Urednici biblioteke
BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA
GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI
Naslov originala
Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis
von
NICOLAI HARTMANN:
Vierte Auflage
Walter de Gruyter & Co., Berlin 19
Preveo i pogovor napisao
BRANKO DESPOT
Redigirala prijevod
BLAZENKA DESPOT
Lektor
LINO VELJAK
TER IQA SAPHAUSA
Nicolai Hartmann
Osnovne crteé”
jedne metafizike
spoznaje
9 BOON as
nerane
1 ausevne
=
1946
19762 1, FENOMEN I PROBLEM SPOZNAJE
je za nju samu ravnoduSan, za misao je najbitniji. Jer, misao
je ono ovladano, zakonitost je ono Sto viada. Ovaj se bitno-
-bitak (Wesentlichsein) iscrpljuje tek ako se odnos ovladava-
nja uzme u svojoj dvostranosti. Jer, u tome lei, prvo, raz-
log da uopée postoji neka stalna zakonitost misli ukorijenje-
na u najopéijoj strukturi stanja stvari (samo neka idealna
zakonitost bitka mote biti upravo zakonitost mi8ljenja); i,
drugo, da misao ima neko znaéenje spoznaje, da se npr. u za-
Konomjernom slijedu misli mogu otvoriti nepoznati reaini
stvarni sklopovi. Jer, kad logitka struktura ne bi bar djelo-
migno bila realna struktura, svo na’e zakljuéivanje, ukoliko
se odnosi na realne predmete, bilo bi posve pogresno zaklju-
Sivanje — ma kako u sebi samom i bilo bezostatno doslje-
dno. Iste ovisnosti koje viadaju u silogizmu moraju viadati
iu realnome; samo u granicama ovog identiteta mote posto-
jati otvoreni uvid u realne odnose..
Logiékoj (ideainoj) zakonitosti zaista je isto tako izvanj-
sko da bude reaina zakonitost bitka, kao i da bude zakoni-
tost misljenja. No, za mi8ljenje koje spoznaje oboje je con-
ditio sine qua non. U njenoj idealnoj biti lei, zacijelo, mo-
guénost da ona sluZi kao zakonitost kako realnom bitku tako
i misli. No, faktiéno sluzenje ne lezi u njenoj biti, nego u biti
misli kao takve s jedne, i biti spoznavanja koje misli s druge
strane.
No time stojimo ve¢ na granici uieg problema spoznaje.
IL, odsjek
METAFIZICKO U PROBLEMU SPOZNAJE
4. GLAVA. GNOSEOLOGIJSKA NASTROJENOST
a) Metafizika i kritika
Otkako je Kritika éistog uma iskorijenila vjeru u moguée
ovladavanje tradicionalnim metafizitkim problemima, u filo-
zofiji je na mjesto stare stupila nova, negativistitka vjera:
uvjerenje o nuinosti suzdréavanja od svakog metafizitkog
smjera misli uopée. Ova se tendencija ne moze zadovoljiti s
odricanjem od pozitivnih rjeSenja, ona ide dosljedno dalje
4, GNOSEOLOGIISKA NASTROJENOST 43
do odbacivanja samih pitanja. Ona oznagava svoj postupak
kao skritiéki« i smatra ga jedino prohodnim uskim srednjim
putem koji udovoljava zahtjevima znanstvene izvjesnosti. Kon-
zekventno prenoSenje ovog postupka na sve djelomigne obla-
sti filozofije moglo je, medutim, isto tako malo izbjeci odiu-
mu jednostranosti kao Sto to ne moze ni bilo koja druga eks-
panziji sklona poscbna tendencija filozofije. Kao sto svaka
reakcija, ako ne naide na otpor u novim pozitivnim proble-
mima, prematuje cil}, tako i reakcija protiv metafizike: znan-
stveno izabiranje problema, preraslo je u oportunisti¢ko obre-
zivanje problema i neprepoznavanje problema. Kritika je po-
stala kriticizmom.
Nikako se ne mole sumnjati da se na taj nagin s Kanto-
vim nasljedem nije postupalo u njegovu smislu i duhu. Upra-
vo je on metafizitke probleme, bez obzira na njihovu nerjesi-
vost, dréao sneotklonjivima« i promatrao rad kritike koja je
ra8tistila s metodama racionalizma kao predradnju za njiho-
‘vu obradu. U otro} opreci spram toga stoji opée osiromage-
nje problema, za koje su prividne razloge dale dvije tenden-
cije Sto ogranigavaju: subjektivizam i logicizam, a koje se,
zacijelo, takoder vra¢aju na Kanta. Konzekvencije potonjega
upravo smo slijedili; konzekvencije prvoga lako je povuci.
Da se Ȏisti pojmovi razumac ne daju primijeniti na stvari
sebi, nuina je restrikcija. Metafizi¢ka je teza da kategorije
uopée ne trebaju biti ni8ta drugo nego »