FRANCUSKA UOČI REVOLUCIJE

U drugoj polovini 18. St. Francuska je predstavljala najrazvijenu drzavu u zapadnoj Evropi.Bila je to
državna zajednica na visokom feudalnom društvenom razvitku.Međutim, ona je jos od Luja XIV
počela da zaostaje, to se prvo ogledalo u slabljenju spoljne politike. Ovo zaostajanje nekih država u
početku skoro se ne primjećuje ali ako ono dugo traje, onda ono trajno izaziva otvorene probleme na
unutrašnjem planu. Luj XV (1763-1774) naslijedio je poprilično praznu kasu i dosta nesigurne izvore
prihoda,zato se više okrenuo rješavanju spoljnih pitanja a unutrašnja je sveo na najmanju mjeru. Ovaj
kralj koji je vidio sta je potrebno učiniti i to pokusao, a nedostajala mu je pesnica jednog despota da
bi nametnuo svoju volju stanovništvu. Nije uspio zaustaviti nevolju Francuske a naročito srozavanje
seljačkog stanovništva.Još u 17. St. Francuska je prva država na kontinentu i u poslovima trgovine i u
pitanjima manufakturne proizvodnje. U toku 18. St. kad je u Engleskoj počela ekonomska revolucija,
francuska privreda je pocela stagnirati, ali su troskovi uprave rasli. Iako je vladao 11 godina Luj XV je
ostao zapamćen u historiji kao vladar koji je cjelokupnu vlast podredio samovolji. Naslijedio ga je Luj
XVI (1774-1789) Francuska je u to vrijeme po brojnosti stanovnistva bila druga država u
Evropi(26.mil) – prva je Rusija. Bila je to pretežno agrarna zemlja – najveći dio stanovnistva bavio se
poljoprivredom. Kad je riječ o privredi, Francuska je bila ispred velčine evropskih zemalja, zaostajala
je jedino iza Engleske. Većinu prihoda ostvarivala je obimnom trgovinom i to sa Španijom,
Portugalom ,Pijemontom, Đenovom, Milanom, Toskanom, Saksonijom, Hamburgom pa i Osmanskim
carstvom i to posebno sa njenim vazalnim zemljama u Africi, ali i sa SAD-om, kao i to da je ona
snadbijelvala tržište svojih kolonija u zapadnoj Indiji. Francuska je izvozila u Englesku žito, vunu i
stoku. Podrazumijeva se da je englesko tržište snadbijevala i luksuznom robom i finim vinima.
Osmansko carstvo je snadbijevala finim proizvodima. Iz evropskih država Francuska je uglavnom
izvozila one proizvode koji su se mogli ili prodati ili zamijeniti.Ono po čemu je Francuska u
predrevolucijsko vrijeme bila čuvena jesu: francuska vina,fine čipke, porculan i namještaj. Njena
proizvodnja svile dostigla je kvalitet i upošljavala 65 000 radnika. Najpoznatija fabrika svile bila je
uKrezou koja je bila uzor drugim fabrikama jer je raspolagala najsavršenijom tehničkom opremom. Ali
sve ove prednosti Francuske kvarili su postoječi feudalni sistem koji nije omogućavao građanskoj klasi
da se brže razvija, da razastr svoju inicijativu. To je bila manjkavost u odnosu na Enlesku. Svoju
nadmoć nad Francuskom Engleska je ostvarila i na taj način što joj je oduzela Kanadu, pa i neke
francuske posjede u Indokini.

Francuska nije imala ni snage ni novca da bi ove teritorijlane gubitke nadoknadila na drugom mjestu.
Državno uređenje Francuske je bilo klasično feudalno, upravo ono nije smetalo razvoju Francuske u
svim sferama života , ali obzirom da je 23 mil seljaka cinilo Francusku onda sve teškoće koje proizilaze
iz feudalnog društva osjete se na cjelini njene privrede. Pošto se većina stanovništva bavila
poljoprivredom, od njih su po klasnom feudalnom uređenju i bili glavni poreski dužnici. Francuski
seljak ipak nije bio u položaju kmeta, on je bio slobodan, pa se na osnovu toga zaključuje da se
feudalni sistem počeo raspadati.. S druge strane, iako je seljak bio slobodan, on je bio vezan za
zemlju, a preko nje za svoga gospodara i tu se krug zatvarao.Francusko društvo je bilo podijeljeno na
staleže: 1. Stalež koji je imao jaku ekonomsku podlogu bilo je svećenstvo. Ono nije bilo homogeno pa
se raslojavalo skoro sa oštrim granicam na na više, srednje i niže svećenstvo. Više svećenstvo je
pretežno zauzimalo visoke crkvene položaje koji su donosili i visoke prihode, a i po načinu života malo
se razlikovalo od plemstva. Često nisu ni boravili u svojim dijacezama nego u gradovima ili u blizini
kraljevog dvora. Srednje i niže svećenstvo je uglavnom boravilo u župama na selu pa se po prihodu
mjerilo sa prihodom jednog dobrostojećeg seljaka. Upravo zbog toga se srednje i niže svećenstvo više
obraćalo i poistovjetilo sa seljacima nego sto bi ono činilo prvi povlašteni sloj u francuskom
društvu.Ali u cjelini, svećenički stalež je bio u povlaštenom položaju i kao takvi državi nisu davali
porez, sto nije crkveni posjedi su bili veliki i na njemu su bili uspostavljeni feudalni odnosi.

U Francuskoj je crkva uoči revolucije bila veoma moćna i oslonac kralju u davanju njegovog autoriteta
i feudalnog sistema u cjelini. S druge strane, vladar im se odužio i na taj način sistem državne uprave
brižljivo se starao da se sakuplja desetina u korist svećenika. Po zakonu najstariji sin u porodici je
nasljeđivao 2/3 a 1/3 ostali sinovi. Tako je najstariji sin nasljeđujući većinu imanja ulazio u krug
visokog plemstva, a ostali bi se obreli u nekoj službi vladara ili nekog krupnijeg plemića. Dosta ovih
plemića tumarali bi od dvora do dvora. U svojim raskošnim i bogato ukrašenim odijelima. Krupni
plemići su od jutra do mraka dolazili u dvor, zabavljali se i tako svoj život pretvrali u neprekidni
praznik. Osim prihoda sa svojih imanja, oni su ubirali velike prihode i od vladara za funkcije koje su
zauzimali na dvoru, a tih funkcija uoči francuske revolucije bilo je sve više i više. Događa se u historiji
da društvo koje je na silaznoj putanji mjesto da smanjuje državnu upravu, povećava činovnike. I tako
je u Francuskoj upravo rastao broj dvorskih zvanja u vrijeme kad je kasa bila sve više prazna. ( Npr.
grof Brilj imao je 200 pari cipela,500 odijela, 800 izvezenih sobnih odijela, 102 časovnika, 842
tabakere,87 prsenova , 29 kočija, 1500 perika) Sasvim drugi položaj je bio nižeg plemstva. Njihovi
prihodi su bili mali pa su živjeli u neimaštini, ali to nije smetalo da se osječaju gordi kao plemići, ljudi
visokog roda, da sa nipodaštavanjem gledaju na treći stalež- građanski sloj u cjelini, pri tom ne
birajući sredstva da utjeruju sto više prihoda. Rad su smatrali nedostojnim i nisu se prihvatali bilo
kakvog posla, pa iako su bili skoro bez ikakvih prihoda njima je odgovarao taj društveni sistem, te su
ga čuvali i sprječavali bilo kakve promjene i davali otpor ukoliko bi im položaj bio ugrožen. Svi oni koji
nisu pripadali staležu svećenstva i plemstva pripadali su trećem staležu . Ovaj stalež je bio raznolik i
po prihodima i po privređivanju i uopće po stepenu slojevitosti. Najbrojniji su bili seljaci, pa zanatlije,
radnici i gradska sirotinja. Među njima su se izdvojili trgovci, bankari, prekupci, vlasnici manufaktura.
U okviru trećeg staleža najteže je bilo seljacima. On je uzimajući komad zemlje na obradu bio
obavezan da izdvaja dio za kralja, pa za svećenstvo i plemstvo. Uglavnom to su bili utvrđeni iznosi, ali
osim njih seljaci su morali da podmiruju i vanredne namete koji su se povećavali i učestalije
raspoređivali. Kad je državna kasa postajala prazna umnožavanje vanrednih nameta se povećava.
Seljak je vladaru morao davati tri oblika poreza: 1. TAJ – porez na cjelokupnu imovinu

