko od sudskog glasnika je
stajao Ascilto, obučen u šarenu odje­
ću, i držao pred sobom na srebrnoj
zdjeli nagradu za prokazivača i j am­
stvo . Naložio sam Gitonu da se žurno
zavuče pod krevet i da se rukama i no­
gama prikvači za remenove ne bi li na
taj način umakao rukama onih koj i
će obaviti pretres . Giton nije čekao da
mu se dvaput kaže, nego u tili čas up­
lete ruke u konopce i zasj eni čak i sa­
mog Odiseja vrlo sličnim lukavstvom.
A ja opet sa svoje strane, da bih is­
stelju odjeću i namjestim je tako da
se u njoj mogao primijetiti trag leža­
nja samo jedne osobe moje veličine.
Kada je međutim Ascilto s pratio­
cem obišao i pretražio sve sobe, dođe
1 48 PETRONIJE ARB ITER SAT/R/KON
i do moj e; a moj a ga je soba to više
ispunila nadom što je u njoj našao ku­
dikamo pomnije zaključana vrata nego
što j e bio slučaj kod ostalih soba. Ali
državni rob utakne sjekiru u žlijeb i
razlabavi njome zasun. Ja kleknem As­
ciItu pred noge i uzmem ga preklinjati
da mi u ime uspomene na naše prija­
telj stvo i zajedništvo u nevoljama ba­
rem dopusti da još j ednom vidim bra­
ta.
- Znam, AsciIto - reknem dapače
da bih svoje glumljene molbe učinio
uvjerljivijima - da si ti došao da me
ubiješ. Jer čemu bi ti inače služile sj e­
kire koje si donio ? Iskali dakle na me­
ni svoju srdžbu: evo ti pruž'am svoj
vrat; prolij krv koju si došao tražiti
pod izgovorom da hoćeš obaviti pre­
tres !
AsciIto odbij e od sebe tu moju op­
tužbu i rekne da on uistinu ne traži
ništa drugo nego svojega odbjeglog
dječaka; on sam nikada ne bi poželio
smrt nevina čovjeka, niti smrt nekoga
tko ga ponizno moli, a svakako ne bi
mogao poželjeti smrt onoga koji mu
je čak i poslije sudbonosne svađe os­
98 tao naj draži. Ali državni rob nije tako
površno obavljao svoj posao, nego j e
zgrabio trsku i z krčmarevih ruku i
gurnuo je pod krevet; a temeljito j e
osim toga pretražio i sve rupe po zido­
vima. Giton j e pred udarcima trske pa­
žljivo izmicao svoje tijelo i, dok j e sav
XVI KNJIGA 1 49
prestrašen zadržavao dah, doticao je
licem i same bube
•
No Eumolpo - jer razvalj ena sob­
na vrata nisu mogla više nikoga sprije­
čiti da uđe - provali unutra, sav izvan
sebe od uzbuđenja, i klikne:
- Našao sam tisuću sestercija! Sva­
kako ću odmah poći za sudskim glas­
nikom i objasniti mu da se Giton na­
lazi u tvojim rukama; jer ti si i te ka­
ko zaslužio da te izdam.
Budući da on nipošto nije htio odu­
stati od svojega nauma, ja mu padnem
pred noge i, obujmivši mu koljena,
uzmem ga p reklinj'ati neka ne ubija
one koji su već na samrti.
- Ti bi se mogao - reknem - s
punim pravom ljutiti da možeš doka­
zati da je ovdje onaj za kojim se tra­
ga. Ali kako stvari sada stoje, dječak
je umakao nekamo usred gužve, a ja
ne mogu čak ni naslutiti kamo je oti­
šao. Za ime božje, Eumolpo, dovedi na­
trag dječaka i vrati ga makar i Asciltu!
Dok ja njega ovako uvjeravam i dok
je on već spreman da vjeruj e, Giton
nije mogao više zadržavati dah, nego
j e tri puta uzastopce tako kihnuo da
se potresla čitava postelja.
- Na zdravlje! - rekne Eumolpo
okrenuvši se prema krevetu.
1 50 PETRON I J E ARBITER SATIR/KON
Zatim također odmakne perinu i ug­
leda Odiseja kojega bi mogao pošte­
djeti čak i proždrljivi Kiklop .
- Što je razbojniče ? - rekne od­
mah potom okrenuvši se prema meni.
- Nisi se usudio da mi kažeš istinu
čak ni sada kada sam te uhvatio na
djelu. I ja bih ovako izigran lutao nao­
kolo po krčmama da nije neka bo­
žanska providnost, koja bdije nad lju­
dskim činima, izmamila od sakrive­
noga dječaka znak opomene
* počinio nešto čime bih ga mogao uvri­
Giton je bio daleko umilj atiji nego
ja: najprije u ulje namoči paučinu i
njome stisne ranu što mu se otvorila
na obrvi . Ubrzo zatim ga presvuče,
zamijenivši njegovu poderanu odjeću
vlastitim ogrtačem; pa kada je pjesni­
ka već ublažio, zagrli ga i saleti poljup­
cima kao toplim oblozima.
- Pod tvojom se - rekne zatim -
pod tvojom se zaštitom nalazimo, naj­
draži oče! Ako ljubiš svojega Gitona ,
nemoj se više srditi na nas i pomozi
nam da se izvučemo iz nevolj e. Kamo
sreće da mene jedinoga proždere ne­
prijatelj ski oganj , ili da me proguta
olujno more! Jer ja sam povod svih
zločina, j a sam krivac! Da poginem,
neprijatelji bi se međusobno pomirili
* mornar nakostriješene brade.
XVI KNJ I GA 1 51
99 [Eumolpo ]
- Ja sam uvijek i svugdje tako ži­
vio da sam svaki posljednj i dan tako
provodio kao da se sunce neće ponovo
vratiti
*
Ja sam ga sav u suzama molio i pre­
klinjao da se pomiri također sa mnom:
jer zaljubljeni zapravo i nisu sposobni
da zadrže kontrolu nad sobom kada ih
spopadne ljubomora. Ipak ću se potru­
diti oko toga da ne bih više ili rekao ili
jediti. Samo neka on, kao učitelj ple­
menitih umijeća, otare iz duše trago­
ve rane da ne ostane od nje ni ožiljka.
- U neobrađenim i surovim kraje­
vima - dalj e ću j a - snjegovi se za­
državaju prilično dugo; ali ondje, gdj e
se zemlj a sja ukroćena plugom, laki se
mraz otapa i kopni još dok bi to izus­
tio . Na sličan način i srdžba drži u
svojoj vlasti divlje duhove, a profi­
njene mimoilazi.
- Da te uvjerim - rekne mi Eumol­
po da je istina to što kazuj eš, evo
ću još i poljupcem učiniti kraj svojoj
srdžbi. Prema tome - što neka nam
bude sa srećom - spakujte svoje
stvarčice pa - ili vi mene slijedite ili
ako više volite, vodite!
Još j e to govorio kada su vrata za­
škripala od udarca i na prag stupio
1 52 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
- Zahavljaš se, Eumolpo - obrati
se došljak pjesniku - kao da ne znaš
da j e već posljednj i čas.
Nije bilo oklijevanja: svi poustajerno ,
a Eumolpo dakako svojemu sluzi, koj i
je već poodavno zadrijemao, zapovjedi
da izađe s prtljagom; ja složim s Gito­
nom sve ono što je bilo za put i, po­
molivši se zvijezdama, ukrcam se na
brod
*
1 00 - Mučno j e to što se dječak sviđa
mojemu gostu. No, koja od naj savrše­
nijih prirodnih tvorevina ne predstav­
lja opće dobro ? Sucne sja svima. Mje­
sec čak i zvijeri vodi na pašu. Za što
se može reći da je ljepše od voda? Pa
ipak teku u j avnosti. Hoće li se dakle
jedino ljubav radije uzimati kriomice
nego dobivati kao nagrada ? Zelim što­
više imati samo ona dobra na kojima
će mi ljudi zavidjeti. Jedan čovj ek, i k
tomu star, neće mi pasti na teret; čak
i kada htjedne nešto uzeti, odat će se
dahtanjem.
Kada s'am sebi izložio te prilično
neuvjerljive pretpostavke i pokušao za­
varati srce koje se protivilo ovakvim
obrazloženjima, zamotam glavu tuni­
kom i počnem se praviti kao da spa­
vam.
Ali iznenada, kao da j e sudba htjela
razoriti i ono malo duševne ravnoteže
XVI KNJIGA 1 53
što sam j e s mukom održavao, uzdah­
ne preko krme ovakav glas:
- On j e, znači, od mene napravio
budalu?
Da, to je zaista bio muški glas, go­
tovo prisan mojim ušima, i taj me
glas pogodi posred srca koje mi j e svo
protrnulo. Na to se uostalom još više
raspali jedna isto tako uvrijeđena že­
na i veli:
- Kad bi neki bog poslao Gitona u
moje šake, eh, kako bih lijepo dočeka­
la prognanika!
Kada nas je ošinuo ovaj tako neoče­
kivani glas, istoga smo časa ostali bez
kapi krvi. Osobito j'a, koji sam kao
gonjen nekim grozomornim snom du­
go prikupljao glas i drhtavim rukama
potezao za skute Eumolpa koji je već
upadao u san.
- Za ime božje, oče - promucam
napokon - čiji je ovo brod? Ili , mo­
žeš li mi reći kakve to uopće ljude vo­
zi ?
Eumolpo se rasrdi što ga uznemiru­
jem:
- Znači - počne ljutito - tebi se
zato svidjelo da zauzmemo najskrom­
nije mjesto u potpalublju da nam ne
daš da u miru spavamo ? Osim toga,
kakvoga to ima značenja ako ti kažem
da je gospodar ove lađe Tarentinac Li­
ha koji vozi Trifenu u Tarent?
101 Poslije ovog udarca munje zadršćem
od zaprepaštenja.
1 54 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
- Ipak si me - izustim razgoli­
tivši grkljan - Sudbino, napokon po­
bijedila!
A Giton se zaista bacio na moje gru­
di i dugo se s naporom borio da dođe
do daha . Čim smo zatim, obliveni zno­
jem, ponovo uhvatili zraka, obuhvatim
Eumolpova koljena i počnem ga pre­
klinjati :
- Smiluj se - zavapim - onima
koji umiru, to j est, za ljubav zajednič­
kih ideala koj i nas povezuju zadaj nam
posljednj i udarac milosti! Bliži se smrt
koj u - ako ti ne misliš drugačije -
možemo smatrati za dobročinstvo i
dar.
Zahvaćen poplavom tih predbaciva­
nj a, Eumolpo se zakune svim bogovi­
ma i božicama da on niti zna što o to­
me što se dogodilo, niti je u svojim
planovima imao bilo kakvu zlu namje­
ru, nego nas j e najčistija srca i bez
ikakve druge primisli doveo na lađu
kao svoje pratioce, na lađu u koju se
sam već odavno namj eravao ukrcati.
- No kakva j e ovdje zasjeda ? -
upita. - I kakav to uopće Hanibal s
nama plovi ? Tarentinac Liha je vrlo
ugledan čovjek, i nije samo vlasnik
ove lađe, na kojoj upravlja kao kape­
tan, nego ima također nekoliko ima­
nja i mnoštvo robova koj i trguju u nje­
govo ime; eto, taj Liha prevozi sada
na sajam jedan tovar unajmljene ro­
be. To je onaj krvoločni gusar kojemu
XVI KNJIGA 1 55
dugujemo novac za ovu vožnju; a osim
njega Trifena, jedna od naj privlačni­
.l ih žena; ona naime ide na kružna pu­
tovanja zbog vlastite razonode.
_. Baš su to oni od kojih bj ežimo
- rekne Giton i uj edno izloži uspla­
hirenom Eumolpu na brzu ruku i sa­
mo u glavnim crtama razloge zbog ko­
j ih je došlo do mržnje i zašto nam sa­
da prijeti opasnost.
Eumolpo se zbuni; pa kada ni sam
nije znao što bi nam svjetovao, nal�ž �
nam da svaki od nas iznese vlastItI
prijedlog.
_ Zamislite - veli - da smo ušli
u Kiklopovu spilju. Treba tražiti neki
izlaz za bijeg, osim ako ne pretrpirno
brodolom i na taj se način ne oslobo­
dimo konačno svake opasnosti.
_ Ne - usprotivi se Giton - ra­
dije nagovori kormilara da skrene la­
đu u neku luku, razumij e se, uz pri­
stojnu odštetu, i uvjeri ga da ti bra�
ne može podnijeti more i da se nalaZI
na rubu smrti . Tu ćeš prevaru lako
moći prikriti zbunjenim izrazom lica i
suzama; na taj ćeš način kod kormila­
ra izazvati sažaljenje i udovolj it će tvo­
joj molbi.
Eumolpo rekne da se to ne može
izvesti.
_ Jer - veli - niti mogu velike
lađe ulaziti u tijesne luke, niti će tko
htjeti vj erovati da j e brat tako brzo
iznemogao. A osim toga, možda će
1 56 PETRON IJE ARBITE R SATIRIKON
Li?a v�ć p o svojoj kapetanskoj dužno­
�tIA htjetI pregledati bolesnika. Vidiš
l sam kako bi nam to j ako koristilo da
s �mi o � sebe pozivamo gospodara k
bJ eguncIma. Ali pretpostavi da brod
�ože u punoj vožnji promijeniti kurs
l da Liha nipošto neće obilaziti boles­
ničke postelje: kako se možemo iskr­
cati iz broda a da nas svi ne primijete ?
Pokrivenih glava ili golih? Pokrivenih:
a tko neće htjeti da bolesnicima pruži
ruku na odlasku ? Golih: a što će to
drugo značiti nego sebe sama dobro­
voljno predati krvnicima ?
102 - Zašto ne bismo radije - upad-
nem j a - pribjegli nekomu smionom
potezu? Mogli bismo se spustiti po
u�et,: i sići u čamac; zatim bismo pre­
sJekh konopac i ostalo povjerili sud­
bini. No j a ne pozivam i Eumolpa u
ovu opasnost. J er čemu treba nevina
čovjeka miješati u tuđu opasnost ? Ja
sam zadovoljan već i time što će nam
pomoći da siđemo u čamac.
-. . Ta zamisao - priklopi Eumolpo
- mje bez duha, samo kada bi se ika-
ko mogla provesti u djelo. Jer tko nas
n �će primijetiti na odlasku ? U najma­
n}? ruku .k ? rmilar koj i bdije tijekom
cIjele noCl , l budno pazi čak i na kre­
tanja zvijezda. A uzmimo da se njemu
�ože na bilo koji način podvaliti 'ako
bl se pokušalo .s bijegom na drugoj
. jedan dan možemo izdržati tako sve­
stram broda : ah to opet znači da se
moramo spuštati preko krme, baš kod
XVI KNJ IGA 1 57
kormila. Osim toga, Enkolpije, čudim
se da ti nije palo na pamet da u čam­
cu neprestano, i danju i noću, leži na
straži j edan mornar i da se taj ne
može odande otjerati drugačije nego
jedino ili da ga ubiješ ili da ga na
snagu strmoglaviš u more. Da li se to
međutim može izvesti, priupitajte sami
svoju odvažnost. Jer, što se tiče moje­
ga vlastitog doprinosa, ne želim ustuk­
nuti ni pred kakvom opasnošću koja
pruža nadu u spas. Bez razloga naime
žrtvovati život kao neku bezvrijednu
stvar, to mislim da ni vi ne želite. No
razmislite da li vam se sviđa ovo rje­
šenje: j a ću vas odmah strpati u dvije
kože, svezati remenjem i držati među
svojim svežnjevima s odjećom; pri to­
me ću vam, Jasno, ostaviti nekoliko
otvora da možete kroj njih uzimati
zrak i hranu. Podignut ću zatim viku
da su mi se noću robovi, iz straha od
prestroge kazne, strmoglavili u more.
Zatim, kad se brod nađe u luci, iznijet
ću vas kao prtljagu, a da ni u koga
ne pobudim nikakve sumnje.
- Znači tako ? - primijetim ja na
to. - Kaniš nas spakovati kao cjepa­
nice kojima probava ne može napra­
viti nikakve neprilike ? Ili kao one koji
nemaju običaj niti kihati niti hrkati ?
Ili jer j e t a vrsta lukavstva j ednom
prije sretno prošla? Ali pretpostavi da
zani : što dakle ako nas duže zadrži
1 58 PETRON IJE ARBIT ER SATIRIKON
bilo tišin�. � ez vjetra bilo nevrijeme ?
?to .da UCllllmo u takvoj prilici ? Čak
l odjeću up�opašćuju bore ako je duže
svez �na; a Izobliče se i listovi papira
'ako Ih čvrsto povežeš. Hoćemo li ova­
�.o mla�� i � oš nenavikli na napore mo­
CI podmJetl krpe i konopce ?
* kogod i noge savinuti u obliku slova
- Pred nama još uvijek stoji isti
zadata � : moramo pronaći neki put do
spasenja. Pogledaj što mi je palo na
pamet.! Eumolpo kao književnik sva­
kako Ima uza se crnila. Promijenimo
dakle boju pomoću toga sredstva, od
glave do pete. Tako ćemo kao crni ro­
bovi i t�bi biti na usluzi, veseli, jer
. .
sm? IzbJ eglI mučila i ostale nevolje, a
u IstO �,emo doba promjenom boje
.
podvalItl neprijateljima.
- Zašto ne? - umiješa se Giton .
:-:- Jo � �as i obreži da izgledamo kao
�ldoVI; l pro�uši nam uši da opona­
samo Arape; l natrljaj nam lica kre­
dom da ?alij'a u nama može prepo­
.
zna:l sV�Je građane: kao da ova boja
�?ze vec sama po sebi izmijeniti lik i
J?-IJe P ?trebno da se mnogo štošta za­
Jedno Između sebe slaže da bi obmana
u svakom pogledu uspješno funkcioni­
rala. Uzmi�o na primjer da boja na­
ne �e�a na �IC� može prilično dugo iz­
drzatl; zamIslImo da nam neće na kožu
prsnuti ni kap vode da ostavi na njoj
XVI KNJIGA 1 59
mrlju, zamislimo isto tako da ni na
odjeći neće crnilo ostavljati nikakva
traga: haj de, zar zaista možemo kako­
god i usta ispuniti crnačkom nabuh­
lošću? Zar zaista možemo kakogod i
kosu sitno nakovrčati kovrčilom ? Zar
zaista možemo kakogod i čela izbraz­
dati ožilj cima? Zar zaista možemo ka­
»O« ? Zar zaista možemo kakogod i
gležnjeve spustiti do poda ? Zar zaista
možemo kakogod i bradu oblikovati
na egzotičan način ? Umjetno naprav­
lj ena boja prlj a tijelo, ne mijenja ga.
Slušajte što mi je u strahu palo na
pamet: zamotaj mo odjećom glave i
bacimo se u morsku dubinu.
103 - Ne dopustitili toga ni bogovi ni
ljudi - uzvikne Eumolpo - da svrši­
te sa životom na tako sramotan način!
Ne, radije učinite ono što kažem! Moj
j e sluga, kao što ste otkrili po britvi,
brijač: on neka smjesta obojici obrije
ne samo glave nego također i obrve.
Zatim ću vam j a obilježiti čelo takvim
natpisom da ćete izgledati kao da ste
kažnjeni. Na taj će način jedna te ista
slova i otkloniti sumnju vaših goniča i
vaše crte lica prekriti sjenom kazne.
Nismo htjeli odgađati izvedbu ovog
lukavstva, nego se krišom uputimo na
bok lađe i pružimo brijaču glave da ih
ošiša na golo. Eumolpo obOjici popuni
čelo golemim slovima i u velikim po­
tezima razvuče preko čitava lica uobi-
1 60 PETRONIJE ARB ITER SAT/R/KON
čajeni natpis za odbjegle robove. Slu­
čajno se jedan putnik naslonio preko
brodske ograde i praznio želudac za­
hvaćen morskQm bolešću. Na mjeseči­
ni mu upadne u Qči brijač kako. je u
nevrijeme priQnuQ uz posao.; prQkune
dakle taj zao. znak -jer Qvim se či­
nQm QPQnašaQ PQsljednji zavjet u Qpas­
nosti Qd brodoloma - i baci se natrag
na svoj ležaj . Pošto. smo. se napravili
da nismo. čuli bQlesnikQvu kletvu, na *
vratimo. se; a zatim, utQnuli u šutnju,
preQstale smo. nQćne sate prQveli u
nemirnu snu.
* tnik ne smij e na brQdu rezatI III nQkte
1 04 [Liha]
- U snu mi se prikazao. Prijap i re­
kao.: »AkQ tražiš EnkQlpija, Qnda znaj
da sam ga dQveQ na tVQj brQd.«
Trifenu PQdiđe j eza Qd zaprepašte­
nja.
- ČQvjek bi rekao. - rekne - da
smo. zajedno. spavali; j er i meni se isto.
tako. prikazao. Qnaj NeptunQv kip kQji
sam vidjela u velikQm hramu u Baja­
ma i kaže: »Na Uhinu ćeš brQdu naći
GitQna.«
- Po. tQme ćeš se najbQlje uvjeriti
- rekne EumQlpQ - da j e Epikur
čQvjek dQstQjan divljenja kada n'a iz­
nimno. duhQvit način PQbija Qvakve i
slične budalaštine
*
XVI K NJ IGA 1 61
UQstalQm, čim j e Uha udQVQljiQ na­
IQgu Trifenina sna, dQmetne:
- Tko. nas sprečava da pretražimo.
lađu da se ne bi činilo. da QdbacujemQ
djela bQžanske prQvidnQsti ?
*
Qnaj kQj i je nQĆU zatekao nesretn��e
gdje Qbavlj aju SVQju t�jnu Qpera��Ju
-po. imenu Rezo. - QdJ ednQm PQvlce:
_ To. su dakle Qni kQj i su se brija­
li nQĆU po. mjesečini, i, tako. mi bQg
Fidije PQmQgaQ, davali su time najgQri
primjer ? Čujem naime da nij � d�n smr­
ni kQsu, Qsim kada vjetar bjesni po. pu­
čini .
105 Uhu je Qvaj gQvQr izbacio iz ravnQ­
teže:
_ Zar takQ ? - rekne sav izvan se-
be Qd bijesa . - Netko. na brodu sije­
če kQsu, i to. po. mrklQj nQći ? Brzo.
dQvlačite krivce QvamQ preda me da
znam čijim glavama treba brQd Qčisti­
ti Qd grijeha!
- Ja sam - rekne EumQlpQ - to.
zapQvjediQ. Ali pri tQme nisa� n� kc:kQ
htio. izazvati na sebe zlu kQb, Jer I sam
ću biti na istQj lađi; nego., j er su osu­
đenici imali čupave i duge vlasi, zapQ­
vjediQ sam da se s ?j.ih skine smrad
i nečistoća da ne bI lzgledalo da od
broda pravim tamnicu; ujedno sam
htio da slova kojima su obilježeni svi-
1 62 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
ma upadaju u oči i da ih svatko može
u cijelosti pročitati, a ne da ih zakla­
njaju zastorom od kosurine. Između
ostaloga, kod zajedničke su ljubavnice
spiskali moj novac; a od nje sam ih
izvukao prošle noći natopljene vinom i
mirisavim uljima . Ukratko, j oš i sada
zaudaraju po ostacima moje očevine
* - Zdravo, Enkolpije!
Zato bude odlučeno da se obojici
odbroj i po četrdeset udaraca bičem ne
bi li se kakogod umilostivio brodski
duh zaštitnik. Nije dakle bilo nikakva
oklijevanja: pobješnjeli mornari na­
vale na nas s užetima i kušaju umiriti
duha zaštitnika našom krajnje bezvri­
j ednom krvlju. I j a sam zaista podnio
tri udarca sa spartanskim dostoj an­
stvom. Giton j e međutim već nakon
prvog udarca tako snažno kriknuo da
j e Trifenine uši žestoko potresao do­
bro poznati glas. I nije se s'amo ona uz­
budila, nego su se također i sve njezi­
ne sluškinje, potaknute prisnim zvu­
kom, strčale oko momka koji j e dobi­
vao batine. Već j e Giton svojom pre­
divnom ljepotom razoružao mornare i
počeo čak i bez riječi moliti za milost
pomahnitale ljude, kadli sluškinje po­
viču u j edan glas :
- Giton je, Giton! Dalje od njega s
tim krvoločnim rukama! Giton je, go­
spodarice, u pomoć!
XVI KNJI GA 1 63
Trifena naćuli USI koje su već od
svoje volje povjerovale u čudo i brzo
doleti k dječaku. Liha, koji me je i te
kako dobro poznavao, dotrči k meni
kao da j e i on sam čuo glas; i nije mi
pogledao mi ruke ni lice, nego odmah
spusti pogled prema mome kurcu;
zatim ga rutiniranim pokretom uhvati
u ruku i veli:
I sada neka se netko čudi što j e da­
dilja prepoznala Odiseja poslije dva­
deset godina samo po j ednom ožiljku
kada je ovaj preobiljem duha obdare­
ni čovjek pronašao na bjeguncu jedi­
ni pouzdani znak prepoznavanj a. Tri­
fena je prolila gorke suze j er su j e pre­
varili znakovi kazne. Vjerovala j e na­
ime da su to na čelima zarobljenika
utisnuti pravi žigovi. Zato nas počne
ispitivati prigušenim glasom u koju
smo to kaznionicu upali na svom lu­
tanju i čije su to uopće ruke bile tako
okrutne da su nas mogle ovako kazni­
ti. Da su bjegunci doduše do neke mje­
re i zaslužili poniženje; jer oni su nje­
zinu dobrotu uzvratili mržnjom
*
106 Liha poskoči sav razdražen od ljutine
i veli:
- Eh, ti, naivna ženska glavo, kao
da su to zaista rane od utisnuta želje­
za pa su onda one upile slova! Kamo
sreće da su se zaista tako nagrdili tim
1 64 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
natpisom: to bi na koncu bila za nas i
nekakva utjeha. Ali nas oni sada hva­
taju na kojekakve lakrdijaške trikove
i opsjenarskim natpisom hoće da od
nas naprave muIce.
Trifena se htjela smilovati jer se u
njoj nije posve utrnulo sjećanje na
negdašnje radosti; ali je Liha još uvi­
jek pamtio kako mu j e žena bila za­
vedena i kakve je nepravde doživio
u Herkulovu trijemu.
- Da se besmrtni bogovi brinu za
ljudske stvari - poviče on, a lice mu
se još strašnije smrači - to si, nadam
se, shvatila, Trifeno ! Uveli su zapravo
krivce u našu lađu, a da ovi nisu ni
slutili kamo ulaze; i onda su nas ti isti
bogovi oboje podj ednako u snu opo­
menuli o tome kakvu su nam uslugu
napravili. Zato promisli kako se može
oprostiti onima koje nam je sam bog
doveo da ih kaznimo ! Što se mene tiče,
j a osobno nisam okrutan; ali bojim
se da ne bih ono što ću drugomu opro­
stiti na kraju osjetio na vlastitoj glavi.
Budući da je tako praznovjeran go­
vor iz temelja promijenio Trifenino ra­
spoloženj e prema nama, ona rekne da
ne stavlj a nikakav prigovor protiv kaz­
ne, nego da se dapače j oš i zalaže za
što je moguće primjereniju osvetu. A
ništa manja nepravda nij e učinjena ni
njoj kada j e pred sakupljenim mno­
štvom bilo uprljano njezino dostojan­
stvo i ugled čedne žene
XVI KNJIGA 1 65
*
1 07 [Eumolpo ]
- Mene su, kako mislim, kao do­
bro poznata čovjeka izabrali za ovaj
posao i zamolili me da ih izmirim s
negdašnjima najdražim prijateljima.
Ili možda mislite da su mladići slučaj­
no upali u ove mreže, premda se zna
da svaki putnik najprije traži informa­
cij u o tome čijemu se maru i savjes­
nosti povjerava ? Promijenite dakle
prema njima svoje raspoloženje i daj­
te se umilostiviti zadovolj štinom koju
ste od njih dobili; dopustite da slobo­
dni ljudi i građani bez štete prispiju
do cilja svojega putovanja. Čak i su­
rovi i neumoljivi ljudi smekšaju svo­
ju okrutnost ako im se odbjegli robo­
vi pokaju i dobrovoljno vrate kući ; a
štedimo i neprijatelja koji nam se sam
predao. Što još više tražite i što uop­
će hoćete ? Pred očima vam pokorno
leže plemeniti mladići, časni i što je
od obojega vrednije - s vama poveza­
ni najprisnijim prijateljstvom. Da su,
tako mi Herkula, zaista i pronevjerili
vaše novce, da su zaista i pogazili iz­
daj om vaše povjerenje, ipak biste se
mogli zadovoljiti ovom kaznom koj u
vidite. Gledate, evo, znakove ropstva
na čelu i plemenita lica koja su oni do­
brovoljno podvrgli sramotnim natpisi­
ma u skladu s kaznenim zakonom.
Liha prekine ovaj zagovor:

1 66 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
- Nemoj - veli - brkati pojmo­
ve, nego svaku stvar stavi na mjesto
koje joj pripada! Dakle prije svega:
ako su došli sami od sebe, zašto su
ošišali glave do gola? Onaj naime koji
mijenja izgled lica, priprema prevaru,
a ne zadovolj štinu. Zatim: ako su na­
stojali oko toga da se pomoću tvojeg
posredništva izmire s nama, zašto si
onda sve tako napravio da možeš od
nas sakriti svoje štićenike ? Iz toga
međutim proizlazi da su krivci slu­
čajno upali u mrežu, a ti da si tražio
način na koji ćeš moći izigrati nas i
našu odluku da ih kaznimo . Jer što
nam predbacuješ, nazivajući ih pleme­
nitima i časnima , pazi da ne bi svo­
j om drskošću pogoršao stvar za koju
se zalažeš! Što oštećeni moraju činiti
ondje gdje krivci trče za kaznom ? Ali
ipak, bili su naši prij atelj i: tim su
veću kaznu zaslužili; jer tko nepozna­
tima nanosi zlo, zove se razbojnik, a
tko prijateljima, malo manje nego
ocoubojica.
Eumolpo je pokušao obesnažiti ovaj
tako bezobziran napad:
- Razabirem - veli - da je jad­
nim mladićima najteži prigovor to što
su po noći ošišali kosu. Htio bih da to
isto tako čisto dopre do vašeg uha kao
što se jednostavno i bez primisli do­
godilo. Željeli su naime, prije nego što
se ukrcaju, osloboditi glave od nepri­
lična i suvišna tereta, ali je vjetar bio
XVI KNJIGA 1 67
brži i odgodio nj ihove planove oko do­
tj erivanj a. Ipak nisu mislili da je bitno
gdje će početi ono što su odlučili da
obave jer pojma nisu imali niti o ne­
kome zlokobnom znaku niti o mornar­
skom zakonu.
_ Kakva je to imalo smisla - upa-
dne mu Liha u riječ - da se iz skruše­
nosti briju ? Osim ako možda ćelavi
ljudi ne običavaju izazvati više sažalje­
nja. Premda, kakvog uopće ima smisla
istraživati istinu preko posrednika?
Što kažeš ti, razbojniče ? Koj i ti je sa­
lamandar sažegao obrve ? Kojemu si
bogu zavjetovao svoju kosu? Trovaču,
odgovori!
108 Ja sam zanijemio dršćući od straha
pred kaznom i nije mi orrako zbunje­
nu padalo na pamet što bih mogao re­
ći kada je stvar ionako bila savršeno
Jasna
*
i osim sramotno ogoljele glave j oš j
nakazna ćelavost obrva koje se ni p o
čemu nisu razlikovale o d čela tako da
nije dolikovalo niti što učiniti niti reć� .
Ali čim su mi vlažnom spužvom obn­
sali uplakane obraze i čim je po čitavu
licu razmočeno crnilo oblilo dakako
čađavim oblakom sve crte, srdžba se
okrenula u mržnju"< Eumolpo izjavi
da on neće dopustiti da itko protiv
prava i zakona sakati u slobodi rođene
ljude i suprotstavi se prijetnjama po-
1 68 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
bješnj elih ljudi ne samo riječju nego i
šakama. Kao pomoćnik i pratilac stao
mu je uz bok njegov sluga i jedan ili
dvojica onemoćalih putnika, više utje­
ha u stranačkom okršaju nego stvarno
pojačanje borbenih snaga. A j a nisam
za sebe molio nikakvu milost, nego
sam se Trifeni unio pesnicama u oči i
viknuo j oj jasno i glasno da ću protiv
nje uporabiti svoju fizičku snagu ako
ta prokleta žena - i na čitavoj lađi
zapravo jedina koju bi trebalo bičeva­
ti - ne odustane od svojih zlih na­
mjera prema Gitonu . Moja drskost ra­
spali Uhu kojega sada obuzme j oš že­
žći gnjev; a ponajviše se ražesti zato
što j a ostavljam po strani svoju vlasti­
tu obranu i vičem samo za drugoga.
I ništa manje ne pobjesni ni Trifena
koju je raspalila moja uvreda; i sve se
mnoštvo na lađi podijeli na stranke.
Na ovoj nam strani sluga, koji je i sam
bio naoružan, porazdijeli željezno oru­
đe; na onoj strani se Trifenina služin­
čad priprema za borbu golim rukama;
a bojni red nisu napustile ni sluškinje
koje udariše u viku; jedini je izuzetak
bio kormilar koj i izj avi da će ostaviti
upravljanje brodom ako ne prekinu s
bijesom koj i se nakupio zbog pohote
koj ekakvih propalica. Uza sve to se
ipak nastavilo ludovanje zaraćenih
strana dok su se oni borili za osvetu,
a mi za goli život. Padnu dakle mnogi
s j edne i s druge strane, a većina ih se
XVI KNJIGA 1 69
izvuče iz boja s krvavim ranama; pa
ipak ne posustaje ničij a srdžba. Tada
Giton, neustrašiv kakav već jest, ustre­
mi golu britvu prema svojemu spolo­
vilu i zaprijeti da će odsj eći uzrok to­
likih bijeda; ali ga u tako velikom zlo­
činu spriječi Trifena koj a nije više
htjela kriti da mu sve prašta. Ja sam u
više navrata prinosio brij ački nož svo­
jemu grklJanu, iako nisam u većoj
mjeri kanio počiniti samouboj stvo ne­
go što je Giton namjeravao izvesti ono
za što se prijetio. Ipak j e on smionije
izvodio svoju tragediju jer je dobro
znao da ima onu britvu kojom je sebi
već prije presjekao vrat . Kada je da­
kle zastao i jedan i drugi bojni red -
jer bilo j e očito da će doći do ne svaki­
dašnjeg rata - kormilar se s mukom
izbori za ideju da Trifena u funkciji
mirovnog posrednika sklopi primirje.
Čim su dakle po običaju otaca među­
sobno data i primljena j amstva vjere,
pruži Trifena maslinovu grančicu ski­
nutu s glave brodskog duha zaštitnika
i odvažno stupi u pregovore:
- Koji li je bijes - poviče -
pretvorio mir u oružanu bor­
bu?
Što su skrivile naše ruke ? Tro­
janski junak
ne vozi u ovom brodovlju zalog
prevarena Atrejevića;
niti se bori Medeja koja bij esni
zbog bratove krvi.
1 70 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
5 Nego prezrena lj ubav podiže bo-
jne sile. Ah, jadne li mene, tko
usred ovih valova izaziva sudbi­
nu, pograbivši oružje ?
Kome nije dosta jedna smrt ? ne
pobjeđuj te more
i ne šaljite u divlje vrtloge druge
valove!
1 09 Čim je žena to izustila uzbuđeno vi­
čući, za kratko se vrijeme stiša bitka i
na mir pozvane čete smjesta prekinu s
bOjem. Naš vođa Eumolpo iskoristi
priliku za opoziv i, pošto je najprije
vrlo žestoko prekorio Lihu, zapečati
ispravu ugovora koji je bio formuli­
{
ran ovako : »Ti se, Trifena, obvezuješ
svojom čašću i savješću da se nećeš
tužiti da ti j e od Gitona učinjena ne­
pravda, niti ćeš mu, ako se što dogo­
dilo prije ovoga dana, to predbacivati
ili osvećivati mu sc zbog toga ili bilo
na koji drugi način nastojati da ga
progoniš; ti se obvezuješ da dječaku
nećeš ništa nalagati ako se on torne bu­
de opirao - ni zagrljaj , ni poljubac,
ni potpuni ljubavni snošaj - osim
ako za takav čin izbrojiš sto denara u
gotovu. Isto se tako ti, Liha, obvezuješ
svojom čašću i savješću da nećeš En­
kolpij u nanositi uvrede ni riječju ni
djelom i da nećeš pitati gdje noću spa­
va, ili ćeš u protivnome za svaku poje­
dinu nepravdu morati izbrojiti dvjesta
denara u gotovu.« Kada srno postigli
suglasnost u pogledu svih točaka ovog
XVI KNJIGA 1 71
ugovora i zakleli se na navedene riječi,
odložimo napokon oružje; a da ne bi i
poslije svečane zakletve ostali u srci­
ma tragovi srdžbe, odlučimo da po­
ljupcima iz temelja izbrišemo ono što
je prošlo. Uza sveopće bodrenje spl�­
.
snu mržnje, a kada su na bOjno polje
počeli iznositi još i jelo i piće, svima
se povrati dobro raspoloženje. Cijela
je dakle lađa odjekivala od pjesama; a
budući da j e iznenadna tišina bez vje­
tra prekinula vožnju, jedan je ostvama
lovio ribe što su iskakivale iz vode,
drugi ih je mamio na udice pa uvis
trgao plijen koj i se na njima praća­
kao. Evo su također po jedrenom kri­
žu posjedale morske ptice koje j e isku­
sni vještak stao hvatati pletenim trs­
kam�; one su padale u ruke, zapletene
u pruće namazano lijepkorn. Povjeta­
rac j e nadizao paperje što je prhalo,
a pera je vrtjela po morskoj površini
prozračna pjena.
Već je Liha počeo sa mnom uspo­
stavljati dobre odnose, već je Trifena
škropila Gitona ostatkom pića iz svo­
je čaše, kada se Eumolpu, kojega je i
�amoga dobrano uhvatilo vino, pro­
htjelo da se nabacuje dosjetkama na
račun ćelavih i žigosanih dok se na­
pokon, iscrpivši sve najneslanije šale,
ponovo vratio na svoje stihove i počeo
recitirati malu tužaljku posvećenu vla­
sima:
 1 72 PETRONIJE ARS ITER SATIRIKON
,I
- Ono što je jedini ukras ljepo­
te - propadoše vlasi
a proljetni j e cvat pramenova ot­
jerala tužna zima.
Sada već sljepoočice tuguju liše­
ne svoje sjene
i smije se osmuđena ravnina ćele
kada su joj zatrte dlake.
5 O prevarna prirodo bogova: koj e
si prve dala
rad �� ti našemu životnom vijeku ,
nJIh prve oduzimaš
* zasjalo još većom privlačnošću jer j e
Nesretniče, još nedavno si
sjao uvojcima kose
ljepši od Feba i Febove sestre !
A sada - glađi od mjedi ili ok­
rugloga
vrtnog otoka, što ga je učinila
voda,
5 bježiš pred djevoj kama i plašiš
se njihova podsmijeha.
Da bi se uvjerio da smrt dolazi
prilično brzo,
znaj dobro da ti je dio glave već
umro !
1 10 Htio je izvaliti više toga, vjerujem,
i j oš neukusnije od prethodnoga, kad­
li Trifenina sluškinja povede Gitona u
donji dio broda i ondje okiti dječako­
vu glavu gospodaričinom perikom. Iz­
vadi dapače iz kutije i obrve i, znalački
slijedeći obrise izgubljenih elemenata,
XVI KNJ IGA 1 73
povrati mu natrag čitavo njegovo ob­
ličje. Trifena prepozna pravog Gitona
i, smetena od suza, tada po prvi put od
srca poljubi dječaka. Iako sam se j a
radovao što s e dječaku povratila prija­
šnja krasota, ipak sam počesto sakri­
vao svoje lice i razabirao da sam una­
kažen popriličnom ružnoćom kada me
č'ak ni Liha nije smatrao dostojnim da
sa mnom progovori. Ali toj j e tuzi do­
skočila ona ista sluškinja: pozvala me
na stranu i okitila jednom isto tako
pristalom vlasuljom; lice mi j e dapače
perika bila plavokosa
*
Uostalom Eumolpo, i kao naš od­
vjetnik u opasnosti i kao utemeljitelj
sadašnje sloge, nije htio da dobro ra­
spoloženje prolazi u šutnji bez priča
pa j e počeo dobacivati mnogo toga na
račun ženske lakoumnosti : kako se la­
ko zaljubljuju, kako lako zaboravljaju
čak i vlastitu djecu i - da nijedna
žena nije tako čedna da se ne bi zbog
strasti za drugim dala zavesti sve do
ludila. A on da pri tome nema na umu
negdašnje tragedij e ili imena koj a su
poznata već stoljećima, nego misli na
zgodu koja se zbila za njegova sjeća­
nj a, a koju će nam on izložiti ako smo
raspoloženi da j e poslušamo. Pošto su
se dakle oči i uši svih okrenule prema
njemu, počeo j e ovako :
1 74 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
-------
111 -- Neka je ..gQsp_ođa_ u Efezl,Ll>jla
tako čuvena po svojoj čednosti da su
čak i žene susjednih naroda dolazile
da joj se dive. Kada je dakle ovoj pre­
minuo _ gmž, nije se zadovoljila time
da na uobičajeni način prati sprovod
raspuštene kose ili da se pred očima
mnoštva naričući udara po razgoliće­
nim grudima, nego je- -j30šla za_pokoj�
nikom tak�g�r Jl�obnicu gdje je po­
čela cijele noći i dane bez prestanka
čuvati i oplakivatLml7Ulo-.tijelo, PQlo=­
ženo_ po---grčkom _Qbič�j1,l_ l1 PQdzemnu
_ _
sobicu. Dok je ona sebe tako mučila
i željela da ondje umre od gladi, nisu
je od toga mogli odvratiti ni roditelji
ni rođaci; naposljetku su se povukli i
predstavnici poglavarstva neobavljena
posla; a iznimno uzorna žena, sažalji­
vana od svih, provodila je već peti dan
bez hrane. Ucviljenoj je pravila dru­
štvo njezina najvjernija sluškinja; ona
je naime zajedno s njome dijelila tugu
i suze i, koliko god se puta počinjalo
trnuti svjetlo što je bilo postavljeno u
grobnicu, ona ga je uvijek obnavljal,a .
Po čitavome s�_c:lčl�l_� _g:t"�du _čula_samo
jedIl�1. p��ča: Jjudi svih staleža su pri­
povijedali da je jedino to zasjalo kao
lstiu§kLpriI1?-j-er_ čednosti i ljubaYi. III
međuvremenu ] e nan:i]esnik-provincij�
dao neke razbojnike pribiti na križ, i
to baš u blizini one grobnice u kojoj
je gospođa oplakivala leš nedavno pre­
minula muž�. \ Kada je dakle slijedeće
XVI KNJ IGA 1 75
noći vojnik, koji je čuvao križeve da
ne bi tko skinuo nečije tijelo poradi
sahrane, primijetio kako usred grobo­
va svijetli prilično jasno svjetlo i čuo
ženski glas kako tužno jeca i uzdiše,
�želio j� potaknut općeljudskom sla­
bošću, da _doma tko je zapravo posri­
jedi i što uopće ondje radi. Siđe. dakle
u grobnicu i, ugledavši u njoj prekra­
snu ženu, u prvi mah zastane kao uko­
pan, kao pred kakvom sablašću ili pod­
zemnom utvarom. Č im je zatim ovdje
ugledao i pokojnikovo tijelo kako leži
i opazio suze i noktima izgrebano lice,
pomislio je dakako ono što je doista i
bilo -- da žena ne može preboljeti gu­
bitak ljubljenog muža. Zato je dQuio u
grobnicu svoju večerui stao nagovara­
ti ožalošćenu ženu neka ne ustraje i
dalje JI svome besmisle�om_bolu i
neka ne razdire grudi beskorisnim uz­
disanjem: sve nas čeka isti kraj i isto
posljednje obitavalište - i ostalo tomu
slično čime se inače prizivaju k sebi
ranjena srca. Ali ona, potresena tješe­
njem neznanca, počne još žešće razdi­
rati grudi; a čupajući kosu, stavljala
ju je na tijelo pokojnog muža. Vojnik
ipak nije odustao, neg() je _ nastčl,Y!Q_ s
istim Ilag()'Y_<l!:čl_Qiem i pokušao jadnu
Ženu navesti na jelo sve dok nije sluš­
kinja, primaIIl.1jena_ J:!1iri�om vina, naj­
prije sama na ljubazan poziv pružila
pobijeđenu ruku; zatim je, okrijeplje­
na pićem i hranom, počela potkopa-
 1 76 PETRONIJE ARBITER SA TIR/KON
vati p<? stojanost svoje gospodarice i
rekla: I »Qd koj e će ti to biti koristi
ako se do smrti izgladniš, ako sebe ži­
vu sahraniš , ako svoju čilu dušu ispu­
stiš prij e nego što j oj j e suđeno ?
Misliš li da to osjeća pepeo ili
sahranjene duše pokojnika ?
Želiš li se ti povratiti u život ? Želiš li
od sebe odagnati žensku zabludu i uži­
vati životne radosti onoliko dugo koli­
ko ti bude dopušteno ? Pa i samo te
ovo pokojnikovo tijelo mora opome­
nuti da živiš.« Nitko ne sluša protiv
volje kada ga sile da živi., I tako j e že­
na, sva isušena od višednevnog posta,
dopustila da se slomi nj ezina postoja­
nost: nasitila se hrane ništa manje po­
hlepno nego sluškinja koja j e prva
1 12 bila pobijeđena. Uostalom, znate što
ponajviše običava napastovati čovjeka
kada j e sit. L9nom istom ljubaznošću
kojom j e postigao da j e gospođa osje­
tila želju za životom, izveo j e sada naš
vojnik također napad na njezinu čed­
no�.!: A čestitoj se ženi činilo da mladić
nije baš ni ružan ni bez dara govora;
pri tome j e njezinu naklonost prema
mladom čovjeku podgrijavala i sluški­
nj a koja joj j e po više puta govorila:
»Zar ćeš se opirati čak i miloj
ljubavi ?«
Čemu još dužiti ? Ni ovomu dijelu ti­
j ela žena nije dala gladovati i tako je
vojnikovo umij eće uvjeravanja trijum-
XVI KNJIGA 177
firalo na obadvije fronte. ! Ležali su da­
kle zajedno ne samo te noći u kojoj
mu se prvi put podala nego i drugi i
treći dan; a vrata su grobnice dakako
zaključali da bi svaki poznati i nepo­
znati koj i bi došao do groba pomislio
da j e najčednija že�a izdahnul'a nad
muževljevim tijeI01:I1� Uostalom, budu­
ći da j e vojnik bio očaran i zbog že­
nine ljepote i zbog tajne, pokupovao
j e sve dobro što god j e mogao prema
svojim mogućnostima i to j e odmah
prve noći donosio u grobnicu. Čim su
dakle roditelji jednoga od raspetih
opazili da je straža popu�ti1a, ' skinuli
su noću s križa njegov leš i iskazali mu
posljednje počasti. A čim je vojnik -
prevaren dok se nije nalazio na duž­
nosti - opazio slijedećeg dana j edan
križ bez leša, poboja se za vlastitu gla­
vu i izloži ženi što se dogodilo : da on
neće ni čekati sučevu odluku, nego da
će mačem sam sebi presuditi za svoj
nemar; neka mu samo da mjesto gdje
će okončati život i neka dopusti da
kobna grobnica zajedno primi i lju­
bavnika i muža j Žena međutim nije bi­
la manje milosrdna nego čedna pa re­
če: »Sačuvali me bogovi od toga da u
isto vrijeme gledam dva sprovoda dvo­
jice meni najdražih ljudi. Više volim
žrtvovati mrtvoga nego ubijati živoga.t<
Rečeno, učinjeno: naredi da se izvadi
iz lijes'a tijelo nj ezina muža i da se pri­
bije na onaj prazni kriL.. Vojnik se
1 78 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
okoristio geniJalnom idejom najrazbo­
ritije žene, a ljudi su se sutradan u
čudu pitali na koji je način umrli do­
spio na križ.
1 13 Mornari su priču primili sa smije-
hom dok se Trifena žestoko rumenjela
i zaljubljeno prislanjala svoje lice na
Gitonov vrat. Ali se nije nasmijao Li­
ha, nego j e srdito zatresao glavom.
- Da je namjesnik bio pravedan -
rekne - morao j e leš glave kuće odni­
j eti natrag u grobnicu, a na križ pri­
biti ženu.
Bez sumnje mu se vratila u sjećanje
Redila i to kako mu j e prilikom naše­
ga razvratnog seljenja bila opljačkana
lađa. Ali riječi ugovora nisu dopuštale
nikakvo zlopamćenje, a dobro raspolo­
ženje koje je obuzelo srca nije ostav­
ljalo mjesta za ljutnju. Trifena j e uo­
stalom sada sjedila Gitonu u krilu pa
mu je čas poljupcima obasipala grudi,
a čas mu opet dovodila u red glatko iz­
brijano lice. Ja sam bio rastužen i s
mukom sam podnosio ovaj novi savez:
zato nisam uzimao ni j ela ni pića, ne­
go sam ih oboje sa strane mrko pogle­
davao. Svi su me poljupci ranjavali u
srce, sve nježnosti koje god j e pohotna
žena mogla izmisliti. A ipak još nisam
znao da li da se više ljutim na dječaka
što mi otima ljubavnicu, ili na ljubav­
nicu što mi kvari dječaka: i jedno mi
j e i drugo bilo trn u oku i tužnije od
prethodnog zatočeništva. Ovamo se
XVI KNJ I GA 1 79
pridružilo j oš i to što mi se Trifena
uopće nije obraćala kao prisnom pri­
j atelju i nekoć sebi dragom ljubavni­
ku, niti me j e Giton smatrao dostoj­
nim ma i najobičnije zdravice; ili, što
je najmanje, da bi me bar pozvao da
se priključim zajedničkom razgovoru;
vjerujem, bojeći se da ne bi u početku
ovoga pomirenja ponovo otvorio tek
zaraslu ranu. Grudi su mi poplavile
suze navrle od bola, a uzdasima sam
skrivao j ecanje koje me htjelo gotovo
zagušiti
*
Pokušao j e da se kao treći priključi
Jjubavnoj igri; pri tome međutim nije
mrštio čelo kao gospodar, nego je tra­
žio prijateljski pristanak
*
[ Trifenina sluškinja Enkolpiju]
- Ako u sebi imaš imalo plemenite
krvi, nećeš držati do nje više nego do
obične kurve. Ako si muško, nećeš pri­
stati na j ebanje utroje
*
Ničega se nisam više stidio nego to­
ga da ne bi kojim slučajem Eumolpo
primijetio što se tu sve dogodilo i da
mi se onda ne bi, onakav podrugljiv
kakav j e već bio, osvetio svojim stiho­
vima
1 80 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
*
Eumolpo se zakune svima svečanim
zakletvama
* posve sigurne smrti
1 14 Dok mi govorkamo o tome i tomu
sličnome, more se počne uznemiriva­
ti; odasvud se navukoše oblaci i pre­
tvoriše dan u tminu. Mornari se brzo
rastrče na posao i saviju j edra pred
nevremenom. Ali niti vjetar koj i je
podigao valove nije pokazivao nikakav
određeni pravac niti j e kormilar znao
kamo da usmj eri lađu. Čas j e puhao
j ugozapadni vjetar od Sicilije, ali je
ponajčešće sjevernjak koji je bjesnio
po italskoj obali zakretao tamo-amo
bespomoćni brod; i što j e bilo opasni­
je od svih naleta olujnih vjetrova, ta­
ko j e gusta tama iznenada zagušila
svjetlo da kormilar nije više mogao
vidjeti ni čitav brodski pramac. I ta­
ko, Herkula mi, pošto * očigledno oja­
čalo, Liha se sav uznemiri.
- Ti, Enkolpije - zavapi on pre­
klinjući i pružajući ruke prema meni
- pomozi nam u opasnosti, to j est
vrati lađi onu božičinu haljinu i svetu
čegrtaljku. Za ime božje, smiluj se
onako kako ti to i inače običavaš !
I njega, baš dok j e tako vikao, za­
nese preko palube snažan udarac vje­
tra i zbaci ga u more, a olujni ga vrt­
log zahvati u svoj smrtonosni zagrljaj
XVI KNJIGA 1 81
i proguta. Trifenu pak gotovo već bez
svijesti pograbiše njezini najvjerniji
robovi, staviše j e u čamac s najvećim
dijelom prtlj age i tako je izbaviše od
*
privijem ga k sebi i plačući povičem:
- Da li smo to od bogova zaslužili
da nas povežu jedino u smrti. Ali ne
dopušta okrutna sudbina. Evo će već
val prevrnuti brod; evo će već srdito
more razdvojiti zagrljaje zaljubljenih.
Zato, ako si uistinu ljubio Enkolpija,
pokloni mi poljupce dok je to još mo­
guće i ugrabi od prijeke sudbe ovu po­
sljednju radost !
Čim sam to rekao, Giton odloži svo­
je haljine i pokrivši se mojom tuni­
kom pruži mi glavu na poljubac. A da
nas tako spojene ne bi rastavio odveć
zloban val, opaše nas obojicu j ednim
te istim pojasom.
- Ako ništa drugo - rekne - a
ono će nas barem duže nositi u sjedi­
njenoj smrti, ili ako nas milosrdno
more bude htjelo izbaciti na istu oba­
lu, onda će nas ili neki slučajni pro­
laznik zatrpati kamenjem iz običnog
čovjekoljublja ili će nas - ono što na­
pokon čine čak i srditi valovi - sam
od sebe sahraniti pijesak.
Ja se prepustim tome posljednjem
okovu i pripravno, kao na posmrtnom

