СРПСКО АРИЈЕВСКИ ИЛИ АРХАИЧНО СРПСКИ РЕЧНИК PDF

Recnik arijski 6.12.
2010 13:24 Page 1
SLOBODAN M. FILIPOVI]
RE^NIK SRPSKO-ARIJ(EV)SKI
ILI ARHAI^NO-SRPSKI
S DODATKOM KORENA
SARDONIJA, BEOGRAD
7519. GODINA
2010.
Recnik arijski 6.12.2010 13:24 Page 2
Posle Boga do|e re~, zatim dobro delo, a jedini put duhovnosti vodi kroz
lavirint znawa:
“Ja sam du{e tvoje pomra~ene

zraka sjajna ogwa besamrtnog.
Ja jedina mrake pronicavam
i dopirem na nebesna vrata“.
Lu~a
Iskrenost nije vrlina, ve} du`nost, jer uvek ni~e ono {to je posejano.
Otuda je vile ~uvaju, a razgone la` i prevaru.
PREDGOVOR
Srpska era brojawa vremena zapo~iwe 5508. g. s.e. i pribli`na je posle-

dwem mega-potopu, datovanom sa zanemarqivom razlikom na 5600. g. s.e., pomo}u ana-
lize slatkovodnih ostataka {koqki na dnu Crnog mora (Rajan i Pitman). Nau~no
obja{wewe uzroka posledweg mega-potopa je pomerawe tektonskih plo~a ili ra-
dikalna promena kosine zemqine ose obrtawa, od tada, bez zna~ajnih klimatskih
i geografskih promena.
Arij(ev)ski Srbi na Istoku ili narod [erbes (Serbes), ima legendu o “ne-
beskom poreklu”, jer wihovi su preci do{li s neba na zemqu, svemirskim bro-
dom. Dopuwuju}e sa ovom legendom je sumersko predawe, o op{tewu do{qaka iz
svemira sa zemaqskim k}erima, kao i misirski obred faraonske inicijacije, u
kome mladog faraona mentalno vode na sazve`|e Orion, kako bi mu pokazali
odakle su qudi do{li na zemqu. Saglasno ovome, jo{ uvek ìva legenda iz J. Sr-
bije kaè, da su preci dana{wih Srba naseqeni na Helmu, tek po{to su obi{li
celu zemaqsku kuglu i ovde na{li najpogodnije uslove za ìvot.
Ove prastare legende daju odgovor na pitawe za{to “Dunav ishodi iz raja”
(Konstantin Filozof), a da ovo nije slu~ajno pore|ewe, potvr|uju stare srpske hro-
nike, koje Postawe opisuju op{irnije od biblijske Geneze. Sv. Jeronim prevodi-
lac Vulgate, naziva zemqu Havilsku (Evilsku), u kojoj ima zlata (Postawe, 2, 11),
imenom Getula, po Getima. Istim imenom Getulija, nazivaju Srbiju i arapski
pisci sredweg veka, a pleme Havili (= Sabiri) javqa se kako na Istoku, tako na
Dunavu, gde ìve medski Geti i Daki, s obe strane dunavskog brega (Kasius).
Geti ili Medi su isti prvorodan narod Helma (Livije), poznat kao Galo-
Skiti i Kimeri (bibl. Gomer), koji su Arij(ev)ci, srodni s Ra{anima (âjld) i Ski-
tima (T. Talbot). Oni su Arij(ev)ci (Herodot), koji sami sebe zovu Srbi (asirski
zapisi), a Jelini ih zovu imenom Arim (Nikoli}), istovetno imenu Aramejaca na
Istoku (arm. Aram). Iliri su tako|e narod Srba (Kasius), koji svoje poreklo iz-
vodi od Meda, {to se slaè s biblijskom geografijom, uz napomenu da jelinska
istoriografija uop{te ne razlikuje Ilire od Ra{ana, jer, istog su porekla i
obi~aja ([ulc) i imaju isti jezik (Katon). Jedno od imena za Mede su Sarbati (Pli-
nije, Prokopije), savremeni prvom pohodu Srba na Istok (Eusebie) u koje se ubrajaju
Geti (Prokop Cesarejski), ilirski Veneti (Herodot) i Sribali (Aristofan, Livije i
St. Vizantinac), koji su kao i Pelazgi, tako|e od Meda (Apolonije Rodoski). Ovi
Medi, Iliri i Sarbati govore istim jezikom (Halkokondil), a kako su Sarbati i
Srbi isti narod (Mater verborum), Halkokondil je u pravu kada kaè da su Sribali
ili Srbi jedan od najstarijih i najve}ih naroda na zemqi, kako je to isto odavno
zapisao Herodot.
Irski teolog A{er je u XVII veku izra~unao, da je univerzalni jezik qud-
skog roda postojao do 2247 g. p.n.e., kada je gradwom Vavilonske kule, do{lo do
pometwe jezika. Tada{wi Vavilon i zemqu Senar, starozavetni prorok Mina na-
ziva imenom Nebrodija, po caru Srba ili Arij(ev)aca, Ninu Belovom iz plemena
5
Nebrodi,* sa Helma. Nebrodi su od loze Meda (Berouz), a kako su Medi isti narod
sa Hiksima (de Bunsen), koji su osvojili Vavilon, odakle su oti{li u Misir (Be-
rouz), onda imamo direktna svedo~ewa, da su opservatoriju u Vavilonu gradili
Srbi, glavni narod Biblije i tada{weg sveta, poznatiji na Istoku pod imenom “Ja-
vani” (kowanici, jaha~i). Kako je onda mogu}e da Sveto pismo nezna za Srbe? Zna,
vrlo dobro, ali pod prikrivenim imenom Havili (< Sabiri, Safiri > ar. Kafiri),
u semitskom obliku izgovora srpskog imena, starije ortoepije.
Havil ili Sabir i Nebrod su sinovi Husa, koji je u biblijskoj geografiji
oznaka za Mediju, {to zna~i porod Hamov. Za{to se onda Medi u biblijskom ro-
doslovu pripisuju Hamovom bratu Jafetu? Medija ili Srbija je izvorno Madija,
koja je dobila ime po medu, a ne po Jafetovom sinu Madaju (jel. Madaj, bibl. Medaj).
Latini i Jelini pod mimikrijom Mizi (< lat. Moesia, Medija) podrazumevaju medske
Srbe (Milojevi}) s Helma, od kojih su i azijski Medi, ali wihov rodona~elnik
Ham je u biblijskoj geografiji oznaka za Afriku? Ovo odre|ewe Hama je samo for-
malno ta~no, jer Hamovaca ima na sva tri kontinenta, ali wihova domovina je
Evropa, odakle su oti{li u Misir, preko Vavilona i Hanana. Ham je izvorno Ev-
ropa (Helm), nazvan ”zemqa Jovan”, od arijskog javana, jaha~, kowanik, u mnoìni
”Javane”, kako su na Istoku zvali Mede ili Arijevce. To zna~i, da je Jovan dobio
ime po Javanima i on je Hamov porod, kao {to su to Madaj, Gomer, Dardan, Sar-
bat, Ilir, Pelazg, Mesah, Madaj... jer, Srbi (Sloveni) su Fisonci iz Podunavqa
(Pseudo-Cesarije).
Medi su iz Evrope preko Azije, oti{li u Misir, ali je srpsko ime na
Istoku starije od arij(ev)skog. Srbi su stariji od Misiraca (J. Fresl), {to ovi
sami tvrde za medske Brige (anti~ki Srbi), da su najstariji narod na svetu (Hero-
dot). Starinci Asirije su Subareji, a Sev. Kine Sabiri, dok je Sabarija staro ime
Samarije. Fresl i Nikoli} kaù da su srpska plemena {ire}i se prirodnim mi-
gracijama, vladala Azijom, ve} na 3500-4000. s.e. Srbi su obitavali na ogromnom
prostoru izme|u Sev. Kine i evropske Skitije, a po wima je dobio ime Sibir,
prvobitno Sirbir (Milojevi}).
Tre}e i najva`nije svedo~ewe koje povezuje prva dva, jeste ~iwenica da je
srpski car Vavilona potomak Nebroda, koji je po biblijskom rodoslovu (CIP, ka-
talogizacija 2008) sin Husov, unuk Hamov i praunuk Nojev. Vremenska razlika
izme|u rodona~elnika Nebroda i istoimenog cara-potomka je oko 3500. godina.
Ako ovom vremenskom peridu dodamo jo{ 4000. godina, koliko ima do sada{wih
plemenika Nebroda, koji i dan-danas ìve na Helmu, onda dobijamo antropogeo-
grafski kontinuitet rodoslova srpskog plemena Nebrodi, u ukupnom rasponu od
oko 7500. godina. Ovaj kontinuitet loze Hamove u Evropi, od koje su Havili (Sa-
biri), Medi, Sarbati, Kimeri, Sribali, Pelazgi, Dardani, Iliri, Geti, Daki,
Srbi... jedinstven je primer u poslepotopskoj istoriji sveta i od posebnog zna~aja,
jer, Sveto pismo je verodostojno samo uz saglasnost drugih argumenata.
Kontinuitet rodoslova od 7500. godina, sve do Nojevog praunuka, nedri
jednu logi~nu pretpostavku, da su pradeda (Noje) i stri~evi}i (Jafet i Sem) istog
roda, iz ~ega proisti~e zakqu~ak da su Srbi jedini prepotopski narod. Bibliski
rodoslov Jevreja po Semu (Simu) je bez kontinuiteta, s prekidom od najmawe 3200.
g., koliko nedostaje od rodona~elnika Sema do Sale, oca Eberovog, a pod Eberom
------------------------------
* Pleme Nebrodi su iz starog Rasa, mesto Le{ak, blizu Male i Vel. Ninaje, kod Novog Pazara. Jedan
deo je pre{ao na islam, dok je drugi preseqen u Hercegovinu.
6
treba razumeti eponimnog pretka Ibera, kako su zvali Ju`ne Srbe (Iberi, is-
kvareno Iveri, pa Jevreji). To zna~i, da je prenagla{eni biblijski rodoslov Jevreja
fikcija ili srpsko predawe, pa je Andre Kaku potpuno u pravu, kada kaè, da je
ugaritska kultura temeq jevrejske religije (Jakoni}). Jahve je bog Rig Vede, a kod
Ugari}ana brat boga Bela. Da su biblijska znawa asirska, svedo~i i pri~a o Noju,
koja postoji u Vavilonu, tako|e kod Inda i Dogona, a isto predawe imaju Peru
i Polinezija, kako je zabeleìo nema~ki kartograf Humbolt. Osim prisvojenih,
u Svetom pismu ima i izmi{qenih pri~a, kao {to je ona o Hananovom pro-
kletstvu, koja za ciq ima opravdawe jevrejskog genocida (Isus Navin, 6, 21), po osvo-
jewu Hanana (Pavlov).
Istorijski pohod Arij(ev)aca, pre 4000. godina, predstavqa prekretnicu u
istoriji sveta, jer, oni su iz Sedmore~ja Helma oti{li u vojni pohod na Istok,
sa znawem prerade gvo`|a, upotrebom kowa i civilizacijskim odnosom prema saz-
nawu i ìvotu. Istovremeno, s pohodom Nina Belovog na Istok, wegov brat
Piko je oti{ao na Zapad (Nikoli}). Otuda su beli narodi naseqeni od Britan-
skih ostrva do Bombaja i od Afrike do Skandinavije. To je raspon od nultog do
72 stepena geografske duìne i {irine, koji se numeri~ki uz simboliku ovog
broja, poklapa s brojem Lagi}evih prevodilaca Svetog pisma (Pavlov).
Analogija vedskih nebeskih voda su sedam reka na zemqi, pa Sedmore~je
Helma nije slu~ajno zemaqski raj i ona severna zemqa obiqa iz sumerskog pre-
dawa, koje su preuzeli starozavetni proroci. Ovaj motiv postoji u Euhemerovoj
Svetoj istoriji koja govori o “zlatnom dobu” qudskog roda, kada su smrtnici
ìveli zajedno s bogovima. Potvrda ove legende nalazi se u pri~i o zemqi
Ra{ana, mitskoj Hiperboreji, zemqi Titana, zlata i obiqa, sa severnom granicom
na polarnom krugu. O ovome svedo~i Avesta, navode}i da je arijevski rod (Airuana
Vaejo) ìveo u sre}noj zemqi, gde sunce sija jedanput godi{we. Potvrdu prastare
srpske legende i zdravog prostora za ìvot, daje i sveti kalendar Maja (colkin),
u kome je prostor Srbije na geografskoj karti zemqe obeleèn pe~atom “rezona-
ntnog ~oveka”, simbolom osnove zdravog funkcionisawa (Verigi}).*
Srbija se nalazi na putu ptica selica, u najraznovrsnijem eko sistemu Ev-
rope, ta~no na sredini magnetosforskih vratnica ili mesta gde “sun~ev vetar”
ulazi u atmosferu Zemqe. Na suncu se odvija fuzija vodonika u helijum, sa po-
sledicom fisije na atomskom nivou, poznate kao “sun~ev vetar” ** ili mitolo{ka
rajska reka, u interplanetarnom prostoru od sunca do pupka neba.. Ova elektro-
magnetna sila ulazi u atmosferu zemqe, kroz isto~ne ili zapadne magnetosfor-
ske vratnice i uvek “udara” tri puta u nematerijalni geomagnetni krst zemqine
atmosfere (Stevan~evi}), preko koga uti~e na sva doga|awa na na{oj planeti,
kruè}i oko we. To je Rasa, mitski potok Veda, nama danas poznat kao Okean.
Nematerijalni krst severne polulopte Zemqe je fokusator magnetnih
oscilacija, u kome magnetno poqe zemqe, ima oblik “ocila” (Stevan~evi}). Ovaj
astronomski simbol, poznat je u srpskom predawu kao “~asni krst” i postoji u
kontinuitetu, kako preistorije Helma, tako u svetovnoj i profanoj umetnosti an-
tike, ravnopravno prisutan na ode}i, oru|u i oru`ju bogova, heroja, vladara i
obi~nih smrtnika (Nikoli}). “âsni krst” srpskog grba, s ocilima na grudima-
------------------------------
* Sedmi galakti~ki ton i jedna od 52 galakti~ke kapije.
** Goran Miti}, Uvod u novu fiziku, Ni{, 2008: M. Stevan~evi}, Tajne sun~evog vetra, 2005 Bgd.
7
dvoglavog orla, od iskona je astronomski simbol i atribut plodnosti, u slici

savr{ene harmonije magnetnog poqa Zemqe s magnetnim poqem Sunca.
Cikli~nost sveta i ìvota u srpskom mitu i predawu, preslikana je od
astronomije, dru`benice Prirode, na{e prve i ve~ite u~iteqice. Pa, kakav
u~iteq, takav i u~enik (Manojlovi}). Za vaseqenu, Vl. Markovi} kaè, da je ve-
liko kvantno poqe koje funkcioni{e kao elektro-magnetno, u kome svaka ta~ka
ima svoju dielektri~nu konstantu, a ~ovek je prakti~no rezonator, svih svemir-
skih poruka i vrednosti.
Bogdan Mramorac
ISTORIJSKI PUTOKAZ
Istoriju ne pi{e qubav prema istini, iako svaki narod ima pravo na sop-
stvenu pro{lost, koja predpostavqa znawe i istorijsku svest: “Ja }u biti zado-
voqan ako moj posao bude od koristi onome ko traì istinita znawa u
pro{losti, a tako isto i o tome, {to se po hodu ~ovekove radwe moè opet do-
goditi” (Tukidid).
Za istoriju Srba postoji preko milion izvora (“Fact”), od kojih zvani~na
nauka u Srbiji koristi samo dve stotine, {to u procentima iznosi 0,02 %!? Ovaj
podatak ~ini unapred zavr{enom svaku raspravu, po pitawu istorijske istine o
Srbima, jer, “nema nauke bez rasprave”. Upravo iz dogmatskih razloga, zvani~na
"nauka" do~ekuje neprincipijelno argumente o samobitnosti i kontinuitetu Srba
na Helmu (Balkanu). Nau~na istina se progla{ava za jeres, uz podsmeh, razli~ite
neprijatnosti, pa ~ak policijsko i sudsko gowewe. Logika neistine se temeqi na
ukidawu slobode izbora, pa je sasvim jasno za{to se ona brani dogmom, korupci-
jom i represalijama, ali ovaj zakqu~ak ne daje odgovor na su{tinsko pitawe
uzroka prikrivawa. [ta je to tako va`no u vezi s istorijom Srba, {to treba po
svaku cenu prikriti? Za{to svi mogu da govore ono {to nisu, samo Srbi ne
mogu da kaù ono {to jesu (Nikoli})?
Odgovor na prethodna pitawa i necivilizovan odnos prema srpskoj
pro{losti je jedna sasvim prosta i jednostavna istorijska istina: Srbi su ba{ti-
nici kulturnog isto~nika sveta, a Sedmore~je Helma (Balkana) kolevka savremene
civilizacije, stara 75 vekova po srpskoj eri brojawa vremena i podudarna s po-
sledwim mega-potopom. Svedoci ove trdwe su brojni: narodno predawe (srpsko, in-
disko, jelinsko), mitologija, jezik, pismenost, zemqoradwa, arheometalurgija, pravni
zakoni i obi~aji, genetika, zemqopisna imena, vodonimi i oronimi Evrope i
Azije, arheologija, Rig Veda, Sveto pismo i pisani istorijski izvori, a posebno
astronomija.
Kultura predpostavqa sedela~ki na~in ìvota, pa je zemqoradwa u kon-
tinuitetu od 7500 g. prvi svedok-savremenik, poslepotopskog kulturnog isto~nika
sveta (Renfru), koji je iznedrio pismenost na prostoru prvobitne Evrope (Tejlor,
Budimir, Pe{i}, Dereti}, Vin). Nosioci ove kulture, koja je ~ove~anstvu darovala
pismo i broj, jesu starinci Sedmore~ja ili Podunavqa, imenom Arij(ev)ci, koji su
sami sebe zvali Srbi ili Ra{ani (=Raseni). Kulturni uticaj Sedmore~ja ili Po-
dunavqa se ra{irio zemqinim {arom, na sve ~etiri strane sveta, rezultiraju}i
velikom sli~no{}u u jeziku, mitologiji, obi~ajima, imenima mesta, visova i vo-
dotokova, kako Istoka, tako i Zapada.
Srbi ìve u Evropi od preistorijskog vremena ([afarik), a upori{na
ta~ka civilizacije Sedmore~ja (Helma) i savremenog sveta, je sedela~ki na~in
ìvota i zemqoradwa, u kontinuitetu od 7519. g., koja je iznedrila nastanak pi-
smenosti i arheometalurgije, pa je Pokret za Evropu iz koga je nastala Evropska
9
unija, proglasio arheometalur{ko nalazi{te Rudna glava, za kolevku evropskog

kontinenta.
Pribli`na hronologija ovog kontinuiteta je slede}a:
I. PROTOSRBI, prepotopski narod, od “stvarawa sveta” do 5508 godina s.e.
II. PRASRBI, od 5508. do 2000. godine s.e.
III. SRBI, od 2000 g. s. e.
Bramansko predawe kaè da je ìvot na zemqi star oko 50.000. godina, dok
asiriski istori~ar Berouz broji deset {arova ({ar, 3600. g.), ali, nesrazmernu
ve}inu ostalih argumenata za protoistoriju daje arheologija. Oni su koliko
brojni, toliko zapawuju}i, ali neprou~eni i pre}utkivani, na prvom mestu iz
razloga nemogu}nosti obja{wewa.
Pri ovakvom stawu stvari, koje su daleko od bilo kakve sistematizacije
i ~vrstog materijalnog oslonca, drugostepeni dokazi istorijskih izvora su nedo-
voqni sami po sebi za sistematizovan protoistoriski uvid.
II.
U praistorijskom vremenu razvio se narod bele rase sa sedi{tem u Po-
dunavqu (Dereti}), a wegova neolitska prosveta postaje zajedni~ki imeniteq na
prostoru dana{we Evrope i M. Azije (Klark, Bo{-Gimpera, Klo{e, Piren, Gloc).
Srbi su starinci Evrope (Priko de Sent Mari), a Dunav prasrpska reka
(Rober), na ~ijim obalama je nastala prva civilizacija starog kontinenta (Pe{i}).
Ra{anska prosveta Podunavqa i Pomoravqa spada u najstarije pisane spomenike
Evrope (Bilbija). "Samo na osnovu geografskih imena, mogu da se popune praznine
evropske praistorije" (Marej), jer, onomastika Evrope i Azije je ilirska (Milojevi},
H. Skalova, I. Vuk~evi}), a Srbi Ilirije najstariji me|u Srbima koje zovu Slove-
nima (Rober).
Istorodnost kulturnih sadràja na neolitskim lokalitetima od Krita i
Tesalije, preko Vardarske i Kosovske oblasti, du` Pomoravqa i Podunavqa i
daqe na sever sve do Dwepra i Dwestra, pro{iruju}i prastranstva Tripoqske
kulture, koja izme|u ostalog sugeri{e i istorodnost etni~kih grupacija (Pe{i}).
Tripoqska kultura se karakteri{e kao srpska (V. Hvojka), a prosveta neolitskog
stanovni{tva zapadno i severno od Dunava istovetna je onoj koja se {iri od
Ma|arske do severne Nema~ke i od Galicije do Belgije (âjld).
Istorijski pravac {irewa kuturnih uticaja u smeru zapad-istok, saglasan
je tvrdwi Amrajna, da Indija nije domovina evropske kulture i mitologije (Ni-
koli}). Pikte sme{ta postojawe jednog pranaroda sa zajedni~kim imenom Srbi
(Ra{ani), izme|u Indije i krajwih granica Evrope (Nikoli}). Miler tako|e tvrdi
da je postojao jedan narod s prajezikom, rasprostrawen po celoj Evropi, a to je sr-
pski narod (Nikoli}). Poliboj zna za taj narod u klasi~no doba i tvrdi da nije
latinskog, ni jelinskog, niti galskog jezika (Sasinek). Svetlost (znawa) je oti{la
na Istok, "sa zapawuju}im kulturnim dostignu}ima Podunavqa" (Pe{i}, Nikoli},
Hartman). Evropa nije uvoznik, ve} kolevka svetske kulture (Nikoli}), u kojoj je Po-
dunavqe arhetip (Gimbutas), a Srbi Helma ba{tinici poslepotopske civilizacije.
Da bi se prikrilo srpsko ime arij(ev)ske kulture i wihovo iskonsko
stani{te na Helmu (Sedmore~je) kao kulturni isto~nik sveta, izmi{qeni su ne-
kakvi "Indogermani" i "Indoevropqani", koji nikada nisu ni postojali, u proto-
istoriji, ni preistoriji, niti istoriji (Gavela, Nikoli}). Oni su izronili su iz
magle "nau~nog" imperijalizma, krajem XVIII veka i "okrenuli na glavu" istinu o
10
Podunavskoj kolevki svetske kulture, izme{tawem na Istok, gde je toboè po~etak

sveta.
III.
Savremena istorija sveta zapo~iwe prvim pohodom Srba na Istok, iz
dana{we Srbije, pod Ninom Belovim (Sirbin, Herodot, Eusebije, Dereti}), koga Stari
zavet naziva Nebrod (lat. Nimrod), jer je bio iz srpskog plemena Nebrodi, koje i dan-
danas postoji na Helmu. Otuda, starozavetni prorok Mina naziva Vavilon imenom
Nebrodija, po wenom vladaru. U ovom pohodu do Indije, koji se poklapa sa pro-
dorom Hiksa u Misir, ravnopravno sa Srbima u~estvovali su i staro-Arapi,
me{avina Srba s Ku{itima, {to svedo~i Sveto pismo.
U Indiji su Srbi imali nekoliko dràva. Najpoznatija od wih je Serbika,
na prostoru izme|u Hinda i Skitije (P. Mela) koja je proizvodila najkvalitenije
gvo`|e u starom veku i izvozila svilu, ukqu~uju}i kinesku. Donedavno je prisu-
stvo Srba bilo prou~avano u {kolskom programu Indije, a posebnost je da ben-
galski jezik ima blizu 50% srpskih re~i, od kojih preko tri hiqade ne postoje
ni u jednom drugom jeziku na svetu, osim u srpskom i bengalskom (Arsenovi}), Da
ne bude zabune, jelinski pisci u vreme Lesandra Makedonskog svedo~e da u In-
diji postoji bela i crna rasa, sa preko 60 rali~itih naroda i plemena (Dereti}).
Uticaj arij(ev)ske kulture na Daleki Istok najvidniji je u religioznom si-
stemu budizma. Japanska kultura je pod uticajem arij(ev)skih Aina ili naroda
[erbis, a kineska pod uticajem Haldejaca i plemena Sa(r)bira (Safira), starinaca
Severne Kine. Srbi su ìveli na prostoru od Himalaja do Skitije i ostavili
ime dana{wem Sibiru. Na ovom prostoru su prasrbi vladali Azijom, pribli`no
pre {est do sedam milenijuma (Fresl). Prostorno najve}a srpska dràva na Istoku
je bila Asirija (prvo haldejsko i drugo Serbonovo carstvo), ogromna dràva ra-
zli~itih naroda koja je zauzimala pola Azije, ali u kojoj su samo vladar i plem-
stvo bili srpski.
U azijskoj Mediji, Srbi su ~inili ve}inu u genezi dana{wih Persijanaca,
koji nose arij(ev)sko ime Iranci, po pokrajini Arijani. Taj procenat je jo{ ve}i
kod Turaka. Na prostoru dana{we Turske, bile su tri srpske dràve u konti-
nuitetu: Hetija, Brigija i Qudeja, pa je u u genezi dana{weg stanovni{tva u~estvo-
valo ~ak tri ~etvrtine Srba. Brigi, najbrojnije pleme arij(ev)skih Meda, koji su
znali tajnu prerade gvo`|a (bibl. Halivi), preseqeni su u M. Aziju, gde su poz-
nati pod imenom Heti ili Iberi (Iveri), kako su zvali Ju`ne Srbe. Od Ivera
(Ibera) su Gruzini, Jermeni i Jevreji, koji svoje ime duguju Iverima, od kojih po
sopstvenom predawu poti~u i dana{wi zapadnoevropski narodi, jer, Skiti i Sar-
bati su istog porekla s Germanima i Keltima (Arijan, Prokopije).
Istovremeno s Ninovim pohodom na Istok, wegov brat Piko (sahrawen na
Kritu) je preduzeo pohod na Zapad, do Britanskih ostrva (Diodor, Dereti}, Nikoli}).
Vendi ili Severni Srbi su pre Hrista, kaè Ketrìnski, naselili Pomeraniju
(Pomorje) i Balti~ko (Srpsko ili Venetsko) more. To naseqavawe, O. Lut i O. Lukov
i} datuju na po~etak drugog milenijuma: “Oko 2000. godine s. e. skandinavski pro-
stor je dostigao talas naroda koji je do{ao iz podunavskih ravnica” (Jakoni}).
Markal te narode imenuje kao Kimbre, Kelte i Teutone (Dereti}).
Zapadnoevropski Gali ili Kelti su po sopstvenom predawu od Briga (jel.
Frigi). Od iste trojanske loze Julija su Latini, Englezi, Irci, Vel{ani i [koti
(Skiti), a Sikambrijski Franci imaju legendu da su od Merovinga, odnosno Tro-
11
janaca, povezanih s kraqevskom ku}om Arkadije. Trojansko narodno ime Gali ili
Kelti nije etni~ki pojam, ve} stale{ko ime arij(ev)skih Kimera (bibl. Gomer), u
me{avini naroda, o ~emu svedo~i Cezar u Galskim ratovima, kada kaè da se oni
ne mogu sporazumeti me|u sobom. Najbrojniji Gali ili Kelti bili su Germani, a
wihovo najbrojnije pleme Surebi (na lat. kartama s.e.), kasnije ponem~eni i pre-
ina~eni u Suebe, [vabe i Sveve. Keltski deo Evrope zvao se Iberija ([afarik),
a sva keltska plemena koja su slavila boga Teuta, nazvana su Teutoni, odakle je
nastao izraz Toj~e > Doj~e, za dana{we Nemce.
Po Iberima je nastao i naziv Iberija za [paniju, bogatu gvozdenom rudom,
iz tog razloga naseqenu u vreme Serba Makeridovog (drugi pohod, XIV vek s.e.), koji
je granice svog pan carstva od Indije do Britanskih ostrva obeleìo Serbono-
vim stubovima, koji se danas zovu Herkulovi, po jelinskom nazivu za Serbona. O
tome svedo~i Klement Aleksandrijski kada kaè, da je Herkul prihvatio stubove
sveta od Atlanta varvarina. Kod Jelina, Serbon ima pridevak “Davlija”, jer je
ikonografski predstavqan kako davi lava, {to simboli{e red i kulturu u
gu{ewu ìvotiwskih nagona (Dereti}). Pohodima na Istok i Zapad, anti~ki Srbi
su u~estvovali u genezi mnogih naroda, ali, ~ak i tamo gde je wihovo prisustvo
bezna~ajno u fizi~kom tipu, duhovni uticaj je bio presudan.
Tre}i pohod Srba na Istok vodio je Lesandar Makedonski, s humano-uni-
verzalnom idejom slobode, bratstva i jednakosti, slede}i po sopstvenim re~ima we-
gove prethodnike. To zna~i da sva tri vojna pohoda Srba na Istok, nisu bila
klasi~na osvajawa, ne} su za ciq imala {irewe kulture. Lesandar je prvi vla-
dar na planeti, koji je materijalno podredio duhovnom, a silu qudskom pravu na
egzistenciju (Ki}ovi}). Wegov ìvot je bio borba, osvajawa kultura, a krajwi ciq
mir (Ki}ovi}). Stoga, ne treba da ~udi, {to Lesandra neki smatraju "Hristom pre
Hrista", pogotovo {to je on progla{en za boìjeg sina. Nekanonski spisi Sve-
tog pisma zapo~iwu wegovim delima, Kuran kao i persijski pesnici smatraju ga
svojim prorokom, a Jevreji veli~aju kao Davidova sina, bez obzira na skoro sedam
vekova vremenske razlike.
Mnogo vekova kasnije, Petar Veliki }e podsetiti Srbe, u svom pismu, u
kome ih poziva na ustanak protiv Turaka, da u wihovim venama te~e krv Lesan-
dra Velikog. Otuda je primetno nametqivo, uporno nazivawe Lesandra Makedon-
skog “grkom”, bez obzira na wegovu izjavu da je “sin Filipov i Jelina”. Ovo drugo
treba shvatiti u prenosnom smislu, jer, wegov otac Filip je bio zvani~ni hege-
mon Atine, koji je napravio prvu dràvu Jelinima, pa su oni iz tog razloga pre-
osetqivi kada je u pitawu i samo ime Makedonija.
Pored Indoevropqana, druga nau~na prevara prerasla u zabludu jesu "stari
Grci", koji tako|e nikada nisu postojali (Amrajn, @unkovi}), "naro~ito ne kao no-
sioci kulture" (Nikoli}). Oni koje danas zovu Grcima, ne vole to pogrdno ime i
sami sebe s pravom zovu Jelini, jer to su dva potpuno razli~ita naroda: Grci su
Huriti, a Jelini isti oni Pelazgi (anti~ki Srbi), koji su asimilovali ne{to Hu-
rita, ali su primili wihov jezik i srbizirali ga u toj meri, da se on danas ubraja
u arij(ev)ske jezike (âjld). Otuda je veliki poznavalac istorije Egeja i Orienta,
Filip Felmerajer ve} 1830. godine, u vreme najve}eg filohelenskog “odu{evqewa”
Evrope, u kwizi O Moreji, odrekao svaki etni~ki kontinuitet “Grka”, zak-
qu~iv{i da su Srbi pranarod dana{we Gr~ke (Nikoli}).
12
Misirci su smatrali Grke lakomislenim i nepostojanim, a kako Diodor

Sikulski kaè i varalicama, koji mitolgiju prikazuju kao sopstvenu istoriju (Lor-
fels). Ono {to danas nazivamo “gr~kom kulturom” je kultura anti~kih Srba (Pe-
lazga ili Ra{ana), u koje Herodot, Diodor i Elijan ubrajaju i (M)omira, besmrtnog
srpskog pesnika Ilijade, koji ne zna ni za Jeline, a kamoli za Grke, kojima su to
ime dali Rimqani, skoro hiqadu godina kasnije, tek polovinom drugog veka, s.e.,
kada su ih okupirali. Kakva je to onda istorija, u kojoj jedan narod postoji skoro
hiqadu godina pre nastanka svog imena? Ne postoje nikavi Grci, povampireni
po~etkom XIX veka u filohelenskoj kampawi evropske “nauke”, ve} samo Jelini,
kod kojih ni{ta nije izvesno pre obnavqawa Pela{kih igara, nazvanih Olimij-
ske. Pre 776. godine s.e. nema ni jednog pouzdanog datuma u wihovoj istoriji (Durui).
osim ~iwenice, da su Jelini isti onaj narod Ra{ana ili Pelazga, samo su prome-
nili ime, kako kaù anti~ki pisci (Herodot, Tukidid). U najstarije vreme, na Kritu
su stanovali varvari ili Pelazgi svedo~i Herodot, dok za Jeline kaè, da se dele
na tri plemena: Jonce, Dorce i Eolce, sva tri prvobitno pela{ka.
Jelini su uzeli imena bogova i obi~aje od Pelazga (Herodot), a tako|e i
mnoge re~i od “varvara” (Sokrat), ~iji se jezik jo{ uvek za vreme Platona govorio
u Atini. Aristotel je prvi u starom veku izri~ito tvrdio, da su Jelini me{avina
naroda, u kojoj su prete`no u~estvovali Ra{ani, Iliri i Sribali. Otuda je Beng-
stor potpuno u pravu, kada kaè da Jelini sebe danas ra~unaju u starince, iako
to protivure~i ~iwenici da su Pelazgi i Vari (jel. Kari),* stariji stanovnici Je-
lade (Nikoli}). “Gr~ka kultura” je samo sintagma za ki}ewe tu|im perjem, neprimer-
ena u istoriji, jer, ako “ono {to je o~igledno to nije, znawe je u slu`bi
prikrivawa istine“ (Damwanovi}).
Diodor izri~ito kaè, da su (M)omir i pela{ki (ra{anski) pesnici pre
wega pisali na pela{kom (ra{anskom) jeziku, a temeq jelinske kulture su srpski
spevovi Ilijade i Odiseje, iako je bilo pesnika i pre (M)omira, me|u kojima je i
srpski princ-duhovnik Sorbej (Orfej), otac jelinizma i hri{}anstva. Jelinska kul-
tura je ro|ena pod jonskim nebom, a Egijalski Pelazgi (eupatridi) su je preneli na
Atiku. Vlasni{tvo srpske tradicije nisu samo mit o Argonautima ili kult bo-
giwe majke Keve (< brig. Kevala > jel. Kibela) ve} ~itav kulturni krug Brigije, Qu-
deje, jo{ starijeg Krita, Mikene, Apenina, Ilirije, Ra{ke (Trakije) ili Misira.
Posle Lesandrove smrti, Misirom su vladali Lagi}i, srpska dinastija, za
koju Ravenski kaè: “Lagi}i, kraqevi Misira su od Sarbata, iz Makedonije” "He-
lenizam" je tako|e vlasni{tvo srpske tradicije, jer, Misir je pod srpskom dina-
stijom Lagi}a bio kulturna prestonica tada{weg sveta, koju je Drojzen uveo u
nauku pod imenom "helenizam", iako Jelini tada nisu imali ~ak ni zajedni~i
jezik, koji }e dobiti tek sedam vekova kasnije, administrativnom reformom u
~etvrtom veku n.e. Ovome je na ruku i{la i ~iwenica, da je Lesandar naredio da
se kwige sa srpskog jezika prevode na jelinski, u ciqu {irewa znawa, jer to je
bio trgova~ki jezik starog sveta (Dereti}).
Po svedo~ewu samih Jelina, anti~ki Srbi (Pelazgi) su preci ne samo Je-
lina, ve} prarod qudski (Asios, Hekatej, arkadsko predawe). Kikero, otac zapadnog
kulturnog re~nika, za svoja dela kaè, da je samo koristio jelinske originale i
------------------------------
* Kari su jelinsko ime za Pelazge (Tukidid) ili Vare, ~uvare Minovog carstva na Pelagu.
13
starohelmske isto~nike. Pa kud se dedo{e ovi starohelmski ili srpski kul-

turni isto~nici, pogotovo {to u nauci nije sporno wihovo prejelinsko poreklo?
Odgovor je bajkovit, postali su "gr~ki", "slovenski" i "indoevropski".
Kulturna dostignu}a antike progla{ena su "gr~kim", pa se s razlogom
moè postaviti pitawe, da li je to uzrok, {to je Lesandrijska biblioteka tri
puta paqena, zbog ~ega su la`no optuèni Arapi, iako je ovu srpsku biblioteku
dokusurio hri{}anski mitropolit u ~etvrtom veku, kada je Teodosije proglasio
hri{}anstvo zvani~nom verom. Istu sudbinu su doìvele biblioteke anti~kih
Srba u Pergamu, Kartagini, Konstantinopoqu ili Desjatinska kapela u Kijevu,
u kome je po~etkom XI v., bilo oko 400 hramova (Merseb). Romejska (“vizantijska”)
vojska je imala nalog da spali svaku srpsku kwigu, na osvojenoj teritoriji, a ovu
praksu je u mirnodopskim uslovima nastavila Mleta~ka i Austrija, prepla}enim
otkupom srpskih kwiga u zlatu, radi wihovog spaqivawa.
Sva srpska plemena koja su obitavala na desnoj obali Dunava, od Norikuma
do do Crnog mora, smatrali su Rimqani jednim narodom, pa se porez sakupqan
od izvora do u{}a Dunava, zvao Ilirski porez. Rimska osvajawa Ilirika, dovela
su na po~etku nove ere, do op{teg srpskog ustanka Ilira, Panona i Dalmata (Pa-
terkul). Ovaj op{tesrpski ustanak je rezultirao ugovorom s carem Tiberijem, po
kome je ustanicima dato pravo gra|anstva u rimskoj dràvi (Eusebije, Dereti}). U
novom srpsko-rimskom carstvu, Srbi su imali vojnu obavezu odbrane zajedni~ke
dràve, {to je pod M. Aurelijem rezultiralo stvarawem Ilirskih legija. Tako
je ve} dekadentno Rimsko carstvo, u srpsko-rimskoj dràvi, produìlo svoje po-
stojawe za period od slede}a ~etiri veka, u kome su 17 rimskih imperatora bili
Srbi, ro|eni u Srbiji.
U novom carstvu ro|eno je hri{}anstvo, religija siroma{nih i obesprav-
qenih, u kojoj je srpska crkva primogena. Farlati kaè da je apostol Jakov, kao i
svi drugi apostoli, do{ao iz Palestine u Srbiju, podigao u Sirbijumu (jel. Sir-
mium), prvu hri{}ansku crkvu u Evropi i postavio Sv. Andronika za vladiku 34.
godine (Dereti}). Sirbijum je do petog veka bio arhiepiskopija, kada je preme{tena
u Solun, a Srbi su jedini narod koji je dobrovoqno primio hri{}ansku veru i
jedini koji Bibliju zove Sveto pismo.
Daki, Besi, Sribali i ostala starina~ka srpska (ra{anska) plemena bila
pokr{tena u apostolsko vreme, {to se vidi iz potpisa vladika na sardikijskom
(sofijskom) saboru 347 godine, iz Makedonije, Soluna, Dardanije, Mediteraneje i Da-
kije Pribre`ne, koju Justinijan pomiwe kao slabu u veri hri{}anskoj. Vladika
Niketa je drào slu`bu u Solunu na jeziku Besa, a po~etkom VI veka kalu|eri
larve Sv. Teodosija u Jerusalimu, bili su podeqeni na jermensku, jelinsku i li-
turgiju Besa (Kon~ar).
Da srpska crkva nije primogena i da Srbi nisu od samih apostola pri-
mili veru hri{}ansku, kako bi papa Jovan Deseti mogao da pi{e 925 godine sr-
pskim vladarima, Mihajlu u Zahumqu i Tomislavu u Hrvatskoj: “Ko sme i moè
da sumwa, da se crkva u kraqevstvu Srbo-Hrvatskom* ne ra~una u onu koju su jo{
prvi apostoli osnovali i koja se ra~una u prvobitnu vasionsku crkvu. Ona je k’o
ranu propoved apostolske crkve, s mlekom vere primila, kao {to su je Saksonci
primili u najnovije vreme, a pod mojim predsve{tenikom, blage uspomene papom
------------------------------------
* Dalimilova hronika iz XIII veka iznosi da u Srba postoji pokrajina koja se zove Hrvatska, a Jovan
Kiropalata i Kedrin kaù: “Srpski rod koji se i Hrvatima zove”.
14
Gligorijem” (Milojevi}). Isto kaè u XIII veku papa Urban VIII, koji Srbe naziva
"prvoro|en~ad" u krilu crkve.
Hri{}anstvo je po definiciji stara srpska vera, institucionalizovana i
zaogrnuta hri{}anskom dogmom, ideologijom i hijerarhijom. Istoriski svedok ove
tvrdwe je Eusebie Pamfil, episkop cesarejski iz Palestine, pisac dotada{we
hronike sveta, koji je kao savremenik i u~esnik Nikejskog sabora zapisao da je
srpsko-rimski car Konstantin uveo narodne (srpske) obi~aje u hri{}anstvo, kako
bi pridobio narod za novu religiju. Uostalom, Sv. Avgustin izri~ito kaè da je
hri{}anstvo ono {to postoji oduvek, samo ga sada zovemo hri{}anstvom.
Na istom saboru gde je Hristos progla{en za boga glasawem, izvr{ena je
religiozna mimikrija hri{}anstva, koja sama po sebi predstavqa dokaz istorij-
skog kontinuiteta Srba na wihovim iskonskim stani{tima. Okretawem stare
vere na glavu i ukidwem narodnog imena, izbrisana je stara istorija Srba, a nova
je skrojena “doseqavawem Slovena”. Posao je dovr{en ukidawem srpske ere bro-
jawa vremena, 75 vekova unazad, koja se danas naziva jevrejskom, hri{}anskom ili
vizantinskom, iako Jevreji nisu stariji od 30 vekova (Saul), hri{}anstvo od 20, a
"Vizantija" od 6 vekova.
Lesandar Makedonski je izvr{io reformu kalendara, koji su Lagi}i pre-
neli u Misir, a Sozigen dao Cezaru, po kome je ovaj srpski kalendar nazvan “ju-
lijanski”, uz pomerawe kalendarskog po~etka na Mali Boì} (1. januar). Usvajawem
radova Dionisija Malog (krugovi sunca i meseca za uskr{we tablice), srpskog mo-
naha u Rimu iz V-og veka, po~iwe brojawe vremena posle Hrista. Uvo|ewem nulte
ta~ke kalendara po Hristovom ro|ewu (Arhontius) i reformom kalendara u X
veku, ~iji je protokol preveden na jelinski, stvoren je “julijanski” kalendar sa
“vizantinskom” ili Hristovom erom. Tako je, uz administrativni papski ukaz (Gre-
gorije), u ciqu usagla{avawa sa srpskim kalendarom, ovaj ukinut, zajedno sa sr-
pskom erom od 5508. godine s.e. Pored toga, sa zabranom ilirskog crkvenog obreda,
ukinuta je i primogenost srpske apostolske crkve.
“Sloveni” su pored “Indoevropqana” i “starih Grka”, tre}i izmi{qeni
pojam i zabluda u “nauci”, koju su uveli crkveni pisci, u ciqu brisawa srpskog
imena, jer, staro ime “Slovena” je Srbi, kako kaù Gotlob, Krek, Veltman, Ni-
koli}, Dereti} i mnogi drugi autori: “Ispo~etka su se svi Sloveni zvali Srbima
ili Vendima (Rober): Svi slovenski narodi su se u prastaro vreme zvali Srbi
(Kalaj): Kod Rumuna, Srbi su drugo i op{te ime za sve Slovene (Jorga): Istovet-
nost Luì~kih Srba sa helmskim (balkanskim), poti~e iz prastarih vremena, kada
su se svi Sloveni zvali Srbi (Dobrovski). Serbi, ~ija je dràva tako velika, da od
wih vode poreklo svi slovenski narodi, kao {to oni sami tvrde (Zarivari (@ari-
var, u prevodu Nikoli}a), bavarski geograf, IX vek). Pravo i op{te ime svih slovena
bilo je Srbqi (Carl von Czoernig).
Naziv “Sloveni” vezan je za Vislanske Gete (Kon~ar), odnosno jedno malo
getsko pleme sa Ilmenskog jezera (Ra~ki). “Sloveni” su autohtoni na prostoru
----------------------
* Naj~e{}a od ovih imena za anti~ke Srbe su: Arij(ev)ci, Raseni ili Ra{ani (jel. Tra~ani, = Rusi,
-ni, Rasi, Rosi,), Medi, Heti (asir. Hati), Iliri, Veneti, Vani, Panoni, Peoni, Vindi (Indi), Vendi, Geti
(Goti), Daki, Peloni, Sarbati (jel. Sarmati), Sa(r)bini, Dalmati, Iberi, Gali ili Kelti, Germani, Pelazgi, Mi-
nijci ... Anti~ka istoriografija ne razlikuje Pelazge od Minijaca, niti Ilire od Ra{ana, kao {to ne razli-
kuje Srbe od Hrvata.
15
izme|u Rajne i Labe ([embera), ali su u VI veku “naseqeni kao pe~urke posle
ki{e ” na ogromnom prostoru od Rajne do Dona, izme|u Balti~kog, Kaspijskog,
Crnog, Egejskog i Jadranskog mora (Sasinek).
Preci Slovena su Sarbati (Pashalna hronika), a oni su ìveli na 800 go-
dina pre Trojanske bitke (Eusebije). Anti~ka Evropa nezna za Slovene, jer “je
bila srpska, kulturno, jezi~ki, a dobrim delom i narodski (Dereti}). Da je ova tvr-
dwa ta~na, neoborivo svedo~e Heti i Hetidi, koji su bili na prostoru od Ponta
do Iberije. Ni danas, posle skoro 4000. godina, nema grubih dijalektolo{kih pre-
laza, na ne{to skra}enom prostoru od Crnog mora do Alpa. Upravo, u arealu
mediteranskog genotipa, istovetnog prepotopskom genomu (Sforca-Kavali).
Sve tri "nau~ne" bajke o “Grcima”, “Slovenima” i “Indoevropqanima”,
imale su velikog saveznika, u ~iwenici da za Srbe u posledwa ~etiri mileni-
juma postoji preko 750 imena, koje zvani~na nauka prikazuje kao posebne narode.
Ovoj zabludi, ve} na prvi pogled protivure~e brojni istorijski fenomeni, od obr-
nute kulturne asimiliacije do nepostojawa bilo kakvih materijalnih tragova,
me|u koje na prvi pogled pada u o~i nestanak svih ovih "naroda" sa istorijske
scene, bez ikakvog traga, osim naravno "starih Grka".* Odgovore na ove istorij-
ske fenomene u vezi istorije Srba, pruà Vatikan sa svojom listom popisa za-
brawenih kwiga, necrkvenog sadràja.
Posle propasti Zapadnog srpsko-rimskog carstva u petom veku, isto~ni
deo carstva je preìveo jo{ hiqadu godina, a Srbi do Nemawe imaju 49 (54) sr-
pskih vladara. Ova dràva se naziva romejskom, iako sve do devetog veka nema
vladara Romeja. Poznatija je pod politi~kim nazivom Vizantija, koji je uveo Volf
u XVI veku, verovatno posprdno, po imenu malog seoceta Bizant, u koje je Kon-
stantin, srpsko-rimski car, smestio svoju prestonicu, u simboli~nom susretu
Istoka i Zapada, kojima je gospodario.
U nekim zemqama Evrope, nauka je ve} pomerila doseqavawe “Slovena”
na prvi i tre}i vek, jer postoje Srbi Plinija i Tolomeja ili Argonova dràva,
zvana Srpsko carstvo (Zonara). Ova pomerawa stavova o “doseqavawu” su veoma
zna~ajna, jer, bri{u “seobu naroda” u IV veku. Da je seoba izmi{qena, svedo~i
oma{kom u korist istine, ~ak i Vatikanska enciklopedija, kada kaè za epi-
skopa Nikitu iz Remizijane (Bela palanka), da je “u~io hri{}anstvu divqe Srbe”.
Pa otkuda Srbi u Beloj palanci, tri veka pre “zvani~nog doseqavawa”?
U petom veku Ra{ka (Trakija) leì isto~no od Dalmacije, kod Sarbatije
i ima jednu veliku i pet malih provincija (Horenski), a u stanovnike evropske
Sarbatije (jel. Sarmatije), ubrajaju se i Huni (Tolomej), koji nisu etni~ko ime.
Isti~e se zajedni{tvo Huna i Srba (Teofilakt) ili se ~ak identifikuju (Kedrin).
Atilino carstvo je srpsko (Venelin). Atila Me~eslavi~, bio je Veliki knez ki-
jevski, “po svedo~ewu wegovih prosve}enih neprijateqa veran zadatoj re~i, mudar
u savetima i milostiv u molbama” (Prisk, Veltman).
U Evropi je posle propasti zapadnog dela srpsko-rimskog carstva pos-
tojalo vi{e Srbija: Danska, Tudelska, Tuluska, Balti~ka (Nikoli}), a u sedmom
veku, Evropa se zvala “Srpsko more”, jer su postojale tri Srbije: Jadranska,
Da~ka i Severna ili Balti~ka (Ravenski). Arapski pisac Ibn-Rusteh u devetom
veku kaè za Srbe, da su od Atlantika do zemqe Goga i Magoga, a Masudi u de-
setom, da obitavaju od centralne Azije do Pirineja i da su oni narod Andaluz-
ije (Dereti}). Za Skite, Vende, Ante, Sribale, Svene, Fine, Pruse, Ilire i
Ra{ane kaè se da su etni~ki Srbi (Orbini).
16
O rasprostrawenosti Srba (Slovena) u Evropi, ostavio je divno svedo~ewe

\or|e Gemista,* najobrazovaniji ~ovek XV-og veka:
“Ra{ani su pak narod koji je star i koji se ra~una u najve}e narode na
svetu. Ne samo zato {to s ove strane Dunava dopire od Crnog mora sve do Ita-
lije, nego i preko Dunava, ~ak do tamo{weg Okeana i ~ak do kopna koje je gotovo
nenaseqeno zbog hladno}e, ìvi ista po jeziku sa ovima ovde narodnost. A i ona
je mnogobrojna i {tavi{e od ovoga je ogranka na ovoj strani Dunava kudikamo broj-
nija.
Pa nije ni lo{ jo{ od starine taj ra{anski narod, nego je hrabar i duhom
obrazovan. Tako je na primer Eumolp, koji je kod Atiwana zaveo Eleusinske svet-
kovine za sticawe besmrtnosti du{e, bio Ra{anin, a veli se da su i hor Muza
nau~ili Grci oboàvati od Ra{ana. Narod pak, koji se klawa Muzama nije neuk
ni neprosve}en, niti je onaj narod koji veruje u besmrtnost du{e qudske prosta~ki
soj”.
Na prelomu sedamnaestog u osamnaesti vek, jedan od najve}ih nau~nika
sveta bio je @an Hadruan iz Bretawe, profesor klasike, retorike, teologije i
bibliotekar Velikog kolexa u Parizu. Na osnovu prou~avawa tajnih arhiva u ma-
nastirimaa Frncuske, Engleske, Nema~ke i Italije, utvrdio je da su klasi~na
dela prete`no falsifikovana, u periodu od kraja XIII do XVII veka. U tome su
u~estvovali kako crkva, tako i weni protivnici. Ve}ina wegovih dela bila je
na vatikanskom spisku zabrawenih kwiga, a francuska vlada, univerzitet Sor-
bona i jezuitski Orden, izvr{ili su strahovit pritisak na Hadruana da revidira
svoje stavove, {to je on i u~inio 1709. godine (Nikoli}). Ali, Hadruan nije usam-
qen, o ovoj temi pi{u i drugi autori, izme|u ostalih de Arsila i R. Baldauf.
Kulturno-istorijski usud ~itavog jednog naroda otvorio je u osamnaestom
veku Srpsko pitawe, koje u modernoj istoriografiji ima prikriveni oblik “Isto
~no pitawe”. Ono zapo~iwe sa grofom Savom Vladisavi}em i nadovezuje se na re-
forme u turskoj carevini, koje su nagovestile wen sumrak. [ta je to Srpsko pi-
tawe? Problem obnove srpske dràve u wenim sredwevekovnim teritorijalnim
granicama, koje su pribli`no bile na istoku do Crnog mora, na jug do Pelopo-
neza, na zapadu do Alpa i na severu do Tatri. U 18 veku pe}ki patrijarsi se u
zvani~nim dokumentima jo{ uvek tituli{u kao patrijarh Ra{ke, Bugarske, Sr-
bije, Sirbijuma, Slavonije, Japodije, Istre, Hrvatske, Dalmacije i Bosne.
Srpsko pitawe je razlog {to je grof \or|e Brankovi} utamni~en na
pravdi boga, gde je i umro posle 25 godina zato~eni{tva, jer je potpisao ugovor
s Austrijskom carevinom o obnovi dràve Srbije u wenim sredwevekovnim gra-
nicama. Obnovqen je kao {to znamo, samo Beogradski pa{aluk, a za pretke ilir-
skih Srba, politi~ki su progla{eni u najnovije vreme dana{wi [iptari, koji
su doseqeni s juga Apenina, po~etkom XI-og veka, o ~emu svedo~i i {iptarsko
predawe iz Gwilanske kaze, koje kaè, da su na Helm doseqeni s Crvenog mora
(preko Apenina). Naseqeni su u epirskoj oblasti Raban, s dozvolom srpskog kraqa
Vojislava (Dereti}). Starije generacije su u~ile u {koli da su Iliri bili Srbi,
dana{we u~e da su to [iptari, a mo`da }e sutra to biti Englezi, ve} prema
potrebi, ali, ovi posledwi barem imaju pravo na svoje ilirsko poreklo, o kome
peva Milton u Izgubqenom raju.
----------------------
* D. Anastasijevi}, “Srpkiwa vizantinska carica”, Bgd 2004.
17
Intezivan duhovni kriminal nad kulturom Srba zapo~iwe s Berlinskim

kongresom, uz asistenciju srpske intiligencije (Milojevi}) prete`no {kolovane
na Zapadu i prerasta u bolesnu praksu sistematskog prikrivawa istorijske
istine, uz uporno nametawe kompleksa niè vrednosti (Dereti}). Wen vrhunac je
“ubijawe” pisane re~i srpskog naroda, kao prvi ratni ciq Nema~ke u {estoa-
prilskom bombardovawu Narodne biblioteke u Beogradu, zapaqivim bombama, uz
iskreno obja{wewe naredbodavca, da je ovaj ~in imao za ciq uni{tewe kultur-
nog identiteta Srba. [ta je onda imala za ciq Istorija ~ove~anstva u izdawu
UNESKO-a (1963-6.), u kojoj nema istorijskog traga o Srbima? Mrtav ~ovek se ubija
tako {to se preda zaboravu.
Asirski car Nabukodonosor je prvi u poslepotopskoj istoriji, uni{tio
pisana dokumenta, da bi vreme po~elo da se ra~una od wega (Berouz), a genocidna
odluka Rimskog senata o uni{tewu pisanih dokumenata Rasena (Etruraca), u III -
em v. s.e., savremena je prvim pisanim dokumentima rimske istorije. Kulturnom
genocidu nad jednim narodom prethodi brisawe wegove istorije, pa nije slu~ajno
{to su UN izjedna~ile istorijsko pravo s qudskim pravima. Kultura svakako nije
"utapawe", ve} po boìjem "uklapawe" i op{te-~ove~anska tekovina.
Naàlost, glavni izvr{ioci duhovnog kriminala nad srpskom kulturom re-
grutovani su me|u samim Srbima, {to srpsko pitawe ~ini pre svega moralnim
pitawem, vrlo dobro poznatim epskoj psihologiji (“Sinxir-gvo`|e muke su opake, tam-
nica je gora od sinxira, zla èna od oboje, a zla pamet od sve troje”). Ko moè proce-
niti {tetu koju je napravio jedan srpski akademik, kvalifikuju}i kao “naga|awe”
prelomne radove Pe{i}a u srbistici, iako je te iste nau~ne radove italijanski
nau~nik Palatini sistematizovao, u periodu od 2500. godina unazad? “Istina je
~udo a la` ~udovi{te”. Nedostatak samopo{tovawa i prihvatwe svojega za tu|e,
uz ~iwenicu da mnogi Srbi ne}e da budu to {to jesu, ve} ho}e da budu ono {to
nisu (Krivokapi}), zahteva ~itavu studiju o negativnim osobinama dana{wih Srba,
koje su direktna posledica vi{evekovne negativne selekcije. Ovome treba dodati
i uporno dvestagodi{we insistirawe ruske dràve na “slovenstvu”, koje pravi
veliku {tetu, kako Srbima, tako i samim Rusima.
Dosada{wa istorija Srba je povest wihovog nestajawa, koje se slikovito
moè uporediti s pri~om iz prirode, o borbi pauka i ose “potajnice”, u kojoj obi~
no pobe|uje osa, ali ona ne ubija pauka, ve} ga samo umrtvi, da bi poloìla jaja,
iz kojih se legu larve koje se hrane telom pauka. Ali, problem sa Srbima je u
tome, {to su oni ~uvari op{te~ove~anskih znawa, a jedini put spasewa je put
znawa (Tekelija). “Mewati blaga Prirode, za ona koje ~ovek izmi{qa je prizivawe
zla” (Odavi}). U vaseqeni “postoji red, koji ide od Prirode ka ~oveku” (B.
Kneèvi}). Potreba za revizijom istorije je o~igledna, jer, istina ne prestaje da
postoji kad za`murimo ili se pravimo da je ne vidimo. Uostalom, “ne pi{e se
istorija ~oveka, ve} istorija neba”. Ko ho}e da ima budu}nost, mora da upozna
pro{lost, jer, duhovni razvoj je svakako iznad istorije.
Slobodan M. Filipovi}
18
O JEZIKU I PISMU
Nevidqivi svet ima svoje univerzalne zakone, kao i vidqivi. Jedini si-
stematizovani oblici nevidqivog reda vidqive stvarnosti su Vede u pisanom i
srpsko narodno predawe, u usmenom obliku. Otuda su srpski i arij(ev)ski ili
arhai~no-srpski, dve recenzije, jedinog duhovnog jezika na svetu, jer, stara srpska
vera je opis Prirode, kao i kwige Veda, koje imaju zabranu tuma~ewa.
Najstariji jezik na svetu je arij(ev)ski ili arhai~ni srpski. To je “majka
jezik”, na kome je napisana Rig veda, najstarija kwiga na svetu. Poslevedsku re-
cenziju arij(ev)skog jezika i pisma na Istoku, “okamenio” je u IV veku s.e. indij-
ski gramati~ar Panini, a taj jezik, devanagari, “pismena bogova”, poznat je i kao
"staroindijski", po regiji govora ili "sanskrit", vi{evekovni literarni izraz za
arij(ev)ski jezik na Istoku (< arij. samskrta, "lepo sloèn", srp. krtina). Na Za-
padu je Franc Bop 1816. g. uveo naziv sanskrit, umesto arij(ev)skog, iz politi~kih
razloga, u ciqu prikrivawa srpskog imena, jer, nepostoje}i narod "Sanskri}ana”
su “Sloveni Istoka”. U prilog ove tvrdwe ide sinhronizovana promena anti~kog
naziva Helm u Balkan, koju je uveo nema~ki geograf Cojne, ne{to ranije, 1808. g.,
u vreme Prvog srpskog ustanka.
Izvorna, (pred)vedska recenzija arij(ev)skog jezika u Evropi, odvojila se u
savremeni srpski (slovenski), koji spada u grupu najsavr{enijih, fleksivnih je-
zika, sa najsavr{enijim pismom i slovnim vrednostima u azbuci, koja ne postoje
u jelinskom, niti evropskim azbukama (Rober). Da su (pred)vedska i poslevedska re-
cenzije arij(ev)skog, oblici jednog te istog jezika, dovoqno svedo~e identi~na gra-
mati~ka pravila (razlika je samo u dvojini, koja je u savremenom srpskom jo{ uvek epski
prisutna). Otuda je Valter Vist u pravu, kada kaè da je “sanskrit” nastao od vend-
skog (v)indskog) ili srpskog jezika. Indima su klasi~ni pisci zvali Ari(je)vce na
Istoku, a ovde su u pitawu dve recenzije jezika, jednog te istog srpskog naroda:
u op{tem imenu Arij(ev)ci ili plemenskom Vindi (Indi), po kojima je dobila ime
Indija u srpskoj redakciji.
Sve prou~avane azbuke na svetu, nastale su iz jednog zajedni~kog izvora
(Celer), ali, jedini direktni ba{tinici majke-jezika su poslevedska recenzija
arij(ev)skog na Istoku (devanagari) i srpski (slovenski) jezik u Evropi. Paninijeva
recenzija se naziva staro-indijski jezik, po (V)indima, {to je ispravno, ali je
ispravniji oblik arhai~no-srpski, po suimenu Srbi, za op{te i narodno ime
Ari(je)vaca. Samo, {to kod pore|ewa arhai~nog i savremenog srpskog jezika, treba
voditi ra~una o ~iwenici da su jezici starog veka vi{e zadwenep~ani, za raz-
liku od savremenih, koji su pomereni ka predwenep~anom izgovoru (Markovi}).
Starosrpski i arij(ev)ski ili arh. srpski imaju dosta suglasni~kih grupa, {to
uve}ava broj slova, koji je pribliàn u oba jezika. Pisma su im slovna, a slovne
vrednosti identi~ne ili stilizovane, s tom razlikom {to je arij(ev)sko slogovno.
Jezici se razlikuju po gra|i i materiji, a za jezik kolena srpskog (slo-
venskog) koji uzima kao prvi materijalni dokaz drevnog i samostalnog narodnog
19
stabla, [afarik kaè: Tako izvoran, samostalan, ~ist, gramati~ki savr{en, bogat
i na toliko nare~ja razdeqen jezik, kakav je srpski (slovenski), nije mogao nastati
bez samoniklog i starodavnog naroda. Jo{ kaè, da je srpski jezik nezavisne pri-
rode i da ne poti~e ni od jednog evropskog jezika.
Jedino srpski jezik ima direktnu vezu s arij(ev)skim, po gra|i i formi,
dok su svi ostali evropski jezici nastali preko jelinskog prenosnika. Da ovo nije
ta~no, kako bi svi Srbi (Sloveni) imali zajedni~ku re~ za pojam “pisati” (Leè),
a srpski jezik mogao da bude najstariji neklasi~ini kwièvni jezik Evrope?
Istovremeno, srpski jezik je najbogatiji po formi i gra|i, a tesno povezan s je-
linskim i latinskim, uz uz posebnost glasovnih oblika, koji ne postoje u evrop-
skim jezicima. Istorijski odgovor na ova pitawa daju Sarbati, koji su ìveli na
800. godina pre Trojanske bitke (Euzebije), a oni su preci svih “Slovena” (Bergman),
jer, od Sarba(ta) ili Meda poti~u svi dana{wi Sloveni (Pashalna hronika).
Arhai~ni ili starosrpski jezik i pismo zvali su se zajedni~im imenom
kurilica (Nikoli}), koju Surovjecki naziva “bogovjedika”, Pe{i} “vin~anica”, a
Dereti} “srbica”. Kurilica je vremenski starija od nastanka Rima i Jelina i
utisnuta je na maloazijskom “belegu iz Srba”, sa reke Srbice, na kome je uklesan
Zakonik pismom kurilice, na 800. g. pre n.e., ~iji su potpisnici Srbi. Ovaj za-
konik je ~itao Lesandar na svom putu za Istok, a on je savremen prvom jevrejskom
spomeniku kneza Me{e (Nikoli}, Dereti}), pisanom aramejskom kurilicom. Osim
Lesandra, bukvicom kurilice pisao je sv. Pavle svoju Poslanicu soluwanima, o
~emu svedo~i i potpis ispod portreta sv. apostola Petra i Pavla, koji se ~uva
u vatikanskom odelewu Relikvija (Nikoli}). Sv. Jeronim je u ~etvrtom veku ku-
rilicom preveo Vulgatu. Istim pismom pi{e i Skender-beg Crnojevi} u XV
veku, ali, ime srpskog pisma kurilice je uz pomo} srpskog sve{tenstva u slu`bi
Romeja, promeweno u “}irilicu”, po imenu ]irila (Dereti}), koji je “u Hersonu
zatekao jevan|eqe i psaltir, ruskim (srpskim) slovima pisan”. Da je ovo ta~no,
svedo~i srpsko êtvorojevan|eqe iz VI veka (Biti), napisano kurilicom.
Prasrbi su pismo smatrali boìjim darom, po slici vaseqene, u kojoj re~
izraàva ideju, a broj zakonitost. Dràli su da je presto boìji od kamena, kao
i nebeski svod, pa su pisawe na kamenu smatrali za najve}u svetost. Diodor kaè
da je ~itao Sorbejeve (Orfejeve) zapise na kamenim plo~ama, koje su vremenski
pribli`ne kurilici Atestinskih tablica, najstarijim (venetskim) gramati~kim
pravilima (M. Bor). Kurilica je tajno pismo runa, ali i misirskih sve{tenika
(hieratikus), na kome je Tot uklesao zakone qudske pre potopa (Maneto), a Lesan-
dar ih obnovio posle potopa (Tablica mudrosti). Bukvica kurilice kori{}ena je
na Kritu, u Mikeni, Troji, Iliriji.
Jelinska pri~a vezuje wihovu pismenost za Kadma Feni~anina i pismo koje
je on doneo, u XV. veku s.e. To je filistejsko ili pela{ko pismo, kurilica kojom
su pisali pela{ki pesnici Lino, wegov u~enik Sorbej (Orfej), Pronapi} i
(M)omir, besmrtni pesnik Ilijade. Grci ili Huriti nisu mogli koristiti ovo
pismo anti~kih Srba, ne samo zbog glasovne nesavr{enosti svog organa za govor,
ve} i zbog slova koje ne postoje u wihovom pismu.
Jelini su hvalisavi kada je u pitawu pro{lost i u svemu preteruju. Pli-
nije datuje wihovu pismenost na VI v. s.e., o ~emu daje potvrde misirski prvo-
sve{tenik Saisa, koji je Solonu prilikom posete Misiru rekao, da su Jelini kao
mala deca, koja su u pro{losti bila u mraku, jer su tek nedavno dobili pismo.
Da je to ta~no, svedo~i vremenski pribliàn Pizistratov prevod Ilijade, koji
20
nedri jedno logi~no pitawe, ako je Ilijada “gr~ka”, za{to je onda prevo|ena i sa
kog jezika? Svaku sumwu da je u pitawu jezik negrka, uklawa Platonovo izviwewe
pesniku Ilijade, zbog promene teksta prilikom prevoda, uz obrazloèwe vre|awa
nacionalnih ose}awa “Grka”. Ono je dato u vreme kada se u Atini jo{ uvek go-
vorilo jezikom Ilijade i odràvale Vendidijske (Vendske) igre.
Naziv Feni~ani nije etni~ko ime, ve} naziv za azijske Filistejce (Pela-
ste), koji se pripisuje Jevrejima, iako ovi nikada nisu bili moreplovci. Feni~ani
sigurno nisu prona{li pismo (Tejlor), jer to je pela{ko pismo koje postoji pre
Feni~ana, ali je wihova zasluga {to su pismo razneli po celom svetu, usled tr-
gova~kih potreba. Uostalom, jo{ u anti~ko vreme je zabele`no da su Feni~ani
neopravdano stekli slavu pronalaska slova, koja su samo prihvatili (Diodor Sik.).
Arij(ev)ski, arhai~no-srpski, devanagari, st. indijski ili sanskrit je "majka"
jezik, {to nije sporno. Za{to se onda celokupna etimologija u nauci temeqi na
jelinskom, latinskom ili jevrejskom jeziku? “Svi nau~nici koji ne vladaju sr-
pskim dijalektima trude se da wima nerazumqive stare natpise tuma~e na gr~kom
ili latinskom, a kada im to ne uspe, traè spas i re{ewe u jevrejskom, jer ne}e
ni da vide, ni da znaju, da su sva tri jezika nastala od srpskog. Ako ovi natpisi
nemaju ikakav smisao u gr~kom, latinskom ili jevrejskom jeziku, onda ih “poznati”
svetski nau~nici odmah proglase za falisifikate, u ~emu je be~ko-normanska
istorijska {kola postigla svetsku afirmaciju” (Nikoli}). Kakva je onda to "nauka",
u kojoj je sin stariji od oca? Ona, koja ne}e da vidi, da je dana{wa alpska no{wa,
koja se naziva frigijskom (brigijskom) ista kao trojanska, skitska, avestanska,
da~anska na Trajanovom ili gotska (getska) na Teodosijevom stubu (Nikoli}).
Pismo se ne moè odvojiti od broja, pa se postavqa pitawe za{to se isto-
vetni brojevi koji postoje pre {est milenijuma u Vin~i, ne zovu danas vin~an-
skim, ve} “rimskim”, iako je Rim (Ruma) vremenski vi{e nego duplo mla|i? Prvi
pisani podaci o Rimu su 400 god. mla|i od wegovog nastanka i vremenski su pri-
bli`ni sa odlukom rimskog Senata o uni{tewu rasenskih (etrurskih) pisanih do-
kumenata. Osim toga, nije sporno da su Apenini naseqeni s Helma, da su Latini
poreklom od Dardana i da su Rimqani kako Livije beleì, najvi{e obrazovawe
sticali u Ceri na rasenskom jeziku (Nikoli}).
Isti je slu~aj s arapskim brojevima, koje Arapi zovu indijskim, a zna se
da su ih arij(ev)ski Indi (< Vindi) preneli u Indiju. Arapski brojevi su naprav-
qeni od aramejske kurilice (Dereti}), u kojoj su slova do tada sluìla kao bro-
jevi. Oni postoje u brojnoj vrednosti pisma kurilice, koja je na|ena na 54
preistorijska lokaliteta u Srbiji.
Pismenost prasrba dala je i prvi zakonik na svetu u 12 kwiga, poznat kao
Manuov zakonik. Mane je otac ~ove~anstva i zakonodavac, ~ije su refleksije Hamu-
rabijev zakonik, Hetski zakoni, “beleg” iz Srba, Lesandrova humano-univerzalna
ideja ili zakonodavstvo srpskih careva, Konstantina i Justinijana, koje se danas
naziva Rimskim pravom, iako je ono samo Dvanaest tablica (Ki}ovi}). Manuov i
Du{anov zakonik su identi~ni, samo {to je Du{anov pisan kao ustav, u jednoj
kwizi (Petkovi}).
Treba naglasiti, da je Du{an jedini vladar posle Lesandra, koji zakonski
ograni~io svoju (samo)voqu. Duga tradicija vladavine zakona, rezultirala je kod
Srba specifi~nim ose}awem samilosti, {to najlep{e ilustruje epski nadahnut
pozdrav upu}en potpunom neznancu: Bogom brate neznana delijo! Otuda je starim
21
Srbima ropstvo bilo nepoznato, jer su oni takav odnos smatrali nedostojnim
~oveka.
Preci dana{wih Srba su imali civilizacijski odnos prema saznawu i du-
hovnom nasle|u. Otuda su oni teìli materijalnom oslobo|ewu u svakodnevnom
ìvotu. “U Prirodi ne postoje ~uda, ve} ono {to qudi misle da su ~uda“ (Sv. Av-
gustin). Srbi su jedini narod ~ija se znawa i obi~aji zasnivaju na osnovnim nebe-
skim kretawima, {to zna~i da su makrokosmi~ka i op{te~ove~anska. Drugi
narodi ta znawa preuzimaju i progla{avaju za svoja, ali, ozbiqan problem nastaje
kada se duhovni jezik iz nerazumevawa tuma~i mikrokosmi~ki i “spu{ta” na men-
talne i materijalne taktile.* Mewati obi~aje zna~i remetiti ravnoteù u pri-
rodi (Radakri{nan), Primer takve promene prirodnog upliva je proslava Nove
godine. U pro{losti je ona bila o Mladom letu (tok Ostvarewa), pa je pomerena
na zimski suncovrat (tok Stvarawa) i po~etak uzlazne putawe zemqe, {to za po-
sledicu ima promenu bio-ritma, jer, planeta zemqa o ravnodnevici preseca ma-
gnetno poqe Mle~nog puta, a tada kosmi~ke sile deluju poja~ano, o ~emu Wego{
peva:
“Pa se ~udim na Novu godinu,
{to je o{}ela qudima,
ra{ta nije s po~etkom prole}a,
kad se sunce s juga povrati
i kad po~nu dnevi napredovat,
kad se zemqa obu~e zelewu,
i stvar svaka kad na woj dobije,
novi ìvot i vid sasvim novi.”
------------------------------
* Analiza nekoliko duhovnih pojmova, pomo}i}e nam da shvatimo za{to su starovekovne kulture
bile na vi{em kulturnom stupwu od dana{wih:
Duhovni pojam mita je od korena mit’, par, dva, utakmica, koja se odnosi na smenu dana i no}i, od-
nosno direktne i indirektne svetlosti, koja ~ini tok Stvarawa. Mit je stvarnost u neprekidnoj promeni, a ne
bajka kako kaù Jelini, koji su od ovog duhovnog pojma napravili mat. taktil, mitos, pri~a. Alegorijski pri-
stup je najop{tiji, pa bajkoviti svet mita sluì preno{ewu znawa, kroz mitsku simboliku. Ali, ako mit
tuma~imo bukvalno onda imamo samo bajku.
Re~ “mufte” se danas upotrebqava kao materijalni taktil ili mentalni kod Hinda. Nastala je od
duhovnog pojma mukte, “najvi{a milost”, duhovno oslobo|ewe, {to je ideal posve}enika i karma-joge.
Pogrdna re~ “varvarin” poti~e od barbara, nearijac, u smislu necivilizovanog odnosa prema saznawu.
Ovu promenqivu konstantu duhovnog pojma, koji je bio uslovqen sticawem znawa, Jelini su pretvorili u ne-
promenqivu kostantu pogrdnog materijalnog taktila, vezanu za etni~ku pripadnost, jer, onaj ko nije ro|en pod
“sretnom zvezdom”, zauvek ostaje varvarin.
Mitolo{ki simbol {estougla je duhovni pojam za trojno kretawe svetlosti u toku Stvarawa, dnevno
s vrhom nagore i no}no s vrhom nadole. Trougao s vrhom nagore je simbol Trojstva, a spojeni trouglovi se u
srpskim mitolo{kim pripovetkama zovu “sun~ev pe~at”, jer, prelamawe svetlosti daje {estougao. Od ovog du-
hovnog pojma, napravqen je materijalni taktil, op{tepoznat kao magen David ili Solomonov pe~at, pa ispada
da su ova dvojica starija od prelamawa svetlosti.
Jedini op{te~ove~anski heroj Jelina je Prometej. To je materijalni taktil koji je nastao od imena
pramat’a, bog Nava ili duhovni pojam, za gorwi {tap koji se koristi za va|ewe ìve vatre. U jelinskoj pri~i,
oli~ewe ovog {tapa je Prometej, literarno predstavqen kao “kradqivac vatre od bogova”.
22
îtawe i pisawe su po~etak svakoga dobra, jer, ose}aj za lepo podsti~e bla-
gorodnost. Istina se uvek prvo javqa u formi lepog i zato najumniji qudi u~e
od Prirode (Odavi}). Lepota }e spasiti svet (Dostojevski), jer ima jedne veli~ine
srca, koja nadilazi veli~inu uma (Du~i}). Postoji samo iskrenost du{e. Sve ostalo
je pri~a.
Sava Vrbica
23
SKRA]ENICE:
avg. avganistanski
azerb. azerbejxanski
akad. akadski (= asirski)
ant. anti~ki
ar. arapski
arij. arijski
arm. aramejski
asir. asirski
arh. arhai~ni
afg. avganistanski
balt. balti~ki
brig. brigiski (= frigijski)
v. vidi
vav. vavilonski (= asirski)
ved. vedski
ven. venetski
vl. vla{ki
gal. galski (st. fr.)
germ. germanski (st. nem.)
ir. irski
it. italijanski
zem. zemqopisno
jap. japanski
jevr. jevrejski
jel. jelinski ili srbizirani huritski (gr~ki)
kazah. kazahstanski
kalm. kalmi~ki
kelt. keltski
kimr. kimerski
kin. kineski
kopt. koptski
l. li~an, -no
lat. latinski
lu`. luì~ki
ma|. ma|arski
maj. majanski
med. medicinski
misir. misirski (st. egipatski)
mlet. mleta~ki
mong. mongolski
nar. narodni
nem. nema~ki
norv. norve{ki
25
per. persiski
pl. pleme, -nski
prov. provansalski
ra{. ra{anski (= rasenski ili etrurski)
reg. regionalno
rum. rumunski
rus. ruski
sven. svenski ({vedski)
sem. semitski
srp. srpski
sr. sravni
st. stari
st.isl. staro-islandski
sum. sumerski
sup superlativ
tib. tibetski
tur. turski
fen. feni~ki
fin. finski
fil. filistejski
fr. francuski
ukr. ukrajinski
cig. ciganski
cinc. cincarski
~ag. ~agajski
~e{. ~e{ki
han. hananski
hald. haldejski
het. hetski
{p. {panski
{atr. {atrova~ki
{ipt. {iptarski
{kot. {kotski
[. [opluk
[um. [umadija
SIMBOLI
√, koren re~i
>, <, postalo od...
26
Ono {to je logi~no ne mora biti istinito, ali, istina mora da bude
logi~na i podrazumeva princip da se nepoznato saznaje pomo}u poznatog. Klasi~na
etimologija je zasnovana na gramati~kim pravilima, {to je veoma nepouzdano, jer
je uslovqena organom za govor i nema dovoqan stupaw op{tosti, ~ak ni u istom
selu, a kamoli na {irem prostoru. Nova metodolo{ka re{ewa u ovom re~niku
sistematizovana su analogno prirodi, na binarnom sistemu, pomo}u spoqa{weg
(forma) i unutra{weg govora (spota), koje prati koren re~i, kao prva materijalna
~iwenica, jer, tri ta~ke su uslov ravnoteè u Prirodi, kako u materijalnom
tako u duhovnom smislu.
Za mitolo{ku gra|u ovog re~nika prete`no su kori{}eni Milojevi},
Vitez, Nodilo, Trojanovi}, âjkanovi}, A. Ki}ovi} i istraìva~ki rad Vl. Mar-
kovi}a, za jezi~ku Monier, Fasmer, Skok i \. Popovi}, za istorijsku Dereti} i
Nikoli}, a biblijske komentare dao je N. Pavlov.
Zahvaqujem se svima koji su pomogli pri izradi ovog re~nika i ujedno iz-
viwavam, onima koji smatraju propustom to {to nisu u navodu registra. Nije
bilo namere, ve} je u pitawu propust u radu. U po~etnoj fazi prikupqawa gra|e
drào sam se validnog nau~nog stava, da ova vrsta rada ne zahteva nu`no izvore.
U toku rada promenio sam stav, zbog ozbiqnosti posla, ali propust je ve} bio
u~iwen. Primedbe ove vrste, kao i sve argumentovane primedbe, bi}e bi}e isprav-
qene u slede}em izdawu.
Autor
27
A
Ab(h)azi, -ja, v. abaz > st. rus. Obezъ, rus.
Abaza.
abazija, v. a i bazati.
abaija (prekriva~ od abe), v. aba.
Aban, v. Apa.
a (negacija), a, (an) > jel. á, án, lat. a, in, eng. abanacija, v. ab i anus.
in, a.s. un: „ (up.- potvr.), ved. naravno:
Abarid, b'ƒra, molitva: Vi{wi + d’‚r‚,
blizu, pribli`no, direktan, prema, u,
dar > jel. Abaris, -idos, Hiperborejac,
ka, na.
Apolonov prorok, koji je leteo na
Kratko "a" je i danas negacija u J. Sr- zlatnnoj streli i le~io qude.
biji, ali, moè da ima i suprotno zna-
abat, v. opat.
~ewe.
abati (tro{iti), v. aba.
ab (predmetak u neg. smislu), ƒb'va, golem,
~udovi{te, RV VI, 71, ~udovi{an, ne- abaxija, v. aba i xija > srp. Abaxi}, -in.
prirodan, ogroman, stra{an, RV I, 39, √ Abdije (sluga: an|eo Sol. kruga), v. bdeti
b’a. > ar. 'abd, sluga.
ab, ƒpa, udaqen(ost), odstojawe, natrag, abdest (avdest, Vuk), ƒp, voda + hƒsta, ruka
izvan, bez, s izuzetkom, √ ‚p > lat. ab, > per. abdest, obredno prawe ruku.
eng. of. abdikacija, ‚bdika, godi{wi, godi{wak,
aba (sukno), ‚√b'‚, postati vidqiv, o~igled √ bad' > lat. abdicatio, - re.
an > asir. ababu, sjajan, svetao, ar. ‘aba, Godi{wi Sabor odràvan je po bo`-
debelo sukno, tur. aba. ijem primeru. Mogu}e je da ova re~
a ba (a be), ‚√ b'’, prisutnost ili blizina, stoji u vezi s boànskim parom Pravde
okrenuti se ka ne~emu, RV I, 51, pri- (Dereti}).
bliìti se (= abe, ave, ab’naja, abje, Abdulah, v. Abdije i Alah > ar. Abd-
abije) > jel. afar, odjednom, afnos, izo- ulāh, sluga Alaha.
biqe. aben (zlo, traqavo: stvar od abe), v. aba.
“A be” je uzvik iznena|ewa pri izne- aber, b'ƒra, glas pesme ili molitve: stvo-
nadnom susretu, [. riti zvuk, (pre)no{ewe: ime Vi{weg, √
Abadon (jevr. Nav), abud'nƒ, dno, RV I, 24, b'™i > asir. abaru, ar. habär, tur. haber,
√ bud' > kopt. Abbaton, jevr. abaddón, rum. haber, jel. hampéri: lat. appelatio, -are,
razarawe, jel. puthmín, jap. futon, du{ek eng. appeal.
za pod. aberacija, bƒrat, preno{ewe, prono{ewe,
abaùr, ‚b'‚sura, svetao, -le}i (= ‚-b’‚sva- dopirawe, √ b’™i > lat. aberatio, eng.
ra), √ b'‚s > fr. abatjour. aberration.
abaz (vrag), ‚b'‚sa, privi|ewe, prikaza, √ aberdar, v. aber i dar > ar. per. hhabar-
b'‚s > hald. be{a, vrag, asir. bi{a, zao, dar. A. je lice (oru|e) koje ne{to objav-
lo{, jakutski abasu, zloduh, jednook, s quje, po utvr|enom pravilu.
gvozdenim zubima, ar. abas, lav, jevr. abisal, v ambis.
abaz, sjajiti, tat. abaza, glup, nerazbo- ablokacija, v. ab i lokacija.
rit, jel. abasa.
abiogeneza, v. a, bio i geneza.
U srp. jeziku a. ima pogrdno zna~ewe:
abioza, v. a i bio.
“Apav (alav) kako abaz”.
abiostatika, v. a, bio i statika.
Abaz (asir. kraq), v. Abas.
abis (zla godina), v. abaz.
abnormalan, v. ab i normalan.
29
Abodriti, v. Bodri}i. A. je u zna~ewu pegav, po slici oblaka

Aborigini, v. ab i original > lat. na nebu.
Aborigines, starinci Apenina (Sarbi- abrihter, ƒbrik’‚ta, kopati sa stru-
ni): ime naroda Kori, starinaca Au- ga~em, zgrtati, lopata, spatula (<
stralije. ƒb’ri, drveni struga~ ili greba~), √
abra-kadabra, ‚b’i~‚ra(ka), magija, magij- ab’r > nem. abrihten.
ske re~i za prizivawe (zlih duhova, abrono{a, v. aber
(zle) ~ini, √ ~ar > jevr. abreg ad hâbra, av (lave`), √ av, progoniti, nagnati, terati,
jel. abraxas, magijska re~. pridoneti > jel. aio, lat. aveo.
Ovaj aramejski uro~nik, povezan je s avanica (tur. zlikovac), v. av > srp. ava-
imenom Mitre. To je jantra u 11 slova nica (ptica lovica),
ili ravnostrani trougao u 11 redova, ava, ava, za{tita, blagonaklonost, RV I, 128,
analogno vedskom i srpskom predawu o milost, pokroviteqstvo, prisutnost,
tri sveta sa po 11 bogova. odnos, pokloniti pa`wu, √ av > hald.
Abraham (Avram), ab'ir‚ma, "ushi}uju}i", avva, arm. abbā, otac, asir. abu, otac,
"privla~an", "o~aravaju}i", pridevci jevr. abá, st. srp. avva, nastojateq mana-
boga Nava, √ ram > asir (vav.). abi ramu, stira, u~iteq, duhovnik, slov. apa, otac,
"otac uzvi{en", jevr. ram-kabala, "ko- jel. abbas, fr. abbe: isl. afe, deda.
smi~ko znawe". avaz (glas, zvuk, jeka), √ va~, glas, zvuk >
Boànski Avram je sin Tare ari- per. avaz, jap. vaka, vr. poezije, lat. vox,
j(ev)skog boga Nava i obredni otac voc are, jel. ep, epos.
posve}enih {amana, po kome nosi ime avaj, avjaja, nesklono promeni, ve~it, ne-
Avram smrtnik, sumerski knez iz Ura, uni{tiv, pridevak Vi{weg ili @i-
koji je po legendi odveo Jevreje u ve, √ vjaj.
Hanan. On je naslednik tajni Enohovih aval (zlo, pokora), ƒvara, zapadni, u vezi
i otac posve}ewa kod Jevreja, koji je Nava, √ av > srp. avale, utvrditi, bug.
posedovao "Tablice simbola", ali pi- havale, breme, ar. zavāl, havāl, fr. avar,
sani jelinski i latinski izvori ne tvrdica, jel. habáni.
podràvaju ovu legendu (Vadel).
Avala (oronim), ƒvara, bogiwa Nava (= sa-
Mudrost prepotopskog vremena, bila je vara), u vezi Nava, zapadni, √ av.
poznata Sumerima kao "Plo~a sud-
U pretpro{lom veku bilo je tri
bine", a Jevrejima kao "Kwiga Razije-
Avale: kod Beograda, na desnoj obali
lova". O ovom znawu svedo~i misirski
Une, naspram Vakupa i brdo iznad Bu-
mit (Maneto), koji kaè da je Tot pre
kovca, kod karlova~kog Straìlova.
potopa uklesao qudske zakone. Lesan-
dar je naredio da se ovi zakoni ponovo A. je etimolo{ki jednaka Vavilskom
ukle{u na jednu stenu kod Ninive, brdu, prvobitnom nasequ Krakova.
tako da su obnovqeni posle-potopski avalit (mineral), v. Avala.
zakoni nama danas poznati kao "Sma- Avalon v. Avala.
ragdna plo~a". A. je keltska zemqa blagostawa, kod
abra{, ab'rƒ nebo, oblak (sab'ra, obla~an), Vel{ana naziv za Nav ili dowi svet.
atmosfera, √ ab'r > asir. erpu, oblak, Vezuje se za legendu o Arturu i Ostrvo
ar. ābrāš, jel. ómbros, -ios, lat. imber. jabuka (lat. Avallonis < kelt. afal, jabuka),
abra{qiv (pegav), v. abra{ > cinc. abra- jer, jabuka je drvo doweg sveta u sr-
scu. pskom mitu i simbol obiqa.
30
Avakum, ‚vuka, otac (dramski), √ va~ > Ovaj pozdrav je glasovno sli~an obred-
jevr. Habaqquq. nom pozdravu bahanata, upu}enog bogov-
Liturgija je izvorno obredna drama, ima.
umetni~ki izvo|ena, jer qudi verske Aveq, v. Havel > asir. ablu, sin, ar. Habil,
pojmove od iskona najlak{e prihvataju jevr. Hevel, ~e{. Havel, eng. Abel.
pomo}u mitolo{kih predstava. Ave Marija, v. ave i Marija.
avan (stap, muàr), avana, (na)terati, √ av Averno, rum‚-b'ava, jezero sa slanim isp-
> cinc. (h)avane. arewima (< rum‚, jezero), √ ram > lat.
avantura, avantarƒ, posredovati, sredwi: Avernus, sveto jezero kod Kume, jel. aor-
razli~it, √ av? > n. lat. adventura, fr. nos, "bez ptica" (zbog smrtonosnih ispa-
aventure, eng. adventure. rewa).
Avar, ƒvara (= savara), niska roda, A. je ~uvala Sirbila iz Kume, koja je
podre|en, ime bogiwe Nava, √ av > srp. zajedno s Ajnejom si{la u Nav, jer je
Obar, rus. Obrov, jel. Abar, tur. avar. pored jezera, u gustoj {umi bila jedna
avarija ({teta, kvar), ƒvara, male vredno- pe}ina za koju se verovalo da je ulaz u
sti, u najnièm stepenu > rus. avƒriя: dowi svet.
-ьsskый, lat. avares, fr. avarie, it. avaria, avet, v. utvara > st. srp. aveta, pro}i,
nem Havarie. iste}i, srp. avetan, rus. яvvˆtьssя, asir.
avaris (het. isturen {anac), pura, tvr|ava, uhatu, vr. vile? ar. äft, per. afet, nesre}a,
mesto s vi{e objekata okruèno rovom, tur. âfet
√ pur. aviza, v. vid > it. avviso,-are.
avaria{, v. avaris. avlija, ‚laja, mesto stanovawa, dvori{te,
Afganistan, v. ovan i stan. uto~i{te, √ l‡ > asir. ‚lu, mesto sta-
novawa, misir. alea, staza do hrama,
Sazve`|e Ovan ili mitski Zlatoruni
ras. avle{, sused, rus. a“l (Kavkaz, Ber-
Ovan je obele`je ravnodnevice.
berija), rum. avlie, ar. ‘āliuä, jel. aýlí, lat.
Avgust, agƒstja (= agƒsti), ime boga Nava aula, tur. (h)avli.
i vladara zvezde Canopus: poluboà-
Avlija, v. avlija.
nsko ime tvorca medicine i stihova
Veda, √ ag > lat. August, augustus, svet, avorija (slon. kost), v. ivoar > it. avório.
eng. Augustus > Gus, jel. augoustos. avra (bogomoqa), b'ƒra, uputiti molitvu,
Ovo duhovno ime stoji kosmogonijski u upori{te, prenos, pruàwe, sprovo-
vezi sa zvezdom Sirijus ili Veliki |ewe, √ b'™i > jevr. hebra, tur. rum.
pas, koja se ne vidi na nebu od 10. juna. cinc. havra.
Ponovo se pojavquje na nebu o Preo- Avram, v. Abraham.
braèwu, 19. avgusta, pred jesewu ra- avramija (ogrta~ tamne boje), ab'rƒ, oblak
vnodnevicu. Otuda su mesec avgust, u .
> srp. obla~iti (-ka), slov obleka.
koji pada po~etak jesewe ravnodnevice, avramiti, v. Avram.
kao i latinska titula dobili ime po avxija (lovac), v. av i xija.
Agastji, vladaru zvezde Sirijus.
aga, ag'ƒ, zlo, zao, opasan: ime za zloduha, √
avgust, v. Avgust. ag' > asir. egu, greh, rus. aga, ar. per.
Avgustin, v. Avgust > eng. Au(gu)stin. azerb. tur. aga, vl. zemqe, gospodar, vo-
ave, avê, pro}i, si}i, oti}i, RV V, 49, √ i jna titula (u~enima se obra}a s efe-
> lat. ave (Ceasare morituri te salutant). ndi).
31
Titula a. ima zna~ewe vi{eg slu`be- A. je tre}a Haritina (ve~erwi oblik

nika Porte, glavnog zapovednika jani- Java), koja se po predawu bacila u
~ara i uìvaoca kmetskih seli{ta. ambis, {to je samo pesni~ka slika za
agaluk (dostojanstvo age), v. aga i luk. smiraj Sunca.
a-gamos, v. èna > jel. gámos. aglosija, v. a i glosa.
agape, gab’a, za~eti, osetiti, izraziti: rez, a-glucija, (nemogu}nost gutawa), v. grlo >
vulva, √ gab’ > jel. agápē, fr. gape. lat. aglutio.
Agape, v. agape > jel. Agape, - i, -s. Agna, ƒg'ƒg’na, “uni{tilac greha”, ime
Agara, v. Agarjan > asir. agarinnu, majka: Vi{weg boga, u zna~ewu "ispa{talac",
jevr. Haghar, "tu|inka". √ ag' > eng. Agnes.
Agarjan, -i, ‚garin, ime za me{anu kastu, îstila~ka mo} mladog i neporo~nog
√ gar’ > st. srp. agareninъ, potomak Sunca boìjeg u prole}e, ima za obe
Agare (druge ène Avramove, koja je le`je jagwe. Postawe i obele`je ove
bila crne puti), rus. Agarяnne, jel. Aga- obredne ~istote koju simboli{e jagwe,
rionoi: asir. agaru, ste}i. predstavqa povratak Sunca boìjeg o
prole}noj ravnodnevici, kada ono raz-
Agata, -on, a-gadƒ, zdrav, dobar, opijat, √
goni sile zime i ~isti {ar zemaqski
gad > jel. Agatti, “dobra”: agathós, eng.
od greha.
Agatha. Agada Veda je medicinsko ili
znawe o zdravqu. Ovo jo{ uvek ìvo ime u pirotskom
kraju, H. Pej~i} je potpuno ispravno
Agatirsi (pridevak Sarbata), v. Geti.
protuma~io kao ènski oblik imena
Agatirsi su su Aorsi (P. Mela), s za Ogaw.
Helma (Stefan od Vizanta), koji su
a-gnatija (bezvili~nost), v. a i gnatija.
obitavali u dana{wem Banatu, Erdequ
Vin~i i slivu Dunava. Oni su bra}a agnec, v. Agna > jel. agnós, lat. agnus Dei,
sa Skitima (Herodot). “jagwe Boìje” (Jov. 1, 29).
Agatodemon, v. Agata i demon > jel. Agnija, agn„j‡, RV I, 22, èna boga Ogwa,
Agathodémon, misirska re~, u zna~ewu √ ag.
zmija, dobar duh. Agnitija (st. it. bogiwa le~ewa), a-gadƒ,
agatologija, v. Agata i logo. zdrav, lek, protivotrov, √ gad.
agenezija, v. a i gen. Agni{ (het. bog Vatre i Sunca), v. ogaw.
agens, v. erg > lat. agens. a-gnozija, v. a i gnoza > jel. ágnōstos, -sis.
agent, v. agens > lat. agentis, -tia. agogika, axo, vo|a, voditi, √ ax > jel. agō,
-ein, voditi.
a-gerasija (nestarewe), v. a i geront > jel.
àgéraos. agon, -ija, agman, sukob, borba, √ ag > jel.
agōn, borba, dramska radwa borbe: ago-
agilan, axira, brz, pokretan, √ ax > lat.
nía, smrtna borba, eng. agonu.
agiles, it. alegro.
agonistarh, v. agon i arhi.
aginija (neènstvo), v. èna > jel. a-gunē.
agonotet (sudija), v. agon i Geti > jel.
agitovati, axir‚jate, agilan, brz, RV VIII,
agonōthetes.
14 > lat. agilitas, agitatio -are, podsti-
cawe, agitator. agora, ag‚ra, dom, ku}a, apartman, gra|e-
Agica, v. jagica. vina, √ ag > asir. ekallu, palata, jel.
agora, trg: nar. Skup{tina, lat. Curia,
Aglaja (svetla, blistava), √ g’ar (= g'™i),
senatska ve}nica.
svetleti, goreti > jel. Aglai, -uros.
32
agr (ponosit, ohol: jak (kafa), ƒgra, mera za ada (ostrvo), ‚d’, splav, plovilo (= vad’’),
ja~inu: predwi, prvi: glavni deo ne~ega, √ ad > tur. ada.
√ g™‡ > lat. agrestis, divqi, jel. agrias. Ada, v. ada.
agrama (velika bolest), agrimƒ, glavni, a da, a√ d’a, povezati na odre|en na~in,
osnovni, najva`niji > tur. agramak, srp. o~i gledno, svakako, zaista (add'„, u
gramak (u kletvi). ovom pravcu, naravno: ad’a, zatim, jed-
Agram (gorwi deo (grad), tvr|ava), v. akro. nako) > avest. adā.
Staro ime Agrama je Sarbie (Serbi- Adad (asir. bog Oblaka), v. Dodol.
novo), dana{wi Zagreb. [am{i-Adad je ime osniva~a dinastije
agrar, v. agro. Amori}ana u Asiriji.
agrafa v. a i grafo > jel. ágrafos. Adakale (ime ostrva), v. ada i kale > tur.
agresor, arg’ê{vara, bog Nava, √ arg’ > ada kalesi.
lat. aggressio, -or. Adam, ad'amƒ, najniì (ad'ama•ga,
Srpski mit se zasniva na ve~itoj bo- najniì broj, jedan), najgori: lo{a qu-
rbi svetlosti i tame, pa narod sve ono bavnica ili gazdarica, √ ad > asir.
{to je neprijateqsko pripisuje Navu. adamu, tamno obojeno: adam, ime asir-
Agrijani, agrijƒ, prvoro|eni, RV I, 13, naj- skog kraqa, misir. adam (adem), ~ovek,
stariji, najdaqi, prethodan, raniji, naj- jevr. adám, ~ovek (napravqen od zemqe),
boqi deo, RV IV, 37 > jel. (A)grai, pl. iz jel. Adám, lat. Adam.
Dodone, u (M)omirovo vreme. Po arijskom ili srpskom predawu otac
Agrijani (Agrami) su jedno od imena za i majka ra|aju samo telo, a du{a dolazi
Srbe u anti~ko vreme. Srbi u vojsci od boga. Mitska simbolika pada bo-
Lesandra Velikog su nazivani ovim ànske du{e u "tamnicu tela", pre-
imenom. U katoli~koj redakciji pogr- ne{ena je na biblijsku pri~u o duhov-
dno se tuma~e pomo}u jel. agrias, zve- nom padu prvog ~oveka, jer je jeo sa "dr-
riwi. veta saznawa", koje je kao i Isusovo
agro, -(poqe, poqski), ƒxra, poqe, ravnica, drvo “samopregora”, istog postawa, od
√ ax > jel. ágrós, lat. ager: eng. acre, a.s. vaseqenskog ili drveta ìvota.
acer, jevr. arká, zemqa. Zmija i jabuka u pri~i o Adamu su fa-
agrobiologija, v. agro, bio i logo. lusnog karaktera. Agripa Kolowski
izri~ito kaè, da zmija u padu prvog
agrokultura, v. agro i kultura > lat.
~oveka zna~i falus, a wega predstavqa
agricultura.
Mikelan|elova slika u Luvru, s dve
Agron (tit. ime), ƒgrima, predwi, RV V, 44, smokve izme|u kojih se vije zmija (So-
koji prethodi, najstariji, principski, fri}). To dokazuju i brojne neolitske
zakoniti, √ ang? > asir. Sargon. venere s Helma, u predstavama zmije na
Agronovo carstvo se naziva “Srpsko levoj strani tela (Vukanovi}), koje
carstvo” (Zonara). Argon je car Srba prethode biblijskoj pri~i.
koji su Iliri (Dereti}, Patrologija). Jabuka po srpskom predawu raste u
agronom, -ija, v. agro i ime. raju, na vrhu vaseqenske planine (ne-
agropedologija, v. agro, pedo i logo. beski pol.), a li{}e jabukovog drveta
agrosfera, v. agro i sfera. kori{}eno je u obredu posve}ewa bogu
ad (Nav), ad'ƒs, dole, ispod, dowi region > Nava.
zend. ada, dole, ispod, st. srp. adъ, jel. Ada Me|ica, v. Ada i me|a.
Hadēs, lat. ad(inferos): rusin. had, zmija.
33
advokat, ad’ivakt™ˆ, za{titnik, √ va~ > u predgovoru Ilirskih pesama (Jane-

vski).
lat. advocatus, it. avocato, tur. avukat.
Adela, v. dar > fr. Adéle, blagodarna. Adriatik je bio okruèn srpskim ple-
menima, pa je sasvim logi~no da wegovo
adeps (mast, salo), √ tiv, mastan > lat. ime stoji u vezi Sarda (Sarba), pogo-
adeps.
tovo {to su u Evropi postojala jo{
adet, ƒdatta, {to je dato (datta), neregu- tri Srpska mora: Balti~ko (Surebsko),
lisano zakonom, nezavetno, zastarelo Tirensko i more izme|u Krita i
nepravedno dato, √ d‚ > rus. adet, ar. Atine, po kome je ostao naziv Sardon-
‘ādät, tur. âdet, jel. ēthos, obi~aj. ski zaliv (Dereti}).
U poslovici “Sto sela, sto adeta”. Adrijanopoq, v. Drinopoq > lat. Ha-
aditiv, ad'ita, posti}i (ad'ita v‹da, ko je drianopolis.
zavr{io izu~avawe Veda), √ i > lat. ad- adut, ƒdb'uta, iznena|ewe, neo~ekivano
ditivus. (adb'utƒ, RV I, 120), √ ad > gal.. abo(u)ter,
adicija, v. dati > lat. additio. eng. abut
admiral, samudrƒ, okean, more, nebeske a|utant, v. du`nost > lat. adjutans,
vode RV VI, 72, √ ud > rus. admiral, ar. adjunctus, adjuvans, adjutor.
ämir- äl-bahr, gal. a(d)miral: hindi samu- aed, v. oda > jel. aoidós.
dra, okean.
aero, -(vazduh, -u{ni), v. sarƒ, vetar, √ s™i
adolescent, ad'arast‚t, ispod, √ ad > lat. > gal. air, jel. aēr, lat. aer.
adolescent, -ere.
aeroban, v. aero i ban.
Adonis (Adonid), d’uni, ime boga Meseca: aerobe, v. aero i bio.
zloduh koga je pokorio Gromovnik: reka,
√ d’an > fil. fen. Adon, jevr. Adonai,
aerogen, v. aero i gen.
sem. adn, jel. Adōnis, oli~ewe Prole}a, aerodrom, v. aero i drum.
nem. donern, -stag. aerolit, v. aero i lito.
Adonis (= Tamuz) provodi jednu polo- aerometar, v. aero i metar.
vinu godine u zemqi, a drugu na zemqi. aerofotografija, v. aero, foto i
Wegov zemaqski aspekt je oli~ewe grafo.
prole}nih voda i ra|a se svake godine aeronaut, -ika, v. aero i naos.
u prole}e kad poteku prole}ne vode.
Aeropag, v. Ares i breg > jel. Areiospá-
Nebeski aspekt stoji u vezi s plane-
gos, breg boga Rata.
tom Venerom i wenim obredom (asir.
I{tar i Tamuz).
aeroskop, v. aero i spas.
Adora, d‚ra, èna, oèniti > nem. Adora, a`daha, ahindra, "gospodar zmija" (< ƒhi,
zmija, RV IX, 77, ime zloduha koga je po-
draga, qubqena.
korio Gromovnik RV X, 138), √ ah > st.
Adria (Sardsko more), v. Sardija > lat. srp. i rus. ehidna, srp. ezder, pojas, stez-
Adria < st. ital. Hadria, jel. Adría.
nik: per. ezderha (Azi-Dahak, ~udovi{te
A. se izvodi od Sardija, zemqopisno s tri glave), jel. éhis, éhidna, tur. ejder,
ili li~no ime ilirskog kraqa. Za ime -ha, jevr. ef’e, lat. anguis, zmija, angula,
Jadranskog mora [ulc kaè da poti~e jeguqa: st. ir. escung.
od Ilira, koji postoje pre osnivawa
A`daha je zmija sa krilima. U narodu
Rima (Vergilije). Da je srpsko ime Ad-
se kaè: “Dok zmija ne pro`dere zmiju,
rie starije od Rima, svedo~i i N. To-
ne moè a`dahom postati”.
mazeo italijanski pesnik iz XVII veka,
aùla (kop~a spona), v. ùq > it. asila.
34
aùran, a{ira, “guta~”, ime zloduha, va- Serbona. Nasledili su ih Sokolovi}i,

tra, sunce, √ a{ > fr. a-jour. koji su pro{irili Hribej (dvor i
az, ahƒm, ja, √ ah > avest. azem, jel. égó, élo, hram). Novo naseqe na raskrsnici pu-
nem. ich. teva Istoka i Zapada razvilo se u kul-
turnu prestonicu tada{weg sveta, a
Azarija, v. Azer.
wegovu slavu je po svetu pronelo sedam
Azbukovica, v. has i Bukovica. sardskih mudraca.
azdija (pla{t, zlatni ogrta~), v. Azio > azot (hem. el.), v. a i ìv (negacija ìvota).
srp. azdisati, (posiliti se, fig. besne-
azur, v. lazur > it. azzurro.
ti, pogorditi), hazdi, ogrta~, per. azde,
mutno. Aini (jap. “~ovek”), aina, ime naroda, √
m‚.
Ova re~ ne postoji u turskom jeziku, a
u srpskom preslikava nebeski pre- Aini su poreklom Arijevci, potomci
kriva~ od svetlosti sunca, epski ko- naroda [erbes (Serbes), nosioca jomun-
last po svodu nebeskom. ske kulture (neolit), po sopstvenom
predawu “nebeski narod”, jer su wihovi
Na ktitorskim ikonama nalaze se ko-
preci do{li na planetu zemqu
lasti beli orlovi ili simboli sunca,
svemirskim brodom.
~esti u porodi~nim grbovima pojedi-
nih srpskih bratstava. Britanika ubraja Aine u proto-Nor-
mane, {to ima zna~ewe proto-Srbi, jer,
Azer (per. l. ime), v. A{ur > avest. Azar
izvorni Normani su Rusi ili Srbi iz
(<azar, vatra), teogonijisko ime an|ela
Balti~ke Srbije, poznati kao istori-
novembra meseca, per. Azer, potomak
jski Varjazi ili najamnici.
Meda: ime an|ela iskonskog Ogwa i
li~no ime Zaratustrinog oca, jevr. aja, aja, ovako, stoga, na ovaj na~in, √ aj.
Azar, “boìja pomo}”. aja (hindi dadiqa.), ‚jƒ, novoro|en~e: pri-
Azerbejxan (Serbixan), v. Serbi i xan > laz, pristup, RV II, 38.
st. ar. Azerbeidžân (ime za azijsku Me- aja (uzvik za terawe jarca), ‚xa, u vezi jarca:
diju, oblast izme|u Kaspijskog mora, mese~ev ciklus, √ ax.
Kavkaza i sev. zap. Irana), per. Adarba- ajan (stare{ina mesta), x‚ja, pobeda, -nik,
degān. triumf, pobedni~ki stihovi boàn-
azigija, v. a i zigon. skih osobina, √ xi > ar. a'jān.
Azija, v. Azio > jevr. ásja, jel. Asía, lat. Asia. ajawe (skitawe), ƒjana, pribliàvawe.
azil, asurj…, boànska priroda, duhovnost, ajati, ƒjati, i}i (ajate, RV I, 127), {etati,
zajedni~ko duhovno bi}e, nepristu- √ aj.
pa~an, beztelesan, nestvaran, √ as > lat. ajatolah (pers. boìji), ƒ-j‚tu, RV VII, 34,
asulum, jel. asulos, jevr. Azilut, svemir. nedemon, {to pripada Javu, √ jat > ar.
Azio, ƒhi (ƒzi), Sunce, zmija, ime zloduha, Ajetulāh, Alahov znak.
√ ah > jel. Asía, k}i Okeana. ajvar, v. kavijar.
A. je ime srpskog vladara iz loze Sar- ajgir (`drebac, pastuv), v. agr > tur. augir.
doni}a i staro ime Sarda, glavnog gra- ajdar (magarac), v. hajdar.
da Meonije (Brigija), po kome je ceo ajdara (ìvahna ènska), v. ajde > srp. aj-
azijski kontinent dobio ime. dariti, tr~ati.
Prvobitno ime Sarda je Hribej, po ajde, ajƒt’a, pe{ke, noga RV X, 28, rascve-
hribu (steni) koja se uzdizala iz ra- tan, napredan, √ aj > rum. aide, cinc.
vnice, kojom je vladala dinastija Sar- (h)aide, tur. haude, jel. (h)áinte.
doni}a, po mitskom poreklu od boga
35
A. je glagolski zapovedni na~in pod- akva, v. lokva > lat. aqua.

sticawa, neodobravawa ili dopu{tewa, Akvarij, v. akva (= hridroga) > lat.
koji se upotrebqava u istom zna~ewu u Aquarius, Vodolija.
Srbiji, M. Aziji i na Kavkazu.
akvila, kurala, orao, √ k’ > it. lat.
ajdec (namera polaska (Lika), v. ajde. aquila (> aquilo, -nis).
Ajet, ais, pridevak boga Nava > jevr. a’jiš, Akvila (sev. sazve`|e), v. akvila > lat.
Veliki Medved, ra{. aita, Nav, fil. Aquila: jel. akvilōn, sever ili sev. Vetar.
fen. al-ait, bog Vatre, jel. Aitis.
Akvileja, v. akvila.
A. je mitski kraq Kolhide, sin Sunca
A. je stara rimska tvr|ava, blizu u{}a
i vlasnik "zlatnog runa" ~uvanog u gaju
Izonca, koju je poru{io Atila.
boga Rata.
akefali, v. a i kefalo.
ajkula, nakra-r‚xaku > rus. akula, norm.
hakall: prus. ajkulo, o{tar. Akna (maj. bogiwa Meseca), ƒ{na (ƒkna),
ime zloduha, RV II, 14, √ a{.
ajka, (skitwa), v. ajati.
akna ƒ{na, "pro`drqivac", RV I, 164 > jel.
ajka~a, v. ajka.
aknē.
A. je èna koja “aja” (ide) od ku}e do
a-kosmizam, v. kosmos.
ku}e (Lika).
akrania, v. a i krania.
Ajkuna (epsko ime kolovo|e), v. ajka.
akreditiv, v. kredit.
ajluk (plata), v. ajati i luk > tur. aulik.
akrep (ruàn), negacija √ k™ˆp, lep.
ajmokac, a-mokjƒ, povezan, {to je spojeno,
neoslobo|en, neodre|en, {irok, neu-
akrep (insekt), ak™ipa, nemilosrdan >
~vr{}en, neizgubqen, √ mu~ > srp. jevr. a'kráv, {korpija, ar. ‘agrāb, aqrab,
mo~a: smok, nem. Eingemachtes. tur. akrep.
akro, -(krajwi, gorwi, {iqat), ƒgra, vrhu-
Ajoli, v. Eoli.
nac, najvi{a ta~ka, gorwi, najboqi deo,
ajs (uzvik terawa kowa), ajas, i}i, po}i. √ ag > srp. agr{ak, jel. ákros, ákron, jevr.
ajsnuti, aj„s, RV I, 167, spretan u ruke, akrá, tvr|ava.
okretan, snala`qiv, √ jas.
akrokefalija, v. akro i kefalo.
ajtati (brinuti), v. ajde. akronim, v. akro i ime.
Aj{a, ai{a, boànski, carski, Apsolut, Akropoq, v. akro i polis.
odnos prema bogu Nava > ar. A‘iša,
akrofobia, v. akro i fobia.
a-kapri~o (samovoqnost), v. kapric > it.
a-kapriccio.
Aksa, ak{ara (aksara), nepromenqiv,
neis~ezqiv, pridevak Vi{weg ili boga
a-kardia (malodu{nost), v. a i kardio > Nava, √ ak{ (RV X, 22) > lat. Aksius, -
jel. a-kardía.
ije.
akati, akati, kretati se vijugavo, √ ak > Aksentije, v. Aksa > jel. Auzentios.
misir. ak’, aura, bestelesni deo ~oveka.
aksijalan, v. os(a).
akatarzija, v. a i katarza.
aksiom, ƒk{i, vid, vi|ewe, stanovi{te, √
akaxija, v. akati i xija. a{ > jel. axioma.
aka{a (mat. el. prostora), ‚k‚{a, nebo, at- akt, v. argati > lat. actus, -ant, deluju}i.
mosfera, prostor, oli~ewe ravnote`ne
sile, √ k‚{ > hindi akaša (etar u
akta, v. akt > lat. actum.
Upani{adama), srp. oki{. akter, v. akt > lat. acter.
A. je za razliku od etra, pasivan ele- aktivan, v. akt > lat. activus, delatan.
menat prostora.
36
aktinizam (hem. dejstvo sun. zraka), v. akt alabuka (graja, galama), v. ala i buka >
> jel. actis, -nos. srp. Alabakovi}.
aktinijum (hem. el.), v. aktinizam. alav, v. ala > srp. Alavawa, Alavanti}.
aktinogram, v.. aktinizam i gram. Ala je pro`drqiva na letinu. Veruje
Akuminkum, v. kamen > lat. Acimincum, se da ale igraju “vrzino kolo” na mestu
anti~ko ime Slankamena i Petrovara- gde je letina uni{tena. Od wihove
dina. igre nastaje vihor.
akutan (jak, iznenadan), ‚k’ta, namera, Alavuk (nadimak), v. ala i vuk.
svrha htewe, pobuda, podsticaj na akti- alaj (vojska), alaja, pripravnost, budnost,
vnost, èqa, ciq, uspeh, rezultat, √ k’ stalnost (al„jja, “napada~”, pridevak
> lat. acutus. Gromovnika) √ l‡ > st. srp. alaj, vojna
aku{er, kau{ala, stru~nost, ve{tina (su formacija (Asirija, Rodanija), jel. ilē,
protno ‚kau{ala), ume{nost, iskustvo: kelt. alasta.
predstaviti, do~ek > fr. accoucheuse, alaj-bbarjak, (vojna zastava), alaj i barjak
eng. accoucheur. > tur. alajbeg.
ak~am (parwak, ispisnik), √ kram, pri- alal, v. halala > asir. al‡lu, jak, snaàn:
bliìti se, pribli`nost > tur. akram. al(a)lu, ja~ina, snaga, allallu, jak, heroj,
ak~ija, ƒk{i, oko, √ a{ > bug. ah~ija. rus. alala, ar. halal.
ak{am (prvi mrak, zalazak sunca), √ A. je u zna~ewu: pravedan, blagoslov,
k{ƒm, tlo (k{ƒma, RV II, 39) > per. sre}a, opro{taj, snaga ili ume}e, a
sam, ve~e, jevr. akšam, puniti se, tur. stoji u vezi sazve`|a Ovan, koje donosi
aksam, zalazak sunca. Novo leto i obnovu prirode.
al (st. srp. crven, ruì~ast), aru, sunce (> alalija, v. a i lele > jel. àlaleīn.
‚r’, ùtomrk: vr. drveta s crvenim alaliti (oprostiti), v. alal (= alati,
cvetovima), √ ™i > tur. al: ar. Al-hamrāh, biti u stawu, spre~iti).
{p. alizari, crvena boja. alam (tur. ruì~ast), v. al.
al, (st. srp. beda, napast), v. ala > ra{. ala, alaman (razbojnik, hajduk, Vuk), h‚ra–‚, ko
asir. allu, ja~ina, snaga. uzrokuje otimawe ili grabqewe
ala, valƒ, "prekrivalac", vrag ki{nih (h‚ram), √ h™i > tat. alaman, lupe`.
oblaka, ime zloduha koji donosi lo{e U srp. jeziku a. ima jo{ zna~ewa glad-
vreme, kasnije nazvan Bala, √ val > bug. nice, neotesanog ili podmuklog ~oveka.
hala, vetar s ki{om, jel. hala, grad alamanka (vr. sabqe), v. alaman.
(tu~a).
alamet, v. alem > tur. alamet, beleg.
A. je sli~na zmaju i misli se da ima
alamuwa, v. alaman.
osobitu duhovnu snagu u odnosu na
a`dahu, te leti i navodi oblake i grad A. je nepromi{qen, brzoplet ~ovek.
na letinu (Vuk). One napadaju Sunce i alapa~a, ‚l‚paha (= ‚lapana), √ lap.
Mesec, uzimaju pamet i zdravqe. alas, alasa, neaktivan, lew (‚lasa), umrtv-
Gromovnik vragobija gromom bije zlo- qen: pribliìti, naprezati, √ las >
duhe, me|u kojima je i (V)ala, vrag ma|. halasz.
obla~ne naravi. alat, v. al > srp. alatu{a, ri|a kobila.
ala (uzvik kretawa), olax, izbaciti, iste- alat (oru|e), al‚ta, stru~an, sposoban:
rati, pokrenuti √ ox > jevr. ‘alak, fr. uzrok razdora, √ al > ar. alet, ālāt, tur.
aller. alet, alât.
37
Alatir, grah†d’‚ra, polarna zvezda, pu- Albion je naziv za [kotsku, a kod Je-
pak neba, podupira~ vasione (< grƒha, lina za Britaniju, koja je imala pet po-
“hvata~” Vel. zmija, Sunce), √ grah > ar. znatih naroda: Englezi, Briti, [koti,
altā'ir, "leta~", "ptica" (pol. zvezda Orao Pikti i Latini (Beda).
u Alfi, M Medved). album, v. belo > lat. album, -en.
A. je mitska boànska planina, na kojoj alga, algƒ, prepone (anat.): savijena ivica
raste (vaseqensko) jabukovo drvo. Ona gde se dva luka spajaju, √ al > lat. algae,
je “pupak neba”, a na wenom vrhu je zla- mal. agar-agar, vr. alge.
tna jabuka (Severwa~a) oko koje se Aldebaran (ar. ime zvezde), b’ara–a, glav-
okre}u Malo i Veliko Koledo. Veruje na zvezda Bika, ime ~etvrte mese~eve
se, da }e onaj ko ubere od ovih jabuka ku}e, √ b’ri.
postati gospodar sveta, {to je samo A. je najsjajnija zvezda Bika, koja sledi
simbolika za postizawe (zvezdanog) zna- Plejade. Spada u kraqevske zvezde i
wa. ~uvar je istoka, koji se ikonografski
Alatu (asir. vav. bogiwa Nava), atala, ime prikazuje s jednim okom. Kod Asteka je
za pakao, √ at. oli~ewe boga No}i.
alauxa (lapavica), v. oveqa~a > jel. álaho aldum (direk, zlatan), v. altun.
sýni. alev (crven), v. al > per. tur. alev.
Alah, v. Valah > ar. tur. Allāh, Illāh, bog. Aleksa, alakê{vara, gospodar Alake,
alba, b’ala, belo, √ b’al > lat. albus, beo. rajskog stani{ta “rizni~ara” ili boga
Alba, v. alba. Obiqa, √ al > eng. Alexis.
Albanija, v. alba > lat. Albanus. U narodnom razumevawu Aleksa je
Albanija na Kavkazu dobila je ime po "boìjak ili boìji ~ovek".
Albi (Beligradu), kao i ona mla|a na Aleksanadar, v. Lesandar > ar. Al-
Helmu (po Beligradu, danas Beratu), Iskāndār, jel. Alézandros (umek{avawem
kojoj su kumovali Normani. Ispravno te~nog suglasnika na po~etku re~i):
bi bilo da se zove Arbanija, po obla- Alézandra, lakonsko bo`. ime.
sti Raban u Epiru, odakle je naziv Ar- Aleksandrija, v. Aleksandar.
banasi, koje je austrougarska carevina Leksandrija je prvobitno imala oblik
pretvorila u Albance. makedonske kape. Podignuta je na mestu
Postoje jo{ dve Albanije: apeninska po Tira, koji je osvojen i poru{en, jer su
Askanijevoj Alba Longi i {kotska, po Tirci poslali Lesandru krunu, ali mu
kraqu Albana}u, tako|e iz loze Julija, nisu dozvolili da prisustvuje obredu
tako da obe imaju dodirnih ta~aka s Melkarta, u gradskom hramu.
drugom Albanijom. Aleksandrovac, v. Aleksandar.
Albigeni, v. alba. aleksija, v. a i leksika.
albin, v. alba. Aleksinac, v. Aleksa.
Albina, v. albin > lat. Albunea, ime vile alem (dragi kamen), ƒlam, ve{t, stawe,
ili si(r)bile: Albinus. mogu}nost: prikladan, odgovaraju}i, po-
Albion (kelt. “brdska zemqa”), v. urvina desan, √ al > ar. ‘aläm, alin, svet, vreme,
> ir. Albbu: eng. ravine, gudura. stawe, dràva, znak, ukras, mustra: tur.
Na starim kartama planina Albion je alem, simbol, zastava, jevr. halem.
Dinarski venac (I-IV vek s.e), koja se na- Alemani, v. alaman > it. alemanno, Nem
ziva Srpske planine (Strabon). ac, Alemagna, Nema~ka, {p. Alemania,
38
fr. Allemagne: lat. Alemannicus, pride- (anat.): ru~ka na kov~egu, √ al > rum.
vak Karakale (Kasius). halca, ar. tur. halca, jel. halkas, eng. groin.
Nemci se prvi put 351. g. pomiwu u Alkatu (asir. kraqica Nava), v. Arka-
alpskim zemqama kao pla}enici, Fran- dija.
ces et Saxones (Sasinek), a ime german- Almagest, v. valija, mega i sintaksa.
skog plemena Alemani stoji u vezi A. je prevod Tolomejevog astronomskog
zanata ratovawa, koje u obliku “ala- dela.
man”, ima pogrdna zna~ewe u Aziji i
alov (~uvarka), palava, vr. korpe za hvat-
Evropi.
awe ribe, √ plu > rum. halan.
Alemanija, v. Alemani.
aloka (jaruga), v. jaruga > jel. áloka.
A. je suime za Nema~ku, koje se po-
alosan (zaposednut vragom), v. ala > srp.
gre{no vezuje za Leman, jer, udruèni
alosawe, ludilo.
Franci, Saksoni i Burgundi su 481. g.
pokorili Helvetsku ili Ra{ku (Raetia) alosija (krupan ~ovek), v. ala.
na Lemanu, gde su osnovali sasaksonsku Alpi, ravˆ, planina (= avi), √ ru > lat.
kraqevinu (Sasinek). Alpes, -inus, kelt. alp, brdo, eng. alp.
alemdar, v. alem i dar > tur. alemdar, Altana (st. srp. Zlatana), v. altan.
barjaktar. A. je ime po crvenkastoj boji zlata.
alen, v. al > srp. halen, crveneti se, jevr. Altaj ("Zlatna planina"), v. al > rus.
halen. Altƒй, mong. Altä, kalm. Altä.
Alep, v. Haleb > jel. Alubi, st. anadolski altan, v. al > rus. altin: altыnn, vr. novca,
toponim, ~uven po rudniku srebra. mong. altan, zlato, tat. altun.
ali, √ l‡, postaviti iznad, zatvoriti > lat. “Altan ~elo” juna~kog speva je ~elo
alias, ina~e, druga~ije, sem toga. zlatom ukra{eno ~elo.
aligator, aligi, zmija + g’antika, kro- altar, v. Alatir > st. srp. alъttarь, rus.
kodil > it. alligatore, {p. el lagarto. altarь, st. nem. altâri, rum. altar, lat. al-
alija (nenaseqena spah. zemqa), v. avlija. tare: -us, visok, jel. altari(on): latreía, obo-
àvawe.
Alija, al„jja, “napada~”, Gromovnik, √ l‡
> ar. ali, visoko, uzvi{eno, gorwi deo. Vrh Alatira je “pupak neba” i sveti
oltar u kojem Gromovnik ili Perun
Alil (por. ime), v. alal.
okre}e Svarogov to~ak ili Zverokrug
aliluja (liturgijski uzvik), v. lele i uja (Vles kw.).
> st. srp. aliluja, jevr, hal'lúja, hallal, eng.
aluvijum, v. plovan.
hallelulia, jel. álliloýia: lat. alleluia.
aludirati, ‚lo—ajati, pokrenuti, kome{-
Svaki po~etak je "uz bo`ju pomo} ",
ati, agitovati, √ lu— > lat. alludere.
naro~ito u dramskom izvo|ewu obreda.
al~a(k) h‚laka, kow crvenkaste boje, √ hal
Alimpije, v. Olimpija.
> srp. Al~akovi}.
Alinka, alˆ–{a, vrsta zloduha, √ al >
aqkav, ƒ-kavˆ, nerazuman, RV VII, 4, √
srp. Alin~i}, Aleti}.
kavˆ.
Alisej, v. Jelisije.
am, √ am, sluìti, u~vrstiti > rus. st. srp.
alica (vr. tre{we, crvene boje), v. al. jam, mesto gde se mewa kowska oprema,
ali{ah, v. alija i {ah > ar. Alīšāh, vel. tur. geim, ma|. ham.
car, vrhovnik. ama, re~. ƒma, èstina, zamah, √ am > asir.
alka (Vuk), algƒ, savijena ivica gde se dva ‚ma, ne, nije, ar. amma, ali, rum. ama,
luka spajaju, alka na vratima crkve (va- zaista, bug. ami, jel. ámí, ámé.
laka, narukvica, prsten), prepone
39
Amazon (vodonim), v. Amazonke. Amaterasu (jap. bogiwa Sunce), v. mater.

Amazonke, manu{a (manuza, mazona?), Vedska bogiwa Majka (Kole(n)da),
èna, √ man > jel. Amazónes. godi{we je prepora|ala Sunce.
A. su brojne sve{tenice Kevale (Keve), amatija, mattƒ, biti lud, √ mat > it.
arijske Pramajke s boànskim pridev- matto, bezuman, jel. amathia.
kom “ma” (-ène), u zna~ewu jak, silan, ambar, ambarja, sakupiti (= samb’‚rƒ, op-
mo}an. @ivele su u zemqi Skita i skrba, (is)hrana: ƒmbara, susedstvo), √
Sarbata. Zvali su ih Sarbatkiwe (Ste- amb > rus. ambar, ar. anbār, alt. azerb.
fan od Vizanta). Prikazivane su u het- kazah. anbar, krim. tat. ambar, pers. ānb-
skoj no{wi, naoruàne sekirom, lab- ār, jel. ámbári, ánpári.
risom i peltom (ilirski {tit u obl- ambarxija, v. ambar i xija.
iku broja osam). amber, v. ambra.
Smatra se da je wihova postojbina Kol- ambi, -(oba, -oje), v. oba.
hida, odakle su Amazonke i Kimeri
ambiologija, v. ambi i logo.
preselili u M. Aziju (Eusebio). U Tro-
janskom ratu su u~estvovale su na str- ambis (bezdan), ƒmb'as voda, nebeske vode
ani Trojanaca. (= amb’asa), √ amb' > eng. abuss, lat. abu-
ssus, jel. ábussos.
Pogre{no tuma~ewe muèvnosti ovih
brojnih sve{tenica bogiwe Keve (Vel. amblem, v. alem (dragi kamen) > jel. ém-
Majke), stoji u vezi wihove upotrebe blēma, lat. emblema.
oru`ja u obredu (masana, raniti, po- ambloma (poba~aj), amb„, majka, dobra è-
vrediti ), jer su u kultu bile povezane na, ime bogiwe Nava: ime biqke, √ amb
s bogom Rata, kome su prinosile kowe. > jel. ámblōma, st. nem. Amme, dadiqa.
amajlija, v. hamajlija. ambra, ƒmbara, miris, aroma, √ amb > rus.
Amajlija, v. amajlija. ambra, ar. ‘anbär, tur. amber, jel. ámbra,
rum. ambră, -ru.
amaldar, v. mal i dar > ar. amel-dār, ca-
rinik. Ambroz, -ije, ambar†nkas bog, boànski,
stanovnik neba, √ amb > jel. Ambrósios,
aman, ƒmanas, bezuman, budalast, nepa-
eng. Ambrose, ma|. Ambrus.
`qiv, nerazuman, √ man > asir. amanu,
u~vrstiti, poverewe, rus. amƒn, ar. el- ambrozija, ƒmbara, nebo √ amb > jel. am-
amān, tur. aman, bug. rum. cinc. aman. brosía, -ósios, tur. nevruzije.
Amanda, v. Mandalina > lat. eng. ambroid, v. ambra i vid.
Amanda. amvon, nab'a, pupak, √ nab' > lat. umbo,
amanet, ƒminat, nepromenqiv, nepovrediv, -ilicus, jel. amb, ámbōn.
nepogre{iv, nenaru{iv, neizmenqiv, ameba, amb“, kap vode (ƒmbu, voda), √ amb
RV IV, 56, √ am > rus. amanƒt, ar. imāna, > jel. amoibe, promena.
krim. tat. kazah. amanat, tur. emanet, ament (misir. ve~no, tajno), ament, skri-
bug. rum. arb. amanet, zalog, poruka, jel. veno mesto, √ am > misir. amentet,
ámanáti, cinc. aminete. skriveni svet, Nav (< amn, skriveno,
amar, v. ~emer, -ika > asir. marru, gorak, nevi|eno), lat. latens, -entis, lamentatio,
jevr. maror, gorke trave, lat. amarus, - naricawe.
inum, fr. amair, it. amaro. Amentet (misir. bogiwa Zapada), v.
amar (àl), v. moriti > ar. marr, tuga. ament.
U pesmi: "tuga me mori". A. je oli~ewe Nava ili doweg sveta,
koja je srda~no do~ekivala du{e mrt-
vih.
40
Amergin (prvi ir. druid), v. Amerigo. Amon, homagni, obredna Vatra (< h‘ma,
Amerigo, mƒr‡~i, ime Praboga, √ m™‡ > obredno prosipawe masla), √ hu > Hu-
{p. Amerigo. man, glavni bog elamskog panteona,
Amerika, v. Ameri} > jevr. Merika, Se- misir. Amen, jevr. Amon (Aman), jel.
verna zvezda, gde po verovawu sekte Ammōn: pers. homa, mitska ptica sre}e
(lit.), srp. oman, jedna od sedam vrsta
Esena idu dobre du{e posle smrti.
svetih biqaka stavqanih u paqenicu:
X. Mar~ izvodi ime Amerika upravo
rusin. Homa, por. ime.
od esenskog oblika re~i “Merika”, za
Severwa~u, v. Ameri}. Drugo tuma~ewe Homan je obred sa paqenicom Ogwu, go-
poziva se na boànsku planinu Meru, spodaru i stare{ini svih qudi, RV
{to je etimomolo{ki potpuno isto, jer VIII, 1, ~uvaru svetih obreda i posred-
Severwa~a je na vrhu ove mitske pla- niku izme|u qudi i bogova.
nine. A. je misirski bog plodnosti i Nava
(kasnijeSunce (Ra), predstavqen s qud-
Ameri} (obredno ime sela), mƒr‡~i, Sev-
erwa~a, zvezda u Vel. Medvedu, gde po skom ili glavom ovna i ovnujskim ro-
vedskom verovawu odlaze du{e onih govima. Simbol je stvarala~ke mo}i
qudi, koji su pravilno vr{ili obrede Ovna o ravnodnevici. Nalazi se u tek-
> hindi Marici, bogiwa Majka, povezana stovima piramida, najstarijim reli-
s obredom zvezdi Severwa~i, gioznim spisima. Od XIV veka s. e.
Amonov sve{tenik u Tebi, bio je jedna
Ime Ameri}a prvi put se pomiwe u
od najva`nijih li~nosti u misirskoj
popisu iz 1528. g., a tuma~i se kao is-
dràvi.
kvaren keltski naziv ili mitolo{ki,
po imenu Merkura, sina bogiwe (Zla- Amor (Eros), v‚mƒ, drag, ugodan, pri-
tarice) Maje (P. Mili}evi}). Nalazi vla~an, qubazan, bog Qubavi: lepa è-
se u blizini manastira Kastaqan. na (v‚môru, èna lepih bedara), √ van
> lat. Amor: it. amoretti.
ametist, mattƒ, biti pijan, √ mat > it.
matto, lud, jel. a-méthustos. Eros je zami{qan u obliku de~aka.
U starom veku se smatralo da a. po- Amoriti (Mori}i), v. Mari > akad.
maè protiv pijanstva. amurru, misir. amar, sum. martu, jevr.
mori.
am i n (obredno-potvrdna re~), aminƒ,
po{tovati, u~vrstiti (amani, put, sta- U prvom ili Haldejskom carstvu go-
za), √ am > srp. aminovati, asir. omn, spodstvo Amorita je skoro cela Azija.
misir. amen, jevr. āmēn, neka bude, jel. Pisani izvori Amori}ane (Muru, Amu-
amēn, ámín, a.s. lat. amen. ru, Arim, Aram), prikazuju kao Ari-
jevce. Amoriti su arijevski Feni~ani
N. Vitez tuma~i re~ “amin” pomo}u
(Vadel), ta~nije Filistejci, koje Bib-
misti~nih slogova “hum” i “am”, izgo-
lija naziva Kananiti. Zajedno sa He-
varanih na po~etku i kraju vedskog
tima nalaze se u bliskoj zajednici na
teksta.
vi{e mesta starog Istoka (Sajs).
Amina, v. amin > ar. Amina, verna.
amorfan, amurtƒ, bez oblika, √ mur~’ >
amitoza, amit’ƒs, razdvajawe (= amit’a), √ jel. amorfe.
m‚ > jel. amýttō.
ampir, v. imperija > fr. empire.
amnezija, amnƒs, iznenada, √ am > jel.
amplituda ({irina), v. plitak > lat. am-
amnēsis, se}awe.
plitudo.
amnion, v. jagwe > jel. amnós.
41
ampula, ƒmbud’ara, {to drì vodu, vod- Otuda su se u kosmogonijskoj pri~i, me-
ono{a, oblak, √ amb > lat. ampula, bo- sopotamski bogovi sastajali svakog
~ica. prole}a, da odlu~e o sudbini sveta.
amulet, m’likarta, korenita ili teme- analogija, v. ana i logo > jel. analogía.
qna ~iwenica, √ m’l > lat. amuletum, Ana Perana, annap“rna, “puna hrane”,
ar. hamajli, zapis, tur. hamail. "hraniteqica", oblik bogiwe Nava, √
A. je izvorno vezan za jelu (mulika), po- ad > lat. Anna Peranna, st. ital. bogiwa,
zornicu srpskog mita. hindi Annapurna, vrh na Himalajima.
amfi, -(oko, -lo), v. oba > jel. amfí. A. Perana je bogiwa praznovana o mar-
amfibija, v. amfi i bio. tovskim idama, pored Tibra, u vezi
amfigeneza, v. amfi i geneza. plodnosti.
amfilogija, v. amfi i logo. anarhija, anarha, nepodesan, neadekvatan,

nedostojan > jel. anarchía.
amfimetori, v. amfi i mater
Anastazija, v. Nastas > jel. Anastásios,
an, -(ne), √ an, gu{iti > jel. an, lat. in, nem. lat. Anastasius.
un.
Anastas, -ija, v. Nastas.
ana, -(na, po, uz, kroz, du`, do, oko), ƒnu,
(uz)du`,uz bok, po, iza, posle: pravac,
anatema, antamƒ, RV I, 165, krajwi, posle-
dwi, √ ant > jel. anáthema: Antema, mit.
poloàj, niè, prema, pod~initi > jel.
zem. ime, lat. Anathema esto.
aná.
Ana, v. Dana > st. ir. Ann, majka heroja i anatomija, v. ana i tomiti.
bogiwa zemqe, zvana Dana, eng. Anna, - anafaza, v. ana i faza.
e, norm. Amma, Velika majka. anafora, v. ana i fora > jel. anaforá.
Ime Ana moè da bude i umawewe od anahronizam, v. ana i hrono > jel. ana-
Jana. cronismos.
ana (tur. majka), v. nana > kelt. ana, majka Angel, -ina (vila nar. predawa), a•g'ƒri,
bogova, ra{. ana, majka, nana, tur. ana. nebeski ~uvar obrednog pi}a, √ ang' >
anaerobe, v. ana i aerobe. eng. Angela, -ica.
anagram, v. ana, aer i bio. angina, an’u, suèn, mu~an, nevoqa, osku-
dica, √ an’ > lat. angere.
anagraf, v. ana i grafo.
anadema, v. ana i dijadema. Angli, v. Gliwani > lat. Angli: Anguls,
eng. Angles, a.s. Englas, nem. Angeln.
Anadolija, v. nadir > jel. ánatolý anatolí,
Angli su su Teutoni (Takit). Ime
istok, cinc. Anatolie.
Angla vezuje se za zemqu i poluostrvo
Anaki, nƒ-ga, nepokretan, zmija, sunce, √ Angeln u [lezvigu (Beda).
gam > jel. Anágki, majka Mojr, jevr. náhaš,
zmija: naháš, magija.
Anglo-Sasi, v. Angli i Sasi.
Anaks, v. knez > jel. anax, gospodar: Ana- Anglo-Sasi (Angli, Sasi i Jitlan|ani),
do{li su u Britaniju u VIII veku (Ni-
xaréti, kiparsko por. ime.
koli}) i zatekli starince Serfe,
anal (godi{wak), analƒ, bog Ogwa (Go- Kelte, Brite i Pikte. U devetom veku
dine), probavna mo}, √ an > lat. anulus, se ujedinilo sedam kraqevina Brita-
prsten, anales. nije, a 1066. godine su ih pokorili
Godina ili Svarogov to~ak (Vremena) Normani, da bi se u XII veku svi zaje-
je “oranica” bogova. Sve ono {to su bo- dno stopili u jedan narod.
govi stvorili ve~ito je, ali se na ze- Angurion, a•g'ƒri, “neprijateq zla”, ime
mqi mora obnavqati svake godine. ~uvara obrednog pi}a, √ ank.
42
Angur je ime za goru (Avalu) u Argo Andrija, -na (kal. ime), ‚gnid’r‰ja, mesto
nautima, koju deli reka od nepregledne paqewa obredne vatre, koje ukqu~uje i
ravnice Laurion (panonske), blizu stene sve{tenika (Agnid’ra) > eng. Adrian, An-
Kaulija~ke (Kalemegdan), gde ìve Si- drew, fr. Adrien, -ne.
ndi (Apolonije, Timaget). Andrijevdan je u narodu Me~kin dan, a
Andaluzija, v. anta i Luzitanija > {p. medved je ìvotiwa Nava, obele`je
Andalusia, ime pokrajine. zime i nekultivisane sirove snage.
Diodor Sikulski je zabeleìo da su od Andrijevica, v. Andrija.
svih Srba najhrabriji Luì~ki Srbi A. je nazvana po crkvi Andrijevnoj.
iz [panije. Strabon pi{e o wihovim
andro, -(~ovek, mu{karac), v. Andra.
osobinama i obi~ajima, a Plinije kaè
da su ìveli u Portugaliji i [paniji,
androgin, v. andro i gine.
osobito u Galiciji i Luìci. android, v. v. andro i vid.
Andaluziju tuma~i Milojevi} kao “Lu- andrologija, v, andro i logo.
ì~ku krajinu”, u kojoj su ìveli Srbi androgamija, v. andro i gamos.
(Masudi). Neki je tuma~e po imenu Van- androgeneza, v. andro i geneza.
dala. androgonia, v. andro i gen.
Ande, -on, a–—a, ime boga Nava, poi- androkefal, v. andro i kefalo.
stove}enog s kosmi~kim jajem, √ and >
androliti, v. andro i lito.
srp. Andasura, Anda~i}.
andromanija, v. andro i manija.
Vedsko, sum. asir. ili Sorbejevo (Or-
fejevo) zlatno vaseqensko jaje, magijska
androfobija, v. andro i fobija.
je posuda, iz koje proisti~e ìvotni An|a, v. an|ama.
princip, od koga su stvoreni Nebo i an|ama, awxana, ime mitske zmija, no},
Zemqa. Mikrokosmi~ki gledano, ~ovek vatra, √ awx > per. henğam, beda, jad.
je tako|e "posuda", u koju Gospod uliva A. je u srpskom predawu prikriveno
"vodu ìvota". ime za vraga: beda, jad. Prikazuje se kao
Andesila (vila kolovo|a), ƒnd'as, tama, bi}e koje luta po svetu, napada i mu~i
tmina, mra~an: nerazumqivost, √ and’. qude.
andra (boànstvo sl. vili), h‚ndra ime an|eo, a•g'ƒl‡, neprijateq greha (ang'a,
zlo duha Nava, smrt, umirawe (= h‚- zlo, greh + √ l‡), √ ang' > gal. angele,
ntra), rat, borba, propast, kraj, zavr- jel. ángelos, vesnik, lat. angelus.
{etak, √ hind. An|eli su ~uvari nebeskih vrata, za
Andra, ‚gnŠd’ra, RV II, 36, {to pripada koje se veruje da pale no}u mesec i zve-
sve{teniku Agnid’ri (< agnˆ-d’, sve- zde.
{tenik koji pali obrednu vatru) > jel. An|elija, v. an|eo > jel. Aggelos, k}i
anēr, andrós, ~ovek (energija, mu{kost). boga Neba.
andrak (vrag, ne~ista sila), ~andraka, ]orava An|elija je naziv za jak stu-
Mesec, krug meseca, mese~ina, √ ~and > deni vetar sa snegom (me}ava), jer narod
rus. andrak, per. andre(n)k, tuga, nesre}a, dovodi vetar u vezu s an|elima. To je
jad. }erka Baba Zime, epska vila, èna
U obi~nom govoru: “Koji ti je andrak”. Strahiwina i sestra vojvode Mom~ila
andra~a, v. andrak. u juna~kom spevu.
A. je {uma, te{ko prohodan predeo, aneks, aneka, odvojeno, vi{e od jednog,
~estar, a "{uma" i "posednutost" su mnogo, √ an > lat. annexus.
obele`ja Nava.
43
aneksija, aneka{raja, stan, prebivali{te antalija (lo{e krojeno odelo), v. anterija.

ili vi{e od jednog prebivali{ta > anta (granica: humka), ƒnta (= ƒnta), kraj,
lat. annexio. ograni~iti, smrt, granica, √ ant > jel.
anemo, -(vetar), anana, disawe, dah, √ an > ánta, eng. end, a.s. ende, nem. Ende, ma|.
st. ir. anāl, disawe, jel. ánemos. hant.
Anika (vilinsko ime), ƒn’ka, ime jedne Anta, antaka, car Mrtvih, prvi me|u smr-
vrste vodenih vila, √ aw~. tnima.
anil (indigo biqka), nila, lila (boja), √ Antares, v. anti i Mars > jel Antarēs,
nil > ar. an-nil, {p. anil, najsjajnija zvezda u [korpiji.
anima, anana, du{a, disawe, √ an > lat. antagonizam, v. anti i ugaon.
anima. anteza (cvetawe), v. antos.
animacija, anime{a, budnost, RV I, 31, Antema (mitski vodonim Nava), v. anta.
(animi{ƒ, RV I, 24, uvaìti tu|e
antena, v. anta > lat. antenna.
gledi{te, ne trep}u}i, otvoren (bo-
antera (pra{nik), v antos > jel. anthērós.
ànski pridevak ve~ito budnih), √ an
> lat. animatio, animatus, animare, eng. anterija, antaraja, do}i izme|u, ograni-
animate, -ion. ~iti, √ i > ar. ‘ntärī, tur. antari, entari,
rum. anteriu, lat. inter, -us, fr. entre.
animizam, v. anima.
Antesterije, (Cveti), v. antos > jel. anti-
Anica, v. Agna > st. srp. agnica, ”bo`ja
ster, “Cvetni”, Dionis.
du{ica”, fin. Annikki, sestra kova~a
Kalevale, eng. Anita. Smatralo se da mrtvi pohode ìve u
vreme ravnodnevice, kad biqke “kre-
ank, √ a•k, kretati se po krivuqi,
}u”, kako bi zajedno proslavili praz-
obeleìti > misir. ‚nkh, krst ìvota
nik toka Ostvarewa. Otuda je kod Srba
(crux ansate), simbol du{e, ìvota i sve-
zabraweno brati cve}e od Cveti do
mira, eng. ankh.
Troica, jer du{e mrtvih tada obitavaju
A. je simbol sunca (zlatan), umetni~ki u cve}u.
predstavqen na krajevima sun~anih
anti, -(protiv, prema, umesto), ƒnti, pre,
zraka, koji bogovi uvek nose u desnici.
{to prethodi (ƒnta; ƒti > jel. eti),
Prikazan je kao {ar arkane cara u Ta-
sli~no (a.-deva, blizak bogovima, RV I,
rotu ili carska insignija Ruri}a i
180), √ ant > het. hanti, arm. and, lit.
Nemawi}a.
ant, jel. ánti, lat. ante.
Anka, ƒn{a (ƒnka), jedna od bogiwa Majki,
Anti, and'ˆ, ime za narod, √ and' > lat.
√ a(n){.
Ant(a)i, -es.
ankora, v. lenger > it. lat. ancora.
A. su najja~e pleme Vinda (Jordan) i
anoda, v. ana i hod > jel. an-odos. slovenski narod, koji se zove Srbima i
anodonti, v. an i dentalan. Sporima (Sporaden, Prokopije, is-
anomija, v. a i nomos > jel. anomía. tovetno Plinijevim Spalei, Srbi na
anoniman, a(n) i nama > jel. anonimōs. Donu). Sloveni i Anti su jedan narod,
anormalan, v. a i norma. koji govori istim jezikom (Mori).
Anpu (misir. bog Nava), v. Anubis. antibiotik, v. anti i bio.
ansambl, inƒsab’a, dvorski savet, sku- antika, antika, {to ne pripada sada-
p{tina, √ in > fr. eng. ensemble. {wosti, krajwa veza, krajnost, √ ant >
jevr. atik, lat. antiquus, antiquitas, it. an-
ant, v. anti > jel. antí.
tico: fr. ancien.
antala (nesabran, nerazborit), v. anterija.
antilogija, v. anti i logo.
44
antimaterija, v. anti i materija. misir. kanopo{ (inpu, lenpo), jel. Kan-

antinomija, v. anti i ime. ōpos, lat. Canopus.
Antipa, antaka, car Mrtvih + pƒti, go- Anubis je oli~ewe Sirijusa, Pse}e zve-
spodar > rusin. Antipko, |avo. zde, ikonografski predstavqen sa gla-
vom psa ili {akala. Slavqen je u
Istorijski Antipa Jolin je nasledio
Rimu, zajedno s Ozirisom. Mali pas je
Lesandra Velikog.
oli~ewe isto~ne, a Vel. pas jug. ist.
antipatija, v. anti i patiti > jel. an- konstelacije Oriona ili Lovca, a sma-
tipatheia. traju se wegovim goni~ima.
antipod, v. anti i pod. anulirati, anulinati, udaqavati, odvo-
Antitarijati, v. Anti i Tarijati. diti, √ l‡ > lat. annulare, annullatio, eng.
antiteza, v. anti i teza. annulate.
antitermika, v. anti i terme. anulus (prsten), v. nula > lat. annulus, -alis.
antifon, -ija, v. anti i fon. anus (godina), v. nula > lat. anno, -us, -itas.
anticiklon, v. anti i ciklon. anuria, v. a(n) i urin.
anticiklon, v. anti i ciklon. anus, an’u, usko mesto, √ an’ > lat. anus,
antologija (“cvetwak”), v. antos i logo. anxius, ango, angustus, jel. éggýs, áxos.
Anton, v. Anta > lat. Antonia, ma|. Antal. anhidrija, v. a(n) i hidro.
Kalendarski Antonije Veliki poznat Aorsi (Rasi, Ra{i), v. Ares > jel. Airsoi
je kao “ûmin svetac”. (Strabon, Tolomej).
antonimi, -ja, v. anta i ime. Goselin kaè da Herodot naziva Aorse
Antonci, v. Anton. imenom Tirsageti, a P. Mela imenom Aga-
tirsi, koji su po Stefanu od Vizanta sa
antos, ƒnd’as, cvet, biqka, nar. biqka boga
Helma.
Meseca, √ and’ > jel. ánthos, cvet.
Ime Aorsi ili Rasi se u srpskoj re-
antraks, ƒ•g‚ra, ugaq, √ a•g > jel. ántrax.
dakciji izvode po eponimnom Rasu, a
antre, ‚ntara, unutar > avest. antara, gal. kod Jelina po srpskom bogu Rata.
entrer, jel. éntera, lat. intrare, fr. entre.
apa (st. srp. voda), ƒpa, RV VII, 67, voda √
antropo, -(~ovek), v. Andra > jel. ánthrō- ‚p > avest. afš, per. ab, st. ir. āpī, prus.
pos. ape, lit. upe, rum. apa.
antropobiologija, v. antropo, bio i apanaà, apanaja, odvoditi, odnositi,
logo. odloìti (na stranu) > gal. apaner, fr.
antropoid, v. antropo i vid. apanage, n.lat. apanagium.
antropologija, v. antropo i logo. apatija, v. a i patiti > jel. apátheia.
antropogeografija, v. antropo, Gea i Apatin, v. opatija.
grafo. apa-trapa ({eprtqa), apa√ trap, stidqiv,
antropozofija, v. antropo i Sovija. koji se snebiva, zbuwenost.
antropometrija, v. antropo i metar. apatrid, v. a i pater.
antropomorf, v. antropo i morf. apeiron, prad’ana, prvobitna materija
Antuza (“Cvetnik”), v. antos > jel. Anthus, vidqivog sveta, √ d’a > jel. ápeiros.
jel. ime Carigrada. Apep (misir. bog Haosa), p‚pƒ, ime za
a nu, uz. ƒnu, nakon, du`, blizu (‚√ nu RV pakao ili razuzdanost (dramsku), lo{,
VII, 87, zvuk, cvrkutati). zao, divqi, kriv, pogre{an, √ p‚.
Anubis (= Anpu), {una (kuna), pas (> deva
{una, “boìja ku~ka”), √ {un (kun) >
45
A. je kosmi~ka zmija Nava, bog des- A. je bog Sunca, muzike, le~ewa, pro-
trukcije i uni{tewa, suprotan bogu ricawa i poezije. Wegovi atributi su
sunca Ra, ~iju barku stalno napada. lav, luk, lira, omfalos i tronoàc.
Apija (najstarije ime Peloponeza), ƒpja, po- apoteka, v. botega > srp. apateka (pateka),
vezano s vodom, √ ‚p. patikarija, lat. apotheca, jel. apotēkē,
apireksija (= apiri~an), v. a i paro. ma|. patika.
Apis, pa{u, Bik, √ pa{ > misir. hep, Prva apoteka otvorena je u Dubro-
h‚pi, sveti Bik, oli~ewe Ozirisa, jel. vniku, po~etkom XIV-og veka.
Apis. apoteoza, v. apo i Teos.
apnuti, ‚pn‘ti, uzeti posed, prodreti, √ apostol, v. postulatum > n. lat. aposto-
‚p. latus, it. apostolico: jel. apóstolos.
Apo (avest. bog Voda), v apa. Najve}a bo`ja dela u apostolskoj is-
apo, -(od, daqe, raz-, natrag, opet), ƒpa, daqe toriji propovedana su na srpskom (ve
od, odstojawe, udaqenost, prestanak ne- ndskom) jeziku, kaè Kristian Henin,
ke radwe, iskqu~ivawe, odstrawivawe; u svojoj neobjavqenoj kwizi Re~nik
nazad, √ ‚p > jel. ápó. Venda (Nikoli}).
apologet, v. apo i Geti. U jelinskom jeziku re~ apostol ima
zna~ewe “odaslan”, u prenosnom smislu,
apogej, v. apo i Gea > jel. apó-gaion.
od a, negacija + postola, “bez obu}e”. U
apograf, v. apo i grafo. Jevan|equ po Mateji, gl. 10, opisano je
apodan, v. apo i pod. Hristovo uputstvo u~enicima, da idu
apokarpija, v. apo i Karpa. bez obu}e, bosi me|u narod i propove-
apokrif, aprak‚{a, skriven, tajan, ta- daju hri{}anstvo (Dereti}).
man, nevidqiv, √ ka{ > jel. apokrufos apostolke ("bezobu}e"), v. a i postola >
(apo-krýptō < puna-kripita), lat. apo- jel. stellein, stolos.
cruphus. apotropejon, v. apo i tropi > jel. apo-
apolid, v. apo i pod > jel. ápolis, apólidos. tropaion.
apologija, v. apo i logo. apofonija, v. apo i fono.
Apolodor, v. Apolon i dar. apraksija, v. a i praksa > jel. apraxía.
A. je pela{ko ime. april, v. Afrodita > lat. aprilis, jel, áprí-
Apolon, v. Apula > het. Apuluna{, los.
germ. Phol, Belobog, u Akvitaniji, Abe- A. je "biqober", mesec obnove ìvoto-
lio, lat. Appolo, -linis: jel. Apollōn: apol- davne mo}i biqaka, vezane za prole}nu
luōn, uni{tavawe. ravnodnevicu i Ladu, oli~ewe pl. Ve-
Bel, Belobog, Serbon, Apolon, Melkart nere (Varo).
ili Herakle su razli~ita imena za apriori (unapred), ‚√ p™‡, zadovoqiti, za-
istog boga. Pod imenom A. su Beloboga dobiti (= ‚pr‰, zastupati, odobravati
slavili Skiti i Jelini. U Arkadiji je razli~itost, svojstvenost, jedistvenost,
nazivan Pan ili Faon, "sjajni", a ostala stimulisati) > lat. a-priori.
plemena su ga zvala Foibos, "gatalac". Izraz "apriori" je nastao po vedskim
Feni~ani su ga zvali Adon > adonaj, moj "‚pr‰" stihovima, koji prethode obred-
Gospod. Ovidije mu daje epitet "beli". noj ponudi.
Apolon je u Ilijadi srebrnoluki bog aps, upas, sedeti pored ne~ega, biti na
koji sija poput Meseca). usluzi, imati pod rukom, (po)sluìti,
√ as > asir. apsasata, sfinga.
46
apsana, upasana, ~in sedewa ili posto- A. je rakija od mleka i kvasca na Al-
jawa, na dohvat ruke, usluèn, ~ekati taju ili pirin~ana rakija na Istoku.
na ne{to, prisutnost, obzir, odnos, ust- arak (tabak hartije), v. varak.
anoviti. araluk (koridor, hodnik), v. ara i luk >
apsida, v. svod > jel. (h)apsis, -dos, lat. rum. aralik.
apsis. aram (prokletstvo), ‚ramb'a, po~etak, po-
apstinent, ƒpsu, RV VII, 4, bez hrane, √ reklo, dramski po~etak zavere (< ƒram,
b'‚s > lat. abstinens. podesno, svrhovito, spremnost, pripra-
Apsu (sum. bog Plodnosti), ‚pas, voda > vnost, dovoqno(st), RV I, 142, poùri-
asir. Apsu, an|eo Bezdana i bog Plod- vawe, RV VIII, 46, √ ™i > bibl. aram,
nosti: apsu, Nav ili dowi svet, hald. kletva materijalnog i duhovnog uni-
apsu, misti~ni simbol "nebeskih voda". {tewa, jel. ara.
Mesopotamski Apsu (Abzu) je tako|e aramba{a, v. aramija i ba{a > ar. tur.
oli~ewe vodenog ambisa. haramibaşa, vo|a razbojnika.
aptika (vr. drvenaste biqke), ‚bdika, jed- Aramejci (Arimi), v. Arim > jevr. arám,
nogodi{wa biqka, √ bad' > srp. ab'd, Sirija, jel. Aramaios, lat. Aramaeus.
aptika, [. Jelini su Mede zvali imenom Arimi
Aptovac, v. aptika. (Nikoli}),
po kome je nastao naziv Ara-
Apula (rasenski bog Sunce), pula, bog Na mejci.
va, √ pul > jel. apolluōn, uni{tavawe. aramija, v. haramija.
Apulija (domovina Kikera), v. Apula. Aran|el, -iija, v. arhon i an|eo > st. srp.
Apulunas (het. bo`. Kapije), v. Apula > arhaggel, arhan|eo, na~elnik an|ela
asir. abulu, kapija. stare{instva, koji nose boìji presto,
A. je hetsko boànstvo kapija, koje jel. arhaggelos.
brani od zla. Ovog boga i danas slave Aran|elovac, v. Aran|el
u [umadiji kao "majaluk", ki}ewe ka- Aran|elovo, v. Aran|el.
pija, na sv. Jeremiju (Avram(iju), 1. 5. jer araneografija, v. Arahna i grafo.
se tada otvara “kapija” koja deli ”ovaj” araneologija, v. Arahna i logo.
od ”onog” sveta.
aranìrati, ara~ajati, pripremiti, pr-
U ovozemaqskom ìvotu, dvarad’ara, irediti, dovesti u red, dogovoriti se
je bogiwa za{tinica ulaza u dom, ona unapred, prilagoditi, √ ra~ > gal. ran-
koja ”drì dveri” ku}e. gier, fr. arrange(u)r, -gement.
Ara (oli~ewe Kletve), v. aram > jel. Ará. arankati (napasti, navaliti), v. Arata >
U Zend avesti, bog Nava je Ariman. it. arrancare.
ara (oltar), ara, kru`ni oltar, radius Arap (ime po tamnoj puti), √ lamb, za-
kruga, pre~ka to~ka Vremena, √ ™i > laze}e Sunce > rus. Arap, ukr. (G)arap-
tur. ara, interval, prostor izme|u dve nik, ~ovek crne puti, rum. agar, hindi
ta~ke. arab, ~ovek koji nije u~vr{}en u veri:
ar(a)ba (vr. kola), rab'i, deo kola, √ rab' > tat. tur. ~ag. Agar: araba, ar. arab, Ara-
ar. tur. araba, cinc. arăbă, rum. roaba, jel. pin lutalica: 'arab, arapin stanovnik
árampás. pustiwe: areb, arapin varo{lija, nem.
arabeska, v. Arapi. Arabier.
Arabistan, v. Arap i stan > ar. Arebi- 1. Mitski predak Arapa je Ismail, po
stan. majci Agari, koja je bila tamne puti.
arak, v. rakija. Tamna ili crna boja je u (srpskom)
47
mitu je obele`je Nava, koji zapo~iwe Arbutina (por. ime), ƒrbuda, ime zmijo-
na zapadu, strani sveta na kojoj sunce likog zloduha vode, ubijenog ledom, √
zalazi. Zbog svoje crne puti Arapin je arb.
u mitu pore|ewe za vraga ili dowi arvanija, v. avramija > tur. harvani.
svet, ~ije je obele`je crna boja, po kojoj
Arg, v. Argo > jel. Argos, stooki div (sav-
su A. dobili ime u srpskoj redakciji.
ladao satira kradqivca goveda).
2. Na Istoku je etimologija imena
argat (nadni~ar), v. argatovati > jel. er-
Arapi druga~ija. Nekada{wa granica
gátes, nadni~iti.
izme|u Indusa i Arapa bila je na reci
Sarabis danas Arabis, u ~ijoj dolini je argatovati (argatovati), arxati, raditi,
ìveo narod Arba (< Sarba), za koje poslovati, ste}i, pribaviti, √ arx >
Strabon kaè da su kumovali imenu nem. arbeiten.
Arapa (Dereti}). To zna~i da su Arapi Arga, v. Argo > jel. Argi, devojka koja se
na Istoku dobili ime po Srbima. U hvalila da je brà od Sunca.
prilog Strabonove izjave stoji ~iwe- Motiv ove hvale je identi~an srpskoj
nica, da su staro-Arapi po kulturi mitolo{koj pripovetki “Devojka brà
bili veoma sli~ni, pa ~ak i ìveli sa od sunca”.
Srbima, u zajedni~koj dràvi Asiriji. Argo, arkƒ, Sunce, {amansko ime, √ ar~ >
Arapovac, -a~a, v. Arap. lat. Argus, jel. Argō, ime sina boga
Ararat (bibl. pl. potopa), kurara, pla- Neba: arges, sjajan.
nina, √ gur. Sunce je sin boìji u svim mitologi-
Arata (Areta, st. srp. bog Rata), ari{ša, jama, a jelinska poznaje vi{e li~nosti
nepovredivi", "siguran", bog Rata, √ ™i s ovim imenom. Jedan od wih je sagra-
> ar. Attar, prislamski bog rata: nem. dio brod Argo, sa 50 vesala, u zna~ewu
rot. “sun~eva barka” (dnevna ili no}na), u
aratos (o lo{oj stvari, Vuk), v. Arata > kojoj sunce plovi preko neba.
jel. aratós, srp. rotosiqati. Argo (zvezd. kolo ju`. sazve`|a), v. Argo.
U obi~nom govoru: “Aratos ga bilo”! Argonauti, v. argo i navo > jel. Argona-
Arahna, araka, paoka (< ara), √ ™i > jel. utes, “nebeski mornari” (ep Apolonija
Arachne, qudejska (lidijska) preqa: Ro|anina, upravnika Lesandrijske bi-
arachne, lat. aranea. blioteke, u vreme Lagi}a.
Motiv Argonauta je trojanski ili mi-
arahnide, v. Arahna i vid.
nijski, u svakom slu~aju prejelinski.
arahnoliti, v. Arahna i lito. Nije inokosan u evropskoj kwièvno-
Arba (ant. ime Raba), v. Rab. sti. Osim srpskom narodnom predawu
Arbanasi (nar. i zem. ime), v. Raban > (Zlatoruni ovan), pesniku Ilijade i
cinc. Arbines. Apoloniju Ro|aninu, ovaj motiv je poz-
Arbanija, v. Rabanija. nat i finskoj Kalevali, kao lajt motiv
arbija (kolac, motka (alatka), ƒrbuda, iz- speva, u kome glavni junaci u “crvenom
raslina, okruglast, √ arb > gal. herbier, ~unu” plove u dowi svet, da na|u âro-
lat. arbor, drvo, -etum, herbarium, eng. bni mlin.
herb Arbor dau, fr. arbre: arbàlete, vr. sa- Argos (Pelazgijski), v. agro > pel. arg,
mostrela, tur. harbi. zemqa: poqe (Strabon).
arbitar, arˆtra, RV X, 46, pobuda, uprav- Pre Trojanske bitke, po svedo~ewu
qawe, √ ™i > lat. arbiter, arbitrarius, ara- (M)omira, cela teritorija dana{we Je-
trum, eng. arbiter. lade zvala se Argos Pelazgijski (Ar-
kadski), Ilijada, II, 681 = “Zemqa
48
pela{ka” (Arkadska). Kasnije, ovaj napada Gromovniku), √ ard > n. lat. arre-
ziv odnosi se samo na Peloponez. nda, {p. arrendamiento.
argument, arg'a (= arg’ja), cewen, vredan, area(l), v. oreol > lat. area, -le.
koristan, zasluàn: opaàj, prijem, Areopag, v. Arej i breg.
do~ek, √ arg' > lat. argumentum, -atio. Ares (Arej), ari{ša, “nepovredivi", "sigur-
argumentovati, arg'ati, biti od vredno- an”, bog Rata, √ ™i > jel. Arēs, Aris, eng.
sti. Aries, -etis, sazve`|e Ovna.
ardasina, v. Sardi > fr. ardasse, -ine. Kaù da je postojbina Aresa Ra{ka
Persijska svila uvoèna je iz Ser(b)i- (Trakija).On je bio glavno i op{te bo-
ke (Petore~je). ànstvo st. Srba, koji su wegovo obe-
Ardvina (ime gal. bogiwe), v. Artemida le`je, gvozdeni ma~ (ri{šƒ), prinosili
> gal. Arduina, bogiwa za{titnica Ar- u paqenicu.
dena. arest, -ant, v. ari{te > n. lat. arrestum
A. je galska Artemida, ~iji se kult (arrestans).
odrào do sredweg veka (Bejxent, He- Ari, „rja, po{tovan, uvaèn ~ovek, pri-
nri i Linkoln). padnik plemenitog staleà, √ ™i > het.
Ardeni, v. Ardvina > kelt. Arduenna, fr. arri, plemenit.
Ardennes. Ari je naziv za arijevske Hete (Vadel).
ardentan, g'armita, patwa izazvana to- Ovo je tako|e ime za Arijj(ev)ce, kod
plotom, √ g'™i > gal. ardant, lat. ardeo, Hinda i Ahemenida.
ere, -ns, -tis, goreti, ardeus, goru}i, vreo, arija (vedro nebo, H), sarƒju, plavetnilo
usijan: plah, ardor, àr; eng. ardent: it. neba, √ s™i > gal. celestial, fr. seren,
ardito. vedro, jel. aithría, lat. celestis, caelum,
ardija, ƒrd'a, mesto, deo, strana, √ ard > nebo: Aria.
tur. ardi, lat. ardus, eng. yard: earth, nem. arija (melodija), sarƒju, vazduh, vetar > it.
Erde. aria, jel. aer: aura, lat. aer, fr. air.
Ardieji (< Sardieji), v. Sardi. Arijadna, v. arija (vedro nebo) > jel.
Ardieji su zajedno s Autarijatima i Ariádnē, k}i kritskog kraqa koja je
Nestima imali u V-om veku s.e. dràvu pomo}u klupka konca na{la izlaz iz
od Neretve do Skadra (Ivanovi}), sa Lavirinta.
sedi{tem na @abqaku, u kome je sto- U srpskom mitu oli~ewe Zore je lepa
lovao Vardilo (Dereti}). To je ujedno devojka koja “zlatnom” ìcom veze “ko-
najstariji pisani pomen jedne srpske nac od vedra neba” ili preslicom mota
dràve na Helmu. pre|u, da zora “brè svane”, iz lavi-
ardov, ararˆnda, posuda za sok obredne rinta (No}i).
mese~eve biqke, RV I, 139 (= arara), √ arijanizam, v. Arije.
™i. Su{tina odbrane Arijeve glasi da (bog)
ardura (svetlucawe mora), v. ardentan. Otac nema po~etak, a Sin ima.
arena, are–“, {to nije pra{wavo (bogovi Arije, v. Arij(ev)ci > eng. Arian, lat. Aria-
i wihovi putevi), nebeski, RV I, 56, bo- nus.
govi, RV X, 143, √ ™i > lat. arena, bo- Arij(ev)ci (= Ariji), „rja, po{tovan, uva
rili{te, harena, peskovit. èn ~ovek (= arjƒ RV IV, 1: arja: ƒrja:
arenda (napolica), ard'endu, polovina me- ƒrjan), pripadnik prve tri kaste, go-
seca (= ard'endrƒ, polovina koja pri- spodar: qubazan, podesan, posve}en (od-
an), drag: u pozdravu zna~i po{tovawe,
49
a kao pridev po{ten √ ™i > avest. arua, Aristaj, v. Rista > jel. Aristaios, lat. Ari-
-en, jel. Arios, Medi (Herodot), st. ir. staeus.
Erin, ir. Eire, per. Iran, eng. Aruan: nem. A. je Apolonov sin koga su Hore odga-
Ehre, ~ast. jile nektarom i ambrozijom, pa je po-
Narod na zemqi dobio je ime po sa- stao besmrtan. Muze su ga nau~ile
zve`|u (Orion) na nebu. Anti~ki pisci ve{tini le~ewa i proricawa, a smr-
zovu Mede imenom Ariji (= Arim), a tnici su ga slavili kao boànstvo.
ovi sami sebe Srbi (asirski zapisi). aristokratija, v. rista i kratija > jel.
Ariji, v. Arij(ev)ci. aristokratía.
Ariqe, v. Ahil. aritmija, v. a i ritam.
A. nosi ime po crkvi Sv. Ahileja. Ariton, v. Hariton > jel. Aristeidis, naj-
Arim (jel. Medi), ƒrjan, pridevak Oriona boqi.
ili w. sazve`|a, RV X, 85, √ ™i > bibl. ari{tanac (zatvorenik), v. ari{te > rus.
Aram, Sirija i Me|ure~je. arestovatь.
Naziv Arimi (Arami) je jel. ime za ari{te (zatvor, apsana), ƒri{ša, sudbo-
Mede (Nikoli}). Medi su glavno pleme nosan, nesre}an: znak bliske smrti: si-
Arijaca, koji se u asirskim zapisima guran, nepovrediv, dokaz nepovredivo-
zovu Amuru, Amoriti ili Aram > Ar- sti, √ ™i > gal. arest (< arester), fr. aret,
amejci. eng. arrest, nem. Arrest, n. lat. arrestatio.
Ariovist (kraq Sveva), v. Jarovid. arka, arkƒ, sunce, kristalna posuda (fig.
Arion, arjamƒn, vedski bog Nava, ime jed- barka, u kojoj se Sunce vozi po nebe-
nog od bogova neba (priziva se zajedno skom svodu), povremeni blesak, ogaw,
s kraqevima Neba i Zemqe): konstela- RV IX, 50, broj 12, zrak sunca, himna,
cija zvezda u sedmoj mese~evoj ku}i: pohvala, √ ar~ > st. srp. arka, kov~eg,
Mle~ni put, √ ™i > jel. Oríon, veliki sanduk: le|a od haqine, lat. arca, obre-
Div lovac, oli~ewe sazve`|a Orion, dna posuda: arcanus, tajan, -um (barka je
qubimac bogiwe Zore, koji postoji u fig. “saznawe” (tajna): arcere, sadràti,
RV. zatvoriti, ograni~iti.
A. se javqa u asirskim spisima, na 20 Izidina barka je u Misiru slavqena u
vekova s. e i kod (M)omira, u Odiseji. martu, pu{tawem niz vodu. Kod Kelta
St. zavet ga u Izorodu pomiwe kao "sun~evu barku" vuku labudovi, a kod Je-
Div-lovca, prvog smrtnika mo}nim pr- lina Apolonovu ko~iju. Biblijska "No-
ed Gospodom. Starozavetni prorok jeva barka" je svemirski brod kod
Mina naziva Vavilon zemqom Nebro- Dogona.
dovom, po caru Nebrodije, Ninu Belovu "Zlatni ~amac" je pehar boga Sunca.
iz plemena Nebrod (mesto Le{ak, is- Ve~iti nebeski i boànski putnik
pod planine Ninaje, Stari Ras) ili (Sunce) stoji u vezi sa bogopojavom na-
Nevrod, lat. Nimrod. Po pridevku Div- mernika na zemqi (arg’a-p‚tra, “go-
lovca, nosi ime Orion, sazve`|e na ne- stinska ~a{a”).
bu i Ariji, narod na zemqi. arkada, v. arkus > it. arcata.
U jel. mitu Arion je oslobodilac od Arkadija, ™ik{oda, ime planine (oli-
divqih zveri, {to ga izjedna~ava sa bo- ~ewe Vla{i}a ili Plejada) < ™ik{a,
gom Serbonom (jel. Davlon, Davlija (De- sazve`|e Vel. Medved, √ ™i > jel. Ar-
reti}), nosiocem kulture, v. Arsen. kadía, domovina Pana.
Predstavqen je na Ahilovom {titu.
Arkadija je Pelazgija (Plinije). Jeli
nski mit za kraqa Arkadije kaè da je
50
pretvoren u me~ku i zajedno s majkom arkana (Tarot), v. arka > lat. arcanus,
podignut na nebo, u vidu sazve`|a Ve- tajan.
liki i Mali Medved. Ali, ovo je obrn- Arkas (Arkad), ‚rk{ƒ, sin ili potomak
uta etiolo{ka pri~a. Nebo dvanaestog sasazve`|a Medveda, RV VIII, 68 (= ™ˆ-
dela ekliptike kumovalo je imenu epo- k{a, Vel. Medved), zvezdani, √ ™i > jel.
nimnog pretka. Arkas.
Jedna Arkadija je oblast u Sibiru. Arkas je Pelazg, po kome je dobila ime
Arkadije, ™ik{oda, oli~ewe Velikog Arkadija (Eusebije).
Medveda > ar. Farkad, ime zvezde u Arkas (Veliki, kw. Enohova), arkƒxa (ark
sazve`|u Vel. Medved, jel. Arkad. ƒsa), odnos prema Suncu, ime Jezdioca,
Arka|ani, ‚rk{oda, stanovnici (pla- √ ar~.
nine) Rik{ode > jel. Arkádoi. Arkona, arha–a, bogosluèwe, √ arh > jel.
Arkadski Pelazgi (Dardani ili Tro- árghō.
janci) smatraju se starincima Jelade. A. je st. srp. ime hrama i grada na
Tukidid kaè da su se Dorci naseleli ostrvu Rujan, nazvanom po srpskim Ru-
na Peloponez 80 godina posle Trojan- jima (Quti}ima) gde je vr{en obred
skog rata, u vreme kada se Arkadija bogu Svetovidu. Wegov kip je stajao sve
zvala Pelazgija (Plinije), odnosno Ar- do 1168. godine, kada ga je sru{io dan-
gos Pelazgijski (M)omir). ski kraq Valdemar.
Najezdu Dorjana (Spartanaca), jelinsko Arkturus, v. arktos > jel. Arktouros., zvez
predawe povezuje s povratkom Hera- da u Pastiru.
kli}a (Serboni}a).
Arktik, v. arktos > jel. árktos, sever, -
Arkaim, v. arka. ikos, severni, gal. artique.
A. je megalitska opservatorija uralsko arktos, v. Arkas (Arkad) > jel. arkios, me-
kazahstanskih stepa, stara 7000 g. To je dved, lat. ursa, -sus: Ursa Major.
grad opservatorija na 20 hektara pov-
arkuo, -l, v. arka > srp. rkuo (Trebiwe).
r{ine, jedinstven po tome {to je osim
duhovne, imao ulogu u svakodnevnom arkus (luk), ark†n{a, 1 / 12 sun~evog di-
ìvotu. ska (= arka), √ ark > gal. arc, -ade, arche:
archier, strelac, lat. arcus: arcarius, it.
Rig Veda ga pomiwe kao [ambala, Vl-
arco, eng. ark: arch, a.s. arc, earc.
es kwigi je poznat kao Svetli Irij,
islandskim sagama kao Asgard, a kod A. vremenski iznosi tri dekana, koji
Jelina je poznat kao glavni grad Kol- stoje u vezi natalne karte.
hide. arlati (arlaukati), v. oriti > tur. irla-
Visokocivilizovani tvorci Arkaima mak, pevati.
prikazali su veoma precizno i de- arma (grb), v. rame > it. arme.
taqno parametre pomerawa ravnodne- armada, v. rame > lat. armata.
vice, pa se wihovo znawe ne moè armarij, v. ormar > lat. armarium.
zamisliti bez poznavawa broja. Kako se armija, v. rame > {p. armada: eng. armu,
pismo ne moè odvojiti od poznavawa fr. armeé: lat. arma, oru`je, -re, -ata: Ar-
broja, mi ovde imamo indirektan dokaz magedon (Vulgata).
pismenosti, kasnije pripisane Jeli-
armiran, varmin, oklopqen, oklopnici
nima, star 7000. g. i savremen tvrdwi
(v‚rmi–a), √ v™i > lat. armatura.
Johanesa Fresla da su Srbi na pri-
bli`no 4000. g s.e. vladali Azijom (Ni- arno (st. srp. ~istota, neiskvarenost), arna,
koli}). vitalna energija, √ ‚r?
51
aroma, v. ambra > jel. árōma, n. lat. aro- art' > lat. artefactum, ve{ta~ki proiz-
matea, it. aromato. vod.
Arsa, v. Arsen. artik(a)l, art’akara, upotrebqiv (<
A. je vladar Misira, u zapisima na ‚rt'a, odnos prema predmetu ili obj-

zlatnim plo~icama, iz vremena Ramzesa ektu), koristan, povoqn poloàj, pre-
III. imu}stvo, unaprediti, √ ‚r > lat. arti-
culus, ~lanak.
Arsen, -iije, ƒrxuna (ƒrsuna), ime Gromo-
vnika, fig. ja~ina: beo, jasan, boja dana, artritis, artis, patwa, muka (= ‚rti,
RV VI, 9, Zora, RV I, 149: mleko: l. ime, bol), √ ‚r > jel. árthron.
RV I, 122, srebro: √ rax > rus. Ruslan, Artur (kelt. Medved), v. Arkturus >
jel. Arsen. vel{ki art(h), eng. Arthur, jel. Arktur, -os,
On je Div-lovac (arxunaka), veliki rat- sjajana zvezda na severu neba.
nik, pravedan i plemenit. Wegovo oru arula, v. ara > lat. arula, jel. ároula.
`je je luk. Javqa se i kao Vi{wi bog. arhaizam, v. arhi.
On je sin Gromovnika i heroj Mahabha arhan|el, v. arhi i an|eo > st. srp. ar-
rate. haggel, vi{i red an|ela, na~elnik
A. je bog Serbon, za{titnik kulture, s an|ela.
pridevkom Davlija (jel. Davlon). Ikono- arheget, v. arhi i Get(i) > jel. archēgétēs,
grafski je predstavqen kako davi lava, titula kraqa u Sparti.
{to simboli{e pobedu reda u prirodi, arheologija, v. arhi i logo.
nad silama haosa.
arheopteriks, v. arhi i pero.
arsenal, ƒrxuna (ƒrsuna), ime Gromovni-
arhetip (prauzor), v. arhi i tip.
ka, fig. ja~ina, √ rax > ar. dār al-sinā'ah,
n.lat. arsenal, fr. arsenal, it. arsenale. arhi, -(glavni, prvi, nad, pra), arha, za-
sluàn, vredan ne~ega, pravovaqan ili
arsen, -ik, v. Arsen > jel. arsen, jak, -ikon,
ovla{}en, √ arh > jevr. arrach, stari,
lat. arsena, -icum.
jel. árchē, po~etak, onaj ko po~iwe liba-
Arsi}i, v. Arsa. ciju ili priprema obredno prino{e-
arslan (st. srp. lav), v. Arsen > asir. aru, we, prvi: -os, glavni.
lav, jevr. Ariēl, lav boìji (Jerusalim), arhiv, v. arhi > lat. arhivum, jel. archeion.
tur. raslan.
arhidruid (vrhovnik), v. arhi i druid.
art (artizam), -iizam, ƒrt’a, -s, ciq, svrha
arhi|akon, v. arhi i |akon.
ili objekat, uzrok, razlog, namera, pred-
met (ose}awa), √ art’ > lat. ars, artis. arhiepiskop, v. arhi i episkop.
Artemida, v. Artemije > jel. Artemis, arhijater, v. arhi i jetra.
oblik bogiwe (Dijane) Serbone, kraq- arhijerej (vladika), v. arhi i jerej.
ice biqaka i ìvotiwa, koja je upra- arhimandrit, v. arhi i mandarin > jel.
vqala vetrovima. Wen luk je mese~ev Archimandrites.
srp. arhimagija, v. arhi i magija.
Artemije, ardana, “nervozni”, pridevak arhipelag, arhi i pelag > srp. pelega,
boga Nava, √ ard > asir. Ardinos, bog mesto daleko od kraja mora.
Sunce kod Urar}ana. Pelag je srbizam za more u huritskom
artefakta, art'atattva, stvarna gra|a, sa zna~ewem “nad morem”. Ali, ova
prpriroda ili uzrok bilo ~ega, stva- ostrva postoje pre dolaska Hurita
rni ciq, pravo stawe stvari, (art'apa- (Grka) na Helm, pa nije bez osnova tu-
tja, snaga ili posedovawe stvari), √
52
ma~ewe pomo}u arh. srp. pelaka, jaje, ja- asinhrono, v. a, sa i hrono.