2. KAPITUALCIJU – porez na glavu

3. DVADESETINU – porez na zemlju

Vlasniku posjeda je morao da daje ¼ prihoda. Među vanrednim nametima bilo je i takvih za prijenos
vlasništva za mljevenje zita, pečenje hljeba itd. Ono što je još više otežalo položaj seljaka svakako je
taj koji je feudalac obavljao i sudsku vlast i često je to bilo i prva i posljednja stanica u sudskom
procesu. U mnogim djelima koja su tada nastala i u kojima je opisivan položaj seljaka ističe se i
nesigurnost seljačkih posjeda zbog toga sto su feudalci odlazeći u lov sa brojnom družinom cesto
prelazili preko zasijanih polja i ugrožavali prihod. U 18. Vijeku bilo je čak za 90 godina 30 sušnih
godina, tj. svaka 3. godina je bila sušna i onda su uslijedili vanredni nameti. Pred revoluciju seljaci su
naročito negodovali zbog poreza na stoku, vino i sl. Kad bi se seljaci odrekli ovih roba, oni su bili dužni
platiti porez pa makar se ne koristili s njom. Tako da je negodovanje trećeg staleža pred revoluciju
dostiglo najveću tačku. Posljedica ovakvog stanja bila je i utome sto je većim pritiskom na seljake
opadala njegova motivacija za unepređenjem proizvodnje jer svom tom primjenom samo je kralj i
feudalci imali povećane prihode. U treći stalež ulazili su i trgovci, bankari , kao i sva ona zanimanja
vezana za lični rad. Ovaj stalež zbog velikih nameta je na svojoj grbači osjetio težinu postojećeg
društvenog sistema, naročito zbog toga sto se ono nije mijenjalo, već kao da je okoštalo i dano za sva
vremena. Iako je Francuska u 17. i 18. stoljecu vodila obimnu trgovinu na putu trgovačkih poslova
stavljane su velike prepreke( strogi propisi koje su cehovske organizacije propisivale za kvalitet i
kolicinu robe, pa i načinu izucavanja zanata nije se mijenjao a njegovo napredovanje od šegrta do do
majstora trajalo je između 5-7 godina. Posljedica ovih cehovskih propisa bila je ta sto su zanatlije
mogle da isporučuju tržištu samo onoliko proizvoda i onakvog kvaliteta kakav je to ceh propisivao. Za
očuvanje ovakvog sistema bile su zainteresirane zanatlije,majstori, kojima je išlo u račun da se ne
otvaraju zanatlijske radnje, kao i policiji, a i parlamentima pojedinih departmana. Novo vrijeme kada
se u proizvodnju uvode mašine koje zamjenjuju veliki broj radnika kada se u proizvodnju mogu
ukljuciti i nekvalifikovani ili polikvalifikovani ljudi, to je za njih značilo nazadak. Francuska je imala
tipičnu feudalnu strukturu pa i u administratvinoj podjeli pa je tu strukturu podredila feudalnom
društvenom poretku. Svaki departman je imao svoje granice, propise, carinske mjere, pa je roba
prelazeći iz jedne u drugu zbog naplate taksi mijenjala i cijenu. Koliko je to predstavljalo povećanje
troškova često historičari ističu to dvoje. Bilo je jeftinije prevesti robu iz Kine nego iz južne Francuske
u sjevernu Francusku. Tako su pokrajine u Francuskoj (departmani) ustvari razvijali zatvoreni
privredni sistem, živjeli svaki za sebe, često sa zastarjelim porodičnim zakonima. Pa čak su imali i
svoju monetu. U vrijeme kada kraljeva vlast slabi, neke pokrajine nisu ni priznavale vladara. Stanje u
2/2 18. st. opisuje se kao haotično. Koliko je apsolutnosti bilo u novim administrativnim
usaglašenostima dogodilo se da se stanovnici jedne općine u Šampanji plaćali glavarinu trima
sizerenima: kralju, njemačkom caru i svom princu Kordeu. Upravo ovi propisi smetali su samo trećem
staležu ali njihovo održavanje srozavalo je Francusku jer su postojeći odnosi sprječavali cjelokupan
društveni razvitak. U isto vrijeme buržoaziji je uspijevalo voditi velike poslove koji donose velike
prihode. Francuska je imala mnogo bankara, vlasnika brodova, a i trgovaca na veliko. Oni su stekli
velika dobra pa su se po prihodima mogli mjeriti sa najbogatijim plemićima iako je takvih bogatih
buržuja bilo sve više, na njih su plemići gledali kao na niže sa nipodaštavnjem, nisu dozvoljavali da
uđu u redove plemića, rjeđe su ih primali u svoje krugove, brak je bio skoro nemoguć, jer su ih
smatrali nižima od sebe. Nisu u pitanju bili samo plemići iz njihovih redova, već i svi pripadnici
plemstva koje je krupna buržoazija teško primala , ali im je najviše smetalo sto su u svojim poslovima
nailazili na nerazumljive prepreke pa se javila misao da se promjene sprovedu samo ukoliko se cijeli
sistem promijeni. Kod njih se javilo uvjerenje da se mora sprovesti jednakost, uvesti sloboda i ta je
revolucinarna ideologija buržoazije, borba za to pravo podstaklo je buržoaziju u cjelini na to da okupi
treći stalež. U tome su i najsiromašniji vidjeli put ka promjeni svog polozaja i povećanje prihoda.
Krupna buržoazija ih je uvukla u revoluciju i iskoristila snagu i kada je preuzela vlast dokrajčila
feudalni društveni sistem, ali je onda uspostavila sistem koji se nije mnogo razlikovao, kada su u
pitanju njihovi saborci- siromašni od sistema protiv kojeg su se borili.