1 82 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
odru, očekujem smrt koja mi nije više
teško padala . .More međutim dokraja
obavi naloge sudbine i dokrajči sve
što j e još ostalo od broda. Nije više
bilo jarbola, nije bilo kormila, nije
bilo ni užeta ni vesla, nego se brod
razišao po valovima samo kao gruba
i neobrađena drvena građa
* lima pokvarenim od brodoloma, prove­
Doplovili su ribari, opremljeni male­
nim brodicama, da grabe plijen. Čim
su zatim vidjeli da neki brane svoj
imutak, pretvoriše se od lopova u spa­
sioce
* ti o varljivome i nemilosrdnom moru.
1 15 začujemo neko neobično mumljanje i,
ispod kapetanske kajite, kao stenjanje
neke zvijeri koja hoće da izađe van.
Stoga pođemo za tim glasom i nađe­
mo - Eumolpa: on naime sjedi i na
veliku pergamenu nabacuje stihove.
Začudimo se dakle što on ovako, licem
u lice sa smrću, ima još vremena i za
pisanje pjesme. Stanemo ga izvlačiti
odatle, unatoč njegovu vikanju i opi­
ranju, i moliti ga da se opameti i da
dođe k sebi. Ali on se raspalio zbog to­
ga što ga ometamo u poslu.
- Pustite me - veli - da dovršim
misao; pjesmi nedostaje j oš samo efe­
ktan završetak!
XVI KNJIGA 1 83
Ja pograbim poludjela čovjeka i po­
zovem Gitona da mi priskoči u pomoć
kako bismo izvukli na suho pjesnika
koji j e mukao
*
Obavivši napokon s mukom taj po­
sao, svratimo onako žalosni u ribarsku
kućicu pa, okrijepivši se kako-tako je­
demo vrlo turobnu noć. Kada smo sli­
j edećeg dana raspravljali o tome u ko­
j em bismo se pravcu odavde uputili,
iznenada ugledam kako lagani vir ok­
reće ljudsko tijelo i polako ga nosi k
obali. Zastanem dakle ganut tim prizo­
rom i počnem vlažnih očiju razmišlja­
- Ovoga ovdje možda - uzvik­
nem - u tko zna kojem kraju svije­
ta bezbrižno očekuje žena, možda sin
koji ništa ne sluti o oluji, ili otac; sva­
kako j e ostavio nekoga komu j e na
odlasku dao oproštajni poljubac. To
su eto planovi smrtnika, to su želje !
Eno čovjeka kako pliva!
Još s'am ga oplakivao kao neznanca
kadli val okrene prema kopnu njegovo
neozlijeđeno lice i j a u njemu prepo­
znam još do maloprije strašnoga i ne­
umoljivog Lihu , bačena gotovo pred
moje noge. Nisam dakle mogao duže
suzdržati suze, nego sam se štoviše po­
novo i opet ponovo udario rukama u
prsa i rekao:
1 84 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
- Gdje j e sada tvoja lj utina, gdje
je prepotencija? Ostavljen si naravno
na milost i nemilost ribama i zvijeri­
ma; i ti, koji si se još do maloprije
oholo razmetao autoritetom svoje vla­
sti, od tako velikoga broda nemaš čak
ni daske za koju bi se kao brodolomac
mogao uhvatiti. Hajdete sada, smrtni­
ci, i ispunite svoja srca velikim zami­
slima! Hajdete, vi oprezni ljudi, i imu­
tak stečen kojekakvim lukavštinama
rasporedite tako da vam traje tisuću
godina! Ovaj je naravno još prethod­
nog dana prekontrolirao račune svoje
očevine, u svojim je mislima naravno
utvrdio čak i dan kada će stići u do­
movinu. Bogovi i božice, kako daleko
leži od svojega zamišljenog cilja! Ali
nisu samo mora ta koja smrtnicima
pružaju ovakvu sigurnost. Jednoga u
ratu ostavi na cjedilu vlastito oružje,
drugoga sahranjuje vlastiti dom pod
ruševinama, i to u času kada ispunja
bogovima učinjene zavjete. Treći je
pao s kola i svoju je žurbu platio gla­
vom, lakomca je zadavilo jelo, štedlji­
va j e čovjeka stajalo života njegovo
odricanje. Ako dobro sračunaš , svu­
gdje j e brodolom. Ali da, onaj koga
progutaju morski valovi ostaje bez po­
kopa. Kao da je zaista bitno na koj i će
se način uništiti tijelo kojemu j e odre­
đeno da propadne, da li će ga dokraj­
čiti vatra, ili morski val, ili vrijeme.
Što god učiniš, sve to izlazi na isto.
XVI KNJ I GA 1 85
Pa ipak, divlje će zvijeri razderati ti­
j elo. Kao da bi ga vatra bolje dočeka­
la; to dapače držimo za najtežu kaznu
kada se srdimo na robove. Kakvo je to
dakle bezumlje da sve činimo samo
da ne bi od nas ostalo nešto poslij e
sahrane ?
*
I Uha j e dakako nestajao u dimu lo­
mače što su mu j e pripravile ruke nje­
govih neprijatelja. Eumolpo međuti m
uzme za pokojnika sastavljati nadgro­
bni epigram i, dok se trudio da prizo­
ve u pamet misli, oči mu odlutaju u
dalj inu
*
1 16 Pošto smo s voljom obavili tu duž­
nost, udarimo planiranim putem i za
kratko se vrijeme znojni uspnemo na
goru. Odavde pak nedaleko od nas
ugledamo grad što se podizao na viso­
koj utvrdi . Budući da smo bili bez ika­
kve pouzdane orij entacij e, nismo niti
znali koj i je grad posrijedi dok nismo
od jednog upravitelja imanj a saznali
da se radi o Krotonu, prastarom gradu
i nekada davno u Italiji prvome. Kada
smo ga zatim stali potanj e ispitivati
kakvi ljudi stanuju na tome slavnom
tlu i kojom se vrstom privređivanj a
naj radije bave nakon što su im česti
ratovi zatrli ekonomsku moć, namjer­
nik nam reče:
1 86 PETRON IJE ARBITER SATIRIKON
- Dragi moji došljaci, ako ste po­
slovni ljudi, promijenite namjeru i po­
tražite neka druga sredstva za život!
Ako međutim kao ljudi finijeg kova
možete podnijeti da uvijek lažete, on­
da trčite ravno u ruke dobitku. Jer u
ovome gradu nije na cijeni knj iževna
naobrazba, nema ovdje mjesta za go­
vorničko umijeće, poštenje i čestit ka­
rakter ne mogu požeti ploda ni u ka­
kvom priznanju, nego koje god ljude
budete u njemu vidjeli, znajte da su
svi podijeljeni u dvije stranke. Ili nai­
me love ili su lovijeni. Nitko u ovome
gradu ne podiže djecu j er, tko god ima
vlastite nasljednike, ne puštaju ga na
gozbe, ne puštaju ga na sjajne pred­
stave, nego ga isključuju iz svake bla­
godati: prisiljen j e da se utopi među
neuglednim svijetom. Ali oni koj i se
nikada nisu ženili i koj i nemaju najbli­
že rodbine, ti dospijevaju do najviših
položaja, samo oni dolaze na dobar
glas kao vrlo odvažni drugovi i kao ne­
vini ljudi. Prispjet ćete - nastavi naš
sugovornik - u grad kao u neka polja
zahvaćena kugom na kojima nema ni­
čega drugog osim leševa koji su koma­
dani i gavrana koji komadaju
*
1 17 Eumolpo j e kao iskusan čovjek prvi
shvatio pozornost na novost stvari i
priznao nam da mu j e posve po ukusu
XVI KNJIGA 1 87
ta vrsta lova. Ja sam mislio da stari u
svojoj pjesničkoj lakoumnosti zbija
šalu, kadli će on opet :
- Kad bi nam bar bio na raspola­
ganju jedan obimnij i scenski pr? st?r,
to j est pristojnij a odjeća, otmJemp
oprema; to bi naime pomoglo da n�­
ša varka dobije na uvjerlj ivosti: ne bIh
j a, tako mi Herkula, ni časa odgađ�o
ovaj pljačkaški pohod, nego bih vas IZ
ovih stopa vodio do velikog bogatstva.
No ipak obećavam
*
sve što god bi tražio, samo ako . mu j �
po volji odjeća koja nas je pratIla p �I­
likom pljačke i sve ono što nam Je
pružila Likurgova ladanjska kuća � a
vrijeme našeg pohoda. Jer novce c�
nam za prvu nuždu dati po svom obI­
čaju mati bogova
*
- Zašto dakle - rekne Eumolpo -
oklij evamo da sastavimo mimsku pred­
stavu ? Učinite me dakle svojim gospo­
darom ako vam se posao sviđa!
Nitko nije pokušavao kuditi smica­
licu koja nas ništa nij e stajala. U skla­
du s time, da bi obmana kod svih nas
dobila karakter stalnosti i pouzdano­
sti zakunemo se na Eumolpove riječi:
pristat ćemo na to da nas se pali, oki­
va, bičuje, mačem kažnjava, kao i na

1 88 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
sve ostalo što nam Eumolpo naredi.
Kao pravi gladijatori naj svetije smo se
obvezali tijelom i dušom svojemu go­
l
spodaru. Nakon polaganja zakletve
opašemo se poput robova i pozdravi­
mo ga kao gospodara; dogovorimo se
osim toga da je Eumolpo sahranio
svojega sina, mladića kojega j e resio
golem govornički dar i pred koj im je
stajala velika budućnost; a stari go­
spodin da je vrlo teško podnio taj uda­
rac; krenuo j e na put iz svojega rod­
nog grada zbog toga da ne bi morao
gledati bilo sinovljeve klijente i drugo­
ve bilo njegovu grobnicu koj a ga j e
svakodnevno tjerala na suze. Na tu
se žalost nadovezao i nedavni brodo­
lom u kojem j e izgubio više od dva
milijuna sestercij a; a ne uzbuđuje ga
toliko taj gubitak, nego ne prepoznaje
više svoje dostojanstvo kada je ostao
bez tolike posluge. Osim toga, ionako
ima u Africi trideset milijuna sester­
cija u posjedima i na dugu; jer daka­
ko, ropski mu je personal u tako veli­
kom broju razasut po poljima diljem
čitave Numidij e da bi mogao osvojiti
čak i Kartagu. U skladu s ovim pro­
gramom preporučirno Eumolpu neka
što više kašlje, neka pati čas od začep­
lj enj a probave, čas od proljeva, i ne­
ka pred svima kudi svaku hranu koju
mu ponude. Neka razgovara o zlatu i
srebru, o tome kako mu j e na pojedi­
nim imanjima podbacila sjetva, o vje-
XVI KNJIGA 1 89
čito j nerodici zemlj e; neka osim toga
svaki dan sj eda uza svoj e obračune i
neka svaki mjesec mijenja odredbe u
oporuci. I da na sceni ne bi nešto ne­
dostaj'alo, koliko god puta htjedne
pozvati nekoga od nas, neka se buni
u imenima da bi se lako moglo opazi ti
da se gospadaru motaju po glavi i oni
robovi kojih ovdje nema.
Kada smo to tako uredili, pomolimo
se bogovima »da bi se to dobro i sret­
no svršilo« i krenemo na put. Ali Gi­
ton, nenaviknut na terete, nij e mogao
izdržati pod svojim svežnjem, a sluga
Korak, i inače okorjeli neradnik , pri­
lično j e često odlagao svoju prtljagu
i proklinjao našu žurbu, prijeteći nam
se da će ili odbaciti prtljagu ili pobje­
ći zajedno s teretom.
- Što vi sebi umišljate - veli -
da sam vam ja tegleća marva ili teret­
ni lađa za prij evoz kamenj a. Pogodio
sam se da služim kao čovjek, ne kao
kljuse! A nisam ništa manje slobodan
čovjek nego vi ako me otac i ostavio
siromašna!
I nije se zadovoljio kletvama, nego
j e po više puta podizao nogu u vis i
bestidnim je šumom i smradom punio
cestu. Giton se smijao njegovom nači­
nu prkošenja pa je i sam znao njego­
ve pojedine šumove popratiti jedna­
kom bukom
*
1 90 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
1 18 - Mnoge j e, o mladići, pjesma pre­
varila. Jer tek što j e koj i od njih slo­
l
žio neki redak u metričke stope i neku
misao utkao u malo uglađeniji reče­
nični sklop, odmah j e pomislio da j e
stigao na Helikon. Tako neki, poslije
iscrpljujućih poslova na forumu, če­
sto pribjegavaju lagodnosti pjesničkog
skladanja kao nekoj luci u uvjerenju
da se lakše može sastaviti pjesma ne­
go kontroverzija iskićena blještavim
dosjetkama. Uostalom, niti se j edna
plodnija snaga uobrazilje može zado­
voljiti pukom trezvenošću, niti može
začinjati ili rađati plodove duh ako ni­
j e natopljen golemom rijekom književ­
ne baštine. Treba bježati od svih, da
tako kažem, otrcanih fraza i uzimati
1 19
riječi koje su daleko od proste svjeti­
ne. Treba se osim toga brinuti o tome
da rečenice ne strše istisnute kao neko
strano tijelo izvan govorne cjeline, ne­
go da blistaju poput boje što j e utka­
na u odjeću. Svjedok j e za to Homer
i lirski pjesnici, i osim toga Rimljanin
Vergilije i Horacijeva pomnjiva uspje­
lost. Ostali naime ili nisu vidjeli puta
ko.iim se dolazi do pjesničkog umijeća
ili su ga doduše vidjeli, ali se nisu usu­
dili njime gaziti. Evo na primjer golem
posao oko pjevanja o građanskom ra­
tu, tko god se u nj ega upusti a da nije
prethodno ovladao cjelokupnim knji­
ževnim nasljeđem, taj će pasti pod te­
retom. Ovdj e se naime ne postavlja
XVI KNJ IGA 1 91
kao zadatak da se u stihovima obuhva­
te povijesne činjenice - što daleko
bolje čine povjesnici - nego se snaga
uobrazilje u svome slobodnom zamahu
mora sručiti preko stranputica i dra­
matičnih božanskih posredovanja do
onoga dubljega i skrivenog smisla ta­
ko da u većoj mjeri dođe na vidjelo
vizija jednoga zanesenog duha nego
pouzdanost nekakvoga točnog i od
svjedoka ovj erovlj enog izlaganj a: ot­
prilike onako kao što bi, ako hoćete,
bilo i u ovome epskom pokušaju, iako
mu j oš nedostaje poslj ednja ruka
*
- Već j e Rimljanin kao pobjed­
nik vladao cijelim svij etom,
i po moru i po zemlji i kuda sun­
ce izlazi i zalazi.
I nije mu to bilo dosta. Prolazio
j e već kroz tjesnace uzgibane
od teretnih brodova; i ako bi se
negdje dalje nalazio kakav
skroviti zaljev,
5 ako bi bila neka zemlja koja ša-
lje žuto zlato,
postajala je neprijateljem, a da
bi se uskorila sudbina sprem­
na na žalosne ratove,
tragalo se za bogatstvima. Nisu
mogle zadovoljiti općenito po­
znate
1 92 P ETRO N I J E ARBITER SATIRIKON
radosti, ne naslada koja se otr­
cala u široko zastupljenoj pri­
mjeni.
Vojnik je hvalio mjed lijevanu u
Efiri; u naj dubljoj utrobi
10 zemlje se traženi sjaj natjecao
sa grimizom;
mramor dobavljaju Numiđani ,
neviđenu vrstu tkanine Kinezi,
a k tomu j e i arapski narod mo­
rao poplijeniti svoje oranice.
Evo drugih nesreća i ozljeda po­
vrijeđena mira.
U taurskim se šumama traga za
grabežljivim zvijerima, pretre­
sa se najzabitniji
15 afrički Amon da ne bi ponestalo
grdosije za zub koje
vrijedi žrtvovati živote; došljak
tigar tišti brodovlje podižući
riku i vozi se koračajući po ba­
krenom kavezu
da bi mogao uz pljesak svjetine
piti ljudsku krv.
Aj , stid je čovjeka izgovoriti i
otkriti kobne putove rasula:
20 po perzij skome su običaju još
nedozrelim dječacima
oduzeli muškost i uništili želje­
zom isječena muda
za volju ljubavne naslade, a k to­
mu da bi odstranjivanjem mu­
ških svoj stava
na određeno vrijeme odgodili
zrele godine koje hitro pristižu
XVI KNJ IGA 193
*
priroda se traži, ali se ne nalazi.
I
Svima se dakle
25 sviđaju bludnici i neprirodan na­
čin koračanja, koji dolazi od
omlitavjela tijela,
t i raspuštene kose i toliko mno­
š tvo pomodnih imena za h:alji­
ne
i ostalo što vabi muškarca. Evo
se iz afričke zemlje izvučen
postavlja stol od cedrovine koji
odsij eva gomilama robova i
l
j
\
grimizom
i koji pjegama oponaša od sebe
j eftinije zlato
30 da bi m'amio čula. Ovo jalovo i
u zlu smislu plemenito
drvo okružuje gomila mrtva pi­
jana i, gladan svih nagrada
ovoga svijeta, vojnik skitnica
grabi oružje da bi ih se doče­
pao.
Grklj'an j e dosjetljiv. Skar, uro­
nio u dubine sicilskog mora,
dovodi se živ do stola, a s lukrin­
skih
35 obala izvađene kamenice proda­
ju ručkove
da bi uz veći trošak obnovile
glad. Već j e fazidska voda
lišena ptica, a na nijemoj obali
tek
oS'amljeni povjetarci pirkaju kroz
napušteno lišće.
1 94 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
I ništa manji bijes ne vlada po
polju gdje potkupljeni kviriti
40 za plijen i za zveket dobitka ok­
reću svoje glasove.
Podmitljiv j e narod, podmitljiva
senatorska kurija,
naklonost ima svoju cij enu. Čak
j e i starim ljudima ponestalo
slobodne
hrabrosti, a kada se rasuo imu­
tak, obrnula se moć
i samo je veličanstvo ležalo pod­
mićeno zlatom.
45 Narod j e otj erao pobijeđena Ka­
tona; tužniji j e onaj
koji je pobijedio i stid ga je da
j e Katonu oteo svežnjeve pru­
ća.
[I j er u ovoj narodnoj sramoti
i moralnom rasulu]
nije bio otjeran čovjek, nego je u
j ednome svladana moć
i rimska krepost. Zato je tako
upropašteni Rim
50 postao sam za sebe plaća i pli­
j en bez zaštitnika.
Osim toga, puk je, zahvaćen dvo­
strukim vrtlogom,
izjedalo ždrijelo lihve i uporaba
posuđena novca.
Nij edan dom nije siguran, nije­
dno tijelo nij e bez zaloga,
nego kao da j e trulež začeta u
tihoj nutrini
XVI KNJ I GA 1 95
55 pa bj esneći luta kroz udove dok
joj j adi laju.
Siromašnima se dopada oružje, a
raskošnim životom spiskane
blagodati
ranama se iznova stječu. Odvaž­
nost bez imutka je sigurna.
Kada j e Rim utonuo u tu kalju­
žu i ležao u snu,
koje su ga vještine mogle na ra­
zuman način probuditi
60 ako ne bij es i rat i mačem po­
taknuta samovolja?
120 Sreća je donijela tri vođe koje
je sve uništila
pogubna Enija u oružanim suko­
bima na različnim stranama
svijeta.
Krasa ima Part, Veliki leži u li­
bij skom moru,
Julije j e oblio krvlju nezahvalni
Rim;
65 i kao da zemlj a nije mogla nosi­
ti tolike grobove,
razdijelila j e pepele. Ovakve ča­
sti vraća slava.
Postoji mjesto duboko uleglo u
razjapljenu pukotinu
između Partenope i oranica veli­
ke Dikarhide,
obliveno kocitskom vodom; za­
dah naime, što iz njega van
70 izliven bjesni, širi se naokolo
nošen smrtnonosnom strujom.
1 96 PETRONIJE ARB ITER SATIR/KON
OVO se tlo u j esen ne zeleni i uo­
pće ne hrani usj eve
busenj em bogato polje, ne od­
zvanja proljetnim pj evom
i ne oglašuje se nesložnim zvu­
kom nježno grmlje,
nego se bezlična pratvar i stijene
hrapave od crnog plavučca
75 raduju naokolo ukopani pogub­
nom čempresu.
Između ovih postojbina otac Dit
pomoli lice
posuto plamenovima s grobova i
sivim pepelom
i ovakvom riječju izaziva krilatu
Sreću:
»Moćna upravitelj ice ljudskih i
božanskih sudbina,
80 ti, Sudbo, kojoj se ne mili ničija
odveć bezbrižna vlast,
koja uvijek voliš novo i zaposje­
dnuto ubrzo napuštaš,
da li osjećaš da te je svladala
rimska sila
i da ne možeš dalje izdržati veli­
činu kojoj je određeno da pro­
padne?
Sama rimska mladež mrzi svoju
snagu
85 i loše podnosi moć koju je iz­
gradila. Pogledaj širom
obilje raskošna plijena i bogat­
stvo što mahnito srlja u štetu.
Zidaju zlatom i sjedišta dižu k
zvijezdama,
XVI KNJIGA 1 97
Vode izgone gromadama kame­
nja, more se rađa na oranica­
ma;
i prkose, mijenjajući prirodno
stanje stvari.
90 Gle! posežu čak i za mojim kra­
ljevstvima. Prokopana zjapi
zemlja od suludih poslova, gore
su tako iscrpljene da već
stenju pećine i, dok kamen nala­
zi ispraznu primjenu,
duše pokojnika u podzemnome
svijetu priznaju da se nadaju
nebu.
Zato hajde, ti Sudbo, u bitke pre­
obrazi svoje umireno lice,
95 Uzbudi Rimljane i pribavljaj mr­
tvace našim kraljevstvima!
Već odavno nikakvom krvlju ni­
smo umili lica
niti j e moja Tizifona okupala že­
dne udove
otkad se napojio Sulin mač i za­
prepaštena zemlja
iznijela na svjetlo dana krvlju ot­
hranjene plodove.«
121 1 OO Cim je izrekao te riječi i poku­
šao desnicom stisnuti
desnicu, prolomi zemljine veze
rastvorivši j e u propast.
Tada Sreća iz lakih grudiju izu­
sti riječi:
»Roditelju moj , kome se poko­
ravaju kocitska skrovišta,

1 98 PETRONIJE ARB ITER SATIRIKON
ako mi j e samo dopušteno bez
štete izreći istinu,
105 ispunit će ti se želje; niti se na­
ime manj i gnjev diže na uz­
bunu
u ovim grudima niti blaži pla­
men izjeda nutrinu .
Zamrzila sam na sve što sam po­
dijelila rimskim tvrđavama
i srdim se na vlastite darove. Ra­
zruši t će te tamo
gorostasne građevine isti bog ko­
j i ih je postavio. I meni j e na
srcu
110 dakako da spaljujem muževe i
da krvlju napasam raskoš.
1 13 Već lomlj ava oružja odzvanja u
uzbuđenim ušima.
1 1 1 Ja doista već vidim dvostrukom
smrću prostrte Filipe,
1 12 tesalske lomače i sprovode kod
hiberskih i libij skih
114 naroda; vidim gdje tvoji, Nile,
stenju opkopi
1 15 u strahu od akcij skih zaljeva i
Apolonova oružja.
Haj de, otvaraj žedna kraljevstva
svojih zemalja
i pozivaj nove duše! Jedva će pre­
voznik Portmej
biti u stanju da čamcem preba­
cuje utvare muževa;
treba mu brodovlje. I ti se nasiti
golemom propašću,
XVI KNJ IGA 1 99
120 blijeda Tizifono , žvači sasj ečene
rane:
raskomadani se svijet vodi k sti­
gijskim mrtvacima.«
122 Jedva je svršila, kadli blistavom
prokinut munj om
zadršće oblak i izbijene otrgne
ognje.
Spusti se otac sjena i zatvori ze­
mljino
125 krilo, problijedjevši u strahu od
bratovih hitaca.
Odmah su ljud ske nesreće i na­
dolazeće štete
bile nagovij eštene u znamenjima
bogova. Krvavim je naime li-
cem
izobličen Titan tamom prekrio
obraz:
čovjek bi rekao da j e već tada
smotrio pred sobom građan­
ske i bratoubilačke bojn e re­
dove.
130 Na drugoj je strani Cintijka
ugasila pune obraze
i uklonila od zločina svjetlost.
Grmjela su raskinuta
sljemena od palih gorskih vrho­
va, a niti rijeke, koje su se
posvuda
skitale, nisu išle u smrt uz po­
znate obale.
Od zveketa se oružja pomamilo
nebo i bojna truba, oreći se
200 PETRON IJE ARBITER SATIRIKON
135 do zvijezda, doziva Marsa i nje­
govu jarost; i već Etnu prož­
diru
neuobičajeni ognji: u nebo iza­
šilje munje.
Evo između humaka i kostiju što
su ostale bez grobova
prijete se prikaze sjena strahovi­
tom piskom.
Baklja praćena novim zvijezda­
ma vodi za sobom požare,
140 a nedavno je sišao Jupiter u kr­
vavoj kiši.
Ova je čuda bog ubrzo razriješio.
Cezar, razumije se,
odustane od svakog oklijevanja i,
gonjen žudnjom za osvetom,
odbaci galsko oružje, a podigne
građansko.
U visokim Alpama, gdje od grč­
kog božanstva taknute
145 silaze hridi i dopuštaju da im se
priđe,
postoji mjesto, posvećeno Her­
kulovim žrtvenicima. Njega
vječnim snijegom
okružuje zima i s bijelim ga vr­
hom diže do zvijezda:
čovjek bi pomislio da se odande
dotiče neba. Ne ublažuje se
zrakama
podnevnoga sunca, ne povjetar­
cem proljetnoga godišnjeg do­
ba,
XVI KNJIGA 201
nego sc sve ukočilo od leda što se
uhvatio i od zimskoga mraza:
na prijetećim plećima može no­
siti čitav svijet.
Čim j e s veselim vojnikom Cezar
zagazio na ove litice
i izabrao mjesto, s najvišega gor­
skog vrhunca
širom baci pogled po hesperij­
skim poljima i, pružajući
155 k nebu obj e ruke, s kliktajem
reče:
»Svemogući Jupiteru, i ti, Satur­
nova zemljo,
vesela zbog mojeg oružja i odav­
na natovarena trijumfima,
pozivam vas za svjedoke da j a
protiv volje dozivam u bojne
redove Marsa
i da se protiv volje laćam oružja.
Ali sili me rana,
1 60 j er sam otjeran iz svojega grada
dok Rajnu natapam krvlju,
dok Gale koji su po drugi put
posegli za našim Kapitolom
držim s one strane Alpi i, pobje­
đujući, j oš više učvršćujem
svoje izgnaništvo.
Zbog germanske krvi i zbog šez­
deset trijumfa
počeli su me držati za krivca.
Premda, koje to ljude plaši
slava,
1 65 ili, koji su to koji zabranjuju ra­
tove ? mitom potkupljene
202 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
i jeftine duše kojima je moj Rim
očuh!
Ali mislim, ne baš bez kazne, ni­
ti će bez osvetnika ovu des­
nicu
sputati kukavica. Kao pobjedni­
ci goropadni idite,
idite kao moji pratioci i parnicu
presudite mačem!
170 Sve nas naime izaziva ista optu­
žba, svima nam prijeti
ista šteta. Treba da vam se pov­
rati ugled,
nisam sam pobij edio. Stoga, jer
kazna vreba
na trofeje i jer j e pogrde zaslu­
žila vaša pobjeda,
neka padne kocka i neka presu­
di Sreća! Započnite rat
175 i iskušaj te ruke ! Što se mene ti­
če, moja parnica je svršena:
naoružan usred toliko smionih
vojnika ne znam za poraz! «
Čim j e to gromko izustio, s neba
mu delfij ska ptica
donese sve vesele predznake i
1ijetanjem uzgiba zrak.
A isto tako iz lijevoga dijela stra­
šnoga gaja
180 odjeknu neobični glasovi uz pla­
menu pratnju .
Čak s e i samo Febovo svjetlo po­
većalo u veći od svagdašnjeg
kruga, a božje se lice ovjenčalo
pozlaćenim sjaj em.
X V I KNJIGA 203
1 23 Ohrabren svima tim predznaci-
ma, Cezar pokrene Marsove
znakove i prvi korakom stupi u
besprimjerne smione pothvate.
185 Isprva se zaista led i bij elim sni­
jegom obložena
zemlja nije opirala, nego je miro­
vala uz tihu grozu.
Ali pošto su čete polomile smrz­
nute oblake
i plaha marva razvalila okove vo­
da,
razgrij ali su se snjegovi. Ubrzo
su se iz visokih brda talasale
1 90 netom nastale rijeke, no ove su
također - čovjek bi pomislio
da im je zapovjeđeno -
stajale na mjestu i nj ihovi su
se valovi, zauzdani u padu,
nepomično ukočili,
a maloprijašnja j e bljuzgavica
već ležala da ste je mogli re­
zati.
Tada j e zaista izigrala već prije
slabo pouzdane korake
i prevarila noge; zajedno su i
konjički odredi i muževi
1 95 l oružje ostajali tužno ležati u
nagomilanoj hrpi.
Evo su također ledenim puha­
njem uzdrmani oblaci
istresali svoje terete, niti su izo­
stali vjetrovi kidani
vihorom ili nebo što se prolomi­
lo preobilnom tučom.
204 PETRON I J E ARBITER SATIR/KON
Padali su već i sami o.blaci pro.­
kinuti nad o.ružjem
200 ko.je se, sleđeno. od studeni ' ru­
šilo. Po.Put mo.rsko.ga vala.
Go.lemim j e snijego.m bilo. svla­
dano. tlo., svladane su bile ne­
beske
zvijezde, svladane su bile rijeke
ko.je su nepo.mično. stajale uza
svo.je o.bale;
ali j o.Š nije bio. svladan Cezar,
nego., o.sIo.nivši se o. veliko. ko.­
plje,
Io.mio. j e samo.uvjerenim ko.raci­
ma suro.ve Po.ljane,
205 kao. da bi s kavkaske tvrđave tr­
čao. niz strmen
Amfitrio.no.vić ili Jupiter, smrk­
nut u licu,
kada se spustio. s vrho.va veliko.g
Olimpa
i o.dvratio. mačeve Giganata ko.ji­
ma j e bilo. suđeno. da pro.pad­
nu.
Do.k Cezar, srdit, pritišće o.ho.le
tvrđave,
210 Po.leti u međuvremenu, usplahi­
reno. Po.krenuvši krila,
krila ti Glas i j uri k uzvišeno.m
sljemenu Palatina,
a sve unao.ko.Io. pro.bada o.vakvim
gro.mo.m žamo.ra:
da već bro.do.vlja plivaju po. mo­
ru i da po čitavim Alpama
XVI KNJIGA 205
vrve čete o.blivene germanskom
krvlju.
215 Oružje, krv, Po.ko.lji, Po.žari i sve
mo.guće ratne straho.te
lebde pred o.čima. Nemir dakle
potrese
srca i prestrašena se opredj elju­
j u za dva rješenja.
Ovaj bira bijeg po ko.pnu, onaj
radije Vo.du,
a morska j e pučina već Po.uzda­
nija od domo.vine. Ima ih ko.ji
više vole
220 iskušati oružje i poslužiti se na­
logo.m sudbine.
233 I kao. kada s debelo.g mo.ra Po.Č­
ne bjesnjeti silni južnjak
i potisnute prevraća vo.de, ne ko.­
riste lađama sprave,
235 ne koristi ko.rmilo.; tada j edan
Po.vezuje bro.dski trup,
a drugi traži sigurno.st zaljeva i
mirne obale:
237 ovaj diže j edra za bijeg i sve
povjerava Sreći.
221 [ Ko.liko. se tko boji, toliko sam
brže bježi.]
Usred tih Po.kreta narod, žalo.sno.
j e vidjeti,
daje se Vo.diti iz napuštena gra­
da kamo ko.mu nalaže po.tre­
seno srce.
Rim se raduje bijegu i svladani
Kviriti
 PETRONIJE ARSITER SATIR/KON
206
225 na zvuk glasine ostavljaju tužne
domove.
Onaj u drhtavim rukama drži
djecu, onaj penate
skriva u krilu pa oplakani ostav­
lja
prag i kletvama ubija odsutna
neprijatelja.
Ima ih koji na tužne grudi pri­
vijaju žene
230a i ostarjele očeve *
230b i na napore
nenavikla mladež
vuče samo ono za što se boji.
Ovaj nepromišljeno
232 sve sa sobom vozi i u bitke nosi
plijen.
238 Što j adikujem nad tako malim
stvarima? S obojicom konzula
Veliki,
onaj strah i trepet Ponta i pro­
rralazač strašnog Hidaspa
240 i greben za gusare, kojemu se ne­
tom Jupiter zadivio
kada su mu triput priređene ova­
cije, kojemu se poklonio Pont
slomljena
vira i Bospor podloženih valova,
j ao sramote, pobjegao je, napu­
stivši časno ime vrhovnog za­
povjednika
da bi laka Sreća mogla čak i Ve­
likomu vidjeti leđa.
1 24 245 Tolika j e dakle kuga ovladala
čak i voljom bogova
XVI KNJ I GA 207
i bijeg u se pridružio strah neba.
Evo po svijetu
tiha gomila bogova mrzeći napu­
šta pomahnitale
zemaljske krajeve i udaljuje se
od proklete ljudske rulje.
Prva ispred drugih božica Mira,
zalamavši snježnim rukarrra,
250 kacigom skriva pobijeđenu gla­
vu i, ostavivši
zemlju, brzo kreće u neumolj ivo
Ditovo kraljevstvo.
Ovoj kao pratilja ide ponizna
Vjernost i Pravda raspuštene
kose, i k tomu tužna Sloga u raz­
deranoj haljini.
A nasuprot tomu, ondje, gdje raz­
valjeno zjapi Erebovo sjedište,
255 širom izranja Ditovo kolo, straš­
na Erinija
i prijeteća Belona i bakljom nao­
ružana Megera
i Propast i Zasjeda i blije di lik
Smrti.
Među njima pak Bijes, kao da je
slobodan pokidao uzde,
širom podiže krvavu glavu i lice,
izbodeno
260 tisućom rana, pokriva okrvavlje­
nom kacigom;
o ljevici mu visi izlizan marsov­
ski štit
težak od bezbrojnih strijela i go­
rućim
208 PETRON IJE ARSITE R SATIRIKON
kolcem prijeteća desnica nosi ze­
mljama požare.
Zen:lja osjeća bogove a izmije­
nJene su zvijezde tražile
265 svoju težinu; sav naime nebeski
k �alj evski dvor nasrće, rascije­
p �Jen u stranke. I ponajprije
DIOna
pre�v?di vojsku svojeg Cezara,
�J <:>J se kao pratilja priklju­
cUJe
Pa�a �� i Marsov potomak, vitla­
JUCI golemim kopljem.
Velikoga prihvaća sestra sa Pe­
born i cilenski
270 potomak, i k tomu Tirinćanin
slika i prilika svih svojih dje:
la.
Zadršću trube i Nesloga raščupa­
ne kose
podigne k višnjima stigijsku gla­
vu. Na licu j e ovoj
zgrušana krv a zamućene j oj oči
pl'aču,
mjedeni j oj zubi stoje prekriveni
hrapavom rđom,
275 po j ezik j oj t če gnoj , lice j Ooj
� �
zaposjele zmIJe,
a grudiju zavijenih u razdrtu od­
jeću,
vitlala je drhtavom desnicom kr­
vavu zublju.
Čim je ova napustila kocitske
tmine i Tartar,
XVI KNJ IGA 209
stupajući pohita k visokim hrp­
tima slavnog Apenina
280 da može odatle obuhvatiti pogle­
dom sve zemlje i sve
obale i čete što su se rasprostrle
po čitavu svijetu
pa iz pobješnjelih grudiju izvali
ove riječi:
»Uzmite sada, narodi, oružje
plamteća srca,
uzmite i posred gradova ubacuj­
te zublje!
285 Bit će svladan tko god se prita­
j io; neka ne odustaje žena,
ni dijete ili zbog životne dobi za­
puštena starost;
neka se potrese čak i tlo i poraz­
bijani neka se opiru krovovi!
Ti se, Marcele, opiri o zakon! Ti
potresaj narod,
Kurione. Ti nemoj , Lentule, zau­
stavljati hrabroga Marsa!
290 Što dalje ti, BOožanski, oklijevaš
u svome oružju,
što ne razvaljuješ vrata, što ne
kidaš gradovima zidine
i ne Qrobljuješ blagajne? Ne znaš
li ti, Veliki, štititi
rimske tvrđave, Traži zidove
Epidamna
i tesalske zaljeve natapaj ljud­
skom krvlju ! «
295 Zbilo se na zemlj i što god je za­
povjedila Nesloga.
21 0 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
Kada j e Eumolpo to istresao uz go­
lemu bujicu riječi, uđemo napokoIl-U
KrotQ.n . I ondje dakako odsjednemo
u malenom svratištu; ali, kada smo
sutradan tražili malo imućniju kuću,
namj�rhno Se_ JJ-Jl čitav() mnoštvo 10-
vaca- na: baštine : ispitivali sii-riaš kaKvi
-
smo ljudl-r-- odakle uopće dolazimo.
Sukladno dakle odredbama našega za­
j edničkog dogovora, obrazložirno im ,
nimalo ne štedeći riječi, odakle smo i
uopće tko smo; a oni su nam, nije bilo
dvojbe, vjerovali : smjesta su uz najve­
će takmičenje obasuli Eumolpa onim
što su posjedovali
*
(Svi su se lovci na b._�!!i�� počeli kao
- izvan zakona: što god su zaslužili, to
. za okladu darovima otimati za Eumol­
povu naklonosti
*
1 26
1 25 dok se to za dugo vremena odigrava
u Krotonu
* bav. Jer kamo smjera kosa uvita češ­
a Eumolpo je, pun sreće kakav j e bio,
čak do te mjere zaboravio na stanje
svoje prijašnje sudbine da se počeo
prilično bezobrazno pred svojima hva­
lisati da ondje nitko ne može odoljeti
njegovu utjecaju i da: će njegovi ljudi,
ako što skrive, zbog potpore prijatelja
XVI KNJ IGA 21 1
proći bez kazne. Uostalom j a - prem­
da j e svaki dan pritjecalo sve više i vi­
še dobara pa sam napunio svojski uh­
ranjeno tijelo i mislio da j e Fortuna
odvratila svoje lice od kontrole nada
mnom - ipak sam prilično često raz­
mišljao kako o načinu svojega života,
tako i o položaju:
- Što ako - govorio sam - luka­
vi baštinolovac pošalje u Afriku uhodu
i razotkrije našu laž ? Što ako se samo
Eumolpov sluga zaboravi od sadašnje­
ga blaženstva pa nas oda prijateljima i
mrskom izdajom otkrije čitavu preva­
ru? Da, uistinu: opet ćemo morati bje­
žati i novim prosj'ačenjem dozvati na­
pokon svladano siromaštvo. Bogovi i
božice, kako je gadno onima koji žive
vazda očekuju
*
[Cirkina sluškinja Krizida Polienu ]
- Budući da poznaješ svoju neodo­
ljivost, držiš se oholo i prodaješ zagr­
ljaj e umjesto da time učiniš komu lju­
ljem, kamo lice natrto bojom i j oš k
tomu taj nj ežno drski pogled; čemu
će ti taj vješto udešen hod i da ni tra­
govi stopa ne prelaze mjeru, osim ako
ne izlažeš svoju ljepotu da bi j e pro­
dao ? Vidiš mene: niti znam gatati iz
letova ptica niti se običavam brinuti
za astrološki horoskop, a ipak poga-
212 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
đam iz lica karakter ljudi i kad vidim
čovjeka kako šeće, j a znam što misli.
Bilo dakle da prodaješ ono što tra­
žim, kupac je spreman, bilo da time
hoćeš učiniti ljubav - što j e čovječni­
je - učini da ti dugujem za dobročin­
stvo. Zapravo, što veliš da si rob i ni­
ska roda, time rasplamsavaš želju
uskipjela srca. Jer neke se žene uspa­
ljuju prostaštvom i u njima se ne budi
požuda dok ne ugledaju ili robove ili
podvornike golih bedara. Ima ih u ko­
j ima plamen strasti potiče cirkuska
arena ili prašnj avi gonič mazgi ili glu­
mac što su ga doveli na pozornicu z a
pokazivanje. U tu vrstu žena spada i
moja gospodarica: preskače prvih četr­
naest redova od orkestre i svoj pred­
met ljubavi traži među posljednjim
ološem. -
Te njezine vrlo laskave riječi ispune
me ohološću.
- Molim te lijepo - reknem - j e­
si li ti ona koja me ljubi?
Sluškinja se glasno nasmije na tu
moju tako neukusnu primjedbu.
- Ne želim - rekne na to - da ta­
ko mnogo sebi umišlj'a š . Ja nisam j oš
nikada dosad legla pod roba i ne dali
toga bogovi da svoje zagrljaje šaljem
na križ! Neka se za to pobrinu gospo­
đe koje ljube tragove bičeva; j a, iako
sam sluškinja, ipak nikada ne sjedim
osim na viteškima.
XVI KNJIGA 21 3
Ja sam se doista počeo diviti tako
neskladnoj strasti i ubrajati među pri­
rodna čuda to što sluškinja ima oho­
lost gospođe, a gospođa niskoću sluš­
kinje.
Pošto su zatim naša zadirkivanja već
otišla predaleko, zamolim j e da gospo­
đu dovede u klenik. Djevojci se dopa­
dne prijedlog. Pridigne dakle malo tu­
niku i skrene u onaj lovorik koji se
nalazio uza samo šetalište. I ne potra­
je dugo, izvede iz skrovišta i posadi uz
mene ženu savršeniju od svih remek­
-djela što ih poznaje umjetnost. Nema
te riječi koj a bi mogla opisati njezinu
ljepotu. Što god naime reknem, bit će
premalo. Prirodno valovita kosa j oj je
padala preko cijelih ramena; posve
maleno čelo, a na njemu se unazad po­
vili izdanci kovrča; obrve se pružile
sve do oblih obraza i opet se u grani­
ci očiju gotovo sjedinile, oči sjaj nije
od zvijezda kada blistaju bez mjese­
čine; nosnice joj malo povinute a us­
tašca onakva kakva je Praksitel pomi­
slio da ima Dijana. A tek brada, tek
vrat, tek ruke, tek bjelina noge što j u
j e obujmila tanka zlatna grivna: zasje­
nila j e parski mramor. I tako sam ta­
da po prvi put prezreo Doridu, svoju
staru ljubav
*
Što se dogodilo da si ti, Jupiteru,
odbacio oružje
214 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
i ležiš kao nijema priča među ne�
besnicima,
Sada j e bio čas da spustiš rogove
s mrkoga čela,
sada da perjem skrivaš svoje sje�
dine!
5 Ova ovdj e j e prava Danaja! po-
kušaj joj samo dotaknuti ti­
j elo!
Već će ti se udovi rastapati od
plamenog žara
* i dok mi j e sjalo nešto j asnije od cije­
127 Ona se od naslade nasmije tako neo­
doljivo da mi se činilo da mjesec iz ob­
laka pomalja svoje puno lice.
- Ako nisi previše fin - rekne mi
ona dok su prsti kormilarili tonom
njezina glasa - za j ednu pristalu žen­
sku koja j e ove godine prvi put iskusi�
l a muškarca, preporučujem ti, mladi­
, sestru. Ti doduše imaš brata - ni�
cu,
sam naime bila lijena da se o tome ras­
pitam - ali što te priječi da usvojiš i
Jednu sestru ? Dolazim ti u istom ko�
ljenu. Ti se samo udostoji da priznaš i
moj poljubac kad ti se za njim pro�
htije.
- Štoviše - reknem j a - zakli­
njem te tvojom ljepotom, neka ti ne
bude ispod časti da primiš među svo­
j e obožavaoce jednog čovjeka tuđinca !
Naći ćeš u meni čistu predanost ako
dopustiš da te obožavam. I da ne bi
XVI KNJIGA 215
mislila da besplatno stupam u ovaj
hram, poklanjam ti svojega brata.
- Što ? - rekne ona. - Ti meni
poklanj aš onoga bez kojega ne možeš
živjeti, o čijim usnama visiš, kojega
ti ljubiš onako kako j a tebe želim?
Kada je izgovarala te riječi, tolika
j e milina zračila iz tona njezina govo­
ra, tako j e ugodan zvuk milovao uz­
gibani zrak da bi čovjek pomislio da
se kroz povjetarac razliježe skladni
pjev sirena. I tako, dok sam se divio
loga neba, poželim da pitam kako se
zove božica.
- Znači - rekne - moja ti sluš�
kinj a nije kazala da se zovem Cirka?
Nisam, razumije se, potomak boga
Sunca, niti je moja mati po vlastitom
prohtjevu zaustavila tok svemirskog
okretanja; p a ipak ću se imati zašto
zahvaljivati nebu ako nas sudbina sje­
dini. Štoviše, bog već ima nešto tajno
na umu. I nije to bez razloga što Cirka
voli Poliena: uvijek se među ovim ime�
nima diže velika baklja. Uzmi me da­
kle u svoje naručje ako ti je po volji.
I nema razloga zašto bi se bojao nečije
znatiželje : brat ti se nalazi daleko od
ovog mjesta.
Cirka to reče pa me zagrli rukama
nježnijima od perja i povuče me na
zemlju odjevenu svakovrsnom travom.
Kakvo j e cvijeće s Idina vrha
prosula
 21 6 PETR ONIJE ARSITER SATIRIKON
majka zemlja kada se sjedinio
Jupiter u dopuštenoj
ljubavi, a čitave mu grudi obu­
zeo žar:
sinule su ruže i ljubičice i nježna
perunika,
5 a uz to se sa zelene livade na-
smij ešili bijel i ljiljani :
takva j e zemlja pozvala Veneru
u meku travu,
a još j e sjaj nij i dan pomagao taj-
noj ljubavi.
Ispružimo se na toj travi zajedno,
. put osuđenika i, zapavši u grozu kao
.Jedno uz drugo, i s tisuću se poljubaca
upustimo u ljubavnu igru, žudeći da
dođemo do snažne naslade
* Kao kada u sanjivoj noći snovi
128
[ Cirk a Polienu ]
- Što j e to ? - upit a. - D a l i te
možda smeta moj polj ubac ? Da li dah
što se osuš io od nejedenj a ? Da li ne­
hajan znoj ispo d pazuha ? Ako sve to,
kako mislim, nije u pitanju: da li se
možda boji š Gitona ?
Mene naočigled obli je rumenilo od
stid a p� i��ubim i ono malo snage što
sam Je' .l os Ima
o : kao da mi se razmli­
tavjelo čitavo tijel o.
- Mo�im te, kraljice - reknem j a
- nemoJ s e podrugivati moj oj bije di.
Naškodio mi je otrovni napitak
* j a j e iščezla
XVI KNJ I GA 217
[ Cirka]
- Reci mi, Krizido, ali po istini: da
li sam možda nepristala ? Da li sam
loše odjevena? Da li mi neka prirodna
mana nagrđuje ljupotu tijela? Nemoj
obmanjivati svoju gospodaricu!
Zatim sluškinji, koj a je šutjela, is­
trgne ogledalo iz ruku; pa pošto j e
pred njime iskušala sve izraze lica što
ih među zaljubljenima zna izmisliti
smijeh, otrese opravu zaprljanu od ze­
mlje i žurno uđe u Venerin hram. Ja
sam sa svoje strane ostao stajati po­
od nekakve prikaze, počeo sam pitati
svoje srce da li sam prikraćen za istin­
sku nasladu.
varaju
oči što lutaju i otkopana zemlja
na svjetlo
iznosi zlato : nevaljala ruka smi­
šlja krađu
i grabi blago; čak i znoj oblijeva
lice
5 i duboki strah obuzima dušu da
ne bi slučajno dionik
tajne o sakrivenom zlatu istresao
prenatrpano krilo :
uskoro, čim se raspršilo veselje
iz obmanute duše
i vratila se prava stvarnost, srce
priželjkuje ono što je izgubilo
i sve je zaokupljeno utvarom ko­
218 PETRON IJE ARBITER SATIR/KON
*
[Giton Enkolpiju]
- Onda ti zahvaljujem u to ime što
me ljubiš sokratovskom vjerno šću. Ta­
ko netaknut nije ostao Alkibij'ad kad
je ležao u krevetu svog učitelj a
* sam pretrpjela tešku uvredu, ipak ne­
1 29 [Enko lpije Gitonu ]
- Vjeruj mi, brate, ne razabirem
da sam muško , ne osjećam . Sahranjen
mi j e onaj dio tijela po kojemu sam
nekada bio Ahilej
* ogledalo ni moj dobar glas . Zdrav mi
Dječak se uplaši da ga ne bi zatekli na
tome skrovitom mjestu i da im time
ne bi dao priliku za ogovaranje; zato
se naglo pokupi i pobjegne u nutarnji
dio kuće
* tu stvar naći neka pomoć. Otpiši sa­
U moju pak spavaću sobu uđe Krizida
i preda mi pisamce od svoje gospodari­
ce; a u njemu j e bilo napis'ano slijede­
će: »Cirka pozdravlja Poliena , Kada
bih bila pohotna, tužila bih se da sam
prevarena; no sada zahvalj ujem čak i
tvojoj mlitavo sti. Prilično sam se dugo
poigrala u sjeni ljubavne naslade. Ipak
te pitam što radiš i da li si stigao kući
na vlastitim nogama; jer liječnici kažu
da ljudi bez živaca ne mogu hodati .
XVI KNJIGA 21 9
Reći ću ti nešto, mladiću, čuvaj se pa­
ralize! Ja nikada nisam vidjela bolesna
čovjeka u tako velikoj opasnosti: u
svome si srednjem dijelu već umro. Pa
ako ti ta ista hladnoća obuzme koljena
i noge, možeš mirne duše slati po po­
grebne trubače. Što je dakle? Iako
ću biti toliko zlobna da ti uskratim
lijek. Ako hoćeš biti zdrav, drži se da­
lje od Gitona! Povratit će ti se, tvrdim,
tvoja spolna moć ako budeš tri dana
spavao bez brata. Jer, što se mene tiče ,
ne bojim se da će se naći čovjek koje­
mu se neću svidj eti. Ne laže mi ni
bio, ako možeš .«
- Zna se to događati - rekne Kri­
zida čim je razabrala da sam pročitao
grdnje od početka do kraja, - A pogo­
tovo u ovome gradu u kojem žene
čak i mjesec skidaju * zato će se i za
mo gospodarici što nježnije i svojom
j oj iskrenom uljudnošću povrati do­
bro raspoloženje! Zapravo, moram ti
priznati istinu: od onoga časa kad j e
pretrpjela uvredu, ona nije više pri se­
bi.
Zaista sam se rado pokorio sluškinji
i stavio na papir ovakve riječi: »Poli-
130 en pozdravlj a Cirku. Priznajem , go­
spođo, da sam često znao zgriješiti.
Jer -i čovjek sam i još k tomu mla­
dić. Nikada ipak do ovoga dana nisam
220 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
počinio smrtni grijeh. Imaš optuženi­
ka koji priznaje svoju krivnju: što god
mi zapovjediš, zaslužio sam. Počinio
sam izdaju, ubio sam čovjeka, oskvr­
nuo sam hram: za te zločine traži ka­
znu! Ako ti j e po volji smrtna presu­
da, dolazim s vlastitim mačem' ako si
zadovoljna bičevanjem , trčim gol pred
svoju gospodaricu . Jedino to imaj na
umu da nisam zgrij ešio j a nego moje
oruđe. Bio sam spreman vojnik, ali
nisam imao oružja. Tko j e tu stvar
poremetio, ne znam. Možda je srce u
svojoj žudnji preteklo sporost tijela;
možda sam, dok sve odjednom želim,
s vremenom potrošio snagu za nasla­
du. Ne nalazim što sam učinio. Pišeš
mi ipak da se čuvam paralize: kao da
zaista može postati većom ova koja mi
j e odnijela sredstvo pomoću kojega
sam mogao imati čak i tebe. Ali glavno
se uporište moje isprike nalazi u ovo­
me : bit ćeš zadovoljna mnome ako mi
dopustiš da ispravim svoju pogrešku«
*
Kada sam poslao Krizidu s takvim
obećanjem, počnem prilično marljivo
njegovati tijelo koje mi j e priredilo
tako golemu štetu: nakon obavljena
kupanja umjereno se namažem i od­
mah se potom okrijepim malo j ačim
j elima, to j est lukom i puževim vra­
tovima bez juhe; posve sam malo srk­
nuo čistoga vina. A zatim se neposred-
XVI KNJ IGA 221
no prije spavanja smirim jednom lak­
šom šetnjom i uđem u spavaću sobu
bez Gitona. Toliko mi je bila na srcu
briga oko našega pomirenja da sam
se bojao da mi ne bi b rat potkopao
131 spolnu moć. Kada sam slijede��ga da:
na ustao iz kreveta krepak tIjelom l
duhom, siđem u onaj isti klenik -
iako sam se bojao zlokobnoga mjesta
_ i ondje među drvećem stanem išče­
kivati svojega vodiča Krizidu. Ali ni­
sam dugo šetao : sjeo sam na istome
onom mjestu gdje sam bio jučeraš­
njeg dana; kadli u taj čas dođe ona ,
vukući kao pratilju neku staricu.
_ Što je, oholi čovječe? - upita
ona čim me pozdravila. - Da li si se
povratio k zdravoj pameti ?
Ona njezina pratilja izvadi iz njeda­
ra vrpcu protkanu šarenim koncima i
sveže mi njome vrat. Odmah zatim za­
mijesi pljuvačkom prašinu, podigne
j e srednj im prstom i označi mi njome
čelo, unatoč tomu što sam se protivio
*
Kada j e završila s tom čarobnom for:
mulom, naloži mi da triput pljunem l
triput bacim u krilo kamenčiće što ih
j e sama začarala i umotala u grimiznu
tkaninu; pa pošto j e zatim primakla
ruke mojemu spolovilu, počne iskuša­
vati nj egovu snagu. Prije nego što bi
to izrekao, živci se pokore zapovijedi i
222 PETRON IJE ARBITER SATIRIKON
golemim pokretom ispune staričine ru­
ke.
- Vidiš li, moja Krizido - klikne
ona sva izvan sebe od radosti - kako
sam za druge istjerala zekonju ?
*
Plemenita j e platana razasula
ljetne sjene
i bobicama ovjenčana Dafna i
drhtavi čempresi
i naokolo ošišane omorike sa tre­
petavim vrhom.
Usred ovih se igrala pjenušava
rijeka dok joj lutaju
5 vode i žubornom j e rosom uzne-
mirivala kamičke.
Mjesto dostojno ljubavi: svjedok
j e šumski slavuj
i gradska Prokna koji su, naoko­
lo razasuti po busenjima
i mekim ljubičicama, pjevom ča­
stili svoja polja
* zapovjedi im da me pograbe i izmlate.
Ona se sva opustila: svoj j e mramor­
ni vrat oslonila o zlatni j astuk i ras­
cvjetalom j e mrčom šibala nepomični
zrak. I tako, čim me ugledala, malo
j e pocrvenjela; zatim, nakon što su se
svi udaljili i j a na njezin poziv sjeo
P?kraj nje, stavila mi j e granu pred
OCI .
XVI KNJ I GA 223
Što j e, paralitičaru? - rekne mi,
kao da se ohrabrila iza umetnuta zi­
da. - Jesi li danas došao čitav ?
- Da li me - reknem j a - radije
pitaš nego da sama iskušaš ?
I bacivši se cijelim tijelom u njezin
zagrljaj , uzmem dosita uživati u polju­
pcima koji nisu bili opčinjeni
*
132 [Enkolpije o dječaku Endimionu]
Već me je samom tjelesnom ljepotom
vukao u ljubavnu igru. Već su nam ro­
monile usne što su se srazile u pre­
mnogim p'Oljupcima, već su nam se
ispreplele ruke što su pronašle svako­
vrsne ljubavne zahvate, već su nam
tijela, povezana međusobnim grlje­
njem, također duše stopila u j edno
*
Budući da j e gospođa bila pogođena
tima očiglednim uvredama, pribjegne
naposljetku osveti: pozove sobare i
I nije se zadovoljila žena tako teškom
nepravdom prema meni, nego sazove
sve prelje i najprezreniji dio svoje slu­
žinčadi pa im naloži da po meni plju­
ju. Ja zaklonim rukama 'Oči: nisam pri
svemu izustio ni j edne riječi molbe za
milost - j er znao sam što sam zaslu­
žio - nego me jednostavno izbace
kroz vrata napolje. Izbace i Prozelenu,
224 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
Krizida dobije batina, a čitava služin­
čad žalosno između sebe šapuće i pi­
ta tko j e to njihovoj gospodarici po­
mutio veselje
* Pridigavši se dakle na lakat, ovak­
Kada sam dakle tako odvagao razloge
za i protiv, osokolim se: vješto sam
sakrio oŽiljke od bičevanja da ne bi
bilo Eumolpa obradovala ova moja ne­
zgoda bilo rastužila Gitona. Ono što
s'am dakle j edino mogao učiniti bez
štete i stida, napravim se da me obu­
zela neka slabost; a kada sam se uvu­
kao u krevet, svu žestinu svojega bije­
sa okrenem protiv onoga koji je bio
glavni krivac za sve moje nevolje.
Triput sam pograbio rukom stra­
šnu dvoplatnu sjekiru,
triput sam se mlohaviji od njež­
ne stabljike iznenada
prepao oružja koje mi je, onako
prestrašenu, bilo od slabe ko­
risti.
I već nisam mogao izvesti ono
što mi se jedino mililo da uči­
nim;
5 on j e naime, od straha hladniji
od ledene zime,
pobjegao unutra prekriven koži­
com s tisuću bora.
Tako nisam uzmogao da mu ot­
krijem glavu i obavim nad nji­
me smrtnu kaznu,
XVI KNJIGA 225
nego, IZIgran smrtnim strahom
tog obješenjaka,
pribjegao sam riječima koje su
mu više mogle škoditi.
vima otprilike riječima stanem grditi
tvrdoglavea:
- Što kažeš - velim - sramoto
svih ljudi i bogova? Nije naime pri­
stojno niti da te se imenuje u nekome
ozbiljnom kontekstu. Jesam li to od
tebe zaslužio da me u nebo podignuta
odvlačiš k mrtvima u podzemni svi­
j et ? Da izvrgneš ruglu moje godine ko­
j e su u prvome cvatu i naponu i da
mi podvališ mlohavost najdublje sta­
rosti ? Molim te, položi mi račun o to­
me, i to temeljito!
Čim sam to, onakav srdit, istresao,
on je odvratio glavu i držao oči
uprte u tlo,
niti mu se pokrenulo lice, otkada
sam započeo s govorom, više
nego mlitave vrbe ili makovi ma­
laksala vrata.
A isto sam se tako i ja, kada sam
svršio s tim tako sramotnim predba­
civanjem, počeo kajati zbog svojih ri­
j eči i stade me u potaji oblijevati ru­
menilo što sam zaboravio na vlastito
dostojanstvo i porječkao se s onim di­
jelom tijela na koji se malo ozbiljniji
ljudi ne običavaju osvrtati čak ni u
mislima.
226 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
- Ali kakvo sam Ja - reknem na­
skoro, malo duže protrljavši čelo -
zlo učinio ako sam prirodnom prepir­
kom ublažio svoju bol ? Ili što to za­
pr��o znači da mi na ljudskome tijelu
?bICaVamo psovati trbuh ili čak i grlo
I glavu kada nas počesto boli ? Što ?
Ne svađa li se i Odisej s vlastitim sr­
cem? I ne kore li neki tragički junaci
sv�j e ��i kao.. da ih one doista čuju ?
O m kOJ I boluJu o d podagre psuju vla­
stite noge, koji od hiragre, ruke, kr­
meljivci oči, a oni koji se često udare
po nožnim prstima, što god boli imaju '
svaljuju j e na noge:
Što me, Katoni, gledate nabrana
čela
i osuđujete djelo nove j ednostav­
nosti ?
Smije se vesela ljupkost čistog
govora
i iskreni j ezik govori o onome što
čini svijet.
5 Jer tko ne zna za ljubavni sno-
šaj , tko ne zna za Venerine ra­
dosti ?
Tko brani da se zagriju udovi u
toplom krevetu?
Sam j e Epikur, otac istine, na­
ložio mudrima
da vode ljubav i rekao da se u
tome sastoj i svrha života
* da,
XVI KNJIGA 227
Ništa nije lažnije od pogrešnoga ljud­
skog uvjerenja, niti j e što pogrešnije
od hinjene strogosti
133 Kada sam svršio ovu deklamaciju, po­
zovem Gitona:
- Ispripovijedaj mi - velim -
brate, ali iskreno i po duši: one noći,
kada mi te Ascilto odmamio iz kreve­
ta, da li je ostao budan i počinio s to­
bom preljub do kraja, ili se zadovo­
ljio s time da noć prođe bez ljubavnog
općenja i u čestitosti?
Dječak dotakne svoje oči i zakune
mi se naj svetijom zakletvom da Ascil­
to nije nad njime počinio nikakvo na­
silje
*
pa sam kleknuo na pragu i uvrijeđeno
božanstvo. ovako zamolio za oprošte­
nje:
- Pratioče nimfi i Bakhov, ko­
jega j e lijepa Diona
podarila za božanstvo bogatim
šumama, kojemu se pokorava
slavni Lezb i zeleni Tas, kojega
obožava Lidijac,
prinoseći žrtve: postavlja ti
hram u tvojim Hipeparna:
5 ovamo priteci u pomoć, o Bak-
hov zaštitniče i naslado drija­
228 PETRONIJE ARSITER SATIRIKON
i primi smjerne molbe! Ne dola­
zim obliven
žalosnom krvlju, nisam kao bez­
božni neprijatelj podigao
desnicu na hramove, nego sam
j adan i satrt
oskudicom počinio nedjelo, ali
- ne čitavim tijelom .
10 Tko god zgriješi zbog neimašti­
ne, manji j e krivac. Ovom te
molitvom molim,
skini mi breme sa srca i oprosti
manjemu grijehu!
Pa kada god se j edanput i meni
nasmiješi vrijeme sreće,
neću dopustiti da bez nagrade
ostane tvoja krepost. Ići će na
tvoj
žrtvenik, sveti bože, j arac, otac
stada, ići će na žrtvenik
15 ovan i plod roktave krmače, so­
čna žrtva.
Pjenit će se u čaši ljetošnja te­
kućina, a pijana će mladež
kličući triput obilaziti oko sve­
tišta
* klo�im glavu desnom rukom i nas�o­
Dok sam se time bavio i s brižnom se
obazrivošću zauzimao za svojega po­
kojnika, u svetište j e ušla starica; ra­
ščupana kosa i crna odjeća davali su
joj ružan izgled. Ona mi stavi ruku na
rame i izvede me iz predvorja
XVI KNJIGA 229
*
1 34 [Starica Prozelena Enkolpiju]
- Kakve su vještice prožderale tvo­
j u spolnu moć, ili na ��kv? si nO��1
nečist nagazio na raskrscu, Ih na lesI­
nu ? Čak ni kod dječaka nisi uspio
obaviti svoju zadaću, nego si se sam<?
uzalud trudio i znojio, mlohav, slab l
iznegomao, kao kljuse na uzbrdici. I
' ti bilo dosta da sam griješiš, nego
nije
si i na mene navalio srdžbu bogova
*
'
i po drugi put me - a da se nisa� n�­
malo usprotivio - dovede 1,1 svecem­
činu sobu; ondje me gurne preko kre­
veta, pa pograbi s vrata trstiku i sta­
ne njome po meni lupati; nisam izu­
stio ni riječi prigovora. I da nije trsti­
ka već kod prvog udarca · pukla i time
umanjila silinu njezina zamaha, mogu�
će j e da bi mi j oš razmrskal� i ruk� l
glavu. Svakako mi se iz grudI oteo Je­
caj kada je počela natezati moje spolo­
vilo' i dok su mi suze obilno tekle, za­
nim je na j astuk. A ona isto .tako. bnz­
ne u plač pa sjedne na drugI kraj k�e:
v
veta i počne se drhtavim glasom tUZItI
na tromost poodmakloga životnog vi­
j eka dok ne naiđe svećenica
..
230 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
- Što ste vi - veli - došli u mo­
j u sobu kao pred svježi grob ? Osobito
na dan posvećen svetkovini na kojoj
se smiju čak i oni koji žaluju
*
[Prozelena Prijapovoj svećenici Eno­
teji o Enkolpiju]
- O - veli - Enoteja, ovaj mladi
čovjek kojega tu vidiš rođen j e pod
zlom zvijezdom; zapravo, ne može svo­
j u robu utrapiti ni dječaku ni djevoj­
ci. Ti nikad nisi vidjela tako nesretna
čovjeka: ima remen u vodi, ne kurac.
Zapravo, što misliš, kakav j e to koji
je ustao iz Cirkina kreveta a da mu se
nije ni nadigao ?
Kada je Enoteja to čula, sjedne iz­
među j ednoga i drugoga i stane podu­
že kimati glavom.
- Ja sam j edina - rekne zatim ­
koj a znam ispraviti tu bolest. I da ne
biste pomislili da lupam bez veze, mo­
lim lijepo : neka mladić noću odspava
sa mnom
*
ako ne učinim da mu to postane tvrdo
kao rog:
Sve mi se pokorava što god vidiš
u svijetu. Cvjetnoj se zemlj i,
kada hoću, isuše sokovi i bespo­
moćno sahne,
XVI KNJ IGA 231
kada hoću, prosipa blaga, a gre­
benovi i hrapave stijene
izbacuju nilske vode. Pučina mi
podvrgava
5 nepomične valove i zapadnjaci
mi polažu pod noge
svoje zanijemjele vjetrove. Poko­
ravaju mi se rijeke
i hirkanski tigrovi, 'a ZmIje na
moju zapovijed ostaju nepomi­
čno stajati.
Čemu da govorim o sitnicama?
Mjesečev lik silazi
skinut mojim čarobnim formula­
ma, a zabrinuti Feb .
10 j e prisiljen okrenuti bijesne ko­
nje, obrnuvši svoje kružno pu­
tovanje.
1 35 Naježio sam se od straha pred tako
bajoslovnim obećanjem i počeo p�ž­
ljivije promatrati babu
*
Dakle - uzvikne Enoteja - po­
koravajte se zapovijedima
*
pa kada je brižlj ivo obris'ala ruke, na­
gne se na postelju i nekoliko me puta
poljubi
*
Nasred žrtvenika postavi Enoteja sta­
re nogare, zgrne na njih užarene ko-
 (
232 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON XVI KNJIGA 233