jast < pela, mali deo. Asiri, v. as > eng. Aesir, gl. bogovi st.
arhirabin, v. arhi i rabin. norm. mitologije (supr. Vaniri), lat.
arhistratig, v. arhi i strateg. Aesar, ime boga iz rasenskih molitvi.
A. se bori protiv zlih sila (blagoves- Asirija, v. Asur > asir. a{ur, ime boga i
nik) u slavu boìju. gl. grada Asirije, azijske Sur(b)ie u jel.
arhitip, v. arhi i tip. izvorima: srp. Sirija, naziv zemqe (Si-
arhitrav, -b, v. arhi i taraba. rijci hri{}ani sebe i danas zovu A{-
ur).
arhont (vladar), arha–a, RV I, 127, {to
pripada po pravu, nadleàn, odre|en, U pisanim asirskim (akadskim) izvo-
zaduèn; slava, ~ast, po{tovawe, dobar rima, Subareji su starinci Asirije, ca-
glas, √ arh > jel. archon, najvi{i drà- rske zemqe.
vni ~inovnik u Atini, hindi arhat, po- Geograf Tolomej je prvi u II veku upo-
{tovan: xinisti~ki svetiteq. trebio ime Asirija, za oblast Gorweg
ar~iti, ƒr~ati, rasipati svetlost, sude- Zaba ili Srbice, koja se uliva u Tigar.
lovati, upasti u ne{to, uleteti, ukqu- Askan, -ije (trojansko ime), skanda, bog
~iti, √ ar~. Rata, oli~ewe Vla{i}a na nebu (= Kar-
ar{in (lakat), aratni, lakat, mera za du- tikeja), √ skand > srp. Askan, ~esto ime
ìnu, RV V, 2, √ ™i > per. ašr, lakat, za kowa (Pomoravqe), lat. Ascanius,
tur. arsin, rum. aršin. Srp. tur. a. je 68, osniva~ loze Julija, jel. Askánios: sven.
58 sm, rus. 71, 12 sm, a per. 1, 12 metara. Skan, Ju`na Svenija.
A. je bila pribli`na mera za duìnu A. je u ilijadi vo|a Briga i Meonaca.
platna i motovila. asketa, sa˜keta, sporazum, ugovor, uslov,
ar{lama, aru, sunce + {j‚ma, tamne boje, odredba, pravni naslednik, presuditi,
√ {jai. imenovawe, postavqewe, nagove{taj, sl-
A.. je crna tre{wa. utwa, stremiti, osmisliti, √ ~it > jel.
áskitís, askētēs, -esis, lat. asceta.
as, √ as, ime Vi{weg boga: fig. prvi > het.
assu, dobro, sretno, st. norm. āss, bog, Asklepije, v. Sekula > jel. Asklepiós.
lat. as, assis. Wegov najve}i hram bio je u Epidauru.
asambleja, v. ansambl > fr. assemblée. A. je uveo inkubaciju u hramu. Vero-
valo se da on vra}a mrtve u ìvot.
Asar (Osor, Oziris), sura (= sara), Sunce,
Apolon je wegov lik predstavio u sa-
bog, √ sur.
zve`|u Zmijar. Simboli su mu zmija i
Asar-hapi, v. serapis > jel. Apis. petao (Osvalt).
Misirsko ime sv. Bika, za{titnika asmak, asm„ka, na{, -{e, √ aw~ > jel. ímās.
Misira, slavqenog u Memfisu, kasnije U pesmi: "... kad smo bili u asmaku,
boga ìvotvorne reke Nil. samo ja i ti".
Asgard, v. as i grad > skand. āsgarthr, Asmodej (hald. ime zloduha), ƒ{vamed’ƒ,
stani{te bogova (izme|u Asgarda i obred Kowa (ìvotiwe sunca), kasnije
Midgarda, stani{ta ~oveka, nalazi se posve}en Gromovniku, √ a{ > avest.
most od duge {arene (st. norm. bi’frost). Aeśmadeva, jevr. Ashmedaj (Asmoda, As-
asebija, v. a i saba > jel. asébeia. madai), an|eo, vesnik boìji u rabin-
aseitet, sat, istina (mat.), √ as > lat. esse. skoj tradiciji.
asimilacija, sama, uporednost, sli~nost, U sazve`|u Orion postoji maglina u
poravnati, √ sam > eng. same, lat. lat. as- obliku glave kowa.
similatio.
53
asna (hasna, vajda), vasnƒ, korist, procena, astrolog, -ija, v. astro i logo > it.
izobiqe, vrednost, bogatstvo, √ vas > astrologo.
jel. ónos, óní, ónéomai, lat. venum, veneo, astromantija, v. astro i metanija.
vendo. astrometrija, v. astro i metar.
asovina (carsko dobro), v. has. astronomija, v astro i nomina (=
aspekt, avêk{, posmatrati, videti, pri- nƒk{atra, RV VI, 67, nebesko telo, zve-
metiti, shvatiti, gledati ne{to, pra- zde, mese~eve mene).
titi, saznati, RV VIII, 79, prou~avati, √ astrosofia, v. astro i Sovija.
‡k{ > lat. aspectus, -m, izgled, vid, gle-
astrofotograf, v. astro, foto i
di{te.
grafo.
aspida, p‡—‚, pritiskawe, ugwetavawe,
Asur (“boìji ~ovek”), v. A{ur.
muka, neprilika: dosa|ivati, smetwa:
{teta, nepravda, zlo, √ p‡— > rus. aspid, asura, ƒsura, vrsta biqke, Sinapis romosa, √
jel. aspis, -dos. as > tur. hasar, -ir, hesir.
astal, st'‚la, kuhiwski pribor, √ st'‚l > ascendent, ‚√ st'‚, ostati pri ne~emu,
st. rus. stol, lit. stalas, prus. stais, ma|. pribeì{te, ostati ili se zadràti
aszstal. pri ili na ne~emu, obratiti se nekome:
uzdi}i > lat. ascendentes, -ia, ascenzio.
Astarot v. Astarta.
at (pastuv), atja, brz (vilovit) kow, √ aj.
A. je jevr. kraq pakla, zloduh Makavej-
skih kwiga), atavizam, ‚šavika, stanovnik {ume (<
ƒša, i}i za ne~im: zmijoliki zloduh), √
Astarta (Venera), v. astro > asir. misir.
aš > lat. atavus, sli~nost sa precima,
I{tar, fen. Astarta, jel. Astartē.
nasle|e.
Aster, v. astro > jel. Astraīos, sin Titana,
Atalanta, v. Atila > jel. Atalánti, ime
otac bo`. vetrova i zvezda: Asterion,
arkadske heroine.
kritski kraq: Aster, Zvezdan, nem. Aster.
Istovetan motiv svadbene trke u vezi
asterizam, astra, misti~an slog, pomo}u
ove heroine postoji u srpskoj mito-
koga se emituje svetlost ili bajalica
lo{koj pripovetci "Devojka brà od
(mantra) za paqewe vatre, √ as.
kowa".
asteri~an (zvezdast), v. astro.
Atalarik (kraq Ostrogota), v. Atila.
astigmatizam, tigma-t‚, o{trina (<
ataman, ‚tmƒn, deo ili jedinka kao su-
tigma, uperen), √ tix > jel. stigma, ubod,
protnost svim delovima celine, indi-
ta~ka.
vidualni princip ìvota, √ at? > rus.
Astra, v. astro > jel. Astrea, Venera: Ast- atamanь, poq. lit. ukr. hetman, jel. aýt-
raīa, oli~ewe Device (Dika ili Pra- mín, átmós, a.s. ædhem, st. nem. ātum,
vda): Astería, titanka, sestra bogiwe nem. Hauptman, Odem Athem.
Leto.
Atanas, -ije, -aa, v. Toma{ > jel. Athána-
astro, -(zvezda), √ st™ˆ, zvezda (= ‚rk{ƒ, sios, besmrtna: euthanasia, lako umirawe.
zvezdani, u vezi zvezda i wihovih kon-
Atanacko, v. Atanas.
stelacija) > rus. astra, eng. star, a.s. ste-
orra, per. aster, jel. astēr, -ron, lat stella: atar, antƒr izme|u, unutar (= antar„), u
astrum, -erismus, -ralis. granicama (< ƒnta, granica, naseliti,-
qe, selo, zemqa), √ ant > rus. hutor,
astrograf, v. astro i grafo.
jevr. atár, rum. hotar, nem. Hotter, ma|.
asteroid, v. astro i vid, hatar.
astrolit, v. astro i litica. Atar (per. genije vatre), at’ari, plamen, √
at > per. atūr: adar, sveta mitska Vatra,
54
avest. atar, arm. Airem, jevr. adar, kal. Mitolo{ki Atis je pastir, po legendi
naziv meseca. ostavqen u korpi na reci Gal u Bri-
ateknija, v. a i teke > jel. ateknía. giji. Spa{en je i postao je glavni Ke-
ateist, n…stika, nevernik, koji ne priz- valin (Kibelin) sve{tenik (arhigal) i
naje svetost Veda, √ nas > srp. “l luda qubavnik.
Nasta”, rus. ateist, nem. Atheist: jel. at- Slavqen je kod Srba u M. Aziji, kao
heos. bog vegetacije. Svetkovina Kibele i
atentat, t‚ntƒ, izgubiti svest, uvenuti, Atisa odràvana je u Rimu o ravnod-
bol, jad, nevoqa, nesre}a, √ tam > lat. nevici i simbolizvala je oìvqavawe
attentare, srp. tentati, navirati, nava- prirode u prole}e (Hilariia, 25. 3.).
qivati, tentalo, {aqivxija. Atis Manov je bio prvi vladar Qudeje.
Atila, atala, "nedostiàn", "neizmeran", Qudejska dinastija Atisovi}a smenila
bez dna, ime boga Nava √ at > {p. Ati- je brigijsku lozu Serdoni}a. Pod we-
lio, nem. Ecel, ve~an, savr{en, lat. Ata- govim sinom “Tirsenom” polovina sta-
lus, ime rimskog cara: skand. Atli, jel. novni{tva odselila se na Apenine.
Atala, pergamski kraq, jevr. Atalia, kra- atokos (atocija), v. ateknija > jel. atokos.
qica Judeje. Atlagi}, v. at i aga.
Atilino carstvo je srpsko (Venelin). Atlant, atjanta, vrlo jak ili veliki,
A. Me~eslavi} je bio veliki knez ki- ve~an, apsolutan, savr{en, nesalomiv,
jevski, po svedo~ewu wegovih prosve- prekomeran, preteran, √ at > maj. Act-
}enih neprijateqa “veran zadatoj re~i, lan,
mudar u savetima i milostiv u mol- A. je oli~ewe dugodnevice mladog leta,
bama”. Wegov otac i brat, kao i we- u liku Svetovida ili Svetogora (Asov).
govi doglavnici nose srpska imena, a Atlantida, v. atlant > jel. Atlantís, mit-
A. drì srpske obi~aje (Prisk, Velt- sko ostrvo iza Serbonovih stubova, na
man). Atlantskom okeanu.
Atina, nƒkti, no}, RV II, 2, √ nakk > misir. Atlantik, v. atlant.
Neit’, Velika majka, norm. Nat, bogiwa
Atlas, v. Atlant > rus. atlas, lat. Atlas,
No}i, jel. Athena, srp. Afina.
-antis, -anticus, divovski, nem. Atlas, ar.
Pridevak Atina je mitolo{ki epitet atlas, jel Atlas.
bogiwe Palas ili Palada, ime za zlo-
A. je kod Jelina ime Titana koji drì
duha, nastalo od arij. pala, pleva, sla-
nebeski svod. On je osniva~ astronomije
ma, koja ima vrednost boìjeg puta jo{
i sin Posejdona, koga su Jelini sma-
u Vedama, RV I, 3.
trali pela{kim bogom.
“Kumova slama” (Mle~ni put) je astro-
atleta, v. atlant.
nomski atribut oli~ewa No}i, koji na
no}nom nebu predstavqa mitolo{ki atlija (kowanik), v. at i lija.
put mrtvih du{a na nebo. atmo, -(para, isparavawe), v. atom.
A. je oblik bogiwe Serbone. Kod Je- atmosfera, v. atmo i sfera (= antƒrik
lina, Atina je ro|ena na dalekom za- {a, nebo, prostor izme|u neba i
padu, na obali reke Nava, pa je zato zemqe, ved. tri sfere (sveta) ili re-
oni zovu Tritogenija (Osvalt). giona ìvota.
atile (kratak kowi~ki ogrta~), v. Atila. atol, atala, siguran, ~vrst, nepokolebqiv,
Atis (brig. bog Vegetacije), tak{a, ime za √ at > malajski atol, eng. atoll.
zloduha, √ tak{ > jel. Attis, srp. Tasa. U malajskom jeziku ima jo{ arijskih
re~i, kao {to su: brani, hrabar (= st.
55
srp. bran, rat, kelt. Breno, vojvoda), aum, hum (am), obredno-misti~ni slogovi
ruma, ku}a (= srp. podrum, eng room)... izgovarani na po~etku i kraju vedskog
atom, ‚tma, du{a, ved. princip ìvota; stiha > hindi aum (ovi misti~ni slo-
bit(nost), su{tina, sr`, priroda, govi se ~esto poistove}uju sa hindi
uro|ena osobina, prirodno svojstvo: in- simbolom za stvarnost, om (= aum), om-
dividualna du{a, sunce, vatra, ose}awa kara, odu{evqewe svetlo{}u sunca.
(~ulnosti) > hindi atman, jel. atomos, aura, gaurƒ, bela boja, mesec; planeta Jupi-
nedeqiv. ter; ùt, blistav, √ gur > lat. aura vi-
U~ewe o atomima je Leukip preuzeo od talis, a-popularis, eng. aura.
sardskih mudraca i doneo u Atinu. Aurelije, -a, gauri, ù}kasto-crvena boja,
Po{to nisu razumeli spis, Aristotel √ gur? > lat. Aurelius (= Zlatan, -a),
ga je preveo sa qudejskog (ra{anskog rimski car filozof (< aurum, zlato),
ili srpskog) jezika na jelinski (De- jevr. Oriel (= Auriel, svetlost boìja),
reti}). an|eo amajlije, jel. Auros, ma|. Aranka.
atonija, v. a i ton > jel. atonia, atonon. Aurora, gauri, èna @ive ili Svaruna;
Atos (Sveta gora), atasˆ, lutaju}i posve}e ù}kasta ili crvekasta boja > asir.
nik, RV VIII, 3 (atasa, du{a: vetar, vaz- Ar’ru, ime bogiwe: lat. Aurorae, bo`.
duh), √ at. Zore: aurum, zlato.
Atos je bio nastawen Pelazgima (Me- Autarijati (st. helmsko pl.), v. Tarijati.
la). Atonska gora se zvala Apolonovo Autarijati su Panoni i Peloni, a od
poluostrvo, a na wenom vrhu se nala- ovih Skordisci i Sribali (Apijan).
zio Apolonov hram. apodija, v. a i pod.
atrakcija, tarku, vreteno, osovina, ~ekrk, Afanas (rus. Atanas), v. Atanas.
√ tark > jel. atraktos, torqueo, lat. attrac-
afar (fen. pra{ina), v. prah > jevr. a'fár.
tus, -io, eng. attraction.
afel, v. apo i heli.
atrijum, v. vatra > lat. atrium, predsobqe,
prostorija s ogwi{tem, prostorija za aferim, v. fala > tur. aferim, pohvalan
primawe, predwi deo hrama: atriensis, uzvik < srp. falim (ep. ferim)
~uvar vatre: ater, crn. afijun, v. opijum.
Atum, v. Adam. Afina (Aleksandrida), v. Atina.
A. je bog u qudskom obliku, otac ~ove- aforizam, v. a i fora > jel. aforizmos.
~anstva. Afrika, v. afar.
atula (zidna greda), v. direk > tur. hatel. Afrodita, ‚sp’uxit, oli~ewe planete
A}im, v. Ja}im. Ve nere, √ sp'ut > jel. Αfroditē.
augur, ‚√ gur, RV, III, 52, odobriti, sagla- Venera “prehodi” na nebu: javqa se iz-
siti se, uzvik odobravawa u~esnika ob- jutra na istoku, a uve~e na zapadu, te
reda re~ima sve{tenika > lat. augur, simbolizuje smrt i ponovno ro|ewe.
-ari, augere, it. auguri, jel. urgios, augi, Stari Srbi su je zvali Lada (Sjajna~a),
eri-augis. a Misirci Izida.
Augustin, v. Avgust > jel. Aýgoistos. U hri{}anstvu Afrodita Pelagijska
aukcija, au~~ja (u~~a), vis, uzvisina; ra- Pela, ro|ena iz morske pene (> Pelag,
stojawe, ostaviti iza sebe, √ u~’? > lat. Sredozemno more i Pelagija, l. ime).
auctio, nadmetawe, javna prodaja, augere, aha, uz. ƒha, zaista, naravno, nesumwivo
eng. auction. (aha, kaza, re~e: ‚ha, na~in izraàvawa,
aula, v. avlija. strogost), izvesno, istina je, √ ah > srp.

ah, interakcija.
56
Aftovac, v. Aptovac. > srp. a{awka, èn. kapa, oblika pot-

Aheni (Mikewani), v. Heneti. kovice.
Aheron, kar“–a, uzrok saàqewa > jel. A. je pastirsko ime za sto~ara nomada
Ahéron, “reka àlosti”. (crnovunac).
Ahil, atk‡la, poluboànsko ime, √ at > a{ar (desetak), v. u{ur.

srp. Acila{ (glagoqski rukopis Tro- a{arast (vragolast), ƒ{ara, vatra, √ {™‡),
janske bitke), it. Achile, jel. Achilleus. √ a{ > srp. {eret.
Ahila su vaspitavali wegovi Pelazgi a{ati (lagati), a{nati, posti}i, ispu-
(Diodor), a Momir u Ilijadi navodi da niti; proìveti, √ a{ > srp. zaa{ati
se pre Trojanske bitke molio Djausu (ua{ati), sakriti, slagati.
Pela{kom, u Dodoni. Istom onom bogu a{a{ast, v. {a{av.
kome su se molili svi u~esnici Tro- A{er, v. A{ur.
janskog rata. To zna~i, da je ova vojna A. je jedan od rodona~elnika 12 jevrej-
bila srpski gra|anski rat (Dereti}). skih plemena.
On je Mirmidonac, a ovo pleme je sa a{ik, ‚{ˆs, èqa koju zami{qamo u
planine Tajget. Po legendi poti~u od sebi, √ a{ > arm. ašik, qubav, tur. aşik.
a`daje Mirmidon, ali wihovo ime tu-
A{ik (ar. zaqubqen), v. a{ik.
ma~e pomo}u jel. murmiz, mrav?
a{ikluk (qubav), v. a{ik i luk.
A. nosi na dolami “~asni krst”, a na
{titu Serbona, svog pretka po boàn- A{kenaz (bibl. sin Gomerov), v. Askan.
skoj liniji. On svira gusle, a wegovi A{kewazi, v. A{kenaz > jevr. ašk'nazi,
kowi nose srpska imena, jutarweg i nema~ki Jevreji.
ve~erweg Jezdioca. A. su Sarbati (Beda, Jeronim). Arapski
a~iti, ƒ~ati, teìti ne~emu, nejasno go- pisci su u ranom sr. veku sve Srbe
voriti (be~iti se), praviti se vaàn, (Slovene) nazivali A{kewazima, a Je-
nametati, √ a~. vreji tako nazivaju Germane.
axija (hodo~asnik), ixja, ~astan ili po- a{luk, v. a{~inica i luk.
{tovan ~ovek, obredna ponuda: u~iteq: A{medaj, v. Asmodej > avest. Aešmadeva.
bog, √ ja~ > srp.. axija, ar. hāğğ, ar. tur. U rabinskoj tradiciji A. je an|eo, ves-
hac(i), jel. Hágios: Hágion oros, Sveta nik boìji.
gora. A{toret (bibl. Astarta), v. Astarta.
Ovaj duh. pojam i simbol op{teg na- Solomon je podigao wen hram blizu Je-
pretka, vezan je za znak Ovna (= axƒ, rusalima, a Jevreji su je po{tovali kao
znak Ovna, ime za to~ak Ogwa, u ulozi kraqicu neba i ènu Jahvea.
kreatora sveta), po~etak Novog leta
a{}are (o~igledno, neskriveno), v. a{ik >
ili godine, {to su{tinski i figura-
per. āskār, tur. aşikare.
tivno zna~i dobar, sretan po~etak.
A{ur, asura, izvorno boànski pridevak
axiluk, v. axo i luk.
(= ‚surƒ, boànski, u vezi zloduha),
axo (stric: nadimak), axƒ, vo|a, ime nekih boànstvo, an|eo, kasnije sve{teni~ki
bogova, Sunce: Brana. pridevak (zlo)duha Nava √ as > per.
a{a (odricawe), a{ana, pruìti se sa (one Azer, naziv za potomke Meda, jevr. ašúr,
ili druge) strane. Asirija.
A{anin a{ƒni, jedno od devet imena za A{ur (A{er) je ime boga i gl. grada
boga Nava (Rudra) ili Gromovnika, ble- Asirije, po vladaru Asirije (Surbije),
sak svetlosti, grmqavina; dosti}i, po- pretku Sardana (Dardana), koje Kembel
setiti, prodreti svuda, uìvati, √ a{
57
naziva imenom Zer(b)etiti. On je name-

tnuo Asircima ovo srpsko boànsko
ime, po kome je nastao naziv za Asi-
riju (Kembel), dràvu razli~itih na-
roda, u kojoj su samo vladar i plemstvo
bili srpski.
Ovaj Asur Nebrodov ili haldejski, sa
epitetom “velika planina”, vremenski
je mla|i 3500.-4000. g. od Nojevog unuka
Asura, iz biblijskog rodoslova, koji je
nakalemqen Semu, zbog davawa legiti-
miteta.
Zervan (Serbon) je gospodar zemqe, u
vreme kada su Moshi i Rasi vladali
Asirijom.
a{~inica (gostionica), ‚{in, konzumi-
raju}i (= ‚{ana) < ‚{a, hrana, jelo, √
‚{ > tur. asci.
58
B
B. je ime stene dunavske, kod Goluba~ke
tvr|ave, koja je nekada bila povezana
lancima s wom, u ciqu spre~avawa
plovidbe.
Baba Novak, v. babo i Novak.
ba, b’a, privid, iluzija. BN je hajdu~ki stare{ina (epski).
“Ba” je jedna od tri du{e u misirskoj babari (koledari), v. baba.
mitologiji, prikazivana na zidovima Baba Roga (èn. zloduh), v. baba i roga.
grobnica, u obliku ptice s qudskom Babe, -ii}i, v. baba.
glavom. Babilon, v. babu i Ili. > asir. babi-
baba, bƒb’ru, bogiwa Nava, √ b’™i > rus. lanu, “Bo`ja vrata”: elu, sveta kapija.
baba, kameni idol, rum. babă, ma|. babá, Babin Do, v. baba i do.
tur. jel. babá.
Babin kut, v. baba i kut.
B. je prikriveno ime za Kolendu, “zla-
B. kut je strana sveta, odakle dolazi
tnu” Boì}evu majku. Brojni su nazivi
vremenska nepogoda.
l. imena, zemqopisnih, biqaka i mana-
stira s imenom "baba". Babin Most, v. baba i most.
baba (tre}i dan slave), v. baba. Babin Potok, v. baba i potok.
Baba (oronim), v. baba. Babina Greda, v. baba i greda.
Baba Dakija, v. baba i Dakija > rum. Babina Luka, v. baba i luka.
Baba Dochia. Babina Poqana, v. baba i poqe.
Na najvi{oj koti Moldavije (pl. Ceah- Babini dani (Zajmqenici), v. baba i dan.
lan) nalazi se megalitska statua stare Babini rubi (Tucindan), v. baba i rub.
ène, visoka oko 9 metara, gde je vr{en Babini [tapi (Orion), v. baba i {tap.
obred na Mlado leto (1. 3.). [tap(c)i su u narodu tri sjajne zvezde
U Bukovini pored reke Homar, ova bo- u Orionu.
giwa je poznata kao "devica planine". Babica, v. baba.
Tako|e, u selima Balta i Gornavica
babice, v. baba.
postoji stena Baba Dakije s wenim si-
nom Dragomirom (Durse). B. ili Nave su zadu{ni kola~i}i ili
du{e predaka.
babazeman (staro vreme), v. baba i zeman.
Babjak, v. baba.
Baba Zima, v. baba i zima.
babo, papu (babu), za{titnik, stare{ina:
B. Zima je oli~ewe zimskog Vihora.
svekar, √ p‚ > hindi babu, per. bābā,
Narodne pripovetke je prikazuju kao
tur. baba: srp. babaqko, stariji ~ovek.
staru i ru`nu ve{ticu, koja jezdi me-
tu}i svoje tragove (Gvozdenzuba, Ruga, babovina (otaxbina), v. babo.
Korizma). babu (asir. vrata), papu, (za){titnik, √ p‚.
Baba Zlata, v. baba i Zlata. Babuna (oronim), v. baba.
B. Zlata je oli~ewe Leta ili Letnica, babura, bab'r“, vrsta povr}a, √ b'™i > tur.
bogiwa Leta. Ona je “Zlatna baba” du- büber (ueşir).
brova~kih pisaca. Babu{nica, v. baba.
Baba Jega, v. Jeìbaba. Bavani{te, v. Bovan.
Babakaj, v. Baba Dakija > rum. Baba Caia, Bavarska (“Boqarska”), v. boqari > lat.
st. èna. Bavaria, Bajuvarii, nem. Bauern.
59
Staro ime Bavarske je Sarbarija (Ni- Bade, v. brat > rum. Bade.
koli}). badem (mandula), padma, vrsta drveta (=
baviti, b’ƒvati. b‚d‚ma, v‚dam(a): strah oli~en u
bavor (Vuk), v. blavor. boànstvu (Vasu), √ pad > rus. badma,
Baga (oronim, azijska Medija), b'ƒga, brat mindaq, tur. badem, lu`. srp. mandla,
Zore (oli~ewe "ist. planine"), √ b'ax. it. mandorla, eng. almond, lat. amugdala,
bagav, v. bangav. jel. amugdalē.
baga`, b'‚gƒ, deo, komad, partija, √ b'ox > Badem, -a, padma, pomo}nik boga Rata ili
gal. bague, n.lat. baggagium, fr. bagage, duhova Nava > ar. Bādem.
eng. baggage, st. isl. baggi. Baden (ime bawe), √ b‚—, (o)kupati > nem.
bagana, v. jagwe > fr. basane, {tavqena Baden: baden, eng. bathe: bathroom, st.
jagwe}a koà. norm. bathsk, okupati.
Bagdad, (Bakov grad), bagad‚da. badwak, bud'nƒ, dno, najniì deo ili
osnova ne~ega (= abud'nƒ, dno, RV I, 24),
Staro ime Bagdada je Vavilon < asir.
√ bud’ > lat. fundus, eng. bottom, benthos,
babilanu, "bo`ja vrata".
a.s. botm, jel. bénthos: bathýs, dubok, nem.
Bagdala (ime st. svetili{ta), b'ag‚la, bodam, -em, Boden.
glava, -ica, lobawa (> b'‚galin, "ukra-
Badwak je duhovni pojam za ju`ni ovrag
{en lobawama", jedan od devet pride-
sunca (v. Kra~un):
vaka boga Nava, √ b'ax.
“Za staroga za Badwaka,
"Nosilac lobawe" ({ˆras-kap‚lin) je
posve}enik s lobawom (simbol napu- za mladoga za Boì}a”.
{tawa profanog sveta). U tantrizmu, Badwevac (ime sela), v. badwak.
ènski aspekt “ùte bogiwe”, na pre- badrqak, v. patrqak.
stolu od draguqa. U jevrejskom predawu ba`dar, v. bƒxa i dara > per. bāğdār, tur.
je duh koji vlada sazve`|em Bika. bacdar.
baglama ({arka: tambura), band’a-karana, baza, b‰xa, osnova, osnovni elemenat, za-
povezivawe, zaustavqawe (mag.), sapi- metak, sr`: istina (kao seme ili uzrok
wawe, √ band’ > kelt. baglum, jevr. va- postojawa), uzrok (prvobitan) ili prin-
glama (paglama), tur. baglama. cip, sve {to sluì kao oslonac ili
bagra, -en, p’alg“, crven, -kast, √ p’al > se sadrì u ne~emu: zvuk koji ~ini ba-
st. srp. bagrь, rus. bagar, grimiz, pur- jalicu (mantru) svakog boànstva, √ b’ux
pur: bagr‘viый, tamnocrven, st nem. > jel. lat. basis, eng. base
fagar, prekrasan, jel. fágros: porfira: purós, bazati (i}i bez ciqa), b…sati, i}i negle-
crven, lat. purphura. daju}i kuda, √ b'‚s > per. bazi, igra, ar.
B. je insekt od koga se dobija crvena per. bazi, gde koji, neki: srp. nabasati.
boja. bazar, v. pazar > st. rus. bazƒrь, per. bāzār,
bagra, (nar. lo{ ~ovek), bal†gra, najve}a jevr. bazár.
ja~ina, krajwa sila (ekstremna u lo{em bazeologija, v. baza i logo.
smislu), √ bal. bazerxan (trgovac), v. bazar i xanum >
bagren (crven, purpuran), v. bagra. per. tur. bazarğan.
bagrenica (purpurni ogrta~), v. bagren. bazer|an-bba{a, v. bazerxan i ba{a.
Bagre{, v. bagra. Bazilike, v. bazilika > lat. Basilikē.
badava (besplatno), √ b'id, pro}i kroz, (pro) bazilika, v. basileus > jel. basilikē, lat.
{iriti, svrstati + va, vazduh > ra{. basiliicum.
bad, tur. bedava.
60
Baja, -oo, ab'aja, “bezopasan”, prikriveno ime Bajur, b’airava, “uàsan”, “stra{an”, pri-
boga Nava, oli~enog u strahu (< b'ajƒ, devci boga Nava, √ b’™i > srp. Birov-
strah, opasnost), jedan od osam glavnih qev, eng. Bauron, tur. Bajram, l. ime po
bogova: naziv himne za li~nu sigurnost, prazniku: per. bejram, hindi B’airavi
√ b'‡ > srp. "bbajo moj". Raga, oli~ewe arijske osmotonske
Bajagi}, v. Baja. muzi~ke skale (naj~e{}a ikonografska
bajan, v‚juna, bog, boànstvo, √ v‡. predstava B. je ples na mestu spaqi-
vawa umrlog).
B. u srp. jeziku kao pridev zna~i “bo-
ànstven“, dok je u avarskom preuzet u bak (bik), baka "rizni~ar", ime boga Nava (=
zna~ewu vladarske titule. b‚ha, bik), oli~enog u sazve`|u Bika
(nosi pridevak "sa znamewem bika", √
bajati, b’ƒxati, -e, primiti, snabdeti, po-
bah > tur. buga, bik, eng. buck, mu`jak,
sedovati, usmeriti, izloìti, stupiti,
rum. bica.
naterati u begstvo, progoniti, izabr-
ati, uperiti (baxa, biqka koja se ko- Pojmovi bak i bik se razlikuju: "bak",
risti za magijsko protivdejstvo), √ b'ay je po spoti jak, silan, u zna~ewu, isti-
> brig. b‚len, govoriti, rus. baяaatь, cawa i nametawa, onoga ko predvodi,
baю, baitь, hindi, badzan, duhovna pe- odakle je izvedeno "razba~iti se" i "ba-
sma, arm. ban, slovo, re~, jevr. paja, gov- hatost" u negativnom smislu (Marko-
or, st. isl. bon, ma|. baj, magija. vi}).
Bajawe je deo ~arawa. îni se izvode Bak (oli~ewe sazve`|a Bik), v. bak > jel.
bajawem, a ovo ~arawem. Bakchos, lat. Bacchus.
bajdaluk (xabaluk), v. vajda i luk. Bak je bog obiqa helmskih zemqorad-
nika. Jelini su slavqewe svetog Bika
Bajdo (nadimak), b’e—a, ovan, √ b’id.
dràli za pela{ki ili ra{anski obi-
Ovan je simbol boga Amona i ~esto se ~aj. Po ovom ra{anskom obi~aju je izv-
nalazi na zastavama, jer zlodusi beè r{eno oboravawe zemqi{ta za gradwu
od “zadaha” Ovna. Rima, tako {to je s desne strane upre-
bajer (bara), v. bara > st. nem. wiari, nem. gnut beli bik, a sa leve strane bela
Weiher, fr. vivier. krava.
Bajer (zem. ime: jezero), v. bajer. Kod Kelta je bik simbol Sunca, a
bajka, baj‚naka, mi{qewe, ispoqavawe krava Zemqe.
ose}awa straha (jedno od devet poetskih bakalnica, v. bak > tur. bakhal, it. bac-
ili dramskih ukusa (rasa), stra{an: ol- cana, vinarnica.
i~ewe mitske Zmije u uzlaznoj putawi Sazve`|e Bika donosi Novo leto i
Zemqe, √ b’‡. daje obiqe hrane.
Materijalna forma mi{qewa proi- bakaluk, v. bakalnica i luk.
sti~e iz duhovnog sveta ideja, pa su
bakanxa (cipele od gove|e koè), v. bak.
bajke riznica magijskih formula. Stoje
Gojzerica je vrsta bakanxe sa klino-
u vezi sa ose}awem straha i leve
vima.
strane "kola nebeskog".
bakar, {‚bara (k‚bara), bakar (= ravˆ-lo-
bajta, v. pojata > ra{. baita, -ee, pastirska
ha, "metal sunca", a“dumbara), tama, za-
koliba, arm. bejto, jevr. bajit, dom, ku}a:
gasit > lat. cuprum, a.s. caper (capor), eng.
baith, jel. báitēs, kripta =bétēs (Hesi-
copper, fr. cuprus, cinc. bacire, jel.
hius).
mpahíri.
Ova re~ postoji kod Baska u obliku
U qudejskom jeziku b. je naziv za cr-
baita, ku}a.
venu boju.
61
Bakar, v. bakar. zavetni arhi|avo, han. jevr. Baal, glavni

bakva, -ica (posuda za rakiju), v. boca. bog hananskog panteona, gospodar Severa
s glasom groma, poistove}en s Hadadom,
Bak El (han.), bakula, bog Nava, √ bah.
st. norm. Balder.
Bak El je hananski El, poznat kao Bak,
balaban, balopapana, obdaren snagom,
sa pridevkom “otac bogova”.
silom ili ja~inom > rus. balaban, soko,
Bak Zagrej, v. Bak i Zagar > jel. Zageus. krim. tat. balaban, tur. belaban, veliki.
Kritske misterije Zagreja stoje u vezi U srp. jeziku b. je krupan ~ovek ili
obnove prirode u prole}e i ravnodne- onaj ko jede ne ~ekaju}i druge, K.
vice u Biku. Slavqene su u tajnom
Balaban (por. ime), v. balaban.
obredu kao smrt i ponovno ro|ewe Za-
greja (Knos). Prenete su sa Krita u Je- Balabani, v. Balaban.
ladu, gde su poistove}ene s Dionisom balavac, b‚l†vast’a, mlad, detiwast, ne-
(Sna`ni lovac). odrastao (= b‚laka), √ bal.
bakizam (rel. sistem ili sekta), v. Bak > Balaor, balavritra, Gromovnik, ubica
ar. bahā', pers. bahā, sjaj, rasko{, bli- zloduha Vritre.
stavost. Balaton, v. blato > ma|. Balaton.
Baki}i, v. Bak. Bala~ko (vojvoda), b‚l‚hakƒ, ime zmijo-
bakqa, v. bukara > lat. facla, -ula, jel. likog zloduha: jedan od ~etiri kowa
fákla, rum. facla. Vi{weg (b‚l‚ha, mitski kow): jedan od
bakowa (stari vo), v. bak. sedam oblaka koji se pojavquju prili-
kom smaka sveta, √ b’u.
Bakoti}, v. Bak.
U juna~kom spevu Bala~ka vojvodu, tro-
bakra~, v. bakar > tur. bakraç, ma|. bagrasz.
glavu zmiju s krilima, ubija Milo{
bakropis, v. bakar i pisati. Voinovi}, na koga je prene{en motiv
baksuz, b’agna{a, razo~arewe u, o~eki- prastare skaske o ubici zmijolikog
vano, onaj kome je nada slomqena (< zloduha, v. Balaor. Bala~ko-vojvoda je iz
b’agê{a, gospodar sre}e ili napretka), Le|ana grada.
√ b’awx > tur. bahtsiz. balvan, bilv…vana, stablo ili deo jabu-
baktati, b’aktƒt‚, posve}enost, odanost: kovog (bilva) drveta, koje se kao i ja-
privrènost, sklonost, naklonost: na- bukovo li{}e upotrebqavalo u obredu
giwawe, u~vr{}ivawe (< b'aktƒ, pro- boga Nava, √ bil > st. rus. bъl lvanъ,
izvesti, pripadati, sluìti)., √ b’ax > idol, rus. bolvan, tur. balvan, poq. ~e{.
gal. ambactus, sluga. balvan, lit. bulvonas, eng. balk, rum. bo-
bakterija, b'a•kt™i, razdvajawe, lomilac, lovan, ma|. balvanu.
uni{tilac, √ b'awx > jel. baktería, lat. Jabuka je rajsko drvo srpskog mita, na
bacterium. ~ijem vrhu je “zlatna jabuka” (Seve-
bakteriologija, v. bakterija i logo. rwa~a, pupak neba), koju ~uva zmija. Po-
bak~a, v. ba{ta. redi se sa Mle~nim putem (koji te~e
bak{i{, b'ak{ƒ, hrana, jelo ili pi}e, √ iz vimena krave Zemuwe).
b'ak{ > st. rus. bak{ˆ{, -h~ˆ{, jevr. U ma|arskom jeziku balvan je imao zna-
bakšíš, tur. bahşiş, per. bahšuš: srp. pe- ~ewe nadgrobnog spomenika, a u rumu-
k{i{, pe{ke{. nskom, kamenog oblutka (Durse).
Bal (vav. bog Sunce), b’alla, upu}eno Su- Balvan (ime sela), v. balvan.
ncu, ime boga Nava (= b’alu, √ b’al(l) balega, b'allaka, donositi, √ b'all > tat.
> asir. ball (belu), veliki, uzvi{en, balgas, cinc. balica, it. bagola.
fen. Bal, Belial, fil. Baal-Sebub, novo-
62
Sveà b. se koristi u magiji i medi- st. rus. bulƒt, ~elik (na Kavkazu velika
cini, a su{ena za grejawe i loèwe. sekira), per. pūlād, turk. bulat, azerb.
balegati, v. balega. polat, jel. mpaltas.
balija, b‚la, prost, budalast, neuk, nezreo balta (= pelta), bal‚t, prisilan > st.
> ar. bālī, prost ~ovek. norm. bardhi, {tit, jel. pélta.
Turci su ovim imenom nazivali isla- Balta je mali ilirski {tit u obliku
mizovanu sirotiwu. broja osam, kao i obredna sekira.
Balije, v. beli > jel. Balías, boànski i Balta (l. i zem. ime), b’‚lata, medved
besmrtan Ahilov kow (= Pojezda), gal. (b’all‚ta),sazve`|e Medveda, ime za
baille, kow belac. natprirodno bi}e, √ b’al(l) > Baltha,
Balijevac (ant. Apolonija), v. Bal. gotski knez (Jordan), srp. Balti}, por.
ime.
Balinovi} (selo), v. balija.
Baltazar, v. Bulat i car > jevr. Belsha-
balista, super. bƒli{š’a (< bala, jak),
sar, eng. Balthazar.
najja~i, najsna`niji, najproduktivniji,
najdelotvorniji, √ bal > jel. bállō: bali- Baltazar je haldejsko ime proroka Da-
ste, lat. balista, ratna sprava za bacawe nila; posledweg vavilonskog cara i le-
kamena i strela, eng. balistic. gendarno ime jednog od sveta tri kra-
qa.
balistika, v. balista.
baltati (se}i), v. balta.
baliti, balati, disati, ìveti.
baltaxija (drvose~a), v. balta i xija.
Balkan (oronim), bal‚hakƒ, planina, √
bal > ~ag. balkan, vis, planina. Balti (pl. ime), v. Balta.
Stara planina se do nedavno nazivala Baltik, v. Balti > lat. Baltia, Skandina-
Balkan, kako je i danas zovu stariji via.
qudi u [opluku. Ovaj naziv danas nosi Balugxi} (por. ime), baluka, medved, √
samo jedna visoravan (ispod Vidli~a). bal.
Balkan (poluostrvo), v. Balkan. balun, v. balon.
Balkan se do po~etka XIX veka zvao balustrada, b'‚lu, krug (Sunca) + √ st™i,
Helm, kada je nema~ki geograf Cojne {iriti se.
predloìo iz politi~kih razloga na- Bal{a (titularno ime), bale{a, vojvoda,
ziv Balkan, umesto dotada{weg Helma. visoki vojni zapovednik, √ bal > srp.
Re~ Balkan se smatra turskom, iako Bao{a, Bal{i}.
Turci (maloazijski) nemaju ovu re~, ve} baqa (talir na ènskoj kapi), v. bula.
regiju Balkana nazivaju Emineh-dag, He- baqav (crne glave), v. Baqko.
lmska planina (Dereti}). Baqevac, v. Balijevac.
balkon, v. bal‚hakƒ, vis, uzvisina, √ bal baqezgawe, bollaka, pri~a, -ti, √ bal >
> tur. ballahane, deo ku}e odakle je lep rus. baltáttь, hindi bolna.
pogled, rus. balk‘n, it. balcone, eng. bal-
Baqko, balika, ime zloduha Nava, √ bal
conu.
> srp. Baqo, eta, -i
in, -aak.
balon, b'‚lu, krug Sunca, √ b'a > tibet.
bambus, bamb’a (vamb’a), √ vam > mal.
pulu, lopta, eng. ball, st. skand. bölr, lat.
bambu (mambu), eng. bamboo.
pila, pilula, fr. ballon, it. ballone.
ban (titula), b'‚n“, gospodar, Sunce, svet-
balota (bo~a), v. balon > fr. ballotte.
lost, bog Nava, √ b'‚ > asir. banu, St-
balta (sekira), bal‚t, prisilan, u slu`bi voriteq, Lu~ono{a, svetlost, per. bān,
sile, ugwetavaju}i (< bala, snaga, mo}), √ ~uvar.
bal > ra{. bal{}i, sekira, rus. balta,
63
banak (sto), vƒna, napravqeno od drveta, √ banuti (iznenada se pojaviti), b'‚n“, pojava,
van > it. bancola. prikaza, svetleti, pokazati, √ b'‚ > jel.
Banat (regija: brdo na Sinaju), v. ban. fanein.
bang, b'a–gƒ, prasak, lomqava, pucaw, buk- baw, v. bawa.
tati; raspu}i, √ b'awx > lit. bang, st. Baw, v. baw.
skand. banga, eng. bang. bawa, vƒna, oblak, kao posuda neba, drvena
bangav, pa•gu, hrom, o{te}en u noge, √ posuda za obredno pi}e, √ van > rus.
va•g > tur. bağmak. banя: vana, povezano s vodom, sem. bnh,
banda, band’u dru{tvo (supr. aband’u, us- obnavqawe, st. nem. fenni, blato, it.
amqen, RV I, 53), veza, odnos, √ band' > bagno, Bagno, lat. bāneum, balneum, fr.
st. skand. band, eng. band, it. bānda, nem. bain, baignoire, rum. baie, jel. Balaneiōn.
Bund: srp. band, globa. Bawa (zem. i ime regije), v. bawa.
banda`, band'ƒ, (po)vezivawe, √ band' > fr. Bawa Luka, v. bawa i luka.
bandage, nem. Binde: Band, -el, traka. U narodu se drì da je B. Luka dobila
bandar (grge~, vr. ribe), band’ura, okru- ime po bawi (Trapisti) u “luki”, {to
gao, zaokruèn, savijen > ma|. bandár. je naziv wive pored reke (Vrbasa).
bandera, bindala, rastureno, sve {to se Lingvisti tuma~e ime B. Luka po pr-
dobija rasturawem. idevskom obliku arhaizma “baw”, banov
banderola, band’ura, lep, dopadqiv: na- (> “Banova luka”), ali ovaj arhaizam
gnut, kosina: sklonost, nagon, prila- ima isto tako i zna~ewe “bawa”.
godqiv, uzro~ni > {p. banderilla, fr. bawak (topli deo furune, B.), v. bawa.
banderôle. bawan (vr. drveta), pa–i, trgovina,
bandur, v. pandur. trì{te, prodavac, √ pa– > hindi panu,
bandurica (kula pandurska), v. pandur. trgovac.
banduka (~uvar tesnaca), bƒnd'uk‚ma, Pod drvetom bawan, bog Mesec je u
~vrsta veza, √ band'. obliku zmije preneo qudima duhovna
bandura (ukr. muz. instrument), b’‚–—a, vr. znawa.
muz instrumenta, √ b’a–— > it. bandola, Bawane, v. bawa.
{p. el bandolo, fr. bandore, eng. banjo. Bawani (pl. ime), v. Brawan.
Banija, panija, ~uvawe, za{tita, √ p‚. bawati (kupati), vanate, √ van.
banica, v. ban. Bawica, v. bawa.
Banica, v. banica. Bawska (ime manastira), v. bawa.
Bani~ina (ime sela), v. banica. bar, -ika (proso), v. proso.
Staro ime B. je Ko{arwa. Bar, v. bara > it. Bari.
banka, v. banak > it. banco, fr. banque, bar (jedanput), b'ƒra, podupirawe ili ~in
nem. Bank. no{ewa, √ b'™i > per. bārī, srp. barem.
bankina, a•kin, RV III, 45, {to poseduje bara, v‚ri, voda (< v‚r), te~nost, √ v™i >
krivinu, zakrivqeno, √ a•k > it. banc- sem. bxr, izvor, bunar, mesto gde se za-
hina. dràva voda: cinc. bara, jel. barboros:
Banov Do, v. ban i do. ~e{. barina, blato.
Banova jaruga, v. ban i jaruga. Bara, v. bara.
banovac (zam. bana: vr. novca), v. ban. baraba (grubijan), b'arb'ar‚, grubost, za-
Banovo poqe, v. ban i poqe. mr{en, zapetqan, zbuwuju}e, prokleto,
Banovci, v. ban.
64
√ b'arb > arm. jevr. baraba, bibl. Baraba, bariti (udvarati), bar'ate, govoriti, fig.
aramija. sijati, dati, √ bar' > srp. "bbaron",
barabar (uporedo), paras-para, uzajaman (= udvara~.
p‚ra-v‚ra, obostran, {to povezuje dva bariti (kuvati), v. variti.
aspekta iste stvari), √ p™i > per. bar- bariton, v. bari i ton.
āber, barabar.
barifon, v. bari i fon.
Barajevo, v. bara. Barica, v. bara.
B. je dobilo ime po Barajevskoj reci.
Bari~, v. bara.
Barawa, v. baron. Bari{a, v‚ri{a, gospodar Voda, √ vri.
baratati, b’ƒrati, upravqati, podneti barjak, b‚rj…ka, èna (< b’‚rj…), podràn,
(b'aratƒ ustanoviti, podràti), nositi,
oboàvan, ~uvan, hrawen ili odràvan,
√ b'™i > it. baratto, -are.
podupreti, zavisiti od drugog, √ b'™i >
Barbara, v. Varvara > eng. Barbara. asir. barakvu, blesak, rus. barjak, tur.
Tuma~i se pomo}u jel. barbaros, -ikos baurak.
(pogrdno) uzetim od arh. srp. barbara,
Svetlost Sunca ima magijsku ulogu
varvarin, nearijac, √ barb.
za{tite i pasivnog je na~ela u odnosu
Barbika, barbar‡ka, kosa u loknama, √ na Ogaw. Sve duhovne zastave izvorno
barb > eng. Barbie. okrugle, jer svetlost Ogwa je barjak
barva, v. farba > nem. farwe. `rtveni, RV V, 11, zastava Zore (ène
bard (pesnik), b’ašša, pridevak duhovnika Sunca), gopodarice istoka, RV VII, 67.
(naro~ito skru{enih), profesionalni B. se smatra simbolom boànskog Vet-
panegirist, ~arobnica, √ b’aš > kelt. ra, ali sunce i vetar su istoga postawa.
bardd, narodni peva~ (instrumentali- Tri zlatna barjaka srpske juna~ke pe-
sta), eng. bard, {kotski bardu, hrabar, vanije su: “àrkovito Sunce”, "sjajna
drzak, nem. Barde, n.lat. barditus. mese~ina" i "zvezda Danica".
bardak, -lija (posuda za vodu), vard’anaka, barjaktar (stegono{a), v. barjak i dara.
mala posuda za dràwe (posve}ene) vo- barka, v‚raka (b‚raka), vrsta broda: po-
de, √ vard’ > krim. tat. bardak, srp. bar- suda, √ v™i > sem. brk, jevr. arbá, kopt.
dov. bari, tur. paraket, lat. barca, it. barca, -
Bardaci, -~~a, v. bardak. ruola, -herolla: barchetta, {p. barcaza, it.
barà, bƒrxaha, vime, √ b’ax > rus. barcoso fr. barque, nem. Barke, jel. baris.
barà, gal. barge, lat. barga. Misirski bog Nava imao je barku sa
Bare, v. bara. uzdignutim krajevima, postavqenu na
barel (mera za te~nost), v. bari > gal. saonice. Pramac je imao simbol bika,
baril, eng. barrel, rum. balercă. a na sredini je bio soko ra{irenih
bari, -(teìna), b'‚rƒ, teret, teìna, tovar, krila.
√ b'™i > jel. barýs, báros. barmuqa (ime za kravu), v. braon.
barij, -um, v. bari. barna (mrk, Vuk), v. braon.
barijera, v. bara > gal. barriere, fr. barier, baro, -(teàk), v. bari.
barrage, prepreka (prvobitno vodena), barogram, v. baro i grama.
brana, eng. barier. barograf, v. baro i grafo.
barilo (barelo), v. burilo > bug. barilo, barokomora, v. baro i komora.
rum. balerca, gal. baril, port. barril, jel. barometar, v. baro i metar.
baréli, ma|. barilla.
barisfera, v. bari i sfera.
65
baron (titula barjaktara), b'ara–a, gospo- B. je misirska bogiwa k}er Sunca

dar, gospodin, √ b’ri > rus. baran, (nekad sestra ili supruga), za{titnica
krim. tat. baran, st. nem. baro, fr. eng. grada Bubastisa.
baron, it. barone, jel. barion, n. lat. baro, bastijerna (gustijerna), b'ƒstr‚, posuda
{p. varon. (obredna) za dràwe vode, ko`na boca,
baroskop, v. baro i skop. √ b'™i > lat. cisterna.
barotermometar, v. baro, termo i metar. bastun (pastirski {tap, [), stab'a, {tap,
barsa (lesa za su{ewe vo}a), v. bursa > it. kolac, stabqika, √ stab' > eng. stob, -ab,
borsa, kesa, torba. lat. bastum, n. lat. basto, gal. fr. bâton,
barter (vezani posao), b'art™ˆ, (pre)nosi- {tap (oficirski): baton, skiptar.
lac √ b'™i > gal. barater, eng. barter, Bastun i ostan su {tapovi za po{ta-
trampa, lat. fertor, fr. barat, it. baratto. pawe, orawe i ~i{}ewe rala, [ (Ta-
Bartolomej, v. Vartolomej > lat. Bartho sev).
lomaeus, Martolus. bat (batina, maq), v. batina > rus. bot, st.
Barto{, v. Brata. norm. biti, it. bitta, ma|. bot: jevr. b’atá,
strah.
Bartul, v. Bartolomej > Barto, umawewe.
Bat (mikrotoponim), v. bat.
barut, v. prah > ar. barud(t), per. tur. barut,
jel. purítis, cinc. barute. bata, bašu, de~ak, √ baš > srp. baja, bata
([).
barutana, v. barut i han > tur. barut hane.
Bata (Boì}), b'‚ta, pojavan, svetle}i
basan (re~), va~anƒ, re~, govor, bajalica (=
(nom. bata, sija), √ b'‚
vƒ~as), savet, uputstvo, naredba, sao-
p{tewe: ukazati, navesti, √ va~ > rus. Mali Boì} je podu{ni dan, Boì} za
~e{. bƒsen, pesma, hindi badžan, duh. mrtve. On je oli~ewe mladog Sunca, u
pesma. ulozi boga Rata (Beli Vid):
Basara (l. i zem. ime), v. Busur > vla{ki "Boì} bata (udara)
Basara. na oboja vrata" (jutarwa i ve~erwa).
basen, v. bistijerna > gal. bacin, fr. bas- Batave (st. germ. pleme), b'‚ša najamnik (=
sin, it. baccino. b'aša), > lat. batava, titula zapovednika
Basileja (Uranova k}i), v. basileus > jel. pretorijanske garde na Helmu, u vreme
Basíleia. ~etvorovla{}a.
basileus (titula), v. Vasula > lat. basi- Batave su starinom srpsko pleme Ve-
leus. leta (Quti}a), koje je ponem~eno ve} u
Plinijevo vreme (IV 31, 2), ali se Ho-
basma (tajanstvene re~i), v. basna > rus.
landija do XI. veka zvala Batavija. Po
basmƒ, -snя, -snь, tur. basma, kwiga:
imenu ovog ratobornog plemena koje je
{arena tkanina.
regrutovalo najamnike, nastala je ti-
B. je vrsta tajanstvene narodne poezije tula "batava".
ili proze, koja se u turskom jeziku ko-
batala (dno luke), bud’na, dno > it. batalo.
risti u prenosnom smislu.
b…t†lija (bitka), b'aša, vojnik, ratnik, √
basmaxija, v. basma i xija > tur. basmaçi.
b'aš > srp. batalijun, gal. bataille, lat.
basna (moralno-pou~na pri~a), v. basan. battuere, biti se, battalea, batualia, fr. ba-
bastah (breme, nosa~), b’ƒstr‚, torba, √ taillon.
b’™i > jel. bastagma, nosa~. bataliti, √ b'at, negovati + √ l‡, odvra-
Bastet, v. Bubastija. titi > asir. batalu, prestati, ar. batil,
66
batal, tur. battalmak: jevr. batalá, neupo- ba}u{ka (otac: sve{teno lice), v. ba}a
trebqivost: len~arewe. (otac) > rus. batюo
o{ka.
Bataqu{e (ime visa), v. bataliti. bauer, v. paor.
Batas (por. ime), b’’te{a, gospodar svih Bauk (vr. duha), b’autika, ime boga Nava
bi}a ili zloduha, oblik boga Nava, √ (< b'’tƒ, duh), √ b’” > srp. bau-bau,
b’’. uzvik za pla{ewe dece: bauknuti.
batati (fig. udarati), b'‚ti, sijati, svet- Bah, -uus, v. Bak.
leti. bahanti, v. bahat > jel. Bakcheios, u~es-
batel (vr. ~amca), v. batara. nici Bakovih ophoda.
batina, v. bastun > gal. bat(t)re, eng. beat: Bahanti su u~esnici Bakovih ili Dio-
batter, lat. battuere, udarati: jevr. peten, nisovih orgijasti~kih ophoda (bahana-
kobra ({tap je zamena i oli~ewe zmije). lija) dolaska mrtih me|u ìve, o ra-
Batina dva kraja ima i simboli{e kra- vnodnevicama, koji su prvenstveno ~i-
jnosti (smrt i vaskrs). Za wu se kaè nili kowi, oblici umrlih predaka i
da je iz raja iza{la. ìvotiwe sunca u srpskom mitu, sa
batisfera, v. batos i sfera. ulogom obnove sveta i ìvota.
batifon, v. batos i fono. bahat (razuzdan), b‚hate, nadvladati, pobe-
batko, b’ašuka, momak. diti (< b‚ha, boànstvena sila, √ b‚h
> ar. per. tur. bahtli, srp. bat, sre}a,
batler, b’araša, nosa~ ili sluga, √ b'™i >
bati~an, sre}an, batlija, ~ovek sretne
eng. batler.
ruke.
batlija, v. baha(n)t.
Bahdat (st. prestonica Misira), v. Bagdad.
batoliti, v. batos i lito. bahijus (metri~ka himna Baku), v. Bah(us).
batometar, -iija, v. batos i metar. bahorewe ({aputawe), bahula, umno`va-
baton (titula), b'ašša, gospodar, vladar, go- we, kopija, raspaliti ma{tu, nadahnu}e,
spodin, √ b'aš. isterati, odstraniti, √ bah.
Stari pisci s po~etka n. e kaù da su “Tonoskop” Hansa Xenija je cev koja na
se narodni poglavari u Panoniji, Dal- drugom kraju ima tanku membranu posu-
maciji i Dardaniji zvali bationes. tu talkom. Odre|en zvuk formira uvek
Panoni, Iliri i Dalmati digli su se istu geometrijsku predstavu na membra-
na ustanak protiv Rimqana, pod jednim ni. Ikonografski simboli magijskih
Batonom i jednim Brenom (bran) u Po- re~i dobijenih na ovaj na~in, nalaze se
savini (Paterkul), zapravo, dvojicom u indijskim hramovima (Tro{i~).
Batona i jednim Pinetom (l. ime). Jedan Bahrija (ar. pomorac), v. bara > ar. Ba-
Baton je bio Breuk (Moslavac), gospo- hrudīn, “more vere”.
dar Panonije, a drugi dalmatinac, ro-
Bahtijar (ar. Sre}nik), v. baha(n)t.
dom Desidijat, iz Bosne.
Ba~, v. ba~a.
batos (dubina), bud’nƒ, najniì deo, √ bud’
> jel. báthos. ba~a, v. ba{ta > srp. ba}a, rum. baciu, ~oba-
nin > ma|. Bacsa: rum. Bacuil, Baciulescu,
batrahij, -us, b’eka, àba (kreketawe
Bacea, l. imena.
àba, izdalo je Ogaw bogovima, kada je
na{ao uto~i{te u vodi) > jel. bátrachos. B. je u zna~ewu pastirski stare{ina:
tast, svekar.
ba}a, v. ba~a.
ba~va, v. bakva > ma|. bocska.
Ba}ina (selo), v. ba}a.
Ba~evci (selo), v. ba~ija.
Ba}o, v. ba}a.
ba~ija, v. ba~a > rum. bacin, ba~ija.
67
Ba~ija, v. ba~ija. ba{tinija (bratstvo), v. ba{ta.

Ba~ka, v. ba~a. ba{-~ar{ija (gl. trg), v. ba{ i ~ar{ija.
baya, bal‚ya, sileyija, upotrebiti silu, √ bdeti, v. buditi > rus. bdetь, prus. budē.
bal > eng. bullu, srp. balirati. Bebri}i (gal. Biberi, Hiberi), v. Iberi.
bƒxa (dimwak), b'‚xja, podeqen, raspore|en bevanda, v. biba.
(< b'‚x, odeliti, biti na ili u ne~emu), bevut, v. behut.
rasporediti, imati udela u ne~emu, √
beg, b'ƒga, boànski pridevak, za{titnik,
b'ux > per. bāğe, dimwak, pu{karnica,
milosrdan gospodar, √ b'ax > srp. bek,
tur. baca, prozor.
avest. baga, gospodin, tur beu, rum. ci-
ba{, √ a{, posti}i > asir. ba{, sada, biti, nc. beiu.
postojati, dogoditi se
begluk, v. beg i luk.
ba{ (glava, po~etak, vrh), v. ba{a > tur.
begar (be}ar, met. xebrak), v. gebir > gal.
baş, pramac.
begard, pustiwak, poq. begar, eng. beg:
Ba{a (titularno ime), b'‚{‚, boànski beggar, per. bīkār, zlo~inac, nevernik,
gospodar Voda, √ b'a{. tur. bekâr, neoèwen, a.s. begger, rus. ba-
ba{a (poglavar, glave{ina), bale{a, vojvo- trak, ma|. betjar, prostak.
da, visoki vojni zapovednik, glavnoko- begenisan, b’og†-d’ana, ”radost bra~nog
manduju}i, √ bal > tur. başa, -ar, gla- ìvota“ (< b'oga, seksualno uìvawe).
vni.
Brak je sveta tajna, po pricipu boìjeg
ba{aluk, v. ba{a i luk. primera ravnoteè Java i Nava.
B. je dostojanstvo ba{e. begine, v. begar > n. lat. baga, begine <
ba{ka, ub'a, obe strane, √ ub' > rus. ba{ka, beg(h)ardus, eng. Beguin (= Beghard), polu-
tur. başka. mona{ki red.
ba{kaluk (tro{ak), v. ba{ka i luk. Bego, v. beg.
ba{kaluk, v. ba{kariti i luk. bed (vetar), √ b'id, pro}i kroz ne{to, pri-
ba{kariti, b'ak{ƒjati, potro{iti, rabiti, raspr{iti > per. bād, vetar.
sipati, √ b'ak{. beda, b'edƒ, napast, √ b'id > rus. bedƒ, per.
ba{-knez, v. ba{ i knez. bed, zlo, jevr. avedá, gubitak, lit. beda,
ba{luk, v. ba{ i luk > tur. başluk, nad- eng. bad, tur. bed, -af: -lu, lat. foedus,
grobni spomenik. gnusan, srp. beduo.
ba{ta (otac), b'ašša, titula po{tovanih bedak, (nevoqa, nesre}a, jad), v. beda > per.
qudi, √ b'aš > asir. ba{tu, boànski bedāk, tur. bedak.
pridevak: snaga, snaàn. bedevija, ba—avƒ, kobila (= vƒdab‚): pla-
ba{ta (vrt), v„stu, poloàj, kraj, predeo, men vatre Nava u bramanizmu, √ vad >
mesto (stanovawa), boravak, doma}instvo, ar. bädäwiuu, tur. bedevi.
√ vas > ra{. bo{}i, rus. bak~ƒ, bah~a, bedem, padma, zemqa, √ pad > ar. tur.
bak{ƒ, tur. bahçe, per. tur. bostan, jevr. beden.
bustán, vo}wak, gal. bastie, it. bastia, nem. beàti, be{ati, i}i, po}i, √ be{ (= √
Bastei, utvrda, ma|. bastja. bi{, pis, pes).
ba{tan (sposoban), v. ba{ta. bezistan (trì{te nestambeno), v. stan >
ba{tina (o~evina), v. ba{ta (otac) > asir. per. bezistān.
batu, graditi, osnovati, oba{tan (kva- bezobrazluk, v. obraz i luk.
litetima), rum. baština. beka (ovca), v. beko.
Ba{tina, v. ba{tina
68
beko (jarac), bukka, jarac, √ bukk > it. beli (javno), b'ala, zaista, naravno, izvesno
becco, fr. buk, jarac, a.s. buc, bucca, nem. > ar. bälā, tur. belli.
Bock, lat. beccus, -arius: ibex, divokoza. Beli breg (Mons Aurens), v. beli i breg.
Beko, v. beko. Beligrad, v. beli i grad > rum. Balgrad,
Bel, v. Bal > asir. (vav.). Bel, vrhovni bog tur. Beligrad koi, selo kod Carigrada
(plodnosti, kasnije poistove}en s Baa- (naseqeno 1521 stanovnicima Beograda):
lom), han. Bel (kanaanski Bel iz Pa- Erdel Beligradi, erdeqski Beligrad.
lmire (Me|ure~je ili Aram), ikono- U narodu se B. zove Veligrad, jer bela
grafski predstavqan sa zracima sunca, boja je sinonim za veqe, veliko (Mar-
gal. (kelt.). Beal, Belos, Belin, Bellas, kovi}).
vel{. Beli, ir. Bile, jel. Bilos (Jelini su Belin, v. Belon.
tvrdili da je Bel unuk Djausa (Zevsa).
Belita (pareda Bela, =kan. Belita), v. Bel.
Galski Belenus je imao slavu u ~ast va-
tre, Beltaine (1. 5. = Sv. Jeremija), U ke- belnuk (vr. ènske haqine), √ band', pri-
ltskom kalendaru 1. 5 i 1. 11 su dani za pojiti, sastaviti, pridruìti > tur.
koje se veruje da je otvoren prolaz bendlik, {to se pa{e oko tela.
izme|u ovog i onog sveta. belo (beli, beo), b'ala, bela boja, sunce, {to
Osnova "bel" veoma je ~esta u srpskoj je u vezi jave ili Sunca, √ b'al > lat.
onomastici. albus, jevr. laván, beo, eng. pale, lit. balas,
gal. baille, st. isl. bál, ogaw, nem. weiss,
belaj, b’adra-kali, bogiwa Nesre}e > ar.
jel. fálios: it. belvedere.
bälā, belā, tur. belâ, rum. belea, cinc. bi-
leaua, jel. mpelás. Bela boja je vilinska i pridevak Sunca
boìjeg, koje stoji kao junak u ve~noj
Bele vode, v. belo i voda.
borbi sa silama tame:
beleg, b'allaka, nositi, izdràti, osla-
"Na isto~nom bo`jem danku,
wati se, √ b'al > rus. belёgg, st. srp.
belegь, tur. ~ag. bilgü, mong. bālgā, jel. na wem junak na |ogatu,
obeliskós, lat. obeliscus, ma|. belueg. bela kowa razigruje,
beleìti, v. beleg. on doziva bele vile,
Belerofont, v. Balaor > jel. Belerofont, bele vile Samovile".
B. je Kowanik koji je jahao Pegaza i Belobog, v. Bel i bog > jel. Pelop.
ubio tiranina Belera. U Qudeji je Belovci (Belov~ani, gal. pleme), v. Bel.
ubio Himeru. B. su najbrojnije pleme Gala.
beleti, b'alate. Belon, -a, balˆn, ratnik, borac, snaàn,
Belgi (= Belke, Ravenski), v. Belovci. mo}an, boànski pridevak i oli~ewe
Strabon naziva Belgima narode izme|u sazve`|a Ovan (= Jaki Ovan s pridev-
Rajne i Ligera. Cezar je razlikovao kom: ”ralom naoruàn”), √ bal > lat.
Belge od Simbra i Teutona. On kaè Bellon, -a, boànski par rata > bellum,
da su Belgi naseqavali tre}inu Gal- rat.
ije. Oni su bili deo Germana, koji su Belona je rimska bogiwa rata, èna
~inili dobar deo galskih plemena, a Marsova, predstavqena sa zmijama u ko-
najugledniji me|u wima bili su Be- si, koje simboli{u no}ni ogaw. Weni
lovci (Belov~ani) ili Belke, po kojima sve{tenici su se samopovre|ivali, pi-
su i dobili ime. li krv i proricali.
Veltman tuma~i B. od re~i “vlaga”, po Belo selo, v. belo i selo > srp. belu{a,
vla`noj klimi, wihovog obitavawa? bela zemqa.
69
Belo{, v. Bel > Belan. vode, tur. bent, sastavak, eng. bend, sa-
ben, v. bin. viti: bond, veza, lat. beltus.
bena (luda), v. bunika > tur. bön: srp. be- Benu, b’enu, gospodar (svetlosti) zvezda, √
naviti. b’‚ > misir. bennu, “sjaj”, sveta ptica
povezana s rotacijom zemqe i godi-
Benba{a, v. bent i Ba{a > tur. bend-
{wim poplavama Nila (~esto nosi zve-
başi.
zdu i nalazi se na pramcu svetih ba-
B. je ime izleti{ta s izvorom. rki).
B e nb e n (misir. humka Atuma), b’anu, U znak se}awa na boìju prisutnost,
sunce, mesec √ b’‚. bog Sunca Ra je ikonografski predsta-
Misirska legenda kaè da se sunce vqen s pti~ijom glavom. Otuda Arapi
prvi put podiglo na Benbenu, svetom veruju da feniks moè sleteti samo na
kamenu Heliopolisa (prvobitna Atu- sohu nebesku.
mova humka), gde su pali prvi zraci Sveta ptica Benu se izlegla iz kosmi-
sunca i prvi put sletela Benu (> Fe- ~kog jajeta, koje je snela kosmi~ka guska
niks), sveta ptica svetlosti. Na Ben- Veliki Gaka~ (druga legenda uznosi
benu su stvoreni i prvi parovi. pticu ibis, simbol Tota, a tre}a opi-
benak (bana), b'a–g‚, konopqa, √ b'awx > suje uzdizawe lotosovog cveta iz vode,
avest. banha, rus. penьk ka, hindi bāng, kao prve prole}ne biqke).
per. benk, ar. bendz, ~ag. beng, afg. bang, Beograd, v. Beligrad.
tur. ban oti, trava ban.
Arbanski Berat je u istom zna~ewu.
Bena{in, b’avanê{a, vladar natalne zve-
berak (breg, {uma), v. breg.
zde ili horoskopa, √ b’u > ~e{. Bene{.
beran (bernik, birnik), v. birati > kelt.
benda (zarobqenik), band'ƒ, zarobiti (=
bran, Breno, lat. Brenus.
band‡, zatvorenik), √ band' > per. bende,
rob, sluga, zarobqenik, tur. bende, st. Narodni predstavnici birani su na
skand. band, eng. band, bond, fr. bande. civlinim i vojnim Saborima svake go-
dine, po boìjem primeru.
bendati (pridavati va`nost), band'ati (=
bad’n„ti), obuzdati, posti}i. Berane, v. beran.
ben|eluk, v. benak i luk > tur. bengilik, berat, varƒt‚, blagoslov, √ v™i > rus.
bencilik, ~esta upotreba benka: srp. ba- berat, asir. urtu, dekret, ar. bärät, jevr.
lan, -aam. verat, vaàn spis: Berakah, blagoslov,
eng. Baraca.
B. je smesa lista bunike ili konopqe.
berba, bab’rˆ, rodnost, prenositi, skla-
Benedikt, v. Vendi > srp. Venedikt, lat.
wati, na~in dràwa, √ b’ri.
Benedictus, eng. Benedict > Bennet.
Berber (por. ime), barbar‡ka, oblik boga
Vendi (Veneti) su starinci Evrope, ra-
Nava, √ barb.
sprostraweni od Jadranskog mora do
Arhangelovskog zaliva (Rober). Otuda berber, -in, bˆb'rat, brawe, sklawawe, √
je sv. Benedikt, svetiteq za{titnik b'™i > srp. brica, per. bārbār, tur. ber-
Evrope. ber: gal. barbeor, rum. barba, lat. barba, -
atus, it. barbeta, fr. barbette.
benetati, b'ƒnati, (pro)govoriti (glasno),
prizivati, naglasiti, nesuvislo pri- Berberi, barbar‡ka, bog Nava > misir.
~ati, √ b'an. barbara, -eerata (= lebu: ma{a{a), naziv
za B. iz polovine drugog milenijuma s.e.
bent (pojas), √ band', svezati, spojiti, sa-
stviti, postaviti > srp. zaben}en, ogra- Etimologija pomo}u re~i varvarin ne-
|en, per. bend, pojas, nasip, rezervoar ma smisla, jer su Misirci ovu re~ bar-
70
bara, Berberi, upotrebqavali pre po- brixa, u kojoj su Rodopi predeo Sarda
jave Grka, koji su ovu arijsku re~ ina~e ili Serda. Na vrhu ove planine bio je
pogre{no protuma~ili. hram boga Baka, iz koga su Besi-sve{te-
berza, v. Bursa > nem. Bersianer, fr. bourse: nici davali proro~anstva ostalim ra-
Pojam berze vezan je za dubrova~ku po- {anskim plemenima (Milojevi}).
rodicu Bursa, koja se preko Venecije bes, v. Bes.
preselila u Bri`, gde je u XV veku ot- besa, b’‚{‚, govor, jezik, re~, √ b'‚{ > srp.
vorila prvu berzu. O ovome svedo~i besnik.
tabla sa natpisom iz XV veka, na wi- Proricawe i zakliwawe su bili u
hovoj ku}i u Briù, sa starim grbom nadle`nosti Besa Jovana (“Ne u krv,
porodice Bursa, na kome su tri ko`ne tako vam Boga i Sv. Jovana”).
torbe (S. Bursa}). U pisanom izvoru iz druge polovine X
Re~ berza ina~e se izvodi se od fr. ba- veka, ùpan Travunije (Prelimir) daje
raque, jak, snaàn, nastale od arh. srp. tri-besu, tj. trostruku re~ ili zakle-
oblika barhana, jak, snaàn, √ bah. tvu svojim ro|acima (Sre}kovi}).
beri}et, -an, b’rita-b’uti, posedovawe besediti, b'ƒ{ate, -i, govoriti > srp. be-
snage ili napretka, √ b'™i > rus. beri- seda, rus. besedka, ma|. beszed.
tet, ar. baraka, blagoslov, obiqe, tur. Besi (pl. ime), v. Bes.
bereket.
B. su ìveli u Ra{koj (Trakiji) i Bo-
Berkasovo (selo), v. berak. sni, koja po nekima duguje ime Besima.
Berkovac (selo), v. berak. beskona~an, anantƒ, √ an.
berlo, v. berak. besneti, b’e{ati.
B. je pravo i kvalitetno drvo, koje se besmrtan, am™ˆta, √ m™i.
{iqilo i pobijalo u zemqu kao nosa~
Besomar (Biber~e), v. Bes i mora.
pajanti za ograde. Specijalnu namenu je
imalo kod pravqewa utvr|ewa, gde su B. je pogubnik zimskog Besa.
ovi drveni stubovi pobijani u zemqu, bestia, v. bes > lat. bestia, ìvotiwa, zver.
jedan do drugog, kao palisada (Mar- bet (jevr. ku}a), v. bajta.
kovi}). bet, v. beda > per. bed.
Berlin, v. berlo > st. srp. Brlin. beton, v. bitumen.
Berta (kelt.), v‚rtt‚, ime bogiwe Nava, √ be}ar v. begar > rum. becher, cinc. bichiar,
v™i > fr. Berthe, eng. Bertha. tur. bekar, jel. mpahiáris.
Bes (vrag: l. i zem. ime), √ b'e{, strah, B. je u zna~ewu: neoèwen, nadni~ar,
uàs > misir. bes, bog koji spre~ava skitnica: tro{axija, [.
zlo znamewe, bog zadovoqewa, rus. bes be}arluk, v. be}ar i luk > tur. bekarlik.
(bis), zloduh, lit. baisa, eng. Bes, lat. bai-
Be}ir, v. be}ar.
sus: pers. Bes, l. ime Darijevog satrapa.
behar, bah“tara, obilan, brojan (< bah“,
Besi idu naporedo sa zimskom sezonom.
mnogo), √ bah > tur. behar, rum. păhar.
Besne kobile su praznik koji se pokla-
pa s prole}nom ravnodnevicom i slavi be~a (vr. zmije), v. bestia.
se kao rastanak sa zimom, tj. zimskim bex, √ b'ax, posedovati, uperiti, preuzeti,
Besima. izjasniti se > eng. badge.
B. su se zvali sve{tenici ra{anskog behut (bevut), hutƒ, laàn; ime boga Nava,
plemena Satri (Sabri). Erodot kaè da onaj kome je upu}ena obredna ponuda,
su oni ìveli na Rodopskim plani- RV VI, 50, √ hu > per. hut, svest.
nama. Isto tvrdi i stara istorija Kem-
71
be{ika (mehur, kolevka), b'astrika, uma- bibliomanija, v. biblio i manija.

wewe za torbu od koè, √ b'as > srp. bibliomantija, v. biblio i manteia.
be{ika, kolevka, rum. bašica, tur. beşik, bibliofilija, v. biblio ifil.
lat. vessica, it. vescica.
Biblos (ime sirijske luke), v. Gubli.
Be{ka, v. Besi.
biva, b'ava, postoje}i, √ b'’
be{tija, v. bestija.
bivak, b'avaka, bivstvovawe, √ b'’ > eng.
bi, -(dva, dvostruki), v. bis > lat. bi, bis, bivouac, vojni logor, fr. beiwache, nem.
jel. di, dis. biwake, Biwack.
biangularan, v. bi i ugao(n). bivalentan, v. bi i valencija.
biarhija, v. bi i arhi. bivati, b'ƒvati > rus. bavitь.
biba (podvodno tlo), b™ib’ka, voda, √ b™ih bigamija, v. bi i gamos.
> srp. bibati, ulegnuti, {to uleè,
bidat (porez), √ b'’, dodeliti, podeliti, po-
biba, pura.
stati svojina > tur. bid'at, novost, no-
biber, bimba, krug sunca ili meseca, √ vina: porez na kafu u Carigradu.
bamb > srp. (epski), bimber, (gro`|e),
Bizant v. Buzani > jel. Buzantion, eng. Bu-
rus. bobrь, tur. kara biber: biberlu.
zant.
Biberaga, v. Biber~e i aga.
B. je zem. ime i naziv za srpsko-rimsku
Biber~e, ravˆ-bimba, disk Sunca. imperiju, posle pada wenog zapadnog
U mitolo{kim pri~ama zimsko Sunce dela, po imenu malog sela Bizant, gde
se opisuje kao Besomar, bog Smrti. Bi- je u vreme cara Konstantina pre-
berko (Biberaga) je epsko ime mladog me{tena nova prestonica, koja je po
zimskog Sunca, malenog kao “zrno bi- wemu dobila ime Konstantinopoq ili
bera”, ali po snazi ja~eg od diva. Mit- Carigrad. Ovo selo izabrano je za sta-
ski B. ima sabqu kojom moè odse}i tusni simbol srpsko-rimskog pan-ca-
glavu na dan hoda, {to je samo pe- rstva. Posle propasti Zapadnog srp-
sni~ko pore|ewe za simboliku dnevnog sko-rimskog carstva, Isto~no je nasta-
kretawa svetlosti. vilo svoje postojawe slede}ih hiqadu
U Kalevali se poredi s "bakrenim ju- godina. Ono se nazivalo Romejskim,
nakom pedaq rasta", koji se~e gorosta- iako je prvi vladar Romej na prestolu
sni hrast. bio tek u devetom veku. Zapadni pisci
biberxija, v. biber i xija. su naziv Romeja preina~ili u XVI veku
Biblia, v. biblio > rus. bibliя jel. bi- u Bizant, -ija (Vulf), izbrisav{i sr-
blia. psko ime, o ~emu svedo~i reforma (sr-
pskog) kalendara, podela na Isto~nu i
biblio, -(kwiga), v. Biblos > sirijski Bi-
Zapadnu crkvu i zabrana obreda na
blos, ime luke, jel. biblos, kwiga (naziv
ilirskom ili srpskom jeziku.
po imenu luke Biblos, odakle je uvo-
èn papirus). Jelinska pri~a o eponimnom Buzansu
je izmi{qena ili prisvojena, jer, Buzan
Da su Jelini preuzeli re~ za kwigu iz
(Bu{an) je srpsko mitsko ime, a Buzani
asirskog jezika svedo~i stari naziv Bi-
srpsko (ra{ansko) pleme, koje I. Vu-
blosa: Kuniga < st. srp. kuniga, kwiga.
k~evi} dokumentuje i na severu Evrope.
bibliognozija, v. biblio i gnoza.
Srbi i Rusi su Bizant ili Konstant-
bibliografija, v. biblio i gfrafo. inopoq zvali Stambol, Stambul. Ara
bibliolit, v. biblio i litica. pi ga zovu Farruk, “delioc”, jer leì na
bibliologija, v. biblio i logo. suvome|ini koja deli Evropu od Azije,
u kanalu Bosfor (Vosfor). Jelini ga
72
zovu Antuza, “Cvetnik”, a Turci Islam- biqosati (oma|ijati), v. biqe.

bol, obilnost ili mno{tvo islama, gr- biqur, vai—’rja, draguq, √ vid > ar. bal-
ad koji Turci po ugledu na arapsku lur, tur. billur, lat. berullus, jel. bérullos.
Meku nazivaju i “Mater sveta”.
bin, b’innƒ, rasturen, razdvojen, odlomak,
bizon (pridevak Baka), v. Bu{an > st. nem. mawe od celog, oblik, frakcija, deri-
wisunt, lat. bison. vat √ b’id? > asir. binu, sin, ar. ibn(i),
Bijela, v. belo. jevr. bin, ben, tur. (i)bin, gal. borns.
bik (= bak), v. Bak tur. buga, ma|. bik:
> bina (pozornica), b'‚–a, recitacija, vrsta
srp. bik, izdanak luka koji nosi seme: drame, √ b'a– > nem. Bühne, tur. bina.
bika, plodonosni izdanak. Bina, b’‡mƒ, “uàsna”, vilinsko ili ime
B. je simbol plodnosti, za razliku od bogiwe Nava, √ b’i > srp. Bini}
baka, koji je vi{e pretenzija (Marko- Ovo ime nalazi se na epitafu Eneje-
vi}). Re~ bik se odnosi na sazve`|a vom u boànskom obliku Vina (Niko
Bika i prole}nu ravnodnevicu u obli}).
novi prirode, dok je bak wegova perso-
Bingulac, pi•galƒ, bog Ogwa ili Nava
nifikacija.
(< pˆnga), √ piwx.
bikvadrat, v. bi i kvadrat. Bind, bind“, "rastura~", "uni{tilac", RV
bikefalan, v. bi i kefalo. I, 2, bog Nava (= b’ind“: b.-deva): kap
biksna (umetak), b'ik{a–a, akt traèwa vode kao mera: ta~ka izme|u obrva: l.
ili postavqawa, √ b'ik{. ime, √ bi(n)d > srp. Bindovi}, por. ime,
bilbil (slavuj), pilpilƒ (bilbilƒ), ime hindi bindu, bundu, crvena ta~ka iz-
bogiwe Sre}e: mesec, √ pil > ar. bulbul. me|u obrva udatih èna.
Bilbija (por. ime), v. bilbil. B. je ime ilirskog boga (lat. Bindus Ne-
bilet, v. bula > fr. billete, bullete. ptun) na|enog na kamenoj ari kod Topu-
bilingvizam, v. bi i lingva. skog, koje ne postoji u jelinskom niti
latinskom jeziku (R. Mari}).
Biqana, v. biqe (= bil’ana, l. ime?).
Pridevak Neptun ga povezuje s vodom,
B. je oli~ewe ìvotne snage biqaka
stani{tem boga Nava i gospodarem
ili priziv za vilu biqaricu i wenu
ilirskih moreplovaca Vinda, koji su
lekovitu mo} (RV I, 23):
po svom za{titniku dobili ime.
“U vodi re~e mi Soma,
svi lekovi su objediweni bind (obru~), √ band', (po)vezati, spojiti >
i ogaw, koji vasionu osveàva” rus. bondar, ba~var, nem. Bunt, savez:
Vile biqarice uzimaju pozla}ena kri- Binde, veza, eng. bundle: bung, ~ep.
la i okriqe, te razli~ite trave sa- binda, v. bind.
kupqaju na Rosnoj planini, o Biqanoj binom, v. bi i nomina.
nedeqi. bio, -(ìv), √ xiv, ìv > jel. bios, lat. viva.
U pripevu: Biqaro, Qejqo, Biqaro. Biograd, v. Beograd.
biqac (bijeq, }ebe), v. biqe. biograf, -ija, v. bio i grafo.
biqe, b’il, otse~eno drvo, √ bil > st. srp. bioelektri~an, v. bio i elektro.
bila, obe{ena daska u manastiru, o koju
biozofija, v. bio i Sovija.
se udara za po~etak ru~ka: bilo, drvo
kojim se udara u manastirsko zvono:
bioliti, v. bio i litica.
ìla kucavica, ir. bile, paw, gal. bilia, biomantija, v. bio i manteia.
lat. bilia. biometrija, v. bio i metar.
Biqezi (mikrotoponim), v. beleg. biomorfan, v. bio i morfo.
73
bioritam, v. bio i ritam. ribut je lotosov cvet, koji se u prole}e

biologija, v. bio i logo. prvi pomaqa nad vodom.
bioskop, v. bio i spas. biser, b'‚sura, svetle}i, sjajan, svetao, √ b'‚
> rus. biser, ar. tur. busra, turk. büsrä.
biosfera, v. bio i sfera.
B. je pore|ewe, oli~ewe i zamena i za
biotelemetrija, v. bio tele i metar.
svetlost:
biped, v. bi i pod.
"Grad gradila bela vila ...
bir (porez), bali, davawe, √ bal. {to su vrata od tog juga,
birati, b'ƒrati, √ b'™i. od tog juga ogwanoga,
birjan, b’aruxa (p’aruxa, prèn je~am), to su vrata od bisera,
jelo od kuvanog zape~enog pirin~a, √ od bisera bela draga".
b’™ix > per. birjān, purjan, tur. pürjan. Vedski biser je k}i boga Meseca, kome
B. je prastaro srpsko jelo, koje se zad- pripada besmrtnost. Persijski pesnik
ràlo pod ovim nazivom u Prizrenu Nizami prenosi legendu o za~e}u Le-
sa okolinom, po staroj recepturi (Mar- sandra Velikog, u kojoj kraqevski bi-
kovi}). ser oplo|uje proletna ki{a.
birka, b'‡r“, koza √ b'‡. Bise(r)ka, -kko, v. biser > ar. Bīser.
biro, v. birov > fr. bureau, it. burato. Mitski Biserko je za~et od zrna bi-
birov (pristav), b’ƒra, voditi, ~in odgo- sera, a po snazi je ja~i od zmaja.
vornosti, podràvawe, (pod)no{ewe, po- biserka (crkva), v. biser > rum. biserica.
di}i glas, pesma pohvale, punomo}(je), B. ima smisao “ku}e svetlosti”.
proceniti teìnu ne~ega, punopravan biskvit, pakve{šaka, pe~eni briketi, √
(b'ari), √ b'™i > rus. borov, ~e{. biruc, pa~ > fr. biscuit, it. bisccoto, eng. bi-
sudski sluìteq (do 12-og veka), nem. scuit.
(jidi{) biroff, sudija, tur. birov (u istom
biskup, v. episkop > a.s. biscop, eng. bis-
zna~ewu kao u srp. jeziku: sudija, hop.
izvr{iteq, seoski knez, kmet pristav
bista (poprsje), v. bust.
ili saziva~), mong. bujurudžu, na~elnik,
cig. cigan-baro, najvi{i ~in va`nosti, bistro, v. brzo > srp. bistriti (misli).
it. birro, pol. agent, lat. birrus, tat. bö- Bistrina se povezuje sa brzinom toka
jörōwĕu. (vode, misli).
birokratija, v. biro i krat. Bistrica (vodonim), v. bistro.

birt (kr~mar), v. birtija. bistijerna, b’ƒstr‚, ko`na ili posuda
birtija, b‡riša, RV VII, 39, gomila, gu`va, (obredna) za dràwe vode.
mno{tvo: prepuniti, pretrpati, ugu- bit, b'‚vita, uzrok postojawa, √ b'’.
rati, √ bil > nem. Wirt, -in, Wirtshaus, bitak, b'‚vitaka, proizveden, stvoren, ma-
bircuz. nifestovan, poznat.
bis (ponovo), uz. √ bis, podsta}i, terati > bitumen, xatu, smola, -st, guma, √ xat >
lat. bis, dvaput. lat. bitumen, nem. Kitt.
bisage, v. bi i xak > lat. bisaccium, jel. bi}e, b'”ti, postojawe, prisutnost, bo`.
bissáki, fr. bissac. pridevak, oli~ewe Blagostawa, √ b'’ >
Bisenija, bisin‡, lotos ili vodeni qi- asir. bit, mesto obitavawa, rus. bitь,
qan, bo`. atribut, √ bis > srp. Bisa. lit. buti, biti, srp. bi}e, imovina,
Gromovnik s lotosom u ruci juri nebi~, p“~~'a, rep, zadwi deo, posledwi ili
bom, u ~etvoropregu belaca. Wegov at- krajwi, √ pu~' > per. pič, nem. Peitche,
rum. bic, ~e{. batoh.
74
B. je pramen kose ili vune kod Vuka. blana (membrana), v. brana > lat. membrana,
Bi~ (vodonim), v. bi~. bug. blana, osu{ena balega za gorivo.
bicikl, v. bi i ciklo. Blanu{a (por. ime), balanuxa, mla|i
biya, b‰ya, seme, √ bis > srp. bixa (= brat Jakoboga, √ bal.
xora), = klis, ([um.), seme: mali, za- Blaw, v. blana.
kr`qao, bixan, ko naglo izraste, Kor- blato, v‚raša, poqe, podru~je, √ v™i > rus.
dun. bol‘to, ukr. baliщee, sem. plt, lit. baltas,
Bixa, v. bixa. jezero: bala, mo~vara, rum. baltac, lokva.
blavor (vr. gu{tera), v. Balaor > rum. ba- Blato, v. blato.
laur, zmaj. bled, v. belo, -eti > rus. blednый, st. nem.
B. je gu{ter koji se hrani zmijama. bleida, bledilo, nem. blässe, lit. blaidnas,
blag, b'ƒrga, "blag", svetao, √ b'rix > srp. blaivas, a.s. blāt, eng. pale, lat. palleo, -
blaìti, uìvati rajsko dobro. eus, -idus.
Blagaj, v. blag. blejati, b'‚lajate, gledati, dràti na oku,
Blagdan, v. blag i dan. √ b'al.
B. je Vaskrs ili praznik uop{te. blesak, √ b'l‚s, bleskati, sjaj > rus. blesk,
st. srp. bliskъ, nem. Bliz: lit. blaivas.
blago (prvobitno stoka), b'ƒrga, sjaj, -nost,
rasko{, √ b'rix. ble{tati, b'la{ate, √ b'l‚{ > eng. flash:
blush, crveneti, Blanch, it. Bianca, {p.
Blagovesti, v. blag i vest > st. srp. bla-
Blanka.
govestie, blaga vest skorog dolaska
prole}a. blistati, b’l‚sate > rus. blistatь, gal.
blanc, beo, -hir, fr. blanche, st. nem. bleih,
“Blagovesti-pripovesti” je izraz za ne-
blanch, lit. blaikstus, blušketi, st. isl.
postojano prole}no vreme, koje donosi
bleikr, muwa, a.s. bluscan, bloom, st. norm
blagu (radosnu) vest, o skorom dolasku
blōm(i), blanch, beleti.
leta, ali, ne mora uvek da bude tako.
blagodat (dar boìji), v. blago i dati. bludeti, b'uxƒti, zadovoqiti (b'oxƒ,
uìvawe, raspusan ìvot, posedovati,
blagoslov, v. blago i slovo. nameniti, √ b'ux > rus. blud, st. nem.
blagost, b’argas, sjajnost, blistvost, le- blantan, lit. blandus, mutan, st. norm.
pota √ b'™ix > jel. flégos, fleugo, lat. blundr, san, eng. blunder, gre{ka.
fulgur. bqak, b’ak{ƒ, zasi}enost, uobi~ajeno jelo,
Blagoje, -aa, (blagdansko ime), b'ƒrga, “blag”, √ b’ak{.
ime boga Nava, u obliku oli~ewa op- bob, -ica, bimba, krug sunca ili meseca,
{te ravnote`ne sile: broj 11, √ b'rix. √ bamb > prus. babo, lat. faba, it. fava,
Blagomir, v. blago i mir. fr. fève, rum. boba, cinc. bob, ma|. bab.
Bla` (Vlaho), v. Vlaho(s) > lat. Blasius, bobati ({atr. najesti), bƒb’asti, pojesti,
jel. Blasios (= Priap “dlakavi”), it. Bia- popiti, √ b’as.
gio, -iolo. Bob(ov)i{te, v. bob.
Sv. Vlaho do|e 16. februara, jedan dan Bovan, v. balvan.
posle Sretewa. Smatra se da kad pro|e
Bovan (ime jezera), b’uvƒna, voda, √ b’u.
Sretewe, pro|e i zima: “Ali, veli Bl-
a` (Vlaho) da je la`” (tj. ne mora da bog, b’ogƒ, zakon, pravilo, slika, zamisao:
bude uvek tako). mese~ev dan, √ b’ux > ven. bagun, bugu,
bog, a.s. boga, eng. bow.
Blaìmir, v. Bla` i mir.
Re~ "bog" je duhovni pojam za mese~ev
dan (28 konaka) Zverokruga (Zodijaka), u
75
biolo{kom ritmu Zemqe. Bog je Zakon, Boda, bod'a, l. ime, oli~en intelekt, √
od koga postaju svi zakoni. bud'.
U narodu je re~ bog ~esto poistove}ena bodar, b'adrƒ, blagosloven, sretan, milo-
s nebom: “{to je pod suncem i nebom”, stiv; vr. bogova, √ vad?
ili "pod kapom nebeskom". Ova re~ ima Bodin, bod’‚nƒ, uzrok bu|ewa: ime za pla-
i smisao ~ulnog uìvawa (b'oga) ili netu Merkur: mese~ev praznik: tamjan,
suprotno: "Vide}e{ ti svoga boga"! bu|ewe, √ bud’.
Osnova “bog” je vrlo ~esta u srpskoj Bodin je istorijsko ime srpskog cara
onomastici. koji je dva puta krunisan: prvo u Pri-
bogat, b'ƒgavat, imu}an, napredan, uspe- zrenu a zatim u Skadru, hiqadugo-
{an: pridevak Vi{weg, √ b'ux > lit. di{woj prestonici srpskog carstva
bagotas. (Dereti}).
Bogati} (selo), v. bogat. Bodri}i, b'adraka, ime za narod; hrabar,
Ime je od eponimnih Bogatinaca. dobar, lep, √ vad? > srp. Bodiroga,
Bogdan, -a, b'ogindra, ime Vi{weg (= ana- Bodroì}.
nta, "neograni~en"). Plemena balti~kih Srba (Bodri}i, Va-
Nodilo tuma~i B. preme{tawem sloga grijani i Polabqani) imala su u grbu
u imenu “Da(j)bog” ili prizivom “ako srebrnu glavu bika, sa srebrnim li-
Bog da”, upu}en bogu, “starom davaocu”. stom koprive.
Epski Qutica Bogdan je otac Jugovi}a. Boìna, b’ogin, vijugavi zmijoliki zlo-
Bogdan(ov)ci. v. Bogdan. duh, √ b’ux.
Bogdanska (st. ime Moldavije), v. Bogdan. Boì} (< Bogi}, mali Bog), v. bog > tur.
Boźuk.
Naziv je po Bogdanu Hmeqnickom, na-
cionalnpm junaku. B. je ju`ni ovrag ili ro|ewe mladog
Sunca, koje prelazi na levu stranu
Bogi, b’ogi, izuvijan, zloduh-zmija, √ b’ux.
kola nebeskog:
bogiwa (diva), v. bog.
"Boì} baje po svem svetu ovome,
Bogiwa, v. bog. slava mu je do nebesa".
Bogi{a (l. i zem. ime), b'ogŠ{a, "neog- On je dragi, "plahi deti}" Svaroì}:
rani~eni", ime zmaja s 1000 glava, jedan “Tog Boì}a Svaroì}a...
od oblika Vi{weg boga. kowic mu je bojni doro ogweviti”.
bogi{a (perunika), v. Bogi{a. boùr (vidova~a), v. bagra > ar. busur.
Ne bere se na Spasovdan. B. nosi ime po srpskom bogu Vidu,
Bogovi}i, v. bog. kome je posve}en. Ne moè da bude
Bogovoqa, v. bog i voqa. arapska re~, jer, crveni b. je endemska
vrsta iz oblasti severne Peonije (Ko-
Bogodol, v. bog i dol.
sovo), po kojoj nosi naziv u latinskom
Bogojevo, v bog. Peonija afficinalis, rus. pion, jel. peonija.
Bogoqub, v. Bogi i Quba > jel. Teofilos. Boùr (l. ime: oronim), v. boùr.
bogomdan, -o, b'‚gƒ-d'‚na, riznica (< Boùrwa (ime sela), v. boùr.
b'‚gƒ, Bog-davalac).
boza, v. buza > rus. boza, tur. boz, mutno.
bogoslovija, v. bog i slovo. boj, v„xa (= v„ja), borba, rat, √ vax.
bogostan, b'oga-st'ana.
Bojan, v‚juna, bog, boànstvo, √ v‡ > ir.
Boguhval, b’ogƒhv‚rƒ, “boànska zmija”, Boann, bogiwa Voda, avar. Bajan: per.
√ hv™i. bajan, vojvoda.
76
Vojvoda Bojan je li~nost Novgorodskog bonaca, ambunat'a, gospodar voda, okean >
letopisa “Bojanova himna” iz IV veka. it. bonazza.
Bojana (vodonim: zem. ime), v. Bojan > ir. bo r (= bog), b'aru, gospodar, Vi{wi ili
boune, vodonim: srp. Bojani}i, -c
ci. bog Nava, √ b'™i.
Bojana ima osam pritoka, kao i mitski bor (Pinus Silvestris), v. bor > rus. bor, st.
Skamandar. isl. borr, drvo, st. ir. barr, {iqak, a.s.
bojari (ratni~ki stale`), v. Boji > rus. bo- bearo, {uma.
jarin, barin, rum. boier, ma|. bojar. B. je senovito drvo pa se kod Srba sadi
U Rusiji su b. bili najvi{i dràvni na grobovima, a kod Rusa stavqa na
~inovnici, a u Rumuniji plemi}i ve- mrtva~ki sanduk.
leposednici. Kod Briga je bio u posve}ewu boga
Bojat, b’autja, ime sina Manuovog, √ b’’. Baka (Dionisa) i Kevale ili Dijane
bojati, b'ƒjate, strah, zapla{iti, √ b'‡ > Serbone, ~ije su sve{tenice nosile bo-
avest. bajente, rus. boяttьssя, lit. bajus. rovu krunu. Slavqen je kao “martovsko
stablo”, u dramskom obredu Nove go-
Boji, v„xa (= v„ja), pridevak boga Ogwa, u
dine o ravnodnevici. Posve}en je mno-
zna~ewu snaàn, mo}an ili brz: borba,
gim bogovima.
√ vax.
U srpskom nar. predawu bor je “drvo
B. su Kelti, ~ije se ime o~uvalo u na-
od svetlosti” i simbol besmrtnosti,
zivima Bohemija za ê{ku i Bajern za
koja je u vezi prirodne pojave, da pri-
Bavarsku (F. Mone).
likom udara groma bor sprovodi elek-
Bojka, v. Boji. tricitet u zemqu, zahvaquju}i smoli
bojna, vahˆn‡, armija, √ v‚h. kao izolatoru, a s druge strane zbog
bokal, v. boca (buklija) > lat. baucalis, it. svoje ve~ito zelene boje.
bocalle, fr. {p. rum. bocal, jel. bokálion, U etiolo{koj legendi, anti~kih Briga,
baýkalis, nem. Pokal. bogiwa majka Keva se povukla pod jedan
bokor (bujno cve}e), bahu, mnogo, √ bah > bor, kada je izgubila svog arhigala i
ma|. bokor. miqenika, traè}i od boga Neba da ga
bokoriti, v. bokor. oìvi, {to on nije u~inio, ali je bor
bol, √ bal, povrediti > n.per. bala, sem. blh, otada ve~no zelen. U srpskoj mitskoj
st. nem. bala, rum. bolnav. pri~i o postanku prvih qudi, devojka
se ra|a iz bora, a osnova “bor” vrlo je
Bol, v. rov.
~esta u srpskim li~nim i zemqopi-
bola (diploma), v. bula jel. Boýlla, it. bollo. snim imenima.
boleti, balati. Bora, v. bor.
bolid (vr. meteora), v. balista > jel. bolis,- bora, v. bura.
-dos, {p. bolas, zamka za bacawe.
borba, b’ara, bitka, √ b’ri > eng. warr.
Lete}e kamile (= boli) Zohara su ~uva
bordo, brad'nƒ, crvenkast, ùto-crven
ri zemaqskog raja.
(naro~ito boja kowa ili obrednog
boqari (velmoè, vlastela), v. bojari. pi}a): prekrasan, Sunce, √ b™ih > fr.
bomba, b’amb’a, grotlo, usta ili otvor bordeaux, vr. tamno-crvenog vina: Bor-
pe}i, dim, √ bamb > lat. bombus, jel. deaux, tat. burda, mutno pi}e.
bómbos, it. bomba, eng. bomb, prus. bor- bordura, pari√ d'‚, okruìti, pregraditi,
dus, st. nem. bart, fr. bombe: bombarda, postaviti okolo > gal. bordure, eng. bor-
top. der, nem. Bord, fr. bord, -ure, bordé, per-
vaz.
77
B. je etimolo{ki drugo ime za perdu. Bosiqgrad, v. bosiqak i grad.

Borej, v. burje > jel. Boréos. Bosiqka, -o, -, v. bosiqak.
B. je naziv za zmiju Ofiona, koji je Mitska Bosiqka je drugo ime bogiwe
oplodio Eurinomu, pela{ku bogiwu Zore, koja se ra|a kao struk bosiqka,
stvarawa. Za wega se verovalo da um- da bi se premetnula u prelepu devojku,
esto nogu ima zmije (Pausanija). oli~ewe Zore.
Boribor, v. bor i borba. Bosna (ime regije), v. Bosna (vodonim) >
borija (burija, truba, Vuk), b’ƒra, stvoriti st. srp. Bosьnna, jel. Bosona, lat. Boss-
zvuk, √ b”™i > tur. boru, bug. burija, ona, Bosina: Bassania, zem. ime.
cinc. burie, rum. burluiu, cev. Regija gorweg toka reke Bosne zvala se
Boris, bar’is, vatra, ogaw, ime boga Vrhbosna ili Zagorje (Novakovi}, A{-
Ogwa, √ brih. kraba), u koju spada i oblast dana{we
Borislav, v. bor i slava > Borislaf, got. Bosne, kao pro{ireni naziv.
dan. kraq, 1167. g. U Pojtingerovoj tabli, rimske karte
Boristen (st. ime Dona), super. bƒr’i{š’a, puteva, postoji zem. ime Bassante i ime
najja~i, najmo}niji, √ b’ri > jel. Boru- reke po wemu. Etimolo{ki su sli~ni
sten (gde je bio hram boga Baka (Ero- nazivi Basiana (Panonija), Elbasan i
dot). Basania (Arbanija) ili Ba{an, ime re-
Borje, -oojevi}i, v. bor. gije u Palestini (Petkovi}).
Borko, v. bor. Ime Bosne izvodi se u nauci jo{ po
ra{anskim Besima ili od baskijskog
Bor(k)ovac, v. Borko.
basoa, basanius, {uma.
Borna, b’ola-n‚t’a, ime boga Nava (“go-
Bosna (vodonim), b’‚{‚, pridevak boga
spodar Borna”).
Voda, √ b’‚{ > lat. Bassanius.
borozan (truba~), v. borija > tur. Buruzan. bostan, v. ba{ta > rum. bug. bostan, cinc.
Borozan, v. borozan. bustane, jel. mpostáni: jevr. bustán.
Borut (titularno ime), vir‚t (= vi√ rax), U Srba je to parcela za diwe i lube-
kraq, -ica, vladar, odli~an, glavni, vr- nice, kod Persijanaca za cve}e, kod Je-
hovni, visok ~in: bo`. pridevak Ogwa vreja vo}wak, a kod Turaka kuhiwska
ili ime prvog potomka Brane. ba{ta.
bos (vo), v. vo. Bosut, -a (vodonim), v. Bosna > lat. Bas-
bosiqak, v. vasilok > rum. basilico, bug. sante.
basilek, gal. basile, eng. basil, lat. basi- bota ({tap), v. batina.
licum, jel. basilikos, mlet. basilico.
botega, v. buteqka > it. bottega, fr. buti-
B. je molitvena i lekovita biqka, an- que.
tiseptik. Upotrebqava se za vodoosve-
boca, vƒhat, posuda, boca, √ vah > arm.
}ewe, u vra~awu i gatawu. Ova biqka
buka, boca, slov. bu~, gal. bacin: buket,
prati Srbina od ro|ewa do smrti.
lat. bacca, posuda za vodu: bocia, it. boc-
Kada se dete rodi prvi mu se krst pra-
cia, mlet. bazza, cinc. boca, jel. botza, a.s.
vi od gara na ~elu, a kad ~ovek umre,
būc, fr. bac, eng. bucket.
stavqa se struk bosiqka na mrtvaca
ili se biqka sadi na grobu. bocun, -in, vahana, posuda, √ vah > jel.
bo’tzon.
Bogorodica najradije miri{e na b., de-
voja~ko cve}e. Dva su praznika u toku bo{ak (busa, {ikara), v. busa > it. bosco,
godine posve}ena bosiqku: Makeveja, 14. lat. boscus, eng. bush, nem. Busch.
8. i Krstovdan, 27. 9. Bo{wanovi}i (selo), v. Bosna.
78
bo{~a (boh~a, -k~a), pa{~a, iza (vremen- ment iz 1086. g.), barazda, brazna, a.s.
ski i prostorno), le|a, pozadi, natrag, breard: srp. brazgotina.
√ pa{ > per. boġče, tur. bohça, bug. bradva (sekira oblika helebarde), v. brada
boh~a, rum. boccea. > rus. bradva, germ. bardjo.
U Isto~noj Indiji bo{~a je ~etvorou- Zraci sunca se porede s dlakom, na
gaoni {al, u Persiji ~etvorougaono koju se moè pose}i. Otuda, oni epski
platno, pokriva~ za glavu ili marama, “seku” i studeno kamewe.
a kod nas zave`qaj, prega~a za no{ewe, Brazda, v. brazda.
ili marama. brazditi, b’™idati.
bo{~aluk (mladin), v. bo{~a i luk > brazgati, v. brazditi.
tur. bohçalik.
Braja, -o, b'r‚yƒ, svetle}i, jedno od sedam
braon, bab'r“, tamno-braon, crvenkasto- sunca: ime ~uvara obrednog pi}a ili
braon, √ b'™i > lit. beras, prus. bebrus, {amansko, √ b'r‚y > eng. bright, a.s.
brunas, st. nem. bibar, brūn, jel. fruni, fru- bruht: srp. brajko (E moj brajko!).
nos, lat. fiber, eng. brown, nem. braun, fr.
Braji}i, v. Braja.
brun(et).
Brajkovac, -ii}i, v. Braja
brav, ƒvila, ovca, √ av > rus. borov, srp.
bravno, jagwetina (B). braman, bra'man, duhovnik, √ bra’m.
brava, uparava, otvor, {upqina, √ ru. bran (st. srp. rat), √ bran, zvuk: rana.
bravo (tako treba), bruva, nominalan pri- brana, vara–a ustava, bedem, zatvarawe,
ziv, izre}i, imenovati, proglasiti, √ dràti odvojeno, √ v™i > asir. birƒnu,
br’ > it. bravo, -issimo, eng. bravo. tvr|ava, rus. borona, per. beru, jevr.
balám, st. nem. boron, hindi (avarana, ime
Bravsko (oronim: regija), v. brav.
jedne tvr|ave u steni, koju je osvojio
bravura (ve{tina), v. bravo > {p. it. bra- Lesandar u Indiji (Dereti}).
vura, fr. bravoure, nem. Bravour.
Brana, br‚'ma, svet, posve}en; boànski,
Brag, b’rigu, poluboànsko ime mudraca nebeski, Apsolut, drugo lice Sv. Troj-
i tvorca prvog poglavqa Veda, rodo- stva, jedan od oblika Vi{weg, √ bra'm
na~elnika Briga, √ b’rax > st. norm. > ir. Bran, mitski heroj.
Bragi, bog re~itosti.
Brana je oli~ewe op{te ravnote`ne
B. je zajedno sa svojim sinom Usewom sile:
dao qudima astronomska znawa u Zvez-
“Jedini sam i sve je u meni,
danoj kwizi Koleda (Petkovi}).
ja sam ve~ni beskraj, imenom Brana,
brada, brad'nƒ, crvenkast, prekrasan, Sun duh sam najve}i u vaseqeni.
ce, mo}an, dug, vrh strele, √ b™ih > rus. Po~etak i kraj wenim {irinama”.
boroda, lit. barzda, st. isl. barda, st.
brano (izborna titula), v. bran (= b'ra–u,
prus. bordus, st. nem. bart, nem Barte, eng.
izdavawe zapovesti: junak?) > st. srp.
beard.
breno, civilno-vojna titula, srp. beran
bradavica, v. brada. (birnik, bernik), izborni narodni po-
Bradani (Bardi, Langobardi), v. brada. glavar, eng. Bran, heroj vel{kog mita,
brazda, b’™i{šˆ, gorwi deo, uzdizati se, sin Lira, irskog boga mora, lat. Brenus.
prekriti, odse}i vrh: okrajak, ivica, bran{a (branà), ƒn{a, deo, deonica, por-
porubiti, √ b’™id > rus. borozda, rum. cija, nasle|e, √ an{ > fr. branche, it.
bresda, st. nem. burst, brart, okrajak, jel. branca.
faros, lat. ferire, -are: ma|. Brasda (doku-
Brawan, -in, bra'man, sveta re~, duhovno
ispuwewe, duhovnost, gajewe, {irewe,
79
razvijawe > srp. Brewe, bratstveni~ko brvno, v. brv > srp. brvina (Vuk), lit.
ime nevesiwskih starinaca. briauna, ivica, eng. beam, gal. briva,
Brawan je duhovni pojam za oli~ewe most.
op{te ravnote`ne sile (Brane), perja- Brvenik, v. brvno.
nika Triglavbora: Brvenica, v. brvno.
"Bani bane Brawaninu, Brgat (oronim), v. breg.
ti veliki Pravodare.
brdo, b’adra, boànska planina Meru, √
U tebe su sve pravice,
bad > lit. birde, st. isl. brattr, a.s. bront,
sve pravice, slobodice".
nem. Bord, jel. badria, hrid, vis.
brat, b'r„t™i (= b’r‚trƒ), √ b’™i > per. Brdica (selo kod Skadra), v. brdo.
bratar, burader, jevr. berit, jel. fratir, lat.
bre (me|uradwa), √ br’, re}i, kazati, ime-
frater, lit. brotel, -lis, a.s. brōthor, eng.
novati, govoriti, prizivati, proglasiti
brother, nem. brouder, Bruder, ma|. barat. > jevr. abure, jel. bre, more: st. nord.
Brata, b’aratƒ, ime boga Ogwa ili oca bragr, pesni{tvo: Bragi, bog pesni{tva.
boga Nava, RV II, 36, √ b’™i > hindi Interakcija "bre" u srpskom jeziku ima
Bharate, bratstvo iz Mahab’arate, kome op{ti smisao nagla{avawa, poja~avawa,
je Manu dao ime, lat. Brutus. izraàvawa iskaza ili du{evnog sta-
brati, b’ƒrati, (pre)nositi (sa sobom), ot- wa, pleonasti~no u pesmi ili u slu-
premiti, pribaviti, napuniti, √ b'™i > `bi sveze, dok se u turskom jeziku upo-
asir. bēru, birati, rus. beru, bratь, jevr. trebqava samo u gnevu ili nièm od
sebe.
brh, uzimati, sabirati letinu, lit. be-
rin, lat. ferro, jel. foreo.
breg, b’rˆgu, brdo, √ b’™i > rus. b‹reg, arm.
barjr, visok, kelt. briga, breg (utvr|eni),
bratija, b’r‚tr‡ja, bratstveni~ki, odnos st. nem. berg, gora, brdo, planina, eng.
prema bratu. berg, norm. borg, jel. pérgamon: págos,
Bratimir, v. Brata i mir > gal. Brito- breùqak, ma|. bereg.
mar, ime vojskovo|e, 225. g. Breg, -aana, anica, v. breg.
Bra{qevac, v. bra{no. Bregava (vodonim), v. breg.
bra{no, pr†{ana, ishrana, snabdeti se Bregalnica (vodonim), v. breg.
hranom, ukusnost, √ pru{? > rus. boro- Breìne, v. breg.
{no, jevr. bar, zrno, lat. far, -is, ferina, st. breza, b'urxa, √ b’ur > rus. breza, berëzza,
isl. barr, eng. flour, fr. fleur, jel. áleiron. oset. baerz, lit. barzas, eng. birch, a.s.
Re~ b. bila je u zna~ewu jela, o ~emu bi(e)rce, prus. berse, st. nem. birihha, nem.
svedo~i crkveni termin Bra{an~evo bircha, Birke.
(Vuk), za posledwu Isusovu ve~eru (Sk- Brezova kora je u pro{losti kori-
ok). {}ena za pisawe. Utuk je protiv ve{-
tica.
Bra{ovan (por. i zem. ime), para{“-vana,
naziv za pakao, √ p™i. Breza, v. breza > srp. Breze, -een, -iik, -je, na,
nica, -o
-n ova, -o
ovac.
Brba, b™iba, l. ime.
Breznica (vodonim), v. breza.
brbor, barburƒ (bubura), voda, √ barb >
Brezovica, v. breza.
lat. Barbanna. ilir. vodonim (Plinije).
Brela, v. vrelo.
brbqati, v. brbor > lit. burbeti.
breme, b'ƒrman, briga, podr{ka, za{tita,
brv (obrva: brvno), v. obrva. pa`wa: teret, √ b’™i > rus. beremя, srp.
80
bremenit, (trudna èna ili star ~o- tomci Zer(b)etita iz St. zaveta (Kem-
vek), breme (reg), mera za seno (koliko bel).
~ovek moè da ponese), [. Polovinom 19. veka bilo je sedam ple-
brenovati, b'ra–ati, proizvesti zvuk, mena Br|ana, me|u kojima Ku~i i Va-
dati komandu, √ b'ra– > nem. brennen. sojevi}i, kod kojih se o~uvalo predawe
breskva, v. praska > jevr. afarsék. da su me|u najstarijim srpskim pleme-
Bretawa, v. Britanija > fr. Breton. nima.
Me|u galskim plemenima na primorju, Brigija (jel. Frigia), v. Brigi.
uz okean, bili su Veneti, koji dràli Najstariji pomen Brigije je u Serbono-
Bretawu. vom pohodu (Gimira).
brecalo (st. srp. bubaw), √ br’, najaviti, Brigita (irska svetica, VI vek), b™ˆgu,
imenovati. ime za pl. Veneru, √ b’r‚x > ir. Brigid
(Bride, Brigite), bogiwa le~ewa, gal. Bri-
brecati, b’re{ati, qutiti se, √ b’re{
gindo, eng. Bridget, nem. Brigitte: eng. Bri-
bre{a (otvor), b'r‹{a, gre{ka √ b're >
gantia, eponimna heroina plemena Br-
fr. breche, it. breccie.
iganti, na severu Britanije.
B. je jama za lov, s maskiranim otvorom.
briznuti, b’™in{ati, govoriti, svetleti,
Brzava (vodonim), v. brzo. √ b’™in{.
Brzak, -n, v. brzo brideti, b'™i—ati, zagwuriti, √ b'™id.
brzo, basri, hitro, RV I, 120, √ b’ri > sem. brijati, b™ihƒti, prekriti, pokriti, po-
brc, jevr. zariz, tur. seri, jel. forá, lit. cepati, i{~upati, iskoreniti (isko-
burzdus, prus. bruzos: sven. busa, naval- pati, prona}i), √ b™ih > srp. britva.
iti.
Brijeg, -e, v. breg.
brigada, v. pirat > it. brigata: kelt. briga,
Brije`|e (Brezje), v. breza.
snaga.
brinuti, b’r“najate, zabrinut, √ b’r(’)–
brigantina, v. pirat > it. brigante, gusar,
> srp. briàn.
razbojnik > brigantino, vr. broda, eng.
brig, -antina, fr. brigantine, nem. Brigan- Briseida, b™ˆsaja, ime zloduha, RV I, 93,
tine. vrag, ma|ioni~ar, RV V, 61, ~arobwak, √
br’ > jel. Urisís, k}er trojanskog sve-
Brigi, b'™ˆgu, Bregi (Bregjani, Breàni,
{tenika Hrisa.
Br|ani), √ b'r‚x.
Brit, b’arata, ime Ogwa ili oca boga
Brigi ili Skiti su najstariji narod
Nava, √ b’™i > lat. Brito, Brutus, Brita-
Evrope, koji su Misirci dràli za naj-
nicus, eng. Briton, Britain: Britnu.
jstariji narod na zemqi (Herodot). Oni
su najbrojnije pleme helmskih Meda. U Brita, b’aratƒ, vilinsko ime }erke boga
starom veku ubrajani su u polubogove Ogwa > jel. Brute.
qudskog porekla, koji personifikuju Britanija, v. Brit > eng. Britannia.
duhovnu mo}. Brigi ili anti~ki Srbi Briti i Britanska ostrva (ant. Kosi-
su mitski narod, jedan od tvoraca Rig terska), dobili su ime po trojancu
Vede, koji je ~ove~anstvu darovao vatru, Britu, Enejevom praunuku iz dardanske
RV X, 46. vladarske ku}e Troje, koji se iskrcao
Sirbin iz Sarda, prethodnik Herodo 1103. godine s.e. u Britaniji, podigav{i
tov, kaè su se Brigi posle Trojanske grad Novu Troju, danas London (Nenius
bitke naselili u M. Aziju, na predelu i Gildas).
Askanije (Trojada, Bitinija). Oni su po- Poreklo Britanaca je feni~ko (Vadel),
{to je jedno od suimena za trojance.
81
Poslepotopsko naseqavawe Britamije bruj, -ati, √ br’, govoriti -br’t‹

sa Istoka (Beda), nalazi potvrde u su- (brƒv‡ti) > zend. mrū, fr. bruller, nem.
merskim znacima, na|enim u Stoun- brüllen.
henxu (Vadel). Bruno, b’r’–ƒ, u~en ~ovek, duhovnik,
Briti, v. Brit. sve{tenik, √ br’– > eng. Bruno.
Starinci Britanije su Sarfi, Kelti brutalan, druha˜tara, RV I, 127, “pre-
Briti i Pikti. Stanovnike Britan- vazi}i povredioca ili demona”, √ druh
skih ostrva Arapi i Jevreji su zvali > n.lat. brutalis, fr. brutal.
Sirvali, a Rimqani Siluri i Sirli- Buba, bimba, l. ime, sun~ev disk, √ bamb.
ngi (Bo{ar).
buba, bimba, okruglast > rus. b“ba, ar.
britva (uro~nik), v. brijati. bubē, jel. boubon.
Britomarta v. Brita i mater > jel. Bri- bubalica, bub’uts‚, èleti, èqa za zna-
tómartis. wem, predmet èqe, √ bud’.
B. je kritska bogiwa Majka, u starom Bubastija, gƒb’asti, èna boga Ogwa, zr-
veku izjedna~ena po svojoj ulozi sa Ser- ak sunca, √ gab’ > eng. Bast, -et.
bonom (Artemidom), posle dolaska Ser-
buboriti, barbate, pokretati, √ barb >
boni}a (Herakli}a ili Doraca), ali su
srp. bubor.
je kasnije smatrali wenom pomo}nicom.
bubreg, v™ikkƒ, bubrezi, √ v™i > azerb.
brifing, b™is‡ (= b™isik‚), mesto (sedi
böirök, tur. böbrek.
{te) manastirskog |aka ili askete,
podmeta~, √ br’ > eng. breifing. bubuqica, bimba, okrugao ili okruglast
oblik > st. rus. bubuqa, lat. papula: srp.
brk, v. vrh > srp. brk, ukras mu{kog lica
bubuq, oblutak.
ili vrh noà.
bugariti, v. bukati > ir. guba, tu`ba-
Brko (mit. orija{), v. brk.
lica, srp. bugar{tice, vr. pesama: bu-
B. je simboli~ki predstavqen u preda- garija, vr. tambure.
wu sa 360 pti~ijih gnezda u svom brku
buda, -ka, bud'a, budan (u smislu boìje
i oli~ewe je Gospodara vaseqene (Gro-
budnosti (Ogwa), √ bud’.
movnika), koji okre}e Svarogov to~ak
sa 720 paoka (dana i no}i). Buda (zemqanka, zemunica, izba), je dowa
ku}a, a (gorwa) ku}a je vas ili selo.
brlog, b’‚lluka, medved, √ b’‚ > rus. ber-
Ogwi{te u budi nije se nikad gasilo,
loga, lit. burlas, pra{ina, nem. Bar,
uvek je bilo "budno" (Ostoji}), pa je ova
bero, ma|. borlog > barlang.
“budnost” kumovala imenu prostorije, a
Brlog, v. brlog. po woj toponima.
brod (gaz: la|a), √ b'r’—, prekriti (= √ Buda, bud’a, bog, oli~ewe pl. Merkur.
vr’d) > lit. bradas, dan. bording, mawi
Istorijski Buda bio je srpski princ,
brod, st. nem. furt, nem. bord.
sin Gautame, kraqa Saka (Nikoli}).
Brod, v. brod. Wegovo ime se tuma~i pomo}u prideva
Brodarevo, v. brod. budd’a, “budan”, probu|en.
Brodica, v. brod. budak, p‡daka, tla~iteq, ko pritiska ili
Brodnica (st. ime Strazbura), v. brod. ugwetava, √ p‡d > rus. batog, tat. botag,
bro{, √ b’r‚{, rasko{, isticawe, sjaj > ~ag. butak, tur. budak, rum. budac, it. bat-
fr. broche. acchio, batocchio.
brudati (potopiti), brudati, prekriti, √ Budakovac, v. budak.
b'r’—.
82
budala, bud’ilak{a–a, znak (trag) inte- Bukara (obredna vatra, Mesoje|e), v. bu-
lekta ili mudrosti, √ bud' > tur. bukara.
dala, idiot. bukara (posuda za pi}e), b‚raka, vr. posude
Budim (Budin), v. buda. √ v™i > lat. bucar, posuda za vino.
Budimqa, v. Budim. bukardija, v. vo i kardio.
Budisav, bod’isattva, “svebudan”, dosti}i bukariti (spletkariti, [), v. bukati >
savr{eno znawe, √ bud’. srp. bukara, galamxija.
buditi, b“d'ati (b‘d'ati, b“d'jate), √ bud'. bukati (bu~ati, larmati), buk(k)ati, govo-
bu|ewe, bod'‚nƒ (bud'‚nƒ) pobu|ivawe, RV riti (= bukkajati), √ bukk > st srp.
IV, 51, bu|ewe bogiwe Nava. buka, rus. bukva, slovo, pismo, srp. bu-
buza (mutno vino), busƒ, magla, voda: otpa- kvar, slovar, nem. buch, kwiga, eng.
dak od ìta, √ bus > rus. buza, per. book, jel. bukolike, pastirska pesma.
būza, tur. buzuk, lo{e vino, ma|. buzza, bukva bukka, vatri{te, ogwi{te: jarac, √
ìto. bukk > rus. buk, st. isl. bók, lit. bukas,
Buzani, v. Bu{ani. nem. Buche, eng. beech, lat. fagus, jel.
fagos.
B. ili Bizanti (Vizanti), su srpsko
pleme. Legenda kaè da je je vrag ukrao sunce
i obesio ga na bukvu, da svetli samo
bujaga, b“xaga, zmija, √ b’ux > srp. baja,
wemu. Ovo je kosmogonijska alegorija o
baguda.
"drvetu ìvota" (bukva), oli~ewu svet-
bujan, b'’ja (b”jas), koji brzo napreduje, √ losti ju`nog ovraga, koje pada u sa-
b'’ > srp. bujad-paprat, biqka koja zve`|e Jarac.
najbrè napreduje, per. buj, miris, tur.
Bukva najboqe gori od sveg drveta i
büuümek.
daje naj~istiji àr, pa se osim za }u-
Buje, -iiwa, v. bujan. mur i grejawe, koristi za su{ewe mesa
buk (slap, vodopad), √ buk, zvuk > srp. bakva, i ro{tiq.
drvena posuda za rakiju. bukvica (pismo), v. bukva > nem. buha,
buka, √ buk(k), govor > arm. buk, ar. qūbā, kwiga.
buka, vika, mete`, galama, tur. bah, Bukva je drvo od svetlosti u vezi s Og-
vika, bagirmak, eng. habbub, buka, ma|. wem, pa se iz tog razloga pisalo na bu-
bög. kovim da{~icama.
bukavac (vodeni zloduh), v. buk. Bukentaur, v. bik i kentaur.
Bukavac (por. ime), v. bukavac. Bukefal v. vo i glava (< Bukal) > jel.
bukagije (okov), √ buk(k), proizvesti zvuk Boukefálos, "volovska glava", eng. Bu-
> jevr. vuhaggie, tur. bukaği. ckephalus.
Bukal (por. ili ime kowa), b'’kala, uz- B. je jelinsko ime za Bukala. Kaù, da
nemiren kow, √ b'u > st. srp. Du~epal, je Bukal imao na grudima fleku u ob-
ime iz stare hronike (Nikoli}). liku volovske glave, pa otuda ovaj naziv
B. je kow L. Makedonskog, koga niko i tuma~ewe.
nije mogao da uzja{e, sve dok Lesandar, buket, √ k{up, `bun, grm > gal. boschet,
nije primetio da se kow pla{i svoje eng. bouquet, bush, lat. boscus, it. bosco,
senke, okrenuo ga prema suncu i uzja- {ikara.
hao. buklija, v. bukara (posuda) > cinc. bukla,
b u k ar a (vatri{te), bukka, vatri{te, jel. pto’kla.
ogwi{te, √ bukk > rus. bagatь, vatra
koja tiwa, lat. fax, -cis, jel. fogo.
83
B. je drvena ~utura za za obredno pozi- davali sferi~an oblik U sredwem ve-

vawe (na svadbu), iz koje svaki pozvani ku tako su se zvale vladarske poveqe.
otpije po jedan gutqaj. Bula, v. bula.
bukovac (vr. biqke), v. bukva. bulawe (koki~awe kuruza, B.), v. bula.
Bukure{t, v. Bukara > tur. Bukreş. bulat (vel. drveni maq), v. balta.
B. se tuma~i pomo}u eponimnog Bukura Bulat, v. balta.
ili po obredu bogu Baku (Dereti}). Bulbuder (Slavujev-do(l) v. bilbil i dol.
Obzirom, da je Bukara uo~i Uskr{weg
Jedan Bulbuder je u Avganistanu.
posta, ova obredna vatra stoji u vezi s
ravnodnevicom u Biku. bulbul, v. bilbil.
buklum, v. buklija > tur. buklum, nakit u Bulovi} (por. ime), v. bula
kosi. bulet (ìg), v. bula.
Bukov Do, v. bukva i do. buletovawe (ìgosawe), v. bulet.
Bukovik (oronim), v. bukva. bulumenta, balang'a, mnoìna, √ bal >
Bukovina (ime regije), v. bukva. it. foltamente, zbijeno.
Bukovica, v. bukva. buqa ({at.), buli, anus, √ bul.
bukovica (vr. biqke kojom se ~istilo buquk, balang'a, mnoìna > tur. bölök.
ispod ovaca), v. bukva. bumbar, bamb'ara, p~ela, √ bamb > eng.
bukranije, v. vo i kranio. bumble.
buktati, bukkati. bumbar (~ovek na poloàju), b’”mi, ste-
pen, pozicija: oblast, √ b’’ > per. bum-
Bukuqa, v. bukva.
ber, vlast.
Neki tuma~e ovaj oronim po buku tj.
bumba{ir, b’”mi, zemqa + √ {i,
slapu.
leàti > ar. mubāšir, poverenik, tur.
Bukre{ (tur. Bukure{t), v. Bukure{t. mübaşir.
bula, b’alu, krug sunca, √ b'al > st. nem. buniti, b’inƒtti.
bûla, st. norm. bölr, lopta, eng. ball:
bunxija, v. bunt i xija.
bulge, ispup~enost, fr. boule, tib. pulu,
lopta. bunar, ƒmbu-ruha, narastawe ili uve}a-
vawe vode, √ amb > asir. burtu, bunar,
B. je okrugao pup~ast beleg na kantaru:
izvor, tur. bunar, punar, nem. Brunn, born.
kokica kukuruza.
bungalov, √ bu•g, napustiti > bengalski
bula (èna), v. bula tur. bula, bola,
bānglā, eng. bungalow.
>
strina, tetka, jevr. i'búr, trudno}a.
bungur (tu~eno ìto: vr. jela), b'a•gura,
bula (poveqa), b'alla, povoqan, pokrovi-
drobqeno (ìto), lomqeno, √ b'awx.
teqski, upu}eno Suncu: ime boga Nava,
√ b'all > it. bulla, n. lat. billa: eng. bill, bundeva, v. Bind.
fr. bille. Okrugla tikva je atribut boga Nava.
Bula je zlatan ili stakleni uro~nik, bunika (Husciamus niger), b'awxaka, opijat,
napravqen od dve ispup~ene plo~ice, √ b'awx.
koje daju disk, stilizovano sunce kao Buni{a, v. Bu{an > vl. Buniša.
atribut Vi{weg boga. buniti, b'inƒti, ometati, ralikovati, uz-
Staroitalici su je nosili oko vrata i nemiriti, √ b’id.
u wima dràli magijske zapise. Od dr- buncati, b'a–ati, govoriti glasno, (na)-
ugog veka, bulama se zovu papska pisma, zvati √ b'a–.
s utisnutim olovnim pe~atima, koji su
84
bunxuk ({arene |in|uve), √ b'awx, rastu- Susret Java i Nava je mitolo{ka sva-
riti, razbiti. dba, koja ima simboliku kruga, tojest
bura, b’”ra (b'ura, b’uru), √ b'ur > rus. celine.
bora, burя, per. bûräh, tur. bora, izne- burwak (da`devwak), v. bura.
nadan vetar na moru, tur. ~ag. buragan, bursa (kesa), b’ƒstr‚, kesa (ko`na), torba,
boragan, vihor, mong. buragan, st. norm. √ b’ri > lat. bursa, jel. býrsa. n. lat.
burr, gal. furie, norv. būra, st. ir. búrind, bursa, koà, krzno.
eng. birr, lit. paburmai, st. nem. borelôs: Bursa (por. ime), v. Bursa}.
lat. furere, furō, furia: boracum, jel. fuao, Jedna grana Bursa}a iz Cavtatskog
porfuro: boréas: voreas, sever, it. burasca, zale|a, preselila se u Dubrovnik, gde je
fr. burrasque. primila katoli~ku veru (S. Bursa}).
Burak (zem. ime), v. pirg > lat. burgus. bursak, v. bursa > st. rus. bursak, monah,
buran, b’ura–a > rus. burƒnь, vihor (buraw), posve}enik (S. Bursa}).
srp (ep), burje, vetrovi. Bursa} (por. ime), v. bursak.
Burak ("vetrovit" kow), v. bura > ar. Bratstvo B. je po predawu starinom iz
Buraq, ime krilatog rajskog kowa iz Maloazijske Like (Likija), koje se pre-
Kurana, na kome je Muhamed uzne{en ko Proseka (Negotino) i Skadra, dose-
na nebo. lilo u Ku~e (S. Bursa}). Wihovu seobu
burag (èluda~ni mehur goveda), √ b'urax, iz Ku~a, u zale|e Cavtata, kod crkve
mehur > rum. buricu, pupak, eng. bile, Sv. \or|a, prate istorijski podaci.
ù~, jel. nefrós. buruntija (zapovest), v. berat > tur. buuu-
burg (tvr|ava, zamak), pura, utvr|ewe, tvr- ruldu.
|ava, skloni{te, dvorac, grad, √ p“r > Burhan, b’ura–a, “buran”, brz, aktivan,
st. norm. borg, nem. Burg, grad, zamak, pridevci Jezdioca, √ b’ur > ar. Burhan,
fr. bourg, a.s. burg, -h. ono {to se ne moè pobiti.
Burgas, v. burg. Manihejci ovim imenom zovu Zaratu-
burdeq, bundira, ku}a, sme{taj, √ bund > stru, glasnika boga Svetlosti.
rum. bordei, koliba, gal. borde, ku}ica > bus (ètela~ki uzvik), busa, otpadak od
bordel, it. bordello. ìta, √ bus.
bure, v. bari. busati, busjati, ispustiti, prazniti, √
burùj, v. burg > fr. bourgeios. bus.
Burzan (por. ime), v. Burhan. busa (busen), busƒ, komad zemqe obrastao
Buri (afri~ki Holan|ani), v. purger. travom, √ bus > bug. bus, tur. pusu, ba-
burilo (drv. sud za vodu), v. bure > gal. skijski basoa, -anius, {uma. eng. bush, it.
buire, rum. buriu, it. burrini. bosco: boschetto, jel. pýzos, nem. Busch.
burje, v. bura. busija, v. busa.
Epski naziv za vetrove (vijuge) u naro- Busova~a (zem. ime), v. busa.
dnoj poeziji. Busovnik (ime visa), v. busa.
burma, k’rmƒ, poseban odnos prstiju: bust (prsa od haqine), p™i{š’ƒ, gorwi
korwa~a (k’rmavat‚ra, druga inkarna- deo, uzvi{ewe, prsa (ƒpsas, skriveni
cija Vi{weg je u obliku korwa~e, koja deo tela (grudi), tajne ~ari ène), √
podupire pl. Mandaru), √ kur? > asir. p™i{ > fr. it. buste, nem. Bust, eng. bust.
burmu, iris, tamni deo oka. Busur, -id (misir. bog Nava), √ b’as-kara,
sunce, ime boga Nava (davalac svetlo-
85
sti), heroj (= b’asura), √ b’as > jel. Boý-

siris, misirski kraq, sin Posejdonov.
but, (deo noge), v. p‚d“, noga, √ pad > avest.
pada, korak, arm. het, lit. peda, jel. pús
(pós),poýs, podós, noga, pédon, lat. pes,
pessum, pedis, peda, oppidum, eng. foot, a.s..
fōt.
butati, bošati, povrediti, ubiti, √ buš.
buteqka (mala boca), putrakƒ, mali sin,
lutka, figura od drveta, √ puš > gal.
bouteille, lat. buticula, eng. bottle.
Buhara, b‚ha, Bik, oli~ewe boga Nava, √
B. je staro Bakovo svetili{te, na putu
svile sa Istoka. Malo je poznato da su
zarobqeni srpski neimari Stevana Vi-
sokog, u bitki kod Angore, gradili
hramove u Buhari, gde su neki od wih
i ostali, pre{av{i na islam.
buxa, b'ux‚, grana, √ b'ux.
buxa (fig. ~ovek od uticaja), puxja, ~ovek
dostojan po{tovawa (< p’x‚, po{to-
vawe), √ p’x.
buxak (}o{ak), b'ux‚, krivina, √ b'ux >
rus. buxak, tur. bucak.
Buxan (ime za bika), √ b'ux, koristan > jel.
bísōn, fr. lat. bison, vrsta uro{a (div-
qeg bika, nekada najja~eg stvorewa na
zemqi).
buxiti, b'uxƒti, saviti, koristiti, uprav-
qati, koristan, raspolagati, √ b'ux.
Buxuqa (ime za kravu), √ b'ux, korist.
bu{a (vo, Vuk: vr. gov.), pa{u, bik, √ pa{.
bu{e (Pokladna povorka, Vuk), v. bu{a.
Bu{an (mitsko ime), b’’{ana, ime Vi-
{weg boga, √ b’’{ > srp. b“ {a, -ee,
momci s maskama, (pred Bele poklade).
B. je brat cara Milana, iz legende o
Vla{i}ima. Bio je toliko jak, da je je-
danput dugu {arenu tresnuo o zemqu.
Bu{ani, v. Bu{an.
Bu{at, v. Bu{an > srp. bu{at, ime za
kowa.
bu{iti, b'’{ati, nastojati, biti zaokup-
qen > srp. bu{kati.
86
V
vade (vƒda, rok), vada, govor, -nik: ime prve
Vede > bug. vade, rum. vadea, ar. waeda,
tur. vade, lit. vadas, zvuk, nem. Wette,
opklada, lat. vadium.
vaditi, vƒdati, -e, govoriti, izvestiti, sa-
va (kockarski izraz), va, sav, sve, u svojstvu, vetovati, javiti, √ vad > avest. vadaueiti,
po{to, ukoliko > fr. va. lit. vadjáti, vadinti, kimr. duweiddio, st.
vabiti, vab’rati, i}i, zalutati, √ vab’r > ir. fedid, st. nem. farwadan, jel. ótheό.
misir. vab, sve{tenik u obredu prino- U novo{tokavskim govorima “vadati”,
{ewa, srp. vabak, st. nem. wouffen. voditi nekog (npr. devojku s la`nim
Vava, v. Vavila. bra~nim obe}awima ili u{trojen kow,
da ne legne radi brèg zaceqewa rane
Vavila, v. Varvara.
(Unkovi}).
Vavilon, v. Babilon > jevr. bevél.
vaàn, va{am, kontrolisan (va{ˆn, auto-
Vavedewe (4. 11.), v. Vava. ritativan: va{in‰, kontrolisan, zavi-
vaga, vƒ{a (vƒka), kontrola, provera: smi- stan, RV X, 16), √ va{.
ren, odre|ewe: polubog pod za{titom vaìti, vƒ{ši, -e, overiti, potvrditi.
Jezdioca, √ va{ > eng. weigh.
vaz (propoved, pridika), √ va~ (vak), govo-
Vaga, v. vaga. riti, re}i, boànska majka Veda, oli-
Prvobitna Vaga su M. i Vel. Medved, ~ewe govora bogiwa Va~ > gal. vois,
koji stoje u vezi sa rotacijom zemqe i voiz, lat. vox, -cis, vocal, -is, fr. voix,
misirskom legendom o nastanku vage, eng. voice.
koja je izmi{qena u èqi da se izmere Obi~ne arijske re~u su "va~", a svete
dan i no}. re~i i molitve "brahman".
vagan (sud: mera za ìto), vahana, sud, po- vaz(n)a, vahana posuda, brod, (vahƒt), √ vah
suda, √ vah > prus. vogonis, lit. vogo- > rus. vƒza, jevr. váza, gal. vessel(e), lat.
nas, it. bagano: ipagéni, boca, jel. bágenon vas, -cela, -um, fr. eng. vase, nem. vessel,
(gábenon): mpagéni.
Vase.
Vagan, v. vagan. vazal, ve{ƒ, -s, podanik (vi{a, sluga), pro-
vagati, vƒ{ši, -e, utvrditi. stitucija, √ vi{ > lat. vassus, -allus,
vaga{ (kolosek), gab'a, pukotina, otvor, fr. eng. vassal, nem. Vasall: kimr. gwasa-
rez, √ gab' > ma|. vagni, rezati. wal, sluìti.
vagina, gab'a, vulva > lat. vagina. vaiz, v. vaz > ar. tur. vaiz, propovednik.
vagon, v„hana, vozilo, √ v‚h > lat. vehicu- vaistina, v„hi{t’a, protok, izroditi na-
lum, eng. vehicle: vaggon, fr. wagon, nem. jvrednije (vi{e od svega) ili se (pri)dr-
Wagen. àti toga u najve}oj meri, najbrì, √
vada (kanal: prelaz), v‚d'u, plovilo, splav, v‚h.
posuda, √ va(d)' > bug. vada, rum. vad, lat. Vaistina, v. vaistina.
vadum, jevr. vádi, dolina, suvo re~no ko- V. je epsko ime vernog sluge. Za isti-
rito. noqubiva ~oveka kaè se “iskren”, pr-
Vada (u{}e Bojane), v. vada. idevak po iskri boànskoj.
vada (zloduh), vad'ƒ, ubica, uni{titeq, ras vaj, v‚j“, èqa (uve, uzvik, RV X, 86),
tura~, √ vad' > poq. ~e{. vada, lit. ùdan, gramziv, poùda, √ vi > jevr. vaj,
votis: ukr. vaditi, {koditi. lit. vai, tur. vau, lat. vae.
87
vajat, v‚'ja (b‚'ja), spoqni deo ku}e, √ vah Vakup, v. vakup.

> bug. (h)ajat, ar. hauāt, tur. hauat, cinc. Vakuf, v. Vakup.
haiate. Val, valƒ, sin Tvorca i brat Sunca: ime
vajan (drug), vajj…, RV IX, 68, drug, prijateq: zl oduha, "prekrivalac", vrag ki{nih ob
zloduh, √ vaj. laka, kasnije nazvan Bala, √ val > asir.
vajawe, vajana, ~in tkawa > srp. vajar. Val, bog Oluje.
vajati, vƒjati, tkati, √ vaj > rus. vaяttь, Stara himna ugaritskom Valu, nalazi
eng. withu, a.s. wīthig. se prera|ena u 25-om psalmu Svetog
vajda (korist), b’e—a, sazve`|e Ovan, √ b’id pisma (M. Dehud). Za 18 i 29 psalm Ol-
> srp. bajdalija, xabaluk, ar. fā’idä, tur. brajt kaè da su povr{no modifiko-
fauda. vane himne Balu, zatim 45 i posebno
“Zlatoruni ovan” je mitsko sazve`|e 68, a 88 i 89 su prepuni kananskih ci-
Ovna na prole}nom nebu, koje o ra- tata.
vnodnevici donosi Novo (Mlado), leto A. Kaku kaè za ugaritsku kulturu, da
i svaku boìju blagodet, da “ovajdi” je temeq jevrejske religije (Jakoni}).
qudski rod. val, √ val, vaqawe > gal. vau(l)te, volte, eng.
Vajnemejnen, vaim‚nika, nebeski, nebe- vault, wallow, lat. volvere, valutus, nem.
sko bi}e, aeronaut, ro|en u nebeskoj le- Welle.
tilici, boànski pridevak, √ vam. vala (v†la, draga), valli, zemqi{te, rupa,
V. je glavna li~nost Kalevale, ~aro- ud ubqewe (= v„la), √ val > lat. valis,
peva~ i vilewak Vejnolije, koji u "cr- gal. val, vallée, it. valle, fr. val, valee,
venom ~unu", zajedno s kova~em Ilmar- eng. vale, velleu.
inenom, plovi u dowi svet da na|e Sa- vala (bogme, zaista, u ime boìje), valƒ, si
mpo, ~arobni mlin. la, snaga, mo}, boànski pridevci, √
Vajo, v‚j“, bog Vetra, vazduh, jedan od pet val > st. norm. vala, ~arobnica, gatara,
elemenata, √ v‚. lat. vale, ja~ina, zdravqe: valens, -re, fen.
Vetrovi su istog postawa kao i Ogaw, ba’al, gospodar, hindi vālā, maj. balam,
u stalnom pokretu. Boànski vetrovi sve{tenik ~uvar krakova prostorno-
pripadaju Navu. Najja~e duvaju oko Pe- vremenskog krsta.
trov-dana. U srpskom jeziku re~ "vala" se i danas
vakat, v‚kjatva, period trajawa, podudarno koristi u zna~ewu imena boìjeg:
st sa re~ima ili obe}awem, √ va~ > ar. "Vala ne}e{ (= boga mi ne}e{)"!
waqt, tur. vakit: lat. vacat, -are, cinc. valanka (falanga), balang’a, mno{tvo, tru
vahte. pa, brojna sila, √ bal > jel. fálanx.
vakela, v‚kkeli, duhovit (raz)govor, igra Valah, valƒ, ime sina boànskog, brata
re~ima, poruga > asir. vaklum, presu- Su nca, √ val > ar. Wallah (Valla), tur.
diteq, ar. vekaletun, jap. vaka, vr. poe- Vallahi.
zije. Vale, v. vala (draga).
Vladar je u Asiriji bio glavni sudija, Valerije, valƒ, jak, mo}an, snaàn, sin
u svim va`nijim sporovima. Tvo rca i brat Sunca, √ val > lat.
vakup (vakuf), v‚kpƒtu, ime gospodara mo valeo, -re: Valens, silan, jak, Valerius, -anus.
litve i obreda, oli~enog u planeti Ju- Valenta, -ije, varinat’a, "gospodar voda",
piter (= v‚kpƒti), kasnije bog obrazo- pridevak Gromovnika, √ v™i > lat. Va-
vawa: dobar govornik, √ va~ > rus. lentinus.
vakup, rum. vacuf, ar. wakf, tur. vakif.
88
Sv. Valentin (Tripun) najavquje pro- valor (vrednost), vala, jak, mo}an, snaàn
le}ne vode uo~i Sretewa. > n.lat. valor, it. valere, kimr. guel, bo-
valencija, v. vala > lat. valentia. qe, nem. Wahl.
validan, balˆd‚na, izvo|ewe obredne po- Valtazar, v. Baltazar.
nude boànstvu, davawe obredne hrane, Valtarije, v. Balta.
√ bal > lat. validus, -itas, pravna V. je epski junak nema~ke pesme iz X
va`nost, validatio, -us, eng. valid, fr. va- veka, veren sa Hildegund. Zapawuju}a je
lide. sli~nost po motivu i u pojedinostima,
valija (gubernator), vƒrja (vƒlja), odli~an, sa Stojanom i Zlatijom u pesmi @e-
izvrstan, vrlo zna~ajan, poglavar, gla- nidba Stojana Jankovi}a (Unkovi}).
vni, veliki, vo|a, odli~an, eminentan, Razlog ovome je predawe ponem~enih se-
najboqi, √ v™i > st. srp. veli, rus. veli, vernih srpskih Veneta, koji poti~u od
per. vali, veliki, uzvi{en, ar. wälī: al: ju`nih (jadranskih).
evlija, svetac, sem. blg, veliki, tur. vali, valuga, v. haluga > rus. val, lat. wallum,
rum. valiu, gal. va(i)lant, (< valair, ponem. Wall.
{tovan), lat. vales, -entis, eng. valiant (>
Valhala, v. Bel i hala > st. norm. valh
Valiant).
öll, mitski raj, nem. Valhalla.
Valija (ar. otmen, uzvi{en), v. valija.
V. se tuma~i kao ku}a boìja (Nava),
valinca, v. velenac > rum. velinca, tur. ve ali je to samo materijalni taktil duh-
lense, cinc. velence, jel. belentza, mlet. ovnog pojma Nava u starijem tuma~ewu,
velessio, it. valescio. jer, Sunce je zlato koje prebiva u tami
valka (kora drveta, Lika), valka, kora dr- (No}i).
veta, √ valk. vaqati, valati > srp. poveqati, nared-
valkire, valkala, ime Div--zloduha: venac iti.
od kore drveta koji nose duhovnici: me- Vaqevo, v. vaqati > srp. vaqavica (va-
dikament, √ val > st. norm. valkurja, a.s. qarica), drvena sprava za vaqawe sukna
wælcyrie, nem. Walküren. i lana.
Valkire su vile, lekarice i su|aje nor- U vreme despotovine, Vaqevo je bilo
manskog mita. Javqaju se u obliku sen- eparhijski i trgova~ki centar, a u we-
ovitih ìvotiwa, naro~ito kowa, na govoj okolini, bogatoj vodotokovima,
kome ja{u u obliku ène (vile) nad- gajen je lan. Tuma~ewe po eponimnom
prirodne veli~ine i vode du{e hra- Vaqu se moè odbaciti, ali ne i pri-
brih ratnika na onaj svet. ~a o “vaqavicama”, bez obzira na po-
Op{tepoznato je da drvo moè biti stojawe ~ak “sedam Vaqeva u Evropi”.
senovito, a vile stoje u vezi sa ìvo- U “Ogledu o vaqevskom imenu” (Jane-
todavnom snagom biqaka, obitavaju}i u vski), daju se anti~ki nazivi gradina,
kori drveta: koji se povezuju sa imenom dana{weg
“Daj mi boè zlatne roge Vaqeva: jel. Valvis (Balbis), lat. Valea,
i srebrne paro{~i}e, tvr|ava u klisuri Gradca i Vallina (To-
da ja vi|u {ta j’ u boru, lomej).
...pa probode boru koru. Uz materijalne dokaze kontinuiteta,
nazivi ovih anti~kih gradina su eti-
Al’ u boru mlada moma,
molo{ki dopuwuju}i: 1. vavrƒ, skriven,
pak zasija kano jarko sunce”. skriveno mesto, zaklon > jel. valvis, te-
valov (korito), v. val > ma|. valu. snac, uski prolaz ili dolina, `drelo,
89
kapija, vrata: 2. valli, (u)vala, udub- ju`ne Iberi (Nikoli}). Plinije pomi-
qewe, {upqina > lat. valea. we ostrvo Enigija (Fenigija, Venigigi-
vamp, v‚mƒ, ugodnost, privla~nost, qubaz- ija), odakle se izvodi ime za Fine (Ni-
nost, lepa èna > v‚môru, èna lepih koli}), koji nose ime po Vanima, o ~e-
bedara), √ van > gal. avanpie, fr. avan- mu svedo~i Kalevala.
pied, pred nogama, st. nem. wampa, nem. Anti~ke Srbe su Jelini zvali Peoni,
Wamme, eng. vamp. (< Pean), a Latini Panoni (< Vani), eti-
vampir, v. lampir > bug. vampor, rus. molo{ki jednako sa Panija, starim
u pir, tur. ubur, jel. vampire, -as, n.lat. imenom [panije.
vampirus, it. vampire. Vanija, v. Vani.
van, √ vam, izbaciti, emitovati > ven. vun, vancaga (snaàn ~ovek), vƒnsaga, bik, √
rus. vonki, lat. vomere, -itare, eng. vomit. sag > nem. Bandsäge.
vana v. vino. Van~o, va–ixa, ime boga Nava, √ va–.
Vana, v. vana. vapaj, v. vapiti > lit. upas, jeka, st. nem.
V. je devojka koja muqa gro`|e. To je ūfo, sova.
magijsko ime davano s èqom da gro- vapiti, vƒpati, razaslati, posejati, √ vap
`|e dobro rodi, [. > rus. vopitь.
Vanga, va•g‚la, ime ène (i sina) boga vapno, v‚pa, vapnenac, ~in sipawa ili
Nava, oli~ewa osmotonske muzi~ke ska- me{awa, √ vap > rus. vapъ, boja, prus.
le, √ va•g. woapis, jel. bahi.
vangla, vƒna, drvena posuda √ van > srp. var (kre~), pur, zid, √ pri.
pangla, fangla. var (pa`wa, oprez), v. vardati > ukr. vara,
Vanda (kelt. ime), v. Vend > eng. Wanda. straà, tur. varda, pa`wa.
Vandali, v. Vendi > lat. Vandali, german- Varadin, v. var.
sko-getsko (gotsko) pleme. varak (list), varaka, veo, prekriti, √ v™i
Vandali, Gepidi i Vizigoti borave na > ar. väräq, tur. varak, jel. baráki.
hiperborejskoj strani Dunava i svi go- varakli (okruèno, ukra{eno), v. varak >
vore jednim jezikom (Teofan Blaèni). tur. altun varaklu.
Oni su Teutoni ili Goti od Markoma varati, ab’rati (vƒrati, sakriti), √ ab’r.
na. U vreme Aurelijana boravili su u
Varvara (kal. ime), avar†vara (< ƒvara),
Panoniji.
najnià, bogiwa Nava, ispod, najniì
Van|el, v. An|elko > jel. Euiaggelos. stepen, √ av.
Vandeja, v. Vendi. Sv. Varvara (17. 12.) pada u prvi dan
Vanesa, v. Venus > jel. Vanesa. zimske sezone, kada se “vari” varica od
Vani (sev. Srbi), b'‚n“, svetao, sjajan, svakog ìta, obavezna u jelovniku, po
Sunce, boànski pridevak, gospodar (= kojoj se gata.
√ van), √ b'‚ > st. ir. Fēne, st. ime Kod Nemaca, Sv. Barbara je za{titnica
Iraca, ir. fiann, fin. Vani, Rusi > Ve- rudara (Nikoli}).
neja, norm. Vani, -en: Vanahejm, ime za Varvare (selo), v. Varvara.
Sarbate u normanskim sagama: lat. Pa-
Varvarin, v. Varvara.
noni: Pania, st. ime [panije.
varvar(in), barbara (b‚rbara), varvarin,
Normani su obi~avali da {aqu svoje
nearijac, √ barb > jel. bárbaros, -rikós,
qude u Vanahajm, zemqu Vana, da steknu
lat. barbaricus.
ve{tinu mudrosti ([afarik). Amrajn
Arij(ev)ci su imali civilizacijski
kaè da su severne Srbe zvali Vani, a
odnos prema saznawu, a ovaj mentalni
90
taktil, su upotrebqavali za one koji variti, vƒrati, prekriti, √ v™i.

to nisu imali, ali su ga mogli ste}i. varjag, b’‚rj…, najamnik, pla}enik, vojnik,
Jelini su napravili materijalni tak- sluga, √ b’™i > rus. varяgg, lat. varangus:
til od ove re~i, u iskqu~ivo pogrdnom nem. vargaz, fin. vora, secikesa, rus.
zna~ewu pripadnosti po ro|ewu. vorь, lopov: vorƒ{, jastreb, eng. vora-
Varda, v. vardati. citu.
vardawe, v. vardati. Varjazi, v. varjag > st. skand. Váringr, jel.
V. je farbawe jaja za Veliki petak. Varagos.
vardati, vƒrd'ate, ~uvati, napuniti, √ U ruskim letopisima, Varjazi i Sar-
vard’ > vav. varde, rob, asir. arde, gal bati na Balti~kom (Vare{kom) moru,
(reg.).warder, ~uvati, a.s. ward, eng. war- sebe zovu Rosima i Gotima. Naziv Var-
den: howard: Edvard: Warden, ime tvr- jazi nije etni~ki pojam, ve} ime za naj-
|ave, it. guardare, st. nem. warza, nem. amnike, a Ruri} i wegovi su se zvali
Warze: srp. zavardati, napuniti: mlet. Rusima (Drinov), a ne Slovenima ili
varda, pazi! Normanima, {to je izvorno suime za
Vardar, v‚rd'‚r‚, млаз воде (< v‚r, voda, Ruse. Sveni ([ve|ani) su se u po~etku
v‚ rd'‚ra, vodena struja, v‚rd'ara, zvali Rusima, a ovi Normanima, pa su
staja}a oda), √ v™i > fr. Var, vodonim: Sveni ([ve|ani) kasnije postali Nor-
st. ir. rain, polivawe, st. norm. ur, sitna mani, a Rusi Sloveni.
ki{a. varna (kre~na pe}, kre~ana), v. var.
Vardilo, vartula, ime pomo}nika boga Varna (Avesta), v. Varnava > avest. varna,
Nava, lopta, okrugao, √ v™it. ime zloduha.
Vardilo je istorijsko ime vladara sr- Avestanska Varna je dvanaesta stvorena
pske dràve Ardieje (Sardieje), od Ne- zemqa Ahura Mazde.
retve do Skadra, iz petog veka s. e. sa Varna (selo, Srbija: grad, Bugarska), v. var.
centralnim delovima dràve na Dur- Predawe za {aba~ku Varnu kaè da je
mitoru (Dereti}). dobila ime po varu, staroj tvr|avi (Ma-
Vardi{te v. vardati. rinkovi}).
V. je obredno mesto u prirodi. Bugarska Varna je tako|e tvr|ava na
Vardun (st. ime Vavilona), vƒrd'ana, ime brdu, iznad istoimenog zaliva, koja je
boga Nava, uzrok napretka, prosperi- bila luka, episkopsko mesto i kolonija
tet, √ v™id' > vav. karduna{, Vardun, Mile}ana.
asir. kardunija{, Vavilonija: kelt. var- Varnava, var–e{vara, ime bogiwe > jel.
dun, tvr|ava. Barnabos.
Vari, p‚la, ~uvar straàr, √ p‚l. varnica, vƒr–at‚, stawe obojenosti, boja
Vari su prvi poznati profesionalni > eng. varnish.
vojnici na svetu, ~uvari Minovog car- varo{ (podgra|e), v. avari{ > ven. vara,
stva (talasokratije) na Pelagu. Oni su za{tita, ukr. varo{, straàra, zamak.
Lelegi ili Pelazgi (Tukidid) egejskih мађ. var, varo{, jel. halaza.
ostrva. Jelini su ih zvali Kari po kr- Varo{, v. Varo{.
esti na {lemu < jel. kar, petao. varo{lija (gra|anin), v. varo{ i lija.
Plinije kaè da Srbi ili Vali ìve
Vartoloma (apostolsko ime), v. Vrato-
oko Troje (Jakoni}).
loma > aram. Bar-Talmai, srp. Vratol,
variacija, vƒra, okruèwe, prostor, pro- lat. Bartolomeus.
stranstvo, √ v™i > lat. varia, -atio, -ius,
razli~it, - bilis.
91
Varuna, vƒru–a (= v‚ru–ƒ), “Svepro- vasiona, v‚sana omota~, stani{te (v‚sƒ

ìmaju}i”, bog Neba, gospodar (nebe- b’ƒvana, vasagara): kov~eì}: pokri-
skih) voda i zapada, √ v™i > jel. Uranos. ven, obu~en, √ vas > rus. vsel‹naja.
vas (selo), v‚sƒ, boravak, stanovawe (= vasa), Vaska, v‚suki, ime boànskog bi}a, zmij-
√ v‚s > slov. vas, ves, ~e{. ves, poq. vies, ska kraqica, √ vas.
lu`. srp. vjaà, ku}a lat. vic, -us, a.s. Vaskrs (Voskres), v. va i kres.
wic, trg, sedi{te, luka, st. norm. vic, V. je praznik koji se slavi posle
zaliv. prole}ne ravnodnevice, u prvu nedequ,
Vas, v. vas. posle punog meseca. To je duhovni pojam
vasati, vƒsati, boraviti, √ vƒs, RV V, 2. za tok Ostvarewa, vezanog za obnovu
Vasa, vƒsu pridevak bogova svetlosti (= prirode, na uzlaznoj putawi zemqe.
v‚ su, Vi{wi, du{a vaseqene), u Kretawe zemqe je brè zimi nego leti,
zna~ewu: dobar, odli~an: sven. Vasa, ime a kosmi~ke energije su najizraènije u
dinastije. periodu minimalne aktivnosti ma-
Osam vedskih bogova su pratioci i gnetnog poqa sunca, bliske ravnodne-
oli~ewa Ogwevi}a godine, Gromovnika, vicama (Stevan~evi}).
Meseca, Vetra, Vode, Zemqe, Obiqa Otuda je Nova godina zapo~iwala u
(Kupalo) i svetlost polarne zvezde. pro{losti na po~etku Mladog leta
Jedan od V. je i antarik{a, atmosfera (srpska, kineska, persijska, aste~ka) ili
zemqe. o wegovom zavr{etku, u vreme jesewe
vaseqena, v‚sarƒma–i, “draguq dana”, ravnodnevice (vavilonska, crkvena, je-
sunce, svetlost. vrejska, vizantinska).
Vasil, v‚sula, jedan od osam glavnih ari- Vaskrsije, -a, v. Vaskrs.
jskih bogova, pridevak boga Nava, √ v‚s vasle|en (st. srp. bosiqak), v. vasilok.
> lat. Basilie, Cezarev vojvoda u Ili- vasuq (pasuq, [), v. pasuq.
riku, eng. Basil. vasceo (vasceli), vi{va, ceo, sav, sveuku-
Vasilevo, v. Vasil. pan, univerzalan, √ vi{.
Vasilije, v. Vasil. vata, vaša, okrugla lopta, okruèno, Ficus
Sv. Vasilije (Vasilica, 14. 1.) spada u indica, √ vaš > nem. Watte, eng. vadding,
zimske Bese i "pasje" dane (12. - 27. 1.). fr. ouate.
vasileus, v. basileus > jel. basilisa, knegiwa. vatan (stan), v‚ša, gra|evina, ku}a: poloàj,
Vasilike, v. Vasil > jel. Basilikós, Zakon- deo zemqi{ta, √ vaš > ar. vatan, otax-
ik sastavqen u XI veku od Konstanti- bina.
novog i Justinijanovog zakonodavstva. Vatoped, v„stupati, bog Domoza{titnik,
vasilica (kola~ o Sv. Vasiliju), v. Vasil √ vas.
> jel. vasilopita, oset. basil. Ime manastira koji je podigao Kon-
vasilok, v. Vasil > русин. vasiqec, lat. stantin, kao simbol duhovnog jedinstva
basilicum. Istoka i Zapada. U wemu je ~uvana do-
V. je atribut boga Vida i Bogorodice, tada{wa Hronika od postanka sveta
s antisepti~nim svojstvima. Naziv je do Konstantina i Du{anova svilena
po Vasuli, jednom od osam glavnih arij- zastava. Pod Turcima je bio nezavistan
skih bogova, od koga su Jelini napra- i pla}ao porez (Nemawa).
vili titulu basileus (Veltman), koja je vatra, varud'a, vatra, √ vri? > prus. vutris,
odoma}ila ime bosiqak. rum. vatra, lat. vadrile, -alis.
Vasiq (l. i zem. ime), v. Vasil. Vatroslav, v. vatra i slava.
92
vau~er, √ va~, najaviti, pomenuti, opisati vedr, ma|. vodor, lit. vedaras, tur. {ipt.
> gal. vo(u)chier, vouch(er), lat. vocare. vedre.
Vahid, v‚g’ƒt, institucija ili oli~ewe vez, -a, √ ves, kretwa, radwa, postupak, pre
ob reda, √ vag’ > azerb. Vagit, ar. Vahid, dmet èqe, zahtev > st. srp. voza (oza),
"jednoro|eni", pridevak Alaha. rus. vjaz.
va{ar, v. va i {ar > rus. va{ar. vezati, vesati, privla~an, strast > rus.
Turci i Maxari imaju ovu re~ u istom vjazƒtь.
zna~ewu. vezir, (titula dr`. slu`benika), b'‚sura,
va{arxija, v. va{ar i xija. heroj, junak, vitez, √ b'‚s > ar. wäzīr,
jevr. vazir, tur. vezir, lat. bajulus, rum.
va{ka (pas), v‚{aka, urli~u}i, √ v‚{ >
vizir, ma|. vezér.
per. vaśak, ris, tur. vaşak.
V. je persijska titula, koju su Turci
veverica, vivarƒ, stanovnik neba, prebiva
usvojili. Smatra se da su titulu vezira
ti u vazduhu, √ v™i > per. varvarah, lit.
uveli bagdadski kalifi, Abasidi.
vovere, prus. weware, lat. viverra, jel. ber-
berítsa, áiélouros. vezma (amajlija), v. vaz(n)a.
Veda (versko-filozofski spev), v‹da, posve V. je trouglasta kutija od srebra ili
}eno znawe, √ vid > prus. waist, jel. oida, tikvica za pu{~ani prah.
paideía, znawe, obrazovawe. Vezmar (por. ime), v. vezma.
Kwige Veda (u uèm smislu Rig Veda) veja, v. vetka.
su opis Prirode, sa zabranom tuma~e- vejavica, v‚jav‡ja, {to je u vezi vazduha
wa. Smatra se da su boànskog pore- ili ili vetra > lit. vejis, prus. Vejo-
kla, a prvobitni autori su "nebeski patis, bog vetra.
mudraci" ili poluboànstva. U brama- vejati, v‚ti, naduvati, √ v‚.
nizmu su oli~ewe Va~, bogiwe govora Vejnolija (zemqa Kalevale), v. Vanija.
(majke Veda).
vekna, pakvƒ, pripremqen na vatri, pe~en,
Starost Veda je procewena na 12.000. g. pripremqena hrana, √ pa~ > brig. paka,
po jednoj od procena, odre|enoj pomo}u rus. b“lka, veknica, nem. Wecke, eng.
astronomskih podataka u Vedama. Da bake, a.s. bacan: fin. Pekko, bog Je~ma.
ona nije previsoka, svedo~e visoko civ-
veksarica (sat), avêk{, gledati, posmatra
ilizovani stanovnici [ambale (5000.
ti, primetiti, shvatiti, prou~avati,
g. s.e.), koji se pomiwu u Vedi.
RV VIII, 79, √ ‡k{.
U svakom slu~aju, starost Veda ne mo-
vektor, vaktra, po~etak, po~etna
è biti mawa od 6500. godina, jer pos-
koli~ina ili izraz progresije: vrh
toji vedski zapis o ravnodnevici u Or-
strele: vr. etra, √ va~ > lat. vector, ve-
ionu.
here, vectum.
Vedil (st. srp., Dom boìji), v. videlo.
vel (veq, fel, veo), √ val(l), pokriti, pre
Vedran, v. Vardun. kriti > bug. vƒl, gal. veile, lat. vela, -
vedrica v‚ru–—aka, posuda za va|ewe vo- um, it. velo, fr. voile, eng. veil: srp. ve-
de iz ~amca, √ v™i. la, vr. ènske marame (poveza~e).
vedro, -ar, v‡d'ra, ~ist, jasan, ~isto nebo, velegrad, v. veli i grad.
ki{na kap na svetlosti sunca, √ vid > velenac (pokrovac: {arenica, Vuk), v. vlas
rus.. vedr‘, ~e{. vedro, vru}ina, st. nem. > st. srp. vlas, -eenica, gruba haqina od
wetar, nem. Wetter, lit. gaidrus. vune ili ìvotiwske dlake.
vedro (posuda: mera za te~nost), v. vedrica
> rus. vedr‘, jel. vedrov: bedro: óderos, rum.
93
Vlasi kose su mitsko pore|ewe za Velimir, v. Velija i mir > Filimir, ime
sun~eve zrake, najboqi provodnik elek- gotskog kraqa: Walemir, isto~no gotski
triciteta i magnetizma. kraq, 453. g.
Veles (bo`. i zem. ime), v. Volos > rus. Ve Velin, -ka, v‚lin, “kosati”, ime titana
lesъ, jel. Bellesa, Belessa. (zlo)duha: sazve`|e Jezdioca, √ v‚l.
Veles pu{ta u nebo kowe Surijine, velmoà, v. veqi i mu`.
obasjane zlatnim krugom, jer, on je velur (vr. tkanine), vali, nabor, bora(we),
sunce na{e, koje nam domove osvetqava √ val.
(Vles kw.).
velmoà, v. veqi i mu`.
Wegov atribut je srp, simbol Meseca s
Vels, v. vlah > eng. Welsh, a.s. welisc.
kojim se poredi, a predstavqa se u
obliku medveda, jer je medved oli~ewe Veqa vala, v. veqi i vala.
sazve`|a na nebu, koje je ~uvar ulaza u veqa~a (februar), v. Oveqa~a.
Irij ili raj. Sin je Krave (Zemuwe), Po imenu ove stare srpske bogiwe iz-
oli~ewa sazve`|a Lada. veden je naziv "veqa~a" za "sretewski"
On je ratnik i zemqoradnik, koji je mesec (februar), koji kalendarski do-
nau~io qude obradi zemqe, pismenosti lazi pre Lade i prvi najavquje pro-
i nauci (Petkovi}); Bog je trgovine i le}e.
qubavi, a wegova kosa pripada Maji veqi, v. veli.
Zlatogorki (Devica), a poredi se s kla- vequ (velim, kaèm), a-v‹li, preduzeti, la-
sjem, wenim atributom (Asov). titi se ne~ega, obavezati, jem~iti, √ v‡
Veles se tako|e izgovara i Volos. > lit. velti, hteti.
Velestovo, v. Veles. v(i)em (znam), vedmi, znati, √ vid > prus.
Vele{ ("tovni Vele{"), v. Veles. waidimai, znamo.
velet (borac: Gigant, div), bala-d'ara, "mo} vena, ve–“, cev, trska, bambus, √ ve > gal.
nik", ime za ratnika, √ bal > st. srp. veine, eng. vein, lat. vena.
veletъ. venac, ve–i, pletewe, prepletawe, √ ve >
Veleti, v. velet. rus. ven‹c.
veli (st. srp. veliki, silan), v. valija > st. U osmoj kwizi Rig Vede zabeleèn je
srp. velъ, lit. velikos. svadbeni obi~aj, da mlada obavezno gle-
Velibor, v. Velija i bor. da mladoèwu kroz venac od smiqa i
bosiqa. Ovaj obi~aj jo{ uvek postoji
Veligdan (Uskrs), v. veli i dan.
kod savremenih Srba.
Velizar (titularno ime), v. Bel i car. Vengari (Ugri), v. Ugrin > rus. Vengari,
Ime Justinijanovog vojskovo|e i posle- ma|. Wengar, Ungurijani.
dweg vavilonskog cara. Prvi deo sin-
Vend, -elin (kal. ime), v. Vendi > nem.
tagme ovog titularnog imena, tako|e je
Wend, -el, -en: windisch.
etimolo{ki blizak imenu Velija.
Vendava (toponim i vodonim), v. Vendi.
Velija, vƒrja (vƒlja), eminentan, izvrstan,
odli~an, poglavar, vo|a: ime boga Qu- Venden (kod Rige), v. Vendi > nem. Wenden.
bavi, √ val, v™i? > per. Vali, uzvi{en: Vendi, v. Vindi > vel{. Gwined, nem.
ar. Velija, prijatan, pomaga~. Wende: kelt. gwendon, vladar, lat. gwe-
Velika, varalik‚ (= v‚r‚lik‚), ime bo- ned, gwentland, zemqa Venda.
giwe Nava, √ v™i. Vendi i Veneti su Sarbati (Mori).
Srbi i Vendi su dva imena za jedan
narod (Jordan, Prokopije, Plinije), a
94
imenuju se velikim narodom (Tolomej, Veneti, v. Venedi > ven. Venetkens.