FRANCUSKA REVOLUCIJA

Luj XVI je bio unuk Luja XV. Nije imao ni 20 godina kada je stupio na kraljevski prijesto.Izjavio je da ga
nikad nisu učili kraljevskom zanatu. Bio je obrazovan ali slabe volje. Imao dobre službenike oko sebe
ali je on malo koristio njihove usluge. Kao kralj nije uživao nikakav ugled. Njegova žena Marija
Antoaneta je bila dražesna, ohola, neradna i nije bila na dobrom glasu. Ovakav odnos na dvoru imao
je odraza na događaje u Francuskoj. Francuska kasa počesto je bila prazna, a da bi se napunila
pribjegavalo se kreditima. Vladar je bio prisiljen da u službu uzima one ekonomske veličine koje su
obećavale da će napuniti kasu (kontrolori finansija) Među prvima bio je Robert Žak Tirgo (1721-1781),
turoban, ozbiljan i povučen iz društva. Kad je zauzeo ovaj položaj imao je 47 godina.Napisao je više
knjiga (Pisma o biblioteci) U kasi je tada bilo u manjku 48.mil. Da bi popravio finansije, proglasio je
načelo: ¨Ni zajmova, ni novih poreza ni bankrotstva¨ Najavio je svoj ideal: ¨Prosvijećeni vladar i
prosvijećena država¨. Da bi sve ovo učinio, uvodi slobodnu trgovinu, a to je značilo slobodan prijevoz
žita. Poljoprivrednici su mogli slobodno prodavati svoje žito. To je ocijenjeno kao politika ¨¨skupog
hljeba. Godina 1774. Bila je osrednja godina pa je zbog ove mjere Tirgoa došlo do skoka cijena. Došlo
je do bune u Parizu – rat za hljeb. Poljuljan ugled Tirgoa – s njim su se pojavile negativne posljedice.
Tirgo objavio doprinos za zemlju. Na osnovu toga dopušten je otkup feudalnih prava.On je odredio da
je cilj politike da se crkvena imanja predaju u svjetske ruke. Godine 1776. Objavljena naredba –
umjesto kuluka porez na puteve svi poljoprivrednici. Također je objavio uredbu o ukidanju esnafa.
Posljedica je bila da je dvor i dalje trošio ne gledajući na veresiju. Naslijedio ga je Žak Neker,
Ženevljanin pruskog porijekla, pisac politickih pamfleta. On je opozvao mjere svoga prethodnika ali je
neke mjere i produžio, tako da su seljaci bili oslobođeni feudalnih obaveza.Ukinuo je torture za
vrijeme istražnog postupka.Objavio da će država otkupiti prihode. Ukinuo je neke dvorske položaje,
objavio državni budžet. Neki događaji mogu smiriti prilike, tako je npr.američki rat za nezavisnost
utjecao na smirivanje prilika u Francuskoj. Taj rat koji je vođen 1775 – 1782. Uvukao je i Francusku
koja je htjela da oslabi utjecaj Engleske. Godine 1781. donesen je prvi ustav SAD-a pošto je 1776.
donesena Deklaracija o nezavisnosti. Francuska se umiješala 1778. Na strani SAD-a protiv Engleske.
Mir je potpisan 1783. U Versaju – Versajski mir. Engleska i druge države su prihvatile nezavisnost
SAD-a. Unutar Francuske nepovoljno su se odvijali ekonomski procesi, a državna kasa je zbog rata bila
u manjku. Ni mjere koje je sprovodio Neker nisu pokazale rezultate.On je sišao s vlasti onda kada je
izjavio da se na dvoru puno troši. Devetnaestog maja 1781. kralj ga je otpustio. Nakon Nekera na
njegovo mjesto dolazi Šarl Kalon, spletkaroš, preduzimljiv, razmetljivac. Otpočeo je odmah sa
zajmovima, preduzeo radove u lukama, putevima, kopao kanale i osnovao indijsko trgovačko
društvo.Cilj mu je bio da zadovolji dvor. Već za 1786. toliko je uzeo zajmova da je otplata državnog
duga iznosila onoliko koliko i prihodi države. Ipak je on gromoglasno najavljivao da neće biti
bankrotstva, ni inflacije, jedino što ostaje to su povećani porezi.Mnogi historičari ističu njegovu
izjavu: ¨Da su povlasteni platili poreze,ne bi bilo duga¨ Među mjere koje je preduzimao je i da se
dvadesetina zamijeni za porez na zemlju,koji će svi plaćati, ali se to pokazalo nesprovodljivim.
Svećenstvo ima dug, ali ga nema odakle platiti, pa im je predlagao da prodaju dio svojih imanja. I on
je vidio štetnost zatvorenosti francuske privrede, pa je nastavio sa slobodnom trgovinom.Objavio je
ukidanje unutrašnjih carina.Uveo pokrajinske skupštine koje su birali oni koji su plaćali porez – i on je
zakačio povlaštenu klasu i počeo reformu feudalnog društva. Mjere koje se preduzimaju samo su se u
cjelini preduzimale. Godine 1788. kraljica rodila kćerku. Kockalo se na velike svote,priređivale skupe
gozbe.(Kraljica se zaljubila u švedskog plemića koji je bio na studiju u Francuskoj).Vladar je u ovakvim
prilikama morao posegnuti za sazivanjem Državnih staleža, institucije koja davno zaboravljena.
Američki primjer borbe za nezavisnost imao je utjecaja na događaje u Evropi. U Evropi je poceo
proces naglog priraštaja stanovništva- DEMOGRAFSKA REVOLUCIJA. Svijest buržoazije znatno je
obogaćena dobom prosvijećenosti, ali u teškim finansijskim prilikma buržoazija nije imala nikakvog
utjecaja, ni odlučivanja. Nakon sedmogodišnjeg rata Francuska je izašla sa znatno učvršćenim
granicama. Na unutrašnjim planovima obavljeni su javni radovi (krčenje šuma, kopanje kanala,
gradnja puteva, osnivanje ergela- nova rasa merino ovaca, itd) Te mjere opet nisu donijele željene
rezultate. U isto vrijeme povećana je kolicina novca u evropskim državama. Ova valutna nesigurnost
povećana je ubacivanjem u promet papirnog novca – cijene rastu. Iz Engleske na evropsko tržiste
iznose se nove mašine neophodne za industrijsku proizvodnju ali je njihova primjena propisima
države ograničena. Manufakturna proizvodnja je omogućila da Francuska ostane na glasu po
proizvodnji luksuzne robe. U Francuskoj se otvaraju ugljenokopi, ljevaonice.Neke manufakture traže
radnu snagu na selu dajuci seljacima sukno i platno i izbjegavaju cehovske propise. Francuska je imala
jaku prekomorsku trgovinu.Preovladava sitno gazdinstvo(4/5 seljaci) Luj XVI se nije mnogo
uznemiravao zbog nedostatka novca u kasi, kao covjek malih sposbnosti, prostačkog ophođenja,
slabe volje pustio je da se poslovi teku. Ono sto nije propustao bio je lov. Cesto je sate provodio
obavljajuci bravarske poslove. Marija Antoaneta voli zabave, lijepu odjeću, društvo,puno trosi, pa su
je zbog toga zvali ¨gospođa deficit¨ - ali država kasa prazni. Luj XVI saziva parlament. Izbori su vršeni
po tada neviđenoj izbornoj kampanji. Treći stalež je činio cjelinu, ali je bio raznorodan po sastavu, po
bogatstvu stalež za razliku od svećenstva i plemstva koji su bili homogeni i bogati. U ovoj kampanji
naročito je došao do izražaja Sjejez. O trećem staležu postavio pitanje: Šta je bio treći stalež? Niko. A
šta bi trebao da bude? Nešto. Time je pridobio biračko tijelo i time je na neki način sveo zajedničke
težnje 3. staleža u okvire koji bi se mogli smatrati programskim sadržajima događaja koji će biti
izvedeni. Kao čovjek bio je snažan i često je ponavljao pitanje : Ko se usuđuje da tvrdi da treći stalež
nema sve ono što treba da uspostavi naciju. Treći stalež izgleda kao čovjek – rekao je Sjejez – kome je
jedna ruka svezana. Kad bi uklonili povlastene staleze u Francuskoj, ona ne bi bila manje vrijedna,
nego mnogo vrijednija. Došlo je vrijeme da i seljaci kazu svoje zahtjeve: 1. Tražili su da im se vrati
općinsko zemljiste, 2. Da se ukine spahijska vlast, 3. Da se oslobode obaveza, 4. Da se ukine porez na
so;