*
madiće ugljena i rastopljenom smolom
zakrpa vedro koje je već bilo napukl� 5 čaše koje je oblikovao običan
od starosti. Onda turi natrag u čađavI točak lakim kretanjem.
zid klin koji je bio pošao za drvenim Zatim kaca od meke lipe i od ži­
vedrom dok ga je skidala sa zida. Na­ lava panja
skoro se opaše četverouglatom prega­ vrbove zdjele i vrč umrljan Lije­
čom, pristavi uz ognjište golem lonac jem.
i u jedno iz sušnice skine viljuškom kr­ A zid je naokolo, zasićen praz­
penu vrećicu u kojoj se nalazio sprem­ nom pljevom
ljen bob i prastari komadić svinjske i slučajnim blatom, brojao selja­
glave s tisuću ožiljaka od noža. Čim čke klinove;
je dakle razvezala uzicu s krpene vre­ 10 i visila je tanka trstika vezana
Ćice, prospe iz nje po stolu jedan, dio
sočiva i zapovjedi mi da ga pomno zelenim rogozom.
čistim. Ja se pokorim zapovijedi i uz­ Osim toga, ona blaga, koja je
mem brižno rukom odvajati zrnje od­ uboga kućica
jeveno u vrlo prljave lupine. Ali ona se čuvala obješena o čađavoj gre­
potuži na moju nespretnost pa digne dici - meke oskoruše
hitro bob sa stola i u isto vrijeme zu­ 14 stari čubrovi i grozdovi sasuše­
bima guli ljuščice i pljuje ih na zem­ nih boba
13 visili su isprepleteni između mi­
lju kao neke prikaze muha risavih vijenaca
*
*

Ja sam se doista divio oštroumnosti

siromaštva i kako je u tome svaka po­
jedina stvar posjedovala jednu odre­
đenu draž:
Nije blistala indijska bjelokost
što je učvršćena u zlato,
niti je zemlja, prevarena za vla­
stite darove, sjala
već ugaženim mramorom, nego
15 kakva je nekoć bila domaćica II
atičkoj zemlji, Hekala,
dostojna svetih obreda, koju j �:
zahvaljujući usmenoj predajI
stoljeća, muza
pjesnika iz Batova grada pre? a­
la pokoljenjima da joj se dIVe
*

je na vrbovu pleteru
postavljen gaj prazne Cerere I. 1 36 dok ona izabire također malo mesa
nova od zemlje *
 /
234 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
pa viljuškom odlaže u sušnicu svinje­
ću glavu, vršnjakinju svojih rođenda­
na, slomi se stolica koj a joj j e stasu
dodala visinu i staricu, oborenu vlasti­
tom težinom, zbaci na ognjište . Slomi
se dakle vrat vedrice i ugasi vatru što
se netom htjela razbuktati. Sama oz­
lijedi lakat na goruću kladu i čitavo
j oj se lice prekrije uskovitlanim pepe­
lom . Ustanem jamačno zbunjen i, ne
bez smijeha, uspravim staricu na noge
pa da se obavljanje žrtve ne bi zbog
,
čega moralo odgađati, othita u susjed­
stvo da obnovi vatru
*
zato dođem do vrata kućice
* tile natrag u hram; j a sam dotle, ve­
kadli evo tri guske - koje su, kako
pretpostavljam bile navikle da o po­
dnevu od starice traže svoj dnevni ob­
rok - navale na mene i zaokupe me
onako uplašena gadnim i kao pomah­
nitalim sikanjem. I jedna mi uzme de­
rati tuniku, druga razvezivati i navla­
čiti uzice na obući; jedna također, vo­
đa i učitelj ica krvoločnosti, nije oklije­
vala da mi svojim ugrizom kao pilom
obrađuje golijen . Zaboravim dakle na
šalu pa istrgnem iz stolčića nogu i po­
čnem naoružanom rukom mlatiti po
XVI KNJ IGA 235
naj ratobornij oj životinj i. I nisam se
mogao zadovoljiti običnim udarcem,
nego sam se osvetio guskinom smrću:
Smatram da su takve pobjegle k
nebu stimfalske
ptice, prisiljene Herkulovom vje­
štinom i harpije što su iz sebe
izlijevale
nečist kada su varljive gozbe os­
tajale ovlažene
finejskim otrovom . Uzdrhtao je
zrak prestrašen
5 neobičnim udarcima krila i zbu-
nio se nebeski dvor
*
Već su ostale pozobale bob što se bio
otkotrljao po čitavu podu pa su se, li­
šene, kako mislim, svojega vođe, vra­
seo zbog plijena i ujedno zbog osvete,
spremio ubijenu gusku iza postelje i
stao ispirati ne baš duboku ranu na
nozi . Zatim, bojeći se grdnj e, stvorim
odluku da odem pa pokupim svoju
odjeću i krenem van iz kuće . A nisam
još niti prekoračio prag sobice, kadli
primijetim Enoteju gdje dolazi s pu­
nom posudom ognja. Zaustavim dakle
korak pa odbacivši ogrtač ostanem
stajati na ulazu kao da sam je nestrp­
lj ivo iščekivao . Ona dotjera u red
oganj što ga je potpalila pomoću ko­
madića trstike i, pošto je potom naba-
236 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
caIa na njega j oš nekoliko cjepanica,
počne mi se ispričavati za zakašnjenj e:
j er da j e prijateljica nije htjela pustiti
da ode prije nego što je prema pra­
vilima pristojnosti ispila do dna tri
čaše.
- Što si uostalom - veli - ti uči­
nio dok me nije bilo ? I gdje j e uopće
bob ?
Ja sam mislio da sam učinio čak
hvale vrijedno djelo i zato j oj izložim
po redu cijelu bitku; i da ne bi dulje
tugovala, turim j oj pod nos gusku kao
naknadu za štetu. Čim ju je stara ugle­
dala, podiže tako veliku i žestoku viku
da bi čovjek mogao pomisliti da su na
vrata ponovo ušle guske. I tako, zbu­
njen i zaprepašten zbog nečuvena po­
stupka, upitam je zbog čega se ražesti­
la i zašto j oj j e zapravo više žao gu­
ske nego mene.
1 37 - Zločinče - poviče ona na to
pljesnuvši rukama - j oš govoriš ? Ne
znaš kako si veliko zlodjelo počinio :
ubio si Prijapova miljenika, gusaka ko­
j i j e svim gospođama bio najdraži ! I
tako, da ne bi mislio da nisi ništa na­
pravio, ako to saznaju gradski pogla­
vari, ići ćeš na križ. Okaljao si krvlju
moj dom, do ovoga časa neokaljan, i
učinio si da me svaki neprijatelj , koji
I tko za ovo doznao. Ti samo moli bogo­
god to zaželi, može istjerati iz sveće­
ničke službe
*
XVI KNJ I GA 237
_ Molim te - reknem - nemoj vi­
kati: j'a ću ti za gusaka vratiti noja
*
Dok j e ona na moje čuđenje ostala
sjediti na krevetu i nar� cati nad gusa­
v
kovim udesom, dosla Je Prozelena s
potrepštinama za žrtv� ; i kada j e ugle­
dala ubijenog gusaka l doznala za u�­
rok, počne i sama prilično žestoko �l­
dati i mene oplakivati kao da sam UbIO
vlastita oca, a ne općinskog gusaka.
Molim te lijepo - rekoh kada
_
mi j e strpljenje bilo v..eć na izmaku
v
­
neka mi bude dopusteno da novca­
nom odštetom operem ruke od grijeha
*
da sam vas izazvao, kao da sam čak .i
čovjeka ubio. Evo polažem dva zlatm­
ka: time možete kupiti i bogove i gusa-
ke!
_ Oprosti, mladiću - rekne o � -
mah Enoteja čim j e ugledala zlatm­
ke - bila sam se uznemirila zbog te­
be. To j e dokaz ljubavi, a ne zlobe. Za:
to ćemo se potruditi oko toga da ne bl
ve da ti oproste za tvoje djelo.
Tko god ima novaca, taj plovi uz
siguran vjetar . . .
i sudbinom upravlja po vlastltoJ
volji.

238 PETRONIJE ARSITER SATIRIKON
Neka uzme za ženu Danaju i bit
će mu dopušteno
da i samome
Akriziju naloži da vjeruje ono što
i Danaja!
5 Neka sastavlja pjesme, deklami­
ra, zagrmi, uspješno obavi
sve parnice i neka bude ispred
Katona!
Kao pravni stručnjak neka uvi­
j ek ima »dokazano j e, nije do­
kazano«
i neka bude sve ono što su Ser­
vije i Labeon!
Mnogo pripovijedam : za gotov
138
novac zaželi što god hoćeš,
10 l doći će ti. Blagajna posjeduje
zaključana Jupitera
*
pod ruke mi postavi vedro vina; a ka­
da mi je također lukom i celerom oči­
stila ispružene prste, zaroni, moleći
se, lješnjake u vino. I bilo da su ispli­
vali na površinu bilo da su potonuli
na dno, ona je iz toga gatala i izvodila
svoje zaključke. Nije mi pri tome pro­
maklo da su prazne ljuske posve pri­
rodno ostajale na površini tekućine,
a one sa zdravom j ezgrom da su zbog
svoje težine odlazile na dno
*
XVI KNJ I GA 239
pošto je otvorila prsa, izvadi vrlo ug� ­
j ena jetra i odatle mi prorekne buduc­
nost.
Dapače, da ne bi ostao kakav trag
zločina, rastrga cijeloga gusaka, nab ��
de komadiće na ražnjeve i onome kOJ I
j e maloprije - kako je sa�a ka�iva]a
- bio osuđen da umre, pnpremI cak v
i sjajnu gozbu
*
između toga su kolale čaše čistoga vi­
na
*
Enotej a iznese umjetn? muš�? spol?­
vilo n:apravljeno od koze; pa cIm ga J e
. .
namazala uljem i posula samlJ evem�
paprom i tucanim sjemenom od kopn­
ve, počne mi ga malo-pomalo ugura­
vati u dupe
*
Ovom me tekućinom bezdušna baba
po više puta škropila po bedrima
*
Drezgin sok pomiješa s pelinom; pa ka­
da mi je njime nakvasila kurac, po­
grabi svežanj zelenih �?priv� i počne
u blagim zamasima tuCI po cltavu po­
dručju ispod pupka
*
240 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
Premda su starice bile iscrpljene od
vina i pohote, udare istim putem.
1 39
- Držite lopova! - vikale su u sav
glas dok su kroz nekoliko ulica uspije­
, vale slijediti bjegunca.
Ipak mi je pošlo za rukom da im
umaknem, ali tako da sam u brzome
trku raskrvario sve prste
* nan iz Inahove zemlje,
- Krizida, koja se gnušala prij aš­
nj ega tvojeg stanj a, odlučila je da ovo
sadašnje slijedi ma i po cijenu života.
* 4
Što j e imala ili Arijadna ili Leda nalik
na ovu ljepotu ? Što bi protiv ove mo­
gla Helena, što Venera ? Da j e sam Pa­
ris, dok je donosio presudu u parnici
božica, pri poređivanju ugledao ovu,
s tim tako vragolastim očima, poklonio
bi j oj i Helenu i božice . Kada bi mi
barem dopustila da j oj ukradem polju­
bac, da joj obujmim te nebeske i bo­
žanske grudi, možda bi se ovo moje
tijelo povratilo u snagu i možda bi di­
j elovi - uspavani, pretpostavljam, ot­
rovnim napitkom - ponovo došli k
sebi. Ne smetaju me pri tome ni sve
uvrede što su mi učinjene: da su me
bičevali - ne znam; da su me izbacili
na ulicu - smatram za šalu. Samo ne­
ka mi bude dopušteno da se s njome
pomirim
XVI KNJIGA 241
*
uvijek iznova sam natezao i gužvao
perinu, kao neku prikazu svoje ljubavi
*
- Ne progoni samo mene bo­
žanstvo i neumoljivi
usud. Prije j e Tirinćanin, prog­
ponio nebeski teret, prije je zlo­
kobni
5 Laomedont namirio srdžbu dvaju
božanstava;
Pelij a j e osjetio Junonu, Telef se
iz neznanj a latio
oružja, a Odisej se naužio straha
od Neptunova kraljevstva.
Mene također goni po zemljama,
po pučini sijedoga
Nereja, strašna srdžba helespont­
skoga Prijapa
•
počeo sam pitati svojega Gitona nije
li me tko tražio.
- Danas - veli - nitko. Ali j učer
j e ušla na vrata neka prilično zgodna
ženska; pa pošto j e dugo sa mnom
razgovarala i svojim me opširnim pri­
povijedanjem već izmorila, počne na­
pokon tvrditi da si ti zaslužio kaznu i
- ako povrijeđeni ostane kod tužbe -
da ćeš platiti za to kao rob
242 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
*
nisam još ni završio tužbu, kadli up'ad­
ne Krizida i stade me neobuzdano gr­
liti.
- Držim te - govorila je pri tome
- onakva kakvu sam ti se nadala: ti,
moja čežnjo, moja naslado, nikada ne­
ćeš moći ugasiti u meni ovu vatru,
osim ako je ne ugasiš mojom krvlju
* zajedno s nj ezinim poluodraslim bra­
iznenada dotrči jedan od novonabav­
ljenih malih robova i stane tvrditi da
se gospodar na mene strašno srdi što
me već dva dana nema na poslu. Da ću
prema tome ispravno postupiti ako
pripremim za sebe neku dobru ispriku.
Jer teško da se može dogoditi da mu se
onako srditu bijes utiša bez batina
*
140 Jedna gospođa iz najuglednij ih dru­
štvenih krugova, po imenu Filomela
- kOj'a j e u svoje vrijeme uspijevala
da zaslugom svoje mladosti izmami
j edno za drugim mnoga nasljedstva ­
sada j e kao stara žena i već ocvale lje­
pote podmetala starcima bez djece
svojega sina i kćer; a na taj j oj je na­
čin s pomoću te zamjene polazilo za
rukom da neprekinuto nastavlja sa
svojim umijećem. Ona dakle dođe k
Eumolpu da bi preporučila svoju dje­
cu njegovoj razboritosti i dobroti *
XVI KNJIGA 243
da provjeri sebe i svoje želj e. On da
j e jedini čovjek na cijelome svijetu
koj i može svaki dan mlade ljude pou­
čavati također spasonosnim poukama.
Ukratko, ona ostavlja svoju djecu u
Eumolpovu domu da ga slušaju kako
govori * što j e jedina baština koja se
može dati mladim ljudima. Kako j e
rekla, tako j e i učinila: ostavi u Eumol­
povoj spavaćoj sobi prekrasnu kćer
tom i rekne tobože da ide u hram da
učini zavj ete. Eumolpo - koj i je bio
tako čestit da sam mu se čak i j a
činio dj ečakom - bez odgađanja po­
zove djevoj ku na obrede jebanja s gu­
za. Ali svima j e bio rekao da boluje od
podagre i da j e slab u kukovima; pa
ako ne odglumi predstavu dosljedno
i do kraja, izlagao se opasnosti da up­
ropasti malone čitavu tragediju. I ta­
ko, da bi opsjena sačuvala snagu uv­
j erljivosti, zamoli doduše djevojku da
sjedne na preporučenu dobrotu, ali u
isto doba zapovjedi Koraku da se pod­
vuče pod krevet na kojem je sam
ležao: neka se upre rukama o pod i
neka pokreće gospodara svoj im leđi­
ma. Ovaj se poslušno pokoravao zapo­
I vijedi, a djevojka je u odgovarajućem
j
ritmu znalački uzvraćala. Kada se čita­
va stvar približavala vrhuncu, Eumol­
po je počeo glasno podvikivati i poti­
j
cati Koraka da ubrza tempo . Tako se
stari gospodin, ležeći između sluge i
244 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
prij ateljice, igrao kao na nekoj njihalj­
ci. Ovo je Eumolpo izveo nekoliko pu­
ta, uz golem smijeh, a i sam se groho­
tom smijao. Zato se i j a sa svoje stra­
ne nisam htio do kraj a prepustiti bes­
posličarenju da ne bi zbog nerada iz­
gubio grif: dok j e brat virio kroz klju­
čanicu i divio se tehnici svoj e sestre,
j a mu priđem da isprobam da li će
htjeti dopustiti da ga odjebem . I nije
veleučeni dječak uzmicao pred mojim
milovanj ima, ali - neprij atelj sko me
božanstvo pronašlo čak i ovdje
*
- To su bogovi višega reda koji su
me vratili u moje prijašnj e stanj e.
Merkur naime - koji običava duše
pokojnika voditi pod zemlju i dovoditi
ih natrag - povratio mi j e u preobilju
svoje milosti ono što j e j ednim srditim
udarcem bilo odsječeno; i da znaš da
uživam kod njega veću naklonost nego
Protezilaj ili bilo tko drugi iz onih
drevnih vremena!
Kada sam to rekao, podignem tuni­
ku i čitav se pokažem Eumolpu. A on
se u prvi mah zaprepasti; zatim, da bi
se potpuno uvjerio, počne opipavati s
obje ruke dobročinstvo bogova
* Svi koji su u mojoj oporuci za­
- Sokrat, po sudu bogova i ljudi
najmudriji smrtnik, često se običavao
XVI KNJIGA 245
hvalisati da nije nikada zavirio u krč­
mu i da nikada nije neku veću gomilu
ljudi udostojao svojeg pogleda . Zaista,
ništa nije prikladnije nego vazda raz­
govarati s mudrošću
*
Sve je to - reknem - istina; i
nijedan čovjek nije zaslužio da brže
zapadne u nesreću nego onaj koji žudi
za tuđim . Od čega bi međutim živjele
skitnice, od čega kradljivci, kada ne
bi umj esto udica bacali među rulju
kutijice ili vrećice što zvekeću od nov­
ca ? Kao što se nijeme životinje pri­
mamljuju hranom, tako se niti ljudi
ne bi dali uloviti kada ne bi zagrizli u
neku nadu
*
141 - Brod iz Afrike, s tvoj im novcem
i služinčadi, ne dolazi kako si obećao.
Lovci na nasljedstvo već su se iscrpili
i bitno su smanjili svoju darežljivost.
Zato, ili se ja varam, ili se zajednička
sreća opet počela kajati i okretati nam
leđa
*
pisani kao baštinici, s izuzetkom mo­
j ih oslobođenika, primit će ono što
sam im ostavio pod tim uvjetom da
 XVI KNJ IGA 247
246 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

moje tijelo rasijeku na dijelove i po­ prilagođuje gadlFvu �elucu . P� a�o

jedu u prisutnosti naroda
*
- Znamo da se kod nekih naroda
hoćeš da ti sVOJ savj et potkn� ep'I�
primjerima, Sagunćani su. �e, ? ntIJ �s­
njeni od Hanibala, hr�nIh . IJt;tdsklm
mesom , a nisu pri tome Imah u Izgle�u
nikakvo nasljedstvo . Na IStI su. �acI�
• • v

još i danas obdržava zakon da pokoj­
nike moraju pojesti njihovi rođaci; i
u tome se ide čak dotle da bolesni lju­
di često mogu čuti od svojih prijekore
što kvare kvalitetu svojega mesa. Ovim
opominjem svoje prijatelje neka ne
odbiju to što nalažem, nego da s istim
onim oduševljenjem, s kojim su zavje­
tovali moju dušu, pojedu također mo­
je tijelo
*
postupili i Petelijci �ada su bIll vec
izbezumlj eni od gladI; a dok su . se
tako gostili, nisu išli ni za čim .druglm,
nego samo za time da ne gla�u Ju. Kad�
je Scipion zauzeo �umanc!Ju, zate�h
su ondje matere kOJe su drzal.e u k:Ilu
napola pojedena tijela vlastIte djece
*

Glasina o golemom novcu je zasljeplji­

vala oči i duše bijednika.
Gorgija je bio spreman izvršiti
*

U pogledu opiranja tvojega želu­

ca, nemam se čega bojati. Pokorit će
se zapovijedi 'ako mu za gađenje od
jednoga sata obećaš kao odštetu mno­
ga dobra. Ti samo zatvori oči i zamisli
da ne jedeš ljudsku utrobu nego deset
milijuna sestercija. Naći ćemo osim
toga neke ugodne začine kojima ćemo
izmijeniti okus mesa. Zapravo, ni jed­
no se meso ne sviđa čovjeku samo po
sebi, nego se prepravlja pomoću neko­
ga određenog umijeća i na taj se način
Nepovezani odlomci

Servius ad Vergilii Aen. III 57. auri sa­

cra fames (prokleta glad za zlatom) ] sacra
(sveta), to j est prokleta. Ovaj j e pak način
govorenja potekao od jednoga galskog obi­
čaja. Kad god bi naime stanovništvo Masilije
napala kakva opasna epidemija, neki bi se
siromašni građanin dobrovoljno ponudio da
ga čitavu j ednu godinu hrane o državnom
trošku, i to malo boljom hranom. Poslije to­
ga bi ga iskićena svetim grančicama i odje­
vena u obrednu odjeću vodili po čitavu gra­
du i izvikivali kletve da bi nevolje čitavoga
grada na taj način prešle na njega; a napo­
sljetku bi ga bacili u provaliju . O tome se
pak može pročitati kod Petronija.

II

Servius ad Vergilii Aen. XII 159 de fe­

minino nominum in » tor{{ exeuntium genere:
Ako međutim nisu izvedene od glagola, onda
su im oblici zajednički za obadva roda. Na
isti se naime način i imenice muškoga roda
i imenice ženskoga roda svršavaju na tor, kao
na primjer hic et haec senator (ovaj i ova
senator) , hic et haec balneator (ovaj i ova
nadzornik kupališta) , makar j e Petronij e
upotrijebio izraz balneatrix (nadzornica ku­
pališta) .
 250 PETR ONIJ E ARBI TER SATIRIKON
III
Pseudacro ad H oratii epod. 5,48: Canidia
rod �n s pol �i cel,? (K�nidija glođući palac) ] Na
. .
0'Ya] J e nacm IzraZIO držanje i pokret Kani­
. u nastupu bjesnila. Da bi predočio osobu
dIJe
u nastupu bj esnila, Petronije kaže: »pollice
.
usque ad penculum roso« (»sve do pogibelji
oglodana palca«).
IV
Sidonius Apollinaris carm inis XXIII:
145 Čemu da pjes mom slavim vas, velika-
ne latinskoga govornog umijeća,
Arpinče, Patavijče , Mantuanče, . . .
155 i tebe , Arbitre, koj i po masilij skim
vrtovima odaj eš poštovanje svetom
panju
kao slika i prilika helespontskoga Pri­
j apa?
V
Priscianus in� t �tutionum VIII 1 6 (GL II p.
�81) e t XI 29 (lbld. p. 567) inter exempla qu
zbus depOnen! lum verborum participia prae­
. .
tentz tempons passivam significationem ha­
b ere declarat: Petronije »animam nostro am­
plexam pectore« (»dušu zagrljenu našim sr­
cem«).
NEPOVEZAN I ODLOMCI 251
vb
Boethius in Isagogen Porphyrii commento­
rum editionis primae lib. II 32 (CSEL 48 p.
132 Brandt): I j a kažem: »Učinit ću to vrlo
rado. Ali budući da se, kako kaže Petronije,
jutarnje sunce već nasmiješilo krovovima,
ustajmo; i ako u tome zaista ima nečega, po­
slije će se to brižljivije razmotriti i raspra­
viti.«
VI
Fulgentius mythologiarum I p. 12 sq. Heim:
Ne znaš . . , koliko se gospođe plaše satire.
Iako i odvjetnici uzmiču pred poplavom žen­
ske rječitosti, iako učitelj i pred njome ne
znaju ni beknuti, iako zanijemi govornik i ob­
javljivač prigušuj e viku - jedina je satira ta
koja staje na kraj ženskoj pomami, makar se
goropadila čak i petronijevska Albucija.
VII
Fulgentius mythologiarum III 8 p 73 ubi
sucum myrrhae valde fervidum esse dixit:
Zato i Petronije Arbiter pripovij eda kako je
ispio čašu mirina soka da pojača svoju spol­
nu moć [u 14 . knjizi, ondje gdje Kvartila u
društvu Ascilta i Enkolpija želi nazdraviti
afrodizijakom i sluškinja joj daje da pije As­
ciltov dio. Zato Kvartila pita: »Je li Enkolpi­
j e popio sav afrodizijak što smo ga imali ?« ]
252 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
VIII
Fulgentius in expositione Virgilianae con­
tinentiae p. 98 sq.: Izložili smo naime već ra­
nije priču o troglavom Cerberu, i to s obzi­
rom na svađu i prepirku na forumu. Zato i
Petronij e tvrdi o Eusciju: »kao odvjetnik bio
je forumski Cerber« .
IX
Fulgentius in expositione sermonum anti­
quorum 42 p. 122: ferculum (nosiljka s jeli­
ma) se kaže za posluž'avnik s mesom. Zato ka­
že i Petronije Arbiter: »pošto je donesena no­
siljka s j elima (ferculum) « .
X
Fulgentius ibidem 46 p. 123: valgia (nakri­
vljena, sc. usta) opet znači način na koji se
izvraćaju usne pri povraćanju, kao što kaže i
Petronije : »nakrivljeno (valgiter) razvrnutih
usana« .
XI
Fulgentius ibidem 52 p. 124: alucinare
(buncati) znači nesuvislo trabunjati, a dolazi
od alucitae koje mi nazivamo komarcima. Ta­
ko kaže Petronije Arbiter: »Prij'atelja su nai­
me mučile alucitae ( = halucinirao j e) .«
N E POVEZAN I ODLOMCI 253
XII
Fulgentius ibidem 60 p. ! 26: manubie� (ra­
tni plijen) se kaže za kralj evske dragocJeno­
sti. Zato veli i Petronije Arbiter: »Kod od­
bjegloga roba j e pronađena tolika količina
kraljevskoga ratnog plijena« .
XIII
Fulgen tius ibidem 61 p. 126: aumatium
(okašce) se kaže za skrovito j avno mjesto, na
primj er u kazalištima ili u cirkus,:. Zato �aže
i Petronij e Arbiter: »Ja sam se sam bacIO u
okašce (aumatium)« .
XIV
Isidorus originum V 26,7: dolus (prevara)
j e lukavost duha, nazvana po tome što obma­
njuje: jedno naime radi, a drugo hini. Petro­
nije misli drugačij e kada kazuj e: »Što je, su­
ci, prevara (dolus) ? Jamačno kada j e učinj e­
no nešto što vrijeđa (dolet) zakon. Imate pre­
varu, shvatite sada zlo« .
XV
glossarium S. Diony sii: petaurus (prečaga)
j e vrsta igre: Petronije: »1 kako j e nalagala
prečaga (petaurus) - bio je sad niže, sad vi-
še« . DANIEL
 254 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON NEPOVEZAN I ODLOMCI 255

XVI XX

Petronije: »Bilo je svima jasno da oni kroz
n �puljsku spilj u prolaze isključivo pogrblje­
m.« ex glossarLO. S. Dionysii. DANIEL
[ Odlomci XVII i XVIII nisu Petronijevi; za­
to smo ih preskočili . ]
XIX
Terentianus Manurus de metris (GL VI p.
399):
Vidimo da Horacij e
nigdje nije trajno ustanovio
stihove u ovoj mjeri,
ali ih rječiti Arbiter
2490 često primjenjuj e u svojim knjigama.
Možete prepoznati ovo
što običavamo pjevati:
»Djevojke iz Memfisa
pripremljene za božju službu.«
2495 »Natopljen bojom noći,
dječak rječite ruke.«
Marius Victorin us III 1 7 (GL VI p. 138):
ZnamC? da s� neki lirski pjesnici upotrijebili
Terentianus Maurus de metris (GL VI p.
409):
Sada će raščlamba koju ćemo izložiti
pokazati
2850 mjeru u kojoj kazuju da je Anakreont
spj evao slatke stare popijevke.
To se nalazi u uporabi kod Petronij a
kada pripovijeda da j e taj isti lirik
spjevao
riječi u harmonij i dostojnoj muza,
2855 a i kod mnogih drugih. Ali pokazat ću
p omoću kakve se
cezure oblikuje taj stih:
»Nagradili su usj evi moj trud« (»iu­
verunt segetes meum laborem«).
2858 »iuverunt« (»nagradili su«) j e početak
heksametra. . .
2861 ono što ostaje: »segetes meum labo­
rem« (»usjevi moj trud« ),
takvo j e kao »vidiš kako se u trostru­
kom porodu
okreće Trivijina vatra
i Feb tumara hitrim
2865 kolima preko brzoga nebeskog kruga« .
Marius Victorinus IV 1 (GL VI p. 153): . . .

u s,voJlm pjesmama stihove u ovoj mjeri i mjera će biti anakreontska j er se njome pri­
obhku, kao što ih nalazimo i kod Arbitra , a lično često poslužio Anakreont, ali su se njo­
.
pnmJer J e za to : me i kod nas mnogi poslužili; među njima
. .

»Djevojke iz Memfisa pak Arbiter II Satirikonu ovako :

pripremljene za božju službu.« »vidiš kako se u trostrukom porodu
Isto tako: okreće Trivijina vatra

I
»Natopljen bojom noći« , i Feb tumara hitrim
»egipatska kola« . kolima preko brzoga nebeskog kruga.«

256 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
XXI
Diomedes in arte GL I p. 518: Odatle j e i
ona stanka što j u j e Arbiter primijenio ova­
ko:
»baba natopljena vinom,
drhtavih usnica« .
XXII
Servius in artem Donati GL IV p. 432,22:
Isto tako Quirites (Kviriti) rabi isključivo u
množini. Ali čitamo kod Horacija o Kviritu, i
to tako da mu j e nominativ hic Quiris (ovaj
Kvirit). Isto tako taj isti Horacije kaže »quis
te Quiritem ?« (»tko te je kao Kvirita ?«), za
što će nominativ glasiti hic Quirites (ovaj
Kvirit), kako kaže Petronije.
Pompeius in commento artis Donati GL V
p. 1 67,9: Nitko ne haže »hic Quirites« ( »ovaj
Kvirit«) , nego »hi Quirites<< << (»ovi Kviriti«),
iako smo i ono prvo mogli pročitati. Čitaj te
kod Petronij a i naći ćete da se to dogodilo s
nominativom j ednine; i veli Petronije: »hic
Quirites« (»ovaj Kvirit«).
XXII I
grammaticus de dubiis nominibus GL V p.
578,23: fretum (morski tjesnac) j e srednjeg
roda, a u množini glasi freta, kao na primjer
kod Petronija: »freta Nereidum« (»morski
tjesnaci nerejida«) .
N EPOVEZAN I ODLOMCI 257
XXIV
Hieronymus in epistula ad Demetriadem
CXXX 19 (CSEL 56 p. 199,16 Hilberg): Vko­
vrčene i nalickane momke i kurviše koj i mi­
rišu po egzotičnom mošusu - a o kojima
vrijedi ona Arbitrova
»ne miriše dobro onaj koji uvijek do­
bro miriše«
njih neka djevoj ka izbjegava kao neku
kugu i otrov za čednost.
XXV
Fulgentius mythologiarum II 6 p. 45 sq.
Heim de Prometheo: Premda Nikagor . . . iz­
vještava da j e on prvi oblikovao onu ideju i
da time što j astrebu izvrgava j etru, slika za­
pravo kao neku prispodobu otrovne zavisti.
Zato i Petronije veli:
»Jastreb koji kljuje po nutrini j etre,
rastrže grudi i nutrinu utrobe,
nije to onaj kojega spominju domišlja­
ti pjesnici,
nego j adi srca, otrovna zavist i pohle­
pa« .
XXVI
Anthologia Latina 690 (rec. Alexander Ri­
ese. Editio altera. Lipsiae 1894-1906):
Tako gavran, protiv opće poznatih od­
redaba
258 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON
u prirodi, odlaže j aj a kada s u već do­
zreli plodovi.
Tako medvjedica jezikom oblikuje svo­
j e mlado kada ga j e iznijela na svi­
j et,
a riba rađa a da se uopće nije upustila
u ljubavni snošaj .
5 Tako Febova kornjača, čim j e uz Lu­
cininu pomoć svršila s
porodom, mlakim nozdrvama brine se
za j aj a.
Tako se bez spolnog općenja roji pče­
lac izazvan iz satkana
voska i ispunjava tabor odvažnom voj­
skom.
Priroda se u svojoj moći ne zadovolja­
va jednoličnošću,
10 nego j e veseli to da tvori raznolika
djela.
XXVII
I
ibidem 466:
Strah j e prvi na svijetu stvorio bogove,
kada su s neba
padale visoke munje i vatrom razbija­
le zidine,
i kada je plamtio pogođeni Aton; usko­
ro je Feb, obišavši
zemlju, dovezen na istok; Mjesec j e
ostario
5 i onda mu se ponovo obnovila ljepota
mladosti; potom - tu su razasute
po nebeskome svodu zvijezde
NEPOVEZAN I ODLOMCI 259
i godina razdij eljena izmjenama mje­
sed.
Pogrešno se uvjerenj e proširilo i puka
j e zabluda potakla
ratare da Cereri iskazuju za žetvu prve
počasti,
da Bakha ovjenčavaju plodnim mladi­
cama, a da četa
10 pastira ugađa Pali. Neptun utonuo u
valove
opominje sve moreplovce, a Palada
prisvaja
trgovačke poslove. I zatočenik svoj e
želje i onaj koji se odrekao zemalj­
skih dobara
- svatko već u nezasitnom takmiče­
nju izmišlja za sebe bogove.
XXVIII
ibidem 476:
Prije će naime smrtnici u ustima za­
držati oganj
nego sačuvati tajnu. Što god izustiš u
palači,
procuri napolje i neočekivanim š'apu­
tanjima potresa gradove.
Ali nije dosta što se razglasila stvar,
rečena u povjerenj u: djelo izdaje
5 izlazi j oš više nakićeno i nastoji uve­
ličati glasinu.
Tako na primjer sluga, želeći otkriti
tajnu, ali bojeći se vlastita čina,
kopa zemlju i odaje joj istinu o kra­
ljevima sakrivenim ušima;
 260 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
prihvatila j e naime zemlja zvukove i
pričljive su trstike
pustile da odjekuje da je Mida ona­
kav kakvim ga je prikazao potkazi­
vač.
XXIX
ibidem 650:
Oči nas varaju i nestalna nam sjetila,
potisnuvši razum, lažu.
Kula naime koja se, gledana izbliza,
diže, u obliku četverougla,
zaokružuje se, ako j e gledamo izdale­
ka, i izgube joj se uglovi.
5 Sit čovj ek izbjegava hiblejsku tečnost
i nozdrva mnogo puta mrzi miomiris­
nu travu.
Ne bi se čovjeku moglo ovo od onoga
manje ili
više militi da se sjetila ne nalaze u
stalnome
prijeporu i ne bore u nepostojanu
pravcu.
XXX
ibidem 651:
Snove, koji obmanjuju duše opsjena­
ma što ih oblijeću
- njih ne šalju božji hramovi ni bo­
žanstva s nebesa,
nego ih stvara svatko sebi. Kada naime
počinak zaokupi udove,
N EPOVEZANI ODLOMCI 261
svladane tvrdim snom, i kada se duša
igra bez opterećenj a,
5 što god se zbilo za danjega svjetla,
provodi ova u djelo i za noćne tmi­
ne.
Onaj koji potresa utvrde i ognjem uni­
štava nevoljne gradove,
taj vidi oružje, potučene neprijatelj ske
bojne redove, sprovode kraljeva
i bojna polja natopljena prolivenom
krvlju.
Oni koji se bave obranom u sudskim
parnicama, ti vide paragrafe i forum
10 i uplašeni motre gomilom opkoljenu
sudačku stolicu.
Lakomac skriva imutak i pronalazi is­
kopano blago.
Lovac sa psima uznemiruje gorske šu­
me. Mornar izbavlja
brod iz valova, ili se u smrtnoj pogi­
belji hvata za prevrnutu lađu,
bludnica piše ljubavniku, preljubnica
poklanja dar
*
15 i pas u snovima laje na zečje tragove.
Dodatak
Kazalo osobnih imena

Arapski brojevi označuju poglavlja, a rimski nepovezane

odlomke

Agamemnon (profesor retorike) 3, 6, 26, 28, 46, 48-50,

52, 65, 69, 78
Agamemnon (Atrejević) 59
Agaton (trgovac miomirisima) 74
Ahilej 59, 129
Ajant 59
Akrizije 137
Albucija (goropadna žena) VI
Alkibijad 128
Amfitrionović (Herkul) 123
(Anakreont XX)
Apelo (slikar) 83, 88
Apelo (tragički glumac) 64
Apolon 83, 121
Arat 40
Arijadna 138
Ascilto (Enkolpijev drug) 6, 7, 9-15, 19-22, 24, 57-
--59, 72, 79, 80, 92, 94, 97, 9 8, 133
Atena 5 8
Atrejević (zalog prevarena Atrejevića = Menelajeva
žena, to jest Helena) 108
August 60, (član augustovskog vijeća šestorice) 30

Bakho 133, X XVII

Bargata (nadzornik svratišta) 96, 97
Bat (AI1istotel iz Tere; pjesnik iz Batova grada = Kali-
mah) 135
Belona 124
Bijes 124
Bromije 41
 266 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON DODATAK KAZALO OSOBNIH IMENA 267

Cerber VIII Eudokso 88

Cerdon (Trimalhionov lar) 60 Euhije 41
Cerera 135, XXVII Eumolpo (pjesnik) [85], 90-92, 94-105, 107-110, 113,
Cezar (Gaj Julije) 122-124 l IS, 117, [118], 124, 125, 132, 140
Cezar (car) Sl, 76 Euripid 2
Ciceron 3, S, SS Euscije (odvjetnik) VIII
Cinam (Trimalhionov blagajnik) 30
Cintija (Artemida) 122
Cirka (Enkolpijeva ljubavnica) [126], 127, 129, BO, 134
Fidija 88
FiIargir (Trimalhionov rob) 70, 71
Filerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 43, 44
Dafna ( lovor) 131 Filerot (odvjetnik) 46
Filomela (krotonska gospođa) 140
=

Dama (Trimalhionov gost) 41

Danaja 126, 137 Feb (Apolon) 89, 109, 122, 134, XX, XXV, XXVII
Dedal (Trimalhionov kuhar) 70, 74 Felicion (Trimalhionov lar) 60
Dedal (Krećanin) 52 Felicion (Scintilina kutijica) 67
Deljanin (Apolon) 89 Fortuna (božica sreće) 29, SS, (Sudbina) 101, (Sreća)
Demokrit 88 120-123, (Fortuna) 125, (Fortunin sin) 43
Demosten 2, (Demostenovo oružje) 5 Fortunata (Trimalhionova žena) 37, 47, 52, 54, 67, 70-
Dijana 59, 126 -76
Diogen: vidi Pompej Diogen, Gaj
Diomed (za Kastora) 59
Diona 124, 133 Gaj (Trimalhion) 30, 67, 74, 75, (živio Gaj !) SO, (Genije
Dioniz (Trimalhionov rob ) 41 našega Gaja) 53
Dit 120, 124 Ganimed (Trimalhionov gost) 44
Dorida (Enkolpijeva ljubavnica) 126 Ganimed (za Poluksa) 59, (vinotoča na Olimpu) 92,
Drijade 133 ispo također 83 (pastir s Ide )
GaviIa (građanin u koloniji) 61
Giganti 123
Giton (Enkolpijev ljubimac) 9, lO, 16, 19, 20, 24-26,
Efez (tragički glumac) 70 58, 60, 72, 73, 79, 91-94, 96-102, 104, 105, 108-110,
Ehion (proizvođač vatrogasne opreme, Trimalhionov 113-115, 117, 128-130, 132, 133, 139
, gost) 45 Glas 123
Endimion (lijep dječak) [132] Glikon (građanin u koloniji) 45
Eneja 68 Gorgija (lovac na nasljedstvo) 141
Enija 120
Enkolpije 20, 91, 92, 94, 102, 104, 105, 109, 114.
Enoteja (Prijapova svećenica) 134-138
Epikur 104, 132 Habina (klesar) 65, 67-69, 71, 72, 74, 75, 77
Ereb 124 Hanibal 50, 101, 141
Erinija 124 Harpije 136
 268 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON DODATAK KAZALO OSOBNIH IMENA 269

