HETITI

Njemački arheolog Hugo Winkler u turskom selu Bogzakoj (165 km istočno od Ankare) pronašao više
hiljada glinenih pločica na mezopotamskom klinastom pismu, od kojih su jedne na akadskom a druge na
hetitskom jeziku.

Hetiti su indoevropski narod koji je u 2.mil. pr.n.e. prodro u Malu Aziju, zavladao starosjedilačkim
Protohatima te u istočnoj Maloj Aziji, između 2000-1200 god.pr.n.e. osnovao snažno carstvo sa
prijestolnicom Hattušom (danas Boghaz Koyu,sj. Turska) uz rijeku Halis.

Hetitska država je bila podijeljena u nekoliko pokrajina na čelu kojih je bio upravitelja odgovoran kralju.
Taj upravitelj je upravljao pokrajinom, ubirao poreze i carine. 

crvenom bojom označeno Hetitsko carstvo

oko 1590.pr.n.e. a narandžastom bojom Hetitsko carstvo u usponu oko 1290.pr.n.e.

-sebe zvali ¨kraljevi zemlje Hati¨ (¨zemlja hiljadu bogova¨)

-oštra klima, prirodni resursi (metal),kontrola planinskih prevoja, veza sa Evropom

-nedostatak obradive površine (šume)

- Privreda hetitske države temeljila se na poljoprivredi (pšenica i ječam). Osim toga, bavili su se
pčelarstvom i stočarstvom (goveda, ovce, koze i svinje). U gradovima su izrađivali novčiće od srebra i
bavili se obradom metala, lončarstvom, postolarstvom i drugim zanimanjima.

- Osnivanje Hetitskog carstva se pripisuje ili Labarni I ili Hatušilišu I koji je proširio hetitsku državu sve do
Sirije.

Historija hetitkse države se dijeli na: staro carstvo, novo carstvo I kasno carstvo

Staro carstvo (1650 – 1380.g.pr.n.e.) – veliki osvajački pohodi; dugi pohodi oslabili resurse I izazvali
anarhiju .

Novo carstvo (1380-1200.g.pr.n.e) – vladavina Tudhalije – hetitska država se proširila na jugozapad.

Za vrijeme vladavine Šupiluliuma I. hetitska država će se prostirati od Crnog mora do Palestine.

Osigurao kontrolu nad trgovačkim putevima Bliskog Istoka. U njegovo vrijeme Hetiti dolaze u kontakt s
Egipćanima. (Udovica Tutankhamona morala se po zakonu preudati, no ona nije htjela uzeti za muža
nekog od svojih podanika već je zamolila Šupiluliumu I. da joj pošalje jednog od svojih sinova da postane
vladar Egipta. Hetitski je vladar iskoristio tu priliku uvidjevši vlastiti interes te šalje svoga sina u Egipat.
Ali stvari su se drugačije odvile… Na putu prema Egiptu nesretni hetitski princ je ubijen od strane
egipatskog svećenstva koji nisu baš bili pretjerano zadovoljni idejom o hetitskom faraonu.)

Kako je hetitska moć rasla te se država širila, sukob s Egiptom je bio neminovan. U 13.st.pr.n.e. te dvije
gotovo ravnopravne države započinju rat. Prvi napad došao je sa strane egipatskog faraona Ramzesa II
koji je okupio veliku vojsku kako bi porazio Hetite i podvrgao Siriju i Palestinu svojoj vlasti. No ni Hetiti
nisu zaostajali u utrci za naoružanjem.

Godine 1280.pr.n.e. izbila je u mjestu Kadeš na rijeci Orontu u Siriji velika bitka između Hetita i Egipćana.
Hetitska vojske je izvojevala pobjedu, a faraon Ramzes II je jedva izvukao živu glavu pošto su ga mnogi
njegovi časnici napustili te je i ostao odsječen od svoje vojske. 

Mirovni ugovor između Hetita (Hatušili III) i Egipćana(Ramzes II) potpisan je 1270. god.pr.n.e. te spada
među prve zapisane međunarodne mirovne ugovore. 

Mirovnim ugovorom sjeverna Sirija je pripala hetitskoj državi, a južna Sirija i Palestina egipatskoj, te
međusobna pomoć dviju država u slučaju napada Asirije koja je u ono vrijeme sve više jačala.
 Mirovni sporazum iz Kadeša

Kasno carstvo I propast hetitske države

Asirski vladari su zauzeli veliki broj hetitskih vazalnih država. Zabrana trgovanja sa Asirijom.

Cijjelu Malu Aziju preplavila navala tzv. „Naroda s mora“- barbarskih plemena koji su iz Europe došli na
po područje Bliskog Istoka. Dolazak tih naroda izazvao je mnoge promjene u etničkom sastavu
stanovništava Male Azije te seobe čitavih naroda sa tih područja potisnuti novim narodima. Narodi s
mora“ spalili su i razorili Hattušu i susjedne gradove te natjerali Hetite da napuste svoju višestoljetnu
državu i pođu u nepoznato, ne osnivaju više novu državu niti se služe svojim pismom…

JEZIK I PSIMO HETITA

Hetitski jezik pripada jezicima hetoluvijske skupine indoevropskih jezika. Hetitski jezik se govorio u
Maloj Aziji od 2.mil.pr.n.e. te se tako smatra najstarijim dijalektom Indoevropljana na prostoru
Anadolije.