Marcijal). Veneti su Sarbati (Mori). Oni su od
Vindi ili Vendi je suime za Srbe kod Ilira i srodni s wima (Herodot).
Nemaca. Nosioci ponem~avawa vend- Starinci su Helma (Polibije) i Ev-
skih plemena na severu Evrope, bili rope, rasprostraweni od Jadranskog
su plemstvo kod Bodri}a i Pomorana, mora do Arhangelovskog zaliva (Rober).
a sve{tenstvo kod Quti}a i Rana. Otuda je Sv. Benedikt za{titnik Ev-
Na Atici se u Platonovo vreme jo{ rope.
uvek govorilo pela{ki i on izve{tava Jezik jadranskih i balti~kih V. je
o vendidijskim (vendskim) igrama u istorodan (Plinije). Veneti su narod
Atini. Sarbatije (Tolomej), za koje Orbini
Vendidad (uvodni deo Aveste), vanda, uka- kaè da su dana{wi Sloveni. Poti~u
zati po~ast, slaviti, uzdizati, hvaliti, od trojanskog stabla i imaju isti jezik
oboàvati, diviti √ vand > eng. wand, kao i Ra{ani (Katon). ûvari su
simbol po~asti (skiptar): ~arobni boìjeg puta, zemqe, naroda i riznice.
{tap, magijski ili vrbov prut: wonder, U Herodotovo vreme Veneti su bili
st. norm. wönd: eng. wen, rune, a.s. wenn. Venedotia, zemqa plemena Ordovi}a u
U Vendidi su date Zaratrustine pouke Rodaniji (Dereti}). Od Belga su najpoz-
o veri, obredima, zakonima, poqopri- natiji Veneti, koje Strabon drì srod-
vredi... nicima Jadranskih Veneta.
Venedi, v. Vendi > a.s. Winedas, nem. Wen- Venecija, v. Veneti > it. Venetia.
den. Venijamin, vaim‚nika, bog, boànski,
U Pojtingerovoj tabli, Veneti se na- odnos prema bogu, nebeski, nebesko bi-
zivaju Venedi. }e, aeronaut, ro|en u nebeskoj leti-
Venedonija, v. Vendi > st. skand. Venedo- lici, √ m‚ > jevr. Benjamin, eng. Benja-
nia (Vinedonia), vikin{ko ime za Ame- min.
riku oko 1ooo g. (Erikson), eng. Vinland. Venijamiti, v. Venijamin.
Venera (bogiwa Qubavi), vanar (= vƒnas), V. su po sopstvenom predawu od Ark-
qupkost, RV X, 172, èqa, predmet è- a|ana i Trojanaca, koji su isti narod s
qe, √ van > st. norm. vanar, bo`. pride- Iberima ili Iverima, po kojima je na-
vak Freje (Prije ili Venere), oli~ewa stalo ime Jevreji. Prvi jevrejski vla-
Venere, lat. venerabile, dostojno po{to- dar Saul je od Venijamita.
vawa (hostija). U popisima kraqevine Mari, st. Hana
V. je najsjajnija zvezda na nebu. Najve}a na, filistejski bogovi, vladari i jedna
isto~na elongacija V. je od 23. 4 - 9. 6. tre}ina pisara nose arij(ev)ska imena.
i izgleda kao da stoji. Najja~e svetli Veni~ani, v. Veneti.
27 maja kada baca senku. U dowoj ko- ventil, v. vetar > n. lat. ventile, lat. venti-
wukciji sa suncem je 2. 7 kada se ne latio, ventilator.
vidi. Od 20. 7. (Sv. Ilija), moè se vi-
Venus (lat. Venera), b’†n{a, planeta Ve-
deti golim okom, ali, kao Zorwa~a, jer
nera (= b’a: b’‚n{a, deo asterizma, ne-
zalazi pre sunca. Na Preobraèwe
beska svetlost), √ b’‚ > lat. Venus, -eris.
najja~e svetli kao Zorwa~a.
Pike i Monier tuma~e lat. Venus i
venerija, v. Venera > lat. venari, loviti,
venia od √ van, gospodariti, posedovati.
-is: fr. vénarie.
venuti (slabiti), v‹nati, brinuti, i{~-
venerologija, v. Venera i logo.
ekivati, √ ven > rus. vjƒnutь.
Veneta, v. Veneti.
95
ven~ati, v. venac > eng. wench, devojka (> devojka koja bira sebi muà, √ v™i >
wenchel, dete), prus. vencaju. avest. var, oset. urnuu, st. isl. bar.
vewa, -k, v. venac > fr. vigne, it. vigna, Verko, var‚ka, ime boga Nava: lo{, jadan,
ma|. fenyö. vewa (kleka). ni{tavan, √ v™i.
veo, v. vel. Veroqub, v. Vera i Quba.
vepar, vapra (varaha, vepar), okruglina, Veroslav, -a, v. Vera i Slava.
debeli deo ne~ega: zemqani radovi, √ verte, v. vrteti > lat. verte.
vap > rus. b‘rov, eng. boar, st. nem. eber, Verhingetornik v. vrh i Geti > lat.
lat. aper: verres. Verhingetorex.
vera (zadata re~), varƒ (v„ra), birawe, izb- V. je keltska titula vo|e Gala, u zna
or, radije, dati prednost, ~in ili pred- ~ewu “Vrhovni get”.
met birawa (izme|u dobra i zla), èqa, Vesa, -o (oli~ewe Ogwa), v. ves(e)o > srp.
blagoslov, verenik, √ v™i > rus. v‹ra, Vesela, -i
in.
avest. var, per. var, tur. vere, vire, st. isl.
veselica, v. ves(e)o.
war, st. ir. fer, istina, st. nem. wara,
nem. wahr: erfahren, lat. verus: viria, it. Kola~ i boì}na pe~enica zovu se "ve-
(arh.) v(i)era: veraménte, a.s. swerian, zak- selica".
liwati: ar. feris, vitez. veseqak, v. ves(e)o.
Vera, varƒ, ime ène Sunca, bogiwe plod- ves(e)o (veselo), vƒsu, odli~an, “savr{en”,
nosti, √ v™i > norm. Vor, Vara, bogiwa bo ànski, pridevak bogova svetlosti
Zaveta (koja ka`wava prequbnike). i predmetak u imenu prvih osam ved-
veran, varanija, izabran, √ v™i. skih bogova: dobro~instvo, sunce, me-
sec, √ vas > rus.
veranda, vara–a (= ‚linda, terasa ispred
ku}nih vrata), √ v™i > eng. beng. ve- vesël., prus. wessals.
randa, port. varanda, (jevr. elam, trem). Veselost je u juna~koj pevaniji pride-
Vergilije, vargania “glavni u klasi” (< vak Ogwa. "Veselo" je pripev koledar-
varga, vrsta), prva tri horoskopska skih pesama. Poslovi~no: “Tako po
znaka: zajedni~ko ime za sazve`|a Ovan, suncu veseo hodio”! U nar. pesmi: ...
Bik i Blizanci (stoje u vezi sa saz- “Ves'o mesec {e}e”!
ve`|em Vla{i}a), √ v™i > lat. Vergi- Badwak je "veseqak" koga ~uvaju i bdiju
lius: srp. vrgnuti, umetnuti se. nad wim, sve dok se ne "preveseli"
vergl, v. verige > it. vergula. (pregori).
veren, vara–a, ~in birawa. Vesna (bogiwa Prole}a), vasa–tƒ (vasna),

oli~ewe Prole}a (= v‚santƒ, sezona
veresija (davawe na veru (re~), v. vera.
prole}a, odnos prema prole}u: ode}a,
verige, v‚ra–ga, drà~ (se~iva), √ v™i > odelo, koà: vasƒnt‚, u prole}e), √ vas
lit. virga, gal. verge, prsten, jel. bergí. > ven. vesnio, prole}e, rus. vesenniй,
V. su predmet posve}ewa, sakralan, avest. vahara, jel. éar, lat. vēr, veser, st.
sveti predmet, “boìji sud”. Slave se nord. vár, lit. vasara, leto.
kao âsne Verige, 29. 1. Kite se prvi vest, √ ves, i}i, kretati se.
put kad zagrmi, koprivom, koje se ne
Vesta (st. ital. bogiwa), v„stu, oli~ewe
jedu na Vel. Petak, jer se tada "udaju".
Ogwa, jedan od pridevaka bogova svet-
Verige, v. verige. losti, mesto stanovawa, prebivali{te,
Veri`wak v. verige. √ vas > lat. Vesta, bogiwa svete vatre
veriti, varjƒti, dati bra~nu ponudu (= va ku}nog ogwi{ta vestales, vestalke, sve-
rejƒti) prositi, prosac, bog Qubavi:
96
{tenice bogiwe Veste (Vestalije su ve{tica, ve{šitƒ, opsesti, umotan, obuh

praznovane 9. 6.). va}en, saleteti, (skroz) okruìti, op-
Vestin hram s ve~itom vatrom sagra- koliti > eng. witch.
dio je Numa. U wemu je gorela ve~na Vje{tica, v. ve{tica.
vatra (focus publicus), obnavqana svake vibrafon, vibracija i fono.
godine, prvog marta na Mlado leto (Le-
vibracija, vˆpra, pokrenut, aktivan, de-
tnik).
latan, pobu|en, √ vip > n. lat. vibratio,
vesta (prsluk, xemper), √ ve{š, ode}a (= v‹ -re, fr. vibrant.
{a, ve{šanta, √ ve{šja) > lat. vestis,
vibrirati, vˆprate, drhtati, tresti se.
eng. vesta, fr. it. veste, nem. Weste.
vibrograf, -ija, v. vibracija i grafo.
vetan (st. srp. star, veteran), vetan (=
veta), stojawe, gra|a (substitucija), ì- vibroskop, v. vibracija i skop.
vot, sredstva za ìvot, ~vrstina, √ vi vigaw (kova~nica), vi√ g‚h, potopiti,
> lat. veto, -us, -eranus, nem. widder, lit. umo~iti, uroniti, prodreti, uznemiri-
vetušas. ti, uroniti, prodreti, dosti}i, (pro)-
vetar, v‚tar (vata), √ v‚ > lat. ventus, tresti > ma|. vihnue, cig. vigna, -nja.
n.lat. ventile: ventilator, eng. wind, vent: Vigaw, v. vigaw.
wither, a.s. windan. Vigor, vigra, jak, snaàn, energi~an, bo-
vetka (grana), veta, gran~ica, √ ve > ~e{. dar, √ vix > srp. vigor (= razvigor), vr.
vetev, rus. veha, sven. vese, st. nem. visk, vetra (koji razlistava {umu, [), gal.
nem. Wisch. vigor, fr. vigere, lat. vigor, ~ilost, ì-
vetrovit, v‚tala, √ v‚: vost, -ere, n.lat. vigorosus, eng. vigorous,
snaàn, energi~an, it. vigorosamente,
vetru{an, v‚ta-r’{a.
nem wichen.
Vet(k)a, v. vetka.
vid, √ vid, videti, znati, biti, posedovati
vetma, v. fetma. > rus. videt, ven. vid, prorok, mudrac,
ve}e, ve~a, voditi: najam, zakup, √ va~ > kelt. vindos, beo (> eng. window), lat.
rus. ve~e. visio, -um, vi|eno, -ere, gledati: vide, -
ve}il (poverenik), v. ve}e > ar. wäkīt, tur. ere, jel. Feidos, figura: éidos, vid, oblik:
vekil, rum. vechil, cinc. vichilu. oida, znam: eíden, videh, prus. widai, lit.
ve~er, v‚~ur‚, (= v‚sur‚, v‚{’ra), ve~e, √ veidas, kimr. gwudd, prisustvo, fr. ve-
vas > rus. v‹~er, lit. vakaras, st. norm. detta, it. veduta, ma|. videk, pejsa`.
westr, st. nem. westar, gal. vesperes, jel. Vid, -a, v. vid > lat. Vitus.
hesperos, ve~e, zapad, lat. vesper. V. je oli~ewe Merkura ili Ogwa le-
Ve~erwa~a (Venera), v. ve~er. twe dugodnevice, prdstavqene kao dva-
ve{, v‹{a (= vas, vasi, √ vas), ode}a, √ naestoliko Sunce boìje, koje pomo}u
vi{ > nem Wäsche. ogwa gradi godinu, vode}i kolo 12 svo-
ve{plav, v. ve{ i plav > nem. Wäshblau. jih sinova, mese~nih Sun~evi}a, kao
{to otac dvanaestoliki kotrqa na
ve{t, √ ve{š, pripiti, obaviti, ogrnuti,
nebu kolo od 12 paoka, RV I, 164.
obu}i, obaviti > st. srp. ve{t, koji go-
vori, rus. ve{~, st. nem. wiht: lat. ve-
vidar, vid’‚t™i, za~etnik, vinovnik, ko
stibulum, trem. raspore|uje, rastavqa ili ure|uje, sa~i-
niteq, tvorac, izvr{iteq: obaviti,
ve{tak, ve{šaka, zid, ograditi zidom:
primiti, uraditi: pridevak trojednog
ve{tina, ve{šana.
boga, mo} ili oli~ewe Sudbine: bog
Qubavi, √ d’a.
97
vidati, vidad'‚ti. Vizant, v. Bizant.

videlo, vidala, rasturiti (tama), rasut, ra vijuga, vijoga, ta~ka razdvajawa, rastav-
{iren, √ dal > lat. vittelus. qawe, we, odvajawe, √ jux > srp. viju-
videospot, v. vid i spot. gati, praviti serpentine.
videofon, v. vid i fono. V. je vetar koji mewa smer: izlomqena
videti, vƒdati (vedati) > srp. vednuti. linija).
vidik, dˆkka, ~etvrtina ekliptike ili vika, va~a, dozivawe, rasprava, √ va~ >
prostor koji se vidi (prema horizontu), rus. vˆka, st. nem. wicha, nem. wicke, lat.
√ dik. vicia.
vidioc (prorok, znalac), vidvƒs, prorok, vikar (namesnik), vik‚ra, promena oblika,
prozorqiv, mudrac, mudar, obrazovan (= modifikacija, √ k™i > gal. vicaire, lat.
vidita), obredno ime (duhovnika), u~e- vicarus.
nost, razumevawe, neosetqiv na uticaje, vikati, va~ate > rus. vjakatь.
prigu{ena zvuka, RV V, 85, √ vid. Vikentije, v. Vi}entije.
Vidovdan, v. Vid i dan. Vikinzi, viku–š’ƒ, ime klase bogova, ne-
vidova~a v. Vid. beski raj Vi{weg, na severnom okeanu
V. je boùr, cvet posve}en bogu Vidu. boànske planine, boànska energija,
√ kunt’ > a.s. viking, st. norm. vikingr.
Vidovdan, v. Vid i dan.
vikont (titula), vaiku–š’ƒ, ime za Gromo
Pale se lile, pose}uju izvori pre Su-
vnika, Vi{weg, boànsko i li~no ime,
nca, a u vodu ubacuje trava vidov~ica.
√ kunt’ > gal. visconte, fr. vikomte, vico
vidra, udra, vodena ìvotiwa, √ ud > mtesse, eng. viscount, n. lat. viccomes.
avest. udra, rus. vыddra, rum. vidra, prus.
Viktor, -ija (bogiwa Pobede), vi√ xi,
wudro, jel. dra, -os, lat. udra, st. isl. otr,
pobe da, pobediti, (pobedni~ki) > gal.
germ. ottar.
victorie, lat. vic(t)i, -timus: vici: Victoria.
Viena (Be~), v. Vendi > kelt. Ven, Vedu-
vˆla, v„la, ime brojnih ~arobnica (duge ko
nia, rus. V‹na, ~e{. Viden, lat. Vindo-
se), oblik bogiwe Nava ili wena pra-
bona, nem. Wien, Wieden, eng. Vienna.
tiqa, √ v™i > eng. fairy, srp. vilewak,
Najve}i deo [vapske i Bavarske zvao fin. Velamo, gospodarica voda.
se Vindelitia u rimsko vreme, a do XVI
Vile su od po~etka sveta, mlade, lepe,
veka u Be~u je slu`ba vr{ena na je-
duge kose, u belo obu~ene, ~uvarice mo-
linskom, latinskom i vendskom (sr-
rala i pravednosti:
pskom) jeziku (Nikoli}).
“Ja kakva je bijela vila...
vi|en (ugledan), vi√ xi, pozdrav po{to-
vawa. na glavi joj rusa kosa...
vi|ewe (pogled), vixw„na, ~in prepozna- o~i plave od nebesa..
vawa ili razlikovawa, razumevawe, bela riza kao bo`ji svete”.
odlikovati se, √ xwƒ. Mitske su majke i proro~ice, za{tit-
viza, v. vid > fr. lat. vise, lat. visus, -um, nice braka, u naro~itoj vezi s juna-
-ere, gledati. cima.
vizavi, v. a i faca > fr. vis-…-vis (< vis, Vilina gora sa mno{tvom izvora je na
lice). istoku, toliko visoka da doti~e Mesec.
vizir, v. vid > it. visiera, nem. visier, ma|. U woj je jedno drvo zlatno i pripada
fizer. svim vilama.
vizija, v. vid > fr. visus. vila (letwikovac), palli, malo selo >
gal. vil(l)e: vilain, lat. villa, -ticus, seoska
98
ku}a, eng. village (< pallik‚ > lat. viqu{ka, v. vile > srp. pirun, viqu{ka.
vicus). vime, vi√ m‚, odmeriti, razdeliti, otprem
vilajet (zemqa, svet), ‚laja, uto~i{te, mes iti, pripremiti, pre}i > rus. vˆmja:
to stanovawa, √ l‡ > ar. wiläuä, wilāuat, jel. oýthar, nem. Euter (< ud'ƒn, vime).
tur. viláuet. Vina, v. Bina.
"Tamni vilajet" srpskog mita je duho- Ime trojanskog boga na Enejevom epi-
vni pojam i pesni~ka slika za zapad tafu (Nikoli}).
ili dowi svet, u koji Sunce (car) i we-
Vinagora (zem. ime), v. vinogorje.
govi zraci (vojska) stiù na kraju sva-
koga dana. Iz tame No}i, izvode ih
Vindelikija (lat. regija Venda), v. Vindi.
kobile (vadabe), koje imaju dar naitija Vindi (= Indi), v. Bind > st. norm. Vindr,
(vi|ewa). nem. Winden: lat. Vindi Mons, Srpske
planine.
vilajetlija, v. vilajet > tur. vilauetlu.
V. su poreklom od Meda, kao i Sarbati.
Vilandar (epsko ime), v. vila i dar.
Za jednu bogomoqu Vinda u Italiji,
vile (roguqe), p‡lu, par~e kosti, strela, √ Tit Livije izve{tava da je hram Inda.
p‡l > rus. vilƒ, ma|. ville.
Vindi, Spori i Srbi su imena za Slo-
Vilenica (majka Justinijanova), v. vila. vene (Ekerman).
vilewak, -cca, v. vila. Kantabrijski planinski venac u [pa-
vilewati, vila•g’ati, skakati, prekora~ niji zvao se u anti~ko vreme, Vindi
iti, gre{iti, praviti neprilike, sav- Mons, Srpske planine, a u vreme Ok-
ladati, pot~initi, nadma{iti, √ la•g. tavijana u [paniji obitavaju srpska
viliman (vilimon), v. liman > srp. Vi- plemena Pe{i}a, Tamari}a, Vardula,
limon, -aa, l. ime. Mari~ana, Va~eja, Luni}a... (Nikoli}).
Vilina kosa, v. vila i kosa. Vinica, v. vino.
Viline vode, v. vila i voda. Vinko, v‡•ka (< vina, posve}eni~ko ime),
Izvori ~esto nose vilinska imena. {amansko ime.
Vilino kolo, v. vila i kolo. vino, dvana, gro`|e, vinograd, √ vin > asir.
> asir. ‡nu, arm. gini, ar. waunun, gruz.
vilovwa~a (vr. pe~urke), v. vila.
gvin, jevr. jajin, lat. vino, -um, gal. vin,
Vilip, vˆ-r’pa, “raznobojan”, “u mnogo lit. vainas, eng. wine, fr. vigne, st. nem.
oblika”, pridevci boga Nava: ène
win, nem. Wein, jel. oinos.
cara mrtvih: ime sina boga Meseca i
“uàrenog ugqevqa”, √ rup > srp.
vinovnik, v. vinuti > rus. vinovnik.
Pilip, Filip, jel. Filipos. vinogorje, v. vino i gora.
Tvorac makedonskog re~nika, rimski vinograd, v. vino i grad (= dr‚k{‚-
pisac Hesihijus, svedo~i da su make- vana) > st. nem. wingart, nem. weingarten,
donskog kraqa Filipa zvali Vilip. eng. vineuard: bibl. Gavaon, “ogra|en vi-
nograd”.
Vilotije, -a, v. Filotije.
Vilci (Vuci, ime plemena), v. vuk. Vinodol, v. vino i do(l).
viq (st. srp. slon), p‡lu, slon, √ p‡ > ar. vinuti, vˆnoti, razbacati, rasuti, bacati
u razli~itim pravcima: dodeliti, √
tur. fil.
vin > ~e{. vina, krivica.
Slon je ìvotiwa Nava u srpskim mi-
tolo{kim pripovetkama.
Vin~a, va–ixa, ime boga Nava, trgovac,
trgova~ki: sazve`|e Vage (= va–ˆx,
viqem, -en, v. viq > eng. William, nem. Vaga: trgovina, promet), √ va–.
Vilhe lm, -ina.
99
Moè se predpostaviti da je ovaj virxina (= tobelija), vargin (= vargˆ–a),

arhai~ni srpski bog bio za{titnik tr- posve}ewe nekoj ideji ili na~elu (pri-
govine, jer prvobitno sazve`|e Vage su padnost odre|enoj klasi ili redu), √
Mali i Vel. Medved, a Vin~a pored v™ix > gal. virgine, lat. virgo, -inis, eng.
kulturnog i trgova~ki centar. virgin.
Ono {to je izvesno, Vin~a je bila na- Virxinija, v. virgina > lat. Virgo, Devi
seqena u kontinuitetu od druge polo- ca, eng. Virginia.
vine petog milenijuma s.e., do XV veka. vis, -ok, √ vi{, uzdi}i ili uzvisiti, po-
Osim toga, ~iwenica je da jedino sr- grebni ogaw > rus. visokiй
psko pismo kurilice ima u Evropi
Vis, v. vis > jel. Issa, it. Lissa.
slovne vrednosti “X” i “^”.
Visbaden (“Bawa Visoko”), v. vis i bawa
viweta vi-nata, sklonost, kriva, zavoj,
> nem. Visbaden.
krivuqa, luk, svod, duga, gudalo, ma-
{ka, √ ve > fr. vignette.
Visoko, v. vis.
violina, v‰–‚, vr. ì~anog instrumenta vispren, vipra, inspirisan, mudar ~ovek
(lauta, izvorno sa sedam ìca), √ vin? ili bog (Ogaw, Gromovnik Jezdioci, Ve-
> it. viola, violino. trovi), kome{awe ili uzbu|ewe (unu-
tra{we): prorok, sve{tenik, poznava-
vir, v. vrtlog > jevr. b’er, izvor: birzijá,
lac Vedske mudrosti, √ vip.
~esma.
vita (oli~ewe ìvotne snage), vittƒ,
viraga (lat. mu{kobawa), v. virilan.
zdravqe ìvotna snaga, mo}, √ vid >
virilan, virƒ, muèvan, hrabar, bo`. pri- lat. vita, ìvot.
devak Vi{weg, √ v‡r > lat. vir, -tue: Vir-
vita (jela), v‡t'i, red, linija, {umarak?
tus, oli~ewe Hrabrosti i Vrline, eng.
were, wolf, nem. Werwolf, Wergeld. vitalan, v. vita > lat. vitalis, ìvotan, -
tas.
virilitet, v‡rƒlalita, heroizam, pri-
rodan na~in pona{awa, √ v‡r > lat. vi- Vita, v. vita (vittan‚t’a, gospodar zdrav-
rilis, -itas, eng. viril. qa) > rus. Vitalij.
vitati (gnezditi), v. vajati.
Viri} (l. i zem. ime), vire{a, vo|a heroja,
pridevak boga Nava, √ v‡r > srp. Vi- vitez, vetasƒ, ime Ogwa: vr. kopqa, √ ve
rijevi}, por. ime: Virovo, zem. ime? > brig. vitsing, rus. vˆtяzzь, lu`. srp.
Istorijski Viri} je ime srp. vojvode u wicazin, ~e{. vˆtez (-ttvi, pobeda), rum.
[paniji, 152. g. s.e. viteaz, prus. witing, lat. vitis, ma|. vitéz,
st. nem. witseze, nem. Wida, weide, jel.
Virovci (selo), v. vir.
itea.
virtuelan, vivartƒ, iluzija, nerealnost,
Vitez je boìji vojnik i junak, plemi}
promena iz jednog u drugo stawe, nebo,
i kowanik (vetonac, vetenik), u RV dvo-
vedski metod dokazivawa; smewivawe,
jnost kow-vitez, s “plamenim ma~em”.
okretawe, √ v™it > gal. vertu, wirtue,
lat. virtus.
Vitez (oronim, por. i zem. ime), v. vitez.
virtuoz, v‡rƒ, hrabar ~ovek, mu{kost, he- viti, viti, pokrenuti (vƒjati, plesti, tka
ti), √ v‡ > lat. vilo, vilere.
roj, ~est pridevak bogova > lat. virtus,
-el.
vitica, vit’ika (= vitik‚), red, niz, li-
nija, postrojiti se u red, postaviti; vod,
virus, vi√ rux, rasturiti, razbiti u ko-
ìca; put, iscrtati, obeleìti, op{i-
made > lat. virus, otrov, virulentia.
ti, obloìti, √ v‡ > lat. vitis, ~okot,
virusologija, v. virus i logo. srp. vitak.
100
V. je tanka grana ili biqka puzavica, Na planinu ispod stabla,

ali i zavetni ili ven~ani prsten. ispod stabla, ispod vi{we".
Vitomir, v. vita i mir. Otuda v. ima ulogu u vra~awu, na-
Vito{a (oronim), vitte{a, bog Obiqa. ro~ito qubavnom. Weni plodovi se
Vitomir, v. Vita i mir. stavqaju u med na Badwe-ve~e, a cvetom
Vitoslav, v. Vita i slava. se ukra{ava ikona na Boì} (Vles
kw.). Boànske osobine v. svakako stoje
vitra`, vi, √ t™‡ pro}i kroz ili preko
u vezi wene crvene boje. Kraqevske pa-
(vˆtara, nastaviti daqe) > fr. vitrage.
lice pravqene su od vi{wevog drveta.
Vi}entije (Vikentije), v. vikont > lat.
Vi{wa, v. vi{wa.
Vi centius, jel. Vikentios, eng. Vincent.
Vi{wica, v. vi{wa.
Ovo kal. i titularno ime izvode od
lat. vici < vi√ xi, pobediti, osvojiti. vjed, (st. srp. znawe), veda, posve}eno znawe
(vedi, `rtvenik u vedskom hramu), √
vic, √ vi~’, govoriti, dovesti u {kripac
vid > rus. vъddunь, vjedjeti, znati.
> nem. Witz.
vjedogowa, v. vjed.
vickast, vi~a{še, jasno videti, gledati,
opaàti, re}i, izjaviti, √ ~ak{ > eng. V. je vidovwak, ro|en u ko{uqici:
withu, duhovit. olujni duh.
vihor, vihara (= vih‚ra), preme{tawe, Vjetrenik (oronim), v. vetar.
uklawawe, preno{ewe, udaqavawe, od- vlaga, √ vlag, grabqewe, hvatawe > jevr. lé
net, odveden, mewawe, √ h‚ > rus. vih- ah (lah, lahút), ~e{. vihko, rus. volga, vo-
or, st. srp. vihrь. lgnutь, rum. vlaga, lit. vilgan, -iti, prus.
Vihor (vetroviti bog Vetra), v. vihor. welgen, st. ir. folc, -aim, st. nem. wëlc,
nem. welk, Wolke.
vihoran, vih‚rin, lutaju}i.
Vlada, -an, bala-da, pridevak Ogwa, √ bal.
vi~an, vi√ xan, proizvesti, izroditi, nas-
tati, prouzrokovati, preobraèn, pri- vlada, -ika (titula: vlastelinka), bala-da,
mewen, pretvoriti u ne{to. "davalac snage" > rus. vladika: srp.
vladi~ica, }erka vlastelina.
Vi{egrad, v. visok i grad > ~e{. Vi{e-
hrad, vladati, bala-datte, pokazivawe snage >
lit. valditi, upravqati (veldeti).
Vi{wi, vˆ{–u, Sveproìmaju}i, oli-
~ewe op{te beskona~ne sile, Graditeq, Vladimir, v. Vlada i mir > Waldemar,
√ vi{ > st. srp. vы{ {ni
iй, gorwi, na- gotsko danski kraq, 1157. g.
jvi{i, svevi{wi, u zna~ewu vsesilenъ, vlaìti, vlagate.
svesilni, svemogu}i. Vlaja, -kko, v. Vlaho.
vi{wa (Prunus verasus), v. Vi{wi > rus. vlakno, v‚laka, rep kowa, √ v™i > rus.
vˆ {nя, ~e{. vi{ne, per. višne, fišne, volokn‘, st. nem. wolchan, jel. láhinos.
tur. išne: višnab, vi{weva~a, lat. viksna, vlas (st. srp. dlaka), v„la, vlas, dlaka, ~eki
viscum, prus. wisnautos, lit. vinkśna, vi- wa: ime bogiwe Nava, √ v™i > avest.
šnia, st. nem. wihsila, nem. Weischel, rum. vars, -asu, rus. v‘los, per. gurs, lat. pilus,
višna, jel. bussiniá, cinc. višin, ma|. vi- -osus, jel. lásios, lit. valai, kimr. gwallt,
snue. st. srp. vlsvi, ~arobwaci.
V. je senovito, vilinsko, sveto i bo- Vlasovdan, v. vlas i dan.
ànsko drvo, gde vile kolo vode, jer Praznuje se s kola~em, radi zdravqa i
pod wom je za~et Svaroì}: volova.
"Koleda }e s neba sa}i vlast, bala-st'a, snaàn, mo}an, bodar, √
te }e sesti na planinu. bal > rus. volostь, -elь, ir. flaith.
101
vlat, vˆ-r“d’, biqka, puzavica, √ ruh > rus. ōtes): bólinthos, bizon, eng. cow, a.s. cū, st.
v‘lotь, st. ir. folt, kosa, prus. walti, lit. nem. chuo, nem. Gau.
áltis, st. nem. wold, nem. Wald: a.s. wald, voda, voda (= uda, -n, v‚r, vardara), √ u(n)d
{uma, st. srp. vlatь (trave). > rus. vodƒ, brig. voda (jel. védu), het.
Vlatko, v vlat. vadar, zend. aoda, eng. water, lit. vanduō,
vlah, v. vlas > rus. vol‘h, ~e{. vlach (= lat. unda, vanduo, jel. ýdor, germ. vassar,
Italijan), lit. valaī, st. nem. wal(a)h, nem. wasser, fin. vesi.
walch, stranac, a.s. wealh, jel. oulos. Vodan, vƒrd'ana, ime boga Nava, uzrok na-
Vlah, -ssi, v. Volos > jel. Blahos, ma|. Olah, pretka, prosperitet, √ vard' > st. nem.
nem. Wal(ac)h, st. nem. walach, eng. Wa- Woutan, nem. Wodan, a.s. Wōden: eng. wed-
les, ma|. Olasz, Italijani. nesdau.
Poqaci i danas zovu Italijane Vla- Vodan je epsko oli~ewe Vode, koja do-
sima, jer su severni Srbi zvali Srbe stiè potrebnu temperaturu za kli-
starince Helma (Balkana) Vlasima jawe biqaka u prole}e, o ravnodnevici:
(hri{}anima). "Mori vodo studna vodo
Vlaho(s), v. Volos > lat. Valcae (Cezar), jel. dosta bidne studna voda.
Oýólha. Ajde ve}em zagrevaj se,
Vlahovo, v. Vlaho. zagrevaj se zatoplej se
Vla{i} (oronim), v. Vla{i}i. ...na nedequ pred Veligden (Uskrs)".
Vla{i}i (Kartikeja, Plejade), v„la-xa Svetlost i voda daju ìvot u motivu-
(v„lasa), "dlakavi", "kosati", oli~ewe mitske svadbe:
sazve`|a Vla{i}i, √ v™i (= ™ik{a, se- “Bela Grozda na Ra{kuni brodi
dam Vla{i}a, RV I, 24) > Volosoàri. no je mame rusalice mlade,
V. se ne vide na nebu od \ur|eva do mame mi je Vodanu svojemu,
Petrovdana: "\ur|evska zora Vla{i}e
da je dadu za Vodana bana...
zatvara, a Vidovdanska otvara". Vla-
{i}i svojom pojavom na nebu otvaraju te ven~a{e Grozdu sa Vodanom”.
leto a zatvaraju zimu. Oli~ewe su skot- Astronomsko oli~ewe Vodana je sazve-
nog (sto~nog) ili boga Rata. Wihova po- `|e Ribe (Asov), a spojene Ribe sim-
java na nebu uo~i jesewe ravnodnevice bolizuju svemir.
ozna~ava po~etak ètve. Vodac, v. voditi.
Vla{ka, v. Vlah. V. je zloduh koji navodi na zlo.
Vla{ka Kula, v. Vlah i kula. Voden, -aa, v. voda > jel. Edessa.
Vla{ki grad, v. Vlah i grad. voditi, v. vadati.
Vla{ko poqe (selo), v. Vla{ka i poqe. vododerina, v. voda i dolina.
Vles kwiga, v. Veles i kwiga. Vodolija, v. voda.
vlienije (odjek), √ vl‡, podràti, izabrati Suime za Vodoliju je kumb’a, u zna-
> st. srp. vliat', uticati (“Glas je ~ewu posude. Otuda je kumb'a-mela, duh.
wegov (pesnika) neba vlienije” (Lu~a). praznik s obredom kupawa.
vqus, √ vr’s, povrediti. Bogojavqewe je u st. srpskoj veri praz-
vqusnuti, vr’s‚ti (vr’sajati). nik pobede nad zimskim Besima, slav-
vo (voka, -lak, -a{), g‘, RV I, 154, bik, znak qen blagosiqawem vode.
Bika; mesec, sun~ev zrak, "nebesko vo|a, v‚ja, √ v‡ > rus. voйtt, gradona~elnik,
stado" (zvezde): tele √ gu > st. srp. volъ, upraviteq.
lat. bos, jel. bus: boos (> boōtes > Bo- vo|ica, valg‚, povodac, uzda, √ valg.
102
voz, √ vah, voziti > st. isl. wagu, jel. Féhos, oni~ar, srp. velikan, fin. vehlo: Olha-
Fóhos. vanjoku (< rus. Volhov), vodonim, ir. fol-
voziti, vƒhati, -e > rus. vozitь, st. nem. cain, nem. Walken, oblak, st. nem.
weggen, jel. óhéo, -mai. wolchan.
vojvoda, v. vo|a i voditi > ven. vojvete, V. zna~i ~udesan, natprirodan, a oblak
st. srp. vojevoda, rus. voevoda, tur. voj- je u srpskom predawu stan boànstva
voda, -osi, jel. voévodos. ili wegovo oli~ewe.
Vojin, v‚yin, pridevak bogova, √ vax. voqa, varƒ (= v„ra), èqa, izbor, √ v™i >
rus. volя, avest. vara, lit. valia, st. isl.
Vojvodina, v. vojvoda.
vol, eng. will, lat. volo, -untas, it. voule,
vojna, v„xa, sukob, borba > rus. vojna, lit. st. nem. wala, nem. Wille: wollen, hteti,
veju: avest. vaueiti, st. srp. voiNstvo. kimr. guell, boqe.
vojno, v‚yin, ratnik, borac, junak > st. srp. vortati ("vu}i za nos"), vƒrtate, √ v™it >
vojin, rus. voj, per. wounugun, tur. vou- srp. vrteti.
nak, ra{. voina, jel. foinoc, lat. bojae,
vosak, vak{‡, àr, plamen, -teti, RV V, 19,
it. boia, nem. weida, nem. Voget.
√ vak{ > lit. vaškas, eng. vax, a.s. weax,
“Star je vojno trula javorina nem. Wachs, ma|. viaszak.
mlad je vojno ruà napupila”. Vosak je zamena za svetlost sunca.
vokal, √ va~, re}i, najaviti > lat. vocal. votum (zavet), avati, nuditi (pohvalu bogo-
volan, vellana, kretawen u krug, pomera vima), √ av > gal. vou, lat. votivus (ex
we, quqawe, tre{ewe, √ vell > srp. voto), -um, vovere, eng. vow.
volan, ukrasni deo na sukwi, ~ipka na vo{ (uzvik vabqewa volova), v. vo.
podsukwi, fr. volant, lat. volans, -ntis,
vragina (vraìna), v™ixanƒ, kriv(ina), √
leteti.
v™ix > srp. ovrag (uvratine, suncovrat),
Volarica (Sirijus), v. vo. vrzina, {iprag, vreà.
Volga (vodonim), v. vlaga > rus. Volgi, vrag, v. vragina > rus. vorog, ven. vrekun,
poq. Wilga. zloduh magije, fin. pergene lit. vargas,
volnovawe (mora), valana, vaqawe, talas, prus. wargs, st. isl. wargr, jel. rígnumi:
√ val. hol. wrak, slomqen, eng. wretch, jadan.
Volos (Veles), v„la-xa (v„lasa), "dlakavi", Brojna su prikrivena imena za vraga:
"kosati", oli~ewe sazve`|a Vla{i}i, √ paklenik, ne~astivi, sotona, kusi, ro-
v™i > st. rus. Volosъ, Veles (Volos), gati, repati, natamnik, naje`nik, kri-
skotnibog, jel. Vlasios (= Priap, dla- vokletnik, domi{qan, furija...
kavi): Velesós, velet, div, st. isl. Volsi, Vraògrnci, v. vrag i grne.
falus.
vran ƒrvan, pridevak Ogwa i Gromovnika,
U Nestorovim listinama se zakliwe √ arv > st. srp. voron, vran, crn (ep-
Volosom. U ~e{kim spomenicima XV- skooli~ewe Nava), eng. raven, gavran:
XVI veka Volos je satana, a wegova pti- crn, ir. bran, gal. vernos.
ca je guska. Praznik mu je Vlasov dan,
Vran (oronim), v. vran.
Sv. Vlahos, Vlasij, Vlaho ili Sv. Bla`
(16. februar).
vrana, v. vran > rus. voron(a), lit. varnas,
prus. warnis, warto.
Volosoàr, v. Volos.
Vrana (zem. ime), v. vran.
volujak (vr. gro`|a), v. vo.
vranac, ƒrvan, jedan od deset kowa Me-
Volujak (oronim: sazve`|e), v. volujak.
seca, RV VII, 68 (= ƒr‚van, kow), √ arv
vol{eban, vali{‚nƒ, oblak, √ val > rus. > a.s. hræfn.
volhv, vol{ebnik, ~arobwak, ma|i-
103
Epski kow Meseca zobi se iz srebrnog zla. Sadi se na grobovima. Koristi se

le|ena Nava: u narodnoj medicini.
“U Vuki}a Brankovi}a Vrbino li{}e u vodi deluje anti-
vranac kowic bezbiqeg septi~no, pa se na tom mestu ribe mre-
Na ~elo mu sjajan mesec.... ste i deca kupaju, da se ne bi o{ugala.
iz kopita ogaw dava”. Vrba, v. vrba.
Vranica (l. ime: planina), v. vran. vrbak, b™ib’ka, gusti{, ~estar, gust, zbi-
jen: voda, RV X, 27, √ b™ih.
Vranko, v. vran > srp. Vran, umawewe.
Vrbaw, -a, v. vrba.
Mitski car crnih divova u nar. pri-
povetkama je Vranko Sun~evi}, sin Vrbas (vodonim: zem. ime), v. vrba > lat.
Sunca i brati} Mesecu. Urpanus.
Vranovo, v. vran. Vrbica (praznik vrbe: zem. ime), v. vrba.
Vransko (jezero), v. vran. Selo Mala Vrbica, koje se prvi put
pomiwe u popisu iz 1516. g., kao Ma-
vrawak (ime biqke), v. vran.
hala Vrbica, dobilo je ime po devet
Vrawe, v. vran. vrba (P. Mili}evi}).
vrat, vratƒ, voqa, poslu{nost, upravqati, Vrbova, v. vrba.
vladati, √ v™i > rus. v‘rot, srp. vra-
vrgaw, varga–‚, vrsta, sorta, klasa, sredi-
tilo, lat. vertere, promeniti.
na, deoba, mnoèwe, razmnoàvawe, √
vrata, vratƒ, zakon, pravo, propis, pra- v™ix > ma|. varganua.
vilo, slu`ba, usluga, obredni zavet, re-
Vrgorac, v. vrh i gora.
ligijska du`nost, > rus. vor‘ta, lit.
vartai, lat. porta, -us, eng. port, ulaz: luka, vredan, v™idd’ƒ, uzrok uspeha, ushi}enost,
prus. warto. oja~ati, napredovati, uve}an (v™ˆddi), √
v™id’ > st. srp. vredъ, cena, eng. worth,
Vrata, v. vrata.
st. nem. werd, nem. Wert.
Vratan, v. uvratine.
vredeti, vƒrd’ate, negovati, uve}ati, pro-
vratiti, vƒrtate, √ v™it. {iriti, uzdi}i.
Vratnik, v. vrata. vreà, vraxa, put, staza, √ vrax > lat.
Vratoloma (= Uvratine, 11. 6.), v. vrat, -a virga.
> srp. Vratolomija. vrelo, virala, odvojeno intervalima, po-
vra~ (st. srp. lekar), √ vrax, vra~ati. vremen, u razmacima, prore|en, neure-
Vra~ar (mala beogradska), v. vra~. dan, oskudan: pramen: pukotina ili
vra~ati, vrƒxati, √ vrax > sem. prc, uzak otvor, √ vir > st. norm. hvirfla, eng.
vra~ati, pri~ati, rum. vraje, ma|. varazs. whirl, well, nem. Vril.
Vra~e (ime sela), v. vra~. Vrelo, v. vrelo.
Vra~evo (kod Rasa), i} (selo), v. vra~. vreme, varimƒn, prostirawe, {irewe,
Vra~i (Sv. Kuzma i Damjan), v. vra~. prostranstvo, {irina, raspon, √ v™i >
rus. vremя, st. rus. voremя, rum. vreame.
vrba (verba, viqa), v. vrbak > rus. v‹rba,
poq. verzba, prus. wirbe, lit. virbas, pr- Vreme je konverzija nematerijalnih si-
uti}, {ib, eng. willow, lat. verbena. la, zapisanih u magnetnom poqu sunca
(Stevan~evi})
Vrba je magijska {ibqika koja se prva
od svih biqaka budi iz zimskog sna, s Srpska era brojawa vremena od posle-
prvim ùborom vode. Vesnik je pro- dweg megapotopa, 5508. g. jedinstvena je
le}a, simbol napretka, zdravqa i po simbolu za vreme, koji postoji jo{
podmla|ivawa. ûva od goma i svakog u Vin~anskom sistemu pismenosti. To
104
je predstava galakti~kog luka, s dve pa- vrtoglav, v. vrteti i glava > lat. vertigo.
ralelne linije, u ta~kam preseka s ne- Vrtolomina (zem. ime), v. Vratoloma.
materijalnim kosmi~kim energijama
vrh, √ v™(i), prekriti > rus. verh, srp. brk,
(Stevan~evi})
ukras mu{kog lica ili vrh noà.
U narodnoj zagonetki: “Vreme od dudova
Vrh, -oovo, v. vrh.
lista pravi svilu”.
Vrhbosna, v. vrh i Bosna.
vrenga, (uè), v‚ra–ga, drà~, √ v™i >
hindi vrenga, duhovni kanap (kojim Vrhbreznica (Pqevqa), v. vrh i breza.
pomo}nici boga Smrti odvode du{e, na Vrhobrat, v. vrh i brat > gal. Vergobrat.
onaj svet). vrcati, var~ate, svetleti, √ var~.
vrengija, v. vrenga. vrhovnik, super. vƒr{i{t’a (< komp.
vreteno, vartam‚na, okretawe, koji se vƒr{ijas, vi{i), √ v™i.
okre}e, kretawe napred-nazad, √ v™it > vr{aj, var{ƒ (= v™i{šƒ), poslegodi{wi:
rus. vereten‘, fin. värtänä, nem. wirtel, padavine, ki{a, oblak, isprazniti, pa-
kimr. gwerthid. jel. ratánan. dati, raspr{iti, √ v™i{ > st. srp.
Sunce je vreteno Tvorca (Kalevala, vre{ti, rus. vorohъ.
XXXIII). Vr{ac, v. vrh > ma|. Varsocz (Versecz).
Vrzino kolo (oronim), v. vrzina i kolo. Staro ime Vr{ca je Podvr{an.
Arhaizam “verzilovo” kolo odnosi se o)vr{iti, var{ati.
na dowi svet i mrtve. Vrzino kolo vr{qati, v™i{ati, izabrati, √ v™i{.
(zlokolo), igraju vile ili ale, na mestu vr{no (do vrha), vƒr{ma, vrh, visina, ve-
uni{tene letine. Ovo kolo Nava se li~ina > lit. viršus, prus. warsus, usna,
veoma te{ko ili nikako ne napu{ta. lat. veruca.
Vrzi}i (ime sela), v. vrzina. Vugrovec, v. Ugrin.
vrzina ({iprag: vreà), v. vragina. vudu (vr. mag. prakse), u—u, konak mese~ev
V. je atribut boga Nava. ili wegova putawa, zvezde (u—un‚t'a, go
vrkqati, vrik{ate, izabrati, prihva- spodar zvezda: u—upati, gospodar voda),
titi, √ vrik{ > srp. vrka, ov~iji brzi √ ud.
hod (ovce se teraju “vrkom”). vuk (vlk), v™ika, √ v™ik > srp. (reg.) vrko-
Vrlika (ime regije), varalik‚, ime bo- lak, rus. volk, avest. vehrka, ~e{. vlk,
giwe Nava: ime planine: zem ime, √ v™i lit. vilke, -as, -iena, jel. likos, eng. wolf,
> srp. vrlet. nem. Wolf, st. ital. hirpani.
Vrpoqe, v. vrh i poqe. Srpsko predawe kaè da je vrag stvo-
vrsan, v™i{ana muèvan, snaàn, mo}an, rio v. od gline, a Sv. Sava ga oìveo.
gospodar, boànski atribut (v™ˆ{a–a, Onda je vuk pojeo vraga i utekao u
ime boga Nava), {amansko ime, √ v™i{. {umu. Otuda je vuk vra`ja ìvotiwa,
Vrban, v. vrba > srp. Vrbena. oli~ewe i pore|ewe za no} i zimu, u
srpskom i vedskom predawu RV X, 127.
Vrsojko, ™ik{a (™iksa), medved, sazve`|e
Medveda, √ ™i > jel. arkios, lat. Ursus > V. je Dabogov hrt, jer, ~ovekoliki Vuk
Ursaicus je je Dabog, oblik Vidov, s li~nim ime-
nom Radovan. Predstavqan je crn, tro-
vrteti, vƒrtate, √ v™it > rus. vertetь,
glav, kao starac, a predmet wegovog
lat. verto, -ere, prus. worst, lit. versti.
oboàvawa i posve}ewa bio je srpski
vrtlog, vivarta, vir, vrtlog, √ v™it > lat. (ravnokrak) krst. Posve}eni su mu bili
vertex.
105
sveti gajevi i zapisi, a u wegovu slavu vurwati (razgoreti), v. vurwa.

podizane su gomile kamewa (Radoji~i}) vuruna, vƒru–a, vatra, sunce, √ v™i.
Totemizam u vezi vuka, mitskog pretka vuta (prega~a), paša, plahta, tkanina, pla-
Srba, ima i svoj astronomski aspekt, tno, tno, ode}a, pokrov, √ paš > sven.
jer, stari Srbi su Vel. i Malog psa palte.
zvali Vuk i Vu~i} (Petkovi}), a
Vu~evo, -iica (oronim), v. vuk.
dràli su ih za goni~e Orionove.
Vu~evo (oronim), v. vuk.
Vuk, v. vuk.
Vu~itrn, v. vuk i trn.
V. je osnova brojnih nadimaka, imena,
porodi~nih i zem. imena. vu~ica, v™ki > rus. vol~ˆca, lit. vilke, st.
nem. wulpa, st. isl. ulgr.
Vuka (vodonim), v. vuk.
Vu~jak (oronim), v. vuk.
Ime V. stoji u vezi sa panonskom Ul-
caea palus (Skok).
Vu~je, v. vuk.
Vukovar, v. Vuka i var. vtori (drugi), vˆtara, daqe, √ t™‡ > avest.
vitara, rus. vtoroй.
vukodlak, v. vuk i dlaka > jel. brukola-
ksa.
vulva, “lva (= “lba), RV X, 51, {upqina,
materica, membrana koja okruùje em-
brion, √ v™i > lat. vulva.
Vulgata, v. vulgus > lat. Vulgata, prevod
Sv. pisma (Jeronim).
vulgus, p’ga, skup, svetina, mno{tvo (qu-
di) √ p’ > lat. vulgus, -aris.
vulkan, bukkan, ogwi{te, √ bukk > srp.
bugija, plamen (kad bukne).
Vulkan, v. vulkan > lat. Vulcanus, st.
ital. bog Ogwa, za{titnik kova~a.
Vulnik, v. uqe.
vuna, ”r–‚, RV IV, 22 (= {’na), √ ’r–u >
rus. volna, hetski hulana, avest. varəna,
per. verami, oset. laen, kelt. gwlan, bug.
vlana, lit. vilna, prus. wilna, varam, st.
nem. wella, nem. Wolle, Wallen, lat. lana
(vellus, runo), vilna, eng. wool, jel. līnos.
V. je kultno ne~ista i utuk protiv
urokqivosti, jer, ovca je nevidovna
ìvotiwa zvezdane naravi, koju je Sv.
Sava blagosiqao.
vurda, v. grudva > rum. furdale, it. fodera,
nem. Futter.
V. je otpadak pri spravqawu ka~ka-
vaqa, [.
vurwa (hlebna pe}), v. vuruna > srp.
vuruw~a, otvor za kiseonik i dim, na
vurwi.
106
G
Gavril, -o (prebibl. ime), v. Gavra i il(i)
> asir. Gi-bil, bog Nebo, sum. Gibil, ime
boga, ar. tur. Dèbrail, jevr. Gabhrī’el.
Sirijus (Pasja zvezda) se ne vidi sa
zemqe 70 dana, za vreme od 10. 6 do 19.
ga (-ga, onomatopeja), ga, pevati, √ gai > rum. 8. To je vreme ètve na zemqi, kada je
gagai, st. isl. gaga, nem. gage(r)n, gackern. toplota pove}ana zajedni~kim delova-
wem Sunca i Sirijusa, koji su 26. 7. u
gabarit, garb’ita, sadràno u bilo ~emu,
istoj ravni. To je najtoplije doba godi-
umetnut, √ garb’ > fr. gabarit.
ne, koje se zove “pasje vru}ine”.
gabela (porez, carina, -rnica), √ galb’, pu-
Ova astronomska odrednica u narodu je
nomo}je, drskost > ar. qabālah, sem. ka-
poznata kao “Gore{wak”, kako narod
bala, naplata, lat. gabella, eng. gabelle.
zove Sv, Arhan|ela Gavrila, ~iji je
Gabela, v. gabela (mesto globe). simbol qiqan. Maje ga zovu Bezvre-
gabeq, v. begar. meni dan i uzimaju za po~etak kalen-
Gabias (ime st. srp. boga), gƒb’asti, pride dara.
vak ène boga Ogwa (Svahe) i obredni Gaga (ime asir. zapisa), g‚•ga, u vezi boga
uzvik pri prino{ewu paqenice: zrak rata: bogiwa Nava, √ g‚.
sunca, √ gab’ > lit. Gabias, Gubai, bug.
Gagauzi (Crni Bugari), v. Gaga.
Gubwar, lat. Gubiau: jevr. gabaj, upravi-
teq, blagajnik (sinagoge). gagati, ga•g’jati, ispustiti glas > rus.
U Siriji je bio ~uveni hram boga He gagatь, lit. gagati.
liogabala, a u Misiru hram bogiwe Bu gagula (vr. vodene ptice), gagara, vrsta
bastije, u istoimenom gradu (Herodot), ptice, √ g‚ > asir. gagula, vr. vod. pt-
gde je dolazilo i po 70. 000 hodo~as- ice, srp. gegula, (seoski {eret koji
nika. pevu{i).
Gabriel, v. Gavril. gad, gada, otrov, slabost, bolest, -an (supr.
Biblijski G. je glasnik Jehovin, koji je a-gada, zdrav), √ gad > lit. geda, germ.
posetio st. zav. proroka Danila. quat, prus. gidan, nem. kot.
Gavan (ime mitskog bogata{a), gavin‡, Gad (vav. bog Sre}e), g’o—a, kow (= g'oša), √
krdo krava, √ gu > rus. gobina, bogats- g’aš > arm. gad, ime u aramejskom na-
tvo, ir. gaibim, a.s. habban, eng. have, lat. tpisu kneza Me{e: ime proroka Davi-
habeo, -ere. dovog, eng. God, nem. Got, norm. Gadar,
sve{teni~ki red (obredi u prirodi).
Starije zna~ewe re~i "blago" je stoka
jevr. gad, sre}a.
(srp. "blago", stoka, lat. pekunis), po
kojoj se merilo bogatstvo. Kod starih Srba, kow je bio sveta
ìvotiwa (boga) Sunca, koje se u godi-
Gavansko jezero, v. Gavan i jezero.
{wem ophodu ponovo ra|a, donose}i
Naziv "Gavansko jezero" (Lika: Ma|- sre}u obnove prirode, beri}et i svaku
arska) nastao je po pridevskom obliku, bo`ju blagodet. Otuda su medski Srbi
za veliku vodu. dodavali pridevak “kow” ispred imena
Gavra kuvera, bog Obiqa, √ gu > asir. ga- bogova, kao atribut obnove sveta i
bru, pridevak neba, jevr. gibor, mo}an, ìvota.
silan. gadan (zadah, miris), ga–d’ana.
gavran, v. Gavra > jel. kóraz, lit. kovarnis. gadara (vr. sabqe), gadura, grbavac, √ ga— >
G. je ptica boga Nava. U hri{}anskoj ar. ghaddāra, tur. gadare, kadere.
ikonografiji gavran hrani Sv. Iliju.
107
gaditi, gadati. u kome se mlada obra}a mladoèwi

gadluk, v. gad i luk. re~ima: “Gde si Dive (Nebo), evo Gaje
(Zemqa)”.
gaz (prelaz), √ g‚h, i}i, pro}i.
gajde (gadqe), gada, muz. instrument, √ gad
gazare (krpqe), v. gaziti.
> rus. gudka, ar. qāi’dä tur. ga’jda.
gazda, v. gospodin > srp. gospodar, ~e{.
gajiti, xƒjati.
hospodar, per. gospanddar, rum. hospodar,
ma|. gazda. Gajo, -a, gƒja, bo`. ili nebeski mudrac sa
stani{tem u sazve`|u V. Medved: ime
gazdaluk, v. gazda i luk.
za zloduha (gaja, zloduh, pomo}nik
Gazimestan, v. gaz i mesto. Sunca) > kelt. Gaj, ime boga, lat. Gaius.
gaziti, g„hƒti, -e, uroniti, pripiti, pro- gajba (krletka, sanduk), kambu, {koqka, √
dreti, lutati, √ g‚h > hald. gazarin, kamb > per. gajba, it. gaibba: jel. giph,
gatar, ar. g'āzī: gamiz, predmet zavisti koliba.
i èqe, per. gazi, igra~ na uètu, tur.
gajiti, xƒjati, ste}i, posti}i, √ xi.
gazi, ma|. gazalni.
gajret (revnost), ge'ja, RV III, 30, doma}inst-
gajda{, v. gajde > tur. gaudaci.
vo > ar. gaurä, -etun, tur. gauret, jel. kai-
gaip (tajna, Vuk), v. guja. réti.
gaj, gƒja, doma}instvo dobro, imawe, imo- Gajret v. gajret.
vina, vlasni{tvo, RV X, 63, √ xi >
G. je bilo kult. pol. udruèwe Srba
avest. gaja, ìvot, st. srp. gai, predmet
muslimana.
oboàvawa.
gajtan, ved. g’ja, tetiva (= god'„, kanap,
Po boànskom primeru, sveti gajevi su
uè), √ g‚ > rus. gaitan, tur. gautan,
uporedni gaju boga Blagostawa i ~uvara
jel. gaietanón, lat. gaitanum: cinc. gai-
sveta, koji se nalazi na vrhu boànske
tane.
planine, u rajskom kraju, sav u cve}u i
pun riznica s blagom. U starom veku je G. ima obrednu ulogu u inicijaciji
bio ~uveni gaj Mite Gordijevog, koji su (svileni pojas), a moè da bude i “du-
Jelini zvali Paradizo. Geti su davali hovni kanap” (obredno davqene pa{a).
imena svetim gajevima i rekama, gde je Gajtan, -aa, v. gajtan > srp. Gojtan.
vr{ena slu`ba boìja (Strabon). gak, -ac, kakala, gavran, √ g‚ > rus. galka,
G. je za razliku od luga, {uma ìvih. ~avka, ar. gak, gavran, tur. karga: gaga,
Kod Srba je gaj bio porodi~na pre- kqun, st. nem. ka, vrana, ~avka, lit.
sti`na {uma, obi~no s izvorom, u kojoj kavaš, vrana prus. kall, lat. galla, -ina.
ni{ta nije smelo da se se~e, dok se sa- gak(t)ati, v. gagati > srp. gakot.
mo ne osu{i. Otuda se se~a u gaju sma- gal (crn), v. gar > srp. galo{ (Vuk): gaqac.
trala jednom od najve}ih porodi~nih Gal (vodonim), k‚ra (= g‚la), vodonim √ gal
uvreda (Markovi}). > srp. Kara{, jel. Galos, lat. Halus.
Gaj, v. gaj. Halis je maloaijski Ibar, koji je dobio
Gaja (Geja, Gea), xaja, ime bogiwe Nava > jel. ime po hetskim Iberima ili Hali-
Gaīa, entitet Zemqe, hraniteqica neba bima. Magijska mo} vode kori{}ena je
i zemqe, koja je izronila iz Haosa, s u obredu bogiwe majke Keve, koji su na
proro~kim darom: Prvobitno je ~uvar obalama reke Gal vr{ili weni sve-
proro~i{ta u Delfima. {tenici Gali., kojima je rukovodio
Srpska zagonetka "Visok tata, a {i- arhigal, prvosve{tenik i Kevin quba-
roka mama? Nebo i Zemqa", veoma lepo vnik.
obja{wava st. italski svadbeni obi~aj
108
gala (sve~ano: rasko{no), gala, vr. mu- Latinski kalambur galus, petao, je
zi~kog instrumenta (galitaka, vr. igre proizvoqan, jer narodno ime Gali je
sa pesmom): nestajati (galla, bezobzir- starije od Rimqana. Pogotovo {to
nost), √ gal > gal. gale, sve~ano, pra- Gali nisu jeli meso koko{i, jer su to
zni~no: galer, radovati se, it. gala, smatrali za greh, a petla dràli za
rasko{na oprema, fr. {p. gala, jevr. gi- mo}an uro~nik, na svojim stegovima.
lá, radost. galidba (nevoqa, bolest), gara, nezgoda,
galaksija, golaka, skup planeta u jednom bol est (garala, otrov), √ g™‡ > asir.
znaku: lopta, globus, √ gal > jel. gala- g‚r’, neprijateq, protivnik, jed, srp.
xías, Mle~ni put, eng. galaxu, lat. gala- garez, srditost, ar. garaz, mr`wa, fr.
xias. gar, opasnost od ne~ega, fr. garrotte, it.
Arijski no}ni most mrtvih du{a je garretto, {p. garrotte, sprava za davqewe.
Mle~ni put, a dnevni duga {arena. Bolesti i uroci su zle du{e u srps-
galakto, -(mleko, mle~an), gala, tok, te- kom mitu.
~ewe > jel. gálaktos. Galija, (ime regije), v. Gali > lat. Gallia.
galantan, gala(na), proticati > fr. galant, Galija se zvala Bebrikija.
it. {p. galante, eng. gallant. galija, galj‚, mno{tvo uàdi ili konopa
Galati, v. Gali > srp. Galiot, ime kraqa ca, √ gal > gal. galea, galee, n. lat. galea,
Hiperborejaca, sina Apolonovog ([ko- -one, {p. galera, jel. galea: it. gallota.
kqev). galin, k‚liman, crno}a, crnilo, crne
Galati su poreklom od Kimera (Dio- boje, √ kal > ar. gali(n), drag, srp. galov,
dor), pa ih nazivaju i Gomeriti. Po- kow vranac, donosilac dobra u zlu ili
tomci su Serbona i Keltkiwe, koje bogatstva u siroma{tvu.
Jevreji zovu A{kenazi, a Jelini Kelti. G. je kow vranac ili ovan crnovunac.
galeb (kaleb), v. golub. Galina, v. Angelina > jel. Galini, ime
gale{, (gaqak, vo crne dlake), v. gal > srp. hri {}anske svetiteqke.
gale{ast. galiti, galate, te}i, (raz)vedriti.
Gali, v. Gal > hald. Chalta, Chelta, jevr. Gali~nik, v. gal.
Chalat, Halat, eng. Gael, jel. Gallos, lat. Galovac, v. gal.
Galli, -us, srp. Gali~i, ime plemena. Galo-Germani, v. Gali i Germani.
Gali su smatrali da poti~u od boga Galo-Skiti (Plutarh), v. Gali i Skiti.
Nava, jer su ih tako u~ili druidi
gamad, v. gmaz > rus. gad, -юkka, sem. gamad,
(Cezar). Glavni sve{tenik trojanske
patuqast, jevr. gamad, patuqak.
Keve, bogiwe Majke, zvao se “arhigal”
(Atis), u funkciji boga Nava, a wegovi
gambit, v. gombati > eng. gambit, it. gam
sve{teici “gali”, po imenu svete ma- betto.
loazijske reke Gal, gde je vr{en obred gamen, gama•a, kretawe, izbacivawe, √ gam
Kevi, bogiwi Majki. Po wima je na- > avest. jamaiti, fr. gamin, skitnica,
stalo narodno ime Gali (= Kelti). potr~ko, eng. come, a.s. gamen, gomen, za-
Keltski romanski elemenat poti~e iz bava, sport, nem. kommen.
J. Galije (Palestine) ili jevr. Galileje Gamzigrad ("Zmijograd"), v. gmaz i grad.
koju su Jevreji raselili u vreme Ser- G. je anti~ka kovnica novca i mesto
bona, a weni stanovnici potisnuti ~ak puno zmija (Vuk), koje su mitski ~uvari
do Zap. Evrope, po misirskim izvo- blaga, jer simboli{u no}ni Ogaw, od
rima. koga zavisi obiqe i svaki napredak.
109
gamet (pol. }elija, polenovo zrno), v. gamen garga, g‚rga, vrsta mere, √ g‚ > srp. gerga,
> jel. gamétēs, eng. cum, ejakulat. povorka, gomila, (Vuk).
gametogeneza, v. gamet i gen. gargara (grgorewe), g'arg'ara (= g’urg’-
g(a)mizati v. gmaz > jevr. kamiz, rasteg- ura).
qiv. G. je deo obrednog kupawa u islamu.
gamogonija, v. gamen i gen. Gargaron, gor†tig'ora, ime za Nav ili
gamologija, v. gamos i logo. pakao, √ g’ur > jel. Gargaron (Ilijada,
gamos, gama•a, seksualni odnos, √ gam > VIII, 48), lat. Garganus, planina u Apu-
jel. gámos, brak. liji (Virgilije), bret. Kerkono, fr. Ke-
rongant: Kergonfales, ir. Cruachan, ma|.
ganati (proricati), ganajati, nabrajati,
Kurchan, Korhan.
vrednovati, ra~unati, √ gan.
G. je vrh trojanske Ide, a oblici imena
gang, gu–g“, RV X, 48, bratstvo, potomci,
u izvedenim primerima imaju zna~ewe-
l. ime, √ gu > eng. gang, banda.
mogila (N. Durse).
(n) ganga (sudan. g‚•ga, bogiwa Nava.
vra~),
gargati (~e{qati vunu), v. garga.
ganga (vr. nar. pesme H), ga•g’ja, usklik-
G. je naprava za ras~e{qavawe vune.
nuti, dozivati, pustiti glas, √ gam.
garge, v. garga > srp. garga, motka s krpom
Gane, -a, ga–ƒ (ga–e{a), bog Mudrosti, go-
na vrhu (koja se koristi za podsticawe
spodar vaseqene i vedski za{titnik
kod parewa kowa): tur. kargi, kopqe,
kwièvnosti, √ ga–.
norm. gunger, gugnir, Odinovo kopqe,
gani (ar. rodan), √ xan, roditi, proizvesti koje ne proma{uje.
> ar. gani.
gargija, g‚rg‡ja u vezi garge.
Ganija (ar. “Rodna”), v. gani.
U obi~nom govoru: "uzeti gargiju", uze-
ganiluk, v. gani i luk > tur. ganilik. ti meru.
ganuti, xƒnati, -e, stvoriti, postati, √ gard, v. garda.
xan > arm. gana, jevr. gna, dirnuti.
garda, vƒrd'a, ~in ~uvawa, √ vard’ > poq.
ganxa, v. kanxa. gwardja, gal. g(u)arder (= warder), eng. gu-
gawati, g’u–ati, juriti okolo, √ g’u. ard, it. {p. guardia, fr. garde.
gao (crn, gadan), v. gal > srp. gala, ”ne- Gardinovac v. Gardo{.
~ista” èna: galac, lukav ~ovek. Selo u [ajka{koj, koje je dobilo ime
gar (~a|), k‚la, crn, √ kal > rus. gar, ven. po lovu na morune.
agart, izgoreo. gardista, garv‚ša, ~uvar (vr. seoskog poli-
Gara, g‚ra, {amansko ime, √ g™‡. cajca, pripadnika narodne milici-
garant, vard'ana, uspeh, mera, √ vard' > je ), vratar, √ garv > gal. gardien, lit.
eng. warranitu (= guarantee), gal. graanter, guardian, it. guardiano, eng. guardian: gard-
obe}ati, fr. garant, jemac, it. guarento. men, n. lat. guardianus.
ûvar svetih ugovora je arxana(m). Gardo{ (sipski, zemunski), gard'as, èqa:
Gara{, v. Gara{anin. lov, mesto na reci za lov, √ grid'.
Gara{anin, uraga{ana, “onaj ko se garez (srditost), garƒ, vr. otrova, slabost,
hrani zmijama”, ime boànske div-pti- nedostatak, √ g™‡ > ar. tur. garaz, mr`-
ce > srp. Gara{. wa, jed, srp. garaz, namera, ciq, pakost,
Gara{i (ime sela), v. Gara{. zloba.
G. nose ime po eponimnom Gara{u. Garm (germ. pas ~uvar Nava), v. Karaman.
garov, v gar.
garu{a (crnka), v. kalu{a.
110
gas, k'ƒ, atmosfera, etar, prazan prostor. g‡taka: g‚t'aka, epski peva~), √ kat' >
gasometar, v. gas i metar. jap. kata.
Gaspar, v. Kaspar > it. Gaspare, per. gasp gatre (re{etka), v. greda > nem. Gatter,
ar, nadzornik, srp. Ga{po, -i
i}. lat. clatri, it. catro.
G. je ime jednog od tri Isto~na mudra- gauda (vrsta sira), gau—a, melasa, √ gud'?
ca, koji simbolizuju tri zvezde Siri- gau~os, go{u-~ara, kretawe me|u stokom
jusa. > {p. gaucho.
gastarbajter, v. gost i argat(ov)ati > gaf, √ gah, uroniti > fr. gaffe.
nem. gastarbeiten gacati (ga~ati), gƒ~'ati (= gƒ~~’ati), i}i
gastranaks, v. gastro i anaks. (po vodi ili blatu), √ gam.
gastro, -(èludac, -~ni), xaš’ƒra, stomak, Gacka (vodonim, ponornica), v. gacati.
èludac (> xašaragni, probavna mo}) √ Gacko v. Gat > lat. Gutzika (u vreme "~et-
xaš > jel. gastēr, -rikós, n. lat. gastralis. vorovla{}a"), Kezca, Gezico (Dukqanin),
gastrologija, v. gastro i logo. Gecheca, Gazcha (Dubr. arhiv), tur. Ga-
gastromantija, v. gastro i metania. cika.
gastroskopija, gastro i skop. U srp. izvorima se naziva Gacko
(Gьcko), s Rudinama. Stanovnici su Ga-
Gat, gatƒ, svetkovina, proslava, obred, pose
ckonci. Suimena su Gacka i fr. Ga-
}eno mesto, RV VII, 57, u~estao, (pri)sti-
scouge.
}i, √ gat.
Interesantan je kalambur g’ošaka, kow
G. je glavica i gradina (obredna i pro-
(< g'oša), obzirom da se i danas gaje
fana) u Gata~kom poqu.
kowi u Gata~kom poqu.
gat, g‚t“, put, -ovati > avest. gatu, st. isl.
gata, geat, a.s. gat, eng. gate, -wau.
ga~ac (vr. gavrana), v. gak.
gata, v. gatati. Ga{a, ga–e{a, bog Mudrosti, nauke i ve-
{tine, gospodar ~eta pratilaca boga
G. je obredno mesto za proricawe afri-
Nava, √ ga–.
~kih vra~eva (nganga).
gvardia, v. garda > it. guardia, nem. warten.
gatawe, gadana.
Gvendolin, v. Vendelin.
gatati, gadati, gledati, govoriti, dovesti
u vezu s ne~im, √ gad > asir. gataru,
gvera (boj, rat), b’ƒra, rat, sukob, √ b'™i >
it. guerra, st. norm. herr, vojni, st. nem.
kratak i èstok napor, udariti, napa-
herri, vojska > Heruli (Jeremi}).
sti, st. rus. gud‹tь, rus. gadat, gatat,
~e{. hadati, ar. hadate, govoriti, sem. Gvero (por. ime), v. gvera.
klt, posmatrati, lit. godoti, st. isl. gata, gvint (loza, uvojak), √ vi–š, is~eznuti >
let. gadat, paziti, kelt. gutuater, pri- nem. Gewinde, loza, uvojak.
zivati. gvozd, √ k{od (k{ad), RV I, 25, (ra)se}i,
Britanika od inf. "gatati" izvodi eng. komadati: uzeti ili dati hranu, jesti >
god i nem. Gott. st. srp. gozd, {uma les: gvozd, klin,
Gata~ko poqe, v. Gat i poqe. ekser (prvobitno drveni), rus. gvozdь,
Gate (najstariji spisi Aveste), v. gatati. rum. gavozd, prus. gudde, st. isl. Kuister,
lat. hasta, nem. Quaste.
gater, g„tra, testera s vi{e se~iva, √ g‚
> nem. Gatter.
Gvozd, -ac, v. gvozd.
gatka, kat’aka, pripoveda~, jedan od pomo- Gvozden, -a, k{adana, rezbarija, odvajawe,
delewe.
}nika boga Rata, recitator < kat’a,
pri~a, legenda (g‚t'ƒ, RV I, 167: g‡tƒ: Mitski Gvozden-~ovek je iz Nava.
111
Gvozdenzuba, v. Gvozden i zub. (me|u (granicu) ne preme{taj (Nikoli}).
G. (~arobnica) je za oxakom, kao i Bauk. Osim toga, stare srpske hronike op{i-
rnije opisuju Postawe od Biblije.
Gdunije (lit. ime), v. duwa.
genezimantija, v. geneza i mantawe.
Gduwa, v. Duwa.
generator, √ xan, stvoriti > lat. genera-
Gea, v. Gaja.
tor.
Geb (misir. bog Neba), v. glob.
generacija, √ xan, roditi > lat. generatio.
Gebelizis (ra{. ime bogiwe), v. glob.
genije, xƒnas, vrsta duhova RV II, 2: potom
gebir (zend sve{tenik), gab'‡rƒ, tajan, da- stvo, porod, √ xan > lat. genii, -ius, -alis:
lekovid, pronicqiv, mudar, o{trouman, fr. génie, eng. genius.
sve~an, misteriozan, nedoku~iv, zagone-
U asirskom predawu boànski eleme-
tan, nepristupa~an, √ gab' > asir. gabru,
nat ili princip ìvota ~oveka vezan
gabbu, sveukupnost, per. gebr, oboàva-
je za dekane, istovetno staroitalskom,
teq vatre, ar. bekir, devi~ansko mu{ko
gde je genije (oli~ewe du{e stvari) sva-
ili ènsko.
kog mu{kog pojedinca bio vezan za ~as
gegati, agati, krivudati, uvijati, √ ag > ro|ewa (natalis).
cinc. gugiat.
Geniji su u kod Asiraca nebeska voj-
ge(jj)ak, g‹'ja, doma}i, doma}e dobro, RV III, ska, zajedno sa zlodusima. Dobri, kri-
30, √ xi > jevr. goj(im), -a, nejevrejin, bug. lati geniji (apkale) sa glavom ptice,
gawa. zakopavani su pri ulaznim vratima,
gej{a, ge{–u (= gi{–u), profesionalni radi za{tite (Nedoma~ki).
peva~, glumac ili mimi~ar, √ ge{ > Genije je bio Serbonov duh za{titnik
jap. geischa. (Nikoli}).
gel, xala, voda, √ xal. genitalije, v. gen > lat. genitalia, gignere.
gela, v. jela (bre). genitor, xanitri, otac, predak, √ xan >
gema (dragi kamen), v. kam > gal. jamme, gal. genitura, ro|ewe, genu, koleno, gen-
gemme, lat, gemma, -ula, eng. gem, nem. til, plemenit, jel. geneteira, lat. gentura,
Gemme. ra|awe, proizvo|ewe.
Gemara (komentar Talmuda), v. kamara > genom, v. gen.
arm. gēmāra, zbirka, komplet. gens, xenja, plemenita porekla > lat. gena,
gen, x„nu, koleno, RV X, 15 √ xan > jel. gens, -us, rod, koleno, ro|ewe: gentes, -
goni, gonē, génos, rod, pleme, narod, lat. tilis, jel. gennaios.
genu, koleno, -ilis, nem. Knie. Ge(n)tije, v. Geti > lat. Gentije, ime ilir-
Genadije, -a, v. Ge(n)tije > rus. Genadij, jel. skog kraqa (i pobednika olimpijskog,
Genadios, blagorodan, lat. Gentius. III vek s.e.), Gentius, unuk Argonov.
genealogija, v. gen i logo. genus (rod, vrsta), xanas, klasa, rasa > lat.
geneza, v. gen > jel. génesis, postanak. genus, -eris.
Geneza (bibl. Postawe), v. geneza > jel. geo, -(zemqa, -aqski), v. Gea > jel. geō, gé,
Génesis. zemqa, Gaia.
Da Geneza nije izvorno jevrejski tekst, geografija, v. geo i grafija.
komentari{e D. @unkovi}, o ~emu sve- geoid, geo i vid.
do~i Mojsijevo Petokwi`je, koje za- geokarpija, v. geo i karp.
po~iwe propisom o po{tovawu gra-
geolit, v. geo i litica.
nica (5, 19), identi~no rasenskim tek-
stu grani~nika: “Mezu ne muwa{“ geologija, v. geo i logo.
geomagnet, -ika, v. geo i magnet.
112
geomantija, v. geo i manteia. G. je turski junak iz srpskih narodnih

geometar, -rrija, v. geo i metar. pesama, koji ne postoji u turskom je-
ziku, a po kome nosi ime Budimsko
Za zemqomerstvo kaù da poti~e iz
brdo!
Misira i da stoji u vezi poplava Nila
i procene {tete. Gerio(n), v. gero > jel. Girion, troglavi div
Savr{enstvo geometrijskog stila u ar. G. je mitski ~uvar najstarije ili “az-
umetnosti se tuma~i zabranom qudske buke drve}a” i boànskog stada (deseti
predstave u islamu, ali ovaj ornament podvig Serbona, alijas Herakla). Sma-
je ne samo preislamski, ve} prethodi tra se da je wegov unuk (osniva~ Nore
i st. arapskoj kulturi. Savr{enstvo na Sardiniji), doneo Latinima azbuku
ornamenta geometrijskog stila prime- ([kokqev).
wene umetnosti, prikazano je na ume- germa, garm“t, vr. pasuqa.

tni~kim predmetima na|enim u grobu German (titula i duh. ime), gr„ma–i,
vavilonskog cara Nina Belovog Ne- stare{ina sela, vo|a vilewaka, vojni
broda, starim 4000. godina. Nalaz po- zapovednik, ime pomo}nika boga Nava,
ti~e iz ira~kog grada Nimroda, a op{ti nadzor, RV X, 62, ime po-
sme{ten je u Bagdadski muzej. luboànstva, √ grah > gal. germain, lat.
geomorfolog, v. geo, morfem i logo. Germanus: -os.
geonim, v. geo i nomo. Germanski vojvoda German potukao je
geopolitika, v. geo i politika. Rimqane u vreme Avgusta. Isto ime
nosi i jedan Justinijanov vojskovo|a.
Georg, -ij, v. \ur|e > jel. Georgios, zem-
qoradnik. Germani, gr„ma–‡ja, naziv za narod >
gal. Germain, lat. Germani.
geoskopija, v. geo i skop.
G. su od Kimera ili Arijevaca (Diodor
geostatika, v. geo i statika.
Sik.). Arapski nau~nik Khuwarzzimi na
geosfera, v. geo i sfera. ziva Germaniju zemqom Sakaliba (Sr-
geotermometar, v. geo termo i metar. ba). U ranim nema~kim i stranim spi-
geotroposkop, v. geo, tropo i skop. sima germanski kraqevi su vladari
geofon, v. geo i fono. Srba. Glavno pleme Germana su Surebi
geohidrografija, v. geo, hidro igrafo. (> Suebi, [vabe), koje Tacit ne zna da
odredi, kao Germane ili Sarbate, dok
geohronologija, v. geo hrono i logo.
Venete u Sarbatiji odre|uje kao Ger-
geocentrizam, v geo i centar. mane (I. Vuk~evi}).
geociklizam, v. geo i ciklo. Germani se prvobitno pomiwu kao Si-
gepiti, gepate, drmati, tresti, radwa, po- mbri (lat. Cimbri) i Teutoni, a ~inili
stupak, preseqewe, √ gep. su najve}i deo galskih (keltskih) ple-
Gerasim (titularno ime), ‚•girasƒ, plamena, odakle je naziv Galo-Germani.
mte}i, brz, poluboànsko ili jedno od Germanija, v. Germani.
imena gospodara molitve (oli~ewe pl. Bo{ar tuma~i Germaniju kao karaniju,
Jupiter): ime stiha RV IV, 40, √ a•g. upravno-administrativnu jedinicu (De-
Zajedno sa Gromovnikom oslobodio je reti}).
svetlo. U poslevedskom periodu Angi-
Anglo-saksonski kraq Alfred iz IX veka,
rasi su “uàreno ugqevqe”.
u opisu Germanije kaè, da se isto~no od
Gerzov (zem. ime), v. gers. Svena nalaze Sarbati, a ju`no Srbi.
Gerzelez (Gergelez, \er|elez), v. gers.
113
germanitet, gr‚m‡–a, bratstvo, seqanin U Indiji postoji dru{tveni red Xata,

(< gr„ma, selo) > lat. germen, pleme, - koji stoji u vezi sa eng. “xet-set”.
anus, -anitas, jel. germanoi, jednorodni. Getula, -iija (st. ime Srbije), xatila, ime
gero, -(stari), xƒra, starost, RV I, 140, osta- boga Nava, kosat, arijevska frizura s
riti, √ xur (xri) > jel. a-geraos, jevr. krestom, asketa, √ xi.
kélah, starost. G. je naziv za Srbiju po Getima, kod Je-
geront, xarat, stari > jel. gérōn, knez (kod ronima, koji tako zove rajsku zemqu
(M)omira): gerusia ve}e staraca u Spa- Havilu (Evilu) iz Postawa. Ovim ime-
rti. nom, Getulija, nazivaju Srbiju i arap-
gerontokratia, v. geront i Krat. ski pisci sredweg veka.
gerontologija, v. geront i logo. Stari pisci su govorili da su Getuli
Persijanci, poreklom od Arij(ev)aca,
gerontofilija,v. geront i piliti.
koje je tamo naselio Serbon (Dereti}).
gers, √ karx, kuraìti, mu~iti > srp.
gexa (seqak, pogrdno), v. ge(j)ak > cig. gadza,
jer|enin, momak.
neciganin, jap. gajdzin, nejapanac: tur.
G. je mladoèwa, dok ne isprosi devojku. gece?
ger{la, v. grah. Giganti, ga–a-pati, "gospodar gana" ili
gesati v. gost. ~eta zloduha, pratioci boga Nava (<
Gesati (gosti) su naziv za najamnike u ga–a, mnoìna), pridevak boga Nava
sredwevekovnoj Srbiji (Dereti}). ili wegovog gorostasnog sina > lat.
gest, hasta, oblikovawe rukom, √ has > lat. Gigantis, smrtni (i besmrtni) xinovi:
gestus, gerere, gesticulatio, eng. gest(e). gigas, -ntis, jel. Gígantos: gígās, eng. giant.
Geteborg, v. Geti i burg. Re~ G. se upotrebqava u mnoìni. To
Geti, x‚ti, pripadnost po ro|ewu (= x„- su deca bogiwe Zemqe, ro|eni u Ra-
tja: xata, rod, vrsta), kasta, pleme, fa- {koj (Trakiji). Otuda se po legendi ve-
milija, √ xi > gal. gentil, plemenita zuju za Makedoniju. Za wih se verovalo
porekla, lat. gentil, -is, genitus, gentis, po- da umesto nogu imaju zmije i da ih mo-
reklo, nem. Kind, lit. pri-gentis. gu ubiti samo smrtnici.
Geti (= Goti), Heti (= Hati) ili Kelti gigantomahija, v. Giganti i mahija.
izvorno nisu etni~ka imena, ve} sui- Gidra, grˆd’ra, sin boga Meseca, √ g™id’
mena za prva dva srpska staleà. Na- > kelt. Gilda, “boìja sluàvka”.
zivaju se Gogima i Magogima (Jeronim). Gilan, gilana, gutawe, jesti, √ gal > asir.
Geti su Sarbati (Trog Pompej). Po- girru, lav, ar. gil, pe}ina (lavqa): gilan,
miwu se u Trojanskom ratu. Preci su zmija, zmaj, nesre}a, propast.
Skandinavaca i Germana. Geti i Ra{- Jedan G. je kod izvora Morave, a drugi
ani su istog jezika (Katon), a Geti i kod Kaspiskog jezera, u azijskoj Mediji.
Medi su isti narod (Vergi). Eneja Si- gilipter, dalb'a, prevara, -iti, √ dal >
lvijus papa Pije II u XV veku Gete na- asir. diliptu, nevoqa, potreba, dalabu,
ziva Srbima (Dereti}). pritisnuti, navaliti.
Aleksandrijska hronika kaè da su Ge- Gina, v. \ina.
ti imali bukvicu, a polovinom IV ve-
gine, -(èna, -ski), xana, èna (gna, ènsko
ka, sve{tenici Geta su ~itali na get-
boànstvo), √ xan > jel. gunē.
skom ili srpskom jeziku slu`bu
boìju u Carigradu ([afarik), jer su ginekokratija, v. gine i Krat.
govorili jezikom Sarbata (Jeronim, ginekologija, v. gine i logo.
Prokopije). ginekomanija, v. gine i manija.
114
ginekomorfan, v. gine i morfo. st. nem. glat, nem. glätt, Glätte, st. isl.
ginekofobija, v. gine i fobija. solar-gladan, smiraj sunca.
ginekofon, v. gine i fono. glanc, √ k‚ns, ugla~anost, sjaj, svetlucawe,
blistawe (= g’an{ate, rasuti svetlost,
ginuti, g'i––ate, zgrabiti, uzeti, osvo-
√ g'an{) > nem. ganz, sasvim, potpuno.
jiti; ulov, √ g'i–– > rus. gibnutь, lit.
gaubti, jel. apókteinéin. glancati, k‚nsate.
Gire (selo na Ozrenu), v. gora. glas, √ kle{, oglasiti, govoriti (kl‘{a,
vikati u pravcu nekog (ne~eg), RV VI,
git, xatu, guma, smola > nem. Kitt.
46) > rus. g‘los, lit. garsas, zvuk, st.
gitara, v. sitar > {p. guittara, fr. guitare, norm. kalla, reci, st. nem. kallon, glasno
jel. kithara, it. chittara, eng. guitar, jevr. govoriti.
kinor?
glasiti, kle{ate.
G. su Mavari doneli s Istoka u Ev-
glat, gilita, progutan, √ gal.
ropu.
gledati, v. gatati > sem. qlt, posmatrati.
glava, k‚p‚la, glava, lobawa: religiozni
sistem √ ka? > rus. golovƒ, arm. ghlou, Gledoje, v. Gledolet.
jevr. gev, tur. kafa, lit. galva, prus. Gledolet (st. srp. pl. Saturn), kleda,
galva: gallu, jel. kafalē, kárē, glava, lat. vlaga, vla`nost, √ klid > sven. Skadi,
calva: caepula. -e, div-èna, oli~ewe Zime i supruga
Glava{, v. glava. boga Vetra i Mora.
glaviti, klivate, biti nemo}an, √ kl‡v. gle|, √ g’™i{, polirati, mazati > srp.
glagol, g’arg’ara, mrmqawe: govor, pucke- gla zura, rus. glaù, prus. gleso, eng.
tawe vatre, √ g™‡ > rus. golog‘litь, glas, sven. klakk, st. isl. klakkr, lat. gla-
srp. glagoqiti, govoriti: glagoqica, cies, fr. glace, n. lat. glaciare, nem. Gla-
bukvica. sur.
Glagoli}i (ime plemena), v. glagol. gle~er (lednik), v. gle| > nem. Gletscher,
lat. glacies, -alis, glaciarium.
glad, √ g™id’, pro`drqiv, èqan > rus.
g‘lod. Saturn je ilirskim Srbima bio oli~e-
we boga vlage i Mraza.
glada (koliba), v. klet.
glib, √ glib, nemo}.
gladovati, grid’jati (= k{ud'ajati).
glibiti, kl‡bate.
gladiola (Gladiolus illuricus), v. gladiti >
lat. gladius, gladijator: glaber. Gligor, v. Grgur > srp. Gli{a, umawewe.
Gladiola (gladi{ka, gladi{evina, sab- glina, klinna, vlaàn, √ klid > st. isl.
qa~ica), je naziv za jednu vrsta korov- klina, rus. glˆna, jel. glini, ir. glenaid,
ske biqke, ~iji dugi, ravni i o{tri prus. laidis, lat. glutis.
listovi koji li~e na ma~ mogu povre- Glina (vodonim: zem. ime), v. glina > norv.
diti neoprezna ~oveka. Po imenu za Gloma.
ovu biqku nastao je latinski naziv gl- Glinobor, v. Glina i burg > nem. Line-
adius, za vrstu kratkog ma~a, a po we- berg.
mu ime za borca sa ovim ma~em Gliwani (pl. ime), v. glina > lat. Angli,
(Unkovi}). Glinones.
gladiti, g'ašati, trqati, delovati, gliptika, v. grebati
izvr{i ti, oblikovati, √ g'aš > rus. glob, galba, zemqina ili nebeska lopta,
gladitь, gladkiй, sem. geled, milovati, √ gal? > lat. gleba: Galba.
jevr. halák, lit. gladus, -zin, prus. glosto,
globalan, v. glob > fr. global.
115
globiti, galb'ate, opunomo}en, drzak √ govedo, gavedu (< gava, krava), oblak, si-
galb' > srp. gabela, porez, carina: ogla- mbol za kravu, √ gu > rus. gavяddu, ir.
bina, ogrizak, sem. kabala, naplata. bo, avest. gaus, arm. kov, germ. chuo.
globoid, v. glob i vid. Gove|ari, v. govedo.
globus, v. glob > lat. globus, zem. kugla. govnati, guvati, prazniti creva √ gu >
gloso, -(jezik, jezika), v. glas > jel. glôssa, kve~e huann, {p. guano, huano, srp. govno,
glōtta, jezik, govor, aglōsa, lat. glossa, - arm. gavak, zadwica, tur. gübre.
rium, n. lat. glossator, eng. glossematics. govor, gava, dijalekt (gavate, razlegati), √
glosograf, v. gloso i grafo. gu > jel. goáo, tuìm.
glosologija, v. gloso i logo. Gog (bibl. kraq Magoga), v. Goga.
glosomanija, v. gloso i manija. Magog je sin Jafetov, u biblijskom ro-
glosomantija, v. gloso i mantija. doslovu.
glockati, glo~ati, opqa~kati, orobiti, Goga, v. Gaga > srp. Goga, Cincar (Kosmet),
kra|a, √ glu~. rum. Goga, nadimak: gog, gluperda.
glup, √ glep, jadan, bedan > st. norm. glōpr, god, k’adi, bro{, prsten, √ k’‚d > rus. god,
idiot, germ. glipa. lit. guodas, ~est.
glupeti, glepate. Godebrat, v. god i brat.
gmaz, xma-j„, gmizati, vu}i se po zemqi Godeslav (De~. hrisovuqa), v. god i slava.
(gm„, zemqa), √ gam > srp. gamad, sve godina, v. god > srp. godi{wica, praznik,
{to g(a)miè, rus. gad, -юk
ka, jevr. qmz, svetkovina (godovati).
rastezawe. U narodnoj zagonetki: “Poslao car ca-
Gna (norm. bogiwa Vetra), g’na, udarni, uni- rici u tisovoj kablici, 12 zlatnih ja-
{tavaju}i, èna, ènsko boànstvo, buka, u svakoj jabuci ~etiri kri{ke, u
ubica, -jawe, √ gam. svakoj kri{ki sedam semena? Godina,
gnatija, hƒnu, ~equst, vilica, √ han > jel. meseci, nedeqe”.
gnáthos. goditi, g‚d'ate, èleti, oti}i za (< g‚d'a,
gnoza, v. gnoma > jel. gnōsis, -stēs, gignō- prodreti, uroniti, pobuditi), nanizati
skein. zajedno, √ g‚d' > sem. xxdh, ugoditi.
gnoj, √ knuj, smrad, vlaìti > v. gnoj > st. Godomir, v. god i mir.
norm. gnua, jel. hnaýo. gozd (st. srp. {uma), √ k{ad (= k{od),
gnojivo (|ubrivo), v. gnoj. pose}i, rase}i, odse~ak, (raz)dvojiti,
rezbarija, snièwe: ubiti, RV I, 116,
gnojiti, knujate.
urezati, rezati (meso), gravirati, pode-
gnom, v. Gna > fr. eng. gnome, n. lat. gno- liti ili uzeti hranu > rus. gvozdь,
mus, duh zemqe (pasivan entitet). klin, srp. gvozd, klin, ekser (prvobitno
gnoma, xw‚na, znawe, √ xw‚ > jel. gnōmē. drveni), gojzerice, vr. bakanxi s klino-
gnomologija, v. gnom i logo. vima st. isl. kuistr, grana, prus. gudde,
gnoseologija, v. gnoza i logo. {uma, ir. gat, st. nem. questa, nem. Qua-
gnu{ati, knasjati, kriviti (duh. i mat.), ste, ~etkica, lat. qasta.
nepo{ten, √ knas > srp. kmeziti. Gvozden-ogaw u predawu. Gvozden-~ovek
gwida, nida, {tetno dejstvo, otrov, √ nid je silni Ogaw. Gvozdenzuba ili Baba-
> lit. glinda, st. isl. gnit, jel. konis. Korizma je bogiwa Zime.
gwilo, klinna, trule`, istruleo, truo, √ Gozd, v. gozd.
klind. goja (nejevrejin, pogrdno), v. gexa > jevr.
gob, v. grbav > lat. gubbus, it. gobbo. gója, nejevrejka.
116
Gojko, go’ja, “skriveni”, pridevak Ogwa Tako|e Bogorodice, kao simbol bo-
koji stanuje u vodi, √ guh. ànske qubavi, vernosti i privrèno-
"Tvoja se sre}a rodila, sti. Prikazuje ga anti~ka i crkvena
umetnost sredweg veka. U ruskom naro
mesecom sjajnim gojila"
dnom predawu je sveta i àr-tica. Na-
(koledarska i spasovska). lazi se na èzlu britanskih vladara.
Gola, gola, ime bogiwe Nava, lopta zemqe Kod Srba je golub je ~esta predstava
ili sunca, √ gal? > jel. Kora, lat. Ceres. na obrednom hlebu, naro~ito ~esnici.,
Golgota (“lubawi{te”), v. glava > arm. gal jer, kola boga Nava vu~e par golubova,
golta, glava, jevr. gulgōleth, galgelet, jel. pa ova ptica moè da predskaè smrt.
Golgothá: srp (reg). galga, ve{ala. Srpski golub visokoleta~, Colombo Ili-
golem, g“lma, grm, √ gur > srp. grmaq, rica, sa slika rimskih augura, koji po-
jevr. glm, ~udovi{te: Golem (Kabala). mo}u wegovog leta prori~u, leti na
Golemi Dol, v. golem i dol. jvi{e na svetu, jer, jedini koristi ver-
Golemo brdo, v. golem i brdo. tikalne linije magnetnog poqa zemqe
golen, v. koleno. (Stevan~evi}).
Gole~, v. Gola. Goluban (epsko ime), v. golub.

Gole{ (oronim), v. Gola. Golub(ov)ac, v. golub.
Golija (oronim), v. Gola. Golubinci, v. Golub.
Golijan (por. ime), v. Gola. Golubi}i, v. Golub.
Golijat, v. golem. golf, v. korpus > jel. kólpos, nedra, n. lat.
colfus, it. colfo, golfo, mlet. kolfo, zaliv
golicav, galitakas, vrsta igre, √ gal.
(Jadransko more).
Golub , -a, galba, ime bogiwe Nava, lopta
gombati, gambati (= g'ambate, √ g'amb),
zemqe ili nebeskog svoda, √ gal? > it.
kretati se, √ gamb > srp. glambati (K),
Colombo, rus. Gleb?
gaveqati (te{ko hodati), gal. gambe, no-
Sazve`|e Goluba je u Blizancima i ga, fr. jambe: cambi, lat. gamba, camba,
prethodi severnoj povratnici sunca u fr. it. gamba, jel. kampí: {p. gambisino,
kolu nebeskom ili Svarogovom: traga~ za zlatom.
... siva silna golubice Gomer (bibl. Brigija), v. Kimeri.
da kuda si putovala? U asirskim zapisima maloazijski Ki-
Letila sam gospodaru, meri se nazivaju Medi (Arijevci), kao
na{em silnom Triglav boru” i kod klasi~nih istoriografa, a wi-
(badwedanska). hovo najbrojnije pleme su Brigi. G. je
Sazve`|e goluba u Blizancima sim sin Jafetov, u biblijskom rodoslovu?
boli{e nebesku qubav Koleda i Radu- g(r)omila, v. mogila.
nice (Asov). Gomirje, v. kumir.
golub, v. Golub > bug. galab (golab), lat. gondola, ka–—ola, korpa (ko{) za dràwe
columba, it. colombo, ma|. galamb, prus. ìta, √ ka–— > it. gondola.
gulbis: golimban, plav, lit. gulbe, labud: goniometrija, v. ugaon i metar.
gelumbe.
goniti (gawati), hƒnti, obaviti, raste-
G. u Vedama ima zlo znamewe, verova- rati, savladati, povrediti, do}i u kon-
tno zbog poloàja sazve`|a Golub, na takt, √ han > eng. hunt, a.s. huntian, ~e{.
nebu severnog suncovrata, koje prethodi hanba, rus. gonьbba, lit. ganas, pastir,
zimi (Asov). Atribut je Carimame (Se- avest. avagnana, ubica.
miramide) s maslinovom gran~icom.
117
Gor, v. gora > afg. G(h)or, planinska ob- Lesandar Veliki je presekao ma~em
last (gde ìvi Sur pleme). Gordijev ~vor i tako se predskazawe
gora, girˆ, RV V, 41, gora, brdo, planina ispunilo. U literaturi se ovaj ~in de-
(= gˆr), √ g™‡ > ~e{. hora, avest. gairi, fini{e kao “nasilan”, ali se pritom
per. gar, gir, gairis, jevr. har, brdo, plan- zaboravqa da je ~vor magijski simbol
ina: huršá, {umarak, gaj, lug, lit. gire, - ìvota i da u Prirodi postoje samo
ia, nem. Hart: Kar, gorska kotlina, jel. ìvot i smrt, u stalnim prelazima.
oros. goreti, hƒrati (= olati, √ ul), √ h™i >
U nar. predawu postoji gora sa zlat- srp. gore{nik, vr. biqke.
nim deblima i srebrnim li{}em, u Gorica, v. gora > it. Gorizia, nem. Görz.
kojoj kad pirne vetar, nastaje svirka ne- Gorjana, k‚l‚jana, bogiwa Nava, √ kal.
opisivih milina. gorje, gaira, {to je u vezi sa planinom.
Gora (ime ùpe: zem. ime), v. gora. Gor(j)un (< naziv za hrast lu`wak), v. gora
Goran, g’orƒ, “grozan”, “stra{an”, > rum. gorun, -in, prus. gorian, drvo: eng.
“uàsan”, pridevci boga Nava: pl. Mer- Henrik.
kur: no}, √ g’ur > sven. Goran (Joran). G. drvo je naro~ite magijske snage. Kroz
gora~ (vr. trave), v. gora. wega se provla~i nedono{~ad ili pra-
Gorgo, -na, g‚rga, ime bogiwe Nava > jel. vi krst za mrtvaca.
Gorgó. gorostas, v. gora i stas.
gord, √ g’rd, hvala, RV VIII, 19 (= garva, di- gorocvet, v. gora i cvet.
ka, ponos) > lit. garbe, ~ast, st. nem. Gorski kotar, v. gora i kotar.
gelf, gelben, lit. grudus, glup. Gor~a, -il, giri{a, gospodar planine, je
gorditi, g’rdate. dno od jedanaest imena bogiwe Nava
Gordan, -aa, k’rdana, dan punog Meseca, u ili boànskog para Nava, √ g™i.
vezi sa posve}ewem boga Qubavi: (pre) G. je ime koje se daje onome ko je ro|en
skakawe, igra, {ala: pokazati, paradi- u planini (Vuk).
rati, √ k’rd > eng. Gordon. gor{tak, v. gora > lat. hernik.
Gordije (brig. kraq), k’rda, {amansko gospar, ga“s-p‚lƒ, pastir, gospodar, za-
ime, “skok” (Praboga): uzeti, unaprediti, {titnik.
napasti √ kurd > jel. Gordiás, mitski
Gospoina (Vel. i Mala), v. Gospo(d)inka.
osniva~ Gordiona: -i(an)os.
Gospo|in-dan je praznik gospodarice
Za G. kraqa Briga vezana je veoma in
neba, po~etak jesewe ravnodnevice (28. 8-
teresantna legenda. U Brigiji je na 13
21. 9.).
vekova pre n.e. ìveo seqak po imenu
Gordije. Jednog dana na wegov plug gospodar, v. gospodin i dar > per. gosp-
sleti orao, koga nikako nije mogao da anddar.
otera. Za~u|eni G. po|e u hram kod gospodin, g‘spati, pastir (= ga“spati <
sve{tenika da zatraì obja{wewe. g‘, ga“s, vo, krava + pati, gospodar), go-
Usput sretne lepu devojku, koja mu ras- spodar, za{titnik > rus. gospodin
tuma~i taj ~udnovati doga|aj, time da (pojam gospodstva i bogatstva izvorno
}e on postati kraq, uz predlog da po|e stoji u vezi stoke: srp. blago, stoka).
za wega. G. prihvati tuma~ewe i devo- Gospoina, v. Gospo(d)inka > srp. Gospa.
jku, a kada je postao kraq, uvezao je G. je praznik jesewe ravnodnevice. Ve-
plug likom, rekav{i da }e onaj ko lika Gospoina je 28. 8 a Mala 21. 9.
odre{i ~vor, postati gospodar Azije. Gospo(d)inka, v. gospodin.
118
gost, √ g'as, jesti, konzumirati > gal. hoste, ili Goti, sa svojim pokretnim hramo-
lat. hostis, nem. Gast, kimr. gwest, pir. vima.
gost (bogomilska titula), v. Gosta. gotivan (lep, dopadqiv), v. Goti > srp. go-
Gosta, g'asa, “pro`dira~”, ime zloduha koji tiviti, dopadati se.
izaziva slabost, ime polubogova, tita- Gotland (ime ostrva), v. Goti i ledina.
na i zloduha no}i > fr. nem. Gaston. gotovs, g'oša, otvoreno suprostavqawe,
Gostivar, v. gost i var > ~e{. Hosti- prkos, prkosan, √ g'uš.
vari. go~, g'‘{i, zvuk bubwa, RV VI, 5, √ g'u{ >
Gostiqe, v. gost. tur. goçu, {ipt. goç.
Gostimir, v. gost i mir. Go{a, g’o{a, ime boga Nava, zvuk bubwa
Gostiwe, v. gost. (atribut boga Nava)., urlik oluje, vode
Gostoslav, v. gost i slava. ili groma, √ g’u{.

Verovawe u bogopojavu nepoznatog na- grabe`, gr‚b'ƒ (grƒb’a), ugrabqen: vr. zlo-
mernika, razvila je u pro{losti usta- duha koji izaziva bolest, √ gra(b)' > lat.
novu gostoprimstva: harpie, grabqivice.
"Radigostu veqi boru, grabiti, g™ib'ajƒti, zgrabiti, dokopati
se, preuzeti inicijativu, RV VII, 104,
vequ boru Gostoslavu,
(grib'–‚ti), √ grab' > rus. grabitь, lit,
{to 'no goste pri~ekuje"... grobti, griebti, nem. greifen, eng. grasp.
Goti, v. Geti > st rus. got, gtinъ, sta- grabiti (hodom), g'arbati, i}i, po}i (kar-
novnik ostrva Gotland, sven. gute, st. bati, kretati, pribliìti), √ g'arb >
isl. gotar, lat. gotthus, n. lat. Gothi (ist. lit. grabotoi, rum. graba, ùrba.
Vizigoti, zap. Ostrogoti), nem. Gote.
grabuqa (simbol napretka), v. grabiti >
Crkveni pisci su prvi Gete nazvali nem. Griff.
Gotima, {to je kasnije postao naziv za
gravitacija, gr‚b'ƒ, grabqewe, RV VIII,
ponem~ene Gete. Da su Geti isto {to
81, √ gra(b)' > gal. graver, lat. gravare, -
i Goti, kaù isti ti crkveni pisci.
vis, teàk: jevr. glifá, graviran.
Orozije kaè da su Goti potomci Geta
i isti narod, a Jeronim i Prokopije za grad (tu~a), hr‚d“ni, ~angrqawe, √ hrad >
Gete kaù da su Sarbati i da govore rus. gradь, lit. gruodas, lat. grando.
sarbatski. grad, √ gurd, mesto obitavawa, prebivati,
Mavro Orbini sve srpske (slovenske) ìveti (dranga) > rus. gorod, avest. ge-
narode naziva Gotima, koje J. Dubravi redha, jevr. kartá (kéret): kir, zid, fen.
zajedno s Alanima svrstava u Sarbate. gadir, ogra|en grad, lat. hortus, gradina,
Goti, Vandali, Vizigoti i Gepidi zva- vrt, bret. ker, varo{, st. isl. gerdi, lit.
li su se Sarbati (Luj Kuzin). U Gote gardas, st. ir. cathir, kimr. cader, tvr|a-
se ubrajaju: Ostrogoti, Vizigoti, Van- va, cinc. gardu, rum . gard, ograda: st.
dali, Alani, Markomani, Kvadi, Ge- skand. Makligardr, Veliki grad.
pidi, Avari (koje T. Blaèni izvodi Grad je u sr. veku tvr|ava, a podgra|e
od Gepida, a ove od Gota), Svevidani, naseqe. Epski grad je ime za "tvr|avu"
Peucini, Bastarni, Eruli, Vinedi, Ve- neba i oli~ewe vaseqene:
nedi, Skiri, Slavi, Slaveni (Dol~i). "Grad gradila bela vila,
Geti (= Goti) su kao stale` prvobitno bela vila Samovila,
bili iskqu~ivo kowanici, pa je g'oša, od istoka do zapada,
kow (= g’o—a): brada, mo`da vi{e od
od zapada do severa,
kalambura. Lepi, plavi i bradati Geti
od severa pa do juga".
119
gradi{te, v. grad. gramata, gr„ma-t‚, veliki broj sela, √

grad (stepen), √ gurd, skakati > lat. gradus, grah > rus. gramota, lit. gromata, jel.
-atio, it. grado, grámmata, fin. raamattu, kwiga, Biblija.
Grad, -a, v. grad. U sredwevekovnoj Srbiji gramata je
Gradac, v. grad. vladarska poveqa, sa spiskom svih sta-
novnika sela.
gradacija, v. grad (stepen).
gramofon, v. grama i fon.
gradela (= krata, re{etka), v. greda > jevr.
srad, lat. cratella, it gratela. grampa (granfa, kanxa) v. kramp.
Gradimir, v. grad i mir. gran (zrno ìta, seme), x‡r–ƒ, zrno (= re-
n“), √ xi > gal. graine, lat. granum, -ula,
gradina (= |ardin), v. grad > gal. gardin,
-alia, fr. eng. grain, port. grāo.
fr. jardin, vrt, eng. garden.
grana, grant'a, pore|ati, povezivawe, ~v-
Gradina, v. gradina.
or, √ grant' > germ. grana, sven. gran,
graditi, gurdate, mesto obitavawa > st. nem. Grane: ir. grend, brada.
srp. grade`, ograda, gardina, zavesa, lit.
granalija (pu{ka), v. grana.
gardas: it. cortina.
granara (ìtnica), v. grana.
Gradi{ka, v. grad.
granata ({ipak, |ule), v. granula > it.
gradi{te, v. grad.
granata, nem. Granate.
Gradi{te, v. gradi{te > rum. Gradište.
granati, grant'„ti.
graja, garxa (garja), larma, àgoriti, √
grand (veliki, otmen), √ grant’, u~vrstiti,
garx > eng. gargle, lat. garrio, st. nem.
svrstati > gal. grant, grand, lat. grandis,
kurran, nem. quarran.
{p. grande, velika{, a.s. grēat.
grajati, garxati, proizvesti zvuk.
granica (me|a: vr. hrasta), gr‚m†ntƒ, gra-
gral, grƒha, “hvata~”, Velika zmija, pri- nica sela, √ grant’ > nem. Granitz,
devak Sunca, √ grah > sum. grahl, sim- Grenze, ma|. granicz.
bol zmaja (Kainov znak), eng. Grail
Granice (ime sela), v. granica.
(Sangreal), sveta posuda Arturove mito-
logije, gal. graal, n.lat. gradalis. Jedna vr. hrasta se sadila na me|ama.
U misirskom, feni~kom i jevrejskom granula, v. gran.
predawu g. je opisan kao posuda s vo- granulacija (zrwewe), v. granula > lat.
dom, ukra{ena sa crvenim krstom u granulatia.
krugu. granit, v. granula.
Svetlono{a (Lucifer) ima u apokrif- granuo, g'ransƒ, RV I, 116, svetlost sunca
nim spisima tre}e oko od smaragda, (g'rƒns, toplota s.), √ g'™i.
koje mu je oduzeto i dato ~oveku na po- grasta (gusterica, gu{tara), v. gustijerna
slugu. Od wega je napravqena posuda, > rum. glastra jel. gástra, gastéra.
iz koje je Hristos nato~io apostolima. gratis, agratƒs, RV X, 90, unapred, pre, √
gram, v. granula > jel. gramma, fr. eng. ag > lat. gratis, besplatno.
gramme, nem. Gramm. grafo, -(pi{em, opisujem), grab’a, upo-
grama, -(slovo), grant’a, umetnost povezi- treba ili primena (re~i), √ grab’ > jel.
vawa re~i, literarna obrada, tekst, gráfō, -os, -ein, -ikē, fr. gravure: griffe,
stih, kompozicija, kwiga u prozi ili potpis ìgom, it. graffito.
stihu, √ grant’ > jel. grámma, gramma- grafolog, -ija, v. grafo i logo.
tikē, -ikós.
grafomanija v. grafo i manija.
graforeja, v. grafo i struja.
120
grah (mahuna), v. gra{ak > rus. gor‘h, tur. grditi, gardati, vikati, proizvesti zvuk.
grah, lit. garšas, germ. gers, nem. Giersh, jel. grdoba, gardab'a, magarac, galamxija, o{-
gráhos. tar zvuk, wakawe? > st. srp. gъr
rdъ.
grahovica (wiva graha), v. grah. greben (hrid: deo razboja), gr„vena, stena,
Grahovo, v. grah. √ grah > ilir. grava, kamen, gal. gravele
Gracije, v. Haritine > lat. Gratiae, gra- (grave, obala), eng. gravel, -stone.
tiosus, it. grazioso. Greben razboja ima magijski zna~aj (uro-
Gra~anica, v. grad. ~nik, qubavna vra~awa). Sklapa se zbog
stoke na odre|ene praznike.
gra{ak, golaka, vr. gra{ka > st. nem. gers,
nem Gierseh, lat. garva. grebati, g™ib'n‚ti, √ grab'? jevr. glifá, jel.
glýfō, udubqen, fr. gravure, -eur.
grb, v. grba > rus. gerb, nem. Erbe.
Gregori (Egori), v. Grigori.
grba, v. grbina > st. srp. grьbba (hrьbь),
rus. gorb, ~e{. hrb, rum. girba, poq. garb, greda, gra(n)t'a, spona, odse~ak, poveziva-
prus. garbis, {p. agobiar, cuivare ma|. we, spajawe, √ grat' > rus. grjadƒ, lat.
görbe. crates, plot, -iculum, germ. grintil, jel. gré-
nta, ma|. gerehda, lit. granda, sprat: a.s.
grbavac, kub„ra, grbavac (kubxƒ, le|na
grindel, zasun.
grba, kub’rƒ, grbavi bik), √ kup?
Greda (zem. ime: oronim), v. greda.
Grbe, v. grba.
grejati, arkajati, (za)àriti, √ ark.
grbina, v. greben.
greh, √ garh, okriviti, optuìti > prus.
Grbi}i, v. Grbo.
grekas, jevr. roa.
Grbo (li~nost iz nar. bajki), v. grba.
gre{iti, gar'ati: gre{an, gar’ana.
Mitski Grbo je najmla|i od bra}e iz
Grza (vodonim), v. gers.
“kr{tene” zemqe, kome je levo rame
(strana Nava) vi{qe od desnog.
griva, gr‡va, vrat, √ grah > avest. griva.
Kowi no}nog Sunca su grbavi i grivna (ogrlica), graiv(ej)a ogrlica > rus.
ru`ni, a sa danom postaju svetli, lepi grivna, vr. novca (> rum. grivna).
i krilati. G. je ~vrsta veza, za razliku od ogrlice.
Grga, ugraka, ime zmijolikog zloduha (< Metalne grivne su stariji na~in sapi-
ugrƒ, “stra{an”, pridevak boga Nava, √ wawa stoke.
ag? > st. norm. ugligr, uàsan, stra{an, Grigor, -ije, v. Grgur > jel. Grugioros.
eng. uglu. Grigori (bibl. "straàri"), v. Grigor.
grgor, g’arg’ara, zvuk sl. grgorewu (gƒrg- griz (krupica), g’™i{ša, drobqen, mleven,
ara, vir (mali), kovitlac, me{alica: granuliran, √ g’™i{ > lit. grusti, mr-
muz. instr. RV VIII, 69: l. ime), nejasno viti, st. nem. grioz, nem. Gries.
mrmqawe: vr laute ili cimbala, √ g'ur griz (ugriz), grasa, gristi, staviti u usta,
> lat. gurges, jel. gargalismós, srp. gar- √ gras > sem. grz, ugriz, eng. grass: graze,
garizati, ispirati grlo grgorewem, fr. napasati: oguliti, a.s. grəs, st. nem.
gargouiller. grass, trava, prus. gras, nem. Griesz
Grgur, v. Grga srp. grgurav. grizica (ìva rana), v. griz.
Grd, v. Grde{a > srp Grdan, ime hercego gril, √ g’™i, goreti > gal. grill, -aïle, eng.
va~kog kneza iz XII veka. grill (e), nem. Grill.
Grde{a, gardab’†k{a, “magare}ih o~iju”, grimiz, k™ˆmi (= krami), crv, crvena
titansko ime Div-zloduha, √ gard > srp. boja, √ kram > bug. karmaz, ar. kermez,
grdosija. qarmasi, per. kirm, germez, jevr. cruima,
tur. kurmaz, lat. quermis, it. cremisi,
121
rum. carmiz, lit. kirmis, -inis, kirmele? prvom pohodu na Istok, tako kod Ju-
slov. krme, fr. kermès: vermeil. stinijana (Dereti}). “Oni nisu orali,
Grimizna ili crvena boja, dobija se od ni kopali, ve} su otimali od drugih”
jedne vrste crva (> srp. "~rviti", pra- (Milojevi}).
viti crvenu boju, rus. "~erv"). D. @unkovi} tuma~i re~ “grk” u zna-
grip, g™ˆb', stezawe, grqewe, zahvat, ~vr- ~ewu “ratnik”, a jedna stara srpska
sto dràwe > fr. grippe. hronika kao “heroj” (obredno) i pride-
Gripe, v. hrib > it. Grippi, Split. vak Lesandra Velikog (Nikoli}).
gristi, grƒsati > lit. grauzti. fr (prova- grkqan, k‚kila, larinx, draguq koji se no-
nsalski). grezo, nem. Grioz. si oko vrata, √ kak > lit. gurklis, fin.
kurk.
Grifoni, grab'a–ƒ, grabqewe, otimawe,
hvatawe, obuzimawe, zadràvawe, spo- grlo, gala(ka), grlo (= gal(j)a, garja,
padawe, RV VII, 4, √ gra(b)' > st. srp. “guta~”, grkqan), √ gal > rus. gorlo,
gripьssъ, jel. grýfes, lat. gruphus, it. jevr. garón, gal. gale, lat. gula, prus.
grifo, -ne, nem. greifen, Griff, eng. grasp, gurcle, lit. gurkeus, lat. gula.
fr. griffon, pas pti~ar. grm, g“lma, {iprag, ~estar, {ikara,
G. su mitske ptice (glava s lavqim {ibqe, neprohodno rastiwe, √ gur >
telom i orlovim krilima), ~uvari zla- lat. germen, -is, pupoqak, gramen, -ina,
ta, kojim je obilovala Hiperboreja. eng. germ.
Simbolizuju boànsku snagu i budnost. Grm, -enovac, v. grm.
Povezane su sa Serbonom, Dionisom i grmaq, v. grm > rus. ogrom.
Apolonom hiprborejskim, koji ja{e na grmeti, g™i–„ti (g™i–‡te), oglasiti, na-
grifonu. javiti, √ g™‡ > rus. grmetь, lit. gram-
Grk, √ gr(u)~, ukrasti, orobiti > lat. grae eti, prus. grumins, germ. gimmig, jel. hró-
cus, graihós, jel. Graikos, lit. grukas, a.s. mos, nevreme.
Grēcas, it. Greco, nem. Grieche: asir. grk, grmovina (hrastovina), v. grm.
ime gradona~elnika filistejskog grada grmova~a (vr. pe~urke), v. grm.
A{dode, koga je Sargon proterao (Ne-
Grmu{a (oronim), v. grm.
doma~ki).
grn (da{~ica za razgrtawe àra), g'™i–ƒ,
Grci i Jelini su dva potpuno raz-
àr, svetlost sunca, RV I, 133, √ g'™‡ >
li~ita naroda: prvi su Huriti iz Ka-
rus. gorn, kova~ki ogaw (pe} za top-
padokije, a drugi Pelazgi ili anti~ki
qewe), prus. goro, gero.
Srbi, koji su primili huritski jezik
od malog broja doseqenih Hurita i sr- grne, -aac (zemqani lonac), g'™i–ƒ, àr,
bizirali ga (âjld). Grk je pogrdan toplota.
naziv za Hurite, prene{en na Jeline, Grnojla, v. grne.
kojima su tek Rimqani dali ime Grci, grn~ar, v. grne.
kada su ih okupirali u II veku s.e. Grn~ar, -evo, v. grn~ar.
Otuda, oni koje Evropa zove Grcima, od gro (tereta), gur“, teàk, natovaren, zna~aj
po~etka XIX veka, sami sebe oduvek an, vaàn, RV I, 39 u visokom stepenu,
zovu Jelinima. veliki, krupan, èstok: mnogobrojan,
Pre 146. godine s.e. ime Grk se pomiwe {irok, uzvi{en, prekrasan: dug: svako
samo u dva maha: u Peloponeskim ra- po{tovano lice, √ gur > lat. grossus,
tovima (Tukidid) i kod Aristotela. gravis, fr. gros, grosse: lit. gieras, jel.
Grci su ina~e srpsko ime za pomo}ne barýs? srp. izgarati.
vojne ~ete, kako kod Nina Belovog, u
122
Groa (skand. mit.), gur“, duhovni otac ili qawa” elektro-magnetne sile po gor-
u~iteq, autor bajalice, bremenit, stva- wim slojevima oblaka (Stevan~evi}).
rala~ki: pl. Jupiter > skand. Groa, gromada, grama(s), gomila > rus. gromƒda,
~arobnica, proro~ica i lekarica, lat. gremium, dlan, nedra, pregr{t, gru-
hindi guru. mus, gomila, grudva st. nem krimman, a.s.
grob, g™ib’ƒ, mesto prebivali{ta, RV III, crammian, nabijati, puniti, lit. gruma-
30, √ g™ib’ > srp. p o g r eb , - en (< grebsti, las, rum. gramada, ma|. garmada.
poklopiti, zatvoriti: oti}i): a.s. grafan, grotlo, g'™ita, osvetqen, √ g'™‡ > srp.
kopati: græf, grob, eng. grave, germ. grot, sud, kola, grlo boce, ma|. garat.
gr(u)oba, lit. grabas, tur. kabr. grof, v. grafo > nem. Graf, vi{i ~inov-
Grobna, -ik, v. grob. nik, administrativac, kasnije nasledna
groza, -n, g'ora, "grozni", pridevak boga plemi}ka titula, ~e{. hrabe.
Nava, √ g'ur > srp. "ggrozno vreme", gro{, √ gras, (u)griz > jevr. gruš, tur. graş,
nevreme, rus. groza, oluja, nevreme, rum. gruş, giraş, it. grosso, lat. grossus, nem.
groza, gal. ard ? jel. gorgos, grozan, lat. Groschen.
horror, -idus, ir. garg(g), eng. horor, lit. Naziv je nastao je po ra{irenom sta-
grumzda: gražota, pretiti. rovekovnom obi~aju da se mrtvacu
grozd, dr‚k{‚, gro`|e, grozd, vino, √ stavqa novac u usta, za wegove potrebe
drak’ > jel. botris, grozd. na "drugom svetu" (Vergilije, Eneida).
Grozdije, v. grozd. grub, grƒb'a, zauzeti mesto ili poziciju >
grozdober, v. grozd i brati. nem. Grobian, grubija: Krampf, lit. gru-
Grozdana, grasana, disk sunca ili meseca, bus, neravan.
√ gras > srp. Grozda, umawewe. gruda (rodna), √ gurd, prebivati, stanovati,
Sun~ev disk je boànski atribut, a G. boraviti, ìveti.
je carska k}i" koja stoji u vezi plod- grudva, ’rd’vƒ, gorwi deo, nagore, iznad,
nosti: prema gore; u~vr{}en, √ urd? > srp.
"Bela Grozda na Ra{kuni brodi urda, grudve koje ostanu pri pravqewu
ka~kavaqa, jel. grouda, lit. graudus, st.
... no je mame rusalice mlade,
isl. grantr, griot, st. nem. grussi, nem.
mame mi je Vodanu svojemu Grütze.
da je dadu za Vodana bana. grudi, kro—ƒ, √ kr‡ > st. srp. grodь, a.s.
... te ven~a{e Grozdu sa Vodanom grēada.
... i pod vodom svadbu odigra{e". Gruzini, v. pogruìti.
grozota, g’orat‚, uàs. Narodno ime Gruzina je Saquartwelli. U
grom, agrimƒ, prethoditi, pokrenuti st. rus. rukopisima su Iveri (Iberi), a
prima}i, zbivawe ili javqawe na da- zovu ih i \ur|ijanci, po Sv. \or|u, w.
qinu, √ g™‡ > avest. gramta, sem. grm, za{titniku.
per. garam, jarost, st. nem. grimmi, gne- Gru`, v. greben > it. Gravose.
van, ~e{. hrom, lit. grumenti, prus. gru- Gruja, g™iha, pomo}nik, sluga (= g™ihƒ, RV
mins, jel. hromos, bromos: keraunós. X, 119): astr. gospodska ku}a √ grid’.
Narodno predawe razlikuje grom i "Vino pije Novak i Radivoj
strelicu ("gramovna" strela), po ja~ini,
sluì wima dijete Grujica".
snazi i naponu. Za grmqavinu u narodu
se kaè da “Sv. Ilija vozi vatrena G. je ogwevite naravi:
kola”, {to je odgovara opisu “kotr- "U Grujice sedam prstenova
iz wih bije sedam plamenova".
123
Majka mu je bela vila. Broj tri je vezan Gubli (Gubal, asir. ime Biblosa), v. gubla.
za wega, kao i za Milo{a, a javqa se guveran (vlada), v. guverner > eng. govern.
pod istim prezimenom Kobili}. Isto
guvernadur, v. gubernator.
vojuje na "troglavog Arapina" i "kraqa
od Le|ana". Skriva ga prevjes, kao
guverner, √ kavˆ, vo|a + nara, ~ovek, per-
Milo{a kabanica. sona > gal. governer, vladati, governeor,
lat. gubernare, upravqati, -ator, krmar, -
Grujan, g™i’jagni, ime za doma}i Ogaw,
no{, it. governo, -are, jel. kibernan, -atis,
sve ta obredna vatra.
eng. governer.
grunt, √ grant’, u~vrstiti > nem. Grund,
Dodatak “nar” je istorodan re~ima:
osnova.
nar, morn
mlin nar.
gruntovnica, √ grant’, napisati kwigu, Guvna, v. guvno.
svrstati.
guvno, v. gumno.
grcati, g’ar{ati, krckati, mrviti, sam-
leti, drobiti, √ g’™i{. Gugl (por. ime), g“ggulu, vilinsko ime, √
gu.
gr~, √ gr(u)~, obuzeti > me|. görcz. rum.
zgircit, {krt.
gugut, kukuš, gugutawe, √ k’.
gr~iti, gru~ate. gugutka, kukkušaka, divqi golub.
gr{ak, v. kr~ag > altajski kurčuk, kurču, G. se zajedno s kumrijom javqa kao sim-
germ. Krug, Krucke, fr. cruche. bol na obrednim hlebovima, umesto go-
luba.
gu (onomatopeja goluba), √ gu, proizvesti zvuk.
Gugutka (l. ime), v. gugutka.
guba (gubina), v. gubla (= kavaka, gqiva, pe
~urka, √ kav) > rus. goba, ~e{. houba, ar. gudalo, gundala, zvuk malog duguqastog
qūbā, tur. kuba, lit. gembe, jel. gamfaí, bubwa, √ gu–—.
ma|. gamba. gudura, kud’ara, planina (= kuttara, ga—-
G. je li{aj ili pe~urka s kratkom dr- era, kandara), “{to podupire zemqu”, √
{kom, kod koje se bere samo {e{ir, [ kuš? > {p. gandara.
(Tasev). guz(a), √ guh, sakriti > st. srp. gozь,. st.
gubav, -ac, v. guba. nord. kokkr, prus. gunsix.
guber (pokriva~), varaka, veo, prekriti, √ guziti, guhati.
v™i. guja (zmija), g“' ja, tajna, ime za Vi{weg, √
gubica (usta), gab’a, otvor, {upqina, √ guh > srp. gujanica, glista, gaip, tajna
(Vuk), ar. gā’ib, kaib, skriveno, nevidov-
gab’ > {p. eng. gab.
nost, stvar duhovna ili budu}a, tur.
gubernator, √ kavˆ, vo|a, ve{t + nat’a,
gaub(p).
gospodar > lat. gubernator, it. governa-
tore, fr. gouvernante. Guja je prikriven naziv za zmiju, oli-
~ewe no}nog Ogwa, u srpskom mitu
gubernija, v. gubernator > rus. guberni,
ìvi, simbol boga i obele`je Nava.
lat. gubernium.
Guja v. guja > Guja, por. ime (Pale).
gubla (kubla), kubra, obru~, kolut, prsten,
guka (gu`va, izraslina), gu~~'a (gutsa),
zavoj, loza, cvast: provu}i se: √ kup >
buket, veza, sveàw, snop (gušik‚, mala
asir. b‚bil‚’aa, pisanija.
lopta ili kugla), `bun.
Gubla ili kubla je u st. srp. naziv za
guliti, ~ulate, uzdi}i, podi}i, uroniti,
pe~urku sa drveta bukve, koja je slu-
√ ~ul > rus. g“qa, srp. oguqina, ma|.
ìla zapisawe kwiga, jer je obi~no
sülu.
urastala u {upqinu bukovog drveta i
poprimala oblik plo~e (Dereti}). guq (ùq), v. ùq.
124
gumno (guvno: boji{te), gu–ƒ (= √ g’u–), saka, eng. goos, a.s. gōs, prus. sansu, jel.
venac, kanap, √ ag? hin.
gun|ati, guwxati (= kuwxati), √ guwx guslawe, g’o{a–‡ja, RV VI, 5, glasno obj-
(kuwx). aviti, proglasiti (g’‘{a-vat, poseban
gunga (posebna vr. napeva), ga•g’jati, oblik laute).
uskli knuti, dozvati, pustiti glas, √ guslati, g’o{ati, √ g’u{ > ~e{. housle,
gam > fr. guinguete. ukr. guslь, bug. gъssla, poq. gesle, rus.
gungula, v. gunga > per. ğulğule, ar. qūbā, gusli, lu`. srp. husle, gusle.
buka, vika, mete`, tur. sulgule, jel. ga- gust, -ii{, gu{pita, gomila, zgrtawe, nago-
gaínein. milavawe, RV VIII, 40, √ ge{?
gundeq, g’a–—a, p~ela, √ g’a–š. gutqaj, gilat, gutawe, √ g™‡.
gundura} (nemirno dete, [um.), undura, - gu{a, g'‘{a, glas, √ g'u{.
u, mi{, pacov, √ und > srp. Gundura}. U uzro~no-posledi~noj vezi: “Bre Ko-
guw, go–‡, vrsta kaputa, √ ag? > rus. gunя, {tan al’ ima{ gu{u” (glas).
avest. gaona, oset. gun, hindi gonī, per. gu{iti, g'u{ati.
gûn, poq. gunia, st. ir. gannja, kimr. gwn, Gu{o (nadimak), v. gu{a.
eng. gunnu, rum. guna, jel. goýna, lat. gu{t (ukus), v. kusati > lat. gustus, -are,
gunna, it. gonna, ma|. gunua. it. gustoso.
guwa, guwxa, buket, sveàw, naramak,
snop, kita (cve}a), grana, √ guwx.
guwak, go–ik‚ > jel. gaunáki, lat. gauna-
cum.
gupka, √ sub', ugu{iti.
gura (grba), v. grba > lit. gauras, zguren.
gurabija (vr. kola~a), surab'ˆ, ugodan, pr-
ijatan, √ rab' > ar. gurābbiuä, tur. gura-
biuue.
gurbet, k‚rpaša, ~ovek u drowama, pro-
sjak, √ karb? > bug. kurb et, ar. garib,
stranac, cinc. curbete.
gurgus (vr. goluba), v. grgor > jevr. cocé-
let, divqi golub.
Gurgusovac (Kwaèvac), v. gurgus.
Staro ime K. je po gurgusima, kojih i
danas ima u izobiqu.
gurnuti, g'’r–ati, kretati se tamo-ovamo,
tresti, uzrok kretawa ili drmawa: va-
qati, √ g'’r–.
gurtna, g’rtƒ, dobrodo{ao, koji prija, sa-
glasan (= lat. gratus), RV I, 167, √ gur.
gusar, v. husar.
guska, hansƒ (= {akava), guska (Jezdioca),
je dan od deset kowa Meseca, √ han >
kin. ghan, rus. gusь, ~e{. husa, rum. gin-
sac, germ. gans, lat. ir. geiss, lat. anser:
125
126
D
davija (dava, tu`ba, Vuk), dƒv‡jas, udaqen,
vrlo dug (put), vrlo dalek > ar. d'ava,
da'va, tur. dâva: dâvaçi, tuìlac.
davina, d‚hana u vezi sa vatre, √ dah >
lat. daphne, rum. dafin.
da, √ d‚, odobravawe: dati, dodeliti. D. je maslina ili lovor, kojima se
Daba ("hromi"), dƒb'a, “varalica”, ime boga obredno {iba i kiti Badwak: “Raslo
Nava, lukavstvo, prevara, licemerje drvo lovorika, Koledo, Koledo”. Oli-
(supr. adƒb’a, dobronameran, RV VIII, 47, ~ewe je rajskog "drveta od svetlosti":
nepovredivi): grom Gromovnika, √ dab' “Raslo drvo sred raja,
> asir. dab’, sviwa, ar. dabe, ~udovi{te, plemenita davina...
jevr. dibá, kleveta, pogrda, fr. diable, jel. zlatne grane spustila,
díabolos, lat. diabolus.
li{}e joj srebrno”.
Hromi Daba je oli~ewe Vuka, s pri-
Davina, d‚hana, Zora (dan), ime dela
krivenim imenom "starac" (Radoi~i}).
mese~evog toka > jel. Dafne.
dabar (provalija, `drelo), v. derben > rus.
U jelinskom mitu, Dafni je devojka
debrь, lit. duburas, dolina: srp. dupqa.
koju je Apolon poretvorio u drvo.
Dabar (ime sela), v. dabar.
davir (jevr. st. srp. proro~i{te), v. davor.
Dabeta, dab’‰ti, “povredilac”, omiqeno
daviti, davati, jad, nevoqa, nemir, dosa|i-
ime Gromovnika ili Jezdioca > srp.
vati, √ du > avest. dov, brig. daos, lit.
Dabeti}., por. ime.
davuti, jel. dýi, daío.
Da(j)bog, v. dati i bog.
Davlija (pridevak Serbona), v. daviti >
U st. ruskim rukopisima stoji: "Sunce jel. Davlon, “Davlija”.
car sin Svarogov, koji je Dabog" U srp.
Isti smisao ima bo`. ime Davor.
predawu, Dabog je bog vukova i “sre-
brni car” doweg sveta, od koga zavisi Davor (bog Smrti, tuge i àlosti), t‚vura,
svaka dobrobit. sazve`|e Bika, √ ta.
@ivotiwa Daboga je lav, koga je po Sazve`|e Bika (ravnodnevica) je sta-
predawu napravio Sv. Ilija. rim Ra{anima (Pelazgima) bilo oli-
~ewe boga Smrti:
dabul(h)ana (nar. pesma), v. davul i han.
"Dok ne do|e Davor-boè, smrtni
davar (ar. stoka, doma}e ìv.), v. tavura.
dan~e":
David, ai—avida, bog Obiqa (i—ƒvi—a, ma-
Silni Vojne ... taj davore àlni bore!:
jka boga Obiqa), √ ‡— > arm. David, po-
glavar, ar. Dāvud (Daud, Daut), tur. tat. Gusle moje, davorijo moja:
Dovud. “I zapeva gavran-tica crna
D. je inokosno ime kod starih Jevreja davoriju grlom oglasio“.
i javqa se kao titular, davidum, zapo- D. pristaju zlatni krilati belci, a
vednik vojske, komandant trupa. me|u wima se isti~e Davor-Rado.
Sirija i Palestina su na drevnom davor (molit. i kletvena re~), v. Davor >
Istoku bile poznate po muzici, a is- jevr. davar, re~.
torijski David je dobro svirao na gu- davorike, darvar‡ka, vetar: Gromovnik,
sle. √ d™‡.
Davidovac, v. David. davorje (sve~ana pesma boànstvu), v. davor
> srp. davoriti, tuìti,
Davor-poqe v. Davor i poqe.
127
Davor-poqe je epska granica Java i daj, √ daj, uzeti, posluìti se > jevr. daj,
Nava (= elizium): dosta, dovoqno.
"Kad je bio blizu {irokoga D.-poqa, daja (doiqa), d’‚ja, dojewe, √ d’e > tur. daja.
tu Du{ana su|en danak sna|e". dajana (podràti, podupreti), d‚jana, doji-
davul, v. tamburin > ar. tabl, bubaw, tur. qa, √ d‚j > tur. dajanli, izdr`qiv, da-
davul, -bas, bubwar, kirg. davul, rum. janmak, nasloniti, trajati, srp. dajandi-
daul, jel. tabala, darabuka (tarabuka), od sati, cinc. danisire.
pe~ene gline s dva otvora. Daki (Da~ani), d‚ha, ime za narod, √ dah >
dag (tur. brdo, planina), tu•ga, vrh, visok, st. norm. Danir, lat. Dani, dan. Daner.
uzvi{en, √ tu. Dani (Da~ani) su pleme Masa-Geta.
Dag (skand. bogiwa Dana), d‚hana, Zora Dakija, v. Daki.
(dan), u vezi vatre, √ dah. Daktili (vr. boànstava), v. deset > jel.
D. ja{e na kowu ~ija griva obasjava Dáktuloi, lat. Dactuli.
nebo i zemqu. Daktili su patuqci-rudari koji su
Dagon (bog Karlova~kog rodosl.), d‚hana, znali tajnu prerade gvo`|a. Deca su
"goru}i", "uni{tavaju}i", ime boga Na- Reje ili Kevale (jel. Kibela), ro|eni
va, √ dah > asir. dagon (dagan), bog na kritskoj Idi. Poistove}uju se s Ku-
Zemqe, fil. fen. Dagon, vrhovno bo- retima i Kabirima.
ànstvo (s telom ribe), jevr. dāgōn, ime Me|u u~enicima samotra~kih Daktila
boànstva: dāg, riba. bio je i Sorbej (Orfej).
Jedan asirski car zvao se I{me-Dagan, dalak (slezina), dala, umetak, folija,
a Sargon II bio je izabranik asirskog tanka plo~a, √ dal > rum. dalac, tur.
boga Dagana, koji je u pisanim izvorima dalak.
i bog Hurita.
dala{ (mak. lo{, prevara), dalb'a, prevara,
D. je glavni bog Filistejaca, predstav- -iti, √ dal > het. idalu, zlo, nesre}a,
qen s ribqim repom. lat. dolus.
Dagonija, v. Dagon. dalga (struja u moru), tara˜ga, talas, √
dada (starija sestra: doiqa), dƒd'i, ~uvawe t™‡ > tur. talga, volnovawe mora, cinc.
(= dad’a, davawe, RV X, 46), slu{kiwa, dalga.
√ dad > ra{. dad, rus. dяddя, srp. (reg.) Dalmati, d‚lmi, ime za Gromovnika, √
doda, dojiqa, [, rum. dada, per. dada, dal > lat. Dalmatae, jel. Delmátai: srp.
tur. dadi: jevr. dodá, tetka. dolmiti, puniti.
dadiqa, v. dada. Naziv Dalmati je plemensko ime za
da`d, tusta, posuti, rasuti, zapra{iti, √ Srbe (Kinama), po imenu ilirskog (sr-
tas > st. srp. daъ`
`dъ, ki{a, rus. do`dь, pskog) boga Gromovnika, istoimenog
st. norm. dust, nem. Dunst. tvr|avi Dalma, sedi{tu saveza ilir-
Da`dbog, v. da`d i bog. skih plemena, podignute 160 godine s.e.
U Ipa~evskom rukopisu: “Sunce car, Dalmacija, v. Dalmati.
sin Svarogov, koga zovu Da`bog”. Daltaban v. dobro i taban.
da`devica (ki{ica), v. da`d. "Dobar pe{ak", pridevak vel. vezira
da`devwak, v. da`d. Mustafa pa{e, potur~enog Srbina iz
daire, d'airja (< d'ira), komponovati, sela Petri~ak kod Bitoqa, pogubqenog
istrajnost, uravnoteènost, √ d'‚ > ar. 1706. g.
dā’irä, tur. daire.
128
daqe, d’rƒ, dalek, udaqen, daqe od, √ d‡ Dana (bo`. i l. ime), dƒnu, boànska k}er
> avest. drājah, rus. ~ur, tur. durma, lit. i majka Divova, ili Titana, ènski
toli, eng far. princip u Vedama, √ d‚ > kelt. Danu,
dam (bedem), √ dam, spre~iti, obuzdati > bogiwa Majka, st. ir. Dana, vel{ki
rus. dƒmba, bedem, nasip, tur. dam, nem. Don, èna boga Bela.
Damm, eng. dam(m). Danajci, danaju, majka Titana (= dƒnu) >
dam (onom. udara), √ —am, proizvesti zvuk. jel. Danái: Danaós.
dama dƒma, doma}instvo, pripitomqavawe, (M)omir beleì Danaje (Danaoi), Ili-
obuzdavawe, kro}ewe, ublaàvawe, √ jada, III, 33; IV, 232.
dam > hindi dama, "idealna èna", lat. danak, d‚nƒ, ~in davawa (> d‚nak, sitan,
domina, fr. dame, it. dama. mali poklon: d’‚naka, deo dinara, te-
D. je izvorno "doma}ica", danas "otmena ìna zlata), √ d‚ > st. srp. danъ, porez,
èna", u smislu samokontrole. rus. danь, danak.
damar (ìla kucavica), d'ama, izdisaj: to- Danani (staroirci), v. Dana > ir. eng. Dan
pqewe, √ d'am > tur. damar. ians.
dambara, —ambara, vel. buka (damb’oli, U irskom predawu Danani su poznati
grom, grmqavina), √ —amb. kao narod bogiwe Dane, potomci Mila
(Milesius), vo|e {panskih Kelta, dose-
Damir, -aa, damit™ˆ, krotak, RV III, 34, Vi
{wi, @iva, √ dam > ra{. Tamir, pes- qenih u Irsku.
nik za koga je vezan istovetan motiv danga, √ da•g’, za{tititi > gal. dang(i)er,
natprirodnog pevawa, kao za M. eng. danger.
Obili}a, kome su vile oduzele taj dar. dandara, da–—ƒ-d’ara (= dandad’aru),
Damjan, d„man, drug boga Meseca, √ dam > kraq, sudija “nosilac palice”, koji
jel. daimōn, lat. daemon, it. demone. ka`wava, kraq, sudija: ime cara mrt-
Epski D. ja{e "zelenka", {to odaje we- vih (da–—ƒd’‚ra), ~uvar, posve}enik.
govu nevidovnu narav. Kuzma i Damjan Dane, d„nu, pobednik, osvaja~, ime za bo`-
su Sv. Vra~i (14. 11.). anski par Neba i Zemqe ili Jezdioce,
dampovati, damb’ate, naterati, uni{ti- RV VIII, 256, √ d’‚.
ti, √ damb’ > eng. dump(ing). Danilo, d‚nav†ri, ime Gromovnika, bog-
ovi, √ d‚ > jevr. Dāni’ēl, Dānīuāl.
dan, dˆna (= divan: dvan, sunce), √ d‚ >
rus. denь, lit. d(i)ena, ir. denus, kimr. Starozavetni prorok Danilo je bio
down, prus. deinan, lat. dies, donum, pera{anski (tra~ki) princ s Helma, koji
rendinus, st. tur. dan, zora, eng. dawn: je zarobqen u vojnom pohodu s Istoka
Dawn. i odveden u Vavilon.
Dan je u narodu od smiraja do smiraja Danilovgrad, v. Danilo i grad.
sunca. Zato je epsko ve~e starije od Danica (oli~ewe planete Venere), v. Dana.
jutra, ali za sunce koje grane sutradan, D. je oli~ewe planete Venere, s pri-
narod drì da nije ono isto koje se devcima @iva, Petka i Rada. Epska je
“smirilo”, ve} neko drugo. vila, sestra Sunca i Meseca, Marka
Kalevala vreme po~etka dana ra~una Kraqevi}a. Javqa se kao majka mladog
po poloàju sazve`|a M. Medveda. Meseca.
Boànski dan je obrtawe oko ose Mle- U narodu je poznata kao Zorwa~a:
~nog puta, sun~ev dan je revolucija, "Sjajna Danica na istok, a jaki bog na
mese~ev rotacija oko zemqe, a zemqin, pomo}", jer najavquje zoru i dan, ili
dnevno obrtawe oko sopstvene ose. kao Ve~erwa~a, kada najavquje suton.
129
Otuda je poznata i kao "prehodnica", Darda, v. Dardan.

jer "prehodi", tj. javqa se kako na Dardan(i), v. Teutran > fil. fen. Dárda-
istoku (jutro), tako na i na zapadu (venus, ime ~arobwaka-zelena{a, jel Dár-
~e): danos.
"Oj zvezdice moja pre'odnice, (M)omir za Dardana kaè da je Djausov
pre'odila s nebo i zemqicu". (bogNeba) sin, ro|en u Arkadiji, a we-
dani{mend √ dan{, pokazati + √ man, govi potomci sa brigijskom Batijom su
mi sliti. Trojan (osniva~ Troje (Iliona) i Il.
Danko, d’anaka, “pohlepan”, pridevak zlo- Kembel u kwizi o Hetima kaè da je
duha, √ d’an. Dardan iskvaren oblik imena Sardan.
Danojla, v. Dana i ojla > srp. Danojli}. Dardani i Iliri su dva imena za isti
narod, poreklom Zerbetiti (jevr. ime za
D. je epska Zora danonosiqa, vila i
Srbe), u koje Kembel ubraja Tubalske
snaja Dani~ina, majka Suncu, Mesecu i
Ibere ({p. Hete), Ra{ane ili Etrurce,
Oblaku.
Kikone, Mede, Dake, Panone i evropske
Danska, v. Dana. Skite.
Staro ime Danske je Srbija, do VIII Dardaneli (Helespont), v. Dardan > jel.
veka (Milojevi}, Nikoli}), a postoje}e Dardanellia.
ime je dobila po eponimnom (kraqu)
Morski zmaj Triton je razmakao D. i
Danu, sinu Humbelovom.
Bosfor i izazvao potop (14. 9. 5508.).
Ime Dan izvedeno je po Dani, velikoj
Dardanija, v. Dardan.
bogiwi Majci, Geto-Daka. Danci su na-
rod bogiwe Dane, iste one od koje su St. ime Slavonije je Dardanija (Nik-
irski Danani, jer su Kimbri ìveli u oli}).
Danskoj (Goselin). Otuda se Danci po- dardara, dur-d’ƒra, te{ko (pod)no{qiv
vezuju s Danajcima (Dudo). ili izdr`qiv, RV I, 57.
Daorsi, v. Taorsi. U obi~nom govoru: “Dardaru ti tvoju”!
dar, d'„r‚, "boànsko vrelo", libacija bogu dare`qiv, d‚ru, ~ovekoqubiv, izda{an,
Ogwa, √ d'™‡ > zend. dar, arm. tur, jevr. sl obodouman, {irokogrud.
dorón: torém, darodavac, lat. dare, jel. Dario, -a, d'‚ra, ime Vi{weg u zna~ewu
doron. onog koji daruje postoje}e, √ d'™i >
Mali dar ima obrednu vrednost (ja- kelt. Dario, per. Darie, Darajavuš, ime
buka), po boìjem primeru, a daruje se medskog cara, jel. Dareios.
iskqu~ivo u duhovnom smislu. dariti (darovati), d'arati, dati, name-
dara (tara), d'‚ra, no{ewe, podupirawe, niti.
izdràvawe, oslawawe, ~uvawe > ar. Darko, d‚ruka, inkarnacija boga Nava,
tarhah, tur. dara, rum. dara, fr. tare, it. obl ik boga Meseca, √ d™‡.
{p. tara. U obi~nom govoru: "Skupqa darmar, darmƒ, "ru{ilac", RV III, 45, ra-
dara (odbitak teìne) nego mera". sturawe, √ d™‡ > per. tārmār, tur. taru-
Dara, d’ara, bogiwa majka Zemqe, ona koja mar.
nosi Zemqu i daruje zdravqe (= vasu- Ova re~ se tuma~i u zna~ewu "slom-
d'ara, vƒsud’‚r‡ni), √ d'ri. qeno-smrvqeno" < dara, lomiti, √ d™‡
darak (ve}i dar, [), v. dar. + marda, mrviti, √ mrid..
Daran d'ƒra–a, kraq Zmija, Sunce, √ d'‚ > Darosava (ime sela), v. Dara i sav.
st. mak. Daron, ime boga, srp. Darin(k)a. dasa, dƒsa, pridevak zloduha, RV VI, 21, √ das.
darva (ar. ime za vola), v. tavura. daska, tak{a, oblikovano se~ewem, √ tak{.
130
daskal (u~iteq), dƒk{a, sposoban, talen- √ v™i > lit. durus, gal. tor, tur, a.s. torr,
tovan, duhovna mo}, √ dak{ > srp. da- eng. tower, fr. tour, nem. Tür, jel. dýra,
skalica, u~iteqica, rum. dascal, jel. lat. turris, foris.
dáskalos, lat. dexter. Dvor je kod Sika naziv za hram.
Daskal, v. daskal. Dvor, v. dvor.
datar, -iija, d’‚tri, (do)nosilac, ustanovi- dvoriti, v. dvor > nem. Hof.
lac, √ d'‚ > lat. datarius: dataria, jel. the- dvori{te, v. dvor.
tir. Dvori{te, v. dvori{te.
dati, datte (= d'ate, d‚dƒti) > lat. dare, de (nemoj), √ de, {tititi, braniti.
data, n.lat. datarius.
de, -(odvajawe: sniàvawe), v. dva > lat. de.
datula (urma), d’at’ra, vr. biqke (Datura
debata, d‚rvaša (= darb’ata), savet, ve}e,
alba) > hindi dhatūrā, per. taturah, it.
prostor (ku}a) za savetovawe, √ d™‡ >
dattolo.
gal. debatre, fr. debat, eng. debate.
datum, d„tu, odre|en deo ili dodeqen zada-
debeo, √ tiv, gojiti se > st. isl. dapr, prus.
tak, RV X, 99, uloga, ispuwewe, deo,
debikan, germ.. tapfar.
deoba, delewe: odlika, pregrada, √ d‚ >
asir. datum, odre|eno vreme, lat. datum, deblo, v. steblo.
eng. date. Debrc, v. Debar.
daturin (alkaloid), v. datula. deva, (|eva, devojka), dev‰, bogiwa Nava (zo
da}a, d‚tva, prino{ewe (= d‚{u, obredni ra, RV VII, 75), èna oli~ewa op{te
~in, bogosluèwe = √ d„{). ravnote`ne sile (Brane), kraqica, gos-
po|a, √ div > poq. Dzevane, bogiwa
dacija, v. dati > lat. datio, > gal. dace, it.
Prole}a.
dazio, -ere, nem. Tatz.
Deva (atribut Bogorodice), devƒ, RV II, 3,
dah, √ dah, disawe > srp. da{ak (vetra).
bog, boànski, svi bogovi, kao pridev
dah(t)ati, dahati, disati. zna~i “svet” > gal. devote, oboèn, lit.
dahija, √ dah, ime pomo}nika boga Rata devas, prus. deiwas, lat. divus, deus, de-
tur. daui, rum. dahiu. votio, posve}ewe.
dahiluk, v. dahija i luk > tur. dajilik. U Vedama ima 33 deve, sile dobra, po 11
dva, dvi, -au, √ vi > avest. dva, dvaja, lit. u svakom od tri postoje}a sveta.
du, dvi, dveju, prus. dwai, ir. dau, lat. dever (muèvqev brat), dev™a, -i (= divi-
duo, bi, duellum, duplex, duplicatum jel. ra), √ de > lit deveris, nem. zeih-hur, jel.
dis, doioi, duas, fr. duel, deux, doubl. daír, lat. levir, srp. deverati, natezati,
dveri, dv„r, vrata, krilo, branik, ulaz (izl ìvotariti.
az), pristup, fig. pogodan, koristan: deverba{a, v. dever i ba{a.
zgodan, povoqan, √ v™i > jap. torii, ulaz devet, navat, > rus. d‹vjatь,
u [into svetili{te, per. dār, vrata, st.
deviza (geslo, na~elo), devê{a, vo|a bo-
isl. durr, a.s. dor, duru, eng. door: door-
gova (= div‡{a, gospodar raja), √ div >
wau, lit. duris, st. nem. twri, jel. thýra,
gal. devis, eng. device, n.lat. devisa.
lat. fores.
devica, v. deva.
dvica, dvika: dvoiti, dvaitƒ.
Devica, v. devica.
dvojak, dvakƒ, RV X, 59.
Sazve`|e D. je oli~ewe Serbone ili
dvojan, dvajƒ, dvostruk, dve vrste ili sorte
Maje Zlatogorke, majke Koleda, koji je
> zend. dvaua, jel. doiýa.
dao qudima Zvezdanu kwigu (Petkovi}),
dvor (dom, ku}a), dv„ra, prilaz, prelaz,
astronomskih znawa. Prikazuje se sa
prolaz, pravo prolaèwa, pristupiti,
131
klasom i zlatnom pletenicom. Za{tit- pripada mladom Mesecu i mladoj Mu-

nica je poqa. wi.
Kod Misiraca je to Izida, a Jelina Deèva, de{ƒv‚sin, boravi{te, stani-
Dike, bogiwa Pravde. {te, stanovnik zemqe, boravak van gra-
Devi~, dev†~, RV I, 127, ”direktno upu- da, √ di{.
}eno boànstvu” √ div > rus. Devi~im, D. je letwa rezidencija Nemawi}a.
fr. devot. Dejan (= vra~ar, lekar), v. dejanije.
Devi~ je kao i moskovski manastir De- Tuma~i se i kao Hrane, Hraniteq <
vi~im, posve}en Bogorodici. d'eja, hranilac, besplatna hrana, √ de.
devlet (deca, naslednici), v. div > hindi dejanije (st. srp. vra~awe), d’aji, pokrenuti,
devlet, stani{te bogova, ar. tur. devlet, postaviti, izloìti, iskoristiti pri-
sre}a, bogatstvo, carstvo, mo}, sila. Sv- liku, uloìti, uru~iti, preneti, po-
et smrtnih je "svetlost" potomstva. slati, dodeliti, odobriti, pomo}i,
devojka, v. deva > srp. ik. divojka, ukr.. platiti, usaglasiti, povratan, √ d'‚ >
Divka, |evica (devica). st. srp. dьaanie, srp. dejaniti, trpeti,
ded (bogomilska titula vladike), v. dedo. izdràvati, [.
deda, v. dedo > kelt. degda, najstariji pre- deka (}ebe), √ st'ag, (po)kriti, pokriva~, sk-
dak, tur. dede, eng. dad, daddu, rus. ditka. rivawe > eng. tatch, nem. decken, Dach.
Re~ d'‚du je duhovni pojam za razliku dekav, deha, melem, mazati, mrqati, osnova,
od mat. taktila, v™idd'i, star, starac, √ dih > a.s. dāg, eng. dough.
vreme{an ~ovek, √ v™id'. dekada, v. deset > jel. dekás, -dos.
Dedal (i Ikar), dƒd'ikr„, RV IV, 38-40, dekan, v. deset > lat. decanus.
ime krilatog boànskogkowa, oli~enog D. je 36-i deo nebeskog svoda (kruga) koji
u jutarwem Suncu ("kow-vitez”), √ dad' odre|uje natalnu kartu. U misirskoj go-
> jel. Daídalos, mitski graditeq Lavi- dini, d. je smatran genijem-za{titni-
rinta. kom, kao kod Asiraca i st. Italika,
Sunce je boànski sin, a krila simbol koji su na ro|endan vladara, uz wegovog
za ogranulo sunce u srpskom mitu i genija slavili i doma}e lare, pretke-
besmrtnost, jo{ kod predkolumbovskih za{titnike, za dobrobit zajednice.
indiosa. Wegovo jutarwe ra|awe koje deli, -(sr~an, juna~an), v. delija > per. dil,
simboli{e izlazak iz "lavirinta no- ar. delil, tur. deli, -u, rum. deliu, cinc.
}i", pretvoren je kod Jelina u pri~u o deli.
"prvim leta~ima": ocu Dedalu i sinu deliba{a (zapovednik), v deli i ba{a.
Ikaru, koji putuju pravcem istok-zapad
Deliblato, v. deliti i blato.
(Krit-Sicilija).
Delivoje, v. deli > ar. Dilāver, hrabar.
deder (zapovedno), dadit™ˆ, davalac.
Deligrad (Deli{anac), v. deli i grad.
dedo (mesec kao neb. telo), d'‚tu (d'‚du),
trojan, trostruk, sloj ili deo (u vezi delija, devila, moralan, pravedan, pun vr-
pet elemenata), sastavni element: osno- lina: odnos prema bogu, boànski (= de-
vni sastojak zemqe, √ d'‚ > misir. djed, vala, posve}enik neke ideje), √ de.
stub posve}en Ozirisu (Nikoli}), srp. Prosve}ena hrabrost je svesna spremno-
dedovina, ba{tina. st na `rtvu za uzvi{en ciq. U sr-
O mladini, Srbi mu se obra}aju re- pskom mitu put na nebo ima obrednu
~ima: "Mlad Mese~e, moj po bogu o~e", vrednost posve}ewa, u zadatoj re~i i
jer, po narodnoj kosmogoniji stvarawe juna{tvu.
Deli-Jovan (oronim), v. deli i Jovan.
132
deliluk (juna{tvo), v. deli i luk. demofobija, v. demo i fobos.

delirijum, dil‡ra, pe~urka, √ d™‡ > tur. Dena, d’„nu, ime ène u~iteqa Bogova
delirme, lat. delirium. (oli~ewe pl. Jupiter), √ d’a.
deliti, dalati, -e, √ dal. Denda (por. ime), da–—i, por. ime.
Delfi, dalb’a, "to~ak sre}e", upravqa~ki, Zahumske D. i druga hercegova~ka brat-
√ dal > jel. Delfoi, Apolonovo proro- stva, nalaze se na Plinijevom spisku
~i{te, koje su osnovali Hiperbore-jci: pretorijanske garde (Dereti}).
Delfós, eponimni heroj Delfa: ime sina denda, da–—ƒ, palica kraqevskog dostojan
Apolonovog i Posejdonovog, lat. Delphi. stva, {tap, dr{ka zastave, √ dad’ > srp.
demant, damajant‡, gu{iti, krotiti, ubla- denda, jak, a malouman.
ìti, √ dam > fr. démenti. dendron, v. denda > jel. dendro(n), drvo.
deme (hipodromske stranke), v. demo. dendrografija, v. dendron i grafo.
Demetra, devƒm‚t™i, “bogomati”, majka dendroidan, v. dendron i vid.
Bogova (ved. Aditi) > jel. Demetros, lat. dendrolit, v. dendron i litica.
Deusmatri.
dendrologija, v. dendron i logo.
demir, tam‚la, ma~ (grebe{tak): kora bam-
dendrometrija, v. dendro i metar.
busa, √ tam > tur. demir, gvo`|e.
dentali (zubi), dƒnta (< dƒt, zub, RV VI,
Demir, v. demir.
75), broj 32, √ d‚ > lat. dentalis (< dens,
Demir kapija, v. demir i kapija. dentis, zub), dentitio, n. lat. dentura, den-
demirlija (vr. sabqe), v. demir i lija. tali (zubni glasovi), lit. prus. dantis,
demir-trava, v. demir i trava. kimr. dant, jel. odóntos.
Demirovac (ime sela), v. demir. deo, √ dal, rasturiti, uni{titi: > st. srp.
demiurg, damajit™ˆ, RV II, 23, "ukroti- dijel, deo, eng. deal, germ. teil, nem. Teil,
teq”, pridevak Vi{weg ili boga Nava, lat. dele, -ere, kelt. dilead, jel. dilemma.
u zna~ewu "pripitomiteq" > jel. de- deoran (stran), d’‚ra–‚, ~in dràwa (ƒra-
miurgos, bog Tvorac sveta (Platon). –a, udaqen, stran), √ d’‚.
demirxija (kova~), v. demir i xija. deran, d’ora–a, brz, pokretqiv, fig. pre-
demo, -narod), st'„na, dru{tvena sfera, po- nosnik: kowski kas, √ d’or.
stavka, sastavni deo pokrajine ili wen derben (per. klanac), v. derven.
konstitutivni element (narod, vojska, derbenxija, v. derben i xija.
teritorija): raspored, rang, zvawe, po- derbi, darb’ƒ, busen trave, nar. obredni,
loàj, sme{taj, √ st'‚ > jel. démos. od Ku{a-trave, RV I, 191, √ d™ib’ > eng.
demografija, v. demo i grafo. Derbu, obi~aj koji se tradicionalno
demokratija, v. demo i krat. odràva u Epsomu, svake srede uo~i
demon, d’ama, car Mrtvih, Mesec, duh. ime, Duhova, na Vidov ili Merkurov dan.
slabqewe, √ d’am > jel. demnon, dīma, derven, d™ivƒn, probiti (tunel), √ d™‡ >
lat. damnatio. tur. derven, -bent.
Mesec je oli~ewe boga Nava i stoji u Derventa, v. derven.
vezi s mese~evim krugom ra|awa. D(e)revqani (Dervani, pl. ime), v. Drvan.
demonologija, v. demon i logo. Na podru~ju D. odigrala se u X veku
demonomagija, v. demon i magija. ~uvena Vidovdanska bitka, u kojoj je po
demonomanija, v. demon i manija. nema~kim hronikama na prevaru od
demonomantija, v. demon i manteia. strane Nemaca stradalo 120.000 Srba
(Svetlica).
demofil, v. demo i piliti.
133
D. su i Sribali s Dwestra (Drinov). dess, lit. dészinê, jel. deksios, lat. dex-
dereglija, t‚raka, skela, splav (= tar- tra.
‡{a), plovilo, √ t™‡ > norv. draga, eng. Despa, v. despina.
drag, -gle, a.s. dragan, fr. draguer, ma|. despina, v. despot > jel. déspoina.
déreglue. despot, divƒspati, gospodar neba, Gro-
Dereta, -ii}, v. dorat. movnik, √ div > jel. despótēs, neo-
Bratstvo Dereti}a ima u svom grbu grani~eni gospodar, it. despota, cinc.
sunce (J. Dereti}). Kow je ìvotiwa dispot.
sunca i na~e{}e se javqa kao sinkre- Despot, -ija (titularno ime), v. despot >
tizam kowa i jaha~a, u antrpomorfnoj srp. Despotova planina.
predstavi Sunca (Ra{anski kowanik). Despotovac, v. despot.
D(e)rman (razvalina u Homoqu), dƒr‡man, Deukalion, v. Dukqanin > jel. Deuka-
ru{ewe, razarawe, RV I, 120, √ d™‡ > lión.
per. darman, snaga, mo}. D. je jelinski Noje, koji kao mitska li
dermatovenerolog, -iija, v. dermo, ve- ~nost, tako|e nosi ime u vezi sa vodom.
nera i logo. On je sin Prometeja u jelinskom pre-
dermatografija, v. dermo i grafo. dawu, po ~ijem savetu je sagradio ve-
dermatoid, v. dermo i vid. liki drveni sanduk, u jelinskom Po-
dermatol, v. dermo i uqe. topu.
dermatopatpologija, v. dermo, patiti D. je po predawu doveo Grke iz Azije,
i logo. {to stoji u suprotnosti sa ~iwenicom
da je wegov otac Prometej, pela{ki bog
dermo, -(koà, ko`ni), ~‚rma, koà, √ ~an
starinaca Helma.
> jel. derma.
defter (tefter), devƒ-taru, posve}eno ili
dermologija, v. dermo i logo.
boànsko drvo (= "zapis", jedno od pet
dermoskopija, v. dermo i skopeo. rajskih drveta) > tur. defter, jel. diftír.
dermotijatrija, v. dermo i jetra. U Mahabharati, hram je kao i kod sa-
dert (bolest, briga, qubavni jad), d'™itƒ, vremenih Srba posve}eno drvo (zapis),
opsednut, zadràn, koji ra|a, odrà- s koga se nije smeo otkinuti ni listi}.
vawe, √ d'ri > per. derd, àlost, bol, deci, -(deset), v. deset > lat. decem.
per. tur. dert, bol, bolest, briga jed.
decimetar, v. deci i metar.
Desa, dƒk{a, nero|eni, kreativna bo`.
di (= de), x‡, predmetak imena, u zna~ewu
energija, naziv za obred, pridevak Pra-
respekta.
boga, √ dak{ > srp Desilo.
di, -(dvostruko), v. dva > jel. dýo.
Desanka, dak{(i–)a, desno, desna (krsna)
strana, √ dak{ > srp. Desen. diabolo, v. daba.
Despina, v. Despot > jel. Despoina. diantus (dvocvetni), v. di i antos.
deset, da{a(n), √ du? > st. srp. desatь, rus. diarh, v. di i arhi.
d‹sjatь, avest. dasa, lat. decem, -imus, dias (dvojstvo), v. di > jel. diuás.
decus, jel. déka, nem. zehn. Div, dˆvas, nebo, nebeski svod > lat. Divus,
desiti, di{ƒti, √ di{. it. jel. dios, {p. Dios, fr. Dieu.
desnica, dƒk{i–a, desna strana: pred- div (xin, gorostas), √ div, sijati, svetlost,
stava bogiwe Nava s istaknutom des- nebo > skitski tiv (= Djaus), avest.
nom stranom, √ dak{ > avest. dašina, ir. daēva, per. dīw (dev, zloduh), slov. divji,
|avo, a.s. tiw, skand. tur, germ. div, jel.
134
Dio, lat. divan, nebo, dei, dius, bog: dies, komunicirati, usmeriti, zdravorazum-
dan, tur. dev. ski √ di{ > jel. didáskō, -aktikós, lat.
Jedan od oblika boga Nava u RV je Div- dico, -ere, dixi, re}i, kazati, educatio.
lovac. U srpskom predawu div je oli~e- Didahe (u~ewe 12 apostola), v. didaktika
we svetlosti u natprirodnoj veli~ini. > jel. didachē.
Postoje beli i crni divovi Ra|aju ih didrahma, v. di i drahma.
vile s narodnim junacima. Tako su sna- Diego, v. Dagon > eng. Dago.
`ni da ~upaju jele i bacaju pod oblake.
dielektrikum, v. di i elektro.
Gorostasni su, jednooki, lewi, zli, qu-
do`deri i ograni~eni. dizajn, de{in, prikaz(ati), izlo`ba, iz-
gled, znak, demonstracija: uputstvo, obu-
Po predawu divovi su bili: Vuk Ma-
ka, podu~avawe, navo|ewe, dirigovawe,
niti, koji je prezi|ivao planine, Div-
√ di{ > lat. designare (< signum), fr.
qan narodnih pripovedaka, Divqi
désigner, eng. design, nacrt.
~ovek dubrova~kih pisaca i cerski
Trojan. Divska grobqa su mramorja, a dizna (mlaznica), √ duh, musti, izvu}i >
"stara~e" (napu{tena re~na korita), nem. Düse.
ostaci brazda od orawa divova. di(j)a, -(u, na, du`, popreko, za), √ d‡, vi-
divan (megdan), d'‰van, ve{tina, √ d'‰. nuti se, leteti daqe > jel. dia.
divan (razgovor), d‚vƒn, u slu`bi davawa dijabola (zrno), v. di(j)a i bolid > srp.
ili primawa, redosled odràvawa, √ da dijabolo, vrsta igre.
> rus. divan, srp. divaniti, govoriti, dijabolo, v. Daba > jel. diábolos, ne~astivi,
K, per. diwan, tur. divan. lat. diabolus.
divanhana, v. divan i han. ,dijagnoza, v.
dija i gnoza > jel. diágnōsis.
Divislav (~e{. l. ime), v. div i slava. dijagonala, v. dija i ugaon > jel. diagōnia,
diviti, divjati. lat. diagonalis.
Divi~ (= \evi~, selo na Drini), v. deva. dijagram, v. dija i grama.
Divjak (por. ime), divjƒ, boànski, nebe- dijagraf, v. dija i grafo.
ski > lat. divus. dijadema, dema, uè (= d„man), pojas,
Divqan, divj‚n, boànski. kanap, traka, √ dam > jel. diadeo.
divqati, divjati, {iriti se, pruàti se, dijalektika, v. dija i logo > jel. diálek-
pona{ati se kao pijan ili lud, √ div tos.
> srp. divanija, ludost, per. divane, lud, dijalog, v. dija i logo.
manit. dijametar, v. dija i metar.
Divna (vilinsko ime), divƒ, nebo, kao pri- Dijana, devƒ-xa(na)n‡, majka bogova, √ div
dev zna~i: sjajna, boànska, nebeska > > jel. Dioni (Dodona), lat. Diana Serbona
lat. diva, boànska. (= Artemida), imala je hram u Rimu,
Ima dva zna~ewa: nebesko, bogiwa i ze- koji je podigao Mastarna Tulije, zbog
maqsko, devojka. ~ega je nazvan Serbius (Servius) Tulius
(Piktor). Kasnije je nazivana samo Di-
divo (st. srp. ~udo), daˆva, boànski, nebe-
ski: sudbina, smrt. jana.
divota, devƒt‚, boànstvo, -ven, -ost (diva- dijaskop, v. dija i skopeo.
snata, gospodar dana, Sunce), √ div. dijatermija, v. dija i termo.
digraf, v. di i grafo. dijeceza, v. di i his > jel. dioikēsis.
didaktika, dide{ti (didekti), iskazati, dika (ponos: dragi, -a), v. Dika > jevr. dicá,
pokazati, izloìti, izvr{iti, posti}i, radost.
135
Dika, di{‚, ime ène boga Pravde i Vr- Dimitrije, -a, v. Demetrije > srp.
line: rukovodstvo, uprava, pravac, uput- D(i)mitar (= Gmitar), jel. Dimítrios, sv.
stvo, direktiva: oblast, podru~je, ratnik Dimitrije, 8. 11.
~etvrt ili ta~ka kruga, √ di{ (= di•) dimorfan, v. di i morfo.
> jel. Dikē, oli~ewe bogiwe Pravde; Din, di•, bog Pravde i Vrline > st. ar.
dikē, pravo, pravda. Din, ar. per. tur. din, vera, zakon.
Diko i Dika su boànski par Pravde dina, dinƒ, prese}i, podeliti, odvojiti, √
i Vrline, oli~ewa Bika i Device, u do > kelt. din, dunu m, breg: varo{,
kome pasivan princip ima sudsku utvr|ewe, jevr. diuná, fr. dune, a.s. dūn,
ulogu, analogno sudu u Qubu{i: eng. down, nem. Düne.
“Pak istupe dvije mome, dinar, din‚ra, zlatan novac: mera za
izu~ene znawu sudbenome. zlato, √ di > rus. dinar, ar. dinar, zlat-
Jedna nosi daske pravdonosne (zakone), nik, zlatan novac (ira~ki, alìrski,
a ma~ druga, koji krivdu kara”. bahreinski, iranski, jemenski, jordan-
Istu ulogu ima bogiwa Pravde kod La- ski, libijski, kuvajtski i tuniski), jel.
tina, ikonografski predstavqena sa za- dinarion, lat. denarius, it. denaro, mera
vezanim o~ima i terazijama. za zlato; bakrewak; udeo u tovaru.
Dikan (ime za vola), v. Diko. Dinar je novac anti~kih Srba, koji su
kasnije usvojili Rimqani. Rimski
Dikuqa (ime za kravu), v. Dika.
istori~ar Kurcijus Rufus pi{e kako
dikearhija, v. Dika i arhi. je Lesandar Veliki primio u Vavilonu
dikeokratija, v. Dika i Krat. ambasadore mnogih gradova i naroda.
dikeologija, v. Dika i logo. Kada ih je otpustio, dao im je pratwu
dikeopolitika, v. Dika i politika. do mora i svakome od wih po 1000 zlat-
dikokus, v. di i kokos. nih dinara (Dereti}).
Diko, -aan, √ di{ (dik), RV IX, 113, bog Prvi zlatan novac kovao je Krez, po-
plodnosti oli~en u Biku (di{pati) >
sledwi qudejski (lidijski) vladar, ali
eng. Dick. je novac pre toga kori{}en u obliku
zlatnih {ipki, u Asiriji i Vavilonu.
diler, v. deo > eng. dealer.
Dinara (oronim), d‡n‚ra, pe~at, ìgosati,
dilkan, v. deli > ar. delikanli.
zlatan ornament.
dim, d'’mƒ, miris, tamjan, kaditi, √ d’am
D. se na starim kartama od I-IV veka
> rus. dыm
m, tur. duman, lit. dumai, prus.
s.e. naziva Albion, a Dinarski venac
dumis, lat. fumos, -are.
se naziva Srpske planine (Strabon).
Dima, -e, timi, mitski kit, sazve`|e Riba,
dindu{man, v. din i du{man > ar. per.
√ tim > eng. Tim.
tur. dindüşman.
Sazve`|e Kita je u Ovnu (delom u
Din(k)o, -a, dine{a, sin Sunca, pl. Sa-
Biku, sa repom u Ribama), a mitolo{ki
turn, √ d‚ > eng. Dean: Denis, it. Dino,
je povezano s potopom i principom ha-
{ipt. Dinoš.
osa.
Diogen, v. di i gen > jel. Diogénēs.
Na epitafu Enejevom je oblik Dina
(Nikoli}).
dioda, v. di i hod.
dimetar, v. di i metar. Dino, dinna (= di––a), l. ime, √ d‚.
dimije, v. di i nit > jel. dímitos, tur. Diokle, div, bog + √ kle{, glas > lat.
dimi, rum. dimie. Diokletianus, “bo`ja slava”.
dimiti, d’ƒmati (= d’’majati). dioktaedar, v. di, osam i sedi{te.
136
Dionis, -ije, dine{a, sin Sunca, ime pla- dirinxiti, v. rintati > per. rinğ, renğ,
nete Saturn (u sazve`|u Bika), √ da > muka trud.
jel. Diónisos. Dis (= Tis), v. Atis > lat. Dis Pater, rim-
Dionis se u st. ra{. tuma~i kao “boà sko boànstvo iz kulta Saturnu, poi-
nski sin”. (M)omir ne ubraja D. u olim- stove}eno s Hadom.
pijske bogove, iako je on sin boga Neba. disk, -os, tasarik‚, uvijawe, √ tas > a.s.
Hesiod ga pomiwe u Teogoniji. Jelin- disc, lat. discus: jel. dískos: diskeúō,
sko pozori{te, preuzeto s Krita (Fajn), tawir, eng. dish.
razvilo se iz wegovog obreda. On je bog Dispater, v. Dis i pater > lat. Dispater,
vina i prijateq muza, koga zovu Bak. "otac Dis", st. ital. bog Nava.
Ro|en je u Nizi (Ni{u), Ilijada, VI,
distanca, √ di{-tata, najve}a razdaqina
133, gradu istoimenog vili, koja ga je
> lat. dinstantia.
zadojila i odnegovala. Plutarh za wega
kaè da zimi spava, a u prole}e se bu- Dita, dˆti, bo`. k}er i bogiwa Majka, √
di, pa Brigi (Frigi) slave wegovo d‚.
uspavqivawe i bu|ewe. Zato nosi pri- Ovo sefardsko ime preneli su Iveri
devak: "dvaput ro|eni" (dvandva). na Istok u anti~ko vreme, a [iptari
Anti~ki Ni{ je bio centar Bakovog su ga preuzeli posle genocida u XVI v.
(Dionisovog) posve}ewa pa je ime ovog
nad srpskim bratstvima u Dra~kom
prejelinskog boga, u jelinskoj recenziji zale|u.
bukvalan prevod: div, bog + ni{‚, di~iti, di{ati, iskazati (po{tovawe), po
Niza > jel. Dionisos, "Bog iz Nize" (De- kazati, posti}i, √ di{.
reti}). Di{a, v. Dika.
Dioskuri (mit. Blizanci), v. div i kuros Djaus (> Zevs), dja“s, nebo, nebeski svod s
> jel. Dióskuroi. pridevkom "rumeni bik", sjaj, vedrina,
Kod Srba su to dve bratske zvezde na bistrina, √ dju.
nebu "Lel i Poqeq", povezane s nebe- Sunce se naziva sinom Djava RV I, 164,
skim Jezdiocima, kod Poqaka "Litva a Vles kwiga kaè: “Dju je otac koji
i Korona", a kod Jelina su poznate kao nas je rodio... velika Zemqa je mati
Kastor i Polideuk (lat. Polux). na{a”.
dipetalan, v. di i peteqka. Ra{anski besomar Djaus je bog “boàn-
diple (dvojnice), v. dva > jel. diplóos. stvenih Pelazga”, koji je imao sveti-
diploid, v. di i vid. li{te u Dodoni. Strabon posve}enike
boga Djausa naziva “nejelinski varva-
dipodija, v. di i pod.
ri”. Ovom “varvarskom” bogu su se mo-
diptera, v. di i pteroma. lili svi u~esnici Trojanskog rata, a
dirati, d’arati, nositi, podneti, (po)dr`- saveznici Trojanaca u wegovom sve-
ati, imati na umu, √ d’™i. tili{tu u Dodoni.
direk, d“ru, deo ili par~e drveta, √ d™‡ Jelini su Djausa preimenovali u Zevsa,
> per. dirahi, stup, tur. direk, rum. dirc. sa razli~itim oblicima izgovora u Je-
direktan, v. direk > lat. directus, prav. ladi.
direktiva, v. direktan > n. lat. directiva. dja~iti (prigovarati: pojati (B), d'j„jati,
direkcija, v. direktiva > lat. directio, - ra razmatrati, setiti se, zamisliti,
or. stvori ti pojam, promi{qati, zadubiti
dirigent, v. direktiva > lat. dirigens. se, medi tirati (= d'j‚ti, d’jaj‚ti), po-
loìti glavu, √ d'jai.
137
dlaka, v. lokna. dojiti, d'ƒjati.

dlan, talam, tlo, ravnina, √ tal. Doj~in, -l, d’aja, dojewe, √ d’e > vl. Dojul.
do, ad'i, pored, iznad, preko > eng. to, nem. zu. D. narodni naziv za januar ili prvi
doakati, d’akkajati, dokraj~iti, √ d’ak. mesec uzmaka zimske kratkodnevice.
Dobra voda, v. dobro i voda. Mleko je srpsko ili arijsko pore|ewe
za svetlost Nava, a Doj~in oli~ewe
Dobrila, -oo, b’adra, pridevak boànskog
mladog i nejakog zimskog Sunca na ob-
para Nava.
zorju, koje se tek “doji” novom sve-
dobro, b’adra, boànski pridevak sa zna- tlo{}u ju`nog ovraga, pa nosi naziv
~ewem dobar, uzvik dobrog raspoloè- "bolan Doj~in": "Ej bora ti nemo}an
wa, pozdrav, √ b’a? > jevr. tov: tová, Doj~ine". Boìji poklisar zove se jo{
dobrota, germ. tapfar, nem. Bieder. i Vuk Doj~in, jer, Sunce boravi u qutoj
Dobro, v. dobro. zimi, ~ija je predstava mrki pro`dr-
Dobri do, v. dobro i do. qivi vuk.
Dobrodol, v. dobro i dol. dokma (“kula ti{ine”), d’akka, sakralna
Dobro poqe, v. dobro i poqe. gra|evina, √ d’akk > hindi dokhma.
Dobrota, v. dobro. Jo{ u Lepenskom Viru su mrtve ostav-
Dobrun, v. dobro. qali u kro{wama hrastova, a danas to
jo{ uvek ~ine na Tibetskim visovima.
Dovijana, v. Deva.
U Iranu postoji dokma pod imenom
dova (molitva), √ div, moliti > ar. du'a, "Zadu{a" (I. Kuqan~i}). Ovaj obi~aj iz-
tur. dua. lagawa le{eva umrlih proisti~e kod
dovijati, davajati, udaqen, uzdràn, √ d‚. Parsa iz uverewa da su zemqa, voda i
Dogan (Brani~evski tefter, XV v.), v. Dagon vatra sveti, pa se ne smeju skrnaviti
> srp. Doganxi}, por. ime. telom, koje je ne~isto.
dogacati, ad'iga~~'ati, dosti}i. Interesantan kalambur je dan{a, ujed,
dogma (mi{qewe, pravilo, pouka), v. duma ubod, àoka, ujedawe, kqucawe: ime zlo-
> jel. dokéō, dógma, -tizo. duha, √ dan{.
Dodig, dˆdu-agni, pridevak Jezdioca (Ko- Dokman, v. dokma > srp. Doki}.
wanika), √ d‚. doksa, d‡k{„, zaokupqenost ne~im, po-
dodati, dƒdati (dad‚ti, dadati), √ d‚ > sve}ewe ~oveka ili boga, potpuna pre-
lat. lat. dotatio, dedit, dedicare, posve- danost, inicijacija, priprema za rel.
titi. obred, √ d‡k{ > jel. dóxa, slava, ~ast,
dodijao, dudi, u~estano uznemiravawe, mu- ugled.
~ewe, √ du. doksat (izbo~ina na ku}i), tak{a, tesati,
Dodo (deda, stariji otac), v. dedo. oblikovati se~ewem, √ tak{ > srp. doska.
Dodol (st. srp. bog Ki{e), dardura, ime doksograf, v. doksa i grafo.
bogiwe Nava: oblak. doksozofija, v. doksa i sofija.
dodole (obredna povorka), d‚rdura, voda, doksologija, v. doksa i logo.
odnos prema oblaku, √ dru. doksomanija, v. doksa i manija.
doza (ograni~ewe, mera), d‘ha, muèwe, dodo(l), d‚ra, {upqina u zemqi (= dari), √
deqivawe, primawe: rod, proizvod: po- d™‡ > rus. udol, tur. dere, germ. tal, nem.
rast, dobitak, prinos, koli~ina, doneti, Tal, st. isl. dalr, eng. dale.
ustupiti, predati, va`nost, √ duh > ar. Dol, v. dol.
tassah, jel. dósis, davawe, sven. dosa, tur.
doz, düze.
138
dolama, v. dalmat > rus. dolama, tur. do- domen, v. dominus > lat. dominium, fr.
lamma(k), turk. dōlāmān, lat. dalmatica doaine.
(gorwa ode}a kat. sve{tenika), fr. Domentijan (sv. ime), v. Doman > lat. Do-
dol(i)man, ma|. dolmani. mentianus.
D. je duga~ka ko{uqa preko koje se domestikus, v. dominus > lat. domesti-
pa{e pojas. cus.
dolap, dalb'a, to~ak, okretati, √ dal > domina, v. dominus > lat. domina.
asir. dalabu, izvr{iti pritisak, nava- dominat, v. dominus > lat. dominatus.
liti, ar. dūlāb, per. dulab, imitacija
dominacija, v. dominus > lat. dominatio.
prozora u zidu, tur. dolab, okrugao
orman koji se okre}e u zidu, jel. doulápi. dominion (suverenost), v. dominus > eng.
dominion.
dolap (spletka, zaseda), dalb’a, prevara, -
iti, √ dal > mak. dala{, lo{, prevara, dominus, dƒm’nas vlada(r), {to pripada
lat. dolus. ku}i ili je posve}eno Ogwu (= damu-
nas, vatra, Ogaw): gospodin, √ dam >
dolar, v. talir > eng. dollar.
lat. dominus, gospodar, doma}in, -ine, -
Dolac, v. dol. nari, -nica: Dominus, it. domino.
D. je staro ime Cetiwa. domicijalni (zavi~ajni), v. dominus >
dole, ƒd'‚ra, nadole, niz, dowi, niì, √ d'‚. lat. domicilium.
dolijati, dolajati (dol‚jate), quqati se Domovoj, v. Doma > rus. domovoj, po-
tamo-ovamo, wihati, √ dul. rodi~ni predak.
dolina, dara–a, rupa u zemqi, potok > domun|avati, muwxa(ja)ti, proizvesti
srp. derina, [. poseban zvuk, √ muwx.
Dolina, v. dolina. Don, d’“ni, reka, ime boga Meseca > avest.
dolmatika, v. Dalmati. dānu, oset. don, reka, voda, jel. Tanais.
D. je vr. duge gorwe haqine s kratkim don, v. Adonis > fen. adon, gospodar, go-
rukavima, ilirskih Dalmata, koju su spodin, {p. dôn, dona, port. dom, it.
preuzeli Rimqani. U sredwem veku se donna.
tako zvala gorwa ~ohana haqina jani~- Donar, v. Adonis > nem. Donar: donern,
ara, kad nisu bili u ratu. ki{iti, vlaìti: Donerstag, ~etvrtak
Dolus (lat. oli~ewe Prevare), v. dala{. (po imenu boga Groma, koji stoji u vezi
dom, √ dƒm, RV X, 4, ku}a (= dƒma, doma}i s vodom).
nstvo) > asir. dadmu, dom, mesto stano- donator, d„tri, davalac (= d’‚t™i, dava-
vawa, jel. dōma, -os, lat. domus, n. lat do lac ìvota i za{titnik zdravqa), da-
ma, jel. domos, fr. eng. dome, it. duomo, vawe (d‚ta: dadita: dadit™i: d‚tva), √
tur. domuz, sviwa. d‚ > per. datar, jel. dotir, thetir, lat. datar,
Doma, dƒma, dom, boànski pridevak, √ -ius, donator, davalac.
dam > lat. Domit, -ius, Dometije. donacija, d‚nƒ, ~in davawa, √ d‚ > lat.
domazet, v. dom i zet > per. damad, zet. dona, -um, -atio, -are, -rium.
domazluk, v. dom i luk. Don(k)a, d'ena, ime ène u~iteqa bogova.
Doman, dƒm’nas, {to pripada ku}i ili je Dora, v. dar > jel. Doro, bogiwa darovateqka.
posve}eno Ogwu (= damunas), √ dam > dorat (mrkov), dar{atƒ, lep, Mesec, √
lat. Dominicus, dominicus, boìji. d™i{ > asir. idirtu, tamno}a meseca,
domanijalan, v. dominus > lat. dominium. st. rus. doriя, crn, rus. dorniя, misir.
domawe (imawe), v. dom > gal. demaine. toar, mrak, ar. dori, mrk, per. darua,
139
more, tur. dori, -ru, duri, doru at, eng. dark, draga (do, -lina), d‡rg'ƒ, dug, -i, √ dr‚g'.
a.s. deorc. Draga, v. draga.
D. je kow Meseca: "Sivac more pre- Draga (l. ili zem. ime), durg‚, bogiwa Nava,
sko~i, a kopita ne skvasi”? Mesec". zvana ûma (= durgƒ, opasna, zla, gruba).
Dorjani, v. Dorci. Dragan, -a, durgƒnaga, ime za zmijolikog
D. su deo Lakonaca (Diodor). zloduha, √ gam > jel. Drakōn, sazve`|e
Dorjansko jezero, v. Dorjani i jezero. kod nebeskog pola (Zmaj koji ~uva "zla-
Dorotej, -a, v. Darko i Teo > jel. Dorot- tnu jabuku" (Severwa~u): drakon Piton,
heo, “bogom dan”. s kojim se borio Apolon).
Dor}ol, v. ~etiri i jol. dragana (vr. otrovne ribe), v. Dragan.
Dorci, v. Daorsi > jel. Dor. Dragi{a, dr„g’i{š'a, najduì, (superlat-
Eponimni Dor je sin Jona, i unuk Apo- iv od d‡rg'a, dug, pridevak boga Nava),
lonov, a Dorci potomci Misiraca (He- √ drag’.
rodot). drago (dete), d‚raka, dete, sin, }erka, de-
dosada, dohada, bilo koja morbidna èqa ~ak, devoj~ica: prostitutka, √ d™‡ >
ili ùdwa, bremenitost, |ubrivo, √ eng. dear, a.s dore.
duh. dragon, v. Dragan > jel. drakōn, zmija, rum.
dosluk (prijateqstvo), v. dost i luk > dracul, zmaj, gal. eng. dragon, it. dragone,
per. tur. dostluk. lat. draco, -nis, dragon, ~inovnik, vojnik,
nem. Drahe: Dragoner.
dost, dar{atƒ, vidqiv, primetan, uo~qiv:
Sunce, Mesec (< dar{ƒ, oli~ewe no
Dragoqub, v. Draga i Quba.
vog Meseca), √ d™i{ > avest. dašta, per. dra`, d'r‚xƒ, {to klizi ili se pomera, √
dōst, dūst, prijateq, tur. dost, lat. dos, d'rax > srp. dra`ba.
dotis, miraz: dotalis, srp. dostati. draìti, d’rƒxati.
Kod Srba je “dost” posebna vrsta gosta, Draja, dra'ja, li~no ime, √ d™ih?
koji donosi radost, beri}et i veseqe u drakar, tarika, ~amac, brod, √ t™‡ > eng.
ku}u: “Svaki gost nije dost” (Unkovi}). drakkar.
Obi~aj gostoprimstva, izvorno ima ma- Vikin{ki ratni brodovi identi~ni su
gijski zna~aj bogopojave na zemqi, pa je asirskim (Nikoli}) i veoma brzi, sa
otuda u obi~aju sklapawe saveza i pri- glavom zmaja na pramcu.
jateqstva s namernicima, koji mogu bi- drakonski, √ drak', zabraniti ili
ti preru{ena boànstava. spre~iti, sposoban ili nadleàn > jel.
(d) osta,pril. ‚√ st'‚ (= asta), ostati ili Drákōn, strogi spartanski zakonodavac.
se zadràti pri ili na ne~emu, pri- dram, -hma √ dr‚h, talog, naslaga > gal. dr
beì{te, pribe}i ne~emu, obratiti se me, jel. drachmē, lat. drachma tur. dir-
nekome: uzdi}i > srp. stiga, dosta, [, hem, -li.
it. basta.
drama, dramma, lutati, skitati, √ dram >
Dostana, v. dost > per. Dostane, prijate- jel. dráō, drāma, kultna radwa, koja
qica. poti~e iz Dionisijevog obreda.
Do{en, do{‚, mu` No}i, oli~en u Vasu: Sve obredne povorke imaju dramski ka-
ve~e, tama no}i, √ du{. rakter, jer preslikavaju i podràvaju
Drava, dravƒ, tok, te~ewe (= dr‚va, br- kretawa u prirodi, naj~e{}e po slici
zina), √ dru > srp. Podravina, -aac. neba.
drag, √ drag', pruìti, uticati > ma|. dr- Najstarija pozori{ta su na Kritu, sa-
aga. gra|ena u gradini, s kamenim sedi
140
{tima i tremovima, koje su Jelini ka- Na drenu se quqa radi zdravqa i kiti
snije usvojili (Fajn). wegovom gran~icom. Obredno quqawe
Drama (st. mak.), v. drama. tera zlo, a ìvotna snaga preko biqa-
Drama je naziv za mesto odràvawa ka prelazi na ~oveka.
Olimpijskih igara. Dren, -iik, v. dren.
dramaturg, v. drama i erg. Drenica, v. dren.
dramiti, drƒmati. Dren(k)a drin'.
dramlija (sa~ma olovna), v. dram. Drenova(c), (ime sela), v. dren.
dramosera (tvrdica), v. dram i srati. drewina (vr. drveta i w. plod.), v. dren.
drap, dr‚pa, otvoreno mrka ili prqavo dre~ati, drekate (= d’rekati, √ d'rek),
ùta boja; blato, nebo, nebeski, √ dr‚ > na rasti ili uve}ati se, biti dobro ra-
fr. drap, it. drappo. spoloèn, ushi}en, √ drek > ~e{. dre-
drati (vikati), d'ra–ati, drati se, odjeki- ~ati, plakati.
vati, √ d'ra– > eng. drone. dre{, √ d'™i{, savladati, izazov, ~ikati:
drati, d™i–ati, rasturiti, razvaliti, po- napad, juri{, nastupiti, razvezivati
derati, parati, √ d™‡ > jevr. télem, ili davati (dre{iti kesu) > nem. dre-
brazda, lit. dirti. schen.
drahma, √ dr‚h, zalog, depozit, ulagati, dre{iti, d’ar{ati.
bdewe, slagati > jel. drachmē, tur. dirhem. dràva, de{ƒ, regia, kraqevina, zemqa, √
Dra{ko, v. grozd. di{ > slov. dežela.
Drvan, d‚r(a)va, drven (bog), √ dr‡. drzak, d'ar{a, osoran, ohol (ad'‡ra, drzak,
RV I, 179), oholost, √ d'™i{. > avest.
Drvar, v. drvo.
dərəzra, silan, prus. dirstlan, ja~i, sta-
drven, d‚rva (= darvi, dar(a)va). riji, prus. dirsos, lit. drasa, smelost:
drvo, d„ru, drvo (= taru, d‚ru: darb’ƒ, {i- diržnas, jel. thrasýs, smeo.
prag) > rus. d‹revo, avest. dauru, het. drznuti, d'™i{–‘ti, biti hrabar, smeo
taru, kelt. dervo, hrast, lit. derva, a.s. ili odvaàn, √ d'™i{.
trēow, eng. tree, jel. déndron, drvo: doru,
driblati, d™ib’ƒti, nanizati, presko-
drýs, lat. kelt. druides, druidi, hol. druf,
~iti, √ d™ib’ > eng. dribling.
drud, ve{tac, -ica: ma|. dorong, motka.
Drijada ({um. nimfa), v. drvo > jel. Druás.
dreka, v. dre~ati.
Drijeva, v. drijevo.
Drekal, udraka, ime poluboànstva.
drijevo, v. drvo
Drenovac, (zem ime i porodi~no), v. dren.
driker, drika, otvor, rupa, √ drik > nem.
dremati, nidr‚jati, -e.
Drücker.
dreme`, ni-√ dra, san, spavati, zaspati,
Drim, udam-d’ara, bujica, jaka vodena st-
zadremati > rus. dremƒtь, sem. rdm, lat.
ruja ili tok.
dormio, dormire, eng. dream, fr. dormir,
it. dormire, jel. darthano. Drina, d™in'a, ~vrst, √ d™in' > lat. Dri-
nus, srp. Drinica, Driwa~a, pritoke D.
dren, √ d™in', ~vrst, u~vrstiti, biti jak
(zdrav).
U legendi o êngi}ima i Qubovi}ima,
Drina je dobila ime po gazu (~vrstom
D. je za{tita protiv uroka i bolesti,
prelazu), gde je reka prebro|ena.
simbol zdravqa: "Zdrav kao dren". Wi-
me se {ara i kiti ~esnica i pri~e- Drinopoq, v. dren i poqe > bug. Odrin,
{}uje na Boì} drenovim pupoqkom. rum. Odriiu, tur. Edrine, srp. Jedrene, jel.
Upotrebqava se za va|ewe ìve vatre Adrianoýpólis, lat. Hadrianopolis.
141
dripac, d™ipta, osoran, ohol, drzak, raspu- dr~an, d'™i{–“ smeo, samopouzdan, drzak
ten, neobuzdan, besan, nepromi{qen, (= dad’™i{), hrabrost, odva`nost, po-
lud, zalu|en, neuravnoteèn, √ d™ip. verqivost, opunomo}enik.
Driton, d’™itvan, “pristalica”, Vi{wi, dual, v. dvojak > lat. dualis, fr. duble, -et.
duhovnik (< d™ita, po{tovan, uvaèn), dub (hrast), v. dubrava > bug. dab, prus. dum
ve{t ~ovek, vrlina; more, nebo, zemqa, pbis.
√ d’™i. Bogu neba je posve}en: "Veliki dub na
drmati, drummate, po}i, √ drumm. kome ima 12 grana, na svakoj grani
drndav, d‡r–a, poderan, rascep, rasut, √ ~etiri gnezda, u svakom gnezdu sedam
d™‡ > eng. thorn, jel. ternaz, ti}a? Godina, meseci i nedeqe".
drob, udara, utroba, stomak, -~ni, √ d™i > Dub, v. dub.
lit. drebin, st. nem. trebir, jel. trómbos dubak (dupka, [), kubra, udubqewe za
(trofos), eng. tripe, fr. tromblon, it. tromba, obrednu vatru > srp. dupk a, rupa, du-
lat. turba? biti.
Drobwak (pl. i por. ime), dravi–aka, ime dubara (prevara, podvala), dab'a, prevara,
sina boga Ogwa, RV VI, 62, √ dru. li cemerje, lukavstvo, √ dab'.
droga, dr‘g’a, la`, neistina, zlo (suprotno dubarxija, v. dubara i xija.
a-dr‘g’a, RV VIII, 60), √ druh > srp. Dubac, v. dub.
droga, biqka, fr. drogue.
dubrava, kubra, {uma, √ kup > rus.
droger, drogd’™i, povredilac, {teto~ina, dubr‘va, poq. dabrowi.
bolesna èqa.
D. je mawa {uma, gde se vile okupqaju
drombuqa (drombolo), drumb'’l‡, trska, i igraju.
je zi~ak, instrument sa piskom, √ dru–
Dubrava, v. dubrava.
> ma|. doromblua, nem. Trommel.
Dubravka, -o, v. dubrava.
drot, ud-drat’a, oroz, petao, slavina.
Dubrovnik, v. dubrava.
drpati, d™ipjati, neobuzdanost, √ d™ip.
Zem. ime po pridevskom obliku “dubar”
drskost, d'ar{a, ohol, -ost, √ d'™i{.
za hrast. U starim hronikama, imenuje
drtina, d'™itvan, sposoban, ve{t ili ume- se kao Kraqevstvo Srba.
{an ~ovek, √ d'™i.
duvan, √ d'van, uviti, zaviti > ar. duhān,
druid, d„ru, drvo + vid, znawe > st. ir. tur. duhan, fr. douve, ma|. dohanu.
drui, gelski druidh, vra~ar, lat. druides
duvaniti, d'vanati, umot(av)ati.
(mn.), fr. druide.
duvar, ƒdv‚r(a), (mesto) bez vrata > asir.
Kod Kelta, drvid je u bukvalnom pre-
duru, zid, ograda, per. duwar, diwar, ar.
vodu “hrastomudrac”. U le~ewu su ko-
diwār, tur. duvar, divar, kelt. dur, tvr|a-
ristili magnetizam.
va na vodi.
druk, √ druh, udarac, povreda: protiviti
duvati, d’uvati, √ d’u.
se > nem. Dreck, pogan, balega, bquvo-
tina: udarati, drucken. dug, -i, d‡rg'ƒ, duga~ak, √ dr‚g' > het. dalu-
ga, rus. dolgiй, avest. darəja, per. darga,
drukati, dr“hjati.
lit. ilgas, bret. hir, lat. longus, jel. duli-
drum, √ drumm, i}i, po}i, putovati > rus. hýs.
drom, jel. drómos: kemo-d romos < kema-
duga (luk na nebu: obru~), dug'a, muà, -
druma.
ewe, prinos, krava-muzara, √ duh > rus.
Dr~a, d'™i{–“, èstok, jak (Gromovnik), dugƒ, bug. daga: lit. prus. dangus, nebo.
Mesec, Ogaw), sin Sunca, {amansko
Duga Resa, v. dug i resa.
ime, √ d'™i{.
142
Dugi, d‡rg'ƒ, "dugi", "visoki", "duboki", dum, v. don.