Hedila (možda Lihina žena) 113 Krizip 88

Hekala 135 Kurion 124
Helena 59, 138 Kvartila (Prijapova svećenica) 16, 19-21, 23-26
Herkul 83, (dvanaest Herkulovih junačkih djela) 48,
(Herkulov trijem) 106, (Herkulovi žrtvenici) 122,
(Herkulova vještina) 136
Hermerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 59 Labeon (pravnik) 137
Hermerot (Herrnerotove gladijatorske borbe) 52 Laokont 89
Hermogen (Glikonov tast) 45 Laomedont 139
Hezo (praznovjerni putnik na brodu) 104 Lari 29, 60
Hila 83 Leda 138
Hiparh (astrolog) 40 Lenat (Lenatove gladijatorske igre) 29
Hiperid 2 Lentu! 124
Homer 2, 48, 59, 118 Liha (Tarentinac) 100, 101, 104-110, 113-115
Horacije 118 Lijej 41, (vino) 135
Likurg 83, (Likurgova ladanjska kuća) 117
Lizip 88
Lucilije (improvizacija u duhu Lucilijeva niskog stila)
Ifigenija 59 4
Inah 139 Lucina XXVI
Inkubon (Inkubonu ukrasti kapu) 38 Lukrecija 9
Lukrion (Trimalhionov lar) 60

Julije (Cezar) 120

Julije Prokul, Gaj (Trimalhionov gost) 38
Junona 25, 139
Jupiter 44, 47, Sl, 56, 58, 83, 88, 122, 123, 126, 127
KaThant (prorok) 89
Karion (Trimalhionov rob) 71
Kasandra (za Medeju) 52, (Kasandra u čizmama) 74
Katon 137, (Katoni namrštena čela) 132
Katon (Utički) 119
Kiklop 48, 98, 101
Korak (Eumolpov sluga) 117, 140
Korint (proizvođač mjedenog posuđa) 50
Kras 120
Krez (Trimalhionov mezimac) 64
Krizant (građanin u koloniji) 42
Krizida (Cirkina sluškinja) [126], 128-132, 138, 139
Mameja (općinski kandidat za duumvirat) 45
Manicije, Marko (vlasnik najamne kuće) 95
Marcelo 124
Margarita (kujica) 64
Mars 122, 124, (Mars voli jednakost) 34, (Marsove zi­
dine = Rim) 55, (Marsovi znakovi) 123, (marsovski
štit) 124, (Marsov potomak = Romul) 124
Marsija (četiri Marsije) 36
Masa (Habinin rob) 69
Mecenacijan (Trimalhion) 71
Medeja 108
Megera (jedna od tri Erinije) 124
Melisa (iz Tarenta) 61, 62
Menekrat (Menekratove arije) 73
Menelaj (Agamemnonov asistent) 27, 81
Menofila (Filargirova žena) 70
Merkur 29, 140, (dok Merkur bdije) 77, (kamate nami­
jenjene Merkuru) 67
270 PETR O N I J E ARBITER SATIRIKON DO DATAK KAZALO OSOBNIH IMENA 271

Mida XXVIII Plokam (Trimalhionov gost) 64

Minerva 29 Polien (zove se Enklopije u Krotonu) [126], 127, 129,
Mira (božica mira) 124 130
Miron 88 Pompej Diogen, Gaj (Trimalhionov gost i suoslobođe-
Mitridat (Trimalhionov rob) 53 nik) 38
Mopso Tračanin 55 Pompej Trimalhion, Gaj 30, 71
Muza 135 Portmej (prevoznik Portmej Baron) 121
Praksitel 126
Pravda (božica pravednosti) 124
Prijam 89
Najada 83
Prijap, 17, 21, 104, 137, 139, (isp. IV), (Prijap naprav-
Nasta (Trimalhionov upravitelj) 53
ljen od tijesta) 60
Neptun 76, 89, 104, 139, XXVII
Primigenije (Ehionov sinčić) 46
Nesloga (božica razdora) 124
Prokna (lastavica) 131
Nerejide XXIII
Nerej 139
Prokul: vidi Julije Prokul, Gaj
Propast (božica uništenja) 124
Nieerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 61, 63
Protej 134
Nimfa (koja je ugrabila Bilu najada) 83, (pratilac
Protezilaj 140
=

nimfi Prijap) 133

Protogen 83
=

Nioba (za Pazifaju) 52

Prozelena (baba vračara) 132, [134], 137
Noćniee (vještice) 63, 64
Psiha (Kvartilina sluškinja) 20, 21, 25, 26
Norban (općinski kandidat za duumvirat) 45, 46
Publilije (mimski pjesnik Publilije Sirac) 25

Odisej 39, 48, 98, 105, 132, 134, 139

Safinije (kolonijalni poglavar) 44
Opimije 34
Seilak (Trimalhionov pas) 64
Ork 34, 45, (jak kao Ork) 62
Seintila (Babinina žena) 66, 67, 69, 70, 74, 75
Scipion (Mlađi) 141
Scisa (građanka u koloniji) 65
Pala XXVII Seleuko (Trimalhionov gost) 42
Palada (Atena) 124, XXVII Serapa (astrolog) 76
Palamed 66 Servije (pravnik) 137
Panihida (djevojčica iz Kvartiline pratnje) 25 Sibila 48
Pansa (Pansina oporuka) 47 Sinon 89
Paris 138 Sirac (glumac) 52
Parke (tri Parke) 29 Sirene 5, 127
Pegaz 36 Skauro (rimski građanin) 77
Pelija 139 Slobodan (sc. otac, za Dioniza) 41
Petrait (Petraitove gladijatorske borbe) 52, 71 Sloga (božica sloge) 124
Pindar 2 Smrt (božica smrti ) 124
Platon 2 Sofoklo 2
 272 PETR O N I J E ARBITER SA TIRIKON

Sokrat 140, (sokratovsko društvo) S, (ljubiti sokratov-

Napomene uz tekst
skom vjernošću) 128
Sreća: vidi Fortuna
Stiho (Trimalhionov rob) 77, 78 1. poglavlje
Sudba (božica usuda) 120
Sudbina: vidi Fortuna »Zar ne gone te iste furije« itd.: to govori Enkolpije
Sula (Sulin mač) 120 koji je ujedno i nosilac prvog lica u čitavome ovom
Sunce (potomak boga Sunca, to jest Helija čarob- romanu; ne znamo pouzdano gdje se zbivaju ovi prvi
nica Cirka) 127 događaji, ali pouzdano znamo da je posrijedi neki
kampanski grad u blizini Napulja: najvjerojatnije se
radi o Puteolima (današnji Pozzuoli), kako je to već
pretpostavio Ludwig Friedlaender, iako poneki misle
Tantal 82
Tarkvinije 9
da se te prve zgode zbivaju u Kumarna, ili Pompej i­
rna. Nijednu međutim od tih pretpostavki ne možemo
Tebanski dvoboj (između Eteokla i Polinika) 80
s dobrim razlozima niti dokazati niti isključiti.
Telef 139
»put do govorničkog urnijeća« : u razdoblju ranoga
Terencije (krčmar) 61
carstva govorničko obrazovanje doživljuje golem pro­
Tirinćanin (Herkul) 124, 139
Tit (gradski činovnik) 45 cvat. No zajedno s ukidanjem političkih sloboda jav­
no je političko govorništvo izgubilo svoj stvarni te­
Titan (Sunce) 122
melj : retorika je zapravo učila vještini lijepog izla­
Tizifona (jedna od tri Erinije) 120, 121
ganja banalnih misli, a glasovita se rimska eloquentia
Tračanin (gladijator) 45
Tračanin �opso 55 ( rječitost) svela gotovo isključivo na vježbe u učioni­
cama - declamationes - u kojima se pretresaju sa·
Trgaj (Trimalhionov tranširer) 36, 40
Trifena (Enkolpijeva prijateljica) 100, 101, 104-106, držaji koji sa stvarnim životom nemaju više nikakve
veze. Negdašnji govori u senatu ili u skupštini pre­
108-110, lB, 114
Trimalhion 26-37, 39-41, 47-50, 52-55, 57, 59-61, tvaraju se sada u školama u takozvane suasoriae u
63-75, 78, 79 kojima se nekome nešto preporučuje, ili se nekoga
Tritonka (Atena) 5 od nečega odvraća; sudski su pak govori našli svoje
Trivija (Trivijina vatra �jesec) X X mjesto u školskim controversiae u kojima su se ras­
Tukidid 2 pravljali neobični i nevjerojatni pravni sporovi. Do
nas je došlo nekoliko zbirki ovakvih školskih vje­
žbi, a u tom je pogledu možda najzanimljivija knjiga
Seneke Starijega pod naslovom oratorum et rheto­
Veliki (Pompej) 120, 123, 124 rum sententiae, divisiones, colores. Ta knjiga sadrži
Venera 29, 68, 85, 127, 128, 132 pregled govorničkih zadaća iz retorskih učionica nje­
Vergilije 68, 118 gova vremena: Agamemnomu se na primjer svjetuje
Vjernost (božica vjernosti) 124 neka žrtvuje svoju kćer kako bi Grcima omogućio da
otplove (Sen. contr. III 2.3), ili Aleksandra Velikoga
odgovaraju od puta u Babilon (ibid. IV 1-3) i slično.
Zasjeda (božica lukavštine) 124 »od napuhanih tema« : za to je školsko govorništvo
Zeuksid 83 uopće karakteristično spajanje izvanjskoga sjaja sa

274 PETRO N I J E ARBITE R SA TIRIKON
� �
s roma tv�m i beznačajnošću nutarnjeg sadržaja: jer
sIrOmaSenje toga nutarnjeg sadržaja je sada pratilo
sve veće nastojanje oko izglađena vanjskoga umjet­
nog oblika, a gubitak spontanosti i neposrednosti na­
stoji Se pri tome nadoknaditi u neprimjerenoj retor­
skoj patetici, u ošt:mumnom cjepidlačenju, u nena­
ravnome i usiljenom sjaju; odatle dolazi do one za
novi stil toliko karakteristične prekomjerne uporabe
retorskih figura, traženih tropa, općih mjesta, poslo­
vica i uzrečica kojima se zapravo želi prikriti praz­
nina misli.
»u neki drugi svijet«: tako na primjer Seneka Sta­
riji u spomenutome svom djelu (III praef. 1 1- 17)
pripovijeda o nekom Cestiju: u školi se smatrao ve­
ćim od Cicerona; ali kada ga je neki šaljivac pote­
?nuo na sud, nije više znao ni gdje mu je glava pa
Je na koncu morao uzeti branitelja.
2. poglavlje
»devetorica lirskih pjesnika«: među ovu devetoricu
spada zapravo i Pindar. Posrijedi je naime kanon lir­
skih pjesnika što su ga sastavili aleksandrijski filo­
lozi ( isp.Anth. Pal. IX 184. Quint. de inst. or. X 1,6 1.
Sen. ep. ad Luc. 27,6), a u tome su kanonu našli svoje
mjesto slijedeći pjesnici: Alkman, Stezihor, Ibik, Si­
monid, Pindar, Alkej, Bakhhilid, Sapfa i Anakreont.
»isprazna i razmetljiva brbljavost«. Enkolpije pod
time misli na azijski govornički stil, takozvani genus
Asiaticum. Taj je stil bio karakterističan za govornič­
ki smjer što je nastao u MalojAziji, a glavni mu je
predstavnik bio Hegezija iz Magnezije. Uporabom sti­
!ističkih i retoričkih sredstava išlo se za bujnošću
govora; da je taj stil pak išao prvenstveno za izvanj­
skima, formalnim efektima, to je dovodilo do nadu­
tosti i kićenosti govora: obilježavala ga je obilna upo­
raba retorskih figura i tropa, a temperamentnu je
patetiku naglašavala pri tom i burna gestikulacija. U
nešto blažem obliku njegovao se taj govornički stil i
D O D ATAK NAPOMENE UZ TEKST 275
na otoku Rodu, osobito u školiApolonija Molona. No
laj je govornički smjer i u samome Rimu imao velik
broj pristaša. Glavni je predstavnik toga smjera ondje
bio Hortenzije, a i Ciceron mu je pripadao u mlađim
godinama. Opozicija međutim protiv azijskoga stila
istakla je drugi smjer, takozvani atički govornički stil,
genus Atticum, a za uzore su uzeti Lizija i Tukidid.
. I Izvještačenoj su retorskoj patetici zagovornici atič­
.1 kog stila suprotstavili drugu pozu: moralnu čvrstoću
; govornikove osobe; govor je naime morao biti reali­
zacija govornikova značaja. Pristaše ovoga smjera za­
lagali su se za jedrinu misli i jednostavnost izlaganja
relevantnog sadržaja. Zato su izbjegavali retorička
sredstva i pjesničko ukrašivanje. Na stilsku orijenta­
ciju blisku aticizrnu nailazimo u Cezarovim spisima
i u povjesničkima Salustijevim djelima. Za književni
jezik julijevsko klaudijevske epohe međutim ponovo
postaje značajnom afirmacija tradicije deklamator­
skoga azijskoga govorničkog stila, a težnju za sja­
jem pratilo je sada prodiranje pjesničkih izražajnih
sredstava u prozu i proznih u poeziju. Uklanjanje
granica između proznoga i pjesničkog jezika postalo
je jedno od najistaknutijih obilježja književnosti »sre­
brnoga« vijeka uopće. U suvremenom je govorništvu
genus Asiaticum naišao na osobito plodno tlo: ljubi­
telje modernoga stila u njihovoj žudnji za neobičnima
i jakim senzacijama suzdržani i jednostavan način
govorenja ne može više zadovoljiti.
se očito
»bezobzirnost egipatskih majstora«: pod time
Pli­
misli na grčke slikare aleksandrinskog razdoblja.
va da je Filokse n
nije (nat. hist. XXXV 1 10) izvješta
iz Eretrije preuzeo brzinu slikanja od svojeg učitelja
uge
Nikomaha, ali da je i on sam pronašao još i d:
metode skraćivanja postupka u svrhu bržeg proIzvo­
đenja slika. Na taj je način - misli naš junak -
metoda sebi žrtvovala izvorniji smisao i bit same um­
jetnosti.
 276 PETRON I J E ARBITER SA TIRIKON
3. poglavlje
»kako veli Ciceron«: ispo Ciceronov govor za Marka
Celija (c. 41) gdje kazuje da su oni učitelji, koji su
učenike upućivali da se do slave mora ići uz rad i
napor, i to putem čestitosti i ispravnosti, ostali u
školi gotovo posve sami.
4. poglavlje
»u duhu LuciIijeva niskog stila«: rimski se satirik Lu­
cilije odnosio prema jezičnom ,izrazu vrlo slobodno,
a jezik njegove satire bio je zapravo njemu suvre­
meni svagdašnji govor u kojem se nije klonio ni od
najvulgarnijih izričaja ulice i krčme. Isto se tako ne­
hajno odnosio i prema strukturi svojih stihova. Ova
međutim Agamemnonova pjesma koja slijedi u 5. po­
glavlju nalazi se po svojoj visokoj stiliziranosti u oči­
toj opreci prema stilskoj neuglađenosti znamenitog
satirika i jasno odudara od »niskog« karaktera Luci­
lijevih improvizacija. Zato se ta »improvizacija u duhu
Lucilijeva niskog stila« mora shvatiti kao improviza­
cija u smislu intencije luci1ijevske naravi i duha:
nema nikakve sumnje da se Agamemnon odlučuje i
za lucilijevski sadržaj i za lucilijevsku formu, a ta
se odluka na svaki način očituje i u neobičnu mije­
šanju metričkih oblika.
5. poglavlje
>,Ako tko žudi . . .«: U prvih 8 stihova ove pjesme na­
laze se u latinskom originalu holijambi, a u preostalih
14 daktilski heksametri. Mi smo u prijevodu zadržali
redoslijed stihova onakav kakav je u izvorniku i isto
smo tako u skladu s izvornim tekstom označili stiho­
ve brojevima, ali se nismo htjeli upuštati u to da pre­
nosimo izvorni ritam koji se u latinskome - kao i u
grčkome - sastoji u pravilnom izmjenjivanju dugih
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 277
i kratkih slogova; a tako smo postupili i kod svih
ostalih Petronijevih pjesama. Dilema je naime bila u
ovome: ili da slijedimo smisao teksta u pjesmi, na­
stojeći da bude što vjerniji latinskom originalu, ili
da slijedimo stihovnu formu, unatoč tomu što znamo
da ona ni izdaleka ne može reproducirati izvornu me­
lodiju latinskoga stiha. A u toj smo se dilemi odlučili
za onaj prvi put koji daje prednost smislu izrečenoga.
9. st. »naoružane Tritonke«: Tritonka je pridjevak bo­
žice Atene koja je na atenskoj Akropoli imala svoj
glasoviti hram - Partenon - s kipom što ju je pri­
kazivao u oružju, a koji je bio djelo proslavljenog
kipara Fidije.
10. st. »zemlja koju je naselio lakedemonski doselje­
nik«: misU se bez sumnje na Tarent, grad koji je kao
spartanska kolonija još od 706. godine prije n. e. pred­
stavljao najznačajniju grčku naseobinu u Donjoj Ita­
liji.
11. st. »domovina sirena«: misli se dakako na napulj­
ski zaljev, odnosno na Napulj. Obrazovani su Rimlja­
ni vrlo rado odlazili u Napulj, grad koji se još u
Petronijevu razdoblju smatrao pravim grčkim gradom
- Graeca urbs, ispo Tac. ann. XV 33.
12. st. »s meonijskog izvora«: to jest - iz Homero­
vih epova. Meonija je Lidija u Maloj Aziji: legendarni
Meon, praotac Lidijaca, bio je po legendi Homerov
otac.
21/22. st. »pijerijskom rijekom oplođen«: misli se ov­
dje na nadahnuće koje dolazi od Muza. Pijerija je
ime muzama posvećenoga grada u Beotiji pokraj ko­
jega se nalazilo istoimeno brdo.
22. st. »iz grudiju lijevati riječi«: vidimo dakle da
Agamemnon svoju preporuku za školovanje i obrazo­
vanje budućih govornika temelji na onome u Rimu već
otprije uobičajenom toku duhovnog obrazovanja: ško­
lovanje mladog Rimljanina počinje na grčkome govor­
nom području, to jest uAteni (stih 9), Tarentu ( 10) i
Napulju ( 1 1), !i zahtijeva od njega da se bavi Home­
rom (12), grčkom filozofijom ( 13) i naravno - De­
litana« kod Seneke u ep. ad Luc. 57,1, a kod Petra-
 278 PETRONIJ E ARBITER SA TIRIKON
mostenom ( 14). Tek potom se prelazi na studiranje i
proučavanje latinskih pisaca (stih 15 i dalje), pri
čemu je uz prakticiranje na sudu vrlo važnu ulogu
imalo i bavljenje latinskim povjesničkim i epskim
štivom.
7. poglavlje
»u javnu kuću«: javne su se kuće otvarale u tri sata
po podne, a zatvarale su se tek ujutro. Vani je na
zidu visio kao znak stilizirani muški spolni organ, a
noću svjetiljka, također u obliku muškog spolovila
u erekciji. Sobice su se nizale oko nutarnjeg dvori­
šta zgrade koje je bilo okruženo hodnikom sa stupo­
vima. Nad svakom se sobicom iznad ulaznih vrata na­
lazio štit na kojem je bilo napisano ime prostitutke ,
najčešće neki nadimak, a ispod imena je bila nazna­
čena također cijena. Po zidovima sobice nalazile su
se slike koje su prikazivale različite varijacije spolnog
čina. Čitav se namještaj svodio na krevet , pokrivač
i uljanu svjetiljku. Prostitutke su na svoje posjetioce
čekale gole, bilo da su se nalazile u sobi ili u hod­
niku, a katkada su onako gole izlazile i na ulicu ; na
taj je način posjetilac dobivao priliku da sebi izabere
partnericu po svojem ukusu. Osobita je pak sveča­
nost bila u javnoj kući ako bi došla neka nova dje­
vojka kojoj je trebalo oduzeti djevičanstvo. Tada su
se organizirali obredi koji su nalikovali na pravu
svadbu: u čitavoj bi se kući pojačala rasvjeta, na
vrata se vješao lovor , a »mladoženja« je morao pla­
titi znatno veću svotu nego u uobičajenim prilikama
i odlazio je iz javne kuće ovjenčan lovorovim vijen­
cem kao pobjednik.
8. poglavlje
»lovu za svoju sobu«: dakako kao odštetu.
»upravo svi zajedno su mi tako izgledali« itd.: lako je
moguće da su dijelovi teksta koji su ovdje izgublje-
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 279
ni (a izgubljeno je, čini se, prilično mnogo teksta)
upravo oni dijelovi Satirikona koji su prikazivali
Prijapovu svetkovinu. Na toj su se svetkovini naši ju­
naci na neki nama nepoznat način ogriješili u Prija­
povu svetu službu, a na nju će jednako kao i na ono
što se na njoj zbilo aludirati najprije Kvartilina sluš­
kinja , a zatim i sama Prijapova svećenica Kvartila,
vidi dolje poglavlje 16. i dalje. Ali dakako - isto je
tako moguće da i ova epizoda pripada zbivanjima u
javnoj kući.
»kao da su se napili afrodizijaka« : kod Rimljana je
bila vrlo proširena uporaba najrazličitijih sredstava
za spolno nadraživanje. U tu su se svrhu rabile neke
mineralne vode (isp. Mart. epigr. VII 15,4. X 4,6),
otrovni zeleni babak, cantharis (isp. Plin X XIX 92-
96), iscjedak iz kobilina spolovila (isp. Iuv. sat. VI
133. 6 16-626), vrzina, eruca sativa (isp. Hor. sat. II
8,51) i drugo.
9. poglavlje
»našao si Tarkvinija«: Lukrecija, žena Tarkvinija Ko­
latina, bila je na glasu po svojoj čednosti i bračnoj
vjernosti. Pa ipak je Sekstu Tarkviniju , sinu posljed­
njega rimskog kralja Lucija Tarkvinija Ohologa (534-
5 10), pošlo za rukom da se na lukav način, kao gost ,
uvuče u Kolatinovu kuću i da provali u Lukrecijinu
spavaću sobu. Ondje je trgnuo mač i zaprijetio joj
da će je ubiti ako bilo što izusti i zatim ju je silovao.
Lukrecija je otkrila svoju nesreću ocu i mužu i potom
izvršila samoubojstvo. To je ujedno bio i jedan od
razloga da Tarkvinijevci budu protjerani iz Rima (Liv.
ab u. c. I 57. 5 8).
»bijedna pederska kurvo«: u latinskom originalu: »mu­
liebris patientiae scortum« , to jest onaj koji u homo­
seksualnom snošaju preuzima pasivnu, žensku ulogu,
u nas - pasiva .
»besramni gladijatoru«, »noćni ubojico« : ovdje se bez
sumnje aludira na događaje koji su se odigrali u pri-
 280 PETRO N I J E ARBITER SA TIR/KON
jašnjima, izgubljenim knjigama ovog romana, i koji
nama danas nisu više poznati. Franz Buecheler (Klei.
ne Schriften I 437) je pretpostavio da je ubijeni mo­
gao biti kasnije spomenuti okrutni Likurg (isp. pogl.
83). Isp. također pogl. 130, 133.
12. poglavlje
»ukradeni ogrtač«: okolnosti koje su prethodile ovoj
zgodi na trgu ostaju nam u pojedinostima nejasne.
14. poglavlje
St. 1-6: u latinskom izvorniku - elegijski distisi.
3. st. »s ciničkom torbom o ramenu«: cinički su filo.
zofi bili poznati po skromnosti svojih potreba i isti.
cali su prezir prema svim vrstama materijalnih dobara.
»dva asa«: as - rimski novac.
IS. poglavlje
»da Se izaberu posrednici«: to jest treće nepristrane
osobe kojima se povjerava na čuvanje sporni predmet
sve dok ne bude doneseno zakonito sudsko rješenje
dotičnoga spora.
St. l, 2: u latinskom izvorniku - hendekasilabi.
16. poglavlje
»pred kriptom«: kripta (crypta) je tajni prolaz, hod.
nik, odnosno tunel. Kroz takav se prirodni hodnik
(spilju) išlo iz Napulja u Puteole, ispo »crypta Neapo-
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 281
nija ovdje odlomak XVI. Theodor Mommsen upućuje
na takav hodnik kod Kuma, dokazujući da Trimalhion
svoju gozbu daje upravo u Kumama (Hermes XIII
109). Nema međutim sumnje da je ovdje posrijedi
neka pećina u kojoj su se održavali obredi u čast
bogu Prijapu.
Prijapa su kao boga plodnosti osobito štovali u gradu
Lampsaku na Helespontu, a zatim i u Italiji: posta·
vIjali su mu kipove u vrtovima i poljima da bi svojim
golemim erigiranim spolovilom plašio ptice i lopove.
Zene su ga kitile vijencima koje su mu stavljale oko
spolnog uda, nosile mu voća, plesale oko njega, svi·
rale i pjevale. Do nas je došla oveća zbirka pjesama
posvećenih ovomu inače dobromu, ali u putenom srni·
slu podosta raskalašenom bogu, ispo Petronii saturae
et liber Priapeorum, Buecheler - Heraeus, Berlin 1912.
U obliku Prijapa pravili su se raznovrsni predmeti,
osobito amajlije protiv bolesti i uroka, od zemlje,
roga, bjelokosti, kovine i slično.
17. poglavlje
»Tako mi bog Fidije pomogao«: u Rimljana vrlo če·
sta zakletva, a znači otprilike: tako mi vjere! Fidije
je bog vjernosti, zapravo Zeus koji se identificirao s
jednim sabinskim domaćim božanstvom (Semo San­
cus), a kasnije je bio poistovjećen također s Herku·
lom.
»zato sam u snu molila lijeka«: posrijedi je običaj
spavanja u hramu kako bi se u snu mogla dobiti
uputa u vezi s problemom koji čovjeka muči, a taj
motiv božjeg posredovanja u snu dolazi nam kod
Petronija ponovo u pogl. 104. i u odlomku XXX.
»za koje jedva da zna tisuću ljudi«: razmjerno visok
broj zvuči paradoksalno kada se kaže »jedva«; to više
što su prijapovski obredi bili gotovo javna tajna.
 282 P ETRONIJE ARBITER SATIRIKON
18. poglavlje
»potresen i od sažaljenja i od straha«: »strah« i »sa­
žaljenje« (metus et misericordia) su Aristotelovi ter­
mini - �Aeor;, XOCL (jl6�or;, - koje on rabi u svojoj de­
finiciji tragedije: »tragedija je prikazivanje ozbiljna
i cjelovita čina .. . koje izazivanjem sažaljenja i stra­
ha postiže očišćenje takvih osjećaja« (poet. c. 6: 1449
b 24-28).
St. 1-4 u latinskom izvorniku - elegijski distisi
23. poglavlje
St. 1-4: u latinskom izvorniku - sotadski stihovi
(sotadei).
4. st. »uškopljeni Deljaninovom rukom«: na otoku
Delu su prvi počeli toviti pijetlove na taj način što
bi im prethodno izrezali spolne žlijezde da bi ih
lakše i brže ubranili: ovaj profesionalni bludnik ho­
moseksualac (cinaedus), koji je i sam uškopljenik,
poziva ovom koračnicom da mu se u razvratu pri­
druže i ostali njegovi drugovi uškopljenici.
24. poglavlje
»da se bludnik naziva čašom eliksira«: posrijedi je
igra riječi koja je u hrvatskome neprevediva: blud­
nik je cinaedus, a »embasiocoetas« je bio naziv za čašu
s napitkom za spolno nadraživanje koja se uzimala
neposredno prije spolnog čina kako bi se povećao i
produžio užitak.Ali tako su se nazivali i profesionalni
razvratnici koji su se podavali za novac ili neku dru­
gu nagradu.
»poslije magarčića ne želim uzimati pučki obrok«:
opet jedna neprevediva igra riječima: »post asellum
diaria non sumo«, a znači u isto doba dvoje: jela sam
oslića, dakle - prvorazrednu ribu, pa neću poslije
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 283
toga još i pučku hranu; ali to znači također: spolne
mi je slasti danas pribavio već jedan magarac pa
nisam zainteresirana za kudikamo skromnije ljubavne
užitke što mi ih može pružiti jedan dječak. Lako je
moguće da je Kvartila pod magarcem mislila na As­
ciIta jer - kao što ć e se vidjeti u poglavlju 92 -
Asci1to je imao spolni ud iznimne veličine, dakle vrli­
nu po kojoj su magarci stekli slavu još od davnina.
Ali niti općenje s magarcem kao takvo ne zvuči ne­
uvjerljivo iz Kvartilinih ustiju: P. Dufour (Geschichte
der Prostitution, Leipzig 1808, vol. I, str. 219) spo­
minje različne vlasnike javnih kuća koji su držali
za spolni snošaj izvježbane pse, majmune (beluarii),
koze, odnosno jarčeve (caprarii) i gusake (anserarii).
Ovdje kod Petronija u pogl. 137. saznajemo da je gu­
sak, što ga je Enkolpije ubio u samoobrani, bio za­
pravo prvi ljubimac krotonskih matrona. Juvenal nam
u svojoj 6. satiri pripovijeda kako su se raskalašene
žene znale podavati magarcima. U »Luciju ili magar­
cu«, što nam se sačuvao među Lukijanovim djelima,
jedna ugledna i bogata žena opći s magarcem; ali
kada se magarac pretvorio u čovjeka, ona ga tjera od
sebe jer se uvjerila da mu spolni ud po razmjerima
nije više onaj »pravi«. Kombinacija žena-magarac po­
javljuje se u dva navrata i uApulejevim Metamorfo­
zama. U Kumama se međutim javno podmetanje žene
pod magarca prakticiralo kao kazna za preljub. Mo­
dificirani pak oblik ove kazne za preljub - to jest
da je preljubnica morala javno gola projahati na ma­
garcu kroz grad, praćena psovkama i podrugivanjem
općinstva - održao se čak do 16. stoljeća.Ali - uopće
se može reći da je motiv općenja sa životinjama bio
vrlo proširen u staroj književnosti.
25. poglavlje
»Neka me stigne srdžba moje Junone«: kao što svaki
muškarac ima uza se svojega genija, to jest duba
čuvara koji ga prati kroz čitav život, tako i svaka
žena ima svoju Junonu: Junona je prvotno staroitaiska
 SAT/R/KON
284 PETRONIJE A R B I TER
božica poroda (Iuno Lucina), božica plodnosti i za­
štitnica kućanstva i braka. Kasnije je poistovećena s
grčkom Herom i štovana kao kraljica nebesa (Iuno
Regina), sestra i žena Jupiterova, a kći Saturnova.
»da može dizati bika tko je podigao tele«: ovo se
očito odnosi na glasovitog atletu Milona iz Krotona
za kojega se pripovijedalo da je mogao podići onoga
bika kojega je počeo nositi još kao malo tele. Ta
legenda istodobno i na duhovit način izlaže teoriju o
tome kako se u sportu velika kondicija i vrhunski
rezultati mogu postići samo na taj način da se sport­
ski zadaci i opterećenja sistematski i postupno po­
većavaju.
26. poglavlje
»poslije tolikih trauma«: budući da tekst ove 15. knji­
ge Satirikona počinje iza jedne lakune, ne znamo
pozudano o kakvima se to traumama radilo; ali je
posve vjerojatno da se te traume odnose na napornu
ljubavnu avanturu s Kvartilom (isp. pogl. 19. »borba
na život i smrt«); naši su se junaci možda morali
bojati njezina silovitog nastavka.
27. poglavlje
»Menelaj«:Agamemnonov asistent (antescholanus), ispo
pogl. 81.
28. poglavlje
�
»na nosi jku�<: nosiljka se rabila u gradu umjesto
kola . To je bIla prava postelja s perinom i uzglavljem.
.
Namjesto postelje znao se u nosiljci nalaziti stolac za
jednu Hi više osoba (sella gestatoria) od kože, kosti
�
bjelokosti ili čak srebra, često s lukom za naslon (sell
DO DATAK NAPOMENE UZ TEKST 285
arcuata). Nosiljke su bile otvorene ili zatvorene zasto­
rom, ili su čak imale prozore od stakla. Sa svake se
strane pružala po dužini gredica koja se nosila na ra­
menu, ili na remenu o vratu. Nosili su je robovi, tako
zvani lecticarii, iako su u tu svrhu katkada služili i
magarci.
»s vojničkim odlikovanjima«: to su bile toke, to jest
okrugle pločice od mjedi, srebra ili zlata: takvima su
se tokama odlikovali vojnici; no takve su toke nosili
na remenju također konji, bilo na glavi bilo na prsima,
što u ovom Trimalhionovu slučaju vjerojatno nije bilo
bez značenja.
»Trimalhionov mezimac«: to je bio Krez, ispo pogl .64.
29. poglavlje
»ČUVAJ SE PS A«: upravo tako naslikan pas i upravo
takav natpis (CAVE C A NEM = čuvaj se psa) pro·
nađen je prilikom iskopavanja i na jednoj kući u
Pompej ima, glasovitome antičkom gradu koji je bio
zatrpan lavom kod provale Vezuva 79. godine.
»skupina robova kako ih vode na prodaju<< : posrijedi
su prizori iz prošlosti Trimalhiona koji je i sam nekoć
bio rob. - Robovi se stječu na više načina. Jedni se
rađaju u kući (vernae), i ti su doduše pouzdaniji u po­
slovima, ali zato i drskiji. Drugi postaju robovima na
taj način što su ih zarobili u ratu ili na neki drugi
način. U lov na robove znali su �ći razbojnici i gusari
koji su ih zatim prodavali. I ratni zarobljenici proda­
vali su se kao svaki drugi plijen uz zabodeno koplje
(sub hasta), ovjenčani vijencem (sub corona venire).
Glasovito je tržište robova na otoku Delu; roblje je
onamo dolazilo s Istoka i Zapada, iz svih narodnosti,
a prema različitim su vrlinama bili i različito cijenje­
ni. Pri uvozu robova država je ubirala carinu i određeni
postotak (40/0) od prodajne cijene. Tu su pak trgovinu
nadzirali edi1i. Rob je na tržnici stajao na pokretnom
podu koji se mogao okretati, a bio je gol tako da je
svatko mogao vidjeti da li je zdrav i čitav, i kakve su
286 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
mu tjelesne osobine: kupci su ih mogli opipavati i is­
pitivati njihove duševne sposobnosti. Oko vrata im je
bila privezana pločica na kojoj je bila naznačena do­
movina, dob, vrline i mane, a za točnost podataka je
morao jamčiti trgovac. Ako pak trgovac nije jamčio
za roba, stavljao mu je na glavu šešir. Dakako da su
se robovi često prodavali iz ruke u ruku, bez sajma.
O robu, tome - da se poslužimo Aristotelovom de­
finicijom - »oruđu koje govori«, sačuvao nam se u
zbrici Philogelos i jedan ovakav vic: na ulici se sretnu
dva znanca i prvi će drugome: »Znaš li da mi je da­
nas umro onaj rob kojega si mi jučer prodao?« »Ne­
vjerojatno!« zaprepasti se drugi, »kod mene mu se to
nikada nije dogodilo« (Philogelos, Heimeran Verlag
Miinchen 1968, str. 34 § 18).
»s Merkurovim štapom u rukama,,: Merkur je bio bo­
žanski zaštitnik svih trgovačkih poslova i Trimalhion
se ponosio njegovom naklonošću, ispo pogl. 67 i 77. U
ovoj je slikovnoj sceni Merkur odstupio svojemu šti­
ćeniku vlastiti glasnički štap.
»vođen od Minerve«: Trimalhiona, koji dolazi iz Azije,
uvodi u Rim božica Minerva kao zaštitnica obrtničkog
ceha.
»gore na uzvišeno prijestolje«: magistratska tribina,
na kojoj je Trimalhion imao pravo sjediti kao član
augustovskog vijeća šestorice (isp. pogl. 30), morala
se pojaviti i na njegovu nadgrobnu spomeniku, ispo
pogl. 71.
»S prepunim rogom obilja«: oca bogova Zeusa je na
Kreti othranila koza AmaIteja. Kada je međutim jed­
nom prilikom odbila sebi rog, Zeus je naredio da taj
rog bude vječno pun jela i pića - cornu copiae.
»tri Parke«: to su bile tri sestre koje čovjeku kod
rođenja određuju udes, i to tako što mu predu, pletu
i raspleću nit života: Klota prede, Laheza plete, a
Atropa (ona kojoj se ne može uteći) raspleće i kida
nit sudbine.
»srebrni lari" itd.: prema kućnim bogovima larima
gaji poslovni čovjek Trimalhion svojevrstan prazno-
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 287
vjerni kult (pogl. 60). Nije međutim poznato zašto su
oni ovdje, kao uostalom vrlo često i u iskopinama u
Pompejima, povezani s Venerom.
»gospodarova prva brada«: prvo se brijanje obavljalo
na svečan način (pogl. 60) i brada se posvećivala bo­
govima. Neron je također pohranio svoju bradu u
zlatnu kutiju (Suet. Nero C. 12,4).
30. poglavlje
»rob ogoljelih leđa«: dakako za bičevanje, ispo pogl.
49 i 130.
»deset sestercija«: sestercij - rimski novac (= 21/2
asa)
31. poglavlje
»kor nekog pantomima«: posrijedi je osobita vrsta
kazališne predstave: kor pjevača pjeva napjev (canti­
cum), fmlač prati pjesmu svojom svirkom, a glumi
i pleše sveoponašač (sveprikazivač) - pantomim. Pan­
tomimom (pantomimus) se dakle zvao i glumac i pred­
stava kao kazališna vrsta, iako mi danas za predstavu
kažemo - pantomima. Pantomima je u Rimu Petroni­
jeva vremena stekla među nižim slojevima puka veliku
popularnost, a ta je predstava bila otprilike nalik na
današnji balet.
33. poglavlje
»zlatne i srebrne denare«: denar - rimski novac.
34. poglavlje
»Mars voli jednakost«: Trimalhion ovdje na sebi svoj­
stven način primjenjuje poznati pjesnički izraz »aequo
288 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
Marte pugnare«, to jest »boriti se s podjednakom
bojnom srećom«, pri čemu Mars kao bog rata utje­
lovljuje boj kao takav. Ali ima u tome Trimalhionovu
iskrivljavanju i draži: gozba se uspoređuje s bojem u
kojemu bi gosti, kao borci, morali dobiti podjednake
šanse.
»Falernsko Opimijevo stogodišnje«: mlado se vino uta­
če u bačvu. Ako se hoće duže čuvati, pretače se u krča­
ge: krčag se začepi, zalijepi ilovačom, smolom ili gip­
som, stavi se zatim natpis (nota) na samu posudu ili
na posebnu cedulju Imja se vješa o grlić. Pri tome se
bilježi vrsta vina, godina pretakanja, to jest imena
konzula, vlasnik vinograda, mjera i slično (amphora
litterata). Ima više vrsta vina, a posebno je bilo po­
znato kao izvrsno falernsko vino s Falernskog polja
kod Kapue u Kampaniji. Osobito je cijenjeno bilo
vino iz 121. godine prije n. e. za konzulovanja Lucija
Opirnija. Stoga »Opimijevo vino« znači »staro izvrsno
vino«.
»donese nam rob srebrni kostur«: ovaj je običaj mo­
gao doći iz Egipta: kada je kakav bogati Egipćanin pri­
ređivao gozbu, nosio je poslije jela čovjek oko stola od
drveta izrađen lik mrtvaca pa ga je pokazivao gostima
i govorio: »Pogledaj ovoga pa pij i veseli se; kada
umreš, bit ćeš takav« (Herod. hist. II 78).
St. 1-3: u latinskom izvorniku - elegijski tristih
(elegidiarium).
2.st. »Ork«: Orcus je bog podzemlja - prispodoba
smrti.
35. poglavlje
»iznad Ovna« itd.: ovdje se, kao što vidimo, nalazi
čitav životinjski krug (zodiacus).
»afrička smokva«: sunce se nalazi u zviježđu Lava za
najvećih vrućina u kolovozu, a smokve dolaze iz Afri­
ke. Katon Stariji se zalagao u senatu za treći rat s
Kartagom pokazujući senatorima svježe smokve, »prije
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 289
tri dana ubrane u Kartagi«. Time je htio Rimljanima
predočiti da je Kartaga vrlo blizu i zato opasna za
Rim.
36. p oglavlje
»Pegaz«: čudesni krilati konj Belerofontov što se ro­
dio iz krvi smrtne Meduze Gorgone.
»četiri Marsije«: Marsija je bio frigijski satir koji je
majstorski svirao na fruli što ju je pronašla i opet
odbacila božica Atena. On je izazvao na sviračko na­
tjecanje Apolona koji je svirao na kitari. Apolon ga
je međutim pobijedio i zatim ga živa oderao.
»riblji umak«: bilo je više vrsta ribljeg umaka, a pra­
vio se od različitih riba, ponajviše od tune i skuše:
na glasu je bio umak iz Nove Kartage u Hispaniji.
Ribe se naime stave u lonac pa se griju, bilo uz vatru
ili na suncu, i usto se miješaju sve dotle dok se ne
raspadnu. Zatim vriju dva mjeseca i tada se procijede:
tekućina je pravi umak (garum), a talog se naziva ra­
solom. Umak se nakon cijeđenja može miješati s vi­
nom, uljem ili octom.
»istom riječju i zove i zapovijeda«: posrijedi je igra
riječi: tranširer se zapravo zove Carpus, ali vokativ
te riječi (Carpe) je ujedno i imperativ glagola carpo
(= trgam). Razumljivo je da se ta igra riječi - kao
uostalom i mnoge druge u Satirikonu - ne može ade­
kvatno prevesti na hrvatski jezik.
37. poglavlje
»Genij«: Genius je prvotno »roditelj« kao simbol mu­
škog sjemena, utjelovljenje muške snage i sposobnosti
spolnog uživanja. To je duh zaštitnik muškarca koji
ga prati kroz čitav život i dijeli s njime njegove radosti
i brige. Njime se zaklinjalo, njemu su se prinosile
žrtve, a posebno se slavio na rođendan: u bijeloj togi
 290 PETRONIJ E ARBITER SATIR/KON
(toga alba), primale su se čestitke i darovi. Kip se gc­
nijev ovjenčavao, žrtvovalo mu se vino i kolač. Umje­
sto genija, stajala je uza svaku ženu njezina Junona,
ispo ovdje gore u pogl. 25 - Kvartila: »Neka me stigne
srdžba moje Junone.« - Ali i država je mogla imati
svojega genija (Genius publicus), jednako kao i narod
(Genius populi Romani).
38. poglavlje
»ukrao je Inkubonu kapu« : Inkubon pripada vrsti noć­
nih demona.
»od gospodarevih ćušaka:« kada roba oslobađaju, pljus­
nu ga i zavrte.
39. poglavlje
»Tako slabo poznajete Odiseja« : ove su riječi uzete iz
Vergilijeve Eneide ( II 44) gdje ih izriče svećenik Lao­
kont, opominjući Troj ance, kada su htjeli vući u grad
drvenog konja.
»nebeski svod na kojem stanuje dvanaest bogova« :
tih dvanaest bogova su takozvani višnji bogovi - dii
superi: Jupiter, Junona, Neptun, Minerva, Mars, Ve­
nera, Apolon, Dijana, Vulkan, Vesta, Merkur i Ce­
rera. Ovakav izbor od dvanaest bogova nalazimo veĆ
prije kod Etrušćana i Sabinjana .
»Ovan« : Aries - to je onaj ovan koji je Friksa i Helu
nosio na Kolhidu, a zatim je bio postavljen na nebo
kao zviježđe.
»Bik« : Taurus - to je po predaji onaj bih koji je no­
sio Europu iz Fenikije na Kretu.
»U Blizancima« : « Gemini - Zeusovi sinovi (Dioskuri)
Kastor i Poluks prenijeti su među zvijezde.
»U Raku« : Cancer - kada je Herkul ubijao zmiju u
jezeru Lemi, uštinuo ga je za nogu rak. Herkul ga je
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 291
doduše zgazio, ali ga je Herkulova neprijatelj ica Hera
podigla među zviježđe.
»U Lavu«: Leo - posrijedi je glasoviti nemejski lav
što ga je ubio Herkul.
»U Djevici« : Virgo - to je djevica Dika ( = Pravda) ;
kada su ljudi postali nepravedni i zli, ona j e ostavila
zemlju i otišla na nebo. Eratosten međutim spominje
i imena drugih djevica (catast. 9) .
»U Vagi« : Libri - to jest vaga djevice Dike.
»U škorpionu« : Scorpio - priča se za glasovitog lovca
Oriona (koji je također podignut među zvij ezde ) da
ga je na otoku Hiju ugrizao i usmrtio škorpion zato
što je uvrijedio božicu lova Artemidu.
»u Strije1cu« : Sagittarius - kao strijelac se na nebu
pojavljuje u obliku sazviježđa Kentaur (čovjek-konj).
»u Kozorogu« : Capricornus - ta je životinja sprijeda
jarac, a straga riba: pomogao je kozorog Zeusu u borbi
s Titanima. Zato u istini nije ispravno kada sc govo­
ri o Jarcu i Jarčevoj obratnici.
»u Vodenjaku« : Aquarius - posrijedi je čovjek koj i
iz vrča lijeva vodu i simbolizira na taj način kišno
doba.
»U Ribama« : Pisces - bježeći pred neprijateljem, Afro­
dita i Eros su skočili u rijeku Eufrat i pretvorili se u
ribe, a odatle je poteklo i sazviježđe koje se javlja na
nebu u obliku dviju riba - pisces gemini.
40. poglavlje
»Hiparh i Arat«: Hiparh iz Niceje u Bitinij i Arat
iz Cilicije bili su glasoviti grčki astrolozi.
»lakedemonski psi« : to su bili dakako lovački psi.
»s oslobođeničkom kapom na glavi« : takvu su kapu
dobivali robovi prilikom oslobađanja.
 292 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
41. poglavlje
»ovjenčan vijencima od loze i bršljana«: poput Dioni­
za, boga vina i vinske radosti.
»Bromije« : Dionizov pridjevak - »bučni« .
»Lijej i Euhije« : također Dionizovi pridjevci - »razbi­
briga« i »potcikivanje« od veselja.
»da j a nemam Slobodna oca« : i ovdje j e posrijedi
igra riječima: bog vina Dioniz zove se latinski » Liber« ,
što znači »slobodan«. Trimalhionova se šala sastoji u
ovome: budući da on ima roba Dioniza, to znači da
ima »slobodna« roba; s druge strane, Rimljani Dioniza
često nazivaju ocem ( pater) , pa prema tome Trimal­
hion može s punim pravom reći također da on ima
zapravo slobodna oca (liberum patrem).
44. poglavlje
»edili<, : činovnici koji su se brinuli o opskrbi grada
žitom, živežnim namirnicama, a posebno su bili zadu­
ženi za opskrbu kruhom.
»karneval« : Saturnalia - blagdani koj i su Se svetko­
vali od 17. do 23. prosinca kao uspomena na »zlatno
doba« kada je na nebu kraljevao bog Saturn i kada
su svi ljudi na zemlj i bili jednaki i slobodni. O tima
su se blagdanima darivale voštanice, robovi su bili
slobodni od robovskih poslova, jeli su i pili zajedno s
gospodarima, čak su i sami gospodari tobože morali
podvoriti svoje robove, a onda tek sebe.
45. poglavlje
»da će nam Mameja prirediti j avnu gozbu« : u pojedi­
nim prigodama, na primjer kod nastupanja u službu,
na rođendan, kod svadbe, posvete j avne zgrade i slič­
no, morali su imućnici pogostiti narod, obdariti ga
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 293
novcem i zabaviti igrama. Gozbe su u takvim prili­
kama bile javne, prostiru se stolovi, daje se kruh,
vino i meso, ili se pak davao kruh, vino i novac za
ostala jela. A moglo se dati i oboje : i gozba i dioba
novaca narodu.
»rezervist - došao mrtvac da zamijeni mrtvaca« : re­
zervist (tertiarius) j e naime borac koji čeka dok jedan
od dvojice gladijatora ne padne da bi tada nastavio
borbu s pobjednikom.
47. poglavlje
»da nijedna muka nije tako velika kao susprezanje
vjetrova« : ispo kod Svetonija (Claud. c. 32) gdje se
kazuje o caru Klaudiju kako je imao na umu izdati
proglas kojim će dopustiti da se kod stola smiju slo­
bodno puštati vjetrovi; čuo j e naime da je netko na­
stradao dok je zbog stida susprezao vjetrove.
48. poglavlje
»dvanaest Herkulovih pothvata« : Herkul je po nalogu
'
proročišta morao dvanaest godina služiti kod kralja
Euristeja u Tirintu i obaviti dvanaest teških poslova:
1. ubiti lava u Nemeji, 2. svladati zmiju u jezeru Lemi,
3. donijeti živu zlatorogu košutu, 4. donijeti živa vepra
s Erimanta, 5. očistiti Audijinu staju, 6. ubiti ptice na
jezeru kod Stimfala, 7. svladati Minosova bika, 8. do­
vesti iz Trakije divlje Diomedove konje, 9. donijeti
pojas Amazonke Hipolite, 10. dotjerati Gerionova go­
veda, 11. donijeti od Hesperida zlatne jabuke ( = na­
ranče) li 12. izvući iz podzemlja troglavoga psa Cerbera.
»kako mu je Kiklop kliještima iščašio palac« : Tri­
malhion je ovu zgodu, razumije se, pogrešno zapam­
tio: zapravo je Odisej Kiklopu ( Polifemu) kolcem
izbio oko.
»Sibila, što hoćeš?« itd.: Trimalhion u latinskom izvor­
niku i pitanje i Sibilin odgovor navodi na grčkom
 SAT/R/KON
294 PETRONIJE ARBITER
jeziku: "L[�UAAQ(, ,,[ &eAz�c;" (=Sibila što hoćeš)
,,&1to&Q(vz�v &:f),w" (=hoću �mrijeti). Sibila je bila gia�
sovita proročica.
50. poglavlje
»Kad je bila osvojena Troja, tada je Hanibal« itd.:
pripovijedalo se naime da je ta glasovita mjed prvi
put nasta�� prilikom razaranja Korinta, to jest 146.
.
godme prlje n. e., kada su se bakar zlato i srebro
stopili u požaru u jednu jedinu slitinu. Trimalhion
?akako ima pogrešnu predodžbu o povijesnim relaci­
Jama: glasoviti kartaški vojskovođa Hanibal naime
živio je i �jelovao mnogo stoljeća nakon trojanskog
r�ta: a Kormt su spomenute 146. godine razorili Rim­
ljam pod vodstvom Lucija Mumija (L. Mummius Acha­
icus).
51. poglavlje
»pre� �ezara«: pre�a P1iniju (nat. hist. X XXVI 1 95)
.
- taj Je car bIO Tlberije.
:>jef�i�? kao. blato«: isto takvo obrazloženje spominje
� PhmJe, to Jest da se ne umanji cijena mjedi, srebru
l zlatu.
52. poglavlje
»k �ko Kasandra �b� a svoje sinove«: Kasandru je ovdje
.
Tr�malhlo� pomlJes�o s Medejom: Kasandra je bila
nal�e Prljamova kCI, glasovita proročica koju je za­
:ObIO Agarnemnon i odveo sa sobom u Grčku. Medeja
Je pak pomogla Jazonu u Kolhidi da se domogne
�latno�� runa te je v� �jime pobjegla . u Europu i ondje
Je . s njIme sretno ZIVJela deset godma: rodila mu je
OSIm toga dva sina. Ali kada je Jazon u Korintu htio
uzeti drugu ženu, Glauku1 Mede.ia ubije i zaručnicu i
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 295
njezina oca Kreonta, a i oba sina. Zatim pobjegne u
Atenu.
»kralj Minos« itd.: Trima1hion opet brka pojmove;
1. U trojanskoga konja su se naime uistinu zatvorili
grčki junaci da bi se na prevaru mogli uvući u Troju.
2. Dedal je napravio umjetnu kravu u koju se zavukla
Minosova žena Pazifaja da bi mogla spolno općiti s
kretskim bikom u kojega se bila smrtno zaljubila.
3. Nioba je bila Tantalova kći, udala se u Tebi za kra­
lja Amfiona i rodila mu sedam sinova i sedam kćeri.
Zatim je u svojoj oholosti uvrijedila Latonu, majku
Apolona i Artemide, koja je imala samo dvoje djece.
Da bi osvetili uvredu nanesenu njihovoj materi, Apo­
lon i Artemida strijelama poubijaju svu Niobinu djecu,
a sama se Nioba od žalosti pretvori u kamen.
»kordaks{<: vrsta raskalašenoga plesa, lascivna korač­
nica.
»Madeja, perimadeja«: plesni pripjev.
53. poglavlje
»pet stotina tisuća modija pšenice«: modij ( modius)
je mjera koja iznosi otprilike 9 litara (8,75 1).
»li' Baje«: Baje su bile glasovito kupalište u blizini
Napulja, omiljeno svratište imućnijih Rimljana.
»da mi oni prikazuju atelanu«: atelana je bila kazališna
lakrdija koja potječe iz kamp anskoga grada Atele:
imala je stalna takozvana oskička lica (personae Oscae),
starca, benu, proždrljivca i druge. Izvodila se do pred
kraj republike kao završna igra (exodium) iza trage­
dija, po uzoru na grčke satirske drame.
296 PETRONIJE ARBITE R SATIRIKON
55. poglavlje
St. 1-3: u latinskom izvorniku - elegijski tristih (ele­
gidiarium).
»Tračanin Mopso«: nije isključeno da ga je Tdmalhion
ovdje pomiješao s Orfejem, mitskim pjesnikom i
pjevačem, koji je također bio Tračanin; jer Mopso
je bio zapravo prorok iz Male Azije, sin Apolona i
Mante.
»razlika između Cicerona i Publilija«: Publilije Sirac
(Publilius Syrus) bio je glasoviti mimski pjesnik iz
cezarovskog razdoblja.
Mim je prodro u Rim već za 2. punskog rata iz Južne
Italije, ali je svoje građansko pravo u rimskoj knji­
ževnosti stekao tek pred kraj razdoblja republike kada
je kao završna igra (exodium) iza tragedija potisnuo
oskičku atelanu koja je u to doba izgubila svoju stvara­
lačku snagu. Zbog svojega realističkog karaktera opo­
našanja - u kojemu se gruba neposrednost povezala
s moralno poučnim intencijama -imao je mim za život
naroda veliko značenje, ali za ugled prave književne
vrste nedostajala mu je čvrsta stilizacija.
St. 1-16 : u latinskom izvorniku - jampski šesterci
(senarii Italici).
Ova pjesma nije uistinu Publilijeva nego je bjelodano
da ju je za ovu priliku spjevao sam autor. Po svojoj
krajnje baroknoj formi i visokom stupnju izrađenosti
ona upravo odudara od jednostavnoga i neposrednog
govora Publilijeva dok u Trimalhionovim ustima zvuči
posve iznenađujuće.
1 . st. »Marsove zidine«: to jest Rim. Lengendarni nai­
me Romul, utemeljitelj Rima, bio je sin Marsa iVestine
svećenice Ilije (= Rhea Silvia).
2. st. »hrane u zabran zatvorena pauna«: paunovo je
meso prvi u Rimu počeo jesti govornik Hortenzije, a
odonda su ih u tu svrhu počeli također u Rimu toviti.
3. st. »babilonski sag«: poređenje glasovitih babilonskih
zlatom vezenih sagova s paunovim živopisnim perjem.
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 297
4. st. »numidska kokoš«: biserka.
8. st. »gnijezdo u loncu«: prvi je počeo jesti rode iz­
vjesni Sempronije Ruf.
9. st. »biser, bobica indijska«: najbolji je biser dolazio
u Rim iz Indijskog oceana.
13. st. »kartaški kameni oganj«: posrijedi su rubini
koji su u Rim stizali iz Kartage.
56. poglavlje
»da ga donose od Jupitera«: priča kazuje da su pčele
na Kreti hranile Jupitera.
»nazive suvenira«: to su takozvana gostinska uzdarja,
apophoreta, koja gost odnosi sa sobom kući. Takvi su
darovi ponajčešće dvostruki: jedan skupocjen, a drugi
jeftin. Tako je i Marcijal u 14. knjizi svojih epigrama
spjevao za svako uzdarje (apophoreton) po dvije pjes­
mice, jednu za vrijedan dar, a drugu za neznatan. Sve­
tonije kazuje da je i August znao dijeliti takve nejed­
nake gostinske poklone, na primjer - zlato i spužvu
(Aug. c. 75). Trimalhionova uzdarja, koja se ovdje
dijele, obiluju zanimljivim igrama riječi, ali se te zgod­
ne igre u prijevodu na žalost ne mogu više razabrati:
na primjer: »srebrnina okaljana zločinom« je u latin­
skome »argentum sceleratum«, a gost je dobio šunku
i srebrne octenke. Sunka se naime kaže također »sce­
lis« (grecizam), a kada se umjesto grčke posuđenice
»scelis« uzme latinski »scelus« (= zločin) pa se od
njega izvede pridjev »sceleratus«, o�da to znači da:
kako - zločinački; s druge strane Je po zvukovnOj
sličnosti umjesto »acetabulum« (= octenka) uzeto »ar­
gentum«, što znači srebro, pa zatim i sreb.rnina. �a
taj je način za šunku l i srebrne octenke dobIven naZIV
I
srećke »srebrnina koju je okaljao zločin«.
I
298 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON
58. poglavlje
"pet posto«: posrijedi je postotak vrijednosti roba pri­
likom oslobađanja koji je u državnu blagajnu morao
uplatiti sam rob, ukoliko to mjesto njega nije preuzeo
na sebe gospodar, kao što je to ponajčešće bio slučaj
kod oslobađanja nakon smrti ili putem oporuke. Taj
su porez ubirali za to određeni zakupnici (vicesimarii).
"iz poštovanj a prema onome mojem drugu oslobođe­
niku« : misli dakako na Trimalhiona.
» i gospodar o d dva asa« : Giton je na gozbi tobože rob,
ispo pogl. 26 » Gitonu, koji je sa zadovoljstvom obavljao
posao roba« itd.
» Koji od nas« itd.: u latinskom izvorniku - trohej ski
sedmerac (septenarius Italicus).
Nema sumnje da rješenje ove zagonetke glasi - muš­
ki spolni ud.
» izvrnute toge« : time hoće reći - do smrti: činovnik
naime koji proglašuje smrtnu kaznu oblači žalobnu
odjeću ili izvrće togu.
59. poglavlje
» Diomed i Ganimed« itd.: Trimalhion je naime i ovdje
potpuno pomiješao osobe i zgode : umjesto Kastora
i Poluksa, on spominje Diomeda i Ganimeda. Diomed
je međutim bio sin Tideja i Deipile; bio je jedan od
prosaca lijepe Helene, odličan junak u trojanskome
ratu. Ganimed je opet bio sin Trosa i Kaliroje. Poradi
iznimne ljepote njegove naložio je Zeus svojemu orlu
da ga uznese na nebo da bude bogovima vino toča. Leda
je pak imala s mužem Tindarejom (spartanskim kra­
ljem) kćer Klitemnestru i sina Kastora, a sa Zeusom
Helenu i Polideuka ( = Poluksa). Lijepu je Helenu
ugrabio Paris, sin trojanskoga kralja Prijama i Heku­
be. Helenin muž Menelaj, spartanski kralj, moli brata
Agamemnona, mikenskog kralja, da podigne grčku
DO DATAK NAPOMENE UZ TEKST 299
vojskU protiv Troje. Kada se vojska skupila, nije mo­
gla otploviti jer se božica lova Artemida uvrijedila na
Agamemnona i nije htjela dati povoljna vjetra dok se
ne žrtvuje Agamemnonova kći Ifigenija. Zato su Ifige­
niju doveli u luku pod izgovorom da će je udati za
Ahileja. Ali kada su je primakli žrtveniku, ugrabi je
Artemida i umjesto nje podmetne košutu.
Ajant međutim nije poludio i ubio se zbog Ifigenije,
nego zato što je oružje pokojnoga Ahileja bilo dodije­
ljeno Odiseju.
60. poglavlje
» da se jedan zove Cerdon« itd.: ova imena označuju
korist (Cerdo), sreću (Felicio) i dobit (Lucrio) .
61. poglavlje
» čim je izrekao te rIJecI« : uobičajena epska formula
- "haec ubi dicta dedit« , vrlo česta kod Vergilija.
62. poglavlje
»do petog miljokaza« : znači da se spomenuta farma
nalazila otprilike sedam i pol kilometara od grada
u kojem se održava ova gozba .
63. poglavlje
»magarac na krovu« : to jest nešto nevjerojatno: ma­
garac na krovu nam je poznat iz jedne Babrijeve basne
( 125) u kojoj se pripovijeda kako se majmun popeo
na krov i počeo lomiti crepove. Kada ga je ugledao
magarac, popeo se i on sam na krov da ga oponaša.
 300 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
»odjednom počnu hukati vještice«: vještice (striges)
su zle žene koje znaju svakojake majstorije (mulieres
plusciae), a zovu se još i noćnice (Nocturnae) jer dje­
luju po noći: kradu, na primjer, djecu i sišu im krv.
Zato su se protiv njih primjenjivali različni ustuci, na
primjer češnjak, glogova šiba i drugo.
»pošto je prethodno pomno zamotao lijevu ruku« :
dakako da mu posluži umjesto štita.
64. poglavlje
»karijske smokvice<<: to jest suhe smokve iz Karije.
OVdje se hoće reći da su prošla stara dobra vremena.
»Apelo«: glasoviti pjevač i tragički glumac iz vremena
cara Gaja Kaligule (Suet. Cal. c. 33).
65. poglavlje
»član vijeća šestorice« : i oni naime imaju pravo na
1iktora.
»sa zakupnicima pristojbe« : znači s onima koji ubiru
50/0 od ukupne vrijednosti roba za državnu blagajnu
- vicesimarii.
66. poglavlje
»mir, Palamede!«: Palarned, sin Nauplija i K1imene,
bio je na glasu zbog najrazličitijih izuma, na primjer
svjetionika, utega, kockanja, a spominjao se između
ostaloga i kao izumitelj vica i šaljivih pričica.
68. poglavlje
»imate zapravo druge stolove«: ova se Trimalhionova
igra riječi u hrvatskome na žalost morala izgubiti; jer
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 301
»mensae secundac« znači i »drugi stolovi« i »drugi
obroci« , to jest desert ( = slatkiši i voće).
»Eneja je međutim« itd.: Verg. Aen. V 1.
69. poglavlje
»prepoznajem Kapadočanina« : Kapadočani su bili na
glasu kao preprednjaci, lažni svjedoci, �o!,će - .ka�
ljudi spremni na sve vrste podvala, ah l kao ljudI
odani homoseksualnim užicima.
70. poglavlje
»Dedak Legendarni se Dedal proslavio kao graditelj
glasovitog labirinta na Kreti, kao konstruktor umjet­
nih krila itd., a uopće je važio kao sinonim pronala­
začkog duha. Ovdje je spomenut već u pogl. 52.
»od nOl·ičkoga čelika« : štajersko (Noricum) je željezo
bilo u starini na glasu zbog svoje visoke kvalitete.
»da si vatreni pristalica stranke zelenih«: na cirkus­
kim su se igrama natjecale po četiri konjske zaprege
koje su zastupale isto toliki broj poduzetnika, a
koje su se međusobno razlikovale također po bojama:
stranke su vozača bile - zelena (prasina), plava (ve­
neta), crvena (russata) i bijela (albata). Favoriti su
bili osobito zeleni, također kod Kaligule i Nerona; iza
njih su bili na glasu plavi, a Trimalhion im j <: mogao
pripadati bilo kao navijač, bilo da je i sam bIO podu­
zetnik.
71. poglavlje
»član svake dekurije«: viši poglavari i svećenici u Ri­
mu imali su velik broj činovnika (apparitores, mini­
stri, scribae) koji su se dijelili također na odsjeke po
deset (decuria). Uvjet je međutim bio da ti činovnici
 D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 303
302 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