Popto su izbori završeni, kralj je sazvao za 5.maj skupstinu. Dobri kralj je za poslanike pripremio
najveću dvoranu u Versaju, u vrh dvorane uzdignuto je prijestolje za kralja, njegovu porodicu i
dvorjane, a zatim je po sredini poredano 600 mjesta za poslanike iz naroda, ali i po 300 sa strane,
desno za sveštenike i lijevo za plemice. Duž pobočnih zidova nalazile su se galerije u kojima su bile
smjestene dame, otmjene zene i djevojke- prelijepe, blistajući u zlaćanoj gazi.Bilo je mjesta i za
diplomate. Svi iskićeni zlatom i čipkom. Oko 2000 ljudi koji su mogli da sjede i prate državne staleže
odudarali su jedino oni iz trećeg staleža u skromnim crnim odijelima. Među izabranim poslanicima
trećeg staleža bilo je trgovaca, književnika, 374 advokata i opat Sjejez. On se nalazio u ekipi od 20
poslanika koje je izabrao Pariz. Kralj je otvorio skupštinu staleža koja se nije sazivala od 1614.godine.
Održao je besjedu u kojoj je naglasio da je u Francuskoj opasno uznemirenje duhova, koji traže nešto
novo. I kad su 4.maja svi poslanici stigli,našli stanove, tada su u dvor uvedeni da poljube ruku kralju.
Već tom prilikom doslo je do romorenja među trecim staležom. Oni su mislili da je De Breze među
poslanicima otvarao oba krila vrata da uđu, a trećem staležu samo jedno. Ostalo je neriješeno kako
će se glasati- po staležima ili svaki poslanik. Ako se glasalo po staležima unaprijed se znao ishod.