pridevci boga Nava. duma (re~, misao), djumnƒ, posedovati, nate-
dugme, v. toka > per. tukme, tur. düğme. rati, prinuditi, sjaj, snaga, veli~ina,
dud, v. duda > per. jevr. tut, tur. dud, dut, tut, entuzijazam, inspiracija, slikovitost,
rum. ma|. dud. ushi}en, √ dju > aram. duma, ti{ina,
duda (bradavica na dojci), dugd’ƒ, mle~an, jevr. dom, ti{ina, mir, pa`wa: dumijá,
iz vu~en, isce|en, mleko, mle~ika: na- eng. deem, jel. dogma.
kupqeno, √ dud’ > eng. dug, sisa, brada- Duma je an|eo ti{ine u jevrejskoj tra-
vica, vime. diciji.
Duda, dugd’ƒ, pridevak boga Nava, √ du. D“ma (Skup{tina), v. duma.
dud(l)ati (sisati), dod’ati. U Brigiji (Frigiji) se prvi put pomi-
dudiwa (plod duda), v. dud. we pod ovim imenom.
duduk, d'und'uka, drvo sa otvorima (ru- dumen (sred. tavanska greda: val), d„man,
pama), √ d'’ > rus. duduk, tur. düdük > spona, okov: konopac, √ dam > jel. díma,
düdügüm, (fig.) besposli~ar. demnon.
D. je svirala s piskom ili ve}a frula dum(is)ati, djumnƒs‚ti, nadahnu}e, inspi-
(fig. neuk ~ovek). Po dubini zvuka ide
racija, snaga, sila ili mo}, snaàn pod-
prvo frula, zatim duduk, pa covara. strek, ovla{}ewe: dràva > jevr. dimá,
zami{qati, ma{tati.
duel, v. dva > lat. duellum, fr. duel.
Dunav, d'“ni, reka (= d'anv, tok, d'unaja,
du`d, v. duka > mleta~ki doge.
-ti, upadqiv tok), potmuli urlik (reke,
du`nost, d’tƒ, √ du > gal. dueté, eng. dutu.
vetra), ime zloduha koga je pokorio
duka (du`d), tu•ga, istaknut, uzvi{en, bla- Gromovnik: ime boga Meseca, √ d’an >
godaran, poloàj, presto, √ tu? > gal. avest. danəvja, ime re~nog boga, ar. Dā
duc(s), dux, lat. dux, ducis, ducere, it. nüb, tur. Tuna, kelt. lat. Danuvius, -bius
duca, doge, Duce, eng. duke, nem. Doge. (< kelt. danu, te}i), poq. slov. Dunaj,
Duka|in, v. duka. germ. Tounaha, jel. Dounauis, nem. Donau,
dukat, v. duka > lat. ducato, -us, jel. dukas. rum. Dunarea, fin. Tonava, st. norm. ma|.
Dukat (oronim), v. duka. Duna.
Dukatinka, v. dukat. D. ishodi iz raja (Konst. Filozof). Sta
Duki}, v. duka > srp. Du~i}. ro ime Dunava je Tanais, kako se na
Istoku zovu Don i jedna pritoka Ga-
Dukqa, dagƒrgala (dakƒrgala), ispiti-
nga.
vawe tla u ciqu traèwa izvora, "vo-
deni tok" (< daga, =daka, voda) > srp. Dunat, d'un‡-n‚t'a, gospodar reka, okean >
Duklin epski grad nar. pesme: Dukqa, lat. Donatus; srp. Duma~a?
ime mosta: Duke, ime zidina izme|u Dunat, zakon Vinodolski, etimolo{ki
Zete i Mora~e: lat. Doclea. stoji u vezi sa vodom, jer ona ima mo}
D. je vezana za vodu, kao i wen epo- da razlikuje pravdu od nepravde.
nimni heroj Dukqan ili etiolo{ka Dundo, dunda, sin boga Meseca, √ dud’ >
legenda o Deukalionu, mitskom prave- srp. Du(n)di}, por. ime: srp. dunda, eng.
dniku jelinskog Potopa. dandu.
Dukqan, -in, v. Dukqa. dunster, d'’sara, pra{qivko, umazanko:
Mitski car Dukqanin prevario je magarac, glupak, √ du{ > a.s. dūst, eng.
vraga i premestio sunce sa "dna mora", dust, tur. dûmdar, ma|. dondar.
da sija na nebu. dunuti, d'ƒmati, √ d'am.
143
dunuti (udariti), (d'’’n‘ti), tresti, drm- duh, -si (mn.), √ dj“t, jasno prikazati, do}i
ati, osloboditi, odupreti se, √ d"’. na videlo, sjaj, svetlost (= √ dj“, sijati)
duwa (guwa, tuwa, mrkatuwa, dula), guwxa, > gal. Dusii, dusi, koje su nazivali "ko-
vr. drveta, grana (cvetova), √ guwx > smati".
~e{. gdula, rus. guna, jel. kudonion. du{a, atasa, du{a, √ at > prus. dausa.
Pitoma duwa je done{ena u Jeladu s Du{an, du{janta (du{manta), princ
Krita. Posve}ena je Veneri i Dionisu. mese~eve loze, predak, √ du{.
duwa (pokriva~, prekriva~), guwxa, grupi- D. je oli~ewe boga Meseca. U juna~kom
sati, sastaviti. spevu Du{an) nosi ime "car Stepan",
Duwa, v. duwa. koji ja{e kowa Goluba:
duwaluk (svet), v. duwa i luk. "Dok evo ti slavna car-Stepana
duwamal, v. duwa i mal. pred wime se barjak-krsta{ vije
duwka (sisa), dud’uk{u, èqa za mlekom, a za wime 12 vojvoda".
√ duh > srp. duwkati, vu}i praznu sisu. On je ujak Vojinovi}a i brat Jawin,
dupe, puta, zadwica, √ put'? koji se poji vinom kao i Marko Kra-
dur, -u (asir. kelt. tvr|ava), dvarƒ, -ˆ, pre- qevi}, {to odaje wihovo nevidovno
preka, RV I, 52, spre~iti > eng. tower. bi}e.
dura (daqe), d’rƒ, udaqen, dalek, √ du > U spevu, verenica cara Stepana je
tur. durma, ne stoj! rus. ~ur, eng. dure. epska Roksanda devojka, pesni~ko pore-
|ewe za rosu ili vlagu, u kolu od 12
duranclija, v. dura{an > ma|. durance, vr.
devojaka. Za mese~evu narav cara Ste-
~vrste breskve, nem. durantsh.
pana vezan je motiv plodnosti, sli~an
dura{an (jak, ~vrst), d'ur„, èstok, tvrd, vedskom. U uskr{wem lovu u "zelenoj
√ d'vri > lat. durus, tvrd, jel. Dor, epo- planini" carev kow Labud iskopa mrt-
nimni heroj Doraca: Dōrís, dorizam. vu glavu ispod bukova li{}a, od ~ijeg
durbin (dalekozor), v. dura i bin > per. praha kad je donese ku}i, zatrudni ca-
dūrbin, tur. dürbün, rum. dulbun. reva milosnica Grozda.
durdubak (vr. pijavice), dundub'a, vodena D. je veoma je ~esto ime u Indiji.
zmija: bog Nava, √ dud’. du{ek, d’{ja, {ator, ode}a, √ du{ > tur.
duriti, d'’rjate (d'ura, {ala), √ d'’r > döşek. d’r{ƒ, pletena ili tkana ode}a,
srp. izdurati, otrpeti. du{ema, rum. dušumea.
Durmitor, ƒdri-m‚t™i, "majka-planina", du{iti (mu~iti), du{jati, prqav, ne~ist:
odnegovan u planini, √ ad. gre{iti, √ du{.
Vrh Durmitora je “soha nebeska” u na du{man, √ du{, lo{ + √ man, misliti
rodnom predawu. > rus. du{ma, per. duśmen, tur. düşman.
durunda (drveni kostur), daruna, drven. du{manluk, v. du{man i luk > per. tur.
dus (lo{), √ du{, r|av > srp. dusa, zloba, dindüşman, verski neprijateq.
tur. düz. du{ti, duhit™i, }erka > a.s. dohter, eng.
dus-taban, v. dus i taban > tur. düztaban. daughter, jel. thugatir, lit. dukte.
du}an, dohƒna, dobit, -ak, profit, izvu}i,
korist, √ duh > ar. dukkān, per. däkk'ân,
tur. dükuân, it. dogana, rum. duchiana,
cinc. duchiane: ma|. dogánu.
du}anxija, v. du}an i xija.
144
\
|emija (la|a), v. ~amac > tur. gemi.
|emixija, v. |emija i xija.
\enadije, v. Genadije.
\erasim, v. Gerasim.
\erdap, √ gurd, skakati + ap, voda > bug.
|a (sad), √ ~ju, kretati se tamo-ovamo > per. Gerdƒp, rum. Gherdap, per. girdab (girde,
g'ah-g'ah. vir + ap, voda), tur. girdap, vrtlog.
U obi~nom govoru: "\a tamo, |a ova- |erz (momak), √ karx, kura`, -an > tur. gür-
mo". büz, gorz.
|avo, dƒb'a, “lukavi”, bog Nava, prevara: \erman, -a, v. German.
grom Gromovnika, √ dab' > srp. hromi
\. je u Ist. Srbiji zloduh iz reda “ne-
Daba, drugo ime za |avola.
opojanih” pokojnika, koji daje su{u i
|ak, d'j„, mi{qewe, uvi|awe √ d'jai > st. ki{u (25. 5).
srp. dijak, jel. diakonos, ma|. delak, |ak.
|ers (kico{), v. |erz.
\ake, v. |ak.
|e~erma, v. ~erma > tur. geirme.
\akovo, -ica, v. |ak.
\ivo, v. @iva.
|akon (pojac), d'j‚na, misaonost, meditacija,
|ida (kurva), xitƒ, pod~iwen, osvojen, √ xi
mentalna predstava bo`. atributa.
> tur. gidi.
|akonija, v. |akon > n. lat. diaconicum.
\ina, xina, "pobedonosna", pobednik, Vi-
\akonije, v. |akon. {wi: sin Jada, √ xi.
|alo, v. Igalo > it. giallo, ù}kast. |iw|ibir, v. |umbir > tur.. zenğebil..
|amban (~ovek trapava hoda), v. xambas. |ipawe, v. hipo (= ~ampana, skakawe, √
|anisati, xanijƒnti, èleti za ènu (= ~amp) > rus. Giponoj, mitski kowanik
xan‡ja, RV IV, 17), √ xan. (= Belerofont), lat. jumpare, eng. jump.
|ardin, v. gradina > gal. gart, fr. jardin, |iha, yih‚na, skakawe unapred (kao kow),
it. giardino. letewe, √ h‚.
|aur, v. Kafir > rus. gяuur, srp. kaur, -iin, |ogat (belac), xƒgat, jedan od sedam kowa
per. gebr, tur. gâ(v)ur. Sunca: svet (mat), pojavno, svekret (= xa-
|ebra, xarb’ƒri, potpora, pomagawe, osla- gatara, sazve`|a Zverokruga, xƒgat-
wawe, √ b’™i > per. tubre, tubere, tur. traja, tri postoje}a mit. sveta), √ gam?
gebre, kesa od kozine. > hindi Jagannāta, gospodar sveta, tur.
\. je navlaka od koè, za timarewe. gök + at(?).
|eva, v. deva. |ogo (priziv za kowa ili goluba), v. |ogat.
|ev|ir (cediqka), xarxara, izbu{en, |ol (glib, bara), xala, voda, bilo kakva
izbu{iti razbiti u komade, √ x™‡ > te~n ost, √ xal > tur. göl, jezero..
tur. kevgir, per. kef, pena + girften, uhva- \or|e (= Georg, Jegor), v. \ura > eng.
titi. George, jel. Georgios.
|evrek (|avrk), √ ~arv, `vakati > rus. ka- |or|orice (jedva, Vuk), v. zora > tur. zor,
vriga, rum. covrig, ~ag. kuvrak, tur. ge- zorile.
vrek. |oti{ (hindi astrologija), xjotis, sijati,
|eloz (qubomoran), v. zelot > lat. zelosus, vedska astrologija, √ xjus.
jel. zilos. |u|o (tur. sise), v. sise.
|em (`vale), √ jam, dràti, obuzdati, spre-
~iti > tur. gem.
145
|ul (ruà), √ xval, sijati, àriti, plam- probija kopqem a`dahu (oli~ewe Baba
teti > srp. (reg). |ul, cvet (bogat, kru- zime), slikovito prikazuje kona~an
pan), [, per. gul, tur. gül. odlazak zime:
\ula, √ xval, sijati, goreti, àriti > "Nema brata dok ne rodi majka,
per. gul, ruà. niti leta bez \ur|eva dana".
|ulabija (vr. crvene jabuke), v. |ul i ab > \ur|evdanu se veseli riba u vodi,
per. gul + ab. ptica u gori i zmija pod kamenom. Go-
|ulganxe (ruìn pupoqak), v. |ul i ganxe. vore jo{ da se sunce devet puta
ustavqa na \ur|evdan, te zaigra na
|ule (zrno, kugla), xvala, plamen, vatra,
nebu po tri puta, izjutra, u podne i
àr > tur. gülle.
uve~e.
|ulistan (ruì~wak), v. |ul i stan >
\ur|evo, -aac, v. \ur|e.
per. gulistān, ba{ta s ruàma, ar. gule-
san, dulesan, tur. gülistan. |us, v. sok > eng. juice.
|ulnar (cvet nara), v. |ul i nar. \ustin, -a, v. Justin.
|umbir, {™i•gav‹ra, Zingiber officinale, √ |uture, ~atura, saglasan, saglasnost: ume-
{™i > ukr. imbarь, tur. zenğebil, jel. zig- {nost, √ ~at > ra{. |utr, skupa, tur.
giberis, st. nem. ingeber, -ewer, nem. Imber, götürü.
Inwer.
|umruk (carina, naplata), v. kumerak >
tur. gümrük, rum. giumruc, cinc. gim-
bruche.
|umrukana (carinarnica), v. |umruk i
han > tur. gümrükhane.
|ulnevesta, v. |ul i nevesta.
\unis, v. Dionis.
\unisije, v. Dionis > eng. Denis.
\ura, xƒra, starost, personifikovana kao
}erka Smrti.
Epski \uro Golemovi} je bog zelenila
i qubavi mladena~ke.
\uran, xuh’r‚na, obredni sve{tenik vat
re, merodavan, ispravan.
\ur|e, -a, xurja, stari, RV VI, 2, √ xur.
Vele da su tri praznika o \ur|evu:
\ur|evdan i mlada nedeqa, i nedeqa i
Preobraèwe.
\ur|e i Jaril su pesni~ka slika za
dva lica Preobraèwa, u likovima
starog i mladog Ogwa:
“U~ini mi umoli mi
veqa \ura, toj Jarila”.
Ogaw je qubavnik Zore, RV I, 45, koji
u \ur|evskoj zori otvara leto, a zat-
vara zimu. Predstava u kojoj Sv. \or|e
146
E
evo, evƒ, zaista, upravo, tako (= evƒt'‚, RV
VIII, 24), √ i > rus. eva, zend. aeva, jel.
éhei, lat. ecce.
evokacija, √ va~, govoriti, dozvati > lat.
evocatio, -re.
e, uz. e (‚√ i), u}i, dosti}i (e, intervencija, evolucija, v. vaqati > lat. evolutio, -um,
Vi{wi). -vere.
ebur (slonova kost), ib’a, slon(ova~a), √ i Evrem (Efrem), v. Jevrem.
> misir. aba, kopt. eb(o)u, jevr. šen hab- Evropa, v™i{ab’a, pridevak Gromovnika,
bim, lat. ebur, jel. eléfas, -ntos. oli~enog u Biku (< vri{a, Bik), go-
Eva (bibl. prva èna), v. Keva > jevr. Cha spodar prostorno-vremenskog krsta, ko-
wwah, jel. Eva, a.s. Efe. ji iz nepomi~nog sredi{ta pokre}e
Imena Eva i Adam nisu jevrejska (Gru- to~ak vaseqene: Bik u Zverokrugu, √
pius i Sviekus), a jabukovo drvo raste v™i{ > st. mak. Evrop, jel. Eurōpē, Eý-
samo u srpskom mitu. Ovo “zabraweno rópi.
vo}e” se upotrebqava u qubavnim vra- Prvobitna Evropa je Helm (Balkan),
~awima. Sliku “Eva s jabukom”, nacr- centar tada poznatog sveta, koja se u
tao je Lucas Crunach, daleke 1528. godi- geografiji Svetog pisma naziva zemqa
ne, po biblijskom motivu, ku{awa “Jovan”. U istorografiji se ime Ev-
ploda sa drveta saznawa dobra i zla. ropa prvi put javqa kao zemqopisno
evan|eqe, awxala (= awxalˆ), blagoslov, ime jednog grada u Makedoniji i li~no
naklonost, po{tovawe, pozdrav: liba- ime Evrop, brata kraqa iz makedonske
cija Manuu (sastavqene {ake), √ awx > kraqevske loze Perdika ili Kara-
rus. evangelie, jel. evaggelios, euangélion, novi}a, pretka “cara Javana” ili Le-
n. lat. evangelium. sandra Velikog.
Tekstovi Jevan|eqa su vi{e puta U misirskom kultu Osora ili Oziri-
mewani od strane crkve, u ciqu ospo- sa, bik sa sun~evim diskom je simbol
ravawa (Celzus). plodnosti i bog doweg sveta. Srpsko
predawe kaè da bik nosi svet na svo-
Evgenije, -a, √ xan, roditi > rusn. Jovgen,
jim le|ima, pa kad mrdne repom nastaje
jel. Eugenios.
zemqotres. Bik je simbol Meseca, ~u-
evedra (ograda od trske), v. varda > jel. éfé vara bikovog semena., a kr{tewe biko-
dra, ma|. hevedar. vom krvqu simboli{e ponovno ra-
evewka, v. vewak > per. āwenk, tur. he- |awe i daje besmrtnost.
venk. Pitija je dala svet Kadmu, da ne traì
evet, v. evo > tur. eved, tako je. vi{e sestru Evropu, ve} da po|e za
Ev|enije, -aa, v. Evgenije. kravom, koja na bokovima ima znak me-
evidentan, v. vid > lat. evidens, evidentia. seca. Jelinsko predawe kaè da je bri-
eviracija, v. virilan. gijsku Evropu, sestru Kadmovu i tetku
Ilijevu, ukrao Djaus (Zevs) i odneo je
evlad (deca), v. Lado > ar. äwlād, tur. evlād.
na Krit, pretvoren u Bika, {to je tra-
evlija, v. valija > tur. evliua. getimolo{ke refleksije, imena Ev-
Evlija, v. valija > ar. Wäliuu, svetac, tur. ropa.
Evliua. Evsevije, v. Eusebije.
Evlogije, √ lak{, razumeti, obeleìti, egav, v. egri.
us meriti > jel. Eylogios.
147
Egerija (ime st. it. vile), ugrƒ-kali, obl Ejub (tur.), v. Jova > sum. akad. Job, jevr.
ik bogiwe Nava > lat. Egeria, ime vile Jov.
jednog izvora i ène Numine, koja mu Ekaterina, v. Katarina.
je pomagala u dono{ewu Zakona, skand. ekber (ar. najstariji), super. √ b'™i, pora-
Aegir (Eagar), bog Okeana sti; upravqati, voditi brigu.
egzekutor, kut’‚ra, sekira, vrsta motike: ekves, ƒ{va, kow, sazve`|e Strelac, jaha~
zmijoliki zloduh, √ kutt > lat. exsecu- u Zverokrugu, √ a{ > zend. aspa, lat.
tor, n.lat. executoriale, eng. executor. aequs.
Egzodus, v. ishod > lat. Exodus. ekvi, -us (jednak), eka, jedan > lat. aequus.
Egipat, v. Kopt > misir. hait-ka-pat, jel. eklesija, v. glas > jel. "Ekklesia, narodna
Aiguptos, eng. Gipsu (Gipsuan, ”Egip- skup{tina, crkveni Sabor, lat. ecclesia.
}anin"), {p. Egitto.
eko, -(zdrav, biolo{ki), v. oikos.
Egori, v. Gregori > st. rus. Egorei, rus.
ekobiomorfoza, v. eko, bio i morfo.
Egor.
ekografija, v. eko i grafo.
egri, v. heriti (kriviti) > srp. jerav, kri-
voglav, erlav, kriv. ekologija, v. eko i logo.
Eda (poetska i prozna), ‹d’a, gorivo, ogrev, ekonometrija, v. eko, nomo i metar.
RV I, 158, dobronamernost (> agnu-‹d’a, ekonomija, v. eko i nomos > jel. oikono-
vatropaliteq), qubaznost, √ ind’ > ska- mía, oikonomos.
nd. Edda, st. isl. mitolo{ka kwièv- ekrem (ar. najve}i), super. √ kram, popeti,
nost: edde, pri~e, jel. aoidós, (aithos?) izdizati se iznad ne~ega > ar. äkräm,
jevr. aodh. tur. ekrem.
eda (ho}e), √ a—, potruditi se, poku{ati. ekser, v. keser > tur. ekser.
Edem (m. ime: raj), v. Adam > rus. ed‹m, ar. ekumena, v. eko i zemqa > jel. oikumenē.
edhem, taman, mrk (kow), jevr. edén, ekur (asir. hram A{ura), hƒri, sveto ili
uìvawe, mesto uìvawa: bibl. rajska boànsko ime, √ h™i.
ba{ta. ela, elƒ, razonoda, dokolica, {ala, zabava.
Edemski vrt je u Svetom pismu rajska elaborat, v. laboratorija > lat. elabora-
ba{ta, koju je gajio Adam, kad je oti{ao tum.
na Istok, a na koju voda te~a{e iz
elain, v. uqe > jel. elaion, maslinovo uqe.
Edema, natapaju}i vrt i odande se de-
qa{e u ~etiri rajske reke (2. 10). Elaja, v. Ilija > jevr. elijáh, eng. Elauah.
Edin, v. Din. elasti~an, lastakin, savijati, pregibati;
predwi deo broda; luk, duga, √ las > jel.
Edip (tit. ime), ad’ipa, vladar, gospodar,
elaúnō, n. lat. elasticus, fr. élasticité.
namesnik, kraq, √ ad.
Elvira, v. vila.
Edip je po predawu postao kraq Tebe,
kada je dao Sfingi ta~an odgovor. elevator, v. levirati > eng. levator, sven.
lufte, st. norm. lupte, dan. löfte, n.lat. ele-
edicija (izdawe), ed’ita, uve}avawe, nara-
vatio, -or.
stawe, dopuwavawe, √ ed’ > lat. editio.
elegija, el‚, ime za stopu od 15 slogova, √
Edrene (tur. Drinopoq), v. Jedrene > bug.
‚r > jel. elegeía, élegos.
Odrin, tur. Edirne.
elektar (vr. novca), jantra, jantar, √ jantr
edukacija, v. didaktika > lat. educatio.
> qud. (lid). elektar, me{avina zlata
eid, -(vid, izgled, oblik), v. vid > jel. eīdos. i srebra (70 : 30), koja daje ù}kastu
eidologija, v. vid i logo. boje jantara (}ilibara), po kojoj je dobio
ejalet (ar. okrug, gubernija), v. vilajet. ime.
148
Elektra, v. elektro > jel. Eléktra, "bli- eliksir, ˆr‚k{‡ra, bilo kakvo pi}e
stava", "jasna", lat. Electra. ili osveèwe, √ k{ar > rus. eliksir,
elektro, -(elektrika, -citet), v. elektar ar. el-iksīr, eng. elixir, jel. xērion.
> jel. ēlektron, jantar, me{avina zlata i eliminacija, v. liman > lat. limen, elimi-
srebra; dragi kamen, n. lat. electricitas. natio, -are.
Elektro-magnetna svojstva }ilibara su elisa, s”ra, podsticaj, elisa, RV I, 121, √
poznata ~oveku od iskona, pa se ne mo- sur > jel. élix, fr. hélice.
gu pripisati Talesu, koji nije bio Je- Eli{a (bibl. sin Jovanov), v. Eoli.
lin, ve} Leleg (Ra{anin) s Mitilene, Eloah (Jehova), v. Ili > jevr. eloah, ĕlōhīm.
iz porodice Tali}.
elogij, v. logo > lat. elogium.
Ele ktron, v. elektro > jel. Alektríon,
ema (tur. ba{, samo, upravo), v. ama.
stra àr zaduèn za svitawe dana: mi-
kenski kraq. emanacija (isticawe, zra~ewe), ‹man, pra-
vac, smer, tok, proticawe, put, staza (=
elektrobiolog, v. elektro, bio i logo.
amani), kretawe, hod, na~in, √ man >
elektrogimanstika, v. elektro i gimno. lat. emanatio, emanare, isticati, oda-
elektroda, v. elektro i hod. vati: emancipatio, oslobo|ewe (fig. od
elektrologija, v. elektro i logo. zavisnosti), eng. emanation, jel. oímos,
elektrokardiograf, v. elektro, kar- oémi, lit. eisme.
dio i grafo. Emanuil, v. Manojlo > rus. Emanuil, ar.
elektroskop, v. elektro i skop. Emanulāh, okriqe, Alahova za{tita,
elektrotermija, v. elektro i termo. jevr. Immānūēl, jel. ‘Emmanouil, eng. Ema-
nuel.
elektrotropizam, v. elektro i tropo
embargo, v. a i obor > {p. fr. embargar.
elektrofilter, v. elektro i filter.
embratur, m‚ruta, bog Rata, √ mri.
elem, ƒlam, dosta, dovoqno, √ al > tur.
hele, dakle. E. je titula vojnog zapovednika Sam-
nita.
elizij (zapadni vetar), ‡raxa < ‡ra (‡la)
vetar, “ro|en iz vetra”, ime sina boga embriogenije, v. embrion i genije.
Vetra (ili Nava), √ ‡r. embriografija, v. embrion i grafo.
Vetrovi imaju ku}u i “stanuju” u dowem embriologija, v. embrion i logo.
svetu, koji zapo~iwe na zapadu smi- embrion, b'r’nƒ, zametak, RV X, 155, malo
ruju}eg sunca. U dubini Okeana nalazi dete, √ b'r’n > jel. émbruo, -n.
se Elizijum ili rajevina, u koju odlaze emerald, v. smaragd.
neumrli heroji (M)omir). To su zapadna emerzija, v. maza(ti) > lat. emersio.
cvetna poqa, u kojima stoluje plavi Ra-
Emerik, v. Amerigo > fr. Aimeric.
damant, kod Jelina sudija mrtvih. Je-
lisejska poqa su isto {to i Dav- emin (jemin), v. jemac > ar. ämīn, tur. emin,
or-poqe. lat. eminentia, -ens?
Istorijski Radamant je brat Minov, Emina, v. Mina.
koga je Serbo Makeridov postavio za emisija, v. misija > lat. (e)missio, slawe,
namesnika Rodanije (Francuske) i stoji -arius, emisar, emittere.
u vezi sa imenom Jelisejskih poqa u emocije, v. moto (kretawe) > lat. emotio.
Parizu (Dereti}). Engil, v. evan|eqe (= inxil).
Elizij, -um, v. elizij > jel. Ēlusion, poqa Engil je Novi zavet u Kuranu.
Nava (M)omir, 4, 561). Engleska, v. Angli > eng. Angel, England.
Elijan, v. Ilija.
149
endo, v. entero > jel. endon. Eos (bogiwa Zore), u{ƒs, Zora, jutarwe sve-
en|a, awx‡, blagoslov > tur. uenge, jen|a tlo, ime ène boga Nava, √ u{ > jel.
(pratiqa, koja uvodi mladu u ku}u). Éōs, Héōs, éōs, jutarwi, zora.
en|ibula, v. en|a i bula. ep (epos), √ va~, govoriti, re}i, kazati >
energija, v. erg > jel. érgon, rad, énergéia. jel. ēipein, kazivati, re}i, épos, -icos (Je-
lini nemaju glasovnu vrednost slova
enklava, v. kqu~ > lat. clavis.
“~”), lat. epicus, fr. épique.
enkolpija, v. korpus > jel. kólpos, grudi.
epakt, v. pakt > jel. epaktos, dodat < epa
eno, -e, en„, ovde, tamo, ovamo, tu, eto, gein, doneti.
dakle, gle, daqe, RV X, 27 > asir. enna,
eparh, -ija, v. epi i arhi > jel. eparchos.
vidi, jevr. hine, eno, evo.
epi, -(na, -d, po), ƒpi, dostizawe, dopuwavawe,
enografija, v. eno i grafo.
ujediwavawe > avest. api, jel. epi, eng.
enoidan, v. eno i vid. be.
enologija, v. eno i logo. epigeneza, v. epi i geneza.
enomanija, v. eno i manija. epiglotis, v. epi i grlo > jel. epiglōttís.
enomantija, v. eno i mantija. Epigoni (“poslero|eni”), v. epi i gen.
enometar, v. vino i metar. epigram, apragama, ko se ne moè sledi
enorman, v. eno i norma > lat. enormis. ti (u govoru), nedostignut, nepresti-
enofil, v. eno i fil. gnut, neprevazi|en, √ gam > jel. epí-
Enoh, nƒhu{a, ime mitskog kraqa, koji gramma.
je poku{ao da se domogne prestola epigraf, api√ grah, ograditi, zatvoriti,
Gromovnika, pa je za kaznu pretvoren u zakqu~iti > jel. epigráfō.
zmiju: ime sina Praoca ~ovekovog (= Epidaur (Cavtat), v. epi i Taurus > lat.
nƒhus, RV I, 31): l. ime, √ nah > jevr. Epidaurus.
Hanōka, jel. Enōch. epidemija, v. epi i demos.
enterijer, v. entero. epiderm, v. epi idermo.
entero- (utroba), v. unutra > avest. antara, epizoda, v. epi i hod > jel. epeisodion.
jel. énteron, lat. eng. interior.
epikranijum, v. epi i kranio.
encefal -(mozak, mo`dani), v. kefalo >
epilepsija, v. epi i lapiti > jel. epilēp-
jel. enkéfalos.
sia.
encefalografija, v. encefal i grafo.
epilog, v. epi i logo > jel. epí-logos.
encefalologija, v. encefal i logo.
epinomis, v. epi i nomos.
encefaloskopija, v. encefal i skop.
Epir, -ac, v. Iber > jel. Epeiros: epeiros,
enciklopedija, v. cirkl i veda ("zao- kopno.
kruèno znawe").
Epirci sebe smatraju starincima He-
Eol (Ajol, bog Vetra), sarƒ, bog Vetra √ lma (Iberi), a Jelini zovu Epir ime-
s™i nom Iverija (Markovi}), pod kojim se
eoliti, v. Eol. podrazumeva zna~ewe “srce sveta” (Ki-
Eol(c)i, v. Eol > jel.. Aioleīs, lat. Aeolus. }ovi}).
Eoli ili Ajoli su prvobitno Pelazgi episkop, v. epi i skop > jel. episkopos.
(Herodot,Strabon). Biblijski Eli{a epistil, v. epi i stil > jel. epistulís.
Postawa, odnosi se na Eolce (Flavije). epistola (pismo, -vnik), v. pisati > rus.
epistoliя, gal. epistlr, -re, jel. epistolē,
lat. epistola.
150
epitaf, v. epi i tafos > gal. epitaphe, eristika, ™iti, napad, juri{.
lat. epitaphim, jel. epitafios. Eritrija (mit. ostrvo Dunava), v. eritro.
epifanija, v. epi i banuti. E. je dobila ime po Eriteji (Eruthea), k}eri
epifonema, v. epi i fono. Geriona, ~ije ime se ime izvodi od eruthra,
epicentar, v. epi i centar. crvena stena ([kokqev).
epicikl, v. epi i ciklo. eritro, -(crven, crvene boje), rud’irƒ, krv,
crvena boja: {afran, √ rud’ > jel. erut-
epod, v. epi i oda.
hos, erutros, a.s. read, eng. red, lat. ruber,
eponim, v. epi i ime > jel. epōnumos. -eo, rufus.
epoha, apôh, uklawawe, pomerawe, izvadi- erlav, v. egri.
ti, odgurati, udaqiti, √ ’h > jel.
ermita`, ‚{rama, prebivali{te posv-
epochē, lat. epocha.
e}enika ili pustiwaka, √ {ram > het.
Era (pridevak za {aqiv~inu), v. heriti. karimmi, per. Fsarena? fr. eremitage,
Erak, eraka, “osvaja~”, bog Nava, √ ‡r. isposni~ka }elija.
erata, -um, v. Erida > lat. errare, -atum. Ermita`, v. ermita`.
Erato, v. Eros > jel. Eratō. erozija, ™iti, razoriti, √ ™i > lat. erosio.
erg (jed. rada), √ arx, raditi, ~initi > per. Eros (Erot), sara, sunce (= surja) > jel.
kār, jel. érgon, lat. agere. Erōs: erōs, eng. Erasmus.
Ereb (M)omir), √ lamb, smiraj Sunca > E. nema roditeqe i nastao je iz Haosa.
asir. erebu, smiraj sunca, tama, tamna Ne samo da je najstariji, ve} i najja~i
boja, arabu, pusto{iti, uni{titi, ra{. me|u bogovima, jer qubav nadilazi mud-
ereb, dowi svet, fen. Ereb, zapad, jevr. rost, a kako ona dolazi iznenada, pred-
érev, ve~erwi, tur. garb, zapad, lat. Ere- stavqan je sa krilima i strelicama.
bus, jel. Erebos, bog Mraka. (M)omir ga ne spomiwe pod ovim ime-
erekcija, har{odaja, nalazi{te zadovo- nom, a Hesiod navodi da je Eros jedan
qstva, doga|awe ili sedi{te zadovo- od pet glavnih bogova, tvorac i arhi-
qstva, √ h™i{ > lat. erectio. tekta sveta, izveden iz jednog starijeg i
eremit (pustiwak, posve}enik), {ramana, prastarog kulta, po kome je Platon
posve}enik, √ {ram > gal. hermite, jel. izveo svoju teoriju ideja.
erēmítēs, ērēmos, pustiwa, lat. eremita, Jedan neotesan kamen u Beotiji, po{to
it. romitorio, eng. hermit. van je kao Eros (s”rja-k‚nta, sun~ev
erende, v. rende. kamen, vr. kristala, za koji se smatra
eresija, v. erozija. da emituje toplotu kad se izloì su-
Erida, ™iti, razoriti, pogoditi: bog koji ncu). Svake pete godine odràvana je
je slavqen uz qudske `rtve, √ ™i > jel. Erotija na brdu Helikonu (Pausanija).
éris, eridos, sva|a: eristike: Eridos, bogiwa Er}elije v. herceg > tur. Erseklu, Herce
sva|e i razdora, koja je stavila jabuku govci (iskvareno).
razdora (Ilijada XI, 3). erupcija, viv™itta, vr. erupcije, leteti u
Erinije, v. Erida > jel. Erinýes. razli~itim pravcima, vrtloèwe, √
Erinije su kod Jelina ènski zlodusi v™it > lat. eruptio, izbacivawe.
osvete (= Furije). Eskulap (lekar, sin Apolonov), v. Sekula
erir (svil. platno), arara, prekriva~, √ ™i > lat. Aesculapius.
> per. tur. harir, svila, jevr. éreg, lat. E. je oblik ra{anskog ili ilirskog
aerarium, erar dr`. blagajna: orarium, imena Sekula, koji je u srpskom mitu
ubrus |akona.
151
oli~ewe mese~eve naravi i ogaw Nava etida (studija), √ stud, prekriti > lat. stu-
koji le~i. dium, fr. étude.
Esmen (trojanski bog Mrtvih), v. Siman. etil, v. etar.
Boànsko ime iz natpisa na grobu etika, v. adet > jel. ēthikē.
Enejevom (Volanski), u prevodu Niko- etimologija, v. eto i logo > jel. etimolo-
li}a: gia.
"Rajski boè iznad Vine i Dine, etiologija, v. eto i logo.
Esmenu ra{anski, {titi moj dom i
etnos, v. gen > jel. éthnos, narod, lat. gen-
decu, najlep{i Esmenu. Daleko je ha-
tes.
katsko carstvo, u podzemni svet odla-
zim ja. Tako zaista jeste, kao {to sam eto, eta, ovaj, ova, ovo, ovde, tu, ovamo, √ e?
ja Enej carske krvi. Sedi{ s Ladom u > jel. aitia, uzrok.
raju i crpi{ iz Lete zaborav, ah ti etrioskop, v. arija i skop > jel. aithría.
verni, dragi." Etrurci, v. Tar{i{.
esnaf, ƒnsa, imenilac razlika, deo, -nica, Etrurci su sami sebe nazivali Raseni
baviti se ne~im, zasnovati, upotrebiti, (Dionisije Hal.). Higins i Varo kaù
√ an > ar. äsnāf, tur. esnaf, nem. Hansa. da su Pelazgi ili Etrurci, jedno te
esodija (dr`. dohodak), v. hod > jel. eísódia. isto (Nikoli}).
espap, √ sev, posvetiti se, raditi ili ba- Etrusci, v. Etrurci > lat. Etrusci.
viti se ne~im > ar. äsbāb, tur. esbab, Eugen, -iija, v. Ogwen > jel. ‘Eugenios, eng.
espap, roba, predmet trgovine. Eugen, -ia > Gene.
Estera, v. astra > jevr. Storeh, Zvezdana. eupatridi, v. patriota.
esteri (sloèni eteri), v. eter. E. su potomci ve}ih jonskih porodica,
eta, v. status > fr. état. poreklom Egijalskih pelazga, koje su
etan, v. etar. prebegle u Atinu, pred najezdom Do-
raca ili Serboni}a (jel. Herakli}a).
etalon (pramera, osnovna teìna), talana,
tanak, oskudan, malen, krhak, sitan, ne-
eusebija (pobo`nost), su√ b’ƒ, bog > jel.
znatan; odvojen: pokriven, prekriven √ eusébei.
tal. Eusebie, v. eusebia > jel. Eusébios.
etelizam, v. hteti > jel. ethélō, ho}u. eutanazija, tƒmasa, zloduh koji izaziva
Etna, atna, -u, sunce, ogaw, √ at > lat. Aet slabost, √ tam > jel. euthanasía.
na, ime nimfe, jel. Aitni. euharistija, k’ara, opor, grub, teàk, ~et-
Vulkan je dobio ime po }erki Titana vorougaoni zemqani nasip za dràwe
ili Okeana. U st. veku su verovali da obredne posude, √ k’a > gal. eucariste,
bog Kova~ ispod wega ima radionicu. jel. ésgára: eucharistía.
etar (eter), at'arˆ, vatra, √ at > avest. atar, efeb, v. epi i Heba > jel. éfēbos, lat.
lat. aether, jel. aithō, aíthír, "plameni vaz- ephe bos.
duh", boravi{te olimp. bogova, eng. efendija, t‚nti, gu{ewe, √ tam > jel.
ether. thána tos, smrt, authéntēs, neograni~en
U anti~koj filozofiji etar je najfi- gospodar authentikós, tur. efendi: fr. tan-
nija materija, koja ispuwava prostor. tième.
Po Aristotelu peti elemenat, koji is- Efes, apas, verski obred, √ ap > tur. Efes,
puwava prostor iznad Meseca. jel. Efesos.
eter, v. etar. Efes je bio centar posve}ewa brigij-
ske Serbone (jel. Artemida), koji su po
152
le gendi osnovale wene brojne sve{te-

nice Amazonke (Strabon).
Ovo je eponimno ime prve vladarke
Amazonki, rodno mesto Heraklitovo i
~uvni anti~ki grad, o kome govori
apostol Pavle, pose~en u Rimu za vre-
me Nerona.
efori, p‚la, ~uvar, √ p‚ > jel. éforos, ~uva
ri (nar. hrama).
E. su petorica najvi{ih ~inovnika
Sparte, biranih godi{we.
efta, v. hepta.
eho, ‹{a, RV X, 48, ~in traèwa (an-ehas,
bez rivala) ili naknadnog kretawa, √
i{ > jel. ēchō.
Eho, v. eho > jel. Ēchō.
ehometar, v. eho i metar.
ehomimija, v. eho i mima.
ehoskopija, v. eho i skop.
e{ak (ar. uzbu|enost, ekstaza), v. a{ik.
e{ara (svetili{te hrama), v. A{ur.
E. je deo hrama sa svetilili{tem (“ku-
}a sveop{te mo}i”) ili ime za A{-
urov hram.
e{kile (ar. s qubavqu), v. a{ik.
153
154
@
àcnuti, {ƒnsati, prore}i, predvideti,
izjaviti, √ {ans.
`ban, kumb’a, zemqana posuda, √ kumb >
avest. humba, nem. humpen, ukr. d`ban,
rus. ~vanь, jel. kuon, kumbos, lat. cane(s),
àba, axamb'a, “bezuba”, √ xa > prus. gaba- cumba, fr. chien, ma|. czobanu, srp. ~o-
wo, st. nem. quabbe: lat. būfō, {p. sapo, bawa.
korwa~a. `bir, v. birov > it. sbirro, {p. esbirro,
@aba (oronim), v. àba. ma|. biro.
@abaq, -rre, v. àba. `bun, k{upa, grm, {ikara, {ibqak, √ k{ip
@abari (selo), v. àba > eng. bush, grm, {ikara.
@abqak, v. àba. `vala, xvala, plamen, √ xval.
àgor, √ garx, graja, udaqen (prigu{en) `valiti, xvƒlati.
zvuk groma. `vaka, xi'vaka, jezik, √ xi.
àgoriti, garxati. `vawkati, v‚w~'ati, nastojati, truditi
àlo, v. Igalo. se √ v‚w~' (vawk).
àluzije, v. zelot > fr. jalousie. `gara, sagara otrovan sadràj (< garƒ,
vr. otrova), √ g™‡.
àndar, v. xandar > fr. gendarm.
`draka, v. zraka
@an(k)a, k{amƒ, bogiwa Nava, √ k{am.
`dral (`drao, -ka, zdraka), v. `draka
ànr, v. gen > fr. genre.
@dralin (ime kowa M. Obili}a), v. `dral.
àr, √ g’ar, goreti (p{ira: a{ara), si-
jati > sum. kar(a), sijati, ar. jer, toplina, `drati, gilati, -e, trpati u usta (= gir
mong. gal, vatra, jel. zára, rum. jar, ma|. ƒti -e), √ g™‡ > lit. gorti, avest. gar,
gerj: zserja, eng. glow. arm. keri.
Epsko pore|ewe je àr-ptica. `drebe, gƒrb’a, plod iz creva (g. - d’ar‚,
bremenit), unutra{wost, utroba, √ grab’
àra (kopriva), v. a{ara, vatra (= g’armƒ),
> avest. garəva, rus. èrebenok, jevr. cif-
√ a{ > srp. "`àra" i "`
èrava", dva
lin, trbuh, a.s. hrif, eng. calf, nem. kalb.
epska “kowica”.
@drebaonik, v. `drebe.
àrko (sunce), arkƒ, RV IX, 50, vatra: zrak
sunca, Gromovnik, √ ark. èbrak (prosjak), v. xebrak.
@ar(k)o, v. àrko. èga (è}i, èè), xawx, goreti, svet-
leti, √ xax > rus. è~.
U obi~nom govoru: "Pomozi nam àrko,
Sunce”. èlatin, xalƒ-t‚, stawe vode, √ xal > it.
gelato, fr. gélatine, lat. gelata, gelare, za-
@arkovo (ime sela), v. àrko.
lediti.
@(a)rnovo (@rnov, Zrnov), g’armƒ, top-
èle, v. èlatin > fr. gelée, lat. gelu, -idus.
lina, isparavawe, jama u obliku kotla:
obredna posuda, √ g’™i. èludac, xaluk‚, upijawe, pijavica, √ xal
> rus. èlodok.
Avala je poznata po neolitskim rudo-
kopima, naro~ito ìve i cinobarita. èna, x‚ni, èna, majka (= xƒni), √ xan >
Arheometalurgija je koristila metodu avest. gənā, arm. kin, jel. gini, gunē, èna,
zagrevawa i naglog hla|ewa vodom, za prus. zena, genno, ma|. zsana.
razbijawe stena pri kopawu, pa je ovaj ènes, v. june.
na~in kopawa u direktnoj vezi sa eti- èniti, xƒnijati.
mologijom @rnova. ènka, x„nuk‚.
155
ètva, hƒntvas, tu}i, √ han > rus. àtva. ìrafa, {arab'a, vr. jelena, visoka ìvo-
ìv, x‡vƒ, √ x‡v > rus. ìvoj, ar. ğiwār, civa tiwa, √ {arb > misir. sarafe, ar. za-
(> civar,
krvnina), tur. ğiva, lat viva, jel. rafo, fr. girafe, jel. kýrafos, kírafos.
zōō, zōé, ìvot: bios: jevr. j'hi, ìveo! @irovci, -nica, v. ìr.
@iva, v. @ivan > ~e{. @iva, bogiwa zdr- ìto, s‡tja, zrno, ìtarica: oranica, √ s‡
avqa i ìvota: srp. ìvica, ledina (ne- > jevr. hitá, gal. zitos, jel. sītos, sitíon,
obra|ena zemqa). hrana: zuthos (zuthogala, “je~meno mle-
"Siva @iva golubice, ko”, pivo (Strabon): zeiá: sirôs, kimr. bw-
mila }erko baba-Jagde". ud, prus. geits, hleb.
U obi~nom govoru: @iv te bog ubio! @itomir, v. ìto i mir.
@iva Bogorodice ti pomozi! @itora|a, v. ìto i roditi.
@ivan, x‰vana, ime boga Nava, √ xiv > s @ito je mitski simbol novog ra|awa.
srp. @iva, umawewe. ìca, xjak‚, tetiva, RV X, 133 > jevr. tijúl,
ìvot, x‰vitƒ > st. srp. ìtije, prus. giv- ìca, lit. gija, konac.
wato, lit. guvata. @ice, v. ìca.
@ivota, v. ìvot. `lica (ka{ika), ‚{it™i, jesti (= ‚{ira)
ìvotvoran, x‡vite{vara. grabe`, pro`drqivost, √ a{ > srp.
ìgati, xˆg‚ti, slediti, kretati se, √ g‚. liìca (loìca, laìca > `lica, met.
ìdak (ìtki), xuh‘ti (xuhu{u), livani `migati, k{m‡lati, √ k{m‡l.
ca, obredno izlivawe u plamen, √ hu > `miriti (`mureti), {m‡lati, mig, √
rus. ìdkiй, jel. ýdorós. {m‡l > st. nem. smero, nem. Schmer.
ìdov (pridevak za Jevrejina), v. Juda > `(w)eti, hƒnti, tu}i, poraziti > avest.
rus. Iuda, lat. Judaeus, jevr. Jehudah. jainti, jel. theino.
ìla, xj„, vrpca, struna, tetiva (= ved. g’ja), `rvaw (vodeni~ni kamen), gr„van (gra-
√ xj‚ > avest. juā, kimr. gi, arm. jil, st. van), kamen za mlevewe, ili ce|ewe
isl. kvise, lit. gusla, prus. gislo, it. gi- obrednog pi}a, RV II, 39, √ grah > rus.
glio, lat. liliun, èrnov, brig. brenan, arm. erkan, lit.
@. je simbol postojanosti Nava (koren) girna, mlinski kamen, girnus, prus. gir-
i Java (damar vene). nouwis.
ìlavka (vr. loze), v. ìla. @rvaw, v. `rvaw.
@ilindar (ime manastira), ìla i dar. `rec (sve{tenik vatre), v. àr.
@. je prvobitno ime epskog Vilan- @rnovnica, v. @rnovo.
dara ili Hilandara, koje nije inokosno @. je ùpa dubrova~ka s lukom Gru`.
ime manastira (Markovi}). @rnovo (Kor~ula), v. `rvaw.
ìli{te (ishodi{te), v. ìla. `rtva, d'artrƒ, zasluga, vrlina: potpora,
ìpon, v. zubun > fr. jupe, jupon, podsuk- podr{ka, √ d'™i > rus. èrtva.
kwa, dowa haq. lat. juppa, it. giubba. ùbor, bubura, voda, √ barb > asir. zabu,
ìr, x‡r–ƒ, zrno, sazreti > rus. ìr, arm. te}i, jel. bórboros, blato.
ger, uìren, lit. gure, eng. acorn, ìr (< ùboriti, v. buboriti.
corn, zrno), mast, rum. jir, jel. hoīros, ùdeti, k{“d’jati, √ k{ud’, RV I, 122.
prase. st. ir. biad, hrana (obed) = kimr.
ùdwa, k{ud’j„ (= i{ud’ja), √ i{ >
bwud.
avest. ishud, molilac.
@uàna, {a{a•ka, Mesec, √ {a{ >
jevr. Šošana.
156
ùq (kurije oko), √ ~ul, podi}i, uzdi}i >

jel. helos.
ùqati ~ulate.
@unko, v. jun > @unkovi}, por. ime.
ùpa (u)dolina: oblast), guptƒ (gupjƒ), za-
{ti}en, skriven, brawevina, privat-
nost,√ gup > lat. gibbus, skand. Gopul,
nem. Gau, ùpa.
ùpan (titula), g‘pana, za{titnik (=
gupi la), ~uvawe > st. ~e{. hpan, per.
ğupan, avest. gufra, jel. gopi, zoupanía:
diopos, it. gouppane, prus, zupuni, go-
spo|a, ma|. ispan.
@upawa, v. ùpa.
ùpnik (sve{tenik), v. ùpan.
ùriti, v. juriti.
157
158
Z
Zagar (Ogar), sagara, u vezi sunca (g'arm-
ƒsad, ìveti u vrelini (neba), RV X,
15), √ sag > srp. sagoreti, asir. zagaru,
dospeti visoko, krajwi, rus. zagar, pre-
planulost, oset. uegar, tur. zağar, jel. zá-
zabava samb’avƒ, suìvot, mogu}nost, jedi- garon (zagári, -os), ma|. agár.
nstvo, susretawe, ra|awe, produkcija, √ Ovo ime za lova~kog psa crne boje, do-
b’’. {lo je od "hrta i ogara" u srpskom
zabaviti, samb’avati, pridruìti. predawu, uporednog vedskom, u kome ne-
beska dnevna vrata ~uva "ùtov", pseto
zabadati, samb‚d'ate, pritisnuti, kompr-
umiqato, a ve~erwa "garov", crn i qut
esovati, √ bad'.
pas (= gar).
zabandati, ‚bad'n‚ti (po)vezati (za sebe),
Zagara~, v. Zagar.
spojiti, nastaviti, √ band'.
zaglaviti, v. glaviti.
zabat, v. zub.
zaglibiti, v. glibiti.
zabeizam, v. sabeizam.
zagon (zalet), v. goniti > zagona~ke, iza-
zabel, v. beleìti.
trka.
Zabel je izvedenica od glagola “zabele-
ìti” (Vuk), guqewem kore drveta, od- Zagorka, su-g’ora, “stra{an”, “uàsan”,
nosno “belewa”, radi markirawao za- prikrivena imena boga Nava, li~no
brana ili {ume (Skok). ime: > jel. Zagora, it. Zagalo:
Zabela, v. zabel. Vila Zagorkiwa ìvi u {umi, pla-
nini ili vodi.
Zabla}e (ime vi{e sela), v. blato.
Zagorac, v. Zagorka.
[aba~ko Zabla}e dobilo je ime po ve-
likoj bari u selu (Marinkovi}). Zagorica (ime sela), v. Zagorka.
zaboga, samb’oga, zadovoqstvo, senzualnost, Zagorje (~est reg. pridevak), v. gora.
√ b’ux. Jedna Zagora bila je u Paflagoniji
(Strabon).
Zabrdica (selo), v. brdo > nem. Zabardize.
Zavala, v. vala. zagrabiti, sa˜g™ib'‚jati, √ grab'.
zavet, v. votiv. Zagreb, v. breg > ma|. Zabrag.
zavid, v. vid Zagrej (kritski Bak), v. Bak Zagrej.
Z. je vidik u drugom planu, prelet po- zagrnuti, sa˜g™i'–‚ti, distanciran, odu-
gledom na gorje, prema horizontu, [. preti se, zadràti, odloìti, √ grah.
Zavida, v. zavid. Zagros, sagara, sunce, u vezi sunca > kurd-
ski, Sagarthians, Zagari}ani.
zavist, √ dvi{ (dviz), pokazati mr`wu.
Zagros je grani~io Mediju i Asiriju.
zavredeti, vi-vard’ate, pove}ati, uve}ati,
osnaìti, napredovati, √ v™id’. zadavati, sam-d’‚vati, -e, napasti, saleta
ti, navaliti, √ d’a.
zavrnuti, ‚vri–oši, zakloniti, sakriti,
okruìti, zatvoriti, √ v™i. Zadar, v. Jadran > lat. Jadera.
zavrtati, a-vartate, vrteti, okretati (su- zadah, sa˜√ dah, izgoreti, sagoreti, uni-
pr.), povratiti, √ v™it. {titi vatrom, uni{titi do kraja.
Zaga (oli~ewe Vage), x’ka, Vaga u horo- zadahnuti, sa˜dahati.
skopu, √ x’ > jel. Zugós, Zigija, bogiwa zadràti, ‚d'arati, (za)dràti, podràti,
braka: zugon, spoj, veza. doneti zalihe, snabdeti, RV I, 52, √ d'™i.
dariti, darovati
159
zadrt, ad'™ita, nekontrolisan, nezadr`- zapis (posve}eno drvo; bajalica), v. pisati

avawe: ime Vi{weg, √ d'™i. Pismo simboli{e preslikanu stvar-
zazivati, vihavah (vihajva). nost. Smatra da je od boga i ima ma-
Zaim (= Zlatan), haima, ime boga Nava, u gijsku i medicinsku praksu. Postoje
zna~ewu “zlatan”, √ hi > ar. Za’īm. "zapisi" od groznice, tresavice (zli du-
hovi) ili neìta, zuboboqe, za poro-
zainta~iti, v. inat.
diqe, protiv ujeda zmije (Kazimirovi}).
zaira (ar. hrana), v. ahar‚, hrana, uzeti hr-
zaplivati, samplavate, te}i zajedno, √
anu, hraniti, √ h™i > ar. dähira, zahhira,
plu.
tur. zahire, rum. zaherea: st. srp. sohrani,
sa~uvaj. zaprtak (zaprdak, prdavac,), prt’uka, dete,
deca, √ prat’? > rus. zƒprtok: st. nem.
zaista, vahista.
far, farro, nem. Farre, mlad bik, lit. peras,
Zaja, haja, kow, jedan od kowa Meseca, √ haj. jel. poris, lat. pario.
Zajec (oronim), v. zec. zapt, √ sub’, ugu{iti > srp. zaptivka.
zak (hol. mera za ìto), v. xak > hol. Zak, zapti(va)ti, sob'ati (sub'n‚ti, sumb'ati).
nem Sack.
zaptija (redar), v. zapt > ar. tur. zaptiue.
zakon, v. kanon.
zar (veo), sƒru, fin, tanak, sitan, mr{av, √
zakuvati, ‚kuvate, nameravati, biti nam- ™i > ar. izār, tur. zar.
eran, √ k’.
zaraza, sƒrasa, {to je teku}e ili fluidno
zamajati, v. majati. (sarasa, jezgrovit), √ s™i.
zamandaliti (zakqu~ati), v. mandal. zaranak, v. zora.
zamah, sam√ a{, porast, domet, pruìti, Z je nagove{taj svitawa, bez svetlosti..
dobiti, posti}i, dosti}i, izboriti, up-
Zaratustra, v. Zoroaster.
otrebiti, vidokrug.
Rodno mesto Z. je Baktra. Su{tina we
zamisliti, sam‡k{ate, pogled, pregled,
govog u~ewa je ve~na borba dobra i zla.
detaqno ispitati, √ ‡k{.
zaruke, hˆruk (= huruk), RV IX, 77, od-
zamlata, √ mleš, mlatiti (re~ima).
stojawe, udaqenost, izme|u, izvan vido-
zamor, sam-arƒ, gomilawe, nagomilavawe: kruga, √ h™i.
сdvoboj, √ ™i. zastor, ‚stara(s), pokriva~, √ st™(i) > jevr.
Za(m)fir, {aniprija, drag Saturnu, sa- stirá, skrivawe nedozvoqene qubavi
fir, tamno obojen, √ {am > jel. Samfei- (Talmud).
ros. zastirati, ‚st™i–oti.
Zare, hara, “uni{tilac”, bog Nava, √ h™i. zastraniti, st™i–oti, (ras)prostreti, ra-
zanat, xw‚nadatta, (pre)dato znawe, √ xn‚ {trkati, √ st™(i).
> ar. san’at, hindi dznana anata, "stalno zastra{iti, sa˜trasati, potresati se, √
znawe"? tur. sanat, cinc. zanate. tr(a)s.
zanatlija, v. zanat i lija > ar. tur. san’at zataleban (zaqubqen), lašab'a, lepo, prij-
li, ve{tak. atno, divno: lepa èna, √ laš > jevr.
zaneti, xanati, -e, √ xan. latif, qubazan, u~tiv, uqudan.
zanovetawe, samavêta, zaokupqen, prisut- zata{kati, sam-tak{ati, ise}i zajedno,
an, priblièn, sadràn, obuhva}en, in- iskroiti, sastaviti, konstruisati, RV
timno povezan, √ av. II, 31, √ tak{.
zapawiti, pƒ–ate, diviti, √ pa–. zauzi (poklade), v. uze.
zapatiti, pašati, rasturiti, √ pat.
160
zafait (dohodak, zahvatawe), v. (h)valiti > Staro ime Z. je Zvono (A{kraba).

ar. zavaid. zvuk, √ buk(k).
Zahar, -ije, sƒhuri, mo}an, pobedni~ki, Zgari{te (mikrotoponim), v. gar.
ime za Ogaw, √ sah. zgromiti, sa˜gr‚majate, zaratiti, borba,
Zahumqe, v. Hum. √ gr(a)h.
za~arati, sam‚-~arati, obaviti, izvr{- Zdravko, v. zdravqe.
iti, u~initi za sebe (sa˜~arati, -e, Oli~ewe i priziv za mlad Mesec:
udovoqiti), √ ~ar. Zdrav zdravqa~e, nov novqa~e (o novom
za~initi, sa˜~inoti, urediti, skupiti, mesecu).
nagomilati, pokriti, √ ~i. zdravqe, dravja, zdrav, objekat posedovawa,
za{iti, s‰vjati, √ siv. √ dru > avest. duruva, zdrav, rus. zdoro-
zbirawe, samb'ƒra–a, sastav, -qawe, ure|e- viй, lit. sudrus: srp. zdravica.
we, √ sab’. Zebaot, v. saba > jevr. zebaoth, zvezde, sva
zbombati, bambati, √ b(a)mb. ne beska tela.
zbrinut, b™in'ita, osnaèn, okrepqen, zebwa, k{ob'a, uznemiravawe, uzbu|ewe, ne
uhrawen, negovan, √ b™(i)n'. mir, √ k{ub’.
zvati, hvƒjati, √ hve (zve). Zevs (jonsko-ati~ki), dja“s, nebo, sjaj, vedri-
zvezda, {vita, svetao ili beo, √ {vit na, bistrina (dana), √ dju (= div) > rus.
(zvid) > prus. swaistan, lit. zvaizde. Dij, balt. Dievs, hindi Djaus, nebeski
svod, nebo, jel. Dīos, Zeus (Sparta, Kori-
Zvezda (oronim), v. zvezda.
nt, Beotija), Zas (Olimpija), Deus (Ro-
Zvezdan, -a, {vitana. dos), Sdeus (Lezbos), Czevs (Krit), lat.
zvek, -et, v. zvuk. Jovis (< djavas, RV VI, 51).
zvekir, √ hve, zvati > per. zehkir, tur. zekir. Najstariji je kritski Djaus.
zver, √ hval, uzrok straha ili drhtawa > zejtin, √ snu, kapati > asir. {ainu, uqe,
lit. žveris, prus. swirnis, zver, divqa ar. zautun, jevr. šémen: zájit, maslina.
ìvotiwa, jel. thír. Zejtinlik (Masliwak), z. zejtin > ar. tur.
Zverokrug, v. zver i krug. zeutinlik.
Nebeski svod, je podeqen na zvezdana zelen, hari–ƒ, √ h™i > rus. zelёnnый, lit.
jata, koja su u nezabeleèno vreme do- želvas, zelenovatйы, avest. zairi, zlatan,
bila imena ìvotiwa, usled verovawa zaranja, zlato, lat. helvus, helus, holus,
da se Sunce na svom putu preko neba oset. zaeldae.
bori s razli~itim ìvotiwama. To je Zelengora (oronim), v. zelen i gora.
kolo nebesko, Svarogov to~ak ili ho- Zelengrad, v. zelen i grad.
roskop.
Zelenika, v. zelen.
zvizdan, v. zvezda > st. srp. zvizdannīee,
zelen kada, v. zelen i kada > ar. per.
{i{tawe, siktawe.
tur. zerrin kadeh.
Kad ugreje "zvezda", u narodu se kaè:
zelot, hela(t), gnev(an), qut, uzbu|ewe,
"Sunce je zasvirilo".
èst ina, àr, neprijateqstvo, srxba,
Zvonimir, v. zvono i mir > lat. Suini- gnev (supr. ahelat, blag), √ hel > srp.
mir. zoqa, gal. zele, jel. zēlos, zilotis, zēlōtēs,
zvoniti, svanate. lat. zelus, -osus.
Zvonko, v. zvono. zeman (vreme (smrti), h‹man, zima, zimsko
zvono, svanƒ, √ sv(a)n > rus. zven‘. vreme (hemƒn, podsticaj, RV IX, 97), √
Zvornik, v. zvono. hi > asir. zamanu, lo{, zao, neprijateq,
161
per. zeman, smrt, umirawe, ar. zämān, Zenit je vreme bez senke, koje Origen
vreme (stole}e: svet, sre}a), jevr. z'man, naziva "lice boìje". Pripada jugu,
tur. zeman, rum. zaman, cinc. zamane. kojim gospodari bog Mrtvih, pa su se
Ovaj duhovni pojam toka Ostvarewa stari Srbi nekada sahrawivali o ze-
pripada zimskoj sezoni, mitskom vre- nitu.
menu smrti, u kome Priroda ne ra|a i Pitagorejci su o zenitu prinosili do-
ne daje ploda, da bi ~udesno vaskrsla u brim duhovima.
prole}e, po~etkom leta, u vreme pro- zenica, v. zena > rus. zenice, ~e{. zorni-
le}ne ravnodnevice. ce.
Zem‹lo (Semela, majka Zemqa), v. zemqa. zera (sitno, malo), dahra, mali, tanak, fin
zemiti (uzeti), xemati, uhvatiti, √ jam. (= sƒru), √ dah > ar. därrä, tur. zerre, it.
zemqa, √ k{am (kzam), zemqa, svet, sve- eng. ero, fr. zéro, {p. cero.
mir > misir. kemu (crna) zemqa, avest. zerdav, harit, ù}kast, crvenkast > per.
zam, zəmi srp. (reg.). {am, “dowi svet”, zārd, ùt, ri|, plave boje: tur. zerdeva,
~e{. zeme, rus. zemlя, prus. semme, lit. samurovina.
zeme, -as, nem. semlin, ma|. zimanu, lat. zerde, v. zerdav > per. zerde, vr. jela od br-
zemlinun, jel. hthōn, hthamalós: hamaí, na a{na i meda.
zemqi, Hthōnos, majka Titana: per. zi- zerdelija, v. zerde > zerdelija tur. zerdah,
mandar, “zemqodràc”, titula.. per. zardālū, vr. kajsije ili {qive <
Zemun, v. Zemuwa. zārd + halu.
Sava se uliva u Dunav kod Taurunuma, Zerdu{t, harit, lav, sunce, Vi{wi,
blizu grada Semena (Arijan). boànsko ime, √ h™i.
Zemuwa (nebeska sveta Krava), jam“n‚, Z. je prorok i reformator. Smatra se
mitska Krava ili sveta reka (na tvorcem Gata u Avesti.
Istoku sestra Jami), √ jam. zerme (ro|ak, zemqak), grama, selo, √ grah.
Od Samovilskog para Svaroga i Sva- zet, xw‚tˆ, ro|ak, √ xw‚ > rus. zяaatь, lit.
roge (oli~ewa svete krave Zemuwe), żentas, jel. gnotós.
poti~e sav rod qudski (Vles kw.). ze}ir (prsten (Vuk), v. zvekir.
Krava Zemuwa je oli~ewe sazve`|a
zec (zajc), {a{a (zaza), ime za Mesec ili
Bika, koji se naziva i Krava (Pet-
broj jedan, √ {a{ > rus. zajac.
kovi}). Iz wenog vimena te~e Mle~ni
put. "Lane zec leào i sada mu se mesto
poznaje? Vatra". Jo{ u Vedama zec je
Misirska legenda kaè da su u “prvo”
obredna ìvotiwa meseca i no}i.
ili “zlatno” vreme bogovi i qudi
ìveli zajedno. Onda je Zemuwa, bogiwa Zec, v. zec.
Majka, odvojila nebo od zemqe, uzev{i zigot (oplo|ena jajna }elija), v. Zaga > jel.
oblik Krave, a ostali bogovi priqub- zigón, spoj, veza.
qeni uz wen trbuh postali su zvezde i zigomorfan, v. zigot i morfo.
plenete. zigurat, sagara, vedski bog Sunce, √ sag >
zen, d’j‚na, meditacija > kin. č’an, jap. zen. sum. sigura, asir. zikkuratu, vrh, -unac,
zena (mn. (lit.) zjene), sjuna, zrak sunca, sun- stepenasta piramida.
ce, √ san > jel. hóri (< sara, sunce). Vavilonska kula u Asiriji imala je
zenit, sam√ at, pose}eno mesto, ~esto sedam spratova (sun~ev broj), s opserva-
pose}ivati: obra}awe, uto~i{te, uteha, torijom na vrhu. Po ugledu na vavi-
zblièwe > ar. sämt, eng. zenith. lonski zigurat, sagra|eni su mauzolej
Kira II i spomenik Neznanog junaka na
162
Avali, koji umesto opservatorije imaju i deluje za{titno, u istom smislu kao
spomen-obele`ja (Pavlov). i crveno, obele`je ve~nog ìvota.
Strabon je smatrao da je zigurat Belov Postoje brojna li~na i zemqopisna
grob, koji je po pri~i sru{io Kserks, imena, od osnove zlato.
a Diodor je mislio da je svetili{te zlo, √ hv™i, i}i krivim putem, zastraniti
posve}eno bogu Neba, koga vavilonci > rus. zloй, avest. zurah, zbaraiti, per. zūr,
zovu Bel (Nedoma~ki). lit. ižulus, jel. zelos, lat. zelosus, zavist:
zima, hima (himƒ), √ hi > rus. zima, avest. falsus. lit. žvalus,
zimo, per. zima, arm. jmern, lit. zema, zloba, salob’a, pohlepan, {krt, √ lub'.
prus. semo, jel. himos, hion, helimon, he- Zlot, v. zlato.
ima, lat. bihumus, hiems.
zmaj v. zmija > fin. Osmojnen, sin Kaleve.
zinuo (razjapqen), hanu-mat, “s velikom Z. je zmija s krilima. "Odovud klada,
vilicom” bog Vetar ili wegov sin (< odonud klada, u sredi zmaj leì?
hƒnu, vilica), √ han > st. nem. gincu, Vatra". Z. je ogwevit junak, od kojega u
geinon, st. isl. gina, jel. génus,-elon, -eías, letewu ogaw odska~e i svetli (Vuk).
gnáthos, lat. hisco, hiatus: gena, genuīnus:
"Zmajski car" je Mesec u srp. mit. pri-
srp zenuti, klijati.
povetkama. Zmajeva narav je mese~eva: ...
ziratan, s‡rotak{a–a obradiv, √ s‡ > "na istoku pun mesec iza|e
ar. zira’at, zemqoradwa, srp. zirota (p{-
zmaj ogweni putovati po|e".
enica, rodila p{enica, [).
Epski Zmaj Ogweni Vuk ima "vu~ju
zift, {iti, crn, crne boje, √ {o > ar.
{apu" (no}no bi}e), "orlovo krilo"
zift.
(ja~ina) i zmajevo kolo (mese~eva narav).
Zlatan, -a, hƒrita, ùto-crvena boja,
Zmaj je poznat kao dobar qubavnik., a
sunce, √ h™i. > srp. Zlaja, nadimak: lat.
moralne osobine zmaja su prevedske i
aurum, eng. gold.
posebnost srpskog mita u svetskoj mi-
Zlatari}i (selo), v. zlato > nem. Slaturich. tologiji.
Zlatibor, v. zlato i bor. Zmaj (sazve`|e kod nebeskog pola), v. zmaj
Zlatimir, v. zlato i mir. Zmajevac (~est naziv za izvore), v. zmaj.
Zlatislav, v. zlato i slav. Z(m)ajko, v. zmaj.
zlatica (st. srp. dukat), v. zlato > poq. zl- zmija, v. gmaz.
ot, nov~ana jedinica, st. tur. zolota, vr.
Z. je ìvi simbol Boga i pesni~ko
novca, jel. zolóta.
pore|ewe za Ogaw. Nastala je od kow-
zlatnija, v. zlato. ske dlake. Moè da bude senovita i
Z. je op{te ime za zl. novac (Dan. Rj.). alovita. [ara se na Boì}nom kola~u.
zlato, hƒrita, ùto-crvena ili zelena Poznaje travku ìvota:
boja, √ h™i > ra{. zilta, rus. zolotoй, "Dok eto ti iz duvara guje,
`ltй, avest. zaranja, lit. żeltas, per. ona nosi travke svakojake".
zer, zoron, zargūn, boje zlata, lat. aurum,
U vedama Gromovnik ima mo}no
fr. jargan, aure (haritaru–a).
oru`je, topuz sun~ani: "Jedna guja preko
Z. je ogweni pridevak sunca: "Zavih bela sveta? Muwa".
zlato, razvih zlato, ali zlato neza-
U neolitskoj plastici predstave zmije
spato? Vatra". Predawe jasno razlikuje
su falusnog karaktera, kao i u biblij-
zlatnoùtu boju sunca od ùte boje me-
skoj pri~i o prvobitnom grehu. Zmija je
seca, ali obe boje imaju izvanredan ma-
simbol heroja (Plutarh). Motiv uzde i
gijski zna~aj. @uto cve}e ja~a plodnost
bi~a od zmije vezan je za heroje i he-
163
rojska dela, a kod Ilira je bilo ra- zor, -an (jak, silan), v. zora > per. zōr, tur.
{ireno posve}ewe zmije (Vukanovi}). zor, rum. zor, jel. zori: srp. zori, juna~an.
Brojna prikrivena imena za zmiju go- zora, sara, zora, sunce, √ si > asir. zarahu,
vore o wenom verskom zna~aju: nepome- sjaj, svetlost, blesak, rumenilo: {eru,
nica, ku}arica, prisojnica, ~emernica, jutarwa zora, rus. zarя, osvit, rumen
ùjka, ridovkiwa, plazarica, poganica, neba: zarevo, svetlost na nebu, lit. žara
kamenica, baurina, kle~atica, pekulija, (žereti, svetleti: selas, sjaj), prus. sari,
neprimnica, izganica, aspida, be{tija, lit. saule, kambr. heul, ar. šark, istok,
kranica, kumija, borulija, fi}a, kamen- jevr. zérah (= zaráh), ra|awe (sunca), šáhar:
zuba, zapu{a, povuku{a, udrenica, baja, Zohar, sjaj.
guja, krasa, neva, ka~anija... Zora je duhovni pojam za prelaz pola-
Dan Zmija je 9. 3. na prvi dan Novog rizovane (indirektne) u sferi~nu (di-
ili Mladog leta (godine). rektnu) svetlost. To je vreme od po-
Zmijawe, v. zmija. ~etka svetlosti do pojave sunca. U Ve-
znawe, ynana, √ xn‚: znati, xƒn„ti. dama sunce zdruèno sa Somom èni
zob, jƒva, je~am > avest. java, zafar, jel. zeiá, se jutarwom zorom, koja razgoni tamu
lit. javaí, zebin, ir. gop. no}i:
zov, hƒva (zava), poziv, √ hve (zve). "Bijela vila goru preletila,
zograf, v. ìv i grafo. u desnici ruù pronosila".
Zodiak (Zverokrug), sodjama, pripravan U nar. predawu literarno oli~ewe
ili opremqen za borbu, √ so > jevr. zó- zore je "nekakva |evojka koja nije
djak, jel. Zodion, gal. zodiaque, lat. zo- ro|ena od oca i majke, ve} su je vile
diacus. na~inile od snijega iz jame bezdawe,
vetar je oìveo, rosa podojila, a gora
zoetrop, v. ìvot i tropo.
li{}em obukla i livada cvije}em oki-
zoizam, v. ìvot i zoo. tila i naresila. Beqa je od snijega, ru-
zojatrija, v. zoe i jatrija. menija od ruìce, sjajnija od sunca".
zona (pojas), k{amƒ, odgovaraju}i deo, pogo- Zora (oli~ewe Zore), v. zora.
dan, nadle`nost, √ k{am > lat. zona, Zoran, -a, v. zor, sr. st. ital. Soran.
eng. zone, jel. zōnē.
zorba (nasiqe, buna ustanak), v. zor > per.
zoo, -(ìvotiwa), v. Zodion > jel. zōon, zō- zōrbāz, nasiqe, tur. zorba.
dion, ìvotiwica, slika, lik.
Zorilo (mit. oli~ewe zore), v. zora > srp.
zoogeja, v. zoo i geja. zorile, na silu, ([), tur. zorile.
zoogen, v. zoo i gen. Mitsko oli~ewe No}i je trojako: No-
zoogeografija, v. zoo, geo i grafo. }ilo, Pono}ilo i Zorilo, najja~i ~o-
zoografija, v. zoo i grafo. vek na svetu, jer, Zora pobe|uje tamu
zoozofija, v. zoo i sovija. No}i.
zooid, v. zoo i vid. zorli (jak, snaàn, silovit, èstok), v. zor.
zoojatrija, v. zoo i jetra. Zoroaster, v. zlato i astra > jel. Zōro-
zooksantela, v. zoo i ksant. ástrēs, “Zlatna zvezda”.
zoolit, v. zoo i lito. Z. je jel. ime persijskog Zerdu{ta.
zoologija, v. zoo i logo. zort (strah), ahura, vatra u stomaku.
zoomagnetizam, v. zoo i magnet. zrak, a, sarka, zraka, sun~an (= usra svet
lo, RV I, 87, jutarwe svetlo oli~eno u
zoomorfan, v. zoo i morfo.
kravi, sunce, dan, bik, vo), √ as > st.
zoonim, v. zoo i ime.
164
srp. zrakъ, lice (> zra~iti), ar. šarq

(zarq), izlaze}e sunce, istok, it. sirocco,
topao jug. ist. vetar.
zreti, x'‡rjati, √ x'™‡. > avest. zarta, jel.
zéron, zíras.
zrno, x‡r–ƒ, seme nekih biqaka, rastrt,
de limi~an, ostatak, star, osu{en, ra-
spadawe, √ xi > rus. zerno, lit. źirnis,
st. ir. gran, prus. surne, st. nem. kerno,
nem. Kern, lat. granum, st. isl. kjarni.
zrcalo (ogledalo), v. zrak > rus. zerkalo.
zub, v. zumba.
Zubovo, v. zub.
zubun, {ub’†nana, dopadqiv (< {ub’a, po-
desan, lep, {arm, korist, svrhovit) >
srp. z’bb’n
n, sve~ana haqina, [, ar. ğubbä,
tur, zibin, nem. Schaube.
zujati, guxati, brujawe, √ gux.
zujawe (brzawe), a{uj„, brz, hitar, RV IV,
4 (< a{u, brz), √ a{ > jel. ókus, -tos,
lat. ocissimus, acupedis.
zulum (nasiqe), √ hil, okrutnost > ar.
zulm, tur. zulüm.
zulum}ar, v. zulum i }ar.
zum ba xƒmb’a, zub, √ xamb’ > st. srp.
zumba, zub, srp. zabat, per. sunbe, tur.
zumba, lit. žambas, st. nem. kamb,
~e{aq.
zunzara, v. samsara.
zurla, v. surla > per. surnā, tur. zurna.
165
166
I
poluostrvo), [koti, Irci, Vel{ani,
Briti, Francuzi, Nemci...
ibermen{, v. ober i Manu.
ibn, v. bin > ar. ibn, tur. bin, ibin.
Ibrahim, v. Avram > ar. Ibrahim, srp.
i, i. Ibro, umawewe.
ignis, agnˆ, ogaw, √ ag > lat. ignis, lit. ibrik, ˆb'a, -s, {to pripada doma}instvu:
ugnis. slon > ar. abuz, ibrīk, per. ābrīz, tur.
ignicije, v. ignis > lat. ignitio. ibrik.
Ibar (vodonim), ib'†ri, lav, √ i > rus. I. je bokast sud sa uskim grlom, koji
Ibr, vodonim, srp. Ibr{tica, pritoka podse}a na slon~e (ib'a), sa stilizova-
Morave, jel. Ibros, st. ime reke Marice nom surlom (tuma~ewe S. Aksenti-
u Ra{koj (Trakija), it. Tibar, {p. Ebro: jevi}a).
st. isl. iboer, zloduh. ibret, ib'†ri, lav, > srp. naivriziti, smrk
Lav je vedsko pore|ewe za boga Nava i nuti se, naqutiti, ar. ibret, primer.
bogopojavu Vi{weg. U juna~koj pevaniji U narodu je "ibret" naziv za pogana,
"lavi ogweviti", stoje u vezi ra|awa i o{tra ili zla ~oveka. Kod Vuka zna~i
smiraja sunca. "~udo" , a na Kosmetu: “primer”.
Iberi, (Iveri, ime naroda), v. Ibar > jevr. Ivan, v. Ivawe > lat. Iuanus.
'Ibhri, Eber, mitski predak Jevreja, jel. Ivan je mirsko ime za Jovana, oli~ewe
Ebratoi, lat. Hebraei: gal. Ebreu, lat. Ibe- severne povratnice sunca. Epski je
ria, Hibernia, Irska, Hiberia [panija Koled-bor (bog) ili Veliko Koledo:
(Iberijsko ili Pirinejsko pol.), He- "Od Boì}nih iskri nastaju Ivawski
braeus, eng. Hiberian, jel. Hebraios, Ibēría, kresovi".
‘Ibiris: per. Ebar, l. ime. Ivanka, -o, invaka, {amansko ili ime
Iberi je ime za Ju`ne Srbe (Amrajn). tri zvezde (Sirijusa), √ inv.
Oni su sli~ni Medima i Jermenima Ivankovac, v. Ivanka.
(Galima, Ra{anima i Skitima) a isto-
Ivawe (sev. ovrag), √ inv, posedovati, go-
rodni Sarbatima (Strabon). U cent-
spodariti, prisiliti.
ralnim Alpima su ih zvali Biberi
(Nikoli}), ali su poznatiji kao galski
Ivawdan v. Ivawe i dan.
Bebri~ani. Ivawdan (Kresnica, Ivawska vatra) se
Izvorno, to je naziv za starohelmske jo{ zove i Sv. Jovan Igriteq, jer se
Srbe (Arije(vce) ili Ra{ane), znalce veruje da je tako veliki praznik, da
prerade gvo`|a, doseqene u M. Aziju. sunce tri puta zastane na nebu. Otuda
Ime su dobili po reci Ibar. Najbroj- se po tri dana pre i posle I. drè
niji Ariji me|u Iberima u M. Aziji "kresovi", obredne vatre, koje imaju
bili su medski Brigi (jel. Frigi). ~istila~ku mo}.
Iberi, Ra{ani i Dardani su isti na- U obi~aju su biqni venci, s kolom, ku-
rod. Zovu se i Kimeri, koje zovu Simb- palskim (ivawsko) i koledskim (pe-
ri (lat. Cimbri) i Kelti ili Gali. Od trovsko), uz obavezno bacawe venaca u
wih su potekli mnogi narodi: \ur- vodu, jer, biqni venci su u upotrebi
|ijanci (Gruzini), Jevreji, Franci (Vra- od Boì}a do I. i imaju za{titnu
nci, po sopstvenoj legendi poreklom od ulogu.
Trojanaca), Jermeni, [panci (Iberijsko I. se sve do XIX veka praznovao u svim
evropskim zemqama gde su Srbi ì-
167
veli: Germanija, Svenska, naro~ito u Ova re~ je po boìjem primeru, zim-

Bogusla vskoj oblasti pod imenom Mid- skog jarma ili najniè ta~ke sunca na
sommar, sredina leta; Francuska, gde je jugu nebeskog svoda, odakle je re~ za jug.
kraq nekada li~no palio lile; Ita- Igor, v. Vigor > ukr. Ihor, st. isl. Ing-
lija, naro~ito u \enovi, Belgija, Dan- var, jel. Iggor.
ska, Engleska, [kotska, Moldavija, igra, {‡gra brz, pokretan, √ {ik > jevr.
Vla{ka... Fini su ga praznovali uz šigrá, obi~aj, rutina, srp. (reg.) sigra, st.
loèwe vatre, Litvanci pod imenom ~e{. jhra, st. isl. eikinn, st. nord. ikorne,
“Kupajlo”, a u Moravskoj i [leskoj se pokretan, nem. Eichhorn, veverica.
po{tovao kao Mali (Sabat) Boì} ili
Du{e i duhovi se okupqaju pri jelu i
Malo Koledo, ~e{. Sobotka (Sabotka,
igri (vilino kolo), koji imaju mag. ciq
Sabatki).
prizivawa vi{e sile.
Ivawica (bo`. zem. i ep. ime), v. Ivawe.
iguman, jugam, pod~iwavawe, √ jux > jel.
Ivawica (koledica ili Paunica), je
ēgéomai, ēgúmenos, lat. hegumenus, cinc.
oli~ewe ve~erweg Neba osutog zvezda-
igunim.
ma, uo~i prelaska na krsnu stranu ko-
la nebeskog. Ida, i—ƒ, bogiwa Nava, ìvotni dah, li-
bacija, obredna ponuda (oli~ena u bo-
Iverija (st. rus. Gruzija), v. Iberi > st.
giwi govora, svetih re~i), nebo, zemqa,
rus. Iveriя, Gruzija.
√ ‡—> jel. Idē, ‘Idas, eng. Ida.
ivoar (slonova kost), ib'a, slon > lat. ebur:
Ida je planina Svete gore kritske i
eboreus, fr. ivoire, eng. ivoru: jel. éléfas.
trojanske, verski centar posve}ewa Ke-
Ivrit, v. Iberi > jevr. ihvrít, jevr. jezik. vale (Kibele), bogiwe koja nadzire svet.
Ivrit je naziv za narodni jezik Jevreja. Staro ime Krita je Idea (Diodor).
Nastao je po eponomnom pretku Jevreja, Kritska Ida (gde je ro|en Djaus > jel.
od imena Iberi (iskvareno Iveri), pr- Zevs), starija je od trojanske. Ida (do-
vobitnog naziva za starohelmske Mede bro) i Ila (zlo), su dve planine Krita.
ili Arij(ev)ce, preseqene u M. Aziju.
ida, aid’a, plamen, sjaj, svetlost > lat. idus,
Igalo, gaurƒ, ùt, ù}kast, bled, crvenka ida (dan punog meseca).
st, RV X, 100, tlo, kopno, √ gur? > lit.
Proslava ida je kod staroitalika bila
gelti, jel. aigialós, morska obala, srp.
posve}ena Jupiteru. Najpoznatije su ma-
àlo.
rtovske ide.
ignis, v. ogaw > lat. ignis.
ideja, id‡ja, u vezi Ide (idd'jƒ, {to pripa-
Ignacije, v. Igwat > lat. ignatius, it. Ig- da Duhu) > jel. eīdos, ideja, idein, videti,
nazio. spojiti, povezati, sresti se: oti}i ili
Igwat, -ije, agnˆ, ogaw, bog Ogwa, √ ag > sastati se, pribliìti, hodati, {etati.
fr. Ignace, {p. Ignacio, eng. Ignatius, nem. ideal, v. ideja > jel. idéa, lat. idealis.
Knut: srp. Gwatovi}, por. ime.
ideogram, v. ideja i grama.
Sv. Igwat “Bogonosac” je u narodu po-
ideograf, -ija, v. ideja i grafo.
znat kao Koko{iji ili @ivinski Bo-
ì} (2. 1.). ideokratizam, v. ideja i krat.
igo (st. srp. jaram), jugƒm, jaram, ujarmqen ideolog, -ija, v. ideja i logo.
(upregnut, izvorno u slu`bu boìju) √ idila, v. vid > jel. eidýllion, sli~ica.
jux > rus. ˆgo, het. jugan, per. jug, arm. idio, -(samo, osoben, pojedina~no), v. ideja
luc, st. kimr. ion, ka{ub. jigoe, fin. > jel. ídios.
jukko, lit. jungas, germ. juh, nem. Joch, ido, v. idol.
lat. iugum.
168
idol, v. ida > st. srp. idolъ, gal. idole, -ele, ikona, trikona, trougao(n), trouglast (=
lat. idolum, slika, it. idoleo, jel. eid- trˆko–a) > jel. trigonon: éikón, lat. eicon,
ōlon. rum. icoana.
idologija, v. idol i logo. Trikona je izvorno trougaona jantra,
iè (st. srp. gore), √ j‚, dizati (sunce), uzdi- ali moè da bude bilo koja stvar, koja
}i (do zvezda) > avest. ua, brig. ios, jel. ima svrhu za{tite.
os, lat. is, st. nem. ir. Misti~an crte` s natprirodnim svo-
(h)ià, ixja, obredna ponuda, √ jax > srp. jstvima, upisan u krug, simboli{e sve-
ià, vr. kola~a: slov. hi{a. to Trojstvo (trimurti), kakav imamo u
izba, st”pa, glavna (nose}a) greda ku}e, hr- natpisu titularnog imena Jovana Ug-
am, grob, √ st’p > st. rus. istъbba, rus. qe{e, gde je ucrtan ravnostrani trou-
izba, seqa~ka soba, tur. izbe, ~e{. jizba, gao, s vrhom nadole, kao simbol Nava
(S. Mandi}).
skrovito mesto, it. stufa, st. nem. stuba,
st. isl. stofa, eng. stable. Ikonija (ep. sestra M. Obili}a), v. ikona.
Izba ili soba je re~ poznata svim Sr- ikono, -(slika, ikona), v. ikona.
bima (Slovenima). ikonografija, v. ikona i grafo.
izdat (gr~ u stomaku), √ d™‡, razdirati > ikonolatrija, v. ikona i oltar.
ar. izdirab. ikonologija, v. ikona i logo.
izdah, ud√ ’h, gurati nagore, izbaciti napoqe. ikonomanija, v. ikona i manija.
izda{an, d'i{ƒ–a, boànstvo koje upra- ikonomahija, v. ikona i mahija.
vqa zdravqem i dobiti, oli~ewe boga ikonometar, v. ikona i metar.
Neba, znawe, pohvala, mudar, √ d'i{.
ikonoskop, v. ikona i skop.
izej, v. Izida > jel. isaion, svetili{te Izi-
ikonostas, v. ikona i stas.
de.
ikra, ‚√ k™‡, RV VIII, 40, razbacati ne{to
Izer (vodonim), v. Ister > fr. Isère, nem.
ili poprskati, dati u velikoj koli-
Isar.
~ini > rus. ikra, lit. ikrai, avest.
Izida (misir. Sait, Tsit), v. Sida > jel. uākarə.
Idis, hindi Sita.
iksan (insan), ‡k{a–a, pogled, aspekt,
I. je }erka Neba u Misiru, a wen sim- po{tovawe, briga, voditi ra~una, √
bol je sun~ev to~ak, izme|u dva roga. ‡k{ > ar. īnsan, ēhsan, dobro~instvo,
Ona je bogiwa sestra i miqenica boga milost, tur. insan: jevr. iš, ~ovek.
Sunca.
Il, -iij, v. Ili > jel. Ilos.
Izis, v. Izida.
il (st. srp. blato, glib), ila, zemqa, √ il >
izyigqao, iyyala, malo drvo izraslo na jel. ilus.
nepovoqnom tlu, i•g.
ila (st. mak. odred), v. alaj > jel. ílē.
Ijak'o (misti~no ime Baka), v. Jakobog.
ilarh (stare{ina ile), v. ila i arhi.
Jakho je priziv u obredu i oli~ewe bo-
Ilah, v. Alah > ar. Ilahi.
gatstva, u sinu Djausa (Zevsa) i Zemele.
Ila~a, v. il.
ijator (jel. lekar), -rrija, v. jetra.
Ilergeti, v. Ilir i Geti.
Ika, ‡{ƒ, bog Nava, √ i{.
I. su pleme {panskih Sardana (Srba),
Ikar, v. Dedal i Ikar > jel. Ikaros.
koji su osnovali grad Iluro, ispod Pi-
ikati, ik’ati, i}i, kretati se, √ ‡k’. rineja.
Ikodin (Nikadin), v. Nikodim. ileus, √ il, nepokretan > jevr. ilúm,
}utawe.
169
Ili (asir. bo`. atribut), valƒ, sin Tvorca rse je smatran ludim, zbog izno{ewa
i brat Sunca, √ val > sumer. El, vrho- ovakvih ~iwenica, suprotstavqenih zva
vni bog, sum. akad. Ilu, asir. jevr. Elī, ni~nim stavovima. One koji su pre-
Eloah (mn. Elohim), fen. El, bog, Elion, pravili i prisvojili srpski spev Il-
“najuzvi{eniji” (> eon, nebeska sila), ijade, niko nije smatrao ludim, ali su
baal, vladar: ar. al-illāh, bog, st. srp. ilī, Latini o wima imali poslovicu: “La-
tur. Illāh. è{ kao Grk”.
Ilija, al„jja, "napada~", pridevak Gromo- Jezik Trojanaca i Ahajaca je sli~an,
vni ka √ l‡ > hindi Ilaua (Indlaua), mi- dok je tradicija Ilijade i Odiseje ide-
tolo{ko ime Gromovnika, u zna~ewu nti~na ili sli~na sa srpskim narod-
“veseqak” (= el‚ja, veseo, nesta{an), je- nim predawem. Semantika Momirovog
vr. Elias, jel. Hlías. jezika se razlikuje od svih ostalih je-
I. je prikazan zajedno sa Enohom u raju, zika, a re~eni~ki sklop i konstrukcija
kako jedu vo}e s Drveta ìvota (Bri- re~enice su nesavladivi za dana{we
tanski muzej). Grke, pa su svi evropski prevodi Ili-
jade i Odiseje veoma lo{i (Ristanovi}).
Ilijada, v. Ilion > jel. Iliádos, lat. Ilia-
dis. Ilijani (najstarije pl. Sardinije), v. Ilija.
I. je brigijski spev o srpskom gra|a- Ilina, ilin‚, }erka cara mrtvih, √ ‡l >
nskom ratu (Diodor, Elijan). Pisao ga jel. Eiren, nem. Hilde, -eke.
je (M)omir, anti~ki Srbin ili Brig, iliman, v. liman.
koriste}i kao matricu stare pesme, o Iliodar, v. heli i dar.
slavi kraqevskih ku}a wegovih pre- Ilion (Troja), v. Il > jel. Ilios, -on, -um,
daka, Egijalskih Pelazga (Pseudoero- lat. Ilias.
dot). Iliri, v. Ilurjanka > lat. Illiruos: illu-
îwenica je da su Ilijada i Odiseja rus, -icus, natpisi na rimskom novcu
pretrpele bitne promene od prepra- (Katan~i}).
vqa~a, Pizistratovih sakupqa~a i je- Narodno predawe Ilira izvodi svoje
linskih rapsoda, {to se moè videti poreklo od Meda, koji su od Hama, a ne
iz mawih celina. Po~etak prvobitne od Jafeta, kako pogre{no iznosi Ne-
Ilijade po Pseudoerodotu glasi: storov Letopis. Iliri i Ra{ani su
“Pevam o Ilionu i Dardaniji isti narod ([ulc). Pe}ki pomenik za-
koweplodnoj, po~iwe rodoslovom svetih srpskih ili
{to danajskim vojnicima mnogo ilirskih careva. Narodi Ilirije su
nezgoda prouzrokova”. Dalmati i Sarbati (Eusebije). Iliri i
Gali su zajedni~kog porekla (Bo{ar), a
Ovi stihovi danas glase:
ro|aci su Ra{ana (Bergman).
“O gnevu }u pevat Ahilovu,
Srbi su narod stare Ilirije kaè Di-
kakve muke Ahajcima pripravi”. on Kasius, rimski prefekt Ilirije.
Epski pesnik Arktinos iz Mileta, do- Isto tvrde Plinije i Strabon, koji do-
punio je i kompletirao Ilijadu. U daje da se mogu na}i od Jadrana do Pan-
poemi Aetioptida, on kaè da je Ahil onije (Nikoli}). Budimir naziva Ili-
ubijen od strane Prijama i spaqen, a re Pelasti (ant. Srbi). Iliri su Srbi
wegov prah posut po Ostrvu zmija (Le- (Altajm). Marija Terezija je tako|e Sr-
nce), na u{}u Dunava, gde mu je odràna be nazivala Ilirima.
strava i podignut tumulus (Durse). Ovo Iliri se nisu razlikovali od Ra{ana,
je primer tipske matrice, koja pretho- Kelta, Italika i Epiraca (Surovje-
di Pizistratovom prevodu, ali N. Du-
170
cki), a jelinski pesnik Alkmen vezuje svi zajedno simboli{u obnovu prirode
Ilire za jadransku obalu. To nije sme- u prole}e.
twa da se eponimni heroj Ilij, sin Fe- Ovaj motiv u srpskom apokrifu, pri-
ni~anina Kadma s Krita (XV v. s.e.), kazuje borbu an|ela Sifona i zmije Sa-
koji je do{ao me|u Ilire, smatra osn- tane.
iva~em ilirske dràve. Otuda, I. Pe- imaginacija, v. magija > gal. imaginer,
trovi} postavqa sjajno logi~ko pitawe: lat. imaginatio, -ri.
kako je mogao Kadmov sin Ilij dati
imam, -n, v. himna > ar. īmām, vera, tur.
ime Ilirima, kad oni postoje pre
imam, cinc. imane.
wega?
ime, n‚ma, √ nam? > per. nam, ime, slava,
Od svih pri~a o Ilirima, starije je
glas, rus. imя, het. l‚man, arm. anun, ir.
ilirsko posve}ewe zmije i brojne neol-
aínm, eng. name, a.s. nama, prus. emmens,
itske “venere” sa zmijama, u starohe-
st. nem. noumen, nem. namo, jel. onoma.
lmskoj “rajskoj zemqi” Iliriji. Gosp-
odar raja je Gromovnik, a wegovo obe- Imer (skand. jetun toplog vetra), v. Mihaq.
le`je je zmija (muwa) u ruci: “Jedna guja (i)mela (himela), mel‚, gomila, √ mil > rus.
preko bela sveta? Muwa”. om‹la, lit. amalas, st. nem. ampharo, ma|.
Ilirija, v. Ilir > lat. illurus, -icum. imolua.
Ilitija (jel. bogiwa poro|aja), √ lišja, ma Gali su je zvali “sveisceluju}a”. Kori-
la koli~ina, mali, malen > jel. Eileít- stila se kao lek za plodnost i proti-
huia: eng. litle. votrov za sve vrste trovawa (Plinije)
ili s vinom kod trudova (Tri lekar-
Ilica (zem. ime: oronim), v. ilixa.
u{e). Upotrebqavala se za mastilo.
ilixa, ilik‚, zemqa (< il‚), √ ‡l > ar. al-
imerzija (potapawe), maxxa, potopqen, √
aka, tur. ilica, (h)ilce, jel íl’s, blato.
maxx > lat. immersio.
Ilixa v. ilixa.
Iminana (Vel. zmija), v. Nana.
I. je bawa kod Sarajeva, a tako se zovu
Prvi predak Dogona je zmija, a Imi-
i nekoliko izvora kisele vode u Bosni.
nana je “majka svih majki”, oli~ewe Ve-
Ili{a, irê{a, ime Vi{weg, √ ir > srp. nere.
Ilika, l. ime, Ili{in.
imitacija, v. mit > lat. imitatio, -vus, imi
Ilmatar (Kave), v. mater. tator, imitari.
I. je devi~anska k}er Neba, majka Ze- imix, v. magija > lat. imago, imaginus, -atio,
mqe i Vajnemanena u Kalevali. eng. image.
Ilova (vodonim i zem. ime), v. ilova~a. imix-dizajner, v. imix i dizajn.
ilova~a, v. ilixa. imperativ, v. imperator > lat. imperat-
Ilova~a, v. ilova~a. ivus < imperere, komandovati.
Ilu (asir. bog), v. Ili. imperator, v. embratur > lat. imperator,
Ilurjanka (het. mitska Zmija), pulirika, it. imperatore, rum. imparat.
zmijoliki zloduh, √ pul > eng. Hillu- imperija, v. imperator > it. imperio, gal.
ruanka. emperial, lat. imperialis.
Motiv borbe boga Vetra sa zmijom impotentan, v. im i potentan > lat. im-
Ilurjankom u hetskom mitu, istovetan potentia.
je hri{}anskom, u borbi Sv. \or|a (Le-
imun, inƒ, biti sposoban ili u stawu, jak,
to) sa A`dahom (Zima) ili borbi uga-
mo}an, snaàn, energi~an, boànski
ritskog Sipona i zmije Levijatan, nama
pridevak, √ i > lat. immunis, -ites.
danas poznate kao biblijski motiv, a
Inana (sum. Nanna), v. Nana.
171
I. je bogiwa neba i majka Dumuzija I. su izmi{qeni pleonazam za

(Tamuza). Arij(ev)ce). Ne postoje nikavi Indo-ev-
inat, anjƒt‚, razlika, -~itost, drugo (supr.), ropqani u protoistoriji, preistoriji,
√ an? > ra{. inate, ar. ’inād, tur. inat niti istoriji, sve do kraja XVIII-og
(druga narav), jel. iná'ti. veka, kada se uvode u nauku iz poli-
inaugur, v. imun i augur > lat. inauguro, ti~kih razloga, dabi se prikrila Po-
-atio, posve}ivawe, uvo|ewe. dunavska kolevka ~ove~anstva (od 5508.
g.) i kulturni isto~nik sveta, koji se
ina~e, anjƒt’‚, druga~ije, razli~it, u dru-
sa Helma krstoliko {irio po svetu.
gom obliku > st. srp. inakω, na drugo
mesto, st. tur. ikindi, drugi, lat. aliuta. Indogermani, v. Indi i Germani.
inaxija (tvrdoglav), v. inat i xija > ar. Ova sintagma je izmi{qeni pleonazam
tur. inalçi. za Arij(ev)ce), koji je u nauku uveo na-
u~ni imperijalizam XVIII veka.
inaxiluk, v. inat i luk > tur. inadlik.
indolentan, andolana (< ‚ndola), lelu-
invalid(an), v. validan > lat. invalidus.
jawe kla}ewe, √ and > lat. dolere, n. lat.
Ind (vodonim), sind’u, vodonim, ime Vi{we indolens.
> zend. sindu. Indoskiti, v. Indi i Skiti.
Od ovog imena Indi i Parsi izvode Indra, ˆndra, RV I, 3, “osvaja~”, pridevak
re~ Hindu. U arapskom ime Hindu, Gromovnika, √ ind.
zna~i “qudi s one strane reke Ind”,
N. Vitez tuma~i ovo ime od √ ind, jak,
jer je to bila granica izme|u Arapa i
mo}an + Ra: u zna~ewu “Jaki Ra”, dok
Inda.
ga Monier i indijski leksikografi iz-
Indi, v. Vindi > lat. Indicus, jel. Indikos. vode pomo}u √ inv, gospodariti, pri-
Plinije i Pomponije Mela svedo~e da siliti, imati u rukama.
su Vendi i (V)indi suimena, a Livije In|ija (bo`. i li~no ime), v. Vindi.
pravi “korisnu zbrku”, kada jedan hram
Ines, v. Agna > {p. port. Agnes, eng. Inez.
Vinda u Italiji naziva “indijski” hr-
am (Dereti}). ini, anjƒ, drugi, > st. srp. ini, drugi, rus.
inoй, avest. anja, arm. ace, lat. unus, st.
Indi su klasi~no ime za Arijevce
lat. oinos, prus. ains, lit. vienas, jel. oiní,
(Srbe), jer starinci Indije su Dravidi.
-ós.
Osim toga, ime Indi nije umawewe,
ve} se etimolo{ki razlikuje od naziva inkantacija (op~iwavawe), ~‚tana, stiho-
Hindi, v. Hindi. vi za isterivawe zlih duhova, √ ~at >
eng. chant, lat. incantatio.
individua, v. deliti > lat. individuum.
inkarnacija, kƒrman, akcija koja se sast-
indigo (~ivit, Indigofera), v. Indija > lat.
oji iz kretawa, obaveza, specijalna du-
indicus, indicum, indiska boja (modro),
`nost, rel. ~in, √ k™i > n. lat. inkar-
fr. nem. indigo, {p. indico, it. indaco,
natio.
nem. indigo, jel. indikon.
I. je osu|ena 553. na drugom Saboru u
Indija, v. Indi > rus. Vindiя.
Carigradu, kao “nakaradna doktrina”.
indik(a)t, ˆndu, Mesec (= sind'utt'a),
inkorporiran, v. korpus > lat. incorpora-
mese~ina, √ und.
tus.
indikacija, ˆndu, periodi~ne promene
inok, inak{, nastojawe, trud, poku{aj, do
meseca > lat. indicatio, -dicare.
sti}i, posti}i, sticati, √ na{.
indirektan, v. direk > lat. indirectus, eng.
indirect.
Indoevropqani v. Indi i Evropa.
172
ino~a, inka, udata èna, √ a•k > peruans- iritiran, irj‚t‚, stawe uzbu|enosti >
ki inka, titula, kve~e Unka, princ (vla- lat. irritatio, -ivus.
daju}e dinastije). Irska, v. Ariji > st. ir. Ērin, ir. Ēire.
I. je druga èna u odnosu na glavnu. Isa, ‡{ƒ, gospodar: bog Nava, vladar sev.
insan, v. iksan. istoka, oli~ewe strane sveta na kojoj
inter, -(iz)me|u, za vreme), antƒr, izme|u (= se ra|a sunce, √ i{ > asir. i{u, go-
antar√ i), u sredini, unutar, u grani- spodar: i{ak, zastupnik, per. tur. Isi,
cama, √ ant > zend. antarĕ, lat. inter. jevr. Ishaq, Iesha’jah, jel. Isakios, tat. ~ag.
interval, v. inter i val. išan, sv. ~ovek, duh. lice.
interpolaran, v. inter i pol. Isaija, v. Isa.
interpunkcija, v. inter i punkcija > isakati (barku, reg. Boka), v. saka.
lat. interpunctio. Isakije, v. Isa > jel. Isakios.
interfon, v. inter i fono. Isar (vodonim), v. Ister.
intima, antamƒ, RV I, 165, prisan, naj- Isidor, -a (sv. ime), v. Sida i dar > jel.
bliì, √ ant > lat. intimus, -tus, eng. in- Isidoros, dar bogiwe Izide.
timate. iskaz, vi√ kas, izraziti, rasturiti, (ra){i-
(h)intov (ko~ije), √ hod, i}i > ma|. hintó, riti, razviti, uve}ati, protezati, pru-
rum. hinten. ìti, umnoìti, rasturen: otvoriti,
zapo~eti.
inhalirati, an'a(ja)ti, udaviti, ugu{iti,
iskazati, vikasati.
√ anh > n. lat. inhalare, inhalatio, eng. in-
hale. iskaliti, sakalajati, (na)puniti, √ k™i.
inxil, v. evan|eqe > ar. inxil kitabi, kw. je- iskati i~~'ƒti, traìti, √ i{ > avest.
van|eqa, tur. incil. isaiti, rus. iskatь, arm. aic, lit. ieskati,
eng. ask, a.s. āscian germ. eiscon, nem. he-
U narodnim pesama kwige "inxijele" su
ichen.
kwige Jevan|eqa.
Iskender v. Kasandar (= Lesandar).
ipak, apaka, na strani, iza, √ pa~.
I. je ar. oblik imena Kasandar.
ipse, “pa, direktan, najkra}i, blizak, pra-
vac prostirawa, odnos prema ne~emu > iskijati (podneti), k{ijƒti, ostati, preu-
avest. upa, jel. ýpo, ýpsos lat. ipse, -imus, rediti, prilagoditi, naseqavati, obez-
germ. oba, nem. ob. bediti ìvot, imati mo}, posedovati, √
k{i > srp. kija~a, motka, tur. kiuak, ne-
ipsometrija, v. ipse i metar.
milostiv, jel. ktízo.
ipsofon, v. ipse i fono.
Isklavun (tur. Slavonija), v. Sloveni.
Ira (st. it. bogiwa Srxbe), ‡rja, uzbuditi,
iskon (nezamislivi po~etak), ko–a, kraj,
-|enost, √ ‡r > lat. Ira, asir. ira, bog
strana, mesto, stanovi{te, √ ku–.
Kuge.
iskra, {ukra, ogaw, svetao, sjajan, àrki,
irada, v. rado > ar. irade, voqa, zapovest,
obojen svetlo{}u, ime za Ogaw ili va-
èqa, cinc. irade.
tru: Venera: bog Mesec, √ {u~ > st.
Iran (< Ariana, ime regije), v. Ariji. srp. iskrь, lit. aškus, st. nem. asca, jel.
Irena, v. Ilina > jel. Eirini, bogiwa eshara.
Mira, k}i Zevsova: eirene. Iskren, v. iskra > sum. Iškur, bog oluje i
Irij (svetli, rajevina (Vles kw.), ilja, ki{e.
jedno od pet rajskih drveta. ispan, v. ùpan > ma|. ispan.
Irinej (svetiteqsko ime), v. Irena > jel.
Eirinaios, miran.
173
ispariti, sipr‚jate, obliti hladnim zno- I. putovao u Indiju, da bi prou~avao

jem (< sipra, ispareo, znoj, -ewe, vla- budizam. Boravio je u {kolama u
`nost), √ sru > srp. para, eng. vapor. Sindu, Penxabu i Xagernautu, na se-
ispat, v. ispit > ar. ithbāt, tur. isbat. veru Indije blizu Nepala, prou~ava-
ju}i Vede. Iskqu~en je iz {kole zato
ispilata, sp'alƒti, isplatiti, √ sp'al >
{to je propovedao jednakost me|u qu-
srp. (arh.) splata, plata.
dima, bez obzira na kastinsku pripad-
ispit, pitu{, pitawe, √ piš. nost, druè}i se sa pripadnicima ni-
istina, v. vaistina. ìh kasta. Preselio se u Gotamidu, gde
Istirka, v. Aster. je prou~avao budizam do 29-e godine,
Ister, i{irƒ, brz, RV X, 157, delatan, ak- kada se vratio u Judeju (N. Notovi}).
tivan, boànski pridevci za Ogaw, √ Isto je tvrdio i monah Svami Ab’e-
i{ > jel. Istros, lat. Ister (st. ime Du- danda iz Kalkute.
nava (do \erdapa) i istoimenog boàn- Hazrat Mirza Ahmad, kaè da je Isus
stva). preìveo raspe}e i umro u Indiji u
istifan st'‚pana, ~uvati, √ st'‚ > tur. 120. godini ìvota, te sahrawen u
istifan, vr. pokrivala za glavu. kripti grobnice u Rasa Balu (proro-
istok, i{tƒ, o~ekivan, verovatan, odobren, kova grobnica), ~ija je starost utvr|ena
(duboko) po{tovan, drag, prijatan: mu` na 1900. godina. Mirza je istakao da bu-
qubavnik (Zore): bogosluèwe, obredna dizam i hri{}anstvo imaju velike
du`nost, √ i{ > rus. vostok, fr. est, sli~nosti i me|usoban uticaj ba{ zah-
a.s. ēast, jel. etsi. vaquju}i Isusu. Zbog ovakvih stavova
Mirza je satanizovan kod budista i
I. je oli~ewe gospodara toka Stva-
hri{}ana, a posebno kod muslimana.
rawa: ”Od Boìjeg prozora, od sun~eva
istoka”: U budisti~koj B’avi{ja Purana nasta-
loj 115. godine, opisuje se susret kraqa
"Kulu krugli bela vila
Arijevaca [alivahane i ~oveka koji se
na istoka, na Svetolika". predstavio kao I{aputra (Boìji sin),
“Sunce na istok, a jaki Bog na pomo}”. izme|u 39 i 59 godine. Tom prilikom
Istok, v. istok > {ipt. Istogu. I{a je kraqu rekao da je wegov zada-
istorija, stotrija, u vezi pohvale (< sto- tak da vrati Mle~e (nearijevce) na put
trƒ, pohvala, vr. stiha, oda > stori- znawa. Stihovi govore o svetom ~oveku
jati, slaviti stihovima pohvale), √ stu Isa Masih (Isus Mesija), koji za sebe
> eng. storu, gal. estoire, jel. historía, -kos, rekao da je “sin boga, ro|en od device
lat. historia, -icus, jevr. histórja. i da je mesija-spasilac”.
isto~nik, v. istok > st. srp. isto~nikъ, Kwigu “Akta Tome” iz {estog veka,
izvor, vrelo (mat. i duh.). crkva je proglasila za jeres i zabra-
Istra (poluostrvo: reka: zem. ime), v. Ister nila, jer, u woj pi{e da je Isus posle
> lat. (H)istria, it. Istria. raspe}a bio na jednoj svadbi u mestu
Tuksila, u Indiji.
Isus, v. Isa > rus. Is“s, jevr. ješú, jesú'a,
jel. Jesus, Isakios, it. Gesu, lat. INRI- Al [aik iz 10-og veka tvrdio je u
Isus Nazare}anin, kraq Izraiqaca kwizi Ik-maul-ud-Din, da je stranac koji
(Pilatov natpis), IHTIS- Isus Hrist je li~io na Hrista pribrano umro u
sin boìji Spasiteq. Ka{miru, te da je sahrawen po vedskom
na~inu sahrawivawa: s glavom u pravcu
Ruski nau~nik N. Notovi} je na kraju
zapada i nogama prema istoku.
XIX veka izdao kwigu “Nepoznati ì-
vot Isusa Hrista”, u kojoj kaè da je
174
Persijska hronika “Rauzat-us-sofa” s Iflak (Aflak, tur. Vlah, -{ka), v. Vlah.

po~etka 15-og veka kaè: da je Isus bio ih, √ ‡h poduhvat, poku{aj,aktivnost, na-
mesija, isceliteq i veliki putnik, pod por; èqa, ciq èqe, zahtev:
imenom Juz Asaf (vo|a o~i{}enih), da
iha, ‡ha, napor, trud, aktivnost.
su mu hapsili u~enike i da je boravio
u sredwoj Aziji, o ~emu detaqnije izve-
ihaj, vihaja, vazdu{no prostranstvo, √ h‚.
{tava nema~ki lekar i geneti~ar Hol- ihaha, ihŒha, ovde i tamo, ponavqaju}i,
ger Kersten. onda i sada (= ihƒ), √ i.
Ameri~ka nau~nica Suzan Olson i Ho- i~ (ni malo), a~, prefiks, u zna~ewu su-
lger Kersten, traìli su dozvolu za protnosti.
uzimawe DNK uzorka iz Isusove grob- i{, √ i{, kretawe, brzina, brzo.
nice u Rasa Belu i grobnice u mestu i{ak, i{ak, magarac, mula > azerb. ašäk,
Murej, u Pakistanu, gde je po predawu tat. išäk.
sahrawena wegova majka. Oba zahteva su i{ala (Ako Bog da!), i{irƒ (= ‡{ira,
odbijena, a Pakistanci su na mestu gde vatra, Ogaw), pridevak Ogwa, razme-
je grobnica Isusove majke sagradili te- tawe, aktivnost, osveèwe, bodrost, br-
lekomunikacioni ure|aj (Jakoni}). zina, energi~nost, √ i{ > tur. inşallah.
is~iliti, ˆ{k™iti, RV X, 97, izle~ewe, i{aret, √ a{, pomeriti > ar. išaret, mig,
iscelivawe (< i{√ k™i, spremiti, do- znak, tur. işaret.
vesti u red), oporavqawe.
i{tal, i{šƒ, predmet èqe, omiqen, zah-
ishod, v. hod > lat. exodus. tevan, traìti, tro{iti, √ a{ > ar.
is~a{iti, ~'a{ati, povreda, -iti, pozle- ištiha', tur. iştah (i{tah, apetit, voqa za
diti, naneti bol, √ ~'a{. jelom).
Ital (mit. kraq Brutija), taruna, tele > I{tar (asir. Venera), √ strˆ, zvezda >
jel. Italós, lat. Italus. ald. Istar, fen. Astarta, jevr. Jestira.
Neki kaù da je Italija dobila ime I. je sum. asir. misir. bogiwa plodno-
po Italu, a neki je izvode od jel. italos, sti, oli~ewe planete Venere, ~iji je
tele ili lat. taurus, bik, ali oba tu- simbol osmokraka zvezda, kao i u sr-
ma~ewa su ta~na. Mitski Ital nosi pskim sredwevekovnim astronomskim
ime po boànskom Biku (vitaliu, na spisima (N. Jankovi}). Kod Sumera je
pismu Oska), na zastavama Samnita bila k}er boga Neba i sestra Sunca.
(Sarbina), jer, Apenini su u st. veku Na glinenim plo~icama prikazuje se
bili poznati kao “zemqa teladi”. sa dva lica (Prehodnica).
Ital je mitski vladar Sikula, koji je
do{ao na Apenine i doneo zakone, za
koga neki kaù da je otac Romulov.
item, itt'am, na taj na~in, ovako, onako >
lat. item, tako|e, nadaqe.
iteracija, itara, slede}i, ostatak, drugi
(od dva), razli~it od > lat. iter, -um,
jevr. iter, eng. other.
i}i, ‹ti, √ i > avest. aēiti, aitiu, lit. eiti, st.
prus. eit, jel. eīsci.
i}indija (ve~erwi ~as), ˆndu, no}, vreme
mese~ine, jedno od imena boga Meseca,
√ und > tur. ikindi, ve~erwa molitva.
175
176
J
Jabuka je pore|ewe, jednakost i zamena
za svetlost sunca, kao mitski simbol
pldnosti, zbog svog okruglog oblika i
crvene boje. Devojka i nevesta se nazi-
vaju “rumenom” ili "zlatnom jabukom", a
"oti}i na jabuku", zna~i oti}i na pro-
ja, v. az.
{evinu, jer se za veridbu nosila jabuka.
jabana, j‚vana, me{awe, pridruìvawe > Otuda jabuke imaju veliku ulogu u qu-
per. uaban, pu tur. uabana, tu|ina. bavnim vra~awima.
jabanac, -lija, v. jabana > tur. jabanci. Jabu~je, v jabuka.
jablan, jabu (xabu), mitsko drvo (jabuke) bo- java, ja'vƒ, tok, te~ewe (= xavƒ, brzina, RV
ànske planine, √ jab' > st. rus. jabo- I, 112, √ xu), √ jah.
lonь.
Javana, javana, “jaha~”, kowanik, prvobi-
J. je vaseqensko “drvo svetlosti”, jer se tno naziv za medske arijevce, pa evrop-
na wemu nalazi gnezdo mitske Div pt- qane, zatim muhamedance i na kraju za
ice. bilo kog stranca, √ ju > hindi javane,
Epska posteqa mladenaca nalazi se pseudo kulture: Grci, Turci, Mle~e i
ispod jablana. Ovo drvo je kod Jelina Hune, jevr. javan, Jelada.
tako|e falusnog karaktera, posve}en Hindi su evropske Arije nazivali Ja-
Heraklu (Serbonu). vana, “Jaha~” ili kala-javana, "crni Ja-
Jablan, v. jablan. vani".
Jablanica (zem. ime: vodonim), v. jablan. java{ (bez reda), jƒvasa, pravo napasawa st-
jabuka, jabu, plod ili drvo jabuke na boà- oke rum. iavaš, tur. uavaş, polako.
nskoj planini, √ jab' > lit. obuolas, st. java{luk (neurednost), v. java{ i luk.
ir. aball, st. norm. apfal: lat. Abella, zem. jave (ovce), jƒva, prva pol. Meseca > srp.
ime, Kampanija (Vergilije). "i
izjaviti" (stado), isterati na pa{u: ja-
Na{a galaksija Kumova slama je zla- viti, voditi ovce, koje jave (pasu).
tno jabukovo drvo srpskog mita, u ~ijoj javiti, ved. j‚tave (= j„ti), ~uti, saznati,
kro{wi uspevaju zlatne jabuke. Otuda je do}i do u{iju, √ j‚ > rus. яvvka.
jabuka vo}ka besmrtnosti. Kod Kelta je
javor √ ja, ~uti, do}i do u{iju + varƒ, vera
tako|e sveto Drvo ìvota.
(re~).
ûva je zmija, falusno obele`je jo{ u
Javor je najakusti~nije drvo, od koga se
neolitskoj plastici Helma. Veruje se
prave svirale, gusle, korabi i mrt-
da sve jabuke cvetaju i donose ploda u
va~ki sanduci. Sveto je, senovito i za-
pono}, na Badwe ve~e. Ova “zabrawena”
vetno drvo, u koga se kunu epski Ja-
vo}ka je sveto drvo Serbona (jel. Hera-
k{i}i. Stani{te je i oli~ewe starog
kle) i Apolona.
boga straha Strahora, Vidovog oblika
Jedna od sedam oblasti (xambu-dvipa), boga Nava:
koje okruùju boànsku planinu Na-
“Oj Straore, Straore,
zvane su tako po ogromnom jabukovom
drvetu koje dominira. Put do posve- oj javore Straore,
}enog jabukovog drveta zove se xa(m)bu- ~ujem, ~ujem, nebore”.
m‚rg‚. Javorina (oronim), v. javor.
Jabuka (ime, priziv, pridevak), v. jabuka > Ova lepotica me|u bosanskim plani-
srp. jabukovati, veriti. nama, (zlo)namerno je prekr{tena u Ja-
horinu.
177
Javorka, v. javor. koji zajedno sa zimskim Besima grade

Jaga (Jega, Jegda), jaga, obredna ponuda, pri- "drvo od svetlosti" (godinu).
no{ewe (xagd’ƒ, mesto gde svako moè Jadran (l. ime), ‚rdra, ime unuka boga
biti pojeden), √ jax. Nava, mese~eva ku}a > srp. Jadranka, `.
Baba Jaga je u Vles kwizi predstavq- l. ime.
ena kako jede svoju decu, {to slikovito Jadransko more, v. Jadran i more > lat.
prikazuje Prirodu, koja zimi ne ra|a. Hadriaticum, jel. Adrias.
Simbolizam i obredna vrednost ovog Jadransko more zvalo se Saturnovo,
motiva prino{ewa dece postoji u le- (Kronovo), po ilirskom bogu Nava.
gendama o Sv. Savi (bog Mesec), a ima Jadro (vodonim), v. Jadar.
i biblijsku varijantu. Jadovno, v. jadi.
Jaga-Bura, v. Jaga i bura. Jazigi (Jasi), v. jezik.
Jagica, v. Jaga. Jazigi i Ro(k)solani su Sarbati, kao i
jagma, ƒxma, zaokupqenost poslom, napre- Srbi (Tolomej). Ovo srpsko pleme iz
dovawe, galop, juri{: protok, √ ax > dana{weg Banata, Rimqani nikada ni-
tur. uağma, cinc. jiama, jel. ágmos. su uspeli da pokore, a car Hadrijan je
jagwe, ag'na-g’na, "ispa{talac", "uni{ti- ~ak morao da pla}a danak Jazigima i
teq greha", ime Vi{weg, √ ag'. Ro(k)solanima, koji se zajedno s Aor-
Oli~ewe mladog Sunca na prole}nom sima i Alanima ubrajaju u Sarbate.
nebu, ikonografski predstavqenog kao jak, jƒhas, ja~ina, snaga, √ jah? > jevr. jakol,
jagwe boìje, koje svojom ~istotom i ne- jakost, sem. jkh, jel. Iakhos.
poro~no{}u uklawa greh. Simbol je Jakistan, v. jak i stan.
Horusa i Hrista. Jakobog, v. jak i bog > jevr. Ua'âqōbh, gal.
jagoda, xƒgd’i, tro{iti za jelo, pojesti, √ Jaques, lat. Jakobus, jel. Iakōbos (wegov
g’as? hram bio je u Dodoni, Epir, s pela-
Jagodina, v. Jagoda. {kim (ra{anskim) posve}ewem i pos-
Jagodwa (oronim), v. jagoda. ve}enicima, (Erodot).
Jago{ (obredno ime posmr~eta), jƒxas, bo- Orbini i Dol~i kaù da je Jakobog
gosluèwe, RV VIII, 40. √ jax > het. najstariji ilirski bog. Nosi pridevke
jajas, hodo~asnik. Div, Javan, Bak ili Svetovid.
Jadar (Mali, Veliki i Zeleni), ‚rdr(a)ja, Jakov (kal. ime), v. Jakobog > jevr. Ijakup,
natopiti (< ‚rdra, voda, vlaga: sv‚- tur. Jakub, eng. Jakob, Jack, gal. Jacques,
rdra, vrlo vlaàn), √ ard > lat. Jader, lat. Jacobus, it. Giacomo.
ime ponornice s Mosora: Jadera, Zadar. Sv. Jakov je “gujin svetac” (3. 4.).
jadi (zle du{e), vj‚d’i, muka, jad, slabost, Jakoje, -im, v. Jakobog > jevr. Iehoiakim,
Bolest (kao }erka Smrti), bilo koja jel. Iakhos, bo`. pridevak (obredni
stvar ili ~ovek koji priziva jade, √ uzvik eleusinskih ophoda), lat. Iacchus
vjad’. < iakhu, uzvik radosti, nem Joachim, it.
Jadi (oli~ewa jesewih meseci), jƒdu, ved- Djakomo.
ski heroj, potomak boga Meseca i rod- Jakonija, v. Ikonija.
ona~elnik mese~eve loze (Jadova), √ jat. jalak, v. jarak > tur. ualak, korito.
Bozi i Jadi su oli~ewa letwih i jese- jakrep, v. akrep.
wih meseci u srpskom mitu, poznati u Jak{a (epski oblik Vida), jak{ƒ, vrsta
spevu pod imenom ”(kula) Jugovi}a”, dobro}udnih polubogova, vilewaka, ve-
zanih za bogatstvo i imu}nost, √ jak{.
178
Epski Jak{i}i su uz pobratima Zmaj U zagonetki: "Crvenko Janko ide uz

Ogwenog Vuka, oli~ewa prva dva tra~- luku i niz luku u crvenom klobuku,
ka jutarwe svetlosti, analogno vedskim sam je sebi govorio: crven li sam ja?
Jezdiocima, uz boga Ogwa. Kapetan-Jak- Ogaw".
{a u spevu ima 1000 svatova, kao {to Janko je u spevu “kujunxija”. Ima sabqu
je Vi{wi bog gospodar 1000 zrakova. kojom svaku utvaru no}nu se~e, kao {to
Jak{i}, v. Jak{a. Ogaw u Vedama, svaku sablast no}nu
jalov, ap’alƒ, besplodan, RV X, 97, √ p’al: razgoni:
jalovost, ap’alƒtva. "Ra`quti se (Janko)
Jalovnica, v. jalov. k’o da muwa sinu".
Jama, -i, jƒma, zakon odràvawa, prvi par Janko i Jana su epski brat i sestra.
smrtnih (porod Sunca i Oblaka), ka- Jankovac, v. Janko.
snije sudija i car Mrtvih, nazvan Mara Jano{, v. Janus.
ili Mrtju: prikrivawe, gu{ewe, uzda, jantar, jantra, uro~nik, misti~ni dijagram
RV V, 61: ime Saturna, oblik prisut- koji poseduje nadprirodnu mo} (lit.
nosti boga Rata, √ jam > srp. Jama, zem. gand’ƒ-rasa, “mirisna rosa”), √ jantr >
ime. rus. яaantarь, per. jantar, lit. gantiras,
Atributi gospodara Mrtvih su {tap, gintaras, ma|. guntar.
golub i sova. U hindi tradiciji, jantra je svest bez
jama (raka), v. Jama > jevr. jamá, jezero (jam): voqe.
zapadni. januar, v Janus > lat. januaris, Janusov mesec.
J. je ulaz i pore|ewe za dowi svet, kod Janus, xan“s, RV VII, 58, ro|ewe, mesto ro-
dubrova~kih i na{ih zapadnih pisaca. |ewa, kreacija √ xan > st. ital. Ianus,
Otuda su jama, bezdan, pe}ina ili bunar bog Obreda i Po~etka, jedan od Penata,
stani{ta zloduha. slavqen u januaru mesecu, koji je po
jamb, √ jab', seksualan odnos > lat. iambus, wemu dobio ime: ianus, kapija.
jel. íambos, stopa stiha, upu}ena Nebu U RV ju`na povratna ta~ka prividne
(otac Bak) i Zemqi (Vel. majka).
putawe sunca ozna~ava xƒna deva, RV
Jampski pentametar ~ine dva sloga sa VII, 8, "put predaka" (bogoqudi). To je
suprotnim naglaskom, u nizu od pet re- duhovni pojam za ju`ni suncovrat, od
dova (2 + 3). koje je nastao staroitalski Janus, bog
jambrek (pijanica), v. ambrozija. sunca i godine, ikonografski pred-
jamiti (uzeti ili dati), jƒmati, nositi, stavqen s dva lica (zima-Sv. Jovan i
(za) dràti, dati, √ jam. leto-Ivawdan). X. Mede naziva Janusa
Jana, v. Jawa. potpuno ispravno Javanus, jer to je pri-
devak Ogwa, koji poznaje put Devaxana.
jangija (najvi{i plamenovi vatre), jaxwija,
vrednost bogosluèwa ((jaxw‡ja, pri- Hram Janusa je imao “bronzana vrata”,
pravan za obred), upu}eno bogovima, √ otvarana u ratu, a zatvarana za vreme
jax > tur. uangan, poàr. mira (Osvalt), jer on je ~uvar sveta, ko-
ji otvara i zatvara kapije.
jangin (èstok), v. jangija.
Jawa (mlada Muwa), xƒna, boànski, zaje-
Jandrija, v. Andrija > srp. Jandra.
dni~ko ime svih bogova (x‚n‡, majka).
Janko (ìvi Ogaw), xanaka, praotac, pre-
J. je epska nevesta sunca boìjeg ili
dak, ko proizvodi (xanuk‚, izneti),
ogwena muwa sun~ane naravi:
√ xan > Jankovi}.
"Sino} Janko Jawu prekore’a,
179
lepa Jawo bez roda nevesto, beli mladi} na belom kowu, od ~ije se
bud bez roda pa i bez poroda" (jer, ogaw prikaze zemqa i sve ìvo "jari". Sim-
se sam od sebe ra|a i umire). bol je mladosti, prole}a i setve.
U izreci: “E ne}e{, pa da ti je majka Sazve`|e Jarila je oli~ewe Oriona, na
Jawa”. Kalendarski, Janino za~e}e je granici Bika (Lada) i Blizanaca (Ku
22. novembra. palo). Otuda je jarac ìvotiwa novog
jara (vrelina), hƒri, sunce, vatra, √ h™i > Ogwa ravnodnevice u vavilonskim ob-
st. srp. jarь, jarostь, ~e{. jaro, prole}e, redima smrti i uskrsnu}a.
ar. jar, toplo vreme, lat. holus, helvus, jarko (sunce), v. jara > srp. Jarko, De~. hri-
fulvus, ira, srxba, eng. uellow: uear, dan. ar, sovuqa. jaro (ìto), lat. horrus? st.
nem. Jahr: gelo, gelb, jel. dzoros, vatren. norm. ār, lit. eras.
jarak (rov, prokop), v. jaruga > tur. ark, ua- jarma (ìto), x‡rnƒ, seme, zrno ili stab-
ik, jalak. qika biqke, √ xi > tur. uarma.
jaran, arƒ–i, {tapovi za va|ewe ìve va- Jaro, hƒri, boànski pridevak, Sunce:
tre, √ ™i > rus. яr
ran, per. jar, tur. uâran. ùt (harit, ri|, kow Sunca: sunce, Vi-
Ogaw stanuje svuda, na nebu, zemqi, vo- {wi: lav), √ h™i st. srp. jarь, jarostь,
di, kamenu ili drvetu, odakle iska~e srp. jara, toplina, lat. ira, jel. dzoros.
trqawem. Jarovid, v. Jaro i vid > lat. Arioviste,
@ivi ogaw se vadi trqawem dva (li- nem. Harold, jel. Harit, lep, elegantan,.
pova) {tapa, dok se ne upale (izviti Jaromir, v. Jaro i mir > nem. (H)ermana-
ogaw). Pripada mladoj muwi. U narodu rik.
se wime baje protiv razli~itih bole- Jaroslav (De~. hrisovuqa), v. Jaro i slav.
sti. jaruga, haluga, provalija, brazda, odron,
jaranluk, v. jaran i luk. klizi{te, √ hal > jel. áloka.
Jarac (sazve`|e), v. jare. ja sam, asmi, √ as > st. srp. az sum, st. rus.
jarbol, xarb'ƒri, potpora, RV X, 106, podu- esmь, avest. ahmi, arm. em, lit. esmi,
pirawe, oslonac, upori{te, √ b'™i > prus. asmai, lit. jel. eími, nem. ich.
lat. arbor, it. albero.. jasan (svetao), ja{o (jƒ{as), izgled, lepota,
Jard, v. ardija > norm. Jard, bogiwa Zemqe. sjaj, ~ast, slava, dostojan po{tovawa, √
jare, -aac, v. jara. ju > srp. (lit.) "jjasna zora".
J. je obredna ìvotiwa na kojoj ja{e jasen, v. jasan > lit. uosis, prus. wasis, st.
bog Ogwa. Otuda je kod starih Srba nem. ask, nem. Esche.
jarac teran ispred vojske u vojnim po- Jasen raste uz potok i ima najizraè-
hodima (Dereti}). Direktna potvrda nije treperewe lista pred zoru. Uzrok
ovog obi~aja nalazi se u XXXIV -om pe- treperewa jasenovog lista je jutarwi
vawu Kalevale: povetarac, usled vazdu{nih strujawa, a
“Ako l' na kozi po|e{ wegovo treperewe najavquje zoru (J.
Kordi}). Zato je jasen simbol svetlosti
il' na jarcu u rat ode{".
i ra|awa novog dana u starim mito-
Jare, v. jare. vima, posve}enim bogu Neba.
Jaril(o), v. Jaro. Vid i Perun prave korabe za prevoz
Jaril je drugo lice |ur|evskog preo- du{a u raj, gde raste Jasen, plemenito
braèwa, u liku mladog Ogwa. On je drvo od svetlosti, s koga pada medna
stari srpski bog Vojne, jarostan, u na- rosa, a ispred wega ùbori voda.
ponu snage, silan i juna~an. Kod ist- Jasen, v. jasen.
o~nih Srba (Slov.), zami{qan je kao
180
Jasenica (selo: vodonim), v. jasen. jahati (zaja{iti), hajati, jezditi (< haja,
Jasna v. jasen. kow, jedan od sedam sun~evih ili deset
Ime po rajskom drvetu Nava. mese~evih), √ haj > srp. (reg.). jat, ja{iti,
K, rus. ehatь , lit. joti.
jasati (vikati), jƒsjati, napregnuti se, √ jas.
Jahve (Jehova), jahvƒ, pridevak Ogwa, Gro-
jasenak, v. Jasna.
movnika i Meseca u zna~ewu "brz", √
J. se drì za vilinsko drvo, jer se ve- jah > jevr. jěhōvāh, ar. tur. Jahija, Sv.
ruje da mu vile otkidaju vrh uo~i Spa- Jovan Krstiteq.
sovdana, {to je slikovito pore|ewe za
Ugaritske tablice prikazuju Jahvea u
uzmak letwe dugodnevice, severnog sun-
asirskoj tradiciji, kao brata boga Bela.
covrata. Etar, koji biqka ispu{ta u
dodiru s vazduhom se pali, tako da se jahu, jah“, RV VIII, 60, izdanak, dru{tvo,
no}u vide plami~ci. Iz tog razloga se udruèwe, brz, bez odmora, mo}an, jak,
pod jasenkom vr{i inkubacija, koja je jah > eng. jahoo.
daleko starija od one u hramu. ja~ati, jƒ~'ati, pove}ati, ra{iriti se, √
Jasenak, v. jasenak. jam?
Na Kordunu se iznad sela Jasenak naja{iti, j„{u, obuhvatiti, seksualni odnos,
lazi vis "Vilin vrh". (Kordi}). √ ju? > jevr. jaham, vr. parewa.
Jasenka, v. jasenak. ja{ta (more), j‚{ši, asistencija kod obred-
nog prino{ewa (< je{t’a, going best
jasmin, vƒna-ja-h‚sa, vr. jasmina > ar.
suprl. √ j‚, podvr}i).
uāsam īn, per. uasaman, tur. uasemin, eng.
jasmine, fr. jasmin, it. gelsomino. jeba, j‚b’a (= xab’a), √ jab'.
Jasmin, -(k)a, v. jasmin. jebati, jƒb'ati.
jat (mnoìna), v. jato > srp. jatowa: jatnik. Jevgenij, -a, v. Ogwen > rusin. Jovgen, nem.
Eugen.
jatak, jaut’ika, pripadnost druìni, dru-
`benik, kompawon (jautaka, pripadnost Jevlogije, v. Evlogije.
bilo kome), √ jaut > rum. iatac, tur. jatak, Jevreji, v. Iberi (Iveri).
krevet. Biblijski rodoslov po Semovoj liniji
jatara (ku}a na dve vode), xaš'ƒra (jaš'ƒra), potpuno minorizuje Hama i Jafeta, ali
unutra{wost, {upqina, √ xat > jel. jaje on bez kontinuiteta, sa prekidom od
stir. najmawe 3200. g. koliko nedostaje od
jato, √ jat, leteti zajedno ili u redu, pohod Sima do Sale, oca Eberovog. Pod Ebe-
(= √ j„t, RV, I, 32) > avest. uat, kretati
rom treba razumeti eponimnog pretka
se, rus. яaatvo. Ibera ili Ju`nih Srba, tako da
etni~ki Jevreji, ne samo da nose srpsko
jatro, v. ijatro.
ime (Iberi > Iveri > Jevreji), ve} su
Ja}im, v. Jakoje, -im. po rodoslovu Svetog pisma direktni
Jafet, super. xƒvi{š'a, najbrì, najhitri potomci Srba. Sveto pismo je srpska
ji, RV IV, 2, bo`. pridevak (Sunca), √ x’ kwiga, jer, biblijska geografija je asir-
> jevr. Uefeth (uve}awe), lat. eng. Japheth, ska i svedo~i o Podunavqu, kao zema-
jel. Iafeth, Iapetōs, ime Titana, sina qskom raju.
Uranovog. Jevrem, -aa, v. Avram.
Jafet je Posejdon (Bo{ar). Titan Japet Je(v)remija, v. Jevrem.
je zajedno s Kronom ba~en u Tartar
J. je jedan od najve}ih srpskih svetaca,
(Ilijada, VIII, 479). Biblijski Jafet je
s pridevkom "Majo", kojim zapo~iwe
sin Nojev.
|ur|evska mlada nedeqa: "Jeremija sta-
181
ri Maju". Po wemu je mesec "maj" dobio Jelinski trgovac Laskaris putovao je u

ime. XV. veku kroz balti~ku oblast Slavo-
U narodu je poznat kao “zmijski dan”. nija, sa gradom Qubica (nem. Libeck) i
Otuda su sve bajalice protiv zmijskog zaustavio se u Gdawsku. Za jezik ovih
ujeda s imenom Jeremije, koji je hri- Slavonaca on svedo~i da je isti kao
{}anstvu za{titnik od svake gamadi. kod Jezeraca ili Jezerita, pa je zakqu-
Jevrosima, v. Jevrem. ~io da je wihova domovina Peloponez
(I. Vuk~evi}).
J. je epski sestra Mom~ilova i lite-
rarni primer preno{ewa boànskih Jezda, v. jezdilac.
osobina i svojstava po ènskoj liniji. jezdilac (bo`. Kowanik), h†jar’—’a, jaha~,
Jegor, v. Egori. uzjahati (sv‚r’—‘a, dobar jaha~), √ haj.
jedan, eka, √ i > jel. oinos, lat. aequus. Nebeski Jezdioci juna~kog speva su dva
brata, jednolika kowanika, oli~ewa dva
jed, √ re—, qut.
tra~ka svetlosti, jutarweg, kao brat
jedar (jedrina), ‚d'‚rƒ (‚d'‚ra–a), potpora, dnevni i stariji, s vite{kim imenom
po dupirawe, oslonac, uto~i{te, pre- Pojezda i ve~erweg, kao brat mla|i i
bivawe, deo ne~eg, postojati u ne~emu (= no}ni, po imenu Prijezda (Nodilo).
‚√ d'™i, RV I, 52,): boravak, podràti, Oni su sinovi Neba i vesnici Zore,
obuhvatawe, posedovawe, no{ewe, mo} pa otuda mitski lekari, koji le~e sle-
podno{ewa, ostanak, √ d'‚ > bug. edar, pilo.
rus. jadr‘, ~e{. jedro, jezgro, postojati u
jezik, xihvaka (jihvaka), jezik, govor, √ xi?
ne~emu, (za)dràti, doneti pribor.
> rus. яzzыk
k, avest. hizu, -va.
jedewe, adana, ~in uzimawa hrane, hra-
jezuit, v. Jezus > jevr. Jeschua.
wewe, hrana, √ ad > rus. ed, lit. edmi,
jel. lat. edo, nem. essen, eng. eat. Jezus, v. Isa > jevr. Jeshua.
Jedikula, v. sedam i kula. jela (bre), hari, uzvik > ar. jela, jevr. jalak,
fr. allez.
J. je ime tamnice carigradske.
jela, helƒ, mese~ina, milosnica, dramski
jediti, r‹—ate, qutiti.
jedna od 20 nebeskih vila, (Gracija,
Jedrene v. Adrijanopoq > tur. Edirne. Erinija) √ hil > rus. elь.
Jeìbaba, v. Jaga i baba > rus. Baba Jaga, Ovo senovito drvo i vilinsko sta-
~e{. Jeìnka, poq. Jezibaba, srp. Baba ni{te je obele`je besmrtnosti, zbog
Jega. svoje velike visine, piramidalnog ob-
J. je ogromna zmija koja zastire nebo lika i ve~ito zelene boje.
oblacima. Epski Mesec najja~e sija nad jelom. Ona
Jezera (ime oblasti), v. jezero > jel. Oze- je pozornica srpskog mita: Usud sedi
ros, Epir. na jelovom pawu: Sv. Sava je pod jelom
jezero, sƒras, -a, jezero (= saraka), te- uzne{en na nebo: Zorilo spava pod
ku}ina, fluid (sr‚vaka, lu~ewe, izbi- wom: Marko umire, a hajduk se bogu
jawe (vode), velika koli~ina vode, √ s™i moli pod jelom.
> rus. ‘zero, lit. eźeras, prus. assaran. U nar. predawu i ikonografiji jela je
Jezero, v. jezero. povezana s lekovitim izvorima i bi-
Jezerci, v. jezero > ilir. Oseriátes, ime qem, kowima ili bratimqewem (L.
plemena, jel. Zigotes (Jezerci i Mi- Pavlovi}).
linzi s Peloponeza, odnaro|eni u XV Jela (oli~ewe jele), v. jela.
veku). Javqa se u pripevima: “Jelo, le Jelo”.
182
Jelada, v. Jelini > jel. Ellas, Jelada, ‘Ela- Jelisije, v. elizej > jevr. ‘Eliša: rus. Jeni-
dios, l. ime. sej, vodonim.
Prvobitna Jelada je bila izme|u Ko- Sv. Alisej ili Lisa (27. 6.):
rinta i Tesalije. (M)omir je u Ilijadi "Jelisije proso sije
pomiwe kao grad lepih èna. ide Vide da obide".
jelej, √ ul, goreti > jel. elaion, posve}eno Jelka, v. Jelika.
obredno uqe.
jemac, jamaka, dvostruk, udvojen, ograni~ava
jelen, hari–ƒ, srna, ùt: sunce, √ h™i > we, spre~avawe, kontrola, propusnica:
arm. elu, sem. ajal, st. lit. elenis, jel. éla- dve neprijatne stvari: religiozna oba-
fos, éllós, prus. alne, ir. elit, elin, lane, veza ili odnos, √ jam > srp. krk-jjemin,
germ. ëlo, ëlawer, ùt, nem. Elen, kimr. najja~a vrsta zakletve, ar. emin.
elain, eng. elk.
Jemirka (vodonim: ime manastira), j‚m‡ra,
J. je ìvotiwa Nava. Wegova sun~ana mesec, no}, √ jam?
narav povezana je s godi{wim mewa-
jen|a, v. en|a.
wem rogova, koje je opet u vezi s uzlaz-
nom putawom prividnog kretawa sunca. jen|ibula, v. jen|a i bula.
Jelen (sazve`|e), v. jelen. jerarh, v. jerej i arhi.
Jelen otvara vrata Irija (Asov). jerej, v. hiero.
Jelena (= Sun~ica, titularno ime), heli, jeres, v. heriti > jel. airesis.
Sunce, √ hel > jel. Helena, eng. Helen, jeretik, v. jeres > rus. eretik, jel. airetikós.
fr. Hélène, it. Elena. Jerina (vila iz nar. predawa), hari–‰, vi-
U Ilijadi se pomiwe tesalska Jelada, linsko ime: majka Vi{weg.
grad lepih èna. J. se tuma~i kao oblik imena Irena.
Jelen do, v. jelen i do. Jer(k)o, -kkula, v. Jeronim.
Jelika, v. jela. Jeronim (kal. i sv. ime), hari–‰, zlato-
Jelini (Elini), heli, sunce, √ hel > st. rus. lik(i): ime za stih > jel. ‘Ieronumos.
elinъ, pogan ~ovek, varvarin, tatarin, Sv. Jeronim, kr{teno Sofronije, ro|en
jel. ellin: eli, svetlost sunca, helios, sunce. u Stridonu, Dalmacija, najve}i je sr-
Ime Jelini se javqa tek posle Trojan- pski svetiteq, pre Sv. Save. @iveo je
skog rata. (M)omir ne zna ni za Jeline, u IV veku. Preveo je Sveto pismo na
a kamoli Grke, ve} u~esnike Trojan- latinski (Dereti}).
skog rata nabraja po pl. imenima, po- U jelinskom se tuma~i pomo}u hieros,
krajinama i gradovima. Pre 776. g. s.e. svet + omona, ime, v. jerej i ime.
nema nijednog pouzdanog datuma u isto- Jerotije, v. Erot > jel. ‘Ierotheos, bogom
riji Jelina (Durui). Herodot u Jeline blagosloven”.
ubraja Jonce, Dorce i Eolce, koji su Jerusavqa hƒri, sunce, bo`. ime + sub’a,
svi izvorno Pelazgi. saba, zora, bog.
Jelin je trojansko ime, brata proro- J. je epsko ime vile kolovo|e, u liku
~ice Kasandre, koje je u pisanim izvo- bogiwe Zore, a ovo “carsko” ime "zorne
rima starije od jelinskog mitskog ime- vile" je sun~ane naravi:
na sina Deukalionova, koji se posle po- "U tom kolu 12 devojaka
topa naselio u Epiru. Jeline zovu jo{
me|u wima stare{ina vila
i Ahajcima po Ahaju, sinu Jelinovom,
koji je izvorno Pelazg. po imenu mlada Jerusavqa".
Jerusalim (Elij), v. Ra{ulam > misir.
urusalem, jevr. j'rušalájm, jel. 'Ierosóluma,
183
lat. Hierosaluma, srp. Jerisolim (XIV Gete. Na Tibetu “jeti” je veliki “sne-
vek). `ni ~ovek”.
Ovaj grad su osnovali ra{anski So- Jetunhum (mit. stani{te), v. jetim i hum
lumi iz maloazijske Like, poreklom s > skand. Jötunheimar, daleka mra~na ze
Krita, a wegovo prvobitno ime je Ra{, mqa haosa.
Ra{ulam (Dereti}). jetra, jƒk™it, slezina, √ ja > rus. яaatra,
Hiksi, koji su napustili Misir, oti- ra{. (etr.) hara, xigerica, st. ital. ha-
{li su u zemqu prozvanu Judeja, gde su ruspex, gatar (po jetri), jel. ipar: jater
sagradili Jerusalim (Maneto). U iz- (eathr, ihthr), lekar (vra~), lat. iecur, jecur.
gradwi J. su u~estvovali i Heti, koji Bronzani model ra{anske (etrurske)
su ga dràli u drugoj polovini drugog jetre podeqen je na 40 delova i svaki
milenijuma s.e: “Jerusalime, tvoj otac nosi boànsko ime.
je Amorit, a majka Hetkiwa” (Jezekiq). jetrva, jatri, èna muèvqevog brata, √
U bibliskoj redakciji J. se zove Jevus, jat > lit. jeute, jel. einatir, lat. janitriees.
po hananskim Jevusejima (Pavlov), dok Jefta, v. Jafet.
se u jelinskoj redakciji naziva “sveti
Jehova (jevr. bog), v. Jahve.
Ra{ulam”.
jecati, b'jasate, tresti se, upla{en, √ b'jas
jes, jas, blagostawe, sre}a, √ ju > eng ues.
> srp. jecaj.
jesam, ahƒm, √ ah > avest. azem, jel. égó,
je~am, v. ovas > bug. e~mik, rus. ja~menь.
lit. asz.
lit. javai, hleb.
jest, asti, postoje}i, prisutan, sada{wi, do-
je~ati, jƒ~ati, prekliwati, traìti
ti~ni, √ as > st. srp. az ti, st. rus. estь,
ne{to, zahtevati, √ j‚~ > srp. jecaj.
avest. asti, jevr. ješut, lat. est, jel. ésti,
lit. est(i). je~erma, v. ~erma.
jeste, jasta, naloèn, poveren, zalog, √ jas. je{an, ƒ{na, pro`drqiv, RV I, 164, √ a{.
jesti, adƒti (= atsjati, ƒtti, √ at), ~in Jova, yavƒ (= ja'vƒ), brzina, RV I, 112, √ x’
uzimawa hrane (< adja, hrana), √ ad > > sum. hald. pravedni Job, ar. tur. Ejub,
arm. utem, lit. edmi, a.s. edan, jel. édo, jevr. iuōbh, bibl. Jov, jel. Iōb.
lat. edo, eng. eat, nem. essen. Ovako se u XIX veku u Ma~vi govorilo
jeti (uzeti), v. jamiti. za kowa bez gose, u [umadiji za man-
gupa, a u Ba~koj za bitangu.
jetim, jƒti, RV VII, 13, “stremilac” (duh.),
asketa, slobodne voqe, isposnik, na- Jovan, xƒvana, RV I, 51 brz, pomo}nik boga
pu{tawe svetovnog, posve}enik ili Rata (= jƒvan, jaha~, kowanik), √ xu >
rod mitskih posve}enika povezan sa jevr Javan, legendarni an|eo ~uvar Je-
medskim Brigima, ~etvrti stepen vreja: Jahanan, {p. Juan, ~e{. Jan, jel.
ìvota bramana (posve}ewe), √ jat > ar. Iōanēs, Iōnikos, lat. Ionikus: Johannes,
jetim, sirota, skand. (st. norm) jötunn, nem. Johann, -es, eng. John, fr. Jean, it.
Titan, div: a.s. Etin, div iz {kotskih Giovani, gal. Jaques: Jehan.
legendi: germ. Jot, mitski div, koji ~uva Javan (Jovan) je prebiblijsko arijsko
neku nepoznatu zemqu: dan. jet, div (mn. li~no ime, koje se javqa u Rig Vedi i
jeter). Mahab'arati kao pomo}nik boga Rata.
J. je u Bosni mu{ka glava u po rodici U ovom obliku Jovan, ima ga jo{ samo
bez bratstva ili golobrado mom~e. Jeti koptski patrijarh u apostolsko vreme.
ili Jetuni su mitski xinovi zlodusi. Svi isto~ni narodi zvali su Arije
U Skandinaviji su ovim imenom zvali imenom Jovani (Evropqani). Lesandar
Veliki se u Starom zavetu zove “sar
184
Javan”, car Jovan (Danilo), a Panini Jonije, v. Jon > jel. Iónios, eponimni heroj
pismo Arijevaca naziva pismom Jovana Jonskog mora.
(Dereti}). Jonci, v. Jon > misir. uinen, jel. Iónes.
Za Haldejce, zemqa Jovan je Makedonija, Jelini su Javane prekrstili u Joan, Jo-
kao i za Jezekiqa, koji u zemqu Jovan nce (Mori).
ubraja i Sre}nu Arabiju. Jevreji pod jorga, hƒri, kow, √ h™i.
imenom Jovan podrazumevaju Ra{ku, sve
Jorgi, v. \ur|e.
do Dardanela. Javan je ina~e ime iz je-
vrejskih legendi, koje po predawu ~uva Jordan (l. ime: dràva), xanardana, ime
Jevreje. Po biblijskom rodoslovu, J. je Vi{weg, onaj ko izaziva uzbu|ewe ili
Jafetov sin? Wegovi sinovi su Hetim uzrujanost, √ xan > it. Djordano, eng.
Eli{a, Tar{i{ i Rodanija. Jordan.
Postoji pet crkvenih praznika u toku
jordam (ponos, snaga, ki~eqivost), v. Jor-
godine, pod imenom Jovan. dan > srp. jordaniti, ponositi se, pra-
viti se vaàn.
Jovica, super. jƒvi{š’a, “najmla|i”, prid-
evak boga Ogwa, RV VIII, 91, √ ju > st. Jordan (vodonim), v. Jordan > jevr. Jarden.
it. Veiovis, pridevak Jupitera (“mladi”), jordija, v. horda.
svetkovan 21. 5., po srp. kalendaru, na Josif, javas (komp.), mla|i (boànski pri
dan Sv. Jovana Slanobitnog. devak), podre|en > jevr. Uōsēph, srp.
Jogwan, v. Ogwan. Josip, eng. Joseph (> Jo), it. Giuseppe,
jogunast, jogita, op~initi, oma|ijati, zane- jel. ‘Iosif, lat. Veiovis, pridevak Jupi-
sen, zalu|en, qut, divqi, umobolan, √ tera u zna~ewu “mladi Jupiter”.
jux. jo{te, ƒti, vi{e, iznad, ranije, preko, jo{
jogurt, joxat™i, jedinstvo, biti sjediwen √ at > st. rus. oщee, avest. aiti, jel. éti, st.
(= j‘gati, sjediniti, jogat, sjediwen), √ nem. anti, unti, inti, indi, nem. und, eng. and,
jux > jevr. jógurt, tur. joghurt. lat. ante.
jodlovawe, jod'a, vrsta metra; borac; bik ju, uz. ‚j“, postojawe, pokretnost, potomak:
za borbu, √ ju > nem. jodlu. boànsko oli~ewe ìvota, RV X, 17,
trajawe ìvota, RV III, 3, √ aj.
Jozef, v. Josif.
Juventas (rimska bogiwa Mladosti), j“van,
jok, jok, dugotrajan < xj‘k, dugoro~no ili
“mlad”, boànski pridevak Gromovni-
za vreme, √ xja > tur. uok.
ka, Ogwa ili Vetrova, √ jup > lat. Iu-
Joka, j‘{‚, pridevak Zore, √ jux. ventas.
U srp. predawu, Zora je “nekakva |e- jug, j“ga, jaram, ropstvo, √ jux > st. srp. igo,
vojka”, koja nije ro|ena od “oca i jaram (duh. pojam), lat. iugo.
majke”.
J. je strana sveta koja ima najvi{e
Jokan, -a (bo`. pridevak), jo{an‚, devojka, svetla (zrenik), ali se Sunce u vreme
mlada èna, supruga (= j‘{a–‚). ju`ne sun~eve povratnice nalazi na
Joksa, -im, joge{a, ime boga Nava, √ jux. najniòj ta~ki neba. Zemqa je tada na-
jol (tur. put), v. {or. blià suncu, ali wegovi zraci padaju
Jon, v. Javani > jel. Ion, Apolonov sin. pod najve}im uglom, pa je zato najhlad-
Herodot kaè za Jonce da su se zvali nije.
Pelazgi (Egijalski Pelazgi, Egialeni), Zimi je sve "okovano" snegom i ledom,
dok su ìveli na Peloponezu. Oni su pa su ovi “zauzi” kumovali duhovnom
preci srpskog pesnika Ilijade i za- pojmu za jaram ili ropstvo, po kome je
~etnici jelinske kulture. re~ za jug.
185
Juga, v. jug > {p. Hugo. naziv za kalendarski mesec i po-

Jug Bogdanovac, v. Jug i Bogdan. rodi~no ime roda Julija. Neki izvode
gens Iulii od imena Ila, Ilija, {to je
Jugovi}i, v. jug.
tako|e srpsko boànsko ime Nava.
J. su oli~ewa letwih meseci i toplih
Jula, h‚la, Jaki Ovan (oli~ewe sazve`|a),
ju`nih vetrova, letwi Bozi i jesewi
“nosilac pluga”, √ hal > lu`. srp. Jula
Jadi, dvanaestolikog Sunca, koji "pro-
(Crnobog), slavqen 18 jula, lat. Iulus.
padaju" s dolaskom zime. Pouzdan trag
boànskog porekla J. je wihovo deve- Julije, h‚lasja, mesto posve}eno bogu Nava
tawe u "bajalicama". Oni su sjajni ju- > lat. Iulius, Iulii: lat. iuli, trojansko-la-
naci i odlikuju se velikim juna{tvom: tinska vladarska loza Julija, {p. Hulio,
eng. Julie, fr. Jules, -ienne, nem. Julius, -
"Pred wima je Bo{ko Jugovi}u
ian.
na alatu vas u ~istu zlatu".
Julin, v. Jula > nem. Wollin, zem. ime.
Epski su hranioci, a ropstvo ili ja-
jun, v. june > st. srp. юnnь, lat. iunius, it. giu
ram Jugovi}a je slikoviti izraz za zim-
gno.
sku sezonu, kada je zemqa okovana
snegom i ledom, pa ne ra|a, {to je mo- junak, j“van, mlad, -i}, boànski pridevak,
tiv Zidawa Ravanice, crkve boìje (re- √ ju > srp. junak (< juno{a), rus. jюn
no{a,
volucija), kada J. dopadaju tamnice (tj. ra{. juva, mladi, lat. juvenes, -ta, ba-
zime). O tome govore i kwige staro- skijski jaunak, eng. uong, nem. junc, jung.
stavne, koje drì stari Jug-Bogdan, a Junak, v. junak.
koje kaù da }e nestati p{enice, june, j“van, "mlad", boànski pridevak Gro-
ovaca, p~ele i cveta, {to se i doga|a movnika ili Ogwa i vetrova, √ jup >
u stvarnosti, svake godine s dolaskom lat. iuvenis, iuventes, fr. jeunesse, eng.
zime. uoung, nem. junc, jung, {p. hoven.
Jesewi vetrovi najavquju zimu i zato junior, (komp.) juvan, mla|i > lat. juvenis,
sestra J. zatvorena u kuli moli Boga: eng. uunior.
"Daj mi boè vetra jesenskoga Junona (bogiwa za{titnica poro|aja), joni,
da obori kulu Jugovi}a". vulva (ved. joni), `. polni organ, √ ju >
Jugoslav, v. jug i slava. lat. Iuno, -na.
Juda, jud'‚, ratnik: l. ime, √ jud' rus. Iuda, Genije (nadarenost) ili boànski ele-
jevr. Uehúdhi, Jehudah, Jehudit, ar. ğehud, ment ène zvao se u staroitalskom iu-
Jehud, tur. Uahudi. no, a kasnije je pod imenom Junona
postao kolektivno boànstvo. Wen
jude (vr. duhova), jud'‚, borba, bitka, √ jud'
atribut je guska, a prino{en joj je jarac.
> avest. uaōšti, lit. uudu.
Junona Lukina (Lucina) praznovana je
J. su duhovi voda i gora. Nahode se u
kad se ra|a Nova godina i slavi bog
dru{tvu Samovila, a Leè ih dovodi u
Rata.
vezu s Jagababom. Smrtnike su na vodi
davili, a na suvom su moralai da igraju juno{a, v. xuvan.
"judino" (= vrzino) kolo. Jupiter, √ dju, sijati + pitrˆ, otac, Var-
Jukahajnen (fin. junak Kalevale), v. junak. una > lat. Jovis, Juppiter, Bogootac
(djaus-pitar), slavqen na po~etku berbe
jul (kal. mesec), v. Jula > lat. iulus.
gro`|a, 19. 8.
Vreme je “oranica bogova”, a “boìji
Jure, v. Jaril > rus. Jurij.
plug” deli silaznu putawu zemqe u
julu, mesecu severnog suncovrata. Po
imenu starog srpskog boga, nastao je
186
juriti, ijarti, ùriti, prodreti, napasti,

ubaciti, usmeriti, jurnuti, √ ™i > srp.
juri{, jevr. jara, tur. gurimek, i}i naglo.
jurwava, xavan‚la, tr~awe.
jurodiv, joh, pravednost + div, Div, bog >
rus. юr
rodivый, pravednik boìji.
Rusi veruju da su jurodivi qudi voqa
nebeska, zbog ~ega ih zovu "boìjim qu-
dima" i pripisuju im sposobnost pro-
ricawa.
jurta, jautra (= jotra), konopac, uè, spona,
veza, vezivawe, stegnuti, pri~vrstiti >
rus. юrta, per. jurd.
jus, -rris, j‘s (= joh), pravda, pravo, blagosta
we, sre}a, zdravqe, √ ju? > gal. juste,
lat. jus, -tus, pravedan, jure, -is, jurisdic-
tio, pravo.
Justin (Justinijan), v. jus > lat. eng. Ju-
stina, fr. Justine.
Justicija, v. jus > lat. Iustitia, bogiwa
Pravde: Iustiuus < iustus, pravedan.
justo (upravo, tako), v. jus > eng. just: lat. ju-
rare it. giurare, srp. xurat, zakleti.
Jusuf, v. Josif.
juta, ~’uta, indiska konopqa, √ ~’ut? >
beng. chuti, eng. jute.
Juti (Jitlan|ani), v. jetim > lat. lutum, st.
dan lutlum.
Jeti ili Jetuni je ime za Gete u Skan-
dinaviji.
Jutland, v. Juti i ledina > st. dan. lutla
nd, zemqa Juta, nem. Jutland.
jutro, djauta-ttra, svetlost (dnevna), osvet-
leti (uttara, gorwi, vi{i, sever, sev.
~etvrtina neba, glavni rezultat ne~ega,
√ ud > jel. ideros, arthros, rano jutro):
rasko{, √ djut > rus. utro.
juhu, xuh”, jezik (naro~ito boga Ogwa), pla-
men, èna duhovnika, boànstvo jezika,
√ xu{.
ju~e, √ ju~', oti}i, udaqiti se (= hjas >
jel. hthes, lat. hesteruus, eng. uesterdau).
juha, j’{a, supa, √ ju{ > lat. jūs, prus. iuse,
lit. juše.
187
188
K
kabala {abƒla, religiozni sistem bu-
disti~kog obreda: pridevak boga Nava,
RV X, 14 i wegovih ~etvorookih pasa
~uvara, √ {ap > Kebre nagast, sveta
etiopska kwiga, jevr. Qabbalah, tajno
ka, kƒ, Prabog, RV X, 121, tvorac obreda i fil. rel. u~ewe, tuma~ewe simbola, rus.
vaseqene, kasnije oli~ewe op{te ra- kabala, crna magija, fr. cabale, it. ca-
vnote`ne sile: Sunce. bala, nem. Kabale.
"Ka" je jedan od tri oblika du{e, ne- Kabalizam je oblik stare arij(ev)ske
materijalni deo tela, koji brine o ~o- vere kod Alevita i Druza (Markovi}).
veku posle smrti. Prikazan je na zid- Izvorno je haldejsko pante-isti~ko u~e-
ovima misirskih grobnica u obliku we, po kome je ~ovek najvi{a mani-
plavog feniksa, gde se ostavqala obre- festacija boànske prirode. Jevreji su
dna hrana. ga usvojili, a fariseji prilagodili
svojim potrebama, {to je jo{ Hristos
kaba, k’ƒ-b’a, svetlost na nebu, nebesko
razobli~io. Znawe je preno{eno us-
telo, planeta, √ k’an > ar. ka'bah, per.
menim putem, sve do XII veka, a ovaj
ca'be.
jevrejski magijski obred, operi{e po-
Smatra se da je kamen u Meki doneo mo}u srpskih mitolo{kih simbola.
mitski Abraham, ali Silvester de
kabana (obor: koliba), v. kabina > lat. ca
Sasi je utvrdio da je kamen u Meki ae-
pan(n)a.
rolit. Tu stoji jo{ iz vremena vedskog
svetili{ta, sa simbolom polumeseca i kabanica, kƒva~a, kaput, ogrta~ (kava-
otiskom stopala Vi{weg boga, jer je ~ita, oklopqen), √ ku > tur. kapaniçu
(kabace, kaba), ogrta~ vel. vezira, kaba-
nebeski svod od kamena, kao i boìji
presto, pa je kamen mitolo{ko pore- niçe, gorwa haqina, gal. caban, st. nem.
|ewe za nebo. kawati, nem. gewarte, ode}a: kappe, jel. ha-
bátion, lat. cappe, n. lat. caputium. (> ka-
Diodor Sikulski navodi hram u Meki,
puciner), capella, fr. cappe, chapelle, it.
kao najstariji i najlep{i tada{wi
cappella, eng. cape.
hram. U wemu se tokom godine slavio
svaki dan razli~iti bog, do dolaska Prvobitni oklop je bio od koè (slo-
Muhameda (Karlajl). jevit).
kabadahija, v. kabast i dahija > tur. kab kabardisati, v. kabast > tur. kabarmak,
adaui, nasilnik. kalabalik.
kabal, -o, kap„la, posuda, kugla, pehar, qu kabast, kƒband’a, ime zloduha (Velika
ska jajeta, korwa~in oklop, √ kab? > zmija), oli~ewe oblaka koji zaklawaju
rus. kobel, jevr. kibulit, posuda: káb, mera ra|awe ili smiraj Sunca, oblak, -ci:
za te~nost (1, 2 l.): sem. kbl, primawe: velika ba~va, √ kab > asir. kabaru,
qubbāh, ~ag. kopur, lit. kubilas, germ. ka- {iriti, pove}ati: kabbaru, vrlo ve-
bil, nem. Kübel, jel. kýba, lat. cupellu: cu- liki, per. kābā, ar. qabája, tur. kaba, de-
bulus, ma|. kobol. belo, krupno, rusin. kabat, jakna, ~e{.
kabat, jel. kabádi, ma|. kabat, ogrta~.
U zagonetki: "Poslao car carici u
zlatnoj kablici, 12 zlatnih jabuka. Ni- kabina, k’barin, ko~ija, kola > it. gab-
su joj mogle do}i za godinu? Meseci". bione, fr. cabine(t), eng. cabin, lat. cap-
pana, port. cabane.
Sunce i mesec se u barki (posudi) voze
preko neba, a ~ovek je "posuda", u koju kabir, √ kavˆ, mudar, razborit, prosve}-
Gospod uliva vodu ìvota. en, vidovit, prorok, vo|a, promi{qen,
189
ve{t, iskusan: peva~, bard, pesnik > ar. Kod Inda je uzimawe blagoslovene
kabir, vo|a putnika u pustiwi, jel. Ke- hrane posve}eno (pra√ sad), u skladu s
bir, vr. poluboànstva: kýbernatis, kr- obrednim pravilima (ekadik{a), da bi
mano{. bila pozdrav umu (havirƒd).
Kabiri, v. kabir > ra{. k abir, Kavkaz, kak“b’, vrh, najvi{a ta~ka plani
sve{tenik Kevale (> Kibela), jel. Kábei- ne (= kak“d, kƒkudas), rajski, predeo,
roi, veoma stara preolimpijska boàn- divota: ime }erke Ve{tine ili ène
stva i prva bi}a na zemqi, falusni boga Zakona (oli~ene u vidiku), √ kak
duhovi vegetacije i plodnosti, u pra- > avest. kaofa, arm. kap-koh, ar. tur. Kâāf,
twi Reje. per. Kap-kof: kaufa, lat. Caucasum, pla-
Razlikuju se od Kureta (Koribanta) i nina: Croucasim (Plinije), lit. kaukas, -
Dioskura. Nazivani su Samotra~kim ara, germ. houfa.
bogovima, jer su tamo imali svoje mi- U anti~ko vreme se verovalo da je vrh
sterije. Bili su za{titnici mornara, Kavkaza toliko visok, da tamo sneg i
kao i Dioskuri. ki{a nikada ne padaju (Prokopije).
Kabul (vodonim), k“b’‚, RV V, 53, pritoka kavurma, v. kaverna > tur. kavurma.
Inda, √ kup > ar. Kūbā, arm. Kup’i, lat. kagan, ga–e{a (ganaka), vo|a ~eta boga
Cuphis, jel. Kofis. Nava, √ gan > rus. kaganь, st. tur. hakan,
kavaz (gavaz), √ kavi, ve{t, iskusan > per. st. nem. kuning, nem. Konig, fin. kuningas,
kafes, tur. kafes, jel. kafási, cinc. cafas. jel. haganos, lat. chacanus.
kaval (duv. instrument, [), gƒ’vara, {up- kad (tamjan: dim), gand’a, goreti: povrediti,
qina, √ gah > gal. jaiole, gaiole, rum. √ gand > prus. kadegis, tamjan:
caval. Ka|ewe ima ~istila~ku i za{titnu
kavaqer, v. suvarija > gal. caballos, fr. ulogu u obredu i svakodnevnom ìvotu,
cavalier, it. cavaliere, {p. caballero, jel. jer se wime brani od “tamnih” sila.
kabilas, lat. caballus, -arius, caballicare. kada (posuda), kƒda, {to daje vodu, oblak >
kavga, gavj“, ùdan sukoba ili borbe, va- ar. qudäh, pehar, prus. acadis, lit. kada-
tren, èstok, RV IX, 27, poletan, rato- gis, lat. cadus, jel. kádos: kédros.
boran strastven, (gav‹{a–a, ratobo- kad(a), up. zam. kad„, √ kad > rus. kogdƒ, arm.
rnost, àrko èleti), √ gu? > tur. kad, per. kadha, lit. kada, jel. kóte, póten,
kavga, gavga, bug. kavga. lat. quando.
Kavgalija, v. kavga. kadar (osobqe), ka—‚ra, sluga, rob, √ ka— >
kavgaxija, v. kavga i xija > tur. kavgaci: rus. kadr, ar. qādir, tur. kadir, srp. ka-
fin. Kaukom, kavgaxija (koga ne zovu na drovik.
svadbu, kao i Vojinovi}a srpskog speva). kadar (filma), k'adirƒ, Mesec, √ k'ad.
kaverna, gƒ’vara, unutra{wost, {upqina, kadar (stawe mogu}nosti), kƒdru, ime za
√ gah > gal. caverne, lat. caverna, cavea, boànsku energiju, sme|a obredna po-
-us, cabeola, eng. jail. suda, √ ka—? > ar. qadri, "bogomo}an",
kavez, kambus, quska, qu{tura, √ kamb > sudbinski, mo}, silina.
ar. qafes, per. tur. kafes, rum. cafas, kadija (sudija), gada, presuda, -iti, kazna, √
cinc. cafasa, it. gabbia, jel. kafási. gad > ar. tur. kadi, rum. cadiu, cinc. cati:
kavijar, im. havirƒd, obredna hrana (po catiluche.
boji i obliku), √ hu > srp. ajvar, rus. Kadijina luka, v. kadija i luka.
kavijar, tur. hauvar, fr. caviar, it. ca- kadiluk, v. kadija i luk > tur. kadilik.
viale.
Kadino selo, v. Kado i selo.
190
kadionica, v. kaditi. tur. tat. kauik (kajuk), eng. kauak, it.

kaditi, gand'ate, √ gand’. caicchio.
Kado (nadimak), v. kad. kajas (remen), k‚ja, osnovni, glavni, princi-
pski: telo, √ ~i.
Kadrija, k'adirƒ, ime Gromovnika, l. ime,
√ k'ad > ar. Qadri, Bog (ime boìje). kajzer, v. cezar > nem. Kaiser.
kaduqa (àlfija), v. kad. kajmak, v. ajmokac > rus. kaйm mak, azerb.
tat. krim. kazah. tur. kaimak jel. ka-
Ka|iki, kat’aka, recitator svetih teksto
īmáki, rum. caimac.
va < kat’‚, pri~a, razgovor, √ kat’.
Kajmak~alan (vrh pl. Nixe), kanakâ~ala,
Ka|iki je "Pri~a ili razgovor o sta-
rini", najstariji {into spis japanskog “Zlatna planina”, jedan od pridevaka
predawa. mitskog boànskog stani{ta (= Meru
ili Smiqana), √ kan. > tur. kaumakh
kaà, k‚s’, govor (op{ti), posve}ewe, √
çal, “probrana {ikara” (?).
kas.
kaka, {ƒka (kƒka), izmet, balega, prqav,
kaza (ar. sudija), √ ka{, kazniti > ar. kaza,
|ubre, √ {ak > rus. kƒka(tь), st. ir. cac-
presuda, opredeqewe, naredba, pora-
caim, tur. kaka, lat. caco, -ere, jel. kaká,
vnawe.
akahhao, hahhi, nem. kakken, it. cacca, -
kaza, v. hià > it. casa. are. Ova re~ ima isto zna~ewe u st. rus.
kazija (= kadija), v. kaza. pers. i germ. jeziku.
kazan, kansam, posuda od metala, √ k‚ns > kaka (prqavo, upu}en deci), k‚ka, izraz
per. tur. kazan, -gan, jani~arski puk: ili uzvik potcewivawa, √ kai.
vel. sud, rum. cazan, jel. kazáni. kakano, k‚ka–a, vr. lepre (s crnim i crv-
kazanxija, v. kazan i xija. enim pegama): nov~i}.
kazimir, v. Ka{mir > fr. cachemir, it. U pro{losti je bio obi~aj da leprozni
casimir. i gubavci maù nov~i} gnojem od ~ira
kazniti, ka{ate, povrediti, √ ka{. i ostave ga na raskr{}u, da ih bolest
kail, kaivalja, savr{en, potpun, neogran- "napusti".
i~en, nezavisan, izolacija, samo}a, neza- kaki (vr. tkanine boje zemqe), k’ƒ, zemqa,
visnost du{e (od materije i transmig- √ k'an? > per. khāk, pra{ina: khākī, pra
gracije): sloga, jedinstvo, √ kev > ar. {wav, jevr. kuš, zemqa crnica.
qā’il, tur. kail. kako, -(lo{, r|av), v. kaka > jel. kakós.
K. ima zna~ewa: slobodan, sporazuman, kakodemon, v. kako i demon.
naklowen, voqan, odan, spreman. kakokratija, v. kako i krat.
kaime (papir. novac (iskvareno), v. naime. kakologija, v. kako i logo.
kai{, kƒ{‚, bi~, uzda: {ibati, bi~evati, kakometar, v. kako i metar.
√ ka{ > tur. kauiş. kakomorfija, v. kako i morfo.
kai{arluk, v. kai{ i luk. kakonihija, v. kako i nokat.
Kaja, kanj„ devojka, sazve`|e Device (= kakofil, v. kako i filija.
kanjƒn‚, RV VIII, 35), ime bogiwe Nava,
kakofonija, v. kako i fono.
√ kan > avest. kainin, jevr. cain, jel. kai-
nos: srp. kaja (ka}a), ènsko tele, B. kakoholija, v. kako i hole.
Konstelacija Device (kanjaka) je mit- kal, k‚la, zagasito-plavi~asta boja, jedan
ska Maja Zlatogorka (Venera). od sedam jezika vatre, ime boga Nava, √
kal > rus. kal‹nie, srp. kalenie, pre-
kajak (kaik, vr. ~una), k‚jaka, u vezi sa te-
~i{}eno srebro ili zlato.
lom, √ ~i > rus. kaˆk, jevr. kájak, krim.
191
kal (blato, glib), v. kaqu{a > arm. kala, kaldrma, v. kolaj i drum > tur. kaldirim,
blato, rus. kalь, izmet, rum. caldarim, jel. kalós drómos.
kala, kala, vreme, period, √ kal. kale, kal„, deo celine ili mali deo ne-
Kala, v. Kalaka > hindi Kala mati, ime ~ega, √ kal > tur. kale, tvr|ava.
Kalake: cinc. Karamata, por. ime. Kale, v. kale.
Kalaba, v. Kaleb. Kale (ime poqa), v. kal (blato).
kalabaluk, v. kabast i luk. Kaleb, v. Golub > rus. Gleb? srp. kaleb,
Kalabri (st. helmsko pleme), v. Kalaba > nered, mete`, gomila: galeb.
it. Calabria, regija Apenina. Kalevala (fin. nar. spev), kalevara, ~o-
kalaj, v. kal > ar. kali, tur. kalau, jel. kalái. vek, grupa qudi, druìna, √ kal > fin.
Obredno "ga{ewe olovom" primewuje Kalewala, “zemqa Kaleva”, Finska, st.
se usled nedostatka kalaja (i ìve), me- rus. kъllbяggъ, varjag, rus. kolbяggi, st.
tala mese~eve naravi u svetovnom smi- skand. Kulfinger, jel. Koýlpinuoi.
slu za{tite, dok je srebro to u duhovn- kale` (obredna ~a{a), kala{a, posuda na-
om (Markovi}). puwena vodom znawa i ambrozijom, zem-
qani vr~ ili kr~ag, √ kal > hindi
kalajxija, v. kalaj i xija.
kalasa, posuda sa svetom vodom, jevr. ga-
Kalaka (= Crnka), kalaka, bogiwa Nava, ví'a, jel. kalix: lat. calix, eng. calux, gal.
majka Kalikanxara, √ kal. graal, kupa, n. lat. gradalis, posuda sa
K. je majka zloduha karakonxa, koji se vodom ìvota
javqaju u “nekr{tenim” danima, po Bo- kaleidoskop, v. kolaj, vid i skop.
ì}u. U tantrizmu je aspekt ènske
kaleidofon, v. kalendar, vid i fono.
boànske energije.
kalem (navrt), kalama, trska (pero) za pi-
kalander, v. cilindar > fr. calandre.
sawe, √ kal > ar. qalam, lat. calamus,
Kalas, kala{a, l. ime, RV X, 32, √ kal > tur. qalem, kalam, jel. kálamos, it. ca-
jel. Kalas. lamo, eng. coil.
kalauz, √ klu, uglaviti > rum. calauz, jel. Kalem egdan, v. kale i megdan > tur.
kalaoýzis: cheleudos (Pindar), tur. kila- kale megdani.
vuz, ma|. kalauz.
kalendar, v. Kole(n)da > st. ital. kalendae,
kala{tura, k‚lƒs’rja, deo pakla, sunce prvi dan meseca, n.lat. calendarium.
na kraju sveta, √ kal > srp. kala{, ne-
Re~ k. nastala je po imenu Kole(n)da za
vaqalac, per. qalāš, lukav, lupe`, eng.
bogiwu Majku, koja godi{we (pre)po-
raskal.
ra|a Sunce.
Kalvarija, kalevara, telo, trup, osnovni
Srpski kalendar je najstariji nau~ni
deo ne~ega, ovaplo}ewe, √ kal > eng.
spomenik, utemeqen na nematerijalnoj
calvaru, lat. cadaver, gal. calvelu, calvus.
prirodi. Jedinstven je ne samo po svo-
K. je gubili{te: ime male zemunske. joj nematerijalnosti, ve} i linearnosti,
Kalvola, v. kalvarija > slov. Čarvula, it. koja sabira vreme, Koliko ima ra|awa
Chiarbola. mladog Sunca, toliko ima godina, koje
Kaldejci (Haldejci), v. Haldi. kalendarski zapo~iwu “prolaskom”
Prvo asirsko carstvo je haldejsko, sa sunca kroz geomagnetni ekvator (Ste-
najpoznatijim gatarima i zvezdarima van~evi}).
starog veka. Na jugu Me|ure~ja u obla- Rimsku gra|ansku Novu godinu sa
sti Kaldi (Haldeja), vladali su Ara- po~etkom od 1 januara uveo je Cezar,
mejci (IX vek s.e.). preuzev{i srpski kalendar od Lagi}a,
192
ali je ona zvani~no prihva}ena za ka- Kaliopa (najstarija Muza), v. kolaj i opa
lendarski po~etak, tek na I Nikejskom ("Milozvu~na").
saboru, jer je padala na srpski praznik Kalioci (bibl. Halibi, -ivi), kal‚jâsa,
Mali Boì} (Stevan~evi}). na napravqeno od gvo`|a, gvo`|e (=
Isto~no srpsko-rimsko carstvo je 988. lohala), gvozden, iskaliti, √ kal.
g. reformisalo kalendar po srpskoj K. je naziv za Ibere ili J. Srbe pre-
eri brojawa vremena, uz uvo|ewe jelin- seqene u M. Aziju, poznatije kao Heti.
skog umesto latinskog jezika, {to je u
Kalist, v. kolaj > jel. Kalistos, -e, najlep{i.
XVI veku rezultiralo nazivom “vizan-
tinski” kalendar. Protokol srpskog kaliti, kala(ja)te, naterati (k'ara, tvrd),
kalendara koji je ustanovio sv. Sava u nagoniti, podsta}i: proizvesti zvuk ili
Zakonopravilu, sastavni je deo crkve- {um, √ kal > rus. kalˆt, jevr. cali: ritúh,
nih pravila, pa Du{anov zakonik po- kovawe, st. ir. calath, calad, tvrd, lit.
kazuje jedinstvo dràvnog i crkvenog calleo, calere, nem. Harten, kalewe: Härte,
kalendara. Od XVII veka praktikuje se tvrdo}a, jel. kilás: ésgára.: halinos, ko~-
dvojno datirawe koje je uveo sv. Sava ~nica, lat. calere, -idus, topao, vreo: cal-
(srpska era i Hristovo ro|ewe, na ku- darius, gal. caudron, eng. hard, -en, rum.
rilici). U 18. veku se napu{ta srpska cali, -tura.
era i pi{e samo po Hristovom ro|ewu, kalifonija, v. kolaj i fono.
a u 19. veku se prelazi na arapske bro- kalkulacija, k‚lƒk‚rita imati uticaj,
jeve (Stevan~evi}). iz neti (k‚lƒ, kalkulisati), izmeren, √
Vedski kalendar je luno-solarni, dok kal > jevr. kalkalá, ekonomija, lat. calcu-
se u pro{losti, na Istoku i Zapadu lus, -atio, calculare, fr. calcul, eng. calcu-
koristio prete`no lunarni kalendar. lation.
Kalenda je kod st. Italika bila kwiga kalkulus (kre~wak), kalka, talog, √ kal >
poreza, o kolindenskom danu, koja je lat. calx, -carius: callus, oko{tavawe, eng.
vremenom dobila dobila zna~ewe godi callous, it. calcolo.
{waka, s podelom na mesece, nedeqe i Kalna, v. kale.
dane. kalo, k'alu (= √ k’all), zaista, svakako, na-
kalendarograf, v. kalendar i grafo. ravno, istinit, √ k'al > it. calo, calare,
kalender, v. Kole(n)da > per. qalandar, su jel. chaláō.
fi posve}enik. kalobiotika, v. kolaj i bio.
U ar. zna~i ~isto zlato ili pripadnik kaloderma, v. kolaj i derma.
dervi{kog reda. kalodont, v. kolaj i dentalan.
kale{a (vr. karuca), v. kolo > ~e{. kolesa, Kalo|era (por. ime), v. kolaj i geront >
nem. Kalesche, fr. caleshe. jel. kalogeros, lep starac.
Kaligo (st. it. oli~ewe Tame), v. kaluxa Kalojan, kalj„–a, lep, sretan, odli~an, do
> lat. Caligo: caligo, oblak. bar, RV I, 31, ime boànskog ~uvara
kaligram, v. kolaj i gram. obrednog pi}a, √ kal.
kaligraf, -ija, v. kolaj i grafo > jel. kalologija, v. kolaj i logo.
kalligrafía, -feo. kalorija, v. kal > lat. calor.
Kaligula, v. Kaligo. kalota, karoša, lobawa: zdela: bazen, sliv,
kaliks, v. kale` > lat. calix. √ k™‡? > fr. calotte.
Kalinarke, v. Kalaka. kalp (nevaqao), v. kalpi{ > tur. kalb, la-
K. su obredne povorke na Ranilo, od àn, kalpazan, rum. calp.
Sv. Igwata do Boì}a.
193
kalpak, kal„paka, ornament, znak ideje na Nebeski svod je u srpskoj mitologiji

~elu, traka, zave`qaj, vrpca, √ kal > okrugli kamen. Otuda je dragi kamen
rus. kolpak, tur. kalpak, rum. calpac, ma|. mitolo{ko pore|ewe za prole}no nebo.
kalpag, krim. tat. kalpak, {apka, jel. kal- kamara (gomila: stog sena), ~‚mara, grm (=
páki. kamala, gomila?): vr. metra, √ ~am >
K. je prvobitno za{tita “tre}eg oka” avest. kamara, arm. gemārā, zbirka, per.
protiv uroka. Na kalpaku Lesandra Ve- kāmār, tur. kemer, gal. chambre, {p. ca-
likog pera su bila od srebra i pozla- mara: ero, titula, jel. kamra: kamára, go-
}ena, kao i na Ahilovim. mila, lat. camera, soba, rum. chimir.
kalpi{ (udarac otpozadi), kˆlbi{a, ne- U dravidskim jezicima zna~i: {koqka,
pravilno(st), gre{ka, krivica, posle- vajarstvo, ratna kola.
dica gre{ke, √ kal. kamarad, v. kamara > fr. camarade, {p.
Kaluga (zem. ime, drevno le~ili{te), v kal. camarera, dvorska dama.
kalu|er, v. kaluxa > sum. kalu, sv. red, kamarila, v. kamara > {p. camarilla,
asir. kalu, ma|ioni~ar, sve{tenik. dvorska klika.
Kalu|erica, v. kalu|er. kamata (interes), k‚maš’a, osobenost, li-
kalup (obrazac, model), kƒlpa, odgova- ~na imovina (< k„ma, objekat, ciq è-
raju}i, uzajamnost (k‚lpa, opaàjan, qe ili zadovoqstva): {to pripada ko-
shvatqiv, obredni), slediti, mogu}, po- rwa~i, √ kam > rus. kamata, jel. káma-
godan, pravilo, √ kl(™i)p > ar. qāleb tos, ma|. kamat.
qālib, per. kālib, kālbud, tur. kalip. Kamber, kumb’ar‡, bogiwa Nava, √ kumb.
kaluxa (tama, “mrkli mrak”), k'alux, tama, K. je istorijski kraq Velsa, koji se i
rak, √ k'al > lat. caligo, it. caligine. danas naziva Kambrija.
kalu{a (garava, crnka), v. kara > rus. kambio, √ kamb, kretawe, promena > lat.
kariя, kestewast. it. cambio, -nare, n.lat. cambium.
kalfa, kƒlpa, prva du`nost, praksa, kambra (soba), v. kamara > fr. chambre,
na~in izvo|ewa, RV IX, 9, postupak, eng. chamber.
prethoditi > ar. tur. kalfa, rum. cinc. kameja, v. kam (kamen) > lat. cam(m)a, fr.
calfa, jel. kálfas. camée, it. cammeo, n.lat. camaeus.
kalcijum, v. kalkulus > n. lat. calcium. kameleon, v. zemqa i lav.
kaqa~e (kalo{ne, galo{ne), v. kaqu{a > kamen, ƒ{man (ƒkman), √ a{ > avest.
gal. galoche, fr. eng. galoshe, nem. Galo- asman, lit. akmno, ašmuo, jel. akmon,
schen, jel. kalopus. bret. men.
Kaqo (ra{. bog Nava), k‚la, ime boga Kamena Glava, v. kamen i glava.
Nava. Kamengrad, v. kamen i grad.
kaqun (iskvareno galijun), v. galija > tur. Kamene (Kanone), v. kanon > lat. Camenae.
kaluon, {p. galion(e). Kamene su vile koje su pomogle Numi
k aq u { a (kaquga), kalu{a, blatwav, da donese mudre zakone, pa je on po
kaqav, √ kal > rus. kaluga. savetu wegove ène Egerije, podigao u
kam, a{ma (= a{na, RV VIII, 2), kamen, dra- znak zahvalnosti gaj, na Celinskom
gi kamen, RV V, 47, √ a{ > rus. kamˆk, brdu. Tamo je bio jedan izvor, pa su K.
st. isl. hamarr, maq, vr. ~eki}a, germ. smatrane vodenim vilama i izjedna~ene
hamar: srp. kam, vinski cvet, nem. Ham- sa Muzama (Osvalt). Otuda, wihovo ime
mer: Kahn. pogre{no izvode od re~i cano, pevati
Kamenica, v. kamen.
194
Kamenko, v. kamen. Kanan, kanana, oblik Brane ili op{te

Kamenovo, v. kamen. ravnote`ne sile √ kan > jevr. Kena’an,
Kamensko, v. kamen. jel. Khanaan, lat. Chanaan.
kamen{tak (~vrst kao kamen), v. kamen. Naziv Kanan je po Hamovom sinu, a ka-
sniji naziv je Palestina, "obe}ana
kamila, kramela (= ka–š'‡la), √ kram >
zemqa", za koju je vezan kalambur k‚-
jevr. gamál, lat. camelus, jel. kámēlos, ka-
nana, naseliti, nastamba.
mila: sprava za podizawe: per. Gauga-
mela (“odmori{te kamila”), zem. ime. Sveto pismo nezna za Palestinu, nazi-
vanu “zemqom purpura”, zbog crvene bo-
kamin, ‚{mana (‚kmana), “kameni”, ime
je koja se dobijala od jedne vr. {koqke
sun~evog ko~ija{a, √ a{ > rus. komin
(Murus Trunkulus), koja po crvenoj boji
(istoimeno Buweva~kom ogwi{tu), jevr.
etimolo{ki stoji stoji u vezi sa jelin-
kámin, ~e{. k amna, gal. chemine, eng.
skim nazivom Feni~ani. Hananci su
chimneu, jel. káminos, lat. caminus.
starina~ko pleme tako|e iz roda Pe-
Kamnik, v. kamen. lasta, ali su kasnije Feni~ane u Aziji
kamp, k'am, poqe, podru~je > lit. kampas, (ili azijske Pelaste) zvali Kanani, a
eng. camp, lat. campus, -aneus, it. campi, zemqu Kanan (Nikoli}).
jel. kampí. Ime Kanan izvodi Nikoli} tako|e po
kampana, (crkveno zvono, [), v. kampawa crvenoj boji “kane”, jedne vrste biqaka,
> mak. kambana, vr. udaraqki, n. lat. od koje se na Istoku dobija crvena boja,
campana, jel. kampána. a koja etimolo{ki stoji u vezi sa poj-
Kampanija, v. kamp > it. Campania. mom Feni~ani.
kampawa, kampana, tresti, ~in tre{ewa, Za Kanana je vezana pri~a iz Svetog
zemqotres, groznica: nepostojan, nesta- pisma, o Hamu, koji je video golotiwu
bilan: vr. oru`ja: vla`na sezona, ime svoga oca. Zbog toga je Noje prokleo
okruga, √ kamp > st. srp. kampanъ, fr. Kanana (?). Poznato je prokletstvo rodi
campagne, it. campagna. teqa, ali je ono u uvek u prvom kolenu.
kamfor (vr. bele smole), karp’ra, √ k™ip Osim toga, odakle Jevrejima ova pri~a,
> mal. kāpūr, per. kāfūr, jel. kafoura, lat. kad imaju prekid loze od 3500. g.? Ona
camphora, cafura: camforato, it. canfora. nije preuzeta, ve} izmi{qeena, da se
kamxija, kamux‚, lokna, dlaka (< a˜xa, ko opravda genocid Jevreja po osvojewu
sa, dlaka, proizvod glave), √ kam > tur. Hanana (Pavlov).
kamçi, jel. kamtzíki. kanap, v. konopqa > per. kanab, sem. knf
kan (han), k’‚na, titula mongolskog vla- (knp),turk. kazah. kenäp, lit. kanapes,
dara, √ k’an? > kin. gan, rum. han, ta- prus. knapios, st. nem. hanaf, nem. Hanf,
tarski knez. rum. canepa, it. canapo, jel. kánabbos.
kana (kna), {o–a, crven, √ {o– > ar. hinnā, kanate, kant'‚, pregrada, ivica, √ kan >
tur. kina. per. kanate, vodovod (drveni), tur. kanat,
-d, cinc. canata, jel. kanáti.
K. je vr. biqke (Lawsonia Internis) od koje
se na Istoku dobija crvena boja. kanda (= “kao da”), ka–—ana, ~in vr{ewa,
√ ka–—.
kanaval, v. kanal.
Kandavle (titularno ime), gand’arvƒ, po-
kanal, k’anit™ˆ, iskopina, RV X, 97,
luboànski stanovnici neba, ~uvari
rup~a ga, √ k’an > lat. canna, -alis, jel.
boànskog pi}a, nebeski lekari i vi-
kanna, -áli, fr. canne: chenole.
dari, kasnije muzi~ari, koji su imali
kanalizacija, v. kanal > n. lat. canalisa- misti~nu mo} nad ènama, RV X, 85
tio.
195
(ènske kandalve su bile hor Svarge, kanon, karma–a, zakon (delovawa), √ k™i
nebeskog raja) > avest. gandarva, zloduh > asir. kanu, veroispovest, kunnu, ist-
Aveste. ina, zakonitost, ar. per. tur. kanon, jevr.
Ovo ime je pridevak boga Serbona i kanón, jel. kanōn, lat. canon, -icus, a.s.
simbolizuje sun~eve zrake. Kod Srba i canon.
danas ima izvorno zna~ewe, o ~emu kanon-name, v. kanon i nam > per. tur.
svedo~i poslovica s Rtwa: “Napio se kā nūn name, zakonik.
k’o Kandavle”! kanopa (misir. vr. urne), k“–apa, mrtvo te
Zvawe Kandavle nosio je Kandavle lo, le{ (kau–apa, u vezi tela), √ ku– >
Mirsov, posledwi vladar qudejske (lira{. kanobe, vaze u ra{anskim (etrur-
dijske) loze Serdoni}a. Erodot za wega skim) grobovima (trbu{aste, s poklop-
kaè: “Kandavle, koga Jelini zovu Mi- cem u obliku glave).
rsilo, bio je kraq Sarda” (Dereti}). kant (postranice), kant'‚, zid, √ kan >
Kandahar (avg. Lesandrija), v. Kasandar. asir. kamatu, ogra|eno zemqi{te, zid
kandelabrum, v. kandilo > lat. candela oko grada, srp. kazamat, zatvor.
brum. kanta, kandu, kotao, posuda metalna, √
Kandid, ~anda, Mesec, √ ~and > fr. Candi skand.
de: lat. candidus, ~ist, beo, sjajan, -atus, kantar, k‚nt‚ra, vrsta mere, √ kam > ar.
u belo obu~en, eng. candid, Candida. tur. kantar, jel. kentinárion, lat. centena-
kandilo, ak’andala, istok, pridevak Gro- rion.
movnika ili wegov prostor, √ k’an > kantara (bak. lonac), v. kantul > lat. cant
lat. candela, sve}a, candeo, -ēre, sijati: harus, it. cantero.
tur. kandil, a.s. cande, eng. candel, cinc. kantata (vr. pesme), ka–š’ƒ, glas, pesma,
candila, jel. kándēlos, kantíla. grlo, vrat, √ ka–š’ > gal. cant, lat. ca-
kandis (pre~i{}en {e}er), k’a–—a, pre- nere, cantare, cantilare: it. cantat, -are, can-
~i{}en {e}er (ga–—ola, sirov {e-}er), tone, canzone, canzonette, {p. cancione.
√ k'a–— > ar. quand, {e}erna trska, lat. kantela (vr. nar. finske harfe), ka–—ola,
condire, fr. kandir, eng. candu. vrsta laute (izgnanika Kandara), √ ka-
kandisati, v. kaditi (gand’i, {irewe –— > fin. Kantele.
mirisa, namirisan). Vajnemejnen je ~aropeva~ Kalevale, koji
Kandosija (carsko ime), ka–—u, ime nebe- ima kantelu napravqenu od ribqih kos
skog mudraca, √ ka–—. tiju, sa strunama od `drep~eve grive.
Kanenta, ka–š’ƒ, pesma, √ ka–š’ > lat. Ca- On oma|ija divqe ìvotiwe. âk i cr
nens, vila, oli~ewe Pesme, koja zau- vi, ushi}eni wegovom muzikom, izlaze
stavqa reke, vaqa kamewe i pripi- na povr{inu zemqe.
tomqava divqe zveri. kanton, kant’‚, grad > fr. ceantoen (<
kanibal (vrsto`der), k’‚na, jedewe, `dr- prov. canton), lat. centon, it. cantone.
awe, √ k’an > {p. canibal. K. je savezna dràva u [vajcarskoj.
kanije (korice za no`), v. kant > tur. kin. kantor (gl. crkveni peva~), v. kantata >
kanila, ƒnila, vetar, vazduh, bog Vetra, √ lat. cantor, -io, -us.
an > lat. cannula, fr. cannule. kantul, v. kanate.
kanister, v. kawustra > ~e{. tanistra, kanu, kanja, najmawi, √ kan > zend. kainin,
eng. canister, jel. kánastron. jevr. cain, eng. canoe, fr. canot, {p. it.
kaniti, kanati, izvoleti, zadovoqiti, √ port. canoa, nem. Kahn.
kan > rus. konƒtь, jevr. kaméa, ~e`wiv.
196
kanuti, ka–ati (= kani{jati), kapnuti kapilar, kapilƒ, braon, tamno crven, cr-
na dole, ispu{ten (= skannƒ), posut, √ vekast, √ ka(m)p > lat. capillus, -atio.
ka–. kapisla, kapi{a, naziv za sunce, tamno-
kancelar, √ kans, upravqati > lat. cancel crvena boja, √ kamp > lat. capsula?
larius: cancelli, eng. canselar. kapital, v. kefalo > lat. capitalis, osnov,
kancelarija, v. kancelar > n. lat. cancel glavni.
laria. kapitel, v. kefalo > lat. capitellum.
kancer, v. rak > lat. cancer, jel. karkínos, - kapiten, v. kapetan.
nōma, karcinom. Kapitol (breg rimski), v. kapi{te >
kancerogen, v. kancer i gen. lat. Capitolium, Jupiterov hram na
kancerologija, v. kancer i logo. Kapitolu.
kancona, v. kantata. Kapi~i}, kapi{a, ime boga Nava, √
kawustra (torba), kani{š'ƒ, najmawi, √ kamp.
kan kan > {p. canastro, canasta, korpa. kapi{te (svetili{te), kapˆ, Vi{wi bog,
kanxa, v. panxa > tur. kanca, rum. cinc. (kap‚li, bog Nava), √ kav? > het. kap,
cange, jel. kántza. sveti, ra{. k apen, st. srp. kapь, rus.
kawon, ank'u, tesnac, usko mesto, √ ank' kƒpi{te, mong. kap, sve{tenik.
{p. canan. Kapi{te (ostrvo i zem. ime), v. kapi{te.
kapa, kap„la, {to se odnosi na glavu, lob- kapqa, ƒpja, u vodi ili povezano s vodom
awa: posuda, quska jajeta, oklop (< ap, voda), √ ap > rus. kaplя.
korwa~e, √ kamp > jel. kefalí, lat. cappa, Kapor (por. ime), v. Karpo{.
caput, glava: caepula, it. capo, n. lat. cap- Kaprikornus, ‚kokera, konstelacija Ja-
pula: eng. haven, hawk, a.s. cæppe, Hafoc, rca, √ ak > jel. Aigokeras, eng. Capricor-
jevr. kóva: gubhaim. nus.
kapak, kapaša, poklopac od vrata, vrata, √ kapric, kƒp™it', RV X, 86, izazivawe za-
kamp. tur. kapak, rum. capac. dovoqstva, √ p™‡ > rus. kapriz, jevr.
kapamaxija, v. kapa i maza > tur. kapamaci. jkapríza, hefciút, lat. caper, fr. capriec,
kapara (predujam), kap„la, obuhvatiti, it. capriccio.
pove zati, sastaviti, skupiti, zaklon, √ kapudan, v. kapetan > tur. kapudan (kapu-
p‚? > jevr. kpr, davawe mat. sredstava dan başa, admiral).
radi ku povine: kappāra, it. caparra, lat. kapula (luk), v. glava > lat. cepulla.
capere, uzeti, sadràti, jel. kopí, ruko- kaput, v. kabanica > rus. ~e{. kabat, ka-
vati, rum. capara. put, per. kaba, kabače, gal. cotte, eng.
kapela (crkvica), v. kapa > lat. capella, it. coat.
cappelle, fr. chapelle. kaput ({atr. propalo, gotovo), kapata, pr-
Kapela, v. kapela. evara, obmana (= k‚-pat’a, lo{ put, po-
kapelan, -nik, v. kapela > nem. Kaplan. gre{an kurs, ime zloduha), √ kamp? >
kapetan, v. kefalo > tur. kapudan (kod nem. Kaputt.
Osmanlija admiral, kapudan ba{a), it. kapuc (glavato zeqe), v. glava > lat. caput,
capitano, eng. captain, fr. capitaine, nem. mlet. capuzzo, it. cappucchio.
Kapitän, jel. katepáno. kapucin, -er, v. glava > it. cappuccio, kap
kapija, k„p‚, otvor, rupa RV I, 105, √ k‚ > uqa~a: cuculus.
tur. kapi, kupu (dvor sultana ili palata K. je mantija s kapuqa~om.
vel. vezira, odakle je nastao izraz "oto-
kar (briga), v. karati (kar, glas, slava).
manska porta").
197
kara (crn), k‚la, crn, crne boje, bog Nava, ~anik, rus. karman, ar. Kahrimān, junak,
√ kal > misir, akar, deo Nava (pakao), heroj, pobednik, germ. ga’rm, ~uvar ul-
sum. kur, Nav, rus. kal, crn, tur. kara. aza u Nav (pas pred ku}om bogiwe
kara (bitka), k‚ra, klanica, ubijawe, √ kil? smrti Hele), norm. garmir, pas Nava
> rus. skora, germ. schara, nem. schere, (Helhajm).
lat. karias, rat. K. je duhovni pojam za svetlost Sunca,

karabe, v. korab. po ù}kastoj boji jutarweg neba, epski
dat u obliku ùtoga hrta Karamana,
Karadag (tur. Crna Gora), v. kara i dag.
mitskog psa ~uvara, oli~ewa nebeskih
Karajovan (Crni Jovan), v. kara i Jovan. dnevnih vrata i pratioca Strahiwe
karasevdah, v kara i. sevdah. (Sunce boìje).
kara-aaber (tu`na vest), v. kara i aber. Suime za Karamana su sarameji, dva ~e
karaba{, v. kara i ba{. tvorooka psa glasnika boga Smrti (ju-
Ima zna~ewa: crnoglav: pop: metvica. tarwi i ve~erwi) < saram‚, “hitra”,
Karaburma (Crno brdo), v. kara i burma. boìja ku~ka, majka Sarameja, RV X, 14,
koja prati Gromovnika i ~uva wegovo
karavan, ~‚ra, putovawe + vana, mno{t-
stado, √ s™i. Sarama se smatra se ve-
vo, (= sƒrt’a, karavan > jevr. orhá) > per.
snicom Zore, jer osloba|a sun~eve zra-
kārān, ar. kairvan, tur. kervan, fr. cara-
ke (krave), od tame No}i.
vane, jel. karbáni.
Karali}, kar‚la, ime boga Ogwa, jedan
karavan-ba{a, v. karavan i ba{a.
od sedam jezika vatre, ime bogiwe Nava,
Karavla{ka, v. kara i Vlah. √ k™i.
Turci su pokorenim narodima davali karamanka (vr. ùte kru{ke), v. Karaman.
pridevak “crni”, otuda Crna Vla{ka.
karambol, karamba, pome{an, √ k™i >
karavan-seraj, v. karavan i saraj. {p. carambola.
karakatnica (hobotnica), v. krak > bug. karamel, karam‚la, dim, za~a|aviti, √
krakatica, rus. karakƒtica. k™i > jevr. karamél, fr. caramel.
karakosa (crna kosa), v. kara i kosa. karan (st. srp. titula namesnika), k‚ra–a,
karakter, v. kr~iti > jel. chrásso, use- boànski pridevak, (pra)uzrok (krea-
cam, charaktír, nem. karst. cije), poreklo, pobuda, na~elo, odre|ewe
karakul, v. kolo i kula. mi{qewa ili prosu|ivawa (znak, do-
Karakul je okrugla kula aste~ke op- kaz), postupak, posredovawe, osnova,
servatorije. uslov ispravnosti, √ k™i.
karamluk, v. kara i luk. Ova stara srpska titula davana je na-
karabin, karab’in, surla, √ k™i > ar. ka- j~e{}e ~lanovima carske porodice, na
rab, fr. carabine, izbaciti (vodu) jako, slu`bi u nekoj stranoj zemqi, u ciqu
it. carabina. o~uvawa interesa loze. Postoji u asir-
skim zapisima i Ilijadi, a staro ime
karakonxe, k‚lakawxa, vrsta zloduha
Kraqeva je Karanovac.
(“nekr{tenih dana”), od kojih neki sve-
tle kao zvezde, √ kal > hindi kalikanxi, Karanovi} (carska loza), v. karan.
crn~i}i, deca bogiwe Crnke (Kalake), Lesandar Makedonski ili Veliki je od
cinc. karakanxu, jel. kalikandzari, tur. ka- loze Karanovi}a, koja svoje boànsko
rakoncolos, {ipt. karakonxoq. poreklo izvodi po Serbonu (Plutarh).
Karakoca, k‚rakoša, zmijoliki zloduh. Bo{ar ovo porodi~no ime tuma~i po
Karaman, gr„ma-–‰, glavni, pomo}nik mo}u titularnog imena German.
boga Nava > st. srp. karman, xep, nov- karanija, v. karan.
198
K. je administrativna jedinica sl. kra- kardio, -(srce), h™‡d, srce, du{a, intelekt,
qevini. √ h™i > jel. kardía, lat. cor, -dis, eng.
Karanovo (st. ime Kraqeva), v. karan. heart: cardial, nem. Herz.
Karanovac, v. Karanovo. kardiogram, v. kardio i grama.
karanda{ (rus. olovka), kƒra–a, RV I, 119, kardiografija, v. kardio i grafo.
pisar, ve{tina (pisawa), √ k™i. kardiologija, v. kardio i logo.
Naziv je nastao po imenu {vajcarske kardiomegalija, v. kardio i mega.
fabrike, koja je izvozila olovke za Ru- kardiometar, v. kardio i metar.
siju, u vreme Petra Velikog.
kardioneuroza, v. kardio i neuro.
Karapanxa v. kara i panxa > tur. kara kardiopatija, v. kardio i patiti.
pançe, “crna kanxa”, ve{tica.
kardiofon, v. kardio i fono.
karasevdah, v. kara i sevdah.
kare (~etvorougaonik), v. ~etiri > fr. ca-
karasu (crna voda), v. kara i apsu.
rré, lat. quadratum.
karat, v. kvarat > ar. qīrāt, jevr. karát, nem.
kareza, kƒrasi, izvr{iti, posti}i, √ k™i.
Karat, it. carato, fr. carat, jel. kerátion.
K. je erotska stimulacija u magiji.
Karat se etimolo{ki vezuje za afri-
~ki plod kuare, ~ija je suva masa kon- Karen (dansko-norve{ki), v. Katarina >
stantne teìne, tako da ~etiri zrna > eng. Karen.
teè jedan karat, koji ima 0, 250 mi- karibu (sev. jelen), {arab’a, (karab’a), vr.
ligrama. jelena, √ {ra?
karati, kƒrati, smatrati, odrediti, karijes (truqewe), kar‡jas, trule`, gwil-
podlo`nost, gazdovati, negovati, imati ost, uve}avawe, √ k™i > lat. caries, tru-
svrhu, u~initi korist ili {tetu, prou- le`.
zrokovati, obaviti, izvr{iti, √ k™i > karika, v. karioka > ma|. karika.
ra{. karu, karawe, het. asir. k arum, karioka (braz.), k‚rik‚, plesa~ica, igra~-
gradski savet (ve}e), bug. kahar, ar. kahr, ica (obredna), √ k™i.
briga, àlost: kahret, briàn, sem. krx, Karkali} (por. ime), karkara, ime (zlo)-
koriti, jevr. gair, uzvik, tur. kahir, jel. duha Nava: kamen, √ kark > jel. kroki,
girus, lat. carimo, st. ir. caire, lit. kirinti. krokali, lat. hallus, calx.
karaula, kar‚la, otvor, ono {to je odvoje- Karkin (ime zloduha), v. rak > jel. Karkí
no, prazan prostor, √ k™i > tat. ~ag. nos, oli~ewe Raka.
kazah. karavul.
karlica, v. krbuqa > germ. st. norm. kar,
Karaula, -i{te, v. karaula. nem. Kärle.
karafa, -ina, v korab > ar. garrāfa, it. ca- Karlo, - a, v. kraq > ~e{. Karol, -q,
rrafa, -ina. Karlo, lat. Carolus, eng. Charles, fr. Cha
karafindl, v. karafa. rles, nem. Karl.
Karaxa, -i}, v. karakonxe. Karlove Vari, v. Karlo i var.
karbon, v. ugaq > lat. carbon: it. Carbo- Karlovci, v. kraq.
nari. karma, karma, ishod, rezultat, dostignu}e,
karvan, v. karavan. plodonosna delatnost, rel. ~in ili
kargo, √ ~arg', stawe, biti u prometu, pu- du`nost, √ k™i > hindi karma.
tovati > {p. cargo, eng. cargo, lat. car- Karmen, v. Harite > lat. Carmen, Pesma
rus, fr. cargaison. (prigodna), eng. Carmen.
karda{ (prijateq), v. kardio > per. karind karmin, v. grimiz > rus. karmˆn, fr. car
aš, tur. kardaş, rum. cardašie. min: {p. cremesin, eng. crimson.
199
Karnak, kƒr–aka, centar, centralna ta- kartograf(ija) v. karta i garfo.