moraju stanovati u Rimu. Vidimo dakle da se Trimal­ 78. poglavlje

hion »nije htio seliti u Rim, unatoč tomu što je to
mogao.« »onoga grobarskog poduzetnika« : to jest Gaja Julija
Prokula, ispo pogl. 38.
»Zdravo: i ti,, : formula pozdravljanja i odzdravljanja
(na odlasku). »nOClll stražari« : vatrogasci, stražari koji su bili za­
U gradu Brixia (današnja Brescia u Italiji) nađen je duženi za gašenje požara.
.
n�dgrob�I spomenik neobično nalik na ovaj Trimal­
hlOnov: clan augustovskog viješa šestorice Marko Va­
lerije Anterot sjedi na prijestolju s kesom novaca u 79. poglavlje
ruci; s desne strane nalazi mu se žena, a lijevo od
njega stoji njegov oslobođenik; iza njega se nalaze
»Nismo međutim imali pri ruci" itd.: ovaj tekst već
ostalih pet članova augustovskog vijeća šestorice i -
ulazi u 1 6 . knjigu Satirikona; ne znamo doduše dokle
razabire se čak i žrtva i gošćenje naroda.
je ta knjiga dopirala, ali, sudeći po obujmu i ispreki­
danosti preostalih odlomaka, vrlo je vjerojatno da
tekst u poglavljima 78-1 4 1 obuhvaća kudikamo više
73. poglavlje nego ostatke samo jedne ( šesnaeste) knjige.

»Menekratove arije« : Menekrat je bio pjevač i kitaraš St. l-S : u latinskom izvorniku - hendekasiIabi.
kojega je Neron bogato obdario (Suet. Nero c. 30) .

80. poglavlje
74. poglavlje
»tebanski dvoboj « : misli se dakako na bratoubilački
»Kasandra u čizmama« : »Cassandra calIigaria« (Kasan­ dvoboj između Eteokla i Polinika.
?
dra ? uver;ta u čiz�e) �vuči vrlo nesukladno prema
. St . 1-8: u latinskom izvorniku - elegijski distisi.
VergIlI] evo] »PnameIa vIrgo« - prijamovska djevica
(Aen . II 403). Vjerojatno ju je Trimamlhion i ovdje,
.
kao I u pogl. S2, zamijenio s Medejom.
81. poglavlje

»Umakao sam sudskoj presudi« itd.: ovdje se ponovo

76. poglavlje
spominju zgode iz prethodnih, ,izgubljenih knjiga Sati­
rikona; itp. također gore pogl. 9.
»Neptun« : bog mora, Kronov (Saturnov) sin; ovdje
metonimijski more .
�
»na dan kada se dobiva muška toga« : to jest na dan
kada mladić postaje punoljetan. Odatle slijedi da je
Giton bio stariji od IS godina i da je bio slobodna
77. poglavlje roda, a ne rob kao što se prikazivalo na gozbi kod
Trimalhiona. Kada dječaci (od petnaest do šesnaest
»Merkur« : Merkur je bio bog trgovine Trimalhion godina) postaju punoljetni, odlažu o svetkovini Libe­
se ponosio njegovom naklonošću. ralia - 17. ožujka kada zapravo postaju slobodni -
304 PETRO N I J E ARBITER SAT/R/KON
nošnju i znakove dječaštva, a to su grimizom opšivena
toga (toga praetexta) i kutijica s amajlijama protiv
uroka. Takva se kutijica nosila na vratu do punoljet­
nosti, a kod djevojaka sve do udaje. Bila je okrugla,
srpasta ili u obliku srca, za djecu senatora i vitezova
od zlata (bulla aurea), a za siromašnije ljude od kože
( bulla scortea) ; kada se međutim odlagala, posvetila
se larima i vješala o njihove kipove. Isporedi ovdje
kod Petronija pogl. 60: »postaviše na stol lare s amaj­
Iijama o vratu.«
82. poglavlje
»iz koje si legije« itd.: rimska se naime voj ska dije­
lila na legije koje su sadržavale otprilike po 6 000
vojnika; legija se opet dijelila na deset kohorti (co­
hors), a svaka se kohorta dijelila na šest centurija.
»centuriona<< : to jest časnika koji zapovijeda centu­
rijom.
»u papučama« : vojnici su naime nosili posebnu vrstu
visokih čizama.
St. 1-4 : u latinskom izvorniku - elegijski distisi.
2. st. »Tantal« : Tantal je bio frigijski kralj, otac
Niobin i Pelopov; kao ljubimac bogova dolazio je za
njihov stol, ali se napokon uzobijestio i počeo oda­
vati njihove tajne. Zbog ovoga, a i zbog drugih znat­
no strašnijih nedjela (između ostaloga je, po jednoj
verziji u predaji, također zaklao svojega sina Pelopa
i servirao ga bogovima na stol da se pogoste, hoteći
na taj način iskušati da li su zaista sveznajući), morao
je na onome svijetu stajati u vodi usred plodova, ali
ipak ostajati i žedan i gladan: kad god je naime htio
jesti ili piti, uzmicala je pred njime voda, odnosno
grana s voćem: odatle - Tantalove muke.
83. poglavlje
»u galeriju slika« : mnoge su grčke i rimske kuće imale
posebnu dvoranu za slike (pinacotheca) , ali jc slika
D O DATAK NAPOMENE UZ TEKST 305
bilo i po j avnim zgradama, osobito po hramovima i
trijemovima. U Ateni su na primjer slike bile izložene
u dvorani Propileja na ulazu u Akropolu. U Rimu je
bilo također mnogo slika na javnim mjestima. Augu­
stov je suradnik i zet Marko Agripa radio na tome
da se sve poznate slike i kipovi sakupe i drže na
svima pristupačnome j avnom mjestu; na taj se način
htjelo spriječiti da se vrijedne umjetnine ne izgube
ili upropaste po kojekakvim zaseocima.
»Zeuksidove originale« itd.: Zeuksid, Protogen i Apelo
bili su slavni grčki slikari.
» pastira s Ide« : to jest Ganimeda; mladoga je Trojan­
ca orao oteo po Zeusovu nalogu, zato da bi bogovima
bio vinotoča.
»prekrasni Hila« itd.: kada su se Argonauti, s kojima
se nalazio i Herkul/ na putu u Kolhidu zaustavili da
ručaju, poslao je Herkul svojega dragog Hilu na po­
tok po vodu. Mladića međutim ugrabe nimfe najade
i sakriju ga u vrelo. Kada ga je zatim Herkul tražio
i dozivao po imenu, najade preobraze Hilu II jeku
koja se onda odazivala na Herkulove povike.
»Apolon je proklinjao« itd. : Apolon je bio zaljubljen
u lijepoga mladića Hijacinta kojega j e međutim u igri
nehotice ubio nabacivši se diskom. Iz mladićeve je
krvi niknuo prekrasan crveni cvijet (= hijacint), a
žilice lišća pokazuju slova »AI«, što je zapravo mla­
dićev uzvik bola.
»svi su oni bez suparnika« itd. : Enkolpije je dakle
smetnuo s uma da je disk prema Hijacintu skrenuo
zapravo ljubomorni Zefir (= Zecpvpoc;, to jest zapad­
ni vjetar) a da je malo vjerojatno da bi nimfe odu­
stale od svojih namjera prema Hili, čak i da su znale
da Herkul na njega polaže pravo.
»od Likurga« : vjerojatno j e posrijedi onaj isti čovjek
kojega je Enkolpije u jednome od prethodnih (izgub­
ljenih) dijelova Satirikona ubio, ispo o tome bilješku
uz pogl. 9 (»noćna ubojico«).
St. 1-6: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
306 PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON
84. poglavlje
»želio bih da neprijatelj« itd.: budući da se iz sačuva­
noga konteksta ne može utvrditi da li to govori En­
kolpije ili njegov sugovornik, ne možemo ni na koj i
način naslutiti o kakvome se to neprijatelju (okorje­
lom lupežu) radi.
85. poglavlje
»kvestor« : to je bio quaestor provincialis koji je išao
kao namjesnik u provinciju.
88. poglavlje
»nije ostavilo od svoje veličine ni najmanjega traga« :
to ne znači, kao što tumače neki autori, da su već
u to vrijeme bila izgubljena remek-djela starih maj­
stora, nego da nije više bilo - velikih slikara.
89. poglavlje
St. 1-65: u latinskom izvorniku - jampski trimetri
(senarii Graecanici).
Opis slike je izlika da se sastavi pjesma o zauzeću
Troje, dakle o nečemu što je svoju klasičnu obradu
našlo u 2. knjizi Vergilijeve Eneide. Nije :međutim
isključeno da se ovdje istodobno radi i o parodij i
jedne Neronove pjesme sa sličnim ili dapače istim
naslovom - »halosis Ilii« (Suet. Nero c. 38,2; »Troi­
anum excidium« Tac. ann. XV 39,3; &),wcw; 'IALou
Dio Cass. 62, 18, 1 ) ; ali o tome se ne može pouzdano
suditi. Ova Eumolpova pjesma zapravo i nije ep, nego
epilij u duhu modernih strujanja u kojima se ljepoti
pjesničke obrade daje prednost pred veličinom djela.
Inspiracija se temelj i na promatranju likovnog djela,
postupak koj i je bio vrlo široko zastupljen kod alek-
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 307
sandrinskih pjesnika; u rimskoj se pak književnosti
može u tome smislu poređivati Katulova 64. pjesma,
Pelei et Thetidis epithaZamium: digresija o Arijadni u
toj pjesmi obuhvaća više od polovice epilija, iako je
posrijedi tek opis slike izvezene na sagu koji se na­
lazio među svadbenim darovima. Za opis zauzeća Tro­
je Eumolpo je izabrao jampske tpimetre umjesto
daktilskih heksametara; nema sumnje zato da bi za
t ragedi j u tradicionalnim metrom pojačao dramsku
napetost izlaganja.
1 /2. st. »deseta . . . žetva« : »deseta žetva je prispodoba
za »deseta godina« ; uopće je za modernistički stil
bila karakteristična ovakva nategnuta metaforika u
kojoj se išlo za što neobičnijim stilskim pojačava­
njima. Ova je Eumolpova pjesma spjevana posve u
duhu novih stilskih stremljenja.
2. st. » Frigijce« : to jest - Troj ance.
2/3. st. »obećanje proroka Kalhanta« : Kalhant je bio
grčki prorok kod Troje. Kada su Grci prije polaska
na Troju prinosili na Aulidi žrtvu, dogodila se čudno­
vata zgoda: zmija se popela u vrapčje gnijezdo i ondj e
pojela osmero vrapčića i kao devetu vrabicu. Kalhant
jc događaj protumačio time što će rat trajati devet
godina, a tek desete da će Troja biti osvojena.
4. st. »savjetom Deljaninova proročanstva« : Deljanin
je, razumije se, Apolon - jer rođen je na otoku
Delu - Grci su u ovoj prilici pitali za savjet Apo­
lonovo proročište.
4/5. st. »posijeku vrhove Ide« : po Odisejevoj je uputi
graditelj Epej na vrhu gore Ide nasjekao građu, do­
vukao ju je u grčki tabor i ondje sagradio drvenoga
konja.
1 0. st. »Danajci« : to jest Grci.
»u vlastitome zavjetnom daru« : jer Grci su ostavili
konja tobože božici Ateni kao zavjet za sretan po­
vratak kući.
1 4 . st. »Sinon« : Grci su os tavili lažljiva Sinona i pri­
pravili ga na to da prevari Troj ance , to jest da ih
308 PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON
obavijesti o tobožnjem odlasku grčke vojske i o zna­
čenju ostavljenoga zavjetnog konja.
1 8/19. »Neptunu naime posvećen Laokont« : to jest -
Neptunov svećenik.
24. st. »iskušava bokove« : dakako - bokove konja.
29. st. »Tened« : otok kod Troje.
54. st. »Febova sestra« : Febova ( Apolonova) sestra
=
je dakako Artemida, ovdje Mjesec; Artemidi (Febi)
=
naime pripada Mjesec kao što Febu Apolonu pripada
Sunce.
56. st. » usred Prijamovih podanika« : Prijam je tro­
j anski kralj , a njegovi su podanici, razumije se,
Troj anci.
59. st. » s uzla tesalske sprege« : Tesalci su bili na
glasu kao dobri uzgajivači konja.
90. poglavlje
» češće si govorio kao pjesnik nego kao čovjek« : En­
kolpije time na duhovit način izriče kritiku pomod­
noga pjesničkog stila: u Eumolpovim se pjesmama
može doduše naći pjesnika, ali - čovjeka na žalost
u njima nema.
92. poglavlje
» Svaka čast Ganimedu! « : Ganimed je bio, kao što
smo već spomenuli u bilješci uz pogl. 83, lijepi Zeu­
sov vinotoča na Olimpu.
93. poglavlje
St. 1-10: u latinskom izvorniku - hendekasilabi.
1. st. »s kolhidskog Fazida« : Fazid je rijeka u K,ol-
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 309
hidi, južno od Kavkaza; uz rijeku Fazid love se fa­
zani.
2. st. » afričke kokice« : to jest - biserke.
6. st. » Sirta« : Tripolis u Africi.
94. poglavlje
»niti je Eumolpo prekidao mimsku smrt« : u antič­
kome je naime mimu često dolazilo do lažne (mim­
ske) smrti, to jest do situacija u �ojima su junaci
umirali i onda ponovo oživljavali, i to bez ikakvoga
razumnog obrazloženja; odatle se uobičajilo da se
takva prividna, lakrdijaška smrt naziva mimskom
smrću.
97. poglavlje
»zasjeni čak :i samog Odiseja« : Odisej je naime uma­
kao iz Polifemove spilje na taj način što se pod­
vukao pod njegova ovna.
98. poglavlje
»proždrljivi Kiklop« : to jest - Polifem.
1 01 . poglavlje
»Sudbino« : Sudbina ( = Fortuna) je božica sreće, od­
nosno sudbine.
»razloge zbog kojih je došlo do mržnje« itd.: opet
se aludira na zgode koje su se zbile u prethodnim
knjigama Satirikona. Mi ne možemo ni na koji način
naslutiti što je zapravo posrijedi.
31 0 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
104. poglavlje
»u Bajama«: Baje su bile glasovito kupalište u bli­
zini Napulja, omiljeno svratište bogatijih Rimljana.
105. poglavlje
»sa spartanskim dostojanstvom« : Spartanci su bili
na glasu ne samo kao odlični vojnici nego također
i kao ljudi koji su znali hrabro podnositi boli.
»samo po jednom ožiljku« : Odiseja je naime prva pre­
poznala njegova negdašnja dadilja Euriklija: dok mu
je prala noge, primijetila j e ožiljak što ga je njezin
gospodar nekada davno zadobio u lovu od vepra.
107. poglavlje
»salamandar« : duždevnjak koji izlučuje radi obrane
mliječni sok u kojem se nalazi otrov, takozvani sa­
lamandrin. Taj otrov može usmrtiti manje životinjice;
stari su međutim o salamandru pripovijedali svako­
jake strahote, između ostaloga i to da, gdje padne
kap salamandrova soka, tamo ispadaju dlake, ispo
Plin. nat. hist. X 1 88 . XXIX 74.
108. poglavlje
»odvažno stupi u pregovore« : Trifena ovdje izmiruj e
zavađene stranke kao što je Romulova žena Herzilija
izmirila nekoć Rimljane sa Sabinjanima.
St. 1-8 : ulatinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
2. st. »trojanski junak« : to jest - Prijarnov sin Paris.
3. st. »zalog prevarena Atrejevića«; to jest - Helenu:
Helena je bila žena spartanskog kralja Menelaja, a
Menelaj je bio Atrejev sin.
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 31 1
4. st. »Medeja«: Medeja je bježeći s Jazonom povela
sa sobom i brata Apsirta. Ali, budući da ju je otac
morem progonio, sasjekla je na komadiće vlastitoga
brata i bacala zatim komad po komad u more da bi
otac zaostao dok iz mora skuplja udove ubijenoga
sina.
109. poglavlje
St. 1-6: u latinskom izvorniku - elegijski distisi, a
stihovi koji slijede iza praznine u tekstu (*), to jest
1-7: hendekasilabi.
2. st. poslije praznine u tekstu: »od Feba i Febove
sestre« : to jest - od Apolona i Artemide.
1 1 1. poglavlje
»Misliš li da to oSJeca« itd.; posrijedi je zapravo stih
iz Vergilijeve Eneide (IV 34 ) ; tako naime zbori Di­
donina sestra Ana Didoni koja se zaljubila doduše u
Eneju, ali je ipak htjela ostati vjerna svojemu pokoj­
nom mužu Siheju.
112. poglavlje
»Zar ćeš se opirati« itd.: svršetak 38. stiha iz 4. knji­
ge Vergilijeve Eneide: i to govori Didonina sestra
Didoni.
1 1 3. poglavlje
»Bez sumnje mu se vratila u sjećanje Hedila« itd.:
Hedila je, kako se čini, bila Lihina žena, i može se
pretpostaviti da je upravo ona bila ta za koju se gore
u 106. poglavlju kazuje da ju je Enkolpije zaveo.
 31 2 PETRO N I J E ARBITER SATIRIKON
1 14. poglavlje
»vrati lađi onu božičinu haljinu« itd.: vjerojatno su
božičina haljina i sveta čegrtaljka na neki način u
vezi s razvratnim seljenjem i pljačkom koji se spo­
minju u prethodnome 1 13. poglavlju. Nema sumnje
da su haljina i čegrtaljka pripadali egipatskoj božici
Izidi (sestri Ozirisovoj ); Izidin se naime kult počeo
širiti u Rimu već u Petronijevo vrijeme. S druge
strane, vrlo j e vjerojatno da je Izida bila ujedno
zaštitnica Lihina broda - brodski duh zaštitnik.
»privijem ga k sebi« : to jest - Gitona.
1 16. poglavlje
»da se radi o Krotonu« itd.: u 6. stoljeću prije n. e.
bio je Kroton značajan kulturni centar, a u njemu
se između ostaloga nalazila i ne samo u znanstveno­
me nego i u političkom pogledu vrlo utjecajna Pitago­
rina škola. Ako se brod, koji je plovio za Tarent,
razbio već kod Kmtona, to znači da naši putnici nisu
daleko odmakli od luke iz koje su isplovili.
1 17. poglavlje
»Likurgova ladanjska kuća« itd.: ne znamo niti o
kakvoj se to pljački radilo niti o kakvoj ladanjskoj
kući, a jednako tako ne znamo niti tko j e bio taj
Likurg; ali vjerojatno nije onaj isti koji se spominje
u pogl. 83.
»mati bogova« : to jest Cibela. Cibelini su svećemcI
običavali sakupljati milodare; ali ne možemo znati
na koji je način mati bogova namicaia (»po svom
običaju« ) novac našim junacima.
1 18. poglavlje
»da j e stigao u Helikon« : Helikon je ime gorskog
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 31 3
lanca u Beotiji, posvećenoga muzama, dakle - meton.:
obitavalište muza.
»niti se jedna plodnija snaga uobrazilje može zado­
voljiti pukom trezvenošću« itd.: posrijedi je zapravo
jedna stara tema: mišljenje da se autentična pjesnič­
,
ka snaga ne temelji na razumu, nego na nadahnucu
crenija, isticali su uz mnoge druge često Demokrit
�sobito Platon. Po Demokritu se pjesnička snaga
uobrazilje temelji na oduševljenju (h&oucrtlXcr[J.6�), to
jest na zanosu onih koji su nadahnuti bogom; a na
isti je način pjesničku moć već odavna tumačio i
učitelj svih Grka - Homer (Od. VIII 499), ispo ta­
kođer Aristot. rhet. III 7: 1408 b 1 9 »pjesničko je
tvorenje nadahnuto bogom« . Platon pak govori o us­
hićenju koje nadahnjuju Muze (» [J.a;v[a;« Phaedr. � .
22: 245 A), ali j e to oduševljenje i svojevrsna mahni­
tost, čak ludilo. Pjesnik naime pjeva u zanosu, a kada
razmišlja, on nema tu sposobnost (isp. Plat. Ion. c.
.
5: 534 B ) . Tumačeći Demokrita i Platona, CIceron
rabi izraz »furor« ( =mahnitost, de div. I 80), a Ho­
racije navodi kako Demokrit kaže da je pjesnički
genij za pjesnika važniji nego mukotrpni mar oko
umijeća (ep. II 3, 295-297 ) .
»uzimati riječi koje su daleko o d proste svjetine« :
Eumolpo ovdje ooito ima na umu Horacija i njegove
riječi »odi profanum vulgus et arceo« (= mrzim pro­
fani puk i tjeram ga od sebe, carm. III 1,1); o toj
temi raspravlja Aristotel u svojoj knjizi o pjesnič­
kom umijeću, ispo poet. c . 22: 1458 a 18 i dalje.
»lirski pjesnici« : to jest ona devetorica lirika �oje
navodi glasoviti aleksandrinski kanon, ispo bilješku
uz 2. poglavlje, »devetorica lirskih pjesnika«.
»golem posao oko pjevanja o građanskom ratu« : alu­
zija na Lukanov golemi ep o građanskom ratu između
Cezara i Pompeja.
»zadatak da se u stihovima obuhvate povijesne činje­
nice« itd.: raspravljajući o tome kako pjesnik mora
obrađivati povjesničku građu, Eumolpo želi zapravo
reći da je pjesnik ne smije »obrađivati«, nego -
pjevati.
 31 4 PETRONIJ E ARSITER SAT/A/KON
�iako mu još nedostaje posljednja ruka,, : kao što
J e E �molpu u galeriji ona slika, koja je prikazivala
za�zece Troje, dala priliku da se pjesnički okuša na
.
t�J t��ll, . tako m� i �vo izlaganje vlastite teorije o
PJesmckoJ obradbI povJesničke građe služi kao povod
.
da se u Jednome improviziranom epu i sam iskuša
na tom poslu.
119. poglavlje
St. 1-295 : u latinskom izvorniku - daktilski heksa
­ sastavlja on epilij koji bi morao biti model klasič­
metri. - � ovoj se pjesmi - koja je morala na dje­
lu pokaz�h k�ko �Ulmolpo misli da pjesnik mora
. .
obrađIvatI povJ �smcku građu - do dana današnjega
mnogo r�spravlJalo među učenim ljudima ; i različni
su aut?n u tum��enju njezina smisla i intencije
. za­
UZImalI vrlo razhcne, a često i posve oprečne stavo­
ve. Očito je međutim da Eumolpo svoju kritiku
suvremenoga pjesništva temelji na polemici s Luka­
novim pjesničkim djelom bellwn civile ( Građanski
rat) u kojem je opjevan građanski rat između Ce­
=
�a�a � Pomp�j a . . On zapr�.vo izriče prigovor koji su
l mace upucIvalI Petromjevu mlađem suvremeniku
�uka��, to j.e� t .da je pjesništvo žrtvovao povjes ni­
�tvu Ih :etonCI: ISp. Qumt. inst. or. X 1 ,90: »Lukan
� e pun zara i strastven i obiluje blještavim mislima
l , da � a�em što mislim,
više bi ga morali oponašati
�ovormcI nego pjesnici«; ispo također Servo comm.
m Ve:g. Aet;. I 382: >Za Lukana . . . se čini da
.v : je
sastavIO povJesmck o djelo, a ne pjesničko.« _
Odmah na početku svojeg razmatranja u pogl. 1 1 8
l·.'
Eumolpo strogo opominje one koji žele biti pjesnici:
.
» n:noge .Je, .�. mladi�i, 'pje�me prevarila« . - Eumolpo
kaze » mladIcI«, a mIsh pn tome dakako i na Lukana
�oji je bio vrlo mlad, ali koji ne samo da nije okli­
Jevao da se mjeri s Vergilijem (isp. Suet. vita Lucani),
�ego se čak smatrao i iznad njega: Vergilija Lukan
Jed�ostavn� ?rešućuje: ispo Phars. IX 983-985 gdje
se Jasno VIdI da mladi pjesnik sebe, a za nuždu i
Nerona, smatra novim Homerom. - Ti mladići da-
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 31 5
kIc misle da su, čim sastave nekoliko stihova, odmah
stigli na Helikon, osobito ako im padne na pamet
da sastave tako veliko djelo (» ingens opus« ) kao što
je epska pjesma o građanskom ratu. Da bi što zor­
nije prikazao svoje stanovište, Eumolpo u prilično
začuđujućim okolnostima sastavlja i recitira u ovih
295 stihova spjev o građanskom ratu: radi se naime
o trenutku kada je baš taj isti Eumolpo uputio
» mladiće« kako da se u Krotonu svi zajedno domo­
gnu novca, služeći se sredstvima koja su sve prije
nego u skladu s mora1izirajućim tonom ovoga spjeva,
ispo gore pogl. 1 1 7. Pod takvima dakle okolnostima
noga epa u skladu s vergilijanskom tradicijom. -
Postoji niz problema vezanih uz Eumolpovu improvi­
zaciju de bello civili, koja je vrlo dugačka kao dio
Satirikona, ali je zato za ep vrlo kratka. Petronijevo
je djelo moralo biti svršeno, ili je ostalo nedovršeno,
prije godine 66. ili početkom te godine. Lukan je
upotpunio, i možda i objavio, tri knjige svojih »Phar­
salia<, godine 6 1 , to jest pet godina prije Petronijeve
smrti. I dok Lukanov nedovršen ( ! ) ep ima više od
8 000 stihova, Eumolpov dovršen (?) ima svega 295 .
Zadnji, zaključni stih Eumolpova epilija, » factum est
in terris, quicquid Discordia iussit« (pogl. 124 st. 295 :
»zbilo se na zemlji što god je zapovjedila Nesloga«)
Eric Herbert Warmington u svojem izdanju Petro­
nijeva Satirikona (Petronius, with an English trans­
lation by Michael HeseItine, revised by E. H. War­
mington . . . , Harvard University Press 1969, str. 322)
stavlja u uglate zagrade kao interpolacijU. No do­
bivamo dojam da on to ne čini ni zbog čega drugoga
nego tek zato da se ne bi samo zbog toga prijepor­
nog stiha morao odreći svoje predrasude o Eumol­
povu pokusu kao o nedovršenu epu. Jer upravo je
posljednji stih presudan za to da Se vidi da Eumol­
pova pjesma nije nedovršena proba, nego u sebi za­
ključena cjelina.
Dok je Lukan razračunavanje između Cezara i Pom­
peja, uzevši usput u obzir čitavu epohu nutarnjih ne­
reda od Grakha do Akcija, obradio u punom opsegu
31 6 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON
i u svome se izlaganju odrekao još od Homera obvez­
nc�ga �i �ološkog . aparata, Eumolpo mu suprotstavlja
mItoloskI obnovljen kratak ep u kojem se pravo ep­
sko prikazivanje radnje ograničuje tek na dvije scene:
( 1 ) Cezarov prelazak Alpa (st. 141-208) koji bez sum­
nje zamjenjuje prelazak Rubikona - Rubikon naime
kao mala rijeka ne može ostaviti snažnijeg dojma _
i (2 ) panika koja je potom nastala u Rimu i kojoj je
slijedio bijeg vlade u Kapuu (st. 209-244 ) . Povijest
prethodnih događaja i onih koji su s time u vezi
slijedili naznačena je od samoga pjesnika u neob­
veznu redu.
Ivan Kasumović u svojemu članku »Lukan i Petro­
nije«, što ga je objavio u Nastavnome vjesniku (ća­
sopis za srednje škole, knjiga XIV, Zagreb 1906, str.
489-496. 573-581. 649-654. 729-732) ističe da Pe­
tI1onije . . stavlja Lukana zapravo uz bok Vergiliju i
Luk�ecIJu, a kada ga kudi na Eumolpova usta, on
ga tIme onda hoće počastiti. Kasumovićev put tuma­
čenja i dokazivanja j e prilično zaobilazan: od argu­
menata koji se tiču stilskog područja Ivan Kasumo­
vić neprestance prelazi na razmatranja privatnih od­
nosa izmeđ� Petronija i Lukana. Autor najprije do­
. Nasuprot Kuzmićevu »Petroniju klasicistu« naći ćemo
kazuJe da Je Lukan velik pjesnik - i s time će Se
dakako svatko složiti jer nema nikakve sumnje da
je Lukan to doista i bio; ali potom Kasumović ide
dalje pa stavlja Lukana i iznad Vergilija (op. cit.
str. 489). Odmah zatim dokazuje nam Kasumović da
Eumolpov? mišljenje nije Petronijevo: Petronije je
EumolpovIm epom htio samo upotpuniti sliku Eu­
molpova lika. Pri tome autor ističe da j e Petronije
vrlo dobro poznavao Lukanov talent i da mu j e Eu­
molpovom pjesmom zapravo htio iskazati - čast '.
da Petronij e nije bio Lukanov politički protivnik
nego istomišljenik: Eumolpov ep sastavlja PetI1onije:
po Kasumovićevu mišljenju, poslije Lukanove smrti
i izriče mu na taj način posmrtnu počast jer je pao
kao žrtva zajedničkog neprijatelja: »Petronije ne piše
trave�tiju niti parodiju na Lukanov ep, ne okaša se
na nj kao na političkog protivnika, ne ruga mu se
i ne p �rsiflira, ne 'pou�ava ga kako treba historijske
.
događaje epski opJevatI, ne stvara mu pjesmu uzor-
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 317
nicu, ne takmi se s njime, a ne udara ni po njeg?­
vim protivnicima« - tako glasi zaključak (op. CIt.
732) ovoga prilično opširnoga Kasumovićeva članka.
Martin Kuzmić, naš ugledni klasični filolog i prvi
prevodilac kompletnoga Petronijeva Satirikona, znat­
no drugačije razwn:ijeva ovaj Eumolpov ep: on sma­
tra doduše - ispo Petronijeve Satire . . . preveo i ras­
tumačio Martin Kuzmić, Zagreb 1 932, str. 262 - da
E. Westerburg dokazuje bez uspjeha da se Petronije
izruguje Lukanu, a da također nema pravo niti B.
Kindt kada kaže da je Lukan u svome djelu po­
nižavao Cezara ističući Pompeja i Krasa, a Petronije
da je htio naprotiv uzvisiti Cezara. No po Kuzmićevu
mišljenju Petronije doista kritizira Lukana, ali samo
zbog toga što je mladi pjesnik iz svojega epa isklju­
čio mitološki plan.
Nama se međutim čini da Martin Kuzmić ovdje ne­
dopustivo suzuje domet Eumolpova razračunavanja
s Lukanom jer prema njegovu tumačenju radi se samo
o tome da klasicistički orijentiran Petronije zamjera
svojemu mlađem suvremeniku što se odrekao mito­
loškog aparata u korist gole povijesti.
kod Renea Pichona u njegovoj Histoire de la littera­
ture latine Librairie Hachette et C ie, Paris 1 897 ) na
str. 584 i dalje jednoga »Petronija antiklasicista« :
prema Pichonu se Petronije ovdje nije htio rugati
Lukanu, nego naprotiv Lukanovim protivnicima: bu­
dući da je Petronije smatrao Lukanova Pharsalia
predivnim umjetničkim djelom, a Lukanove protiv­
nike sitničavim zanovijetalima, on ih je ismijao na
taj način što je apologiju klasičnoga pjesništva po­
vjerio jednome takvom prosjaku i smušenjaku kao
što je Eumolpo. Takva apologija klasicizma, zaklju­
čuje R. Pichon, usmjerena je zapravo - protiv klasi­
cizma.
I spomenimo na kraju i Josifa Mojseeviča Tronskoga
koji u svojoj »Povijesti antičke književnosti« (preveo
prof. Miroslav Kravar, Matica hrvatska Zagreb 1 95 1)
na str. 534 izriče trezeveno, kompromisno mišljenje:
on naime smatra da je Petronije u Eumolpovoj kri-
 DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 31 9
31 8 PETRON/JE A R B/TER SATIR/KON

zbiljnost ljudskog življenja, dobiva te� tako � � �

s oj u­
tici vjerojatno išao za dvostrukim ciljem, za polemi­ � lvIm
vislu potpu nost: ona je tek "?potpu nJe na nevId �
kom s Lukanom i parodijom na nenadarene klasiciste . rijetko
svojega vremena . Postoji međutim u Eumolpovoj kri­ ono što doista jest; čovjek Je naprotlv vrlo
tici Lukanove poezije i u njegovu pjesničkom pokusu toga dokraja svjest an. I � toliko .
Kuzm ić ima pra�o
nagla šava da Petro mJe zaI? Jer � Lukan � sto Je
nešto što nijedan od tumača nije uzimao u obzir, kada v bo­
to jest da se Eumolpovima »preko stranputica i dra­ izbacio iz svojega epa »stranputIce I dramatlcna
matičnih božanskih posredovanja« želi reći da je istina žanska posredovanj a« .
je isti�a
svijeta i života kudikamo dublja i da bi Se mogla S druge strane, moramo također naglasiti d�
iscrpsti u vidljivima povijesnim faktima ( res gestae) : i to da parodija Lukanov� epa pre � st�:,IJa dod�s�
»ovdje sc naime ne postavlja kao zadatak da sc u ncsklonu i oštru kritik u njego va hotlm lcna ;eto;!ZI­
stihovima obuhvate povijesne činjenice - što daleko esnog epa - koje je z �pravo PJ esm�ka
ranja povij .
bolje čine povjesnici - nego se snaga uobrazilje u preinaka povjesničke građe s potpumm odba c�vanJe�
svojemu slobodnom zamahu mora sručiti preko stran­ do tada obveznoga mitol oškog apara ta - ah �a J e
putica i dramatičnih božanskih posredovanja do ono­ Eumolpov poku s o građa nskom ra � u mora o � Jed�o
ne moze VIse
ga dubljega i skrivenog smisla tako da u većoj mjeri pokazati da se vergilijevskim sredstvIma
dođe na vidjelo vizija jednoga zanesenog duha nego uskrisiti tradicionalni histo�i jski ep.
pouzdanost nekakvoga točnoga i od svjedoka ovjero­
vljenog izlaganja« (pogl. 1 18) . Zadaća j e pjesnikove 9. st. »mjed lijevanu u Efiri« : Efira je staro ime za
.
snage uobrazilje i njegove tvorne moći da omoguće grad Korint; posrijedi je dakle - korintska mjed.
da u njegovoj pjesmi dođe do riječi i ono nevidljivo,
što se ne može opipati našim čulom i okom opaziti, ll. st . »neviđenu vrstu tkanine« : to jest svilu.
a ipak je bez sumnje zbiljnost, koji put i u većoj 14/1 5. st. »najzabitniji afrički Amon« : pre�a istoku
mjeri od onoga vidljivoga i onoga što se lako uoča­ se išlo čak do oaze Sivah, gdje se u oblIku ovna
va. Neospornu izvjesnost te zbilje, koja je u povije­ poštovao Amon: ondje se kupuju slonovi.
snoj igri i te kako na djelu, ipak se ne može doka­
zati nikakvima pouzdanim dokazima na koje su ljudi 36. st. »fazidska voda« : rijeka Fazid, poznata po fa­
navikli: Lukanovo prikazivanje je serija vidljivih sli­ zanima, nalazila se u Kolhidi, južno od Kavkaza.
ka u kojima Lukan, držeći se povijesnih izvora (po­
glavito Livija), izlaže - uz »religiosae orationis sub 39. st. »po polju gdje potkupljeni kvi�itk to jest
testibus fides« - čitav niz pojedinih epizoda, ali na Marsovu polju gdje su se održavale rimske narod­
koje nisu uvijek dovedene u nutarnju međusobnu ne skupštine; kviriti je bio naziv za punopravne
vezu; ono međutim nevidljivo, što u ništa manjoj rimske građane.
mjeri također jest - što cjelokupno zbivanje saži­
mlje u jedinstvenu cjelinu smisla - u Lukanovu epu 41. st. »senatorska kurija« : to jest senatska vijećnica,
nedostaje. Eumolpo kritizira nedostatak toga nevid­ senat.
ljivoga u Lukanovoj poeziji i u svojoj to nevidljivo 45. st. »pobijeđena Katona« : Katon je po s
u benoj � �
dovodi na scenu. Jer upravo bogovi u pjesmi omo­ dužno sti morao otići na otok Cipar, a glavllI J e raz­
i
gućuju pjesniku da u njoj dođe na vidjelo ono što log bio u tome da ne bi u Rimu smetao Pompeju
se ne vidi, ali se ipak zaista zbiva: postojanje toga Cezaru.
nevidljivoga j e uz primjenu božanstvenih elemenata
uzdignuto iznad svake sumnje: neprijeporno je na 46. st. »svežnjeve pruća« : to su fasces - poznati
taj način da i ":0 rt.0pr/.::ov doista jest. Igra, koja je znakovi vlasti rimskih visokih činovnika.