Vladar je želio da se glasa po staležima. 17.juna poslanici 3.staleža proglašavaju sebe predstavnicima
naroda sa objašnjenjem da oni predstavljaju 96 % Francuza. To su učinili pošto je bilo očevidno da ½
staleža ne žele promjene.Predstavnici trećeg staleža su odlučili da će prestati svaki priliv poreza ako
skupšitina staleža bude prinuđena da se rasturi. Drugo, oni uzimaju državni dug pod svoje
jemstvo.Treće, odmah se imaju imenovati komisije za snadbijevanje. Time je treći stalež promijenio
odnos snaga ali su mu činjene razne prepreke da se zasjedanje skupštine staleža odvija 19.jula na
poziv 3.staleža prilazi mu i stalež koji predstavlja sveštenstvo. Vladar naređuje da se zatvore vrata.
Poslanici se zaklinju da se ne razilaze dok se ustav ne donese.Vladar zakazuje sjednicu. Pojavljuje se u
svoj svojoj velicini, okružen pratnjom drži govor: ¨Ja vam naređujem,gospodo, da se odmah
raziđete.¨Plemići slusaju, treći stalež odbija. Mirabo uzvikuje: ¨Narodu se ne naređuje¨, a onda
kraljevskom zastupniku poručuje: ¨Idite i recite svome gospodaru da smo mi ovdje po volji naroda i
da nas odavde mogu ukloniti samo pomoću bajoneta.¨9.jula skupština se proglasuje ustavotvornom.
Vlada naređuje prikupljanje vojske. U pomoć pozvano 20000 svicarskih plaćenika i njemačkih
najamnika. U Parizu narod na ulicama brunda protiv vojske.Tad je otpušten Neker. To je bio povod za
uzbunu. Otpuštanje Nekera 12.jula-nedjelja; naroda puna ulica; manifestacije na ulicama.Vlada
upućuje policiju.Strah svuda. Tada počinje dizanje barikada. 12.jula Kamil de Mulen poziva narod na
uzbunu zvoni na uzbunu. 13. Jula narod provaljuje u magacine oružja iz kojeg je odneseno dosta
oružja (28000 pusaka). 14.jula 1789. Napad na Bastilju – tamnicu koja je građena od 1370-1382. I to
se smatra početkom Francuske građanske revolucije.Danas se 14.juli u Francuskoj obilježava kao
državni praznik. Kralj u panici pristaje na sve ustupke demostranata, udaljuju vojsku, demonstranti se
svrstavaju u odrede narodne garde. Na selu seljaci naglašeno ostvaruju svoje zahtjeve.Počinje
seljačka revolucija, svuda se pljačka.Plačao je iz prodavnice robu samo onaj ko je htio. Plemići se
4.augusta odriču svojih privilegija,osuđuju feudalni poredak, odlučuju da se nacinalizuju crkveni
posjedi. Na sjednici 5.augusta ukida se feudalni poredak. Feudalci se odrekli prava na lov., odriču se
ubiranja nameta, crkva svog desetaka, a cehovske organizacije svojih prava. Revolucija je u toku a
njeni glavni cilejvi su sloboda.Donesena je deklaracija o pravima čovjeka kojom je privatna svojina
proglašena svetom, sto zanci da su sloboda, svojina i bezbjednost su osnovna prava svakog
građanina. Odbacuju se svi vidovi ugnjetavanja. Ovom deklaracijom se svim građanima u Francuskoj
garantuju sva zanimanja i mjesta u državnoj službi. Ova deklaracija se smatra najvećim uspjehom
Francuske građanske revolucije. U historiji se ponekad i događa da se uspiju donijeti ovakkve odluke,
ali je dug put da se one sprovedu u djelo. Poslije 14. Jula nastaje bježanija francuskih aristokrata izvan
granica Francuske. Kralj okružen rojalistima priprema prevrat. Sve je u neredu. Ono što je
proklamirala skuština nije moglo odmah da se sprovede, a oni koji su zauzimali položaje nisu bili
voljni da to sprovedu.Nije bilo kruha.Kralj oklijeva u potpisivanju odluke. 5. I 6. Oktobra 1789.
Povorka od nekoliko hiljada žena ide na Versaj. Kralj se sprema u bijeg. Narod prodire u Versaj i
nagoni kralja da ide u Pariz. Ustavotvorna skupština je ukinula podjelu na staleže, ali je izborno pravo
proširila na aktivne i pasivne. Aktivni su bili oni građani koji su imali 25. Godina, raspolagali
nepokretnom imovinom, nisu bili najamni radnici, plaćali su porez u visini trodnevne zarade. Pasivno
pravo glasa imala je većina. U toku revolucije u Francuskoj izvedena je i jednoobrazna administracija,
u sudstvu određeno da sudije biraju građane sa aktivnim pravom glasa. Kralj vlada po milosti naroda.
Za njegovo izdržavanje određena civilna lista od 25 miliona zlatnih livri godišnje. Imao je pravo
veta,imenovao ministre, objavljivao rat i sklapao mir. Institucija vladara nije bila okrnjena. Na vlasti su
tada bila krupna buržoazija, imali su sva mjesta. Nasuprot njima seljaci nisu imali drugih dostignuća.
Godine 1790. Oni su izgubili povjerenje u ustavotvornu skupštinu. Lašapljeovim zakonima 14.juna
1791. Zabranjeni su štrajkovi, i sve vrste radničkih organizacija. Krupna buržoazija preuzimajući vlast
obezbijedila sebi mjesta nasuprot staležima Francuske građ.revolucije. Omladina je bila oduševljena
Francuskom revolucijom. Pozdravili su rušenje Bastilje, kad ju je narod do temelja srušio. Govorili su
da je to jedan od najljepsih dana poslije pada Rimske imperije. Culo se da su ove događaje u
Francuskoj odobravali i u Petrogradu, Holandiji, Engleskoj, Njemačkoj,Danskoj. Govoreći o uspjesima,
ljudi su jedni drugima čestitali na ulicama. Viljem Humboldt je putovao u Francusku da se nadiše
vazduha slobode. Emanuel Kant je ocijenio da je u Francuskoj revoluciji pobijedio razum i zato je
inteligencija u Evropi u dekalaraciji prepoznala ostvarenje najviših umova 18.stoljeća. Ruska carica
Katarina II je prekinula odnose sa Francuskom jos u oktobru 1789. Francuska kolonija u Petrogradu je
stavljena pod policijsku kontrolu. Pojedini ruski mislioci koji su odobravali francusku revoluciju bili su
utamničeni ili protjerani u Sibir. Godine 1791. Katarina je izjavila: ¨Kako da uvučem bečki i ruski dvor
u francuske poslove. ¨ Habsburški vladar Leopold II vodi ratove protiv Osmanskog carstva. S druge
strane, učestale su čarke u Belgiji, a u Mađarskoj dolazi do sporadičnih nemira. U Koblencu su se
sjatili francuski aristokrati odakle su poticali pozivi na sve strane da im se pomogne. Kralj i kraljica
održavaju s njima vezu, šalju im program i istovremeno upučuju izaslanike u Beči Madrid. Kad su se
prilike smirile,kralj je stavio veto na građansku organizaciju crkve sto je opet izazvalo negodovanje
prema dvoru.U ovom neredovnom stanju punog iznenađenja, cijene skaču u toku dana, skupoća je
velika, pada vrijednost asignata. 20.juna 1791. Kralj bježi iz Pariza. Narod se naoružava, ali
ustavotvorna skupština(krupna buržoazija)ne želi dalje produbljivanje francuske revolucije. Ona
proglašava da je kralj otet. Tri dana kasnije kod Varena starješina pošte prepoznaje kralja.Kralja
prisiljavaju da 25.juna dolazi u Pariz. Među revolucionarima obrazuju se struje koje traže
produbljivanje revolucije.Barnav postavlja pitanje: ¨Hoćemo li završiti revolucije ili ćemo je početi?¨
Tada skupština zavodi republiku. 17.jula 1791. Republiknci se okupaljuju na Marsovom polju u cilju
podržavanja, no ovaj skup je rastjeran. La Faljet je naredio da se puca u demonstrante, bilo je mnogo
mrtvih. Kralj je bio prisiljen da potpiše ustav. Položio je zakletvu na ustav. Marija Antoaneta piše
Katarini II da kralj nije primio ustav stoga sto je dobar, on ga je potpisao stoga sto nije ništa znao o
namjerama države prema njemu. Na ovaj način je dokrajčena prva faza revolucije. Od 1791. Nastaju
nove prilike u kojima se buržoazija svrstava u klubove u kojima se sačinjavaju programi daljeg toka
reformi. Godine 1791. Najpoznatiji jakobinski klub. Grupa bretanjskih poslanika osnovala ga je 1789.
U manastiru sv.Jakoba. U njega su ulazili liberalni plemići, bankari, krupna buržoazija, ali i Robespjer.
Isticali su kao svoje načelo: Živjeti slobodno ili umrijeti. Robespjer je bio advokat,pošten. Poslije
njegovog prvog nastupa rečeno je: ¨On će daleko otići, on vjeruje u ono što kaže¨U vrijeme kraljevog
bjekstva jakobinski klub se podijelio u dvije struje: a) monarhisti (Lafaljet, Barnad) i oni su činili novi
klub ¨fejani¨.Ovaj klub je okupljao i buržoaziju i plemstvo

B) kordiljeri – društvo prijatelja prava čovjeka i građana u koji su ulazili krupna buržoazija, buržoaska
inteligencija ali i sitna buržoazija, a kasnije i siromašni (ljekar Žan Pol Mar i Danton) Mar izdaje od
1789. List ¨Prijatelj naroda¨ s ciljem da prosvjećuje narod. Danton je bio najbolji govornik revolucije,
tako da će dalji tok revolucije proteći u žestokoj borbi ova dva kluba. Jakobinski klub se tako ponovo
pocijepao na dva nova: a)ŽIRONDINCI – iz pokrajine Žironde za koje je revolucija bila završena
(inteligecija, advokati i pisci, industrijska buržoazija)