~ka √ karn > ar. al karnak, “utvr|eno kartomantija, karta i mantija.
selo”. kartometar, v. karta i metar.
Karnak je bio duhovni centar st. karton, v. karta > fr. carton, it. cartone,
Misira. Istim imenom se zovu us- jel. hartion.
pravni kameni blokovi Bretawe.
kartoskop, v. karta i skop.
Karolina, v. Kraq > it. Carla, {p. Ca-
karuce, ~‚ra, putovati, √ ~ar > rum. cara,
rolina, eng. Caroline, -un, fr. Charlotte.
gal. carre, lat. carra, it. carro.
karotna, garxara, {argarepa > eng. carrot,
kar{iluk (odgovor; do~ek), v. kr{ i luk.
lat. carota, fr. carotte.
K. zna~i jo{ sretawe.
karp, {ap’ara (< {ap’ƒ), {aran, √ {ap >
jevr. karpión, gal. carpe, eng. carp, lat. kas, √ kas, i}i, kretati se, pribliìti.
carpa. kasati, kasati.
Karpa (Hora jeseni), gƒrb’a, plod, √ grab’ kasa, kas“, posuda od metala, √ kam > lat.
> jel. karpos, plod. capsa, it. {p. cassa.
Karpati, karpaša, ime planine, √ k™i. Kasandar, -ra, sekand’ara suime za Le-
K. se zovu Srpske planine (Markelin). sandra na Istoku (= s‹ka-m-d’ara) > st.
mak. Kasandar (Antipatra), mu` Salo-
karpolit, v. karpa i litica.
nike, sestre L. Velikog, ar. Iskender,
karpologija, v. karpa i logo. jel. Kassándra, trojanska proro~ica, eng.
Karpo{, v Karpa > srp. Kapor, jel. Kar- Casandra.
pos, hri{}anski svetiteq. Ovo ime se izvodi od kana, {uma +
karpuza (lubenica), k’arb’xa, lubenica, √ d’ara, dràti, ali istu spotu ima sin-
k’arb? > ukr. garbuz, tikva, rus. arbuz, tagma: se, sluìti + k‚nt‚ra, {uma.
k arap“z, per. harbuza, diwa, krim. tat. kasap, -in, k’aspa (k’a{pa), èstina, tla-
tur. karpuz, rum. carpuz. ~ewe, ugwetavawe, àr, srxba, √ k’a{ >
karta, krƒtu, plan, nacrt, svrha, namera, ar. qāsab, jevr. kasáb, kacáv, tur. kasap,
od luka, èqa, voqa, odre|en: snaga, √ jel. kasápis, rum. casap.
k™i > jevr. kartís, lat. charta, jel. hárti(s): kasapane, v. kasapnica.
krátos, eng. card: charter, nem. Karte.
kasapnica, v. kasap i han.
Kartaga (Kartagina), √ gurd, grad + g‘,
Kasija, k‚{ˆ, sjajni, svetle}i, ime za Su-
bik (“Bikograd”) > jevr. kart hadašt (kir-
nce: zem. i ime za narod i grad, √ k‚{
jat hadetit), Novi grad.
> lat. Cassianus, l. ime, Cassius, por.
Osnivawe K. se vezuje za princezu Di ime.
donu, }erku Belusa, kraqa Tira, ali je
Kaspar, k„{japa, {amansko ime, √ k‚{.
za wu vezana i tipska legenda, koja
obja{wava ime Kartage. Naime, weni Kaspi, v. Ka{ubi.
osniva~i su traìli od starosedelaca Kaspi su se zajedno s Amazonkama na-
onoliko zemqe, kolika je koà bika. zivali Sarbatima, a ìveli su kod
Kada su dobili pristanak, isekli su Kaspijskog jezera (Ravenski).
koù bika na rezance i tako mnogo- Kaspijsko more, v. Kaspi i more.
struko uve}ali dobijenu parcelu. kasta, k„{š’‚, nivo, stepen, vrhunac, kra-
kartel, karƒtala, dràti u {aci ili bi- jwa granica, stale`, √ k‚{ > lat. ca-
ti u ne~ijem posedu: dlan, no`, √ k™i stus, {p. port. casta.
> fr. eng. cartel, it. cartello. Kastalija, v. kastel > lat. Castaliae,
kartogram, v. karta i grama. izvor na Parnasu.
200
Kastaqan (ime manast. i brda), v. kastel. katana (vojnik, kowanik), g'‚tana, ubija-
kastawete, k‚st’ƒm, trupac, kastawete > we, robqewe: stanovnik pakla, √ gam >
{p. castanetas. ra{. katv, per. katal, vojnik, ratnik,
kastel, k„{š’‚, vrh, vr{ak, vrhunac, glama|. katona.
vica, glavna ta~ka, spoqa{ni oblik: katanac, kaššanas, patuqak, √ kašš >
zem. ime > ar. alqasr, {p. alcásar, gal. i slov. Katanec, por. ime.
a.s. castel, ~e{. kastel, crkva, lat. ca- katar, kaš'ara, teàk, otporan, -nost, ì-
stelum, -llanus, castrum, eng. castle, jel. ka- lav (kat'ore, jak, potpuno odrastao), na-
stéllion. poran, neprijatan: izdr`qivost, √ kaš'
kastig, v. ka{tiga > srp. ka{tig, “sva- > jel. katárus, stakawe, salevawe, lat. ca-
{to~ina”, zlo (od ~oveka). tarhus, it. catarro, nem. Katarch.
kastor (dabar, dabrovina), kast’ri, √ kas? katarza (rel. o~i{}ewe), k‚tarja (= k‚ta
> jel. kástōr, lat. castor. ra), pla{qiv(ost), kukavi~luk, utu~-
kasula, v. ko{uqa > jel. kasoýla. enost, depresivnost, podsticawe, uzbur-
rkanost, √ kaš > lat. catarhus, jel. ká-
kat (sprat), √ kuš, podeliti > rus. kat, ar.
tharsis, uklawawe ose}awa straha, psi-
kat, deo, strana, sprat, tur. kat, katlu, na-
hi~ko i emotivno o~i{}ewe (Aristo-
bran, rum. cat.
tel).
Kata, kašƒ, ime zloduha, √ kaš > lat. Cato.
Katarina, kƒša-vra–a, vedski bog Nava:
Katalina, v. Katarina. lat. Catallinus. boànski pridevak u zna~ewu “stra-
katakombe, kƒša, drvena plo~a + kumb'ƒ, {ni“, “mo}ni“, √ kat > ~e{. Katrinka,
posuda sakupqenih kostiju > jevr. kata- mak. Katinke, rus. Jekaterina, eng. Cat-
kómba, n. lat. catacumbe, eng. catacomb. herine, -arine, -rina, nem. Katharine, Katrina,
K. su podzemne prostorije, ali wihovo jel. Aikatarini -eríni.
izvorno zna~ewe je vezano za odlagawe katarka, kƒ–šaka, bilo kakav isturen deo
urni s kostima mrca. ili vrh, ime za Makaru (morsko
Katalonija v. Geti i Alani > lat. Cata ~udovi{te), √ ka– > n. jel. katartákio.
launia. kategorija, kat’‚, pri~a + agara, ku}a >
Na kartama iz V v. Gotoalania je poz- jel. kata-agorien > katēgoría, n.lat. cate-
nata je kao “Carstvo Gota”, kasnije goria.
kraqevina (S)aragon. Ali, to je Tudel- katedra, kƒša, tanka daska + daru, drvo >
ska Srbija, od Alari}a 395.g. do Ro- jel. kathédra, lat. cathedra.
deri}a 711. g. koja je obuhvatala skoro katerva (~etvrti deo satnije), v. ~etvrt.
celu [paniju i Portugaliju, s Pirine-
katete, koši, suprotne strane u pravou-
jima (Nikoli}).
glom trouglu, √ ku? > asir. katatu, jel.
U woj su stolovali Teodori}i, Euri}i, kathétē, it. catechèta.
Gezeli}i, Amarali}i. Egi}i, Viti~e,
kateter, v. katete > jel. kathetēr.
Atanagi}i ... a u Evropi su postojale i
druge Srbije: Tuluska, Danska, Polap- katehizis, kat'ita, razgovor, nabrajawe,
ska, dok je Vandalsko carstvo ustvari pripoved, izlagawe, beseda: srodan, po-
bila Severnoafri~ka Srbija (Niko- vezan, √ kat' > jel. katēchēsis, usmena na-
li}). stava.
Katalonski ima sli~nosti s baski- katil (xelat, krvnik), kr‚t’a, ubijawe (=
jskim i nekim nare~jima Tibeta (Ma- hantri, ubica: g'‚taka, xelat), pomo-
rkovi}). }nik boga Rata: zmijoliki zloduh, √
krat’ > avest. hakərət, ar. kātil (katal, qat-
201
ul), per. katal, vojnik, ratnik, jevr. katál, kahpija (kurva), v. kapija.
eng. cot: bug. katalanin, bezbo`nik, qut. kaca, kansƒ, metalna posuda za pi}e ili
Kati{te, v. Kata. tu~ana (k‚nsja): √ ans.
katoda, kašodaka, libacija u vodi, √ kaš kacabajka, v. kabanica > per. kabace, tur.
> jel. kátodos, put nadole. kabaşau.
katren (~etvorostih), v. ~etiri > jel. qua ka~ak (odmetnik), ka~‚ku, lo{, zao, lo{eg
train, sr. {loka. raspoloèwa: zmija (= ka~‚ku), √ ka~ >
katun (izdig, pastirsko stani{te), k“ša, srp. ka~kun, begunac, tur. kaçak.
ku}a, √ kuš > st. srp. katunь. Ka~anik (oronim), v. ka~anija
Katun, v. katun. ka~anija (quta zmija kamewa~a), v.
Katunari (ime ùpe), v. katun. ka~iti.
ka}uniti (kititi), v. ka~iti. ka~ara (prostorija za kace), v. kaca.
ka}iperka, v. ka}uniti i pero. ka~iti, ka~ate, √ ka~ > eng. catch, lat. ca-
kaur, -in, v. |aur > rum. ghiaur, it. kiafir. pere, uzeti, uhvatiti, zadràti: captare,
kau~, {ajjƒ (kajja), krevet, otoman, sofa, od- hvatati (kaptaà).
marati se na krevetu, √ {‡ > eng. ka~kati (blato), v. gacati.
couch. ka{a, -st, kƒ{as, kretawe, pokretan, √
kaf, v. guba > tur. kav, pe~urka za kre- ka{ > lit. košin, ma|. kasa.
sivo. Ka{i} (zem. i por. ime), k‚{a, vidqiv
ka(h)fa, kapha, sluz, vodwikavost, pena (k‚{i, Sunce), jedan od pomo}nika boga
(uop{teno), √ kap > avest. kafa, ar. Mrtvih (koji vodi du{e mrtvih na onaj
qahwä, per. kaf, kafa, pena, hindi kāpha, svet), √ ka{.
“zemqano zadovoqstvo”, jevr. kafé, eng. ka{ika, kal‚~ika, √ kal > tur. kaşik.
coffe, nem. Kaffe: n. lat. cofeinum. K. u narodnom predawu simbolizuje
Kafa ili Gamara je regija Abisinije. ìvot i puno}u ìvota, jer, “baciti
kafana, v. kafa > fr. café. ka{iku”, u prenosnom smislu zna~i
Kafiri (< Safiri), v. Sabiri > ar. ka- “umreti”. Stoga se vojnu daruje ka{ika,
fara, religijski skeptik. sa èqom da se vrati ìv i zdrav iz
boja.
K. je arapska re~ za plemena Safira
ili Sabira, starince Severne Kine, u Interesantan kalambur je ka{‡k„, RV,
zna~ewu "nevernik". I, 126, lasica (predator, oblika drvene
ka{ike, koji tako|e “grabi” jelo).
Kafiristan, v. Kafiri i stan.
ka{qati, k{auti, kijati, √ k{u > jevr.
Stanovnici K. ili Nuristana, visora-
ka há, kiha, eng. cough, lit. kosin, czaudmi.
vni na Himalajima, koju Indusi drè
rajem zemaqskim, svetlije su puti u od- Ka{mir, k‚{m‡ra, √ ka{.
nosu na okolno stanovni{tvo, nose ka{mir v. Ka{mir > eng. cassemere, fr.
{ajka~e, govore jednim oblikom srpskog cachmir, casimir.
jezika i znaju svoje srpsko poreklo, jer Ka{tela, v. kastel.
ih je po sopstvenom predawu tamo naka{tiga (kazna), ka{šakara, uzrok bola
selio Lesandar Veliki. (< ka{ta, zlo, bolno, pogre{no), bol,
kaftan, v. kaput > rus. kaftan, per. nevoqa, nezgoda, √ ka{ > rus. ka{tiga,
kaftān, sve~ano odelo, tur. kaftan, jevr. germ. chastigon, lat. castigare, kazniti,
kaftán, jel. kaftáni. castigatio, kastigacija, eng. castigate.
kaf-}ibrit, v. kaf i kibrit. Ka{ubi (pl. ime), k„{japa, pridevak
Vi{weg boga (= Serbon ili Arsen), √
202
k‚{ > rus. Ka{ubы, poq. Kaszuba, lat. kevtati, kavate, vikati, stvarati buku,
Cassubia, -tae, nem. Kaschuben. je~ati, √ k’.
Ka{ubi spadaju u Pomerane. kegla, v. kugla > nem. Kegel, -bahn.
kvadar, v. ~etiri > lat. qudra. kediv (misir. titula vice-kraqa), ket“,
kvadrant, v. ~etiri > lat quadranms. vo|a, vladar, javna ili eminentna osoba,
kvadrat, v. ~etiri > lat. quadratum. √ ~it > per. khidīw, princ, tur. khidiv,
kvarat, v. ~etiri > lat. quartarius, srp. fr. khédive.
kvartal, {p. quarto, it. quattro. kedar, kadara, vr. drveta (Mimosa =
kvart (~etvrt), v. ~etiri > lat. quartum. {veta k’adira), √ kad > gal. cedre, jel.
kédros, lat. cedrus.
kvartir (stan), v. kvart > fr. quartier, nem.
Quartier. Sumeri su znali da je plod kedra an-
tiseptik, koji {titi od truqewa.
kvarc, k‚~ƒ, kristal, kvarc kori{}en kao
ukras, √ ka~ > nem. Quarc.
Keln, v. kale (> Kalna).
Kvirin (nadimak Romula), svara, sunce, √ Keln duguje ime staroj tvr|avi (Niko-
svar > lat. Quirinus: Kvirinale, jedan od li}).
sedam rimskih bregova. Kelti, ket“-m‚la, ime za narod, pride-
Kvirina tuma~e pomo}u sarbinske re- vak sina obrednog sve{tenika koji pr-
~i curis, kopqe, ali, Romul je dobio na- iziva bogove, √ ~it > hald. K'alta,
dimak “sin sunca”, kao i Kir, zbog svo- K'elta, jevr. Chalata, Halat, brit. Kĕlt,
je nepobedivosti (Ki}ovi}). eng. Celt, jel. Keltoi, Kíltoí, Kíttoi, lat.
Celta, -ae, Cetii, Celti.
kvit (jednak, izjedna~en), v. kvota.
U Odiseji se pomiwe vo|a Kelta, koji
kvota (srazmera, deo, poreski iznos), √ kat',
su do{li u pomo} Troji, a Herodot
ispoqiti, ozna~iti, prikazati, razja-
prvi govori o Keltima. Wihovo ime je
sniti, izvestiti > lat. quoth, eng. quoth,
misti~no (Markal).
quote, fr. cote, coter.
Kelti (= Heti (Hati), i Geti (Goti),
keva (majka), k‹vala, bogiwa Majka, Vrhun-
izvorno nisu etni~ki pojam ve} imena
sko bi}e, RV X, 51, Apsolut, celovito-
za prva dva staleà starih Srba.
st, ono {to iskqu~uje sve ostalo, √ kev
> fin. Kave, bogiwa Majka, ar. kewa, Kelto-Gali, v. Kelti i Gali.
èna, het. hebat, jevr. kéva, postojawe, Za Kelto-Gale se govorilo da im je
bibl. Havva (Gen. 3.20), srp. keva, cura, otac Sribal (Tribal), a majka Zemqa.
(Bosna): ime za staru kobilu (ostavqa Otuda je ~uveno i veoma te{ko za
se da umre prirodnom smr}u (C. Gora): izvo|ewe, sribalsko ili {opsko oro,
kevac, ime za oca u tajnom govoru zi- vezano za entitet zemqe: “Dr`’ se
dara (Rodopi). zemqo, [op te gazi”!
Keva (Vuk), v. keva. Kelto-Iberi, v. Kelti i Iberi.
kevawe (golf), v. keva > srp. keva, {tap Apijan Aleks. kaè da su Iliri i
ili rupa u zemqi (Unkovi}). Kelti (Gali) bra}a = Keltoiberi, (je-
K. je stara srpska igra, nazvana po linski i latinski naziv za Luì~ke
keva-{tapu. Danas je poznata po imenu Srbe iz [panije).
golf, kao {kotska narodna igra, a Keltoskiti (Strabon), v. Kelti i Skiti.
[koti su poreklom Skiti (Srbi). Kemal, kƒmala, oli~ewe ravnote`ne si-
kevara (~a{a, B), v. korab > jevr. gavi’a, le: crven: lotos, √ kam.
~a{a, pehar, {oqa. kentra (kqu~aonica), kendra, centar
keve{ (ure~en), v. keva. kruga, centrirawe, √ kan > jel. kéntron.
203
Kentaur, gand'arvƒ, stanovnik neba i neli~na pri~a o pet elemenata, od kojih
beskih voda, vezan za kretawe sun~evih je sastavqen kosmos.
kowa, RV I, 163 (= gand'arv‡), majka mi- Kerska brda (zem. ime), v. kerov i brdo.
tske rase kowa, RV X, 11, √ gand' > jel. kesa, √ ku{ (kus), uviti, zamotati > asir.
Kentauros, -uros. kisu, xak, vre}a, torba, ukr. kisa (kus),
Keram, v. keramika > jel. Kéramos. jevr. kis, xep, vre}a, ar. kis, per. kise, srp.
keramika, v. kr~ag > jel. keramikē, tur. |isa (K.), tur. kese, jel. kýstis, mehur,
keremid. kesa.
keramografija, v. keramika i grafo. kesexija (secikesa, lupe`), v. kesa i xija.
keratin, {‚r•ga (k‚r•ga), napravqeno od keser (se~ivo), k{urƒ (ksurƒ), RV I, 166,
roga > jel. kéras, kári. no`, se~ivo, greba~, √ k{ur > tur.
keratoliti, v. keramika i lito. keser.
keraunoskop, v. grom i skop. Kesi}, k‹sa, bog Nava.
keraunofobija, v. grom i fobija. kesten, ast’ikam, kost > gal. chastaigne,
jel. kástanon, lat. castanea, {p. castanetas.
Kerber, v. kerov > jel. Kérberos, mit. pas,
~uvar ulaza u Nav. keten (lan), kaša, jednogodi{wa biqka, √
aš > rus. ket, lanena tkanina, tur. ka-
Kere, v. Kala > jel. Kēres (Kíres = No}),
tan, tat. kitan.
Crne ("deca No}i"), u vezi smrti i duh-
kefalija (poglavar), v. kefalo.
ova pokojnika, sestre Mojri: kírainein,
razarati. kefalo (glava, mozak (fig), k‚p‚la glava
(= kap‚la, lobawa): pridevak boga Nava,
K. su zlodusi, crne kao no}, sa ogrta-
√ ka, kamp? > jel. kefalē, kefalija, ti-
~ima ogrezlim od qudske krvi.
tula poglavara, tur. kafa, lat. caput,
kerebe~iti, sarab’a (karab’a), ime za ma- glava (> kapital), capitalis, capitellum,
jmuna > it. ghiribizzare. vrh stuba: capitulum, n. lat. capellanus:
Kerera, v. Kora > lat. Ceres, za{titnica capitilatio.
ìta koje raste. kec (re~ za terawe koze), v. koza > srp. ke-
Kerim, kar“ma, ime (zlo)duha, √ k™‡ > ar. kez, sodomit: kecati.
Karîm. ke~er, k’e~ara, kretawe u vazduhu, letewe,
kermez, v. krmez (crvena boja od jaja {ti- bacawe, √ k’an.
tastih va{i). ke{a (nadimak: stariji ~ovek), ke{avƒ,
kerov (kera), {abƒla (kabƒla), RV X, 14, “dugokosi”, pridevak Vi{weg (= ke{-
pridevak dva ~etvorooka psa boga Smr- in, RV X, 136).
ti, koji ~uvaju ulaz u dowi svet ili Ke{eq (por. ime), v. ke{a.
Nav, √ {ap > rus. kobel, pas, oset. kha-
Kibela, v. keva > jel. Kubéli, lat. Cubele.
bula, {tene: misir. ker’eeb, sve{tenik
obreda sahrane, ceremonial majstor, kibiti (gledati (kri{om), k{ipƒti, ba-
avest. K’rub, zmaj, jevr. cherub (kerūbh), citi pogled, pogledati, √ k{(i)p > nem.
Heruvim. Kiebitz, kiebitzen, kibicovati.
Po Svetom pismu, Kerubim ili He- kibla, v. kabal > ar. qiblä, predwa strana,
ruvim je ~uvar raja zemaqskog, u obli- nar. ju`na, nem. Kubel.
ku nemani sa lavqim, orlovim, biko- kibrit ({ibica), kal„b'™it, mesec, nosi-
vim i qudskim licem, sa ~etiri krila, lac prsta, podupira~, √ kal > ar. kibrīt,
a po celom telu je imao samo “o~i”. Na sumpor, rum chibrit, jel. kimpríti.
ovoj nemani su po~ivala kola koja su
nosila presto boìji. Ovo je simbo-
204
kivan, hinva, “podbada~”, “podstrekiva~”, kikot, k'akk', √ kak': kikotati, kak'ati.

ime oca Gromovnika, √ hi > per. hīn, kila, √ k‡l, (po)vezati > ar. hili, }ilim.
qut: srp. Hini}. K. je sveàw lana ili konopqe za
kivot (kov~eg s mo{tima svetiteqa), kapˆ, mo~ewe.
Vi{wi, √ ka(m)p > st. rus. kivot, jel. kila, k'ilƒ, beskorisna stvar, fig. otpa-
k(e)ipos, kibos, germ. affo, eng. ape. dak; nekultivisano u kultivisanom
kidati, ka—ati, otkinuti (= ki–—ati, poqu, neispuwen prostor, √ k'id > lit.
odvo jiti, √ ki–—), √ ka—. kula, prus. hola, rum. chila.
K ie v (= Kujava), kiova, planeta Mars (= kiler, v. }iler.
k(a)uxa), √ ku > st. rus. Kыєvvъ, ~e{. kilit (tur. brava), lokƒtƒ, u sopstvenom
Kujov, poq. Kiewo, ar. Kujabah, jel. Kia- posedu, √ lok > tur. kilit, jel. kleida.
bon, lat. Cuiewa.
kilo, v. hiqada > jel. chilioi.
Smatra se da je grad Kijev dobio je ime
kilobar, v. kilo i baro.
po knezu Kiju (Kujь) iz V. veka, {to
etimolo{ki nije u suprotnosti s ~i- kilogram, v. kilo i gram.
wenicom da je ovaj knez dobio ime po kilometar, v. kilo i metar.
oli~ewu planete Mars. kiloherc, v. kilo i herc.
S. [~erbicki tuma~i ime ukrajinskog Kimbri (Simbri, Humbri), kumb’ar‡,
Kieva u zna~ewu “klanac” i dovodi ga ime bogiwe Nava, √ kumb > gal. Semba,
u vezu s “kija~om” (bukova batina, ki- lat. Cumbru, Kimbero (Aristofan), eng.
jak), ali ova re~ je od drugog korena i Cumru, Vel{ani.
stoji u vezi s infinitivom “iskijati”. Belo je bio kraq Kimbra, koji su se
K. je veoma ~esto zemqopisno ime, a sa nazivali Kelti ili Gali (Apijan). Teu-
mo u Hercegovini postoji ~ak pet Ki- toni su tako|e deo Kimbra, koje su na-
jeva. zivali Kimerima ili Galo-Skitima
kijak (batina), v. iskijati. (Plutarh). Kimbri su ìveli u dana-
kijati, k‚jati, proizvesti zvuk, √ kai > n{woj Danskoj (Goselin).

jevr. hiha. Sikambrijski Franci stoje u vezi Sug-
Kijevo (ime sela), v. Kiev. ambra, oboàvaoca bogiwe Majke zemqe
(Geje), koju su Balti~ki Srbi zvali Ga-
ki(t)ka, {ˆk’‚ (kˆk’‚), {i{ka, zrak sunca,
mbara ili Sambara (Nikoli}). Oni
√ {il? > rum. chica, lit. kaukas, {i-
imaju legendu o poreklu Merovinga od
m{ka., eng. kink.
Trojanaca, povezanih s kraqevskom
Kikinda, k‚kandi, ime grada i zemqe, √ ku}om Arkadije.
kak? > ma|. Kokönd.
K im e r i (= Sumeri), kum‚rƒ, jedno od
U Bengalu postoji ki{kind’a, mitski imena za Ogaw ili wegovog sina (ku-
grad zloduha. meru, zemqa Titana i zloduha, ju`ni
kikiqav, kikir„, iscepati u komadi}e, pol), bog Rata, √ m„ > asir. Gi-m
mir-r
ra,
RV VI, 53, √ k™i. -aa (Ga--mira), ime za Srbe ili staro-
Kiklop, v. cirk > jel. Kýklopes, mitski helmske Arij(ev)ce, bibl. Gomer (Bri-
je dnooki xinovi, neprijateqi qudi i gija), lat. Kimmero: Gomares, predak
bogova. Gomera (Flavije), Komares, Kimeri u
Kiklopi su divovi dalekog zapada. Kod zemqi Saka (Mela) ili ime regije iz-
(M)omira su mitski narod Sicilije. Za me|u Indije i Persije (Plinije).
wih se u st. veku verovalo, da u Etni Kimeri su Arijevci srodni s
kuju gromove za Jupitera. Ra{anima (âjld) i Skitima (Talbot).
205
Vel{ani se kao i Medi zovu Kime- kip(t)eti, kupjati, qutit (< kupja, uzbud-
rima, {to je suime za Kimbre. Kimeri iti), uzbu|en, √ kup > lat. cupio, -ere,
sa obala Balti~kog mora, upali su u Cupidon, nem. hopfen: jevr. kipús, pena.
Faliju (Plutarh). kireta (med. ka{ika za ~i{}ewe), kareša,
Kimbre su Jelini nazivali Kimerima nokat, √ k™i > fr. curette, med. grebi-
(Strabon). U asirskim zapisima, ma- lica: curettage.
loazijski Kimeri zovu se Medi. Po bi- kir (gospodin), v. kraq > jel. kýrios.
blijskom rodoslovu Gomer je sin Ja-
kirija, hˆra, uzeti, o~erupati, li{iti √
fetov?
hi > ar. kirā, zakup, rum. cinc. chirie.
Kina, ~ina > ar. sini. Kiril, -o, v. kraq > rus. ûrilo, bog
Kingu (vav. Titan), v. Giganti > eng. king. Messec ruskih bilina, jel. Kýrillos.
K. je sin ili mu` Tiamat. Marduk je kirixija, v. hˆra, glavni put + xija,
pome{ao krv ubijenog Kingua sa ze- osvajawe > tur. kira.
mqom, pa su tako stvoreni prvi qudi,
Kirka (mitska ~arobnica), v. Horus > jel.
{to je istovetan motiv, koji postoji u
Kírki (~arobnica sa dalekog istoka, gde
jelinskoj legendi o sprènim Titan-
stanuje Zora): kirke, soko (Horusov atri-
ima.
but).
kineza, √ ~aj, (po)krenuti > jel. kio, kin, po- kirner (obeleìva~), {‡r–ƒ, rasturiti,
kret, kinéō, -ima, kinēsis, kretawe, lat.
sm rviti, povrediti (k‡rna), √ {™‡ >
cieo, cunae.
nem. Körner.
kino (bioskop), v. kineza > jel. kínēma, eng. kismet, v. krsme(t) > asir. nismatu, voqa,
cinema.
èqa, ar. qismä, tur. k’smet, 1kismet.
kinetika, v. kineza > jel. kinetikós. kist, h‚sta, ruka (hƒstad‚na, uzimawe ruk
kinezijatrika, v. kineza i jetra. om), √ has > rus. kistь, per. dest, ruka,
kineziometrija, v. kineza i metar. jel. ágostós: kísti, nem. Kiste.
kinezioneuroza, v. kineza i neuro. kistis, v. kesa.
kinematograf(ija), v. kineza i grafo. kistopatija, v. kistis i patiti.
kineskop, v. kineza i skop. kistoskopija, v. kistis i skop.
kinici, v. cinik > jel. kunikós. kit (git), v. git > jel. kitos, lat. cetus.
kinodrom, v. }ena i drum. kitab, v. }itab.
kinofobija, v. }ena i fobija. kitara (“roga”), v. ki(t)ka > jel. kidarit.
kinologija, v. }ena i logo. Kitara je obredno-sve~ana kapa Briga
kinxal, v. kanxa > rus. kin`ƒlъ. ili anti~kih Srba. Stara je koliko i
kiwiti, hinoti, nagoniti, terati, √ hi. srpski narod. Odràla se u kontinui-
Kio (oli~ewe pl. Mars), v. Kiev. tetu od klasi~ne umetnosti, do stili-
zovane ènske narodne no{we Sre-
kiosk, √ ki{k, povrediti > asir. kisukku,
brnice.
zatvor, ropstvo, jevr. kijósk, per. tur.
köşk, zatvoren balkon, eng. kiosk, fr. Ova kapa je bila deo narodne no{we
kiosque. Helma i M. Azije. Obele`je je trojan-
skih junaka i da~kih (getskih) ratnika
kip, v. kapi{te > srp. kipar, -sstvo.
na Trajanovom stubu u Rimu. Nosio je
Kipar, v. bakar > tur. Kibris, jel. Kýpros, srpski princ-posve}enik Sorbej (jel.
lat. Cuprus, nem. Kupfer. Orfej), pa i sam bog Mitra. Tako|e,
medski i persijski carevi, a staro-ma-
kedonski {lemovi imaju wen oblik
206
Bila je po~asna kapa mleta~kih du- kleptomanija, v klepto i manija.

`deva. Vremenom je postala simbol kleptofobija, v. klepto i fobija.
slobode i slobodnih naroda, pa su je no-
klesija, v. eklesija
sili i francuski revoloucionari (Sv-
etlica).
klet, k'eša, seqa~ka ku}a, √ k'eš > kelt. cl-
iath, gal. cleta, fr. chalet: claie, jel. kutos,
kitara (citra), v. sitar > st. srp. kīddara,
}elija.
jevr. katrós, jel. kithára.
kletva, h‹tva, naterati, podsta}i, √ hi.
Kitovras, v. Kentaur.
kletka, k'ešaka > sum. hek'alot, vel. ku}a.
ki{a, kƒ{as, voda, rasuti, razviti, √ ka{
> jevr. géšem. klefte, v. klepto > jel. klepte.
ki{iti, {ikate, sitne kapi, susneìca klecati, -nuti, kli{n‚ti, bol, nevoqa,
(ka{ati, i}i, kretati se), √ ka{. patwa, mu~iti, √ kli{.
ki{tra, v. kist. klecav, kle{a.
klada, v. greda > rus. koloda, st. norm. holt, kliberiti, kl‡bate, ne~ove~an, √ kl‡b.
nem. Holz, ir. caill, {uma, jel. kládos, klijent, v. glas > jel. kluo, slu{am, ~ujem,
grana. lat. cliens, -tis.
Klada, v. klada. klika, v. kliktati > fr. clique.
Kladaw, v. klada. kliktati, kilikilajati, izraziti zado-
voqstvo podizawem glasa, √ kil > rus.
Kladu{a, v. klada.
klˆkatъ, lit. klikti, eng. click, rum. clic.
kladenac, v. klada. fr. clier, nem. Schrei.
klak, v. kalkulus. klimav, klama, klonuo, zamor, -enost, √
klan (kelt. bratstvo), gana, pripadnost kl- klam > nem. Klammer: Klemme, klema.
anu, √ gu? klimati, kl‚mati.
Klanica (selo), v. klati. klin, k‡la, drveni klin, dr{ka, ukosnica,
klapa, k'al„pa, grupa (muzi~ka), orkestar, √ k‡l > rum. clin, srp. kolac: kajla, rus.
√ kal? kaйl
lo, nem. Keil.
klapna, k'al„pa, sveàw, naramak, zave- Klina, v. glina.
`qaj, ono {to drì pojedine delove za- klinac, v. klin.
jedno, √ k'al > srp. poklopac, sem. qlv,
klin~, kiliw~a, daska, obloìti da-
uklopiti, nem. Klappe, jel. klápa, {arka,
skama; bok, bina, podijum, √ kil.
zglob: gal. chapele, eng. chapel, lat. cap-
pella (izv. ogrta~).
Klio, √ kle{ (kles), glas > jel. Kléos, Kle
iō, “slava”(= glas), Kleja.
klati, kirƒti, isticati, √ k™‡ > rus. ko-
lotь, lit. kolti, eng. kill. klipan, k™ipa–ƒ, bedan, siroma{an, ne-
sre}an, huqa, √ krip.
klauzula, v. kqu~ > lat. clausula.
Klisa, v. klesija > srp. klisara, crkve-
Kleopatra ‹k‚-p‚šal‚, “Jednocvetna”,
wak.
ime bogiwe Nava ili wene sestre >
hindi ekapatra, “kraqica zmija”.
klicati, v. kliktati.
K. je posledwa kraqica misirsko-sar- Kod st. Srba je tokom boja bilo u obi-
batske dinastije Lagi}a. Wen jelinski ~aju "klicawe predaka", {to se najdu-
oblik imena Kleopatra je u zna~ewu: è odràlo u C. Gori.
“Slavocvetna”. kli{e, kle{a, bol, tuga, àlost, nesre}a,
klepto, -(ukrasti), v. lapiti > lat. clepo, nevoqa, nu`da, oskudica, iznuriti,
-ere, jel. cleptēs, kléftis. muka, mu~ewe: obojiti, {minkati: tri
mane duha: pohlepa, zloba (zlonamer-
207
nost) i sumwi~avost, √ kli{ > fr. Knegiwa (l. ime, J. Srbija), v. Knez.
cliché, jevr. glufá. knez (kwaz), √ kans, zapovedati, vladati,
klobuk (kapa, {e{ir: balon), kal„paka, upravqati > rus. knяzz, misir. knef,
mesec, okititi: ukras, sekta{ki znak rodona~elnik, asir. hazanu, vladar (gra-
na ~elu, √ kal > st. rus. klobukъ: srp. dona~elnik, upravnik), jevr. komes, mi-
klobu~iti (u vodi). nistar nebeskog dvora (koji obitava na
K. je u Hercegovini izvorno naziv za tre}em nebu), jel. kómis, lat. comes, rum.
ki{nu kap, koja padne na povr{inu cneaz: {p. konsilere.
vode, proizvode}i (pravilan) krug (De- Rodona~elnik plemena je bio i prvo-
reti}). sve{tenik (poq. ksjena) i sudija.
Klobu~ak, (zem. ime), v. klobuk. Kneèvac, v. knez.
Klobu~ar (por. ime), v. klobuk. Kneèvo, v. knez.
klovn, v. kolon > eng. clown. Kneèpoqe, knez i poqe.
klozet, v. kqu~ > gal. clos, eng. closet, lat. knedla klat’ana, oblikovati grudvu (gru-
clausum, claudere. men), √ klat’ > nem. Knödel.
klon (grana, [), kloma, plu}a (= kl‘man), Kneset (jevr. Parlament), v. knez > jevr.
√ kal > jel. klón, klica, mladica, pneu- kénes, knasim, kongres: knesijá, crkva.
mon, lat. pulmo. Kwaèvac, v. kwaz.
List ima istu ulogu kao i plu}a kod kwaz, v. knez.
~oveka, a hrastova grana i list su po
kwiga, v. kuniga > rus. knˆga, kin. knig,
strukturi najsli~niji plu}ima (Tasev).
st. rus. knigo~ei, srp. knigi (Crnori-
klonuti, kl‚mati, √ klam: klonuo, zac), st. turk. küinigti, qubiteq kwige, st.
klama. skand. Kenning, znawe, u~ewe.
klub, v. klube > eng. club. ko, kƒ (k‚, kas, kim), ko, koji, kakav >
klube (klupko), {ulba, uè, konopac, uska avest. ka, kô, eng. who, what, whose, a.s.
traka: snaàn, zdrav; √ {ulb > rus. hwā, hwaet, lit. ká, kas, jel. (jonski), kōs,
klub, ~e{. kloub, lit. klambaras. kóthen > pōs, póthen, ti(s), lat. quis, -id.
kqu~, v. lokot > srp. kalauz, tur. kilavuz: kob (predskazawe, dobro ili lo{e), k{ob'a,
fr. cle, eng. kee: clef: closed, jel. kleisto, uzbu|ewe, nemir, potres, uznemiriti, √
zatvoreno, lat. clavis, -nda: jevr. klu, zat- k{ub' > rus. kobь, privi|ewe, duh, pol.
vor. srp. it. kabu, st. norm. happ, dobra sre-
Kqu~ (selo), √ klu, kretati se. }a, st. isl. happ, norv. happen, st. ir. cab,
Selo Kqu~ (Mionica) dobilo je ime po pobeda.
vrelima reke Lepenice. koba (drv. posuda, vedro), v. kofa.
kmet, kansate, vladati, upravqati, √ kans koban, k{ob’ana, uznemiravaju}i, emoti-
st. srp. kьm
metь, lat. commiter, vladati: van, RV X, 103, ime boga Nava.
comitatus, ùpanija, prus. kumtis, poq. kobac, v. kubuz > germ. habuh, nem. Habicht,
kmiec, it. comito, zapovednik galije. lat. capus.
K. je po spoti osoba, kojoj je poverena kobeqati, k{ob’ate.
neka du`nost, otuda na izgled supro- kober (prekriva~), varaka, prekriti, √ v™i
stavqena zna~ewa: boqar, velika{, seo-
kobzar (ukr. muz. instrument), kubxƒ, vr.
ski knez, nasuprot zna~ewu seqak (=
muzi~kog instrumenta, √ kup.
kmeti}, Poqi~ki statut).
Kobili} (Milo{), v. Kupalo.
kmetija, v. kmet > lat. cometia, kmetija.
knegiwa, v. knez.
208
Pridevak K. je po Kupalu, starom sr- katśe, tur. krim. tat. kači, per. azak, a.s.
pskom bogu Obiqa, ali glasovno poi- haecen, jel. aízai, -gós, it. ožas, st. norm.
stove}en s re~ju "kobila", koja je tako|e koken, germ. zige, nem. Schege.
simbol vatre Nava. Kozari, v. Hazari > jevr. Kozarí.
Kobili} (Kupali}) postoji i u {ip- Interesantan kalambur je jevr. hazur,
tarskom predawu, ali to je samo dokaz stranac.
vi{e, da su [iptari koji ga slave, po- Kozaci, k‹sa, “kosati”, ime Vi{weg boga.
tomci poarbana{enih Srba. Duga kosa je bila oznaka vi{ih sta-
Koblenc, v. Oplenac. leà, koji su vezivali per~in.
kobra, v. kolo > lat. colubra, zmija, port. koitus, {ajati (kajati), leàti sa ènom
cobra. (< {aj…, leàwe), √ {‡ > lat. coitus: jel.
Kovan, -jana, v. kovati > srp. Kovjani}, koiti, krevet < {‹te (k‹te), leàti:
por. ime. ores – koios, istomi{qenici.
kovanluk (p~eliwak), v. kovati i luk. Kojan, v. Kalojan.
Najve}i kovanluk u sr. veku bio je na Koka, k‘ka, ime za Vi{weg √ kuk.
Slatini, koji je Du{an dao crkvi koka (koko{ka), k‘ka, crvena guska.
Arhan|elovoj. Kokan, {ƒkman, Gromovnik, √ {ak.
kovati, kavate, praviti buku > lit. kauti. kokarda (znak, simbol), kakƒrdu, ru{ewe
kova~, kƒva~a, oklop (briwe) > kava~in, protivnika, razarawe neprijateqa, RV
oklopqen, pridevak boga Nava: lave`, √ X, 102, √ kuk > tib. hikhordo, magijska
ku > ir. Goibhuin, bog Kova~, jevr. qain. formula (sv. mlin), fr. cocarde, petlova
Kova~ki zanat i upotreba vatre stoje u kresta, eng. cackade.
vezi s dowim svetom. K. je uro~nik, trobojni, koji stoji u
Kova~evac, v. kova~. vezi s barjakom Zore, od koga "beì"
Kova~ica, v. kova~nica. tama no}i: “Kokot poje Zoru zove”.
kova~nica, v. kova~. kokati, kokate, prihvatiti, do~ekati, √
koverat, v. kober > gal. corvir, lat. coope- kuk.
rire, fr. couvert. kokos, k‘{a, trup, stoèr, RV VI, 47, lop
koviqe (vr. biqke), v. Koviqka. ta, √ ku{ > jel. kókkos, zrno, lat. coc-
cus, bobica, arm. kakau, plod, per. gaga,
K. je uro~nik, vilinska hrana i zna-
slast.
mewe nevinosti u nar. predawu.
kokot (pevac), kukkušƒ (= kurkuša, kaka
Koviqka, k‹vala, bogiwa Majka, √ kev.
t’u), divqi petao, √ kuk (kur) > rus.
kod, koši, su{tina, specifi~nost ili k‘kot, rum. cucot, jel. kókotoz, lat. coca,
kara kteristika u dokazu ili sporu, √ fr. coq, eng. cock.
ku > srp. kotirati (vrednovati), fr.
K. je ogwena ptica sunca u no}nom kre-
cote, lat. code, {ifra.
tawu: Izlegla se protuva, iz bela ka-
kode ks, ekadik{a, obredna pravila, √ mena, ~udne je pesme pevala, mrtve do-
dik > lat. codex, eng. code. zivala? KOKOT. Prvi i drugi pevci
koà, k‘{a (k‘sa), membrana koja pokriva ogla {avaju no}, a tre}i zoru: Kokot
jaje, √ ku{ > jevr. šélah, eng. skin, a.s. poje zoru zove (spasovdanska).
caen, st. norm. skinn, jel. askós: chorion: To je ptica Gromovnika, boga Vremena,
kózoka, lat. cutis, -aneus, corium, ma|. koja predskazuje vreme. Od Boì}a do
kosok. Sv. Save dan oduà onoliko, koliko
koza, kasa, jarac (= ~’„ga: aj„) > √ kas (~’a) pevac moè da sko~i s ku}nog praga.
> rus. kazak, jarac, ~ag. tur. krim. tat.
209
kola`, kola, zagrqaj, obuhvatiti, √ kal > por. ime, lat. kalendae (jedina re~ u la-
jel. kólla, fr. colle, lepilo. tinskom na slovo “k”), rum. colinda.
kolaj (dobro, lako), kalja, dobro, zdravo, √ "Zlatnoj majci” u trudovima, {umska
kal > srp. “k kolaj rabota”, jel. kalo, do- vila donosi rodnu biqku:
bar, -ós, lep. "îm je zlatnim ustim dade,
kolajna (ukrasna vrpca), kola, ukqu~iti, tim porodi malo diete,
zagrqaj, obuhvatiti, sadràti, prihva- malo diete, mlada Boga,
titi, birati, fig. monopol, √ kul. ... na licu mu sunce àrko".
kolan (kai{), v. kolajna. it. collana, ogr- Obi~aj koleda je op{tesrpski, u tesnoj
lica. vezi s Boì}em:
K. je {iroki kai{ pri~vr{}en za "Zatrudni se sveta zemqa,
sedlo ili pojas oko struka, tkanica,
Kolendo, Kolendo,
obi~no u duginim bojama ([). Opasi-
vawe je u vezi inicijacije (\ur|evo) sveta zemqa srbska,
ili regulacije ishrane i spre~avawa Kolendo, Kolendo,
kile, u svakodnevnom ìvotu (Tasev). te mi rodi mlad Boòla,
kolaps, kl‡ba, slab, nemo}an (= klaibja), Kolendo, Kolendo,
√ kl‡b > lat. collabi, n.lat. collapsus. mlad Boòla, Boì}a,
kolati, kolati, produìti u kontinui- Kolendo, Kolendo,
tetu (bez prekida), √ kul. donese ga do naskara,
kola~ (obredni hleb), k“l†~‚ra, ispravna Kolendo, Kolendo".
obredna du`nost porodice ili brat- koledarnik, v. Kole(n)da.
stva, koja moè biti osobena (< kula,
K. je predskazawe vremenskih prilika
rod, pleme, koleno: boànska energija),
u toku godine, na osnovu dana u koji
√ kul > rus. kolˆ~, uskr{wi kola~,
pada Boì}.
per. kuliče.
Koled-bor, v. Koledo i bor (bog).
Re~ kola~ se tuma~i pomo}u wegovog
oblika, po kolu(tu), ali obredna su- Koledo (oli~ewe Ivawdana), Kole(n)da.
{tina kola~a je vezana za poqske plo- Koledo je priziv i pripev u koledar-
dove, koji pripadaju precima i dowem skim pesmama, oli~ewe dugodnevice se-
svetu. vernog suncovrata: “Od Boì}nih is-
Otuda se u narodu kaè: “Slava je ko kri, nastaju Ivawski kresovi”.
la~ i sve}a”, {to obredno povezuje U Koledovoj la|i su Jelini videli
“drvo ìvota” sa sva tri postoje}a sve- brod Argo (Asov).
ta, u pro{losti, sada{wosti i bu- koleno, nalaka, tibia (= kora, koleno,
du}nosti. zglob, √ kur > lit. kelenis, nem. Knie.
kolega, kola, obuhvatiti, √ kal > lat. col koleno(vi}), kul‡na, pripadnost poro-
lega, -ium, -ectivum, -estio. dici plemenitog porekla, blagorodan,
Kole(n)da (Svaroga), k‚linda, drugo ime √ kul.
za Sunce, }erka Gromovnika i miqe- Kolesar, kulê{vara, “glava porodice”,
nica Vi{weg, koja je godi{we prepo- pr idevak bo`. para Nava, √ kul.
ra|ala Sunce (= kalinda: k‚lenda, kolesar, v. Kolesar.
èna boga Meseca), √ kal > srp. Ko- K. je predwi deo kola ili predwi
lenda, l. ime (dubrova~ka vlastela i to~kovi ([).
Lastovo do kraja 19. veka, Kalendi}, koletija (mn. to~kovi, [), v. kolo.
210
koliba, {‚la (k‚la), soba > tur. kaliba, kolure, v. kolo > jel. kóluros.
per. kulbe, rum. coliba, jel. kalia, -vi, lat. kom (strm, okomit), v. hum > jevr. kom, di-
cella. zati, komah, vis, lit. kelmas, vr: gumbas,
kolizija, kalah, borba, sukob, rasprava, √ uzvisina, germ. hulmaz, rum. hilm, ma|.
kal > lat. collisio. holom, {ipt. komi, vis: lat. collis, cul-
kolir (kragna), v. kolajna > gal. colier, ogr men, kulminacija.
lica. Kom, -ane, -ac, -i}, -ovi, v. kom.
kolo, gola, kugla (zemqina), lopta (nebe- koma (stawe svesti), kanna, nesvestica, sl-
ska), hemisfera, nebeski svod (kara, abost, neosetqivost, ne{to lo{e > jel.
gvozdeni prsten, narukvica: k‚la, ze- kōma, koimáō, eng. coma.
nica, crni deo oka (energetski kanal), koma (zarez), ko–a, kraj, strana, kraj, mesto,
√ kal > ~e{. kolesa, rus. koleso, jevr. ugao, stanovi{te, √ ku– > lat.. comma,
i'gúl, krug, st. norm. hoel, prus. kelan, jel. kómma, urez (< kopto, udarim? <
eng. collar: chorus: gure, carol, gal. carole, arij. kap’a, kopito), eng. comma.
fr. corro, prsten: calèche: girandole, nem. komatati, gamati, krenuti, po}i, i}i ka,
Kalesche, it. giro, krug: ghirlanda, lat. prolaziti: posmatrati, ozna~iti, √ gam.
collare: guri, -us: choraules, jel. kólianta,
komac (strmen), v. kom.
gurós, -oma.
Komac (ime sela), v. komac.
Kolo nebesko je kolo Svaroga (= Tri
glav). Koma~a (ime brda), v. kom.
kolodvor (stanica), galadvara, otvor u kombatant, √ gamb', gombati > fr. com-
grlu, √ gal. bat tant, eng. combat: nem. kampf.
koloid, v. kola` i vid. kombi, kambu, {koqka, √ kamb.
kolon, kul‡na, ~lan porodice ili doma}i kombinacija, v. kambio > lat. combina-
tio, eng. combine, srp. kombajn.
nstva, pripadnost porodici, √ kul >
jel. kólon, ~lan, deo, lat. colonus, seqak: kombine, kambalin, pokriveno vunenom
pogrdno budala. ode}om, √ kamb > fr. combinaison.
kolona, v. kolon > fr. collone, it. collona. Komgora (Kongora), v. Kom i gora.
kolonija, v. kolon > lat. colonia. komedija, v. {oma > jel. kōmos, pijanka,
veseqe, komikos, kōmōdia, prvobitno pe-
kolos, kail‚sa, “srebrna planina”, ime
sma u ~ast Dionisa, boga Vina, lat. co-
vrha mitske boànske planine i sta-
moedia.
ni{ta boga Obiqa ili Nava, √ kil >
tib. Kajlaš, sveta planina ili soha ne- komediograf, v. komedija i grafo.
beska, jel. kollosós, -osaīos, lat. Kolosej, komerc, kum‚rƒ, pripremiti, urediti, √
n. lat. collosalis, -eus, it. colossale, eng. kam > lat. commercium, fr. commerce.
colossal, nem. Kolos: colossal. komesar, ga–e{vara, zapovednik ~ete,
U podno`ju tibetske planine Kajla{ vo|a grupe: ime lava, √ gan > rus. ko-
nalazi se “Dolina skeleta”, gde qudi missar, n. lat. commissarius, nem. kom-
odlaze da umru, usled verovawa da ene- missar.
rgetski kanal (soha nebeska) koji pove- kometa (zvezda lutalica), v. komatati >
zuje nebo i zemqu, predstavqa najkra}i jel. komítis, komētes, lat. cometes.
put du{a umrlih na nebo. komin (ogwi{te, Buwevci), v. kamin.
Koloseum, v. Kolos > lat. Colloseum. komina, v. {oma > rus. kom.
kolumna, v. kolona > lat. columna. komita, v. kmet > fr. comite.
Kolunxija, v. kujunxija. komi{ati, hani{jƒti, raspr{iti, √ han.
211
Komnen, kamana, “èqan”, “ùdan”, ime kondom, kanda, spona, veza, ispup~ewe, gr-
boga Qubavi, √ kam umen, hrpa, otok, zadebqawe, √ kan >
Komo (ime jezera), k’ma, jezero, √ k’–? > fr. condom, ko{uqica, navlaka, jel. ko-
it. Como. ndos, -ilos
komora (odaja: voj. ~eta), v. kamara. Kondomi od ìvotiwskih creva po-
komocija, {amat'a, spokojstvo, mir, odsu- stoje ve} tri hiqade g. na crteìma
stvo uzbu|ewa, √ {am. starih Misiraca, ali se iz nekog raz-
loga wihov pronalazak pripisuje ev-
kompas, v. kon i pasus > gal. compas.
ropqanima iz XVII veka.
kom{a, √ k{am, zemqa, tlo > srp. hem{a
kondura, v. kundura.
(Vuk), tur. komşu.
konzul, -iilium, v. knez > lat. consul, -
kom{ija, √ k{am, tlo + √ {i, leàti >
ilium.
srp. hem{rija (em{erija), zemqak, per.
hemšehri, sugra|anin konjugacija, v. kon i joga > lat. conjuga-
tio, spajawe, -ium.
kom{iluk, v. kom{a i luk.
konjukcija, v. konjugacija > lat. conjuc-
kon, -(sa), v. sa > lat. con, cum.
tio.
kona (kom{inica, drugarica), v. kom{a.
konklave, v. kon i kqu~ > lat. conclave.
Kona, kanna, ime poluboànstva, √ k(a)nd?
konkluzivan, v. kon i kqu~ > lat. conc-
> eng. Conan?
lusivus.
konaval (kanal: me|a), v. kanal > lat. ca-
konkordat, v. kon i kardio > lat. con-
nnabula.
cordia, sloga, saglasnost, jedinstvo, con-
Konavle, v. konaval > lat. Canale, jel. cordatum, sporazum.
Kanáli.
konkurs, v. kon i kurs > lat. concursus,
konak, antaka, okon~ati, granica, u~initi -rere, fr. concurs, eng. concourse.
kraj, usmrtiti, √ ant > rus. konƒtь, tur.
konopqa (kanabin), {a–ƒp’ala (ka–ƒp’a
konak.
la), vr. biqke (< {a–ƒ, vr. konopqe, Ca-
Konak, v. konak. nabis sativa), √ {a– > rus. konoplя, a.s.
kona~an (krajwi), v. konak > srp. ko- henep, eng. hemp, lat. canabis, -apis, can-
na~i{te (ve~no) odmori{te: skon~ati: napus, jel. kánnabis, tur. kenevir.
konec (st. srp. kraj), ka–as, kraj, √ ku– > Na skitskoj zemqi imaju konopqu, od
rus. konec. koje prave ode}u, koja se ne razlikuje od
Konec, v. konec. lana (Herodot).
Konda, -ija, ku–—a, ime boànskog para konspekt, v. kon i skop.
Nava, √ ku–—. Konstantin, sadatana “ve~ni”, “konsta-
kondak, ka–—ik‚, kratak odlomak, naj- ntan” (= sa-tata), ime Vi{weg, √ sad >
kra}i odeqak u nekim vedskim teksto- jel. Konstantinos, lat. Constantinus, posto-
vima (kanduka, vr. muzi~kog ritma), √ jan, constans, -nt.
ka–— > st. srp. kondakъ. Konstantinopoq, v. Konstantin i poqe.
Ova re~ se obja{wava jel. kontákion < > lat. Constantinopolis, cinc. Pole.
kontaz, motka (za namotavawe teksta)? konstelacija, v. kon i stela > lat. const
kondakar (zbornik kondaka), v. kondak. elatio.
kondi(je)r (kundir, kantara), v. kantul. > konstitucija, v. kon i > lat. constitutio.
jel. kántharos, lat. cantharus: srp. kondir Konta, k‚nta, ime boga Meseca ili Rata,
([), dug i krut kaput za ki{u. √ kam.
konditor(aj), v. kandis. kontakt, v. kon i takt > lat. contactus.
212
kontati, ~inta(ja)ti, razmi{qati, razma Kow se ~esto javqa u vezi zloduha

trati, √ ~int: doweg sveta, pa je on senovit, vidovit,
konha, kambu, {koqka, √ kamb > jel. kónche. krilat i vilovit. Naj~e{}e se javqa
kao dvojnost kowa i jaha~a (Ra{anski
koncil, √ kans, upravqati > lat. conci-
kowanik), koju je sa~uvala poslovica u
lium.
obi~nom govoru [umadije: “Toga nema
Koncili su svete srpske skup{tine s kud car kowa ja{e”.
carem i vladikama, kasnije usvojene,
kop (rudarski), k’‚-b’’, rov, jarak (< k’‚,
kao ceremonija katoli~ke crkve (Ni-
kopati) > srp. kopati, rus. kopƒtь, lit.
koli}).
kapoti, kopoti: jel. skapto, lat. scapula.
Jedan takav sredwevekovni skup srp-
Kopaonik, v. kop.
skog cara s crkvenim velikodostojni-
cima, ovekove~en je na slici iz 1351. g. kopa~ka, v. kopito > ~e{. kopati, udari-
(Nacionalni muzej Pariz), gde je pred- ti nogom
stavqen Jovan VI Nemawi}-Kantakuzen, kopile, v. pile > st. rus. kopelь, ar. tur.
car Epira, kako predsedava srpskim kopile, rum. copile.
koncilom u Konstantinopoqu (Niko- Kopiqe, v. kopile.
li}). kopito, {ap’ƒ (kap’ƒ), √ {ap > rus. ko-
konxeq, v. guwa > per. gonče, pupoqak. pьi
ito, avest. safa, jel. kopto: kopis, no`,
kow, ‚{“ (‚k“), kow, kao pridev zna~i eng. hoof, germ. heppa, nem. huof, Huf.
“brz”, √ a{ > srp. (reg.). k(u)w), prus. Kopito, v. kopito.
kamnet, jel. ỏk“s, -istos, lat. aquila, acissi- kopneti, k’pajati, slab(ost), √ k’p.
mus, accipiter. koporan (vr. ogrta~a), v. kefalo.
Sunce je kow, sa sedam razli~itih ime- koprena, v. ~apra.
na, RV I, 164, koje se na kraju (godi{we)
Kopti, ku-pati, gospodar zemqe, vladar >
putawe, ponovo ra|a. U Vedama, Gro-
koptski kame, k(h)eme, Misir, misir.
movnik nastaje od kowskog repa, koji je
kotu, Misirci (Nikoli}): kmem(u), Mi
pore|ewe za sun~eve zrake, a u srpskom
sir, ar. Qibt, Quft.
predawu zmija je nastala od kowske
dlake. Nazivi u koptskom i misirskom zna~e
Misir (ili narod Misira) i moè se
M)omir izvornu Ilijadu zapo~iwe sa
etimolo{ki dovesti u vezu s √ k{am,
“koweplodnom Dardanijom” i peva o
zemqa.
proro~koj mo}i kowa. Veneti su u obre
dima prinosili bele kowe (Strabon), a Ludu (= Qudejci) ili Kotu su tako|e
wihov sunarodnici Iliri, svake godi- narodna imena Misiraca (Nikoli}),
ne su potapali kowa u vodu, prilikom {to se etimolo{ki moè dovesti u
magijskog obreda posve}enog Saturnu, vezu sa k“ša, rod, porodica, ku}a, √ kuš
bogu vlage i mraza. kor (esnafski predmetak), v. korpus.
Medi i Parsi su svojim junacima i kora, {arƒ, gorwi deo krema ili mleka,
polubogovima dodavali pridevak “kow”, povrediti, rana, √ {r‡ > st. rus. skora,
jer je to kod wih bila ìvotiwa boga lit. karna, germ. skara, nem. Schere, lat.
Ogwa, koji “jezdi na belcu”. Otuda je cortex, corium.
Persija do Kira slabo gajila kowe, jer Kora, gola, zrno, zemqa, ime bogiwe Nava,
su kowanici u persijskoj vojsci bili √ gul? > jevr. gor'ín, zrno, jel. Kora, bo-
Medi (Ksenofon), koji su i doveli ko- giwa “ìtnog zrna”, k}er majke Zemqe.
wa iz Evrope na Istok. korab, {ar‚va (kar‚va), posuda, {koqka,
{oqa, pehar, tawir, posuda (poklopac),
213
zemqani, √ {ri (kri) > rus. korabl, ar. korija ({uma), v. gora > tur. koru.
qārib, per. karabe, sud s dva uva, ar. tur. Korint (morska prevlaka), v. korito >
krba, sud za vodu, jevr. garav, glineni jel. Kórinthos.
sud, lit. karbas, prus. karbio: kerpetis,
Korita, v. korito.
~a{a, jel. karabia, -on, korabos, lat. cara-
bus, corbis, fr. corbeille, kotarica, eng.
koriti, kƒrati, uzeti k srcu, smatrati,
corbell, ma|. karabó, nem. Korb, reg. (bav.) usmeriti pa`wu, pomo}i, √ k™i
Kürpen. korito, korita, udubqewe u zemqi, √ kur
korabka, {ar‚vaka (kar‚vaka), vrsta po- > sem. keara.
sude > rus. korobka, kutija, ~ag. kobur- korifej, v. hor i vo|a > jel. korufē, -aíos:
čak. rus. horovod, nar. kolo.
korablec, v. korab > rus. korƒblik, it. korlat (senik), ukarvala, vr. trave, √ uk’
karavela, fr. caravelle, {p. caravele. > gal. coral, eng. coral, lat. corallum, jel.
korak, v. krak. korallion: ma|. korlat, ograda.
koral, vallikâgra (= b’am‡r‚), √ vall > Korlat, v. korlat.
rus. korƒll, gal. coral, lat. corallus, co- korma (krma, krmivo), v. jarma > rus.
rallium, jel. korállion, nem. Koral. korm, kormitь, st. ir. curim, coirm, pivo,
Koran (Kuran), kƒra–a, ve{tina pisawa, √ lit. šerti, krmiti, eng. corm, jel. kormós,
k™i > ar. al-kur'ān, prorokovo boà- telo biqke: koros, sitost, lat. cremar:
nsko otkrovewe u pisanom obliku, tur. carne, meso.
kur'an, fr. alcoran, nem. Alkoran. kormiti (krmiti), v. korma.
korveta, v. korab > lat. korbita, fr. cor- korner, ko–a, kut, ugao, }o{ak, strana, √
vet te. ku–? > gal. corniere, eng. corner, lat.
korda, kara–—a, ma~ (= kartar‡), √ k™i > cornu.
rus. korda, avest. karəta, per. kārd, no`, korwa~a, harmuta, sunce (< k’rmƒ, mit-
asir. ~urtu, no`, filipinski kri, kri- ska korwa~a), √ h™i.
vi no`, malajski keris, ~e{. kord, -i ik, Vi{wi je u “prvo doba” pretvoren u
dan. korde, tur. görda, nem. korde, kurde, korwa~u zagwurio na dno Mle~nog
karde, ma|. kard, sabqa. okeana i pri~vrstio boànsku planinu
korda (uè), god'„, uè, kanap (= j‘ktram: na svoja le|a.
s”tra: gurdƒ?) > rus. k‘rda, oset. gruz. Vedska pri~a o postawu iz Okeana po-
gorda, gal. corde, lat. chorda, jel. chordē, stoji kod Maja, ikonografski data s
fr. corde, eng. cord, it. corda, fr. cordelier. pre dstavom korwa~e koja nosi 12 stu-
Kordiqeri, v. korda. bova. Maje prikazuju korwa~in oklop s
kordon, v. korda > rus. k‘rdon. rombovima.
korzo, v. kurs > it. corso. U C. Gori se na Mlado (1. mart), ve{a
oklop korwa~e o dovratak ku}e, a na
koribant v. kabir > jel. Korubas, jedan od
Miro~u se o pojasu nose kolutovi ko-
Kevalinih pomo}nika, lat. Corubas, fr.
rwa~inog {tita, kao za{tita od bole-
Corubante.
sti.
Koribanti su pratici bogiwe Keve, u
korov, {arƒ (karƒ), vr. trave, vrh strele
jelinskom predawu deca Talije i Apo-
ili wena dr{ka, √ {r‡? > ma|. koro.
lona.
korona, v. kruna > jel. korónē, lat. corona.
koridor, hƒri-dv‚ra, vrata Vi{weg boga
(fig. vrata raja ili duhovnosti) > lat.
korota, k'aru, beo, bela boja, bog Nava, √
curere, corretorium: coridor, gal. courre. k'a > ar. kahr, àlost, kahret, oà-
lo{}enost, it. corrotto.
214
Prvobitna boja àlosti kod Srba je svetu dade glas? Mesec”. U eng. jeziku,
bela boja, o ~emu svedo~i bela marama k. je dobio ime tako|e po crnoj boji:
na glavi ûme, bogiwe Smrti. blackbird, kos.
korpa, {urpa (kurpa), korpa za proseja- Kos, v. kos.
vawe, √ {’rp > lat. corbis, st. nem. kosa, -ier, k‚s’, vr. osti ili kopqa, √ kas.
churpa, fr. coffre, nem. Korb, jel. kófinos. kosa, k‹{a (k‹sa), kosa (glave), ime
korpograf, v. korpus i grafo. Vi{weg u zna~ewu: "kosmati", “kosati”
korporacija, v. korpus > n. lat. korpora- (= k‹sara: ke{ara: ka~a), √ kli{ >
tio. prus. kosa, lit. kasa, kezme{ a.s. haer,
korpulencija, v. korpus > lat. corpulen- lit. kasa, eng. hair, nem. Haar, jel. kómi,
tia. kosa, per. kesme.
korpus, √ k™ˆp, ènska figura, lepa poj- Kosa je simbol du{e, a kosmatost ogra-
ava, lepota > avest. hərəfš, germ. hrëf, nulog Sunca. Srpski mit nedri ~udno-
lit. grožis, lepota, fr. eng. corps, gal. vatu mitolo{ku dlaku crvene boje,
cors, lat. corpus, telo. "devojke sjajne kao sunce". Ta zlatna
Korpus Juris Civilis, v. korpus, jus i "dlaka" daje "svo znawe ovoga sveeta od
civil > lat. Corpus Juris Civilis. wegova postawa", kad je car rascepi na
dvoje!
Rimski zakoni su Dvanaest tablica i
Alarihov brevijar, a ono {to danas zo- Kosa je u mitu obele`je za svetlost
vemo "Rimsko pravo" su Konstantinovi sunca i zamena za ~oveka
i Justinijanovi pozitivni zakoni (Va- “[ta je otkup brate?
silike ili Pandekta), kao refleksija Ruse kose sejo.
Manuovog zakona (Petkovi}). Seja kose odrezala,
korpuskula, v. korpus > lat. corpuscula, - te je brata otkupila!”
um. Kod Srba je u obi~aju bilo, da se prvo
korsa`, v. korpus > fr. corsage. vo}e, kao i prva kosa, namewuju za
korset, v. korpus > fr. corset. du{u ("{i{ano kumstvo" (suvo), a duga
korte, v. grad > {p. corte, Skup{tina, it. kosa je u pro{losti bila statusni sim-
corte, dvor, rum. curtea, fr. cour, nem. bol vi{ih staleà.
Cour. Kosa (vilinsko ime), k‹{a, ime bogiwe
korte{, v. korte > ma|. kortes. Na va √ kli{? > lat. Caeso, Caesanius,
korugva (barjak), v. krug > lit. karogs, poq. st. ital. bratstvo, it. Koso, zem. ime.
choragiew. Sun~evi zraci su kosa boga Nava:
Sve duhovne zastave su izvorno okru- “Seko Koso gde si jutros bila.
gle. Gde si bila, jesi li videla,
koruba -ica (quska, kora), v. korab > rus. kad zaigra na istoku Sunce”.
k orob, posuda, kotarica: k orobit, sa- Epski Ivan Kosan~i} je mese~eve na-
viti, bug. koruba, srp. krbuqa, korpa od ravi.
jasikine, brezove ili vrbove kore. Kosan, -a, ke{ˆn, duga kosa, ime boga
Koruba (por. ime), kalab'a, ime zloduha. Nava ili ènskog (zlo)duha.
Kor~a, v. Gorica. Kosara, k‹sara, kosa, zlato > lat. caesa-
kos, v. Kosa. ries.
Ptica kos je mese~eve naravi Nava, Kosma, -e, v. kosmat > rus. Kosma.
zbog svoje crne (pepeqaste) boje: Kosmaj (oronim: Sv. gora), v. kosa.
“Kliknu kos na vrh sjenokos, svemu
215
Mawe je poznato da je K. u pro{losti kostur (simbol smrti), kast‡ra, tanak, √

bio jedna od srpskih Svetih gora k‚{ > jel. kassíteros, me{avina srebra i
(Uro{evi}), ali i ~uveno vinogorje. U olova: kastor, lakonski pas za lov < ka-
svakom slu~aju, spota ove planine ve- sturika).
zuje se za “kosmatost”, bez obzira da li Kostur, v. kostur.
je u pitawu {uma Svete gore, kosa Kostroma (rus. sestra Kupala, košara,
wenih posve}enika ili vrsta loze. ime jedne od majki iz pratwe boga Rata,
kosmaj (vr. loze), v. kosa. √ kuš.
kosmat, v. kosa > per. kežmež, zavojit, kom Kostroma i Kupalo su oli~ewa
itís, kosmat. sazve`|a Blizanaci.
Kosmati}, v. kosmat. kot, kuša, rod, porodica, ku}a, √ kuš >
kosmo, -(svet, poredak, vaseqena), √ kun{ ~e{. kota, ma~e, sem. hith, ma~ka, jevr.
(kums), sijati: govoriti > jel. kósmos, hatúl, tur. katu, lit. kate, prus. catto, lat.
svet, vasiona, red, rus. kuzwec, kova~. cattus, nem. Kater, Katze, ma|. kaczer.
Re~ kosmos se pripisuje Pitagori. Sp- kot (staja), v. ku}a > arm. katu, rum. cotet:
artanski "kosmos" dao je Likurg. cotoc, ma~ak, jel. kotétsi, ma|. kotec,
kosmoarhija, v. kosmo i arhi. kota, koši, najvi{a ta~ka, vrh ili kraj
kosmovizija, v. kosmo i vid. ne~ega: rogovi (meseca), √ kuš > fr. côte.
kosmogonia, v. kosmo i ugaon. kotao, v. kutal.
kosmografija, v. kosmo i grafija. kota~, kašaka, kotur, krug, upravqa~: okr-
kosmodrom, v. kosmo i drum. etati, √ kaš > srp. to~ak.
kosmozofija, v. kosmo i sofia. kotar (okrug), košš‚ra (< košša),
utvr|ewe, utvr|en grad, tvr|ava, upori-
kosmokratija, v. kosmo i krat.
{te, √ kuš > skand. Utgard, grad-sedi{te
kosmologija, v. kosmo i logo. zemqe Jetuna, kimr. cader, utvr|ewe, st.
kosmonavigacija, v. kosmo i navigacija. ir. cathir, grad.
kosmopolit, v. kosmo i polis. Po sredwvekovnom pravu, svaki grad je
kosmoskopija, v. kosmo i skop. bio titular odre|ene regije. Tako je
kosmosfera, v. kosmo i sfera. osvajawem grada, pokoravan i okrug.
kosmoteologija, v. kosmo, teo i logo. Kotarac, košaras, ime za zloduha ili bo-
Kosovo poqe, v. kos i poqe. giwu Nava, √ kuš.
Ptica kos spada u drozdove (krvopije), kotarica, košara, {upqina (drveta), pe}i
koji simboli{u veliku pogibeq, na na > rum. cotarka, ambar, cinc. cutar,
{irokom davor-poqu boga Nava (rus. trlo.
kulik, kos > Kulikovo poqe). Kotarice, v. kotarica.
Kosovo poqe se zove Sribalska (Tri- kotva (pronalazak Briga), k'ašv‚, poveziva-
balska) ravnica (Herodot). we, vr. poveza: leàti, leàj (na brodu):
kost, ast'ika (< ƒst'i), √ as > gal. coste, wihawe, quqati: ve{t, {tit, zaslon
(kod pe}i), paravan, pregrada, okriqe,
re bro, avest. ast, -i, kost, jel. ósteón, lat.
os, ossis (< ostis): costa, rebro, strana: tur. skrivati, {tititi, √ k'ašš > hindi
kostaniča, vr. dugog kopqa. khāt, eng. cot.
Kosta, k„{š'‚, ime pomo}nika boga Ku- kote`, v. ku}a.
pala > jel. Kostas. Kote`, v. kote`.
kosteq, v. kastel. kotilo (mesto ko}ewa), v. kot.
Kostolac, v. kastel > st. srp. kostolьccь.
216
kotirati, kat'ajati, izloìti, objasniti, coccia, brod koji vu~e ribarske mreè,
√ kat' > fr. cote, coter, cotisation, cotizer. zend. kaša, eng. coach, fr. coche, ma|.
kotiti (= kotviti), kušati, rasturiti na kosci.
delove √ kuš > srp. (na)kot, jel. hetairía, ko~ija, v. ko~a > it. cocio, tur. koçi, rum.
druìna, dru{tvo, fr. coterie. cocie, nem. Kutsche, ma|. kocsi,
koton, kašu, ime vi{e vrsta rali~itih koxa (jak, veliki, uvaèn, po{tovan), k‚jƒ,
biqaka, √ kaš > qutu(n), gal. coton, eng. posve}ewe bogu Ka (Prabog ili praja-
cotton, {p. coton. pati RV X, 121).
kotor, koša, nadstre{nica, ku}ica: zakri- koxa-bba{a (stare{ina), v. koxa i ba{a.
vqenost, √ kuš > st srp kotor, (ne) po- Koxa-Balkan v. hoxa i Balkan.
kriveni uzdignuti prostor za javne K. Balkan je planina Balkan, u novije
poslove, sa stubovima, izvorno okrugao. vreme Stara planina.
Kotor, v. kotar > it. Cattaro, jel. Kátera. koxawe, kƒxa, Prabog, Vi{wi ili bog
Kotor-varo{, v. Kotor i varo{. Nava, duhovnik, glava: du{a, sre}a:
kotora (st. srp. polemika), katarƒ, koja od sunce, vatra, √ kax.
dve strane ili ko (da li) od dvojice > K. je obi~aj naticawa kowske glave na
st. srp. kotorati, sva|ati se, prepirati, kolac (obi~no kod uqanika (ko{nica),
diskutovati, rus. kotorƒ, kotorый, arm koji je bio ra{iren u Srbiji sve do 19
kotor, komad, odlomak, zend, katāra, lit. veka. Rimqani su kao i Germani sekli
katras, kataruti, eng. whether, st. nem. hwe- kowske glave, a ovaj obi~aj je zabeleèn
der: hadu, razdor, Hadubrand, l. ime: nem. kod Nemaca 1584. g. Jelini su naticali
wader, ir. caff, st. isl. hod, boj, jel. pó- magare}e glave po ba{tama posve}ene
teros, kóteros, lat. caterva, gomila: uter. Prijapu, a isti obi~aj je postojao u Az-
kotrqati, kašati, okruìti, opkoliti, iji i Africi (Trojanovi}).
√ kaš. ko{, k‘{a, √ ku{ > ra{. ko{, tvr|ava,
Kotroman, v. Kostroma. turk. kirg. koš, {ator od sukna (jurta
Jiri~ek opisno izvodi ovo ime, od in- tatarska), tur. koš, ma|. kosar.
finitiva "kotorati". Ko{, v. ko{.
kotur, ~atura, okrugli jastuk: brz, spre- ko{ava, ‚{“-k‚rin, pokretan, èstok,
tan, sposoban, otvoren, √ ~at > jel. troc- o{tar (< ‚{“, brz > ‚{ava, brzina), √
hós, kotur a{ jel. ókis, -stos, lat. acu, -pedies.
kofa (kova), kumb’a, }up, vr~, urna, √ kumb Hladna ko{ava je jedini na svetu elek-
> avest. humba, ar. kūfa, tur. kova, gofa, tri~no neutralan vetar (Stevan~evi}).
jevr. kasva, ~a{a, jel. kýmbi, -os, -alon: Najve}om snagom duva o ravnodnevi-
kófinos, lat. cofa: cumba, -lum: cofa, it. cama
coffa, rum. cofa, cinc. cuva. ko{ara, ko{ag‚ra, prostorija sa zaliha
kofan (kov~eg), v. kofa > jel. kofinos, lat. ma, riznica, blago, ~uvati kao blago >
cophinus, it. cofano, lat. casearia, cinc. căsare.
kofer, v. korpa > nem. Koffer, fr. coffre. Ko{are, v. ko{ara.
Kocit (reka Nava), v. kuku > jel. Kōkutós, ko{kawe, ku{‚ku, ìgosawe, gorewe, pa
”reka kukawa“. ewe: fig. dug, ra~un, zao, zloban, po-
ko~a (ko~operno dete), √ ku~, opirati, su- kvaren, mrzak, odbojan √ ku{.
prostaviti. ko{nica, mƒd'u-ko{a, ko{ za med.
ko~a, ka~~’a, bilo kakva vrsta plovila, Ko{nica, v. ko{nica.
poseban deo ~amca: gomila, √ ka~ > it. ko{tica (vo}a), a{š’i, jezgro vo}a, √ a{.
217
ko{uqa, k‘{a, med. ko{uqica, membrana karl, ~ovek, nem. Karl, fr. charl, lat. ca-
koja prekriva jeje > rus. ko{“lя, sem. rolus, eng. charls, tur. kiral, ma|. kiralu.
kesel, pokriti. K. je bo`. pridevak i titularno ime.
kraba, √ karb, kretati, pribliìti se > Kelti su svojim junacima davali ime
a.s. crabb. “karl”, a titula kraqa se u staro
krava, gava, √ gam > rus. korova, poq. karw, vreme odnosila na onoga, ko je poseban
-in, lit. karve, prus. korva: kurwis: keraos, u odnosu na ostale.
rogata, lat. cervus, jelen, a.s. cū, germ. Mesec je kraq sve{tenika, koji se u
hirus, kimr. kelt. carw, jelen. Kalevali direktno priziva:
Krave su zraci jutarweg sunca, RV I, 92 “O Mese~e, zdravo kraqu” (XXV).
ili ki{ni oblaci: "Leì krava na Kraq, v. kraq.
Veleì, tele see iz Bosne? Ki{a i Kraqevo (staro Karanovo), v. kraq.
oblaci". U skandinavskoj mitologiji kraqica (pareda kraqa), v. kraq > tur.
krave su ledeni bregovi. kraljiča, rus. korolevna, poq. krulova
kravaj (obredni hleb), ~aravja, obredno ~e{. i slov. kralovna.
prino{ewe (< ~aru), ponuda (du{ama Re~ kraqica imaju {panski Cigani.
predaka), √ ~ar > rus. korovaй, rum. cra-
kram (osim), √ kram, pre}i na drugu stra-
vaiu, jel. karbéli.
nu, {etati tamo-ovamo > rus. ukr‘m.
kravata, v. Hrvat > nem. Krawat, it. cro-
krama, (drv. koliba, B), {erma (kerma),
vatta, fr. cravatte, port. gravata, {p. cor-
ku}a, skloni{te (harmjƒ, vel. ku}a,
bata.
skloni{te) > srp. hramina, ku}a,
kraguj (vr. kobca), rag’uj„ (= g‚v‡), brz, Istra.
lagan, lako pokretqiv, lako}a, √ ran’ >
Kramer selo, v. kramola i selo > srp.
rus. kraguй, tat. kurguj, mong. kirgui, jel.
Han-Kram.
krazo, avest. kahrkasa, vr. ptice grabq-
ivice, jastreb, per. kerges, kramola (st. srp. ustanak), √ kram, popeti,
izdi}i > rus. kram‘la, srp. kram oliv,
Misirska bogiwa Mut prikazana je u
buntovan, lat. carmula, nem. karm, pla~,
obliku kraguja.
karmala: Krawal.
Kraguj v. kraguj.
kramp, grƒb'a, zgrabiti, √ grab' > germ.
Li~no ime junaka iz Prvog srpskog crampho, {~epati, nem. cramp.
ustanka (brat S. Prizrenca).
kran, √ kram, podi}i > jel. géranos, `dral,
Kragujevac, v. kraguj. lat. grus, nem. Kranich.
krak, karka, √ k™i > rus. korok. Kranaj, v. Kron.
Kraka, karka, vr. zloduha (povredilac), K. je mitski rodona~elnik Atike, koja
RV. je dobila ime po wegovoj }erci Atidi.
Krakati, karkaša vr. zloduha (krakatog). kranio, -(lobawa, -ski), karanka, glava,
Krakov, v. Kraka > poq. Krakow. lobawa, sud, kov~eg, kutija, √ k™i? >
K. je dobio ime po eponimnom knezu jel. kranion, lat. cranium.
Kraki. kraniognomika, v. kranio i gnom.
kraq, kar‚la, opasan, stra{an, oblik boga kranioliti, v. kranio i
Ogwa ili wegove parede, jedan od sedam kraniologija, v. kranio i logo.
jezika Vatre: ime za ~uvara obrednog
kraniomantija, v. kranio i mantija.
pi}a: ime oblasti, √ k™i? > rus. ko-
r‘lь, poq. król, st. srp. kral, gal. carl, kraniometrija, v. kranio i metar.
st. nem. karla, slobodan ~ovek, st. norm. kraniopatija, v. kranio i patiti.
218
kranioskopija, v. kranio i skop. kra~un, k™i{„nu, "savijawe luka", ime za

kraniotom, v. kranio i tomiti. Ogaw ili Vatru, Vi{wi bog, ime bo`-
krap, {ap’ara, vr. krapa, √ {ap > rus. anstva sli~nog bogu Nava, koji brani
korop, jevr. karpión, lit. karpa: šapalas, nebesku svetlost, oli~enu u obrednom
germ. karpo, nem. Karpo, rum. crap, lat. pi}u, od jastrebova koji poku{avaju da
carpa, jel. kuprinos, it. carpa, -ione, mlet. je ukradu i odnesu na zemqu, √ k™i{ >
carpna, vla{ki Kra{unu, Boì}, ukr. Ker-
e~un, Badwi dan, srp. kra~un, boì}ni
Krapina, v. krap > brig. Karpioni, zem.
hleb: "kkra~un", prvi prole}ni cvet, [,
ime. lat. choracium, rum. craciún, ma|. krac-
kras, kar{a, sakupqawe, nagomilati, √ sonu: jel horákion, kolac.
k™i{ > nem. Karst. Kra~un je zajedni~ko ime za dva naj-
Krasa (oli~ewe Ogwa), v. kres > lat. Kras, kra}a dana u godini: Badwi dan i Bo`-
qud. Krez, ar. Haris, stare{ina xinova. i}, u zna~ewu “kratak”. Astronomski
K. ili zmija (guja) se u srpskom pre- kra~un je ju`ni ovrag (suncovrat) ili
dawu o stvarawu sveta tako zvala, dok zimsko "ro|ewe" Sunca, jer ono tada
je imala noge. prelazi na levu stranu kola nebeskog i
krasiti, kƒrasi, doterati, negovati, obr- po~iwe svoj uspon ka severu neba.
aditi, posvetiti √ k™i. Kra~un, v. kra~un > rus. koro~unь, zlo-
Krasna, v. krasiti. duh.
Krat (Krater, st. srp. bog Vremena), krƒtu, K. je zloduh koji se javqa zajedno sa
pridevak Gromovnika, boga Vremena: zimskim vihorom:
intiligencija oli~ena u sinu ravnote- "Taman seli gosti da ve}aju
te`ne sile, √ k™i > jel. krateo, vladati, al' dole}e Vihor i Kra~une,
-eis, snaga: ~e{. Kratohvil, por. ime. Vihor vije, a Kra~un im sluti".
U srp. mitu simbol Gromovnika je pe- Kra~uni{te, v. kra~un.
tao, ptica vremena, koja se o Sv. Iliji
Kra{tica (vodonim), v. Krasa.
obredno koqe ("starac").
krbaw (sud za vodu), v. korab > rus. korba.
krat, sakrt, jedanput > ~e{. krat, jedan-
put, srp. jednokratno, lit. krat. krv, kravˆs, RV X, 87, √ kr‡ > kimr. crau,
krv, avest hrū(ra), krvav, lat. cruor, jel.
krata (re{etka), v. gradela > lat. cratis.
kréas, lit. cruvians, prus. krwian, ir. cru.
krater (vulk. grotlo), √ kratr', povrediti,
krvav, kravjƒ.
uni{titi > {p. caldera, kotao, jel. kra-
tēr, sud s dve dr{ke. krdo, v. horda > kelt. kordd, st. nem. kor-
tar.
kratiti, kartati, se}i, prekinuti, √
k™it > sem. krt. kreatin, v. krv.
Kratovac, v. Krat kreator, krij‚-karƒ, vr{ilac ili izvo-
|a~neke delatnosti (~ina, radwe), √ k™i
Istorijski \or|e Kratovac je boìji
> lat. cerus, eng. creator, Creator, Bog.
mu~enik za ideju dobra.
kreacija, krij‚, izvo|ewe, predstava, akti-
Kratovo, v. Krat.
vnost, ostvarewe, obredni ~in oli~en u
( s) kra }ewe, hr‚sana, skra}en, smawewe,
boànskoj k}eri kreativne snage vase-
umawewe, √ hras. qene, √ k™i > lat. cerus, creatio, or, -ura,
kra~, krat“, ime pomo}nika boga Rata, √ stvor.
k™i > st. srp. kra~ь, boj, bitka.
219
krevet, gƒrb’a, spava}a soba, posteqa ili kresati, hrasati, kratiti, √ hras.
leì{te reke, √ grah > tur. kerevet, kresnica (svitac), v. kres.
jel. kravati, -bát, it. grabato, fr. grabat. Veruje se da je k. oìvqena varnica.
kredit, {rad-d'a, odanost, √ {rat’ > lat. Kreso, -je, v. Kres > jel. Hōros, lat. Hora-
credit, -or. taius, eng. Horate, -tio.
kredo, {rƒt (krƒd), vernost, poverwe, save- U ruskim spomenicima do 16 veka
snost, ispravnost > lat. credo, -ere, eng. javqa se bog Chors, a u De~anskoj hri-
creed, credence, jel. karbia, krabii. sovuqi postoji li~no ime Chrs. Isto-
Krez (qudejski kraq), v. kres > jel. Kroīsos. rijski Kres je sin Nina Belovog.
Kremq, harmjƒ, tvr|ava, upori{te, √ h™i kresta, {ˆras-tas, iz glave > it. cresta,
> rus. Kremlь. jel. krésta, rum. creasta, lat. crista.
Kremna, ‚{rama, prebivali{te posve}e- kreten, krat'ana, opasnik, davqewe, gu-
nika (pustiwaka), √ {ram. {ewe: ime za zloduha, √ krat’ > lat.
Smatra se da je K. dobila ime po ka- christianum, fr. crétin, it. cretino.
menu kremenu, kojim obiluje, ali ova kr`qav, k™i{a, mali, jadan, √ k™i{ >
nekada{wa letwa rezidencija Nemawi- rus. korgƒ, srp. Krxa, nadimak.
}a i mesto sa velikim brojem endem- kr`qati, k™ˆ{jati.
skih vrsta, poznato je po tome {to ne
kriva, vakrƒ, kriv (mat.), pl. Mars, ime
propu{ta infra crvene zrake.
boga Nava, √ vak > lit. kreivas, jel. ko-
krenuti, kram„ti, i}i, hodati, kretati, ronós, horonós, lat. curvus.
pribliìti < krƒma, korak, i}i, po-
Krivda, v. kriva.
stupak, na~in, nastavak, put, postepeno,
√ kram Krivi, krˆvi, vo|a, bog Nava, zloduh:
met. oblak, √ kr‡.
krepiti, krapate, saàqiv, bole}iv, √
krap. Kriveqan, v. Krivi.
krepost, kl™ˆptƒ, spremnost, priklad- Kriveqan je “krivi” vuk, posledwi u
nost, podesnost, pravovaqan, istinski, vu~joj povorci, oli~ewe boga Nava.
potpun, pripremqen, √ kl™ˆp > rus. Krivi}i (pl. ime), v. Krivi > rus. Krie-
krepost, kimr. craff, jak, st. isl. hraefa, vija, Rusija, a.s. Hrəedas, Geti (Goti), st.
podnositi. isl. Hreidgotum.
kres, hƒras (krs), vatra, Ogaw, √ h™i > krigla, v. krug > srp. krugla, vr. suda,
rus. kr‹s, misir. heru, soko, "duh neba", germ. crugela, nem. Krügel.
onaj koji je gore, per. khores, jevr. che- krijesnica (svitac), v. kres.
res, sunce: st. norm. hurr, vatra, jel. thé- krik, krika, grlo, √ k™i > ~e{. krk, vrat
ros. (= srp. krka~e), st. isl. hrikja, skrikia,
kres (vrh), {ˆras, vrh, glava, najvi{i deo kri~awe: ptica, eng. screak, jel. krizo,
ne~ega > jel. keras, kari, lat. cerebrum, krigi, sova, sem. krx: srp. krka, jelo.
cornu, nem. hirni, Hirn, eng. horn. krik (~ekrk), v. ~ekrk > it. cric, nem (reg.),
Kres (st. srp. sveta Vatra), v. kres > jel. hriec.
Théros. Krim, v. Kimeri.
Kres je sveta vatra i starinski idol Smatra se da su Kimeri dobili ime
(balvan). Kresovi ili Kre{evi padaju po Krimu, ali je obrnuto, jer najstariji
4. 7. u vreme letweg suncovrata. Apo- stanovnici su Tavri, po kojima se zvao
lon je oli~ewe Kresa (Srezwevski), kao i Tavrijsko poluostrvo. Dolaskom Ski-
i Eros. ta, nastao je na naziv Tauroskiti.
220
Najpoznatiji hram bogiwe Keve ili sulo, razoriti, upropastiti, √ arb >
Serbone, bio je kod dana{weg Sevasto- srp. krma~a.
poqa, na mestu \or|ijevskog manastira. krmez (crveni {al (Romanija), v. grimiz.
Krios, krias, sazve`|e Ovna, √ k™i > jel. krnuti, {™‡nati, rasturiti.
Krios, Titan s glavom ovna, krios, Kron, k‚ra–a, bog, boànstvo (ko–a, pl.
“ovan”. Saturn), prauzrok, pobuda, uzrok posto-
kripto, -(skriven, tajni), gƒrta, {upqina jawa ili kreacije: astr. period, √ k™i
(= kartƒ), praznina, grob, √ gat > jel. > jel. Krónos (= lat. Saturnus), Titan, naj-
krýptō, kruptē, lat. crupta, grobnica. stariji sin Urana i Geje.
kriptogram, v. kripto i gram. K. je oli~ewe Saturna, poistove}en s
kriptograf, -ija, v. kripto i grafo. asirskim i kartaginskim Belom. Atr-
kriptokarpi~an, v. kripto i karpa. ibut mu je mese~ev srp. Vezuje se za
kriptologija, v. kripto i logo. "zlatno doba" ~ove~anstva (sazve`|e
Device).
kripton, v. kripto > jel. krýpto.
krotiti, krat'ati, √ krat'.
kristal, sikatila, staklo (< sikta), √
sik > jevr. kristál, gal. cristal, lat. cru- krpa, karpaša, (za)krpa, drowa, √ k™i? >
stallum, jel. krustallos. rum. carpa, lit. prus. kurpe, lat. carpi-
sculum, jel. kridos, {v. klapa.
kristalografija, v. kristal i grafo.
krpiti, v. krpa > lat.. carpere, it. carpire.
kristaloidi, v. kristal i vid.
krpeq, v. krpa.
kristalologija, v. kristal i logo.
krpeta (karpit, vr. prostirke), karpaša,
kristalomantija, v. kristal i manteija.
komad tkanine > rus. korpatь, jel. kar-
Kris, v. Kres > jel. Krís, sin Nina Belo- péta, it. carpita.
vog, zakonodavac i sudija, po kome je
krpo (obu}ar), v. krpiti > rum. carpaciu,
Krit dobio ime.
jel. kripís, st. ir. cairem, obu}ar, lit.
Krit, v. Kris > tur. Kirit. kurpius: srp. krpqa.
K. je bio naseqen Pelazgima (Strabon), krsme, hƒras, zgrabiti, {~epati, √ h™i >
koje Herodot naziva varvarima. Kri- ar. qismä, tur. kismet.
}ani su isto {to i Iberi ili Ju`ni
K. je u zna~ewu: sudbina, udes, sre}a, bo-
Srbi (Velo).
gomdano.
Staro ime K. je Idea (Diodor), po krit-
krsogon, v. hriso i gen > jel. Hrusogonis,
skoj Idi. Asirci su ga zvali Kaptara.
lat. Cressulus, srp. Griògono, por. ime:
kriti, k™ˆtti, skriven, RV VIII, √ k™it = Kr{ul.
> lat. cortex.
krst, v. kres > jap. kurosu, gal. croios, isl.
kri~ati, kr‘{ati, plakati, √ kru{ > eng. cross, christ, -us, nem. kreuz, lat. crux,
nem. Knodel. -is, crucifixus, st. nem. krist, {p. cruz,
kri~awe, kro{ana, RV X, 27. fin. Risti, sven. cors, fr. croisé, n. lat.
krnuti, k™i–oti, baciti na gomilu, crucifer.
povre diti, √ k™‡. Postoje dva krsta: nebeski i zemqine
krwiti, kar–ajati, ~in rasturawa probi atmosfere. Oba su ravnokraka i astro-
ti, prodreti, √ kar. nomski simboli. Nebeski krst ~ini
krwi, karni, ~in rasturawa. okretawe M. i Vel. Medveda oko pupka
krmak (prqav, neuredan: sviwa), armakƒ, neba, a krst zemqine atmosfere je ne-
RV I, 33, sme}e, otpaci; ru{evina, ra- materijalni krst severne zemqine po-
lulopte, kao magnetni fokusator, u
221
kome magnetno poqe zemqe ima oblik kruniti, kruw~ati, iskriviti, smawiti,
ocila. Oba krsta povezana su nebeskom postati mali, √ kruw~.
sohom. krutiti, krud'jati, -e, besneti, izazivati,
Kuriozitet je da mene meseca i magne- √ krud' ili krut'.
tno poqe zemqe daju istu grafi~ku krut, k'ƒra, sunce, tvrd, ìlav, otporan,
predstavu, koja postoji u Lepenskom ~vrst, istrajan, o{tar, sirov, neobra-
viru i Vin~anskom pismu, najstarijem |en: ime jednog od pomo}nika Sunca, √
sistemu pismenosti na svetu. k'al?
Neolitski savremenik i dana{wi sve- kru}ewe, har{a–a, uzrok kru}ewa dlake,
dok srpskog ili ravnokrakog krsta, je √ h™i{ > lat. erectio.
~esnica ili slavski kola~. âs(t)ni
kruh, ~ar“{, obredni hleb, √ ~ar.
krst je iskonsko obele`je za krsnu ili
desnu stranu (kola nebeskog), koja pri-
kr~ag, k'arxik‚, izazov za pi}em, √ k'arx
pada severu neba, javi i ìvotu. Na- > rus. kor~aga, arm. hrčag, tur. korçak, -
j~e{}i oblik ~asnog krsta je sa ogwi- g, jel. keramikē, lon~arstvo, kéramos,
lima, koji nalazimo na sukwi bogiwe glina, jevr. haras, grn~ar.
Serbone, ~etiri hiqade godina pre n. kr~ati, garxate, √ garx.
e. U istom zna~ewu je svastika, tajno- Kr}evac (ime sela), v. kr~iti.
viti krst koji donosi sre}u. Kr~evine, v. kr~iti.
K. je jednakost zamena i pore|ewe za Kr~evo, v. kr~iti.
svetlost, izvanredna za{tita protiv kr~ewe, k™i{‚–a.
uroka, bolesti i svakog zla, a krst od
kr~iti, kƒr{ati, brazdati, otrgnuti, (iz)
pregorelog Badwaka posebno dobar
vu}i, √ k™i{.
uro~nik. Dva su Krstovdana u toku go-
dine. Postoje crkve posve}ene Sv. kr~ilac, k™i{‡vala, zemqoradnik >
Krstu. asir. ikaru, zemqoradnik.
Jelinska re~ staurós, uspravan stub

krxalija, k™i~~'rƒ, zao, lo{; nezgoda,
(Dela apostolska, 5, 30), “pogre{no” je opasnost, √ k™i{.
prevedena kao "krst" i tek kasnije do- krxan (seqak s Banije, pogrdno), kri{ƒ,
bija zna~ewe stuba za pogubqewe. mali, kr`qav, jadan.
krsta{i, v. krst > it. crociati. kr{, v. kras.
Krsta, v. krst. kr{an, k™i{–ƒ, crn, zao (i mo}ne snage),
krug, gulikƒ, lopta (= golaka, globus, ne- √ k™i{.
beski svod), glava √ kul? > rum. cring, kr{iti, kƒ™{ati, povrediti, vu}i tamo
germ. hring, nem. Ring, ma|. korong. -ovamo, nadmo}.
kruna, kirƒ–a, sunce, zrak sunca, RV X, Kr{na, k™i{–ƒ, tamna polovina (od
106, zavoj, loza, nanizati perle, nit, ude- punog do mladog) meseca (k™i{†nga,
nuti, √ k™‡ > l. ime, jel. korónē, lat. co- vilinsko ime boga Nava).
rona, eng. crown, nem. Krone: Kronprinz, Ksant v. Skamandar > jel. Ksant, Srbin,
prestolonaslednik, ma|. korona. Ksanthós, grad Srb, Likija (Strabon), na
K je boànski atribut neba. Zato je po- reci Srbici.
bedniku Pitijskih igara dodeqivana 1. Ksant je jelinsko ime za trojanskog
kruna od hrastovog li{}a, jer, hrast je boga Skamandra: 2. Jelinski naziv za
“drvo od svetlosti”. Srbina: 3. Toponim (grad Srb, na reci
Kruna, v. kruna. Srbici, jugo-zap. Turska), gde je na|en
~uveni “Beleg iz Srba”, Zakonik ukle-
222
san kurilicom u kamenu, iz VIII v. s. e. kuvet (mo}, bogatstvo), kuvera, bog Obiqa
~iji su potpisnici Srbi: 4. Ime Ahi- (= k“bera, “rizni~ar”), √ kup.
lovog kowa: 5. Zlatno-ùta (srpska) kugla, v. krug > nem. Kugel.
boja.
kuda, k“tra (kutas), otkud, odakle, RV I,
ksantin, v. Ksant > jel. ksanthós, zl. ùt. 164, √ ku > per. kuda.
Ksantipa v. Ksant i hipo > jel. Ksanthí kuditi, kudajati, usmeriti, √ kud > lit.
pē, “@uta kobila”, nadimak Sokratove skaudeti, jel. kýdos
ène.
kudrav, k‚draveja, ime za Zmiju ili zmijo
Ksenija (svet. ime), v. Senka > jel. Xenia, likog zloduha (Arbuda).
“tajanstvena strankiwa”.
kuduz (brz, eksplozivan, H), v. kubuz > ar.
ktitor, kuša, ku}a, smestiti u ku}u, √ kuš kudum, smeo, neustra{iv.
> jel. ktizo.
Kuduz (ime bratstva), v. kuduz.
Kubaba, k‚bavƒ, ime odre|enih zloduha, √ kuàn, kuxana, lo{, zao ~ovek, √ kux.
kab? > nem. Kobold, zloduh (> Kobalt, hem.
element).
Kuzma, k’{ma, |avolak.
K. je izvorno bogiwa Kerkemi{a, ka- Sv. vra~i (lekari) su Kuzma i Damjan.
snije izjedna~ena s Kevalom. Weni Kuzman, -aa, k’{ma–—a, ime bogiwe Nava.
atributi su nar i ogledalo. Kujo, kuxa (kuja), “ro|en iz zemqe”, sin
Kuban, kub’anj“, RV V, 52, èqan vode, √ zemqe: drvo: pl. Mars, utorak: bogiwa
kup > rus. Kubƒnь, reka na sev. Ka- Nava, √ kux?
vkazu, srp. kubik, bara (posle poplave). kujunxija (zlatar), k‚w~an‡ja zlatan (<
kube (svod), kubxƒ, grba, -av, kriv, izvijen: k‚ w~ana, zlato, napravqeno od zlata),
krivi ma~, √ kup > ar. qubba, -et, tur. ùte boje, √ kaw~ > arm. kamnia, kova~,
kubbe, rum. cubea, lat. gibba, -us, -er, jel. ar. Kain, bibl. Kenej, ime plemena.
kufós, kýpto, lit. kupra, -otas. kujunxiluk, v. kujunxija i luk > tur.
kubruz, v. kufar. kuuumcu, kujuncilik.
kubuz (vr. topa), √ k{ip, poslati, udariti, kuka, kuka, kuka (= a•ku{a), √ kuk > jevr.
pogoditi, uni{titi > st. ~e{. hauf- kurkás.
nice: nem. haubitze, haubicht, jastreb, rus. U obi~nom govoru: "na kukovo leto", tj.
k obuz, vrsta sokola, srp. kobac, tur. nikad.
kubuz, it. abizzo, fr. abus. kukavica, kokos (kokilos), √ kuk > lat.
kubura (tobolac), k”bara, motka (kuka), ko- cuculus, ir. cuach, nem. kuckuck, fr. cou-
la ili drveni ram, na kome je pri- con, tur. kuku, jel. kókkuz: hóhu, sova,
~vr{}ena spona ili jaram: grbavac: lep, lit. kaukti.
prikladan, √ k’p > tur. kubur, cinc. kuku, k‚ku, uzvik tuge, àlosti ili zabr-
cumbura: srp. kub uriti, imati pro- inutosti, poseban ton ili promena gla-
blema. sa, √ kak > lit. kaukti, srp. kukati.
kuvada, ku-vad’’, “èna po nu`di” (< ku, Kukujava (ime visa), v. Kavkaz.
umawewe + vad’u, odiva), √ vid > fr. kukuq, v. guka > rum. gluga, lat. cucullus,
couvades, leàwe. it. cocollo.
Obi~aj kuvade ima ulogu magijske za{- kukuta, kukkušƒ, vr. biqke, Marsilea qua-
tite porodiqe i deteta. dri folia (= kukkuta).
kuvati, kvat'ate, √ kvat' > germ. kochon, kula, k“la, porodi~na ku}a: rod, pleme,
chuhhina, lat. cocus, coquus, rum. cuhne, koleno, povla{}en stale`: boànska
nem. Koch. snaga (= kulika), √ kul > asir. kullatu,
223
ku}a, rezidencija, ar. kulla, -et, per. tur. ulaz u dowi svet. Ona se nalazila u
kule, rum. cinc. cula, jel. koula. svetom gaju (Hekate), odakle je vodio
Kula, v. kula > Kuli{te. put u dowi svet, u koji se moglo u}i
kulaga, v. kula i aga. samo pomo}u “zlatne grane”. Tu se na-
lazio i jedan Apolonov hram, koji je
kulak, kul‡naka, iz dobre familije, √
~uvala Si(r)bila iz Kume (Osvalt).
kul kul > rus. kulak.
Kuma (pritoka Kaspiskog jezera), k’ma, jez-
kul(a)f, (pu~ina), v. golf.
erce, √ ?
kula{, kul‚ha, kow crvenkasto-braon boje
kumbara (bomba), v. bomba > per. humbere,
> tur. kula at.
ar. hambara, tur. kumbara.
Kule, k’li, duhovni~ko ime, √ kul.
kumerak (st. srp. carina), kum‚rƒ, pripre
Kulin (ban), kul‡na, pripadnost plemi}k miti, doterati: malo dete (fig. mali
oj porodici (= kulin), "od kolena" > deo), √ kam > lat. commercium, jel. kon-
srp. Kuqan~i}, por. ime. merk, koumerki.
kulisa, k“li{a, sekira, grom boga Gro- kumir (idol), kum‚rƒ, Prabog, jedno od de
movnika, √ ku? > fr. coulisse, deo po- vet imena za Ogaw ili ime wegovog
zornice (pokretni zid), iza koga se ne sina: bogiwa Nava: bog Rata, √ m„ >
vidi. rus. kumˆr, sirijski kumra, oset. gumir,
kulov, ‚kula, zbuwen, u nedoumici, pore- div, gorostas, jevr. kamrijá, manastir, jel.
me}en, rastrojen, √ kul. kourmi, fin. kumartaa, klawati.
kult, kratu, ritual, obred, √ k™i > lat. U arijskoj mitologiji, ovo je ime za
cult, cultus. centralni ili sredi{wi deo vaseqene
kultura, k“la-d’arma, odràvawe obi- (xamba dvipa), kojim dominira vase-
~aja, porodi~na ili plemenska tradi- qensko jabukovo drvo (Kumova slama).
cija, posebna vrsta obi~aja porodice, Kumova slama, v. kum i slama.
bratstva ili plemena > lat. cultura. K. s. je na{a galaksija i svedok boàn-
kuluk, kulaka, mnoìna, rad mno{tva skog stvarawa. Ona je Zlatna jabuka sr-
qudi, √ kul > tur. kulluk, rum. culuc, pskog mita i jabukovo drvo od svetl-
cinc. culuche: kin. hindi qūlī, qulī, osti, sa mitske boànske planine, koju
nadni~ar, nosa~, eng. coolie. ~uva zmija.
kuqati, kux’aši, magla, zamagqenost, na- kumrija, kum‚rƒ, vr. ptice, crne, pla-
dirawe magle, √ kux. vi~aste ili sive boje, √ kam > ar. qu-
kum, √ kun{ (kums), sijati: govoriti > mriuä, tur. kumru, kumri, kumrijet.
lat. commater, compater, rum. cumatra, Kumrija, v. kumrija.
mlet. compare, ma|. kuma, koma. Ovo ime postoji kod Turaka, Arbanasa
K. je duhovni svedok i boìji posla- i Cigana, v. Gugutka.
nik (eng. godfather), a kumstvo, misti~no Kumrovec, v. kumir.
krvno srodstvo. Kumova slama je ime
kumulacija, k’ma, jezero > lat. cumus, cu-
na{e galaksije, po etiolo{koj legendi,
mmulus, -ativus, cumulatio, gomilawe, ac-
u kojoj je kum ukrao slamu od kuma, pa
cumulatio, eng. accummulate: ir. scamall,
je usput prosipao. Otuda su re~ za kuma
oblak, vel. cwmwa, jap. kumo, kumori,
i Mle~ni put etimolo{ki povezane.
oblak, obla~no, isl. ský, oblak.
Kuma (anti~ki grad), v. Komo.
kuna, h’na, vr. zlatnog novca, √ hun > brig.
Blizu Kume je u anti~ko doba bilo kana, lit. kianne, prus. canne.
sveto jezero (jel. Averno), pored koga je
kuna (“zlatica”), {una, pas > prus. caune,
bila pe}ina, za koju se dràlo da je
lit. kiaune, eng. conu, jel. kuneli.
224
kundak, kundaka, glavni deo, debeo, korp- kupijerta (krov od ku}e), v. koverat >
ulentan, obilan, √ ku–— > rum. condac, nem. Kuepa.
tur. kundak, povoj, jel. kontákion. kupka, k’paka, rupa (= kupaka), otvor, ule-
kunda~iti, ku–—ati. gnu}e, udubqewe, dupqa, udubiti, {up-
kundura, kandara, prirodna ili ve{t- qina: katarka broda: kamen u sred po-
a~ka {upqina, √ kand > tur. kundura, toka, √ kep > srp. kubik, bara st. isl.
jel. kódoronos. kaf, nem. haf, more: Haff, zaliv.
kundurxiluk, v. kundura i luk > tur. kupina, v. kup.
kundurcilik. Kupinovac, v. kupina.
kuneti (kleti), ku–ati, uputiti, podu- kupiti, kupjati > rus. kupˆtь, a.s. c’pan,
preti, √ ku– > rus. klяn“. st. nem. kopian, fin. kaupph.
kuniga (st. srp. kwiga), gu–aka, umnoàk, kupus, v. kapuc (kembuka, kupus, √ kep) >
sastav, spis (< gu–anik‚, prepisani gal. caboche, glava, germ. kumpost, ma|.
spisi), prepis (razli~itih tekstova), √ kaposzta, bug. kombus, salata, eng. cab-
gu > asir. kunnuku, pe~at, akad. kaniku, bage.
kwiga, zape~a}en. kur, -(dvor, -ski), v. grad > asir. ekur, hram
Kuniga (st. ime Biblosa), v. kuniga. A{urov, gal. cort, eng. court, it. corte,
kuni}, v. kuna > lat. cuniculus, nem. Königh fr. cour (> -tisane, -ant, curtoise).
ase. kura (briga), k'ural‡, praksa, stru~ni rad,
kuwati, ku–ati (ku–ajati), bolesno po- obavqati, vr{iti: vojna ve`ba, √ kur >
na{awe, √ ku–. lat. cura, -are: incuratus, it. curare: -ator,
kup (gomila), -a, v. hrpa > lit. kaupas, starateq.
kuopa, nem. Haufen. kura`, √ karx, mu~iti, zadati bol > brig,
kupa (pehar), k”pa, RV I, 105, pehar, {up- hreka, rvati, srp. koxa, hrabar, gal. co-
qina: ceo, sav, √ k’p > misir. k’pu, po- rage, curage (< cuer), lat. cor, tur. kurez,
suda od slonova~e, rus. kub, per. tur. soko, mlad kobac, eng. courage.
küp, ar. küb, turk. kub, kirg. ~ag. köb, kuraìti, karxati.
köpü, tat. kazah. kübi, lat. cup(p)a, it. Kuran, v. Koran > tur. kur'an.
cop(p)o, a.s. cuppe, eng. cup, germ. kuofa, kurantan, v. kurs > lat. curere, fr. courant.
nem. kopf. kurban (obredno prino{ewe), kubra, obre-
Kupalo, kubera, bog Obiqa, √ kup > lu`. dno udubqewe za vatru, √ kup > asir.
srp. Hober, div. kirbanu, prinos, rus. kurgƒn, ar. per.
K. je bog letweg Suncovrata i obiqa, Kurban, jevr. gurbān, ponuda, eng. corban,
koji ja{e na ovnu. rum. curban, jel. kourbáni.
Kupari, k’p‚ra, okean, √ k’p. Kurban-Bajram, je “praznik `rtve".
kupac, kupi, re~, govor, √ kup > fin. kaup kurva, k‚vera, kurva, kurtizana (= kurvat,
pa, germ. kouf, nem. Kauf, prus. kaupiskan, -v‚–a, raditi kao sluga ili za novac,
lat. caupa. sluìti, √ k™i? > jevr. qurva (< qrb,
kupe, k„p‚, RV X, 40, ko~ija, √ k‚ > fr. zlo, greh), lat. curvus, kriv, fr. courbe,
coupé. courtisane.
Kupidon, kupita, razjaren, uvre|en, koji kurgan, v. Gargaron > rus. kurgƒn, humka,
pravi neprilike qut, razdra`qiv,√ per. gūrhāne, turk. kurgan.
kup > lat. Cupido, cupiditas, curere, è- Kurdi, v. Huriti > jevr. kúrdi, Kurd.
leti, al. coveitier, eng. covet, èqa. Kurdistan, v. Kurdi i stan.
225
kure (kuran, Vuk, dete: kita), k’r~ƒ, ime za a Sv. Jeronim Dalmata preveo Vulgatu
polni organ (membrum virile), √ k’ > jel. na srpski jezik. Na Veronikinom ubru-
kouros, de~ak, sin: srp. kur, petao. su i portretu sv. apostola Petra i
Kureti, ƒgru, neoèwen, RV V, 144: naziv Pavla, stoje natpisi kurilice, iz
za deset prstiju, √ ag > zend. ag'ru, jel. prvih vekova hri{}anstva, koje ~uva
Kourītes, zlodusi sl. Koribantima. odelewe Relikvija u Vatikanu (Ni-
koli}).
K. su vrsta duhova kao i Daktili, s ko-
jima se poistove}uju, kritski Kureti, s U obi~nom govoru: “Kurli si, majstor
Ide, po{tovani kao duhovi vegetacije li si”.
i deca Reje (= Keva). Wima se pripisuje kurisati (postaviti, namestiti), karƒsi,
pronalazak vatre, zemqoradwe, sto~ars- izvesti, izvr{iti, √ k™i > tur. kur-
tva, topqewe metala. Po{tovani su mak, cinc. curdisire. naviti sat.
kao boànstva. kurica (koko{ka), v. kur.
kurija, (biskupski dvor), v. kur > lat. kurjak, k'ur‚ka, ìvotiwa, √ k'ur > jel.
curia, deo porodice u st. Rimu, mesto, kuriakós, tur. kurt, ma|. kurja.
ku}a u kojoj se sastajala kurija: curator. Ova re~ se smatra alanskom, ali oni
kurilica, k'ural‡, ve{tina (pisawa), su sarbatsko pleme.
umetnost, √ kur > rus. kirilka, lat. cu- Kurjak (zem. i svet. ime), v. kurjak > jel.
rialis: jel. kouluriázo. Kuriakós.
K. je staro srpsko diplomatsko pismo Kurjak-brdo, v. kurjak i brdo.
i jezik (Nikoli}), koju Surovjecki na- kurs, sr‘tas, pravac (re~ni), tok, struja,
ziva ”bogovjedika”, Pe{i}, ”vin~ani- te }i (s‚raka, cousing to flow), √ sru >
ca”, a Dereti} ”srbica”. Vremenski je gal. cors, curs, lat. cursus, -m, curere: eng.
starija od Rima i Jelina, utisnuta na cursor, fr. cours(e), courer, -ens, courant,
”belegu iz Srba”, sa reke Srbice, Za- kurentan, it. corsa, al corso: correre corie-
koniku likijskih Srba, koji je savre- res, kurir.
men natpisu kneza Me{e (Nikoli}),
kur-salon, v. kur i sala.
pisan aramejskom kurilicom. Diodor je
naziva ”pelazgika”, i kaè da su wom kursar (gusar), husar > it. corso, jel. kour-
pisali Sorbej, Lino, Pronapi} i (M)o- sos, rum. cursul.
mir, srpski pesnik Ilijade. Kursula, v. husar.
Na Istoku je spomiwe na vi{e mesta kurta, {’rtƒ, razbacan, √ {™‡ > srp. kur
i naziva se ”pismom Javana”. (Dereti}) talisati, osloboditi se.
Bila je tajno pismo misirskih sve- U obi~nom govoru: “Kurta i murta”.
{tenika, na kome je Tot po legendi za- Kurto, v. kurjak > tur. kurt, kurjak.
pisao pre potopa zakone ”qudske” Kur~ubi} (por. ime), kubera~ala, ime
(Maneto) , koje je Lesandar obnovio i
planine, stani{ta boga Obiqa (= Kai-
dao da se zapi{u na jednu stenu kod lasa), druga boga Nava i gospodara Ja-
Ninive, nama znanu kao Smaragdna plo- k{i, √ kup > srp. ko~operan, -i
iti.
~a. Sumeri su je znali kao Tablicu
kur{um, √ kur, proizvesti zvuk + √ {ru,
mudrosti, Avram, knez sumerski iz Ura
slu{ati: pleonazam za zvuk > tur. kur-
kao Tablicu mudrosti, a Jevreji kao
şum, jel. kourso’mi.
Plo~a Razijelova.
Kur{umlija, v. kur{um.
Kurilicu na galskim {titovima Vels
naziva “~udno pismo”, koje je identi~no kus (komad: gristi), √ ku{, gristi, pocepa-
onom u Rodaniji (Dereti}). Ovim istim ti na komade, glodati.
pismom je Sv. Pavle pisao Poslanicu, kusati, ku{nƒti > lat. hostis: gustare.
226
gostiti, g’asate. srp. has, jelo. ku~ (vuk, kurjak), √ ku~, zavijati: opirati,
kusi (pridevak za |avola), kusita, vrsta odupirati se.
zloduha, √ ku{. Ku~aj (oronim: selo), v. ku~ > srp. Ku~ajna,
kustura, kut’ara, no`, √ kušš > rum. cu- selo.
stura. ku~e, √ ku~, mali, sklup~an > srp. ku~ak,
K. je no` s crnim dr{kama za bajawe. mlad pas.
Kusturica, kut’ara, l. ime: zloduh zmijo- Ku~evo, v. Ku~i.
liki, √ kušš. Ku~i, {“~i (k“~i), sjajan, svetle}i, beo,
kusur, √ k{ur (ksur), se}i > ar. qusur, ku- svet, ~ist, vatra, Ogaw ili boànski
sūr, tur. kusur, jel. kousouri: het. ku{, oblik Ogwa, sunce, mesec, zrak svet-
platiti. losti, ime boga Nava: ime sina pol-
kut, √ kuš, podeliti, saviti > srp. kat uboànstva, qudskog roda, oli~ewa
(sprat), asir. katatu, ugao. Duhovnosti, √ {u~ > srp. Ku~, Ku~a,
lu`. srp. Ku~a, ~e{. Ku~era, rus. Ku~a:
kutak, k’šaka, baza, upori{te (kataka, gr-
Ku~i~, poq. Kuczek: Ku~i, zem. ime, Ru-
ad), √ k’t > krim. tat. kötök.
munija (Milojevi}).
kutal (kutao, ~a{a), kušila, okrugao, ok-
Ove primere antroponima dao je I. Pe-
ruglast, √ kuš > jel. koutála.
trovi}, me|u nekoliko desetina onoma-
kutao, v. kutal. sti~kih izvedenica od imenice “Ku~i”,
kutija, kušila, kriv, -ina, izvijen, okru- kako na Zapadu (H. Skalova): Ku~e,
glast, naziv za magijsku mo}, ime za re- Ku~erov, Ku~in (gradi{te, jezero, {u-
trogradno kretawe planeta, sklonost, √ ma, regija), tako na Istoku (Milojevi}):
kut > tur. kutu, jel. kutís. Ku~, ime regije, Indija; Ku~i i Ku~ka
kutla~a, v. kutal > srp. kutli} (Vuk). ravnica, Afganistan.
Kutuzov, v. kuduz. K. su jedno od sedam plemena Br|ana u
Bratstvo Kuduza iz Popova poqa ~uva XIX veku, sa prostora Makedonije (Mi-
predawe o hercegova~kom poreklu slav- lojevi}). Najbrojnije su pleme u Avga-
nog vojskovo|e. nistanu, a jedno pleme Ku~a postoji u
ku}a, k“ša (=kuš‡: k‹ta), √ kuš > rus. hƒta, Svenskoj ([vedska).
slov. koca, misir. het, ku}a Horusa, ku~ina, ka~a, vlas √ ka~.
avest. kata, per. kad, ked(e), jevr. kotedz, ku~uk (mali), √ ku~, mali, -en > per. kucek,
mala ku}ica, tur. katan, obor, bug. hata, jevr. kat, srp. kutrak, {tene, ma|. kiš,
poq. chata, a.s. hūs, it. casa, fin. kota, mali, kicsik.
fr. hutte, germ. hutta, nem. kate, eng. hut, Ku~uk Stana, v. ku~uk i Stana.
cot, cote: cottage, ma|. kuca, pas (~uva{). “Mala Stana”, èna hajduk Veqkova.
Ku}a je u srpskom jeziku izme|u osku{, imp. √ ku{, zagrqaj, prihvatiti.
talih zna~ewa, suime za doma}instvo,
ku{a (vra~arica), ku{ƒ, sveta vatra koja
~oveka, poreklo i domovinu.
se koristi u obredu, √ ku{.
Ku}a, v. ku}a.
ku{ati, ku{n‚ti, izvu}i, prigwe~iti, √
ku}ica, kut‡k‚. ku{ > k“{ala, proba, -ti,
kufar, v. Kipar > it. cipro, -ar, vr. crne Ku{i} (zem. i por. ime), ku{ƒ (= k‚{a,
vinove loze. ime jednog od pomo}nika boga Mrtvih),
kuc, √ k’x, nerazgovetan zvuk. duhovni kanap napravqen od ku{a-
kucati, k”xati > prus. kucus. trave (ku{a-keta, oli~ewe ravnote`ne
sile).
227
Ku{a je pomo}nik boga Nava, koji

odvodi du{e duhovnim kanapom, na onaj
svet
Ku{qo (kow Hajduk-Veqka), k“{ala, isp-
ravan, podesan, dobar, sre}an, pridevak
boga Nava, √ ku{.
228
L
labrwa, lapana > lat. labium, rum, labia-
lis, usneni, usta, it. labra, nem. labern.
labud (labut), ravˆ, sunce, u vezi sunca >
st. srp. labedь, rus. lebedь, st. nem. alfiz,
germ. albutis, lat. polidus.
Vilinski kowi ~esto nose imena
Lab (vodonim), lava–ƒ, vodonim > ~e{. ptica, pa je Labud ime sun~evog kowa,
Laba, rus. Laba (pritoka Kubana), lat. a ko~iju Apolona vuku dva bela labuda.
Labiana (Pruska), nem. Elbe. U arijskom ili srpskom mitu labud je
labav, laba, klonuti, √ lap > lat. labi, -is: mitska ptica Java i oli~ewe Sunca,
lapsus. simbol prole}a ili jutarweg sunca.
Laban, rav‚–a, "~in vri{tawa", povod pl- Jezdioci (Kowanici) prizivaju na
a~a", pridevci gospodara zloduha √ ru obred u obliku labuda, RV V, 78. Tri-
> asir. Laban, bog Tla~iteq, jevr. La- sta labudova (vila) u jednolikom ruhu,
ban, (otac Lije i Rahile), eng. Laban. nalazi se na mitskom staklenom bregu
(epski astronomska godina). Otuda se
labarum, ravˆ, boànski oblik sunca, √
vile, koje druguju sa junacima, ~esto jav-
ru > asir. labar, ve~nost, het. labarna,
qaju u obliku labuda. Jedna od wih je
titula hetskog cara, jel. lábaron, lat. la-
Majka Jugovi}a, izvorno vila, sa kri-
barum: arm. arev.
lima labuda.
Sunce je u mitu ve~iti mladi}, jer "sva
doba nosi, a nikada ne stari". L. je sim-
Labud, v. labud.
bol boga Sunca ili “sun~ev pe~at” labusina (pogrdno), il‡bi{a, zloduh koga
srpske narodne kosmogonije (stilizaci- je pokorio Gromovnik, √ il > lu`. srp.
ja {estougla), koji je Konstantin pret- Libu{a, srp. Labus, por. ime.
vorio u Hristov monogram, vojne zas- lav, ravˆ, oblik sunca (= leja, lav), √ ru?
tave. > jevr. laví: l'viá, lavica, st. nem. lévo:
L. je etimolo{ki prepoznatqiv u tit- livia, lavica: gal. lion, leon, lat. leo, -nis,
ularnom imenu Hamurabi (Amon + rab), jel. léon.
Amonovog sina i prvosve{tenika. Lav je titula, simbol Sunca, ìvotiwa
l ab i s (kle{ta), laba, uzeti uhvatiti, Daboga i oli~ewe sirove snage u pri-
podi}i: obim, √ lab’ > jel. labís. rodi. U srpskom spevu “lavi ogweviti”
su zamena i pore|ewe za svetlost
labimetar, v. labis i metar.
sunca.
labiodental, v. labis i dental.
Vedsko pore|ewe za boga Nava i jedna
laborant, v. lavur > lat. laborans. od bogopojava je narasin’a, ~ovek-lav,
laboratorija, v. lavur > n. lat. laborato- veliki ratnik, u ~etvrtoj bogopojavi
rium. Vi{weg boga.
labra (ra{. {upqina), v. lavra. Lav (rus. l. ime), v. lav > eng. Leo, -n, Lio-
labris, ravˆ, sunce (disk). nel, nem. Leonard, {p. Lopes.
Ovu re~ su Jelini preuzeli od Qude- lava, lƒva, otkidawe, razarawe, destrukija,
jaca (Plutarh). Na slici iz Hatu{e √ lv‡ > jevr. labá, it. lava, lit. lova: st.
bog Serbon je predstavqen sa labrisom, isl. lofi, gumno.
a dvosekla sekira je obredno oru|e ili lavabo, palava, vr. posude √ lu > jel. pilos,
oru`je, kao i duhoni ma~, s dve o{t- lat. paius.
rice, koje simboli{u svetlost Java i
Laverna, ravi-graha–a, sunce, na smiraju.
Nava.
229
L. je st. italska bogiwa Podzemqa, koja Celokupna simbolika l. je vezana za

je na Aventinu imala svoj gaj. sunce, koje po jelinskom predawu ra|a
lavina, lava–ƒ, koji se~e, ~in presecawa, “No} bez muà”. Lavirint je pore|ewe
ko{ewe, rezawe, √ lv‡ > lat. labina, za Nav, “ku}u” ili pe}inu No}i, koja
ma|. n. lat. lavina, it. lavigna, nem. La- zapo~iwe na zapadu smiruju}eg sunca
vina. (polovina diska sunca), iz koje samo
jedna tanka nit vodi u novi Dan (druga
Lavinija, lava–ƒ, ime zloduha: lep, kra-
polovina diska).
san, divan, √ l’? > st. it. Lavinia: La-
vinium, me grada, po laurentinskoj Lavov, v. lav > poq. Lwow.
princezi. lavor, palvala, posuda za vodu, rezervoar,
lavirint ravi-graha–a, disk ili elipsa jezerce, √ pal > st. rus. l‘iva, rus.
sunca na smiraju > misir. lope-rahu- loйvva, lit. fin. laiva, gal. laver, fr. la-
nit, palata blizu Elfajumskog jezera u voir, (> n. lat. lavatorium), a.s. lafian: it.
Misiru, sa 300 odaja, od kojih je polo- lat. lavare, prati
vina bila na zemqi, a druga polovina Lavoslav, v. Lav i slava.
pod zemqom, rus. labirint, jel. labýrint- lavra, vavrƒ, sakriti se (= vavrƒja, uda-
hos: lat. laburinthus, it. labirinto, nem. La- qen, RV VIII, 40, skriveno mesto, za-
burinth. klon), pe}ina, jama, {upqina, √ vri >
Najstariji crte` jednog megalitskog rus. lavra, jel. laurós, laura, a’ra, lat.
lavirinta je iz Vin~e (Brukner) i kva- larva: -ae, duhovi spavawa, koji ponekad
dratne je osnove. Prvi crteì lavi- gone u ludilo.
rinta kod Misiraca su na pe~atima, lavranin (kalu|er), v. lavra.
upotrebqenim u pogrebne svrhe. Hopi Lavrentije, v. Lovra(n) > jel. Laurentios,
Indijanci imaju kvadrat u sedam re- lat. Laurentius.
dova, a Navaho ga predstavqaju kao spi- lavur (radwa), ™ib’“, ve{t, iskusan, spret
ralnu zmiju. Kritski lavirint je ja- an, ume{an, sposoban, obdaren, √ rab’ >
bu~ast, u sedam redova, a na wegovim gal. labour, lat. labor, -are, eng. labor.
zidovima se nalaze predstave dvosekle
lagano, lagan‡ja, dodirnuti, prionuti,
sekire (labris). L. naj~e{}e ima oblik
dràti se ne~ega, pripojen, priqubqen,
kvadrata ili kruga, u koji spada i gam-
√ lag > it. largo, lagano, razvu~eno, nem.
zigradski fragment mozaika, upisan u
leicht, lak, udoban.
{estougao.
lagati, laxate (= laxxate), √ lay(x) >
Za prvi misirski lavirint Maneto
eng. lie, a.s. luge, st. nem. lugi, nem. Luge.
kaè da je delo Moerisa ili Amene-
mheta. Strabon ga je opisao kao veliku lagator (titula), lagura, {tap, prut, è
palatu, sastavqenu od 12 mawih, po {e- zlo: {tab: osobqe, kadar: raditi o zaj.
st sa obe strane. tro{ku: samosvojan, √ lag > jel. lagator,
lat. legatus, rimski podvojvoda.
Vergilije naziva lavirintski ples
Trojanskom igrom, a na jednoj etrurskoj lagum, lagna, prodreti u srce ne~ega,
vazi sa natpisom Truia, prikazani su ostati u, ta~ka spajawa horizonta i
ratnici kako izlaze iz lavirinta. Na- ekliptike, odrediti ili utvrditi pol-
ziv Troja za lavirint, veoma je raspro- oàj, pribiti, koji dodiruje, fiksiran
strawen i povezan sa Trojan-gradom na ne~emu, √ lag > rum. lagum, tur.
doweg sveta u srpskom predawu, koji lâğun, lat. legumen, fr. legume, it. la-
nam daje spotu re~i lavirint, jer, nosi guna., cinc. lagame, jel. lagón.
ime po bogu Nava ili Suncu boìjem, lagumxija, v. lagum i xija > tur. lâğumci.
koje prebiva u mraku.
230
laguna (plitko more uz obalu), lagna, pri- “Mlado mom~e kowa sprema, Lado,
onuti, prirubqen, prilepqen, ~vrsto Lado”.
se dràti > lat. lacunae, it. laguna, fr. L. je bog plodnosti i ki{e:
lagune, eng. lagoon. ..."da zaduhne tiho vetri}
lagodno, laga—a, lepo, divno, √ lag. da se spusti ki{a ploha
lad, ladd’a, velika posuda > rum. lada, nem. i nakrmi na{a stada, oj Lado oj".
Lade. Ime boga Lade, oli~ewa de~a~kog
Lad ima razli~ita zna~ewa: {krabia, uzrasta Prirode, kumovalo je nazivu
fijoka, {kriwa, kov~eg, sanduk, kofan, Qudejci (jel. Lidijci), za maloazijske
skopnica... anti~ke Srbe, odnosno Latine.
lada (kov~eg, sanduk), v. lad. lad(ov)ati, la—ati, zabava, odmor, danguba,
Lada (sazve`|e u Biku: pl. Venera), r‚d’‚, √ la— > rus. lad, mir, saglasnost, ukr.
ime sazve`|a, oli~ewe pl. Venere, kao laduvƒti, pevati svadbene pesme, srp.
pridev zna~i “sre}a”, procvat, blago- ladovawe, odmor van grada.
stawe, √ rad’ > srp. (epski). lada, udata Ladon, v. Lado > jel. Ládon, bog istoime
èna, likijski, lada, gospo|a, rus. lada, ne reke ili ime zmaja, ~uvara zlatnih
o, draga, -o, eng. ladu,
ta{ta: (nar.): lada, -o (Hesperidskih) jabuka (sazve`|e Zmaj),
la(ve)di, lafdi: miladu: avar. tladi, èna: na “drvetu ìvota” u Atlantovom vrtu,
hald, lutu, nositi. koje su bogovima Olimpa obezbe|ivale
Stari Srbi su Veneru zvali Lada (I{ ve~itu mladost i besmrtnost.
tar, Astarta) po kojoj nosi ime sazve- la|a, ladd'‚ (= lašv‚: rat'a, bilo koje pr-
`|a Venere u Biku, kojim je nekada za evozno sredstvo), velika posuda (za
po~iwalo Mlado leto (godina). iskuvavawe), parni kotao, bojler > srp.
Ovaj astronomski doga|aj u prirodi lad: lad(v)a: lagva, sud, ba~va, rus. lodka,
preslikava obredni ophod kraqica, uz lit. aldija, st. norm. alda, sven. alla, fin.
pripev “Lado”, retrogradnim okreta- allas, korito, lat. alveus, norv.. lodje, nem.
wem u kolu. Lada je suime za pastiricu loddie, Lodje, Lade, rum. lada, ma|. ladik.
Radu (oli~ewe Venere) u koju se zaqu- La|a, v. la|a.
bio bog Mesec. la`, √ lax(x) la` > st. nem. lugi, nem.
ladarice, v. lada. Lüge.
L. su obredni ophod devojaka, od \u- laz, -ina v. laziti.
r|eva do Ivawdana. L. ili lazina je povr{ina gde se prvo
Ladislav, v. Lada i Slava. topi sneg, a moè da bude isto {to i
ladica (fijoka), v. lad. trebe`, ledina ili posejana povr{ina
Lado, l‚—ika, de~ak, sluga, √ l‚š bez ploda.
Lada i Lado su boànski par tek pro- Laza(r), lasa, sjajni, svetle}i, √ las > jevr.
bu|ene Prirode, o prole}noj ravnodne- Eleasar, tur. laz: Laz Vilajeti, Srbija (Sa-
vici. Wihova imena ~uvaju prizivi i dedi).
pripevi lazari~kih, kraqi~kih i do- Laza je ime ime za mesec februar, u
dolskih pesama prole}nih ophoda, koji narodnom kalendaru:
preslikavaju detiwstvo i mladala~ko "Mjesec Laza uvek laè,
doba Prirode u prole}e:: suncem sija snegom maè,
“Malen Lado u gorici spava, ispod snega travu kaè"! "
sankom spava pokrila ga trava” ...
231
Oli~ewe je mladog prole}nog Sunca, u lakat, aratnˆ, lakat ili mera za duìnu,
svom usponu ka severu neba, koje donosi RV V, 2, √ ™i > asir. laktu, ruka, avest.
obnovu prirode u prole}e: arəthna, st. srp. lakotь, rus. l‘kotь, lit.
"Lazi, lazi Lazare alkune, prus. woaltis, st. nem. elina, nem.
na{ sileni jarilo, Elle, jel. oléni, lat. uena, st. ir. ullen,
Oj Jarilo, Boìlo, kimr. elin.
vojska ti se gotovi lakej, s‚k’eja (< sak’i), drugarski, prija-
teqski odnos, √ k’ja > rus. lakeй, eng.
u grmove, u lugove".
lackeu, nem. Lakai, fr. laquais, {p. lacauo.
lazarice, v. laziti. lak(o), lag'“, mekan, prijatan, neàn, lak,
Uo~i Lazareve subote, devojke lazarice svetao: bez oklevawa, brzo (= raghu),
uzmu mu{ko dete, te ide od ruke do hitro, pobu|ivati, malo misliti, slabo
ruke, a one pevaju: obra}ati pa`wu √ lag > lit. lengvus,
"Lazi, lazi Lazare jel. élahýs, lat. levis, lenhuis, eng. lungs,
te dolazi do mene". light, a.s. lungre, līgt, lēoht.
Lazac, v. laz. lakom, v. lokati > jevr. lohmá, borba, rato-
Laze, v. laz. vawe, lit. lakus, cinc. lokmae, jel. lok-
laziti (puzati), lasate, pojaviti, pokazati: mas.
igrati > jel. allassein, promena: srp. Lakonac (Lakedemonac), v. Lakan > jel.
(arh.). lazit, verati, pewati se. Lakon: jevr. lakoní, srp. lakonski.
lazur, lasa, sjajan, svetle}i > per. lāzhu- Lakonija, v. Lakonac.
ward, plavetnilo, boja neba, ar. lāzvard, Lakta{i, v. Lakat.
lazūr, jel. lazoýrion, n.lat. lazurium, gal. lala (cvet crvene boje), l‚l‡lƒ, ime boga
fr. azur, nem. Lasurstein. Ogwa, √ lal > st. rus. lalъ, ar. lal,
lajati, r‚jati, lave`, zvuk, vikati, ka{aq, krim. tat. lal, tur. lalé, jel. lalés, rum.
pucaw, √ rai > lit. loti, nem. Laut, glas lale, cinc. lalee.
(> lauta?), oset. raein, lat. latrare. lala (titula), v. lala > per. tur. lālā, jel.
Lajkovac (< Vlajkovac, Vuk), v. Vlajko > lalās.
nem. Flaikovce. Lala, v. lala (lallija).
lajno, -e (sline), lajate, po}i, krenuti, √ lalati, lalati, isplaziti ili izbaciti
laj > prus. laidos, glina. jezik, √ lal > jel. lalō, -ein.
lajtmotiv, v. lider i motiv. lama, v. Lamja > tib. blama, “vi{e bi}e”,
lajha (laà, prevara), layx‚, sramota > vrhovni sve{tenik, mong. bogdolama.
nem. leichoere. lamba (`qeb za dasku), lamba, zavistan,
lak (hem.), l‚k{‚, smolasta izlu~evina ne- podre|en, neizbeàn, predstoje}i: √
kih insekata (= alakta, crv. sok ili lamb > tur. lamba.
lak: r‚k{‚), √ lak{ > per. lak(k), hindi lamba (lampa), lamba, vise}a lampa, verti-
lākh, jevr. laká, lat. laqueus, it. lacca, fr. kalan, lebde}i, obe{en (lambana, vi-
laque, nem. Lack, hol. laquais: lakmus, siti), privezak, quqawe, wihawe, √
mlet. lazzo. lamb > asir. lahabu, plamen, jevr. limb,
Lakan, lak{a–a (= lak{amana), boà- malo svetla u tami, tur. lamba.
nsko, vilinsko i li~no ime, koje kao Lamba{a (por. ime), lamb†k{a, “dugo-
pridev zna~i “sre}an”, sretno znamewe, oki”, mona{ki pridevak nebeskog duho-
√ lak{ > srp. Laka, umawewe: eng. luck, vnika i posve}enika > asir. lamasu,
nem. (ge) luk. krilati genije, koji brani od zla.
232
lament, v. ament. lapeti (mentalno), lapete, ime zloduha

lamja (zloduh), v. Lamja > asir. milamiu, koji donosi neke de~ije bolesti, √ lap.
svetlost izlaze}eg Sunca, rus. lamija, lapiti (ukrasti), lab'ate, uzeti, zgrabiti,
zm-ija (s kojom se bori Jarilo), jel. √ lab' > jel. kléptō: lambanein, uzeti,
lamia, pro`drqivost, lat. lamia. ma|. lopni.
Lamja, lamb‚, ime bogiwe Nava, √ lamb > Lap~evi} (zem. i por. ime), v. hlap.
jel. Lamía. Lara v. lari > lat. Lara, ime vile.
Stari Ra{ani su praznovali “Surov Larenta, v. Lari > st. it. Larenta.
dan” (Sun~ev dan), na ju`ni suncovrat, L. je sa(r)binska bogiwa Nava, majka
uo~i koga pada Surov badwak: Lara.
“Pak udari crnog Boga, Lari, l‚l‡, zaposednut(ost) zloduhom, √
crnog boga Suru Lamju. lal > ra{. lar(s), po~asno ime rasen-
Quti zmaju od tri glave! skih kneèva i kraqeva, lat. Lar, -es,
Lamja je zmija boga Nava, koju ubija Ja- duhovi plodnosti i doma}eg ogwi{ta.
rilo, oli~ewe Oriona (Asov). Larisa (zem. i l. ime), v. Lara.
lamkati, lam(b)ate, rastegnuti, (is)pru`- larva, v. lavra > lat. larvae, aveti, du{e
iti (lambalaka, pu{teni uvojci), na- pokojnika, srodne manijama i lemurima,
gnuti, √ lamb. koje ponekad gone u ludilo, nem. Larfe,
Lamkawe je obi~aj hvatawe zubima obe- srp. lero, vr. zloduha, u vezi putenosti.
{enog jajeta (jabuke), o Belim pokla- Staroitalici su verovali da od du{a
dama. dobrih qudi nastaju lari, a od zlih la-
lamwe, v. lene. rve.
L. su ènski zlodusi, koji predvode Lasiwe, v. lasica.
gradobitne oblake. lasica (“nevestica”), lasa, kretati se tamo
lampa, v. lamba (lampa) > rus. lampa, gal. vamo: svetlucawe, √ las > srp. lasast,
lanterne, lat. la(n)terna, jel. lampas, -ein: - beli~ast.
tēr, sve tlo: -ros, jasan, lat. lampas, fr. laskati, lasati, zvuk, lepo zvu~ati, glas-
lampe: -ion, nem. Lampe. iti: prolomiti: zdrav, ~vrst: izmeriti,
lampados, v. lampa > jel. lampada, -os. √ las > rus. laskatъ, ~e{. laska, qubav,
lampir (vampir), lamb‚, lebde}i, {to le- -vost, dobrota, lat. lascivus, jel. lilaio-
bdi, bog Nava ili ono {to je u vezi mai: lásti, nem. Lust.
Nava, √ lamb > lat. lemures, du{e po- laso, raxxu (rassu), uè, konpac, struna,
kojnika, lemuria, pono}ne sve~anosti ot- ìca: vezati kanapom, √ rax > st. srp.
klawawa zloduha, eng. vampire, jel. silo, uè, konopac, rus. r‘zga, jevr. pla-
lampuris. cúr, eng. laso, gal. laz, lace, lachet, uè,
lane, ƒra–a, rastojawe, udaqenost, vreme, konopac, lit. raàs, jel. rahós, lat. rastis:
vremenski razmak, √ ™i > st. it. olli, laqueus, fr. lace, vrpca, -is, vr. tkanine,
tada. {p. lazo.
Laokon (troj. sve{tenik), v. Lakan > st. lasta, lasta, ve{t, izve`ban, stezawe, pre-
it. lucumo, ra{anski prvosve{tenik mo}, posedovawe, primawe, zgrabiti,
Apolonovog obreda, jel. Laokóon, lat. ~vrsto se dràti, zagrqaj, obuhvatiti,
Laocoon. √ las.
lapazan (brbqivac), l‚pana, pri~a, govor Laste, v. lasta.
> per. laf, -zen, brbqati. lasti{, lastaka, sredina luka > jel. ela-
laparawe, lambara, vr. bubwa, √ lamb? únō, n. lat. elasticus.
233
lastar (mladi list vinove loze), v. list > L. su anti~ki Livanci, Libanci i Li-
tur. lastaria, jel. blastarós. bijci, jer Libija je jelinsko ime za
Latini, l‚ša (lati), ime za narod √ laš Afriku.
> ra{. Lautni, Qudejci (Lidijci), {p. leventa, v. Levant > tur. levend, it. leva-
Ladin: it. ladino, naziv za nare~je na- ntino, {p. levantar, podi}i.
rodnog latinskog jezika. Levi, -ti (pleme vra~ara), ravˆ, sunce, bog
Latini, s legendom o trojanskom pore- Sunce > jevr. leví, vra~awe, lat. levita,
klu, imali su pravo gra|anstva, zajedno jel. levitēs, eng. Levi.
sa Sa(r)binima i Rasenima. U jevr. jeziku laviuu, ozna~ava osobu da-
Staro-jevrejski jezik Zapadnog Medite- tu u zalog, zbog duga ili zaveta (duh.),
rana, kojim govore dana{wi Sefardi, po kojoj V. Olbrajt defini{e dru{tve-
najsli~niji je ladinu, narodnom latin- nu klasu sve{teni~kog reda (levita
skom jeziku (Markovi}). ili rabina).
latinluk, v. Latini i luk. L. se nisu me{ali s ostalim pleme-
latiti, lati, uzeti, posti}i, √ l‚ > hindi nima, pa postoji pretpostavka da oni
lenā. poti~u od misirskog sve{teni~kog re-
da, koji stoji u vezi s neuspelim po-
latif (cvet dragoquba), lataba, lepo, pri-
ku{ajem Ehnatonove religiozne re-
jatno, divno: lepa èna, √ laš > tur.
forme strogog jednobo{tva. îwenica
latif, jevr. latíf, srp. zatalebati.
je da od XIV ve ka s.e. Amonov sve-
Latif, v. latif > ar. Laţīf, drag, quba- {tenik iz Tebe, postaje jedna od na-
zan. jva`nijih li~nosti u misirskoj dr`-
latica, lat‚, puzavica, {to se obavija ili avi.
{iri, √ la–—? Levijatan, lava–ƒ, ime zloduha: vodonim
Laura, v. lovor > eng. Laura, -ette. > asir. Leviatan, kosmogonijska vodena
Lau{, lau{a, {amansko ime, √ lu{? neman, st. srp. levīaadanъ, ~udovi{te,
laf (razgovor), √ lap, brbqati > rum. laf, bibl. Leviatan, uspavano morsko ~udo
cinc. lafe, jel. láfi. vi {te, jevr. liwuāthān,
lafiti (mak. pri~ati), v. lepetati. levirati, ravˆ, sunce > fr. lever, podiza-
lacman, v. Mle~ani > Lacman, por. ime. we (sunca), it. lat. levare, eng. level, gal.
livel (nivel), n.lat. levitatio.
L. je u zna~ewu stranac, Nemac ili
Italijan. Levontije, v. Lav.
lahor, lahari, veliki zamah, talas, √ las. Sv. Le(v)ontije s jeremija{ima i obred-
nom povorkom (1. 7.).
la{o (la~o, -}a), a√ la{, ùdeti za ne~im,
Levutar (st. ime Leotara), d'ruvƒ-t‚r‚, po-
nakon ne~ega.
larna zvezda ili nebeski pol.
levaja, v. Levijatan > srp. levaja, krupan
legalan, √ lak{, obeleìti, uputiti, nav
~ovek, per. levent, delija.
esti > lat. lex, legis.
Levaja, v. levaja.
legat (zave{tawe), lagu—a, nameniti, smes-
Levant (Istok, Orijent), lava–ƒ, lep, div titi, ostaviti: podneti > gal. legat, lat.
an (l‚vaj–a, lepota) > it. Levante, -ino: legatus, -um, eng. legate.
fr. levant, izlazak sunca (lit.), srp. le-
legi{ter (st. srp. pisaqka), lek'†k{ara,
vanat, ist. vetar, levantara.
pisawe ({al‚k‚, olovka).
Levan}ani, v. Levant.
legura, lagura, nalepiti, nametnuti, √
lag > it. legare, me{awe.
234
led, kleda, vlaga, vla`nost, mokar, √ klid lekar, lek'ar'a, spremnost za pisawe >
> rus. lëdd, lit. ledas, -us, prus. ladis, ir. sven. läkare, laekiare, ir. lega, vra~ (lek-
ladg, sneg. ar), isl. lacmir, lat. loquor, govor: jel.
Le da (majka Blizanaca), v. Gledoja > jel. likéo, proizvesti zvuk.
Lida. Pismo je od boga, sa 22 slova Vin~a-
Ledenik, v. led. nske kulture, koje je Adam odneo na
lediti, klidjati, -e: leden, kledana. Istok. Simboli{e vaseqenu i smatra
se magijskom praksom bajawa i vra~awa,
ledina, lu–š’a, vrsta travwaka (pa{waka)
koja se koristi u le~ewu.
ili trave, √ lu–š’ > st. rus. lяaadina,
rus. lяdda, pusto{, bug. lada, rum. lindina, Zapis je oblik bajalice, koji od iskona
{v. linda, prus. lindan, ir. land, st. isl. koristi narodna medicina. Postoje
landr, {umarak, eng. a.s. land, fr. lande, razli~iti “zapisi” (bajalice): od groz-
nem. Land, ma|. lednek. nice, tresavice (zli duhovi), neìta,
zuboboqe, ujeda zmije, glavoboqe, za po-
Ledine, v. ledina.
rodiqe...
lediwak (vr. biqke), v. ledina.
leksema, v. leksika.
Lediwak, v. lediwak.
leksika, lak{aka, upu}ivawe, navo|ewe,
le|a, v. ple}a. usmeravawe, √ lak{ > jel. léxis, re~,
Le|an (ep. grad mrtvih), v. ledina > lu`. govor, lat. lex, -gis, zakon, lector, n. lat.
srp. Ledenec, polapsko srp. Ledzane. lectura, lexicalia.
Da bi usli{io molbu devojke udava~e U srpskom jeziku slovo zna~i “re~”.
bez roda, Bog {aqe an|ele na grob we- leksikografija, v. leksika i grafo.
nog najstarijeg brata:
leksikon, v. leksika > jel. lexicon.
“Ajde Jovo seki u pohode,
lektira, v. litera > lat. legere, ~itati,
do subote budi kod sestrice, lectum.
u nedequ ajde u ledinu”. lektor, likit'ƒ, lektorisan.
le|en, v. lekana > rus. lag“n, per. leğen, lekcija, lak{ƒt‚, postaviti ciq ili os-
ledžen, tat. lagun, tur. legen, rum. lighean, taviti trag > lat. lego, lectio, nastava,
lat. lagoena, bokast sud za vino, jel. la- eng. lection, nem. Letze.
gýnos, cinc. leene.
Lel (Qeq), lelja, priqubqivawe, priaw-
Lejla, v. Lela. awe pridràvawe, √ l‡ > st. srp. Qeq
lek (medicina), lek'a, rukopis, zapis (= l‹- i Poqeq (mla|i brat), sazve`|e Bliza-
k'ƒ), boànstvo, √ lik' > st. nem. lech, naca (poq. Litva i Korona, jel. Kastor i
lek, leka, lekarstvo, rum. leac, eng. leech, Poludeukes, za{titnici plovidbe), rus.
a.s. lae’ce, ir. liais. Leqo-PPoleqo, srp. Qeqo, Qubav (Du-
Duhovni pojam "zapis" zadrào je kod brovnik): lelija, bogi{a, (perunika).
Srba izvorna zna~ewa: "rukopis" i Lel je bog Qubavi i strasti, prikazan
"bog". kao zlatokosi de~ak, koji baca vatrene
Leka (oli~ewe Meseca), l‹k’ƒ, bog, boà strele.
nstvo: bledilo ili trag mese~evog srpa, Lela, l‚l‡, posednut zloduhom > ar. Läula,
koji izaziva promene svesti, √ lik' > tur. Leula, “tamna kao no}”: jevr. Lajla
srp. lek, medicina, lekar, (Lelijel, Lajlahel < laila, no}), u jevrejskim
lekana, lek'ana, varja~a, kutla~a (‚k'a–a, legendama an|eo no}i i knez za~e}a,
vr. posude), ure|aj za brazdawe, √ k'an > eng. Leila.
st. srp. lekane, tur. leken, jel. lekáni (le- U pesmi:
kuthos).
235
“îni ne ~ini uskr{wi post, a.s. lenghten, (lencten),

po mese~ini ... prole}e, jel. lénti, lat. linteum.
Ne luduj Lelo, Leonida, ravindra, l. ime, √ ru.
~u}e te selo”. Leontije, -nna, v. Leon > jel. Leontios.
lele, alele, dramski uzvik (= arere), √ leopard, v. lav i panter.
lal > asir. alalu, pevawe, bug. olele, Leotar, v. Levutar.
jel. laleīn, srp. lele, na àlost. Lepa, lamb‚, ime bogiwe Nava.
lelek, v. lele > rus. lelëkk, ar. lakalak, tur. lepa (vr. gline za malterisawe), lipa, ma-
lejlek, leklek, jel. leleki. zivo, (pod)mazawe, razliti masno}u, √
lelekati, v. lelek. lip.
lelija (bogi{a, perunika), leliha, zmija. lepak, v. lepa > st. srp. lepь, rum. lip, st.
Lelija (oronim: l. ime), lel‚j‚m‚n‚, jedan nem. leiben, jel. lipos.
od sedam jezika Vatre < lela lelujawe Lepenica (vodonim), v. Laban
(= lel‚), √ lal. Lepenski vir, v. Laban i vir.
lelujati, lel„jati. Stari naziv je Dobriwski vir, a sada-
lemeta (jabuka na vrhu munare), v. alem. {we ime je dobio po Lepenskoj steni
Lempo (zloduh Kalevale), v. lampir. na Dunavu.
L. je sin Leminkajnena i bog Zla u Ka- Ban kaè da je Lepenski Vir dobro
levali. izabrano mesto za ìvot, jer zavoj Du-
le(m)prika, var‚ha, vepar. nava pravi jake vrtloge koji sakupqaju
alge, koje mame gladne ribe (Nikoli}).
Lemurija (mitski kontinent), v. lampir.
lepetati (laparati, -rdati), lapati, br-
lenger, la•gala, brazdati, se}i, parati, √
bqati, √ lap.
la•g > lat. ancora, jel. ánkura, it. l'an-
lepiti, limpati, -e, namazati, √ lip.
cora, fr. l'ancre, rus. яaakorь.
Leposava, v. Lepa i slava.
lene, la–k‚, ènski zloduh, √ lag.
lepra, lepa, gubavost, osutost, umrqan, za-
L. su ènski zlodusi, koje su o ra-
lepqen, umazan, zamazan, √ lip > jel.
vnodnevici predvodile mrtve du{e, da
lepos, quska, lepra, guba, lat. leprosus.
zajedno sa ìvima proslave dolazak
prole}a. Otuda su Dionizijske sve~a- Leprovica (ime sela), v. le(m)prika.
nosti po wima prozvane Lenajskim. lepta (stoti drahme), v. leptoni > jel. le-
Le n(k)a, la–k‚ (= lagna), ime ènskog ptós, tanak, sitan, -on.
duha, √ lag > hindi Lanka, rus.
(zlo) leptoni, lipt‚, minut, {ezdeseti deo ste-
Elena, jel. ‘Eleni, eng. Lena. pena i sata, √ lip > jel. leptí, -ón, minut
(60 deo stepena), lepto(s), mali, lagan
L. je samovilski pridevak Svaroge.
(sitan, tanak).
Dionizijske sve~anosti dolaska mrtvih,
da zajedno sa ìvima proslave dolazak leptofilan, v. lepto i filija.
prole}a o ravnodnevici, “otvarale” su leptofonija, v. lepto i fonija.
lene ili ènski zlodusi, po kojima su lero, v. larva.
ove sve~anosti nazvane "Lenajskim". les ({uma: naplavina, nanos), √ las, pojavi
lenta, rƒtna, odli~je ili po{tovawe, dar, ti se, uzdi}i, podi}i, proiza}i > srp.
prisutnost, postojawe: dragi kamen, do- lesa, li{}e ("skupiti lesu (li{}e"):
bro, bogatstvo, ime za broj devet: ma- vel. koli~ina: "rodila lesa ìto" (Ma-
gnet, √ r‚? > rus. lenta, eng. Lent, rkovi}), jel. álsoz, nem. Lese, berba: it.
mlet. Lesina, naziv za Hvar.
236
lesa (ograda: krevet od pru}a), v. leska > Lesnik (= [uman, {umski duh), v. les
st. ir. flisc, rum. cinc. leasa, ma|. lesze. Lesnik, v. les srp. lesnici, koledari.
Lesandar, -aa, rasendra, “gospodar toka”, L. je {um. zloduh, za{titnik stoke.
pridevak boga Nava: fil. kamen koji Leso (umawewe i nadimak), v. Lesandar >
pretvara u zlato, √ ras > it. Lesandro, srp. Lesandri}, por. ime, [um.
ma|. Šandor: srp. Leso, umawewe.
Leta (majka Apolona i Serbone), v. Lada >
Pravi odgovor za tuma~ewe ovog imena, asir. Latona, ime titanke, lat. Latona:
pruà nam Rakodi, misirsko ime za Latinus, kraq Laurentanije (hiperbore-
Lesandriju, po pridevku Vel. Medveda. jac po majci), jel. Litó, Titanka, ro|ena
U srp. mitologiji Vel. Medved je ~uvar u zemqi Hiperborejaca, skand. Leta, La-
ulaza u raj. On je “gospodar toka” u tona, bogiwa no}ne tame.
ulozi boga Nava, koji stoji u vezi sa
Bogiwa Leta je po{tovana u Likiji.
smenom no}i i dana, u rotaciji zemqe.
Po wenom imenu nastala je u likij-
Medved je {umska ìvotiwa, a {uma skom imenica "lada", èna (Bilbija).
mitolo{ko pore|ewe za Nav, pa se tu- Imenica "leto", god. doba i ime bo-
ma~ewe imena L. u sintagmi "dar lesa" giwe Lete, su etimolo{ki jednake (De-
ili {ume (Dereti}), moè prihvatiti reti}).
samo figurativno, pogotovo {to na-
letva, arašvƒ, napravqeno od drveta, √ ™i
stavak “dar” nije u zna~ewu poklona,
ve} d’ara, dràwe, ~uvawe, posedovawe. > lu`. srp. lata, st. nem. latta,
Na Istoku se ime Lesandar upotreb- latica (latka), lat‚, puzavica, √ land?
qava u obliku sekand’ara, “koji sluì Leticija, v. latica > lat. Laetitia, mitska
{umi” (= Kasandar, -ra), {to nalazi po personifikacije radosti, eng. Lettice.
tvrde u obliku imena Kandahar, Le- Leto (nebeska rajska reka), rat’, nebeska
sandrija, kojih ima vi{e na Istoku. rajska reka, √ ™it > jel.. Líthi, reka za-
Izvoran oblik ovog imena zadràn je u borava u dowem svetu.
pesni~kom obliku Gunduli}evog “Lesa- U irskom predawu sve dolazi iz sve-
ndra Srbqanina” i porodi~nom imenu mirske reke i u wu se vra}a. Za hindi
Lesandri}. predawe to je “nebeski Gang”.
Lesandro, v. les. Leto je reka besmrtnosti, koja je sedam
Ime tvr|ave u Skadarskom jezeru. puta opasivala Nav, a wome su se za-
kliwali jelinski bogovi. Iz we piju
Lesina (st. ime Hvara), v. les.
du{e mrtvih da bi zaboravile tugu i
leska, lasaka (= l‚saka), vr. drveta, √ las radost ìvota. Ona je zaborav sun~eve
> poq. laska, {tap, st. ir. flesc, prut, svetlosti i ìvota na zemqi (Osvalt).
st. nem. hasal, ir. coll, lat. corulus, nem.
leto (god. doba: godina), v. Leta > sven.
Haselnuss: fr. fleche, strelica, poq.
(reg.).lading, prole}e, st. ir. laithe, dan,
laska, {tap, ukr. lisa, tor.
eng. light, prus. dagis, leto, lit. dagas,
L. je sveto i senovito drvo, koje se upo- ètva.
trebqava za ìvi ogaw, a wenim pu-
Mlado leto je narodna Nova godina (=
poqkom pri~e{}uje. Leskovina ima
obred u Vestinom hramu), koja se po-
spasonosnu magijsku mo}, a naro~ito
klapa s astronomskom i zapo~iwe pro-
letorast, jednogodi{wa biqka. Kori-
le}nom ravnodnevicom. Crkvena Nova
sti se u narodnoj medicini i za obre-
godina kalendarski zapo~iwe na kraju
dno {ibawe. U obi~nom govoru:
Mladog leta i stoji u vezi s prilivom
“Leskovina je iz raja iza{la”.
energije sa sunca (Stevan~evi}), a
Leskovac (l. i zem. ime), v. leska.
237
po~etak ere s posledwim mega-potopom lider, v. Lada > eng. leader, nem. Leiter: lei
14. 9. 5508 s.e. Oli~ewe leta je Baba ten, voditi.
Zlata dubrova~kih pisaca. Lidija v. Qudeja.
Letonci, leti ime za me{anu kastu. liz, √ lih, lizati > avest. raez, per. lištan,
letopis, v. leto i pisati. arm. lizem, jel. leiho.
Leh (mn. Lesi), v. les > ukr. Leh. lizati, lihate (= rihati) > jevr. likék,
le~ka (vrlo malo, neznatno), le{a (leka), l'hihá.
malo (supr. a-le{a), √ li{. lija, -(imenski dodatak), √ l‡, ograni~iti.
le{, lak{'ƒ, `rtva, √ lag > rus. le{, ar. lik, l‹k'‚, spoqni izgled, oblik, pojava,
liše, pers. lāše, nem. Leiche, tur. les, rum. figura, li~nost, prikaz, slika, sliko-
leś, jel. lési. vit izraz: zamisliti: utisak, trag, od-
Le{ani (pleme iz Podunavqa), v. Leh. raz, pe~at, izdawe: mese~ev srp, √ lik'
le{ij, ™ˆ{i, Mudrac, poluboànstvo, si- > ir. lecco, obraz, eng. look, nem. Blick.
mbol za broj sedam (sedam Ri{ija su likovawe (zlurado radovawe), ƒlˆka, ne-
sazve`|e V. Medved), mesec, misti~an nequbazan, neprijatan, napor, prete-
krug, zrak svetlosti, √ ™i > rus. Le- rati, √ lik'.
{iй, jevr. arsan. lika (kora drveta), v. Lika > srp. lik(o),
Le{ij je zelene boje, dlakav, sli~an kora lipe (za povezivawe loze, B.), li-
Panu, pojavquje se u Vihoru i Buri, a ka, kora drveta: (reg.) kora breze od koje
wegova ìvotiwa je medved. se prave opanci i pojasevi, L.
le{nik, le{in, najmawi deli}, ~estica, "Like i Kresave" su ~obanski praznik,
trun, {to sadrì delove ili deli}e: o kojem se skupqala lika na gomile i
sudbina, √ li{ > srp. le{tan, le{nik. palila, uz igru i preskakawe.
Le{tane (ime sela), v. le{nik. Lika (regija, oronim, reka, l. ime), l‡k‚,
Liban (= Livan; oronim: dràva), ravˆ, “opasan”, ime za zloduha, √ l‡.
planina > fil. Libanon, sem. lbn, jevr. Likija, v. Lika > jel. Lukia, starovekovna
l'vanón. oblast u M. Aziji (jug. zap. Turska),
Makrobije kaè da se na L. nalazila ~uvena po belegu (obelisku) iz grada
ènska skluptura, koju su Asirci i Srba.
Feni~ani po{tovali kao Veneru (Du- Po legendi, dobila je ime po Liku,
rse). Sarpedonovom sinu, koji je u Likiji na-
libe, v. qubav > jevr. rivá, devojka. selio stanovnike s Krita.
Liber (st. it. bog plodnosti), ™ib’“, bo`. likantropija, v. vuk i atropo.
pridevak (Ogwa), nebeski umetnik, √ likovno, lik'ana, slikawe (alek’ja), ispi-
rab’ > gal. liberté, lat. Liber, bog useva sivawe, √ lik'.
(i dece), slavqen 17. marta: -tas, liber, Lil, v. qiqan.
slobodan, -alis, -tinus: libratio, prividno
lila, l‡l‚, igra (preskakwe vatre), boàn-
kolebawe meseca.
ska igra, fig. oblikovawe, √ l‡ > srp.
Liber (= Bak) ili Dionis je “oslobo- lila (kres, oratnik, ili oro), kora tre-
dilac”, jer omogu}ava obnovu vegetacije {we, vi{we ili loze (koja se zase~e o
u prole}e. \ur|evu, pa se su{i do Ivawdana):
libido, v. qubav > lat. libido, poùda, - "Preko vatre preskakala,
tum.
suhe lile pripalila,
Liverovi}i (ep. ime sela), v. Oliver.
da nam stoka bude zdrava".
Livija, -e, v. Lavinija > lat. Livia, -us.
238
L. je bakqa koja se nosi ili obredna liman (zaliv: luka), l‡na, priqubqen, pri-
vatra. Pali se prvo na raskr{}u i oko tisnut tesno uz, prika~en, skrivawe,
torova. Nose se oko sela. Mu{ke i è- ostati u (pozicija, mesto), leè}i, ve-
nske se nose odvojeno. Kad se preska~u zan: posve}en, √ l‡ > rus. liman, krim.
(s vencima i bez wih), namewuju se mrt- tur. tat. liman, rum. liman, jel. límnē,
vima. staja}a voda, limēn: leimon, luka, navo-
Lila je igra bogova, kojom oni oblikuju dwena ravnica, lat. lama, bara, -ica,
svet. Uo~i Petrovdana zove se Ma{ala. nem. Leim, fin. lansi, nizina.
Negde je prati gatawe i “bacawe” iz limes (ìvo blato), l‡na, sjediwen, zalep-
pu{aka, kad plamen dostigne najve}u qen za > lat. limus, blato.
visinu. limes (granica), l‡na, naslowen na, ogr-
Paqewe vatri i druge obi~aje primili ani~en > lat. limes, granica, -itis: lim-
su I{ari (Fini) i Nemci od Srba bus, rub.
(Slovena). U Turinskoj, Saskoj i Fran- limit, v. limes > asir. limitu, ograni-
koniji gde su Srbi nekada ìveli, pa- ~iti, eng. limited.
qewe vatri se odràlo sve do pol- limfa, v. liman > lat. limpha, voda.
ovine XIX-og veka.
linga (skitwa), √ li•g, i}i, pro}i. luwati
Lila, v. lila.
lingva, linga, izloìti, obeleìti, pre-
Bogiwa [ume, slavqena do XIX v. dstaviti, prepoznati; oznaka, znamewe,
lila (qubi~asta), n‰la, lila ili tamna ciq, √ ling > lat. lingua, jezik.
(plava) boja: ime zmijolikog zloduha Linda, v™inda, pridevak Rade (= Lada),
Nava, √ n‡l > per. nīl, -ak, plavkast, ar. jedne od miqenica boga Meseca, √ v™i
laulak, tur. leilak, fr. lilas, jorgovan, {p. > eng. Linda, Belinda.
eng. lilac.
linija, {re–‡, linija, red, niz, √ {ri >
Lilijana, lelih‚na, "palacaju}i", bog lat. linea, fr. ligne, eng. line: a.s. līne,
Nava, √ li > eng. Liliuan. uè.
liliti (plaviti, modriti), nilati. lipidi, v. lipom i vid.
Lila je boja usijawa. Toge lila boje no lipom (masno tkivo), lipa, -i, mazawe,
sili su apeninski Raseni (Etrurci), podmazivawe, razliti masno}u, √ lip >
koju su kasnije preuzeli rimski kardi- jel. lípos, -ōma:
nali.
liptati (krv), limpati, zamazati, zamr-
Lilit, l‡l‚vat, “draèsna”, prikriveno qati (ropa, nered, zbuwivawe, reme-
ime bogiwe Nava, √ l‡ > hald. Lilatu, }ewe), √ lip > rus ropƒ, rawavawe,
sum. akad. Lilit, gospodarica tame i sukrvica.
bogiwa razarawa, koju pod istim ime-
lipuria, v. lipom i urea.
nom iznose Sveto pismo i Talmud, gde
se naziva “kraqica zla”. lis (beleg: }elav: vr. biqke), √ r’{ (l’{),
mrqa, pokriti, prekriti > rus. lisiй,
Asirci su je zvali Lejla, a semitska
lit. laukas, srp. lisina, proplanak.
plemena Alitat. Mesopotamska demo-
nologije je zove “ardat lili”. Lilit Lis, v. lis.
(no}) je prva èna jevr. legendi. U je- Lisa, v. ris > jel. Lýssa, oli~ewe Besa.
vrejskoj astronomiji je zvezda nekret- U srp. jeziku postoji idiom "besan kao
nica (u Meduzi), a odnosi si se na ris".
“crni mesec” (satelit veli~ine 1/4 me- Lisa Gora, v. lis i gora.
seca).
Lim (vodonim), v. liman.
239
lisica, lop‚{ƒ, ènka lisice, √ lup > Lice je ogledalo du{e i mitsko oli-
pers. ropās, jel. álópiz, lat. vulpes: srp. ~ewe sun~ane naravi.
lijati (< lija), lukaviti. li~iti, la~~'ati, ozna~iti, obeleìti, √
lisi~ina (vr. gro`|a), v. lisica. la~'.
Lisica, v. lisica. li{aj, le{a, mali deo, malenkost, ~estica,
Liska (ime kowa), v. lis. √ li{ > tur. leke, pega jel. leihín.,
Liso Poqe, v. lis i poqe. li{iti, li{jate, smawiti, umawiti, √
li{ > lit. likti.
Lisuqa (ime krave), v. lis.
lob, √ l‚b’, direktno: baciti > eng. lob.
lit, -ica (stena), v. hrid.
lobovati, l‚b’ajati.
Litva, -nnci, lašva, vr. kaste (pl. ime):
kow, √ laš > lit. Lietuva, st. rus. Li- lobawa, b’agala, (= kapala), √ b’a.
tъaa (Iqi, Ilmeri, Vles kw.), jevr. lita. lobud (buzdovan), ƒrbuda, ispup~enost, za-
U Sev. Evropi je bilo divqih kowa debqawe, velika okrugla(sta) koli~ina
sve do XII-og veka. ne~ega (oblika fetusa), √ arb > tur.
lobut, buzdovan.
litera, lik’itƒ, napisano, dokument, pis-
awe, skripta, √ lik’ > lat. littera, slovo, lobus, v. rebro > jel. lobós, lat. lobus, fr.
-lis, -tura, eng. letter. eng. lobe.
liti, r‡ti, strujawe tok, potok, pokret, lov, √ lab’, uhvatiti.
pravac, √ r‡ > lit. lieti, kimr. lliant, reka. loviti, lab’ate, slediti > lit. laviti.
litija, √ lišja, mali (deo), malenkost, si- Lovi{te, v. lov.
tan, bezna~ajan, neznatan > gal. letanie, lovor (Lauris nobilis), v‚la, vr. biqke (= pa-
lat. litania: it. litania, eng. litle: litaneia, tar, ~umak): spojiti, razdvojiti: mena
a.s. l’tel: jel. lutí, litaneúō, molim: srp. Meseca, √ v‚l > rus. lƒvr, rusin. lever,
litowa (pogrdno). gal. lauriel, lorier (< lor), fr. lorber, lat.
L. je molepstvije ili obredna povorka laurus.
u molbenoj praksi imitativne magije, u Lovor je biqka opijat i simbol be-
ophodu, po slici “kola nebeskog” (pri- mrtnosti, pobede i triumfa, posve}en
ncipski se poredi s homeopatijom). mnogim bogovima (Serbona, Dijana, Ap-
litijati, lišjate. olon, Dionis).
litijum (Li), v. lito. Lovra, -n, v. lovor > lat. Laura: Laurentie,
lito, -(kamen, stena), v. lit > jel. líthos, lat. eng. Laurel, Larru > Laurence.
litus, breg (mora): lido, fr. lithe, it. lido, logaritam, v. logo i ritam > n. lat.
obala. loga rithmus.
litobolija, v. lito i baleo. logo, -(re~, govor, um, razum), v. logos.
litogenija, v. lito i gen. logograf, -ija, v. logo i grafo > jel. lo-
litograf, v. lito i grafo. gográfos.
litozoa, v. lito i zoo. logozofija, v. logo i Sovija.
litostea, v. lit i kost. logokratija, v. logo i Krat.
liturgija, v. lito i erg > jel. leíturgia, logomanija, v. logo i manija.
fr. liturgie, jevr. litúrgja, lat. liturgia. logomahija, v. logo i mahija.
lift, v. elevator > eng. lift. logoneuroza, v. logo i neuro.
lice, lokƒ, obim, poqe, prostor neba: nebo, logopatija, v. logo i patiti.
broj sedam, √ lok > st. ir. leccon. logor, logƒ, grumen, busen zemqe, √ loh
(log) > nem. Lager.
240
logoreja, v. logo i reos. > lat. loco, -us, mesto, -alis, eng. location:
logos, lak{ƒ, ciq, meta, oznaka, trag, zn- nem. Lotse, loc. lit. laúkas, poqe
amewe, odlikovati, proceniti, obele- Postoje tri sveta ili loke: nebo,
`je, plo~ica, èton, ni{an(iti), plen, zemqa i dowi svet. Nebeska Svarga-
`rtva, loviti, vrebati, pqa~kati: oce- loka je stani{te Gromovnika koje se
niti, nagrada, premija, plata, dobitak, nalazi u inte rplanetarnom prostoru,
RV II, 12 √ lak{ > jel. lógos, re~, razum, izme|u Sunca i polarne zvezde. Me-
prosu|ivawe, odnos, lat. lex, legalis: le- harloka je stani{te Brig’a i ostalih
gitimus, -matio. poluboànstava.
Logos (Re~) je an|eo, koji se javio Ag- lokva, v. m(l)akva > rus. lokы, ir. gal. eng.
ari (Filon). loch, = lake, st. isl. logr, saks. lagu, st.
logofobija, v. logo i fobija. nem. lakko, lahha, nem. Lache, rum. lac,
lat. aqua: lacus, -una, jel. lákos.
logofor, v. logo i fero.
lokvaw, v. lokva.
logi, -(prosu|ivawe), v. logo.
Lokve, v. lokva.
logika, v. logi.
Loke (st. norm. ime Jetuna), v. Lohi.
loà, la•ga, udruèwe, unija, √ lang >
gal. loge, n.lat. logia, it. loggia. L. je brz i lukav Jetun, oli~ewe Pla-
mena.
loza (gro`|e), rohi, zrno, drvo, √ ruh > per.
raz, loza, lit. lazda, prus. laxde. lokma (zlogaj), v. lakom.
ôkot i vino su na~ela Java, ìvota i lokna, alaka, kovrxa, √ al > gal. floc, eng.
obele`je spasewa. Loza je senovita, flock, lat. floccus, nem. Locke.
sadi se na grobovima ili sama ni~e. loknica, alak†nta, kraj kovrxe.
Bog je stvorio lozu, a vrag kupinu. Na lokot (katanac), lokƒtƒ, biti u posedu so-
lozi se spaquju sveci. Sv. Sava je bla- pstvenog sveta, √ lok > srp. lok, drveni
gosiqao. Upotrebqava se u bajawu i na- kqu~, [: luket, katanac, zalokan, za-
rodnoj medicini. Sveta loza koja je kqu~an, izlokan, otkopan:, gal. loc, eng.
nikla iz groba Simeona Miroto~ivog lock, locate, zakqu~ati, a.s. loc, hol. lok,
u Vilandaru je stara 800. godina i ko- fr. loquet: rum. lacatus, bravar.
risti se protiv bezdetnosti. Lola, lola, "lepr{ava", miqenica Vi{-
Za{titnik loze i vinograda je Sv. weg, √ lul > srp. lola, dragi.
Tripun. Boìji vinograd je pore|ewe lom (kr{, velika koli~ina), loma, kosma-
za vaseqenu i mesto azila, pa lozi ni- tost, √ ram? > lit. lamakos, komad, st.
kakvo zlo ne moè nauditi. nem. lam, ir. laime, sekira, jevr. lohma,
lozica (viwaga), v. loza. borba, ratovawe
Lozi{te, v. loza. Loma, loma{a, "kosmati", {amansko i po-
Loznica, v. lozica. luboànsko ime > fr. Lamas?
Lozo, v. loza > srp. Lozica. A. Loma je podigao Drugi srpski usta-
lokati, lak’ati, pobuditi, podsta}i, √ nak. Kada je on smrtno rawen, Milo{
lak’ > rus. lokatь. Obrenovi} je preuzeo vo|stvo na Cveti.
lokal, v. lokacija > lat. lokale, prostor. lonac, v. grnac.
lokanda (gostionica), v. lokati. London lo–—ra, √ la–— > gal. Londres.
lokacija lokƒ, lokalitet, mesto, sedi{te, Grad je podigao Brit, praunuk Enejev,
ku}a, naseobina, grad, prostor, -ra- iz loze Julija, a prvobitno ime naseqa
nstvo, vasiona, sedi{te, zemqa, pokra- je Nova Troja: “O grade podignut dar-
jina, predeo, podru~je, atmosfera, √ lok danskim rukama” (Milton).
241
U vreme Cezara, vo|a Brita podigao je gova svetlost (Horoskop, Zverokrug), √

bedeme oko grada i dao mu novo ime: lag > rus. l“g, germ. louge, st. ital.
"Kar-lud", kasnije nazvan "Lud-dun" (< lucus, sveti gaj, lit. lenge, -gan, {uma,
Lugdunum, tvr|ava Lugusa (< eng. Lugus, prus. langodis, sven. langvas, nem. Lange.
ime boga) > lat. Laudinium. Lug ({uma, les, dubrava ili gora), mi-
lopata, laba, uzeti, podi}i, obim, veli- tolo{ki i etimolo{ki stoje u vezi sa
~ina, format, zapremina, mera, √ lab’ > svetlo{}u. Cvetawe biqaka na zemqi,
brig. lapte, lit. lopeta, prus. lopto, fin. poredi se sa svetlo{}u na nebu, jer ob-
lapa, st. nem. laffa, rum. lopata, cinc. lu- novu Prirode u prole}e, prati podi-
peta, ma|. lopat. zawe sunca ka severu neba, najavquju}i
lopina, lopana (< lopa, lopov), √ lup > skori povratak Mladog leta.
srp. lupe`, lat. lupus, vuk, fr, loup. Lug je zabran sa relikvijskom namenom.
Lorelaj, v. Lara > nem. Lorelei, sirena s Stoji u vezi sa “zavetom kostiju” (obe-
obala Rajne. le`je stani{ta). Istu simboliku ima
los, rˆ{ja (= ™ˆ{ja), vr. jelena ili antilo- i pepeo (koji ne sme da se baca (na bu-
pe, √ ri{ > rus. losь, lat. alces, st. nem. wi{te), jer su mrtvi nekada spaqivani,
elo. a mogile su obi~no bile pored reke,
pa su ~esti vodonimi i toponimi s ov-
loto, lota ciq, znak, obeleìti, ostaviti
im imenom (Markovi}).
trag (l‘tam dobit), ugovoreni znak,
potpisati, √ loš > fr. lot, it. lotto, eng. Lug (kelt. bog Sunca), v. lug > ir. Lugh,
lot, `dreb, nem Los, sre}ka. bog Sunca (unuk Balora, irskog kikl-
opa), gal. Lugos, eng. Lugus.
Louhi (`. zloduh Kalevale), r‚hu, zloduh
uzlaznog ~vora kola nebeskog, koji stoji Lug (zem. ime: vodonim), v. lug.
u vezi pomra~ewa. lug (pepeo: mesto odlagawa pepela), v. lug
L. je "krezubavka, stara gadna", gospo- > rus. l“ga, bug. lag, st. nem. Louga, nem.
darica Pohojle (Nava) u Kalevali. Ona Lauge, lit. lengo.
je ru`na stara ve{tica, mati “devojke Lugani, (st. ital. pleme), v. lug > lat. Lu-
Severa”. cerenses, Lukerani (Sa(r)bini), pore-
locirati, lokate (lo~ate -jati), poka- klom od Samnita, s pravom gra|anstva,
zati, ugledati, primetiti, √ lok. koji su dobili ime po sv. Lugu (Plu-
tarh): lucumo, prvosve{tenik (pravo
Lohi (st. norm. bog Ogwa), lohƒ, crven, √
pristupa).
ruh > jevr. lahat, goreti: láhat, àr:
laháv, sijati. Luganija (Lukanija), v. Lugani.
lohija (plodova voda, fig. ra|awe), lohƒ, Sarpedon je po legendi bio kraq Lu-
crvenkast (boja), > jel. loch(e)ía < lochos. ganije, ~ije stanovnike Herodot naziva
Likijcima.
lub (obod: kora drveta), v. rub > rus. lob,
srp. lubina, zdela: lubura, sud, kota- Lugowa, v. lug.
rica, st. nem. louba, nem. Laube, lit. lud, √ laud (lod): ludeti, lau—ati (lo—ati).
luba daska. luà, la{a, smola, smolasto lu~ewe, guma:
Lubarda, lambodara, “pro`drqivko”, zalepiti, √ la{.
“velika stomaka”, bog Nava, asketsko Luàni, v. Lugani.
ime, ènski zloduh, √ lamb > vav. Lu- lu`nica (luk{ija, ce|), v. luà > srp. lu-
bara, bog kuge i bolesti: ~e{. Lubor, `nica, mesto ili posuda za pepeo (lug).
srp. Luburi}. Luìce, v. Lug > eng. Lusatia, nem. Lausitz.
lug (duh. {uma koja ve~no cveta), lagna, Luì~ani, v. Luìce.
kolo nebesko (Svarogov to~ak) ili we-
242
Luì~ani su govorili ilirskim jezi- lukwa (rupa, otvor), v. luka > poq. luka, st.
kom (Pokorni). nem. lucka, nem. Lücke, poq. luka, ma|.
Lu`nica (~est vodonim), v. lug. luuk.
lu`wak (vr. hrasta), v. lug. Lukovac, v. Luka.
Luzitanija, v. Luìce > lat. Lusitania, luks (kvalitet: merna jed.), √ ru~, sjaj,
st. ime Portugala. ble{t avost > eng. luxe.
Portugalci su po legendi potomci Lu- luksuz, ru~i{ja, prijatan, ugodan, odgo-
zusa (Lusidas) ili Luì~ana. varaju}i, √ ru~ > gal. luxurie, lat. lux-
luk, -(imenski dodatak), √ lok, poznati, vi- us, -ria, rasko{, sjaj, eng. luxurie.
deti, primetiti, opaziti. lula, √ lul, umotati > per. lūla, tur. lule,
L. je ~est je nastavak u srp. tur. (ma- jel. loulás.
loazijskom) i ugro-finskim jezicima, sa lumpovati, lumpƒti, smetati, uznemira-
zna~ewem pripadnosti ne~emu (prepoz- vati, remetiti, osujetiti, zbuniti, za-
natqiv, okruèn, miqe). pawiti, zgranuti, dovesti u nedoumicu,
lukati (gledati), lokita, vi|en > st. nem. pobrkati, √ lu–š'.
locon, eng. look, it. lucherare. luna (Mesec), l’na, pose~en, odse~en, uni-
luk (beli), la{una (lakuna), beli luk, {ten, povre|en, poni{ten, √ l’ > lat.
~e{wak, √ las > germ. lauka, st. nem. luna, -aris, -ula, Luna, bogiwa Meseca, jel.
louh, nem. Lauch. lýhnos, prus. lauxnos, st. nem. liehsen.
U zagonetki: "U na{ega vranca devet lunatik, v. luna > lat. lunaticus.
pokrovaca i opet mu se rebra vide? Lune, v. luna.
Beli luk". On je sveobuhvatno i jedno lunodrom, v. luna i drum.
od najja~ih za{titnih sredstava. Anti- lunohod, v. luna i hod.
septik je ({to verovatno stoji u vezi s luwati, li•gati, i}i, √ li•g.
pridevkom "beli"), Vidov atribut i lek
lupa, ƒlpa, iscrpan, podroban: sitan, tri-
koji ima 77 lekova u sebi. Obredno se
~av: kao pridev zna~i lako, bez muke, √
jede i pri~e{}uje wime o Pokladama i
‚p > fr. loupe.
Badwoj ve~eri. U vezi je s vra~awem i
bajawem: "Da ne jede beli luk. bio bi lupiti, lupta, razbiti, povrediti (lopa-
vra~". Seje se preko Bele nedeqe. Ne jati, raniti), uni{titi, √ lup > jel.
seje se u rasipan mesec. Veruje se da sa- lýpi, tuga, st. nem. loub, li{}e.
ransak, seme b. luka daje besmrtnost. lutati, lut’ati, kretati se okolo ili ta-
Vile ga imaju i zato ìve koliko ho}e. mo-ovamo (= lošate, i}i, √ luš), √ lut’.
luka (pristani{te: wiva), lokƒ, put, pro- lutka, lašaha, lep, zgodan, privla~an, div-
laz, pojas vode, mesto, otvoren prostor, an, √ laš.
kompetencija, √ lok > srp. luka, wiva lutrija, v. loto > fr. lotterie.
pored reke, lit. laukas, poqe, lat. lucus, Luce, -ija, -e, r“~i, svetla, lepa, vilinsko
proplanak. ili ime Praboga, √ ru~ > lat. Lucia,
Luka, ‚luka, ime za zmaja [e{u, jedan od svetla, jasna, ime svetiteqke: Lucius, it.
oblika Vi{weg s hiqadu glava, √ ri, Lucio, eng. Lucian, fr. Lucien.
> lat. Lucas, -ius, Lucianus, jel. Luke. Lucifer (Svetlonosac), v. lu~ i ferto
Lukavac, v. Luka. > lat. Lucifer, knez Tame, "jutarwa zve-
lukijerna (sve}a, ìà), v. lu~ > lat. luc- zda", kao mu{ki aspekt Venere (Saturn,
erna, jel. luknós, prus. luckis, cepanica. Jupiter, Mars ili Merkur pri ra|awu
Sunca).
243
Ova re~ je lat. prevod jel. Fōsfóros,