320 PETR O N I J E ARBITER SA T/R/KON
120. poglavlje
6 1 . st. »Sreća« : to jest Fortuna - božica sreće, odno­
sno sudbine.
62. st. »Enija« : božica rata (= Belona).
63. st. »Krasa ima Part« itd.: Kras je naime pao 53.
godine u bici kod Kara protiv Parta; Gnej Pompej
Veliki je ubijen kod Egipta i bačen u more.
64. st. »Julije« : to jest - Gaj Julije Cezar.
69. st. » obliveno kocitskom vodom« : Kocit je rijeka
u podzemnom svijetu. Stari su mislili da postoje
ulazi u podzemlje, a takve su ulaze zamišljali na
opasnim mjestima kao što su na primjer sumporna
jezera, opasna mjesta na moru i slično. Pretpostavlja
se dakle da je takvo mjesto postojalo i kod Na­
pulja, a znamo da je oi Eneja ulazio u podzemni svijet
kod Kuma.
75. st. »pogubnom čempresu« : čempres naime pripada
grobljima.
76. st. »Dit« : to jest - Pluton, bog podzemlja; zove se
pak Dit (dives bogat) jer njemu pripadaju sve
=
skupocjene kovine i drago kamenje što se nalaze u
zemlji.
97. st. »Tizifona« : jedna od tri Erinije ( = Furiae).
98. st. »Sulin mač«: Lucije Kornelije Sula bio je bez
sumnje najdaroV'itiji vojnik i najbolji vojskovođa što
ga je Rim ikada imao; ovdje se dakako misli na gra­
đanski rat između Sule i pristaša demokratskog vođe
Gaja Marija, a zacijelo i na krvave SuIine proskripcije.
1 21 . poglavlje
1 1 1 . st. »vidim dvostrukom smrću prostrte Fmpe« :
pod Filipima se naravno misli na bitku kod Filipa
42. godine prije n. e., a dvostruka smrt je smrt Bruta
i Kasija koji su 44. godine bili na čelu urote što su
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 321
je pripadnici republikanske opozi,?i�e organi�irali pro­
.
tiv diktatora Julija Cezara, a u bICI kod FIlIpa su se
nalazili također na čelu republikanske vojske.
1 12/1 14. st. »tesalske lomače« itd.: misli se na p��­
.
sudnu bitku kod Farzala u Tesaliji godme 48. prije
n. e.; »sprovode kod libijskih i �ibe�skih �.1aroda« :
. ..
to jest - Cezarove bitke u AfriCI l HIspamJI.
1 15. st. »u strahu od akcijskih zaljeva i Apol�� o�a
oružja« : misli se na pomors�u bitku k?� AkCIJa IZ
.
godine 3 1 . prije n. e. koju Je po VergIlIjevu tu:na-
čenju (Aen. VIII 704 i dalje) odlučio Apolon svoJom
intervencijom iz tamošnjeg hrama.
1 17. st. »prevoznik Portmej« : to jest brodar H�ron
.
koji prevozi na čamcu duše pokojnika preko rijeke
Aheronta u podzemni svijet.
1 2 1 . st. »stigijskim mrtvacima«: misli se na duše
pokojnika u podzemnome svijetu; �tigijski se �o��
po podzemnoj rijeci Stiks (Styx) ko}.a se metommIJ­
.
ski rabi u značenju - podzemm SVIJet.
122. poglavlje
124. st. »otac sjena« : to jest Dit (Pluton).
1 25. st. »od bratovih hitaca« : to jest - u strahu pred
munjama svojega brata gromovnika Jupitera.
128. st. »Titan«: to jest Sunce.
130. st. »Cintijka« : tako se naziva Artemid� (= Dijana)
koja se zajedno s bratom Apolonom rodIla na otoku
Delu na gori Cintu (Kyuthos).
135. st. »doziva Marsa« : dakako kao boga rata.
139. st. »Baklja«: to jest - zvijezda repatica.
143. st. »odbaoi galsko oružje« itd.: misli se na ra­
tove što ih je Cezar vodio u Galiji od 58. do SO: go�
.
dine prije n. e.; dakle: prekine s galskim ratom l latI
se građanskoga. To je, razumije se, rečeno malo na­
.
tegnuto jer j e Cezar već dosta prije toga (Sl. godme)
upokorio čitavu Galiju.
322 PETRON I J E ARBITER SA T/R/KON
144. st. »od grčkog božanstva taknute« : kada je naime
Herkul išao u Hispaniju po Gerionova goveda, vraćao
se preko Alpa koje su se onda u tome predjelu (Mont
Cenis) tobože po njemu nazvale Grčke Alpe (Alpes
Graiae) ; bjelodano je međutim posrijedi tek latini­
ziranje domaćega keltskog imena koje je kasnije II
legendi o Herkulu našlo opravdanje.
1 54. st. »po hesperijskim poljima« : Hesperija je za
Grke »zapadna zemlja« , to jest Italija.
1 56. st. »Saturnova zemljo« : misli se na Lacij u ko­
jem je nekoć vladao bog Saturn.
160. st. »dok Rajnu natapam krvlju« : Cezar hoće pod­
sjetiti na svoje vojne pohode preko Rajne u Germa­
niju.
1 6 1 . st. »koji su po drugi put posegli za našim Kapi­
tolom« : Cezar dakako pretjeruje : Gali su doduše pro­
drli do Rima 390. godine prije n. e., ali u Cezarovo
vrijeme oni više nisu mogli ni pomišljati na nešto
slično.
1 62. st. »svoje izgnaništvo« : svojim izgnanstvom na­
ziva Cezar odluku senata iz 49. godine da se kao pri­
vatan građanin, bez vojske, vrati u Rim.
1 77 . st. »delfijska ptica<, : to jest Apolonov gavran;
u Delfima je naime bilo glasovito Apolonovo proro­
čište.
1 8 1 . st. »Febovo svjetlo« : Apolonovo svjetlo je, ra­
zumije se, Sunce.
123. poglavlje
1 83/184. st. »Marsove znakove« : to jest - bojne
znakove.
206. st. ),Amfitrionović« : dakako Herkul; Amfitrion
je naime bio Alkmenin muž, a Herkul se tako nazivao
kao sin Zeusa i Amfitrionove žene Alkmene. Ovdje
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 323
se misli na onu zgodu kada je Herkul silazio s Kav­
kaza pošto j e ondje oslobodio prikovana Prometeja.
2 1 1 . st. " k uzvišenom sljemenu Palatina« : Palatin je
jedan od sedam rimskih brežuljaka, ovdje - Rim.
226. st. " penate« : penati su se štovali kao kućni bo­
govi, zaštitnici kuće i obitelji.
238. st. »Veliki« : to jest - Gnej Pompej.
239. st. ')strah i trepet Ponta i pronalazač strašnog
Hidaspa« : Pompej je 64. godine dovršio rat protiv
pontskoga kralja Mitridata i njegovo je kraljevstvo
pripojio Rimu; Hidaspo je pak pritok rijeke Inda
( = Behat) ; Pompej doduše nij e stigao do te rijeke,
ali se time želi reći da j e dopro vrlo daleko na Istok;
stigao je naime čak do Armenije.
240. st. »greben za gusare« : Pompej se osobito pro­
slavio time što je 67. godine prije n. e. u svega tri
mjeseca očistio Sredozemno more od gusara; svoje
su glavno uporište gusari do tada imali u Cilicij i.
241 . st. »kada su mu triput priređene ovacije« : Pom­
pej se tri puta vozio u trijumfu: 8 1 . godine kao po­
bjednik u Africi nad ostaoima marijevaca, 7 1 . godine
nakon što je svladao ustanak Kvinta Sertorija u His­
paniji i 64. godine u čast pobjede nad Mitridatom.
124. poglavlje
254. st. »Erebovo sjedište« : to jest carstvo mrtvih,
podzemni svijet; Ereb je bog podzemne tmine, sin
Kaosa i Noći.
256. st. »prijeteća Belona i bakljama naoružana Mege­
ra« : Belona je božica rata, ispo Eniju II st. 62; Megera
je kao i Tizifona, jedna od tri Furije (Erinije, tre­
ća se zove Aletka).
266. st. »Diona« : posrijedi je božica nebeskih visina,
titanka, kći Oceana i TeNde, a sa Zeusom rodila
Afr()r1itl 1 r1 ", klp· Vpnprtt

324 PETR O N I J E ARBITER SA TIR/KON
267. st. »vojsku svojeg Cezara« : Cezar je bio iz stare
patricijske obitelji Julija koji su svoje podrijetlo ra­
čunali od Enejina sina Jula; budući da je Julov otac
Eneja rođen od Venere, Diona je kao Venerina mati
mogla Julija Cezara smatrati svojim izravnim potom­
kom.
268. st. »Marsov potomak« : to jest Romul, sin Marsa
i vestalinke Ilije.
269/270. st. »Velikoga prihvaća sestra sa Febom« itd.:
sestra sa Febom su naravno Dijana (Artemida) i Apo­
lon; cilenski je potomak Merkur (= Hermo) koji se
rodio na arkadskoj gori Cileni, a Tirinćanin je Her­
kul koji je bio iz grada Tirinta u Argolidi.
272. st. »stigijsku glavu« : »stigijski« u smislu »onaj
koji pripada podzemnomu svijetu« , ispo bilješku uz
st. 121.
278. st. »Tartar« : mračni bezdan u podzemlju u koji
je Zeus sunovratio Titane, također metonimij ski -
podzemni svijet uopće.
288. st. »Marcele« : konzul Marko Klaudije Marcelo.
289. st. »Kurione« itd.: Cezarovi su agitatori u Rimu
bili Gaj Skribonije Kurion i Lucije Kornelije Lentul.
290. st. »Božanski« : obraća se dakako Juliju Cezaru
koj i je poslije smrti proglašen bogom i dobio pri­
djevak »božanski« (divus Iulius).
293. st. »zidove Epidamna« : Epidamno je staro ime
za Drač kamo je Pompej najprije utekao.
294 . st. »tesalske zaljeve« : to jest - ravnice kod Far­
zala; izraz zaljevi pristaje više Filipima.
295. st. »što god je zapovjedila Nesloga« : posljednj i
ovaj stih zaokružuje Eumolpov ep na taj način što
objavljuje da su se svi događaji zbili upravo onako
kako je to zapovjedila božica Nesloga. Kratkoća me­
đutim kojom ovaj stih zaokružuje izlaganje građan­
skog rata ne upućuje nipošto na to da je Ewnolpov
ep nedovršen pokus, nego zapravo još jednom po­
svjedočuje EumoInovu teori i n o hiti nip<.:ni�tvl'l to
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 325
jest da nije pjesnikov zadatak da stihovima vjerno
i točno opisuje povijesne činjenice. Dakako da to
ne protuslovi Eumolpovoj tvrdnji da je ovaj ep samo
improvizacija.
126. poglavlje
"Polienu« : Enkolpije se u Krotonu zove Polien.
»preskače prvih četrnaest redova od orkestre« : u ka­
zalištu je prvih četrnaest redova od pozornice bilo
predviđeno za rimske vitezove.
»nikada ne sjedim osim na viteškima« : misli se na­
ravno »na viteškim sjedalima u kazalištu«, to jest u
prvih četrnaest redova. Ali izraz je dvosmislen: hoće
reći također da ljubavne partnere bira samo između
onih koji sjede u prvih 14 redova.
St. 1-6: u latinskom izvorniku - elegijski distisi.
3. st. »da spustiš rogove« : Jupiter (= Zeus) je naime
kao bik oteo Europu.
4. st. »da perjem skrivaš« : Zeus je k Ledi, s kojom
je porodio Poluksa i lijepu Helenu, došao kao labud.
5. st. »Danaja« : Zeus je kćeri argivskoga kralja Akri­
zija došao u obliku zlatne kiše.
127. poglavlje
»Nisam, razumije se, potomak boga Sunca« : misli se
na čarobnicu Cirku, kćer Helijevu (= Sunčevu), koja
je Odisejeve drugove pretvorila u svinje.
»što Cirka voli Poliena« : Enkolpijevo krotonsko ime
Polien je bio zapravo pridjevak Odisejev: veza izme­
đu Cirke i Odiseja je prema tome posve »nužna«.
St. 1-7: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri. - Posrijedi je tema iz 14. pjevanja Homerove
Ilijade: Hera je htjela pomoći Grcima kojima bo-
326 PETRON IJ E ARBITER SATIR/KON
govi po Zeusovu naređenju nisu smjeli pomagati, a
Trojanci su ih upravo žestoko pritijesnili uz lađe.
Zato se Hera lijepo uredila i nakitila, otišla k Zeusu
na goru Idu iznad Troje i ondje ga zavela da je obljubi
i potom ga je uspavala. Iz zemlje im je za ležaj
niknula lijepa trava i svakovrsno mirisno cvijeće. Dok
je Zeus spavao, Grcima je pošlo za rukom da se
odrvaju trojanskomu naletu.
128. poglavlje
St. 1-9: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
»u krevetu svog učitelja« u Platonovoj »Gozbi« pri­
povijeda Alkibijad kako je Sokrat s njime ležao cijelu
noć u istome krevetu, ali ga nije ni taknuo, kao da
mu je otac ili stariji brat. Sokrat je doduše ljubio
mladoga i lijepog Alldbijada, ali je njegova ljubav
bila upravo - »platonska« .
131. poglavlje
St. 1-8 : u latinskom izvorniku - daktilski heksametri.
2. st. »Dafna« : to jest lovor. Kći riječnog boga Peneja
pretvorila se u lovor dok je bježala pred zaljubljenim
Apolonom.
7. st. »gradska Prokna« : metonimij ski za lastavicu:
Filomelina se naime sestra Prokna pretvorila u la­
stavicu, ispo Ov. met. VI 423-670.
132. poglavlje
»0 dječaku Endimionu<< : u tekstovima koji su nam
se sačuvali Endimion se spominje samo na ovome
mjestu. Nije jasno kakvu je on ulogu mogao imati
u ovim događajima.
D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 327
St. 1-9: u latinskom izvorniku sotadski stihovi
(Sotadei).
St. 1-3: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri; posrijedi je zapravo centa Vergilianus - zgod­
na igra s Vergilijevim stihovima: Aen. VI. 469. 470.
eel. VI 16.
»i Odisej« : ispo Hom. Od. XX 18.
»neki tragički junaci« : misli vjerojatno na Sofoklova
Edipa.
St. 1-8: u latinskom izvorniku: - elegijski distisi.
'
1. st. »Katoni« : Katoni su u rimskoj literaturi postali
simbolom ćudoredne strogosti.
7. st. »sam je Epikur« : Epikur je ovdje na šaljiv
način suprotstaVljen rimskoj koreniki - Katonu Sta­
rijemu.
8. st. »svrha« : u latinskome originalu stoji grčki
,,:eAo�.
133. poglavlje
St. 1-1 7 : u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
1. st. »Pratioče nimfi i Bakhov« : Enkolpije se ovom
pjesmom obraća Prijapu; Bakho je naime bog vina
i vinskih radosti (Dioniz).
3. st. »slavni Lezb i zeleni Tas« : to su otoci u Egej­
skome moru.
4. st. »U tvojim Hipepama« : posrijedi je grad u Lidiji.
5. st. »naslado drijada« : drijade su šumske nimfe.
IS. st. »plod roktave krmače« : to jest odojak.
16. st. »ljetošnja tekućina« : dakako - vino.
 328 PETR O N I J E ARBITER SATIRIKON
134. poglavlje
St. 1-10: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
7. st. »hirkanski tigrovi« : Hirkanija je smještena ju­
goistočno od Kaspijskog jezera.
9. st. »zabrinuti Feb « : to jest Apolon koji vozi Sunčeva
kola.
135. poglavlje
St. 1-17: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
4. st. »gaj prazne Cerere« : Cerera j e božica zemljo­
radnje, a ovdje se metonimijski rabi za žitarice: ple­
ter j e pokriven slamom bez zrnja koje je već prije
bilo ovršeno.
7. st. »vrč umrljan Lijejem« : to jest vinom; Lij ej j e
naime pridjevak boga Bakha (razbibriga), metonimija
za vino.
15. st. »Hekala« : Hekala je bila starica koja je u svo­
joj skromnoj kućici ugostila Tezeja kada je utekao
k njoj da se zakloni od oluje. Tezej se naime upravo
bio uputio na Maratonsko polje da svlada bika što
je pustošio u tome dijelu Atike.
17. st. »pjesnika iz Batova grada«: to jest - Kalimaha.
Bat j e ime koje j e dato Aristotelu iz Tere, osnivaču
Cirene, a Kalimah je bio rodom iz Cirene.
136. poglavlje
St. l-S : u latinskom izvorniku - daktilski heksa­
metri.
112. st. »stimfalske ptice« : posrijedi j e šesto Herku­
lovo j unačko djelo: protjerao j e opasne ptice s arkad­
skog jezera kod Stimfala.
DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 329
4. st. »finejskim otrovom« : harpije su zapravo perso­
nifikacija sile vjetra koja ljude grabi u propast. Za­
mišljale su se kao djevojke koje su odozdo bile ptice.
Kada je trački kralj i prorok u Salmidesu Finej
napustio svoju prvu ženu Kleopatru, kćer Borejinu,
i uzeo Ideju, okleveće maćeha pred ocem dvojicu
sinova od prve žene, Pleksipa i Pandiona, i Finej si­
nove oslijepi. Boreja međutim za kaznu oslijepi Fi­
neja; a onda, kad god j e Finej htio jesti, doletjele bi
harpije i sve bi mu pojele, a ostatak bi hrane zaga­
dile tekućim izmetinama ispod repa; to j e pak tra­
jalo sve dok ga od harpija nisu napokon oslobodili
argonauti Kalaid i Zetes.
137. poglavlje
St. 1-10 : u latinskom izvorniku - elegijski distisi.
3. st. »neka uzme za ženu Danaju« : Zeus je naime
Akrizijevoj kćeri Danaji došao u obliku zlatne kiše.
8. st. »Servije i Labeon« : Ciceronov prijatelj Servije
Sulpicije Ruf i Kvinto Antistije Labeon, koji je živio
i . djelovao u Augustovu razdoblju, biIi su glasoviti
rimski pravnici.
138. poglavlje
»Arijadna« : Minosova kći koja je pomogla Tezeju da
se snađe u Labirintu i ubije Minotaura i koja je
zatim s njime pobjegla s Krete.
»Leda« : žena spartanskoga kralja Tindareja koju je
Zeus obljubio, pretvorivši se u labuda.
»Helena« : otmica glasovite ljepotice Helene bila j e
povodom za trojanski rat.
»U parnici božica« : u toj su se parnici natjecale u
ljepoti tri božice: Atena, Hera i Afrodita; sudac im
ie bio Paris, sin trojanskoga kralja Prijama.
 DODATAK NAPOMENE U Z TEKST 331

330 PETRON I J E ARBITER SAT/R/KON

progonio bog mora Neptun ( po� idon) ; is�opao je
.
=

naime kolcem Posidonovu sinu Pohfemu ]edmo oko.

139. poglavlje 7/8 . st. »po pučini sijedoga Nereja« : Nerej je također
,I morski bog, sin Oceana i Geje.
St. 1-8: u latinskom izvorniku - daktiIski heksa­
e
metri. 8. st. »helespontskoga Prijapa« : Prijapa su naim
osobi to štova li u Lamp saku na
3. st. »ponio nebeski teret« : kada je Herkul (Tirin­ kao boga plodnosti
ćanin) išao po zlatne jabuke, došao je u Afriku do HcIespontu, vidi bilješku uz pogl. 16.
boga Atlanta koji drži na glavi nebeski svod (grčki
- "A't"AiX� = gora u Africi, u današnjem Maroku),
Dok je Atlant išao po jabuke, morao je nebeski svod 140. poglavlje

»Merkur« : Hermo (= Merkur) vod� d�še

držati na glavi umjesto njega Herkul. um�lih u
to bIlo �a
5. st. »Laomedont« : Apolon i Posidon su radili trojan­ podzemni svijet, a katkada - kao sto ]e .
dikc - I natra g IZ
skomu kralju Laomedontu na utvrđivanju grada, ali primjer u slučaju Orfeja i Euri
ih je Laomedont prevario za nadnicu. Zato su mu mrtvih.
bogovi za kaznu poslali na grad morsku neman kojoj od Grka
»Protezilaj « : tesalski kralj Protezilaj je prvi Prija­
je Laomedont morao dati svoju kćer Hezionu; Hezionu je pogin uo od
skočio na trojansko tlo i prvi ..
a us­
je međutim naposljetku spasio Herkul pošto je ubio Njeg ova je žena L o damI �
mova sina Hektora. � .
po­
morsku neman. tim da izmo li od bogo va da ]0] m � za
pjela među
vrate na gornji svijet među !ive sa!ll0 na trI sata.
4. st. »Pelija« : tcsalski kralj Pelija prezirao je božicu . Prot ­
]e
Heru, a božica mu se osvetila na ovaj način: Pelija Zatim kada su prošla ova tri sata l kad?, �
je naime Jazona, sina svojega brata Ezona, poslao po zilaj ponov o umro , Laod amij a je �apra vIla � �otezI­
v cI dok
10zm
zlatno runo u Kolhidu. Jazon je uspješno obavio taj lajev voštani lik i s �jime je bor�: vlla u
zadatak: donio je zlatno runo, ali je doveo sa sobom se na kraju nije spalIla na lomacl.
i Medeju. Medeja je međutim nagovol'ila naivne Pe­ udriji smrtnik« :
lijine kćeri neka sasijeku oca i skuhaju ga u kotlu, »Sokrat, po sudu bogova i ljudi naj L?
ji čovj ek svoje ga vremena, to
da je Sokrat najmUdri
a ona da će ga iZl.tova oživjeti i pomladiti. Kćeri su c 30: 2 1 � E),
poslušale Medejin savjet i ubile rođena oca; prekasno naglašuje Alkibijad u Platona (sympos. .
bogo va, to sazna� e!ll0
su naime shvatile da ih je Medeja zapravo prevarila. a da je bio najmUdriji i po sudu .
e obra ne« kojO j Sokrat IZJav­
A na taj se način ispunila ujedno i Herina kazna iz Platonove »Sokratov u
ta od�?­
nad Pelijom. ljuje da je Apolon u Delfima na Pitijina �� mje
u suvr emem cIma
vorio Herefontu da nitko međ . c.
4/6. st. »Telef se iz neznanja latio oružja« : kada su Sokr ata) mud riji (apo! . Socr
od njeg a (to jest:
Grci išli na Troju, došli su u Miziju i, misleći da je 5: 21 A).
to Troja, počeli su je pustošiti. Vladar pak Telef na­
tjera Grke natrag k lađama, ali ga Ahilej rani kopljem
u bedro: dok je bježao pred Ahilejem, zapeo je Telef 141. poglavlje
o mladicu vinove loze. A to je zapravo bila kazna
ibala« : to je
što je došla od boga Dioniza kojega on nije htio »Sagunćani su se, �ritije š?:jeni od Han
štovati: iako j e Telef bio Grk, ipak se u neznanju bilo naime 218. godme prije n. e.
oružjem okomio na Grke. »Petc Iijci« : 216. godine prije n.e.
6. st. »Odisej« : vraćajući se iz trojanskoga rata, Odisej
j e deset godina lutao po morima po koiima ga ic
 332 PETR O N I J E ARBIT ER SA TIRIKON

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST 333

»Kada je Scipion zauzeo Numanciju«: to jest _ 133.
godine prije n. e.
I. odlomak
»stanovništvo Masilije«: Masilija (Massilia) j e bila fo­
čanska kolonija na jugoistočnoj obali Galije, današnji
Marseille u Francuskoj. Sudeći po odlomku IV, može­
mo pretpostaviti da se dio radnje u Satirikonu odi­
gravao također u Masiliji.
»[u 14 knJ'I'ZI' . . . . . sav afrodizijak što smo . ga ima-
li?«]«' 'riječi u uglatim zagradama nalaze se Jed'mo u
.
o�om; Fulgencijevom rukopisu. Posrijedi j e . mt�rpo ��-
. J. koja potječe iz starijega vremena, naJvJeroJ�t�IJe
�� �arolinškoga, dok sam Fulge cije
� ,: �odex I?artszen­
sis lat 7975 dolazi iz 1 1 . stoljeca. VIdI se OSIn o?�
�
da je 'pisac ove bilješk� imao u rukama komp; e mJI
.
Satirikon nego što ga Imamo ml danas.

VIII odlomak
IV odlomak
.
»0 troglavom Cerberu«: Cerber. Je bio čudovišni pas
St. 145. 146. 155-157: u latinskom izvorniku _ hen­ koji je čuvao ulaz u podzemm svijet.
dekasilabi.
146. st. »Arpinče, Patavijče, Mantuanče«: tako naziva
po rodnim gradovima govornika Marka TuIija Cice­
XIII odlomak
rona, povjesnika Tita Livija i pjesnika Publija Vergi­ »skrovito javno mjesto«: to jest - loža.
lija Marona.
155/156. st. »po masilijskim vrtovima«: ispo gore bi­ /Budući da su odlomci XVII i XVIII P?grešno pri­
lješku uz odlomak l. ..
pisani Petro11lJu, mz' smo ih u ovome prtJevodu pre­
156. st. »svetom panju«: pod svetim se panjem naj­ skočili./
vjerojatnije misli na drveni spolni ud koji Se na
Prijapovim kipovima prikazivao u erekciji.
XIX odlomak
157. »kao slika i prilika helespontskoga Prijapa«: Pri­
japa su kao boga plodnosti osobito štovali u Lamp­ St. 2486-2496: u lati�skom izvorniku - anakreont­
saku na Helespontu. Sidonije poistovećuje Petronija ski stihovi (AnacreonteI).
Arbitra s Prijapom zato što ga zapravo poistovjećuje . . to J'est u katalektič-
"
2488. st. »stihove u ovoJ mJen«.
s glavnim junakom Satirikona Enkolpijem: a znamo
da je Enkolpije najviše svojih junačkih djela izveo kome jampskom dimetru.
upravo poput Prijapa, to jest - svojim spolnim 2493. st. »Djevojke iz Memfisa«: Me?1fis j � n m
�
�
udom. stari grad u sjevernom dijelu �:�dnJeg EgIpta, �
»djevojke iz Memfisa« moze znaCItl n�prosto - dJ e­
.
vojke iz Egipta, to jest: mlade EgIpcanke.
VII odlomak

"Petronije Arbiter pripovijeda«: Ova se napomena od­ XX odlomak

nosi vjerojatno na izgubljeni tekst iz 20. poglavlja.
St. 2849-2858. 2861. 2862: u latinskom izvorniku -
hendekasilabi.
 D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST 335

334 PETRO N I J E ARBITER SAT/R/KON

XXIV odlomak
svr­
St : 2�63 2865: u latinskom izvorniku - anakreont­
� »nc miriše dobro« itd.: u latinskom izvorniku -
kome distih u, ispo Mart.
Ski stlhoVil (Anacreontei). šetak pentametra u elegijs
cpigramm. II 12,4.
2�5� .st . »Anakreont« : Anakreont je bio glasoviti rč­
�I ,��Ik. �.z Jonije (559-478. godine prije n. e.);
iz s je- TI
�
�.CI stl ova . �85.2-2854) saznajemo da ga je Petro­ XXV odlomak
mje osobIto cIJemo.
tej
�862. st »u trostrukom porodu« : misli se na mjese­ »izvještava da je on prvi« : to jest - da je Prome
:. i da se Prome tej ogluši o o izričitu Zeu­
ceve mIjene - mlađak, uštap i posljednju četvrt. prvi. Buduć
j e dao
. .. sovu zabranu i donio ljudima vatru, Zeus ga
2863. st. »TriviJ. 'ina vatra« '. to J' est - MJesec;
' TnVIJa onamo je svakog a da­
.Je zapravo DIjana . okovati na pustom Kavkazu, a
(Artemida) kao božica Mjeseca. od Zeusa poslan orao koji je Prome tej u
na dolijetao

2864. st. »Feb« : zapravo - Apolon kOJ'i voz'l Sunceva v kljuvao i proždirao jetru.
kola.
St. 1-4: u latinskom izvorniku - hendekasilab i.

XXI odlomak XXVI odlomak

distisi.
»stanka« : to jest cezura (dijereza) u stihu. St. 1 - 1 0 : u latinskom izvorniku - elegij ski
( = Apo­
5 . st. »Febova kornjača« : kornjača je Febova
St. 1. 2 : u latinskom izvorniku - anakreontski sti­ način : radi se naime o tome da
lonova ) na posredan
hovi (Anacreontei). je Apolonu poklonio Herm o, bila izra-
je lira, koju
đena od kornj ačina oklopa.
božice
XXII odlomak »uz Lucininu pomoć« : Lucina je bio pridjevak
Junone (Iuno Lucina) , kao božice poroda .

» Kviriti« : naziv za punopravne rimske građane.

XXVII odlomak
» kod Horacija o Kviritu« : ispo Hor. ep. I 6' 7 : » quid
plausus et amici dona Quiritis «. heksa­
St. 1-1 3 : u latinskom izvorniku - daktilski
metri.
»quis te Quiritem« : ispo Hor. carm. 7, 3 : »quis te re·
er
donavit Quiritem«. 1 . st. » Strah je prvi na svijetu« itd.: ispo takođ
Stat. Theb. III 661.
:
3.st. " Aton« : brdo na Halkidici (sveta gora) . - »Feb«
XXIII odlomak metonimij ski za Sunce .

8.st. »da Cereri iskazuju« itd.: Cerera je bila božica

l>tjesnaci nereida« : nereide su bile kćeri morskoga poljodjelstva.
star�a Nereja; b'l .
.l o Ih J e pedeset, a stanovale su u
.
.

dubmama Egejskoga mora.

 336 PETRON I J E ARBITER SATIR/KON

9. st. »da Bakha ovjenčavaju« : kao boga vina i vinove Tekst Satirikona. Autor djelo
loze.
10. �t. »ugađa Pali« : božica Pala je bila zaštitnica
pastIra. - »Neptun« : dakako kao bog mora (= Po­
sidon).
ll. st. »Palada«: to jest - božica Atena.

Glasoviti rimski povjesnik Publije Kornelije Tacit u

XXVIII odlomak
svojim Analima (XVI 17-20) piše ovako: » 17. U raz­
maku naime od svega nekoliko dana pali su [sc. 66.
godine] jedan za drugim Anej Mela, Cerijal Anicije,
St. 1-9: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ Fufrij e Krispin i Tit Petronije . " 18. O Petroniju se
metri. mora spomenuti malo više. On je naime dan provodio
9. st. »d� j e Mida onakav« : frigijski kralj Mida II snu, noć u poslovima i užicima života; i kako su
. . je na
gl�p nacll� IZreka o nepovoljan sud o Apolonovoj gla­ drugi došli na glas radinošću, tako je on lijenošću;
ZbI. Zato J e Apolon dao da mu za kaznu izrastu ma­ i nisu ga smatrali propalicom i rasipnikom, kao većinu
gareće uši kako bi zorno svjedočile o kraljevu lošem onih koji svoje rastaču, nego umjetnikom u raskoši.
ukusu za glazbu. Mida j e dakako skrivao od svijeta A što su mu riječi i djela bila slobodnija i pokazi­
sv�j e ru�ob�e uši, ali ih j e ipak vidio njegov brijač vala neki nemar za sebe, to su ih radije primali kao
kOJI ga . J e } �nače običavao šišati. A taj sluga nije iskrena i neusiljena. Ipak se kao prokonzul u Bitiniji
m<;>gao IzdrzatI a da makar nekomu ne povjeri ovu i uskoro kao konzul pokazao sposoban i dorastao
t�Jnu. Budući da se bojao kazne, iskopao j e u zem­ poslovima. Kada se zatim vratio porocima, ili je po­
lJI r�pu, po:Vje io joj tajnu i potom j e iznova zatrpao. roke samo oponašao, uzme ga Neron u uski krug
�o IZ zemlje J:e Izrasla
.
trstika pa - kada je puhao svojih pouzdanika kao suca u pitanjima ukusa pri
vjetar, trstika je pjevala slugine riječi to jest da čemu ništa nije smatrao otmjenim i vrijednim pažnje
kralj Mida ima magareće uši. '
osim ono što bi mu Petronije odobrio. Odatle Tigeli­
nova zavist kao protiv suparnika i čovjeka koji se
bolje razumije u naslade. Uteče se dakle carevoj
XXIX odlomak okrutnosti, pred kojom su uzmicale ostale strasti,
predbacujući Petroniju prijateljstvo sa Scevinom, po­
St. 1-9: u latinskom izvorniku - hendekasilabi. što mu je prethodno podmitio roba da ga prijavi i
oduzeo mu priliku da se brani, a veći mu je dio slu­
S. st . . »hiblej �ku tečno t« : to jest med; Hibla j e nai­ žinčadi bacio u okove. 19. Slučajno je Cezar u one
�
�e . b�? grad l �:do u IstoČn?m d�je!u Sicilije, a zahva­ dane krenuo u Kampaniju, a Petronije se, stigavši do
IJUJ�lCI plememtIm travama l raslInJU, iz toga se kraja Kuma, ondje zadržavao; i nije htio dalje produžavati
dobIvao osobito ukusan med. strah ili nadu. A ipak nije naglo oduzeo sebi život,
nego je zarezao žile i po volji ih je zavezivao i opet
otvarao; razgovarao je pri tome 's prijateljima, ali
XXX odlomak ne o ozbiljnim stvarima ili o nečemu čime bi nasto­
jao steći slavu postojanosti. I slušao ih je dok su pri­
St. 1-15 : u latinskom izvorniku _ . daktilski heksa­ povijedali, ali ništa o besmrtnosti duše i načelima
metri. mudraca, nego lake pjesme i šaljive stihove. Jedne
je od robova obdario, neke išibao. Priredio je gozbu
 33 8 PETR O N I J E ARBITER SATIR/KON
prepustio se snu da bi mu smrt, premda nasilna, bila
nalik na slučajnu. Niti je u pismu, kao većina onih
koji su pogibali, polaskao Neronu ili Tigelinu ili ne­
komu drugomu od mogućnika, nego je, navodeći ime­
na bludnika i žena, točno popisao careva sramotna
djela i novost svakoga razvrata i to j e zapečaćeno
poslao Neronu. A slomio je pečatni prsten da ne bi
uskoro poslužio da se druge osobe dovedu u pogibao.
20. Dok je Neron premišljao kako su izašli na javu
rafinirani izumi njegovih noći, padne mu na pamet
Silija, po udaji za senatora prilično poznata i s njime
samim povezana u svakom raZVl1atu a Petroniju in­
timna prijateljica. Bude otjerana u progonstvo kao
da nije šutjela o onome što je vidjela i podnijela, iz
osobne mržnje.« - Tako glasi Tacitov izvještaj o
Petroniju i to je ujedno i najopširniji izvještaj iz
starine koji imamo.
Toliko za sada o samom Petroniju. - Na izvještaje o
njegovoj osobi vratit ćemo Se ponovo malo kasnije.
- Pogledajmo međutim kako stoji s problemom oko
predaje njegova teksta. Do nas je došlo doduše više
različitih rukopisa Petronijeva Satirikona, ali ne sa­
mo da se ne zna kako je izgledalo čitavo to djelo,
nego čak nijedan među našim rukopisima ne obuhvaća
u potpunosti ni onaj tekst od 141 poglavlja kojim mi
danas raspolažemo; a, da stvar bude još teža, li taj se
tekst, sklopljen iz različnih codices Petroniani, naj­
većim dijelom sastoji iz nepovezanih ili slabo pove­
zanih odlomaka. Taj je problem međutim olakšan za
nas u velikoj mjeri zahvaljujući čitavomu jednom
mnoštvu vrijednih filoloških radova koji su dosada
obavljeni na području kritike Petronijeva teksta; jer,
zahvaljujući tim radovima, možemo reći da danas,
unatoč jadnomu stanju u kojem su do nas došli
spomenuti rukopisi, ipak imamo na raspolaganju tekst
Petronijeva Satirikona koji je prHično pregledan i,
što je najvažnije, kritički dobro razrađen i vrlo pom­
no dotjeran.
Preglednosti teksta u mnogome pridonosi i uredna
podjela na poglavlja: prvu podjelu Satirikona na
poglavlja obavio je Theodore de Juges u svojem iz-
DODATAK TEKST SATIR/KONA. AUTOR / DJELO 339
danju iz godine 16291: on je Petronijev tekst, tada
još bez cena Trimalchionis, razdijelio na 1 0 1 p<;>glavlje.
Suvremena međutim podjela na 141 poglavlje usta­
lila se tek nakon Burmannova izdanja Petronijeva
Satirikona u Utrechtu, 1 7092: u njegovome je naime
izdanju tekst kompletne Petronijeve ostavštine već
podijeljen onako kako ga i mi danas dijelimo. Bilje­
ženje pak paragrafa uveo je C. G. Anton u tekstu
Satirikona što ga je izdao u Leipzigu godine 178 13•
Svi se slažu da najveće dostignuće na području kri­
tike teksta Petronijeva Satirikona u posljednje vri­
jeme predstavlja Mtillerova editio maior4 - Petronii
Arbitri Satyricon cum apparatu critico edidit Konrad
Mtiller, Ernst Heimeran Verlag Mtinchen 1961; pos­
lije ovoga Mtillerovog kritičkog izdanja razlikujemo
četiri razreda Petronijevih tekstova kojli nam zajed­
no, upotpunjujući se različito između sebe, služe kao
izvori za suvremena izdanja Petronijeva Satirikona:
Prvomu razredu, koj i se označuje slovom O, pripadaju
breviU1J1. sive vulgarium excerptorum libri; sadrže ti
tekstovi izvatke iz sat. c. 1-26,5. 80,9-137,9, a iz
'lI cena Trimalchionis c. 55. Najvjerodostojniji rukopis
O-razreda je codex Bernensis olim Bongarsianus 357
�
koji se označuje slovom B.; t�j je �ukop s na star , � �� �
predstavnik ovog razreda, a Ujedno I uopce najstarijI
Pet:wnijev rukopis koji danas posjedujemo : napisan
je oko godine 850, iIi ne mnogo kasnije, u Francuskoj ,
u Auxerreu, odakle potječe iz biblioteke Jacquesa Bon­
garsa. Kako su se iz tog rukopisa izgubila četiri lista,
1 U Zenevi kod tiskara Jeana Merciera. Posrijedi je loš pretisak
Goldastova frankfurtskog izdanja iz 1 6 1 0. godine.
2 Titi Petronii Arbitri Satyricon. . . Curante Petro Burmanno -
Traiecti ad Rhenum, apud Guilielmutn Van de Water 1 709.
3 Petronii Arbitri Satyricon. Ex recensione Petri Burmanni . . .
Lipsiac - sumptibus Gaspari Fritsch 1 78 1 .
4 Tako se skraćeno naziva Miillcrovo prvo kritičko izdanjc PC­
.
troniieva Satirikona za razliku od nje�ova drugoga, ponovljenog
.
kritičkog izdanja, editio minor (Pctrol1lus: Saty'rJca - Sch�lmen­
�
geschichte n, lateinisch-deutsc von Konr�d Muller und \1\:'.llhelm
Ehlers Tnsculum-Biicherei, lm Ernst Helmeran Verlag Munchen
1 965) II kojemu jc međutim kritički aparat prvog izdanja repro­
�
,
ducir n u znatno skraćenu obliku.
340 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
u nJ emu ) e ostala oveća praznina (sat. c. 3,3-109,10).
Srecom J e Theodor Mommsen u jednome Plautovu
rukopisu iz 9. stoljeća, codex Leidensis Vossianus 4.
30 prona�ao p�a dva od četiri izgubljena lista; na
� v gubItak iz B-rukopisa sveo samo
taj se nacm na tekst
koji <:>buhvaća �. 81,1-109,10. Veliko značenje ovog
rukopIsa pokazuje se već i u tome što je on na više
�jest� j �dini �ačuvao neke dijelove teksta koji su
Iz�ubljem u SVIma ostalim Petronijevim rukopisima;
OSIm toga taj. nam rUkopis na mnogim mjestima jedi­
ni posvjedočuje ispravne izričaje - ili ono što je is­
pravnim izričajima ponajbliže - ili opet jedini čuva iz­
vorni način pisanja. Nešto mlađi predstavnici ovog raz­
�eda su cod�x. Pa!'isiensis 6842 D ( = R) iz 12. stoljeća
I codex Parzslensls 8049 ( = P) s kraja 12. stoljeća. U
poređenju s B-rukopisom na njima se jasno može
vidjeti koliko se u razmaku od 250 ili 300 godina
tekst prepisivanjem iskvario: to se osobito odnosi na
�-rukopis koji upravo vrvi pogreškama svih vrsta; pa
Ipak su i ti rukopisi za nas značajni, osobito ondje
gdj e se u B-.rukopisu zbog gubitka listova nalazi velika
praznina. O-razredu pripadaju napokon i brojni rene­
sansni rukopisi, codices I talici: označuje se slovima
A, C, D, E, F, G, J, K, Q, V i W, a potječu svi od
reda iz 15. stoljeća; ti su nam rukopisi međutim za
uspostavu Petronijeva teksta gotovo posve beskorisni
jer se u njima broj grešaka, zbog svakojakih prepi­
� ivački� �ahvata u �ekst - mnoštva najrazličnijih
Ispravljanja, nadopunjavanja, nagađanja - u odnosu
na rukopise R i P samo još umnogostručio. Svi ti
renesansni rukopisi potječu od jednoga izgubljenog
rukopisa ( = o) što ga je na putu u Englesku godine
1420. pronašao Firentinac Poggio; o-rukopis j e bio
f�ancuskog podrijetla kao i rukopisi B, R i P; od
njega pak potječe i onaj izgubljeni renesansni ruko­
pis ( = M) prema kojem je izrađeno prvo tiskano
izdanje Petronijeva teksta5 .
Rukopisi O-razreda nazvani su excerpta vulgaria zato
što tvore najbrojniju i najrasprostranjeniju grupu
5 U Milanu, oko 1482. godine.
DODATAK TEKST SATIRIKONA. A UTOR I DJELO 3 4J
Petronijevih rukopisa. Drugi razred naprotiv, koji se
označuje slovom L i kojemu pripadaju takozvani ple­
niorum excerptorum libri, poznat nam je u prvom
redu po tiskanim izdanjima Petronijeva teksta iz 16.
stoljeća6, a znatno manje po rukopisima; tekstovi
L-razreda obuhvaćaju čitav tekst osim cena Trimal­
chionis, to jest sat. c. 1-26,6. 79-141, a uz to i iz
cena Trimalchiol1is izvatke jz c. 27-35,5, nadalje c.
55 i ovih sedam sentencija: (1) c. 43,6 >>llumquam au­
tem recte faciet qui cito credit«, (2) c. 44,17 »nemo
enim caelum caelum putat, nemo ieiunium servat, ne­
mo Iovem pili facit, sed omnes opertis oculis bona
sua computant«, (3) c. 45,2 »quod hodie non est, cras
erit: sic vita truditur«, (4) c. 55,3 »quod non expectes,
ex transverso fit - et supra nos Fortuna negotia cu­
rat«, (5) c. 56,6 »apes ideo pungunt, quia ubicumque
dulce est, ibi acidum invenies«, (6) c. 59,2 »semper
in hac re qui vincitur vincit« i (7) c. 75,1 »nemo no­
strum non peccat. homines sumus, non dei«.
Svi sačuvani rukopisi L-razreda potječu iz 16. stolje­
ća; to su (1) codex Leidensis Scaligeranus 61 ( 1) =
što ga je godine 1571. napisao Joseph Justus Scaliger,
(2) codex Lambethanus 693 ( r) što ga je prije go­
=
dine 1572. napisao Daniel Rogers, (3) Petri Danielis
scl1edae Bernenses ( =d) što ih je oko godine 1565.
napisao Pierre Daniel na praznim listovima na koncu
svojega primjerka knjige »M. Antonii Mureti in Cice­
ronis Philippicas . . . scholia«, Paris 1562, a koje obu­
., hvaćajući tekst iz sat. 1-15,4, i (4) codex Vaticanus
lat. 11 428 ( m) koji je napisan poslije godine 1565.
,
=
i obuhvaća tekst iz c. 1-80,9; vlasnik ovog rukopisa
je bio Marcus Antonius Muretus. Ova tri posljednja
rukopisa, r, d i m, potječu od jednoga te istoga iz­
gubljenog rukopisa - codex Memmianus - preko
kojega zapravo posrednim putem sva tri vuku pod­
rijetlo iz istog onog izgubljenog srednjovjekovnog
6 ( 1 ) Scali?;cri cataleeta : Pubiii VirgiIii Maronis Appendix, Lug­
duni apud Gulicl. Rovillium 1 573 ( cl, (2) editio Tornacsiana,
r
=
Lugduni 1 575 ( t), (3) editio Pithocana prio , Parisiis 1 5 77
=
( pl), (4) editio Pithoeana altera, Parisiis 1 58 7 ( = p�).
��
 342 PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON
rukopisa (codex Benedictinus) kojim se neposredno
služio Pierre Pithou za izradu svojega prvog izdanja
Petronijeva teksta L-razreda u Parizu 1577; taj je ru­
kopis - »vetus Benedictinum exemplar«, kako ga
naziva Pithou - potekao iz biblioteke benediktinskog
samostana Saint-Benoit-sur-Loire u Fleuryju. Od isto­
ga toga codex Benedictinus potekao je posrednim
putem i jedan drugi izgubljeni rukopis, codex Dale­
campianus, na temelju kojega je Denis Lebey de Bati­
By izradio prvo izdanje kompletnoga teksta L-razreda
u Lyonu 1575, a koje se prema tiskaru Jeanu de
Tournesu naziva editio Tornaesiana; codex Dalecam­
pianus posudio je Toumesu i Lebeyju liječnik Jaco­
bus Dalecampius iz Lyona.
Osim spomenutoga srednjovjekovnog codex Benedicti­
nus - koji je potekao neposredno od arhetipa L, i
prema kojemu je Pithou pripremio svoje prvo izda­
nje - postojao je u vlasništvu uglednoga profesora
prava Jacquesa Cujasa i j edan drugi prastari poto­
mak arhetipa L (»exemplar vetustissimum in mem­
branis descriptum«), prema vlasniku nazvan codex
Cuiacianus; i on je na žalost izgubljen. Tim se ruko­
pisom međutim služio Scaliger pri izradi svojega pri­
jepisa ( l , kao što smo već gore naveli), a isto su
=
se tako njime poslužili Jacques Pithou, pri izradi
svojega drugog izdanja u Parizu 1587, i Denis Lebey
de Batilly, u svojem izdanju u Lyonu; ali budući da
je spomenuti rukopis Lebey dobio tek kad je tisak
već odmakao do sat c. 112,4, otisnuo je u svojem iz­
danju i dodatak pod naslovom »Variae lectiones ex
coBatione v. C.« (v. c. = veteris codicis). Sam Scali­
ger izričito tvrdi da je svojeg Petronija prepisao s
Cujasova staroga pergamentskog rukopisa (»ex mem­
branis Cuiacii«), iz čega bi se moglo zaključiti da j e
l-rukopis doista doslovan prijepis izgubljenoga codex
Cuiacianus; ali to na žalost nije tako: codex Cuiaci­
anus poslužio je Scaligeru samo kao temelj za svoje­
vrsnu preradu pri kojoj se izdašno služio i raznima
drugim izvorima. Na rubovima naime često spominje
i varijante iz nekih drugih rukopisa, stavljajući pri
tome upute sa skraćenicama kao al. c. (= alius codex),
ili: al. v. c. (= alius vetus codex), ili: al. c. v., ili: in
343
DODATAK TEKST SATIRIKONA. AUTOR I DJELO
alio c., ili: in v. c., ili: duo v. c :' iIi je??ostavno: �l � y .
bez ikakvih jasnih uputa o izvonma kOJIma . se. SlUZI? ,
katkada stavlja i svoje pri�jedb7 ' k�o na p �lmJer: »10
duobus v. c. non mveni et lrrepslt sme �UblO«, a ne�e
lekcije bez naznake izvora zacijelo su nJegov� vla�:lta
nagađanj a. Potkradale su �u . se ��i� toga l razhcne
pogreške: često ispušta pOJedme njeCl, a u dva mah�
i po čitave odsječke teksta od po dva odnosno tn
retka7•
Trećemu razredu, koji se označuje slovo� �, pripada
codicis Parisiensis lat. 7989 olim Tragurte�Sls ea par�
quae cenam Trimalchionis continet, a kOJI na stra�l­
cama 206-229 obuhvaća tekst iz sat: �. 26,7-:-.78,8; nJe-
dakako treba razlikovati od COdlCIS Parlswnsls lat.
�� 89 olim Traguriensis excerpta vulgaria k�ji u isto�
rukopisu obuhvaća stranice 185-205; ovaj s.e dru�l
naime označuje slovom A i pripada onima 10Slm y COdl­
ces Italici, to jest renesansnim rukopisi� a O-razreda.
H-rukopis je ujedno i jedini p.reds�avn�� H-:�zred�
y
pa se zato o njemu mora reći 1 kOJa njec VIse. Ah
o tome malo kasnije.
četvrtomu razredu, koji se označuje slovo� q>, pripa­
daju florilegia, to jest Petronijevi . �eks�ovI u neki��J.a
srednjovjekovnim antologijama kOJ1 o �lm �entencIJa,
y
poslovica i pojedinih stihova s�d:ze 1 duze p�o�ne
izvatke iz Satirikona , kao na pnmJer c: . 88,�-:-9 III c.
111. 112; ti se pak tekstovi nalaze u shJed7clm ruko­
pisima: (1) codex Parisiensis lat. 17 903 olIm No� t�a-
damenSlS . 188 kOJ'i J·e napisan početkom 13. stoljeca, .. .
(2) codex Parisiensis lat. 7647 olim Thuaneus k OJI Je
.
napisan potkraj 12. stoljeća, (3) code� AtrebatIcus 64
iz 14. stoljeća i (4) codex Escur�a!e,!sl.s Q. 1.. 14, tako­
.
đer iz 14. stoljeća. Svi ti rukOpISI IS!lm oblIko� tek­
sta upućuju na isti arhetip q> - velIku antolog1J� la­
tinskih klasika koja je osim odlomaka PetrolllJeva
. .
7 1 . e. ln sat . c . 20 ,2 » ac ne Giton quidem
. .
ultimo risum tenuit!
'
utique postquam virguncula cervicem elUS :nva �lt et non rep ugnantI
puero innumerabilia oscula dedit« , W� etlam tn C. 84,3 » lacta�tu �
itaque, quacumque ratione 1?ossunt, . �1tterarum amatores, ut VIde
.
antur illi quoque tnfra peculllam POSltl.«
344 PETRONIJE ARSITER SAT/R/KON DODATAK TEKST SAT/R/KONA. AUTOR I DJELO 345

. Pier­
teksta . . obuhvatila također izvatke iz Tibula, Ovidija. cianus, obuhvaćala su kompletan tekst L-razreda
kao
�oracIJa, Juvenala i mnogih drugih pjesnika i proza­ reu Pithouu je za njegovo prvo izdan
bened
je služio
iktins ki ru­
Ista. Nastanak cp-arhetipa stavlja B . L. UUman u 12. neposredni temelj sredn jovje kovni
i da­
sto��eće, . no njegov je pisac za izvatke iz Petronija kopis, iako je posre dno na temel ju Lebey jeva �
Isa;
zacIJelo Imao pri ruci neki dobar stariji izvor. nja, uzimao u obzir i lekcij e iz Cujasova rukop
vao svoje drugo izdan je, imao
kada je međutim izrađi
Oko godine 1482. izdao je u Milanu Franciscus Puteo­ la­
l�nu� zajedno s Tacitovim »Agricolom« i nekim pane­ je Pithou Cujasov rukopis i neposredno na raspo
. . ganju.
g�ncIma prvo tIskano izdanje Petronijeva djela. Izra­ po­
. Velika prekretnica u povije sti Petronijeva teksta
dIO ga J e pak na temelju jednoga lošeg rukopisa iz
je naime
?-razreda, M-rukopisa iz reda codices Italici, kojemu činje među tim tek oko 1650. godin e; to
­
Je povrh toga nedostajao gotovo čitav tekst iz c . 16- vrijeme kada je u Trogiru dr Marin Statilić u biblio
šao rukop is u kojem se
-25. Taj j � .rukoI?is kasnije izgubljen pa nam je spo­ teci Nikole Cippica prona
ma
menuta edltlO prtnceps Mediolani jedini njegov svje­ pored Tibulovih, Propercijevih i Katulovih pjesa
te pseudo-Ovidijeve 15. heroide (Sappho Phaoni)
na­
dok. Prvo je izdanje još dva puta pretiskano u Vene­ Petro ­
iz
ciji, e.ditio Veneta Bernardini de Vitalibu;, godine lazio na stranicama 185-2 29 poduž i tekst
i
nija s natpis om u crven oj boji: »Petro nii Arbitr
1499, I U Parizu, editio Parisiensis Reginaldi Chalderii
go�ine 1 �20, ali za povijest Petronijeva teksta nemaj � Satyri fragmenta ex libro quinto decimo ex sexto
ta
.
t� Izdanja �lIkakv.0?a većeg značenja. Nešto je značaj­ decimo« '' stranice 185-205 obuhvaćale su exce rp
. 1iulgaria iza kojih je istim rukop isom bilo napisa no:
�IJa međutIm edztlO Sambuci, što ju je godine 1565. libro
Izdao u Antwerpenu Johannes Sambucus: za izradu » Petronii Arbitri Satyri fragmenta expliciunt ex
229 sa­
o�o� iz?anja poslužio se naime Sambucus osim pa­ ce
quintodecimo et sexodecimo« , a strani 206-
. . . nepoz nat odlom ak, najve ću i naj­
nskIm Izdanjem IZ godme 1520. i W-rukopisom, codex državale su do tada
--:­
VindobolZensis 3198 (Endlicheri 108), koji je bio napi­ potpunije sačuvanu cjelinu Petronijeva Satirikona
»More tum« i Klaud I­
san godine 1440. i pripadao također redu codices Ita­ cena Trimalchionis; zatim slijed i
janov »Phoenix«. Prema Ivanu Lučić u je godin a 1654.
lici; na taj način tekst O-razreda prvi put biva ob­ : »iI
javljen u potpunosti. No značajno razdoblje za Pet­ terminus ante quem toga Statilićeva pronalaska
ritorn ato dalle studio
ronijev tekst počinje zapravo s pojaVljivanjem i stu­ signor dottm Marino Stati1eo,
Nico­
diraJ?j em teksta . iz L-razreda: značajan rezultat tog di Padova, ritrovo tra li manuscritti del signor
un Petro nio arbitr o in foglio . " partit o io
studIja predstavlja na svaki način editio Tornaesiana l (,) Cippico
to a
dalla patria del 1654 participai quest o ritrov amen
- Petronii Arbitri Satyricon, Lugduni, apud Ioan. a e Roma , che mon­
Tornaesium typogr. regium 1575 i Pithouova dva diverse persone virtuo se in Padov
a važ­
strarono haver gran desiderio di vederloR• Velik
-

pariška izdanja iz godine 1577. i 1587. Jean de Tour­

nes i Denis Lebey de BatiIIy koristili su se za izradu nost trogirskog rukopisa je u tome što je onaj njeg ?v
alchio nis i preds tavm k
svojega lionskog izdanja s nekoliko različnih izvora' dio koji sadrži cena Trim jedin
izvori su im naime biIi ponajprije codex Dalecampf­ H-razreda Petro nijev ih tekst ova.
a � us, za koji smo već rekli da je posredni potomak
PIthouova srednjovjekovnoga benediktinskog rupi sa
(codex Benedictinus), potom editio Parisiensis Regi­
n �ldi Chalderii i� godine 1520. i editio Sambuci iz go­
dme 1565, a zatIm, od sat. c. 1 12,5 i srednjovjekovni R Isp. Ivan Lučić : Memorie istoriche di Tragurio ora deno TraLI,
ru�op.is koji im je posudio Jacques Cujas, codex Di Giovanni Lucio, In Venetia, Presso
.
Stefano Curt!, 1 674, str.

Cuzaczanus. Obadva rukopisa, i Dalecampianus i Cuia- 531 .