b)MONTARLJANI – tražili da se revolucija nastavi

U toku daljeg razvoja francuske revolucije 1.oktobra 1791. Započela je zakonodavna skupština. Tu su
dosla do izražaja strujanja u klubovima, ali ono sto će spriječiti dalje raslojavanje je nepovoljan razvoj
unutrašnjih prilika koje su pogodile najsiromašnije. U toku 1791. Godine više je ponestalo životnih
namirnica, otvoren je prostor za špekulante. Narod traži dovođenje u red plaća i cijena. Time
nagovještavaju duži period nemira. Koji nisu omogućavali stabilizaciju prilikai utemeljenje ustanova
stvorenih revolucijom. Stvaraju se emigranti u pojedinim evropskim gradovima. Najaktivnija je bila
rucka carica Katarina II koja je započela pregovore sa švedskim kraljem o upućivanju vojske u
revoluciju. Pokušavala je uvući Prusku i Austriju. Pruski kralj je tražio Alzas za Prusku.Sve se ovo svelo
na formiranje i pripremu jedne rusko-svedske vojske od 20 000 vojnika koju bi predvodio švedski kralj
Gustav III. Pripremanje stranih država za društvene intervencije na Francusku natjerala je
zakonodavnu skupštinu da se pozabavi pitanjem ratne opasnosti. Sam Luj XVI bio je ravnodušan.
Osim njega rat su priželjkivali i oficiri. Tako da su se povoljno prema ratu odnosili žirondinci, generali i
ljudi na dvoru. Jedino je klub jakobinaca bio protiv rata. U ovo vrijeme (u martu 1792.) umro je
Leopold II a naslijedio ga Franjo Josip. Rat sa Austrijom je započeo 28.aprila 1792. Kada je Austirja
krenula na Francusku. Austrijska vojska je bila slabo pripremljena za rat, a Pruskoj je trebalo više
mjeseci da sakupi vojsku. Slaba austrijska vojska je uspjela u početku da nanese više poraza
francuskoj vojsci. Zakonodavna skupština je odredila jednu vojsku logor pred Parizom od 20 000
vojnika. &.jula 1792. Pruska ulazi u rat s Francuskom. 17.jula zakonodavna skupština je objavila da je
Francuska u opasnosti. Na čelu otpora su se zalagali Robespjer i Mara. Oni su činili tajni direktorij.
9.augusta 1792. Predstavnici 48 pariskih sekcija obrazovali su PARISKU KOMUNU. Idućeg dana, pod
vodstvom Pariške komune, narod se uputio prema dvorcu Tiljeri. Vodila se žestoka borba i narod je
uspio da zauzme dvorac. Vođe komune zahtijevaju se kralj uhvati. Kralj i kraljica strpani u Templ.
Tako je zbačena monarhija, a pariska komuna je od tada rješavala sva pitanja Francuske. U toku
francuske revolucije su stvorene dvije vlade: 1. Pod zakonodavnom skupštinom

2. pod pariskom komunom

Formiran je izvršni komitet koji su činili članovi žirondinci. Narod je više vjerovao pariskoj komuni.
Prve odluke pariske komune, kao ona da se ukine podjela Francuza na aktivne i pasivne građane,
pokazali su krajnje ciljeve i zakonodavne skupštine i komune. Zakonodaavna skupština je odbila da
proglasi republiku i da sudi kralju. Spor između ove dvije vlade se produbljivao. Oko zakonodavne
skupštine su se okupili krupna buržoazija. Pariska komuna je sakupila dokaze o kraljevoj umiješanosti
sa emigracijom. Uporedo sa ovom neizvješnošću uslijedili su i neuspjesi na ratištu. Poslije pada grada
Longvila otvoren je pravac napada ka Verdenu i Parizu. Najviše rojalista ili pristalica kralja okupilo se u
Vandeji. Žirondinci su uspjeli da se 30. Augusta raspusti komuna i izbori. Tako je Francuskoj prijetila
prijetnja izvana.Unutrašnje prilike su se pogoršavale. 1.septembra pao je Verden. Komuna je objavila
plakat sa natpisom: ¨Građani, neprijatelj je pred kapijama Pariza¨A da bi još više upečatili taj trenutak
za tu opasnost upozoravani su građani udaranjem zvona svakih ¼ sata. Muškarci uzimaju oružje i
skupljaju se na Marsovom polju. Zvona zvone –prijetnja neprijatelju. U isto vrijeme pozivaju se
građani da ne vjeruju zakonodavnoj skupštini. Pruska vojska se nalazila svega 100 km od Pariza.Cijela
Evropa iščekuje šta će se dogoditi, u Francuskoj vjeruju u nepobjedivost Prrusa Brunšvajga. Kod
mjesta Valmi revolucionarna francuska vojska odnosi prvu pobjedu. Sam Gete je o ovoj bici
napisao:¨Na tom mjestu toga dana otpočelo je novo razdoblje u svjetskoj historiji. To je prva pobjeda
naroda nad kraljevima.¨ Kad je na ovaj način otklonjena opasnost, otpočeli su izbori.Izabrani su
predstavnici žirondinaca, a sirotinja (sankiloti – hlače do koljena) dali povjerenje jakobincima.Na taj
način je izabrano 450 članova. Novo tijelo zvalo se KONVENT.Zasjedanje je zapocelo 20.septembra
1792. Na dan pobjede kod Valmija.Dijelili su se u tri bloka: a) planina- a činili su je
Robespjer,Mara,Sen Žist, Kamir, De ;Mulen,Danton

b)žironda – 165 c)ravnica – nekad se nazivaju i bara, 300 članova

Ravnicu su činili vlasnici i poslovni ljudi, te svi oni koji su se priklanjali sad planini sad ravnici.

Na prvoj sjednici konvent je donio odluku o zbacivanju monarhije.Ponovo je komandni kadar vojske
pokusao da zabašuri pobjedu kod Valmija. Vojskovođa De Murje, umjesto da progoni neprijatelja,
otpočinje s njima pregovore.Krajem oktobra francuska vojska oslobađa Verden. Francuska vojska
otpočinje aktivnosti van Francuske i zauzima Brisel 14.oktobra 1792. Vojska sankilota pokazala
hrabrost. U konventu su glavnu riječ vodili žirondinci.Nije bilo jedinstvenog rješenja. Ipak kralj je
izveden pred sud. Bravar Gamen je sudiji Rolanu,ministru vanjskih poslova, prijavu o tajnom sefu
ugrađenom u zidu. U njemu su otkriveni dokumenti o izdaji kralja. 21. Januara 1793. Kralj Luj XVI i
njegova zena Marija Antoaneta su smaknuti na giljotini. Francuska revolucija bilježi epohu terora u
kojoj do izražaja dolaze bijesni. Bijesni traže određivanje maksimuma za najtraženije izbore,
zavođenje progresivnog poreza, obrazovanje narodne uprave i donošenje uredbi protiv špekulanata.
Oni će primjenjivati najstrože mjere u vrijeme njihove prevlasti. Poslije pogubljenja Luja XVI
obrazovana je nova koalicija protiv Francuske: Engleska, Španija, Pijemont, Holandija.

Rusija prekinula diplomatske odnose sa Francuskom. Francuska revolucija je ukidanjem monarhije

dovrsila proces preuzimanja vlasti nastao je period kad je trebalo te odluke sprovesti i u administraciji
i vojsci. Najrevolucionarnija epoha se pripisuje jakobinskoj diktaturi od 2.juna 1793. Do 27.jula 1794..
Bio je to revolucionarni blok srednje i sitne buržoazije koju su podržavali seljaci i siromašni narodi. U
toku tog perioda 17.jula 1793. Donesen je revolucionarni zakon po kome je ukinuto svako pravo
vlasništva koje je poticalo od feudalizma. Sva feudalna prava(stlna i privremena) ukidaju se bez
ikakvog otkupa. Godine 1793. Donesen ustav koji je garantovao jednakost,slobodu svijesti,
prosvijećenost, slobodu štampe, pravo izbora. Ovaj ustav bio je najliberalniji, ali on nije mogao nikad
stupiti na snagu. U toku ovog perioda mržnja prema starom poretku navela je gomilu da mnogo toga
razore, spale arhive, polome statue, opustoše galeriju Sen de Mi, oskrnave kraljeve
grobnice.Ukinutee su akademije, prodana su imanja koledža. To je ono sto je imalo za posljedicu
sprovođenje revolucije.Uveden je i odbor javnog spasa koji je bio u isto vrijeme i vlada i politicko
tijelo s ciljem da uništi rojalističke pobune. Odbor javnog spasa je objavio opću mobilizaciju, a 26.juna
1793. Uvedena smrtna kazna za one koji nagomilavaju životne namirnice. U jakobinskom klubu došlo
je do razmirica, iako je vojska kojom je rukovodio odbor javnog spasa imala uspjehe i unutrašnjem i
van granica Francuske. U ovim borbama stradao je i Robespjer koji se zalagao za to da ojača
republiku. On je obustavio propagandu ateizma, uveo novu vjeru kojom je data čast vrhovnom biću.
Iako je Robespjer zajedno sa Dantonom i Sen Žistom bio za ublažavanje terora, on je idalje nastavljen
i to je izazvalo nezadovoljstvo prema odboru javnog spasa i Robespjeru. Robespjer je uhapšen kao i
Sen Žist i Kanton i poslije toga je ubijen.