"Svetlonosac", preuzeta od misir. Bu-
sir, bog kretator svetlosti.
lu~, √ ru~, sijati (supr. a-r“~, bez svetlo-
sti, RV VI, 39) > rus. lu~ъ, prus. luckis,
lit. laukas, lat. lux, -cis, -ceo, -idus, -itas,
lucidnost, lucere, lumen, svetlost, it. lu-
ciola, svitac, jel. luknia, lihnos, nem.
leuchte, svetlost, eng. lucid, ma|. lucfa.
Ogaw (vatra) objediwuje zemqu, vazduh
i vodu (nebo).
Lu~a, -oo (oli~ewe Svetlosti), ru~ƒ, sve-
tao, svetlost, lepota, √ ru~.
lu~e, v. lu~ > nem. lutsche.
lu~erwa (lukijerna), v. lu~a > lat. lucerna.
Lu~indan, v. lu~ i dan.
lu~iti, ra~ate > rus. lu~itь.
lu~a, ru~ƒ, sjaj, sijawe, jasan,blistav >
avest. raočah, svet, ir. loche, muwa, st.
isl. log, plamen, prus. luckis, trupac,
lit. lankas, ìvotiwa, jel. luk(e)ios, -ege-
nes.
Lu{tica, v. lug.
244
Q
qubqen, lolub’a, vatren, lakom.
Qudeja (jel. Lidija), l‚šas, ime regije na-
seqene Qudejcima > jel. Ludia.
Lud je naziv za Meoniju (Bo{ar).
Qudejci (Lidijci), l‚ša, ime za narod (=
qano, v. ledina > ir. lann, nenaseqeno lati) > jel. Ludies < Ludós, Lid, mitski
mesto, {p. llano. sin Atisov i brat Tirsenov, eponimni
qeqen (boì}na maska), v. jelen. heroj, po kome je Meonija dobila ime
Qeqo, v. Lel. Qudeja, jevr. Lihatahu, Qudejci.
Qeqen, v. Qeqo > het. Lelvan, bog Nava, Ime Qudejci se tuma~i po imenici
nazivan kraqem. "qudi" (Bilbija) ili po imenu bogiwe
Qesnica, v. les. Lete (Dereti}). Sude}i po jelinskoj ep-
onimnoj legendi, pravo tuma~ewe je po
qeskati (presijavati u vodi, B), lasati,
pridevku sina Atisa i bogiwe Keve,
sijati, √ las > ~e{. lesk, sjaj, srp. lase,
koga Srbi zovu Lado.
ilo, ovca bele boje na trbuhu.
-i
U mitu helmskih Srba to je bog Lado,
Qe{, v. les.
oli~ewe tek probu|ene Prirode i par-
Qe{ani (ime plemena), v. Qe{. wak Lade (= Leta) bogiwe Mladog leta.
Qig, v. lug. Ovo tuma~ewe podupire narodno ime
qiga (fig. qigavac), aligi, gmizavac, vr- Gali i misirsko Ludu, tako|e narodno
sta zmije, √ lik'? ime, za te iste maloazijske Brige, koje
qiqan, v. Lilijana > lat. lilium, jel. lei- su zvali Hamovcima. Arijevski Misi-
rion, a.s. lilie. rci (Ludu), Qudejci, Latini i Gali su
Qiqan (lotos) raste iz nebeske rajske isti dardansko-ilirski rod.
reke i simbol je sva “tri sveta”. Ima [to se ti~e Tolomejevih Larika, u pi-
pet cvetova (lotos {est) kao i ruà. tawu su Lelegi ili egejski Pelazgi,
Poznat je u st. Misiru, Mesopotamiji bliski srodnici Qudejaca.
i Siriji. Ova biblijska biqka je atri- qudejke, v. qudi > st. it. ludicae, igre za
but bogiwe Majke (Serbone), Bogoro- narod, u st. Rimu.
dice i arhan|ela Gavrila. qudi, √ rud’, roditi > lu`. srp. lodki,
Kao boànski simbol vlasti nalazi se qudi, prus. laudi, st. nem. liut, nem. Leute,
na srpskim mramorima, kod Kotro- a.s. leod.
mani}a, Merovinga i Medi~ija, a quqati, lolati, √ lul > jevr. luljan, akro-
za{titni je simbol Firence i Lila. bata, igra~ na ìci.
Qiqana, v. Lilijana. qutiti, luš'ati, loš'ati, odupreti se, ne
qubav, lub'a, qubiti,√ lub' > srp. Quba, dati, √ luš' > kelt. elid, srxba.
l. ime, rus. st. nem. liob, lюbbo, lat. lubet, qu{titi, l’{ati , odse}i, otrgnuti, √
libet, ugodno, strasno, libido. lu{ > rus.. lu{ˆtь..? √ l’.
qubiti, lub'ati.
Qubica, (l. i zem ime), v. Qubi{a >
nem. Libeck.
Q. je bila gl. grad lu`. Srba u neka-
da{wj pokrajini Slavoniji (I. Vu-
k~evi}).
Qubi{a, rav‡{u, ime boga Qubavi
245
246
M
Maglaj, meg’a-x‚la, gomilawe ili masiv-
nost crnih oblaka.
magma, magna, potopqen, urowen, odrowen,
√ maxx > jel. mágma.
magmazona, v. magma i zona.
ma, m‚, neka (ne) bude > het. ma, ali, lat. magmasfera, v. magma i sfera.
me, mihi, jel. má, eme, it. ma, rum. mai, magna, maha, veliki, jak, mo}an, pridevci
cinc. ma: srp. maj. boga Nava, √ mah > lat. magna, -us: ma-
Slog “ma”, je boànski predmetak u gnitudo, veli~ina: magnificus, veli~an-
zna~ewu jak, mo}an. stven.
maala, v. mahala. magnat, v. magna.
maeled, v. molitva. Magnet, v. magneto > jel. Mágnis, eponim-
M. je muz. instrument psalma. Verski ni heroj poluostrva Magnezije.
stihovi su u starom veku izvo|eni uz magneto, -(magnet, -ski), maga, fig. dan
pratwu muzike, jer je ona sredstvo po- punog meseca, √ m‚ > jevr, magnét, jel.
mo}u koga se najbrè mewa stawe sve- mágnēs, magnētis, -ikós, lat. magnetizare,
sti. -cus, nem. Magnet.
Mavari (Mauri), v. Mavro > eng. Moor, Sve energije univerzuma kre}u se po
fr. More, {p. Moro, Maure, mlet. Mau- limijama magnetnog poqa (Ste-
rocenus. van~evi}).
mavi (plav, modar), v. morav > srp. mavez, magnetograf, v. magneto i grafo.
vr. pamuka, jel. mabés. magnetoelektricitet, v. magnet i elek-
Mavro, -en, -ikije, v. mor > jel. Maurós, tro.
“Crni”, it. Moro, lat. Maurus, -icius. magnetologija, v. magneto i logo.
mag, maga (= magu), sve{tenik Sunca, vr- magnetometar, v. magneto i metar.
a~ar, √ m‚ > avest. magu, hald. mag, ~a-
magnetoskop, v. magneto i skop.
robwak (astrolog, vra~ar, gatar, mud-
rac), jevr. mag: magid, sve{tenik, per. magnetofon, v. magneto i fono.
maguš, st. srp. magъ, jel. mágos, lat. Magog (Masa-Geti), v. Medi i Geti >
magus, magistralis, eng. magicain, master. vav. bibl. Magog.
Mag je sve{tenik kod Meda i Parsa, a Gete nazivaju Gogima i Magogima (Je-
sve{teni~ka kasta maga je medsko ple- ronim). Isto~ni narodi su Magog na-
me (Erodot). zivali Sakima (Srbima), a biblijski
magaza, mag'ƒ, vrsta ìtarice, √ mak' > Gog je kraq Magoga ili Saka, koji su
ar. makhāzin, tur. magaza, jevr. mahsán, upali u Aram (Mesopotamiju). Od At-
skladi{te, rum. magazie, fr. magazin, it. lantika do zemqe Goga i Magoga su
magazzino, jel. magazi. Srbi (Ibn Rusteh).
magari, v. makar. Sirija se tako|e nazivala Magog (Me-
de), koji je u biblijskom rodoslovu sin
magija, m‚g'‡, dan punog Meseca > rus. mag
Jafeta, a treba da bude Hamov.
iя, jevr. magjá, gal. magique, jel. mageía,
-ikē, lat. magia, eng. magia, nem. Magie. magrib (ar. zapad), v. ereb > ar. al’ maghrib.
magister, v. mag > lat. magister, u~iteq. madara (mera za vino), v. madera.
magla, meg'a, oblak, √ mig' > avest. maegh, madera (vr. vina), madir‚, vino, nektar,
lit. lat. migla, jel. omíhli, oblak. vr. pi}a, √ mad > {p. madéra.
247
Verovatno, da je ovo pi}e izvorno spr- Mazovije, jevr. masurah, obi~aj, predawe:
avqano s medom. masoreth.
Madera (ostrvo), madir‚, bogiwa Nava maestozo (veli~anstveno), v. majestetit >
ili èna Tvorca > {p. Madera, port. lat. maestoso.
Madeira. maj (mesec), v. Majo > jevr. maj, gal. mai, jel.
Madija (st. ime Medije), mƒd’u-xa, "proiz- maios, lat. Maius.
vod meda" (fig. raj) > asir. Ma-dda-aa, “Maje” su no{ene na Jeremijindan, po
bibl. Madaj. kome je kalendarski mesec maj dobio
madir, v. matrak ime.
madona, v. moj(a) i dona > it. Madonna. maja (privid: kvasac), m‚ja, iluzija, mera, -
madrac, madrˆk, do mene, prema meni (= ilo jedna od deset bo`. energija, √ m‚
madrj…w~, -…k), √ mad? > ar. matrah, > avest. maja, per. māje, tur. maua: lu`.
n.lat. matratium, it. materasso, eng. ma- srp. maja, drvo u sredselu.
tress, nem. Matratze. U staro vreme kod Srba i Indusa,
ma|ioni~ar, v. mag. ispred svatova su no{ene "maje", okre-
ma|istor, v. magister. sane grane sa vrhom u obliku mu{kog
uda, radi plodnosti. “Maja” ili “majum”
ma` (mu`), m„nu{a, ~ovek, ~ove~an, ~ove-
je okresana brezova ili hrastova (bu-
~anstvo, qudski rod, √ man.
kova) grana, kojoj se ostavqa neokresan
maòretkiwa, v. mazurka > fr. majortte. samo vrh, koji li~i na krunu. Ona je
mazati, maxxate, √ maxx > jel. másso, obele`je plodnosti, izno{eno u poqa,
arm. macanim, zgu{wavati. no{ena ispred svatova ili je celog me-
mazda (plata, najam), m‡—'a, nagrada, na- seca maja stajala na sredselu.
knada, procena, √ mid’ > avest. mi`da, Negde je maja bila lutka od slame koju
per. mužda, -e, bug. mju`de, rum. mazda, su pu{tali niz vodu, jer se dovode u
jel. misthós, nem. Miete. vezu sa rusalkama, koje imaju zelenu
Mazda, ved. mad'vas (= mad'os), ime boga kosu i vole da sede na kitwastim gra-
Nava (mƒd'u) > avest. mazdāh, vrh. bog. nama.
Ahura Mazda je “premudri gospodin”, Maja (“Zlatogorka”, sazve`|e Device), m‚j„,
dobri duh ili na~elo dobra. bogiwa Nava, oli~ewe jedne od devet
mazdaizam (rel. Zend Aveste), v. Mazda. boànskih energija: ime bogiwe Sre}e:
mazija, ƒjas-mƒja, napravqeno od metala, {amansko ime (maja, ime zloduha), √ m‚
RV V, 30 (< ƒjas, metal, RV VI, 3, √ as > st. ital. Maia, bogiwa Prirode, èna
> per. mazi, ~elik, tur. mazlu, ~eli~an, boga Ogwa: srp. Maja Zlatarica,
fr. mazer, lat. a(e)s, a(e)ris: jel. dokimasía, oli~ewe Venere (sazve`|e Device), jel.
ispitivawe. Maīa, jedna od Plejada (legendarno k}i
Atlantova, Majka hraniteqica i majka
M. je duhovni pojam za prastari postu-
Teuta ili Hermesa).
pak u srpskom obi~ajnom pravu, za dela
bez svedoka, u kome je osumwi~eni va- majaluk, v. maja i luk.
dio golim rukama usijano gvo`|e iz M. je obi~aj skrivawa kapija, o \ur|e-
vrele vode, jer voda ima boànsku mo} vdanskoj zori ([um.).
da razlikuje pravdu od nepravde (Ma- majarica (doma}ica u zadruzi), v. Maja.
nuov zakon). majati, majate, i}i, kretati, skitati, √
mazurka, masur‚, bludnica (obredna), ku- maj.
rtizana, √ mas > poq. mazurka, èna iz majdan, maxxƒn, spu{tawe, urawawe, ne-
stajawe, gubqewe, uvla~ewe: spu{tawe
248
u pakao, √ maxx > ar. ma’dan, ma’din, majstor, v. magister > lat. maestro, nem.
tur. maden, rum. madem, cinc. madene. Maister.
Majdan je kod Sasa u zna~ewu kova- mak, mag'a, opojno sredstvo, lek, vrsta zrna
~nice. ili cvetaju}e biqke: ime ène boga
Majdan, v. majdan. Nava, oli~ewe 15-og sazve`|a mese~evog
Majdana, v. majdan. dana, √ mah > st. ir. meccun, ir. meacan,
Majdanpek, v. majdan i Pek > rum. Mai- prus. moke, st. nem. maho, mago, nem.
dan. Mohn, rum. mac, ma|. mák, lat. mica,
zrno, mrvica, ne{to sasvim sitno, jel.
Majestas v. majestet > lat. Maiestas,
mákos, m(e)íkon.
oboèwe carskog dostojanstva.
makabijada (jevr. vr. svetkovine), mak'a,
majestet (najvi{e dostojanstvo), mahƒt,
svetkovina proslava, gozba, obredna po-
{to je veliko, jako ili intezivno: bog
nuda, veseo, ìvahan, bodar, raspolo-
Nava > gal. majesté, eng. majestu, lat.
èn, √ mak'.
maiestas.
makadam (tucanik), ma~a, put + √ dam,
majeutika (vr{ewe poro|aja), v. maja.
obuzdati, savladati > eng. macadam.
Majnade, manj“, duhovno stawe, polet, na-
Asirci su bili poznati po mreì tr-
~in mi{qewa, √ man > jel. Mainades,
gova~kih puteva, a rimski inìwerci
mainesthae, lat. Maenadae.
po onima od vojnog zna~aja.
Ove pratiqe Dionisa, poznate su po
makaze, mak’asja, ìvahan, obeleèn lepr-
padawu u verski zanos i trans, iz koga
{avom vitalno{}u, √ mak’ > ar. tur.
se vra}aju pomo}u muzike. “Nizejske de-
makas, rum. macaz, jel. maheoro.
vojke mahnitog Dionisa”, jo{ uvek po-
stoje u Ist. Srbiji (Zvi`d, Duboka), a makar (meger, me|er), mƒmak‚ra, intereso-
zovu ih "padalice". vawe za ne~im, √ m‚ > rum. macar, jel.
makári.
Majo, m‚ja, kreacija Vi{weg (kao privid
smrtnih). Makar (oronim, ime sela), v. makara.
Sv. Jeremija (1. 5.) je jedan od najve}ih
makara mƒkara, morska neman ili ~udo-
srpskih svetaca: ”Jeremija, stari Maju”. vi{te, √ man' > srp. makara, skela, la-
To je praznik toka Ostvarewa koji zilo, to~ak, kolut, deo rala, makare,
pada u “biqanu nedequ”, vrhunac ìvo- vitlo, [, cinc. macara, jel. makarās.
todavne snage biqaka. Otuda su sve ba- Makarievo (st. ime Makarske), v. Makar.
jalice protiv ujeda zmije s imenom Makarije, (bo`. i mona{ko ime), mƒkara,
Jeremije. Izobi~ajen je pomerawem da- obele`je boga Qubavi (u duhovnom smi-
tuma slavqewa (14. 5) i uvo|ewem me|u- slu, jedno od devet blaga boga Obiqa),
narodnog praznovawa Prvog maja. √ man’ > jel. Makarios.
Galski Jeremija je Belenus, a wegov makaroni, v. makara > it. maccaroni.
praznik Beltaine je proslavqan 1. maja, Makarska, v. Makar.
kada Nemci slave ”No} ve{tica”. makva, v. m(l)akva.
major, maha ve}i, stariji (komp. √ mah) > Makeveja, mag'ava, dare`qiv (= mak’ƒ,
gal. maire, lat. maior, {p. mauor, eng. bogat, blagorodan), velikodu{an.
major, nem. Meier (Maier).
M. je praznik bosiqka i lekovitih
majorat, v. major > lat. majoratus. trava (14. 8), uo~i jesewe ravnodnevice,
majordom, v. major i dom > {p. mauordo bogate poqskim plodovima.
mo, lat. major domus. Makedi, m‚gad’ƒ, sin klasi~ng heroja
mese~eve loze, √ m‚.
249
Herodot Dorce naziva Pelazgima, a Je- mala, m‚la, venac, √ mal? > prus. milinan,
lini Herakli}ima (< Serboni}i, po- lit. meliunas.
tomci Serbona). Daorsi (Dorci) su se Malava, m‚lava, ime za narod i dràvu,
zvali Makedi, dok su stanovali ispod √ mil > hindi Mālava, ime oblasti u
Pinda, pre nego {to su se preselili Indiji, eng. Malwa.
na Peloponez (Dereti}).
malaria, v. maler i arija > it. malaria.
Makedon (svet. ime), v. Makedi > misir. Malba{i} (por. ime), v. mahalba{a.
Makedon, sin Ozirisa, jel. Makédon.
malverzacija, v. maler > fr. malversa-
Makedon je Prometejev unuk.
tion.
Makedonija, m‚gad’ƒ, naziv dràve i sta- malevolentan, v. maler i valencija >
novnika > hindi Magadha, ime zemqe
lat. malevolens, zlurad.
i grada.
maler, v. malicija > lit. malis, melunas,
M. je zemqa Giganta. Teritorija Make-
jel. melas, lat. male, zlo, r|avo, malum,
donije je bila pokrajina ili dominion
fr. malaise, malheur: tur. melun, |avo.
Medije, a karani (namesnici) su po-
stavqani iz Peonije (Bela zora), sve do Male{, v. Mali{a.
VIII v. s.e., kada je Perdika I stvorio male{an, le{in, sadr`(av)ati mali (naj-
dràvu koja je dobila ime Makedonija. mawi) deo ili deli}, neznatan, √ li{.
M ak e d o n c i v. Makedon >
(Pelazgi), Mali, m‚li, ime sina (zlo)duha Nava, √
hindi Magadha, ime za narod. m‚.
Makivije, -a, mag'ava, pridevak Gromovni Dionisije Egzikus, srpski kalu|er poz-
ka, gospodara plodnosti > jevr. Maccha natiji kao Mali, bio je savremenik Ka-
bei, bra}a Makaveji (koji simboli{u sidora i monah u Rimu, koji je na za-
jednaku duìnu dana i no}i o jesewoj htev pape Jovana I uveo nove Uskr{we
ravnodnevici), jel. Makabios. tablice, Kirila iz Aleksandrije (525.),
Maki{, mak'ê{a, “gospodar obreda”, pripo kojima je Arhontius u X veku uskla-
devak Vi{weg boga, √ mak'. dio nultu ta~ku sa godinom Hristovog
ro|ewa u starom srpskom kalendaru
Makoi{}e, v. mak.
(Nikoli}).
makro, -(vel. visok, dug(otrajan), v. maksi > maligan, v. malicija > lat. malignus.
jel. makrós.
malin, v. mlin.
makrobioza, v. makro i bio.
Malin, m‚lin, “cve}ar”, “ba{tovan”, sin
makroglosija, v. makro i glosa.
(zlo)duha Nava, √ m‚.
maksi, mƒhi veliki (= mahƒ(t), maha), mo}
Malin je ~esto ime za kowa, senovitu
an, jak, snaàn > asir. mahhu, veliki,
ìvotiwu.
per. mihter, vliki (> mekterin): lat. ma-
xima, -us, -alis, eng. maximum. Malina, malini, pridevak “cve}arke”,
bogiwe Nava, √ m‚.
Maksim, mahimƒ veli~ina, kao svojstvo
boga Nava (= mahimƒn), magijska snaga,
malina, malini, vr. biqke > rum. malina,
√ mah > lat. Maximus, -ilianus, jel. Ma- lit. meline, masnica, prus. malinan.
zimos. Malin(sk)a, v. malina.
M. je bibl. i kalendarsko ime (26. 8.). malicija, mƒla, prqav, ne~isto}a (= m‚-
mal (stoka, imawe), √ mal(l), stvar, dobro, l‚, mala, RV XI, 36, prqav), pokvaren
(mat. i duh.), √ mal? > lat. malitia, -osus,
imawe > ar. māl, -aka, posedovati, cinc.
mal, lat. malus, mu`jak, jel. mīlon, sitna it. malizia.
stoka. Mali{a, amarê{vara, "besmrtni", pri-
devak Vi{weg, √ m™i.
250
mal(k)o, v. male{an > eng. small. Manasije, m‚nasƒ, zamisliv, oblik Vi{
mal-mudir (blagajnik), v. mal i mudir. weg, {to pripada mi{qewu (= manasƒ,
Malovuk (por. ime), m‚lavaka, molitva, RV V, 44, "uman", poluboànsko ime), √
bogosluèwe, klawawe, slu`ba, obred, man.
oboèwe. Manasija (ime manastira), v. Manasija.
Molitva je susret Zemqe i Neba, a svi M. je dobila ime po kwièvnom nadi-
pojmovi qubavi vezani su za Ogaw (Ga- mku wenog zadu`binara Stevana Viso-
vri}). kog.
malum, v. malacija. manastir, mƒnask‚ra, predanost, pobo-
mama (majka), m‚, mo}, snaga, ishod, rezul- `nost, predstava ili delo pobo`nosti,
tat, boànski pridevak i priziv ve- √ man > rus. monastыr rь, tur. monastir,
like Majke (Keve), ènski pas (struk) > gal. ministral, -estrel, lat. monasterium:
lit. mama, st. nem. mouma, tetka, per. ministerialis, -erium, jel. monastiri, -ērion, -
mam(a), jel. mámma, sisa: mammilla, bra- ikós: monastria, monahiwa, eng. minster:
davica. minstrel, peva~, guslar, nem. Münster.
mamba, √ mamb, i}i, kretati se manacija, v. emanacija > lat. manatio.
mamiti, m‡mati, dah smrti, √ m‡m. mangal (gvo`|a, okovi), ma•gala, ime boga
Ogwa (m‚•gala, stihovi upu}eni Og-
U spevu: ... "mame mi je rusalice mlade”
wu), √ mang > ar. mänqal, tur. mangal,
(ènski duhovi voda).
sud za grejawe, jel. magganon: srp. men-
mamlaz, malˆmlu, lopov, razbojnik, √ mal. gele, stega.
mamograf, -ija, v. mama i grafo. mangalija (simpati~an mangup), ma•gal‡ja
mamozan, v. mama > lat. mamosus. (= ma•galja), povoqan, dobre sre}e, ime
mam on (bibl. bogata{), m‚mak‡na {to bogiwe Nava ili zloduha, √ m(a)•g >
pri pada meni < mama, moje (lit.) > √ srp. mangup, ar. mangup, vragolan.
m‚ > asir. memeni, arm. māmōnā, bogat, mangan, v. magneto > jel. mágnēs., n. lat.
hald. mamon, jevr. mamón, lat. mammona, magnesium.
jel. mamōnas. Manda, manda, ime cara Mrtvih, pl. Sat-
Mamu, v. mamuran. urn: ime nebeskog mudraca (ma–—u), √
Mamu je asirski bog Sna ili ime }e- mand.
rke boga Sunca. mandal (okrugla) drvena reza), mƒ–—ala,
mamuran, mum’r{‚, dah smrti, umreti √ okrugao, kruàn, kosmi~ki krug, √ ma–
m™i > rum. mahmur, -ie, tur. cinc. mah- — > jevr. ma'gál, krug, prsten, srp. za-
mur, jel. mahmoýris. mandaliti, zakqu~ati, mandalo, drvena
mamurluk, v. mamuran i luk > tur. mah palica o vratu sviwe, K: tur. mandal,
murluk. drveni zasun, jel. mándalos.
Man (mitski kraq Qudeje), v. Mane > jel. Mandalina (vil. ime), m„nda, voda u pose
Mánis. bnom obliku: zadovoqstvo, radovawe, √
mana, man„, zavist, qubomora: odu{evqe- mand.
we, oboèwe, √ man > per. mahana, ne- M. je oli~ewe Rose, qubaznica Sunca i
dostatak, gre{ka, jevr. man, ar. mähanä, Meseca: “Minda, Mindalina kqu~e iz-
it. magagna: srp. manit. gubila, na{ao ih Mesec otelo mu Su-
manaa (st. srp. i jevr. prino{ewe), man“, nce”? Rosa.
priloìti; pobo`nost, √ man. mandara (mag. re~), mandara, mitska car-
ica planina: raj (m‚nd‚ra, jedno od pet
251
rajskih drveta Svarge), √ m(a)nd > srp. zakoniku s tom razlikom {to je Du{a-
tandara-mandara (mirska suprotnost). nov dat kao ustav (stale{ki) u jednoj
Mandarije, m‚nd‚rjƒ, li~no ime, RV I, kwizi.
165 > Mandari}). Mane je prvi kraq Qudeje (Erodot, III,
mandarin, mantrˆn, kraqev savetnik, mi- 1. 94), ali i prvi vladar M. Azije, Mi-
nistar, poznavalac svetih tekstova, ~a- sira, Indije, Evrope i apeninskih
robwak, √ man > kin. port. mandarin, Ra{ana, kao predak ~ove~anstva. U ved-
visoki dràvni slu`benik skom predawu, èna Sunca je pobegla
mandator, mand'‚t™ˆ, briàn ili pobo- ostaviv{i drugu ènu sli~nu woj, koja
àn ~ovek, √ d’a > lat. mandatum, n.lat. je rodila Manua. Kada je Sunce videlo
mandator, -tarius, fr. mandement. prevaru, pretvorio se u pastuva i tako
su ro|eni Jezdioci (Kowanici).
mandra, mandira, ku}a, nastamba, palata,
hala, kowu{nica: l. ime √ mand > jel. Manegordum (brig.), v. Mane i grad.
mándra, fr. madrigal, prvobitno pastir- mani (lat. seni), man“, zajedni~ko ime za
ska pesma, it. madrigale. pretke qudskog roda > lat. manes, seni
m’n
ndra, mandrƒ, ugodan, √ m(a)nd. pokojnika ili mrtve du{e.
U [opluku i kod Vlaha ima zna~ewe Mani, v. Mane.
sretne, vragolaste devoj~ice (Tasev). M. je rodona~elnik i propovednik ma-
mandragora (Mandragula), m‚nd‚ra, mi- nihejstva, spoja zendizma i hri{}an-
sti~no cve}e, √ mand > lat. mandragora, stva.
jel. mandragóras. mani ("zavidqiv"), ma–ˆ, naziv magijske
Svi evropski narodi imaju verovawa o formule: dragocenost, nakit, ukras, √
m. kao opijatu sa korenom u obliku ma– > st. srp. manie, mig, zapovest, rus.
stilizovane figure ~oveka (qubavni mani, mla|i brat, hald. mani, izbroj,
napitak). M. je afrodizijak i lek pro- asir. manu, broj, brojawe, ar. mani, pre-
tiv neplodnosti u Fenikiji i starom pona, tegoba, jel. mannos, lat. manile, st.
Hananu. nem. mein, la`qiv, nem. mane, Mahne,
lit. moniti, vra~ati, st. isl. mein,
Plinije preporu~uje koren m. sa ruì-
{teta.
nim uqem i vinom, kod upale i bolova
u o~ima. M. je re~ povezana s ubistvom haldej-
skog cara Velizara.
Mandrislav, v. mandra i slava.
maniluk (zavist), v. mana i luk.
mandrqati, mantrajati, -e, govoriti, op
~initi re~ima ili vra~awem, √ mantr: manija, mƒn’‡jas, uveren ili posve}en (m‚
mandrqawe, mantra–a. nja, po{tovawe ili uvaàvawe: man„,
oboèwe: maniu, mi{qewe: mam‚ja, za-
Mane, mƒnu, ~ovek, mu`, mi{qewe, iti
vist), √ man > jel. manía, pomama, ludilo,
ligencija, ~ove~anstvo, bog Ogwa ili
-kos, it. mania.
Nava, √ man > brig. Mane, rodona-
~elnik Briga, sum. Namu, pokreta~ Manija, v. manija > jel. Manía, duh Osvete,
ìvota, germ. Manuus, rodona~elnik Ge- jedna od Erinija, koje su se zvale Ma-
rmana (Tacit), lat. Numa, zakonodavac, nije, zajedni~kim imenom.
jel. Manis: prus. smune, qudi, lit. žma- manir, v. mana.
nes. maniluk (ar. tur. zavist), v. mana i luk.
M. je oli~ewe i dvojnost za ~oveka i manna, ƒnna, -m, hrana u misti~nom smis-
qudsku rasu, legendarno predak ~oveka, lu, (po)jesti, √ ad > rus. manna (nebeska),
tvorac najstarijeg zakonika (Manuovog) polineànski mana, ar. mann, jevr. ma-
u dvanaest kwiga, podudaran Du{anoom
252
ná, lat. manna, jel. mán(n)a: Annona, manxa, mawxu, lepo, divno, slatko, prija-
boànska ukupnost namirnica. tno, √ mawx > it. mangiare.
U jevr. i srp. predawu m. je boànska maw (ako), manj“, na~in mi{qewa, duh, du-
hrana, kod Arapa bogiwa ili an|eo hovno stawe, odu{eviti, podstrekivati,
plodnosti, a kod Justina an|eoska hra- polet, nastati na tajanstven na~in, ra-
na. Pravi se na tre}em nebu, a bo`- spoloèwe, voqa, }ud.
anske p~ele su je donele na zemqu, po mawak, man‚k, malo, sitno, bezna~ajno,
nalogu arhistratiga Mihajla. oma lovaàvaju}e, malog stepena, √ aw~
M. je sekret drveta tamariske, koji na- > it. manco, nedostatak, gubitak.
staje ubodom jedene vrste {titaste mawkati (nedostajati), ma•k'ati, i}i, kr-
va{i (Erenberg). etati se, √ ma•k'.
Manojlo, -a, v. Manuil. mar (briga), √ mal, dràti, brinuti o ne-
manosan (o{te}en u pamet, [), amanaska, ~emu > jel. mermirízo, brinuti.
bez pameti. Mara, mara, smrt, umirawe, pridevak cara
Manta, v. mantawe > jel. Manto, ime pro- Mrtvih (m‚raka, pomor oli~en u bogu
ro~ice, it. Mantova. Smrti), √ m™i > rus. marƒ, privi|ewe:
mantawe, mant'ana > jel. mantikós. merek, lit. maras, jel. moria, mármaros,
mantati (misliti), mƒnt'ate (ved. mant' lat. mors, smrt, mori, mortuus, mortus,
ati), ~in tre{ewa, quqawa ili dr- morosus, mrgodan: tur. mermer.
htawa, √ mant' > avest. mant, lit. men- marad, v. Maran > fr. marand, rus. meret,
turis, jel. mantheia, proricawe. zloduh, lat. maratus.
Mantova (rasenska naseobina), v. mantawe. maraz (ar. bolest), v. Mara > asir. mi~ru,
mantra, mantra, vedski tekst, sveta fo- srp. marodan, lat. morosus, jel. mara-
rmula (upu}ena boànstvu), oru|e mi- smós, maransis. ar. marad, tur. maraz.
sli, govor, sveti tekst, pesma molitve, Marat (= Mara~ ili Vratilovdan), maraša,
misti~an slog ili magijsko pravilo, smrt.
~ini, op~iwavawe, inkantacija: Vi{- Letnik ili Proletwak (1. 3.) je pro-
wi, @iva, √ mantr. slava Novog leta ili narodne Nove go-
Izvorni srpski jezik ~uva zaboravqena dine. Vezan je za prole}nu ravnodnevi-
magijska znawa kori{}ewa i kontrole cu i slavi se u martu (Ovan), kao i as-
energije, putem zvuka, jer je sastavqen tronomska: "Martani kokot ne peva
od “ìvih” re~i, koje predstavqaju svo- uzalud, ve} sluti mlado leto".
jevrsne mantre. Ovo znawe je instru- Novo leto se u Iranu zove Noruz,
ment boànskog delovawa, koje se ko- "Novi dan" (21. 3) i slavi se paqewem
risti u posebnim prilikama stvarawa, vatri.
kada se ne{to pokre}e sasvim isp- Hri{}anstvo je po~etak i proslavu
o~etka. Galaksije i civilizacije se Novog leta prenelo na najve}i praznik
stvaraju i nestaju, ali, uvek ostaju oni toka Stvarawa, zimski suncovrat, za
koji imaju zadatak da pokrenu novi ci- koji Wego{ kaè:
klus (Manojlovi}).
“Pa se ~udim na Novu godinu
manuti, m‚nati, odnos, pogled, obzir,
{to je danas o{}ela qudima.
po{tovawe, √ m‚n.
Ra{ta nije s po~etkom prole}a
Manu(i)l, -a, v. Mane i Il(i) > jevr. ‘Im-
anu’el, an|eo, vladar sazve`|a Rak, lat. kad se sunce s juga povrati
Emmanuel, jel. Emmanouíel, eng. Manuel. i kad po~nu dnevi napredovat,
kad se zemqa obu~e zelewu,
253
i stvar svaka kad na woj dobije M. su gospodari neretqanskog primorja

novi ìvot i vid sasvim novi”. (Budimir), oblast koju T. Arhi|akon
marva (stoka), malvƒ, nerazuman, budalast, zove Maronija (Jeremi}).

slabouman, glup, √ mal > hindi marva? Marika, v. Marica > st. ital. Marica, bo-
Margareta (Biserka), v. margarin > eng. giwa iz Kampanije.
Margaret, fr. Marguerite, it. Margherita, Marin, -a, v. Morana > srp. Marinko.
{p. Margaita, nem. Margarete. marina, samundrija, √ und > fr. marina,
margarin, v. maxun > jel. margaritēs, bi- lat. marinus, maritimus
ser, -ron, lat. margarita, fr. margarine. marinada, maranda, nektar od cvetova, √
margina, m‚rgin, putokaz, ko pokazuje, m‚?
{titi ili osloba|a put, kr~iti put, √ mariti, malate.
m‚rg > srp. mrgiw, granica izme|u wi- Marica, mƒr‡~i, vilinsko ime, zvezda
va, nem. merken, opaziti, uo~iti. Vel. Medveda, jedna od bogiwa Majki:
margo, v. margina > lat. margo. zloduh, opsena, √ m™i.
Mardarije (sv. ime), Mardi. M. se vozi kolima u koja su upregnuti
Od odoqena se dobija dobija mirisno golubovi. Na Tibetu, obred M. je u vre-
uqe narde, po kome je nastalo ovo ime. me ra|awa sunca.
Mardi (jermenski), nalada, vilinsko i bo- Mario(j)la, v. Mara i ojla.
ànsko ime, √ nal. Marijel je an|eo op~iwavawa u sirij-
Marduk (asir. “Drobilac”), mardaka, dr- skim basnama.
obqewe, mrvqewe, izazvati èstok bol, Marjan, -aa, n‚r‚ja–ƒ, sin Praoca qudi,
√ m™id. drevni primarni duh, ro|en iz vode,
M. je isto {to i Bel-Marduk. koji preovladava u vaseqeni, √ nri.
marà, v. margo > fr. marge. Narajana je du{a vaseqene i prapo~eak
maregraf, v. more i grafo. stvarawa. Ve~ni je oblik Vi{weg. To
je ime praiskonskog jajeta, iz koga je is-
Mari, mar“, ime za narod i dràvu, pri-
ko~io Brana, koji je stvorio pet ele-
devak Titana-zloduha ili boànsko ol-
menata, od ~ega je stvoreno “kosmi~ko
i~ewe Prirode, √ m™i > asir. Amurri,
jaje”. U RV se opisuje kao “onaj ko je
ime zemqe > Amoriti (= Hati, Heti),
iznad neba i zemqe”, tj. koji je stvorio
Amori}ani, Mori}i.
bogove i qude.
U popisima kraqevine Mari, u st. Ha-
Marjan (oronim), v. Marjan.
nanu, bogovi, vladari i tre}ina pisara
nose arij(ev)ska imena. marja{, v. Marija.
Marija (ime Bogorodice), -na, v. Morija > marka, m‚rga, put, -okaz, venac > lat.
eng. Maria, Maru, fr. Marie, -tte, it. nem. margo, -inis, fr. marque, it. marca, germ.
Maria. marka, nem. Marka, st. {v. mark, granica,
st. isl. mork.
Marijani (arijsko plemstvo), v. Mari >
{p. marcial, it. marziale, fr. martial: srp. Markan, marka, zloduh koji izaziva de-
marisati, krasti: tu}i. ~ije bolesti, √ m™i > srp. Mrakan, zlo-
duh kojim se pla{e deca.
Asirsko ime kraqevine Mari kumo-
valo je imenu "Marijani", za arijsko marker, -aantan, v. marka.
vojno plemstvo, jer na wihovom jeziku markirati, markajati, (po)sluìti kao
"marija" zna~i plemi}, mlad ratnik, izvor, √ mark > lat. marcare, fr. mar-
kao i na jeziku Mitana. queur.
254
Marko, v. Mrako > lat. Marcus, eng. Mar- Marsu (lat. oblik izgovora re~i mart
cellus, -oni, it. Marco, fr. Mark. od gen. martus), eng. Martha, fr. Marte,
"Leè Mr(a)kowa, ceo svet ga diza {p. Marta.
nemoè ga di}i, dok ne do|e wegov Martin, -a, v. Marta.
brat Belowa? No} i dan". martifal, v. mart i hvala.
Epski M. Kraqevi} je oli~ewe no}nog M. je “martova sre}a”, }up sa vodom i
Ogwa, sa osobinama nevidovnog Sunca, “ni{anima”, u obi~aju srpskih musli-
koji se opija prekomerno vinom, kao mana.
{to se arijski bogovi opijaju svet- mar{, (imp.) √ ma{, povrediti.
lo{}u. Marka je vila zadojila. Pobra- masa, masa, mera, teìna (= m„sa), veli~i-
tim je Milo{a Obili}a, a sestri} vojna, √ mas > gal. masse, lat. massa, fr.
vode Mom~ila i vile koja je zloduh masse: srp. masa, trpeza, [, jel. maza,
izvora. Markov [arac je grbavo `dre- obredni je~meni kola~?
be, kao {to su grbavi i grdni kowi
Masa-Geti (Medo-Geti), v. Mezi i Geti.
no}-nog sunca kod Arijaca, koji sa
danom postaju lepi i svetli. [arac je Isto~ni narodi su Masa-Gete nazivali
“{estokril“ i {aren na "kola", kao Sakima (Srbima). Medo-Geti su imali
{to je kolasto sunce boìje. jednog vrhovnog boga Sunca, kome su
spaqivawem prinosili kowa (Strabon).
marodan (bolestan), v. marad.
masat (ogwilo), v. ocila > ar. masad, tur.
Maroje, mar‚jˆn, l. ime, RV X, 60.
masat, rum. masat.
Mars, ‚ram, pl. Mars > lat. gal. march, ma
maska (obrazina), √ mask, pokret, postu-
rsz, Mars, Martius.
pak, pobuda > rus. mƒska, n. lat. masca,
St. ital. bog rata, koga je seosko sta- eng. mask, fr. masque.
novni{tvo smatralo bogom zemqora-
Maskar (ime sela), v. maskare.
dwe i sto~arstva. Oski i Sarbini su
ga zvali "Marisl", Ra{ani (Etrurci) maskarada (obredna povorka), v. maskare
"Maurta" u Tuskulu, a "Marmar", "Ma- > asir. ma{{aku, obred, ar. maskarada,
rmor" u obredu arvalske bra}e. Latini fr. mascarade.
su ga nazivali "Mavors", "Mamors" (Os- maskare, maskarin, obredni prosjak: Ms-
valt). sec, √ mask > asir. ma{daku, povorka,
mart (marat, mara~), mƒrta, smrtan, svet {etwa, ar. mašara, maskarah, komedija{,
smrtnih, zemqa, √ mri > st. srp. mert- tur. maskara, mashara, rum. cinc. ma-
venii, smrtan: mratiwak, vrag, srp., scara, it. mascara, maschera(ta).
meit, mrtvac, rus. maratь, lat. mortuus, Maskare slave odlazak Zime, mitolo
-alis, jel. mortis, -os, brotos, morusso, a.s. {kog pore|ewa za Nav, ili dowi svet,
merran, pusto{iti, eng. mar, it. mortario koji "lica i obraza nema". Otuda maske
< mori, umreti. imaju za{titnu ulogu u dodiru sa zim-
Mart je mesec astronomske “smrti”, jer skim zlodusima Nava.
Marta je ime za staro Leto (godinu), maskota (izvorno uro~nik), mƒnas-ketƒ,
koja umire sa novim tokom Ostvarewa: mentalna percepcija ili ideja, pred-
"Mara~ (marat) uzima hara~".. stava, namera, √ man > fr. mascotte.
Marta, v. mart > aram. Marta, gospo|a, ar. maslina (Linum Vistatissimmium), mas™i–a,
Marot, ime an|ela, jevr. marot, marut mek, prijatan, neàn, vlaàn, osetqiv,
(gor~ina), ime boga s an|elom Harotom, gladak, ravan: (obredna) ponuda, √ mas?
preuzet iz persiskog predawa, lat. mar- > rum. maslina
tius, Mars, bog Rata: Martinus, posve}ewe M. je posve}ena Atini Paladi.
255
maslo, -ac, v. maslina > srp. mrs. mater, m‚t™ˆ, majka, √ m‚ > ven. mater,
Maslo je mrs ìvotiwskog i (maslac) avest. mātar, arm. mair, per. mādar, st.
ili biqnog porekla (maz, uqe). M. je u isl. moder, jel. mátir, mítir, mētēr, lat.
obredu ìve vatre i koristi se u medi- mater, -is, nem. muotar, Mutter, eng. mot-
cinske svrhe: her, a.s. mōdor.
"Iz okeana je izronio val meda, materija, m‚tra (m„tr‚), osnovna materija
sa stabqikom Some, ili elemenat, neposredan, √ m‚ > lat.
materia.
uzeo je oblik ambre,
materica, m‚t™ika, materinstvo, √ m‚ >
to je tajnovito ime Masla,
lat. matrix, -ccula, jel. mētēr, -tra.
jezik bogova, pupak besmrtnika".
mati, m‚t‚, velika Majka (m‚ta), pramajka
RV IV, 58 svih ìvih bi}a √ m‚ > rus. matы, lit.
Bogovi sjajni, tro{e maslo: "Jedna mote, -ina, prus. mūti, mothe.
~a{a masla svemu svetu dosta? Sunce": matirati (savladati), maš'ati.
"Komad slanine na vrh planine?
matka, -ica, matka, insekt > srp. mat,
Mesec". Fizi~ka osobina masno}e je da
priziv za rojewe “mat” bube (matice).
u vodi daje potpuno pravilan krug.
Matko, mat’aka, li~no ime.
maslovara (cicvara), v. maslo i variti.
Matkovac, v. Matko.
masnica (uboj), masana, povrediti, raniti,
o{tetiti, √ ma{. Mato{, mantre{a, bog govora, √ mantr >
srp. Mate{a.
mast, mƒstu, krem, neprevreli gro`|ani
sok, mo{t, vodwikavi deo gru{evine,√ Matrona (svet. ime), v. mater > lat. Ma-
mas > st. srp. mъsstь, boja, lat. mustum, trona, uvaèna èna, jevr. matróna, go-
ir. maistre, grudva masla. spo|a.
mastik (mastih, smola), v. mast > jel. mast- matrak (malo), am“tra, tamo, u drugom sv-
íhi, rum. mastiha, cinc. mastihe, lat. ma- etu, √ m‚.
stix. matrak (toqaga, {tap, K), mantrak, kolac,
mastika, v. mastik > tur. mastika, it. mas prut, √ mant' > ar. mātrak, srp. madir,
tica. debela daska za gradwu broda: matoroga,
batina, matraga.
mastilo, ma{‡-xala, mastilo, √ ma{.
matri, -(materinski), v. mater.
masturbacija, ast'ir‡√ b'’, umawiti,
opadati, (o)slabiti > lat. masturbare, matrijarhat, v. matri i arhi.
-tus. matrica, v. mater > fr. matrice.
mat (potez u {ahu), √ maš', stanovati, bor- matronimika, v. mater i ime.
aviti > asir. mat, zemqa, dràva, per. Maurovlasi, v. Morovlasi > jel. Mauró-
māt, smrt, rus. mat, tur. mat vlahos.
m†t (budalast ~ovek), mattƒ, uzbu|ewe iza- mah, √ mah, jak, mo}an.
zvano zadovoqstvom, ushi}enost > lat. maha, -(velik), maha, √ mah > pers. maha.
mattus, pijan, it. matto, lud. mahala, m‹k'al‚, pojas (= mek'ala), okru-
Mata, -ija, matt’‚, ime za zloduha Nava: èwe, opkoliti: opasan, √ m‚ > asir.
pijan, lud, √ mad > srp. Matehna (De- mahazu, vel. grad, ar. mähallä, tur. ma-
~anska hrisovuqa), lat. Matthaeus. halle, jel. mahalas.
matara (vr. suda), v. madara > tur. rum. mat Mahala, v. mahala.
ara, cinc. matarae, jel. mataras. mahalba{a, v. mahala i ba{a.
maharaxa, v. maha i raxa.
256
mahati, ma{ati (< ma{a), zujati, proiz- ma{ala (buktiwa), ma{akart'a, terati
voditi zvuk, gnevan, √ ma{ > rus. ma- dim mahawem > ar. māsala, bakqa, lu~,
hatь, maяttъ, lit. masuoti. mah? tur. maşala.
maher, m‚hira, Gromovnik > sem. mhr, hi- m†{…l‚, v. ma i selam > ar. maša'allah,
trost, lako}a, ar. Māhir, ve{t, sposoban, "Jaki Alah".
okretan, iskusan, znalac, nem. Macher. Ma{an, me{a–—a, Gromovnik (< me{ƒ,
mahetika, v. ma~ > jael. machia, boj. Ovan), √ mis’ > srp. Me{a.
mahir (vel. kasapski no`), v. ma~ > jel. ma{ice, ma{ƒka.
máhaira. me (mene), ma (= mas, m‚m) > avest. mām,
ma(h)nit, mahƒt, èstok, jak, snaàn, verus. mя, menя, per. ma, lat. me, mihi, st.
liki, √ mah. lat. mos, jel. é-mé, mé: mos, prus. miem,
mahuna, m„{a, pasuq (m‚{‡–a, zasejano lit. mes.
poqe s pasuqem), √ ma{? mega (= megalo), meg'a, masivan, veliki;
mac, v. mis. oblak, √ mig' > jel. méga(s), megálē, om-
ma~, √ ma~, zabiti, tu}i > st. srp. mь~~ь, ega.
per. magēn, tur. maç, gruz. mahva, lat. megakefal, v. mega i kefalo.
macto, -are, ubiti, pose}i, jel. máchē, megalit, v. mega i lito.
borba: maháira. {p. macheta, port. mac- megalografija, v. mega i grafo.
hete, ir. machtaim, st. isl. maekir, a.s. megalokarpi~an, v. mega i karpa.
méce, fin. Miekka: ir. eng. Macha, bo-
megalomanija, v. mega i manija.
giwa rata (ma~ je simbol boga Rata).
megaloniks, v. mega i nokat.
ma~evati, ma~ate.
megametar, v. mega i metar.
ma~or, m‚rx‚ra, ma~ka (divqa), zavijawe,
√ m‚rx > ma|. macska. megapodije, v. mega i pod.
ma~uga, v. ma~ > jel. matsuoka, lat. matte- megapolis, v. mega i polis.
uca, rum. maciuca, it. mazzocca. megaskop, v. mega i skop.
Ma~uìna, v. ma~uga. megafon(ija), v. mega i fono.
Maxa, -o, v. maxun. megdan, v. me|a > ar. majdan, srp. megdan
(sklad), me|a.
maxun (okrepquju}e sredstvo), maxxƒn,
sr`, su{tina, jedan od pet elemenata, √ U obi~nom govoru: “stati na crtu”,
maxx > avest. mazga, ar. märğān, mağun, ima spotu sukoba ().
medicina, pi}e za okrepqewe: pekmez, Meglen, v. magla.
tur. marcan, macun, magijska smesa opi- med, mƒd'u, med (vedski mƒdvas, mƒd’as),
juma, maka i razli~itih specija, prav- p~ela: ime tre}eg Manua: duhovnik
qena pred prole}nu ravnodnevicu, jel. prvog meseca u godini, √ mad > kin.
muelós, sr`, mozak, st. nem. mar(a)g. mit, per. mad, rum. mied, eng. mead, lit.
Bogati Turci su dodavali ambru, ko{e- midus, prus. meddo, fin. mete, jel. méthi,
nilu, mo{us, a za sultana sitno istu- hu, vino s medom, lat. mel, nem. Meth,
can biser, rubin, smaragd i merxan, ma|. mez.
koji se zvao nevruzije (ambrozija). Med je antiseptik i mitsko pore|ewe
ma{a (lopatica), ma{a, mahati > srp. za svetlost, od koga je pravqeno obre-
ma{e (ma{ice), ma{a, lopatica za pre- dno pi}e bogu Sunca i Meseca.
no{ewe àra, K, asir. m‚{u, blizanci, Meda, -o{, v. med.
duplo, per. maše, vatraq, tur. maşa, jel.
masiá.
257
medaqa, mƒndala, krug, halo oko Sunca Medijana, mad'jama, sredina, > srp. medi-
ili Meseca > n. nlat. medalla, fr. mé- jana, linija "sredi{wica".
daille, it. medaglia. Medina, medin‡, tlo, zemqi{te, plod-
medaqon, v. medaqa > fr. medaillon. nost, bogatstvo, √ med.
medved, mƒd’uvad, “sladokusac”: mitska Mediteran, v. me|u i teren.
ìvotiwa Nava (astronomska odred- mediti, madati, -e.
nica srpske kosmogonije) > rus. medved. medium, mad'jamƒ, sredi{wi, u sredini, √
M. je ìvotiwa Nava, simbol sirove mad > lat. medio, -ium.
snage. Kapa od me|edine je uro~nik, a medicina, v. medig > gal. medicine, lat.
medve|a dlaka tako|e magijski rekvi- medel, dicina, -camentum, lek, remedium,
zit. pomo}, sredstvo, lek.
Medved (l. ime, De~. hrisovuqa), v. medved. Med je antiseptik koji narodna medi-
Medvedgrad, v. medved i grad > ma|. cina od iskona koristi u le~ewu i
Medve. konzervirawu hrane. U Ajurvedi i Ju-
Medve|a, v. medved. nana medicini, med je osnovno sredstvo
Medveja, v. medved. le~ewa.
Medvewak (zem. ime), v. medved. medqika, mad'’laka, slatko, prijatno,
Medvodi}i, v. medved. slatko}a, vr. trave (Bassia Litofolia) ili
rakije.
Medeni, mƒdana, bog Qubavi, √ mad > jel.
Meliton. mednik (granica wive), mƒd'ja, ono {to
stoji izme|u, sredina, centralni, ne-
medenica (zvono: sud: novac), v. mijed.
utralan, √ mad > arm. mej, avest. maidua,
Medi (najbrojniji Arij(ev)aci), mƒd'u, ime prus. median, {uma, st. nem. mitti, nem.
boga Nava > asir. Manda (Menda), Medi Mitte, eng. mid, -dle, -midst, lat. medio, -
u asir. zapisima: Midian, sin Avramov us, -anus, jel.. meddos, messos, methios:
(Gen. XXV): Midianiti, arapsko pleme:
lit. medis, drvo.
bibl. Madaj, jel. Madau, Medi (evropski,
Medogeti, v. Medi i Geti > bibl. Ma-
dok su azijske zvali Medi).
gog.
Herodot Mede naziva Arios, Arij(ev)ci.
Medo-Da~ani, v. Medi i Daki.
Pleme Meda prvorodno je u Ra{koj
(Livije). On ih naziva Meduate, Mediti
Vladika Niketa iz Remizijane, stajao
(Nikoli}). Nazivali su ih i Kimerima
je na ~elu Medo-Da~ana, koji su dràli
(asir. zapisi M. Azije). Medi su Iliri
slu`bu boìju u Carigradu na jeziku
(Eusebije), ro|aci s Partima i Sarba
srpskih Besa ([afarik).
tima. Apolonije s Rodosa ih poisto- On je ìveo u ~etvrtom veku, a Vat-
ve}uje s Pelazgima. ikanska enciklopedija za wega kaè da
medig (medikar, mediìja), v. med > it. me- je u~io hri{}anstvu divqe Srbe.
dego, lat. medicus. medoliz (p~ela), mƒd'u√ lih (= mad’vaka,
Medikar, mediìja ili medig je lekar. mad’ukara).
Medija, v Madija > eng. Mede (azijska Me- Medosarbati, v. Medi i Sarbati.
dija), lat. Maesia (helmska). medresa, v. mudar.
Medija ili Ra{ka (Trakija) je bila me|a (meja, meà), v. mednik > rus. meà,
"okupirana" p~elama (Herodot). Dobila ~e{. mezi, lat. medius, jel. metá, ma|.
je ime po p~elama, a wen stariji naziv megue.
je Madija. Me|a, v. me|a.
me|u, v. me|a.
258
Me|ugorje, v. me|u i gora. Melek (ar. an|eo), mahira, Sunce, √ mah

Me|ulu`je, v. me|u i lug. > ar. Melek, stvoren od svetla: ar. tur.
Me|umurje, v. me|u i Mura. mi hrab, oltar (ni{a u mo{eji ili trem
s koga imam ~ita molitvu okrenut
Me|ure~je, v. me|u i reka.
Meki).
Jedno M. je izme|u Pive i Tare, a dr-
melikrat, v. Melkart > jel. mlíkraton,
ugo u trouglu Save, Drave i Dunava.
pri no{ewe du{ama mrtvih
mezga, v. miàti > cinc. mazga, ma|.
Melisa, v. Milica.
mezga.
M. je k}i kritskog kraqa, koja je od
meze, v. mezo > rum. per. tur. meze, zaku-
hranila Djausa (> Zevsa).
ska, cinc. mize, jel. mezés.
Melkart, mallikarxuna, bog Nava: zem.
mezeluk, v. meze i luk.
ime, √ mall.
Mezija, v. Medija > lat. Moesia.
Melkart je tirski Serbon (= Herkul),
mezilana, v. mezo i han > ar. mänzil, menza{titnik trgovine grada, koji je bio
zil, tur. menzihane. trgova~ki centar tada{weg sveta.
mezo, -(sredwi, sredina), v. me|u > jel. mé- melograf(ija), v. melos i grafo.
sos, it. mezza.
melodija, v. molitva > jel. mélos, melodía.
mezoderm, v. mezo i derma.
melodrama, v. melos i drama.
mezokranium (teme), v. mezo i kranio.
Melpomena, v. melos > jel. Melpoméne,
mezosfera, v. mezo i sfera. melpein, pevati.
mezocefalitis, v. mezo i kefalo. melurg, v. melos i erg.
mezraja, sere, orati (= sira), √ s‡ > ar. ma Melhior (jevr. “kraq svetlosti”), mahira,
zraze’re, obra|ivati. Sunce (= mihira), √ mah.
Meka, mak'a, mitsko ime: obredna radwa, Meqak, v. miqak.
√ mak' > ar. Mäkkä, “mater gradova”,
memla, amla kiseo, kiselina (= kƒmla), √
tur. Mekke.
am > per. tur. nemli.
meketalo (jarac), meka, jarac, √ me > srp.
memoari, v. mneti > fr. mémoire.
me(e), onomatopeja jarca (> meketati),
nem. meckern: jel. mikás, koza. memorija, smƒrati, misliti, pamtiti,
(pod) setiti, √ smri > lat. memor, -ia.
mekterin v. major > per. mehter, ve}i.
Memuneh, n„mana, duhovno ili l. ime obl
Melanija, melana, molitva, susret, zaje-
ik, osobina, znak, obele`je, priziv, √
dni{tvo, √ mil. > asir. melania, sjaj iz-
mn‚ > bibl. Memunim, “imenovani”,
laze}eg Sunca.
an|eo izaslanik.
melano, -(crn), mara–a, ~in smrti > srp.
Memunimi su an|eli hora nebeskih pe-
melena, crna bolest, melanin, crna bo-
va~a.
ja, prus. milinan, mrqa, lit. melns, crn,
jel. mélas, -an, -ina, crna: Melanii. Menade, v. Majnade > jel. Mainádes, Ba-
hantkiwe, obredne igra~ice.
melanholia, v. melano i hole.
menajon, v. mesec.
melafir, v. melano i porfira.
menarhe, v. mesec i arhi.
melez (me{anac), mela, susret, zajedni-
{tvo, me|usobni uticaj √ mil > srp. Menelaj, m‡nalaja, “boravi{te riba”,
mulat, ar. mäläs, suton, sumrak, po- okean, more, √ m‡.
me{ano, rum. melez, lat. mulus, mazga, menaà, sam-a{a, zajedni~ki obrok, √ a{
{p. port. mulato. > fr. menage, n. lat. managium, lat.
mansio.
259
menza, v. menaà > lat. mensa, sto, tr- rida, meredov, gal. meridien, lat. meri-
peza. dies, -ianus.
meni, amenja, sveobuhvatan, RV V, 48, izme- Merima, v. Morana > ar. Marjam, jevr.
riti, √ am > fr. menu. Mariam.
meningo, -(mo`dana opna), v. mozak > jel. merkati, m‚rgati, traìti, poku{avati,
mēninx. nastojati, √ m‚rg > nem. merken.
mens(a), m‚nasƒ, zamisliv, {to pripada Merkur, v. Malikarxuna > lat. Mercur
miqeu, √ man > lat. mens, -tis, duh, um: us.
-alis, mentio, jel. menos, gal. eng. mention. mermer, v. mramor > srp. mermernica,
menta (metvica), √ mant’, me{ati > jevr. crkva.
minta, jel. mintha, a.s. minte. meroph, m‡ra, masa + b’’mi, zemqa, ob-
Menta, v. menta > lat. Menta, jel. Mínthi, last.
ime vile pretvorene u mentu. Meroph (mn. meropsi) su zavistan ra-
mentalan, manƒs, mi{qewe, pam}ewe, na- tarski stale` (Du{anov zakon).
~in mi{qewa, √ man > lat. mens, -tis, merxan (tur. kraq), v. maxun.
duh, du{a, n. lat. mentalis, koji se ti~e mesec, m„sa (= m„s), mesec na nebu ili ka
duha, jel. menos, du{a. lendarski (= m‚saka), 1 / 13 godine, me-
mentol, v. menta i uqe. ra, veli~ina (fig. mene i privla~na
mentomanija, mens i manija. sila), broj 12, √ m‚ > st. srp. mesaca, rus.
mesяcc, avest. mā: menins, per. māh, arm.
mentor, mantrˆ, savetnik, mislilac, √ man
amis, ir. mī, lit. menuo, st. nem. mano,
> jevr. Mentor, an|eo egzorcizma, jel.
eng. moon, it. menno, menesis, jel. mēn,
Mentor.
min, mini, meis, meniskos, mese~i}, lat.
mera, v. metar > jevr. ōmer, vr. mere, lit. mena, -sis, (12 deo god.), menstrualis.
merà, mierh: jel. merintos, lan (po meri
Mesec je gospodar ili kraq ambrozije
za duìnu, od lanenog uèta).
i sve{tenika.
meraja, meru, jedan od tri vrha mitske pla
mesija (fig. spasilac), me{‚ja, delo(vawe)
nine, stani{ta bogova (= sumeru, sveta
Ovna, u vezi sazve`|a Ovan, √ mi{ >
Meru pl.), Svarogov raj, rajski kraj, ob-
aram. mĕshīhā, jevr. māhsīah (an|eo Ve-
rastao cve}em, √ m‚ > ar. mera(ja), utri-
likog ve}a).
na, pa{wak, jevr. Moria, mitska gora
Meru i jerusalimsko brdo, bug. mera, Sazve`|e Ovna donosi obnovu Prirode
rum. mirište. i spa{ava od Zime, mitske smrti, pret-
hode}i novom Letu u toku Ostvarewa,
Najvi{i pojmovi zadovoqstva vezani su
a time i svakoj boìjoj blagodeti.
za boànsko stani{te. U srp. jeziku m.
je ba{ta: otvoren prostor: opu{tenost, meso, m„s (= m‚ns(ƒ), √ m‚ > eng. mas,
[. divqe meso, rus. mяsso.
merak, v. merkati > bug. merak, ar. merak, Mesoje|e, v. meso i jesti.
-am, èqa, tur. merak, a.s. murge, eng. M. je od Boì}a do mesnih poklada.
merru. Mesopotamija, v. me|u i (po)tonuti.
meraklija, v. merak i lija > tur. mera- St. ime Mesopotamije (Me|ure~je) je
kli. Aram, po Aramejcima.
meridijan, mad’jama, sredwi, -ina, polovi mesto, m‹t’is, obitavali{te, mesto, ku}a,
na, odnos prema meridijanu, ta~ka me- √ met' > avest. maethana, srp. meteg,
ridijana na ekliptici, √ m‚— > srp. me- metev, metej, jel. metoikéo, naseliti.
260
meta, -(promena mesta, potraga), v. √ mit', hos, pograni~ni znak, let. meta, pira-
promenqiv > jel. metá. mida, st. isl. meidr, drvo.
meta, nimitta, ciq √ ma. metoh (man. imawe), v. meteh > jel. metohí:
meta, -(popola), v. me|u > lat. medietas, it. metochos, rum. mitoc, cinc. mitohe.
mete, fr. moitte. Metohija (manastirska zemqa), v. metoh.
metania, met'ana, neobuzdan govor, √ met' metra, v. mater > jel. mētra, -ēr.
> rus. metanie, ar. temena, jel. meta- metresa, v. mater > fr. maitresse, maitre.
noeo. metropola, v. mater i polis.
metar, matra, mera (= m‚tra, m‚tr‚), me- meh (mijeh), v. me{ina > kimr. maega, meg-
rilo, veli~ina, koli~ina, povr{ina, in, st. nem. mago: Magen, èludac.
format, obim trajawe, vreme, broj, √ ma mehana (mejana), mehƒn‚, te}i u potocima,
> jel. métron, metréo, lat. mētior, mensus,
obilnost > per. meu, pi}e: tur. meu-
mensura, st. nem. messan.
hane: arm. mizem, |ubriti.
mete(o)ro, √ me, mena + t‚rƒ, meteor, zve-
mehanika, mehana, ~in ulaska (izlaska),
zda, svetlost nebeska, dopreti popreko
gr ub, √ mih > jel. mēchánaō, -anikē.
ili sa druge strane: spasilac, za{tit-
nik (bog Nava) √ t™‡ > jel. meteōra, me- Meho, v. Moha~.
téōron. mehter, maha, ve}i, stariji, √ mah.
Meterologija je nauka o atomskim pro- mehterba{a, v. mehter i ba{a.
cesima u atmosferi, kao posledica de- mehur, m“hur, odjednom, iznenada, u momen-
lovawa nematerijalnih sila (Stevan- tu, ~asak, iznova, kratak vremenski pe-
~evi}). riod, √ muh > srp. mejur, be{ika, [.
meteor, v. metero > lat. meteorum. me~ka, m‹~aka, tamne boje, crn, √ mig'? >
Meteori, m‹t™i, okomit, stub, graditeq, rus. Me~o, -an, Me~eslav.
tvorac, RV IV, 6, √ mi. me{ati (me{etariti), mi{rajati, √ mi-
Manastir Preobraèwe na Meteorima {r > srp. me{etar, jevr. merás, eng.
podigao je 1365. g. Jovan Nemawi}, na mixer, jel. mesítēs, mísgo, mígnum, mī-
mestu gde je po predawu bila kapela iz gma, mígnimi, lat. miscere, -xtus: messeta,
vremena Upravde (Justinijana). Jovan je {p. mestizo, mestik, nem. mischen, ge-
bio sin Sini{e srpskog cara Epira i mischt.
poglavar crkve, s mona{kim imenom me{awe, mi{ra–a: sme{a, mi{rƒ?
Joasaf (Nikoli}). Me{eh (bibl. Rusija), v. Moshi.
Sebastian îrak Estapawan, profesor M. naziva sv. Jeronim imenom Mosoh.
univerziteta u Barceloni, pi{u}i o me{ina, me{ƒ, ovan > avest. maeša, ovca,
testamentu carice Marije Angeline, per. meš, st. isl. meiss, pletena korzina,
sestre Jovana Nemawi}a, opisuje srp- st. nem. meisa, prus. moasis.
ske carske porodice i kaè da je Sv.
mi, me, zamena, -ica, trampa > avest. mē, lit.
Gora ili Atos bio Du{anovo poro-
mi, jel. (é)moí, lat. mī.
di~no mesto za odmor, dok je wegov pol-
ubrat Sini{a, car Epira i Tesalije, s mig, √ mi{, treptati > lit. miegnoi, prus.
prestonom Trikalom, davao prednost maiggun.
Meteorima (Nikoli}). migati, mi{ati.
meteh (crkveno zemq.: granica), m‹t’is, Migdonci, v. Makedi.
prebivali{te bogova, obitavali{te, Migdonija je Bitinija ili Askanija.
dom, ku}a: stub > avest. maethana, obi-
tavali{te, lit. mietas, kolac, ir. met-
261
Midgard v. me|u i grad > st. norm. Mith- Mikula, v. Nikola.

garthr, mit. stani{te ~oveka (atmosfera Mila, mill‚, l. ime, √ mil > eng. Miles,
izme|u raja i pakla). Mules, Emilu, Emeline.
Midra{ (rab. tuma~ewe Biblije), v. mudar. Miladin, -ka, milinda, p~ela > jel. Mel-
miàti (mixati, mo~iti), m‹hati, izbac- inda, baktrijski kraq.
iti vodu, mokriti (m‹hana, membrum Milan, -a, mil‡milin, ime boga Nava,
virirle) > avest. maezaiti, pi{ati jel. one- bajalica u kojoj se re~ “mili” ponavqa
ihein. dva puta, √ m‡l.
mizo, -(mr`wa), v. mrzeti > jel. miséō, lat. U legendi o nastanku Vla{i}a, mit-
miseria, it. mizeria. skog cara Milana oteo je stra{ni zmaj,
mizolog, -ija, v. mizo i logo. ali oslobodio ga je wegov brat Bu{an
mijed (mije|, bakar), v. med > rus. med, st. (Buzan). Onda se Milan oènio car-
isl. smidr, st. nem. smid, kova~, smida, skom }erkom, sa kojom je imao sedmoro
metal, nem. Schmied, jel. smili. zlatokose dece, koja redom poumiru.
Da m. stoji u vezi crvene boje, svedo~i Du{e te dece padnu na nebo kao zvezde
pridev “sme|”, crvenkast (Markovi}). zlatne i to su sedam Vla{i}a (Plejade)
ili Volosoàri (N. Jankovi}). Oni su
mijelo, v. maxun.
oli~ewe boga Rata u srpskom mitu i
mijelografija, v. mijelo i grafo. ne vide se na nebu od \ur|evdana do
Mikailo, v. Mihajlo. Petrovdana.
mikro, -(mali, sitan, nevidqiv), v. malko milati, milati, sresti, pomaqati, √ mil
> jel. mikrós. > srp. milawe (Vuk).
mikrobarometar, v. mikro, baro i U Boì}nom obi~aju “milawa”, pravi
metar. se ogromna poga~a, iza koje stane ~ovek
mikrognatija, v. mikro i gnatija. koji pita ostale prisutne: Milam li
mikrografija, v. mikro i grafo. se (vidim li se)?
mikrokardija, v. mikro i kardio. -Mila{ se, mila{, odgovaraju oni.
mikrokefalija, v. mikro i kefalo. Dabogda se dogodine ne milao!
mikrokosmos, v. mikro i kosmos. Milenki (pl. ime), v. Milan.
mikrologija, v. mikro i logo. M. su doseqeni iz okoline Soluna na
Kosovo. Poreklom su od Milinga s
mikromanija, v. mikro i manija.
Tajgeta na Peloponezu, koje su Jelini
mikrometrija, v. mikro i metar. nazivali Mirmidoncima (Kon~ar). Odr-
mikron, v. mikro. àli su se zajedno s Jezercima do XV
mikroskop, v. mikro i skop. veka.
mikrofon, v. mikro i fono. Milentije, milindaka, vr. zmije, √ mil.
mikrofotografija, v. mikro, foto i Milovan, -kka, v. Mileva > st. srp. mil-
grafo. ovanie, milosr|e, saàqewe.
mikrofotoskop, v. mikro i skopeo. Mileva, m‚lava, boànski pridevak,
mikrohronometar, v. mikro i hrono i moli tva, vr. obreda, l. ime (= malava,
metar. ime ène gospodara kowa RV VIII, 21):
miks (mikser), mimik{“ me{awe, RV III, √ mil > st. srp. mlv, molitva, rus. mo-
50 (= mimik{a, izme{an, RV VI, 34), √ lva, ~e{. mluva, govor.
m(i)k{ > eng. mix, -er, lat. mixtus, -ura, M. je jedno najstarijih srpskih imena.
sme{a: miscere, fr. mixte.
262
milet (zakon, vera: narod), milat, susret, (mesec u opadawu).

udruìvawe, povezivawe, pojavqivawe, Mesec se zbog svojih mena smatra
izlaèwe, pristupiti, spojiti, pri- lupeòm (mrqe na mesecu se tuma~e
druìti, √ mil > asir. milku, savet- kao ~ovekov lik):
(ovati), odluka, srp. miqak (mili}, "Ej mese~e carev neverni~e,
mila}), poqsko dobro, gra|evinsko za{t' ne greje{ dawu kako no}u“,
zemqi{te, ar. melk, imawe, dobro.
{to ukazuje na mese~evu nestalnost, jer
Milivoj, malav‡ja (m‚lavja), u vezi moli- se "mesec promewuje". Milo{ je izvan-
tve ili obreda (malava). redan peva~:
Mili(n), -kko, v. Milan. "Qep{e grlo u Milo{a carsko,
milina, m‡lina (milana), ~in sklapawa jeste lep{e, nego je u vile",
o~iju, √ m‡l.
a ~udotvorno pevawe je svojstvo bogova,
militi, m‡lati, √ m‡l > jel. meilion, kojim oni stavaraju ogaw. Milo{
prijatan, lit. mi(e)las, prus. mijes, ir. "tanko peva", {to je pore|ewe za mesec
moith, neàn. koji svetli odbijenom svetlo{}u sunca.
Milica, m‚lat‡, mese~ina (m‡lita), pu- Miloje, m‚leja, “cve}ar”, koji plete
poqak, cvet: ènsko l. ime: vrsta stiha. vence, pridevak zloduha, √ m‚.
Milo{ (oli~ewe Meseca), amarê{a, ime Milorad, v. mio i rad > ~e{. milerad,
boga Meseca (< a-mƒra, besmrtan), √ “drage voqe”.
m™i.
Milo{evac, v. Milo{.
Milo{evo poreklo, ro|ewe i vaspi-
miqa, nal(l)a (nalva), mera za duìnu, √
tawe su mitolo{ki:
nal > lat. mil(l)ia, eng. mile, it. miglio.
"Obili}u koji majke nema{
miqak (poqsko dobro), v. mal > ar. melk,
ve} se gojan na juna{tvo sprema{". Ako (mūlq?), dobro, imawe, srp. mili}
ima roditeqe, onda mu je otac quti (mila}), zemqi{te za izgradwu ku}e
zmaj iz oblaka, a majka Jawa ~obanica. (staje) ili gra|evinsko, rum. meleag,
Wegova pomajka je vila An|elija. Ima cinc. mulhe, jel. moýgki.
mlade` od vu~je dlake na desnoj
Miqakovac, v. miqak.
mi{ici, {to odaje wegovo bi}e Nava.
@eni se mladom muwom, odnosno mla- miqe (okruèwe: ènski rad), nala,
dom Nedeqom. Nosi "ma~ zeleni" sta- polo` aj zvezda i planeta, grupisanih
roga Vojina i buzdovan "{estoperac". u dupli blok ku}ica Zverokruga (Zo-
Wegov @dralin je vidovit, kao i dijak) √ nal > fr. milieu, lat. mille.
[arac, a medvedina kojom je pokriven, mima (vr. komedije), m‡m‚–s„, razmatrawe
jo{ u Vedama je mese~ev simbol. vedskog teksta, √ m‡m > jel. mīmos, -
M. je oli~ewe Meseca, kome pripada ikós, mima (misterija), lat. mimus, meo,
besmrtnost. U narodnom predawu nazna meare, imitatio.
~en je kao junak, ~obanin i putnik, {to mimika, v. mima > lat. mimicus, jel. mīmi
odaje wegovu mese~evu narav, koja se kos, -esis, podràvawe, miméomai, opo-
zbog svojih mena smatra nestalnim i na{awe.
nevernim: ... “jer se mesec promewuje“. M. je gest, misao predstavqena pokretom.
Ove osobine su razlog neobi~nog i ne- mimikrija, v. mima i kreacija (= vikr
logi~nog obra}awa Lazara na kneèvoj ija, transformacija, promena oblika,
ve~eri: prikrivawe) > jel. mimikós, eng. mimi-
"Zdrav Milo{u vjero i nevjero cru.
prva vjero, a potowa nevjero"
263
mimo (pored), √ mim, radwa, postupak, raz- dija mrtvih, kritski Usud, za koga se
viti, podsta}i. vezuje la virint.
mimograf, v. mima i graf. Minotaur, v. Min i taur > gal. mino-
mimodrama, v. mima i drama. taur, jel. Minótauros, mitsko ~udovi{te,
gospodar Lavirinta.
mimologija, v. mima i logo.
Istorijski Minotaur je ime kritskog
mimohod, v. mima i hod.
vojvode dinastije Mino, koji je dodeqi-
mina, minna, ugojen, debeo, obilan: mazivo: vao nagrade na ristama, atletskim
glavni deo u~inka, √ mind > srp. mi- igrama (Dereti}). On je uzimao danak
ner, n. lat. minerale, fr. mine, it. mina,
atiwanima, pa su oni od wega napra-
eng. mine. vili ~udovi{te, pogotovo {to nisu vo-
Mina, m‡na, riba, sazve`|e Ribe: }erka leli Kri}ane, koji su dràli ta-
Zore ili èna jednog od sedmorice mu- lasokratiju.
draca, √ m‡. Minsk, mena, ime reke > rus. mъnnъ, avest.
Epski "Mina od Kostura" je oli~ewe Maēna, st. isl. Mein, gal. Moinos, lat.
Zime, a wegovo stani{te je "Kostur- Moenus, nem. Main, poq. Mien.
grad", {to je samo pesni~ka slika za minuti, min‘ti, ublaìti, oslabiti (=
Prirodu, koja u zimskoj sezoni ne daje minati, smawiti, is~eznuti), pre-
ploda ina~iti, promena, zalutati, dovesti u
min|u{a, mawx’{‚, dragi kamen, kutija zabludu, √ mi.
za nakit, √ mawx > per. mengūš, tur. minxa, mawxik‚, prostitutka, kurtizana,
mengûş. √ mawx.
minej, -(mese~nik), m‚s‡na, mese~no, √ m‚ mio, -(mi{i}, mi{ica), v. mu{ko.
> jel. méniaios, mese~ni.
miografija, v. mio i grafo.
Minerva, mana-prija, dra` uma, prijati
miokardija, v. mio i kardia.
du{i, drago srcu > ra{. Menrva, lat.
Minerva. miom, v. muskul > jel. mýs.
M. je prvobitno za{titnica rasenskog mir (svet), m‡ra, mno{tvo, velika koli~i-
(etrurskog) Falerija, potom Rima. Po- na, masa, √ m‚ > misir. meru, “poslu-
{tovali su je zanatlije i u~iteqi. {ni”, ime za ~etvrtu kastu, st. rus.
mir, seoska op{tina sa stanovnicima,
Minija, v. Mino > jel. Minías, sin Pose-
per. tur. miri, jel. nuría, parohija, fr.
jdonov.
mer, predsednik op{tine.
Minijade, v. Minija > jel. Minuádes,
m ir (ti{ina, spokoj), mir‚, granica,
k}eri Minijeve.
ograni~en, √ m‚? > st. srp. mirь, ~e{.
Minijci v. Mina. mir, spokoj, lit. mieras: fr. mire, mu{-
Prejelinsko ime sredozemnog urban- ica (pu{ke).
izma, zajedno s Pelazgima jezi~ki naj- mira, m‡ra, pi}e, napitak: upijati > lat.
stariji stanovnici Helma (Balkana), murrha, murra, sok mire (za sjaj), jel.
prisutni u (pre)istoriji, od Dunava do murrh, mirisavo uqe.
Krita (Gavela).
Mira, -ko, v. mir (svet) > srp. mir, pred-
Anti~ka istoriografija ne ralikuje, metak, osnova ili nastavak mnogobroj-
Pelazge od Minijaca, kao {to ne raznih srpskih li~nih imena, koji stoji u
likuje Ilire od Ra{ana (Tra~ana) ili vezi sa entitetom Zemqe, pasivnim at-
Srbe od Hrvata. ributom mita.
Mino, v. Mina > jel. Mínōs, sin boga
Neba, kraq Krita, zakonodavac i su-
264
miraz (pr}ija), m‡ra, ograni~iti > ar. îtava oblast planine Miro~, od Du-
mehr, bra~ni dar: mírāt, tur. miras, rum. nava prema istoku bogata je vodama, a
miraz, jel. mourásion. teren je "vododrìv" (Z. Pavlovi}, Zb.
Mirela, mair‚la, mitsko bi}e, √ m‚. za ling. XLI, '98).
mirija (porez), v. mir (svet). M. je vodonim, staja}a voda, oronim i
zem. ime.
mirijada (mno{tvo, bezbroj), marj‚d‚, gra-
nica, grani~ni, oznaka, ciq, trag, kra- mirta, mir‚, ograni~iti > srp. mirit,
jwa ta~ka, ciq ili odredi{te (prost. i opleten rub.
vrem.), √ m™i > st. srp miriada, jel. mu- M. je {iroka ~ipka na `. ko{uqi.
rios, murias, eng. muriad. mis (= mac, Ku~i), √ mis, i}i. po}i.
Broj svih stvari je 10. 000 i predstavqa misa, v. misal > lat. missa: mensa, nar.
odnos pre~nika atoma i wegovog jezgra. lat. mesa, it. messa, eng. Mass, a.s. mæsse.
mirijarh, v. mirijada i arhi. misal (molitvenik, Trebnik), m‚sala, godi
Mirijevo, v. mir (svet). na, godi{wi, √ m‚ > jel. Misail, kw. pe-
mirjanin (stanovnik), v. mir (svet). sama i molitvi za bogosluèwe u toku
godine, n. lat. missale, vr. velikih slova
Mirna (vodonim), n‡ra, voda > nem. Ne-
({t.).
uring.
misija, √ mis, i}i, po}i > lat. missio, -um,
miris, v. miro.
mittere, poslati.
Mirica (izvor i vodonim), n‡ra-~ara,
misionar, v. misija > lat. missionarrius.
kretawe u vodi > rus. mыr
r, mesto gde
voda kruì (> mыritь). Misir (Egipat), misara, pome{an (< mi
{ra), √ mi{r > asir. mi~ru, granica,
mirjanin (stanovnik), v. mir > rum. mi-
teritorija, jevr. mišráim: mišrí, Misirac,
rean, svetovwak.
tur. Misir.
Mirmidoni, v. mrav > jel. Murmidón,
misirika (strwika), v. Misir.
eponimni predak Mirmidonaca.
misirka, v. Misir > jel. misírka, }uran.
miro, -(mirisno uqe), v. narda > srp. miro,
uqe narde (odoqen kuvan s vinom ima- M. ima vi{e zna~ewa: {arena tikva:
slinovim uqem), jevr. mor, jel. mýron: crno-bela ptica: no`.
cinc. mir, sveto uqe. misliti, smƒrati, podse}ati, √ sm™i.
miro|ija, v. miro > jel. mirōdia. Mislo|in, v. vasle|en.
mirolog, v. miro i logo. misterija, m‹t’is, prebivali{te bogova,
mirosawe, v. miro i sav > srp. mirop- obitavali{te, ku}a (ve~na), √ mit' >
omazawe (telesno utrojewe). jevr. mistorí, misterija, tajanstvenost:
mistír, skrovi{te, jel. mystíria: mistikós.
Su{tina tajne kr{tewa miropomaza-
wem, jeste da dete pri|e Sv. Duhu (me- Posve}enici anti~kih misterija su
zokosmos), da bi bilo ”utrojeno”. Dete bili tajni, ali su misterije bile javne.
u obredu miropomazawa simboli{e mi- mit (duh. pojam za tok Ostvarewa), √ mit',
kro kosmos, blagoslov makrokosmosa RV I, 113, dvojnost, dva, par (mit'a, zaje-
(bog) dobija se kroz ulogu sve{tenika, dno (= Prav) > eng. muth: meeting, jel.
a kum je duhovni svedok koji zastupa m’thos, pri~a.
mezokosmos, dok je svetovni svedok, Mit je duhovni pojam, za smenu direk-
obi~no stari svat (Markovi}). tne i indirektne svetlosti, oli~enih
Mirosavka, v. mirosawe. u osnovnim nebeskim kretawima, na ko-
Miro~, n‡ra, voda, √ n‡. jima se zasniva tok Stvarawa:
"Zajedni~ki je put obema sestrama
265
i beskrajan, Mitarewe je po spoti promena (pri-

wim prolaze jedna za drugom, roda, perje), pa se ova re~ upotrebqava
po boànskim uputama u zna~ewu: pariti, ~istiti.
i ne susre}u se, ne zastaju, mititi (podmititi), m‹t'ati, -e.
No} i rumen Dana, mito, mit’a, obostrana te`wa, dopuwa-
lepotice koje za istim teè, vawe ili rivalstvo, RV I, 166.
iako na izgled razli~ite". RV mitoza, mit'ƒs, sjediniti, √ m‚ > jel. mi
Radi preno{ewa znawa, mit se presli- tos?
kava u jedan zami{qen, bajkovit svet, mitologija, v. mit i logija.
jer se tako postiè najve}i stupaw mitra, mitrƒ, udruìti mo} i simbol
op{tosti. Ako se to znawe tuma~i bu- mo}i, √ mit' > gal. mitre, jel. mítra, lat.
kvalno, onda imamo samo bajku. mitra.
Mita, mita, boànsko ime, √ m‚ > brig. M. je vladarska kruna, vr. kape ili po-
Mita (Gordijev), kraq Brigije, jel. vez(a~a). Trostruka je po mitolo{koj
Midas. ideji postoje}a tri sveta.
Mitar, -a, mitrƒ, boànsko i vilinsko Mitrovica, v. Mitar.
ime, drug, prijateq, prijateqski ~in (= Mitrofan, mitropast’‚na, oboàvawe
mitra), prijateqstvo, pridevak Gromov- sunca, √ mit’
nika i Ogwa, √ mit' > zend. Mitros, per. mic (po mic), v. mis.
Mithra, jel. Mithras.
micati, mˆsjati, √ mis > lat. missio, mit
Mitra je pridevak Gromovnika, jednog tere, n. lat. missionarius.
od najstarijih arijskih bogova “Boè
Mihaq, mahira, Sunce, √ mah > per.
ti si onaj koga qudi nazivaju Gromo-
mehr, sunce, eng. meru.
vnikom, Mitrom, Varunom i Ogwem”.
Priziva se zajedno sa Stvoriteqem. M. je oli~ewe jeseweg Sunca, jer kod
Srba je "mihoqsko leto" naziv za toplu
Mitra i Perun su kraqevi Neba i
kasnu jesen. U persiskom predawu Mi-
Zemqe. Mitra kraq zemqe, imao je 12
h(i)r (Miher) je (an|eo) vladar meseca
sledbenika (12 meseci). Pri~a se da je
septembra i 16-og dana septembra.
Mitra ro|en s brigiskom kapom na
glavi, da se odevao u smokvin list i da
Mihajlo, -a, v. Mihaq > rus. Misail,
je savladao bika (uro{a), prvo stvorewe jevr. Misha’el, Misail, Mihael, “onaj {to
na zemqi, koga je doveo u pe}inu odaje bog”, stare{ina hora sila i hora
kle je pobegao. Od ki~me uro{a na- arhan|ela, knez prisustva: jel. Misail,
stalo je klasje, a od krvi vinova loza. eng. Michael > Mike, Micku, Micah, fr.
Michel, it. Mikele, {p. port. Miguel.
Za Mitru je vezan motiv Tajne ve~ere,
jer on je prvi svoj posledwi obed na Haldejci su Mihaila po{tovali kao
zemqi, podelio sa qudima i na sun~e boga (= Samovil). Mihajlo je kraq Sun-
vim kolima uzneo se na nebo. Ovo je ca i genije vatre u okultizmu.
simboli~na pri~a o rastanku Leta i Mihajlovac, v. Mihajlo.
Zime (\ur|evdan i Mitrovdan). Mihoqdan, v. Mihaq i dan.
M. je sin boìji, koji je umro da bi mi{, √ m”{, RV I, 105, mi{, lopov (=
spasio qude. m’{a (ka), m’{ik‚) > lat. mus, jel.
mitariti, mitrƒti > srp. mitar, mera za mýs, eng. mouse, nem. mûs, Maus.
urezivawe brvana u sjek (~ert). Mi{ar, v. Misir.
mjauk, -awe, m‚j’ka, zavijawe, √ m‚.
266
Mlava, v. mlak(v)a > lat. Malua. mleti m™i–‚ti, razoriti, razbiti, mr-
mlad, m™id“, gladak, mek(an), neàn, slab, viti, √ m™‡ > arm. malem, lit. malti,
delikatan: planeta Saturn, √ m™id > prus. malunis, st. nem. malan, nem. mahlen,
srp. mladina (= mladjak), mena mladog jel. mýlo, it. molinello.
Meseca, rus. molodoй, prus. maldai(mal- Mleci, mle~~'ƒ., stranac, varvarin, ko ne
denikis, dete), jel. Bradýs, lat. mollisi? govori arijski, √ mle~'.
Mladen, -ka, v. mlad Mleta~ki ugovori iz X-og veka imaju
Mladen je u srpskom mitu ime za mlad srpska imena, a jedan sredwevekovni
Mesec, koji nosi pridevak “zmajski mleta~ki hroni~ar svedo~i da su \en-
car”. O novome mesecu je obi~aj da se ovqani pogrdno nazivali Mle~ane im-
tri puta posko~i, kad se ugleda: “Mlad enom Sklavini.
mese~e moj po bogu o~e”! Upu}uje mu se mlin, √ m™i–, mleti > lit. malunas, st.
pozdrav: “Venac ti na glavu, a meni nem. mulin, nem. Mühle, eng. mill, a.s.
zdravqe i veseqe u ku}u”. U kosmogo- muln, lat. mola, vod. kamen: mulina, ml-
niji srpskog mita stvarawe je izvedeno in, vodenica: molina, it. {p. mulino, fr.
ènidbom mladog Meseca s mladom moulinet, jel. mlína.
Muwom. mnema, v. mnewe > jel. mnēmōn, -ikós, lat.
Mladenovac, v. Mladen. moneo, opomiwem > Moneta, “opomi-
Mladenci v. mlad. wu}a”.
Na M. se spaquje prva zmija za koju se Mnemosina (bogiwa Pam}ewa), v. mnema
veruje da postaje "bescenik", dragi ka- > jel. Mnimosuni, majka Muza.
men. mnewe, m‚nana, mi{qewe (= m„na), znawe,
mladiti (ra|ati), m™idate. prikazivati, odraàvati, razmi{qati,
Re~ m. ima zna~ewe ra|awa, jer Ogaw zanet mislima, odbijati, √ man > rus.
se uvek iznova ra|a, RV X, 4, sam od mn‹nie, jel. mnēmē, pam}ewe, mnēmoni-
sebe. kós, lat. memento.
mlak(v)a, makara, voda, more > ~e{. mlaka, mneti (mnim), manjate (manute), misliti,
rus. moloki{a, mo~vara, morokva, lit. se}ati se > rus. mnitь, st. ~e{. mie-
malkas, jel. mélkion, krini, bunar, lat. niti, avest. mainjete, jel. mémona, lat.
melca, mulceo, nem. milgen, rum. mlaca, memini, lit. mineti, minti, prus. minisuan,
ma|. molaka. st. nem. meinen.
Makva je u srp. jeziku staja}a voda, u moalakat (ar. “obe{ene”), mukuša, tiara,
istom zna~ewu kao mlakva, bara, lokva, diadema, kruna, glava, ukras, mesto, gla-
slatina ili mo~vara. vni deo, naznaka, karakteristika, su-
{tina, svedo~anstvo, dokaz, vrhunac, √
mlaz, v. mleko > rus. smolost, rum. marsa.
mu~ > st. ar. al-mualakt.
Mlak(v)e, v. mlakva.
Staroarpsko pesni{tvo je imalo sabor
mlatiti (re~ima), mlešati, ludovati, lud, svake godine u Okazu. Rezultat narod-
√ mleš > srp. zamlata. nog pesni~kog nadmetawa bilo je sedam
mledan (mr{av), v. mlad > rum. mladica, pesama, koje su ispisivane zlatnim slo-
mlada {uma. vima na persiskoj svili, da bi radi
mleko, mar‡sa, mleko, -~ni, musti, √ m‚ ve~ne slave bile obe{ene u Meki.
> rus. molok‘, lit. molkas, nem. Milch: mogila (humka), mog’oli, ograda, ogra|en
mi lch, lat. melca, mulceo, melgeo, nem. prostor, ograditi, prepreka, {tititi,
me lken, jel. omélga. osigurati se od gubitka, √ muh > rus.
mle~, -ika (vr. trave), v. mleko.
267
mogˆla, grob, kurgan, rum. magura, ir. Mokar, v. mokar.

magula, humka maga, eng. menhir. Moko{ (bogiwa Smrti), mok{a, Smrt,
Mogila (ime sela), v. mogila. emancipacija, oslobo|ewe materijalne
Mogorjelo, v. mogila > ilir. lat. magu- zavisnosti, √ mok{ > st. rus. Moko{ь,
lella. eng. Moxi, `. l. ime, jel. mogosoi, muka,
Moguli, v. Mongoli. nevoqa, jevr. mošeh, mašah, "spa{en iz
vode".
moda, m‘da (= mud‚), uìvawe, zadovo-
qstvo, uzbu|ewe, √ mud > lat. modus, it. Moko{ica, v. Moko{.
modo, fr. mode. Mokro, v. mokar.
model, v. moda > lat. modulus, n. lat. mo- Mokro Poqe, v. mokar i poqe.
dalitas, it. modello, fr. modèle, M‘k{a (vodonim), v. Moko{.
mozak, mastˆ{ka, √ mas > avest. mazga, mol (mulo), v. mul > lat. moles, jel. mōlos.
prus. muzgeno, lit. smagens. molika (vr. bora), v. mulika > bug. mo-
mozaik, v. musia > rus. mozƒika, lat. mu- rika.
sicus, jel. mousaikós, it. musaico, {p. molitva, m‚lavaka, bogosluèwe, √ mil
port. mosaico, fr. mosaique. > st. srp. maeled, muz. instrument uz
Mozes, v. Mojsa. koji se pevani obredni stihovi, mlv,
Moja{, v Mo{a > jevr. moshe, mozes, ime molitva: srp. promlvati, progovoriti,:
biblijskog zakonodavca. malava, me}ava s vetrom (Kosovo): rus.
mojra (su|aja), mƒrja, smrtan: `drebac, RV molvƒ, govor, glas, ~e{. mluva, govor (>
VII, 56 (senovita ìvotiwa), √ m™i > mluviti, govoriti, mluvnica, slovnica),
jel. Moīra, bogiwa sudbine, skand. Norna, het. mald, avest. mar, jevr. mal, pri~ati,
gospodarica sudbine. maltai, arm. malthem, gal. melodie, lit.
malda, -uti, st. nem. meldon, nem. melden,
Mojraget (vo|a su|aja), v. mojra i Get(i).
lat. melodia, jel. mélos, melōdía, melpo.
Djaus (Zevs) nosi po Mojrama nadimak
“mojraget”, “donosilac odluka”, vo|a Moloh (feni~ko-amonitski idol), mahira,
Mojri. sunce, √ mah > jevr. mólekh, ime boga, po
kome je nastala titula "kraq", jel. Mo-
Mojsije, -ije, v. Moja{ > srp. Mojsa.
loch.
ûda Mojsijeva na Sinaju, pripadaju mi-
moqac, mal’ka, vr. crva, √ mal? > arm.
sirskoj inicijaciji misterija (V. Bra-
mluka, rus. molь, st. isl. molr.
mli). M. je bio usvojenik Ramzesove
sestre i Ozirisov posve}enik (Hoza- Momir, mamar, RV X, 55, sunce na smira-
rif), {to potvr|uju Strabon i Kle- ju, smrt, √ m™i > jel. Homeros, inokosno
ment Aleksandrijski, koji kaè da se ime u jelinskom svetu: Momar, naho~e
(Sunce), koga ra|a “No} bez muà”, tur.
samo tako moè razumeti wegovo delo.
Omer, skand. Mīmir, xin sa stani{tem
M. je proveo deo ìvota i umro u Ka{-
u tre}em korenu Igdrasila (mit. Jasen),
miru. U Petoj kwizi Mojsijevoj pi{e
gde Sunce zahodi (on pije prole}ne
da je umro u pokrajini Moab, a wegova
vode i zato poznaje pro{lost i budu-
grobnica se odràva 2700 godina na vi-
}nost).
soravni Movu iznad Pisnaga, na pla-
nini Nebo. Herodot kaè da je (M)omir bio Brig
(Pelazg ili ant. Srbin) i prvi rapsod
moka, moka, RV II, 38, no}, √ mu~ > srp.
(narodni peva~). Pravo ime tvorca Il-
moka, vr. kafe iz Moke.
ijade je Melesigen po reci Meleti, gde
mokar, makara, voda, more > asir. mak(k)a- je vanbra~no ro|en. U sredwim godi-
ru, vlaàn, rum. mocirla, ma|. mocsar. nama, na povratku sa jednog od trgo-
268
va~kih putovawa u Iberiju, iznenada qudi jer su ispili vr~ boga Nava.
oslepi, pa mu dado{e ime Omir, {to Sedam zvezda Vel. Medveda su nebeski
na jeziku Kume zna~i “slepac” (pseudo- monasi, se dam vedskih nebeskih mu-
Erodot). draca ili poluboànstava.
Oni kojima to ne odgovara, stalno po- Mongoli, mangula, zlo, nesre}a, nevoqa,
ku{avaju da dokaù kako se (M)omir √ mang.
“nije ni rodio”, ali, anti~ki peri- mongolizam, mangula, gre{ka, greh, kr{-
plusi, vrsta anti~kih brodskih dne- ewe na~ela.
vnika, potpuno se slaù s Ilijadom, mongoloid, v. mongolizam i vid > lat.
dokazuju}i wenu ta~nost (Ristanovi}). mongolismus.
Glas o wegovim pesmama, stigao je u Je- mond, mu–—a, lopta, okruglast, glava Veli-
ladu ve} za Likurga, a za vreme Pizi ke zmije, √ mu–— > lat. mundus, -anus,
strata dado{e ih sakupiti, i u celosti fr. monde.
sloìti, pa su ih rapsodi pevali na
moneta, ma–ˆ, dragocenost, nakit, ukras:
sveatinskim sve~anostima. Kasnije su
√ ma– > lat. moneta, gal. moneil, eng.
aleksandrijski gramati~ari imenovali
manu: mint, a.s. munet, hindi ānā, vr.
prepravqa~e (diaskevaste), koji su Ili
novca.
jadu i Odiseju podelili na 24 pevawa.
Moneta je izvorno pridevak bogiwe Ju-
moma (devojka), m‚ma, {to pripada meni
no, u ~ijem hramu je prvobitno kovan
(lit) > rus. moma..
novac.
Moma, n‚mi, ime Vi{weg √ mn‚.
Monika, menak‚, vilinsko ime, }erka
momak, mƒmaka, moj, -e, -i, RV I, 31, √ m‚. boga Vetra, √ m’.
Mom~il(o), v Moma i ~il. mono, -(jedan), m“ni, mudrac, RV VII, 56, as-
Jezdilac vranog kowa po no}i, a kri- keta, posve}enik, duhovnik najvi{eg
latog po danu je Sunce boìje. M. je reda, mislilac, podstrek, revnost, àr:
Markov ujak i oli~ewe ogranulog unuka oli~ewa Op{te ravnote`ne si-
Sunca, u svom odskoku na nebu. Wegov le i majka Kandavla: l. ime > jel. mó-
krilati Jabu~ilo je ~as vranac, ~as nos.
dorat, ~as |ogat, {to zna~i da je su- monogam(ija), v. mono i gamos.
n~ani Kow trojak: no}ni, pono}ni i ju-
monogen, v. mono i gen.
tarwi.
monogram, v. mono i grama.
monarh, m‚n†rha, vredan ~asti ili
po{to vawa, √ m‚ > jel. monarchía, mó- monokl (monokularan), v. mono i oko.
narchos. monokord, v. mono i korda.
Prvi monarh i samodràc je Nino Be- monokratija, v. mono i krat.
lov, veliki Div-lovac, prvi mo}an pred monokristal, v. mono i kristal.
Gospodom. monolog, v. mono i logo.
monarhomah(ija), v. monarh i mahija. monom, v. mono > lat. monomius.
Monastir (st. ime Bitoqa), v. manastir monomah(ija), v. mono i
> tur. Monastir. monometar, v. mono i metar.
monah, munika, ko ìvi sam (muni{a, monomorf(ija), v. mono i morfo.
pun asketizma), √ mun > eng. monk, a.s.
mononiha, v. mono i nokat.
mu nuc, jel. monachós, lat. monachus, mo-
nicus. monoteizam, v. mono i teos.
Postoje nebeski i zemaqski monasi. monotriglif, v. mono, tri i glif >
Smatraju se mo}nijima od bogova i jel. glýfo, udubqen.
269
monofilan, v. mono i piliti. M. neki tuma~e po crnoj murvi (dudu),

monocikl, v. mono i ciklo. kojim obiluje, v Apija.
Mono{tor, v. manastir. morewe, m„ra–a.
mor, v. morav > tur. mor, tamne boje. moreuz, v. more i veza.
mora (no}na), mara svet smrtnih (= m‚ri, morija (smrt, poslanik smrti), mar„ju,
smrt) > brig. mar, rus. mara, prizraka smrtan, smrtonosan (= maran‡ja, smr-
(zloduh): Me re k, jel. mora, lit. maras: tan, -nik, prolazan, lako kvarqiv, tro-
lat. Mors, bogiwa Smrti. {an, RV X, 106), √ m™i > srp. kug-mo-
rija, epsko oli~ewe smrti: jevr. Morija,
Mora je pro`drqiva na stoku i qude:
jerusalimsko brdo (ime se povezuje sa
“Pohlepna kao Mora na mlada momka”.
mitskom pl. Meru), jel. Móros.
Vetrovita Mora je baba-Ruga. Stani{te
More je orah ili voda. U obi~nom go- Morija (oli~ewe Smrti), mar„ju, smrto-
voru: “Do}' }e i tebi crna Mara (Ma- nosan, RV X, 106, smrtan, koji se ti~e
rinko)”. Nava, √ m™i > avest. Mairja, zlokobni
vesnik smrti.
Mora, v. mora.
Kug'-Morija je epsko ime poslanika
morav (st. srp. tamno plav), v. murava >
boga Smrti:
srp. mavi, plav, rus. Moro, kow tamne
boje u ruskom predawu. "Kug'-Morija niz Zagorje sa|e,
Morava, (“modra reka”), v. morav > st. nem. lijepu Maru na vodici na|e...
Maraha, Marhana, lat. Marus, jel. Margus. ta ja nijesam neznana delija,
Jedna azijska M. se nalazila izme|u ve} ja jesam od boga Morija".
Arijane i Baktrijane. moriti, marate > oset. maruan, ubica, tur.
Moravka, v. Morava. marmun, namrgo|en, lit. marinti, srp. su-
Moravska, v. Morava. moran, ma|. szmaru.
Moran, -a (bo`. par Smrti), m„ra–a, smrt M. zna~i mu~iti, ubiti: bojiti sukno u
(= mara–a, ~in umirawa (mara–‡ja: crno.
supr. amaran‡ja, neprolazan, besmrtan, Mori{ (vodonim), v. moriti > rum.
dugove~an obredno razarawe, √ m™i > Mures, ma|. Moros, lat. Mariscus.
st. srp. maran, kelt. Morgana, n. lat. Morlaci, v. Morovlasi > it. morlac,
fata Morgana, eng. Morgan. Moriacch: Marocco, Mauroceni.
Moran je sin Vodanov. Kod st. Srba, morka (ptica pepeqaste boje), mora, paun
Morana je bila lutka (oli~ewe Zime), (= majura), √ ma.
koja je u prole}e bacana u reku. Epska Morovlasi (Maurovlasi), v. mor i Vlasi.
Moranica je “sigava”. mortorij (pogreb: ukop), v. mƒrta, smrtan,
Morana (vodonim), v. Moran, -a. u vezi smrti, √ m™i > it. mortario, sm-
Mora~a (vodonim), v moriti. rtan < mori, umreti.
mor-dolama, (ogrta~), v. mor i dolama. morfem, v. morfo.
more, m‡ra more (= makara), okean (= Morfej, v. morfo > jel. Morfeos, sin boga
m‡ra m‡r‚) > asir. amu, ar. mara, gal. Sna, lat. Morphoeus.
mor, lit. mare (Balti~ko) mairos, prus. morfo, -(oblik), v. murta > jel. morfē.
maru, ir. kelt. muir, lat. mare, zaliv, morfografija, v. morfo i grafo.
eng. mire: morass, nem. Meer: mong. moro,
morfologija, v. morfo i logo.
vel. reka, ukr. murina, blati{te.
morfometrija, v. morfo i metar.
Moreja (suime za Peloponez), v. more.
morfofonema, v. morfo i fono.
270
mosak, v. mo{nice.. mo}an, mahƒn(a).

Moskva (vodonim i zem. ime), v. Moshi > Moha~, mahƒ~, prostran, {irok, veliki,
srp. Moskovi, jedan od pridevaka za Ru- boànski pridevci boga Nava, √ mah >
se, tur. Moskal, it. Moscovita. srp. Moa~evi}, por. ime.
moskito, ma{ƒka, komarac, sve {to leti mo~a, mo~a, sok drveta, √ mu~ > srp. mo~i-
i ujeda, √ mak{ > {p. mosca, lat. mulo, mesto za potapawe.
ska. mo~vara, ƒmbu-~ara, vodeni, kretawe po
Moskopoqe, v. Mok{a i poqe. vodi > ma|. mascar.
most masta, gorwi deo, vrh, glava, √ mas. mo~uga, v. ma~.
most, v. must. Mo{a, v. Mok{a > misir. mose (= musa),
Mostar, v. most. misterijski inicijant najvi{eg stupwa,
M. je dobio ime po “mostarima”, ~uva- jevr. Mōšeh, jel. Mo(u)sīs, lat. Mo(u)ses,
rima mosta, koji je gradio bogomilski eng. Moses > Moss.
vladika, “gost” Radin, sa dvora San- Sumerska pri~a o [arukenu, identi-
daqa Hrani}a (Dereti}), epski poznat u ~na je Mojsijevoj pripovesti.
narodu kao “Rade neimar”. mo{enik (st. srp secikesa), mo{a, lopov,
U turskim izvorima to je koxa-mimar razbojnik, √ mu{.
Sinan ili wegov u~enik Hajrudin. mo{nice, mo{ka(s), mudo > per. musk, jel.
Moshi (medsko-ilirsko pleme), v. Moko{ móshos, lat. muscus.
> bibl. Me{esi. Mo{}enica, v. most.
Moshi su Iliri (Eusebie). Medi i mrav, vamrƒ, √ vam > avest. maoiri, rus.
Moshi su isti narod (Mori, Bergman), murav‹й, per. mor, jevr. n'malá, lit.
a Moshi ili Rasi su vladali Halde- marva, st. isl. maurr, st. ir. moirb, lat.
jom. formika, jel. murmex, mýrmiz.
motati, mašati, lomiti, gu`vati (< muta, mravak, vamrakƒ: mraviwak, vamri-
zave`qaj), √ m’. k’ta, “mravqa ku}a”.
motiv, v. moto (na~elo). Mravi, -ii}i, v. mrav.
motika, v. mo~uga. mrak, markƒ, zalazak sunca √ m™i > rus.
moto, -(kretawe), muta, kretawe, motawe, ve merknutь, ~e{. mrak, oblak, srp. omrk-
za, vezati, izatkan > lat. motus, krenuti (smrknuti), lit. merkti, st. nem.
tawe, pokret. morgan, jutro eng. merk, mirk, murk, -u.
moto, -(misao, navod, na~elo), mƒntra, vi- Mrako (= Marko, oli~ewe No}i), mrokƒ,
bracija sa odre|enim svojstvom, sred- razaraju}i Ogaw.
stvo mi{qewa, govor (posve}en), sav- Mrakowa (augmentativ), v. Mrako.
etovawe, privatnost, promi{qen, na- U zagonetki: “Leè Mr(a)kowa ceo
meran, √ mantr > lat. muttire, fr. mot, svet ga diza ne moè ga di}i, dok ne
it. motto. do|e wegov brat Belowa? No} i Dan”.
motovilo, v. moto (kretawe) i viti. Mrako~ (grad, epski: l. ime), v. Mrako.
motor, v. moto > lat. motor. M je epska planina, stani{te no}nog
mo}, √ mah, jak, mo}an, snaàn > srp. mo- Ogwa.
{ti, mo}i (mn.), ~e{. moc, nem. Macht, mramor (grobni kamen), mamri, smrtan, -
miht, meaht, lit. moketi, a.s. micel, mucel, onosan, nik, (< mara, svet smrtnih), √
magan, mo}i, eng. much, mickle, jel. dý- m™i > lat. marmor, tur. mermer, jel már-
namis, sila, snaga, sposobnost, dunamikē. maros.
271
Mramor, v. mramor. binskih tuma~ewa Biblije): mudah, sve-

mrga (fig. zverski jak ~ovek), m™igƒ, di- stan, st. nem. muntar, nem. munter.
vqa ìvotiwa, √ m™ig'. muderis, v. mudar > ar. müderris.
Mrgud, m™igƒ, bog olujnih oblaka: znak mudir (upraviteq), v. mudar.
Capricorn. mudrost, mudrita.
mrgoditi, m™igjati (m™igajƒti), nasto- mu`, v. ma` > rus. muìk, lit. žmuo, st.
jati, traìti. ir. mug, lat. mas, nem. Mensch.
mrvqewe,marda, gwe~ewe, √ m™id. muà, v. miàti.
mrdati (mrdnuti), mƒrd’ati (mridn‚ti?), Muze, v. Niza > jel. Mouse, Mo’sai, vila
napustiti, ostaviti, √ m™id’ > lit. za{titnica prosvete, ume}a, naro~ito
murditi. pesni{tva i muzike (prvobitno tri mu-
mrzeti, m™i{ƒti, trpeti, nepo{tovawe, ze), lat. Musa.
zaborav, podneti, √ mr(i){. Jelini su smatrali Ra{ku domovinom
mrzan mar{a–a. Muza i zemqom svetlosti.
mrezga, v. maxun > avest. mazga, lat. mer- muzej, v. Muze > jel. museīon, lat. museum.
gum, -ere, eng. merge, utopiti, a.s. me- Muzej, v. Muze > jel. Mousaīos, sin Sorbeja
mearg, mearh, jel. muelós, sr`, mozak. (Orfej), prorok i sve{tenik Eleusine.
mreti, mrijƒti (marati, -e), √ m™‡ > lit. muk, m”ka, nem, }utqiv, ti{ina, √ m’ >
mirti, arm. meranim, lat. mori, morior, jel. lat. Mutije.
emortes: eng. murder. muka (mu~nina), muk’a, izraz lica, gri-
mre{kati, m™i{jƒti, gladiti, milovati, masa, spoqni izgled, √ mak’.
√ mri{. muktar (seoski stare{ina), v. mukte > ar.
mrmor, marmara {u{tawe, romor muhtar, izabran.
(marma r‚ja), √ m™i > jevr. milmúl, lat. mukte (mufte), mukta, duh oslobo|en (te-
marmor, murmur, romorewe, murmurare, lesne) zavisnosti, emancipovan, neza-
jel. marmýro, marmaros, gal. marble, eng. visan, fig. "xabe", √ mu~ > hindi mu-
murmur, nem. murmelu. kte, avest. framuhti, izbavqewe, rum. mift.
mrs, v. maslo. M. je duhovni pojam najvi{e milosti,
mrtav, m™itƒ (m™itj“, umirawe, smrt), √ "delo radi delovawa". Potpuno oslo-
m™i > srp. mrc, mrtvac, lat. mors, -tis. ba|awe od materijalne nagrade je ideal
mrwxati, m™iwxati, vikati, √ marx. posve}enika. i karma-joge. Kod Inda ne
mr~iti, mar~ajati, zgrabiti, uzeti, √ ar~. postoji duhovni pojam vrhunske milo-
sti, jer se ”mukte” koristi kao men-
Mesec “mr~i i odnosi du{e”: jarac mr-
talni taktil, a ”sevap” kao materi-
~i (priprema) kozu.
jalni.
muvati, mivati, kretawe, √ m‡v > gal.
mul, v. mulo > tur. moloz, lat. moles, -um,
mov ier, eng. move: mob, lat. mivere: mo-
it. molo, jel. mōlos.
bile.
mulac, mula, uzrok (pu{tawa) korena (su{
mudo, a–—am, testiculus, jaje, √ am > srp. mud,
tinski i fig.), prikovati (supr. a-mulƒ,
seme, membrum virile.
bez korena, neukorewen), √ m’l.
mudar, m‹d’ira, razborit: vrsta obrazova
mulika (jela, H), m’laka, ukorewen ili
wa, zamisao, znak, pe~at: Gromovnik,
u~vr{}en.
Ogaw, √ med > ven. modrov, mudar, st.
srp. madrъ, rus. mudrы, kin. madri, ar. Mulini, v. malin.
müderris, u~iteq müdir, upraviteq, jevr. mulo, v. mura.
midraš, u~ewe, istraìvawe (zbirka ra- muloz, v. mulo > rum. tur. moloz.
272
mundan, v. mond > it. mondano. murdara (lukavac: ne~ist), m™igƒd'ara,

munika, (vr. bora), munika, ko ìvi sam. Mesec, √ m’ > srp. murdariti (nar. za-
muntati, mu–šate, mleti, gwe~iti, √ mu- kidati na meri), rum. murdar, jel. mour-
dáris, per. murdar, le{.
–š √ mu–?
murta, m’rtƒ, oblik, uobli~en predmet, √
muwa, m“wxa, topuz Gromovnika, vatra, √
m(u)r~' > srp. murtatin, izdajnik: "k
kurta
mux (muj) > rus. molniй, kimr. mellt, pr-
i murta".
us. maelde st. isl. muln, ogaw: mjollnir,
Torov ~eki}, lit. mulna: lat. malleus, Musa, v. Mo{a > st. srp. Mlьssa, ar. tur.
maq. Musa, ime Mojsija > Musi}, por. ime.
Letwe protonske muwe donose sa ki- Musaget v. Muza i Geti > jel. Musegetes,
{om rali~ite hemijske elemente koji vo|a Muza, Apolon.
|ubre zemqi{te, jer, postoji korelacija musavedati (zanovetati), v. musvede.
izme|u sna`nih muwa i koncentracije musvede, √ mus, rasturiti + veda, po-
te{kih metala (Stevan~evi}). sve}eno znawe > ar. müsvede, rukopis.
muq, m”la, dno ili najniì deo ne~ega, √ musaka, v. musia > ar. musäqqā, tur. musa-
m’l. ka, rum. musaca.
muqati, m’lati. muselim, musalin, “naoruàn batinom”
Muo (zem. ime, Boka), v. mol. (<musala, batina, {tap), pridevak Ja-
mur (muhur, pe~at), mudr‚, pe~at, znak, im- kog Ovna, √ mus > ar. musellem, ov-
ix, vr. obrazovawa, tajna, √ mud > srp. la{}en.
murteisati, zape~atiti, avest. muhrak, musia (st. srp. mozaik), √ mus, rasturiti,
amajlija, sv. zapis, ar. mühr, tur. mühür, ise}i, iskroiti srp., mustra
cinc. mihure. musliman, mausula > per. muselman, tur.
Mura (vodonim), n‡ra, voda, √ n‡ > ma|. müsürman > Muslimovi}, por. ime.
Mura, nem. Mur. muskul, -i (mi{i}), mu{ka, mi{i}av
mura, -ja (ograda, zid), m”ra, okruìti, op- muskulatura, “mali mi{”, √
(~ovek),
koliti, u~vrstiti, utvrditi, √ m’ > mu{ > gal. muscul, lat. mus, musculus,
ina, rus. murovatь, lat. mura,
srp. mir, -i eng. muscle, jel. m’s, muós, mýshon.
fr. murail, nem. Mauer. must, v. mast > rus. mest, rum. must, jel.
murava (srp. rus. vr. vodene trave), m‚rava, moýstos, lat. mustum: it. mostarda.
u vezi divqine ili pusto{i < mar“, m u s ta { (musta}i), {mƒ{ru, brkovi,
divqina, pusto{, √ m™i > eng. moor, brada, √ {ri? > eng. mustashe, fr. mou-
mo~vara obrasla trskom, a.s. môr, lit. stache, it. mostaccio, jel. mýstaz: moustáki,
molkas, st. nem. meri, muor, blato, lat. lat. maxilla.
melca, mulceo. Muta, m”ka, muk, }utawe: ime Divova, √
Od vodene trave murave, poprima voda m’ > lat. muta, Mutije, }utqiv: umu}i.
tamnu boju. mutaber, m’tiba, ime za narod, √ m’ > ar.
Murava, v. murava. mutebar, asir. mutib, dobar ~ovek,
Murat (Amurat), amurta, “bezobli~ni”, dobro~initeq: mutebarik, blagosloven,
ime boga Nava, √ m(u)r~’ > ar. Murtada, tur. muteber, odlikovan (tako su se
tur. Murtaza. zvale hri{}anske porodice koje su Tu-
murva (dud), √ marv, napuniti > eng. marr- rci hteli odlikovati, zbog zanatske de-
ow, sr` latnosti od dràvnog interesa).
Murvica (ime sela), v. murva. mutavxija, v. Mutap i xija > per.
mūjtāb, mūjtāv, mūjtāf, tur. mutabci.
273
Mutap, v. mutaber.
Mutibari}, v. mutaber.
mu}ak, mohaka, zbuwivawe, uzrok nepozna-
vawa ili ludosti < m‘ha, gubitak, ili
prevara (zabluda, iluzija), √ mu~.
mu}kati, muw~ati, prevariti, √ mu~.
mufte, v. mukte > per. muft, rum. moft,
tur. müft(ü), rum. maft.
muftija, v. mukte > ar. müfti, poznavalac
Kurana i sudija, tur. müftü.
mu(h)anet (àlost, briga), v. minuti > ar.
tur. mihnet.
muhur-sahibija, v. mur i sahibija.
mu~iti, muw~ƒti, obespraviti, podvala,
prevara (= mo~ate), √ mu~.
mu~ki(ije), muk{‰j‚, zamka, uloviti mre-
òm, klopka RV I, 125.
mu{kat (vr. gro`|a), mo{ka, testis > it.
muscato.
mu{ko, mu{kƒ, mudo, ~vrst, izdr`qiv
~ovek > gal. musculin, jel. muhon?
mu{t, v. must.
mu{tuluk, v. mazda i luk > tur. muştul-
uk, jel. mouzdés.
Mu{uti{te, v. [e{a.
Ime sela u zna~ewu "Zmajevo".
274
N
navrteti, nivartate, povra}aj, oìveti,
roditi se ponovo, vratiti obratiti (iz,
od), zaustaviti, √ v™it.
nag, nagnƒ, golo, pusto: ime boga Nava (“Na
gi”), √ nax > rus. nag‘й, avest. nagna,
na, n‚, na razne na~ine, s raznih mesta > lit. nýogos, st. ir. nocht, st. norm. na-
avest. ana, lit. na, prus. no, jel. ní, ána, kkva, eng. naked, nude, lat. nudus, -ditas,
lat. nas. jel. gumnós.
nabiti, nƒb'ate, povrediti, rasturiti, √ Ra|awe pripada pasivnom entitetu No-
nab'. }i, a slama ima vrednost boìjeg puta:
nabob (hindi guverner), v. naib. "Slavno Sunce u pol no}i
Nabu (asir. ime boga), n‚b’a, bog Nava, √ porodi se u golo}i ...
nab’. na prostrtoj slamici.
Nabu je sin Mardukov, nebeski pisar, O nebesko ono blago.
bog pisma i nauke. U pelenah d(e)r{}e drago".
nav (st. srp. mrtva du{a), n‚v (= na“), brod, (pesma o ro|ewu Boì}a)
~amac, posuda, mesec, bog Mesec ili
naga|ati, nigadati, ~itati napamet, na-
wegova konstelacija, √ nu > rus. navь,
brajati, proglasiti, √ gad.
navьee, naveй, st. ~e{, navi, mogila, gal.
navie, lit. novuti, }utati, prus. nowis, nagev (st. srp. jevr. jug, ju`na strana), v. igo.
telo, trup, lat. novis: nauta, nem. Nachen nagnati, nig’nat‡, naneti udarce, udaren,
st. isl. nar. √ han.
Nav (dowi svet), v. nav > germ. Nifiheim. naglo, a•gƒ, √ a•g.
navaditi, avad‡d'‡te, budnost, pa`wa, na- Nagorka (ime vile), n‚garaka, ve{t, qu-
zor, posmatrati, √ d'‡. bazan: zao: ime ène ne~emu posve}ene
nava{ati, va{ati (< vƒ{aš, uzvik
ili one koja robuje odre|enoj stvari, √
sve{tenika (hotara), na kraju obreda, nak’.
prilikom stavqawa obredne ponude u Vile ba`darice napla}uju ba`darinu
vatru), √ va{ > srp. vasati (drva u (carinu) na vodi:
vatru). "Pod jelikom zeleno jezero,
navigator, n‚vika (= navâxƒ), lat. navi- kod jezera nagorkiwa vila,
gator, jel. nautes, nautike. nagorkiwa vila bardarica,
navigacija (plovidba), navija > lat. navi- koja vodu i jezero ~uva”.
gatio, navigare, eng. navigation. nada, n‚d'as, RV X, 65, pomo}, uto~i{te
navijati, n‚vajati, hvaliti, √ n“. (pribeì{te), zaklon, √ n‚d' > nord.
navlum (navao, la|ena kirija), v. navo. Vanadis, bogiwa Nade.
navo, n‚va, brod, ~amac, RV I, 97 √ n“ > Nada je boànski atribut. U starom
lat. navale, cena za najam broda, navalia, Misiru oli~ewe Izide, u hri{}anstvu
bodska oprema, eng. navu. "bogoslovna vrlina du{e, koja stvara
navod, nƒveda, RV I, 165, pridràvaju}i, prazninu od svake opsednutosti" (J. Kr-
nadle`nost. √ vid. stiteq).
navoditi, nivedajati, obavestiti, pred- Nada, v. nada.
staviti, izvestiti, objaviti: Nadanojla, v. Nada i ojla.
navrnuti, nirv™i–‡te, izabrati, sorti- nadati, n‚d'ate, traìti pomo}, moliti.
rati, √ v™i.
275
nadati (dreku), nƒdati, vikati, urlati, nakon~e, nƒki˜~id, ni{ta, nepostojawe

plakati, √ nad. èqe, √ nak.
nadahnut, na—aha, divan, ~aroban, zanosan, N. je malo dete, u svadbenom obi~aju,
lep, √ na—. koje spava izme|u mladenaca, prvu bra-
nadev (fil u sredini), nadd'ƒ, granica, ~nu no}.
predeo, vezan, spojen, √ nah. nakur~en, k’r~akin, krut, naduven, √ k’
Nadim (gradi{te), v. nada. nalbanta (potkiva~), balat, èstok, √ bal
nadimati, ‚d'amati, napuniti vazduhom, > asir. nalb ubu, èstok, ar. per. na-
naduvati, √ d'm‚. lbend, tur. nalband, rum. nalban.
nadir, uttare–a, ka severu (uttara, leva naliti, nalajati, poja~ati, vezati, miri-
strana, sever, severna ~etvrtina neba, sati, √ nal.
stare{ina) > √ ut’ > ar. nadir: jel. ýste- nam (ime: glas: ponos), naman, ime (li~no),
ros. priziv, znak, √ mn‚ > srp. namli, po-
Sever je strana svetlosti u srpskom nosan, per. nām, ime, glas, slava (nāme,
mitu, jer, nadir otvara “krsnu” stranu kwi ga), tur. namu, jel. námi.
“kola nebeskog”, najavquju}i skori do- namaz (molitva), nƒmas oboàvawe, poz-
lazak Zore. drav (Vi{wem) bogu (= nama, RV I, 189),
Indijski leksikografi etimologi{u √ nam > st. rus. manazъ, per. krim. tat.
nadir time, {to se moli prema istoku, namaz, rum. namas, jel. nemo, dodeliti.
ali ovoj molitvi prethodi vrhunac uz- namaz (maza), un-maxx, uroniti, zagwuriti,
lazne putawe zemqe. naneti povr{inski, √ maxx:
nadole, √ na—, pad, -awe. namazati, unmaxxate.
nadri, nadara, nepo{tovawe, √ d™i. namamiti, nimim‡te, izmeriti, pode-
nazal, v. nos > lat. nasalia, -is. siti, ciqati, okrenuti ka ne~emu, √
nazor (na silu: pa`wa), v zor. m‚.
naib, nab'i, prvak, vo|a, glavni, √ nab' > nameniti, niminati, u~vrstiti, osno-
ar nā'ib, hindi nabāb. vati, podi}i: stoje}i, uspravan, uzdi-
zawe, √ mi.
Naib je zamenik duhovnog, a ve}il sve-
tovnog lica. namet, namata, gospodar, sklonost, naklo-
nost, nagon, savijen, kriv, nepo{ten, ne-
naime, mod. re~. n„ma, zaista, naravno, ka-
ispravan, pogrbqen, gazda, majstor, vo-
ko bilo, ma kako, ma koliko, √ nam.
de}i, glavni, √ nam.
naja (majka), n‚jƒ (= naja), vo|a, RV VI, 24, √ n‡.
nametati, nƒmati, -e, dovesti u red, reg-
najam, ni√ jam, ostati, obezbediti, ponudi- ulisati, napraviti ne{to {to }e biti
ti: vezan, zadràti: odgovaraju}e i podesno za upotrebu.
najmiti, nijamati. nam}or, nama, naime + √ ~’r, }orav: u
Najdan, v. Nahod. zna~ewu “koji ne}e da vidi”, neblago-
Naka, naka, Sunce, nebo, mit. oru`je Arse- daran.
na (n„ka, li~no ime). nana (stara)majka), nan„, majka, RV IX, 112,
nakazan, nak’a{in, jesti kanxama, parati, √ nah > kimr. nain, srp. nena (pesni~ki),
kidati; buqina, √ nak’. per. nanu, pesma kojom se uspavquju de-
nakaradan, nak'arƒ, kriv, naopak, √ nak'. ca, jel. nenna, nanni, ninion, lat. ninium,
naklapati, hl‚pajati, govoriti, kri~ati, n. lat. nonna, -us, -ium, {ipt. nona, eng.
nannu, fr. nonne, tur. nene, ana, majka,
√ hlap.
rum. nene, ma|. néne, starija sestra.
276
Nana (Nena), v. nana > rus. Няня, asir. narod, narƒt‚ ~ove~anstvo, primaran ~o-
Nana, bogiwa vezana za Nebo, boga voda, vek ili ve~ni Duh povezan sa praocem
sum. Nanna i Nannar, bo`. par neba, ~oveka (< n‚r‚, qudska priroda oli-
germ. Nana, bogiwa Hrabrosti, norm. ~ena u boànstvu: nara, narodni, qud-
Nanna, Balderova èna. ski), √ n™ˆ > avest. naras, mu`, st. it.
Nana je ime Atisove majke. nero, lat. Nero, jel. anmr.
naos (brod crkveni, unutr. hrama), na“, Dodatak "nar" < nar, n‚rƒ, nƒra, ~ovek
brod, konstelacija meseca, posuda, √ nu (mlinar, mornar).
> jel. naus, tis, lat. naitis, nauta, naufragus. Narcis, nƒraka, zloduh, sin Zemqe i Ne-
napad, ni-√ pat, navala. ba, √ n™‡ > jel. Narkissos.
napadati, nipatati, navaliti. narcis, v. Narcis.
napat (zapat), nƒp‚t, potomak, unuk, √ pat N. se sadi na grobovima.
> zend. nāpat, naptar, lat. nepōt, -em, jel. nas, √ nas, l. zam. 3 lica mn. nama > st.
népodes, lit. napoutis, st. ir. nia, a.s. nem. uns, jel. no(i), st. lat. nis, lat. nos,
nefe, nem. nëve, Neffe. -ter, prus. nuson, avest-oset. na.
napatiti, nipatati, izgubqen, nesre}an, nasad, n‡—ƒ(s), gnezdo, √ sad > lat. nidus,
propast. eng. nest, nem. Nest, arm. nist, sedewe, ir.
napit, nip‡ta, progutan, upijati, √ p‡. net, germ. nest, jel. nidos.
napon, m‚pana, balans, protivteà, ~in Nasradin, n„rada, ime nebeskog mudraca,
merewa ili oblikovawa, √ m‚. autora RV VIII, 13 IX, 104, 5, posrednika
nar ({ipak, mograw), √ n™‡, bobica (sun~a- izme|u bogova i qudi: duhovni~ko ime,
nika) > per. tur. (e)nār. √ n™ˆ > asir. nadu, uzvi{en, blagoda-
ran, ar. neasr-ed-din, pomaga~ vere.
naranxa, n‚ra•ga (nara–ga), drvo pomo-
ranxe √ n™ˆ > rus. naranà, per. narinğ, N. hoxa je {aqivxija iz narodnih pr-
nārang, ar. nāranj, {p. naranja, fr. orange, i~a.
ma|. narancs. nasta, a√ st'„, RV X, 48, odjednom, na mah,
narda, nalada, mirisni izdanak odoqena smesta, odmah.
(Andropogon Muricatus), od koga se pravi Nasta, -s, n„satja, qubazan, drugarski,
skupoceno mirisno uqe ( “miro”) i kre- pridevci Jezdioca (Kowanika), konste-
ma, √ nal > pers. Nard, jevr. nerd, jel. na lacija Jezdioca, √ nas > jel. Anastas, -
rdos, lat. nardus. azija.
naresiti, niraxajati uzrok sijawa, osve- Na kapadokijskim plo~icama iz 14
teti, isijavati, √ rax. veka s.e. nalaze se i Nasatje (Kowa-
narika~a, n‚r‡ka, èna, supruga: prino- nici), kao svedoci pisanog ugovora
{ewe `rtve: `rtva, vr. metra (nari- izme|u Heta i Mitana.
kƒva~a, ènska za{tita). Nata, n‚t’ƒ, za{titnik, vlasnik, gospodar,
narihtan, nir-ukta, izre~en, izraèn, jas- naro~ito u boànskim imenima (=
an, obja{wen, odre|en, protuma~en, op- vitta-nat’ƒ, gospodar zdravqa, xaga-
redeqen, koji sadrì imena bogova, po- nat’ƒ, gospodar sveta, vard’i-nata, go-
menut, vidqiv, izraàjan. spodar voda, soma-nata, gospodar me-
seca), √ n‚t’.
narko, -(uko~enost, opijenost), nƒraka, ime
za pakao ili dowi svet, ime zloduha, Natal, v. Nata > lat. Natalis, mlet. Nadal.
sina Neba i Zemqe, √ n™‡ > jel. narke, natalan, n‚t'ƒ, zaposednut, raspoloìv,
narkosis, uko~enost, n. lat. narcotisatio. razme{ten: gospodar, -iti, √ nat' > lat.
natus, -alis: srp. Nadalina?
277
@enski i mu{ki genije odre|eni su na~in, ni{√ ~i, re{iti, re{enost, odlu-
~asom ro|ewa. Otuda je Hipokrit ka, odlu~nost.
uzrok bolesti traìo u natalnoj karti. na~initi, ni{√ ~inute (~in‘ti), usta-
Natan, v. Noken > jevr. Nathan, ime pro- noviti, razjasniti, ubediti, razmatrati,
roka, Natan(a)el, “dar boìji”, {esti ispitivati, istraìvati, odlu~iti, sm-
stvoreni an|eo, vladar vatre. estiti, naseliti, nastaniti.
natentati (navesti, navirati), v. tentalo. naxak, m“wxa, topuz Gromovnika, √ mux >
U poslovici: "Tante za kukuriku" (mi- per. nāčāh, tur. nacak.
lo za drago). na{, √ nas, nas, nama, > zend. na, lat. nos,
Natezalo, nandi{vara, ime boga Nava. -ter, jel. nóī, nó.
Natko, n„kat’aka (n„kan‚ta), “nebeski na{tinu (na{te), na{šagni, "uga{ene va-
gospodar”, Gromovnik, √ nam. tre" (najusporeniji metabolizam), √ na{.
natur{~ik, n‚šaka, glumac, gluma, igra~, ne, re~. √ nƒ, ne, ni(ti) > avest. nava, arm.
mimi~ar, √ naš. an, lit. ne, st. nem. ni, jel. ni, mē, an, lat.
natu{ten, a-tu{ši, nezadovoqan, nezado- ne, -gatio, -gare, eng. no, nem. nine,
voqstvo, jed; neugodnost, √ at. Neba, n‚b'a, bog Nava: pupak, centralana
na}ve, nauk‚, mali brod, √ nu > st. ir. ta~ka (pleksus solaris), √ nab' > ir. im-
nokkvi, la|a, ~un, st. norm. nakkva, lat. blin, kelt. nebelkus, nadimak Marsa,
navis, nem. Nachen. boga rata, jel. omfalos, pupak, -~ani.
nauarh (zap. broda), v. nau i arhi. Pupak neba je duhovno i fizi~ko
nauditi, udita, izgovoreno, re~eno, upu- sredi{te sveta, glav~ina pokretnog
}eno (anudita, optuùju}i), √ vad. to~ka makro i mikrokosmosa, koje po-
vezuje “soha nebeska”.
Naum, anumati, Mesec, oli~ewe bogiwe
Meseca: 15-i konak mese~ev uo~i ispu-
nebesa, n‚b'asa.
wewa, kada se prinose obredne ponude, Nebeska soha (ime brda), v. nebo i soha.
uz slavqewe: pristanak, popu{tawe, Nebesna, v. nebesa.
dozvola, odobrewe, √ m‚ > st. jevr. nebivawe, ab’avan‡ja, nepostojawe, raza-
Nahūm,jel. Naum, eng. Nahum. rawe √ b'’: nebiva, ab'ava.
N. je proro~ko i ime manastira. nebo, nab'a, vaseqena, sun~ev grad (nab’i,
naumahija, v. nau i mahija. to~ak), √ nab' > het. nepi{, avest. na-
nauskop, v. nau i skop. bah,st. nem. nebul, oblak, nem. Nebel, a.s.
Naut (trojanski prorok), v. nuji > jel. Naýt nifol, taman, lat. nebula, jel. néfos, oblak,
is: srp. nuit, dar vi|ewa. neféli. magla, oblak.
nafora (posve}en hleb), v. ana i ferto. Nebo (oronim), v. nebo.
naheriti, v. heriti. Mojsije je ìveo u Ka{miru. Wegova
grobnica se odràva 2700. godina, pri
nahija (okrug, srez), nƒhus, susedstvo, √ nah
visoravni Movu, na planini Nebo.
> ar. nāhiuä, tur. nahiue, rum. nahiea.
Neboj{a, v. Neba.
Nahod (Momir), v. na i hod > srp. naho-
diti. Nebrodi (pl. ime), nab'a, sin posledweg
Manua + √ rud’, roditi (“potomak
Mitski Nahod Momir je epsko Sunce
Neba”) > lat. Nimrod, Nebrod, koji je
boìje, koje nema roditeqe, jer Ogaw
vladao Vavilonom i zemqom Senar
se sam od sebe ra|a i umire.
(identifikuje se sa Gilgame{om i Ha-
nahu{kati (podgovoriti), v. hu{kawe. murabijem).
278
Ime ovog srpskog plemena staro je u Nedeqa je dan u sedmici posve}en Su

pisanim izvorima oko 4000 godina, a ncu: “Mili Boè i Nedeqo mlada”.
po bibl. rodoslovu 7500. godina. Sta- Svaka se nedeqa zove sveta, a kada se
rozavetni prorok Mina naziva Vavi- mesec meni (mewa) prva se nedeqa zove
lon imenom Nebrodija, po wenom caru mlada nedeqa. Sjaj uga{enog meseca, se
Ninu Belovom, koji je bio iz plemena ponovo uìè na ve~nom ogwu, epski
Nebrod, poreklom iz mesta Le{ak u izveden u ènidbi mladoga Meseca s
Starom Rasu, blizu planine Ninaje. mladom Muwom:
Plemenici Nebrodi i danas ìve na “Ta ja nisam guja {estokrila,
Helmu, a ima ih i me|u muslimanima. ve} ja jesam ta Nedeqa mlada”.
Kruna Nina Belovog, izuzetne je ume- Prva nedeqa po Sv. Iliji zove se "ca-
tni~ke vrednosti, sli~na kruni Ne- rica nedeqa", nad 12 nedeqa (mladih).
mawi}a, na|ena je u ira~kom gradu Narod drì Sv. Petku za Nedeqinu
Nevrodu, zajedno sa drugim predmetima majku, a na ikonama se obe nalaze zaje-
velike umetni~ke vrednosti. Sme{tena dno (Vuk).
je u Bagdadski muzej 2005. godine.
Nedeq(k)a, -kko, v. nedeqa.
neva (mlada, èna muèvqevog brata), nƒvja
nedo (bog), ned, ne (zaista).
skoro udata èna (= nƒvija), √ n’.
nedorastao, ad’arast‚t, ispod, √ ad >
Neven, -a, venƒ, venuti: boànsko i li~no
lat. adolescent.
ime, √ ven > srp. neven, “devoja~ki”
cvet-ùte boje i jakog mirisa, koji ma- nedra, udƒram, utroba, √ d™‡ > rus. nedro
gijski stoji u vezi smrti i ve~nosti: (zemqi), jel. nidus, ìvot, utroba, st.
"Sunce. za|e za neven za goru". nem. eiter, nem. Eiter, gnoj.
Nevesiwe, v. devet > srp. devesiqe, bi- neznawe, axwa, √ xw‚.
qka koja le~i od devet bolesti (Un- Neit, v. Nikta.
kovi}). N. je misirska gospodarica zapada.
nevesta, nƒvi{š'a, najnovija, najmla|a, √ n’ nejavan, axavƒs (ajavas), RV II, 15, koji nije
> lit. neuvede. brz, neaktivan, √ xu.
nevro, v. nerv. nekada, ekad‚, √ i.
Negri{ori (ime regije), v. Negro. neki, aneka, ne jedan, razli~it, odvojen,
negro, v. niger > lat. Negro, jel. onegar, mnogi, nijedan, mnogi, -o, odvojeno, √ an.
crnac, it. {p. negro, fr. negre. nekro, -(mrtav, le{), nƒraka, pakao > jel.
Negroje, v. Nergal. nekros, nékrōsis, izumrlost.
Neda, -o, v. Nedeq(k)o. nekrograf, -ija, v. nekro i grafo.
nega, ni√ g‚, pridati zna~aj, (pri)vezati nekrodermitis, v. nekro i derma.
(uza se), uve`bati, prodreti. nekrobioza, v. nekro i bio.
Nega, n‚gƒ, zmija. nekrolog, v. nekro i logo.
negovati, nig„ti (nixag‚ti). nekromanija, v. nekro i manija.
Negovan, nƒg‚vahana, “ro|en u planini”, nekropola, v. nekro i polis.
nadimak boga Nava. nekroskopija, v. nekro i skop.
negrabqewe, agrab'–a, √ grab. nekrofilija, v. nekro i fil.
negrofil, v. negro i fil. nekrofobija, v. nekro i fobija.
nedeqa (blagdan u sedmici), ravˆ-dina, nektar, am™itaka (< am™ˆta, nektar, am-
sun~ev dan (surja-vara). brosija), hrana besmrtnosti, √ m™i >
jel. nektar, lat nectarium.
279
U Vedama je nektar obredno pi}e "pi- nepotizam, v. nepot.