 346 PETR ONIJ E ARBI TE R SA TIRIKON
DODATAK TEKST SATIR/KONA. AUTOR I DJELO 347

Prof. Veljko G��tan ista�nuo je u član

ku pod naslo­
�om » �van L��I� l. TrogIrski kodeks Petronijev«9 da
. dano da je čitav Arbitrov odlomak napravio iz sebe
� e Mann S �atIhc bIO doduše sretan nalaznik Petroni­ kao pauk paučinu i da će dobro učiniti ako za težak
Je�a rukopIsa, ali da se za njegovo zločin kojim se okaljao moli za oproštenje kod iza­
. objavljivanje
pn��anJe � zn�nstvenom svijetu borio najviše Ivani branih otaca književničke republike,,). Wagenseilova
LuclC: on �� naIme odmah uvidio da se dakle snaga uobrazilje vinula čak dotle da j e u
se radi o pravo­
n:e �etrom��vu tek tu i pokazao u brizi Statiliću prepoznao pauka. Doista krasna poredba!
. � za taj ruko­ Valois je pak upućivao na to da tekst Gozbe obiluj �
PI�, �ako mje bIO fIlolog po struci, velik
. u znanstvenu
knt�cnost !<ada je tražio da se rukopis solecizrnima i francuskim izričajima, te da se nekI
izda bez ikak­ opisi u Gozbi ne slažu s ondašnjim ?ačinom živ��a;
va Ispravlj anja i Uljepšavanja .
on naime nije autorom smatrao TacItova Petrom]a,
Na temelju Statilićeva prijepisa objavljen kao Wagensei1, nego jednoga drugog Petronija iz vre­
. a je 1664.
go?me u Padovi kod tiskara Paola Fram mena Marka Aurelija. Nedugo poslije toga objavljena
bottija editio
pnnceps Petronijeve cena Trimalchionis je u Parizu knjiga pod naslovom: »Marini Statilei, iuris
pod naslo­
vom »ANE.KDOTON ex Petronii Saty consulti, responsio ad Johannis Christophori Wagen:
. . rico« . Godine
1665 : . Izdao JU Je Scheffer u Upsali pod naslovom : » Pe­ seilii et Adriani Valesii dissertationes de TraguriensI
tronu fr�gmentum« , a 1666. godine objavio ju je Petronii fragmento« u kojoj se pobijaju prigovori
mas R�!nesius u Leipzigu, također Tho­
pod naslovom: dvojice kritičara a Stati1ić brani od optužbe za krivo­
"PetromI fragmentum«. tvorenje. Taj je odgovor, pod Statilićevim imenom,
Statilićev sretni pronalazak - rukopis Trim sastavio zapravo Pierre Petit (1598-1677). Odatle vje­
alhionove
lfozbe, koj i kao da je tada, sredinom 17. stoljeća, od­ rojatno i potječe ona zabluda - koju začudo i dan­
J �dno� uskrsnuo od mrtvih - pojavio -danas možemo susresti i kod vrlo uglednih znanstve­
se dakle u
tIsk� VIše �� ) e�n�g desetljeća kasnije nego nikal o - da je trogirski rukopis pronašao u Trogiru
. što ga je
�t�no . Stat}hc; � tIskan s� ga dakako odmah prihva­ zapravo Pierre Petit. Opširnije se na to osvrnuo prof.
tIh. Ah vec godme 1666. stampane su u Pariz
u dvije Veljko Gortan u spomenutom članku na str. 112.
raspra.ve 0 t�ogirskom rukopisu Petronijev
.
e cena Tri­ Ivan Lučić je nagovarao Statilića da sam pronađeni
nzalchwnls, Jed�a od Ivana Kristofa
Wagenseila, i rukopis - a ne tek prijepis - pošalje u Rim na uvid
dr�g� od H ennJa de Valoisa (Valesiusa),
. koje pro­ stručnjacima kako bi se sigurnije izbjegao prigovor
?lasuJu trogIr�k� rukopis falsifikatom. Wagenseil j e falsifikata, a Dubrovčanin opat Stjepan Gradić, čuvar
Istakao u svoJO] raspravI. d a u tekstu ima
mnogo Vatikanske biblioteke, ponudio se da će napisati apo­
barbars�ih i ne!atinskih riječi, pa i talija
nskih, i da logiju trogirskog rukopisa; pa ipak je prethodno želio
mnogo sto u Tnmalhionovu liku ne odgovara
Neronu. pronađeni rukopis osobno razgledati. Pošto je posre-
On ovako �a�lj.učuje svoju dissertatio: »si
possem in
aurem StatIlei msusurrarem, videri mihi totum
Arbitri
fragmentum ex se finxisse tanquam aran 10 Tako na primjer Eric Herbert Warmington u članku iz go­
eum et bene
fa�tur�m, si grave crimen, quo se comm
. acula�it, apud dine 1 968. pod naslovom "Thc text of Petronius« (Petronim.
relp. htteranae patres conscriptos deprecaretur« (»da With an English translation . . . Rcyiscd by E. H. Warmington.
mogu, prišapnuo bih Statileu u uho Harvard University Press 1 969, p. XIX-XXVII), govoreći o
da mi je bjelo- yczi između Poggiova cenae codex Coloniensis i novopronađenoga
codex Traguriensis, na str. XXVI. XXVI piše : " some time after
1 423 the whole codex was, without surviving "Pctronian " de­
scendants, lost until its discovery about 1 650 by Marino Statileo
(whose real name was P. Petit) at Trall (Trogir), near Spalato
9 Isp. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske Akademije,
(Split), Dalmatia (Yugoslavia) - hence its other name, codex
vol. 6, Zagreb 1 969, str. 1 09-1 14.
Traguriensis, whereas it is now at Paris.«
 348 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
dovanjem generalnog providura za Dalmaciju Anto­
nija Priulija Statilić napokon originalni rukopis po­
slao u Rim, stručnjaci su ga jednodušno proglasili
pravim Petronijevim tekstom . Stjepan Gradić je pod
imenom Marina Statilića napisao apologiju autentič­
nosti trogirskog rukopisa.
Braća Blaeu su izdala godine 1670. u Amsterdamu
zajedno s posvetom princu Condeu kompletan tekst
trogirskog rukopisa: »Integrum Titi Petronii Arbitri
fragmentum ex antiquo codice Traguriensi excerptum,
cum apologia Marini Statiiii«. Ioannes Elaeu ističe u
svojem predgovoru da tekst koji slijedi vjerno repro­
ducira »codicem ipsum imperitia male mulcatum«; i
doista je u ovom izdanju tiskan tekst Statilićeva pro­
nalaska od riječi do riječi, zajedno sa svim svojim
pogreškama, s potpuno istim rasporedom, pa čak se
inscriptio i subscriptio ovog rukopisa nalaze u njemu
na odgovarajućim mjestima, to jest ispred i iza tek­
sta koji reproducira excerpta vulgaria, a crvenoj tinti
u trogirskom izvorniku odgovaraju u Blaeuovu izda­
nju crveno tiskana slova . Iza ovoga u cijelosti i do­
slovce otisnutog teksta trogirskog rukopisa slijedi na
str. 61-70 »Collatio praemissi fragmenti 'venerat iam
tercius dies' & c. cum editione principe Patavina anni
1664, iterato Romae iuxta Traguriense autograp;10n
instituta A. 1668,69«; i na kraju se nalazi Gradićeva
apologija pod Statilićevim imenom: »Apologia ad pat­
res conscriptos reip. litterariae Marini Statilii Tragu­
riensis« . U toj se apologiji na str. 4 izrijekom nagla­
šuje - Gradić naime ovdje smjera prvenstveno na
Wagenseila i Valoisa - da Statilićevo ime nije »Sta­
tileus«, nego j oš od davnina (posrijedi j e stara t r o­
g i r s k a obitelj) "StatiIius« , pa prema tome: neis­
pravno pišu oni koji ga (još i danas) navode kao Ma­
rina Statilea.
Senzacionalno otkriće potpuno nepoznata teksta Pet­
ronijeva Satirikona u Trogiru rasplamsalo j e maštu
nekih pronalazača. Budući da je sada postalo bjelo­
dano da j e u Statilićevu slučaju bio posrijedi prona­
lazak autentičnog rukopisa, pomisao da bi se » tamo
negdje u neistraženim krajevima« mogao pronaći i či-
DODATAK TEKST SATIR/K ONA. AUTOR I DJELO 349
tav Petronijev Satirikon, mnogima se . nij.e više č�nil�
posve ispraznom. I našao se napokon l taj dug� ocekI­
vani sretni nalaznik : Francuz Nodot - kao da Je neka
providnost htjela da ovaj bude �agens�ilov i yaloisov
zemljak i sunarodnjak - je tvrdIO da J e godme 16�8.
pronašao u Beogradu rukopis s dotada nepoznatl.m
Petronijevim odlomcima koji su upr,:vo nad�punJa­
vali praznine u već postojećim tekstovIma; te Je »a�­
tentične« odlomke napisao sam Nodot. Prevara Je
dakako bila odmah otkrivena, ali j e unatoč . to�u
Nodot vrlo lako pronalazio izdavače »komple�nIh« IZ­
danjall, a njegove interpolacije gotovo u p �.avIlu ul�z�
u sve kasnije francuske prijevode PetronIJeva SatIn-
kona.
Francuski humanisti Jean duc de Berry (1340- 1416) i
Jean de Montreuil (1354-1418), koji inače če��ov . u
citatima navode Petronija, nigdje ni jednom nJecJ �
ne spominju onaj dio Satirikon':lv koji . ?buh�aća Trt­
malhionovu gozbu. što se pak tIce talIjanskIh huma­
nista početkom 15. stoljeća, za njih je, čini se, Petro­
nije bio posve nepoznat pi.s.ac. N� p;ve tragove :t;tepo:
sredna poznavanja Petr?nIp fo1aIla��mo . u �OggIO�OJ
korespondencij i s Niccol?om Nlccol�Jem IZ FIrence. u
pismu, pisanome 13 . lipnja 142� . go.dme u Lon�onu, �d­
aovara Poggio na Niccolijevo pItanje o PetronIJevu dJ.�­
lu i vremenu u kojemu je živio12. U vezi s ovom. dVOJI­
com međutim postoji jedna značajna. okolnos t: I�a Ka­
tulovih pjesama, naime na dnu stranICe 179 }rog.I;skog
rukopisa postoji jedna bilješka; 0n.a do�us,e nIJe . po­
sve čitljiva jer j e donji rub stranIce ostecen, . ah se
ipak može pročitati ovo: >: 1423 di. 20 ?ouem�ns perc
. . . «� o Posrije di je, nema nIkakve sumnje , godma 1423,
a to bi se najvjerojatnije moralo čitati ovako: »1423
I I Pryo se takvo pojavilo 1 692. godine u Rotterdamu.
12 " de Petronio Arbitra quod scire c.upis quid tractet, lcv;e Mach�­
l
bii principium super somnio Scipi�n� s (I 2:8 p. 480,29 E y ssc � ' i '
ubi cnumerans gcnera fabularum dicit, l1l els essc . argumenta. ficus
amatorl1m c.lsibus rcferta, quibus mu\tum sc A rbner e�::cl11t . c t t
,
"
�'l u f
,;utem hOl11o gravis versu ct. y�os.=t CO!1st.l!1S c t ut comc � o, .
post t�lllpor,l Augusti" (POg � ll I�P1StuJ,lC �d Th. dc I onelbs, \ 0 . ,
Florcntiac 1 832, p. 38 1 = epIst. I 7/).
 350 PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON
die 20 nouembris percensui«13. Polazeći pak od Clar­
kove teze14 da se codex Traguriensis nalazi u očitoj
vezi s onim starijim rukopisom iz KOlna (codex Co­
loniensis), što ga j e Poggio dao prepisati na putova­
nju iz Engleske u Italiju i za koji je tvrdio da sadrži
15. knjigu Satirikona15, Konrad Miiller16 navodi objaš­
njenje za činjenicu da u trogirskom rukopisu excerpta
vulgaria prethode onome dijelu koji sadrži cena Tri­
malchionis, unatoč tomu što bi se po prirodnom redu
stvari cena Trimalchionis morala nalaziti unutar ex­
cerpta vulgaria: ali upravo taj redoslijed koji se na­
lazi u trogirskome kodeksu odgovara redoslijedu Po­
ggiovih pronalazaka, ako je Poggio uistinu godine
1420. pronašao excerpta vulgaria, a 1423. cena Trimal­
chionis. Budući da je prepisivač - možda neki član
obitelji Cippica excerpta vulgaria već prije (možda
-
već godine 1420) prepisao, posve je razumljivo da 15.
knjigu s Trimalhionovom gozbom nije mogao više
umetati u prethodni tekst, nego ju je silom pnilika
morao dodati iza već prepisanih excerpta vulgaria. I
codex Coloniensis (kelnski rukopis) i Poggiov prijepis
su bez traga nestali. Zato je codex Traguriensis, u
kojem nam se jedinome sačuvala cena Trimalchi­
onis, bio za uspostavu Petronijeva teksta od nepro­
cjenjive važnosti.
Trogirski je rukopis prodan u Rimu 1703. godine fran­
cuskoj Bibliotheque du Roi, a danas se nalazi u Bi­
bliotheque nationale u Parizu pod nazivom »codex
1 3 R. Sabbadini, Rivista di Filologia 39, 1 9 1 1 , p. 250.
14 A. C. Clark: The Trau MS. of Petronius, Classical Review 22,
1908, p. 1 78 sq.
1 5 U pismu, koje je uputio Niccoliju 2S. svibnja 1 423. iz Rima,
Poggio (op. cit. vol. I p. 91 /= epist. II 3/) piše : »allatus est mihi
ex Colonia XV. liber Petronii Arbitri, quem curavi transcribendum
modo, cum illac iter feci« . Zatim slijedi molba da mu sc vrati
onaj dio Petronija što ga je Niccoliju poslao još iz Engleske : »mit­
tas ad me oro Bucolicam Calpurnii et particulam Petronii, quae
misi tibi ex Britannia«.
1 6 ed. maior p. XXVIII sq.
DO DATAK TEKST SATIR/KONA. AUTOR I DJELO 35 1
Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis17: rukop is je
napisan na papiru, oblika je in-quatro \4°), ima �4�
.
stranica, od toga 1 1 neispisanih, a počec� poglavl� a l
pjesama napisani su crvenom i plavom t�nt�m. ČItav
je tekst čitljivo ispisan isto�. . rukom � Jedmo Klau­
dijanov »Phoenix« malo nOVIJIm rukopIsom - a po
tipu pisma pripada 15. stoljeću.
Posluživši se bilješkama raznih stručnjak�, u p:vom
redu onima N. Heinsiusa i J. Gronova, Izdao Je P.
Burmann kompletan Petronijev tekst pod naslovom :
Titi Petronii Arbitri Satyricon quae supersunt cu�
integris Doctorum Virorum Comme?tariis; e� .NiccolaI
Heinsii et Guielmi Goesii nunc pnmum edItIs. Acce�
dunt Jani Dousae Praecidanea. D . Jos. Ant. Gonsah
de Sales Commenta. Variae Dissertationes et praefa­
tiones quorum Index post Praefationem exhibetur.
Curante Petro Burmanno - Traiecti ad Rhenum, apud
Guilielmum Van de Water, 1709, in-quatro. O.soba�
doprinos Burrnannov možda i �ije izni�n? ve�Ik, all
,
je na svaki način značajno p�stIgn';lce vec l to. sto n:tu
je pošlo za rukom da OkUPI na Jedn?�e mJ �st� IS­
kustva i znanja tolikog broja znamemtI� s�rucnJ.a�a:
jer u ovom izdanju, koje se zaista o���k�Je vehklI�
obiljem citata, izvoda i komentara razhcI�Ih znanstve­
nih uglednika, ustanovljena je �apo�o? l suvremena
podjela Satirikona na 141 poglavlje (vI.dI gore str. 339).
Izdanje je ponovio G. Burmann godlI�e 1743. u AI?­
sterdamu (Jannsson-Waesberg, 2 vol. m-quatro) s IS­
pravkama J. J. Reiskea.
Temeljitu pak znanstvenu kritiku P�tronij eva teksta
obavio je tek Franz Buecheler: on Je n�Ime, po�po­
mognut bilješkama Friedricha J�kobsa l savJetI�a
Otta Jahna, objavio napokon godme 1862. ono svoJe
.
epohalno kritičko izdanje: Petronii Arbitri . Srutlrar��
reliquiae ex recensione Fra�cisci Buechele�I, Berohm,
apud Weidmannos. Gotovo Istodobno s pOjavom Bue-
1 7 Naziv »Parisinus«, koji se inače navod �� ao regularan, ne sa� o
�
da nije korektan sa stanovišta latins o� JeZika, nego također 1l1 .Je
u skladu niti s tradicijom te ugledne biblioteke.
 352 PETRON I J E ARSITER SATIRIKON
chelerova kritičkog izdanja objavio je svoj opsežan
rad na Petronijevim rukopisima Charles Beck pod
naslovom "The Manuscripts of the Satyricon of Pet­
ronius Arbiter described and collated« (Cambridge,
Mass., U. S . 1863), no nepotpun i često s pogrešnim
čitanjima18• Nakon Buechelerova izdanja (editio maior
iz 1862. godine je ponovljena u Berlinu 1958) nije bilo
nekoga većeg napretka u pogledu kritike Petronijeva
teksta, osim do neke mjere u Ernoutovu kritičkom
izdanju - Petrone, Le Satiricon , Texte etabIi et tra­
duit par Alfred Ernout, Paris, Societe d' Edition »Les
Belles Lettres«, 1. izdanje godine 1922; u njemu se
kao osobito vrijedna tekovina ističe izvanredan fran­
cuski usporedni prijevod.
Tek je 1961. godine, dakle: čitavo jedno stoljeće pos­
lije onoga znamenitog Buechelerova izdanja, došlo do
novoga uistinu značajnog koraka naprijed u povijesti
kritike Petronijeva teksta s Mullerovom editio maior
(vidi gore str. 339) na koju će se odsada morati osla­
njati svi budući kritički radovi. U pripremanju tog
izdanja autoru su osobito pomogli Eduard Fraenkel
i Heinz Haffter. Konrad Muller j e u spomenutom
izdanju dao i opširan predgovor na latinskom jeziku
(Praefatio: p . VII-LX) u kojemu j e temeljito preis­
pitao povijest Petronijevih tekstova, te kritički iznova
razmotrio suodnose među rukopisima i tiskanim iz­
danjima koji se javljaju unutar te predaje: kritički
aparat je potpuniji nego u svima dotadašnjim izda­
njima; gdje god je pak autor utvrdio da se njegovo
čitanje i izvodi ne podudaraju s onima Buechelerovi­
ma, ponovo j e sporna mjesta pregledao i u samim
izvornicima. Stoga Muller smatra da može s punim
pravom zahtijevati da se u takvima spornim slučaje­
vima njegova tumačenja uzimaju kao točnija u uspo­
redbi s onima koja se nalaze kod BuecheIera ili kod
bilo kojeg drugog tumača Petronijevih tekstova: »ap­
paratum meum postquam absolvi Bucheleriano con-
I � d. [jllc(;heler, Philol. XX 1 863, p. 726 sq . ; cf. eriam A. Ernom,
P�tronc, L c S,uiricon, Paris, 8. cd. 1 9 74, p. XXX not. 1 .
DODATAK TEKST SATIRIKONA. AUTOR I DJELO 353
tuli et sicubi ea quae ipse e libris enotaveram ab ill�­
us testimoniis discrepare vidi, iterum libros inspexI_
itaque ubicumque de lectionum varietate i �. meo ap­
paratu aliter relatum est atque apud . Buch�le.ru�
aliosve , mea ut veriora esse ere dantur lUre nuhl VI­
deor postulare .«19 - A to je ujedno .i razlog �.bog
kojega je i nama ovdje pri prevo�enJu Petrom�.eva
Satirikona temeljem i ishodištem bIla upravo Mulle­
rova editio maior.
Na već spomenute probleme u vezi s predajom tek­
sta Petronijeva treba nadovezati još nek� : jedan o�
tih je na svaki način i pitanje broja knjIga �etrO?I­
jeva Satirikona. Dakako da pretpostav�e nekl� uce­
njaka da mi danas posjeduj �mo samo Jednt; tnde�et­
.
petinu od čitava djela spadajU tek u P?druC]e maste :
.
ali valja reći da je isto tako bez valJan� temelJa 1
0 ..
Ernoutovo mišljenje2 da bi čak i 16 knJIga o kOJI­
ma govore inscriptio i subscriptio Statilić�va prona­
laska bio prevelik opseg (otprilike 1 060 kartIca - pod
uvjetom da je cenae codex Coloniensis sadržavao za�­
sta 15. knjigu) za starinsko djelo te vrste. Iz POggI­
ova pisma upućena Niccolu Niccoliju 28. svibnja 1423 .
vidi se da j e codex Coloniensis bio označen ka? 15.
.. .
knjiga Petronijeva djela21. Konrad Muller22 navodI Jas­
ne dokaze da je spomenuti rukopis obuhvaćao upra­
vo cena Trimalchionis. Iz toga se onda lako moze y ra­
zabrati da je opseg trogirske cena Trimalchionis ( =
= H), ispisane u tome rukopisu napose i� excerI?t�
vulgaria (= A), istovetm: s opsegom }S: ��Jlge Satm­
kona: odatle ujedno mozemo obrazlozlh l cudnu okol­
nost da brojeve knjiga spominju s�mo excerpta �ul­
garia trogirskog rukopisa. Jer dok J e codex C�lomen­
sis bez sumnje bilježiO broj 15, broj 1 6 �e IZ to�a
rukopisa ili mogao zaključiti ili je t; ?-jeg�voJ subs�n�­
tio čak i postojao; u tome slucajU Je subscnptfo
19 cf. ed. m a ior p. XLVII sq.
20 op. cit. p. XIV.
21 Poggii op. cit. voJ. I p. 91 ( = epist. Il 3).
22 ed. maior p. XXIX sq.
354 PETR O N I J E ARSITER SATIRIKON
mogla glasiti ovako: "PETRONII ARBITRI SATYRI­
CON LIBER XV EXPLICIT. INCIPIT LIBER XVI«.
Prepisivač, kojemu je riječ "Satyricon« morala izgle­
dati pogrešnom, stavio je umjesto nje »Satyri« kao
drugi piščev cognomen, a riječ »fragmenta« morala j e
uputiti na t o da s e radi zapravo o odlomcima (vidi
str. 345 : inscriptio i suscriptio trogirskog rukopisa).
U vezi s nadimkom »Satyri« vrijedno je spomenuti i
to da Stjepan Gradić u apologiji trogirskog rukopisa,
koju je, kao što smo već naveli (vidi str. 348), napisao
pod Statilićevim imenom a kOju su objavila braća
Blaeu, na str. 6 ističe da j e i Dante, po općem sudu
jedan od najučenijih ljudi svojega vremena, upravo
tim nadimkom nazivao Horacija - zato što je ovaj
pisao satire: »Horatius Satyrus« .
I
Codex Parisiensis lat. 7975 i z 1 1 . stoljeća sadrži u
Fulgencijevu tekstu (myth. III 8 p. 73) interpolaciju
koja c. 20,7 Petronijeva teksta navodi kao tekst iz
\
14. knjige: »unde et Petronius Arbiter ad libidinis
concitamentum myrrhinum se pOCUlum bibisse refert
[in libro XlIII. ubi Quartilla interposita Ascilto et
Encolpio propinato iterum illa parte Ascilti tribuit
ad potandum, unde ait Quartilla 'quicquid satirei fuit,
Encolpius ebibit?']<,23. Riječi u uglatim zagradama na­
laze se jedino u tome Fulgencijevu rukopisu. Inter­
polacija potječe međutim iz starijeg vremena, najvje­
rojatnije iz karolinškoga, što se vidi i po iskvarenosti
čitanja; jer možda bi trebalo čitati: »in libro XlIII.
ubi Quartilla Ascilto et Encolpio propinat satireum
\illique anc)illa parte(m) Ascilti tribuit ad potan­
dum.« Zanimljivo j e još spomenuti i to da prosječan
opseg prvih četiriju knjiga Tacitovih Annales prilično
točno odgovara opsegu Petl"Onijeve Trimalhionove go­
zbe.
Na temelju materijala kojima raspolažemo možemo,
unatoč nekim teškoćama, zaključiti slijedeće: tekst iz
sat. c. 1-26,6 predstavlja odlomke iz 14. knjige, tekst
iz c. 26,7-78 predstavlja 15. knjigu (= kelnski ruko-
23 cf. Konrad Muller : cd. major, pracf. p. XXX.
DO DATAK TEKST SA TIRIKONA. AUTOR I DJELO 355
pis), a tekst iz c. 79-141 predst�vljaju odl?mci iz �6:
knjige; za 16. knjigu se međutIm ne moze utvrdItI
dokle je dopirala. Pa ipak je, s obzirom na opseg s
jedne strane i vrlo često slabu ili čak nikakvu među­
sobnu povezanost odlomaka s druge strane, vrlo vje­
rojatno da poglavlja 79-141 obuhvaćaju više nego
ostatke samo jedne knjige.
Brojne pak praznine i pokvarena mjesta u tekstu s
kojima su odlomci Petronijeva Satirikona do nas do­
spjeli opravdano potiču na pitanje o podrijetlu toga
neobičnog stanja. Franz Buecheler smatra da su Pet­
ronija već ekscerpirali u Teodozijevo doba, dakle:
potkraj 4. stoljeća, i da od 7. stoljeća nitko nije imao
u rukama potpunij i tekst od ovoga našega24• Isto uv­
jerenje podržava i Ludwig Friedlaender25• Alfred Er­
nout26 ističe da je Petronijevo djelo već po svojoj
naravi pružalo obilje građe sastavljačima antologija;
i on misli da je ekscerpiranje moralo početi još II
4 . stoljeću, dok je u 7. stoljeću Petronijev tekst već
bio sveden na ona excerpta koja su došla i do nas .
Ta tumačenja međutim pokazuju velike nedostatke:
teškoća je naime već i u tome što nizovi odlomaka
u razredima O i L nimalo ne nalikuju na antološke
izvatke; nadalje, priličan broj praznina u tekstu po­
kazuje čak i H-rukopis koji predstavlja veliku i zao­
kruženu cjelinu; ostaje osim toga neriješeno i pitanje
kako objasniti zagonetan odnos između L-, 0- i H­
-razreda.
Uistinu prihvatljivo objašnjenje dao je tek Konrad
Miiller27 koji nasuprot Buecneleru ističe: niti su se
knjige takve vrste u starini ekscerpirale, niti je vje­
rojatno da bi čovjek iz starine učinio takva excerpta
kakva sadrže codices jz razreda L i O: takvo naime
24 Petronii Arbitri Satirarum reliquiae ex rcccnsione Francisci
Buechcleri, Berolini . . . 1 862, p. XI.
2 5 Pctronii Cena Trimalchionis, Leipzig 1 906, p. 1 3.
26 op. cit. p. XIII.
2 7 cf. cd. maior p . XXXVI sq.
 ,
3 56 PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON
isprekidano, često veoma usitno isjeckano pripovije­
danje niti je komu moglo pružati kakva užitka, niti
je moglo biti od bilo kakve koristi; a još je manje
vjerojatno da je tako ekscerpiran Petronije mogao
l
biti prikladan da posluži učiteljima u školske svrhe.
Osim toga, posve je sigurno da Petronije nije spadao
u red pisaca kojima su se stari u školama bavili.
t je zatim ishodištem za arhetip L, od kojega potječu
Petronii excerpta nisu dakle mogla nastati prije pro­
1
pasti Rimskog carstva, a odgovaraju u potpunosti
onakvima brižnim radovima kakvima se odlikovala
Galija karolinškog vremena: posrijedi je očito bio
samo jedan Petronijev rukopis. Njegov izgled i stanje
možemo sebi predočiti po nagađanju: to j e morao
biti odlomak rukopisa koji je na starinski način obu­
hvaćao više knjiga zajedno; tekst mu je međutim bio
tada već oštećen i, što zbog zapuštenosti što zbog sta­
rosti, pokvaren. Njegov srednji dio koji j e sadržavao
15. knjigu, to jest cena Trimalchionis, ostao je doduše
gotovo neoštećen, ali su mu vanjski listovi bili naj­
većim dijelom rastrgani i upropašteni do te mjere da
se ponajčešće nije više moglo razabrati što piše.
Tim krnjim primjerkom poslužio se učen čovjek
znao je dobro latinski i imao iskustva u čitanju svje­
tovnih pisaca - a poslužio se na ovaj način: prepi­
sivao je sve ono što se dalo pročitati; neki naime
odlomčići teksta bez ikakve međusobne smislene po­
vezanosti pokazuju jasno da nisu upravo tako ekscer­
pirani s nekom određenom svrhom, nego očigledno
s oštećene stranice. Pri tome valja istaknuti da je
spomenuti pisac one dijelove teksta koji su na sta­
rinskom primjerku nedostajali ili bili nečitki označio
zvjezdicama. Kada je međutim vidio da se cena Tri­
malchionis nalazi u bitno drugačijem stanju nego
ostali dijelovi rukopisa - jer ta je velika cjelina
jedina sadržavala bez većih oštećenja u tekstu nepre­
kinuto pripovijedanje - nju je u cijelosti ispisao
odvojeno.
Tako iz toga starinskoga nepotpunog primjerka ( =
= w), koji je sadržavao knjige 14-16. i dalje, vuku
svoje podrijetlo: cenae codex Coloniellsis, koji potječe
od zasebnog prijepisa dobro očuvane 15. knjige, i ex-
DODATAK TEKST SA TIRIKONA. AUTOR I DJELO 357
cerpta plel1iora (= )..) . Codex Coloniensis je omogućio
Poggiov prijepis i trogirsku cena Trimalchionis ( =
= H), a excerpta pleniora ()..) bila sU ishodištem za
arhetip O, od kojega potječu brevium sive vulgarium
excerptorum libri, s jedne strane, te za jedan drugi
prijepis ( = x), koji je za razliku od )..-rukopisa imao
neke manje lakune2B, s druge strane; x-rukopis bio
pleniorum excerptorum libri, s jedne strane, te za
floriZegia ( = cp) s druge strane.
Možda se u karolinško doba w-rukopis, praroditelj
svih kasnijih Petronijevih rukopisa, nalazio u Fleuryju.
Svi naime tragovi vode upravo odande: u jednome
»vetus glossarium S. Benedicti Floriacensis« iz počet­
ka 10. stoljeća, koj i je posjedovao Pierre Daniel, bile
su riječi » sed video te totum in illa haerere tabula,
quae Troiae halosin ostendit« ( = Petr. sat. c. 89,1)
citirane kao riječi iz Petronijeve 15. knjige; lako je
moguće da je bio posrijedi citat iz 16. knjige, jer
se u znaku »XVI« lako zagubi »1«. Codex Coloniensis,
koji je bio prijepis prijepisa 15. knjige - a možda
i sanl prvotni prijepis iz w-rukopisa - bilježio je bez
sumnje broj 15. Osim toga, Fulgencijev interpolator iz
9 . stoljeća citira mjesto iz 14. knjige Satirikona (c.
20,7), i to opširnije nego što ga mi danas imamo. Iz
toga slijedi da je starinska knjiga, kojom je raspola­
gao samostanski erudit u Fleuryju, ne samo bilježila
brojeve knjiga nego također sadržavala i opsežniji
tekst od onoga kojim raspolažemo mi danas.
Jedan od dva srednjovjekovna L-rukopisa, to jest
Pithouov codex Benedictinus, potjecao je također iz
Fleuryja; najstariji pak O-rukopis, to jest codex Ber­
nensis (olim Bongarsianus) 357, napisan je oko 850.
godine u Auxerreu, koji se nalazi nedaleko od Fleu­
ryja. Jednom riječju, svi tragovi vode iz istog pod­
ručja: Petronija se sredinom 9. stoljeća proučavalo
u Fleuryju i u Auxerreu; i možemo mirne duše pret-
28 Ispale su na primjer u sat. c. 44, 1 7 riječi » enun caelum« , a u
C.1 1 2,7 » \lOmillum duo«.
 358 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
postaviti da su excerpta pleniora i codex Coloniensis
- ako ne sam ( K), a ono barem njegov roditelj
= XXXVII 20 »T. Petronius consularis moriturus invi­
( \jJ) - napravljeni u Fleuryju, a excerpta vulgaria
= dia Neronis ut mens am eius exheredaret, trullam
- koja su preuzela otprilike dvije petine A-teksta -
da su napisana u Auxerreu; excerpta vulgaria su nai­
me prijepis drugog reda: budući da je u A-rukopisu
bilo mnogo toga što nije bilo prikladno za odgoj
mladeži, našao se netko tko je te izvatke ponovo eks­
cerpirao i očistio, te ih tako pokušao učiniti prihvat­
ljivima za školsku uporabu. Na taj se način ujedno
može objasniti i činjenica da u O-rukopisima nema
ni zvjezdica ni bilo kakvih drugih znakova za praz­
nine. Ovo Mi.illerovo tumačenje u potpunosti prihvaća
i E. R. Warmington u predgovoru svojemu izdanju
Petronijeva Satirikona iz godine 1 96929•
To je dakle tekst s kojim smo ovdje imali posla; a
- tko je pisac? Ostaje nam naime i pitanje autorova
identiteta. No mada su višestoljetna raspravljanja o
tom problemu učenjake često poticala i na naj smio­
nije teze, danas se već općenito može smatrati sigur­
nim da je pisac ovog djela onaj Petronije kojega je
prikazao Tacit u svojim annales (XVI 17-20), dakle
u tekstu čiji smo prijevod dali već na početku ovoga
razmatranja (vidi str. 302, 303). I mnogi su već pri­
mijetili30 da je navedeni Tacitov prikaz o Petroniju
poslužio piscu kao pozadina za oslikavanje lika filo­
zofa Seneke koji je također pao kao žrtva Neronove
okrutnosti (ibid. XV 60,2 sq.): u majstorskim potezi­
ma toga velikog umjetnika došla je naspram Petro­
nijeve jednostavnosti i neusiljenosti izvanredno do
riječi slika Senekine osobe - čovjeka koji je vazda
bio razapet između istine i pričina, između istinske
čovječnosti i retorske poze. Tacitov prikaz ujedno je
i najopširniji izvještaj iz starine koji imamo o lično­
sti našeg pisca; ali zanimljive podatke o njemu pru-
29 Isp. » The text of Petronius« u » Petronius with an En"lish �
translation . . . «, Harvard University Press 1969: str. XIX i d 'llje.
30 Isp. Eduard Norden : Die romische Literatur . . . B. G. Tcubncr
Verlagsgesellschaft, Leipzig 1 954, str. 89, ili pak Wilhelm Ehler s :
"Petron und sein Werk« u Miillerovoj ed. minor, str. 432.
DODATAK TEKST SATIR/KONA. AUTOR / DJELO 359
žaju nam još i ova testimonia: (I) Plinius nat. hist.
myrrhinam RS ccc emptam fregit« (»kada je bivši
konzul Tit Petronije odlučio .da umre, iz zlobe prema
Neronu, da razbaštini njegov stol, razbio je crpalo od
mire što ga je kupio za 300 000 sestercija«). (2) Plu­
tarchus, quomodo adulator ab amico internoscatur c.
19. p. 60 e ()'!OC\l (ot x6Aocxe�) . . . '!ou� &cr6.l'!ou� xocl 7tOAU­
'!eAe!:� d� [1.LXPOAOY(OC\l xocl PU7tOCp(OC\l 0\1 eL�(�<ucrL\l, &cr7tep
Nep<U\loc T('!o� rre'!p6.l\lLO�« (»kada Ilaskavci/ . . . pokva­
renjake i rasipnike grde zbog sitničarenja i gnusobe.
kao Tit Petronije Nerona«). (3) Macrobius in somni­
um Scipionis I 2,8 »auditum mu1cent velut comoediae
quales Menander eiusve imitatore s agendas dederunt,
vel argumenta ficitis casibus amatorum referta quibus
vel multum se Arbiter exercuit ves Apuleium nonnum­
quam lusisse miramur« (»raduju čovjeka dok ih slu­
ša kao komedije koje su za scensku izvedbu dali bilo
Menandar bilo njegovi nasljedovači, ili kao sadržaji
puni izmišljenih ljubavnih zgoda kojima se osobito
bavio Arbiter, a zadivljuje nas da se i Apulej katkada
njima igrao«). (4) Marius Mercator in libro subnota­
tionum in verba Iu1iani c. 4,1 (Migne XLVIII p. 126
sq.) »erubesce, infelicissime, in tanta linguae scurrilis
vel potius mimicae obscenitate . . . namque Martialis
et Petronii solus ingenia superasti« (»stidi se, nesret­
niče, u tolikoj bestidnosti lakrdijaškoga ili radije mim­
skog jezika . . . jedini si naime nadmašio genije Mar­
cijala i Petronija«). tum c. 5,1 (p . 1 33) »eleganter,
scurra, loqueris more tuo et more quo theatrum Ar­
bitri Valeriique detristi« (»otmjeno, lakrdijašu, govo­
riš po svojem običaju i po običaju kojim si potukao
Arbitrovo i Valerijevo kaza1ište«). (5) loannes Lydus
de magistratibus I 4 1 Toup\lo� �e xlXl 'Iou�e\l&ALo� xlXl
rre'!p6)\ILO� lXu't'6&e\l '!IX!:� AOL�Op(IXL� E:7te�eA&6\1'!e� '!O\l
o"lX'!UPLXO\l \16[1.0\1 7tlXpe'!p<UO"IX\I« ( »Turno pak i Juvena1
i Petronije, izašavši odavde s grdnjama, povrijedili
su satirički zakon«). Tacitov prikaz i navedena svjedo­
čanastva Plinija i Plutarha govore o Petronijevoj osobi
dok testimonia Makrobija, Marija Merkatora i Ivana
Liđanina kazuju o Petroniju kao o književniku, ali
 360 PETR O N I J E ARBITER SATIR/KON
nema sumnje da se sva ta svjedočanstva odnose na
jednu te istu osobu.
U Tacitovu opisu ne spominje se Satirikon. Oni pak
codicilli Neroniarum noctium indices ne mogu se,
naravn o, poistovetiti sa Satirikonom. Pa ipak, Tacit
kaže »perseripsit« , i to bez sumnje upućuje na opširno
i temeljito izlaganj e . A upravo je odatle i došlo do
golemih nesporazuma. Alfred Ernout uzima u obzir31
da je Tacit za ljubav živopisne dramatičnosti mogao
dati povoda za takvu zabunu pripisavši hotimice pos­
ljednjoj Petronijevoj noći djelo napisano već dosta
prije i podmećući mu satiričke intencij e protiv Ne­
rona koje se ondje uz dobru volju ipak mogu na silu
naći, sve ako i nisu Petroniju bile na pameti .
Mnogi međutim momenti u samom Satirikonu upu­
ćuju na razdoblje u kojemu se zbivaju zgode koje
djelo prikazuje, a isto tako upućuju i na vrijeme u
kojem je djelo moralo biti napisano: anegdota o čaši
koja se ne može razbiti potječe iz Tiberijeva vremena
(cf. Petr. sat. e . 51,1-6 cum Plin. nat. hist. XXXVI
195); Plokam, dionik Trimalhionove gozbe, tvrdi (e.
64,3 sq.) da je u mladosti bio rival glumca Apela; o
tome pak glumcu znamo od Svetonija (Cal. e. 33) da
ga je car Gaj Kaligula dao pogubiti kada je bio na
vrhuncu slave; Trimalhion pjeva jednom zgodom (e.
73,3) Menekratove napjeve, a znamo, također od Sve­
tonija (Nero e. 30,2), da je Menekrat bio kitaraš i pje­
vač kojega je Neron bogato obdario. Ono ekscentrično
Trimalhionovo dopuštenje u vezi s puštanjem vjetrova
za vrijeme objeda (e. 47,4 sq.) nedvosmisleno paro­
dira Klaudijev planirani edikt, cf. Suet. Claud. e. 32
»dicitur (sc. Claudius) etiam meditatus edictum quo
veniam daret flatum erepitumque ventris in eonvivio
emittendi« (» kažu da je /dakako Klaudije/ smišljao
također izdati proglas u kojem bi dao dopuštenje
da gosti . smiju prilikom gozbe ispuštati tihe i glasne
vjetrove «).
31 op. cit. p. X.
f DODATAK TEKST SA TIR/KONA. AUTOR / DJELO 361
Eumolpova pjesma o zazuzeću Troje u e. 8.9 očito je
i aluzija na Neronovu pjesmu o istoj temI (cf. Tac.
ann. XV 39). Eumolpov pak ep o građanskom r�tu
zajedno s prethodnim razmatranjem o tome kako pJes­
nik mora pristupati povijesnoj građi (e. 1 �8-124,1)
svakako se tiče Lukana i njegovih Pharsalta. Autor
stavlja u Trimalhionova usta (e. 47,6) izraz posuđen
od Seneke (de tranq. an. I 16), ali na taj način da
on kod njega ima potpuno drugi smisao i posve dru­
gačiju vrijednost: »za mnoge znam da su tako zagl�­
vili dok sebi nisu htjeli priznati istinu« - kaže Tn­
malhion govoreći o - štetnosti zadržavanja vjetrova,
pri čemu je visoka razina Senekina razmišljanja od
Trimalhionova priprostoga, ali zato zdravog razuma,
na neočekivan način spuštena na zemlju. Značenje
ovakve ironije može biti lako razumljivo samo onomu
tko dobro poznaje Senekino djelo, a Satirikon je
mogao sadržavati mnoštvo takvih aluzija koje su se
bilo izgubile bilo da ih danas više ne možemo pre­
poznati32. I napokon, spomenuti Eumolpov �p mo;ao
je Petronije sastaviti prije Lukanove smrtI, to Je�t
prije 65. godine, jer bi u protivnome puko ruganje
postalo podlost i kukavičluk.
.
Bueeheler33 i Ribbeek34 smatraju da se radnja u Sa­
tirikonu zbiva potkraj Tiberijeve vladavine, a Momm­
sen35 i Haley36 za Augustove. Budući da se caru pri­
pisuje titula »otac domovine« (»p�:er patriae« :�tr:
.
.
sat. e. 60,7), ne možemo ni na kOJI nacm pomIslJa �I
.
na Tiberija agnomen pak Trimalhionov »MecenaCI­
jan« (»Maeeenatianus« e. 71,12) upućuje na to da j e
ovaj bio Mecenin oslobođenik; a Mecena je umro 8.
.
godine prije n . e . Trimalhion je bio desetak godma
32 I s p . E. Thomas : Pćtrone, 3. izd., str. 5 8 bilj. 1 .
3 3 ed. maior p. VII
34 Geschichte der romischen Poesie III, str. 1 5 1 .
3 5 Trimalchios Heimath und Grabschrift, Hermes XnI, str. 1 1 1 i
dalje.
36 Questiones Petronianae, Harvard Studies in Classical philology,
vol. II, 1 89 1 , str. 1-10.
362 PETRON I J E ARBITER SA TIRIKON
star kada je iz Azije došao u Italiju (e. 75,10); u Sati­
rikonu j e međutim već starac (c. 27,1) i nada se da
mu još preostaje trideset godina života (c. 77,2). čini
Se da je najprihvatljivije mišljenje da se radnja Pet­
ronije�� Satirikona događa u posljednjim godinama
KlaudlJeve vladavine ili u prvim godinama Neronove37 .
Drugi dokumenti tiču sc književnog ukusa i jezika.
!o je �oduše i vrlo opasno područje jer - pitanje
J e da II se argumenti koji se oslanjaju na autorovu
latinštinu mogu ikada sami po sebi dovoljno dobro
utemeljiti. Treba međutim upozoriti na to da je na
zapanjujuće podudarnosti u jeziku Satirikona s jezi­
.�I
kom �e�eke Mlađega uputio već Studer38• Najveći pak
autOrItetI u tom pogledu, a među njima i Franz Bue­
cheler, slažu se u ocjeni da se jezik Satirikona ne
izdiže iznad jUlijevsko-klaudijevske epohe.
Mnoga nastojanja da se Petronijeva djelo smjesti u
neko drugo, kasnije razdoblje, nisu dala nikakvih va­
ljanih rezultata. Isto su tako slabo utemeljeni i raz­
lozi onih koji kušaju 'autorstvo pripisati nekomu dru­
gom Petroniju - ima ih koji u tu svrhu predlažu na
?iranje čak i po dvanaest različnih Petronija39 - um­
.Jesto onoga o kojem pišu Plinije i Tacit, jednako kao
što su ostale bezuspješne i sve spekulacije u vezi s
Petroniievim imenom: Plinije govori »T . Petronius«,
Plutarh » Th'oc; IIE't"pwvtoC;«, odakle, i unatoč zabuni
koja je došla iz Tacitovih Anala, slijedi da mu j e
'
praenomen bio »Titus« . Kod Tacita je Nipperdey u
ann . �VI dopunio nomen dodavši mu »T.« � »/T .)
. CIPIT« i na rubu istim rukopisom: »Petronii arbitri
Petrolllus« , - a u c . 18 Je uklonio praenomen »C.«
stavivši ga u uglate zagrade - » [C.] Petronius« . D�
takve j e greške u predaji Tacitova teksta moglo doći
37 cf. Ludwig Friedlaender : op. cit. p. 10 sq.
38 Ober das Zeitalter des Pctronius Arbiter, Rhein . Mus. If ( 1 843),
str. 50-92 . 202-223.
39 .�a primjer .Jean-Nicolas-Marie dc Guerle, ispo u njegovoj diser­
tacIJI »Recherches sceptiques sur lc Satyricon et SOll ameur« ti­
skanoj u � njizi » Oeuvres completes dc P':trone. . . Paris, CI� ssi­
«,
ques Garmcr 1 8 76, str. VII i dalje.
DODATAK TEKST SATiRIKONA. AUTOR I DJELO 363
zbog toga što j e kod Tacita, naravno, praenomel1. pisan
skraćeno, to jest, onako kako je već u latinskome
uobičajeno u takvim slučajevima, samo jednim slo­
vom, a znamo da se u starim rukopisima slova »t«
i »C« razlikuju ponekad vrlo neznatno, a često se čak i
. uopće ne razlikuju. Stoga nam mora biti mjerodavnim
onaj praenomen koji nalazimo kod PJinija jer ga
podupire cjelovita skripeija » T1't"oC;« koju bilježi Plu­
tarh.
Marije Merkator govori jedanput samo »Petronius« ,
a drugi put samo »Arbiter« . Makrobije ga zove j edno­
stavno »Arbiter«, a Ivan Liđanin (Ioannes Lydus) jc­
dnostavno » IIE't"pwvtoC;«.
Vrijedno je spomenuti također podatke koje nam da­
ju naslovi rukopisa: R-rukopis i najvjerodostojniji
svjedoci L-razreda, to jest editio Tornaesiana i editi­
nes Pithoeanae, bilježe naslove: »PETRONII ARBITRI
SATYRICON« ; njima se priključuje i najstarije svje­
dočanstvo koje uopće imamo o naslovu ovoga djela,
svjedočanstvo Marija Viktorina iz 4. stoljeća, koje
bilježi: »Arbiter Satyricon« 40 . Da j e naslov Petronijeva
djela doista i glasio »Satyricon« , valjano je obrazlo­
žio Wilhelm Heraeus u svojemu spisu »Die Sprache
und die Glossen«.41
Ovdj e ćemo spomenuti i naslove koji se nalaze u dru­
gim rukopisima: rukopisi naime B i d bilježe naslov:
»PETRONII ARBITRI SATIRICON« ; R-rukopis bilje­
ži: »INCIPIUNT EXCERPTA PETRONIl SATIRICI« ;
P-rukopis bilježi: »Petronii arbitri satirarum liber IN­
affranii Satirici liber incipit« ; izgubljeni codex Bitu­
ricus42 imao je po Pithouovu svjedočanstvu naslov:
»Petronii Arbitri Affranii Satyrioi« ; l-rukopis ima na­
slov: »C. PETRONIl AFRAN II SATYRICI LIBER« ,
·\ 8 Grammatici Lati ni ex rCCC11SlOnc Hen rici Keilii VI 1 5 3,33.
4 1 Isp. Kheine Schriften von Wilhelm Heraeus . . . Ausgewahlt und
herausgegeben von .J. B. Hofmann, Heidelberg 1 937, str. 1 09 bilj. 1.
42 Vlasnik je naime toga rukopisa bio .Jean due dc Berry ( 1 340-
1 4 1 6) .
364 PETR O N I J E ARBITER SAT/R/KON

Sadržaj i oblik Satirikona.

uzet . po svoj prilici iz codex Bituricus, samo što je Problem književne vrste
Scahger dodao praenomen iz Tacita43.
Već smo spomenuli da codex Traguriensis bilježi na­
slov sa�o za ex�erpta vulgaria ( A) : inscriptio glasi:
.
=