FRANCUSKA POSLIJE REVOLUCIJE

Poslije perioda direktorijuma 0d 1795 do 1799. Nastupa period konzulstva, a od 1804. I carstva. To je
onaj period francuske historije koji se naziva NAPOLEONOVA HISTORIJA koji je prvi u trijumviratu
potom prvi konul a onda car. Napoleonu je bilo 30. Godina kad je stupio za kormilo francuske države.
Rodio se u Ajačiju na Korzici 1769..Završio je vojnu školu u Parizu.Ocu mu je oduzeta plemićka
titula..Bio je malog rasta,punokrvan,mršav,umjeren u jelu i piću,ali vrlo brzih refleksa,siguran u sebe i
imao je veoma razvijene radne navike.Svugdje gdje bi se pojavio ulijevao je povjerenje.Imao je
neviđeno pamćenje,upravo te osobine otuđivale od drugih ljudi koji sanjaju samo o provodu. Preuzeo
je vlast 9.septembra 1799. Godine.Bio je prava ličnost da sačuva koristi koje je krupna buržoazija
dobila izvođenjem revolucije. Već 24.novembra donesen novi ustav koji je potvrđen plebiscitom.
Vlast su imala tri konzula: Napoleon, Karabazeus,Loren.Drugi i treći konzul je imao samo
savjetodavnu vlast.Ustavom je predviđeno da parlament ima samo tri doma: državni savjet, tribunal i
zakonodavno vijeće. Svi Francuzi koji su navršili 21.godinu života imali su pravo glasa. Oni biraju
notabl, a od njih se biraju članovi državnog savjeta i tribunala (100 ljudi) i zakonodavno tijelo (300).
Nešto kasnije 17.februara 1800. Francuska je podijeljena na 80 departmana na čijem čelu se nalazio
prefekt (kanton). Postavljao ga je Napoleon, a prefekt je postavljao činovnike, savjetnike i
predsjednika općine.Napoleon je sredio odnose s vrhom katoličke crkve na taj način što je 1801.
Potpisao konkordat sa papom Piom VII. Napoleon je priznao da je katolička vjera vjera skoro svih
Francuza a papa je priznao da francuska vlast priznaje svećenike, biskupe i ostale prelate, a da ih
papa samo potvrđuje.Svećenici su dobijali plače. Papa je priznao prodaju crkvenih imanja. Francuska
je i dalje utoku vladavine Napoleonove bila u sukobu sa evropskim državama. Drugu koaliciju protiv
Francuske činili su Engleska, Austrija i Rusija. U proljeće 1800. Napoleon sa svojom vojskom prelazi
Alpe i 14.jula dobija bitku kod Marenga. Austrija je poslije ovog poraza izašla iz koalicije a mirom u
Linevilu 9.februara 1801. Potvrđena su Napoleonova osvajanja u Italiji koja su bila sankcionisana
mirom u Kampoformiju, kojim je nastala Mletačka Republika. Taj mir je imao odjeka na cijelom
Jadranu, jer je poslije 1358. Prvi put Dalmacija i Boka Kotorska došle pod vlast Habsburgovaca.
Engleska osvojila Maltu. U isto vrijeme koalicija se raspala i po miru u Linevilu, Engleska se obavezala
da se neće upuštati u poslove Holandije, Italije i Švicarske – Helvetske republike. Engledka je na ovaj
način usmjerila svoju politiku ka osvajanju tržišta širom svijeta. To je utvrđeno mirom u Amijenu
1802. Kada je Engleska pristala da se odrekne svih osvajanja izuzev Cejlona i Trinidada. Francuska se
odrekla Egipta, ali je povratila Antiohijska ostrva. Od jonskih ostrva formirana je republika od sedam
ostrva kao predstraža strategijskim ciljevima Rusije i Osmanskog carstva.Engleska je morala vratiti
Maltu, ali ni Francuska ni Engleska nisu se pridržavale mira u Amijenu.Francuska je 1803. Americi
prodala Luzijanu. 12.maja 1803. Engleska prekinula diplomatske odnose sa Francuskom. U vrijeme
nevođenja ratova Napoleon je pokusao da radi na izgradnji francuskog zakonodavstva. Novi ustav je
donesen 18.maja 1804. Po kome je Francuska proglašena carevinom, pa je Napoleona i njegovu zenu
Jozefinu krunisao paap. Poslije osvajanja Italije u Milan je Napoleon je proglašen kraljem Italije. On
seobavezao da će car Francuza štiti jednakost građana i rezulatate nacionalizovanih imanja. Godine
1804. Donesen je građanski zakon koji je zamijenjen 1807. Napoleonovim kodeksom.Krivični zakon je
donesen 1804. A trgovački zakon 1811. Neke odredbe Napoleonovog kodeksa postoje i danas.
Napoleonovim kodeksom je regulisano da je otac porodice neograničen u upravljanju i nasljeđivanju,
žena je potčinjena muškarcu. Kodeksom su zabranjeni štrajkovi. Vjerodostojnim se smatrao samo
iskaz gazde.Radnici su morali imati lične iskaznice. Napoleon se plašio pokreta radnika. Uspio je da
počne nagli razvoj francuske industrije. Povećana je proizvodnja pamuka koja je proširena i na kućnu
radinost po selima. U Francuskoj je nastupilo blagostanje sitnih sopstvenika. Napoleon je vodio
ratove i trebalo mu je puno vojnika. Napoleon je imao neukrotivu energiju, fenomena rukovođenje
vojskom a za njega kažu da priznaje samo sebe. Uskoro poslije propasti druge koalicije došlo je do
obrazovanja treće. Glavni protivnik Francuske bila je Engleska. Bilo je to vrijeme kada je
engleskaprivreda znatno brže razvijana kao posljedica netom izvedene industrijske revolucije. Ona je
u to vrijeme učvršćivala svoja tržišta , uspostavljala gospodstvo na moru i imala neograničeno tržište
u svom kolonijalnom prostranstvu. U to vrijeme nije imala prevlasti na evropskom kontinentu i zbog
sukoba okupila je oko sebe 1805. Godine Rusiju, Austriju, Napulj i Španiju s ciljem pokušajaja
zaustavljanja širenja Francuske. Napoleon je znao da mu je glavni protivnik Engleska pa je pokušao da
izvrši desant nad Engleskom ali mu je flota bila potučena kod Traflagara 21.oktobra 1805. Napoleon
je na kontinentu odnosio sjajne pobjede. Francuska vojska je zauzela Beč 13.novembra 1805., a
rusko-austrijsku vojsku potukla kod Austerlica 12.decembra 1805. To je bila krvava bitka u kojoj je
poginulo 15 000 vojnika, a 20 000 ih je zarobljeno. Ova koalicija se raspala kada je sklopljen
Petrogradski mir 25.decembra 1805. Austrija je priznala fraancuske posjede Mletačke republike: Istra
Dalmacija i priznala Napoleona za kralja Italije. Njemačka država Bajern kao Napoleonov saveznik
proširila se na teritoriju Tirola, Vitenberga i Badela. Austrijski car Franjo I se morao odreći titule
imperatora Svetog rimskog carstva, i od tada nosi skromnu titulu austrijskog cara. Promjene u
srednjoj Evropi su izvršene i tako što je od njemačkih država formiran Rajinski savez (16+ 5 slobodnih
gradova). Austrija i Rusija su priznale Napoleona za protektora Rajinskog saveza i kralja Italije. Jozef
Bonaparta postao kralj Napuljske kraljevine, a Luj Bonaparta kralj Holandije. Vrijeme mira nije dugo
trajalo. Engleska i Rusija sklopile su 1806. četvrtu koaliciju Pruska i Švedska. Mislilac Hajne je
pristupanje Pruske koaliciji ovako objasnio: ¨Napoleon je puhnuo na Prusku i ona je nestala¨
Najznačajnije bitke u četvrtoj koaliciji bile su dvije bitke istog dana kod Jene i Anerštata – 14.oktobra
1806. U bici kod Jene pruska vojska je doživjela poraz(22 000 poginulih i 18 000 zarobljenih)
Napoleon je produžio prema Berlinu u koji je ušao 27.oktobra 1807. Najkrvavija bitka je bila kod
Prajzišzilau (18.februara 1807) bitka između francuske i ruske vojske. U njoj je na obje strane stradalo
oko 22 000 ljudi. I u Bici kod Fridlanda 14.jula 1807. Napoleon je odnio veliku pobjedu. Nakon toga
sklopljen je mir u Tirzitu 27.jula 1807. Ruski car je morao da sklopi savez sa carem Francuza, isto tako
i pruski kralj. Pruska je zbog učešća u ovoj koaliciji smanjena za 1/3 teritorija. Historičari se slažu u
tome da je Tirzitski mir najveće poniženje Njemačke. Ruski car se obavezao da prihvati Napoleonov
dekret o kontinentalnoj blokadi, da će navjestiti rat Engleskoj, da će priznati sve promjene koje je
izveo Napoleon u Evropi, a i one koje će izvesti. Napoleon se obavezao da će povući svoju vojsku iz
Pruske a da će u slučaju raspada Osmanskog carstva Rusiji dati najveći dio. Napoleon je na svoj način
zagospodario Evropom, uspostavio poredak: ponašanje drugim državam u Evropi.

