You are on page 1of 30
Urednici biblioteke BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI Naslov originala Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis von NICOLAI HARTMANN: Vierte Auflage Walter de Gruyter & Co., Berlin 19 Preveo i pogovor napisao BRANKO DESPOT Redigirala prijevod BLAZENKA DESPOT Lektor LINO VELJAK TER IQA SAPHAUSA Nicolai Hartmann Osnovne crteé” jedne metafizike spoznaje 9 BOON as nerane 1 ausevne = 1946 1976 2 1, FENOMEN I PROBLEM SPOZNAJE je za nju samu ravnoduSan, za misao je najbitniji. Jer, misao je ono ovladano, zakonitost je ono Sto viada. Ovaj se bitno- -bitak (Wesentlichsein) iscrpljuje tek ako se odnos ovladava- nja uzme u svojoj dvostranosti. Jer, u tome lei, prvo, raz- log da uopée postoji neka stalna zakonitost misli ukorijenje- na u najopéijoj strukturi stanja stvari (samo neka idealna zakonitost bitka mote biti upravo zakonitost mi8ljenja); i, drugo, da misao ima neko znaéenje spoznaje, da se npr. u za- Konomjernom slijedu misli mogu otvoriti nepoznati reaini stvarni sklopovi. Jer, kad logitka struktura ne bi bar djelo- migno bila realna struktura, svo na’e zakljuéivanje, ukoliko se odnosi na realne predmete, bilo bi posve pogresno zaklju- Sivanje — ma kako u sebi samom i bilo bezostatno doslje- dno. Iste ovisnosti koje viadaju u silogizmu moraju viadati iu realnome; samo u granicama ovog identiteta mote posto- jati otvoreni uvid u realne odnose.. Logiékoj (ideainoj) zakonitosti zaista je isto tako izvanj- sko da bude reaina zakonitost bitka, kao i da bude zakoni- tost misljenja. No, za mi8ljenje koje spoznaje oboje je con- ditio sine qua non. U njenoj idealnoj biti lei, zacijelo, mo- guénost da ona sluZi kao zakonitost kako realnom bitku tako i misli. No, faktiéno sluzenje ne lezi u njenoj biti, nego u biti misli kao takve s jedne, i biti spoznavanja koje misli s druge strane. No time stojimo ve¢ na granici uieg problema spoznaje. IL, odsjek METAFIZICKO U PROBLEMU SPOZNAJE 4. GLAVA. GNOSEOLOGIJSKA NASTROJENOST a) Metafizika i kritika Otkako je Kritika éistog uma iskorijenila vjeru u moguée ovladavanje tradicionalnim metafizitkim problemima, u filo- zofiji je na mjesto stare stupila nova, negativistitka vjera: uvjerenje o nuinosti suzdréavanja od svakog metafizitkog smjera misli uopée. Ova se tendencija ne moze zadovoljiti s odricanjem od pozitivnih rjeSenja, ona ide dosljedno dalje 4, GNOSEOLOGIISKA NASTROJENOST 43 do odbacivanja samih pitanja. Ona oznagava svoj postupak kao skritiéki« i smatra ga jedino prohodnim uskim srednjim putem koji udovoljava zahtjevima znanstvene izvjesnosti. Kon- zekventno prenoSenje ovog postupka na sve djelomigne obla- sti filozofije moglo je, medutim, isto tako malo izbjeci odiu- mu jednostranosti kao Sto to ne moze ni bilo koja druga eks- panziji sklona poscbna tendencija filozofije. Kao sto svaka reakcija, ako ne naide na otpor u novim pozitivnim proble- mima, prematuje cil}, tako i reakcija protiv metafizike: znan- stveno izabiranje problema, preraslo je u oportunisti¢ko obre- zivanje problema i neprepoznavanje problema. Kritika je po- stala kriticizmom. Nikako se ne mole sumnjati da se na taj nagin s Kanto- vim nasljedem nije postupalo u njegovu smislu i duhu. Upra- vo je on metafizitke probleme, bez obzira na njihovu nerjesi- vost, dréao sneotklonjivima« i promatrao rad kritike koja je ra8tistila s metodama racionalizma kao predradnju za njiho- ‘vu obradu. U otro} opreci spram toga stoji opée osiromage- nje problema, za koje su prividne razloge dale dvije tenden- cije Sto ogranigavaju: subjektivizam i logicizam, a koje se, zacijelo, takoder vra¢aju na Kanta. Konzekvencije potonjega upravo smo slijedili; konzekvencije prvoga lako je povuci. Da se »éisti pojmovi razumac ne daju primijeniti na stvari sebi, nuina je restrikcija. Metafizi¢ka je teza da kategorije uopée ne trebaju biti ni8ta drugo nego »

You might also like