» �etronl1 Arbltn �atyri fragmenta ex libro quinto de­

Clm? � t sext? declmo«, a subscriptio glasi: »Petronii
A:rbltn Satyn fragmenta expliciunt ex libro quintode­
Clmo et sextodecimo«; i napokon m-rukopis bilježi
naslov: »PETRONII ARBITRI FRAGMENTA«.
�ad�mak Afra?ije (Affranius, Afranius) dolazi otuda
s�? Je u srednjem vijeku Petronije poistovećen s Afra­
�
mJem (ok? 100. g? ina p�� e n. e.), koji je u svojim
togatama � san: opu:lvao slIcne ljubavne dogodovštine44.
Iz �vega st� Je re��no .� o'.'?me našem razmatranju
.
n�ozemo �acIJel? pnnvatltI shJedeće zaključke: (1) sta­
nJe u kO.J en:u Je do nas došla Petronijeva ostavština
?oIJ. � ?pI�uJe oznaka »fragmenta« , koju nalazimo u
11'!C:1Pt�o l subscriptio trogirskog rurkopisa (codex Pa­
rts�en�ls lat. 7989 olim Traguriensis, p . 185. 205) - a
kOJ � J e, kao . što smo vidjeli, ušla i u m·rukopis iz 16.
, to Jest codex Vaticanus lat. 11 428 (olim Mu­
sto�Jeca,
retl� , neg nazi:v »excerpta« , unatoč tome što je
. �.
-
Zadaća prethodnog razmatranja bila je da kaže s kak­
vim tekstom Satirikona raspolažemo i tko je zapravo
autor toga djela. Teme pak ovog razmatranja su nje­
gov književni oblik i sadržaj, a zatim i ono što se na
ta dva momenta već i samo po sebi nadovezuje: pi­
tanje književne vrste.
Vidimo dakle da u odlomcima teksta Petronijeve os­
tavštine pripovijedanje teče u prvom licu: u njima
Enkolpije, propali predstavnik kulturnog društva, pri­
povijeda svoje doživljaje; on je ujedno i glavni junak
toga djela. U samim pak događajima Enkolpije gdje­
kad ima udjela neposredno i od svoje volje; katkada
je opet u njih nehotice umiješan, a kadikad biva samo
svjedokom zbivanja. No čini se da svim zgodama u
Satirikonu upravlja jedino i isključivo - slučaj : ri­
ječi kao casus, fortuna, fatum (slučaj, sreća, sudbina)
nalazimo kod Petronija upravo posvuda, i one kao

oV�J I?oslJednJI naZIV već tradicionalno prihvaćen kao da dominiraju cjelokupnim pripovijedanjem: sudbina
opcemta ozn�ka za Petronijevu rukopisnu baštinu; (2) (fatum) tjera Enkolpija iz grada u grad, iz jedne ne­
. .
�asl�v djela � e gl�SlO: »Satyricon« , i (3) taj je Satyri­ sreće u drugu, i od nje nikada spokoja.
co� Imao najmanj e 16 (a vrlo vjerojatno i nešto više
. Enkolpije međutim nij e sam, nego ga u njegovim
knJJlga, a (4) ?apisao ga je Tit Petronije Arbiter (T.
. lutanjima prati lijepi i mekoputni dječak Giton, za
Petr�mus Arblter), Neronov pouzdanik i dvorski ele­
. kojega je naš junak i sentimentalno vezan. A kako
ganttae arblter, koji je godine 66. okončao život sa­
moubojstvom. No dok se praenomen »Titus« može se .izmjenjuju mjesta i događaji, tako i u tok radnje
P?';lZ.dano utvrditi, cognomen »Arbiter« nije morao ulaze nova lica; pri tome se Enkolpiju i Gitonu uvijek
y
bItI l sluzbeno prihvaćen. iznova pridružuje i netko treći, neka skitnica baš kao
i oni. Tada se odnosi kompliciraju: nastaju sukobi,
dolazi do razdora; u takvim prilikama sloga između
Enkolpija i Gitona dolazi u razne kušnje u kojima
toj inače »skladnoj« zajednici vazda prijeti opasnost
da se i konačno raspadne.
43 cf. ed. Rhcnani, 1 533. Satirikon nam izlaže čitav niz pustolovina koje se
44 cf. Quint. it;tst. or. ?C 1 , 1 00 » utinam non inquin:lsset argumenta međusobno isprepleću: u pripovijedanje se umeću i
p �crorum foedis a�onbus, mores suo s fassus« ( » kamo sreće da
. mnoge samostalne epizode, jednako tako i raj različ­
I�IJC zaprljao sadržaJc gadnom pederastijom, priznavši vlastitu ne­
cudoTednost« ).
nije pjesničke ili govorničke digresije. Stihovi, koji
 366 PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON
sc neposre�no nadovezuju na prozno izlaganje, često
su s�o I IrskI. komentar onoga što se upravo
. zbilo,
pnkaz IvanJ. e autorova osjećanja i razumijevanja su­
vre�1enc !:ivotne stvarnosti. O sadržaju pak izgub
­
IJ. �mh knjIga možemo ponešto naslutiti iz pojedi
nih
n�� esta u sačuvanim dijelovima teksta; iako je Enkol
­ Za ovu posljednju možemo pretpostaviti da je s En­
PIJC predstavnik kulturnih i obrazovnih društvenih
slojeva, on je postao obična skitnica i zločinac: osk­
vrnuo j� �1ram (pogl. 130), opljačkao zaselak (pogl.
117), pocm . IO .
ubOjstvo (pogl . 81), bio je gladijator (pogl.
9); umakao je pravdi i bio prognan (pogl.
Bue�helcrl j e primij etio da j e žrtvom Enkolpijeva
81). Franz
ubOjstva Iako mogao biti kasnije spomenuti okrut
ni
Likurg (pogl . 83). Enkolpije je negdje, ne zna se kako
i gdje, uvrije dio Prijapa, ispo pogl . 139
st . 8; ali vidimo
da mu uvrede - premda nehotice - nanosi i dalje:
l! pogl. 136 Enkolpije ubija Prijapova gusaka - Pri­
Japova miljenika koji je svim gospođama bio najdra
ži
(pogl . 137).
Petronii fragmenta I . IV upućuju na to da j e Enkol­
pije prvi put Prijapov gnjev mogao izazvati u Masiliji.
Znamo međutim da je Enkolpije s prijateljima, nešto
prije početka sačuvanog dijela Satirikona, iIi možda
negdje na samome početku, nečim oskvrnuo tajnu slu"
žbu Prijapovu (pogl . 16. 17). Iz pogl. 113 se može
zaključiti da je Enkolp ije zaveo Lihinu ženu Redilu·
izgleda da je s njome umakao, opljačkavši pri to�
i Lihin brod (isp. pogl. 1 1 4) , i da im je tom prilikom
dopala u ruke i skupocjena haljina (vestis divina)
zajedno s izidinom čegrtaljkom. ' Nije nam poznato
kakvu je zapravo nepravdu nanio Enkolpije Lihi u
Rerkulovu trijemu (pogl . 106); isto tako ne znamo
ni to da Ii se ta nepravda zbila u Tarentu (pogl. 100)
ili negdje drugdje (možda u Bajarna, ispo pogl . 104).
A čini se da je baš nekako u to vrijeme Enkolpije
upoznao i lijepu Trifenu koja mora da je tada postala
i njegovom ljubavnicom (pogl . 106).
U nekoj od epizoda koje su se nalazil e u Satirikonu
pojavljuje se također i izvjesna Albucija (odI. VI) :
1 Kleine Schriften I, str. 437.
DODATAK SADRt.AJ I OBLIK SATIRIKONA 367
čak i njoj bi - kazuje nam gramatik Fulgencije -
satira natjerala strah u kosti. A pojavljuje se zacijelo
u nekoj od izgubljenih epizoda i odvjetnik Euscije
(odI. VIII) - »Cerberus forensis« . Ali o njima isto
tako malo znamo kao i o lijepoj Doridi (pogl. 126).
kolpijem u prijašnjemu nekom dijelu Satirikona ula­
zila i u ljubavne odnose. O dječaku Endimionu (puer
formosus) ispo pogl. 132 » [ Encolpius de Endymione
puero]«.
Već smo rekli da se radnja u Satirikonu zbiva pot­
kraj Klaudijeve, odnosno početkom Neronove vlada­
vine. Događaji koji se opisuju na početku ovoga našeg
baštinjenog teksta zbivaju se u Južnoj Italiji, vjero­
j atno u nekome kampanskom gradu. Theodor Momm­
sen smatra da se ova radnja odigrava u Kumarna,
Ludwig Friedlaender misli u Puteolima. Očito da je
bio posrijedi neki grčki grad (pogl. 81) koji je ležao
na moru (pogl. 99) . Taj grad je bio rimska kolonija
(pogl. 44), iz čega možemo zaključiti da se nije radilo
o Napulju; imao j e svog pretora (pogl. 65), i nalazio
se u blizini Baja (pogl. 53) i Kapue (pogl. 62). Pa
ipak jedno mjesto u pogl. 53 pokazuje da nije riječ ?
Kumarna. A možda su mogli biti posrijedi i PompeJl, .
unatoč pretoru. Od pogl, 124 pa dalje radnja se odi­
grava u Krotonu; prema odI. I. IV znamo da se u
izgubljenom dijelu Satirikona radnja zbivala također
u Masiliji; dakako da nije isključena mogućnost da
je Petronije vodio svoje junake isto tako i u istočne
zemlje. ,
Iza c. 26,6 nalazi se znak za prazninu, a odmah iza
toga znaka Mlillerova editio maior bilježi naslov:
.
» (PETRONII ARBITRI SAT�.RICON LIBER XV�«, a
.
(ISl?
tako j e i ovdje kod nas u pnJevodu pogl : 2�); od
c. 26 7 naime počinje slavna cena Trzmalchwms, to
jest jedina gotovo potpuno sačuvan� epizoda Petr(:m!­
jeva Satirikona; u njoj pak Petronije crta slobodnJac­
ku sredinu, goste koji su se okupili na ručku bogata
skoroj cvića Trimalhiona. ?omaćin . gozb7 je . ujedno vi
središnji lik ove velike epIzode: TnmalhlOn J'e u pros­
losti bio rob, dječak iz Azije koji je spremno udovo-
 368 PETR O N I J E ARBITER SA TIRIKON
ljav�o ljubavnim prohtjevima svojeg gospodara ali
-. . 1 �ospodariči?i�a. Postao je zatim gospodarov
. .
mIlJe �Ik, a .k�s?lJe Je I oslobođen; naslijedio je imu­
.
tak, I uspJesmm J e trgovačkim pothvatima stekao
na'posljetk� bajoslovno bogatstvo. Pisac je u Gozbi
Zaista majstorski oslikao Trimalhionov lik rekli bi­
s �o, sa svih strana i iz svih mogućih uglo�a: umjet­
mc �a snaga �e.tronijeva pera dobiva pri tome svoj
pum zamah, I Jedva da bi se koji drugi opis iz sta­
.
nne .mogao u pogledu svestranosti zahvata usporediti
s OVIm Petronij �vim opisom: Trimalhionova prošlost,
. .
n.Jego�a g�lema Imovmska moć, njegovi načini gospo­
��renJa, nJeg?v ?dnos prema ženi, robovima, prijate­
lJIma, bezbrOj njegovih malih i velikih vrlina i mana
- sve nam to ovdje vrlo živo, i gotovo u isti mah
dolazi pred oči. A isto su tako jasno ocrtani i likovi
ostalih dionika Trimalhionove gozbe.
Satiri�?n j � dte.lo veliki� razmjera koje se odlikuje
. .
kako ZIvopIsnoscu pnpovIJedanja tako i vrlo širokim
zahvatom života; svojom pak neposrednošću ono ne­
odoljivo osvaja čitaoca. Javne kuće, orgije tajnih kulo
tova, skandalozni prizori na trgu, gostioničke scene
gal�rij� slika, �utovanja brodom, oluja, brodolom:
vrac�nce, svodm�e, ugledne gospođe u potrazi za Iju­
bavmm pustolovmama, lovci na baštine, čankolizi,
rO��)Vi, osl?bođenici, skoroj evići, mornari, vojnici, uči.
telJI retonke, profesori, pjesnici lutalice - sve to
ulazi u neiscrpnu Petronijevu pripovjednu scenu. Ču­
desne pripovijesti o vojniku koji se pretvorio u vuka
o vješticama koje sišu krv, ispričane su na usta oče�
vi �aca po . svim ��avilima aretalogije. Zanimljivo je
pn tome IsporedItI kako tu fantastičnu beletristiku
parodiraju Lukijanove verae historiae2.
A isto se tako prirodno uklapaju u pripovijedanje i
novele, na primjer ona o matroni iz Efeza, ili čitavi
epovi, kao što su to u sačuvanim dijelovima epilij o
zauzeću Troje ili ep o građanskom ratu.
2 cf. Luciani opera 1 3, 1 4.
DODATAK SADRtAJ I OBLIK SATIRIKONA 369
U povijesti antičke književnosti Satirikon stoji izoli­
rano jer, kako se čini, Petronije za takvo djelo nije
u starini imao neposrednih prethodnika, kao što nije
imao ni neposrednih sljedbenika. A vrlo laskavo miš­
ljenje o Petronijevu umjetničkom ostvarenju izriče
Theodor Mommsen kada tvrdi da je Petronije jedini
među svima rimskim pjesnicima koji je nezavisno
od grčkih uzora išao vlastitim genijalnim putem3• I
ta tvrdnja nije nipošto bez temelja, pogotovo ako se
ima u vidu izniman položaj koji Petronijevo djelo
zauzima u grčko-rimskoj književnoj tradiciji. Ali ta
okolnost ujedno dovodi u zabunu svakoga onoga tko
želi razumjeti Satirikon u okvirima nama poznatih
antičkih književnih vrsta. Posve je pak razumljivo
da te poteškoće ne može mimoići ni naše pitanje o
tome koje mjesto zauzima i što znači to djelo II knji­
ževnosti julijevsko-klaudijevske epohe.
Sam Petronije na usta glavnoga junaka Enkolpija
označuje svoje djelo kao »novae simplicitatis opus«
(isp. u pogl. 132 stihove »što me, Katoni, gledate na­
brana čela/ i osuđujete djelo nove jednostavnosti?«,
dakle kao djelo novo po otvorenoj neposrednosti; po­
srijedi je pak ona isti izraz - simplicitas znači do­
slovce: jednostavnost - koji je uporabio Tacit za
karakterizaciju Petronijeve osobe: »ac dicta factaque
eius quanto solutiora et quandam sui neglegentiam
praeferentia, tanto gratius in speciem simplicitatis
accipiebantur« (ann. XVI 18) . Ukratko: što su Petro­
niju riječi i djela bila slobodnija i pokazivala neki
nemar za se, to su ih radije primali kao iskrena.
Nije teško primijetiti koliko se ta Tacitova karakte­
ristika podudara s Petronijevom autokarakteristikom,
koju on, opisujući svoje djelo, ibid. v. 3. 4, nastaVlja
ovako: »sermonis puri non tristis gratia ridet,! quod­
que facit populus, candida lingua refert.« U njegovu
se dakle djelu, kako nam kazuje Enkolpije, osmje­
huje vesela ljupkost čistog govora, a njegov jezik
iskreno govori o onome što ljudi čine.
3 Trimalchios Heimath und Grabschri f t, Hermes XHI, str. 1 06
i dalje.
 370 PETRON I J E ARBITER SA T/R/KON
Nema sumnje da j e to Petronijevo karakteriziranje
vlastitoga djela točno: pisac se u Satirikonu uistinu
pokazuje kao nenadmašiv umjetnik kako proznoga
tako i vezanog govora, virtuoz koji s podjednakom
okretnošću i lakoćom vlada najrazličitijima književnim
stilovima i koji se, rekli bismo, kao od šale snalazi
u opisima i prikazivanjima svih mogućih, pa i naj­
delikatnijih životnih situacija. Pitanje je međutim da
li se odatle može što zaključiti i o književnoj vrsti
njegova djela. S druge strane valja reći da činjenica
da je Satirikon pisan u obliku miješanja proze i stiha
sama po sebi malo govori o njegovoj nutarnjoj for­
mi. Istina je doduše da ćemo u istome času kad ra­
zumijemo ono vanjsko shvatiti također i ono nutarnje;
ali razumijevanje nutarnjega i razumijevanje vanjsko­
ga moraju vazda ići ruku pod ruku, a nikako ne izo­
lirano, svako za sebe.
Vidjeli smo da Petronije naziva svoje djelo novim.
Da li to onda znači da je posrijedi neki novi YEVOC,?
Izgleda da će biti najbolje ako pođemo od početka,
to jest od samog temelja koji uopće omogućuje takve
diferencij acije.
Ponajprije moramo naglasiti da svekolika duhovna
djelatnost čovjekova proizlazi neposredno iz njegove
ćutilne djelatnosti: ona zapravo i nije ništa drugo
nego najfiniji i posljednji izdanak čovjekove ćutilne
naravj, odnosno: njegove ćutilnosti. Pa premda se za
umjetničko djelo uopće mora utvrditi da uza svu sebi
svojstvenu proizvodnu narav - zapravo baš zbog to­
ga svojega stvaralačkog bitka - predstavlja, kao ne­
što u svijetu posve novo, jednu samostalnu cjelinu,
ipak se ono, kao proizvod kojemu u isto doba pri­
pada i duhovna i materijalna priroda, mora svaki put
nadovezivati na nešto prethodno. U tom se pogledu
umjetničko djelo može poređivati s organskim bitkom.
Pri tome međutim treba imati na umu da se u umjet­
ničkom djelu zakoni carstva prirode i carstva duha
ne pokazuju više kao različni i međusobno odvojeni,
nego kao istovetni i jedni. A to je ono što opravdava
i povijesno-filozofski i književno-povijesni pristup.
D ODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA 371
U povijesti književnosti doista imamo posla s gole­
mim i raznolikim mnoštvom književnih vrsta. No raz­
lika među mnogobrojnima književnim vrstama koje
poznajemo daleko j e lakše shvatljiva ako imamo na
umu da lirsko i epsko pjesništvo predstavljaju za­
pravo dvije jedine glavne klase književnih vrsta pod
koje se daju svesti i sve ostale, posebne književne
vrste; stoga ih također možemo nazvati temeljnima
književnim vrstama. Da bismo međutim tu najopće­
nitijU podjelu mogli razumjeti u njezinoj biti, mora­
mo najprije odrediti način bitka umjetničkog feno­
mena.
Najopćenitiji se naime zadatak ma koje pjesničke um­
jetnosti sastoji u tome da zbiljsko i stvarno pretvara
u čulno zamjetljivu sliku: na taj se zadatak može,
manje ili više neposredno, svesti i svaka druga umjet­
nost. Radi se pak o tome da čovjek kao čovjek živi
usred ograničene i konačne stvarnosti; ali tako kao
da je ta stvarnost za njega neograničena i beskonač­
na; a to je moguće samo zahvaljujući čovjekovoj moći
uobrazilje, fantaziji koja je jedina među ljudskim
sposobnostima takva da može povezati međusobno
oprečna svojstva. Stoga se bit umjetnosti nalazi u
sposobnosti da se snaga uobrazilje učini produktiv­
nom.
Umjetničko djelo, kao proizvod tvorne moći umjet­
nikove, svaki put teži za tim da dosegne totalitet, to
jest svijet koji se kao zaključeni krug svega zazbilj­
noga daje promatrati na dvojak način: jedanput tako
da polazimo od predmeta koje obuhvaća; drugi put
opet tako da polazimo od čula pomoću kojih čovjek
te predmete u sebe prima. Jer vanjski svijet za čov­
jeka može samo utoliko postojati ukoliko ovaj za
njega posjeduje odgovarajuće organe. Odatle j e pak
razumljivo da i pjesnik doseže svijet na dvojak način:
OIJ. se naime također nužno mora kretati ili krugom
predmeta ili krugom vlastitih sjetila, pri čemu je prvo
osobina pripovjedača, a drugo lirskog pjesnika. No
valja dodati da se prvo i drugo ne javljaju svako za
sebe iIi, još manje, kao neka opreka, nego se ovakva
najopćenitija podjela odnosi samo na posljednji pre-
372 PETRONIJE ARSITER SATIR/KON
sudni učinak: jer sva različita stanja ljudskog bitka
kao i sve naravne snage nalaze se u toliko bliskom
srodstvu i toliko se međusobno uvjetuju i podržavaj u
da je moguće uzeti jednu od njih napose na razmat­
ranje a da se u isto doba ne prihvati i čitav krug u
kojemu se pokazuje totalitet.
U Satirikonu proza preteže nad stihom... a i uopće se
čini da je to djelo u cjelhii prvenstveno pripovjednog.
karaktera; no u isto se doba nikako ne može previČf�
jeti mnoštvo lirskih elemenata: oni se s epskim pri­
povijedanjem stalno isprepleću i daju mu osobitu boj u.
Ako usporedimo riječi: »kakva je to bila noć, bogovi
i božice, / kao meka postelja . .« (pogl. 79) s onima
. praesentem sed ad memoriam posteritatis et ingenii
»dolazili smo na trg već o izmaku dana. Ondj e smo
opazili čitavo mnoštvo robe na prodaju . .« (pogl. 12),
odmah ćemo opaziti da razlika ovdje ne počiva samo
na okolnosti da je prvo stih a drugo proza, nego tako­
đer na tome da prvo pripada lirskomu, a drugo ep:_
s�.oJllu. Osobito je pak važno nagiasiti da se lirskQ_
u Satirikonu Tl(! pojavljuje samo u stihovima, pa čak
niti pretežno u stihovima, nego podjednako često i tL
p�i: . »tolika je milina zračila iz tona njezina govora,
tako Je ugodan zvuk milovao uzgibani zrak da bi čov­
jek pomislio da se kroz povjetarac razliježe skladni
pjev sirena. I tako, dok sam se divio i dok mi je sjalo
nešto jasnije od cijeloga neba, poželim da pitam kako
se zove božica« (pogl. 127).
Jednako je i s pripovijednim elementom u Satirikonu.
Jer osim proznoga pripovijedanja u njemu postoje i
carmina epica u pravom smislu riječi: u poglavlju 89
naime o zauzeću Troj� u 1 1 9-124 o građanskom
ratu. No općenito se može primijetiti da pjesIIle u sti­
hovima ulaze u pripovijedanje ponajčešće j{�Q_ IfrSki
komentar toku radnje, i to tako što nam autor u
Jijifua iskazuje svoje osjećanje svijeta: stihovi u pogl.
14 - »što koriste zakoni ondje gdje vlada jedino
novac . .« - govore nam, neposredno potaknuti ak­
.
tualnim zbivanjem, o potkupljivosti sudova i nemoći
zakona pred vlašću novca, a stihovi u pogl. 80 -
»riječ prijateljstvo j e postojana dotle dok čovjek ima
od nje koristi . . « - također neposredno potaknuti
.
onime što se zbilo, kazuju nam o nestalnosti prijatelj-
DO DATAK SADRŽAJ / OBLIK SATIR/KONA 373
stva i ljudskoj himbenosti. Takvih primjera ima u
Satirikonu doista napretek. Pa ipak u osnovi toga
djela stoji prozno izlaganje, pripovijedanje o raznim
dogodovštinama.
»historia est proxima poetis, et quodam modo carmen
solutum« (»povijest j e najbliža pjesnicima, i na neki
način pjesma u prozi« ) - kazuje Kvintilijan (inst.
or. X 1 ,32) . Ta je misao već Petroniju morala biti u
obzoru njemu bliske i prisutne književne tradicije i
te kako jasna, kao i ona Kvinti1ijanova nadopuna te
misli (ibid.) »et scribitur ad narrandum, non ad pro­
bandum, totumque opus non ad actum rei pugnamque
famam componitur« (lli piše se zbog pripovijedanja,
ne zbog dokazivanja, i čitavo se djelo sastavlja ne
zbog intervencij e u stvar i aktualne borbe nego zbog
uspomene u potomstvu i slave genija« ), to više što
je njegov Satirikon samo osobit d8oc; onih u Rimu
već otprije udomaćenih pripovijesti s onu stranu pov­
jesništva - �zu�kr:c; �cr't'op[oc�.
Franjo Maixner naziva Petronijevo djelo ćudorednim
romanom4, - satirički roman iz svagdašnjeg života,
kako kazuje Vladimir Vratović, komično erotički ro­
man, kako kazuje Richard Heinze - i sve je to bez
sumnje točno: epski karakter romana posve zgodno
uključuje u sebe lirske momente. čini se osim toga
da baš sve strukturalne faktore. koji Qcixeđuju novo- .
vjekovni roman možemo utvrditi već i u Petronijevu
Satirikonu: fabula je kvazi-historijska a�1jn[LOC 7tOCpOC
-
't'1jv lcr't'op[ocv ; lirski momenti daju izvještaj o subjektiv­
nom iskustvu; ·u epskom izlaganju su određeni mje­
sto i vrijeme; pripovijedanje se odlikuje realističkom
točnošću u kojoj se očituje pažnja spram detalja; pri­
povjednu strukturu povezuje kauzalnost, a ne koinci­
dencija; i napokon - jezik romana je referencijalan,
a ne ukrašen.
Posrijedi je dakle roman. Starina međutim ne poznaje
takva termina i točnija odredba književne vrste Pet-
4 Historija rimske književnosti, Zagreb 1 884, str. 173.

374 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON
r�nijeva djela zahtijeva razmatranje u svjetlu obzora
njemu suvremene književne tradicije : u Satirikonu
ne dola:t')i samo lirsko i epsko jedno uz drugo, nego
se prorsa oratio izmjenjuje tu s različitim metričkim
pa�tijam� tako da se i sintaktički dopušta neposredan
. 1.r' " I
�rIJelaz IZ nevezanoga govora u vezani (isp. na prim-
Jer pogl. 108. 132 i druga). U sačuvanim odlomcima
>imamo p :ilič�n broj metričkih oblka: nalaze se u nji-
ma da�11ls�I �eksametri, elegijski distisi (elegidia),
.. . želi istaknuti nasuprot pripovjednom karakteru epa
elegIJskI tns11SI (elegidiaria Trimalchionis hexametris
binis singulisque pentametris ), jampski trimetri (sc-
narii Graecanici), jampski šesterci (senarii Italici) ho­
lijambi, trohej ski sedmerac (septenarius Italicus) u
pogl. 58, he�dekasilabi, sotadski stihovi (Sotadei), ana­
. 95). Kao izravna reminiscencija na motive nove ko­
kreontskI stIhovi (Anacreontei).
Na�lov Petronijeva djela je, kao što smo već spome­
nuh u prethodnom razmatranju, glasio »Satyricon«.
Alfred Ernout:; prihvaća radije skripciju »Satiricon«
z�to š �o je ona već » uobičajena u Francuskoj« i što
»Iza. nje stoji autoritet najstarijega još postojećeg ru­
kopl.�a (�odex. Bernensis olim Bongarsianus 357) i
Manja VIktonna«. Ali Ernout nije rekao koji je od
t � dva momenta za njega važniji. Jer - treba upozo­
ritI. da codex Bernensis bilježi doduše: »PETRONII
ARBITRI SATIRICON«, ali Marije Viktorin: »Arbiter
Satyricon« (gramatici Latini ex recensione Henrici
Keili � VI �53, �3). Svjedočanstvo Marija Viktorina je
osobIto vazno l zbog toga što potječe iz 4. stoljeća,
�rcdstavlj a�uć � na taj način ujedno i najstarije svjedo­
canstvo kOJe Imamo o naslovu Petronijeva djela. Tu
sk�ipciju podupire i incriptio, odnosno subscriptio
. . .
pnJ �pIsa J ednoga vrlo starog rukopisa koji se nalazi u
�roglrskom kodeksu, gdje »Satyri« potječe bez sumnje
IZ pokvarena »Satyri(ci) « ; jer ako bernski scho1iasta
ad Verg. georg. II 97 kazuje o »vina« : »apud Franium
�n satyria invenitur«, onda se to lako može objasniti
IZ naslova »Petronii Arbitri Affranii Satyrici« , koji je,
5 Pćtrone, Le Satiricon . . . Paris 1 974, str. XXXVIII.
DODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA 375
po svjedočanstvu Pierrea Pithoua, imao izgubljeni
codex Bituricus6•
Makrobije označuje Petronijev Satirikon kao »argu­
menta fictis casibus ammatorum referta« , dakle: kao
roman u našem smislu riječi, ali njegova ga poredba
'� u isto doba stavlja uz bok atičkoj »novoj« komediji:
I »comediae quales Menander eiusve imitatores agendas
dederunt.« Marije Merkator spominje, dakako u pre·
nesenom smislu, theatrum Arbitri, pri čemu se svakako
živo prikazana radnja kazališnog komada. To je vrlo
značajno, to više što i sam Petronije izričito kazuje
da ono što se zbiva među njegovim junacima spada u
komediju: »fabula inter amantes luditur« (isp. pogl.
medije može se usporediti ono mjesto u Satirikonu
(pogl. 3) gdje učiitelj govorništva uzima na sebe da
igra istu onu ulogu koju i Gnaton u Terencijevu Eu­
nuhu7, a lako možemo pretpostaviti da je takvih re­
miscencija bilo puno više nego što ih mi danas mo­
žemo utvrditi. No za nas j e ovdje mnogo važnije iz­
nimno živopisno prikazivanje karakternih osobina po­
jedinih likova zbog kojega Franz Buecheler upućuje
upravo na novu komediju kao na jedan od ključnih
izvora za razumijevanje književne vrste Petronijeva
Satirikona.
Nova komedija je zacijelo najznačajniji doprinos he­
lenističkoj književnosti: zajedno s vješto vođenom in­
trigom stvara se neusiljeni dijalog, a jedna nova filan­
tropska ideja o obitelji, braku, odgoju, ženi, robu
postaj e važnim obilježjem tih drama. Izvanredno pak
psihološko karakteriziranje likova koje nam potvrđuje
već Euripidova tragedija naišlo je u novoj komediji
na vrlo plodno tlo, a Petronijev Satirikon bez sum­
)
nje za svoje majstorstvo u slikanju karaktera ima
mnogo toga zahvaliti upravo toj novoj komediji.
6 Vlasnik ovog rukopisa bio je de Berry (Ioannes Biturigum dux,
1 340-1416).
7 Isp. Terent. eun II 2,20-22: Gnaton izlaže svoju metodu.
3 76 PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON
DODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIR/KONA 377

No miješanje proze i stiha, pn cemu se na nevezani osobnu usmjerenost kakvu ovi prvi nisu mogli imati,
govor, ponajčešće bez pripreme, nadovezuje vezani, a koja ga po svojoj političkoj aktualnosti i neposred­
opominje nas na književnu vrstu menipskih satira. nosti napada približuje atičkoj »staroj<' komediji. Na­
Da je taj osobiti saturarum dav� u julijevsko-klaudi­ mjerno učen karakter ponekih satiralO upućuje na ve­
jevskoj epohi bio opet u modi, pokazuje nam Sene­ zu s ciničko-stoičkom tradicijom popularnofilozofskog
kina »Apocolocyntosis«: »DIVI CLAVDIl ATI00EQ­ dijaloga, a često fantastičan pripovjedni okvir opo­
:LI:L (VEL APOTHEOSIS) ANNAEI SENECAE PER
minje ponovo na staru komediju i menipsku lakrdiju.
SATVRAM«8. Pouzdano je s druge strane da je menip­ Posve u skladu s time i dijaloški element je imao
ska satira čedo književne vrste koja se jedina može značajnu ulogu.
smatrati izvorno rimskom: saturae. Nije stoga čudno
što su Petronija u starini9 imenovali predstavnikom Lucilije se odnosi prema jezičnom izrazu vrlo slobod­
upravo te književne vrste, tijesno povezane s onom no: olako povezuje grčke oblike s latinskima, a kroz
ital skim narodima prirođenom sklonošću prema gru· njegove satire defiliraju već prema prilici sva moguća
boj šali i izrugivanju, koju će Horacije nazvati »Ita· suvremena narječja, od jezika ulice i jazbine do ono­
l l;lm acetum« (sat. I 7,32), a koja se u latinskom je­ ga iz najobrazovanijih dnlštvenih krugova.
ZIku pokazuje kao sklonost prema konkretnom izra­ Sadržavale su Lucilijeve satire zajedno s onim njemu
žavanju, u likovnoj pak umjetnosti kao realističko svojstvenim grubim realizmom napade na društvenu
pOl·tretiranje. pokvarenost, na odnose u privatnome i javnom život�,
»satura quidem tota nostra est in qua primus insig­ na pojedine istaknute osobe, napade na poroke sVIh
,
nem landem adeptus Lucilius quosdam ita deditos sibi vrsta od pohlepe do praznovjerj a, napade na retore
adhuc habet amatores ut eum non einsdem modo tragike, epikur ejce; popula rnofi1o zofska parodi ja na
operis auctoribus sed omnibus poeti s praeferre non uzvišeno epsko i tragičko pjesništvo tu je našla tako­
dubitent« (Quint. inst. or. X 1 ,93). I doista: satira je, đer svoje mjest o. Po Luciliju su u toj književnoj vrsti
jamb
mada ju j e u književnost kao posebnu vrstu uveo već odjeknule najrazličnij e vrste stare književnost i:
Enije, tek kod Lucilija dobila svoju vlastitu <p6(n�. i pamf let, kome dija i ��jatrib a, dij �log i � ? j ! ževno
u
U njoj se invektive po duhu približuju grčkom jambu pismo (prepolovijeni dIJalog), OZbIljno SmijeSno. .
u najširem smislu riječi: tu dolaze jednako podrug­ duhu menipske lakrd ije, parod ija ? a ep � tr � ge � IJ.
u;
io
ljivi momenti svojstveni staroj komediji kao i oni sve se to putem produktivnog nasljedovan ja uJedim
koji su obilježavali književni pamflet, osobito ozbilj­ i pokazalo u Lucilijevu opusu unuta r .satire , . toga �a
og pjesn ičkog oblIka kOJCil1 1U ce
no-smiješno ciničke dijatribe u prozi i u stihu. Hora­ Rim već tradicionaln
cijevo »ridentem dicere verum« opisuje upravo onaj ijevo pjesn ištvo donije ti zasluž en knjiže vni ug-
Horac
popularno filozofski pojam miješanja ozbiljnoga i smi­ led.
ješnoga - cr1touihtoyeAGtov - koji je za rimsku sa­ Upravo iz satire, dakle: te izvorno rimske knjiže
vne
tiru postao mjerodavnim Kao što su cinički moralisti vrste koju je u knjiže vnost uveo Enije, kojoj . je vla �­
pribjegavali umjetničkim formama da bi ismijali po­ »Grae cis intact I carmI ­
titi njezin pečat dao Lucili je,
rok i lažno mijenje, tako i Lucilijeva satira uzima za je oplem enio Horac ije, i koja je još
nis auctor« , koju
predmet sVe moguće mane i obmane svojega vreme­ v­
u Kvinti1ijanovo vrijeme bila »vrlo omiljena knjiže
na, ali dajući njegovim invektivama takvu oštrinu i na vrsta« , vuče podrijetlo satura Me11.ip pea, ona knji­
sa
ževna vrsta na koju nas upućuje miješanje proze

8 inscribitur in codice Sangallensi 569.

9 cf. Io.lnn. Lyd. de magistrat. I 4 1 .
10 cf. Luci1. Fr.lgmcnta ex libro IX.
 378 PETR ONIJ E ARB ITER SA TIRIKON DO DATAK SADRZAJ I OBLIK :::iA I tHIKU/v1i 379

stihovi�a u Petronijevu Sat irikonu, Senekina Apocolo­ novo neposredno oslanjanje na grčke suvremenike, No
?,nto sl� n�m je osobito važna jer je ona 'edin miješanje proze i stiha nije ni u rimskoj književnosti
c�J �lostl sacuvan predstavnik j i u
te književne vrste, U Sa­ nešto u Varonovima menipskim satirama posve novo
tIn k0 u se pak lako mogu razabrati dot
�er;t,�km
r;t
om ,
mempskom satirom, a osobito
icaj i s tom
je uočljiva
jer je prozu sa stihom već prije njega miješao Akcije
u svojim »Didaskalijama« : na ovoga pjesnika opomi­
n��z�vna :,eza s Menipskim nje i sam Varon naslovom jedne svoje menipske satire
satirama onog autora
k OJI Je prvI tu vrstu satira uve (x.U\lOa�aocaX.�A�x& : fragm, 230) u kojoj se baš kao i
o u rimsku književnost'
to su Varonove »Menippeae« ' Akcije u spomenutome djelu, bavi pitanjima metrike,
, u 150 knJ'igall ' od kOJI "h
nam Je sačuvano gotovo 600 ali prvi dio naslova (x. U\10) upućuje na ono novo Varo­
fragmenata12,
Mije�anj � pr ze i stiha bilo novo, što je tek on, eupe't"·�c; ove književne vrste, unio
�k � ?
np vJedackoJ, narodnoj književ
je od starine udomaćeno
u nju po uzoru na svojega ciničkog prethodnika, Svo­
� vC u tetr
at�ru, koja je strogo dijelila
nosti, ali je za an­
pjesničke vr-
ju sklonost kritiziranju (tp�AOtp&O\l[�: fragm, 542)
S e od prozmh, ono moralo obukao je Varon u ruho Menipova ozbiljno-smiješno­
, izgledati neobično, Opće­
mt� se smatra da je miješa ga - cr7tAOUaOC�aYZAO\O\l,
nje
kn��zv �vnost cinički filozof Men proze i stiha uveo u
ip iz Gadare u S'InJI " '13 Vidjeli smo da je vulgarni govor ulice i bordela, ky­
kOJI Je sast a l ' ao Je
� �) , ' tk, e l' podrugljive filozofske diJ'a-
oge s fantastIcmm pnpovjedn
im okvirom na pnm .
nikos tr6pos, našao svoje mjesto već u Lucilijevoj
satiri. No Petronijevu Satirikonu s Varonovima Menip­
Jer let u nebo l'l'I Sl' Iazak u _
-
podzemni sviJ' et aI" v , skim satirama zajednička sloboda u tretiranju erot­
se da su l' dr gI' Clm l CInI
'
" cv kl' filozofi pisali u formi
_

, � skih sadržaja - linguae obscenitas16 - upućuje na

nJ � proze l, stIha, Popularnofiloz miješa-
srodnost s jonskom novelistikom u kojoj je obradba
, ofski momenti koji su
nash mJe� ta u Varonovoj men
ipskoj satiri upućuju ljubavnih tema i lascivnih motiva bila osobito pro­
bez sum?Je na Menipa, iako
� ,
mo�a �1OfIlozofsklh problem
se dijalektička obrada
a može utvrditi već kod
širena, Makrobije opisuje Petronijev Satirikon i Apu­
lejeve Metamorfoze kao »onu vrstu pripovijesti kojih
LuClhJa14 čiJ'u »erud't '
l 10« K Vlil
" tIhp" n osobito ističe su sadržaji puni izmišljenih ljubavnih zgoda«, Zna­
('mst, or, X 1,94 ),
čajno je pak da i sam Apulej označuje svoje Meta­
M�nip j e dakle sa svojima morfoze kao senno Milesius (met, I l ) i u istome
��
zaJ� JIV " , m pos satiričnim dijalozima i
lanicama bogova, hitizirajući djelu na drugome mjestu (IV 33) - Milesia historia,'
�f
! pri tome
� h J U l obračunavajući se s protivničkim filozofs to nam je ujedno i jedini u potpunosti sačuvan tip
� o, ama, uve� u helemstičku knji , kim iz književne vrste jonske novele,
, ževnost etao c; mj e­
sa�me �roze l ��Iha koji je dub
oke korijene imao u
�
n lOdn�J predaJI. Budući da
VI StU nJe�ovao također njegov
je Menipovu književnu
Baš kao u Apulejevim Metamorfozama, i u Petronijevu
Satirikonu nalazimo utkane u osnovno pripovijedanje
sugrađanin a Varonov mnoge samostalne priče koje se u različitim okolno­
suvrememk MeIeagar15 možemo
' pomI'sv IJa
' t"l l na Varo- stima stavljaju u usta pojedinih dionika temeljne rad­
nje, Zamo da je takve p:r;ipovijesti, koje su u usmenoj
predaji morale biti odavna proširene po čitavu sredo­
I I mus. Rhcn . XII p, 1 5 l . zemnom bazenu, sabrao i izdao Aristid iz Mileta pod
1 2 :2 .e. : 591 ; �f. Fra ?cisc us Buec heler
: Pctr onii cd, mino r Bcrl in naslovom )M�)·:fJm�x.&«, a to je djelo na latinski pre­
1 9 , » Varrol1ls MCl1Ilppearum
reliquiae« in pp, 1 77- 250, veo povjesnik Sizena pod naslovom »Milesiae«, sc.
13 Oko 270 . god inc prij e n,
e,
.1 4 U deve t j knjiz i bila
� jc .na prim jer jedn a učen a
J C pred met bIO razg
ovor o "rimama i man ama . s:ltira k ojoj
1 6 Marius Mercator in libro subnotationum 111 verba luliani c.
1 5 anti l. Pal. VII 4 1 7, 4. 4,1 (Migne XLVIII p, 1 26).
 380 PETRO N I J E ARBIT E R SA TIRIKON SADRŽAJ I OBLIK SATIRIKONA
DODATAK 38 1

': istoria�: �)d Aristidova nam je originala ostala samo Ako jonsku novelistiku procjenjujemo prema Petro­
jedna njec, a od Sizenina prijevoda samo deset frag­
menata17• nijevu Satirikonu, onda moramo pretpostaviti da je II
njoj miješanje proze i stiha bilo udomaćeno; ako nam
S k�li�o su slobode te histo riae obrađ je naprotiv zakoniti uzorak Apulejeva Milesia historia,
v mo tek done ivale ljubavne
sadrza! e, moze kle slutiti: »vertit Aristi­ onda smo skloni pomišljati da ni U njoj takva mije­
?en ?ISenna, nec offuit iIIi / historiae turpes inseru­ šanja nije bilo. Eduard Norden napominje međutim
:s:e �ocos« (».Sizena j � p ��veo Aristida, i nije mu na­ da se među Sizeninim odlomcima kod jednoga (fragm.
�kodIlo/ da � e u pnpovIJedanje umetnuo besramne 1) može zaključiti da se radilo o stihu: »nocte vaga­
s�� e« Ov. �nst. II 443,4 44). Fronton spom trix« po izboru riječi (valjda se radilo o nekoj heteri,
inje kao
n]lhovu odlIku »verba lasciva« (ad M. Caes. cf. Aristoph. Ach. v. 264 »VUx't'oT.zpm),&v1j'1"1] [J.o(X'IJ« ;
IV 3) Plu­
t�rh pak pripovijeda o sramotnoj ljagi koju ' manje vjerojatno o Mjesecu, cf. Verg. Aen. X 2 1 6 » cu­
su pos­
lIJe pora�a s PartI. ma 52. godine prije n. e. nanij rru noctivago Phoebe« ) i ritmu upućuje na to da se
eli
ug.ledu nms�� vojske premnogi primjerci Aristi radilo o daktilskom heksametru ili anapestičkome ne­
. dovih
Mll� tsklJl przca (de vita Crassi c. 32) pronađeni kom metru. Budući da je bezizgledno pomišljati ovdje
među
prtlj�gom riI?:kih vojnika. Ali i oskudni Sizen na to da su pukim slučajem bile posrijedi riječi nekog
ini frag­
me� h dovolJ m su da nam svojim sadržajem proročanstva, kao što nam u dva navrata dolaze kod
. i stili­
za: Ij �m P ?kažu vidljivu srodnost ljubavnih priča Apuleja, valja nam zaključiti da su se stihovi pravilno
u
A�·IShd� , SIzene, Petronija i Apuleja: ma koji od deset pojavljivali i u jonskoj ljubavnoj pripovijetki, i da
.
SI�emmh f:agmena1a mogao bi se, da ne znamo je miješanje proze i stiha, koje je u usmenoj pripovje­
komu
p :� pada, mIrne duše pripisati Petroniju, a ni jedan dnoj književnosti bilo od davnine uobičajeno, odatle
od
nJlh n� odudara od duha Apulejevih Metamorfoza posve prirodno prešlo i u Aristidova Mt):'icrw;x&. Ta nas
, :
» quantr da.ntur?' 'tanti' inquit Olumpias, simul činjenica međutim ponovo upućuje na Varonove me­
. hoc
dlcens suaVlUm dedit.« Taj bi Sizenin odlomak (fragm nipske satire i na njihove sti1skosadržajne doticaje s
.
�) posve dobro pristajao Petronijevu Satirikonu kao
Petronijevim Satirikonom: osim miješanja proze i sti­
.
sto po dUhU ZI�O pod Sjeca
C
.
•
. .
y .

, na neke Apulejeve opise ha, koje im je s jonskom novelistikom zajedničko,

IJ �ba�mh sItuaC IjaiR. Jedan drugi odlomak iz Sizeninih
Mllesrae - » ut eum penitus utero suo recepit« fragm.
10. � �lsmo . ponovo, da ne znamo čiji j e, vrlo lako
n
p pIsah Petroniju, a kod Apuleja nalazimo malone
IStI: » tot�m me, sed totum recepit« (met. X 22). Što
se pak tIce Petronijeva Satirikona i Apulejevih Meta­
m�r�oza, oni nam pri takvome poređivanju pružaj u
?bIlje gra�e . za utvrđivanje međusobne suglasnosti. Ali
Ip�k �staje jedan proble m: Petronije miješa prozu sa
s tJhovlil1a, a Apulej govori samo u prozi.
1 7 d. Fr.1ncis cus Bucchcl cr ; cd. minor p 264
. sq.
ts e �. gr. cf' ApuI. �l�t.
.
I�
1 0 ; »ad haec illa rurSl!l11 Ille dc03cu­
�ltO bono an,lIll0 esto mqult , nam ego tibi mlltu� volunt� tc
CIpata sum . . « . .
postoji i nedvojbena suglasnost također na nivou mo­
ralno poučnih momenata (takve ne potvrđuju samo
Varonove Menippeae i Apulejev sernzo Milesius nego,
dakako na svoj način, i Petronijev Satirikon) koje je
Menip oplemenio na razini ciničke filozofije.
Varonove menipske satire u brojnima nama sačuvanim
odlomcima pokazuju svojim sadržajem i stilizacijom
vidljivo zajedništvo kako s jonskom novclistikom tako
i s Petronijevim i Apulejevim djelom, ex. gr. cf. Varr.
Menipp. fragm. 375 » ante aul'is modo ex subolibus
parvuli intorti demittebantur cincinni, ocu1i suppaetuli
nigellis pupulis 1iquidam hilaI1itatem significantes ani­
mi, rictus parvissimus ut refrenato risu roseo<{ ; ovo
Varonovo mjesto - kao i druga takva (cf. ibid. fragm.
432 » apes Milcsiae«) - u biti je posve slično srodnim
opisima u Pctronijevu Satirikonu (cf. C. 126,15 sq.)
nUll-
ili u Apulcjcvim Metamorfozama (ex. gr. cf. II 9) . No
 382 PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON
ZIva dramatska radnja (»modus seaenati1is« Varr. Me­
nipp . fragm. 304), lakrdijaški realizam i moralno poučni
elementi - sve troje se pokazuje kod Varona kao i
kod Petronija i Apuleja - čini menipsku satiru bitno
srodnom mirnu, vrlo slobodnoj dramskoj improvizaciji
II prozi i u stihu. U tome se smislu mogu u Petronija
naći mnogi neposredni iIi posredni suodnosi19, pa čak
i izravni navodi: ispo u Petronijevu 93. poglavlju (e.
93,1) »vi1e est quod licet, et animus errore laetus ini­
urias diligit« (»bezvrijedno je ono što je dopušteno,
a duša radujući se bludnji ljubi nepravde« s mim­
skom krilaticom Publilijevom »nil magis amat cupi­
ditas, quam quod non licet« (»požuda ne voli ništa
više nego ono što nije dopušteno« Publ. Syr- sent. N
17).
Mim j e prodro u Rim za drugoga punskog rata iz
Južne Italije ili Sicilije, ali je svoje građansko pravo
u rimskoj književnosti stekao tek neposredno prije
kraja razdobl}a republike (cf. Cic. ep. IV 1 6,7) kada je
kao exodium iza tragedija po uzoru na grčke satirske
drame potisnuo oskičku Atellana koja je u to doba
izgubila vitalnost. Zbog svojega realističkog karaktera
oponašanja - u kojem se gruba neposrednost poveza­
la s moralno poučnim intencijama - imao je mim za
život rimskog puka veliko značenje (uopće se može
reći da su Rimljani imali za mim čak veću naklonost
nego Grci), no za ugled prave književne vrste nedosta­
jala mu je čvrsta stilizacija (cf. Cic. pro Cael . e. 65).
živopisno karakteriziranje likova, osoba iz naj različni­
jih društvenih slojeva, kojime nas oduševljuje Petro­
nijev Satirikon, i slobodno Uključivanje pučkoga go­
vora ima bez sumnje izvor ne samo u italskoj sklo­
nosti prema realističkom portretiranju nego i u mirnu
(cf. Marius Mercator »mimica lingua«) , u kojemu j e
prikazivanje malograđanskog života italskih seljaka i
provincijalaca imalo vrlo značajnu ulogu: dorska lakr­
dija ostavila je vidljive tragove u Aristofana i Teo­
krita, a ti tragovi - s obzirom na prostonarodni ka-
19 Isp. u pogl . 1 1 7 »sastaviti mimsku predstavu « ; usporedi također
pogl. 19. 3 1 . 35. 55. 80. 94. 1 06. 1 08.
DO DATAK SADRtAJ I OBLIK SATIRIKONA 383
rakter jezika - nisu smjeli izostati ni u rimskome
mirnu; tako se na primjer Theocr. bue. 1 5,88 » 7tAOt-rs:­
rXO'aOLO'OtL« može poređivati s naslovom Laberijeva mi­
ma »late loquentes« .
Valja nam međutim ovdje također imati na umu Pet­
ronijeva suvremenika Fedra, po popularnom moralizi­
ranju i narodskom karakteru govora srodna mimskim
pjesnicima, »izumitelja« rimske basne, one dakle knji­
ževne vrste za koju je Seneka filozof tvrdio da je još
uvijek »intemptatum Romanis ingeniis opus« (cons01.
ad Polyb. 8,27) . O'7t01)aOtLOYZ)'WJV basne se odavno ko­
lebao između proze i stiha (Plat. Phaed. 61 B), a Pet­
roniju je s Fedrom zajednička čak i obradba jedne
priče: de matrona Ephesia (Petr. sat. e. 1 1 1 . 1 1 2. cf.
Phaedr. fab. app. 1 3 »mulier vidua et miles«) .
Menipska satira bila je već tradicionalan oblik za
parodiju uzvišenog stila - 7tOtPOt-rpOtycpadv. U Satiri­
konu parodija vrlo često dolazi do izražaja, ali vlastito
mišljenje piščevo uzmiče na neočekivan način: Eumol­
povo raspravljanje o torne kako pjesnik treba da pri­
stupa obradbi povijesne građe očito je polemika s Lu­
kanom, a opsežan ep o građanskom ratu, koji odmah
potom - »iako mu još nedostaje posljednja ruka«
- recitira kako bi »mladićima« zornije ilustrirao svoje
stanovište, upadljivo je nesklona kritika Lukanovih
Pharsalia. Zapravo - to je programa tska pjesma
istoga onog pjesnika koji se često bijegom morao spa­
šavati od kamenja kojim je publika nagrađivala nje­
gove stihove; i u isto vrijeme onoga o čijemu je stiho­
tvoračkom umijeću nosilac prvoga lica Enkolpije
imao prilično nepovoljno mišljenje . Kritika suvreme­
noga rimskog društva dolazi do riječi u barokno stili­
ziranim stihovima koje recitira bogati skoroj ević Tri­
malhion; to je po Trimalhionovim riječima pjesma
mimskoga pjesnika Publilija Sirca, ali sva je prilika
da ju je za tu prigodu smislio sam pisac. Učitelj go­
vorništva Agarnemnon prikazuje pak vrlo ozbiljan i
ambiciozno izgrađen program govorničkog obrazova­
nja u improvizaciji lucilijevskoga n i s kog kara k t era
(»sehedium Luc i lianae hu m i l i la t i s « c. 4,5), koja sc mc­
đutim po umjetničkoj s t i l izac ij i nalazi u bjelodanoj

384 PETR O N I J E ARBITER SA TIRIKON
opreci prema stilskoj neuglađenosti znamenitog sati­
rika.
Jean-Nicolas-Marie de Guerle20 govori o parodijama
pojedinih povijesnih osoba koje su svoje mjesto mo­
gle naći u Satirikonu: u Trimalhionu bi se krio Klau­
dije (neki kažu: Neron, ili - Tigelin), Fortunata bi
predstavljala Agripinu, Eumolpo bi bio Lukan ( ?) , a
Agarnemnon Seneka (!). Što se tiče glavnog junaka
Enkolpija, njega autori ponajčešće poistovećuju sa
samim piscem Satirikona, dakle: s Petronijem. No
sve su ovakve i njima slične pretpostavke bez stvarna
temelja. Istina je doduše da Satirikon mašti daje obi­
lje građe za ovakva poređivanja; ali nipošto se ne
mogu opravdati nastojanja nekih autora da u svako­
me Petronijevu liku po svaku cijenu pronađu i odre­
đenu sličnost s nekom nama poznatom osobom iz po­
vijesti. Stoga ćemo ovdje takva pitanja radije ostaviti
po strani.
Već je Franz Buecheler21 svratio pažnju na to da su za
kompoziciju radnje u Satirikonu presudni Enkolpijevi
doticaj i s Prijapom, a Elimaru Klebsu je pošlo za
rukom pokazati da je Prijapova srdžba onaj činilac
koji inače slabo povezane dijelove pripovijedanja po­
vezuje u jednu kompozicijski čvrstu cjelinu. Alfred
Ernout i Martin Kuzmić negoduju protiv spomenute
hipoteze. Njihov je prigovor: kako odatle objasniti na
primjer Eumolpovu pergamsku pustolovinu, efešku
udovicu, pa i Trimalhionovu gozbu? Pa ipak: da Pri­
jap stalno progoni glavnog junaka, to se opaža diljem
svih nama sačuvanih odlomaka; a da se i Gozba nalazi
pod Prijapovim znakom, ne bi trebalo, mislimo, doka­
zivati slastičarevim Prijapom od tijesta. Mi doduše ne
znamo kako je i u kojoj prilici nosilac prvog lica na
sebe navukao gnjev takvog boga, ali nam je zato posve
jasno da ga je, kakav već jest, vrlo lako mogao na
20 U svojoj disertaciji » Rcchcrches sceptiques sur le Satyricon ct
son auteur« , ispo Ocuvrcs completes dc pćtrone . . . Paris 1 876.
21 Sittenziige der ri5mischen Kaiserzeit, N. schweiz. Muscam l J I
1 863, str. 29.
DODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA 385
sebe navući. No s druge strane, gotovo je sigurno da
je taj gnjev za radnju Satirikona imao isto onak�o
značenje kakvo je imao Posidonov gnjev za radnjU
Odiseje: »ne progoni samo mene božanstvo i neumo­
ljivi usud . . . Odisej se naužio straha od Neptun?v�
.
kraljevstva. Mene također goni po zemljama, po pUCI�I
sijedoga Nereja, strašna srdžba helespontskoga Pn­
j apa« (isp. pogl. 139).
Okvir Satirikona naime čini Enkolpijevo lutanje odi­
sejevskog tipa: iako ne zn�n�o niti kom.u niti .u koj�.m
povodu taj »Odisseus redlvlvuS« kaZUJe svoJe . dOZIV­
ljaje. Ali zato vidimo: Enkolpije u Kroto�u uZlma. . za
sebe ime »Polyaenos« dakle isti onaj nadImak kO]lll1
sirene dozivlju Odiseja (7toMoc�voc; : :a:<;>m. O� . XI�
184); i upravo pod tim imenom EnkolpIJe ondje UI�ZI
u pustolovinu s lijepom krotonskom matronom Cu-­
kom ' te u susretu s njome doživljuje onu nesreću za
koju se Odisej morao bojati22 da će je �oživjeti o�l
čarobnice Cirke (Horn. Od . X 301 . 341) Glton se skn­
va pod krevet kao Odisej pod ovna (pogL 97�, pri
čemu je reminiscencija na Odisejevu pustOIOVlI�U . s
Polifcmom posve bjelodana (pogl. 98) . Poput OdISeja
pretrpi Enkolpije s drugovima .brodolom (pogl. � 1�.
1 15); postoji čak i »prepoznavanJe« (pogl. . 105) - Izr�­
čita reminiscencija na ono Homerovo mjesto u OdI­
seji gdje vjerna Odisejeva dadilja Euriklija prepoz­
naje gospodara po ožiljku dok mu pere noge (XIX
392, 393).
Petronijev Satirikon je dakle bez sumnje svojevrsna
travestija Homerova junačkog epa. Upuć�vanja na p a:
. .
rodiju Eneide (gnjevna Junona progom E?eJu), Ih
tragedije, ili čak roman.� im�) u tako?er. sV�Je opra,:,­
.
dan je, ali nijedna od nJIh m j e u tohkoJ mJen domI­
nantna. Eduard Norden smatra da je Satirikon za­
pnH'O jedna vrsta travestije ozbiljnog pisanja povije­
sti.
22 Odisej jl' naime bio OI;OIllCnlll d.l �c ga Cir� a l;tjcti uštJoiiti. -:­
.
to j e Cirka zaista i n;, mjcrava} a - � EnkolplJa jC, kao sto Vidi­
.
mo. II sllsretu s k .-",olleom Cl rkolll Iznenada spopala spolna ne­
moć.
386 PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON D ODATAK SADRL:.AJ / OBLIK SATiR/KONA 387

Franz Buecheler navodi četiri izvora koji su ključni za kon ukoliko se ovaj pokazuje kao sinteza cjelokupne
razumijevanj e književne vrste kojoj pripada Satirikon: grčko-rimske književne baštine, zauzeti u povijesti
(a) atička nova komedija i (b) peripatetički spisi u rimske književnosti položaj kojemu nema premca.
kojima se s psihološkoga stanovišta deskriptivno ob­ Satirikon je, nema sumnje, prvi roman u povijesti
rađuju pojedini karakterni tipovi s grčke strane, te književnosti, u najmanju ruku - preteča te književne
(c) Varonove Menippeae i (d) rimska satira s rimske vrste koja je za sebe već kod Petronija izborila novu
strane. On pri tome naročito upućuje na sličnost Ho­ slobodu.
racijeve cena Nasidieni (sat. II 8) i Petronijeve cena
Trimalchionis (sat. c. 26,7-78) . I doista: za svoju Tri­
malhionovu gozbu imao je Petronije izvrstan predlo­
žak u Horacijevu opisu gozbe kod bogata, ali potpuno
neobrazovana i primitivna skoroj evića Nazidijena Ru­
fa . Valja međutim istaknuti da je ta tema kod Pet­
ronija dobila neisporedivo širu i podrobniju obradbu
i da je njegov opis gozbe, kako po živosti prikaziva­
nja tako i po jeziku, kudikamo koloritniji od spome­
nuta Horacijeva opisa .
Pa da na kraju i zaključimo: (1) za ispravno razumi­
jevanje književnoga genos Petronijeva Satirikona oso­
bito je važno da ne previdimo duboku povezanost (i
ovisnost!) ovoga književnog djela s cjelokupnom ka­
ko rimskom tako i grčkom književnom predajom:
Satirikon prodire štoviše do samih korijena te tradi­
cije, jer on je kao a��yY)[1.OC 7tAoccr[1.OC't"�x.ov 7tocpa 't"�v
LO"'t"Op[ocv ne samo svojevrsna travestija ozbiljnog pisa­
nja povijesti (&.AY)&�C; LO"'t"0p[OC) nego u prvom redu oči­
gledna parodija Homerova junačkog epa; no isto se
tako (2) mora imati u vidu i izniman položaj koji
Petronijevo djelo zauzima u antičkoj književnosti: Sa­
tirikon se doista može poređivati s grčkim ljubavnim
romanom 2. i 3. stoljeća n . e., ali mu se ti romani
ni uz najbolju volju ne mogu stavljati uz bok. Poređi­
vati ga sa španjolskim pikaresknim pričama (romano
picaresco) na što je uputio Richard Heinze, možemo
samo uvjetno, a u povijesti antičke književnosti Petro­
nijevo djelo ostaje bez ijednoga sebi ravna: povjerivši
se mogućnostima koje saturae Menippeae yevoc; nudi
pjesniku, kroz njegovo a��yY)[1.OC 7tAocO"[1.oc't"�x.6v prolaze
književne vrste svekolike grčko-rimske književne tra­
dicije. Ako pak rimsku književnu povijest razumije­
vamo kao povijest izobrazbe i preobrazbe književnf.1
vrsta preuzetih iz grčke književnosti, onda će Satiri-
 Kazalo

Napomena prevodioca
5
Satirikon
7
Dodatak
263
Kazalo osobnih imena
265
Napomene uz tekst
273
Tekst Satirikona. Autor i djelo
337
Sadržaj i oblik Satirikona. Problem književne vrsrf!
365