ju{a" (Soma), od biqnog korena, poz- Nera (vodonim), n‡rƒ, voda, √ ‡r > ra{.
nato kao “voda ìvota”. neri, akad. nahrin, reka, lat. nilus.
Nektarije (svetiteqsko ime), v. nektar > nerv, nir√ va™–, razmi{qati, razmatrati,
jel. Nektarios. zamisliti, opisati > lat. nervus, jel.
neman n„man, voda, znamewe, √ nam > jel. neuron.
noma, vodeni rak, otok na telu. nervirati, nirva™–ajati, obzir, odnos,
Neman je vr. ale, naro~ito vodena, str- obra}ati pa`wu, ti~u}i.
a{na i crna, od vazdu{asta tela, koja Nergal (kraq Smrti), nƒraka, pakao, ime
moè svojim dahom da ubije. Ko pre- zloduha, sina Vi{weg i majke Zemqe, √
ìvi postane alovit i zove se "nesit". n™‡? > asir. Nergal, Mardukov sin, sa
Alosawe se le~i ~arawem. pridevkom “Zli vetar”.
Nemanica (ime sela), v. Nemawa > ~e{. Nergal je kod Haldejaca jedan od ~etvo-
Nemanica. rice duhova (an|ela) ~uvara. U haldej-
Nemawa (l. ime: vodonim), n„man, l. ime sko-sumero-palestinskoj tradiciji vla-
istaknuto duhovno ime, √ mn‚ > lat. dar je letweg sunca, a kod Aka|ana bog
Numen, sila boànska. sa lavqom glavom. Vavilonska mitolo-
Istorijski Nemawa je bio "nesit" i gija ga prikazuje kao planetarnog vla-
imao “harovitu” glavu. dara sedam dana u nedeqi. U gnosti-
Nemeza, v. namaz > jel. Némesis, k}i No}i, cizmu je kraq Nava (ada). Jevrejsko pre-
kasnije oli~ewe pravednosti. dawe poznaje Nasargijela, vodi~a kroz
nena, v. nana > lat. nenia, tu`balica, na- Nav.
ricawe. Asirci su verovali da je N. bog koji
Nenad, nƒnda, uìvawe, Vi{wi (= nandi, daje telu snagu u lovu i ratu (Nedo-
“sre}nik”), √ nand > Vi{wi, ime boga ma~ki).
Nava, zadovoqstvo, uìvawe, oli~eno u Nereide (rusalke), v. Nerej > jel. Nireides,
}erci Neba. 50 dugokosih k}eri Nereja, pletiqa i
nenadan, ananda, sre}a, radost, uìvawe, peva~ica, u belim haqinama sa sjajnom
senzualnost, zadovoqstvo. kosom zelenkaste boje, za{titnice mo-
ra i mornara..
Sveci se uvek javqaju nenadano, na sre-
}u i zadovoqstvo. Nerej, v. more > jel. Nireýs, bog Mora,
“morski starac” s ribqim repom, otac
neo, -(nov), v. nov.
Nereida.
neobiogeneza, v. nov, bio i geneza.
Neren (reg. Tur~in), nara, ~ovek, √ n™‡.
neovitalizam, v. nov i vitalan. Neretva, v. Nera > lat. Narenta: jel. Are-
neogen, v. nov i gen. ntani, Neretqani.
neograf, v. nov i grafo. Nerija (“svetiqka boìja”), v. nur > ar.
neogrek, v. nov i grk. Nūria, svetao, sjajan.
neolit, v. nov i lito. Sever i nadir su oli~ewe i vrhunac
neologij, -ija, v. nov i logo. trojnog kretawa svetlosti Nava.
neon, v. nov Neron, nar“–a, “vo|a”, pridevak boga Sun-
Nepal, nep‚la, ime dràve √ p‚l. ca (Puni{e), √ n™‡? > lat. Neroneus.
nepovrat, -an, ƒnap‚v™it, RV VI 32, be- nestao (nestanak), na{šƒ (nastah), izgubq-
spovratno, √ an. en, is~ezao, √ na{.
nepot, v. napat.
280
Nestor, n‹{š™i, vedski sve{tenik (ne{- Nizejka je vila koja je odgojila boga Ba-
tar), koji priziva bogove na obred, ime ka. Ime je dobila po preanti~koj Nizi
boga Nava, √ n‡ > jel. Nestor (mudrac, (Ni{).
u~esnik Trojanskog rata). nizak, n‡~a(ka), kratak, patuqast, dubina,
nestorijanizam, v. Nestor. spu{ten, depresija, √ aw~.
netremice, netra, oko (> netr†maja upa- nizam, ni√ han, udariti ili u~vrstiti,
la oka). napasti, ubiti; razoriti > tur. nizami-
ne}kati, n„t'ate, traìti pomo}, pitati, cedid, “novi red”, naziv za uredbu vo-
zamoliti, zauzeti se, traìti, name- jni~kog sistema.
tati, √ nat'. N. je vojnik, ali ima jo{ zna~ewe reda,
neudvojen, ƒdvaita, √ ad. pravilnosti ili uredbe.
neudata, anud‚tta (ƒnudd'ata). nizina, ni~‰na, ispod, dole.
neuro, -(ìvac, ìv~ani), v. nerv. Nijagara (ime vodopada), nirx'ara, vodop-
ad, √ x™‡.
neurograf, -ija, v. neuro i grafo.
nijansa, mimansa, rasprava, tuma~ewe svr-
neurolog, ija, v. neuro i logo.
he vedskog obreda.
neuropatologija, v. neuro i patologija.
Nikac, ni√ ka{, ime zloduha ili majke
neuropira, v. neuro i piro. vo|e zloduha.
neuroptera, v. neuro i ptero. Nike, mak’ƒ, veseo, razdragan, u dobrom
neuroskop, v. neuro i skopija. raspoloèwu, boànski pridevci (nar.
nefelion, v. nebo. Vetrova): prino{ewe (obredno): ime
nefelologija, v. nebo i logo. mitskog bi}a, √ mak’ > jel. Níke, bo-
nefeloformetar, v. nebo, fero i me- giwa Pobede, u Hesiodovoj Teogoniji
tar. }erka giganta Pala i reke Stiks, koja
deli Jav od Nava.
nefelograf, v. nebo i grafo.
Svaki uspeh donosi dobro raspoloè-
nefeloptera, v. nebo i ptero.
we, boànski Vetrovi imaju krila da
nefeloskop, v. nebo i skopija. bi bili brì, a pobedni~ki (lovorov)
nefro, -(bubreg), v. bubreg > jel. nefros. venac je obrednog postawa.
Niger, v. Nergal > lat. niger. Niketa v. Nikita.
niz, √ nah, vezati, pri~vrstiti. Niketa, vladika Remizijane je u IV
nizati, nahjati. veku drào slu`bu na jeziku ra{an-
niz, pr. nˆ, dole, nisko; kratko; unutra > skih Besa i na tom istom ra{kom (jel.
ir. ni, jel. eni, nem. nider, nidar, eng. netra~kom) jeziku napisao {est kwiga,
ther, beneath. kao i pesmu “Tebe Boè hvalim”, koju
Niza, v. Ni{ > jel. Nusa, anti~ko ime danas peva Isto~na i Zapadna crkva.
Ni{a ili wegov eponimni osniva~. Da je u pitawu srpski jezik svedo~i en-
ciklopedija Vatikana, koja kaè da je
Niza je eponimno ime o~uha Dion-
Niketa podu~avao hri{}anstvu divqe
isovog i sinonim za zemaqski raj, pod
Srbe.
kojim Jelini podrazumevaju Elizijum,
negde pod zemqom ili neko ostrvo Nikita (oli~ewe No}i), nˆ{it‚, no}, √
sre}nih, gde Platon prenosi Ahila, nakk? > jel. Nikitis.
{to se odnosi na Ostrvo zmija (Lence), Nikodim, n„kan‚t’a, Gromovnik, √ nak’
na u{}u Dunava. > jel. Nikodimos.
Nizejka (> jel. Muza), v. Niza.
281
Nikola, nakulƒ, ime boga Nava ili we- tnika mo}nim pred Gospodom (De-
gove ène, √ nak > lat. Nicolaus, rum. reti}).
Neculce, eng. Nic(h)olas. ninu-na (re~ za uspavqivawe), anu-ni, smi-
N. je ûdotvorac, Putnik, boànski riti, zadobiti poverewe, sti{ati, mo-
brodar pospodar voda, za{titnik mor- liti, sakupiti, indukovati, zameniti,
nara i brodolomnika. pribliìti, dovu}i, √ n‡ > lat. nenia,
Nikoqdan, v. Nikola i dan > bug. Ni- {p. ninjo.
kulden. ninxa, ninja, unutra{wi, skriven, mist-
nikoq{tak, nakulaka, bogosluèwe eriozan, tajan, √ n‡?
bogu Nava. Nin{ar (asir. zapis), v. Nino i car.
N. je slavar Sv. Nikole. Nioba, v. nebo > jel. Niobe (majka sedam
Niks, v. nikt > jel. Nýz, oli~ewe No}i. sinova i sedam k}eri).
nikt, -(no}, -ni), v. no} (= akt„, RV I, 62), Niord, n‡
‡rƒ, voda, √ ‡r > norm. Niord(hr),
> jel. nux, nuktos. bog Mora i Vetra.
Nikta v. nikt. nirvana (stawe meditacije), nir√ va™–,
o~ekivati, nameravati, predstaviti, pr-
N. je “ambrozijska” i sveta, u tamnom
ikazati.
pla{tu.
Nis, ni{‚ (niz‚), u~ewe, sistem odgoja,
niktografija, v. nikt i grafo.
teo rijski pristup, pogled, vizija, pro-
niktourija, v. nikt i urin. vi|ewe, namera, meditacija, mo} pred-
niktofobija, v. no} i fobija. skazawa: kurkuma (hartija za pisawe
Nik{a, n‚ke{a, Gromovnik, gospodar ne- doterana ùto-zelenom bojom kurkume,
ba, √ nak{ > st. srp. Onogo{t. lat. Curcuma longa), √ ni{ > lat. Nisus,
Nik{i}, v. Nik{a. jel. Nīsos, mitolo{ki zakonodavac i re-
Nil, n‡ra, voda, √ ‡r > zend. nira, lat. ligiozni reformator.
nilus, akvadukt. niska, ni{kƒ (niskƒ), zlatan privezak
ninati (uspavqivati), ninajati, uputiti, oko grla ili na grudima (kori{}en i
voditi, nadzirati, prodreti, √ n‡ > srp kao novac), √ ni{k.
naja (majka), imp. ninaj, spavaj, {p. el nit, nˆtja, neprekidan, u kontinuitetu, ve-
ninjo, dete. ~an, ime bogiwe Nava, √ ni? > jel. mí-
Niniva (asir. grad Nebrodov), v. Nino. tos, konac.
Nino (titularno ime), ni√ n‡, “vo|a”, Nit povezuje vidqivi i nevidqivi sv-
(pred)voditi, brinuti: obredna ponuda: et, u primerima: utorni~ka pre|a i ku-
uzrokovati, izvr{iti, provesti vreme deqa: Arijadnin konac, ili Parke koje
> jel. Nínos. predu vreme i sudbinu. U duhovnom sm-
islu tu ulogu ima Tantra.
Nino mitski kraq Haldeje, istorijski
je Nino Belov (pridevak Beloboga), tvo- nitna (zakivka), nadd’ƒ, veza ~vor, spoj, po-
rac prvog asirskog carstva. vezan, √ n‚d’ > nem. Niet.
Starozavetni prorok Mina ga pomiwe niti, nati, ne tako|e, ne mnogo ili prev-
kao cara Nebrodije (Vavilona), jer je i{e (naeti, ne, nije).
bio iz plemena Nebrod (lat. Nimrod), ni~ice, n‡~ina, ispod, nadole, utu~en, po-
iz starog Rasa, blizu planine Ninaje. nizan (= n‡~ais: ni~ijah, dole, ropski
Stari zavet ga pomiwe u Postawu (Iz- poloàj), √ aw~.
orod), kao velikog Div lovca (ime po Ni{ (ant. Niza), v. Nis > lat. Naissus.
Arionu, bogu Lova), odnosno prvog smr-
282
Ni{ je preanti~ka Niza, verski cen- tako smatrali da bogovi o N. godini

tar Bakovog posve}ewa, iz koga se ni- odre|uju qudima sudbinu i pridavali
zejsko (ni{ko) u~ewe u obliku verskog su joj veliki zna~aj. U obi~aju je bio
sistema ra{irilo na Istok, gde po- “takultu”, novogodi{wa obredna gozba,
stoji vi{e Niza. Staro ime Teherana uz izno{ewe A{urovog kipa, iz grad-
je Niza, a jedan Ni{ je na Tibetu. skog u novogodi{wi hram, podignut u
ni{a, ni{‚, utonuti u razmi{qawe, nam- prirodi izvan grada (Nedoma~ki).
era, zamisao > asir. ni{u, podi}i ruke Novak, navaka, oli~ewe mladine Meseca.
za molitvu (< ni{, podi}i), srp. ni{a, Novigrad, v. novi i grad > it. Novegradi.
udubqewe u zidu za ikonu i kandilo: Novi dvori, v. nov i dvori.
prostorija za odmor i razmi{qawe, [, Novi pazar, v. novi i pazar.
fr. niche, -ier, udoban sme{taj.
Novo, nƒva, nov.
Ni{ava (vodonim), v. Ni{.
noga, ƒ•ga, ud, deo tela, ~lan, √ a•k.
ni{an (beleg, obele`je), ni{‚, pogled,
Noje, na“, pridevak boga Meseca, ~amac,
gledawe, √ ni{ > rus. mi{enь, pe~at,
posuda, brod, √ nu > jevr. Noach.
per. nišan, znak (kod muslimana nadgro-
bni spomenik). Indi znaju za Wuha i wegovu barku na
Himalajima. Biblijska pri~a o Noju
ni{anxija (Vuk), v. ni{an i xija > tur.
postoji u vavilonskom predawu, a nema-
nisanci, ~inovnik koji pravi sultanov
~ki kartograf Humbolt je istu le-
potpis (turu), na carskim poveqama.
gendu na{ao u Peruu i Polineziji, s
ni{ta, na{šƒ, prazan, izgubqen, i{~ezao, glavnim junakom po imenu Noa.
nevidqiv, izbegnut, √ na{.
Sli~nu pri~u imaju i Dogoni. Wihov
ni{tarija, ni-{t’ura, sirov, neuqudan, mitski predak Nomme stigao je na ze-
ne prijatan, grub, zajedqiv, √ st’‚. mqu u vasionskom brodu s 60 odeqewa
ni{~i, n‡~a, nizak, potla~en (= n‡~ja, u kojima su bile sme{tene razli~ite
robovawe), √ aw~. stvari.
ni{tak, ni{ka–šaka, “nepovredivi”, si- nokat, nak'ƒ, √ nak'? > lit. nagas, jel. ónuh,
guran, bog Nava √ ni{. lat. unguis, eng. nail, a.s. naegel, nem.
no, re~. no (= ano, ne, ni). Nagel.
no-no, n‚n“, ne, nikako, nikad. Noken (No}an, -owa), naktƒn, no}, RV VII,
nov, nƒva, sve`, mlad, √ n’ > zend. nava, 104, √ nakk > jevr. Natan.
ra{. novo, lit. naújas, jel. neo, neón: Noken je beli kow koji no}u izlazi iz
neos, lat. novus, eng. new, a.s. nîwe, nem. jezera da opa{e kobile. Jo{ uvek ìvi
neue. u legendma Isto~ne Srbije. Veruje se
Nova godina, v. nov i godina. da onaj ko ga ugleda mora umreti.
N. g. ili mlado leto je prirodni upliv Na dalekom severu, pod istim imenom
obnove prirode u prole}e, kada je akti Noken ìvi u reci beli kow iz viki-
vnost magnetnog poqa sunca minima- n{ke legende, koji izlazi samo no}u.
lna, pribli`no ravnodnevicama, u vre- Ovekove~io ga je norve{ki slikar Teo-
me kada zemqa preseca magnetno poqe dor Kitelsen 1907. g. i nalazi se danas
Mle~nog puta. na norve{kim razglednicama (Jakoni}).
U mesopotamskom predawu N. g. je sla- nomina, n„mana, l. ime, oznaka, naziv, pri-
vqena kao generativna mo} Prirode, a ziv, obratiti se imenom, pomenuti, ob-
bogovi su se sastajali svake N. g. da ratiti se, znamewe, osoben, znak ili
odrede sudbinu sveta. Asirci su isto obele`je, oblik, vid, su{tina, narav,
vrsta, rod, na~in vladawa, slavan, poz-
283
nat, istaknuto ime > avest. nāman, lat. Sorbej (Orfej) kaè za boànsku No}:
nomina, imena, nazivi, -tio, nominalis, no- “Opeva}u No}, majku bogova i qudi,
men, osobina ili svojstvo neke stvari.
izvor svega postoje}eg”.
Nomokanon, v. nam i kanon. nota, manota, himna, RV (VI, 1), ime boà
Zakonopravilo ili Krm~ija je biser nstva kome se himna upu}uje ili po-
srpskog gra|anskog prava, koga nema u sve}uje, recitovawe himne, √ man > lat.
Pravnoj enciklopediji, izdatoj u Bgd. nota, znak, podsetnik, zabele{ka.
‘85 g. Jedino mesto na svetu gde se
no}, nƒk, RV VII, 71 (= nƒkta; nƒkti, RV
prou~ava je Univerzitet u Minsku (Ja-
II, 2, √ nakk; nˆ{it‚, √ {i), √ nƒ.? >
r~evi}).
rus. no~, zend. nakhtru? lit. naktis, prus.
nomos, -(zakon), nama, {to se pojavquje, spo- naktin, jel. nýz, nuktos, lat. nox.
qni izgled > jel. nomos, zakon, odredba,
No}ilo (oli~ewe ve~erweg Ogwa), v. no}.
obi~aj.
nu, √ n“, sada, upravo, odmah, zaista, zacelo,
non, naw, negacija > gal. lat. non.
izvesno; pomeriti.
Noriel (“ogaw boìji”), v. Nerija. nuditi, nudƒti, nagoniti, podsticati, pok
norija (dolap), n‡rƒ, voda, √ ‡r > ar. renuti, probiti, √ nud > srp. nu`da, st.
nā'urāh, {p. eng. noria. nem. nut.
Norin (vodonim: zem. ime), n‡rƒ, voda, √ nu|ewe, n”tana, trenutno doga|awe ili
‡r lat. Narona. sa da{wost, √ nud.
N. se nalazi na mestu anti~ke Narone. nuji (matuv, omatu{io), na“, mesec, u vezi
noriti (roniti), n‡rƒti, nakvasiti > st. meseca, √ nu.
nem. rinan, jel. raino. N. je u C. Gori izraz za umno onemo-
norma (mera, pravilo, propis), nir√ m‚, }alog ~oveka.
me ra, merilo, veli~ina: posti}i, nula, ‚nala, pripadnost Ogwu, √ an > lat.
izvr{iti, graditi, na~initi, proizve- nulla, -um, -us.
sti, sastaviti, konstrukcija, imisliti,
Nula se nahodi na rasenskim sarko-
ostvariti > it. lat. norma, norma, nem.
fazima ili urnama od terakote. Simbo
Norm, eng. norm.
li{e ve~nost i obnovu toka Stvarawa.
normalan, v. norma. Sve ono {to su bogovi stvorili ve~i-
Normani (= Severjani), v. nur > st. norm. to je ("vertikalno" vreme), a na zemqi
noru, -ir (mn.), eng. north, hol. noord, nem. se mora obnavqati svake godine ("ho-
nord: Normannen (< Nord mannen), qudi rizontalno" vreme), s tokom Ostvarewa.
sa severa (N. su od Teutona), lat. nordi- Otuda je godina (magijski) to~ak Vre-
cus, gal. normant, fr. normand: nem. Noor- mena, rotacije i revolucije.
seh, Norveàni. Numa (Sarbiwanin), v. Manu > lat. Numa,
Ime Normani, izvorno je vezano za drugi kraq Rima.
Ruse ili Srbe iz Balti~ke Sarbatije, N. "zakonodavac" koji je st. ital. ka-
a etimolo{ki za svetlost i “~asnu” lendaru dodao dva meseca.
(desnu) stranu kola nebeskog.
numera, n‚ma-r’pƒ, oznaka, vrsta, rod, ob-
normativ, v. norma. razac, sastav, razvijati, ve`bati, ure-
normirati, nirmim‡te. diti; ime i oblik, osobeno postojawe >
nos, √ nƒs (= nasa, n„sƒ) > lat. nasalis. lat. numerus: Numeri, nem. Nummer.
Not, v. no} > norm. Nott, bogiwa No}i, s nuncije, v. wuwati > lat. nuntius, glas-
tri muà (oli~ewe trojakosti no}nog nik, poslanik, -atus.
Ogwa).
284
nur (lu~), nƒra, ime Gromovnika ili jednog

od kowa Meseca, √ n™‡ > srp. nurli,
svetlica, ar. per. nūr, svetlost, rum. nur.
nura, m”la, podno`je, najniì deo, dno, po-
~etak, baza, osnova, √ m’l > it. nuragi,
kamene kule-osmatra~nice, na Sardi-
niji.
N. je u Hercegovini zidina od kamena,
a u Vasojevi}a dowa (kamena) ku}a.
nurati (turati, gurati), n‡rƒti, pomerati,
kretati, √ ‡r.
Nut (Majka zemqa), v. mati > misir. Nut,
za{titnik mrtvih.
nu (nuto), v. nu|ewe.
Nu{a, v. Moja{.
Nuriel (“ogaw”), v. Nerija > ar. Nuri(ja).
nus, m‚nasƒ, {to pripada mi{qewu (= ma-
nasƒ, RV V, 44, "uman"), √ man > jel. nus,
um, intelekt (Anaksagora): misle}a du-
{a (Platon, Aristotel).
285
286
W
wowa, ‚nana, usta, lice (< ‚nƒ, lice), √
an.
Wego{, nagê{a, ime boga Nava ili vrha
mitske boànske planine (Kailase), √
nak’? > srp. Wego{, ime planine (u
Herce govini i Makedoniji).
wihati, nij‚ti, pre}i, si}i, upasti, √ ja.
wiva, nivƒt, dolina, nizina, √ vaš > bug.
rus. nˆva, st. nem. n(e)idar, jel. neiós.
Wegu{i (grad pokraj Tesalije), v. Wego{.
wuwati, xuw~ate, govoriti, √ xuw~.
287
288
O
“Obila majka rodila obila junaka (Obi-
li}a)”.
Obili}evo, v. Obili}.
objava, ab’j√ av, podsetiti, RV IX, 27 (ab’j-
avas, baciti na ne{to), okrepiti, osv-
o, o (= ‚), dozivati, obra}ati > lat. ō, ōh, eìti, obnoviti, popraviti.
st. ir. ā, st. nem. ô, wê, nem. oh. oblak, abra, oblak (= bal‚hakƒ (ki{ni
Ob (vodonim), ƒp, voda > rus. Obь, reka u ili gromoviti) > jel. ómbros.
Sibiru. Epsko oli~ewe oblaka je Obla~i}u Ra-
oba, ub'a, √ ub’ > srp. oba{ka, lit. abu, jel. de. U RV tmurni crni oblak (saranxa),
amfo, lat. ambo. ra|a Jamu, prvog me|u smrtnima i su-
obaviti, ‚b’ƒvati, prisustvovati, prisu- diju mrtvih.
tan ili pri ruci, asistencija, okrenu- Dabog se pojavquje u oblacima, a u gra-
ti se ne~emu, RV I, 51, u~estvovati, dobitnim oblacima nalaze se ale. Mo-
produìti, proizvesti, prouzrokovati, è da bude stani{te boànstva:
√ b’’. "Do crnoga tog boòla,
obad, ‚√ b‚d’, pritiskati, ti{tati, ugwe- tog oblaka olujine":
tavati, muka, patwa, dosa|ivati, uzne- "Namaknu se oblak Be~u,
miravati, prika~iti > rus. ‘vod, lit. iz oblaka svetac progovara".
uodas, jel. othéo, lat. tabanus.
Oblakom se zakliwe. Mitsko je pore-
obal (obao), v. oval > lit. apvalus, eng. |ewe za kravu, jer, kao {to krava daje
peble, a.s. papol. mleko, tako oblak daje ki{u.
obala, ap‚rƒ, re~na obala, √ ™i > lat. ripa, Oblak, v. oblak.
obala > riparius, {to pripada obali ili
Jedan Oblak je maloazijski car 70 g. s.e.
vodi: rivus, potok, rivulus, it. rivolo,
(Strabon), a drugi Oblak Vu~i}, iz tre-
-lleto, eng. river, -ulet, potok. }eg v. s. e. komandant rimske kowice u
Obar, v. Avar > srp. obarski, èstok. bitki s Pirom (Dereti}).
Obarska (ime sela), v. Obar. Obla~ina (zem ime: jezero), v. oblak.
obasjati, b'‚sajate, b'‚sate (< b'‚su, obleg (du`nost), ab'i√ lok, gledati na,
sunce), √ b'‚s: obasjan, b'‚sja. obratiti pa`wu, namera, pogled (s
obga (ovga), ƒdga, obredni kola~, √ ad. uzvi{ewa), izgled, vidno poqe > lat.
obdanica, ƒbdam, tokom godine, √ bad’ (?) obligatio, it. obbbligare.
obelisk, v. beleg > jel. obelískos, obelismós, oblepiti, ab’ilimpati, umrqati sa ne-
obeleàvawe: obelós. ~im, namazati, √ lip.
ober (knez, kurva, majstor), upƒri, iznad, oblikovati, ab'iloka(ja)te.
gore, gorwi deo, prema gorwoj strani, √ oblina, ab'il‡na, ~vrsto prijawawe, pri-
™i > avest. upairi, jel. ýpér, lat. super, qubqivawe, √ l‡.
eng. over, st. nem. obar, nem. ūber, Ober, oblog, vi√ lag, prilepqen za ne{to, dr-
Obere, vlast, stare{ina: vi{i. àti se ne~ega, visiti na ne~emu.
obil, -qe, upƒri, iznad, preko, √ ™i > oblagati, vilagati.
asir. ab‚ru, jak, st. rus. obilь, jevr. oblok (prozor), v. obal.
abbír, tur. bol, jel. óbrimos.
obod, abad’‚, segment osnove trougla, √ ‚d’.
Obili}, v. obil > ~e{. Obr, div.
oboje, ub’ƒjam > rus. ob‘e, lit. abji.
Mitski Milo{ je nadprirodnih oso-
bina, kao i wegova majka divkiwa:
289
oboleo, a-bala, slab, bolestan, RV V, 30, √ obru~, ab'i√ ru~, sjaj, svetlost sunca >
bal. lat. orbis, krug, obru~: orbita, putawa.
obor, v‚ra, okruèn, ogra|en, ograda, √ obru~iti (zaru~iti), ab'iro~ati, ushi}-
v™i > asir. abaru, okruèn, zatvoren, ewe, zanimati se, zadovoqiti nekoga, √
rus. zabor, rum. obor, cinc. ubor, jel. obo- ru~.
rós, lat. barra, ograda. obstrukcija, ava√ rud’, zakr~iti, prepre-
Obor, v. obor. ~iti, zatvoriti, RV X, 105, suzbiti:
oboravawe, v‚™anƒ, obuzdavawe, suzbijawe, sadràj > lat. obstruere, -ctus.
~uvawe. oburdati (skotrqati), v. brdo.
O. je magijski postupak za{tite. obu}a, v. oputa.
Obrad, v. Obra`da. ovamo, ava√ nu, kretati se ili pomerati
Obra`da (manastir: zem. ime), v. brazda. prema (ne~emu), RV IX, 86, ciq radwe >
Sv. Obra`de su narodni praznik prve it. avanti.
brazde u godini s kola~em ( “brazdani- ovan, avana, terati √ av > rus. oven, misir.
ca” ili “bra`danik”), koga nema u cr- ab, afg. afgan.
kvenom kalendaru. Mitski "zlatoruni Ovan" simboli{e
obraz, ~ubra, lice, √ b'r‚{. sazve`|e Ovan, kojim zapo~iwe Mlado
obramica, b'ramita, kretawe u krug √ leto (godina), o ravnodevici, koje "~i-
b'ram. sti" zemqin {ar i daje svaku bo`ju
blagodet.
obratiti, raš'ati, govoriti, √ raš’.
oval, v. ovalan > lat. ovum, -alum, jel. obo-
obrva, b'r’, √ b’r(a)m (= b’ruva) > a.s. brū,
lós, vr. novca.
eng. brow, lit. bruvis, st. nem. brawa, st.
ovalan, v‚lana, odnos prema ekliptici √
isl. brun, jel. ófrýs.
val > n.lat. ovale, -is.
Obren, v. Obretenije.
ovaplo}en, avaplute, potopiti, zagwu-
Obrenovac, v. Obren. riti zariti: odsko~iti sa, o~ove~ewe,
Obretenije, vartana, ~in obrtawa (vrt- bog koji je postao ~ovek, √ plu.
ih), √ vrit. ovaplotiti, avapluvate.
O. je praznik prvog dana Nove godin (9. ovas (je~am), jƒva, ovas (= jav‚sa, j‚vasa: ava-
3.), kada se “obr}e” na boqe. Zima po- sƒ, provijant, RV I, 93), √ ju > avest. java,
pu{ta, dani su topliji i duì, a bi- zrno, rus. ovёss, hleb, lit. aviža, prus.
qke “kre}u”. wuse, lat. avena.
Obri, v. Avari. Oveqa~a (vr. boànstva), valja, glavni,
obrijati, ‚b™ihati, RV X, 61, povu}i, zna~ajan, vo|a, √ v™i.
skinuti, odse~en, √ b™ih. U narodnom predawu Oveqa~a je è-
obris, b'r‚{, sijati, svetleti. nsko boànstvo, vi{e vodena, za raz-
obrov, v. rov > rus. obrov, iskopina: srp. liku od lapavice, koja je vi{e blatwa-
oburvati. va.
Obrovac, -ica, v. Obar. oveqa~e, v. Oveqa~a.
obrt, v‚rtt‚, posao, profesija (v™tti-st'‚), O. su svojstvo Oveqa~e: ki{a, vetar i
preìvqavawe, poqoprivreda, na~in sneg.
zara|ivawa za ìvot, √ v™it: ove{tati, ‚ve{šate, umotati, zaviti, op-
obrtnik, v‚rtikka. seg, zamah, {irewe, √ ve{t > srp. za-
obruk (tur. iskopano), v. obrov. ve{tawe.
290
ovo, ava, RV VI, 67, √ av > zend. ava, jel. aý- ograda, vard’aka, ograditi, rastavqawe,
tós, aýthi, lat. aut, autem. razdvajawe, prese}i, odeliti, √ vard’ >
ovrag (suncovrat, uvratine), √ v™ix, kriv, rus. ogor‘d, tat. kirtä, lit. gardas.
krivina (mat. i duh.). ogra{ilo (sunce), agr†n{u, vrh (kraj)
ovca, ƒvi -ka, √ av > lit. avinas, awis, prus. zraka svetlosti (agr†n{a, stepen am-
awins, st. nem. ew, lat. avis, jel. óis. plitude fokusa), √ ag (og).
O. je rajska, senovita i astralna ìvo- ogra{je (borba), v. agr > tur. agraş.
tiwa. ogrez(a)o, gr‡{mƒ, leto, sezona leta, le-
Ov~a v. ovca. twa vru}ina, √ gras .
Ov~arevo v. Ov~a. ogresta (grozd), grasa, disk sunca, √ gras.
ogaw, agnˆ, vatra (obredna), bog Ogwa, broj ogrlica, v. grlo.
tri, simbol stvarawa, zlato, √ ag (og) > od, v. ab.
het. Agni{, bog Vatre, rus. Ogonь, lit. oda, oda, vrsta sve~ane i uzvi{ene pesme,
ugnis, st. srp. Oganь, znak porodi~nog prineti > jel. epōdós, baja~, gatalac, ōdē,
ìvota doma}eg ogwi{ta, lat. ignis, pohvalna lirska pesma, ōdeīon, lat. oda,
fin. Uko, bog Vasione sa stani{tem u -e, odeum, mesto izvo|ewa ode.
oblaku (Kalevala).. odaliska, v. odaja.
Ogaw je trostruk (RV III, 26). Ra|a se odaja, ušaxah (ušajah), koliba od li{}a >
omladini, muwi olujnog oblaka i iz- tur. oda, -çi: hhas-oda, rum. odaie.
vija “ìvim ogwem”. Smatra se ve-
odan, ‚d'‚–a, izdràvawe, podno{ewe, os-
~itim i ve~no mladim, RV VIII, 23. Sam
lawawe, podràvawe, zahvatawe, pose-
od sebe se ra|a i umire. Nalazi se
dovawe, osvajawe, razumavawe, shvatawe,
svuda na nebu i zemqi. Posrednik je
zadràvawe, smatrati, ra~unati, poma-
izme|u bogova i qudi:
gawe, √ d'‚.
"Ogaw je glava neba i vrh,
odar (leàj: zem. ime: uzvisina), daru, drvo
mu` zemqi ovoj, u vodi > rus. oder, nosila, ~e{. odr, st. nem. et
semenu ìvot podsti~e". RV VIII, 44 ar, nem. Etter, jel. otrimon, ma|. odor: lit.
Za sv. Ogaw se koristi sedam razli- ordai, kolac,
~itih drveta. @iva vatra se vadi za O. je samrtna posteqa: uzvi{ewe za kr-
lek ili ~arawe. Ogaw je barjak obre- upnu stoku, [.
dni, RV V, 11, a oko wegove lepote oti- odati (priznawe, po{tu), a——ate, spojiti,
maju se dan i no}, RV I, 144. Pre- sastaviti, pridruìti, √ a——.
dstavqen je kao vozar, pa se vo`wa po
odaxiba{a, v. odaja i ba{a.
vodi poredi s kretawem svetlosti.
odaxija, v. odaja i xija.
U juna~koj pevaniji, likovi mladog i
starog Ogwa su Sekula i Janko. U na- odbiti, bƒd’ate, spre~iti, staviti na str-
rodu se kune Ogwem. Zamena za ogaw je anu, prisiliti, istisnuti, √ bad’.
sve}a. odvoit, ƒdvaita, “li{en dvojstva”, pride-
Ogar, v. Zagar > st. rus. ogarь. vak Vi{weg boga, jedinstvo duha i ma-
terije, √ ad.
ogarina, g'ri–ƒ, RV I, 133, èstok, sun~ev
sjaj, √ g'™i > gal. grian, sunce (Apollini Odeon, v. oda > fr. Odéon.
Granno, natpis na oltaru). odiva, vad’”, mlada, nevesta, skoro udata
Ogwen, v. ogaw > lat. Ignius, Egnius, nem. mlada èna (= vo—’a, odvedena ku}i (ud-
Hagen. ata), √ vad > avest. vadu, eng. bride, a.s.
br’d.
Ogorjelica, v. goreti > jel. Agorelitsa.
291
Odin, v. Vodan > skand. Odin, Odhinn, dan. odrati, dr‚date, rasturiti (u par~i}e), √
Odin, st. norm. Ōthinn. dr‚—.
Skandinavski istori~ar Torfeus kaè odre}i, re~ate (rˆ~jati), napustiti, osta-
da se Odin “doselio” iz Azije, oko 70. viti iza sebe, √ ri~.
godine s.e. Slavqen je u Norve{koj do odron, ƒdri, kamen, √ ad > ir. art, -an,
XI veka. Pripisuje mu se pronalazak kamen.
pisma (Odinove rune) i ~uda magike. oduran (odbojan), art'ana, prezrewe, nepod-
Odisej (lutalica), √ hod, hodati, skitati > no{ewe, √ ™it.
jel. Odusseús. odu{ka, aduhka, povoqan, naklowen, slo-
O. je mitski kraq Itake i oli~ewe bodan od zla ili nezgode, √ duh.
Sunca boìjeg, u svom ve~itom putu oìveti, uxxivati, povratiti u ìvot,
preko neba (12 brodova, 20 godina lu- √ xiv.
tawa).
Oùjko, v. Laste > srp. Lastujak, Lastavi
Odiseja i Banovi} Strahiwu povezuje ~iji dan > Lazujak > Oùjak (Mart).
isti motiv ve~ite borbe gospodara Vi-
Oùjak-Mart je u staroj srpskoj veri
dela, protiv zimskog Besa, jer, Sunce
po~etak Novog leta, a laste glasnice
boìje svakog prole}a razgoni zimske
prole}a, po kojima je sazve`|e Vla-
zloduhe, zle prosce svoje ène Prirode,
{i}a nazvano Lastari. Isti je naziv
po motivu mitske svadbe.
dece (slikoviti uzrast Prirode u pro-
Odiseja, v. Odisej. le}e), u~esnika obi~aja Lastavi~iji dan
Eratosten je posprdno rekao da }e po- (Pomaci, Rodos, M. Azija).
dru~je Odisejevih lutawa otkriti onaj, U narodu se naziv oùjak izvodi od
ko na|e kroja~a, koji }e mu sa{iti glagola “ojuìti”, otopliti.
vre}u za vetrove. Taj “kroja~“ je M. Ri-
ozariti (obradovati), v. zora.
stanovi}, sa kwigom “Zlatno runo Ja-
drana“, koja prvenstveno pomo}u ge- Oziris (misir. bog Sunce), v. Osor.
omorfolo{kih, meteorolo{kih i hi- Ozren (oronim), v. Ozro.
drolo{kih konstelacija, dokazuju da je Ozro, -a, v‚sra, dan, √ v‚s.
Jadran geografska odrednica, preko 27. oiko v. his > jel. oīkos.
000 stihova. oj, aje, aj.
Krunski dokaz su anti~ki periplusi, oja~ati, oxa(ja)ti, √ ox.
vrsta brodskih dnevnika, koji se uza-
oj-la, ul-lal, trgnuti, zapo~eti, posko~iti.
jamno potvr|uju s Momirovim stiho-
vima (Svetlica). Okean (nebeske vode), udakam, voda, √ ud
> sum. Oanes, bog Voda, akad. Oanes, ~o-
oditologija, v. hodati i logos.
vek-riba, ”boìji poslanik“, vav. Anu,
odmazda, m‡—'a, dati po zasluzi, √ mid’. misir. Nuu, hindi Oanes, jel. Okeanós,
odoqen, nalada, vr. biqke, √ nal. udor, voda: lat. Oceanus, undu?
odont, -(zub, zubni), v. dentalan > jel. Sunce i zvezde ra|aju se iz nebeskih
odús, odóntos. voda i ponovo padaju u Okean, s obe
odperjati, uttp‚rjati, prebaciti, izvesti strane Mle~nog puta. U Vedama je Ok-
iz ne~ega, RV I, 182, √ p™i. ean mitski potok koji kruì oko pla-
odraz, id™ˆ{a, takav (isti), bogat takvim nete Zemqe (= okean ra|awa i smrti,
kvalitetima, √ ‡ > jel. lik(o), tilikos, lat. Bahavad Gita).
talis, qualis. Okeanija, v. Okean > lat. Oceania, oceani
des.
292
okeanograf, -ija, v. okean i grafo. olak{awe, lak{a–a, ukazati, nagove-

okeanotelegraf, v. okean, tele i gr- stiti, izraziti indirektno, √ lak{.
afo. olak{ati, lak{ate.
oker, v. ohra. oliva, v. uqe > {p. lat. oliva, maslina (ol-
okititi, ok'ita, ukrasiti, ulep{ati, √ ika, ulika).
ok'. Oliva, v. oliva > eng. Olive,
oki{, ‚√ k‚{, vidik, vidno poqe, izgled, Oliver, -a, urvƒr‚, vilinsko ime, zemqa,
pogled: priznati, prepoznati, posma- rodno tlo, prinos, plodonosna umrqa-
trati. nost, √ v™i > it. Oliver, bera~ maslina.
Oki{ je mat. taktil za ome|en prostor Olivije (jevr. knez hora an|ela), v. ul.
u igri klikera, za razliku od duhovnog oligarh(ija), v. oligo i arhi.
pojma aka{e. oligo, -(mali), v. le~ka > jel. olígos.
okno (rudarsko: prozorsko), k'anƒ, rudnik, oligokratija, v. oligo i Krat.
{to je iskopano, √ k'an > fin. akkuna,
olein (sastojak masti), v. uqe > fr. olline,
prozor.
lat. olea, -um, ma|. olaj, laneno uqe.
oko, ƒk{i, √ a{ > lit. akis, rus. oko, jel.
oliban (tamjan), lamb’ana, dobiti, po-
ósse, óktallos, lat. oculos, ocularis, occulta,
sti}i, dosti}i, ispo{tovati, nalaè-
occultus, a.s. aēge (> eng. eue), nem. Auge.
we, obnavqawe, zarobqavawe, vrsta og-
okrenuti, k™i–ƒtti, uvijati, okruìti, rade ili priloga, √ lamb > lat. oliba-
opkoliti (krinati), √ k™it? num.
oksi, -(o{tar), v. o{tri > jel. oxýs. Olimp, √ lamb, zalazak Sunca > jel. olum-
oksigen, v. oksi i gen. piás, Olumpos, planina bogova ili ime
oksigon, v. oksi i ugaon. Kresovog sina, mitskog peva~a.
oksimetar, v. oksi i metar. O. je duhovni pojam za stani{te bogova
Oktavijan, ‚{šan, osam, √ ‚{ lat. octo. (= Smiqana, Meru, Gole{) koje se po-
O. je ime davano osmom detetu. mitskom nazoru Srba nalazi na zapadu,

gde sunce zahodi i gde zapo~iwe dowi
oktant, v. okto > lat. octans.
svet. Ku}e bogova u jel. predawu su s
okto, -(osam), v. osam. obe strane Mle~nog puta, ispod nebe-
oktogon, v. osam i ugao. skog svoda.
oktoih, v. okto > jel. oktáihos. Ime Olimpa dolazi po legendarnim
oktopad, a{ša-pada, s osam nogu, √ a{ > plamenim izvorima, ostacima borbe
jel. oktōpous. Titana i bogova.
okultizam, v. oko > lat. ocultus. Olimpijada (l. ili ime igara), v. Olimp
ole, olax (olaj), izbaciti, isterati, napu- > srp. Pijade.
stiti > {p. ole. O. je bila povezana s letwim suncov-
Olga, “l’ka, oli~ewe boànske Sove, koju ratom, a Olimpijske igre su mitski
je stvorio bog Zakona, u vezi s bogi- povezane sa Persejom, osniva~em Mi-
wom Sre}e i Velike zmije > skand. kene. Pre wih su postojale Pela{ke
Helgi: sveta, pobo`na, germ. Helga, uz- igre, ko je su Jelini obnovili pod ime-
vi{ena, veli~anstvena: lat. ulula, jel. ól- nom olimpijske. Opevane su u Pin-
olig-aía, st. nem. ūla, a.s. ūle, eng. owl. darovim “Odama”.
Oleg, “l’ka, Gromovnik (ulka, meteor), √ olindrati, ola–—ati, zbaciti, √ ola–—.
ul > lat. Ulixes. oltar, v. altar > rus. oltarь, ma|. oltár.
oluja (jak vetar s ki{om), v. ala > jel. áella.
293
oluk (cev), √ lul, kretati se tamo-ovamo > Onogo{t, v. Nik{a.

tur. oluk, rum. uluc. onoma, -(ime), n‚ma, ime, √ nam > jel.
oman, v. Amon > rus. oman (uman). ónoma.
U paqenicu svete Vatre stavqano je onomatologija, v. onoma i logo.
sedam razli~itih trava, me|u kojima i op, ap, sti}i, pri}i, RV X, 32 (= upe).
uro~nik (h)oman, koji se u narodnoj me- opa, ƒpa, daqe, odstojawe, udaqenost > jel.
dicini koristi protiv povi{enog {e- apo, lat. ab, eng. of.
}era i upale uva.
opadnuti, apad’n‘ti, otresti, √ d'’ > srp.
Omanovac (ime sela), -ika, -sko, v. oman. opadawe, ogovarawe.
omar ({uma), v. omorika. opaziti, apa{jati, obratiti pa`wu, √
Omarine, v. omar. pa{.
omastiti (obojiti), v. mast. opajati, pajate, i}i, kretati se, √ paj.
Ombla (vodonim, ant. Ariana), ƒmbu, voda, √ opal, upala > jel. opalos, lat. opalus.
amb. opala (uz. {atr.), ƒpara, kasniji, stra`wi,√
omen, apa-n‚man, zlamewe > lat. omen, p™i > st. nem. afar, nem aber?
lo{ predznak. opak, ‚paka, ko postiè, dobija ili se iz-
omega (dugo ili produèno "o"), v. mega. bori za ne{to, naopak, √ ‚p > rus. ‘pak,
Omer, v. Momir. arm. haka, lat. opacus, st. isl. ofugr, st.
Omir, v. Momir > eng. Homer. nem. abuh, eng. punk.
omorika, v. molika. ( o) pa wkat i,
pƒ•ka, ne~isto}a (moralna),
omofor, v. rame i foros. greh, prqav, ne~ist, √ pan.
omraza, m™ˆ{‚, la`qiv, neistinit, fa- opanak, upƒnah, √ nah > rus. openak.
l{, zalud, nepotrebno, bezrazlo`no, ne- opasati, (pvezati, zasko~iti), pasati, (po)
svrhovito, pogre{no (znawe): oli~ewe vezati (= pa{ati, -e), √ pas.
Neistine √ m™i{. O \ur|evdanu se prvi put zaodeva
omfal, -(pupak), b'arma, pupak (= nab’ja): mu{ki i ènski pojas:
najam, plata, zakup, √ b'™i > jel. omfa- “ 'O}e \ur|e momci da opa{e,
lós: afalós, ir. imblin, kelt. nabelkus. 'o}e \ur|e mome da okiti”.
Pupak je fizi~ko i duhovno sredi{te Opasuje se drenovim i vrbovim pru}em
sveta i ~oveka (polarna zvezda, plexus i {iba obredno s koprivom.
solaris), koje stoji u vezi sa zlatnim pre- opat, v. ava > asir. abu, sirijski aba, jevr.
sekom. áb, rus. abbƒt, lat. abbas, it. abbáte: ab-
Omfala (qudejska kraqica), omal‚, è- bédessa, jel. abbāz, ma|. ápat.
nski aspekt boànske energije, Mo}, opatija, v. opat.
Snaga pasivnog entiteta na boànskom
Opatija, v. opat > it. Abbázia.
putu ([akti), √ ma > jel. Omfálē.
Opatovo, -ac, v. opat.
Na Istoku, predmetak “{akti” ispred
li~nog imena daje besmrtnost. opeka, ‚p‚ka, pe~ewe, pe} (grn~arska), √ pa~.
on (ona, ono), ena > jel. en(i), oios, lat. oinos, opequ{iti, lo{ati, opqa~kati, ukra-
unus, st. nem. ener. sti, √ lu{.
(o)pleviti,
plevate, posluìti, √ plev.
onda, anu√ d'a, podsta}i, stimulisati.
ondulacija, v. unda > lat. undulatio. Oplenac, apala, kupa, klin, √ ap > srp.
oplen (= opqen), deo na kolima ili sao-
oni, oni, "dva za{titnika", roditeqi, RV
nicama.
IX, 101, nebo i zemqa, RV IX, 16.
294
opijum, ap'‡na (ap’ena), √ p‡ > hindi āph- oran, ‚r‚mƒ, uìvawe, zadovoqstvo, zanos,
hīm, āphū, ar. äfuūm, tur. afuon, jel. ópion, √ ram > jel. eráo, ùdeti.
opós, lat. opium, it. afione. oranica, -~e (vr. ~amca), v. orati > bug.
opirati, apa√ ramate, nenaklowen, nepo- vr anica, tur. oraniça.
godan, neprikladan: odagnati. Naziv je nastao po "brazdi", koju pravi
opit, apatti, u}i u neko stawe ili odnos, ~amac.
slu~aj, doga|aj, zgoda, nesre}a, gre{ka, orao (ptica sunca), kurala, -s, vr. orla, √
podvrgnuti se ne~emu, √ pat. k’ > rus. orёl l, het. hara{, per. āluh,
opica (majmun), k‚peja, majmunski > st. kelt. erir, st. ir. irar, lat. aquila, prus.
nem. affa. arelie, lit. erelis, st. nem. aro, eng. eagl.
opovratiti, upavƒrtate, (po)vratiti se, Orao je svedok stvarawa u srpskom
stati ili hodati po, √ v™it. mitu. Glasnik je boga Neba i oli~ewe
opravdan, pravadat‚m, argumentovan, √ ad. Ogwa godine: "Dvanaest gnezda, trista
oprem ({atr.), aprama, pravilo bez auto- orlova, a jedno jaje sne{e? Godina".
riteta, √ pr‡. U kwizi o Somi, orao uzleteli na svo-
oprost, pra√ st’‚, krenuti na put > srp. du neba, nosi na nogama Somu, koja se
"p
prosto ti bilo" (obra}awe mrtvom na obredno me{a na zemqi, a boànski na
ukopu). nebu.
Ops, ƒpnas, posed, dobit > st. ital. Ops, O. je jedini od svih ìvih bi}a koji
bogiwa plodnosti, za{titnica obiqa moè da gleda direktno u sunce i je-
i zemqoradwe, sestra i èna Saturno- dini koji moè da ìvi u sva tri po-
va: lat. ops, opis, sila, stawe, imetak, stoje}a sveta. Nikada ne stari, jer se
rus. opt, lit. opstas, izobiqe. podmla|uje kupawem u jezeru na kraju
sveta i poznaje lekovito biqe. Greh je
Opsenica (por. ime), v. Ops.
ubiti orla, naro~ito krsta{a. Ve{-
optimum, ‚ptƒ, dostignut, zate~en, dobijen; tica u svaku pticu moè da se pret-
iznena|en; prostirawe, susretawe, √ ‚p vori, osim u orla krsta{a i goluba.
> lat. optimus, najboqi, eng. optimum. Orlove kanxe obele`je su ja~ine sunca
opus, „pas, religiozni obred (< ƒp, RV I, i uro~nik (okivaju se srebrom i u{i-
151, rad, posao, delo), √ ‚p > lat. opus: vaju deci).
opus Dei, boìje delo. mesto, radili{te; Predstava dvoglavog orla postoji na
navesti; re{iti. slici Serbona iz Hatu{e, u Ilijadi, a
oputa, (obu}a od koè), puša, {upqina, ~esta je predstava na trojanskom nakitu
prazan prostor, nabor, √ puš. Na Istoku postoje tlocrti `rtvenika
op~initi, apa~inoti, nastojawe, pribra u obliku orla ili sokola, dok u hri-
ti, usredsrediti, nabaviti, skupiti: {}anskoj liturgiji, vladika koristi
opadawe, o{tetiti zdravqe ili napre- okruglu tkaninu sa stilizacijom dvo-
dak, izgubiti ne{to, smawivawe, √ ~i. glavog orla.
op{ti, ab'i-{š'ƒ, meriti koracima, pro- Epsko oli~ewe Orla u juna~kom spevu
tezati ili uzdi}i iznad, nadvladati, poje barjaktar Orlovi}u Pavle, {esti po-
tisnuti, poni{tewe, propast. rednik u kolu dvanaestolike godine.
op{titi, ab'i-ti{š'ati. orati, halati (= halahati?), √ ha > rus.
ora, v. ura > jel. hora. orƒtь, lit. arti, st. nem. art, uzorano
orakulum (proro~i{te), v. orator > lat. poqe, lat. aro, -are: aratura, kuluk na
oraculum. wivi, jel. áróo, st. ir. airim: mak. aram-
nica, oranica, jevr. haríš, orati: horéš.
295
orator, r‹tati, govoriti (= rat'ate, √ Orion ([tap(c)i), ‚rjam–a, ime sazve`|a

raš'), pitati, √ reš > lat. oro, -are, go- koje gospodari Arijima, √ ™i > jel. Or-
voriti, moliti, orator. íon.
orah, svorasa, quska, {koqka > lu`. srp. O. je isto~no od Bika, na granici s
vorjeh, srp. (reg) oras. Blizancima, predstavqen kao Lovac. U
Plod o. je simbol obiqa, a drvo sedi- O. se nalaze tri sjajne zvezde, koje narod
{te ve{tica i zloduha. Upotrebqava zove [tapci.
se u svadbenim i pogrebnim obi~ajima. U Vedskim himnama ravnodnevica je u
oracija, v. orator > lat. oratio. Orionu, nebeskom odredi{tu faraon-
Orahovac, v. orah. ske inicijacije i sazve`|a (nak{atra)
mese~eve ku}e, gde pobo`ni qudi od-
Ora{ac, v. orah
laze posle smrti (uttara-p’‚lgun‡ >
orbita, urvaša, godina, √ ul > lat. orbita, jel. usteros, na drugom mestu, koji sledi
-is, fr. orbe, -ite, eng. orb, -it. ili ide za ne~im).
orbitet (bezdetnost), ƒrb’a, mali de~ak, √ oriti, ‚raši, galama, buka (rašati, vi-
arb > lat. orbitas. kati, urlati: ‚raša, vikati, vapiti, ko
orden (stale`: odlikovawe), v. ordija > izaziva ogor~ewe: ‚rjati, uzdizati, hva-
lat. ordo, -nis, nem. Orden. liti, RV VIII, 16, veli~ati, pobuditi,
ordija (vojska: porodica, [), ard'a, mesto, dosti}i, √ ‚r), √ raš > bug. orja, rus.
deo, strana, regija, √ ard > arm. ordi, oratь, jel. aruo, vikati, govoriti: lat.
sin, het. hardu, praunuk, st. rus. orda, ari, -a, molitva.
stan, logor, stani{te, srp. (reg.) ordija, orjatin, -ka, v. horjatin.
~ag. azerb. kazah. orda, dvorac, {ator orjatluk, v. orjatin i luk.
(hana, sultana), tur. ordu, -i, -a, vojska:
Orjen (oronim), v. Arion.
vojni logor, mong. ordu, -a, jel. órdi, gal.
ordre, fr. horde, nem. Horde. orkan, v. uragan > {p. hurakan, eng. hurica
ne, it. oragano, fr. ouragan.
ordo, ard'a, linija, udeo, opredeliti se,
razmestiti > lat. ordo, -inis: ordinare, - Orle, -o, v. orao > eng. Orlando.
natio, nem ort, eng. horde, ordinance, fr. Orlovac, v. orao.
ordre, ordonner (> ordonnance). Orlov Dub, v. orao i dub.
oreada, v. Orest > jel. Oreias, -dos. Orman (planina), v. ormar.
O. je vila zagorkiwa ili planinkiwa. ormar (= orman), narmar‚, {upqina, unu-
oreol, ar‚la, zakrivqen (= ‚r‚la mala tra{wost, √ nam > bug. orman, tur.
kriva ili vijuga), √ ar > lat. aureola, orman, jevr. arón, orman, kov~eg, sanduk,
areola, fr. auréole. lat. armarium.
Orest, -iije, v. gora > jel. Oréstēs: orestis, Ormuzd, v. Mazda.
gorski, orest, gor{tak. ornament, ƒla˜k‚rƒ, ukras, √ al > gal.
original, r„xi, traka, pruga, crta, pro- ornement, lat. ornare, -tus, -mentum.
tezati, linija, red, pravac ili podru~je ornito, -(ptica, pti~iji), v. orao > jel.
{irewa, karakter, raspon, udaqenost, √ órnīs, ptica, ornithos.
rax > lat. origo, poreklo, originalis, proro, v. kolo > jevr. hóra, jevr. nar. kolo.
vobitni. oro, -(gora, brdo, planina), v. gora.
oriz, vr‡hˆ, pirina~, poqe pirin~a, √ vr‡. orobiti, arab’ate, posti}i, dosti}i, do-
orija{ (div, gorostas), v. Arion > rum. biti, stezawe, dosezawe, dohvat, pru-
uriaš, ma|. óriás. ìti, predati, dohvatiti, prikupiti, √
rab’.
296
orogeneza, v. oro i geneza. ortofonija, v. orto i fono.

orognozija, v. oro i gnoza. ortocentri~an, v. orto i centar.
orografija, v. oro i grafo. ortus, v. rod > lat. oriri, ra|ati, ortus.
orodermatoza, v. oro i derma. orugva, v. horugva.
oroz (pevac,), v. zora > srp. zorowa, zorwak, oruk, ‚√ ruh, podi}i.
mitska ptica no}nog Sunca ili pevac, orfana (robiwa: nevaqala èna), ƒrb’a,
koji svojim pevawem najavquje Zoru, po siro~e > jel. órfanós, siro~e, rum orfan.
kojoj je preme{tawem sloga i dobio Orfej, v. Sorbej > het. Urpej, jel. Orfeýs,
ime, per. horuz, tur. horos. bo`. sin, mitski pesnik.
orologija, v. oro i logo. os(a), ak{a, osovina, vitlo, to~ak, √ ak{ >
orometrija, v. oro i metar. rus. osь, lit. assis, st. ir. ais, eng. axle,
oronim, v. oro i nomina. st. norm. öxull, st. nem. ahsa, nem. Achse,
ororeo, v. oro i struja. rum. osie, jel. ázon, lat. axis.
oros (surutka, serum), saras, te~an, √ s™i osa (osica), v‚{pa (= ba{pa), ozlediti,
> jel. or(r)ós. povrediti, rase}i, √ v‚{ > rus. osƒ,
oroteologija, v. oro i teologija. lat. it. vespa, prus. wabse, st. nem.
wafsa, nem. Wespe, avest. vawžaka.
orsag, v. rusag.
osam, ‚{šan, √ ‚{ > lit. aštuni, -uo, jel.
Orsagovica, v. orsag.
óktó, lat. octo, -ava, -ans, eng. eight, a.s.
ortak, v. ordo > tur. ortak, rum. ortac. eahta, nem. acht.
orto, -(prav, ispravan pravilan), v. ordo > Osat (selo zidara), ai{tika, zidati, gra-
jel. orthrós. diti, podi}i, napraviti od cigala, bri-
ortobiotika, v. orto i bio. ket, √ sat?
ortogeneza, v. orto i gen. osvada (sva|a, tu`ba, kleveta), v‚da, sva|a
ortognati, v. orto i gnatija. > srp. obediti (ovaditi), lit. vadinti,
ortogon, v. orto i ugaon. ma|. vad, tu`ba.
ortografija, v. orto i grafo. osvajati, {vƒjati, uve}ati, narasti, ispu-
ortodidaktika, v. orto i didaktika. p~enost, oteklina, √ {vi.
ortodijagonala, v. orto i dijagonala. osvit, a√ sp’ut, pukotina, naprslina, ras-
ut, odvojiti, rascep, odvojiti, prelom,
ortodijagraf, v. orto, dija i grafo.
otvarawe, javan, mlevewe, mrvqewe, kre-
ortodoks, -ija, v. orto i doksa > jel. or- tawe, preseqewe, rasti, razvijati, pre-
thodoxos, lat. orthodoxus. tresti, uzrujati, me{ati, brzo, potres,
ortodontija, v. orto i denta. drmawe, pukotina.
ortodroma, v. orto i drum. Osek, v. Osijek.
ortoepija, v. orto i ep. Jedan Osek (Oescus), je bio na u{}u Du-
ortologija, v. orto i logo. nava (Tolomej).
ortometrija, v. orto i metar. Osijek, v. sjek > nem. Essek, ma|. Eszek.
ortomorfan, v. orto i morfo. Osije~anica, v. Osijek.
ortonimi~an, v. orto i ime. osion, ƒsanna, nemiran, nespokojan, √ as.
ortopedija, v. orto i pedo. Oskar, ask’ala, nespavaju}i, bog Ogwa, √
ortoptera, v. orto i pteroma. sk’al.
ortoskop, v. orto i skopeo. oslaviti, ‚sravati, prole}ni tokovi,
ortotonija, v. orto i ton. (po)tok, te}i od, √ sru.
297
O. je u srpskom arhaizam za prole}ne U arapskim hronikama Kordobe iz de-

vode koje poteku usled topqewa snega. vetog veka, Oto I je kraq Srba, a vend-
oslu{nuti, ‚{™i–oti, slu{ati, osetiti, ski (srpski) kraq Oto iz Trira (X
primetiti, √ {ru. vek), nosi ~asni krst na svojoj odori.
Osman, oxman (osman), snaàn, RV VI, 47, otopliti, atƒpati, vrelina, toplota, za-
√ vax (ux?) > ar. Osman, mladun~e zmaja grevawe, isijavawe, √ tap.
ili a`daje, lat. augmentum. otopqewe, atapana, uzrok grejawa, ime
Osmanlije, v. Osman > tur. osmani. boga Nava.
O. su maloazijsko tursko pleme s po- otrok (st. srp. dete), putrakƒ, sin~i}, dete,
~etka XIV veka. √ puš? > zend. puthra.
Osovqe, v. osoj > nem. Aussel, zem. ime. otsad, ƒtas, odavde, ubudu}e, √ at > rus. ot,
osoj (predeo u senci), ~’aja, "zamra~uju}i", oto.
go spodar sutona (bog Nava), √ ~'o > ofar (dar, prino{ewe), b'ƒra, (pri)nositi,
avest. asaua, per. sāua jevr. s'ki'á, zalazak darovati, doprineti, √ b'™i > lat. of-
sunca, jel. skia, senka, skoios. ferre < ferre, nositi, doneti, eng. offer,
Osoj, -ee, -nnica, v. osoj. a.s. offrian, obredno prino{ewe, st. nem.
Osojnik, -cca, v. osoj. offar, nem. Opfar.
Osor, v. Asar. Ofion, ƒhi, Velika zmija, √ ah > jel.
Ofíon, prvi gospodar sveta: ófis.
ostava, v. staviti.
Titan Ofion i wegova èna Eurinoma
ostan (~ob. {tap, [), sakt'ƒn, motka, {tap
> st. srp. ostьaanь, ~e{. osten, lit. aksti- ìveli su na Olimpu i vladali Tita-
nas, jel. ostéon, ma|. ösztön. nima pre Djausa (Zevsa) i Krona.
Ostan je u [opluku {tap s metalnim Ofiti, v. Ofion.
{iqkom, za ~i{}ewe rala (Tasev). O. su gnosti~ka sekta oboàvaoca
osteo (kost), v. kost > lat. os, ossis. zmija.
osti (ostve, vile, trozubac), v. ostja > rum. ofuqan, ap'alƒ, neplodan, jaslov, RV X,
ostie, lit. akšti. 71, prazan, neproduktivan, uzaludan, √
p'al.
ostja, ja{šˆ, {tap, motka, dr{ka, grana, √
ju. ohladiti, ‚hl‚dajati, osveìti, povrati-
ti se, radovati, √ hl‚d.
Ostrovica, v. o{tar.
ohra (oker), hƒri, ùt, ù}ast, bledozelen,
Ostrog (zem. ime: manastir), ƒdri{™i•ga,
√ h™i > jevr. ohrá, tur. mong. sari, ùt,
vrh planine, √ ad > st. srp. ostrog, put
jel. ōchrós.
oko grada (na vrhu uzvisine), st. rus.
"n
na ostrogu", “na kraju gore”, rus. Ohrid, v. hrid > cinc. Uhirda, jel. Achrida,
ostrog, jel. haraz. tur. Ohir.
Ostru`nica (ime sela), v. ostrog > srp. ocila (ogwila), asˆ-lata, o{trica se~iva
(< asˆ, ma~ > lat. ensis.), √ ‚s > rus.
ostrog, opkop.
osla: osel‘k, kamen za o{trewe, jevr.
osujetiti, as’jati, neprijatan, qut, (raz)dr
jacéket, liveno gvo`|e, slov. ocelo: jeklo,
aìti, qutit, iritirati, √ s’.
rum. ocel, lat. acer, aciale, fr. acier, st.
Ota{, u——‡{a, bog Nava, √ di{? nem. ecchie, ma|. océl, jel. átzalon.
oti}i, aš'ati, √ aš' > srp. otaqati. o~aj, √ ~‚j, zabrinut (‚~aja, skupqawe, usme-
otkud, up. zam. kutas, odakle, √ ku. riti, piqiti).
Oto, ašša, tanak, (veoma) visok, uzvi{en, o~ajnik (nerastvoreno telo u zemqi), ~aja,
ime za Jak{u, √ ašš > nem. Otto. prekrivawe, gomila zemqe, skup, mno-
298
{tvo, sakupqen (~ƒjana, nagomilavawe,

mala drama ili wena imitacija), √ ~aj.
o~arati, ‚~arati, udvarawe, prilaz, pri-
bliàvawe, pona{awe, uputiti, oslov-
qavawe, okretnost, dràwe, √ ~ar.
o~it(o), ‚~ita, pro{av{i ili istekao,
usredsre|en, pribran (ƒ-~juta, ~vrst,
pouzdan, neis~ezqiv, Vi{wi), √ ~it.
oxa, axƒ, vo|a, upravqa~, nadzornik, rukov-
odilac, vodi~, √ ax > per. hāğe, tur.
hoca, hace.
oxak (ogwi{te: ku}i{te), jaxi, obredno
prino{ewe, √ jax > avest. uazaite, tur.
ocak, rum. oceak, jel. ázomai, cinc. ugeac.
oxaklija (gostinska soba), v. oxak i lija.
o{tar, k{ara, o{tar, prodoran, èstok,
jak, √ k{ar > eng. austere, o{tar.
O{treq, v. o{tar.
o{trica, ƒ{ri, ivica, o{trica (asi-
dara, o{trica ma~a), √ ™i? > lat. acies,
acer, lit. assmu.
o{ugati, v. su{iti.
Oxak, -cci, v. oxak.
o{amutiti, {„mjati, √ {am.
o{amu}en, {amata.
299
300
P
padobranac, padab’ran{a, gubitak mesta
ili poloàja, otpu{tawe ili promena
poloàja, funkcija, √ pad.
pa` (skutono{a), p‚j“, budnost, opreznost,
oruàni pratilac, za{titnik, √ p‚ >
pa, √ p‚, {tititi. per. paja, poloàj, ~in, oset. faez, lat.
pav, v. paun. pagius, fr. page, eng. page, it. paggio.
Pava, -o, p‚vana, vetar, dah,“ ~ista~”, bog pa`wa, pa{ja.
Vetra, √ p‚. pazar, panaxa, mesto trgovine, √ pan >
pavend, band'ana, povezivawe, √ band' > asir. pazaru, sakriven, siguran, per.
per. pavend, veze, pāuvänt, paubend, rum. bazar, tur. pazar, cinc. pazare, jel. paza-
paivan, nem. binden. reýo.
pavit, pavˆtra, ime nekoliko vrsta biqa- Pazar, v. pazar.
ka, obredna trava (no{ena kao prsten paziti, pa{jate, gledati, pratiti, uvi-
na ~etvrtom prstu), √ pav > srp. pave- deti √ pa{.
tina, puzavica. pazuho, upapak{ƒ, pazuho, dlaka pazuha, √
Pavko, p‚vakƒ, ~ist, svetao, sjajan, pridev pak{.
ci boga Ogwa i bogova voda, dan i no}: Paja, p‚ju, l. ime, RV VI, 47, “~uvar”, hra-
broj tri (p‚vaki, sin Vatre, ime boga niteq > jel. paomai.
Rata). pajanta v. panta > per. päjända, jel. pagi-
Pavle, paurƒ, ime Gromovnika ili Jez- jantās, rus. pajka, spojka.
dioca, poluboànsko ime, RV V, 73, √ pajac, ƒpatjat‚, detiwast, √ ƒp (pat) > it.
p’? > eng. nem. Paul, fr. Pol, it. Paolo, bajáccio, {aqiv~ina, pajazzo, jel. paisós,
{p. Pablo. detiwi.
Pag, v. pagus. pajdos (kraj poslu), pƒdja, krajwi, zavr{ni,
pagus (lat. selo), p’ga, naseqeno mesto, po- √ pad > tur. paudos, rum. paidos.
krajina, predeo: veliki broj (qudi), Pajsije, pajasja, pridevak bogova svetlosti
mno{tvo, raspored: vlasni{tvo, √ p’ > (< pajasj“, slavan, vredan divqewa, ime
lat. pagus, -anus, seqa~ki. sina jednog od praotaca ~ove~anstva), √
pad, √ pad, pasti, is~eznuti, umreti, naza- paj.
dovati. pajta{ (pajtos), pat’ja, odgovaraju}i, pode-
Pad (vodonim), v. pad > lat. Padus, jel. Pida- san prikladan, spasonosan, spreman, ko-
uos, fr. Po. ristan, √ pat > per. padaš, tur. padaş,
Staro ime reke Pad je Eridanus. ma|. pajtás.
padati, padjati, -e > avest. paidueiti. pak (sveza), √ p’akk, unapred (misliti),
padi{ah, padƒ, pozicija, utisak + √ sah, pogre{an. pa~ati?
prevladati, nadmo} > rus. padi{ah, sa- pakao, p‚kalƒ, vatra, sasvim crn, √ pa~ >
modràc, vladar, per. pādšāh baša. st. srp. pьkklь, crna smola (katran), rus.
Na Istoku je ova titula u zna~ewu pëkklo, srp. pakal, -en: paklewak, vrag,
onoga “kome se pada pred noge”, u smi- lat. pix, smola, -cis, rum. pacura, let. pi-
slu ostavqawa utiska ili pridobijawa kulas: pekle, provalija, lit. pikis, jel.
nekoga, ko je vi{eg ranga. Kod Hinda, píssa, pikrós.
ima smisao materijalnog aspekta duho- Raj je na nebu, a pakao na zemqi. Stari
vnih plodova. Srbi ili Ra{ani su plakali kad se
dete rodi, a veselili se kada ~ovek um-
301
re, jer, pakao je ovozemaqska kazna i jel. palátion, cinc. palate, gal. palais, it.
tamnica du{e: palazzo: palato, nepci, eng. palace, st. nem.
“Mu~iteq }e jedan drugom biti palanza, nem. Pfalz.
svaki sebe po osob najve}i” (Lu~a). Palatin (breg rimski: selo), v. palata >
Paklenica, v. pakao. lat. Palatinus: palatinus, carski, it. pala-
dino, fr. paladin, mlet. Paladin.
paklina, v. pakao.
palac, v. palica > rus. palec,
pakost, v. pakao > fr. pique, nem. Pik.
palacawe, plak{ƒ(na), ustreptao list, √
pakt, pakt'ƒ, ime za ~oveka koga {tite
plak{.
Kowanici (Jezdioci) > lat. pacta, -tum,
pasisci: Pax, bogiwa mira, kasnije na- Palacijum, v. Palatin > lat. Palatium.
zvana Aeterna, Ve~na, eng. pact. palacke (pripojasnica), p‚la, ~uvar √ p‚l
pal, v. palica > it. palo, lat. palus, nem. > tur. palaska.
Pfal. pala~a, v. palata.
pala, v. pala{ > asir. palu, oru`je ili Pala~ak (vodonim), v. pala~a.
kraqevska insignija, rus. pala, sabqa, Pale, palli, malo selo, √ pal.
jel. pále, -a, tur. pale: lat. pala, a{ov. pale` (paqevina), palitƒ, àr, toplota,
Palavestra, pallavastra, "baca~ cve}a", vrelina, usijanost, loìti, grejati, go-
ime boga Qubavi, √ pall. reti, √ pal > jel. pelitnos, polios, lat.
Palagruà, v. pile i Gru`. palleo, -idus, eng. falow, ugarak.
Palada (epitet Atine), palada "slamodav- Pale`, v. pale`.
ac" (< pala, slama), ime zloduha, "guta~ paleo, -(stari, drevni), v. pra > jel. palaiós.
vatre", √ pal > jel. Pallados. pelitnos, lat. Palervajnen, v. palir.
palea, paille, lit. pelai P. je sin Poqa u Kalevali.
paladijum, v. paladion. Palestina, v. Pelasti > jevr. palestína.
Paladion, v. Palada > jel. Palládion, drve- paleta, v. palisada > it. palleta, fr. pallete.
ni kip Atine u Troji.
pali (jezik budizma), p‚li, red, niz, linija,
palamar, p‚lana, ~uvawe, dràwe, √ p‚l √ p‚.
> tur. palamar, rum. palamar, jel. pala-
palija, v. palica
mári, it. palamaro.
Palinar, p‚lana, ~in ~uvawa ili
palanka, pallik‚, malo selo, √ pall >
dràwa > lat. Palinurus, ime vernog kr-
asir. palaku, odeliti, odvojiti, rus. pa-
mara iz Eneide.
lanka, tur. palanka, lat. palancs, it. pa-
lanca, fr. palansche, ma|. palánk. palir (poslovo|a), p‚la, ~uvar, √ p‚ > nem.
Palier.
Palanka, v. palanka.
Kod Srba je palir stare{ina i nadzo-
palankin, v. perina > eng. palanquin,
rnik radova, gra|evinskih, poqopri-
port. palanquim.
vrednih, ratnih, u poqu, na gumnu (Ma-
Palant, v. Palas > jel. Pallas, Titan, Gig- rkovi}).
ant ili rimski heroj.
Palisad, v. palisada.
Palas, pala{a, nemilosrdan, okrutan,
palisada (ograda od koqa), v. palica >
bezdu{an, pridevci zloduha, √ pal >
rus. palisad, palka, ograda, eng. palisade,
jel. Pállas.
lat. palisata, it. palissata, fr. pallisade.
palata (zgrada: nebeski svod), pala-dƒ,
palica ({tap, vlad. skiptar), p„l‚{a, na-
slama za krov ku}e (< pala: pal‚la,
pravqeno od drveta, √ p‚l > rus. palec,
slama) > rus. palada, lat. palatum (prvo-
bitno, svod nebeski), jevr. palatín, -ium,
302
lat. palus, kolac, -icis, palex, palificatio: panaceja, v. Panakeja > st. srp. panaagga,
eng. pole, a.s. pāl, nem. Phale (Pflock). jel. panákeía, op{ti lek.
paliti (sleng), palajati, leteti, pobe}i, panateneje, v. Atina.
izbe}i (palati, kretawe, pruàwe, pre- P. su proslava dana bogiwe Atine.
laz, prodirawe), √ pal > srp. (imp.)
pangeneza, v. pan i gen.
pali, beì! eng. flu.
pangermanizam, v. pan i germani.
pali~nik (vojvoda), v. palir.
panglosija, v. pan i glosa.
palma, p‚–ˆ (= palni), ruka, {apa > eng.
palm, jel. palámi, a.s. folm, palm, lat. pandan, band'a(na), povezivawe, obavezati
palma, -tus, germ. fühlen, port. palmeira. se, √ band’ > eng. band: bond, st. norm.
band, fr. bande, pendant. nem. Band, -el.
palo{ (duga~ak ma~), pal‚{ƒ, o{trica,
o{tro oru`je, √ pal > bug. rum. tur. pandemonijum, v. pan i demon.
pala, jel. pála, ma|. pallos, vel. no`. Pandora, pawyara, kutija: verski stih,
pamuk, vamana (= pi~u), pamu~ni grm, period zla (Kali-juga), √ pax > jel. pan-
konopqa, kudeqa, √ vam. dora, vr. muzi~kog instrumenta.
pan, -(sav, sve), sarva, sav > jel. pān, sve, Jelini su spojili sva zna~ewa ove re~i
pās, pāsa, sva, pantós, sav. u "Pandorinu kutiju zla" (“obdarena
svim darovima”, v. pan i dar), prvo-
pan (poq. gospodin), √ van, ste}i, posedo-
stvorene ène, prilagodiv{i izgovor
vati, gospodariti > eng. win, a.s. win-
glasovnim vrednostima svog jezika.
nan, boriti se.
pandur, p‚–—ura, pomo}nik boga Rata, √
Pan, pa–i, vrsta zloduha (tvrdice, be-
pa–— > lat. banderius, ma|. pandúr.
zose}ajni, pohlepni), koji nadziru blago:
lopov koji krade kao sve{tenik, √ pa– U staro vreme panduri su bili vojna
> jel. Pān, lat. Faun. postaja.
Vedski Pani su ukrali krave i sa- Pandura, v. pandur.
krili u pe}ini, odakle ih je oslobo- pandur-ba{a, v. pandur i ba{a.
dio Gromovnik. Pandurica (oronim, H), v. pandur.
Pan je kod Jelina bog stada, pa{waka Pane, v. Pan.
i divqe prirode, kosmat, pronalaza~ panegirik, panna, prelaz iz jednog u
frule, s kozijim nogama i u{ima, koji drugo stawe: nazadovawe, puzati, √ pan?
pla{i qude. > jel. panagiri, vrhunska hvala, panēguris,
panagija (uro~nik), p‚nnaga, zmija, zmij- na ro~it skup, lat. paneguricus.
ski, proizvedeno ili napravqeno od P. je sve~ana beseda, Sabor narodni.
zmija: zmijoliki zloduh, grad zloduha panel, pana, drvo, deblo > fr. panélle:
Nava: pridevak Div-ptice, √ pan. pannn eau, port. panele, lat. panis: pan-
Panagija je ikona Bogorodice. nellus, eng. panel.
pana|ur, pa–jaxira, trgovina, promet, panzofija, v. pan i sofi.
tr` trì{te, prodavati ili kupovati, Panija (st. ime [panije), v. Vani.
√ pa– > jel. panigýri, cinc. panagir, tur.
panika, v. Pan > jel. panikos, eng. panic,
panauir.
fr. panique, nem. Panic.
panaija, panasja, pobuditi, predmet oboà- panikografija, v. pan i grafo.
vawa, pohvala, slava, veli~awe, √ pan.
panica (zdela), vƒna, drvena posuda (za
Panakeja ("bo`. vidarica"), v. panagija >
obredno pi}e), √ van > eng. pan, a.s. panne.
jel. Panákeia, k}i mladog Meseca, epskog
Sekule (> Eskulap).
pankarta, v. pan i karta.
pankratezija, v. pan i krat.
303
Pankratije, v. pan i Krat > jel. Pankra- panya, paw~a, ra{iriti, {aka sa pet pr-
tis, svemogu}i. stiju; pet, kopito lavova {apa ili or-
panlogizam, v. pan i logo. lova kanxa, √ pan > per. penge, pence, pa
panmorfija, v. pan i morfo. nga,
Panoni, v. Vani > lat. Panoni. paw, van, drvo, deblo (= vƒna), √ van > rus.
penь, ma|. ponue.
P. su u latinskom izgovoru suime za
anti~ke Srbe. Paw, -eevac, v. paw.
Panonija, v. Panoni. pawka (kleveta), pƒ•ka, nemoralanost, uka-
qati, prqav{tina, √ pa~
panorama, v. pan i horizont.
pawkati, pa•kajati nevoqa, optere}ewe,
panofobija, v. pan i fobija.
isprqati.
Panta, p‚nt’a, skita~, Sunce u svom kr-
paor, p’ƒrvara, seja~, ko rasipa, √ p’ar >
etawu na nebu, “skitara”, √ pant’.
lat. pauper, nem. Bauer, seqak.
panta (gl. greda na ku}i), p‚nt’a, putawa
paoc (paoka, pre~ka to~ka), v. palica.
Sunca na nebu > fr. pandentif, pandan-
tiv, deo svoda koji drì kube. papaz (tur. pop), v. pop.
O "panti" vise verige i ve{aju se sr- papar (biber), pipalli, biber, √ pil >
povi (Unkovi}). jel. péperi, lat. piper, st. nem. prëfer, a.s.
pipor, eng. pepper.
panteizam, v. pan i teo.
papir, pƒpuri, obilat, bogat, izda{an, √
Pante lija (“Putnik”), p‚nt’a, putnik,
p™‡ > misir. papirus, “kraqevski”, gal.
ski ta~, Sunce u svom kretawu na nebu,
papier, eng. paper, lat. papurus, jel. pápu-
“skitara”.
ros, nem. Papier, mlet. paver, ma|. papir.
Sv. Pantelija (9. 8.) je gospodar Vetrova,
papica (jelo), bub’uk{‚, hrana, èqa za
"vjetreni vojvoda" i “stalno je na putu”.
jelom, √ b’ux > srp. papa, jelo, lat. pa-
Brat je Sv. Ilije i uzima sebi “velike
ppa, ka{a.
vru}ine”. Poznat je kao “naprasiti sve-
tac”, opasniji od brata Ilije. paprat, pƒprata, lekovita biqka > rus.
pa porotnik, lu`. srp. papro{, st. nem.
Panteon, (“hram Sunca”), p‚nt'a, Sunce >
faran, nem. Farn, gal. ratis, ir. raith.
pant'a-devat‚, klasa bogova: pant’aka,
ime za sve{tenika: pant’ana, ime za P. je ~udnovata trava trouglastog ob-
bajalicu. lika, koja no}u uo~i Sv. Jovana Biqo-
bera sazri, pretvori se u seme i opa-
panter, pu–—ƒr‡ka, tigar (pundar‡ke{a
dne. Jedno zrnce ovog semena, kako se
Vi{wi), √ pu– > rus. pantera, jel. par-
veruje, ~ini ~oveka nevidqivim i daje
dos, pánther, lat. panthera, gal. pantere.
mu znawe "nemu{tog jezika".
pantqika, pant'alik‚, uska staza ili
Papratno, v. paprat.
put, √ pant'.
Papra}a, v. paprat.
panto, -(sav), v. pan.
papren (skup), pƒpuri, izda{nost (koja
pantograf, -ija, v. panto i grafo.
nagra|uje), izobiqe.
pantometar, v. panto i metar.
paprika, bab'ru, vrsta povr}a: √ b'™i > je
pantomima, v. panto i mima. vr. páprika, pilpel, a.s. pipar, eng. pepper, pa-
pantorator, v. panto i orator. prika, nem. ma|. paprika, lat. piper, jel.
panurg(ije), v. pan i erg > jel. panurgos. peperi, mak. peperka.
panhelen, -izam, v. pan i Helen. paprika{, v. paprika > ma|. paprikas.
Pan~o, v. Van~o.
304
papu~a, v. p‚duk‚, papu~a, patika, √ pad > hald. pardes, raj, avest. pairidaeza, per.
st. rus. popu~i, rus. papu~, per. papuš, ar. firdaus, jel. parádeisos, lat. paradisus,
tur. papuç. nem. Paradies, fr. paradis.
par, p‚rƒ, suprotna strana, √ p™i > gal. paradoks (suprotnost), v. para i duma >
pa ire, eng. pair, peer, fr. pair, lat. par, jel. parádoxos, eng. paradox.
jednak, pria. parazit, v. para i ìto > jel. parásitos.
para (novac), pƒri, okretati, obrtati, vrt- paralela, v. para i lelujati > jel. pa-
eti √ p™i > avest. pairi, per. pāre, pārah ráll ēlos, lat. parallelus.
(40 para u gro{), tur. para, jel. peri.
paralija (okrugla sofa, [), pari √ kri,
para (srodstvo), pƒra, dalek, udaqen, na okruìti, opkoliti, podràvati: ko-
drugoj ili daqoj strani, > jel. pera(n), lan > srp. paralija, okrugla zdela
lat. parendie, eng. far, fare, nem. farn. (Boka), jel. paralage, nezmeni~na pro-
para (nelegalan), p‚rƒ, suprotna strana, mena, mlet. pariolum.
kraj ne~ega, √ p™i > jel. pará, suprotan, Za p. je u [opluku vezan obi~aj da
tur. parazlama, krajwi okov na cevi doma}in prvi sipa jelo. Ako nije pri-
pu{ke (Vuk). sutan, doma}ica stavi varja~u u posudu
parabaza, v. para i baza. s jelom, koju zavrti, prilikom stav-
paravan, parvƒn, mesto spajawa, spoj, veza, qawa na paraliju. Na koga padne va-
~vor, zapreka, deo, rub, ~lan, pregrada, rja~a, prvi sipa (Tasev).
grani~nik, momenat ulaska sunca u nov Paralija, pari-k’la, zemqa koja leì na
znak, odlomak, prelom, pukotina, √ pa- obali mora > jel. paralias, na obali
rv. mora.
P(a)ravija (oli~ewe Pravde), v. Prava. paralogija, v. para i logo.
U pastirskoj molitvi: param, paramƒ, stepen srodstva: super. naj-
“Sv. Vide koji vidi{, udaqeniji.
Sv. Luka koji lu~i{, Paramenta, pramant’a, ime boga Nava:
Sv. P(a)ravija koji koji tatu ruke gorwi {tap za dobijawe ìve vatre, √
mant’.
veè{,
parametar, v. para i metar.
i vuku zube pobije{,
paramorfoza, v. para i morfo.
ti u{~uvaj moje ovce” (O. Lukovi}).
parampar~ad, v. para i par~e.
parabola, v. para (srodstvo) i bolid >
jel. parabolē, lat. parabola. paranormalan, v. para i norma.
parageneza (postajawe), v. para i geneza. parafoni~an, v. para i fono.
paraglosa, v. para i glas. parahroniozam, v. para i hrono.
paragrama, v. para i grama. parangal, par†•ga, deo u nizu (koji sledi),
skriveni deo tela, √ a•g > it. paranco,
paragraf (odeqak, oznaka), v. para i
mlet. palangar.
graf.
parawe, bar’a–a, ~upawe, va|ewe, cepawe,
parada (smotra), par‚√ d‚, prikazati u
promeni, odràti, izabrati > {p. pa- kidawe, napu{tawe, √ bar'.
rade, lat. parata, -ere, pripremiti, fr. Paraskeva v. prasak i keva > rus. Pra-
parare, -ade, nem. Parade. sk‘vья, jel. Paraskeuí, Sv. Petka, para-
paradentoza, v. para i dentalan. skeve, dan spremawa, petak: pelekus, pe-
lekkon, lat. paraseva.
paradizo, prade{a, gorwi predeo, oblast,
odrednica, re{ewe, √ di{ > Re~ P. je u zna~ewu: “majka Groma”.
305
parat (deo, strana), √ p'ar, rasturiti > lat. boànskoj planini Idi. Isto ime nosi
pars, -tes, deo: partio, -icula, deli}: par- i princ trojanski, sin Prijamov.
cella, it. parte, eng. part, gal. part: -ir, nem. paritet, parita, okrenut, obrnut, osvojen,
Part: partake, fr. partie: partage: srp. pa- obuzet, zauzeta pozicija, ispuwen sa, √
rta, putni prtqag. p™i > lat. paritas, eng. paritu.
Para}in (lit. i zem. ime), par‚~‰na, Parmak, pari–‚ha, ime boga Nava.
zaba~en, ra{trkan, razbacan, skrnuti s Parnas, par–asi, predeo pored ili iznad
puta na suprotnu stranu, √ p™i > per. vode, √ par– > jel. Parnas(s)ós, breg De-
paraćende. lfskog proro~i{ta.
U narodnoj zagonetki: "Iza|e vila iz Parnas (ime proroka), par–a, krilo, √ ar–
pe}i, pustila kosu niz ple}i, ~eka > Parnasós, lat. Parnasus.
sina Para}ina ... da donese kupu vina?
P. je eponimni heroj, kome se pripisuje
Plamen."
gatawe po letu ptica.
paraf, paragraf > jel. parafe, super. para-
parnes, v. princ > hald. parnes, sta-
grafos, n. lat. paraphus, fr. paraphe.
re{ina, jevr. parnás, vo|a, parnes.
parafraza, v. para i fraza > jel. para-
parwak, pari–‚ha, prostor kruga (= pari-
frasis.
–ah, zaokruèn, okolina, periferija, √
paraxik (tur. parica, nov~i}), v. para, -~e. nah.
pardon, paradana, ~in odustajawa, odbija- parola, v. parabola > gal. parole, lat. par-
wa, otkazivawa ili dizawa ruke (od ne- aula.
~ega), √ d‚? > fr. pardon.
paronim, v. para i ime.
pareda, parod'‚, èna, √ p™i > srp. par,
paroh, purohita, ku}ni sve{tenik (ka-
lat. par, -es, jednaki, it. pari, eng. pair.
snije dvorski), √ pur > lat. parochus.
pari` (st. srp. kow), v. faris.
parohija, v. paroh > gal. parroche, -oisse,
Parièvi}i (selo), v. pari`. lat. parochia, jel. paroīkía.
Pariz, v Paris. Parsi, p‚rasa, -ika, √ p™i > per. Pārsi.
P. je dobio ime po Parisu Trojancu. parta, p‚rt'a, ime 12 svetih tekstova: {a-
Osnovali su ga Salijski Franci, od mansko ime, √ p™i > bug. parta, rus.
kojih su Merovinzi, a u VI veku je parta, klupa, it. parta, gl. glas, ma|. part.
postao wihova prestonica.
P. ima vi{e zna~ewa: poveza~a: nakit,
parija, p‚r‡ja podre|en, niì, slabiji, na- kapa: pruga na platnu: usedelica...
jnià kasta (= p‚raja, p‚raxa), √ p™i
partenija, p‚rt’ona, Devica, √ p™i > jel.
> hindi parija.
parthenia, -os.
parik (zemqoradnik sr. v. Srbije), v. parija
Partenije, v. partenija > jel. Parthenios.
> st. srp. parikь, pripadnik najniè
kaste, jel. paroikía. partenica (drug), v. parat.
Paris (trojansko ime), pare{a, najvi{i partenogamija, v. partenija i gamos.
gospodin, ime Brane (Vi{wi), √ p™i > partenogeneza, v. partenija i geneza.
jel. Páris, fr. Paris, {p. Perez: srp. Pre- partenokarpija, v. partenija i karp.
à, nadimak. Partenon, v. partenija > jel. Parthenōn,
Brana je prastari srpski bog Pravde, de vi~anski hram Atine.
oli~ewe ravnote`ne sile. Wegova ulo- parter, p‚rt'a (pƒrt'iva), zemqano, {to je
ga sudije prene{ena je u jelinskoj pri- u vezi zemqe > fr. parterre.
~i na obi~nog ~obanina, koji presu|uje partija (stranka), v. parat > fr. partie,
u boànskom sporu oko lepote na nem. Partei: it. partito.
306
partija (prilika), p‚rtakja, posebnost, raz- pastir, p’xita (p’sita), po{tovan, pri-
lika, grupa razli~itih stvari, √ p™i. znat ili ugledan ~ovek, onaj kome se
Parun, par†–a, {amansko ime, √ an. klawa (< p’x‚, bogosluèwe), √ p’x >
par~e (mali deo), v. parat > per. pārče, par rus. pastыr
r, lat. pastor, -ale, -is.
age, tur. parça. pasti, ps„ti, jesti, `drati, gutati, √ ps‚
Paskija, v. Spasa (Spasoje). > lat. pascere.
Paskoje (obredno ime), pƒ{u, bik, Bik, pastrma, b'ƒstr‚, koà, torba (ko`na) ili
obredna ìvotiwa, √ pa{ > fr. Pa- bisage, √ b'as > tur. basturmak, -dirmak,
squal, l. ime. rum. pastrama, jel. pastramas, eng. pa-
pas (koleno), √ pas, povezati > jevr. pasá, strami.
i}i, i}i, pro}i, lat. pasus, korak, pas- pastuv, avast’a, mu{ki polni organ, jed-
sio, it. passo, -are, gal. pas, -ser, fr. pas, rost, ~vrstina, √ st’‚.
passe, -er, eng. pass, -ing. pasuq, pal‚{a, vr. gra{ka > eng. pea,
Jedan pas ra~una se 25 godina. pease.
pas, pa{i, doma}a ìvotiwa (pa{“), √ pasus, pada, noga, √ pad > jel. pus, podos,
pa{ > misir. sopt, srp. pseto. noga, stopica, lat. pes, pedis, passus.
P. je ne~ista ìvotiwa i vodi~ mrt- pasha, pa{“ (= pƒ{u), bik, sazve`|e Bika,
vih u dowi svet, kod st. Srba u obredu obredna ìvotiwa, √ pa{ > het. pah{u,
boga Rata. Vreme od 12. 1 - 27. 1 zove se hindi Pashu, avest. pasu, arm. pasah, gal.
"pasji dani", a oko sv. arh. Gavrila (26. pasche, -que, jevr. pesah, pāsah, jel. pasche,
7.) "pasja vru}ina". prus. pecku, lat. pecu: pascua, -um, maj.
pasa`, v. pas > fr. passage, pasager, it. pa- pah{u, Mesec (ili jedan od meseci u
sseggiare. majanskom kalendaru).
pasara (vr. ~amca), apsar„, kretati se u Na hramu u Hatu{i stajao je natpis:
vodi (nebeskoj) ili izme|u oblaka: vo- "Ravnodnevica je u Biku".
dena vila, √ s™i > gal. pascer, it. pas- P. je 14 dan meseca nisana. Od iskona
sare, fr. passier, eng. pass, -age, nem. Pas. je u vezi s mesecom i mese~evim "ro-
pasigrafija, v. pas i grafo. gom" obiqa, simbolom plodnosti. Je-
vreji p. legendarno slave kao uspomenu
pasija, apasj„, RV V, 44, aktivnost, √ ‚p >
na izlazak iz Misira, {to je samo li-
lat. passio, -us, -vitas, it. passione, eng.
terarno pore|ewe za “izlazak” iz stare
passion.
godine i po~etak Novog leta, s ravno-
pasovati (odgovarati), pa{ati, -e, poveza- dnevicom u Biku.
ti, √ pa{ > nem. passen.
patareni (patarin), v. patarica > it. pata
pasometar, v. pas i metar.
rino, pristalice Arijeve jeresi, proti-
paso{, v. pas i port > fr. eng. pass- vnici neènstva.
(e)rport.
patarica ("ènska slava"), pašarƒ, tre}e
pasta, pusta, raditi s glinom, modelovati, od sedam sunca, √ paš > rus. paterica,
praviti uzorke, √ pust > rus. pasta, it. rum. paterica, cinc. patarica, jel. paterítsa.
pasta, testo, jel. paste, -o, fr. {p. n. lat.
Patarica je naziv za tre}i dan slave.
pate, fr. pâté: pastiche.
patarica ({tap vladi~anski), pašarƒ,
pastal (postava), √ st'‚, pripadati, u~vr-
zrak sun~ani.
stiti > tur. pastal.
P. je {tap, {taka, na vrhu zaobqena.
pastva, p‚stjƒ, doma}i, {to pripada ku}i,
doma}instvo, RV IV 21 (= pastj„, oku- Patarica, v. patarica.
}nica, bogiwa doma}ih pitawa), √ p‚.
307
pater (otac), p‚šri, otac, RV X, 88, √ p‚ > Patricija, v. patricij > lat. Patricia, -e,
avest. pita, jel. patir, patēr, eng. father, nem. eng. Patritia.
Vater: lat. patria, rod, pleme, otaxbina. patrqak, putrakƒ, mali sin, √ puš.
pateti~an, paš'ita, ispri~ano, napomenu patron, v. pater > gal. patron, -un, lat. pa-
to, nagove{teno, nabrojano, izrecito- tronus, it. padri, -one, {p. padres.
van, √ paš' > jel pathētikós. patronat, v. patron i natalan
patika, v. putke. patrologija, v. pater i logo.
patisati, upati{t’ati, pripravan, patronimika, v. pater i ime.
sluìti, prisustvovati slu`bi, pri-
pauk, {alaka, √ {al.
neti, √ st’a > srp. “n
ne patisati”, ra-
diti bez prestanka. Paul, v. Pavle > lat. Paulus, jel. Paulos.
patiti, patati (pƒtate), pasti (pit’a, mu- paun, bar'in (bar'i–a), √ bar' > rus. pav-
ka, nevoqa), izgubiti poloàj (~in), po- lin, a.s. pēa, lat. pavo, it. pavone.
juriti, √ pat > lat. pati, trpeti, bole- P. je mitsko oli~ewe ve~erweg neba
snik, jel. páschō. osutog zvezdama.
patka, paš‚ka, vr. ptice, √ paš. Paun, bar'in, poluboànsko ili ime ne-
patogen, v. patiti i gen. beskog ~uvara obrednog pi}a i jedan od
pridevaka boga Rata.
patoka, p‚šaka, ko cepa ili deli, let ili
koraci koji upu}uju do vode, √ pat > Pauni (ime sela), v. Paun.
rus. pƒtoka. pafta, pavˆ, guma to~ka (nar. zlatna guma
patologija, v. patiti i logo. na kolima Jezdioca), gvozdeni obru~
Soma kamena, √ pu > per. bāfte, pafte,
patos, v. batos.
tur. pafta, rum. pafta.
patos (zanos, àr), v. patiti > jel. pátos,
P. je karika (Vuk) ili okrugla kop~a.
patetikos.
pahi, -(debeo, zgusnut), bahu, brojan, u ve-
patria (domovina), v. pater > it. patria.
likom broju, u~estao, √ bah > jel. pachýs.
Patria (oronim), v. pater.
pahidermi, v. pahi i derma.
patriarh, v. pater i arhi > rus. patrija-
pahimen, v. pahi i himen.
rh, gal. patriarche, jel. patriarches, lat. pa-
triarchalis. pahlavi, pelava, neàn, fin, tanak, pre-
fiwen, odli~an, mekan, prijatan, mir-
patrijarhat, v. patrijarh.
an, topao, saose}ajan, osetqiv, blag qu-
patrika (tur. patrijarh), paitrika, o~in- bazan; prolaziti, protezati se, gubiti
ski, {to pripada ocu, (< pitrˆ, otac, svest, kretati se, pridràvati se na-
pridevak Tvorca sveta, u RV ili go- ~ina rada √ pel > per. Pahlavi, Pehlevi,
spodara molitve, a naro~ito izraz za jezik zap. Iranaca (me{avina medo-pa-
nebo i raj, RV X, 88), √ p‚. rtskog u doba Sasanida).
Patrikije, v. patriarh. Pahomije, -a (sv. ime), b‚h“, ple}a: ime ti-
patriti (pripadati), p‚tar, ~uvar. tana-(zlo)duha, √ bah > jel. Pahomis, ple-
patriota, pit™ˆ, zaj. naziv za pretke svih }at.
qudi ili roditeqe, otac: ime boàn- pahuqa, bahulƒ (= bahala), debeo, {irok,
skog u~iteqa, √ p‚ > lat. patriota, jel. brojan, u~estan: Ogaw, √ bah > ma|. pihe.
patriōtēs. pacijent (pa}enik), v. patiti > lat. pa-
patricij, b’aššara, plemi}, po{tovan ~o- tiens.
vek, gospodar, √ b'at > lat. patres, -icius.
308
pa~avra, pa~anag‚ra, kuhiwa, mesto za Pega, pi–ga, ime jednog od pomo}nika Sun-
kuvawe, √ pa~ > per. pārče, -i, -ūre > tur. ca: ime zloduha.
paçavra, rum. pačavura, jel. patsaýra. Pegaz, pi•ge{a, "gospodar ùte boje",
P. ima vi{e zna~ewa: krpa, sudopera, ime za Ogaw (pi•g†k{a), √ piwx > jel.
vrsta jela. Pēgasos, “Belogrivi”, sazve`|e Krilati
pa~e (pihtije), pa~a, ~in kuvawa ili pe- Kow (Posejdonov sin, nastao iz krvi
~ewa, √ pa~ > rus. pe~ь, tur. paça, rum. Meduze).
pacea, jel. patsāz. pegel (vodomer), v. Pegaz > jel. pēgē, izvor,
pa{a (gra|. i vojna titula), bale{a, visoki nem. Pegel.
vojni zapovednik, √ b’‚{ > per. baša, Udarom Pegazovog kopita postao je iz-
tur. paşa, jel. pasas. vor Hipokreno. U srpskom mitu, ne sa-
pa{a, -wak, v. pasti (= g'‚sƒ, livada ili mo da nastaju izvori od udara kowskih
trava pa{waka, prehrana), √ b’as. kopita, ve} na Helmu (Balkanu) ima
vi{e od 400 stotine zemqopisnih ime-
pa{a (pa{enog), pak{a, krilo, broj dva, √
na s pridevkom ”kow”, ”kobila” i ”ko-
pak{
pito” (Petrovi}).
pa{aluk (dostojanstvo pa{e), v. pa{a i luk
pegijatrija, v. pegel i jetra.
> tur. paşalik.
pegomantija, v. pegel i mantija.
pa{kati (reg. draìti psa, K), pak{ƒti
(dràti) deo ili strana. pedagog, -ija, v. pedo i axo.
Pa{ko, v. Pasha. pedagogarh, v. pedagog i arhi.
pa{~e, pa{uka, bilo koja mala ìvo- pedala, padja, u vezi nogu, √ pad > lat. pe-
tiwa, √ pa{. dalis, it. pedale, eng. pedal.
pa{t (hrana, jelo), v. pasta > lat. pastus, pedaq, pƒdja, mera za {irinu i duìnu, √
it. pasto. pad > rus. pjadь, ma|. pidja.
pean, v. pevanija > jel. paián, lat. paean. pederastija, v. pedo > jel. paiderastía.
Pean, v. pean > jel. Paián, Pauón. pedijatar, v. pedo i jetra.
Smatra se da je Apolon otpevao prvi pedo, -(dete, de~iji), ƒpatja, dete (> ƒpatj‚-
pean u ~ast pobede nad Pitonom. U t‚, detiwast), izdanak, potomstvo, √ pat
starom veku se on drào za bajalicu > jel. paīs, paidós, dete, de~ak paidion.
protiv rana, pa su Apolona prozvali pedo, -(zemqa, tlo), v. pod > jel. pédon.
Pean i dràli za lekara i oca Esku- pedologija, v. pedo i logo.
lapa (= Sekula), a je to pridevak Apo- pedometar (putomer), v. pedala i metar.
lona, u zna~ewu bog Vidar. pedofil, v. pedo i fil.
pevanija (juna~ka), pƒvana, ime za pet Peja, peja, obredna ponuda u pi}u (liba-
ìvotnih dahova, √ p’. cija): pijan, pi}e, pitak, √ pri.
Pet ìvotnih dahova sjediwenih u gr- Pej~a, v. Petka.
lenoj ~akri imaju mogu}nost prelaska u
Pej~in dan (sv. Petka.), v. Pej~a i dan.
duhovnu ravan. Otuda je i naziv za
gusle i guslawe u juna~koj pevaniji, iz- Pek (zlatonosna reka), v. beka > jel. pékos,
veden od re~i “gu{a”, grlo: glas. ov~ija koà (za ispirawe zlata).
pega, pi–ga, ùta boja: ime jednog od pomo- pekva (sud za pe~ewe), pakva, posuda, ~i-
}nika Sunca: ime zloduha, √ piwx > nija: pe~en, kuvan, √ pa~.
rus. pegiй, rum. pag, gal. peint, obojen, pekmez (kuvano vo}e), v. pe}i i mazati >
lat. piktus, jel. píggalos, gu{ter. per. begmäz, tur. pekmez.
309
peksimit, pakve{taka, napravqeno od ( Pavlov ) , {to ukqu~uje i nastanak

pe~enih briketa, √ pa~ > tur. peksimet, zemqoradwe.
jel. pexamádion. P e l a s t i , v. Pelazgi > misir. P r s t ,
Pelag, bƒlak{a, bela boja ili svetla po- P u l a s t i , “narodi s mora” ( Helm i
lovina meseca √ bal > jel. Agio pelagos, Krit ) , asir. P l { t i .
Sveto Belo more. Pelazgi ili Pelasti je isto ime s
pelagizam (morska bolest), v. Pelag. razli~itom ortoepijom ( Budimir ) .
Pelagija, v. Pelag. Pelasti iz Palestine su Filist-
ejci, oli~eni u Golijatu.
Po legendi, iz pene ovih talasa ro|ena
je Afrodita Pelagijska, koja je u{la u p e l e n e , pala{in , lisnat, ra{iren,
hri{}anstvo kao Sv. Pelagija. prostrt, √ pel > rus. p e l en
n ƒ , lat.
Pelagonija, p'ƒlguna, crven, -kast, bo`- pellis, nem. Fell.
anski pridevak (Serbona): ime sazve`|a p e l i v a n ( borac, rva~ ) , balav‚n , mo}-
koje gospodari Arij(ev)cima (p’‚lgunja, an, √ bal > per. pehlewān, heroj,
pl. Jupiter), √ p'al. tur. pehlivan, jel. pehlibánis.
pelagoskop, v. Pelag i skopeo. p e l i v a n i t i ( mudrovati ) , v. pelivan.
P e l a z g i , ( Belasci ) , balƒk{a , belac, p e l i k a n , pulika , vr. ptice, √ pul >
√ bal > jel. Pelasgoí < palle u kós, be- jel. pelekán, lat. pelicanus.
lo: Pelasgós, prvi stanovnik Arka- P e l o n i , v. Apolon.
dije. Jelini su Ra{ane ili Hiperbore-
P. su starosedeoci Helma ( Balka- jce smatrali Apolonovim narodom.
na ) i prarod qudski, po predawu P e l o p ( Brig ) , v. Belo > jel. Pélop.
Arka|ana ( Nikoli} ) . ( M ) omir ih u Pelop je Brig ( jel. Frig ) ili Qu-
srpskom spevu Odiseje naziva “bo- dejac, sin Tantalov i eponimni he-
ànskim”, a Pausanija za eponim- roj Peloponeza, koji je obnovio
nog Pelazga kaè da je bio izu- Pela{ke igre i ponovo ih uveo
zetnih fizi~kih i duhovnih mo}i. pod novim imenom Olimpijske ig-
Poreklom su od Meda ( Apolonije re.
Rodoski ) . Posejdon mu je dao zlatne krilate
Za Pelazge ( Pelaste ) Sredozemqa boànske kowe i zlatne ko~ije.
je zabeleèno da su mornarski Wegov skiptar u vidu kopqa pri-
narod ( talasokratija Krita ) . P. je kazan je na isto~nom zabatu hrama
prvi anti~ki heroj ( Nikoli }) , a boga Neba, u Olimpiji.
Strabon za Pelazge kaè da su na- P e l o p o n e z , v. Pelop
seqeni {irom Jelade i zove ih Peloponez je zemqa Pelazga ( Es-
Titanima ili Gigantima ( Pela- hil, Sofokle ) . Herodot kaè da
gonci ) . Erodot svedo~i da su do- P. na jeziku Skita zna~i “bogiwa
bili ime po Sredozemnom ili Zemqa”, ali najstarije zabeleèno
Belom moru, poznatom po talasima ime je ra{anska Apia ( Strabon ) , u
koji vaqaju belu penu na svojim zna~ewu "zemqa okruèna vodom".
vrhovima.
p e l o t a , v. balota > fr. {p. port.
Tukidid i Apolodor tuma~e re~ n.lat. pelote
Pelazg u zna~ewu: “sin crne ze-
p e l c e r ( mladica ) , palavâ•kura , pu-
mqe”. Ova mitolo{ka sintagma
poqak, list, √ pel > hol. pelzer,
stoji u vezi postanka prvih qudi
mladica, nem Pelzer, pelzen.
na zemqi ( Nikoli} ) , bele rase
310
p e n a , pha–ƒ , √ pha– > oset. fink ( a ) , P e n x a b ( Petore~je ) , v. pet i apa >

prus. spoauno, lit. spaine, st. nem. hindi Penjdžāb.
feim, eng. foam, a.s. fām, lat. spuma, p e n x e , v. panxa.
jel. afrós. p e n x e r , paw~a , ra{iriti, u~initi
p e n a l , v. Pena. jasnim ili vidqivim, √ pa ( w ) ~ >
P e n a ( bo`. oli~ewe Osvete ) , b’‚n’ , per. penğere, tur. pencere.
}erka Praboga, oli~ewe stvarala- p e o n ( stih: vr. stope ) , v. pean.
~ke energije, √ b’‚ > jel. Poinī, per- P e o n , v. Pean > jel. Paíon, eponimni
sonifikacije Osvete < poine, kaz- heroj Peonaca, etimolo{ki jednak
na, srp. P e n i } , lat. poena. s Pelonima.
P e n a t i , b'‚n“t‚ , prisutnost ili P e o n i , v. Peon > jel. Paioni.
uzrok postojawa Ogwa, √ b’‚ > lat.
P. su u jelinskom izgovoru su ime
Penates.
za anti~ke Srbe. @iveli su u do-
Penati su kod staroitalika ~uva- lini Vardara i Strumice. U Tro-
ari svete vatre, doma}eg ogwi{ta, janskom ratu su u~estvovali na
porodi~ni i dràvni bogovi . strani Trojanaca.
p e n e z , pa–a , najam, zakup, plata ( mera p e o n i j a ( boùr ) , v. Peonia > gal. pi-
za teìnu bakra, kao nov~ana pro- one, peoine, lat. paeonia, eng. peo-
tiv-vrednost ) , √ pa– > brig. p a n - nu, jel. paiōnia > jel. Paiōn: Paian,
n i n g , st. srp. p e n e g ь, rum. bani, a.s. bog le~ewa.
penig, eng. pennu, pence: fee, germ.
P e o n i j a , v. Peoni > lat. Paeonia,
penni ( n ) g, nem. Pfenning, ma|. penz,
jel. Paiōnia.
bug. tur. penez.
p e p e l , v. prpor > rus. p e p e l .
U Manuovom zakoniku najve}a no-
v~ana kazna je 1000 pana, kao {to P e p e l i { t e ( ime sela ) , v. pepel.
je u Du{anovom 1000 perpera. P e p e q a k ( oronim ) , v. pepel.
P e n e z i } , v. penez. P e p e q u { a ( vodonim ) , v. pepel.
p e n z i j a , v. penez > lat . pensio. p e p e o , v. pepel.
p e n i l o , phenila. P e p e q u g a , v. pepel.
p e n t a , - ( pet ) , v. pet > jel. pénte. P. je pono}no oli~ewe trojne No-
p e n t a g i n i j a , v. pet i gen. }i.
p e n t a g l o t a , v. petglosa. P e r a , peru , sunce ( = p‚ru ) , vatra, zl-
atna planina, √ pri.
p e n t a g o n , v. pet i ugaon.
p e r v a z , √ parv , odeqak, sektor > rum.
p e n t a g r a m , v. pet i grama.
pervaz, jel. pervázi.
p e n t a d a , v. pet > jel. pentás, petina.
P e r g a m ( tvr|ava na bregu ) , v. breg >
p e n t a m e t a r , v. pet i metar . jel. Pérgamos.
p e n t o z e , v. pet. Pergam je dobio ime po bregu bli-
p e n t o l o g i j a , v. pet i logo. zu Troje. ûven je po anti~koj bib-
p e n t o a n d r i j a , v. pet i andrija. lioteci, koju je odneo Avgust.
p e n t a p o l i s , v. pet i polis. p e r g a m e n t , v. Pergam > lat. perga-
p e n t a p t e r a n , v. pet i ptero. mena.
p e n t a r h i j a , v. pet i arhi. Lagi}i su zabranili izvoz papi-
p e n t a f o n , v. pet i fono. rusa iz Misira, zbog konkurencije,
311
pa su Atali}i {tampali kwige na p e r i k a r p o s , v. peri i karpa.

{tavqenoj koì ( Dereti} ) . p e r i k i s t i s , v. peri i kist.
p e r d a , pari √ d'‚ , poloìti ili pos- p e r i k r a n i o n , v. peri i kranio.
taviti okolo, pregraditi, raspore-
p e r i m e t a r , v. peri i metar.
diti, odvojiti > srp. p e r d e , brdo
razboja, per. tur. perde, rum. perdea, p e r i m o r f o z a , v. peri i morfo.
cinc. pirde, jel. perdés: perdika, ja- p e r i n a , parja•ka , posteqa ( parj‚-
rebica ( koja se javqa u suton ) . nka, palja•ka ) , √ aw~ > asir. a p a -
p e r d a { i t i ( izravnati ) , parid'ate . r u , pokriti, mal. pelanki, vr. pokr-
ivene nosiqke.
P e r d i k a ( titularno ime ) , p‚rt’a ,
princ, vladar zemqe, kraq, rat- p e r i o d , v. peri i hod > jel. perio-
nik, √ p™i > jel. Perdíkkas: Perdīz, dos, -ikos, lat. periodus, -citas.
sestra Dedalova. p e r i o d o l o g i j a , v. period i logo.
P. je st. mak. l. ime iz vladarske p e r i o s t o z a , v. peri i kost.
loze Karanovi}a, osniva~a Maked- p e r i p a t e t i k , pari √ pat , ko ide ta-
onije. mo-ovamo ( parip‚ši , sled, metod:
Perdiku kneza Zahumskog, iz XIV uìvawe ) > jel. peri-pateo, {eta-
veka, Dubrov~ani su zvali Petar ju}i.
( Dereti} ) . peri pe ti ja, pƒripati , gospodar
p e r e c a ( pletenica ) , v. per~in > nem. okruèwa > lat. peripéteía, obrt.
Bretze, ma|. perec. p e r i s k o p , parik{ƒ ( parik{ ) , isp-
p e r i , - ( oko, -lo, rasprostrawenost) , pƒri , itivawe, istraìvawe, razgledawe,
okolo, potpuno, ceo: obilno > zend. pregled ( = aparak{a , koji se vidi,
pairi, jel. perí. opipqiv, na vidiku ) , √ ‡k{ > jel.
p e r i v o j ( zavid, [: vrt, ba{ta ) , paru , perīskopéō, v. peri i skopeo.
~lan, nebo, raj, krak, rub, grana: p e r i s t i l , v. peri i stil > jel. pe-
planina: √ p™i > jel. peribóli, ba- ristulon, ra{ansko stubi{te.
{ta, cinc. Pirivole, zem. ime. P. je je stil ra{anske arhitektu-
Perivoj ili zavid je panorama pl- re.
aninskog venca, koja se u daqini p e r i h e l v. peri i Helios .
gubi sa prelazima ( Tasev ) . p e r i h o l i j a , v. peri i holi .
P e r i v o j, v. perivoj. p e r i { a n i ( vr. èn. nakita ) , para{a ,
p e r i g e n e z i j a , v. peri i gen. vrsta dragog kamena ( nar. geme ) , √
p e r i g i n i j e , v. peri i gine. p™i > per. perišan, razbacan, zbr-
p e r i g l o t i s , v. peri i glota. kan.
p e r i g o n , v. peri i gen. P e r i { a ( n ) , v. Peru{a.
p e r i d e n t i s , v. peri i dental. P e r k o , peruka , l. ime, √ p™i.
p e r i d e r m a , v. peri i derma. p e r l a , paru ( peru ) , sunce, vatra √ ™i ?
p e r i d r o m , v. peri i drum. > gal. perle, lat. perla, -ula: eng. Be-
p e r i j a ( per. vila ) , peru , sunce ( p‹ru , rul.
paru ) , zlato √ p™i > per. peri, kri- P e r l i t o r , peru , sunce + d’ara , vrh
lati duh, an|eo; vatra: okean. (“ sun~ani vrh” ) .
p e r i j a n t , v. peri i antos. P. je epsko ime grada, sa oblicima
p e r i k a r d i a , v. peri i kardio . Prlita, Peritvar, a jedan Pilit-
or je na Egejskom moru.
312
p e r o , par–a , pero ( parnƒm ) , krilo, mati Tora: fin. pergene, |avo. het.
list, √ par– > avest. parnu, hindi P e r u n a { , stena, hridina, litica.
pān, lit. sparna, st. nem. faru, eng. Perun "da`dqivi" je gospodar gro-
pan, a.s. fern, nem. varn, Farn. ma i muwe, vozi se na ogwenim ko-
U srpskoj mitologiji pero je pore- lima, daje ki{u, nadzire ètvu i
|ewe i simbol za sunce. tera vraga ogwenim strelama:
Perpar (por. ime ), p‚rpara, car Smrti. "Ja izlegoh na srebrno guvno
p e r p e r , varva ( parpa ) , vrsta novca, te udarih u zlatne svirale ,
√ v™i > st. srp. p e r ьp p e r a , kovani svak me ~uje, ne vidi me niko? Gr-
zlatan novac od 3, 16 grama u sre- mqavina".
dwevekovnoj srpskoj dràvi ( po vr. Ogaw se vozi u jednim kolima s
izme|u dinara i dukata ) , rus. p e - Gromovnikom, RV I, 108. Na{em
r e p e r , jel. pérpura, lat. ( u ) perperus. Gromovniku kao i vedskom pomaù
Spota p. povezana je mitolo{ki sa vetrovi:
ìtnim zrnom ( varvaša ili bar- “Straovila ...
baša ) , najstarijim sredstvom pla-
tad upreè te kowe Vetrove
}awa.
i povede muwe i gromove,
Iz jednog papskog pisma 1204. g. i
poveqe iz 1352. g., kojom se Mle~a- a sa muèm veqim Peri{anom".
nima daje sloboda trgovawa po Bu- Gromovnik je vragobija i tera zlo-
garskoj, koja je bila u sastavu Sr- duhe i alu koja napada sunce ra-
bije, jasno se vidi da je p. kovani |aju}e iz vode ili stravu ( kad se
novac, za koji mleta~ki konzul u dete od ne~eg prepadne, pa od toga
Varni kaè da ima teìnu 16 2/3 oboli ) :
karata ( S. Qubi} ) . "O Sv. Ilija Gromovni~e,
P e r s a , v. Peru{a > jel. Pérsi, Per- uzmi sobom brata Panteliju
seida, }erka Okeana. i sestricu Ogwenu Mariju,
P e r s e j , v. Persa > jel. Perseýs . gromom stravu pogodite
Za P. Herodot kaè da je asirskog i muwom je oprìte".
porekla. Praroditeq je Parsa. U On je postavio Sunce na nebo da
jelinskom predawu, otac Perseja je sija, RV IX, 1 i drì kqu~eve raja.
Djaus ( > Zevs ) , a majka Danaja ( mit-
U Vles kw. Perun Gromovnik ok-
ska krava Zemuwa ili Svaroga ) .
re}e Svarogov to~ak ili Veliko
P e r s i j a , v. Parsi > per. Pars, jevr. kolo sa centrom u pupku neba.
parás, it. Persia, -iano.
P e r u n ( oronim ) , v. Perun.
P e r s i j a n c i , v. Parsi.
p e r u n i k a ( biqka Peruna ) , v. Perun.
P e r u , peru , sunce.
Omiqen ornament u vezovima i ep
Inke su svoju dràvu smatrali sko pore|ewe za devojku:
“zemqom sunca”.
"Devojka je divqa perunika"
P e r u n , - a , var‚–a , Gromovnik ( = va-
Bere se u Me|udnevicu. ûva vi-
ra–a ) < ( Peru{an ) sin Svaroga i
nograd od groma.
Svaroge ( mater Sva = krava Zemu
wa ) , √ v™i > ~e{. rus. P e r u n , rus. p e r u t ( "cvet" u kosi ) , v. behar > per.
p e r u n , grom, ukr. p e r “ n , muwa, tur. bert.
poq. piorun, lit. perkunis, grom, P e r u { a ( sestra Peru{ana ) , para{“ ,
prus. perkunis, st. isl. Fjorg u n, grom, sekira, √ p™i > st. srp.. p r ,
313
udarati, rus. p r a t ь, lit. perti, uda- li{e kosmi~ku qubav. Sv. Petka
rati, prati. je oli~ewe Venere ili Ogwa pri
P. je sestra Perunova, jer, muwa i mladini i mati Nedeqina, s pri-
grom su u nar. predawu o~ove~eni devcima @iva, Rada ( Afrodita,
brat i sestra: I{tar ) . Za{titnik je poro|aja, o
"Ne boj se sestro Marijo ~emu svedo~i ova molitva pri ro-
|ewu:
ja imam kowa krilata".
“Otud ide Sv. Petka,
P. u staroj veri nosi pridevak
Oprlija i za{titnik je pobrati- ona nosi kqu~e svoje,
mstva. U hri{}anstvu je poznata da otkqu~a kosti moje,
kao Ogwena Marija. da ja ~edo lako rodim,
perfektan, v. proferit > gal. parfit, lat. kano zemqa cve}e svoje” .
prefetto, -us, perficere. U obi~nom govoru: “Naudila mu
pe r~i n ( kika, pletenica ) , pƒrax , mlada Petka”.
zlato ( paru , zlato, sunce ) , √ p™i > p e t i c i j a , pit'ita , sklopiti, poklo-
per. perčem, tur. perçem, jel. pert- piti, smestiti, zatvoriti, onemo-
zés, rum. perciun, ma|. perecz. gu}iti ulazak: povez, omot, zaklon,
Kosa je u srpskom mitu pore|ewe paravan, √ pat > lat. petitio, molba,
za sun~eve zrake, a pletenica je i zahtev.
kod Maja simbol boga Sunca. p e t q a t i , petati , skupiti, nagomi-
Otuda su vi{i staleì nekada no- lati, √ piš.
sili per~in, kao odliku gospods- P e t r a , p‚rt’a , Devica u Zverokrugu
tva, po kome su dobili ime Hik- ( Zodiak ) .
si, Hazari ili ruski Kozaci. P e t r a n a , p‚rt’ona .
p e s a k , p‚nsu , √ p‚ > avest. pasun, st. P e t r o v a c , v. Petar.
nem. fesa, nem. Fehse, jel. psamos.
p e t r o l e u m , v. petar i uqe .
p e t , paw~at , √ pa~ > avest. panjča,
rus. p j a t ь, jel. pénte, lit. péntis,
P e } , v. pe{ter.
prus. pentis, st. isl. fimt, kimr. Pe} je u predawu dobila ime po
pimp, bret. pemp, nem. funf. brojnim pe}inama ( pe{terama ) po-
sve}enika, u okolini grada, koji
p e t a , p‚d“ , stopalo, √ pad.
nije bio na sada{woj lokaciji.
p e t a r , v. pe{ter > srp. p e t a r , naj-
gorwi sprat: tavan ( Ku~i ) , izba
p e } i , paktˆ ( pƒ~ati ) , √ pa~ > avest.
( Brda ) : strop iznad ogwi{ta ( Go- pačaiti, asir. e p u , pe}i, kuvati, st.
razd ) , ~e{. p a t r o , rus. p j a t e r ь. srp. p e { t ь, prus. pectis, lit. kepu,
-ti, st. nem bahhan, jel. peptós, pé-
Kamen je u srp. mitu pore|ewe za
ksis, it. pizza, lat. coquo, eng. cook.
nebo, pa su presto boìji i svod
nebeski od kamena. p e h a r , v. bukara > rum. pehar, gal .
bichier, lat. biccarium, it . bicchiere.
P e t a r ( apostolsko ime ) , patara , ime
Vi{weg boga, √ pat. p e ~ a t , pi{tƒ , pripremqen, obliko-
van, stilizovan, ukra{en, oki}en,
p e t e q k a , p‚šal‚ ( pattrik‚ ) , list, √
√ pi{ > nem. Petshaft, ma|. petcset.
pat > jel. pétalon, list.
P e t k a , -o
o v. pet. p e ~ e w e , pa~ana.
Petak je peti dan u nedeqi pos-
p e { ( taman: predwi deo haqine) , √ pi{
dati oblik, modelovati > per. pēš,
ve}en planeti Veneri, koja simbo-
tur. peş, rum. peš.
314
p e { a k , paj‡ka . P i k t i , v. Piko > lat. Picti.

P e { t a , v. pe{ter. Pikti su sami sebe zvali Haldi,
p e { t e r , p‚raš‡ša , kamen, stena, po- Halti, a poreklom su Gali ( Der-
plo~ano kamenom ili kameni sloj, eti} ) . Oni su Vani ili Veneti
naslaga, hrid, √ p™i > st. srp. ( Vadel ) , a Veneti od Ilira ( Her-
p e { t ь, srp. p e { t e r , prirodna dro- odot ) , koji su istog porekla i obi-
be` od kamena ili ravne kamene i~aja s Ra{anima ( [ulc ) .
plo~e, slov. pec, jel. petros, kamen, p i k t o g r a m , v . pega i grama.
stena. p i l a ( testera, turpija ) , p‡lu , strela,
Pe{ter ima vi{e zna~ewa u srp. √ p‡l > lit . piela, prus . peile, st.
je ziku: kamena plo~a: pe}ina: pu- nem. fila .
stiwa. p i l i t i ( testerisati ) , pilati , okr-
P e { t e r , v. pe{ter. witi, skresati.
p i - p i ( onomatopeja pileta ) , vˆ , ptica. p i l a v , palƒnna , pirina~ s mesom, √
P i v a ( vodonim ) , p‰va , voda, √ p‡. pal > tur. pilan, pilav, pilu, rum.
p i v o , p‰va , voda: debeo ili korpulen- pilaf.
tan. P i l e , pura , utvr|ena kula, utvrda, √
p“r > jel. pýli, pulōn, utvr|en ulaz.
p i g m e n t , pinga , pega, ùta boja, √
piwx > lat. pigmentum, boja. p i l e , pela , mali deo ( tela ) , √ pel >
rus. p i l a , - юk
k , krim. tat. pili, tur.
p i ` a m a , pe{ana , dobro oblikovano,
piliç, lit. pule, prus. pihle.
divno, √ pi{.
P i l i p , vˆr’pa , “raznobojan”, oblik
P i j a d a ( umawewe ) , v. Olimpijada.
boga Nava ( sin Meseca ) , polubo`-
p ( i ) j a n , p„jja ( peja ) , √ p‚j > jel. pío- anstvo, pl. Jupiter, RV VIII, 43,
mai, lat. bibo < pibami ) . ime ène cara Smrti, √ rup > jel.
p i j a } a , pƒjas ( pƒjƒte ) , bilo koja te~- Filipos.
nost: p i j e w e , p‚jƒna , RV I, 116. Hesihijus, pisac jelinsko-makedon-
p i j a c a , v. plac > it. piazza. skog re~nika svedo~i da su kraqa
p i k , v. pakost. Filipa Makedonskog zvali Vilip
p i k a r t ( ime Husita ) , v. begar > lat. p i l i t i , pelati , ( po ) krenuti, √ pel.
beghardus. p i q a k ( oblutak ) , pelaka , testis, jaje,
P i k o , v. Pikols > lat. Picus. jajast.
Istorijski Piko je brat Nina Be- P i m e n , vamanƒ , patuqak, patuqast,
lovog ( Diodor ) . Bio je vladar Ita- je dan od pridevaka Vi{weg boga:
lije i Zapada. Sahrawen je na Kri- zmijoliki zloduh, sin boànske
tu, u hramu na kome stoji natpis Ptice ili pomo}nik Sunca: vila
koji je dao Meler: "Ovde leì Pi- ( patuqak ) , √ vam > jel. Pimen, pa-
ko, koji se zvao Djaus ili Div" stir.
( Nikoli} ) . p i m p e k , bimbaka , okruglast oblik
P i k o l s , bakula , ime boga Nava: san- ili forma, √ bamb.
dalovo drvo, √ bah > let. Pikools, p i n a k l , pin‚ka , {tap ili luk ( duga )
bog Smrti: piktis, |avo, prus. piku- boga Nava, √ p‡ > gal. pinacle, eng.
las, lat. Picollos. pinnacle, lat. pinnaculum, jel. pina-
p i k s l a , pawxara , kutija > jel. puxis kos: pinaz.
kutija ( okrugla ) .
315
P i n d ( oronim: sin Makedona ) , pˆ–—a , Piramidalne gra|evine imaju

svaki okrugao predmet, √ pi–— > ulogu stvarawa orgonske energije
jel. Pindos. ( Koci} ) .
P i n d a r , pi–—‚ra , ime za zloduha: Jedna od procena starosti gradwe

obredni prosjak. misirskih piramida je 19-i vek
P i n e { ( ime brda ) , v. piwa. s.e., ali je mawe poznato da postoje
brojne piramide, od Kine do Pe-
p i n k , pˆ•ga , crveno--braon ili boja
rua i Meksika, na razli~itim ko-
zlata, √ piwx.
ntinentima. U dolini reke Tar-
P i n o s a v a ( ime sela ) , v. piwa. rim ( Azija ) , prona|ene su 1941. g.
Staro ime P. je Kolar. Druga P. je piramide identi~ne misirskim,
u slivu Ra~e ( Lepenica ) . Dobila je ali je nalaz zata{kan, jer je sven-
ime po vrsti crnog bora koji je ski pronalaza~ bio germanofil ( R.
potisnut ( Z. Pavlovi} ) . Stojanovi} ) .
p i w a ( smr~ina {i{arka ) , p‡na , ok- p i r a t , b‚lat , ugwetavaju}i, prisil-
rugao, debeo, krupan, veliki, pun, an, √ bal > lat. pirata, jel. peiratēs:
obilan, ispup~en, oteklina, masi- fr. eperon, pramac.
van, √ p‡ > lat. pinea ( Pinus pinea ) , p i r g , √ p“r , kula, utvrda, skloni{te
gal. pin, a.s. pīn. > jel. p“rgos, lat. burgus.
p i w o l , v. piwa. p i r e k s , - i j a , v. piro.
P i p e r i , pˆpru , zloduh ( su{e) , koga P i r i n g r a d , v. pirg i grad .
je pokorio Gromovnik, √ p™i.
P. je epski grad, Vuk.
P i p i r e v k a , √ p ‡ , o b i l a n + √ pur,
p i r i n a ~ , v. birjan > per. pirinğ, bi-
upravqati, prethoditi.
rinğ, tur. pirinç, hindi pirindža?
P. je u predawu ime devojke-ko-
P i r i f l e g e t o n , v. piro i fluks >
lovo|e, po kojoj je ostala izreka:
jel. Puriflegeton, “Plamena reka”,
"igrati pipirevku".
koja te~e kroz Tartar.
p i r , kir , izliti, nagnuti iz, √ k™‡ >
p i r j a ( n i ) t i , b'™ixxƒti , prìti ( =
asir. k i r e t u , pir, gozba, jevr. kerá.
b’a rxate , √ b’™ix ) , √ b'raxx >
p i r a k ( prg, -janin ) , v. pirg . lat. flagere, goreti, flagrans, -tia, -
p i r a m i d a , p“ra˜d'i , RV I, 116, plo- tis.
donosan, produktivan, obilan, ro- p i r l i t ( {ara tkanice ) , v. perla >
dan, dare`qiv: èna, supruga, √ tur. purli, {aren: srp. n a p i r l i t a t i .
p“r > misir. p i r o m i ( pi-- mar ) , jel.
P i r ( l ) i t o r ( oronim ) , v. Perlitor .
piromis ( puramídos ) , jevr. piramída.
p i r o , - ( vatra, ogaw ) , per“ , Sunce ( =
Etimologija pojma “piramida” u
puru , p‚ru , per’ ) , vatra ( = p{i-
tu ma~ewu indijskih leksikografa
ra ) , √ p™i > jevr. boér, goru}i, st.
ima zna~ewe: “nositi puno}u ili
isl.f u r, st. nem. fuir, nem. Feuer, jel.
telo” (< akuz. √ pur , prethoditi +
p ’ r, eng. fire, cinc. pira, a.s. f ’ r.
√ d’a , uzrokovati, izvr{iti ) , {to
stoji u vezi mumificirawa i tvr- p i r o g e n , v. piro i gen.
dwi posve}enika o postojawu geno- p i r o m e t a r , v. piro i metar.
fonda ~ove~anstva na zemqi. Pi- p i r o l ( boje vatre ) , v. piro.
ramide i Sfinga su povezane sa p i r o l o g i j a , v. piro i logo .
tajnom qudske civilizacije. p i r o s f e r a , v. piro i sfera .
316
P i r o t , v. Borut > lat. Pelitvar: hi- o{cu nad pukotinom u Delfijskom

ndi Virata, regija sev. Indije. hramu, blizu Parnasa. Prethodno
p i r o f o b i j a , v. piro i fobos. je pila vodu sa svetog izvora i
`vakala lovorov list kao opijat.
p i r o f o n , v. piro i fono.
P i t o n ( mitska zmija ) , p‡š'a , Sunce:
p i r o f o r , v. piro i ferto.
zloduh, ~udovi{te, √ p‡ > jel. Pu-
p i r u e t a , parita , stajawe ili kret- thōn.
awe u krug, zauzeti poloàj, √ i >
P. je mitska zmija koju je ubio Ap-
fr. pirouette.
olon: zem. ime predela pored Par-
p i s , √ pis , pruìti se. nasa.
p i s a t i , pˆsjati , razviti ( misao ) ,
p i t o n ( “zmijski car” ) , v. Piton.
pove}ati ( obim ) , prostirawe, cve-
p i t o s , pišaka ( = bišaka ) , korpa ili
tawe, boraviti, {iriti, i}i, kre-
kutija: ìtnica, ambar, uzdignu}e,
tati se, √ pis > avest. pišta,
√ piš > a.s. putt, eng. pit, lat. pu-
nipistan u , lit. paišuti, prus. peisai, -
teus.
ton, rum. zapis: lat. epistola, jel. epi-
stolē. p i t i , pibati , √ p‡ > lat. bibere: bibe
nda, bevanda, gal. boite, fr. biberon,
Svi Srbi ( Sloveni ) imaju istu re~
pijanac.
za pojam pisati ( Leè ) .
p i c n u t i ( doterati ) , pin{ati , ukra-
p i t a , pit“ , hrana, √ p‡. > avest. pitu,
{avati, davati oblik, krojiti, √
hrana, rus. p i t a , hleb, piro{ka: pi{ > avest. paēse, ukra{avawe.
p i { a , hrana, srp. p i } a , sto~na
pi ~i ti ( hodom ) , pi~~'ajati , i}i,
hrana, tur. pite, pide, lit. pietus,
kretati, napredovati, protegnuti,
obed, jel. píta, pētta, rum. pita: lat.
pro{iriti, √ pi~'.
pittula.
p i ~ k a ( pica, vulva ) , pi~~'a , brazda,
P i t a k , pišaka , l. ime: zbirka ruko-
rov, linija: ravan, nizija, pqosnat,
pisa: ornament na zastavi Gromo-
stiskati ( api~ja , skriven ) , priti-
vnika, √ paš.
skati, gu`va, √ pi~' > rum. pisda,
P. je jedan od sedam sardskih mu- prus. peizda, lit. p u zda.
draca, Ra{anin ili Leleg s Mi-
p i { a , pƒsas , membrum virile, √ pas >
tilene. Kada mu je Krez ponudio
lit. pisa, jel. peos, lat. penis.
bogat poklon za neku uslugu, ovaj
ga je odbio, uz obrazloèwe da ve} p i { a t i , pasati ( pa{ati ) , povezati,
poseduje dva pita vi{e nego {to √ pas > it. pisciare, fr. pissoir.
je èleo. Isti P. je drugom pri- p i { m a n , pa{~ima , spre~iti, omesti,
likom oprostio svom najve}em pr- iza (< pa{~„ , iza, pozadi, sled ) ,
otivniku rekav{i: “Opro{taj vre- posle, kasnije, √ pa{ > avest. pa-
di vi{e od kazne”. šča, per. pišman, pešiman, tur. pi-
p i t a t i ( hraniti ) , pijƒte , toviti, √ ‡. şman , lit. paskui, lat. post: jel.
peīsma, mr`wa.
P i t i j a , piš'‚ja , ustoli~iti ( < p‡š’a ,
p i { m a n l u k , v. pi{man i luk >
sedi{te ( presto ) nekog boànstva,
tur. pesimanlik.
√ p‡ > jel. Pýthia, Puthō, ra{a-
nska sve{tenica-proro~ica Apol- P i { t a l a ( ime izvora ) , v. pi{toq >
olonovog hrama u Delfima. srp. p i { t a l i n a , mokrina, [.
Pitija ili Si ( r ) bila je proricala p i { t a l a ( vr. frule ) , v. pi{toq.
u ekstazi, sede}i na zlatnom tron-
317
p i { t o q , pi{šƒ , smrtni udarac: gu- plast, pal‚{ƒ-ta, oblik li{}a (na dr-
`va, √ pi{ > ~e{. p i { t ' a l a , cev, vetu), sastav biqaka, √ pal > srp. pla-
srp. p i { t o v , cev ( zova ), [, rus. p i - stiti (kupast oblik), jel. plastike, uo-
s t o l , tur. pisto, -ov, fr. pistolet, it. bli~avawe, -ein.
{p. pistola, nem. Pistole. plasti~an, v. plast > jel. plastikós, lat. pl-
U prvoj polovini 15 veka, êsi su za astikus.
vreme husovskih ratova izumeli malu platina, v. plato > {p. plata, srebro, -ina.
pu{ku, koju su preuzeli Nemci. platinast, palitin, sive boje kose > jel.
p l a v ( svetlosiv ) , palita , starac, sed poloiós, sed.
( palitam , sede vlasi ) , √ pal > st. platinoid, v. platina i vid.
srp. p e l e s ъ, rus. p o l o v ‘ й, lit. pal- platno, plota, tkanina (= paša), povez, ma-
vas, germ. falwa, st. nem. falo, jel. po terijal, gra|a > srp. plahta (pla{t),
l(e)iós (peliós, peliduós), siv, sed (> palaiós, lit. plošte, prus. ploastie, st. nem. flech,
star), lat. palleo, -re, -idus, pullus, crn, komad tkanine, blaha, grubi prekriva~,
prqave boje: flavus, ùt (plav), st. ir. nem. Blahe.
liath, eng. blue, fr. bleu, nem. falb, fahl.
plato, prat’a, {irina, √ prat’ > avest. fra
plaviti, plabate, i}i, kretat se, √ plab > thah, pqosnat, jevr. plátja, jel. plateía, -ýs,
rus. plavitь. {irok, st. norm. flair? eng. flat, a.s. flet,
plaà, v. prà > {p. plaua. st. nem. floh, fr. plateau.
Plaza, vil‚sa, ime boga Qubavi, zadovoqs plac (plato), prat’a, {irok > eng. place,
tvo, √ las > gal. plesir, plaisir, eng. plea- jel. plaks, ravnina, plateīa, lat. platea, fr.
sure. place: platean, nem. Platz, it. piazza, {p.
plazarice, vil‚sa, koketna èna, vr. plata, prado, livada.
drame, ispoqavawe, igra, √ las. placenta, v. plac.
Obredna povorka lazarica je obi~no na plebs, v. hlapac > lat. plebs, -is, eius, fr.
Cvetni petak. plèbe.
plaka, v. plo~a. plebokratija, v. plebs i krat.
plakar, pr‚k‚ra, ogra|en prostor, pleva, pal„va, quska, mahuna, mekiwe,
zagra|en, √ k™i > fr. placard. ìtna se~ka, √ pal > rus. pol‘va, lit.
plakat, prakaša, o~igledan (prakašita), pelai, st. lit. pelus, prus. pelwo, rum.
pokazati (javno), odre|en, pojaviti se (= pleava, lat. palea.
prakašati, proglasiti), {tampati √ plejada (ve}i broj), v. pleo.
p™‡ > n. lat. placaretum. Plejade (Vla{i}i), v. ploviti > lat. Plei
plakoide, v. plo~a i vid. ades, jel. Pleiádes < pleo.
plam, √ lamb, smiraj Sunca > jevr. labah, Plejade su Ladine }erke, Plenkiwe,
plamen, gal. flame, lat. flama, eng. flame: vidqive na nebu od maja do novembra,
{p. flamenco. kao orijentir u sezoni plovidbe.
plamen, lambana, pridevak boga Nava. plen, pa–a (obe}ana) nagrada, kockawe, √
Plamen, v. plamen > lat. Flaminius. pan > rus. pol‘n, lit. pelnas, st. nem.
Plandi{te, v. plandovati. fali, jel. poléo, kupovati, lat. pallis,
plandovati (odmarati), la—ati, dangubiti, koà.
provoditi, √ lad. pleniti (pona{awem), pl‡nati, i}i, kre-
plasirati, par‚sƒrati, pri}i, pribli`- tati (se), √ pl‡.
iti, √ s™i > eng. place.
318
pleo, -(mnogo, vi{e), v. poli > jel pleōn, plot (ograda), ploti, nanizati, spojiti,
pleroo, plēthos, gomila, mno{tvo, lat. pri pojiti, sastaviti, konac, niz, √ piš
plerotica. > eng. plot, zavera.
pleogamija, v. pleo i gamos. plo~a, pal‚{ƒ, list, latica: {tamparski
pleomorfizam, v. pleo i morfo. tabak, √ pal > jel. phýllon, list, pláx,
pleonazam, v. pleo > jel. pleonasmós. plakós, plo~a, rum. plocea, fr. plaque,
lat. folium, eng. foliage, li{}e, oblik
ples, vil‚sa igra (= vi√ las), zadovo-
lista, nem Planke.
qstvo, razonoda (s ènom).
plo~ast, pal‚{ƒta > fr. plaquette, pla-
plesati, vil‚sati: plesawe, vilasana,
keta.
udvarawe.
Plo~e, -nnik, v. plo~a.
pleso (st. srp. jezero), vil‚sa, sijati > rus.
plësso. Plo~nik, v. plo~e.
Pleso (ime sela), v. pleso. Pluvije, v. plivati > lat. Pluvius.
plesti, v. presti > lat. plecto, -ere, st. plug, p’alaka, ralo, √ p’al > rus. plug,
nem. flehtan, jel. pléko. rum. plug, st. isl. plogr, lit. pliugas, st.
nem. pfloug, nem. Pflug, (Pfloc?), a.s. plog.
ple}a, b‚h“, ruka, strana figure pod ug-
lom, √ bah > a.s. bōg, bōh,eng. bough, nem. Pluàc (selo), v. plug.
Bug, buog, píhus, st. isl. fla, lat. brac- pluta, pluta, pluta~a, splav, plutati, √
hium, jel. páhus, brachiōn, it. braccio, plu > lat. fluctus, -atio.
ruka. plu}a, v. klon.
plivati, plƒvate, √ plu > lat. pluvia, -le, pqackati, plak{ati, √ plak{.
ki{a: alluvio, -ium, fluvius, reka, eng. Pqeva (Pliva, vodonim), v. plivati.
flow, a.s. flōwan, jel. ploos (ploin). pqusnuti, pru{–‘ti, isprskati, ovlaì-
plik, √ plih, kretawe. ti, prsnuti, √ pru{ > eng. splash, lit.
plima, v. plovan > lat. fulmen, -is, jel. prausti, prus. prusnan, st. isl. frusa.
plímmi, cinc. plimira. pobratim, b’ratri, brat, √ b’™i > srp.
plitak, p™it’“, {irok, prostran, veliki, pobra.
√ p™it' > srp. plato (zaravan; tas tera- Pobrat, v. pobratim > srp. Pobroje, -ren.
zija, posluàvnik), fr. plattus, {p. plath, povaditi, apavad’ati, rastaviti, preki-
srebro (> platina, platina), plata, plata: nuti, raskinuti, odse}i, rasturiti, RV
lit. platus, jel. platýs, platános, plakós, X, 146, suzbiti, spre~iti, √ vad’.
lat. platanus (Platanus orientalis), placidus?
poviti, pavate, i}i, kretati se, √ pav.
plitica (pladaw), v. plitak > gal. plate,
povrat, upa√ v™it, vratiti se nazad: po-
lat. platta, -us, fr. plat, eng. plate, nem.
vratan, upavartana.
Platt.
povratiti, upavartate, (= parivartate,
plitkost, p™it’“t‚.
vivartate), √ v™it.
plovan (plavan), plavana > jel. ploion,
povreda, aparadd'a, povre|en (arvati, po-
la|a,
vrediti), kriv.
plovak, plavaka, skaka~, igra~ na kono-
pogan, sƒg'an, le{inar, strvinar, √ sag' >
pcu, √ plu > srp. plovka.
srp. poganac, mi{.
plovilo, plava.
pogrom (vel. bolest), v. agrama > rus. po-
ploviti, plƒvate, √ pluv. groma, razarawe, eng. pogrom.
plod, p'ala, {to donosi ploda, √ p'al >
rum. plod, jel. forós, plodan, rodan,
319
pogruìti (saviti se, otrpeti), v. kura` pol, pola, veli~ina, zna~aj, obim, ve}i deo
> lit. gramzdan, -uiti, jevr. ger, stranac, ne~ega, veliki opseg, sasuti, gomila, sv-
probra}enik: g'hirá, sagiwawe. aliti na gomilu, nagomilavati, mno-
Pogruìti se zna~i pre}i u veru {tvo, tovar, √ pul > jel. pólos, stoèr,
Srba. Obred je isti kao i obred kr{- osa, os-ovina, ta~ka supr. sila, lat. Po-
tewa, s “pogruènom vodicom” i na- laris, Severwa~a, n.lat. polaritas, pola-
pu{tawem svojih obi~aja, {to nije st- ritet.
rogo, ali se mora napustiti jezik (Mar- Polednica v. podne.
kovi}). P. je ve{tica "poludanka" ili "pre-
pod (zemqani), pada (= padva, zemqa), √ polnica", ènska utvara o zenitu, na-
pad > jel. pedon, tlo. ro~ito kad se àwe ìto. "Poludanke"
podanik, pada•ka, trag stopala (glasnik su dobri duhovi, kojima su ponude
traga stopala, bog Mesec). prino{ene u podne, kao {to su to ra-
Podgorina, v. gora. dili pitagorejci.
podesiti, upa-di{ati, uputiti, ukazati, Poleksija, -ee, v. balak{a, beo > jel. Polu
objasniti: osobitost, √ di{. zeni, sv. ime.
podesan, upa-d‹{ana. poli, -(vi{e), pur“, vi{e, mnogo, ~esto, √
p™‡ > avest. paru, a.s. feolu, lat. pollen,
podest, p‚d“, noga.
polen, jel. polý, polýpus, nem. viel.
podesta, pƒti, vladar, posednik, √ pat >
poliarhija, v. poli i arhi.
it. podesta, lat. potestas.
poligam, -ija, v. poli i gamos.
podijum, pƒdja, u vezi nogu > lat. podium,
jel. pódion. poliglota, v. poli i glas.
Podlugovi, v. lug. poliginija, v. poli i gine.
podne, uddina, √ d‚ > srp. pladne, podne. poligon, v. poli i ugao.
podologija, v. pod i logo. poligraf, -ija, v poli i graf.
podometar, v. pod i metar. polideizam, v. poli i teos.
podrum, pada, pod + rumja, ugodno prebi- polidemonizam, v. poli i demon.
vali{te > mal. ruma, ku}a, eng. room. poliencefalitis, v. poli i kefalo.
poen, p‚–a, adut, √ √ pa–. polietilen, v. poli i etilen.
pozadi, -na, b’„sada, zadwica, √ b’„s. polijater, v. poli i jetra.
pozivawe, upahv‚na, ~in pozivawa, poziv, polijelej, v. poli i jelej.
√ hve > nem. Posaune.. polikarpi~an, v. poli. i karpos
Pozlata (De~. hrisovuqa), v. Zlata. polikefalan, v. poli i kefalo.
pozor (pa`wa), pa{a, posmatrati, pratiti, poliklinika, v. poli i klinika.
√ pa{. polilog, -ija, v. poli i logo.
poj, poja, vr. duva~kog instrumenta, √ p’? polimer, -izacija, v. poli i mera.
> srp. pojati, jel. poíēsis, -ma. polimetar, v. poli i metar.
pojata,. v. vajat > st. rus. pojato. polimorfan, v. poli i morfi.
Pojate, -nna, -oo, -ik, v. pojata. Polinezija, pulina, malo re~no ostrvo,
Pojezda, v. Jezda. peskovita obala: ime mitskog bi}a ko-
pojiti, pijate, piti, √ pi. ga je pokorila Div-ptica, √ pul.
pokal, v. bokal > nem. Becher, pehar. polinom, v. poli i nomos.
pokora, v. kara (bitka). poliozis, v. plav.
320
polip, v. poli > jel. polipūs. pollur, st. nem. feld, nem. Pole, eng. field:
polipatija, v. poli i patiti. jel. pilos, blato, mo~vara: prus. Palwe,
zem. ime.
polipedija, v. poli i pedo.
Poqe, v. poqe.
polipetalan, v. poli i peteqka.
Poqeqa (mla|i brat Qeqa), v. Lel.
poliptera, v. poli i ptero.
Poqska, v. Poqaci > st. srp Polesija,
poliritmika, v. poli i ritam.
gal. Polanie, lat. Polonia(e).
polis, pura, grad, utvr|eno mesto, √ p“r >
Do sredweg veka Poqska se i u nema-
jel. pólus.
~kim izvorima zvala Polesia, {to
polisa, √ p“r, zakloniti, braniti > {p. stoji u vezi naziva Leh, Lesi, Le{ani.
poliza, eng. policu, fr. police.
Poqska je Velika Sarbatija, a Poqaci
poliskop, v. poli i skopeo. skitskog porekla (Vadianus).
politika, v. polis > jel. politokós. pomak, gomaka, uzrok ili ono {to vodi
polifilija, v. poli i fil. razumevawu, u~initi jasnijim, razum-
polifon, -ija, v. poli i fon. qiv, shvatqiv, obja{wiv, √ gam.
polica, p'al‚kƒ, drvena klupa (p„l‚{a, pome{ati, vi-mi{rajati.
na pravqeno od drveta), √ p’al > rus. ponovo, puna' (pun‚), √ p’.
p‘lka, st. nem spalten, jel. sfelas, trupac, ponor, p’nar, nazad, u suprotnom pravcu,
topuzina √ pu.
policija, v. polis > {p. poliza, eng. policu, ponos, panasja, oboàvawe ili predmet
fr. police. oboàvawa, √ pan.
polihimija, v. poli i sok. ponositi, panasjati.
Polihimnija (Muza), v. poli i himna. Pont (Crno more), v. put > jel. Pontos.
poliholija, v. poli i hole. ponuda, pi–—a, obredna ponuda precima, √
polno (pun), p’™nƒ, puno, bogato, ispuwen, pi–—.
napuwen, √ pri > rus. p‘ln‘, -ый, avest. ponuditi, pindate (pin—ajate).
pərəna, st. ir. lan, lit. pilnas, eng. full,
pop, papu, za{titnik, √ p‚ > st. isl. papô,
jel. peirís, prus. pilnan, lat. plenus, plere.
a.s. pāpa, eng. pope, it. papa, lat. papa,
polo (vr. igre), balu, sunce. nem. Pfafe, jel. papas, tur. papaz. ma|.
Polovci, v. pleva > rus. polova, slama. pap.
Poqaci, v. Leh. popiti, bƒb'asti, pojesti, piti, √ b'as.
Poqaci su srpska plemena Sarbata i poplava, viplava, zlo, nesre}a, razarawe,
Da~ana, s Dunava (Bjelovski), koji su doru{ewe, √ plu:
bili ime po Lesima ili Le{anima. poplaviti, viplavate.
Isto kaù i poqske hronike, a prvo-
Popovi}, v. pop.
bitno ime Poqske je Nova Srbija.
Popovo poqe, v. pop i poqe.
Poqak, pula, ime pomo}nika boga Nava, √
pul. pora, b‚ra, otvor, membrana, procep, √
bar’?
poqak, p‚laka, ~uvawe, za{tita, √ pal.
porez, bali, danak, taksa, prino{ewe, √
poqe, pulla, ra{iren, prostran (= pula,
bal > ma|. béres.
p'ulla): vetrovit, cvetan, √ pul > arm.
hol, zemqa, st. rus. polъ, otvoren, pra- Poreklo poreza je obredno. U Rujanu
zan, rus. pole, lat. polus, palam, otvoren, (Baltik), trgovci su morali gradskom
{v. fala, ravnina, pusto{ (> Falun, zem. idolu prineti deo najlep{ih stvari.
ime, nem. West(Ost)-falen), hol. pole, isl.
321
poriv, p'‚riva, razbacivawe, rasipawe, pr- Bogiwu majku Zemqe je oplodio u ob-
skawe, razilaèwe: izda{an, {iroke liku kowa, pa je rodila kowa, a unuku
ruke, slobodouman, raspodeliti, √ p'ar. Sunca u obliku ovna, pa je rodila Zl-
poro|aj, prax„, ra|awe, stvarwe, plod bi- atnog ovna.
lo ~ega, √ p™i > gal. preier, eng. prau, Ogaw je bog Rata i ja{e na Ovnu. Sa-
lat. prex, -cis, -cari. zve`|e Ovna je oli~ewe ravnodnevice
porok, p’raka, zadovoqstvo, ose}awe, is- i zato zlodusi beè od wega, pa ga
puwewe, ostvarewe, √ p™‡. ~esto stavqaju na zastave. Wegova
~istila~ka mo} ~isti zemaqski {ar.
porta (vrata ili ulaz u avliju, [), vratƒ,
√ v™i > gal. porte, lat. porta, vrata, por- pospe{iti, paspa{ate, uvod, predgovor,
tus, luka, n. lat. portale, eng. port. √ spa{.
Porta (zem. ime: tur. vlada), v. porta > it. post, po{adu, po{}ewe, dan posta ili sve
Porta. ti dan, √ pu{ > st. nem. fasto, eng. fast,
a.s. fæstan.
portal, v. porta > lat. portale, fr portal.
Postol, v. Apostol.
portikla, v. parta > bug. partal, prwa,
tur pirti, nem. Parteke, ma|. parteka. postola, -aar, p‚datala (= padƒtvar‚), obu
}a, |on, √ pƒd > rus. post‘lы, tur. po-
porfira, v. bagre{ > jel. porfira, purpur-
stol, per. post, koà, krim. tat. Post.
na boja.
postolar (obu}ar), v. postola.
Porfirije, v. purpur > jel. Porfirios.
postupak, up†√ st'‚, prilaz, pristup, pri-
Porfirogenit, v. Porfirije i gen
bliàvawe, pokrenuti, obratiti, po-
("ro|en u purpuru"). svetiti.
porcija, v. par~e. postupati, upati{š’ate.
Por~a (od Avale), vƒr~as, snaga, sjaj, svet- postulat, p‚{~‚ttja, ometaju}i, kasniji,
lost, oblik, ime sina boga Meseca, √ posledwi, √ pa{ > lat. postulatum, -lare.
ru~ > srp. Bor~a?
Potala, potala, ime luke > jel. Pátala.
Epska oli~ewa trojnog Nava su No}i-
potentan, v. potentat > lat. potentia.
lo (epski \er|elez Alija), Pono}ilo
(Por~a od Avale) i Zorilo (Zmaj-Og-
potentat (vladaju}i), pƒti, gospodar, posed
weni Vuk ili Jak{i}i). Por~a od nik, vlasnik, vladar, mu` (pƒtn‡, go-
Avale se opija vinom, ja{e |ogata i spodarica, èna, RV I, 140, √ pat > jel.
otima trojnu Zoru, a nadbija ga Zmaj pótnia), lat. potis, possum, potes, pýsis,
Ogweni Vuk, oli~ewe prvog tra~ka ju- lit. patis.
tarwe svetlosti, koji druguje sa Ja- poterati, vitarati, pre}i preko ili kr-
k{i}ima. oz, prodirati, pomeriti, odneti.
posejati, pusajate, otpustiti, emitovati, potka (osnova), p‚duk‚, noga, stopalo, √
za sejati, √ pus. pad.
Posejdon, pa{u-pati, “gospodar (obred- potmuli, tumula, bu~an, zaglu{uju}i,
nih) ìvotiwa”, pridevak boga Baka, hu~an, > eng. tumultum.
oli~enog u biku, √ pa{ > jel. Poseidōn potok, bišaka (= pišaka), kqu~ati, kipe
(Poseidaon, kod (M)omira). ti, √ biš > ma|. patak.
Posejdon (lat. Neptun) je jedan od naj- Potok, -ci, v. potok.
starijih prejelinskih bogova, tvorac potom, ƒpatjam, potomak, -stvo (proktam,
zemqotresa i nosilac trozupca (tri{- kaè se).
ule), pomo}u koga udarcima otvara iz- potres, vi√ tras, tresti, upla{iti.
vore.
potresati, vitrasati.
322
potuqen, b’auta-tulja, tup, idiotski, po- pravilo, pravi-√ las, pojaviti se u punoj
reme}en (< b’auta, posednutost ili snazi, isijavati, blistavost.
odnos prema zloduhu). pravi~an, pra-va~ana, onaj ko izlaè,
pohara, apa-h‚ra, kra|a, uzimawe, potro- predlagati, razmatriti, izre}i, najav-
{iti tu|u svojinu, sklawawe, izlu~i- iti, √ va~.
vawe, √ h™i. praviti, pr†vati, -e, podràti, unapred-
Pohojla (Nav Kalevale), bahula, ime Ple- iti, uzdi}i, zasititi, dose}i, zadovo-
jada, √ bah. qiti, (do)sti}i, dosko~iti, za{tita, √
P. je severna zemqa "kamene gore", a pru.
wena gospodarica "Gospa od Pohojle". pravica, v. pravo.
Pohorje (< Pogorje), v. gora > ~e{. pohori, Pravica je u srpskom jeziku jednakost
planina. kriterijuma pravde (Markovi}).
po{ast, p‘{a, rast, uve}awe, (iz)obiqe, Pravica (por. ime), v. pravica.
podràvawe, √ pu{. pravi~nost, pravi~~tana.
pra, prƒ, pre, unapred √ p™‡ > avest. fra, pravo, pr-√ av, zadovoqewe, favorizovati,
lit. pra, jel. pro, péri, eng. fore, nem. var: vi{e voleti, sprijateqiti, pomo}, za-
lit. prus. per, avest. pairi, lat. per, prae, {tita, naklonost, milost, usluga, po-
prema, obzirom, pro, pre(d), ranije, klon, ukras, unaprediti, uteha, udo-
Prav (Jav i Nav), v. pravo. bnost: zasititi: sadrìna > lit. prova.
P. je zvezdani zakon. “Iz Prava stvo- Pravodar, v. pravda i dar.
reni su Jav i Nav ve~iti. Jer, sve {to P. je epski pridevak oli~ewa Pravde:
nas okruùje voqom bogova stvoreno je. “Bani bane Bawaninu,
Taj dar boìji prona|imo u nama i
ti veliki Pravodare
~inimo po Pravu” (Vles kw.).
u tebe su sve pravice,
Prava (epsko oli~ewe Pravde), v. pravda.
sve pravice, slobodice”.
U nar. predawu Upravda (Jav) i Krivda
(Nav) su bra}a ro|ena. Otuda se za do-
pravxe (tur. pravda), v. pravda.
brog i lo{eg ~oveka kaè: “Boò i prag, pr‚g, usmeren (prema, unapred), is-
Crwo”. pred, isturen, okrenut istoku, isto~ni
pravac, pra√ vi{, u}i, i}i, pribe}i, pru- > rus. porog, lat. pergula, lit. pergas: st.
ìti, prostirati, preduzeti, zapo~eti, isl. farkr, topuz, motka (debela), st. saks.
posti}i. ferkal, zasun.
pravda, pra√ vad, utvrditi, razjasniti, (iz) pradavan, pradˆv, prastari, iz davnih vre
re}i, kazati > rus. prƒvda, istina: upr- mena: tre}e nebo, √ div.
ƒva, slov. pravica, pravda, lat. probus, Prado, v. plato > {p. prado, {etali{te,
pravus. livada.
U nar. zagonetki: [ta je ja~e od smrti? praistorija, v. pra i istorija.
Pravda Boìja. Praja, praja-pati, gospodar obreda i va-
Oli~ena je u Brani, drugom licu Sv. seqene, kasnije oli~ewe Brane.
Troice ili Op{toj ravnote`noj sili. praksa, pratik{a, gledati unapred ili
"Pravda drì zemqu i gradove". unazad, ra~unati na ne{to (pratjak{a,
pravdati, pravadati, -e. empirijski dokaz), predpostaviti, na-
pravi, prav‰, obra}ati pa`wu, pridavati dati se, ispuwewe, po{tovawe, √ ‡k{
zna~aj ne~emu, pa`qiv, pun obzira, pa- > jel. prāxis, prāgma, delo.
metan, mudar, √ av.
323
praktikovati, pratik{ate, obratiti prah, puruha, -u, mnogo, u vel. broju, √ p™‡
pa`wu, gledati na, o~ekivati, ispuniti > asir, apru, pra{ak, rus. por‘h: st.
> lat. practicare. isl. fors, vodopad.
prakti~an, pratik{a–a, o~ekivan, gle- praher, prahara, udarac, udariti, tu}i, √
dati unapred, razmatrati > jel. prakti- h™i > srp. ispra{iti.
kos, delatan, lat. practise: gal. pra(c)tiser, pra{ak, v. prah.
pratiquer. pra{awe (pitawe), pra{nƒ, vedska pita-
pramater, pram‚šri. lica, po~etak novog odeqka, potreba,
pramac, pramuk'a, predwi, (okrenut li- istraìvawe, √ pra~’ > avest. frašna,
cem), napred, principski, oblagawe, ob- eng. speak, speech, nem. Sprache.
rada, √ mu~. pra{ati, pra~~'ƒti, pitati, raspitivati,
pramen, pram‚–a, mera bilo ~ega, √ m‚ > zahtevati, √ pra~' > avest. frašna, pəro-
~e{. pramen, izvor, vrelo. saiti, ispitivati, st. nem. forscon, nem.
prana, prana, du{evno stawe, vitalnost, fragen, forschen, lat. posco, precare, pro-
na rav, ìvot, √ an > hindi prana, fr. cus, prosac.
élan. pra{ina, par‚ga, pra{ina, polen (=
prangija, prƒ•ga(–a), vrsta bubwa, √ ang. praxi na, vetar, vazduh), √ pri.
Prapatno, -cca, v. paprat. pra{ta (st. srp. top), pra{š'a, predwi,
prasak, para{“, grom, √ p™i > jevr. bárak, pr vi, stajati napred, osnovni, glavni,
muwa, blesak, jel. pélekus, -kkom. najboqi, √ st'‚ > srp. pra}ka.
prase, √ pras, mlad(o), dobiti mlade > rus. “Ogwene pra{te” su u Kosovskoj bitki
porosenok, kurd. purs, lit. paršas, prus. bile postavqene su bile ispred obe
parstian, st. ir. orc, lat. porcus, st. nem. vojske (Dereti}).
far(a)h, jel. prásso, práttō. pra{uma, para{“-vana, “{uma od se-
prasiti, prasate, doneti na svet, umno- kira”, pore|ewe za Nav.
ìti, izroditi, rasuti. Prvan, parva–a, ime zloduha, vreme mene
praska (breskva), v. prasnuti. meseca (pƒrvan, obred pri meni Me-
seca, mesec u ta~ki opozicije ili ko-
Praska kad sazri “prasne” rumenom
wukcije, ta~ka ravnodnevice ili su-
bojom, kao nebo ili nebeske “vode”,
ncovrata, √ parv > lat. parvus, mali.
ranom zorom.
prvak, p’rvaka.
praskozorje, v. prasnuti i zora.
prvi, -o, p”rva, prethodni, predwi, ist-
prasnuti (u vodi), prasn‚ti, u}i u vodu,
o~ni, √ p™‡ > avest. paurva, eng. first, a.s.
okupati, √ sn‚.
furst.
pratama (prepostawe), prat'amƒ, √ prat'.
prvoogaw, p’rvagni.
Prater, v. plato > lat. pratus.
prgav, garva, oholost, nadmenost, ponos, sa-
pratip, prat‡pa, i}i u suprotnom mosvest, √ garv > rus. perga.
pravcu, suprotan (smer), hod unazad, √
pre, pre (= pur„: purƒs > jel. paros), √ pur
ap.
> lat. prae.
pratiti, prƒtiti, ne{to {to se izvla~i
Prevala, v. vala.
iz ne~ega ({to sledi), i}i ka ne~emu,
pribliàvawe, √ i. prevalencija, v. pre i valencija.
pra}nuti, v. prasnuti. prevara, pr‚vara, ograda, -iti, √ v™i.
preanimizam, v. pre i animizam.
324
prevejan, pravajana, {tap za podsticawe preistorija, v. pre i istorija.

(pravaja–a, pogodan za upravqawe), sn- prejudicijum, v. pre i jus.
aga da se stvari urade, √ v‡. prekalupiti, prakalpate, slediti, pode-
previzija, v. pre i vizija > lat. praevi- san, napredovati, razvijati, uspevati, √
sio. kl(™)ip.
prevrat, pr‚√ v™it, stvarati (pra√ vrit, prekipeti, parikupjati, vrlo qut, post-
pokrenuti), proizvesti. ati previ{e uzbu|en, √ kup.
prevrtati, pravƒrtate. preko, par‚kƒ, daqina (< p‚rƒ, daqe, du`,
pregaziti, prag‚hate, uroniti, prodreti, preko > lat. per).
√ g‚h. prekor, pra√ k™‡, izbacati (re~), izdati.
pregoniti, praga–ajati, nabrajati, ra- prekoriti, prakirati.
~unati, √ ga–. prekr{aj, pra√ k™i{, (po)vu}i ili raste
pregor, -an, prakara, raditi mnogo ili zati, ispruìti.
dobro, pomo}, drugarstvo, po{tovawe, √ prekr{iti, prakar{ati.
k™‡.
prelegat, v. pre i legat > lat. praelega-
pregrmeti, prag™i–‚ti, podneti, saop{- tum.
titi, RV I, 152, zabraniti, objaviti, √
preliti, pral‡jate, postepeno nestajati,
g™‡.
is~eznuti, √ l‡.
predaja, pradeja (prad‚ja), predat, pred-
prequba, pra√ lub', zastraniti seksualno.
stavqen, poklowen ili ponu|en, upu-
}en ili zapo~et, √ d‚. prequbiti, pra-lub'jati.
predan, prad'ana, √ d'a. prema, prema, uticaj, ose}awe, qubav > st.
srp. premь, st. norm. framr, st. nem. fram,
predawe, prad'‚na, glavni, principski,
jel. prómos, eng. from: paramour < pra
glavna stvar ili osoba, najva`niji ili
√ m‚, parwak, parewe.
su{tinski deo ne~ega, potpuno razume-
vawe: Gromovnik, kao nadzornik qudi premaz, pra√ maxx, uroniti, potopiti.
i doga|awa, √ d'‚. premazati, pramaxxati.
predati, prad'ate, postaviti pred nekog, premac p‚ramaka, krajwi, vrhovni, ekst-
ponuditi (pradatte), davati, darovati. remni, najboqi, premo}, √ p™i > lat.
predeizam, v. pre i teizam. primus.
pred(w)ak, prat'amaka, predwi, prvi. premetati, pramat'ati, me{ati sna`no,
bu}kati, vu}i, √ mat'.
predwi, pratnƒ, biv{i, prethodni, √
prat’. preminuti, praminati, u~initi da ne-
stane, √ m‡.
predstava, pra-st‚va, uvodni, pristupni,
predgovor drame, hvalospev (= prast- premirati (od straha), pram‚rajati, ubi-
auti, ved. prastaute, pojati, magijsko ti, √ m™i.
pevawe), √ stu. premor, pram‚rƒ, ubistven.
Preà, v. Paris. Preobraèwe, v. pre i obraz.
prezati, pre{ate (pre{jati, ved. pre- Obraz ili lice je oli~ewe, sun~ane na-
{e), te`wa, naterati, pritisak, RV IX, ravi, a Sunce u svom prividnom kre-
97, √ prê{ > gal. presser, lat. presum, tawu na nebu, o Preobraèwu se~e
pressare, fr. pression, eng. press, presing. geomagnetni ekvator, uz istovremeni
prezidijum, pr‚s‚d‡ja, u vezi dvora ili priliv kosmi~ke enrgije (Stevan~evi}).
palate (< pr‚s‚da), dvorski, sjajan, Ovaj prirodni upliv. poznat je u na-
veli~anstven, √ as > lat. praesidium. rodnom predawu po izreci: “preob-
325
raàva se i voda i gora”, koja je izne- pretor (pretur), pr†vit™i, patron, za{t-
drila ime Preobraèwe, za ovaj praz- itnik (pr†vitra, za{tita), √ av > lat.
nik. praetor, vojni zapovednik, sudija, uprav-
Beogradska meteorolo{ka {kola vr- nik oblasti.
{ila je hemijsko istraìvawe ki{e, pretrkeqisati, pratarkajati, jasan po-
koje je pokazalo promenu hemijskog sa- gled ili predstava, izvesti zakqu~ak, √
stava ki{nice po Preobraèwu, u ko- tark.
joj slabi koncentracija te{kih hemi- pretrnuti, parit™i–ati, probosti, ras-
jskih elemenata. turiti ili pro}i kroz ne{to, √ šrid
prepek, pra√ pa~, znati kuvati. > srp. trnci, probodi.
prepicati (prepe}i), prapa~ati. pre~i, pra√ ~i, izvesti zakqu~ak, pri-
Prepolnica, v. Polednica. brati, usredsrediti, napraviti zbirku,
Luì~ka basna “Prepolnica i qudki”, nakupiti.
"Vila i qudi", kaè da su Srbi s ju- pre~ka, araka, paoka to~ka: vr. biqke, √
ga na moru, do{li na sever. ™i.
presa, √ prê{, teìti, naterati > gal. Prehodnica (Venera), v. pre i hod.
presser, lat. pressare, -ura, eng. press. prà, pru{va, vreo, vru}, √ plu{.
presan, prâ{ana, ku{wa, jestiv, dnevni prìna, plo{ana, prèn, vrhunac.
obrok, √ prâ{ > rus. pr‹snый, lit. pre- prìti, plo{ati, plu{jati (iz)goreti,
skas, gal. fre(i)s, a.s. fersc, eng. fresh, st. √ plu{ > rum. praji, it. braciola, ma|.
nem. frisc, nem. frisch, it. fresco. perasza.
presovati, pre{ate. Pr`no, v. prà.
prespavati, prasvapiti, √ svap. pri, pare, potom, ispred > lit. prie, jel.
preslava, prasalavˆ, desna strana (= parai, lat. prae, st. it. pri.
prasalavi, ka, u, prema ili na desnoj Priba, prab’„, vilinsko ime, èna Sunca,
strani: (supr. apa-salavi, leva), √ sri. oli~ewe sun~anog diska u jutarwem,
Desna strana kola nebeskog je silazna podnevnom i ve~erwem obliku bogiwe
putawa zemqe. Nava, oblik boànske energije, √ b’‚.
preslica, v. presti > ~e{. preslo, rus. Pribislav, v. Priba i slav.
prjaslo, priviti, praveti, saleteti, navaliti,
presti (ispredati), prasate, (ra){iriti, sude lovati, u}i, sluìti, napasti, √
proizvesti, stvoriti, √ pras > lit. v‡.
spresti, spredula, preslica, st. norm sp- prigrnuti, parig™i’–‚ti, okruìti, za
retta. grliti, pridràti sa obe strane, √
presto, pr‚s‚da, dvor, palata: qubav ol- grah.
i~ena u bogu Zakona, red svetosti, pr- pridavati, parid’‚vati, te}i ili stru-
eosve}enost, √ as. jati oko ili kroz, √ d’‚.
prestonica, v. presto. pride, re~. √ p™i—, uìvawe, zadovoqstvo,
pretendent, pratanoti, ra{iriti ili ushi}ewe, obradovati.
se pro{iriti preko ne~ega, prekriti, priziv, pra√ hve.
napuniti, √ tan > lat. praetendere.
prizivati, prahavate.
preterati (proterati), pratarati, pre}i Prizren, v‚sarƒ, “draguq dana”, bog dana,
unakrst, na onoj strani, produìti
Sunce, √ vas > tur. Peseren, jel. Prisa-
(ìvot),√ t™‡.
ríana: srp. prizdan, preko dana.
326
Prija, prijƒ, prijatan, drag, }erka sina prediti, √ aw~ > tur. prens, knez, lat.
Braninog (praboga), √ pr‡ > lu`. srp. princeps, fr. prince, nem. Prinz.
Prija, ime bogiwe (sa simbolom vepra), princip, v. princ > gal. principe, lat.
st. norm. Freur, nem. Freua. principis, -alis, it. {p. port. principe, nem.
prija (ro|aka), prijƒ, omiqen, drag, prija- Prinzip.
tan, -nost, mu`, qubavnik, √ pr‡ > prior (stare{ina), prƒ-v‡ra, vo|a, princ,
avest. frua, st. nem. friunt, nem. freien, eng. heroj, {to prethodi heroju, RV X, 103 >
friend, a.s. freond, jel. prāus, praeia, prau, lat. prior.
krotak, mekan (duh.). pripaziti, prapa{jati, gledati, posmat-
Prijam, prijƒ-tamƒ (< prijƒ), “najdraì”, rati, √ pa{.
“qubavnik” > srp. Prijan, jel. Príamos, prisoj (osun~an predeo), v. osoj.
eng. Bruan. pri~a, p™i~~'‚, pitati, ispitivati (√ pr-
Prijap (brigijsko boànstvo), prijƒ-pati, a~'), istraìvati (budu}nost), saslu{a-
bog gospodar @eqa, miqenik bogiwe ti, √ pri~ > eng. preach, -er, gal. prechier,
Qubavi > jel. Príap(id)os, bog plodnosti lat. praedicare.
(bradat, s falusom), sin Baka i Afro-
pri~ati, p™i~~’ƒti, ved. p™i~~'ate (p™-
dite. iw~ati, istraìvati ispitivati): pr-
prijatan, prijƒtanu prijatne prirode, ug- i~awe, p™i~~'ana.
odan, prijati (prijatman). pri~initi, pra-~inoti (~inute), iskqu-
prijateq, prijƒ-tara, draì (bilo kome). ~iti, zanemariti, pre}i preko ne~eg,
prijati, pr‡jate. izvesti zakqu~ak √ ~it.
Prijezda, v. Jezda > ~e{. prijezd, dolazak. pri{t (izraslina: vr. trave), p™i{ata
prikaz, -aa, pra√ k‚{, postati vidqiv, po- (p™i{‚ta), pro{arano belim pegama,
javiti se. ta~kast, raznobojan, √ p™i{ > rus.
prikazati, prak‚{ate. pri{~: nem. Brausch: srp. pri{t, vrsta
trave.
Prilep, v. prilepiti.
Pri{tevka (vodonim), v. Pri{tina.
prilepiti, v. pri i lepiti.
Pri{tina, v. pri{t.
primat, -s (duh. prvenstvo), {r‡-mat, lep,
{armantan, prijatan, ime Vi{weg, √ Prlita (ime sela), v. prliti.
{ri > gal. primat, lat. primas, -tis. prliti (oprqiti, paliti), palita, vreo,
Bogorodi~na crkva u Pr~wu ima na- goru}i, uàren, √ pal > ~e{. prliti.
tpis iz XVII veka: "Andrija Zmajevi}, prwavor (man. selo), v. pronija i ferto
nadbiskup barski - primas srpski". > jel. proniafora.
Na Istoku se predmetak “{ri” (pri- Prwavor, v. prwavor.
devak bogiwe Sre}e i izobiqa) obave- pro, -(za, pre), prƒ, pre, napred, ispred > st.
zno stavqa ispred imena slavnih qudi. rus. pra, ~erez, per. fra, lit. pra, jel. pró,
prineti, p™i–‚ti, zadovoqiti, ugoditi, (is)pred, napred, lat. pro, eng. fore, nem.
preneti do, √ p™i. var.
prinuda, par‚√ –ud, ukloniti. Prob, (titularno ime), prab'u, mo}an, sn-
prinuditi, par‚–udati, odgurnuti, aàn, bo`. pridevak (Gromovnik, Tro-
(pr)ote rati, zabraniti, √ –ud: jstvo), vo|a, visok ~in hijerarhije, √ b'’.
princ, pr‚w~, prvi, glavni, predwi, -ak, P. je srpsko-rimski car iz Sirbiuma,
prethodni, kretawe od zapada ka ist- poznat po ukidawu dràvnog monopola
oku, unapred (mat. i duh.), uzdi}i, una- u proizvodwi vina.
327
proba, prab’„, sjaj, izgled, pojava, √ b'‚ > Prometej, pramat’a, “Mu~iteq”, ime
lat. probare, nem. Probe. boga Nava, gospodara “ìve vatre”,
probava, prab'‚va, RV II, 13, √ b'’. gorwi {tap koji se vrti za dobijawe
probaviti, prab’avati. ìve vatre, √ mat’ > jel. Promētheús.
probojan, pravaja–a, prodoran, √ v‡. Prometej je Titan i oli~ewe “@ive
vatre”, koji je po pela{kom mitu doneo
probu|en, prôdbudd’a, √ bud’.
qudima vatru, a jelinska pri~a je od
providur, pra-vo—'™i, sposoban da izvede. wega napravila literarnog “krad-
P. je bio civilno-vojni upraviteq Dal- qivca” vatre, mitolo{ki inokosnog u
macije pod Mlecima. svojoj op{te~ove~anskoj ulozi, koga je
program, pra√ kram, (po)krenuti, napredo Serbon (Herakle) oslobodio muka.
vati, grabiti napred > jel. prógramma, Prometejeva mast pravqena je od {af-
eng. programme. rana i ~inila ratnike nerawivim
programirati, prakr‚mati. ([kokqev).
progres, pra√ gras, pojesti > lat. progres prominuti, pramin‚ti, promeniti, osuj-
sus. etiti, uni{titi, √ m‡.
Prodan, prad'ana, predanost, himna Gro- promorfologija, v. pro, morfo i logo.
movniku, √ d'a. promocija (promovisati), v. promuvati
Prodrom (ime manastira), v. Prodan > > lat. promotus, -vere.
jel. Pródromos, pridevak sv. Ivana Kr- promuvati, pra-m‡vati, navesti, nagovo-
stiteqa. riti, podbosti, √ m‡v.
pro|a, pra√ xi, pobediti, pokoriti, osvo- promu}uran, pramuk'a-t‚, superiornost,
jiti, nadvladati. nadmo}, prevaga √ mu~.
prozelit, v. pro i zelot > gal. proselite, promu~iti, pramu~jate, potpuno oslobo-
lat. proselutus, jel. prosēlutos. |en, √ mu~.
prozirati, par‚sƒrati, pribliìti. proneti, pra-–ajati, voditi ka (pari–aja
prozor, par‚ √ s™i, pristup, prilaz. ti, voditi naokolo, napred ili ka ne-
proja, prƒjas, √ pr‡. ~emu), prikazati, proglasiti, rukovo-
Proka, prakaša, ime boga Nava, pojaviti diti, istinoqubivost, √ n‡.
se, postati vidqiv, koji uve}eva uì- pronija (leno), pra-–aja, upravqawe, ruko-
vawe, jasan, javan, √ p™‡ > fr. Procto. vo|ewe, progla{ewe, prikaz, daqe pode-
Prokion, v. pro i }ena > jel. Prokuon (< {avawe (argument), √ n‡ > jel. prónoia,
pro, za + cuon, pas), lat. Procuion, najsja- rum. pronie.
jnija zvezda Malog Psa. propadati, prapadjate.
prokop, pro-k”pa, {upqina, RV I, 105 > propast, pra√ pad, pasti sa, unazaditi.
jel. prokópto, cinc. procupsire, fr. ap- propatiti, prapatati, uskra}en, izgubi-
proche, rov. ti, odleteti, pasti (sa), leteti uz, √ pat.
Prokopije, v. Proka > jel. Prokoptos. propet, pr†pta, dostignut, zadobijen, koji
Prokupqe, v. Prokopije. se dokopao, dose}i, √ ‚p > gal. aprochier,
prolaz, pr‘√ las, i}i tamo-ovamo, blista- eng. approach, lat. appropiare.
we, sevawe. propiti, prapˆbati, √ p‚.
prolaziti, prolasati. prosewak (hleb od prosa), v. proso.
promaja, pramaja, ru{ewe, ubijawe, smrt, prositi, v. pra{ati > lit. prašuti: srp.
uni{tavawe, razarawe, √ m‚. prosac.
328
proslava, prasrava, te}i (od ili prema), staviti, mar{irati ka ili sa, uvid, u
isticati, pustiti da te~e, tok unapred, vezi s, kretati se ili lebdeti (u vazduhu),
napredak, √ sru. kretati se ili boraviti na otvorenom
proslaviti, prasravati. prostoru.
proso, ps“ras, hrana, provijant, opskrb- protiv, prƒtiv‚, suprotnost, odgovor (<
qivawe ìvotnim namirnicama, RV X, pr ƒti, protiv, prema, u suprotnom
26, √ ps‚ > rus. pr‘so, fin. suurus, hra- pravcu) > brig. protos, naprotiv, avest.
na od ìtarica, prus. prassan, jel. pra- paiti, jel. pros, p(r)oti, lat. pretium, vred-
san. nost, cena.
prosperitet, prƒ, za + sp’irƒ, uve}ati protiviti, pratinvati, nagovarati, tera-
> lat. prosper, napredan. ti, potpomo}i, napredak, uspeh, RV I,
54, √ inv.
prost, prast'a, jednostavan, otvoren, {ire-
we, nivo {irewa, postojan, ~vrst, izdr- proto, -(prvi, glavni), pr‚tƒr, u rano ju-
`qiv, nepokolebqiv, √ st'‚ > rus. pr- tro, zorom, boànsko oli~ewe Zore, √
ost‘й. pr‚ > jel. prōtos, nem. fruo, früh.
prostata, v. pro i sta(ja)ti > jel. pro- protoginija, v. proto i gen.
statēs. protoistorija, v. proto i istorija.
prostirati, prast™i–‚ti (st™i–oti). protojerej, v. proto i jerej.
prostor, pra√ st™i, {irewe, zamah, prot- protokol, v. proto i kola`.
ezawe, pruàwe (= prast‚ra, prosti- proton, prad'‚naka, zametak iz koga se
rawe) > lat. pro-sternere. razvila posteqica kosmosa, (u~ewe
prostoran, prast‡r–a, ra{iren, pro- S‚˜k'ja), √ d’a. > jel.
stiru}i ili proteù}i > lat. torus. P. je pozitivno jezgro vodonikovog
prostran, parƒs-tarƒm, daqe, dopunski, atoma, “posteqice” kosmosa.
daqi, dodatan. protuva, pratƒvas, mo}an, snaàn, pokre-
prosuti (seme), pras’te, razmnoàvati se, tan, bo`. pridevak Vetrova, √ ta.
√ s’. prou~avati, prava~ate, proglasiti, sta-
prosfora (prino{ewe), v. pro i ferto viti do znawa, pomenuti, podu~avati,
> jel, prosforá. saop{titi, objasniti, √ va~.
prota, v. proto > srp. prot, stare{ina profet (redovnik, zvawe), praketƒ, pojava,
Vilandara izgled, spoqa{nost, izgled, prizor, op-
Prota, ab’rott’a, “ro|en iz oblaka”, grom aàj, misaon, znalac, RV II, 1, √ ~it >
Gromovnika, grmqavina, √ ab’r > jel. gal. prophete, profecie, jel. profetes, pro-
brotos, grom. rok, vidovwak, lat. propheta, -is, eng.
prophet.
proterati, pratarati, zalaziti, pre}i
(preko), prelaziti,
urediti, uputiti, po- Profet je kod Jevreja narodni u~iteq.
krenuti, postaviti, √ t™‡. proferit (iskazati), v. pro i ferto >
protest, prati-{š'i, otpor, protivqewe, lat. proferre.
RV VI, 18 ((prati-{š'„, stalnost, po- profes, v. proferit > gal. profes, -ssus,
stojanost, nepromenqivost, opstajawe, eng. professed, zavetovan.
podupirawe), √ st’‚ > lat. protestari, it. profesija, v. profes > lat. professio, -or.
protestare, nem. Protest. profurati, prap'ullati, pro{iren, po-
protestvovati, prati{t’aši, stati ili ve}an, procvat, √ p'ull.
ustati, (nar. pred bogom ili oltarom), prohladiti, prahl‚date, osveèn ili
i}i (ka), budnost, izdati, oti}i (od), na- smiren, ute{en, √ hl‚d.
329
procenat, v. pro i sto > lat. procentum. pr{iti (sitna ki{a), par{ate, -i, vl-
pro{wa, pra{na, molba, traèwe, raspi- aìti, √ par{.
tivawe > avest. frasa, st. nem. fraga, -en, pr{qen, pƒr{u, rebro (= p‚r{uk‚: p™-
lit. peršu, shvatiti, lat. precor, -ere. i{šˆ), izbo~ina, o{trica, krivi no`,
prpa (strah), v. Prperu{a. √ pri{? > avest. pršu, pərəsu, per. pe-
Prperu{a, v. Peru{a. rešu, oset. fars, strana, bok, jevr. barkán,
trn, jel. falkis, lat. falx.
Prperu{a (Ogwena Marija) u staroj sr-
pskoj veri nosi pridevak Oprlija i psalm, psu, aspekt, radwa, stanovi{te, gle-
za{titnica je pobratimstva: di{te, √ b'as > rus. psaьl lma, duhovna
pesma, gal. psaume, salme, a.s. psalm, se-
“Ko pogazi pobratimstvo...
alm, st. nem. saltari, nem. Psalter, lat. psal-
dom mu zatri Prperu{a mus, jel. psalmós: psállein, svirawe prst-
stra{na seja Davor-boga”. ima, cinc. psalta, ma|. zsaltar.
prpor (pepel), v. Prperu{a > rus. pepel, Religiozni tekstovi st. veka izvo|eni
srp. prpa, vru} pepeo, -o
or: prpe{kati, uz instrumentalnu pratwu, jer, muzika
zape}i u pepelu, [. je sredstvo pomo}u koga se najbrè
prsa, p™i{š’ƒ, gorwi deo, vrh, uzvi{ewe, mewa stawe svesti.
breùqak, nebeski svod √ p™i{ > st. Uz pomo} muzike "padalice" iz Ist.
rus. prьr
rsь, lit. piršis, nem. Burst, prsat. Srbiji vra}aju se iz transa, u normalno
prsluk, v. prsa i luk. stawe svesti.
prsten, v. prsti. Psalmi (kw. St. zaveta), v. psalm.
prsti, vrˆ{ (vr‡s), RV I, 144, √ v™i? > psaltir, v. psalm > gal. saltier, a.s. psaltere,
lit. pirštas, prus. pirsten. lat. psalterium, psaltērion (bogoslu`bena
prt, √ prat’, prekriti, (ra){iriti, raspro- kwiga).
streti: stawe zemqe > misir. prt, psamizam, v. pesak.
sun~ani izlazak Sirijusa. psiha, psu, pojava, oblik, √ b'as > jel. psu-
prtina (staza), prƒt'ana. chē, du{a.
prtiti prƒt'ate. Psiho, v. psiha > jel. Psuchē.
pruga, pra√ ga, i}i napred, unapred, na- pteroma (krilo), pƒttra, krilo ptice, √
predovati, nastaviti, kretati. pat > st. nem. fedara, pero, nem. Feder, jel.
Prusi (Borusi), bar’is, vatra, ogaw, bog pteron: pterux, krilo, eng. feather, lat.
Ogwa, √ brih > prus. Prusis, rus. Prusы, penna.
lit. Prūsas, ar. Brûs, lat. Prusi, Pruzi, ptica, pitsat, √ pat.
Prutheni, nem. (reg.) bruzzi, Borussen, jel. P. je vedska predstava sunca, RV V, 47.
Bor’skoi.
Pti~, v. ptica.
Prusia (ime bitinskog kraqa), v. Prusi.
puvawe (puhati), p‚vana, vetar, dah, √ p‚
prcati, spri{ate, ostvariti kontakt, √ > gal. buffe, duvati, srp. puvar, vetar u
sp™i{ > lit. birkšti. nanosu, K.
pr~a (parewe), sp™i{ƒ, dodirivawe, kon- puj (uz.) puj, smrad > srp. pu: pu-pu, uro~nik.
takt > srp. pr~, rum. pirciu.
puk (narod: vojna jedinica), p’ga, veliki
Pr~ev Do, v. pr~a i do. broj (qudi), gomila, okupqawe stano-
Pr~evo (stari grad), v. pr~a. vnika: (naseqena) pokrajina ili predeo
pr~kati, pra~iketti, znati, nau~iti ili √ p’ > rus. polk, a.s. folc, lit. pulka, go-
saznati, postati vidqiv ili o~igledan, mila, st. nem. folk, lat. vulgo, -aris: pa-
pojava, √ ~it. gus, selo, -anus, seqa~ki.
330
pukovnik, v. puk > rus. polkovnik. zimskim zlodusima. Ikonografski se

Pula, v. Apula. vezuje za Ahemenide i kwigu o Jestiri.
Pule (nadimak), v. Apula > srp. Pola, `, puritanac, pur‚tana, koji pripada pro{-
l. ime, eng. Paul, it. Paolo, -a. losti, stari, prethodni, (puritas, po-
{tovawe), √ pur > lat. puritas, n. lat.
pulpa, p“{pa (= pau{pa), ka{a od bi-
puritanus.
qaka, cve}e, √ pu{ > lat. pulpa.
Puri{a, puri{a, zemqa, {amansko ime,
puls, kullata, vr. pulsa, √ kul > lat. pu-
√ pur?
lsus.
purwati (dimiti), p™i–‚ti, razbacati, na-
pun, v. polno.
puniti, √ p™‡.
pundra}, pu–dra, sin zloduha: vr. insekta,
purpur, v. bagre{ > a.s. purpure, jel. porfý
√ pu–.
ra, porfira, skerletna boja, lat. purpura,
pun|a, puwxa, gomila, koli~ina, masa, √ crveno-qubi~asta boja ode}e uglednih
pu~’. Rasena (Etruraca), koju su preuzeli ri-
Puni, v. Vani > lat. Poeni, Kartagiwani mski senatori, a od wih katoli~ki ka-
> Punicus. rdinali.
Puni{a (ime Sunca), p’{ƒn, sun~ano pusa, p’x„, po{tovawe, uvaèwe, po~ast,
boànstvo (pastir ili sunce), za{tit- bogosluèwe, √ pux.
nik putnika i oèwenih, √ pri. pust (obestan), √ pust, (ne)po{tovawe > per.
puniti, p“–ajati, sakupiti, nagomilati, pušt, nitkov, propalica.
√ p’n. pustenovawe (lapot), v. pustina.
punktirati, pu–šajati, svetleti: govo- P. je obi~aj obrednog ubijawa kamenom
riti, √ pu–š > srp. punat (ta~ka), lat. starih qudi iz ekonomskih razloga,
punctum, -are: imputatio, it. punto. preko hleba na pustini (gruba vun. tka-
pun~ (pun{), pan~’a, pi}e od pet sastojaka, nina): “Ne ubijam te ja ve} ovaj hleb”!
√ p(a)nx > eng. punch. Glasovno je isti obred p“{ši, u zna-
puwe (obredno), p“–ja, obredna radwa, po- ~ewu stawa uhrawenosti, izvo|en za
sve}en, dobar, sretan, √ p‚. napredak ili sticawe dobrobiti.
P. je obredno vino kojim se preliva pustina (vr. sukna), v. fustan > rus. hu-
slavski kola~. sta, rubac, platno, tur. fistan, nem. Filz,
pupak, bimba, krug sunca ili meseca > pustina: ar. Fostat, st. ime za Kairo.
lit. bamba, pupak. pustiti, busjati, odpustiti, √ bus.
pupiti, vib'’ti, prodirati, √ b'u > lat. put, pat'a, staza, drum (= pat’in, √ pant’),
bulbus, jel. bolbos, pupoqak. pravac, √ pat' > asir. padanu, oset.
pura, pura, grad, utvr|ewe, skloni{te, panta, avest. panta, per. pathi, panthan, st.
mesto s vi{e gra|evina, okruèno {a- srp. pat, drum, prus. pintis, jel. pátos, lat.
ncem (rovom), √ p“r > hindi pura. pontem.
pura (ka~amak), ps“ras, hrana (k’ra, kuvan putke (nazuvci), pušaka {upqina, nabor,
pirina~). savijati, √ puš.
purger, v. burg > nem. Bürger, hol. boer. putnik, pat'ika, pe{ak, pe{a~iti (= pat-
Purim, p’r–im‚, dan ili no} punog Mes- tika, √ pad.).
eca, √ par– > jevr. pur, purim, “sudbina”. puten, p’tan‚, ènski zloduh, √ p’n > st.
P. je jevrejski karneval u mesecu adaru, srp. putno, telesno, ~ulno: platь, it. pu
{to ukazuje na praznik rastanka sa tana, kurva, lit. plata, ir. feol.
331
putir (~a{a za vino), potrƒ, obredna Sv. Sava). Praznik P~ela su Sv. Kon-
~a{a, √ p’? > jel. potēr, cinc. putir, nem. stantin i Jelena.
puterich, eng. bottle. Oli~ewe p~ele je bogiwa Serbona, a
pu}kati, pu~~’ati, nehajan, neobziran, √ wen simbol je koristio Napoleon (Ni-
pu~'. koli}).
puhati, v. puvati. (p) {enica, {‘–a, grimizan, purpuran, vr.
Puhura, v. bura > fin. Puhuri, vetar Seve crvene {e}erne trske, vr. crveno cve-
rac Kalevale. taju}e biqke (Barleia Critata), √ {o–.
pu~, √ pa~, pretvoriti se u ne{to, ra{- Hristos kaè: “Ja sam hleb ìvota”,
iriti, u~initi vidqivim > tur. paça- jer, p{enica je simbol ra|awa, jo{ u
riz, {teta, per. repu-rāst? eleusinskim misterijama.
pu~ina (more: narod), v. puk.
pu~ki (narodni), pugja (< p’ga, puk).
Pu{a, pu{a, gajiti, negovati: mesec u opa-
dawu, √ p’.
P. je ime od miqa za mu{ku decu (CG).
U RV mlad i pun mesec su ènskog
roda, a u opadawu, mu{kog (p’{a,
tre}a kala meseca).
pu{ka (dobar, odli~an), pu{ka, dobar,
odli~an, √ pu{ > lat. buhis, st. nem.
buhsa, jel. puksis.
pu{kalo, v. pu{ka.
P. je naziv za pi{toq ili cevku od
zove, u koju se stavqaju meci od sa`va-
kane ku~ine. Cev {upqe zove imala je
klip. Jedan metak se stavi na po~etak
cevi, a jedan na kraj cevi. Kada se gu-
rne prvi metak, drugi pod pritiskom
vazduha izle}e 20-30 metara, [.
Pu{kari, v. pu{ka.
p~ela, ~ala, tre{ewe, lepr{awe, drhtawe:
pridevak bogiwe Sre}e, √ ~al > ~e{.
v~ela, ir. bech, lit. bite, -is, prus. bitte,
st. nem. bia, bini, lat. fucus, trut.
"Zvona zvone, grna grne, zlatne ptice u
grad lete"? P~ele; "Ode vata, do|e vata
i donese dva ivera zlata? P~ela".
P. je boànski oblik Ogwa, u Vedama
drugo ime za Sunce. Greh je ubiti
p~elu, jer to je sveta ìvotiwa. Moè
da bude senovita i oblik umrlog pre-
tka. Vrag moè u sve da se pretvori,
osim u p~elu i ovcu (koje je blagosiqao
332
R
Rabrilo je epsko oli~ewe hrabrosti: ...
“Na{ sileni Jarilo,
na{ prestra{ni Rabrilo”.
rava (slu{kiwa), v. rab.
Ravailo, ravˆ, Sunce, boànski pridevak
ra, ravˆ, Sunce, bog Sunce, √ ru > misir. Sunca, oblik sunca predstavqen kao 12
r‚, bog Sunce, jel. rhō. sinova bogiwe Majke, √ ru.
Bog Ra je ikonografski predstavqen sa ravak (~isti med), ravˆ, sunce, oblik sunca,
pti~ijom glavom (negde lav ili ma~ka) √ ru > arm. arev.
i sun~evim diskom, v. Rahu. Predmetak ravan (vr. kowskog hoda), arvan, kow, √ arv
"ra" postoji u hiqadu imena Vi{weg. > per. rahvan, cinc. arivane, jel. rahbáni.
rab (rob), √ rab’, posedovati, dràti > st. Ravana, v. Laban.
rus. rabя, rus. rebenok.
Ravanica (vodonim: manastir), v. Ravana >
U starom veku robovi su bili u~iteqi hindi Ravana Ganga, vodonim.
dece.
Po predawu, manastir Ravanica je je-
raba (volovska kola), rƒb'i, deo na kolima dino mesto na svetu, gde gospodar zlo-
> tur. araba. duha Laban, ne moè da stupi na zemqu
Raban (Epir), v. Liban > st. srp. Rabьnnь. (Mati}).
Neki izvode R. od lat. alba. ravi, v. rab > st. srp. ravv‡, u~iteq, nasta
Rabanija (ime regije u sr. veku), v. Raban. vnik: rava, slu{kiwa, jevr. rab, rabbi.
rabaxija (ko~ija{), v. raba i xija > tur. Raviojla (vila peva~ica), ved. reval‡
‘arabaçi, ko~ija{. (revƒ t‡), ènski zloduh, ime stiha,
rabaxiluk, v. rabaxija i luk. RV I, 30: k}i oli~ewa Svetlosti: majka
Rabija, ramb’a, vilinsko ime: bogiwa Sre- bogova, √ ru.
}e, kao najlep{a èna Gromovnika, √ raga (isluèn kow), rugƒ, slomqen, skr{en,
ramb’ > ar. Rā`fia, lepa, visoka, jevr. Ri- savijen, razbijen, √ rux.
bga, op~iwavaju}a, koja osvaja lepotom. Raguil, rag’uj„, brzina, pokretqivost,
rabin, v. ravˆ, u vezi sunca > jevr. rav, lako}a, √ ran’ > jevr. Raguil, bibl.
rabán, ar. alah-rabum, jel. r'abbi. an|eo, koji je nau~io Enoha brzom pi-
rabiti (upotrebiti), rab’ati, obuhvatiti, sawu.
imati udela, √ rab' > st. nem. ar(i)bei. rad, √ rad’, izvr{iti, posti}i > oset. rād,
rabota, rab'ate, nadmo}, stezawe > ~e{. sem. rdh.
robota, prisilan rad. Rada, r‚d’‚, muwa; pastirica u koju se za-
rabo{, ra(m)b’ƒ, podupirati, oslonac, upo- qubio bog Mesec, √ rad’.
ri{te, bambus (r‚mb’a, {tap u~enika Radan (oronim), radana, zub, zubac, nazu-
bogoslovije), √ rab’. biti: ~in rasturawa, √ rad > jevr. radán,
Rabren, √ rab', nepromi{qen, strastven. tiranin.
Rabren je boànski priziv: Radigost, v. radogost > ~e{. Gostirad.
"Oj Lazare, Lazare, na{ pre'rabri Radika, r‚d’ik‚, “sre}(n)ica”, naziv od
Boòle"! milo{te za Radu, √ rad.
"Ovde nama kaù Rabrenoga vojna" Radika (vodonim), v. Radika.
(kraqi~ka). raditi, rad'jati > avest. rādaiti, ispraviti,
Rabrilo, v. Rabren. lit. róduiti.
333
Radmilo, r‚mila, qubavnik, mu`, bog razdeqak, v. raz i deliti.

Qubavi, √ ram? razdor, -rt, rand’ra, pukotina, naprslina,
rado, r‚d'a, qubaznost, pa`wa, izda{nost rascep, otvor, {upqina, provalija,√
(rat'a, zadovoqstvo: r‚dd'a, sre}an): um- rad.
ilostiviti, umiren: √ rad’ > avest. Ra|en, r„xan, ~est pridevak bogova, a
raoda, rast, ugled (?), a.s. rot, veseo, lit. naro~ito boga Meseca: jedan od 18 po-
rods. mo}nika Sunca: vladar, kraq, √ rax >
Rado, -e, r‚d’a, napredak, uspeh, ime Gro- kelt. rig, lat. rex, st. nem. rik, eng. rich:
movnika, √ rad > Radovan, -k
ka. Rauan.
Radovan v. Rado. razme|e, v. raz i me|a.
R. je boì}ni polaènik, li~no ime raj, ra(j)ˆ, RV VIII, 31, bogatstvo, dobro, svo-
Badwaka, “srebrni car” Nava ili oro- jina, √ r‚ > rus. raй, avest. ráu, kin. raj,
nim. lit. rajus, rum. raiu.
Po predawu, R. je ro|en u sedmom me- Nebeski raj nalazi se u interplane-
secu, s tri zvezde (Sirijusa) na vrh tarnom prostoru od sunca do pupka
glave, {to ga defini{e kao boga skup- neba.
qene letine u julu mesecu. Ima zlat- Raja, ƒr‚ja, ime zloduha, RV VIII, 61, √ ™i.
nog krilatog belca, sa zlatnom uzdom, raja, raxa (raja), glavni deo ne~ega: pra{i-
tako|e zlatnog psa i skola. Stoji u na, prah: ponièwe (fig. zavisnici u
vezi s mitskim carem R. zloduhom rud- duh. smislu), √ rax > ar. räā’uā, stado,
nika i gospodarom (rudnog) blaga. U stoka, tur. raja.
pripevu se javqa kao Rado.
Rajko, -a, rajˆ, raj(evina), bogatstvo, √ ra.
Radogost, v. Rado i gost > jel. Ardagast.
R. je rajsko ime i jedno od 1000 imena
Radogosta (= Gostoslav, Milogost) boga Vi{weg s predmetkom "ra". Epski
za{titnika Gostoprimstva, upore|uje Rajko sa Zmijawa je ispred 12 vojvoda-
Mater Verborum s Merkurom. zmajeva...
radost, r„d’as, naklonost, milost, usluga, ...”britku sabqu nosi u rukama
pokroviteqstvo, qubaznost, pa`wa, po-
pak je baca nebu pod oblake”.
klon, dar qubavi.
On je oli~ewe Sunca boìjeg i ja{e
Rado{, r‚d’e{a, ime boga Meseca (r‚d’e-
kowa Labuda, a èni se pitomom
{vara), √ r‚d’.
Ruìcom devojkom, }erkom Boùna
Radunka, radanik‚, ènsko li~no ime > bana iz Boùna grada.
rus. Radunica, sazve`|e Lade, sestra
U argou pri{tinskih grn~ara re~ “ra-
boga Kupala.
jko” zna~i sunce (Skok).
ra`, vr‡hˆ, bilo koja ìtarica, √ vr‡ >
Rajkovac, v. Rajko.
fr. orge.
Rajski Do, v. raj i do.
raz, -(odvojiti), ard’a(s), odeliti, razi}i se,
otpustiti, deo, ograda, linija (srodstva), rajtovati, rajate, i}i, kretati se, √ raj >
strana, poloàj, √ ard > lit. ardan, eng. rauting.
oset. aerdaeg. Rajna, rajan‡, ime bogiwe Nava ili vile,
Razvigor, v. raz i Vigor. √ rax.
R. je oli~ewe vetra koji olistava {u- Rajna (vodonim), rajan‡, ime reke > nem.
mu. Rheina.
razgaliti, v. raz i gala. rak (=Rak), karkƒ, √ k™i > jel. karkinos, st.
norm. rakion, lit. arke, prus. rakis, lat.
razdati, radati, razdeliti, √ rad.
cancer, fr. chancre, rum. rac, ma|. rak.
334
Rak, v. rak. rame, ‡rmƒ, predwa ple}ka, √ ‡r > avest.