Kontinentalna blokada je dekret od 21.novembra 1807. Koja je objavljena u Berlinu: britanska ostrva
se nalaze u blokadi. Zabranjuje se trgovina s Engleskom i biće konfiskovani svi engleski brodovi i roba.
Napoleon je imao za cilj da izoluje Englesku, da spriječi trgovinu sa njom i tako je potčini uništivši
njenu spoljnu trgovinu. Engleska je na ovo odgovorila blokadom francuskih pristaništa. Nastavljen je
rat, a Napoleon je bio uporan u tome da svaka lađa ma kakve vrste bila i ma čime bila natovarena ako
je prethodno bila u engleskom pristaništu ili u pristaništu engleskih kolonija ili u pristaništu koje je
zauzela engleska vlada podliježe konfiskaciji. Španija se nije pridružila blokadi, pa je Napoleonova
vojska upala u Spaniju i 13.marta 1808. opkolila Madrid. Odgovor naroda u Španiji bio je opći
ustanak koji se razbuktao i u Portugalu. I tako je došlo do pete koalicije – Engleska i Austrija. Rusija se
nije pridružila. Austrijska vojska upala u Bajern. Uskoro je pristigla Napoleonova vojska koja je
zarobila 40 000 vojnika i preko 100 topova. Napoleon već tada uvidio da njegova vojna snaga nije više
onakva kakva je bila u vrijeme početka njiihovog osvajanja; U bici kod Vagrama 5. I 6. Jula odigrala se
najkrvavija bitka u prvoj deceniji 19.stoljeća u kojoj je svaka strana izgubila oko 25 000 ljudi.
Napoleon je pobijedio. Sklopljen je mir u Schonbrunu 14.oktobra 1809. Posljedica toga je da je
Austrija ustupila Napoleonu Dalmaciju i Dubrovačku republiku, a ostalo stvorene ilirske provincije.
Napoleon se od tada sprema prema Rusiji. On je hvalospjevno izjavio: ¨Kroz pet godina biću gospodar
svijeta. Ostala je još samo Rusija i nju ću smrviti¨ I zaista on je poveo ogromnu vojsku za to vrijeme.
Godine 1812. Napoleon je poveo vojsku (420 000) koja je prešla preko Njemena i upala u Rusiju bez
objave rata. Koalicija je mogla da izvede duplo više. Napoleonova vojska je poražena kod Lajpciga 17-
19.oktobar 1913. Svoj napad na Rusiju Napoleon je počeo sredinom ljeta i u Moskvu došao uoči zime.
U historiji ratova često se ističu taktika koju je glavnokomandujući ruske vojske Kutuzov primijenio.
Kad su stigli u selo Fili, Kutuzov je naredio 13.septembra u cetiri sata popodne u izbi seljaka
Sevastiljanova da se okupe svi generali,zapovjednici velike vojske, pa su se tu našli Benigsen, Barklej
de Toli, Platov,Dahturov,Uvarov, Rajevski,Osterman,Kanovnicin,Jermolov,Lanskoj,jedino nije bio
prisutan Miloradović. Kutuzov: ¨Da li da se primi nova vojska ili da se vojska povuče iz
Moskve?¨Benigsen se javio za bitku, a podržali su ga svi ostali generali, osim Barkleja. Kutuzov se
naglo digao, usput naredio povlačenje. Kasnije je Kutuzov kazao:¨Vi se plašite odstupanja Moskve, a
ja gledam na to kao na pomisao kojeg mi ne možemo da zaustavimo.Moskva će biti sunđer koji će ga
usisati¨. Bio je u pravu.Napoleon je izgubio bitku za Moskvu, a i svoje carstvo. Često u diplomatsku
historiji spominje se i ovaj dijalog Napoleona i ruskog cara koji je vođen 25.juna 1807. Na splavu na
rijeci Njemen. Napoleon je pogledao ruskog cara i zapitao: ¨Zašto care nas dvojica ratujemo?¨ A ruski
car: ¨Ja mrzim Engleze kao i vi.Ja ću pomagati vaše Veličanstvo u svemu sto poduzimate¨

Napoleon: ¨Mir je onda sklopljen¨

Na osnovu ovakvih pregovora u diplomaciji stoji da je diplomacija dobro vođenje poslova među
državama.