Hetiti su jedini narod koji upotrebljava 2 sistema pisanja:

1. Klinasto pismo: Iz Mezopotamije, glinene pločice

2. Slikovno pismo: hetitski hijeroglifi, stvoreni u Anadoliji, korišteni za službene spise.

Pisalo se na glinenim pločicama od kojih je mnoštvo pronađeno u ruševinama prijestolnice Hattuše, no i

u Siriji i Egiptu. Na tim pločicama sačuvani su zakoni, ugovori, ljetopisi, epovi( Ep o Gilgamešu), ritualni
tekstovi, mitovi i molitve. Većina tekstova potječe iz 15-13.st.pr.n.e. a ima ih i iz 17-16.st.pr.n.e.
Kao službeni jezik hetitski je bio proširen u središnjem dijelu današnje Turske i u sjevernoj Siriji.

HETITSKI ZAKONI

Hetiti su imali dosta razvijen zakon koji je nastao pod utjecajem mezopotamskog zakona ali je u kaznama
puno blaži od njega.

Do sada su nam poznate dvije ploče sa oko 100 članaka zakona. Ploče potječu od kralja Šupiluliume te
time doznajemo njihove zakona za vrijeme njihove najveće moći. Većina normi pripadaju kaznenom
pravu no ima i nekih koje se odnose na porodično, ekonomsko i sl.

Najčešća kazna bila je novčana odšteta, dakle imamo odsustvo pravila „oko za oko,zub za zub“, a smrtna
kazna je bila rijetka, osim u slučajevima nasilja u obitelji ili ubojstva.

Iz hetitskog zakona:

Ako neko izvrši abortus, taj mora platiti novčanu kaznu prema stupnju trudnoće.

Ko je nasilan prema svojim roditeljima, kazna je smrt.

Osveta je dozvoljena samo ako muškarac zatekne svoju ženu u preljubu, tada ih može ubiti oboje.

Ako slobodnom čovjeku neko rastrga uho, daje 12 šekela srebra, jamči kućom.

Ako neko rastrga uho služavki ili slugi, plaća 3 šekela, jamči kućom.

RELIGIJA HETITA

Poput religija drugih drevnih civilizacija, hetitska religija je politeistička. Hetiti su poštovali, poput
Egipćana, Babilonaca i Asiraca, sile prirode i nebeska tijela poput sunca, neba, mjeseca, zvijezda itd, a
svijet je bio podijeljen u tri sfere: nebo, podzemlje i prostor između tih dviju sfera gdje žive ljudi. Sva su
njihova božanstva bila personificirana, odnosno antropomorfna . Vrhovni bog je bio bog oluje Teshup,
koji bi odgovarao grčkom Zeusu, rimskom Jupiteru i babilonskom Adadu. Teshup je često prikazan sa
čekićem u ruci kojim proizvodi oluju i ruši stabala. Njegova žena je bila božica sunca po imenu Hepit ili
Hepa. Taj je božanski kralj vladao hetitskim životima zajedno sa svojom djecom.

Hetiti su imali još jednog veoma važnog boga a to je bio bog vegetacije Telipinush, sin božanskog para.

U religiji su, kao i kod ostalih naroda, veliku ulogu imali svećenici koji su se brinuli za hram, održavali
obrede i prinosili žrtve kako ne bi rasrdili bogove. Samo redovito vršenje obreda može ublažiti bogove i
dati blagostanje zemlji. Ako čovjek počini neki grijeh, npr. ne prinosi žrtvu, ili povrijedi neki tabu hetitske
religije(npr. spolni odnos sa svinjom, kravom, psom ali ne i s konjem!!), grešnik se mora molitvom
iskupiti i „potkupit“ božanstvo prinošenjem žrtve.
HETITSKA UMJETNOST

Hetitsku umjetnost možemo nazvati „hetitsko-sirijskom“ zbog mnoštvo utjecaja drugih kultura. Hetiti
naime, nisu pokoravali narode s kojima su došli u neposredan kontakt već su se nastojali asimilirati s
njima, te su često tako preuzimali osobine drugih naroda. Ova činjenica veoma otežava istraživanje
Hetita jer se ne može tačno odrediti granica gdje prestaje „hetitsko“, a započinje karakteristika ili
obilježje nekog drugog susjednog naroda.

Najznačajnije nalazište, šta se umjetnosti tiče, je nedvojbeno Hattuša.

Hatuša (danas Boghaz Koyu, sjeverna Turska)- promjer grada oko 1km, nepravilnog je oblika sa mnoštvo
hramova. Ulazilo se kroz 4 vrata, najpoznatija lavlja vrata. Jezgru grada čine veliki hramovi, izdvojena je
Kraljevska palača. U njoj je nađena i najstarija hetitska biblioteka koja sadrži preko 3000 glinenih pločica.

Lavlja vrata u prijestolnici

Hattuši
Hattuša, rekonstrukcija hetitske prijestolnice