Sazve|e Raka se nalazi u nebeskoj ra- arma, misir. remen, lakat, rus. ramo,
jskoj reci i deli Jav od Nava. oset. arm, germ. aram, prus. irma, a.s.
raka, raka, dan punog Meseca (r‚k„), √ earm, gal. armer, eng. arm, lat. arma, -re.
rak. (u) ramiti,
ramate.
Raka, raka, boànsko ime, oli~ewe bogiwe rampa, √ ramp', i}i, po}i > fr. rampe.
Napretka (simbolizuje mese~eve mene). rana, vra–a (= bra–a, ƒr–a, kuqati, natop-
Rakac, rake{a, ime boga Nava, √ r„. iti), √ vran > ~e{. vrana, rus. vorona,
raketa, sura-ketu, boànska ili zastava avest. rana, vojnik, borac, nem. Wunde,
Gromovnika (= s”rja-ketu, "zastava su- rana.
nca"), √ sur > st. nem. rocc(h)o, nem. Ra- rana ("lepa re~"), ra–vƒ, uìvati, zadovo-
cketlein, it. roccheta, preslica (< rocca, qiti, veselost, prijatan, ugodan, divan,
tkawe), fr. raquette: srp. reket. √ ran > per. rana, lepo, ne`no, {to
raketodrom, v. raketa i drum. zasluùje pa`wu.
rakijati, r‚kajati, zdaovoqstvo, uìvawe, U obi~nom govoru: “Rano moja”! [um.
sklonost, √ rak > asir. raki, podnebe- rang, √ ra•g, kretati se tamo-ovamo, kole-
sni prostor, jevr. rakiá', nebo. bawe > fr. rang, eng. rank.
rakija, v. rakijati > hindi raki, piri- rangirati, ra•gati.
n~ana rakija, ar. aeraki, arak, sok, jevr. randevu, ra–vitƒ, radostan, veseo, √ ra–
a'rák, tur. raeki, rum. rachiu, jel. rakí. > fr. randes-vous.
Arak je na Alataju rakija od mleka i Ranilo, v. rano.
kvasca. R. je obi~aj paqewa vatri pre sunca, uz
rakqa (ra{qa, -kqa, -hle), rankala, bod- veseqe.
qa, trn, trwe, √ rank > slov. rakla. raniti, v™anati, povrediti, √ v™an.
Rakqe, v. rakqa. Ranko, v. Vranko.
Rakovica, -aac, -aa~a, v. rak. rano, aru–ƒ, RV V, 63, zora, crvena boja,
Rakodi (misir. Lesandrija), ™ik{oda, oli- sun ce, rujav, ko~ija{ Sunca (rumra,
~ewe Vel. Medveda, √ ™i. rumeni), √ ™i > jel. arthros, rano izjutra.
Rakodija je prebivali{te Hau-naba rapsod, pras‚da, dvor, dvorski stil,
(Srba). ~isto}a ili jasno}a stila, provodnost,
ralo, hala, √ hal > st. rus. rolья, arm. ara- smirenost, lepo pona{awe, odsustvo
ur, per. rahtalo, jel. árotron, lat. aratrum: uzbu|ewa, meditacija, √ sad > jel. rhaps-
jevr. haríš, harišá, orawe: carruca. ōdós, -dia, lat. rhapsodia, eng. rapsodu.
ram, √ ram, u~vrstiti > rus. rama, okvir, (M)omir je bio prvi rapsod, dvorski
st. nem. ram, nem. Rahmen. ili narodni putuju}i peva~, a osnova
Ram (tvr|ava na Dunavu), {rama, skloni- wegovih spevova je slava starih kra-
{te, za{tita, √ ram. qevskih ku}a egejskih Pelazga (Ra{ana)
s Apije (Peloponeza).
Rama, r‚ma, Tvorac, ugodan, lep, prijatan,
zadovoqstvo, uìvawe > avest. Ramam, Ras (mitski kraq Ra{ke: zem. ime), ra{i,
hindi ram, bog, eng. ram, ovan: Ram. Svarogov to~ak (neb. kolo) ili Zvero-
krug, atribut Svaroga (= Samovil), √
Boànski Rama je oli~ewe ravnodne-
ra{ > ra{. arsia, svet, misir. tur{a,
vice u Ovnu.
Ra{ani, jel. Tiris, ma|. Racz.
Rama (zem. ime: vodonim), ramjƒ, vodonim (=
rum‚), √ ram > lat. Ramae.
335
Potvrdu eponimnog Rasa daje Vles kw- Pridevak Serbona donosioca kulture,
iga, koja kaè da su Rusi unuci Svaro- ~iji je atribut lav, simbol divqe sn-
govi. age.
ras, √ r‚x, vladati > asir. r‹“, vladar: ra- A. je oli~ewe sazve`|a u Orionu, ve-
{u, glava, vrh, po~etak, hindi radža, ar. liki ratnik, plemenit i pravedan, po
ra'is (ras, glava), glavar, stare{ina, zapo- {tovan kao bog Lova, ~ijeg potomka
vednik, vo|a, lat. rex, tur. reis: ridžal, starozavetni prorok Mina pomiwe kao
ministri i velika{i na porti tursk- velikog Div lovca, prvog smrtnika mo-
og cara. }nim pred bogom.
Rasa (= Okean), rasa, ved. nebeski potok rasplinuti (nestati), v. ras i pleniti.
koji kruì atmosferom oko zemqe raspiriti, r‚spirƒ, vedski sve{tenik
(“sun~ev vetar” ili elektro-magnetna (hotri), koji drì obrednu ka{iku, RV
sila u atmosferi Zemqe, nama danas V, 43, √ p™i > lat. raspirabilis, n. lat.
poznata kao Okean). respirator.
rasa, rƒsa, ukus, sr`, najboqi deo ne~ega, raso, rƒsah, bilo koja te~nost, √ ras.
{to gospodari ispoqavawem ose}awa rasove (vile, ra{qe), v. rakqe.
~o veka (sedi{te u srcu), √ ras > fr.
rastresit, rastra, zemqa, √ st™(i).
eng. race, {p. raze, it. razza, nem. Rasse.
rastroiti (du{. popustiti), v. raz i tri.
R. u ispoqavawu ose}awa (poetskih, dr-
amskih...) ima devet na~ina. U filozo- Rat (poluostrvo Peqe{ac), v. rt.
fiji to su deset emocija. Kao estetsko rat, raši, boj, bitka, borba (rat'a, osvajawe,
ose}awe predstavqa umetni~ki kvali- pobeda: ™(i)ti, napad, juri{, razarawe, √
tet, a kao ukus ili miris podeqena je rat > √ raš > rus. ratь, avest. ərətiš,
na {est vrsta rasa i simbolizuje broj fin. artti, st. nem. ernust, borba (> Er-
{est. nest).
rasa, v. ra{a. rata (deonica), r‚tƒ, odre|en, razme{ten,
rasad, v. sad > srp. rasadnik. raspore|en (ved. rate, dati dodeliti,
pruìti), postoje}i, doti~ni, √ r‚ >
Raseni, v. Ras. > lat. Rasenorum, jevr.
lat. rata.
Curin.
Rata, v. Arata.
R. su narodno ime apeninskih Ra{ana.
Bukvalan prevod ove re~i za apeninske Ratari, v. orati.
Ra{ane na latinski je Luceres < lu~ (= Ratko, -a, v. Hrastko.
ra{an„, zrak svetlosti ili Sunca), ratnik, rƒt'a, ratnik (= rƒnti, RV VII,
koji su imali pravo gra|anstva. 18), prvak, heroj, √ ™i.
Rasi (= Srbi), v. Ras. racionisati, ra~ajati, izvesti, izvr-
Rasija (ime Srbije u sr. v.), v. Rasi. {iti, ispuniti, √ ra~ > lat. ratio.
Sarbatija se u IV veku zvala Rusija (Pe ra~a (crvena boja), r‚ga, boja tkanine, naro-
}ki pomenik), a francuski putopisac ~ito crvena, obojeno crvenom bojom, √
Brokard u XIII veku naziva Srbiju rax.
imenom Rusija. Ra~e, v. ra~a.
Rasim, -a, r‚xin, ime mese~evog kowa > raxa, r‚xa, vladar, upraviteq, √ rax > tur.
eng. Rasin? riğal, ministri i velika{i na Porti,
Rasina (vodonim), v. Ra{a. lat. regere, vladati.
raslan (st. srp. lav), ƒrxuna, bog Arsen, sa rahat (pokoj, po~ivati, mir), rahaša, skr-
atributom lava, √ rax > turk. tur. ~ag. ivawe, odlazak na skriveno mesto (<
tat. arslan. raha, mirno ili usamqeno mesto), √
336
rah > rum. rahat, cinc. rahate, srp. rah- qudska dela, kao i Djaus, bog Neba u
metli, pokojni, po~iv{i, ar. tur. rah- Ilijadi.
metli. Ra{ulam (Jerusalim), v. Ro(k)solani.
rahatluk, v. rahat i luk. rgati, ™ig’‚jati, nagao, √ ™i.
Rahman, v. rahat > ar. Rahman, milosrdan r|a, v. ri| > rus. rà, lit. rudis, st. nem.
(bog). ro (s)t.
Rahu (misir. glava Vel. zmije), r‚hu, ime R(e)asa (= Ra{a), r„xw‡ (r„sw‡), èna Su-
zlozduha koji je progutao Sunce ili nca (= r‚xja (r‚sja), Svaroga zapada, kao
Mesec (< grƒha, “hvata~”, zloduh kome Du{a vaseqene, √ rax > rus. Raisa, st.
je po vedskoj pri~i Vi{wi bog odsekao ital. Rea, majka Romula i Rema, jel.
glavu). Reía, Titanka, Rhea, k}i Uranova i Ge-
Dan je u misirskoj mitologiji kao i jina (najstariji kip je iz Qudeje).
no} podeqena na 12 oblasti. Dvanaesta Ra{a ili R(e)asa je prastara srpska bo-
oblast dana zavr{ava se ulaskom u rep giwa Zemqoradwe, koja se pod imenom
(Ketu ili uzlazni ~vor) Velike Zmije, Lihisa, nalazi u piktogramu Izide.
koja se nalazi u velikoj tami. Dvanae- Po ovoj bogiwi izvodi Dereti} ime
sti sat no}i zavr{ava se izlaskom Su- Rasi za helmske zemqoradnike, dok vi-
nca kroz wena usta u novi dan. Na taj {i staleì nose ime Srbi po wiho-
na~in, Sunce (= “sun~eva barka”) oìv- vom bogu Serbonu.
qava u 12-oj oblasti no}i (Rahu, glava
Reba, reb’ƒ, prasak: slavopoj, ime za nebe-
ili silazni ~vor) i postaje podmla|eno
skog mudraca, √ reb’.
Sunce (Ra) ili mitska (Div) ptica, koja
po srp. predawu nosi iz "onog" u ovaj Rebac, rab’asƒ, ime zloduha, √ rab’.
svet. Rebeka, v. Rabija.
Ra{, (st. ime Jerusalima), v. Ras. Rebeq, -aani, v. hreb.
ra{a (tkanina: vladarski pla{t), v. ra~a Rebeqska (reka), v. Rebeq.
> jel. rásan, lat. rasum, it. raso, eng. rash: rebro, v. hrib > st. isl. rif, st. nem. ribbi,
russet, fr. ras, vr. vunene tkanine. rippi.
Ra{a (st. ime Volge), ras„, ime reke ili Rebrovi}i, v. rebro.
mitskog potoka, koji kruì oko zemqe reva (wa~e), ‚rava (ar”ti), cvilewe, √ ru.
> ar. Roš, jel. Araksas. U obi~nom govoru: “Magarac reva”.
Ra{ani (jel. Tra~ani), v. Ras (= ra{ana, revati, ravati (‚rav‡ti), stvoriti ili
zrak sunca). pr oizvesti zvuk > eng. rave, lat. rumor,
Ra{ani (= Pelazgi) su anti~ki Srbi, jel. órýmai, lit. ruja.
starinci Helma. Oni su posle Indi- rever, pravarƒ, gorwi deo ode}e, op{iv,
jaca, najve}i narod na zemqi (Herodot). povez, omot, pokriva~, √ v™i > lat. re-
Ra{ijet (tur. Srbi, -ja), v. Ra{ani. versus, fr. revers, eng. reverse.
Ra{ka (jel. Trakija), v. Ra{ani > jel. revir, v. riviera > nem Revier.
‘Risos (Tiris): Arzos: Trakes. regal (polica za kw. ili orman), argala,
R. su Jelini smatrali zemqom svetlo- pregrada, pre~aga > lat. regalia, n. lat.
sti i domovinom Muza. U nar. spevu: rega, it. riga.
"Srpske zemqe Ra{ke svetle". rege (muz. stil), raga, vedska emotivna muzi
Ra{nu (misir. bog Pravde), v. Ras. ka (ragini, prijatnost, draèsnost), sa
R. je oli~ewe pravde i sudija mrtih, osmotonskom skalom, √ rak > eng. reg-
koji zlatnom vagom meri dobra i lo{a gae. Muzika je je od iskona sastavni
deo obreda.
337
regent, v. raxa > lat. regens, -tis: regere, remen, v. rame.

vladati, fr. regént. Remeta (Mala i Velika), v. eremit.
regia (oblast), raxija, pokrajina, dràva, Remete (ime sela), v. eremit.
√ rax > gal. regium, lat. regio, -nalis, eng. Reqa (oli~ewe ogranulog Sunca), √ rel, je
region. jediti se, qut (ja~ina), qutit.
Regina (ime mese~eve loze), raxani, kra- Reqa je oli~ewe ogranulog sunca,
qica (= r‚xna), princeza, èna vla- epski “krilatog”, {to je pore|ewe za
dara; l. ime, √ rax > lat. Regina: regina, ja~inu Sunca, u wegovom usponu na
eng. Regina, -ald. nebu.
red, √ r‚d', izvesti, izvr{iti > rus. rjad, Epski Krilatica ima krila od zlata,
sem. rdh, lit. rinda, Reihe, srp. hered, lat. a na krilu mu je soko tica siva. Hreqa
heres, -dis, it. erede, ma|. rend. je krilati mladi} na krilatom i vi-
re|ati, r‚d'jati. dovitom kowu. Junak je sav od vatre
reàw (luka), la{una, beli luk, ~e{wak, ìve, ve~iti mladi} i ~au{.
√ las. Ro|ewe epskog Hreqe Krilatice je mi-
reàti, re{ate, ispustiti glas, √ re{. tolo{ko, jer mu se ne zna otac i majka.
reàwe, re{a–a. Boqi je junak od Marka i Milo{a,
rez, √ ri{, povrediti, probiti, obrezati, koje spa{ava od Arapa. @eni se vilom
(No}), koja ga je oslepela, pa povratila
kratiti > lit. režti.
vid.
rezati, re{ati, (rˆ{ati).
Rena (vodonim), ar–a, reka > fr. Reine.
rezantan, v. rez.
Renato, -a, r‚ma-n‚t’a, gospodar Rama, √
reis, v. ras.
ram > it. Renato, -a.
Reka (mitska Div-ptica), r‚hu, glava Ve-
rende, rand'a, podjarmqivawe, razarawe (>
like zmije (iz koje se svako jutro ra|a
rand’i{a, ru{ilac, uni{tilac), √ rad'
Sunce u obliku velike ptice), “Hva-
> per. rändä, tur. rende, rum. rindea.
ta~”, ime Titana-zloduha, √ grah? > ar.
Rok, Rok’, ime gigantske ptice. renta, rƒntja, udoban, uspe{an, miran,
zado voqan, prijatan, mio, ugodan, lep,
Div-ptica je isto {to i Garuda, koja
qubak, √ ra– > n. lat. renda, fr. rente,
se obra~unala sa zmijama, zbog ~ega je
it. rendita.
nagra|ena besmrtno{}u. Na woj se vozi
Vi{wi. reo, v. struja > jel. rheos, struja.
Mitska Div-ptica je povezana s nebom, reologija, v. reo i logo.
svetlo{}u i suncem, za razliku od rep, v„ra, dlaka repa, √ v™i > jel. oura,
zmije koja je oli~ewe tame i doweg ma|. fark, sven. rumpa, nem. Rumpf.
sveta: repa, repa, divqi, nizak, zao, √ ra? > rus
“A na kubu zlatan barjak s’ja{e, repa, lit. rope, st. nem. ruopa, nem. Rübe,
a pod kubom crni zmaju spa{e”. lat. rapina, rapum, jel. rapos, ma|. repa.
Reka (zem. ime), v. reka. rerna, r’rƒ, vreo, goru}i, pe~ewe, àrewe,
√ r‚.
Rekovac, v. reka.
Res, v. Ras > jel. Rīsos, lat. Rhesus, u zlat-
reks, v. raxa > lat. rex.
nom oklopu, s parom gizdavih belaca
rem (zalog), raha–a, napu{tawe, odustajawe iko~ijom od zlata.
od ne~eg, odvajawe, √ rah > ar. rehim.
resa, rƒxxu (r‚xi), vrpca, niska, √ ra~ >
rema (tok, te}i), ar–a, potok, te}i, plaviti rus. rjasa, rum. rinsa, lit. rezgu, plesti.
> jel. réma, reýma, cinc. rema.
338
Resava (vodonim, pe}ina, regija), v. Serava r z at i (kao kow), hre{ate (h‹{ate,

> rus. rjasa, mokro mesto, srp. resavica, wi{ta ti), √ hre{ > lat. rugio, -ere, st.
zemqa u blatini. ir. rucht.
Dolina R. se zove “Kalijumova dolina”, riba, reb’ƒ, pr{tati, ùboriti, kloko-
jer ima najve}i procenat kalijuma na tati, √ rib’ > rus. rыbba, st. nem. rup(p)a,
svetu. gusenica, lat. rubeta, àba, lit. zuvis.
Resava (manastir), v. Resava. Ribare, v. riba.
Resavci, v. Resava. ribati, r‹b'ati > st. nem. riben, nem. rei-
resiti, ra~ate, ukrasiti, ukrasiti, preu- ben.
rediti. Ribnik, v. riba.
Resno, v. resa. Ribnica (zem. ime: vodonim), v. riba.
Resnik, v. resa. riva v. obala > lat. ripa, obala, eng. river,
restoran (< histieterion), v. Hestija > jel. {p. rio, fr. rive.
hestiao, hraniti, spremati hranu (va- rivalisati, r‡vati, uzeti, pokriti, √
trom) > histieterion, restoran ([kokqev). r‡v.
Reti (Re}ani, lat. Rasi), v. Rasi. riviera, v. riva > gal. riv(i)ere, it. {p. ri-
Retija, v. Reti. viera, fr. rivière, nem. Rivier.
Ve}i deo Retije se zvao Sarbarija, da- r(i)g (Veda), rig’, pohvala, stih, nar. sveti
nas Bavarska, s glavnim gradom Reti- stih upu}en boànstvu, √ ri~.
bona, danas Regensburg, dok se severni Rig Veda je versko-filozofski spev, u
deo ove Rasije zvao Srpska regija (Ni- zna~ewu: “posve}eno (pohvalno) znawe”.
koli}). riga (st. srp. lav), ™ˆg’‚, èstina, silina,
retor, -ika, reši, neobuzdan govor (re~ito ja~ina: strast, pasija, √ ri~ > rus. st.
st), grub ili neusiqen, √ reš > jel. rhe- srp. riga, vladar, jel. rígas.
tor, -ikē, lat. retitatio. Stevan Visoki za svog oca kaè: “Riga
Retra, ratra, bogiwa No}i. srpski”.
Retra je proro~i{te, u kome su najve}i rigati, re~ati (ri–ƒkte, rˆ~jate), ispra-
ugled imali Svaroì} i Radogost, za zniti, osloboditi.
koga Helmold kaè, da je imao zlatan rigidan, r‚g…nd'a, slep od strasti ili
kip na skerletnom postoqu (s natpi- èqe, √ rawx > eng. rigid, -or, lat. rigi-
som). dus,-or, -osus, gal. rigour, jel. rígas.
reuma (= rema, roma), v. rema > bug. hrema, rigla (reza, {ip), argala, drv. jezi~ak za
jel. re(’)ma, cinc. rema. zatvarawe vrata, {ipka > nem. Riegel.
re~, √ rˆ~, obredna ili sveta re~, stihovi ridawe, rudana.
> srp. r~ (reg). ridati, rodati (rudati), oplakivati, jadi-
Re~, v. re~. kovati, √ rud > lat. rudere.
Re~ica, v. reka. ri|, √ rud', crven > eng. rust: russet, nem. Rüde:
re{, re{a, povrediti √ ri{ > srp. re{o, srp. ri|o, jarac, ri|ovka, zmija, ri|o{, vo,
fr. rechaud, nem röseh. ri|u{a, kobila.
re{ma, ra{mˆ, uzda, √ ra{ > ar. räšm, Ri|a (zem. i l. ime), v. ri|.
tur. reşme, eng. rein. Ri|an (ime za kowa), v. ri|.
re{t (zatvor, apsana), v. ari{te. Ri|ani (ime plemena), v. ri| > lat. Regiane.
rz (ar. ~ast, po{tewe), v. obraz. Ri|ev{tica (zem. ime), v. ri|.
Ri|ica (zem. ime), v. ri|.
339
rià (pirina~), ru~ja, svetao, blistav, sja- Rista, -na, ri{šƒ, ime sina praoca ~ov-
jan, √ ru~ > eng. rice, it. risoto. e~anstva ili majke vila, (pridevak Ti-
riza (st. srp. odora (zlatna), hirana, zlato tana-zloduha), √ rˆ{.
√ h™i > jel. hrisi, zlato. rista, ri{šƒ, ma~, vojna kasta: povrediti,
Riza, v. riza > jel. Hrusi, "zlatna". nesre}a, zlo znamewe, mana, slabost >
“Rezi pojas” je crkveni praznik (15. 7.). st. srp. rista, sportske igre u kojima je
bilo takmi~ewe sa bikovima, st. rus.
Rijeka, v. reka.
ristati, beàti, brzo hodati, tr~ati,
rika, ™ig’a, srxba, èstina, gnev, √ ™i > skakati, srp. ristati, takmi~iti se,
avest. ereghant, nem. arg. rus. ristƒtь, lit. ristat.
rikat (klawawe u islamu), rig', pohvala, Ristivoj(e), v. Rista i boj.
sveti stih, √ ri~.
rit, v. Leta > st. srp. ritь, st. nem. hriot,
rikati, ™ig’‚jati, plahovit, gnevan, tre- nem. Ried, ma|. ret.
sti, RV II, 25.
Rit, v. rit.
rik{a (sva|a), ™ˆk{a, povre|uju}i, {te-
ritam, ™it“, bilo koji odre|en vremenski
tan, opasan, RV VIII, 24, √ ™i.
interval, odre|en trenutak vremena, √
Rim, v. Ruma > it. Roma. ™i > jel. rhutmós: arithmos, broj, eng.
Iliri su stariji od Rima (Vergilije). rithm.
Na predelu Rima, pre osnivawa ovoga rite, l‚ša, otrcan (ode}a), √ laš.
grada, tu su ìveli Sikeli, Sarbini
riter (vitez), var’t™ˆ, boànstvo
(Aborigeni) i Pelazgi (Dionisije Hal.).
za{tite, za{titnik; ime za sve{tenika
rima (sitan morski pesak), v. granula. (zlo)duha, √ v™i > jel. rýtor, nem. Ritter,
Rimqani, v. Rim. ar. faris.
Rimqani su Dardani i Brigi, istog ritual, ™it“, vreme odre|eno za bogo-
porekla sa Spartancima (Italikus). sluèwe, pravo stawe stvari, pogodan,
ring, √ ring, pomeriti > eng. ring, nem. prikladan, spreman, pode{en po meri,
Ring, srp. rink. √ ™i > lat. ritus, rel. obi~aj, -alis, -ale,
Ring je pokretan dvor kod Avara i kwiga rel. obreda, eng. ritual.
ostalih nomadskih naroda. Karlo Ve- Rifat (bibl. Gomerov sin), v. Sarbatija >
liki je porazio Avare, kada je osvojio lat. Arfat, Damask (Ugolini).
avarski "ring" (Dereti}). Rifat je unuk Jafetov i ime za Sev.
rintati, ri•gati, sporo ili te{ko na- Aziju u bibl. geografiji. Eusebije pod
predovati, √ ri•g. Rifatom podrazuva Sarbatiju, koja se u
rinuti, rin„ti, osloboditi se (= ™i–oti, wegovo vreme prostirala od Urala do
napasti, provaliti, usmeriti), √ ™i. Nema~ke. Arapski pisci pod Rifatom
ripa (kamen (nadgrobni) litica), -nna, v. hrib podrazumevaju Franke, odro|eno srpsko
> rum. ripa, lat. rapa, pleme s legendom o trojanskom pore-
klu.
Ripa, v. ripa.
rixal, v. raxa > ar. tur. riğal, ministri i
Ripaw, v. ripa.
velika{i na dvoru, cinc. rige.; ar. riğal,
ripiti (umreti), rip'ati, ubiti, √ rip'. vojska, qudi.
ris, v™ˆ{a, vr ìvotiwe, √ v™i{ > gal. rkati (rgati), ruk{ajati, grub ili surov,
ris, jel. óriza, n. lat. oruza, it. ris. u neobra|enom stawu, √ r’k{ > st. srp.
Risantije (sveta~ko ime), v. Hrisantije. rkati, jel. ragí: rígnumi.
Risim (sv. ime), hƒrasvin, energi~an, va- rmbati, ramb'ati, nepromi{eno ~iwewe,
tren, √ h™i > jel. charismos. uhvatiti se ne~eg, √ ramb'.
340
rmpa (st. srp. vr. oru`ja), rimp'a, povred- Rodion (sv. ime), rod’ana, planeta Mer-
iti, √ rimp' > srp. rmpalija. kur, √ rud’ > jel. Rodion.
Rmpalija je u staroj srpskoj vojsci bio roditi, r‘d'ati.
krupan ~ovek, naoruàn “rmpom” (~vr- rododendron, v. ruà i drvo.
sta dr{ka s o{trim se~ivom). Pomiwe Rozalija, v. ruà > lat. eng. Rosaila.
se u makedonskoj vojsci, u ratu s Rim-
roze, lohƒ, crven, -kast.
qanima (Dereti}).
roj, rajƒs, tok, te~ewe, te`wa, brzina, bes,
rob, v. rab.
√ raj
roba, r’pa, oblik, forma, √ r’p > it. roba,
rojiti, r„jate.
fr. robe.
rojal (kraqevski), v. raxa > fr. roual, lat.
robot, v. rabota.
regalis.
robustan, rab'asa (rƒb'i{ša), nepromi{-
rojta, v. roj > ma|. rojt.
qen, -qenost, nagao, plahovit, √ rab' >
asir. ra’aabu, qutina, napasti (èstoko): rok, √ ra~, ispuniti, sastaviti, izvr{iti,
ra’i
ibu, èstok, lat. rabies, bes. pomama, izvesti > rus. rok, godina: srok, vreme,
robur -stus, eng. robust. pravilo, period, lit. rakas.
rov, v. rupa > rus. val, nem. Wall, lat. val Roksan(d)a, rak{a–a, "za{titnik", ime
lum, prus. rawus, lit. ravas, sem. bor, rov, Vi{weg, ~in ~uvawa, √ rak{.
rupa. R. je istorijsko ime Lesandrove milo-
rovit, rap’ita, bol, povreda, -iti, ozleda, snice i epsko Du{anove.
-iti, raniti, √ rap’. Ro(k)solani (= Sulumi), v. Ras, Ra{ani.
rog, {™i•ga, rog, vrh √ {ri? > lat. cornu, Roman, -a, ramana, bog Qubavi, √ ram >
eng. horn, nem. hirni, Hirn, lit. ragas, hald. Raman, ime boga, {p. Ramon, rus.
prus. ragis. Romana.
Rogovi su simbol obiqa i atribut Oz- Sv. Roman (29. 8.) je ~udotvorac i isce-
irisa, Amona, Dionisa... Otuda su Ger- liteq. Pada u Me|udnevicu, kada se ne
mani pili iz roga okovanog srebrom. ven~ava, "radi sre}e u braku".
Periodi~no otpadawe rogova pres- Romani, v. Rim > ar. erumān, Rimqanin,
likava cikli~nost sveta (Jakovqevi}). tur. rumani, lat. romanus, jel. romaios.
Razlikuju se rogovi bika (odozdo-na- romanxati (nerazumqiv govor), v. Romani.
gore) od slonovih kqova (odozgo-nadole), Romanija, ara–j‚ni, velika {uma ili ime
{to stoji kao astronomski aspekt u bogiwe [ume i divqine, RV X, 46, √
vezi s rotacijom zemqe (uzlazno-silazna ™i.
putawa).
Kod Inda, bogiwa Arundati je oli-
Rogan (ime kneza u G. Vijencu), r‘ga, opa- ~ewe sedam Plejada u sazve`|u Vel.
san, slabost oli~ena u zloduhu, √ rux Medveda.
> st. norm. gafl, eng. gable, rogaq, zabat.
romansa, rama drag, ime boga Qubavi, √
Rogati hrib, v. rog i hrib. ram > fr. romantique.
Roga~a, v. rog. romb, ramb’a, ime najlep{e ène Gromov-
rogobatan, rig’avat, nagao, èstok, di- nika, bogiwe Sre}e i Plodnosti, koja
vqi, nasilan, impulsivan, nepredvid- na sukwi nosi romb, stilizaciju krsta
qiv, √ ri~. s ocilima i simbol plodnosti, √ ramb’
Rogovo, v. rog. > jel. rombós, lat. rhombus, fr. Rhombe:
rod, √ rud', klijati, nicati, pustiti mladi- it. rombo: frombola, pra}ka.
ce > jevr. dor.
341
Romb je simbol plodnosti na sukwi bo- Rostok, v. raz i to~iti > nem. Rostock <
giwe Serbone (IV mil. s.e.) u Poduna- srp. rastok, -~
~iti (I. Vuk~evi}).
vqu. Nose ga na sukwama i bogiwe hr- Rosuqa, v. rosa.
ama u Palenki, a osim majanske poznat
R. je zem. ime i mitska planina, epsko
je i kineskoj umetnosti.
boravi{te oli~ewa Rose.
romboid, v. romb i vid > jel. rhom- rot, (sva|a, prepirka), v. urota.
boeidēs.
rotor, √ luš’, okretati > lat. rotor, rotare,
Romul, r“ma, l. ime, √ ram.
jevr. tur.
rondati, nardati, dre~ati, proizvesti rotirati, luš’ati.
zvuk, √ nard.
Roum (sin Ismailov), v. Romul.
roniti, n‡rƒti, nakvasiti, √ ‡r.
Arapi smatraju Romane potomcima Ro-
ropac, rƒpas, telesni nedostatak, kvariti,
uma, sina Ismailovog (A. Spaji}).
{tetiti, nemo}, slabost, oronulost,
ozleda, rawavawe, √ rip.
ro{aviti, r’{ati, mrqa, prekriti, √
r’{.
roptati, rapati (rƒpati), brbqati, klapa-
rati, √ rap > rus. ropot. rpa (zemqe), √ r“p, zemqa.
Rora, araru, ime zloduha, RV X, 99, √ ™i rs, √ r‚x (ras), savladati: najboqe od ne~eg:
> eng. Rori. blistav > jevr. r'cijá, voqa, htewe, tur.
hirs.
rosa, rƒsa, rosa, te~nost, nektar; ime za
broj {est, √ ras > rus. rosƒ, lit. rasa, Rs u srp. jeziku zna~i mu{kost u smi-
jel. drósos, lat. ros, -ris, -re, fr. rosée. slu snage (qudski rs).
Trojni oblik rose, ve~erwi, pono}ni i rsuz (lupe`, arsuzin), v. rs > ar. tur. arsiz,
jutarwi su oli~ewa vlage: bezobrazan, besraman.
"Biserne bez krila p~ele,
rsuzluk, v. rs i luk > ar. arsizlik, bestid-
nost, bezobrazluk.
sino} tiho doletele,
rt, v. hrid.
no} na travi preno}ile,
Rtaw, v. Arata.
a u zoru, u suncu se skrile? Rosa" (M.
Milanovi}). Ova “planina”, nosi ime po starom sr-
pskom bogu Rata, a kuriozitet je da su
Rosa se “hvata” od Sv. Jovana Slanobi
ba{ u oblasti Rtwa, vojnici srpsko-
tnog do Krstovdana, od kada bije slana,
rimskog carstva vidali svoje rane, da
koja je mraz. U zagonetki: “Koje more je
brè zacele (Koci}).
naj{ire a najpli}e? Rosa”.
Kroz sredi{te Rtwa postoji prolaz od
Rosa (mitsko oli~ewe Rose), v. rosa.
vrha do podno`ja, po svedo~ewu o~evi-
Rosi, v. Ras. daca dug oko 1300 metara, sa jezerom i
rositi, rasati. ogromnim pro{irewem na sredini (~a-
rosna, rasna (= rasan‚, jezik kao organ sopis Beopetrol), {to stoji u vezi sa
ukusa), posao, delo, stvar, ~iwenica, ob- tvrdwom Z. Koci}a, da je Rtaw najsta-
jekat, doga|aj, okolnost, predmet, ciq, rija i najvi{a piramida na na{oj pla-
namera: protiviti se: jezik, govor, √ neti.
ras. Rti, v. rt.
rospija, r’pasvin, lep, divan (< r’pƒ, rub, r’pa, oblik, forma, √ r’p > srp.
spoqa{wa pojava, oblik, stas: > r’pin, rubac, pe{kir, rubina, ko{uqa.
telesni, fizi~ki), √ ruh > per. tur.
rūspī, rospu, kurva.
342
rubin, r“pja, srebro ili zlato, √ r’p > lat. jarkog sunca gospodina
rubens, crven, crvekast n.lat. rubinus, it. i meseca sluge svoga”.
rubino, {p. rubin, eng. rubu. Pobratimstvo odlikuje Srbe (Slovene)
rubina (vr. ko{uqe), r’pin, veèn, lep, mimo ostalih naroda, a helmske Srbe
ulep{an, ukra{en, divan, lepo obliko- mimo ostalih Srba (Slovena). Pada u
van, krasan > srp. ruba~a, ko{uqa: ru- Pobusani ponedeqak, drugi po Uskrsu
bac, marama. (Mali Uskrs ili Uskars za mrtve). Ep-
rubiti, v. rub > st. srp. rubit, rezati, ski Ruìca grad je boravi{te Zore.
se}i (obrubiti), rus. rubitь. Postoje crkve sa imenom Ruà, Ruì-
rubqa, r“pja, kovan novac sa ìgom, sre- ca, Ruàrica.
bro ili zlato, lepo oblikovan, √ r’p > Kod staroitalika r. je cvet seksualnih
rus. rublь, hindi rupi, rupaiua, per. tur. misterija i simbol Venere.
rusbi (ruspi), dukat (300 aspri), tur. ruşen, Ruà, v. ruà. √ ri > lat. rosalia, dan
sjajan, blistav. ruà.
rubrika, v. rubin > lat. rubrika (po crve- Ruì}i, v. ruà.
nim slovima), ruina (< ruvina, Janevski), v. urvina >
rugati, ruxƒti, povrediti, √ rux > lit. lat. ruina.
rūógoti, vre|ati rujan (crven), arunƒ, crvena boja, "crveni",
rugoba, g'orƒ-rupa, stra{na, uàsna, odv- ko~ija{ Sunca, √ ™i.
ratna pojava, √ g'ur. U srpskom jeziku "rujni" su mitska
rud (ri|), √ rud’, crven > lit. rauda, eng. obele`ja za svetlost: vino i zora, a
red, nem. rot, jel. rhódon, ruà. "zorni" junaci.
ruda, rudd'ƒ, podignut (= ‚r’—'a), sapet, Rujevo, -iica, v. rujan.
uzvi{en, √ rud' > a.s. rīsan, eng, raise, Ruji{ta, v. rujan
st. norm. reisa.
Ruma, rum‚, toponim, (r’ma?), √ ram.
rudeti, ved.. rodati, -e (= r‘d’ati), √ rud'
Rumelija, v. Ruma > ar. tur. Urum.
> avest. raodite, crven.
Isto~ni pisci Evropu zovu Rumeli,
Rudowa (ime za bika), v. rud.
prvobitno Ra{ka (Trakija), dok osman-
Vedska bedevija Ogwa je simbol Sunca lije tako nazivaju evropski deo Turske
koje se ra|a. (u uèm smislu Jeladu).
Ru|evid ("Stra{ni Vid"), v. Ru|er i Vid. rumen (dana), aruna (= rumra), Zora, lepo-
Ru|er, ra’dra, bog Nava, sa prikrivenim ta, sjaj, √ ruh.
imenom “stra{ni”, √ rud. Rumen(k)a, v. rumen > st. ital. Rumina,
ruà, aru{ƒ, RV I, 92, crven, sunce (arus, bogiwa plodnosti, lat. ruma, dojka.
ar’{a), √ ™i > (st.) srp. rusa, ruà ("Bo Kod Srba je ~est je naziv za kravu Ru-
gom sestrica", Dubrovnik), rus. ruìй, menka, jer to je pore|ewe za jutarwe
ri|, lat.rosa, -lie, -rium, fr. rouge, rosette, zrake sunca ili oblaka, koji daju ki{u,
nem. Rose. kao {to krava daje mleko.
Ruà je pore|ewe, oli~ewe i zamena za Rumenka, v. rumen.
svetlost. Senovita je biqka koja ima
rune (kurilica), {re–i, linija, red, niz, √
svoj praznik (D)Ruì~alo, ustanovu go-
{ri > st. isl. run, runar (mn). a.s. rune,
di{weg pobratimstva i praznik po-
tajna, misterija.
mena mrtvih, kada se deli za du{u:
U skandinavskim Edama rune su na-
“Pobratimstvo ka ro|eno
stale pre “po~etka dana”. To je pismo
dokle traje jarkog sunca, zapadne kurilice, sli~no tajnom pismu
343
misirskih sve{tenika (“sveto pismo”, roda podmla|uje. Stari su o wima

Maneto) ili etiopskom, pogre{no na- pri~ali da su to besi u ènskoj ode}i,
zvanom glagoqica (Nikoli}). Rune su sa raspu{tenom kosom, te da se one
tajno pismo kurilice, sa izmewenom prikazuju qudima, u ~etvrtak pred Du-
brojnom vredno{}u (Dereti}). hove.
Mitski tvorac runa je Odin. Pisane “Rusaqke se razigra{e,
su na kamenu, drvetu, bronzi, srebru iz vode mi isplovi{e
ili zlatu, a wima su pisani zakoni, na bregu mi kolo vode,
spevovi, recepti ili kalendari. U sve-
stra{no kolo qu}eg smeja,
nskim ({vedskim) izvorima, zovu se
Vende Runir, vendske (srpske) rune (Pe- sve zelene i sve modre,
{i}) ili Wendishen Runen (Ditmar), u zelen vlase raspustile“.
istom zna~ewu. Posve}ewe im je u prole}nim igrama i
Nikoli} kaè da su rune pretvorene u praznovawu posve}enom du{ama pre-
misteriju i navodi Hag Rune, duhovne daka:
ili ~arobne rune, od kojih je Runar, vr. “Vilovita voda ubojita
vraxbina pomo}u slova, {to direktno gde mi stoje Ruse i Rusani”.
povezuje rune sa srpskim “zapisima”, Proslava Rusaqa, prole}nog praznika
koji se od pamtiveka koriste u narod- oko Uskrsa, u severnih Srba je bila je
noj medicini, gde wihova “tajnovitost” kasnije, oko Duhova, zbog hladnijeg pod-
ima upotrebnu vrednost. nebqa. Troice ili Duhovi spadaju u
S. Morstrander i M. Hammarstron sma- "carske dane", a kod nas se svetkuju pod
traju rune ra{anskim (etrurskim) pi- imenom Rusaqe. Tako se zovu i pada-
smom, koje je prona|eno u Jugoslaviji, lice o Duhovima. Rusni dani su od Du-
Rumuniji i na ostrvu Berezaw u Crnom hova do Petrovih Poklada. Jedna stara
moru (B. Petrovi}). crkva Sv. Troice iz okoline Ni{a,
runo (ìv. dlaka), r‘man, kosmatost, √ zvala se u narodu: Bogorodica Rusalija.
ruh? > srp. ruwav, dlakav. Rusa(la), v. rusala.
rupa, r’pa, otvor, √ r’p. Rusi (= Rasi, Rosi), v. Ras > st. rus. Rusь
Rupa, v. rupa. (= jel. Ksanthós, Srbin), rus. Ru si~i,
rupiti, rupjati, poremetiti, uznemiriti, estonski Ruotslane, fin. ruotsi, Svenska,
√ rup. ar. {p. fr. Rûs, Norman, sven. Roslagen,
rusag (zemqa, dràva), r‚xƒse, vladati, jel. Rós, Norman, nem. Reussen, tur. urus,
upravqati, √ r‚x > ma|. orszag. ma|. orosz.
rus(al)a (vodena vila), ras‚la, ri|a boja Rusi i Srbi su dva imena za isti na-
dlake, ìta ili vina, √ ™i > rus. Rosь, rod, sve do sredweg veka, a razlika je
pritoka Dwepra, rusƒlka, kelt. ros, samo u tome, {to je drugo op{te ime.
reka, bug. rusaliя, nedeqa pred Troice, Ova dva imena jedina povezuju preko
lat. rosalia, jel. rousalia, Troice: st. ir. 750 imena za Srbe ili Ra{ane (Rasene,
auruša, srp. ruslo, potok, lit. ruseti, Rusine, Rase, Rose, Ruse), u posledwa
te}i, oset. vors. ~etiri milenijuma.
Rusal(k)e su starosrpski ènski du- Grof \or|e Brankovi}, kao i neki
hovi voda i {uma, du{e nekr{tene ruski i zapadni pisci, tuma~e ime Rus
dece i ne~iste du{e. Ruse su krilata po reci Rusi, a Dereti} izvodi ovo
ènska bi}a na kowima ili bez wih, ime po bogiwi Reasi.
koja se javqaju u prole}e, kada se pri-
344
Rusija, v. Rasija > rus. Rossiя, lat. Rus(e)ia, Rusi~i, v. Rusi.

jel. Rossia, lat. Russi. ruta, rutƒ, razbijen (u komade), podeqen
Hvoqosin s pravom kaè da Rusiju (ƒ'r uta, pravo, u pravoj liniji), √ r‚ >
nisu osnovali “Varjazi”, jer su Ruri} i fr. route, lat. rupta.
wegovi varjazi, osniva~i Rusije, bili ru~ak, ru~ja, ugoditi, podsta}i apetit, √
etni~ki Rusi. Re~ "varjag" nije etni~ki ru~.
pojam, ve} izvedenica od arh. srp. barja, ru{iti, ro{ati (ru{jati), uni{titi √
najamnik, profesionalni vojnik. Da ru{ > st. isl. rust.
stvar bude jo{ zamr{enija, Sveni ([ve-
ru{pija (mleta~ki dukat), v. rubqa.
|ani) su se prvobitno zvali Rusi (fin.
Ruotsi), a Rusi su izvorni Normani, r{um, ar{a, {teta, napraviti {tetu, √
qudi sa Severa, stanovnici Severne ™i{ > per. hišm, tur. hişim.
ili Balti~ke Sarbatije.
Danas Svene ([ve|ane) nazivaju Norma-
nima, a Ruse Slovenima. Ovo zame{ate-
qstvo, kao da je bilo naru~eno za nor-
mansku teoriju o "Varjazima".
Rusini (Rusnaci), v. Ra{ani > st. rus.
Rusi~i, ar. lat. Rutheni.
Rimqani su Ju`nu Galiju smatrali
stani{tem Rutena, “slavjanskog ple-
mena” (Svetlica), koji pripadaju Ven-
dima (Jordan). U provinciji Rutena
na|en je grob Odoakara, ubijenog 493.
godine, na kome pi{e: Rex Ruthenorum,
kraq Rutena (O. Radovi}).
R. sami sebe zovu Rusima, kako ih na-
ziva prepis arapskih izvora u XIII-om
veku (Ahmat ibn Fadlan), koji kaè da
je ime Rusi i Rusini starije od imena
Rusija.
U XIV-om veku R. su ìveli u Galici-
jsko-voqinskoj dràvi, na prostoru iz-
сme|u Poqske, Slova~ke i Ukrajine,
koju su okupirali Poqaci i Litvanci,
{to je izazvalo migracije u Panonsku
niziju. U vreme Austrougarske, naziv
Rusini odnosi se na Ukrajince (O. Ra-
dovi}).
rusvaj (~udo, pokor; nered), √ ru{, nepri-
jatan, ruàn: povrediti > per. ruswau,
ponièn, osramo}en, tur. rusvaj, bes-
~astan.
Rusini, v. Ra{ani > lat. kelt. Ruteni,
nem. Rutene (galski), jel. ‘Routinoi (Stra-
bon).
345
346
S
S a b i n a , v. Sar ( b ) ini > lat. Sabinus,
eng. Sabine, -elian .
sab(i)rati, samb'arati, s(a)kupiti, naku-
piti, zbrajati, sjediniti, sastaviti,
sro~iti, √ sab’ > sem. spr, sabirati.
sa, sa, sa, zajedno sa ili uz, zajedno, prido- sabirawe, samb’ƒra–a > jap. soraban,
dati, spoj, sastav, dodirna ta~ka, ”sara~unaqka (kineska).
dràj”. Sabi (balti~ki Srbi, Plinije), v. Sabiri.
saba (zora), sub'a, bog, boànstvo oli~eno S a b i r ( l. ime ) , v. Sabiri .
u (sre}noj) konstelaciji zvezda, √ b'‚ > S. je ~esto ime na Kavkazu i u Tu-
ar. sabāh, zora: sahba, rumeno, crveno, ranskoj niziji ( Markovi} ) .
tur. sabah: şafak, crvenilo neba na za-
S a b i r i ( Safiri ) , s„var–i , poluboà-
lasku ili izlasku sunca, jel. safénes,
nsko i metronimi~no ime osmog pr
jasan, proziran: zsabos, izvrnut.
etka ~ove~anstva ( Mane ) , brata Vi-
Saba, v. saba. vasvata ( Sunca ) ili zajedni~ko ime
Sabazije (Dionis), v. Savaot. svih 12 predaka ~ove~anstva ( = s‚-
sabaja (ilir. obredno pi}e), sƒvana, ~in var–a ) , √ var–.
izlivawa obrednog pi}a: ime Stvori- Staro ime Samarije je Sabaria, a
teqa, √ su > asir. sabitum, trgovac Subarejci su starinci Asirije. Mi-
pi}em, lat. sabbatum. tanski jezik se u klinopisima Ha-
sabajle, sa“b'‚gja, blagostawe, lepota (= su tu{e zove subarean, subarijanski.
b'agaja, ulep{ati, diviti se), qupkost, Arijevska imena is~ezavaju kod Mi-
dobra sre}a, naro~ito bra~na (= su- tana posle 1000 g. s.e. ( âjld ) , iako
b'„ga, sre}an, ~aroban, drag, napredak), ih je bilo vi{e od tre}ine, me|u
√ b'‚ > ar. tur. sabahile, zorom. pisarima i vladarima.
Zora razgoni tamu no}i i svojom lepot- Srpska plemena starinaca Severne
om donosi novom danu sre}u i blago- Kine su Sabiri ( Safiri, ar. Ka-
stawe. firi ) . Sabiri ( = Sirbiri ) su ku-
sabat, sab'‚xita, (pro)slavqen, hvaqen, movali imenu Sibir, a ovaj oblik
zadovoqewe < sab'‚x, slaviti, hvaliti, imena za Srbe, ~ini se da je vre-
bogosluèwe, √ b'‚ > vav. {apatu, 15-i menski starija ortoepija.
dan kalendarskog meseca (ide), rus. sa- sabl (petao, bo`. atribut), v. saba > srp. sa-
batь, jevr. šabbāth, gal. sabat, a.s. sabat, blica, koko{ka.
lat. sabbatum: srp. Mali Sabat, Mali s a b l a s t ( privi|ewe ) , v. saba.
Boì}, koji se po{tovao u ê{koj i sabqa √ srib', ubiti, povrediti > rus. sa
[leskoj, do 19 veka. blя, eng. sabre, -er, fr. sabre, nem. sab el,
sabeizam, v. saba > st. ar. zaba, jevr., tsābhā, ma|. szablua.
sabe. sabor, samb'‚rƒ, okupqawe, sakupqawe,
Oboàvawe zvezda je u st. veku bilo pri kupqawe, √ b'™i > asir. beru, bi-
ra{ireno u Asiriji, Mesopotamiji rati, izabrati, st. srp. sъbbor, rus. so-
i ponegde me|u Jevrejima ( Karlajl ) . bor, bor, jel. foros, nalog.
S a b e l i ( Sabelijani ) , v. Sarbeli. Pohod Lesandra Velikog na Istok,
s a b i , - j a ( dete ) , v. saba > ar. sabii, tur. zaustavqen je odlukom vojnog Sabora.
sabi. Saborka, v. sabor.
Saborsko, v. sabor.
347
Sabri, v. Sabiri. jel. Sabaōth: Sabázios, bog Briga, poi-

Sabrina, v. Sibin > lat. Sabrina. stove}en s Dionisom.
sav (ceo), v. sve. Ra{ani (jel. Tra~ani) su imali boga
Savatia (Dionis) ili Sabatija boga iz
Sava (svetit. i l. ime), savƒ, Mesec, Sunce
laze}eg Sunca, koga Prokopije i Teo-
Mesec, √ su > bibl. Sava, -tta, -taka, si- fan zovu Sabbatiós (= Sabazie), {to je
novi Husovi, jel. Sabbas. ime Justinijanovog oca, koje na jeziku
Sv. Sava je stari srpski bog Mesec, u Ra{ana zna~i "Istok". Rimqani su ga
mitskom ruhu epskog junaka, ~obanina zvali Liber.
i putnika. Ovaj vu~ji svetac. putuje po Jedan od pridevaka S. je sv…r-pati, “go-
svetu, zavodi red i blagostawe, bole- spodar svetlosti”, Gromovnik, nar. RV
snima vra}a zdravqe, a slepima vid. III, 62.
Po predawu, ukrao je vatru od anatema
savardak (ostava), v. vardati.
i sunce od vraga, {to slikovito sim-
boli{e ~iwenicu, da mesec svetli od- savat (emajl), v. saba > ar. savad, sivad, tur.
bijenom svetlo{}u. Uzne{en je na nebo savat, srp. savata, vez naposu|u: sava-
zaspav{i pod jelom, koja je od tada titi, presvu}i ne{to.
ve~no zelene boje besmrtnosti, koja pri- Savatije, -aa, v. Savaot.
pada bogu Meseca: "Kraq Soma besmr- savest, savist'a, apsolutni um ili snaga,
tno{}u neka te opremi", RV VI, 75. √ su.
Mnogobrojni su nazivi za vodu, s ime- savet, sab'„, skup, √ sap > jevr. shofet, su-
nom Sv. Save. Kada su Bog i Sv. Sava dija, savetnik.
bili na zemqi, gde god su udarili savi (obredni uzvik bahanata), {eva, poz-
{tapom, tuda je potekla voda. Ovo je drav upu}en bogovima, √ {av.
samo mitska slikovitost za privla~nu Savina, v. Sava.
snagu sunca i meseca, koja je primaran
Saviwa, v. Sava.
~inilac plime i oseke.
saviti, {avati, prekrojiti, √ {av.
@rtvovawe dece u legendama o Sv.
Savi ima obrednu vrednost ponovnog Savica, v. Sava.
ra|awa, jer ~istila~ku mo} vatre daje Savovo, v. Sava.
besmrtnost mladine. Sva `rtvovana de- Savski lug, v. Sava i lug..
ca ponovo oìve, svetle}i sveta~kim Savski Potok, v. Sava i potok.
sjajem u vatri i donose}i svojim rodi- sag, √ sag, pokriti, prekriti > asir.
teqima blagoslov i bogatstvo. Jedno od {akku, st. srp. sagъ, gruba ode}a, plano
wih je i Sv. otac Nikola, gospodar za xakove, rus. sak, jel. sagós, sákkos,
voda i boànski brodar. vre}a, haqina, lat. saccus: sagum, vo-
Sava (vodonim), v. Sava > lat. Sabus. jni~ki ogrta~, eng. sack.
Savan, havana, vatra ili Ogaw, bog Vatre saga, sa˜g'a, gatka, zbirka pesama, kolekci-
ili Nava (s‚vana, Varuna (Gromovnik), ja (muni samg'a, zbirka saga), √ han >
√ h‚ > st. srp. savanъ, beli pokrov za nord. Saga, nem. Sage, personifikacija
mrca. gatki.
Savaot, sahƒ-pati, gospodar sveta qudi, sagoreti, xig'arti, svetleti, goreti √
oli~ewe op{te ravnote`ne sile (Bra- g'™i.
na) < sahƒ, pobedni~ki, savla|uju}i > sad (sadnica), s‚d'“, uspe{an, stvaran, vaè-
st. srp. savahtani (Savaote boè od }i, efekt(iv)an, pouzdan, veran, ta~an,
iskona), st. rus. Savaov, srp. Savaod, ispravan, pravo(vaqan), postizawe ci-
jevr. sěbhā'ōth: Safaot, u Starom zavetu,
348
qa, √ s‚d' > ir. suidim: st. isl. sót: lat. U narodnom predawu, Saja je "done-
sator, seja~. {eno" ime za ènsku decu, ro|enu iz-
Sad, v. sad. me|u prvog sumraka i no}i (Unkovi}).
sada, sƒd‚, uvek, u svako doba, u kontinuite sajam, samajƒ, skup ili mesto skupa, okupqawe,
tu, odmah, RV II 19, istog dana, √ sad. sastanak: zbijen, sursret, √ aj > poq. Sejm.
Sadar, {ata, sto + dvara, dveri > pers. sak, v. xak > jevr. sak, rum. sac, ma|. szak, nem.
Saddar, "stotinu kapija", sveta kwiga Sack. Sak je na Kordunu pletena mreà za
persiskih Gebira. su{ewe sira.
saditi, sad'„ti, usmeriti, posti}i ili saka (posuda za vodu), saraka, posuda za pi}e,
ostvariti ciq, √ s‚d' > lit. sadinti, kr~ag, bokal, pehar, √ s™i > ar. saku, tur.
prus. saddinna. saka, rum. saca.
Sadovi, v. sad. Sakala{i (misir. ime Srba), v. Skiri.
sadejstvo, sadjƒs(tva), istog momenta, upra- Ovaj etnonim je misirsko ime za azij-
vo, odmah: u isti dan, √ dju. ske Srbe, potomke Saka, koji postoje
sadràj, sadr{i, kao to, √ d'™i. mnogo pre Slovena. Uostalom, stari
Misirci svakako nisu znali za Slo-
sadista, s„d’i{š'a, veoma tvrd, ~vrst ili
vene, kako se Sakala{i pogre{no pre-
strog, najefikasniji, naj~vr{}i, najtvr-
vode.
|i, √ sad.
Sakamuni, v. Saki i monah.
Sadrija, sƒd'ri, bog Ogwa (s„d’ri, osvaja~),
neb. mudrac, autor RV X, 14, √ sad. Pridevak Bude u zna~ewu: “mudrac Saka”.
saìveti, sa˜x‡vati, uìveti se, √ xiv. sakawe, sak‚ma, zadovoqewe; èqa, pun qu-
bavi, neàn, odan, √ aw~ > lit. sekti.
saìmawe, sagmƒ(na), uklapawe, slagawe,
poga|awe, dogovoritri se, sloìti, sp- Sakar (ime sela), v. soko > ar. sakar, soko-
orazumeti. lar: pakao idolopoklonika.
sazdan, sad'ƒna, zajedni~ko dobro, izobiqe, Sakara, v. soko.
bogat, izda{an, rasko{an, velelepan, √ S. je misir. bog sa glavom sokola.
d'‚. sakat, sakaša, ko ne vaqa, lo{, odba~en (na
sazivati, sa˜hvajate, glasno zvati, dopi- stranu), √ kaš > ar. saqat, tur. sakat, cinc.
rati, √ hve. sacat, jel. sacátis.
saznati, sa˜x‚n‚ti, istog mi{qewa (sa- sakatluk, v. sakat i luk.
˜xw‚ta, saznatqiv), √ xw‚. sakaxija, (vodono{a), v. saka i xija.
sazreti, sa˜x‡rjati, sve zajedno, postati, √ sakelar, v. sakul > lat. sacellarius.
x™‡. Saki, {aka, ime za Srbe ili narod bele puti
saibija (sahib), sahƒ-pati, gospodar, gospo- u Aziji, √ {ak > lat. Sac, misir. Sakala{i,
din > hindi sāhib, ar. sāhib, gospodar, ar. Sakalabi.
tur. sahipi. Isto~ni narodi su Sake zvali Mesa-Geti
Sais, v. saja. i Javani. Tolomej pomiwe Skite kao Sake
Za{titnica misir. Saisa i Atine bi- (Indo-Skiti). Darijev trojezi~ni zapis sa
la je bogiwa No}i. Zagrosa, svedo~i da su Saki i Kimeri jedan
saja (vr. skerletne ~oje), s‚jƒ, kraj dana, √ so narod: vav. gimira, Kimeri, na elamskom i
> srp. ~oja, lat. saia, tur. saua, cinc. persijskom su Saki.
saita. Ime Saki (Sati) je samo jedno, od brojnih
Saja, v. saja. srpskih imena na Istoku, starije od ari-
j(ev)skog imena.
349
Sakistan, {aka-st'‚na, zemqa Saka > jel. Za- salata, savƒlat‚, biqka koja daje obredno
kastíni. pi}e, RV VIII, 29, √ su > per. salada, jel.
Srbi su vladali Azijom na 35-40 vekova saláta, cinc. salata, gal. salade, it. salato,
s.e. (Fresl) i prostirali su se sve do Ki- eng. salad, fr. salade.
ne, {to beleè kineske dvorske hronike salaukovina (slota), salal”ka, besciqno
(Milojevi}). lutawe, RV III, 30, √ sal.
sakofori, v. xak i ferto. sala{, sale{a, svi delovi ili deli}i,
sakra, sagara, u vezi Sunca, obredni pridevak celokupno, potpuno, sasvim (= saloka,
Ogwa, √ g™‡ > gal. sacer, lat. sacra, svete u istom svetu), √ lag > ma|. szallas.
stvari, -lis: eng. sacred, -ificial, nem. sa- Sala{, v. sala{.
grei? salvat, v. salvator > lat. salvare.
sakrament, v. sakra > gal. sacrament, lat. salvator (spasilac), v. soter > n. lat. Sal-
sacramentum, sveta tajna. vator, {p. Salvador.
sakrarij, v. sakra > it. sacrista, crkvewak, Dionisovo troslovqe HIS (< Iacchos),
mlet. sacrestan. hri{}ani su usvojili u zna~ewu Iesous
sakristija, v. sakra. Hominum Salvator.
Saksoni, sahas‚nƒ (< sƒhas, Ogaw), mo}an, salep, salepa, sluzav, sa uqastim tvarima,
snaàn, √ sah > gal. Saxon, lat. Saxones: √ sal > rus. salep, ar. sahläp (sahlab), pi-
eng. Essex, Sussex. }e od meda i korena orhideje, tur. sa-
lep.
Saksonija se nekada zvala Srbija, a Sa-
ksonci su izvorno srpsko pleme, Avio- saliti, samlijate, dràti se ne~ega ili
nes, Vani (Takit). za ne{to, √ l‡.
Veltman izvodi wihovo ime od saxum, Salko, salha, l. ime > ar. Şālih.
stena (gusarska) > Saxones, ali, o~igle- Salkan, salha–a.
dno da je obrnuto. salo, s‚la (= s‚lƒ), zid, opasati zidom,
sakul, sakala, ceo, potpun, ~itav (mat.), sa- ograda, √ s™i > rus. haluga, ograda, st.
stojci √ kri > srp. isakati (barku). ir. saill, slanina.
S. je u st. srp. kesa za novce, nov~anik. Salome (bibl. ime), v. Suluma > jevr. Sal-
Sakule, v. sakul. ōmē, gospodarica sveta.
sala, {‚lƒ, postojati u ku}i, {to je zatvo- Salomon, v. Samovil > jevr. Sh’lômôh.
reno, dvor, zid, ogra|eno, √ {al > st. salon, v. sala > it. salone, eng. saloon, fr.
nem. sal, dom, ku}a, ograda, nem. Saal salon.
(Säle), eng. hall: it. sala. Salonika (ist. sestre Lesandrove), v. so(l).
salama, salavana, sa soqu, usoqeno, √ sal sam, sama, deo celine, bilo {ta, svako >
> lat. salamuria, -rium, gal. sallaire, eng. eng. some, a.s. sum.
sallaru, it. salama. samadi, s‚mad’i, sabranost u razmi{qa-
salamander (da`devwak), salamandala, √ wu, kontemplacija, usredsre|en um, pa-
> rus. salamandra, jel. salamándra, lat. `qivo prou~avawe, √ i.
salamandra. Samadi je verska tema asketizma i iz-
salana (derionica), v. sala i han > ar. raz koji se vezuje za rezervni genofond
tur. selhhane, {p. saladeros. ~ove~anstva.
salandar, sahrana i dar > bug. sarandar, Samanta, sam‚nta, “kraj godine” (oli~ewe
molitva za mrtve (s prilogom) za ~et- Ogwa stare godine) > eng. Samanta.
rdesetodnevicu, cinc. sarandare, jel. sa-
rantari.
350
Samandra, -iica, v. Smederevo. ..."susrela ih nebna vila

Samandra je reka u Egejskoj Makedoniji, nebna vila Samovila”.
a Samandrica izvor i poto~i} kod Ti- Sunce ne kruì nebom samovoqno, ve}
vta. po redu i pravdi, RV VI, 51 Ono je lice
samar, sam‚√ ruh, podi}i na, uzdi}i se do pravde, i, VIII, 29. Arijski Varuna "pre-
ili na, pojahati, u}i, ulaziti > st. rus. krivalac" tj. Perun koji okre}e Sva
samarъ, rus. samara, jel. sa(g)marion, tur. rogov to~ak, ~uvar je jedinstvenog za-
semer, ma|. szamar. kona vaseqene (smer kretawa) i morala.
Samarkand, a{mara, kamen, pesak, zlato samovila (vr. trave), v. Samovila.
+ kant’a, grad. Smatra se da je ova trava opala vi-
S. je grad na “putu svile”, kao i Bu- linska kosa. Postoji i samovilsko
hara, u kojima su srpski neimari, zaro- drvo, za koje se drì da su ga vile sa-
bqeni u bitki kod Angore, gradili dile (T. Vukanovi}).
hramove. Staro ime S. je Marakanda. Samodiv, -aa (= Samovila), v. Samo i div
samaru{a (korwa~a), v. samar. > rum. Samodiva.
Samir, sam‡ra, ime boga Vetra √ ir. samoìv, samx‡vƒ, preokupiran, ~in pre-
Vetar i Ogaw su istoga postawa. ìvqavawa, √ x‡v.
samit, sƒ˜-hita (sƒmiti, samita), udru- samopredaja, samprad‚ja, predawe, tradi-
èn, smestiti zajedno, > gal. sommette, cija, u~vr{}eno znawe, √ d‚.
eng. summit, meet, a.s. mētan. Sampo (~arobni mlin Kalevale), {ƒmba,
samo, samƒ, uporedo, poloàj, mesto, pora- grom Gromovnika, √ {amb.
vnati, usmeriti, ~ak, √ sam > avest. ha- Bog Groma daje ki{u, bez koje nema le-
ma, ravan, lat. similis, nem. same, jel. tine i obiqa, niti bilo kakvog na-
áma, ómós, omalýs, eng. same. pretka.
Samo, sƒm‚, zemqin ili sun~ev dan, go- samun (p{eni~ni hleb s kvasom), samunna,
dina, vreme, sezona, √ sam > eng. sum- dobro nakva{en ili isprskan, skroz
mer, leto (= godina), st. nem. sumar, nem. nakva{en, √ und.
Sommer. samur (kuna: krzno), sam’ra, koà vrste
Panonsko-moravski kraq Samo je imao kune √ uh? > per. semmūr, ar. sammūr,
dràvu koja se zvala Srbija (Dereti}). {p. zammara, tur. samur.
Frana~ki letopisac Fredegar, naziva samur, ~am’ru, vr jelena > jevr. jahmur, jelen.
Sama srpskim kraqem, a wegov narod
samuraj (jap. titula), samr„x (samraj), bo-
Srbima (Surbiorum).
ànski pridevak Gromovnika ili Ma-
Samobor, v. sam i bor. nua, rodona~elnika qudi, √ r‚x.
Samovil, -a v. Samo i vila > ar. tur. samsar (trg. posrednik), v. samsara > ar.
Sulejman, jevr. Sch’muel. simsar, tur. samsar.
Samovil i Samovila (= Svarog i Sva samsara, sa˜s‚ra, lutati, krug zemaqskog
roga) su boànski par Godine oli~en u postojawa, varka, opsena svetovni ì-
Svarogovom to~ku: vot, preneti od jednog u~iteqa drugome,
“[to su vrata sva od zlata √ s™i.
tu mi vila sama sedi, S. je u [umadiji "gluva ku~ka" ili
a sa babom Samovilom, ~ovek koji luta kao gluva ku~ka".
Samovilom tim Troglavim". Samuilo, -a, v. Samovil, -a > per. Solm-
Oni su roditeqi bogova i qudi, ann, Samuil, legendarni an|eo zemqe,
stare{ine vila i vilewaka: eng. Samuel.
351
san, svƒpna, san, snovidenije, √ svap > het. Sanxak, v. sanxak.

{upparia, spavati, avest. hvafna, jevr. sanxak-beg, v. sanxak i beg.
šená, lit. sapnas, jel. ýpnos, lat. somnus: sap (dràqa, ru~ica), √ sap, zagrliti > jel.
sopor, -ire. tsapi, rum. sapa.
San dve kapije ima: istinitu od roga i sapatnik, sa-pƒtn‡, druga èna, od istog
la`nu od slonova~e (M)omir). muà (sa-pƒtna, rival).
san (~in, dostojanstvo), √ san, ste}i, uìva- sapeti, sapate, pratiti, slediti, √ sap.
ti > per. san, na~in, narav, ar. šan, do-
sapun, sap√ und, voda, vlaga > ar. per. tur.
stojanvo, stawe, navika, uvaèwe, jap.
sabun, jevr. sabón, rum. sapun, lat. sapo,
san, vr. titule.
-ne, eng soap, a.s. sāpe, st. nem. seipha,
sanacija, s‚n‚t'ja, pomo}, prisustvo, √ nem. safseife, jel. sapouni.
san? > lat. sanus, -are, eng. sanation.
U srpskom mitu obele`ja Nava su “ne-
sandal, ~andana, sandalovina (Sirium murti prijateq” i “ne~isto}a”.
felium), √ ~and > ar. sandel, jel. sandalon,
Sara, sara, ime }erke boga Neba, √ s™i.
lat. sandalium, n. lat. santalum, tur. san-
dal. sarabanda, k{atrƒ-band'u, pripadnost
vojnom redu, √ k{a > {p. zarabanda, it.
Sande, asanda, Vi{wi, √ sad.
sarabanda.
Sandra, ~andrƒ, ime boga Meseca, √ ~and.
Saravani (qudejski), v. Sarbini.
sanduk, sa˜√ d'‚, smestiti, dràti zaje-
Qudejci ( Li|ani ) su naselili Sa-
dno > st. rus. sƒndukъ, ar. sandūq, krim.
ravan u Ist. Kapadokiji ( Kembel ) .
tat. sanduk, jel. sentouki, cinc. sinduche.
sar(a)d (serder), v. Sard > jel. sardion, vr.
Sanela, sanala, {to sadrì vatru, √ san.
dragog kamena crvene boje, -ios: sardonix,
sanija (korice za brus), v. sinija > ar. poludragi kamen.
sīnīa.
saraj (dvor), saraj’, ime ~uvene reke starog
sanskrit, samsk™ta, "lepo sloèn", lit. sveta, sa jo{ ~uvenijim dvorcima na
izraz za arij. jezik na Istoku (sa˜- wenim obalama, me|u kojima je bilo i
sk™itƒ, zajedno staviti) > srp. krtina. "boravi{te boga Qubavi", √ s™i > rus.
Arij(ev)ski ili jedan oblik arhai~nog saraй, per. serāu, sarāi, tur. sarau, tat.
srpskog jezika mewa naziv u "sanskrit" sarai, dom, dvorac, jel. saráui, cinc. sarae,
(Franc Bop, 1816.). Na Istoku je ovo fr. serail.
ime vekovima literaran izraz za ari- saraj-bedevija, v. saraj i bedevija.
j(ev)ski jezik, dok je na Zapadu poli-
Sarajevo, v. Serbojevo > it. Seraglio.
ti~ki izraz, u ciqu uklawawa ari-
j(ev)skog imena. Stari naziv Sarajeva je Serbojevo (De-
reti}), inokosno zemqopisno ime.
Santana, santƒna, ve~ni, pridevak Tri-
glava (Svaroga), √ san. saran (titula), v. taran.
santra~, s‚ndra, drvena ograda na bunaru saraorina (posao), v. saraor.
ili drvo za podizawe kofe, √ s‚ntv > sara(h)or, sara, putuju}i, tumaraju}i, √ sri
per. sadrenğ, tur. satrane? prus. sardis, dr- > rum. salahor, tur. sallahor.
vena ograda. Saraori su bili kulu~ari, koji su po-
s an x ak (upraviteq: okrug), sjen„ja pravqali drumove.
(sjen„xa), orao (neba), ogaw: zametak sara~, sarat'a, {to pripada ko~iji (s„ra-
biqa, √ ? > tur. sancak, prvobitno za- t'i, ko~ija{), √ s‚r > ar. särağ, serag,
stava, rum. sangeac, cinc. sangeache, jel. tur. saraç.
santzáki.
352
sara~ana, v. sara~ i han > ar. särağhhane s™ip' (s™ib') > asir. {urbu, veliki,
tur. saraçhhane. snaàn, veli~anstven, briqantan, rus.
Prvobitno, ostava za kowski pribor. serb o, belorus. sarb, lu`. srp. sorab,
tib. Hierba: avest. herpat, sve{tenik,
saraxa, saraxa, prqav, ne~ist, √ s™i > ar.
hindi sorabinda, ~ovek utvr|en u veri,
sirāgä, tur. siraca.
jevr. sarbán, tvrdoglav, jogunast ~ovek,
Sarbati (jel. Sarmati), v. Sarb > bibl. per. serbaz, sr~an, hrabar: server, pogla-
Zer(b)etiti, Srbi, Dardani ili Sar- vica, stare{ina, tur. sarp, jak, ~vrst,
dani (Kembel). tvrd (odakle Turci izvode ime Srbin):
Sarbati su ìveli na 800. godina pre Sember: Şerb, Srbija, ukr. srbin (= ve-
Trojanske bitke (Euzebije). Govorili su likorus. serbi), ~vrst, hrabar, junak:
skitski (Herodot), a Skiti su se zvali eng. sharp, o{tar, lat. servator, ~uvar.
Sarbatima (Vadijanus). Pod Sarbatima Sa(r)bini, v. Sarbi > lat. Sa(r)binus.
se podrazumevaju svi Sloveni (Bergman),
Takit za Sarbine (> Samniti), kaè da
a Pashalna hronika kaè da su Sar-
su starinci Apenina. Isto kaè i Di-
bati preci Slovena. Oni su jedno od
onisije Hlikarni{ki. Sarbini su het-
imena za Mede (Ra{ane ili Arijevce)
skog porekla, srodni s Ra{anima (Ke-
i glavno pleme Germana (Prokopije).
mbel).
Svi polapski Srbi su se zvali Serbe-
tii, Sarbati (V. Sekvester). S. zovu Aborixinima i izbacuju slovo
”r”, kao {to je to slu~aj sa germanskim
Sarbati su postali od Meda (Trog Po-
Su(r)ebima.
mpej). Od Meda ih tako|e izvode Dio-
dor Sikulski, Mela i Plinije (Serri), a Sargasko more, s‚gara, okean + m‡ra, more.
stari pisci su ih dràlii srodnicima sargija, v. sag > tur. sargi. lat.
jadranskih Veneta ([afarik). Sarbati Sargon (titula), v. car i zakon > akad.
su Geti (Prokop Cesarejski), ro|aci sa {aruken ({aru-kin), zakoniti vladar,
Partima i Medima (Bo{ar). Jezik Sa- lat. Sacron, kraq Sarbina (Aborixina).
rbata sli~an je jeziku Ilira (Dol~i). Sargon je imao sumersku titulu ”vla-
Na severu do okeana (Balt. more) je dara ~etiri nebske oblasti” i ”kraqa
otaxbina Sarbata (balti~kih) ... koja je sveta”.
preimenovana u Ro(k)solaniju... a po To- Sard (gl. grad Meonije), v. Sardi > qud.
lomeju Lagi}u, caru misirskom, to je Sard (pomiwe se i kao [arda).
Sardonija (Dereti}). S. je bio kulturna prestonica sveta u
Ovidije, izgnani rimski pesnik pisao 6 i 7 -om veku s.e. U wemu su osnovane
je pesme na getskom jeziku, koji on poi- prve teorijske {kole posebnih nauka,
stove}uje sa sarbatskim (Apendini). filozofije, prava, muzike, geometrije,
Sarbatija (Srbija, helmska) se u IV veku misirske hemije ili fizike (prva
se zvala Rusija (Pe}ki pomenik), a atomska teorija, koju je Demokrit odneo
francuski putopisac Brokard, s po~- u Atinu, a Aristotel preveo na jelin-
etka XIII veka, Srbiju zove imenom Ru- ski). Na gradskim trgovima Sarda
sija, u vreme kada se su se Rusi zvali odràvani su muzi~ki koncerti i
Srbima (Solovjev). vojne parade, sa ~uvenom sardskom kow-
Sarbeli, v. Surbi. icom.
Sarbi (Serbi, Sor(a)bi), sƒrva, ime za Vremenom, kulturni uticaj Sarda pre-
narod, po imenu boga Nava (= sarpƒ, lazi granice M. Azije i {iri se na
“prodoran”, jedno od 11 imena boga Nava Evropu. @ak Piren kaè da je dru-
ili wegove ène: sarva, {arvƒ), √ {tveno-politi~ki i ekonomski uticaj
353
Sarda na Jeladu o~igledan. Kulturni st. rus. Sasъ, st. nem. sahso, nem. Sieg, a.s.
uticaj bio je jo{ o~igledniji. (Dereti}). sige(r), lat. Saxo: sax, vr. noà, germ. Sa-
Sardani, v. Sardi. xnot, ime boga? st. srp. sasinь.
Lanena kolhidska tkanina, ista kao Sasine, v. Sasi
misirska, tako zvana u Misiru, zvala Saski do, v. Sasi i do.
se “sardonska” u Jeladi, koju i dan- Saski potok, v. Sasi i potok.
danas zovu “srpsko platno” na Helmu. sasluk, v. sasa i luk > tur. sazlik, tr{}ak.
Sardi (= Srbi), {ƒrd'a (sƒrd’a), prkosan, sastavan, sast'„van (s‚st’„van), koji stoji
hrabar, odvaàn; "vetar koji lomi", pr- zajedno, RV VIII, 37, sastavqen, √ st'‚.
idevak Vetrova, √ {™id'√ {™‡? > srp. sastanak, hƒstanaka, zagrqaj, grliti se,
Serdi (Sordi, Skordi), Skordisci (Ap- obuhvatiti, ukqu~iti, sadràti u sebi,
ijan), misir. Serdani (Maneto). pri hvatiti, birati, √ has > srp. sta-
S. je suime za Srbe. Od ovog imena za nak (skup), jel. ágostós.
Srbe nastali su nazivi Ardi, Ardieji. satana, (Satanailo), satanga, bog Nava
Ime Sardi nastalo je po imenu sina (asatanga, odan zlu: asit†•ga, mist-
Serba Makeridovog. Otuda na novcu i~ni oblik boga Nava (nar. u tantrama),
Sardinije stoji Sardus pater, {to se od- √ ‚s > st. srp. satana, rus. {aйttan, pro-
nosi na Serbona. tivnik, ar. tat. šäutān, tur. şeutan, jevr.
S. su imali bikove rogove na svojim sātān, protivnik (zmija u Otkrovewu),
{lemovima, obele`je boga Baka. jel. Satanās, neprijateq.
Sardija (ilir. zem. ime), v. Sardi. satara, kut’ara, sekira (= svad'„ > eng.
Sardini ja, v. Sardi > jevr. sarbit, Sardinija: sword), no` > ar. sātūr, tur. satir.
it. sardo, jezik starinaca Sardinije. satnik (stotina{), {atƒ-pati (satƒ-pa-
S. je dobila ime po Sardu, sinu Serba ti), zapovednik nad stotinom √ {ad >
Makeridovog, potomka Serbona. st. srp. sьttnikь..
sardonik, v. Sard. satori (jap. vizija, "prosvetqewe"), sattra,
Sardo-Fini, v. Sardi i Fini. varqiv, nestvaran: okupqawe, sesija u
Du` Balti~kog mora ìve Sardifini obredu bogu Mesecu (s‚ttra, obredni), √
(Ravenski).
s‚t.
Sarimama, v. car + mama. satrap, k{atrƒ-pa, namesnik √ k{a >
rus. {antrapƒ, lo{, baraba, pers. kša-
S. je "carica majka" u pisanim asir-
trapavan, za{titnik oblasti: xsatraja,
skim izvorima.
jel. satrápēs.
sarma, ~‚rma, pokriveno ili uvijeno ko`-
satrapija, v. satrap.
om, √ ~an > tur. sarma, rum. cinc. sarma,
jel. sarmas: derma. Saturn, ƒsita, gospodar mraka i magije,
oli~ewe pl. Saturn (sazve`|e Bika), √
Sarmati, v. Sarbati > jel. Sarmatoi, lat.
‚s > sum. Sataran, boànsko ime, germ.
Sarmatae, Sermendi (Plinije).
satter, lat. Saturnus (= Kronos), saturnalia,
Kod starih pisaca se sa~uvalo predawe sve~anost u ~ast Saturna (po~etkom de-
da su Sarbati od Meda, koje su zvali cembra).
Arij(evc)ima.
Saturn je kod Ilira bio bog vlage i
sarp (qut, o{tar), v. sarb > tur. sarp. mraza, po kome se Jadransko more na-
sasa, sasƒ, biqka, trava, ìto, √ sas. zivalo Saturnovo more. Kod Rimqana
Sasi (narod: zem. ime), sahas, ime za Ogaw, je Saturn preko godine "vezivan", a dr-
u zna~ewu jak, snaàn, mo}an (= sak{a, e{en za Saturnalije.
nadmo}nost), √ sah > ar. sāsa, vladati,
354
sa}e, satjƒ, duhovna istina, Vi{wi ili bo- Sva (mater Sva, Vles kw.), sv„h‚, uzvik
giwa Nava, pravilnost (= s‚tjƒ, isti- pri obrednom prino{ewu (= svag‚), ol-
nita priroda), √ as > st. srp. sьttь, srp. i~en u èni Ogwa, √ ah.
sat, plo~a voska s ramom, rus. sot, jel. S. je vedski ~uvar op{teg poretka i
eteos. pareda Ogwa (Serbona, Svaroga), sa sim-
Na Istoku je "satja" duhovna istina, a bolom svastike ili ~asnoga krsta. We-
"sat" materijalna. Srpska mitologija no telo se sastoji iz ~etiri Vede, a
postawa ih divno povezuje u zagonetki kosmogonijski stoji u vezi s Velikim
toka Stvarawa: "[ta od neba ka zemqi Medvedom.
raste? Sa}e", jer, sa}e je {estougaonog Svada (bogiwa (Na)govora), v. Sva > lat.
oblika, a prelamawe sun~eve svetlosti Suada < suadere, nagovarati.
daje upravo {estougao, u srpskom pre- svadba, sva-d'„, dva doma: nebo i zemqa:
dawu poznat kao duhovni pojam "sun~ev prino{ewe, √ d'a.
pe~at".
Ugovor drì Nebo i Zemqu, a "svadba"
sauna, sn‚na, kupawe, prawe, rel. lustra- je mitolo{ki motiv susreta Java i
cija, √ snu > jevr. saúna. Nava, u svetoj tajni braka (jedinstvo su-
safir, {aniprija, “drag Saturnu”, smara- protnosti).
gd, emerald ili safir (= sauri-ratna), sva|a, √ svax, zagrliti, {~epati, obuhvati
tamno obojen, √ {am? > hald. sampir, ti, kop~a spona, zavrteti uvrnuti (na-
rus. safˆr, jevr. sappir, gal. safir, lat. viti, vijugati).
sapphirus, jel. apfeiros, st. srp. samfirь
sva|ati, svaxate.
(Aleksandrida).
svaja, sv-anux‚ (sv-anuj‚), lepa mla|a se-
Safiri, v. Sabiri.
stra, √ svan.
Safo, sapha, l. i {amansko ime > jel. Sa-
svakako, sarvakƒ (sarvƒtra), √ sarb ({a-
pfō.
rv).
Sahara, {arkara, pesak, peskovito ili
Svanimir, v. Sven i mir.
kamenito tlo, √ {™‡ > rus. Sƒhor:
asir. saharu, okruìti. svanuti, svanati, √ svan.
saharin, -um, ~arhara, {e}er, {e}erna svanu}e, svani, vatra, ogaw, buknuti.
trska, √ ~ar? > gal. sucre, sukere, jel. Kada sunce ograne, u narodu se kaè:
sákchar, lat. saccharum. “Sunce je zasvirilo”.
sahat (~asovnik), sahƒ, naziv za podelu po- svarga (Vles kw.), svarga, nebeska ili ra-
javnog (sahƒta, svojstvo ili sposobnost jska svetlost (< svar, sunce, nebo, svet-
odràvawa: sƒhat, mo}an, jak, RV VIII, lost), svetlo raja (interplanetarni
40), √ sah > srp. sat, ar. saa’, tur. saat. prostor od Sunca do pupka neba), √
sahrana, samkrƒma–a, prolaz ili putova svar > avest. hvar.
we u slede}i svet, smrt, preminuti: pr- Vles kw. za s. kaè da su to “rajske
enosiv, pristup, √ k™i. stepe na nebu plavom” (< svargija, raj-
sa~ (pekva), sƒ~‚, pri ruci, pored, zajedno, ski > Svarogov raj), a plavetnilo je od
√ sa~ > ar. sağ, sac, tur. saç. Svaroga. Ova rajevina nalazi se na ist-
oku planine Meru, mitskom stani{tu
saxak (gvozdeni tronoàc), saxxa, u~vr-
bogova.
{}en, spreman, pripravan, oklopqen,
snabdeven, opremqen, stavqen na tetivu Svarog, -a, v. svarga > rus. Svar‘g, lat.
luka, √ saxx > per. tur. sac auak, sišak. Zvarasici.
355
Stari Srbi su Svarogom zvali nebo, svet, rum. sfint, lit. švintu, prus. swenta,
Svarogov to~ak. S. je tvorac ve~ne svet- ma|. szent.
losti, svedrìteq neba i zemqe: U hetskom trodelnom drvetu (simbol
...”na{ega starog babajka. tri mitolo{ka sveta), na vrhu je orao,
Babajka silnog Svaroga u sredini p~ela, a dowi deo zmija.
i majke stare Svaroge”. Sveta gora, v. svet i gora.
Sunce je bilo Svarogovo dete, pa su ga svetao, {vetƒ (svetƒ), beo, svetao, obu~en
severni Srbi zvali Svasti}, a ju`ni u belo, beli kow, √ {vit > st. srp.
Srbi Svaroì}: svetl, sjajan, rus. svetovoй, st. nord. hvi-
...”i na{eg brata ro|ewa. tna, a.s. hwīt, eng. white, nem. weis.
Ro|ewa mladog Boì}a svetac, {vetaka, beli~ast, beo, srebro:
zmijoliki zloduh.
sina nam starog Svaroga.”
Div se smatrao blistavim, svetlim, i
Svarun, varuna (= vƒruna, "Sveproìma-
divnim.
ju}i"), "prekrivalac", ime Tvorca, √
var > jel. Uranos. svetlost, {vetƒ, beo + lasa, svetle}i.
svastika, svastika, misti~an krst koji Svetovid (Beli Vid), v. svet i vid (= vi-
donosi sre}u (< svasti, oli~ewe bo- vasvat, "blistavi", pridevak Sunca) >
ànske Sre}e, napredak), √ svad. st. srp. Vsetovide, bog ~etiri godi{wa
doba:
svastika (sestra ène), svasti, “naklo-
wen”. "Bijeli dvori od biqura,
sve (svi), sƒrva (= sarva, odnos prema svi podki}eni iski}eni,
ma), √ sarv > gal. solemne, a.s. eal, eng. u oblaku troglav zraku,
all: solemn, lat. sollus, -emnis. bijelim svetlom osvetqeni,
Svebi, v. Su(r)ebi > lat. Surebi (na anti- osvetqeni Svetovidom".
~kim kartama s.e.). Kip Svetovida postojao je na Arkoni i
svega, svag‚, èqa za napretkom (< v„h‚, vr{en mu je obred sve do 1168. godine,
uzvik pri obrednom prino{ewu), √ ah. kada ga je sru{io danski kraq Valde-
sveznawe, sƒrvaxw‚na, sadràvawe zna- mar.
wa. sve}a, {v‹tjƒ, belo, svetlo > rus. sve~ƒ,
svekar, sv‚{ura (svƒkura), otac muà √ srp. sve{tilo, kanap (fitiq).
sva > lit. szeszuras, jel. ekuros, lat. svila, v. viti. eng. silk, svila, a.s. seol (o)c.
socer, nem. sweher, Schwäher. Svilajnac, v. svila.
svekrva, {va{r” (svakr”) > lat. socrus, Svileuva, v. svila.
st. nem. swigur, nem. swigar, Schwieger. Svilojevo, v. svila.
svemir, sam‡ra, atmosfera, sme{a gasova sviwa, sv-anna, prijatna, korisna ili od-
koji okruùju zemqu (sam√ ‡r, spojiti, govaraju}a hrana (obred), √ an > st. srp.
stvoriti) > rus. vsemirniй. svinь, rus. svinoй, prus. sevennis, nem.
Sven, sv‚nƒ, ime jednog od sedam ~uvara schwein, lat. suinus: avest. hu.
obrednog pi}a, √ svan. Sviware, v. sviwa.
Svenska ([vedska), v. Sven > {v. Swenska. svirala, svarƒlik‚ (svarƒl‚?), √ sv™i.
svet, a{vatt’ƒ, sveto “drvo od svetlosti”, svirati, svƒrati, proizvesti zvuk (= sv-
s korenom na nebu, a granama i li{}- ‚rƒ, nota, slog: svira, muz. skala od 7
em na zemqi (= Vede, BG 15, 1, koje vide tonova), √ sv™i: svirawe, svƒra–a, RV
vidoviti), √ a{ > avest. spənta, rus. I, 18.
356
Svirce, v. svirati. sevawe, sevana, ~in pose}ivawa ili stano

svit (ik.), v. svet. vawa, √ sev.
svita, svitƒ (= suvita), blagostawe, ugodan sevast (st. srp. sudija), √ sab'‚x, sluìti,
ìvot, sre}a, uspeh, uspe{nost, √ {vit u~initi uslugu, ~ast, slava, bogoslu-
> srp. svitak, lat. sequi, pratiti, fr. èwe, oboàvawe (= sab’‚xja), kult,
suite. slaviti > jel. sebastós, uzvi{en, carski,
svitawe, {vetan„ (svetan„), zora, RV I, sebazame, verski strah: sebazios, obo-
122, obeleti, √ {v(i)t > st. nem. sweden, àvawe.
paliti, nem. Schwende. Titulu “avgust” prevodili su Jelini
Svevi{wi, v. sve i Vi{wi. sa “sevast”, u zna~ewu verski strah,
oboàvawe, boànstvo koje se slavi,
svod, svad'a, nebo, nebeski svod, √ svad >
ono {to izaziva boànske osobine.
jel. afidos.
Sevastije, -a, v. sevast.
svoditi, svad’ajati, zadobiti poverewe,
umiriti, umilostiviti, umilostiviti, sevastokrator, v sevast i Krat.
√ svad. sevdalinka (vr. qubavne pesme), v. sevdah
svoj(a), -e, zam. svƒ, svoj (svi, sve svajƒ, > tur. sevdali.
sv‡ja), vlastiti > rus. svoй, lit. savas, Sevdalinka v. sevdalinka.
jel. eos, sfos, lat. se, savos, suus, nem. sevdah, sev‚, qubavni odnos, √ sev + √ dah,
sich. raàlostiti, mu~iti > ar. sävdā, tur.
svojevoqa, svajamvara, samoizbor. sevda, cinc. sivdae.
svojina, svajƒm (svƒjam). sever, vasar, zora ili bogiwa Zore (< v‚-
Svojobiv(aju}i), svajƒm-b’uva, rodona~e- sra, dan: v‚sarƒ, “draguq dana”, bog
lnik ~ove~anstva (podelom na mu{ko i Dana), √ vas > lit. šiaure, st. nem. scur,
ènsko). nem. Schauer, lat. caurus, corus: rum. se-
ver, bura.
svojta, svakija (svak‡ja), √ sva > st. srp.
svak. Sever je strana svetlosti, u kojoj nadir
(pono}, st. srp. poluno{}) "otvara" kr
svraka, s‚rik‚, indijska svraka, √ {™‡ >
snu stranu, najavquju}i zoru:
rus. soroka, lit. sarka, prus. sarke, jel.
kóroni, kóraz, lat. cornix, vrana, corvus, "[to su vrata od severa,
gavran, ma|. szarka. od severa tog studenog,
svrha, sprih‚, te`wa, ~eznuti, èleti, to su vrata od ~ista zlata,
uìvati, gramzivost, zavideti, ùdeti ni kovana, ni livena".
za, √ sp™ih. To je strana duhovnika, u obredu
svrhovit, sprih‚-vat, teìti, èleti, posve}ena bogu Mesecu, RV VII, 67.
ùdeti, uìvati u ne~emu. Severin, -a, v. sever.
sebar, s„var–a, pripadnost jednom narodu, Severjani (ime plemena), v. sever.
plemenu, staleù ili kasti, √ su > st. Severwa~a (polarna zvezda), v. sever.
srp. sebьr
r, sebrь.
Posledwa zvezda u repu Vel. medveda,
Sebri su stale` koji po va`nosti do|e kroz koju prolazi osa Mle~nog puta.
posle vlastele. Ona je "pupak neba", jer se u wenoj bli-
Sebastian, v. Sevastije > lat. Sebastianus. zini nalazi nebeski pol.
sevap, sevaka, primena, upotreba, sprove- Seviqa, v. Srbija > lat. Sibilia (Nikoli})..
sti u delo, ~ast, uvaàvawe, √ sev > ar. segment, v. se}i > lat. segmentum.
täwáb, tur. sevap.
Kod Indusa je s. materijalni taktil.
357
sedam, saptƒn (= sapta, Vi{wi), √ sap > jevr. šerutim, jel. skor, skatis, kopros, lat.
asir. siba (sibitu), avest. hapta, jevr. šé- cacare, secretio, it. secreto.
vha, tur. uedi, lat. septem, jel. éptá, eng. sekretar (tajnik), v. sekret > eng. secret.
seven, a.s. seofon, nem. sieben: lat. septen- seksagon, v. {est i ugao.
trio, sever, sazve`|e Vel. Medveda. sekta, sakta, biti prilepqen za ne{to,
sedeti, sadate, √ sad > st. isl. sitja, lit. pr ipadati ne~emu, √ sawx > lat. secta.
sedeti, a.s. sittan: setl, lat. sedeo, -ere, situs, sekta{tvo, saktatva, odanost, privrè-
poloàj, sessio, sednica: eng. sit, jel. nost.
édos, fr. situer, n. lat. situatio.
sektor, v. se}i > lat. sector, ise~ak, -io,
sedef, sadah, sedi{te, nasaditi, smestiti, presek.
√ sad.
Sekula, sakalenda, pun mesec (< sakala,
sedi{te, sƒdas, sedalo > lat. sedes, st. ceo, potpun, ~itav), ime boga Nava (=
nem. satul, -al, eng. settle: saddle, a.s. sadol, sakalad’‚ra, “po{tovan od svih”) >
jel. hédra. lat. Asklepius, jel. Asklepios.
sedlo, sadru, sede}i, zauzeti poloàj. Sekula je zmajevit junak, zmajske naravi,
Sedlo, -aare, v. sedlo. {estokril, od zmaja Ogwenog.
sedmi, saptamƒ > avest. haptatha, lat. septi- se(k)cirati, sasti, se}i, √ sas > lat. secare.
mus, jel. ebdomos. Sela, v. selo.
sedmica (nedeqa), v sedam. selam, salamba(na), praktikovati odre-
Svaki elektro-magnetni ciklus na su- |enu mentalnu ve`bu, podràti ili
ncu traje sedam dana, pa je sedmica ili podupreti sa ne~im (sama-lamba, biti
nedeqa prirodno odre|ena nemateri- u istoj ravni), √ su > asir. salimu, po-
jalna vremenska jedinica srpskog ka- mirqiv, savez, dobronameran, ugovor,
lendara (Stevan~evi}). hindi selam, u}i u prostoriju za dogov-
Sedmodnevnu nedequ uveo je u upotrebu or, arm. šlomo, jevr. šalom, ar. salām, poz-
car Konstantin, Milanskim ediktom. drav, mir, tur. selam.
Sedmore~je (Helm), v. sedam i reka. Selanik (tur. Solun), v. Solun.
S. je pridevak za Helm (Podunavqe ili Selena (oli~ewe Meseca), hela, mese~ina,
Balkan), kulturni isto~nik sveta, ana- √ hil > jel. Selini, -ene.
logno tri puta sedam vedskih reka, po selendra, salilendra, Varunin grad (sa-
sedam u svakom od tri postoje}a sveta. lila-pati).
seiz, sevƒ-xana, sluga, pomo}nik > rum. se seliti, salati (= {elati), i}i, po}i, √
iz, ar. sa'is, jel. seízis. sal ({el).
sejmen, sƒmana, sukob, -iti, borba, RV VI, 73, Seli{te, v. selo.
√ an > tur. seumen. selo (= ku}a), s‚l‚, ku}a (= satra, selo), √
sekira, sagara, vedski pridevak boga su? > srp. poselo.
Sunca ili obredni pridevak Ogwa u Selo, v. selo.
pohvali, √ g™‡ > asir. {ukkuru, sekira,
Selce, v. selo.
rus. sek‹ra, jevr. segor, lat. sagaris, dvo-
sekla sekira, a.s. lax, -acas. Sem (Sim), v. Esmen > jevr. šem, eng. Shem,
jel. Sēm.
Sekirica (por. ime), v. sekira.
Sem je misirski Tifon koji se zove
Sekirje, v. sekira.
Set ili Beban (Bo{ar). To je ime naj-
seknuti (secati), sekate, i}i, po}i, √ sek. starijeg Nojevog sina i naziv za Aziju
sekret, {akrit, izlu~evina, izmet, |ubre, u biblijskoj geografiji.
gnoj, √ {ak > srp. {ekret, nu`nik, B,
358
Semberija (Srbija), v. Sirbium > tur. senior, sƒna-xƒ, stari, stara~kog izgleda,
Sember, Srbin. dugotrajan > lat. senex, -ior.
seme, k{amƒ, zemqa, istrajnost, strpqewe senka (dvojnik tela), sa•ga, priawawe, dr-
(oli~eno u }erki boga Ve{tine), otpor, àwe za, dodir, kontakt, veza, pripiti
-nost, ime bogiwe Nava, podstrek, pri- se, dota}i, uzajaman odnos, √ sawx > rus.
pravnost, √ k{am > rus. semя: semья, senь, st. srp. sen, senka, mrak, jel. xénos.
porodica, lat. semen, -inis, seme, rod, po- “Ugledah gorom belaja, gde mi se glava
tomak, tlo, zemqa, st. nem. sâmô: per. po travi vaqa? Senka”. Za razliku od
zemeno (= k{„man, zemqa): jevr. cam, s(j)eni, senka je vidqiva, pa se uzi|uje u
jak, mo}an, cama, hrabar gra|evine, jer je jednakost za ~oveka.
U narodu je “zemqa” povr{ina koja se Krstono{e idu u susret suncu da ne
seje, tj. onoliko koliko se moè seme bi ga zili svoju senku. Po senci se
rukom baciti (Unkovi}): "Ja sam crna “gleda” ka ko }e se ìveti teku}e go-
i crvena, svakome sam muù èna? Ze- dine. O Boì}u i Ivawdanu se gleda
mqa". u zapaqenu sve}u, rastopqeno maslo
semeni{te, v. seme ili med.
Semendre (tur. Smederevo), v. Smederevo. Pod crkvenom senkom se sahrawuje.
Semela (Zemela), √ k{ƒm, zemqa. S.amoubice, obe{eni, besan ~ovek kad
umre, koga ubije grom, nekr{ten udav-
S. je bogiwa majka Zemqe, brigijskih
qenik ili kopile, ne sahrawuju se na
natpisa iz carskog doba.
grobqu.
Semeraja, s„mr‚xja, dràvotvoran, suve-
Sen(k)a, sa•ga, {amansko ime > jel. Xenia,
ren, samostalan, carevina, dominion, √
Tu|inka.
r‚x.
s(j)en (dvojnik du{e), {jenƒ, ptica molitve,
S. je arij(ev)ski naziv za zemqu i car-
obredna loma~a u obliku orla ili so-
stvo Inka, me|u potomcima plemstva
kola, orao, √ {am > avest. Saena, mit-
predkolumbovske bele rase.
ska ptica Aveste, srp. {jen, du{a, (H.),
seminar, v. seme > lat. seminarium. {je wawe, predskazawe (C.G.): “ssmrtni
Semiramida, v. Sarimama > asir. samu- sen”, carstvo mrtvih.
ramat., jel. Semiramis. Op{te je verovawe da se du{a posle
Semiti, v Sem. smrti pretvara u pticu. Misirska
Semiti nisu etni~ki pojam, ve} ime za “Kwiga mrtvih” opisuje smrt kao “so-
Aziju ili azijsku pripadnost u biblij- kola uzletelog”. Jakuti veruju da je sjen
skoj geografiji. jedna od tri du{e, a kod sev. ameri~kih
Senada, sananda, uìvawe, sre}a, mlade indijanaca du{a i sen se razdvajaju
pomo}nica Rade: bogiwa Sre}e, √ sad > posle smrti. Du{a odlazi u kraqev-
ar. Sanād, oslonac, Senāh, zahvalnost, stvo Vuka, a sjena ostaje blizu groba
ugled. (Re~nik simbola). Sen ~oveka koja je
senat (savet, ve}e), sanat od starine (< uvek blizu du{e, Misirci nazivaju
sana, star), ime Brane Pravodara, √ san k’aibit. Kinezi imaju tri zemaqske i
> lat. senex, -is, -atus, ve}e staraca, lit. sedam nebeskih du{a.
senas. S(j)en je nevidqivi dvojnik i jednakost
senator, v. senat > lat. senator. qudske du{e. Moè se naseliti svuda,
a naj~e{}e u oblaku, kamenu, drvetu. I
Senaja (ime sela, [um.), sƒna-x„ (sƒna-j„),
~ovek moè da bude senovit. Takav kad
drevan, prastar, √ san.
izgubi svoj sjen tumara kao lud po
359
svetu, u vetru. Svaki ~ovek koji moè Oni su an|eoski hor (prestola slave),
leteti u vetru je zduh(a~) ili stuv(a~). koji neprestano slave Gospoda.
Seneka, senaka, l. ime (< sanakƒ stari, od Serafim, v. serafim.
davnina, ime jednog od boànskih si- Serbaraza, v. Serb i raxa > per. serbar.
nova ili poluboànsko ime), √ san > S. je titula partskih i persijskih ca-
lat. Seneca. reva, koji su se smatrali za{titnikom
Senta (l. i zem. ime), v. Aksentije. Arij(ev)aca, u zna~ewu: "za{titnik Sr-
Sewanin (Tadija, juna~kog speva), s‹n‚-n‰, ba" (Dereti}).
vo|a, oli~ewe Vla{i}a (Kartikeja), serbezluk, v. serbes i luk > per. tur.
ime boga Rata (= s‹n‚-pati, bog Nava), serbezlik, sloboda.
√ s‡? serbes (bez brige), surab'ˆ, prijateqski,
sewor, v. senior > {p. senor, -a, port. se- od li~an, ~uven, ugodan, divan, poznat,
nhor, it. signore, fr. seigneur. √ rab' > per. serbest, slobodan, serbazia,
sepet, kevata, {upqina, RV VI, 54, praz- sloboda.
nina, udubqen > per. seped, tur. sepet, Serbi, v. Sarbi.
sepetli-ssanduk (vr. kov~ega, prekrivenog Ser(b)ika, v. Serbi > lat. Serica, ime sta-
koòm), v. sepet i sanduk. rovekovne srpske dràve u Petore~ju
septima (sedmi ton skale), saptamƒ, se- (Indija): kin. se-or, trgovac svilom.
dmi. Ser(b)ika je bila jedna od 20 satrapija
Septimus, saptama, sedmi, √ sap > lat. (karanija), velike persijske carevine
Septimus. (Markelin), izme|u Indije i Skitije
ser (titula), xara, po{tovan > gal. sire, (P. Mela).
eng. sir, -e, ser, per. sar. Proizvodila je najkvalitetnije gvo`|e
sera, sir‚, potok, voda, RV I, 121, √ s™i > u starom veku i izvozila ~elik i svi-
lit. sera, jevr. zérem, tok, struja. lu u Evropu. Otuda nazivi za ~elik i
Serava (vodonim), sƒrapas, teku}a voda, svilu u evropskim jezicima, poti~u od
RV II, 13 > srp. Resava. imena Serike, preko koje je tako|e i{-
ao izvoz kineske svile, pa neki po-
seraj, v. saraj.
gre{no Kinu nazivaju Serika (Der-
Serapeum v. Serapis. eti}).
S. je galerija sarkofaga s mumifici- Serbistan (ime regije), v. Sarb i stan.
ranim bikovima.
Serbogetu{a, v. Serbi i Geti.
Serapis sara, Sunce + pa{“, Bik >
Serbojevo (st. ime Sarajeva), v. Serbi.
misir. Oser-Apis, inkarnacija Ozirisa
u Biku. Serbon, sarva–tarƒ (sarv‚–ƒ), “Svep-
roìmaju}i”, bog Nava (= sarve{a,
S. je Asar-hapi, inkarnacija Ozirisa u
“svegospoduju}i”), √ sarv ({arv) > asir.
obliku bika, na steli iz XVIII dina-
{arpanite, “ru{ioc”, ime Marduka,
stije. Hapi je ìvot Asara, gospodar
hald. Zervan (Zerban), gospodar Haldeje,
neba, Atum rogati.
u prvom asir. carstvu (Kembel), per.
serafim, sv…r-b’‚nu, “uni{tilac zmaja” Zurban, troglavi bog sa Sabrosa (iko-
(Rahu), pridevak Sunca boìjeg, ime nografski predstavqen, na sun~evom
zloduha koji pomra~uje Sunce ili Me- prestolu), ir. Saerb'an, ~uvar magijskog
sec > jevr. saraph, lat. seraphim. drveta (svetlosti), ratnik irske mito-
Serafimi su an|eli qubavi, svetlosti gije i jedan od najstarijih bogova mora.
i ogwa s ~etiri lica i {est krila. Ovo je bog getskog staleà i grad u
Arkadiji, sa hramom posve}enim Ser-
360
bonu (Dereti}). Po wemu nosi ime set, s‹tu, (po)vezivawe, negve, √ si > st. srp.
Serbo Makeridov. set, ~vor, povezivawe, eng. set, lit. sa-
Bog Serbon (= Arxuna, Asur, Zervan, itas, nem. Saita, lat. saeta.
Melkart, Herakle) se u svojoj op{t- Set, hutƒ, ime boga Nava, obredna ponuda
e~ove~anskoj ulozi smatra donosiocem (vatri) ili onaj kome je upu}ena, RV VI,
kulture qudskom rodu. 50, √ hu > amoritski Sutu, bog Sunce,
Serbona, sarv‚–‡, èna boga Nava > lat. jel. Sēth: kelt. hud, ~arolija, st. norm.
Sarbima (Hesihius). sida.
Pareda boga Serbona na|ena je na Kr- Misirski Set ili Seut je bog za{ti-
itu (20 vek s.e.) sa dva lava, (Evans). Ma- tnik Hiksa.
starna Tulije podigao je hram bogiwe seta, k‹ta, èqa, zave{tawe, namera,
Serbone, prenete iz Efesa u Rim, po prebi vali{te, √ ~it.
kojoj je uzeo titularno ime Serbius setva, sattvƒ, smisao, stvarnost, jezgro,
(Fabije Piktor). Slavqena je pod ime- sr`, bitnost, su{tina, √ sat.
nom Dijana Serbona, “Bogiwa Serbona”,
Sete{ (misir. bog Nava), v. Set.
kasnije samo Dijana.
Setiti, v. Set > jevr. šeth, praotac Se-
servati, sevit‚, stru~na slu`ba, usluga,
tita.
prisutnost, poha|awe, dvorewe, nega, √
sev > lat. servare: -ator, -us, -itus, jevr. se}i, sƒsti, √ sas > lit. siekis, it. segare.
šerut, slu`ba. Se~a (zem. ime, Ukrajina), v. se}i.
servis, v. servati > lat. servitium, fr. ser- sef, {eva, riznica, bogatstvo, √ {ev >
vice. eng. safe.
serdar, {‚rd’lƒ, eminentna osoba, ista- Sefardi, v. Safiri > jevr. s'faradí, [pa
knut, zna~ajan, najboqi, odli~an: ime nci, s'farád, sarfat, ime za [paniju i Ga-
zloduha: lav, panter, tigar, √ {r‡ > liju.
hindi sardār, pers. serdār, rum. serdar. Biblijski Sefardi su iz M. Azije.
Serdar, v. serdar. Sefer (l. i zem. ime), v. sever > ar. Sefer,
serenada, {ara–—a (sara–—a), vrsta pti- belina, svetlost, videlo, dan.
ce: nevaqalac, prevarant, raskala{nik, Seferovi}i, v. sefer.
√ sri > fr. serenade, no}na pesma. sefte, sevita, u kojoj se stanuje, pose}en,
sert (qut, tvrd, odbojan), {ƒrd’a, prkosan, pra}en, nasle|en, koji prati, obdaren s,
dvaàn, √ {™id’. posluèn, √ sev > ar. istiftāh, tur. sefta,
serum, sƒrma, tok, trk, √ s™i > lat. serum, sifta, rum. seftea, jel. seftés.
sukrvica, jel. ýrmí. Seut, v. Set.
serpentina, sƒrpat, puze}i stvor, sve siv, -a (boja), {j‚vƒ, tamna boja, √ {jai >
{to puzi (sarpa–a, ~in puèwa), √ rus. sivый, avest. suava, oset. san, prus.
srip > lat. serpentina, vijugav put, ser- suwan, lit. šivas, cinc. siv, jel. síba.
pen, zmija, -ula, zmijica, it. serpentone. sibilant ({i{tav glas), v. Si(r)bila >
sesti, „ste, √ ‚s > lat. sessia, -dere, sedeti. jel. sibil, lat. sibilare.
sestra, svƒs™i, √ s™i > lat. soror, eng. sis- Sibin, -ka, s™ibinda, zloduh zime, RV
ter, nem. Schwester, jel. eor. VIII, 32 √ s™ib’ > jel. Sarpedon, ime krit-
sestri}, svasr‰ja. skog plemi}a: rum. Sibin, ma|. Szeben,
sestrinstvo, svƒsri-tva, RV X, 108. zem. ime (Erdeq): lat. Sabina, -us.
Diodor Sik. kaè da su Likijci sta-
rinom Kri}ani. Ove maloazijske Li~-
ane s Krita naselio je Sarpedon, sin
361
Minov. Oni u tekstu svog zakonika Bogiwa je Meseca, ikonografski pred-

uklesanog na “belegu iz Srba” sami se- stavqena s dva roga. U kosmogoniji je
be zovu Srbima (Zerb). Strabon tako|e nebeska Koza, rodona~elnik zloduha i
svedo~i da se wihov glavni grad zove oli~ewe sazve`|a Ovan.
Srb, a reka koja tu proti~e Srbica, sidro, sardra, spojen, uz, zajedno, sa > jel.
dok se zemqa nazivala Sirbin, sagla- sídero(n).
sno zemqopisnom imenu Sibin u Tran- sizigija, v. sa i zigon.
silvaniji.
s(i)jati, xjotate (sjotate), √ xjut > jel. fos,
Sibiti (Vla{i}i), v. sedam. fotos.
S. su Plejade ili sedam asirskih zlo- Sijekovac, v. sijek.
duha: lav, panter, vuk, ovan, jarac, ja-
sijera (blatna voda boje vune, H), v. sera >
streb i zmija (Nedoma~ki).
{p. Siera, ir. ciara, taman.
Si(r)bir, v. Si(r)biri > fin. Sairbah, na-
Siklab, v. Sakalab.
ziv kod starih naroda za zemqu od Hi-
malaja do Skitije evropske. siktav, suktƒ, izliven, posut, natopqen, √
si.
Sibir je dobio ime po Srbima i do ka
snog sredweg veka se zvao Sirbir, po sikter, {ƒktikara (sƒktikara), proiz-
Si(r)biriji iz kineskih hronika (Mi- veden, pokazivawe snage (< {‚kta, bo-
lojevi}). ànska energija), √ {ak > tur. siktir,
cinc. sictisire, rum. cictir.
Si(r)biri (= Sabiri, Sauviri), sauv‡ra
narod ili zemqa u susedstvu Inda (< Sikuli, v. Skiri > lat. Siculi, jel. Sikoloi.
sauv‡rja, velika hrabrost ili duhovna sila, sura, bog, prikaz(a) ili odraz boìji
mo}): vladar ili princ Sibira (= (ƒsira, zrak, RV IX, 76, zra~iti, iskra),
{ibira?), √ v‡r > sauv‡rab’‡ra, zaje- √ sur > rus. sˆla, lit. sula, srp. asalan,
dni~ki naziv za Sibire i Arbe = Sar- jak, mo}an, silan.
basti s Inda (= Sabracas, Rufus). Epsko Sunce reè i "studeno kamewe".
Indo-Skite i Hete su Indi zvali Sa- s i l av (pojas za oru`je), asˆ, o{trica
baras, Sauviras, a budisti Sibiras (Ke- (ma~a), √ as > ar. silah, oru`je, per. si-
mbel). Srbe sa reke ênab zovu Amb- lahdar.
a{te, a Jelini Sambaste ili Sabare Silba, v. Silvan > it. Selve, jel. Sélbe.
(Dereti}).
Silvan, {’lv‚–a, ime zloduha (oblik
Sibnica, v. Sibin. Serbona), √ {’l > lat. Silenus, st. ital.
Sigini (Singi), v. Saki. Silvanus, bog {ume, poqa i stada < silva,
Sigini su srodnici Saka, Skira, Ski- {uma, jel. Seilēnos.
ta (Masa-Geta), Sarbata ili Meda. Car- Silvester, v. Silvan > eng. Silvester.
stvo Sigina prostiralo se od Indije sile (pquska), v. sila > per. sīlī, tur. sille.
do Dunava (Apolonije Rodoski). silkin, v {elk > eng. silk, -een, dan. silke,
Ime S. poznato je u Zap. Evropi. Li- fr. soa? nem. Sajde, it. seda.
guri iznad Marseja, zvali su trgovce Siqan, v. Silvan > srp. jel. Seilēnós,
imenom Sigini (Gavela).
Siloan, {umsko boànstvo, analogno
Sida, s‡t‚, bogiwa Zemqoradwe, RV IV, Satirima, vaspita~, pratilac i hrani-
57, vedsko oli~ewe plodonosne Brazde, lac Bakov.
èna Gromovnika, brazda, √ s‡ > misir.
sim, -(sa, zajedno), √ sƒm, sa, zajedno, uz >
Izida (Izis), boànska pareda Ozirisa,
avest. ham, ir. com, con, st. isl. sam, za-
bogiwa zemqoradwe i sazve`|a Ovan,
jedno, eng. same, jel. sýn, lat. cum, com,
hindi Sita, boànska pareda Rame.
simplex, -ilis, semel.
362
Sim, v. Sem. p{tina, jevrejska {kola ili hram, lat.

Siman, -a, {amana, “uni{tilac”, ime ca- sunagoga.
ra Mrtvih, √ {am > srp. Simeon: Sinaj, v. Sin.
Sima, unawewe. Posle Srpskog jezera na Sinaju, do|e
simahija, v. sim i mahija. Srpsko brdo, a prekoputa brdo Banat.
Simbad (por. ime), saind’avƒ, odnos prema Sinan, v. sunce (= sin) > ar. Sinān, jasan,
moru, okeanski, √ ind’ > ar. Sindbād, svetao: snaga, mo}.
moreplovac arapskih bajki. Singi, v. Sigini.
simbioza, v. sim i bio. Singidunum (Beograd), v. Singi i dina.
simbol, samb'‚rƒ, pripadati, zajedni~ki Anti~ki S. je na mestu dana{weg Beo-
nosilac, sakupiti, prikupiti, √ b'™i > grada, a keltski na platou Bele stene,
rus. sˆmvol, jevr. sémel, jel. sýmbolon it. isto~no od Vi{wice (Gavela).
simbolico, ma|. simbolom. sindikat, v. sinod > jel. sýndikos, opu-
Simbri, v. Kimbri. nomo}enik, pravni zastupnik, lat. sin-
simetrija, v. sim i metar > jel. lat. sum- dicus.
metria. sinedrijum (jevr. Visoki savet), sin’êndra,
Simi}evo (ime sela), v. Sima. "mo}ni lav" > jel. sinédrion, n.lat. sino-
Simin han, v. Sima i han. dolis.
simit, v. peksimit > st. srp. simidal, sineza, v. sinod > jel. sinedis, mo} shva-
ar. samid, simād tur. simit, jel. semídalis, tawa.
cinc. simite, lat. simula, nem. Semmel. sinergija, v. sim i erg.
Simon, v. Siman. sinija (posuda: trpeza), v. ~inija > ar. per.
Simonida, {aman‡-{ada, “no}ni {et- tur. sīnī, jel. siní, cinc. sinie.
a~”, (zlo)duh Nava, √ {am. Sini{a, v. sin > ar. Sinān, jasan, svetao.
simpatija, v. sim i patiti > jel. sumpá sinod sin’ƒ, vlast (dràvna), √ sah > jel.
theia, lat. sumpathia. sinodos, savet, skup{tina, skup.
simfilija, v. sim i filija. sinonim, v. sim i nomina > jel. sunōnu-
simfonija, v. sim i fon. mos.
sin, s’n“, sunce, RV I, 103 (= s’na, -u), sin sinopsis, v. sin i pisati > jel sýnop-
(bo`.),√ su > rus. sьi in, jevr. šin, st. nem. sis, nacrt.
sinn, lit. sunus, prus. sonus, eng. son, nem. sinor, s‡m‚ntara granica sela (< s‡m‚,
Sohn. zemqi{na granica), √ s‡ > tur. sunnur,
Imenice sunce i sin su istoga pos- jevr. simá, (po)stavqawe, cinc, sinur, jel.
tawa. Mitsko Sunce je naj~e{}e sin sýnoron.
Tvorca. Kod Srba, svaki potes (prirodno
Sin (asir. bog Mesec), v. sunce. ograni~en komad zemqe) ili mikroto-
ponim ima svoje li~no ime.
Sin je gospodar kraqevske tijare, sa
simbolom polumeseca. Sinor v. sinor.
sin (istovremeno), v. sim. sinorac (vr. trave), v. sinor.
sinagoga (jevr. hram), sin'ƒ, poseban oblik sinuo, k‡na, bqesak, svetlo > eng. gun.
hrama: vlast + axo, znak Ovna (u vezi sinhron, v. sa i ora.
haxiluka, posebne vrste okupqawa) > sinxir (lanac), hiwx‡ra, lanac, √ hi >
jel. sinagōgē (< sunágō, okupiti), sku- bug. zinxir, per. zengir, rum. tur. zingir.
363
siw, -e (more), {j‚mƒ, tamno plava boja > ribe, morske vile ~arobnog glasa. @i-
rus. sˆniй, fin. sini. vele su na cvetnom ostrvu, mame}i mor-
Siwava (vodonim), v. siw. nare, svojim glasom i pesmom.
Siwajevina (oronim), v. siw. Sirijus s”ra, sunce > jel. seír: Seírios, lat.
Sirius, najsjajnija zvezda Vel. psa.
Siwac, v. siw.
Sirin (hri{}. ime svetiteqa), s‡rin,
siwac (vr. ribe), v. siw.
“nosilac pluga”, bo`. pridevak, √ si.
Sion, v. cion.
Pastirski bog Sirin je u Ovnu.
sipati, k{ipƒti, raspr{iti, (raz)bacati,
Sirini} (ime ùpe), v. Sirin.
otarasiti, poslati, √ k{ip > rus. si-
patь. sirke (sir}e), ~ukra, sir}e, od sir}eta;
ri|, √ ~ukk > per. sirke.
sir, -ewe, k{‡rin, prinos ili obiqe
mleka, √ k{ar > ~e{. sir, st. nem. sur, sirup, v. {urup > jevr. sírop, jel. souroýp,
nem. sauer, st. isl. saurr, lit. suris, jel. su- jel. Semiramis, lat. sirupus, -opos, it. siro-
riní. ppo, nem. Sirop.
Sirbijum (jel. Sirmijum), v. Srbi > lat. sise, ~u~i, ènske grudi (apsas), √ ~’{ >
Sirmai. it. zizza, nem. Zitze, jel. tsitsín.
Rodno mesto srpskog cara Proba je pr- sisati, ~’{ati > rus. sosatь.
vobitno episkopija, sa prvom hri{}a- sita, v. set > avest. haetu, lit. sietas, lat.
nskom crkvom podignutoj u Evropi. saeta, ~ekiwa, nem. Saite.
Si(r) bila, sirpiril‚, pridevak ène sitan, sutanu, vrlo tanak (slab, mr{av), √
boga Nava, √ s™(i)p > brig. Sarbis, lu`. tan > rus. sitniй, srp. suton.
srp. serpi{ija (serpi(s)kija), serpolnitza, Sitovo -nik, v. sita.
kod Strovi}a i Kekebu{a), vr. poqske sitar, v. citra > st. srp. kīddara.
vile, jel. lat. sibbula (= pitija). siti, v. civilist > gal. citè, eng. citu, it.
Pausanija kaè da je Si(r)bila nadi- cittade.
mak, a ne ime (sr. Herofila). Najsta- sitiologija, v. ìto i logo.
riji pomen je Sarbis (ΣΑΡΒΙΣ), brigijska
Sitnica (vodonim), hasant‡ (= hasan‡),
(frigijska) Sirbila u Sudi (Damwa-
mitska reka (stimita (= st‡mite),
novi}).
vlaga, vlaàn √ stim), √ has.
Sirbila iz Kume je pratila Eneja u do-
sito ({tampa), v. ìto.
wi svet. U staroj Rumi posve}enice
Si(r)bile su ~uvale kwige sudbine, Li- sitomania, v. sito i manija.
bri sibilianae, u Apolonovom hramu na sitofobija, v. sito i fobija.
Palatinu. si~a (posuda u livnicama), √ si~, izliti.
Sirbirija (ime regije), v. Srbija. Si~anica (por. ime, Vare{), v. si~a.
Sirena, svare–u, ime ène Sunca (< sjatiti, samjatate, sjediniti se, skupiti,
svaru, svetlost sunca), √ svar > jel. Se- zdruìti, RV VI, 67, √ jat.
īrin, lat. Siren. Sjeversko, -ovo, v. sever.
Iz svarene je “isko~io” prvi ~ovek. sjek (~ert, use~eni krajevi brvna), v. se}i.
Oblik je Saranxe koja je rodila prvog Sjenica, v. senka.
~o veka. U misirskom predawu, sirene
Skadar, v. Skordisci > jel. Skodríon, lat.
su du{e odvojene od tela, kod Jelina
Scodra, it. Scutari, tur. Iskenderiuue, nem.
zle du{e (ènski duhovi smrti sl. Ke-
Schender, Scudere 1314.g. (Vuk~evi}).
rama i Harpijama), kojima se ne zna
broj, a kod Kelta su pola-ène, pola- S. je prestonica Ilirije u IV veku s.e.
i hiqadugodi{wa prestonica srpskog
364
carstva. Wegovo staro ime je Rosafa skandirati, skand'ajati, prikupiti, √

(Dereti}). Sada{we ime je dobio po skand' > lat. scandere.
Sardima ili Skordiscima (Apijan). skara (ro{tiq), sara, sunce, √ s™i > rum.
skala, -e (lestvica: luka: brod), sk'ala, skara, ro{tiq, jevr. sarig, ro{tiq, re-
teturawe, spoticawe, quqawe, √ sk'al {etka.
> lit. skala, srp. skaline, stepenice, skarambe`, v. skarabej > mlet. scarafazo,
rum. scara, lat. it. scala, jel. skála. it. scarafaggio.
skalamerija, sk'alana, pustiti u opticaj, skarabej (balegar), sarab’aka, √ sri >
nepostojanost, nepodudarawe > jel. skal- misir. k’eepera, uzeti odre|en oblik,
ēnos, nejednak, iskrivqen. “samostvoreni”, jedan od oblika boga
Skevija, v. Paraskeva. Ra, jel. kárabos, lat. scarabaeus.
skela, v. skale > jel. skalí, cinc. schele, rum. Skarabej je “balegar”, buba Sunca, koja
schela. vaqa balegu zadwim nogama, uzbrdo i
Skela, v. skela. naopa~ke, pravcem istok-zapad. Sim-
Skelani, v. skela. boli{e sunce koje se ra|a samo od sebe
skelexija, v. skela i xija. i wegovu putawu. Od s. se prave uro-
~nici. Nalazi se u ikonografiji Mi-
Skamandar, samundrƒ, u vezi vode, bog
trinog kulta i predstavqa niì br-
Nava, nebeske vode, okean, √ und > hi-
atstveni~ki red.
ndi samudra, okean, jel. Ksant, Srbin,
Ksantos, Srbica, vodonim.
skarabuxiti, v. skarabej i buxiti.
Skamandar je bog istoimene trojanske skaradan, avaskara, izlu~evina, √ k™i >
reke, zlatnoùte boje, u kojoj su se ku- rus. skarednы , nakazan, avest. sairja,
pale bogiwe pre takmi~ewa u lepoti, jel. skōr: skatós, izmet, lat. excernere, st.
da bi dobile zlatnoùtu boju kose. isl. skarn.
skamija, v. skangale > rum. scanu, st. nem. skara~ (nedovoqan), kri{a, mali, √ kri{
scamal, nem. Schemel, lat. scamnum, - it. scargo, srp. skvr~iti.
ellum, jel. scamaí, tur. iskemle. skaut, skauša, ìveti u sopstvenoj ku}i,
skembati, kumbati, pokriti, √ kumb. slobodan, nezavisan, √ sku > eng. scout.
skangale (reg. skela, [um.), ~a•kura, bi- Skender, v. Kasandar > ar Iskender, tur.
lo koje prevozno sredstvo, ko~ije, drvo, Skender.
kalup, √ ~ak > srp. sanke, lat. scala, Ime Skender davali su Turci najhra-
-mnum, klupa, tur. iskele. brijim jani~arima srpskim porekla.
skandal, √ skand, izgubiti se, presko~iti: Skender-beg, v. Skender i beg.
pasti > gal. escandle, jel. skanádalon, lat. Skender-beg je bio je od Kastrioti}a.
scandalum. îtao je Ilijadu, svirao na liri i pi-
Skandinavija, skandƒ (skandja), "napa- sao kurilicom.
da~", bog Rata, oli~ewe Vla{i}a (Kar- skijaskop, v. senka i skop.
tikeja): l. ime, √ skand > sven. Scane Skiri (ime za Srbe), {‚kara, potomci
(Scania), Ju `na Svenska, lat. Scadinenia Saka, azijskih Srba, √ {ak > asir.
(Plinije): Skandza, ime ostrva (Jordan). I{kura.
Ravenski naziva Skandinaviju (Ska- skit, v. asketa.
nza) imenom Skitija, a narod Belke skitati, kešati, i}i ili pri}i, √ kiš.
(lat. Belcae). Svenska Skania, glasovno
Skiti (Skoloti), v. Skoloti > jel. Skýt-
je bliska imenu Askan.
hai, lat. Scuthae, eng. Scotch, asir. i{-
kuzai.
365
Skiti i Brigi su najstariji narod Ev- zvezda Aldebarana, u obliku ko~ija: l.

rope (Herodot). Pomiwu se kao Indo- ime), √ {ak.
skiti, pod imenom Saka ili [aka (To- Skiti su nomadi i sami sebe zovu Sko-
lomej). Skiti se identifikuju sa Saki- loti, a Jelini Skitima (Herodot). Zva-
ma, ne samo u istorijskim izvorima, li su se i Skute.
ve} i etimolo{ki. Saki, Geti, Skiti, skopo, √ spa{ (spak), gledati, posmatrati
Ra{ani i Da~ani, govorili su istim > jel. scopéō, lat. spectator.
jezikom (Fresl).
Skopqe, v. Uskopqe > jel. Skopioi, lat.
Helanik sa Lezbosa naziva Skite ime- Scupi (Tolomej), tur. Üsküb.
nom Skuti. Istim imenom ih zove i
Skordisci, v. Sordi(sci).
Bergman, koji ovo ime tuma~i po na-
zivu za {tit. Biblija na prostoru Sk- skorup (kajmak), v. koruba > rus. skorlupƒ.
ita zna samo za Gete i Medo-Gete. sko~iti, skundate (skandati), sko~iti,
Skiti su Srbi (Ravenski). Latini su podi}i, √ skund (skand).
ih zvali Sarbatima i Germanima Skradin, v. Skordisci > jel. Skardona,
Skiti su op{te ime za Slovene, Ger- it. Scardona.
mane i Hune (Plinije). Bili su pod skula (u~iteq), v. {kola.
vo}stvom Atile (T. Blaèni). Nazi- skut, v. kut.
vali su ih Sarbatima (Vadianus). Ski- slava, {ravƒ, (po)hvala, priziv, uvaàva-
tima su nazivali Ruse, koji su u Pano- we, ugled, ~ast, ~in slu{awa izobiqe,
niji, Dalmaciji i okolnim zemqama √ {ru > rus. slava, ~ast, pohvala, lit.
prebivali (Kedrin). Skiti, Vendi, šlove, slava, pohvala, st. ir. clú, slava,
Anti, Sirbali, Sveni, Fini, Prusi, jel. kléos, kleiō. dobar glas, slava.
Iliri i Ra{ani su etni~ki Srbi (Or-
Ju`ni suncovrat ili Boì} je po~etak
bini).
uzlazne putawe zemqe, kada sunce pre-
Ime Skiti vezano je za Srbe (prvobi- lazi na levu stranu kola nebeskog:
tno), u vezi nomadskog na~ina ìvota, “Boì} baje po svem svetu ovome
a kasnije za Slovene (Dereti}). Posle
slava mu je do nebesa”.
toga gube zna~ewe etni~kog pojma i po-
drazumevaju razli~ite narode. Ovi stihovi nam divno svedo~e da je
slava oli~ewe boànskog Toka, na
Ono {to povezuje boànsko i profano
uzlaznoj putawi zemqe.
u etimologiji Skita, jesu ~uveni po-
kretni getski hramovi na kolima. U narodu se kaè da je slava kola~
(simbol Nava) i sve}a (simbol Java), a
Sklavini, v. Sloveni.
mrtav ~ovek se i danas na ukopu
sklepati, lepate, sluìti, √ lep. ispra}a re~ima: “slava mu”, jer, du{a je
sklon, sk'alana, gre{ka, ogre{ewe, nepo- ogwena postawa i u ogaw se vra}a.
stojan, kolebqiv, teturav, sukob, sapli- Ovde se pojam “slava” kao ìvotna ene-
tawe, na~in hoda, rastere}ewe, ispu- rgija upotrebqava u najop{tijem smi-
{tawe, √ sk'al. slu, jedinstvenog fizi~kog poqa sila,
Skole, ask’ala, “onaj koji ne spava”, ime koje se u arijskom i indijskom predawu
boga Ogwa > germ. Oskar, "kopqe bo- zove “prana”, u kineskom ”}i“ ìvotna
gova". energija, u hri{}anstvu ”Sv. Duh”, a na
skoliti, sk'alate, zaustaviti, zadràti. Zapadu orgonska energija.
Skoloti, {akaš†ri, ime boga Meseca, Osnova, predmetak ili dodatak “slav”,
neprijateqa zloduha [akote (< {a- je veoma ~esta, u srpskim li~nim i
kaša, zloduh: kola, ko~ije, naziv za pet porodi~nim imenima.
366
Slava, v. slava. slezina, plihan (plizan), √ plih > jel.

slavan, {rƒvana (= {rƒvas, tok (vre- sp lin, -aghnon, lat. splien, eng. spline.
mena), kurs, smer, pravac, uzlet, prelet, sliv, ‚sr‚vƒ, te}i, isticati, slivati,
kanal, RV VII, 79 > lat. celeber, -bratus, uzrok te~ewa, √ sru > zend. srū, jel. róos,
eng. celebrate. struja reke, gal. sourse, eng. source: lat.
Slavenograd, v. Sloveni i grad. surgere, podi}i, sko~iti, kelt. liant,
S. je staro ime Amsterdama. reka.
slavosloviti, v. slava i slovo. slivati, sravati.
S. zna~i proslaviti pevawem. Slivica, v. sliv.
slagati, lagate, lepiti, odmah slediti, √ Slivje, v. sliv.
lag. slivka, sravaka, te}i, (na)do}i, kapati.
slad, sv‚d“, slatko, ugodno, √ svad > rus. Slivno, v. {qiva.
s‘lod, lit. saldus, eng. sweet, lat. snavis, slika, lik'a.
jel. ídus, nem. suss. slikati, lik'ƒti, podràvati, umnoìti,
sla|ewe, svadana. reprodukcija, obojiti, slikovito pri-
slama, t™ˆ–a, slama (t™ˆ–asa, slamnat, kazati, √ lik' > sem. slk.
travnat), √ trin > rus. sol‘ma, prus. sli~an, salak{a–a, istih karakteri-
salme, st. it. strame, jel. cinc. salma, stika, ujedna~en, √ lak{.
ma|. szalma, tur. saman. sloboda, svƒd’arma, osobenost, li~na oso-
"\e je slama, tu je slava". Slama ima bina, prilago|enost sopstvenim pravi-
vrednost boìjeg puta jo{ u Vedama. lima, samovlada, √ d'a > ~e{. poq.
Herodot i Plutarh kaù da su Hi- swoboda, st. nem. swaba, slobodan.
perborejci slali delegaciju na Delos, Slobodan, svƒd’arman.
koja je prvo i{la u Dodonu i nosila od Sloveni, v. slava (= slovo) > ar. Slawiua,
prve letine, umotane u slamu, sa oba- lat. Sclavenus (Jordan).
veznim gajda{ima i kobzarima (Durse).
S. ili Fisonci su iz Podunavqa (Pse-
sleme, v. {lem > rus. selemeno, st. nem. udo-Cesarije). Na disku iz Festosa
swelli, nem. Schwelle, lat. solium (2000. g. s.e.), koji je protuma~io Gri-
Sleme, -n(ime visa), v. sleme. nevi~, nalazi se pismo naroda “Slo-
slana, v. so(l). vena” (Srba). Sloveni se prvobitno
S. je dobila ime po beloj boji i "bije" javqaju pod imenom Srbi i Veneti
od Sv. Jovana Slanobitnog (22. 5.) do (Krek). Pod Slovenima se podra-
Krstovdana (27. 9.) Posle Krstovdana zumevaju Sarbati (Bergman), a oni su
"bije" mraz. preci Slovena (Pashalna hronika). Od
Slana, v. slana. Sarbata poti~u Sloveni (Jordan). Sar-
bati i Vendi su u veoma kratkom vre-
slanik, lavanika, posuda za dràwe, √
menskom roku nestali sa prostora na
lab’?
kome ih beleè stari pisaci, a poja-
slap, srava, te~ewe, vodopad, √ sru > srp. vili su se Sloveni (Manert). Sloveni
{qap. su Geti i Ra{ani (Dankovski). Teofi-
Slap, v. slap. lakt tako|e broji Slovene u Gete.
slatina, sat‡nƒ, voda (sarat), √ sat > rus. Ime Sloveni je uvedeno u nauku, da bi
s‘lotь, mo~vara, st. nem. salt, nem. Salz. se ukinulo srpsko ime, kao op{te (De-
Slatina, v. slatina. reti}). Nastalo je u V. veku (Jordan,
552. godine), po imenu jednog getskog
367
plemena na Ilmenskom jezeru (Ra~ki), a nem. hlosen, lit. klausuti, prus. klausiton:
stoji u vezi s Vislanskim Getima (Ko- misir. [u, bog vazduha.
n~ar). Smajo, sƒmaxa (sƒmaja), ime Gromovnika, √
Neki tuma~e S. pomo}u infinitiva sam.
“sloviti”, govoriti: “Slovenima naz- smandrqati, mantrajƒte, promi{qen,
va{e nas, jer, ~ast i slavu pojemo bo- nam eran, √ mantr.
govima” (Vles kw),. Drugi, po pridevku
smaragd, marakata, smaragd (= mas‚ra,
“slavni”, za Srbe u vojsci Lesandra Ve-
g‚rutmata), √ m™‡ > ar. zumurut, jel.
likog. Otuda ime “Slavjani, kod zap.
smáragdos, lat. smaragdus, eng. emerald.
Srba (Slovena). Oba tuma~ewa su eti-
.smatrati, samantrajati, izraziti mi{-
molo{ki jednaka, a slovenska prapo-
qewe, posavetovati, razmatrawe, ve}a-
stojbina je u Iliriji (Tulajev). Vinko
ti, √ mantr.
Pribojevi} u Slovene ubraja Mede,
Ra{ane, Gete, Dake, Makedonce, Ilire, Smederevo, samudrƒ, RV VI, 72, ved. ne-
Rosolane, Moshe, Brige i Vandale. beske vode (atmosferske), more, okean,
Kijevska Rusija i luì~ki Srbi ima- ogromna obredna posuda, RV VI, 69: ime
ju legende o svom poreklu s juga (Po- boga Nava, √ u(n)d > ar. Zemender, Ibn-
dunavqe Helma), dok ruske, ~e{ke i Hardadbeh, IX vek, Ziminder, Ibn-Fad-
poqske hronike iz devetog veka to lan, X vek, lat. Sfenteremon, 1019: Sa-
isto tvrde, u vreme kada su nastale Ru- mandra, srp. Smaderovo, Ravani~ka po-
ska, ê{ka i Poqska dràva. Bugar- veqa, 1381. g., rum. Simedru, tur. Semendre
ska dràva je nastala u XIX, a (Samandru i Samandar u M. Aziji), jel.
Slovenija, Makedonija i Hrvatska u Smenterémon, ma|. Szendrö.

XX veku. Jedino su Srbi i Luì~ki Sve oblike imena ovoga grada dao je V.
Srbi zadràli staro i op{te ime Kari}, u svojoj monografiji o Smede-
Srbi, od svih onih, koji se danas zovu revu, uz zakqu~ak, da se svi gradovi sa
Slovenima. ovim imenom nalaze na vodi, da je vezan
Luì~ki Srbi zovu Srbe: Ju`ni Srbi, za li~no ime i da je osnova SM(N)DR
Hrvate: srpski Hrvati, a Slovence: sr- o~uvana u svim transkripcijama.
pski Slovenci (Novak). Najstariji zabeleèni oblik imena
slovo (= re~), {rƒva, hvala, slava, uvaè- Smederevo, koje firentinski hroni-
we, zov, √ {ru > avest. sravah. ~ari zovu “posledwi bedem Evrope”,
jeste Semender iz VII veka u jevrejsko-
sloviti, {ravate.
hazarskoj prepisci, istoimen hazarskoj
slog, v. srok (= ak{ara, re~ (= ak{ƒra), prestonici, a obe tvr|ave bile su na
govor).
vodi i ~uvene po vinogradima. Isti
slogan {lag'ana, pohvala, hvalisawe, ~in oblik S-M-N-D-R postoji u spisu Jer-
laskawa, √ {l‚g' > eng. slogan. menina Gevonde (Kari}).
Kod Srba je postojao istovetan obi~aj Smederevac (por. ime), samudra, vojvoda
"klicawa predaka", u toku borbe.. Nava i nebeskih voda, √ ud.
slon, √ {lon, nagomilati > kin. slon, tat. sme|, v. mie| > rum. sm(e)ad, st. nord. smid,
ašlam, rum. slon. nem. Schmied.
slutwa, {r“t, ustanovqen, podràvan, o~- smej (smeh), smaja, √ smi > jevr. simhá, ra-
uvan, vo|en (~juti, otkrovewe, √ ~jut), √ dost, nem. schmeicheln, jel. meidiáo.
{ru.
smejati, smajati, -e.
sluh, {rut, slu{ati, nosilac boànskog smerati, smƒrate, nositi u mislima, √
zvuka, √ {ru > avest. sraoša, sluh, st.
sm™i > jel. mérmeros, lat. mora, memor.
368
Smil (De~anska hrisovuqa), v. smiqe. prostorija za skup, √ sap > rus. soba,
Smilovci (ime sela, Zabr|e), v. smiqe. rum. soba, a.s. cofa, sibb, eng. god-sib, st.
nem. stuba, nem. sippa, Sippe, ma|. szoba,
Smiqa, -na, v. smiqe.
fr. sabarette, sobarica.
Smiqana (bo`. epski oronim), v. smiqe.
Pojam sobe i javnog skupa se ne moè
smiqe (vilinsko i devoja~ko cve}e), √ smi, tuma~iti bez pomena mrtvima i neka-
blistati, cvetati, {iriti se: biti po- da{weg obi~aja sahrawivawa pod ku-
nosan > srp. smiqevac, nevestinska ka- }nim pragom (> ~e{. pokoj, soba).
pa (za{titna).
sobet (druèwe), sab'„, dru{tvo, razgovor,
U srpskom predawu smiqe je simbol prijateqstvo, √ sap > ar. sohbet, dru-
(bra~ne) qubavi i povezuje se s bosi-
{tvo, prijateqstvo, razgovor.
qem. Vedsko i srpsko predawe iznose
Sobi (Sebi, Sibi), v. Sabiri.
istovetan obi~aj, da nevesta mora da po-
gleda mladoèwu, kroz venac naprav- Sobi su Srbi iz Petore~ja, potomci
qen od smiqa i bosiqa, RV VIII, 29. ratnika iz drugog Serbonovog pohoda
na Istok. Justin ih naziva Sibos, Siris,
Smirna, v. miro > jel. Smýrna, eponimna
Serbos, a Oros, Sib(i)orum (Dereti}).
heroina Smirne, majka Adonida, lat.
Smurne. sobol (irvas), {abal‚ ({abal‡), pegava,
{arena ili krava obiqa, √ {ap > rus.
smotati, samatati (samantate, sa svih
sobolь, ~e{. sob, fr. sable, st. nem. te-
strana), pribliìti, pristup, prilaz,
belus, {p. zibellino, st. isl. safali.
obra}awe, posetiti, √ at.
Sobor, v. sabor > jevr. sobor, bret, savez.
smotren, sm™tam, smatrati (shvatawe), √
sm™i. sova, v. Sovija > srp. sovija (kukumavka),
[, st. nem. hûwo, gal. cavannus, fr. cho-
smreka (omorika, mulika), v. mulika >
uan, kimr. cuen.
rus. sm‹reka.
Ova no}na grabqivica je atribut boga
Smrije~no, v. smreka.
Nava i simbol mudrosti.
smrtan, mƒrta (mrti), √ m™i > lat. mors,
Sovija (Mudrica), saphala, ime boga Nava,
mortis, lit. mirtis, eng. mortal.
mudrost (= sup’ƒla, muza Mudrosti),
smutwa, samud’jama, izazivawe, poku{aj, plodonosan posejati, √ phal > ar. sofi,
ve}e naprezawe ili trud, √ jam. sofu, posve}enik, kimr. cuan jel. Sofia:
smutan, sam’d’a, zbuwen, zaprepa{}en, √ sofīa, lat. sapiens, -entis, eng. sapience. soj-
mud. kula, sova, K,
sna{a, snu{„, snaha, √ snu > st. srp. sinu- soda, sodaka, imati ili sadràvati vodu,
ha, jel. niis, lat. nurus, nem. snura, -ur, √ so.
Schnur. soj, saja, -tvƒ, povezivawe kop~a, u~vr{-
sneg, √ snih (snuh), vlaàn (= sneha), lep- }ivawe, √ si > tur. sou, rum. soi, jel.
qiv > st. ir. snigid, lit. sniega(s), eng. cinc. soe.
snow, prus. snaugis, st. nem. sniwit, sneo, soja, v. soha.
nem. schne, lat. nivit, fr. neige, jel. neifel.
sojenica, v. soja.
Sneàna, snehana, ime boga Nava: (miro)
sojsuz (lo{eg porekla), v. soj > tur. sousuz.
pomazawe.
sok, su~i, √ si~ > lit. sakai, smola drveta,
sneìti, snihajati > avest. snaežaiti.
st. nem. saf, nem. saft, lat. succum, eng.
soba, sab'„, mesto gde se jede ili odràva chulos: juice, chumos, jel. chimós.
javni skup: skup{tina, sabor ili zbor
(kao ustanova vojne ili civilne vla-
sti), dru{tvo, prijateqstvo, razgovor,
369
sokak, kuka, krivina (anku{a, kuka), √ Soli (Solina, Soqa, st. ime Tuzle), v. so(l)
kuk > srp. okuka, ar. zuqāq, tur. sokak, > jel. Salénes, lat. Salinis.
cinc. socache, jel. sokáki. Solin (st. ime Splita), v. so(l) > st. ital.
soko, {„ka vr. ptice (= {akunƒ), √ {a > Salonae, nem. Solingen.
rus. s‘kol, ar. sakr, sakar, šakan, lit. sa- Soline, v. sol.
kalas, prus. sackis, fr. kat. sacre, it. solo, ekala, sam, jedini, usamqen, √ i >
sagro, eng. hawk: falcon, nem. sackerfalke: gal. sol, soul, sala, lat. solus, absolutum,
Falkon. it. solo, eng. sole.
Soko je vesnik boìji i pore|ewe za solokrat, v. solo i Krat.
sunce (RV I, 32), ptica ogranulog Sunca
Solomon, v. Samuil > per. Salmman, jevr.
Gromovnik pretvoren u sokola nosi
Solomon.
muwe vrhovnom bogu, kao {to Sv.
Ilija pretvoren u sokola nosi kwigu Sa Indijom nisu povezani samo Isus i
Bogorodici. Kult misirskog boga Su- Mojsije, ve} po predawu i Solomon,
nca povezan je sa sokolom (Horus). koji je boravio u Ka{miru, o ~emu u
muslimanskoj tradiciji svedo~i naziv
U juna~kom spevu soko je obele`je Ja-
Solomonov vrt, staro ime Ka{mira, za
wino i Reqino, a u obi~nom govoru
koji neki teolozi tvrde da je bio ona
suime za ~oveka (naro~ito junaka) i
“obe}ana zemqa”, u koju je stiglo deset
kowa.
izgubqenih plemena.
Soko, v. soko.
Klasi~ni pisci ne znaju za Solomona.
Soko, -lac, -llovac, v. soko.
Solumi (ra{. pl. s Krita), v. Samovil.
Sokobawa, v. Soko i bawa.
Solun, v. so(l) > st. srp. Solunъ, tur. Sel-
Sokoline, -lli}i, v. soko. anik, cinc. Saruna, it. Salonichi, jel. Sa-
Sokolica, {akuntala. loníki.
Sokrat, {ata-krƒtu, "stostruki" (sto- Soma (bog Mesec), v. {oma.
krat), pridevak Gromovnika > jel. So- somun, v. samun > tur. somun, jel. psōmion.
kratos.
Sowa (umawewe), v. Sovija.
Sokratovo ispijawe otrova sa motivom
sopa (batina), v. {iba > rum. sopa.
samo`rtvovawa za slobodu misli, sim-
boli~ki se poredi sa vedskom pri~om sopac (svira~), v. sopile.
o ispijawu otrova boga Nava, koji ovim sopile (dvojnice), {abd‚la, zvu~an, sono-
~inom samo`rtvovawa spa{ava svet. ran, √ {abd > bug. sopelka, lit. sapelko.
Otuda je Kikero u pravu kada kaè, da sopot (slap, vodopad), {abdita, ogla{en,
je Sokrat spustio filozofiju s neba ozvu~en, prizvan (boànstvo), √ {abd.
na zemqu. Sopot, v. sopot.
Sol (rimski bog Sunca), sara, sunce, √ s™i Sopotnica (vodonim, Pe{ter), v. sopot.
> lat. Sol: solaris, -iculum, it. sole, {p. Sopo}ani, v. sopot.
sol, lit. prus. saule, rum. soare, fr. so-
soptati, sob'ati (= sumb'ati, sub’nati),
leil: jevr. šarav, vrelina.
daviti, gu{iti, potisnuti, suzbiti, oba-
so(l), sar„, √ s™i > rus. solь, arm. al, jap. suti, √ sub'.
shio, jel. hals, st. it. sale, lat. sal, -ina,
Soran (ra{. bog Smrti), sƒrana, brat boga
prus. sal, st. ir. salaun.
Meseca, kao pridev zna~i umobolan, ra-
So simboli{e ~istila~ku mo}: “O
strojen, √ s™i > lat. Soranus.
soli ~ina me magije oslobodi” (asir.
bajalica). S. je poistove}en s Dis Paterom, a jo{
~e{}e s Apolonom. Slavqen je na brdu
370
Sorakte, a o wegovom prazniku, sve{t- Sotira, v. Sotir.

enici su hodali bosi po uàrenom ug- S. je pareda Sotira (Serbona, Atina,
qevqu. Ovi sve{tenici su se zvali Artemida ili Demetra).
hirpi (< sripa, mesec), {to na jeziku
sofi (ar. monah, poboàn), sap'ala, plodan,
Sarbina zna~i “vuk” (Osvalt), sinonim
plodonosan, posejati > ar. sofu, muha-
za mesec u srpskom jeziku.
medanac koji se povu~e iz javnog ì-
Sorabi, v. Sorbi > afg. per. Šoravi. vota i osami.
Sorbej (Orfej), v. Sarb > het. Urpej, jel. Sofija, v. Sovija > eng. Sophia.
Orfeus.
sofizam, v. Sovija > jel. sofisma, luka-
Sorbej je kr{teno ime ra{anskog vstvo, prevara.
princa-pesnika iz plemena Kikoni,
Kod Arapa je ovaj atribut boga Nava
oca jelinizma, hri{}anstva, pesni{tva
zadrào izvorno zna~ewe misti~nog
(Pindar) i za~etnika misterija (Evri-
u~ewa.
pid, Aristofan). Wegove pesme Evripd
naziva “ra{anskim tablicama”. sofologija, v. Sovija i logo.
Liru i frulu je dobio od Apolona. Za Sofronije, -a, v. Serbon > jel. Sofronios,
wega se vezuju bugar{tice. Predstav- eng. Sophronia.
qen je s vrbom koja je bila posve}ena soc, {e{a, ostatak, √ {i{.
ilirskom Saturnu. Legenda kaè da je socio, -(dru{tveni), s‚k’ja, udruèwe, po-
wegovu voqenu ènu ujela zmija na vezivawe, stranka, partija, dru{tvo (<
obali Strume (Vergilije), a zatim su ga sƒk’i, drug, prijateq), √ k’ja > lat. so-
rastrgle bahantkiwe, jer vi{e nije cius, socialis, eng. social, fr. associé.
voleo nijednu ènu. So~anica, v. soha.
Sorbi, v. Sarbi soha, {ak’a (s„k’‚), pritka, grana, √ {‚k’
sorta, s„ra-t‚, vrednost, najvi{i stepen, > rus. suk, lit. šaka, st. nem. sahs, no`.
bivawe, glavni sastojak, ~vrstina, ve- S. je drugo ime za idola. Skiti su sohu
liko poverewe, √ s™i > lat. sors, sortis, nebesku ili osu sveta predstavqali
`dreb, rod, vrsta, eng. sort. ma~em (simbol boga Rata) zabodenim u
Soter, avas‚t™ˆ, oslobodioc, RV X, 27, √ vrh boànske planine (= skamb’ƒ, stup
so > jel. Sōtēr (Zevs-soter). sveta i sredi{te Univerzuma, lat. Axis
Soter je “spasiteq”, pridevak Djausa, mundi).
boga Neba, koji je nosio Tolomej Lagi}, Soha (ime visa), v. soha.
car srpsko-misirske dinastije iz Ma- spavati, svƒpate, √ svap.
kedonije. spavawe, svapana.
soteriologija, v. Soter i logo. spadalo ({aqivxija), √ sp'a–—, {ala, smeh,
Sotir, h‘tri (ved. Hotar), obredno ime nasmejati. spanda,
boga Nava, vedski sve{tenik (s tri po- spando, √ spand, oìvotvoriti, (iz)nena-
mo}nika), koji stihovima Rig Vede pri- dan > lat. spando, mag. re~ pogodbe:
ziva bogove na obredno prino{ewe, √ spandere, jem~iti.
hu > jel. Sáturos, satir (kosmati prati-
span|ati, spandate, kretawe, udarawe, ku-
lac Bakov, ~l. hora i {umski bog): sa-
cawe, bilo, aktivnost.
tiros, satira, vr. pesme ili pri~e pesma:
lat. satira, -ur(a), satur.
sparingovawe, sp'ar, propust + p‚r‡–a,
unakrsan.
Ova re~ se pogre{no tuma~i u izvor-
nom zna~ewu, kao “zdela”, zbog glasovne
Spartanci (Sarpati, Spori), v. Sarbati.
sli ~nosti sa sektra, posuda za vodu. Spartanci su istog porekla s Brigima
371
i Dardancima (Italikus), pa su Raseni spektar, v. spektro > lat. spectrum, -ulans

(= Meonci) i Sa(r)bini su isto {to i posmatra~.
Spartanci. spektro, √ spa{, dràti, sastaviti > lat.
spas, √ spa{, poslanik (naro~ito Gromo- specere, -trum, fr. spectre.
vnika), glasnik, uhoda, ko (nad)gleda, spektrogram, v. spektro i gram.
zaustaviti, uhvatiti poslanik (naro-
spektrograf, v. spektro i graf.
~ito Gromovnika), glasnik, uhoda, zau-
staviti, uhvatiti √ spa{ > jel. skopéō, spaktroskop, v. spektro i skopo.
gledati unaokolo, rum. ispas. spektrohelioskop, v. spektro, helio i
Severni suncovrat je oli~ewe “spaso- skopo.
nosnog” prelaska na desnu ili bo`- spekulacija, √ spa{, posmatra~, -ati,
ansku stranu kola nebeskog. zapaàti > lat. speculatus, -ri.
Spas, v. spas. speleologija, v. {piqa i logo.
Spasa, -ooje, v. spas > lat. Spes, rimska bo- sperma, v. spora > jel. spérma.
giwa Nade, s cvetom u desnici. spetqati, sp'ešajati, prezirati, nepo{-
spasiti, spa{ate (spasate). tovawe, √ sp'išš > srp. petqa.
Spasovac (oronim), v. spas > srp. Spaso- specijal, √ spa{, sjediniti, povezati >
vica. gal. especial, lat. species, -alis.
Spasovdan, v. spas i dan. Spila (toponim i oronim), v. {piqa.
S. je oli~ewe dugodnevice o letwem Spira, sp’irƒ, debeo, udebqati, obilan, √
ovragu ili suncovratu: sp’aj > jel. Spuridon, lat. Prosper.
"Vi{a je gora od gore spirala, √ srip, gmizati > jel. spēire, lat.
najvi{e brdo Spasovo". spira, -ans.
Dva su S. u godini: Veliki u ~etvrtak
spiritizam, sripa, mesec > lat. spiritus,
pre Duhova i Mali posle Duhova. -ismus, eng. spirit.
“Spasovdan se di~i letom, cvetom i splav, plavƒ, plovilo, ~amac, brod, √ plu.
svakom boìjom blagodeti”. U pozd- splata (splav), v. plato > lat. platta: platus,
ravu: "Spasi bog". "Sveti Spase spasi ravan, fr. plate, st. nem. pletta, nem.
du{e na{e"! Platte, plo~a, ravan, Plätta, splav, tur.
Mnogobrojni su nazivi zem. imena i cr- isplata.
kava s imenom Sv. Spasa, koji spada u splendor (vreme izlaska meseca), v. polno
"carske dane". > gal. esplender, lat. splendor, -ere, eng.
spasovnice, v. spas. splendour, fr. plen, puno.
S. su zajedni~ke seoske slave o Spaso- Split, v. pqusnuti > srp. Spqet, it.
vdanu. Spalato.
spahija, a{va (aspa), kow, kowanik > spoj, √ sp'‚j, pro{iriti, nabujati.
avest. aspa, per. sipahi, kowanik, jel. spa- spojiti, sp'‚jate.
hís. spora, sira, orawe, √ s‡ > asir. zeru, seme,
Kowanici su dobijali zemqu u posed, jevr. haríš, orawe, jel. sporá, setva, usev.
kao naknadu za vojnu slu`bu. spot (smisao: mno{tvo, Rab), sp'oša, smi-
spahiluk, v. spahija i luk. sao, √ sp'u > eng. spot. áéíóúš jevr. barkán,
spaho (dever), v. spahija. trn.
spektakl, √ spa{, pokazati > lat. spectare, sprdwa, spard'‚, takmi~ewe, nadmetawe,
-aculum. rivalstvo, suparni{tvo, zavist, √ sp-
ard.
372
sprdati, spƒrd'ate. sr(d)ce, h™ˆd, du{a, intelekt, √ h™i > rus.

sprud, sp’u—, pokriva~, gorwi deo > eng. serdce, het. kard, srce (> kartimia, gne-
ford, dan. Fjord. van), lit. širdis, st. ir. cride, lat. cor, -dis,
spr~a, spar{ƒ, parewe (sp™i{a, dodir- jel. kardia, eng. heart, nem. Herz: herzig.
ivawe), kontakt, veza, √ spar{. Sr|, v. Sr|an > st. srp. Srьggь, rus. Ser-
spr~iti, sp™(i){ƒti. gie, jel. Sergios, lat. Sergius.
spud (mera za teìnu), v. funta > slov. Sr|an (kal. ime), v. Srdan.
spad, ~e{. spoud, lit. spandis. S. je opisno ime za boga Strahora.
sram, srama, ispuwen ga|ewem, neubedqiv, Epski Sr|a Zlopogle|a je kopqanik.
slab (fig.), √ sran > avest. fsarəma, rus. Urokqiv je. Svojim pogledom okamenio
soram, per. šarm, nem. Harm, lit. sar- je vilu, Arapina i Tur~ina.
mata. U izreci: “Sv. Sr|e, sneg sve gr|e”.
srati, sƒrati, te}i, √ s™i. Srebra, -ica, v. srebro > jel. Argiros.
Srb, v. srbi. srebro, {ub'rƒ, srebro (= rixra) > rus.
Srba, v. Sarbi. serebr‘, lit. sidabras, prus. sirablan, st.
nem. silabar, nem. Silber, jel. sibros (árgós,
Srbac, v. Srba.
-uros < ™ixrƒ > kelt. arganto, lat. ar-
Srbi, sƒrva, ime za narod, boànski pri- gentum).
devak boga Nava, √ sarv > rus. serb,
S. je atribut Nava:
zdrav, juna~an, silan, beloruski s(j)arb,
sila, mnoìna, (kod Malorusa stoji u "Primorkiwa kowa ja{e
vezi gospodarewa), rum. Sirf, tur. Sirf, srebrnom se }ordom pa{e,
nem. Surben, Sorben, lat. Sorabi, ma|. sjaj Mese~e, sjaj"!
Szerb. Mitska Stupnica-voda grani~i svetove
Srbi (Sa(r)bini, Skordisci, Ardieji) Java i Nava. Na woj je straà, a dvor
su od Jadrana do Panonije (Strabon). "crnog" gospodara Nava koji vodi u
Ime Srbi se od starine odnosi na dowi svet je s leve strane srebrnog mo-
ratni~ki stale` (Veltman). sta, tankog kao vlas kose.
Srbinovo, v. Srbin. Srem, v. Semberija > nem. Sirmien, ma|.
Srbislav, -a, v. Srba i Slava. Szerem.
Srbica, v. Srbi > lat. Serbitium (Se- Srem~ica, v. Srem.
rbinon). sretati, {rat'ati.
Srbobor, v. Srbi i bor > norv. Sarps- Sreten, √ {rat’ (srat’), sresti > st. srp.
barg. sre{}, susret.
Srebrwak, v. srebro. Sretenije (Sretewe), {rat'ana, sretawe.
srediti, sr‹d'ati, neizvr{iti, gruba gre- S. je susret mladog Sunca na kowu i
{ka, √ srid'. Baba Zime, stare a`daje, koji simbo-
Srdan (bog Straha), su’™id(a), “drug”, “do- li{e mitolo{ki susret Leta i Zime
brodu{an”, prikriveno ime boga Nava, (15. 2). Po prazniku Sretenija, ovaj me-
√ h™i. sec se naziva “sretewskim”.
srda~an, su-h™id, dobre voqe, √ h™i. sre}a, {r‡ka, uspeh, sudbina, napredak:
srda~nost, sauharda. lepota, √ {r‡? > st. srp. sre{ta.
srdit, suhrid, srditi, √ srix > avest. Sribali (jel. Tribali), v. Srbi.
zərəd, arm. sirt, lit. širdai, sva|a. Sribali (Tribali) su Iliri (Livije,
Aristofan i St. Vizantinac) ili il-
373
irski Srbi (Halkokondil). Herodot stebel, rum. stebla, lit. stibis, jel. stiebas,
sme{ta Sribalske ravnice u predeo lat. tibia.
oko u{}a Morave (Brong) u Dunav (Ister). stabqika, v. stablo > a.s. ste(o)la, eng.
Srbi i Sribali je isto, a Sribalija je stalk.
zemqa Srba (Kedrin). Najpoznatija ple- stav, stƒva, (po)hvala, veli~awe, pohvalna
mena su Sribali i S(k)ordisci < pesma, √ stu > st. srp. stavъ, krstina
Sordi (Apijan). Sribali su Dalmati (poqopr. termin), rus. stav, lit. stava,
(Filotej) ili Panoni (Autarije), {to
jel. stoa.
nije u suprotnosti, jer su Dalmati i
staviti, st‚v‡ti.
Panoni srpska plemena, a Sribali i
Ra{ani su sve do XIX veka nazivani Stavra, st‡rvi, ime Gromovnika, vrsta
Srbima. sve{tenika, nebo, √ stri > jel. stavros,
uspravan stub (Dela apostolska), tek
Jelini su Srbe zvali Tribali, ali wi-
kasnije je dobio zna~ewe krsta.
hovu zemqu iskqu~ivo Srbija. Shodno
tome, Milutina tituli{u kao arho- stavrofor , v. Stavra i ferto.
nta Miza (Meda) i Tribala, a Nemawu S. je nosilac sve{teni~ke titule.
velikim arhontom Tribala. stagna, √ stag, prekriti, pokriti > rus.
srihtati, ati-s™ixƒti, kliziti preko st‘gna, ulica, poq. stegno.
ne~ega, terati od sebe, napustiti, po- Stagna, v. stagna.
slati, √ s™ix. staja, st'‚ja, leglo, jazbina: spremi{te, √
srkati, srekate, kretati se, √ srek > ~e{. st'‚ > eng. stu, stall, srp. stailo, staja.
srkati. stajati, v. stojan.
srma, ƒrsuna, srebro, -nast, napravqen od staklo (sklo, cklo), sikatila, peskovit,
srebra, beo, sijati, blistati, √ r‚s > koji sadrì pesak, razbacati, prskati,
tur. sirma, srebrni novac: sirmali, izve- √ sik > misir. sakal, st. srp. sklo, bug.
zeno srebrom, rum. cinc. sirma, jel. sý- rus. stekl‘, skit. sakrijum, jevr. šešelet,
rma: srp. sirmeahaizma (Aleksandrida). sem. kas, st. nem. stahhal, germ. glesum,
srna, sara•ga, vr. antilope, √ s™i > rus. lit. stiklas, prus. stiklo, rum. sticla, lat.
serna, lat. corun, eng. horn, nem. Horn. sucium: per. kasi (kasi), gle|osana grn-
srok (slovo, rima), {l‘ka, glas (bogova), ~arija.
re~ slave ili pohvale, zvati, √ {lok. stalak, v. stol.
sro~iti (sricati), {lokate. staman (star), stamen.
srp (mese~ev), s™ipa, Mesec, √ s™(i)p > st. Stambol (Carigrad), stamb'i, more, √
srp. serpъ, lat. sarp(i)o, st. nem. sarf, jel. stamb' > st. ruski Stambolь, -ulь: (Dor-
arpi: drépanon, oset. aexsurf. niя Stembolskaя, Crno more), krim-
srpak (vr. biqke), v. srp. tatar. Istambul, Stambul, tur. Islambol,
srpaw (ime za mesec), v. srp > rus. serpenь. "pun islama".
srubiti, srib’ati, ubiti, pobiti, povred- stambolac (petao sa vel. nogama), v. stub.
iti, √ srib’. stambolija (zobnica), v. stub.
sr~a, √ sr(i)x, nagomilati > per. sirce, tur. ( s)t amborje (stombor), stambu, stup, pot-
sirca. pora, √ stab’ > it. tambucio.
stabar, v. stablo > st. srp. stьbbrь, lit. stamen, st'emƒn, postojan, stajati ~vrsto
stuburas, st. isl. stufr, jel. stibaros. > lat. stamen, jel. stámnos, srp. temeq,
stablo stamb’a (stambu), stub ili stup osnova, mak. stomna, stomawa? rus. sta-
(potporan), deblo, stabqika, oja~awe, mik, lit. stomuo.
potpora, √ stab' > st. rus. stъbblo, rus. Stamen, -ko, v. Stane.
374
Ra{anskog vojvodu Stamena, postavio je stas, st'‚su, telesna snaga (= stƒna) > srp.
Lesandar za satrapa Vavilona, posle stasit.
smrti Darijevog satrapa na bojnom postati, √ st’‚, nepokretan, stajati > sem.
qu. sth, zaustaviti, eng. stop.
stampedo, stambu, gomila: te{ko gaziti, stative (tka~ki stan), st’‚tavja, kad se u
√ stamb > {p. stampedo. ne~emu stoji, boravi, ostane ili se nas-
stan, st’„na, stan, boànsko stani{te, √ tavqa, √ st’‚ > lat. stativum, stalak.
st’‚ > avest. stāna, rus. stan, oset. Stative (ime sela), v. stative.
astaew, per. stan, st. nem. stan, rum. stan, statika, satata, stalan, konstantan, √ sat?
lit. stanas, jel. ástinos, cinc. stane. > jel. statikē, statikos.
stana (stas), stƒna, ènske grudi, bradavi- stator, satata, bezprekidan, stalan > lat.
ca, sise, √ stan > jel. sthénos, snaga, stator, nepomi~ni deo.
ja~ina.
status, satata, postojawe, preimu}stvo
Stanari, v. stan. (stuti, ugled), pun, potpun, pravi, su-
stanat, v. stan > it. stante, mlet. stantus. {tina postojawa > lat. status, stawe,
stanac (kamen), v. stamen > srp. stena. poloàj, statua, postaviti, -tum, odredba.
Stane, stanu, zmijoliki zloduh, ime boga statut, stuta, hvaqen, slavqen (stauti,
Nava (= st’‚–“, “postojani”, stup sveta), hvala), ime boga Nava, √ stu > srp. Tuta,
za koga se veruje da je stablo na “drvetu lat. statua.
uzdràvawa” (asketizam), √ st’‚ > jel. stvar, v. tvar.
istemi, stavim, postavim. stvoriti, tvarate.
stani{te, st'‚n‡ja, pripadnost nekom me- Stvoriteq, tvƒ{šri (tvƒsšri), Prvo-
stu, selo, grad,. ro|eni, arhitekta, boànski pridevak
Stanko, st’‚naka, l. ime, poloàj, ~in, do- nebeskog ili glavnog vedskog umetnika,
stojanstvo. “majstor svih ve{tina”, graditeq koji
stanovit, v. stewati > eng. stentorian, zvu- je dao oblik boànskoj materiji, od
~an, prodoran: jel. Sténtōr. koje je stvoren svet, √ tvar.
star (film. zvezda), v. astro > it. starlleta. steblo, v. stablo.
Stara gora, v. stari i gora. Stevan, v. Stepan.
starati, samd'‚rajati, dràti zajedno, no- stevana (krava), st'‚pana, nositi, obitava-
siti, brinuti, voditi ra~una, √ d'™i. ti, ~uvati, odràvati, √ st'‚ > mak. sta-
Stare Laze, v. stari i laz. pan.
stari, st’‚vira, starost, -a~ki, √ st’‚ > Ovo je stariji oblik re~i “steona”,
rus. starый, lit. staras, st. isl. starr, st. nose}a.
nem. staren: mak. starac, kamen me|a{ steg, √ st'ag, gorwi deo, maskirati > rum.
ili preklad na ogwi{tu, st. ir. sruith, steag. st. norm. stong, nem. Stange, pri-
stari, dostojan po{tovawa. tka, {tangla.
Stari grad, v. stari i grad. Zastava je izvorno okrugli uro~nik, s
Stari trg, v. stari i trg. magijskom ulogom za{tite.
start, st'‚trƒ, mesto, poloàj, baza, stavi- s te g n o (bedro), sƒkt'i (= sakt'ƒn, sa-
ti, smestiti, sedi{te, namestiti, √ st'‚ kt’‚ni, RV V, 61), bedro, -ewa~a, motka,
> eng. start, lat. stature, odrediti, utvr- dràqa, prikriveno ime za `. polni
diti. organ > rus. stegn‘, lit. stigti, steigara,
starter, st'„t™i, vodi~, osnovni princip, a.s. thēoh.
{to podsti~e ili pobu|uje, ko nastoji.
375
stela, st'ala, uzvi{ewe, √ st’‚ > lat. stela, vali carevi, iako su ih vodili cr-
jel. stēlē. kveni poglavari.
Pogrebne stele su bile uobi~ajene u stepen (mera), st’‚pana, ustanoviti ili
Asiriji. Na pobedni~kim stelama su postaviti pravilo, u~vr{}en > rus.
naj~e{}e prisutni boànski simboli: stepenь, srp. stupaw.
A{urova tijara s rogovima, osmokraka stepovati, stepate, -jati, poslati, baciti,
zvezda bogiwe I{tar, polumesec Sina, prote}i, √ step > eng. step, srp. stepe-
Adadova muwa, [ama{ev ili A{urov nik, -c
ca.
disk sa krilima (Nedoma~ki). sterilan, star‰, jalov, -ica, uzaludan, tro-
Stela, v. astro > eng. Stella. {ak u, dim > jel. steiros, -rifos, lat. ste-
stema (kruna, mitra), st'ema(n), poloìti, rilis, eng. sterule, nem. ster (o), starke.
smestiti, trajawe, poloàj, snaga, mo}, Stefan, v. Stepan.
~vrstina, stabilnost, postaviti (po- Stig (vodonim), v. Stiks.
stavka), ~in stajawa, √ st’‚ > jel. sté- stignuti, stig'noti, koraknuti, √ stig' >
mma, venac. st. ir. tiagn, nem. steigen, jel. stéiho, ko-
stematografija, v. stema i grafo. ra~am.
Staroitalici su vencima kitili sl- Stiks, h‚šaka, reka Nava: zlato, √ haš >
ike. jel. Stýx.
stena, v. stanac (kamen) > eng. stone, nem. U jelinskom predawu ova smrtonosna
Stein: rus. stena, zid. reka Nava ima osobinu da razjeda zlato,
steno, -(tesan, uzan), v. stisnut > jel. stepa su se od we pla{ili ~ak i bemrtni
nós, sténōsis, lat. tensio. bogovi. Ahilu je ona darovala nerawi-
stenogram, v. steno i grama. vost.
stewati, stanati, razle}i, odjekivati, ne- sti, asti, postoje}i, √ as > st. srp. stъii,
artikulisan zvuk: √ stan > rus. stonatь, sveti (stilizovano na (starim) iko-
lit. steneti, sven. stamma, nem. Stimme, nama), gal. saint, lat. sanctus.
stöhnen, jel. sténo. stil, √ st’‚l, ustaqen > gal. stile, jel. stelo,
steona (krava), v. stevana. st’los, lat. stulus, eng. still, nem. still, stel-
Stepan (titularno ime), st’‚pana, upo- len.
ri{te (zemaqski atribut), sredstvo stisnut, st’‚snu, nepokretan, trpeqiv,
mo}i, uzrok stawa ili poloàja, po- ~vrst, izdr`qiv, √ st’‚.
staviti, √ st’‚ > srp. Stevan, -f
fan, eng. stisnutost, st’asnuta.
Steven, -phen, jel. Stéfanos, “ven~an sa stih, √ stig', korak, -~ati > jel. stíhos.
krunom”, lat. Stephanus. stihija, v. stuha~ > rum stafie, stahie, cinc.
Rukopolaèwe vladara svuda obavqa stihin, jel. stoiheia: stýhos.
prvosve{tenik. Samo kod Srba i Rusa
stiharion (vr. crkvene ode}e), v. stih >
vladar sam sebi stavqa krunu na glavu,
jel. stiharion, rum. stihar.
jer se po svetoota~kom predawu milost
boìja izliva na narodnog prvaka (iza- sticati, v. ticati.
branog na nar. Saboru), koji je nekada sto, {ata (sata), √ {ad? > st. srp. sъtta,
bio i prvosve{tenik. oset. sätä, avest. satem, jel. ekatón, lat.
Ovaj obi~aj zasniva se na milosti bo- centum, eng. hundred, nem. hundert.
ìjoj, koja se izliva na narod, pa je glas stobor (stoborje, stamborje), v. stamborje >
naroda, glas boìji. Otuda su odluke st. srp. stoborь, stub, lit. stebere, sven.
crkvenih sabora u pro{losti potpisi- staver.
376
stog (sena), √ st'ag, pokriti > rum. stog, strah, tr‚sa, tresti (sa–tr‚sa, vel. strah,
eng. stack, ma|. asztog, cinc. stugu, st. drhtavica), √ tras > avest. tarsatiu, per.
isl. stjaki, lit. stogas, krov, prus. stogis, ters, jel. tréo: tarsós, lat. terror, -ibilis, st.
steege. ir. tarach, pla{qiv.
stoèr, v. stog > rus. stoàr. Strahor (bog Straha), su’rida-druh, "koji
stojan (postojan, ~vrst), √ st’‚, ~in stajawa potvr|uje prijateqstvo", pridevak boga
(po boìjem primeru) > jel. statikós. Nava > srp. Straja, umawewe.
Stojan, v. stojan. S. je stari srpski bog Straha, sa
U predawu “zlatni Stojan i Stoja”, im- sedi{tem u javoru:
ena po postojanosti Sunca boìjeg. "Oj Straore, Straore, oj javore
stoka, stuk‚ (= toka), dete ili mlada Straore, ~ujem, ~ujem nebore".
ìvotiwa, √ stu. Epski bog Straha je Banovi} Strahiwa
sto(l), v. stela > lit. stalas, ma|. asztal, nem. oli~ewe Sunca boìjeg koje u prole}e
Stuhl, sedi{te. razgoni zle prosce svoje ène Prirode,
storija (pri~a, doga|aj), v. istorija > eng. posle zimskog perioda zamirawa, u
storu, it. storia. kome Priroda ne ra|a. Paralela ove
mitske ideje, nalazi se u spevu brigi-
stolovati (upravqati, vladati), st’alati,
ske (ra{anske) Odiseje.
ustaliti, u~vrstiti, √ st’al > lat. con-
stellatio. strateg, v. rat i Geti > jel. strategos, eng.
strategu.
Sto{ija (Sv. Stasija), v. Anastazija.
stratum, st™ita, prekriven, poklopqen,
strava (trizna), svad’varƒ, pravilno iz-
oboren, sru{en, razbacan, ba~en, ra-
veden obred ({rƒdd’a, odavawe po~asti
{iren > lat. sternere, stratum, sloj, stra-
mrtim ro|acima, odan, ispravan, save-
tus, prostrt.
stan, pravilan, istinit, veran), √ svad
> ~e{. strava, hrana, straviti, variti, strv, -ina (le{, -ina), st‡rvi, krv, √ stri.
sl ov. strova. streja (krovni venac), sraxa (sraja), venac,
strava, st‡rvi, Gromovnik, nebo, √ stri. √ s™ix.
S. je kad se dete od ne~eg upla{i, pa od Zajedni~ka spota strehe i ogrlice je
toga oboli. za{titna uloga.
Stragari (ime sela), astrag‚ra, oruàr- strela, ƒsira, zrak, usmerena linija, RV
nica, √ as (sr. arsenal). IX 76, √ as > st. nem. strala, nem. Strahl.
S. su u Prvom ustanku bili arsenal i strelac, ƒst™i, RV I, 161, √ as > srp. stre-
oru`nica ustanika. lica, vatrena prethodnica groma.
Stradun, st™ˆti, ~in zastirawa ili po- Strelci, v. strela.
krivawa: obarawe, √ st™i > it. strada, stremilac, st'iram, istrajan, postojan, √
lat. strata, jel. statra eng. street, nem s’tr.
Strasse. stres, sa˜√ tras, svetresu}i > gal. estreci
stramac, v. madrac > st. it. stramazzo. er, eng. stress, udar, lat. strictus, -ngere.
Straovila, v. strah i vila. stresati, samtrasati: stresan, samtrasa
S. sa ... "Svojim muèm mladim Pe- na.
ri{anom". streha (st. srp. krov), v. streja > cinc.
strati{te, prati{t'asu (prati{š'„), streaha, jel. astráha.
koji èli da ostane. Stribog (bog Vetra), v. struja i bog > st.
ir. Sribaga, Vi{wi bog.
377
strija, stara, naslaga, sloj, √ st™i > lat. stuk (komanda kowu), √ stak, udariti nasu-
striae, brazda. jel. istimi, (po)stavim. prot > srp. stu, [.
strina, √ str‰ > lat. sator. stuknuti (koraknuti unazad), stakati.
strofa, v™itta, metar, proza u stihu stumbati, stumb'noti, zaustaviti, prek-
(v™ittƒ, okretawe, obrtawe), √ v™it > inuti, zakr~iti, izgurati, zaprepast-
jel. strofē. iti, iskqu~iti, izbaciti, √ stumb' >
Struga, v. struja > st. rus. struga, te~ewe. srp. tumbe.
struja, srotj„, teku}a voda, protok (= sru- stup (direk: oranica), stup, uspravqen, go
ta: sr”, RV X, 96, potok), reka, talas, - -mila, drveni stub, √ st(’)p > st. srp.
ati, uvijati, uzburkanost, √ sru > st. stolp (Vavilon), eng. stump, jel. stýfo, sti-
srp. strue, rus. struя, avest. sru, jel. reo, felós, lit. stulpas.
jap. reiku, st. norm. rās, lit. sraujas, eng. S. je u srp. jeziku povr{ina grupisa-
race: stream, st. nem. stroua, -ena, nem. nih oranica, analogno "nebeskim wi-
Sturm, bura, prus. surus, vlaga. vama", gde se pred sjajnim stupovima
struna, s”tra, uè, ìca, vrpca, gajtan, sunca "rastupa" tama:
akord, skala √ s’tr > lat. struo, -ere, eng. "@arko sunce...
string, st. nem. stroum. ti rastupi stupove obla~ne".
strujawe, sravana. stupa, -ica (klopka), st”pa, vrh, gorwi deo,
Strumica (vodonim i zem. ime), v. struja gomila zemqe > st. nem. stampf, jel. stý-
> jel. Strumón (bog istoimene reke). pos, cinc. bata.
struwa~a, st‡™nƒ, ra{iriti, posut, rasut, Stupar (por. ime), v. stupa.
rasteran, ba~en > jel. strōmma, pro- stupiti, st’pjati, uspraviti, -an, √ st’p.
stirka. stuha (vjedogowa), v. stuva.
str{qen, s™i{šƒ, od ~ega se odustaje, (iz) suba{a, v. ba{a > asir. saba{u, biti qut,
ba~en, napu{ten, √ s™i > st. srp. strъ- per. tur. subaşi, nadzornik, rum. subaša.
{enъ.
subd’aa, ugu{en, udavqen, pritisnut, uga-
stube (lestve), v. stablo > st. srp. stъlbъ, {en, potisnut (dajvam), √ sub’.
lit. stulbas. Subarejci (starinci Asirije), v. Sabiri.
stublina (stabao), v. stablo. U vavilonskim izvorima S. su drugo
stuva (= stuha), stuva, deo kowske glave, ime za Asirce. Prvobitno su ìveli
√stu > srp. stuva~, zduh, zduha}. isto~no od gorweg toka Tigra. U sa-
Kow se ~esto javqa u obliku (zlo)duha. vremenim izvorima ih nazivaju Huriti
Stuve su sli~ne zmaju. Po soju su od (podrazumeva me{avinu naroda).
pravedna srca i ~esto se sastaju s Sabarija je staro ime Samarije (De-
an|elima. Bitke zduva su naj~e{}e u reti}).
martu. Sukobi su regionalni, oko ob- subota (podu{ni dan), v. Savaot > jevr. ša-
laka i letine ili odbrane wiva. Stuva btái, Saturn, ma|. szombat.
se uvek bori u svom obliku, za razliku
Subota je podu{ni dan u nedeqi,
od zmaja, koji moè uzeti bilo kakav
posve}en planeti Saturn. Otuda je su-
oblik.
bota nekada bila "|a~ka bubota", dan za
stud, √ st'u—, obuhvatiti, prekriti, uviti obredno {ibawe |aka, jer ìvotodavna
> rus. studa, st. nem. studa. snaga po magijskom uverewu zavisi od
studen, -ica (hladna voda), v. stud. mrtvih.
Studenica (vodonim: manastir), v. studen. Subota, v. subota.
Studenci, v. studen. Subotica, v. subota.
378
suvarija (kowica), s“var, sunce, svetlo, √ Sukara (por. ime), s’karƒ, deo pakla, √
s’ > per. suvar, kowanik, lat. cavaleros, k™i.
fr. cavalier, it. cavaliere: hindi surija, suklija{, {uklƒ, belo, sjajno, √ {u~.
svetli qudi (s glavom kowa) < s”rja, sukqati, suk'(a)jati, ~initi sre}nim, za-
sunce ili bog Sunce. dovoqiti, ushi}en, radovati se, ute-
Kowanici su u persiskoj vosci bili {iti, u~initi ugodnim, √ suk'.
Medi, koji su svojim bogovima dodavali sukno, {uklƒ, bela boja > srp. sukwa, ma|.
pridevak “kow”, jer to je bila obredna szoknua.
ìvotiwa i oli~ewe boga Sunca.
Sukci (Sagasti, [okci), v. sok.
suveren, suvƒr–a, vladaju}i, plemenita
S. su narod ra{anski (Markelin, So-
porekla: zlatan (sauvarna), bogatstvo, √
krates), a iskon im je oko Serdike.
v™i > gal. sov(e)rain, eng. sovereign, fr.
Starosedeoci su Slavonije, gde su se
souverain.
kao "sok" naroda doselili.
suvereno, suvƒr–a, neprikosnoveno.
Velejus ih pomiwe na po~etku nove
suvid, suvid, dobro poznavati, √ vid. ere kao Panone, a Menander 576. g. kao
sud, √ s’d, dovesti u red, upravqati, post- Slovene. Pavao \akon, Prokopije i
i}i, ispuniti > st. rus. sudъ, rus. sud, Jordan ih zamewuju sa Sisciji, dok
jevr. sud, knez, ar. sidi, gospodar: {p. Cid, neki traè poreklo Hrvata u wima (F.
ime narodnog junaka. Filipovi}).
Titula kneza je kod Srba i Rusa po- sul (mir), v. selam > ar. sull, izmirewe.
drazumevala ulogu sudije, sve do XX sula (sulica, kopqe), v. {ilo > ma|. szuca.
veka.
sultan, sulat‚na (< t‚rƒ, za{titnik), √
sud (posuda), s”da, {erpa, posuda, kuvawe, √ t™‰ > ar. sultän, tur. sultan, jevr. štaltán,
s’d > rus. s“dno, la|a. vladar, šultán.
Pojam suda ima dva zna~ewa: sud (po- Sultan, -ija, v. sultan.
suda) i mera (Gavri}). Mese~eve mene su
sulundar (~unak), h“lu–ša, ime za zmijo-
najstarija mera vremena, a mese~ev rog
likog zloduha, √ h“— > jel. solináriren.
simbol Nava u nebeskoj posudi obiqa,
jo{ u vedskoj predstavi prevrnute po- Suluma, v. Samovil.
sude. Sulumi (likijski), v. Ra{ulam.
sudanija (su|ewe), s’dana, dovo|ewe u red, suma (iznos), s‡ma, sve, ceo, sav, celoku-
~in sankcionisawa, ubijawe. pan, potpun (= simƒ: sumƒt), √ m‚ > rus.
suditi, s’date. sumƒ, gal. summe, somme, eng. summ, st.
nem. soum, lat. summa, -us, jel. Sigma.
Sudi}i, v. sud.
sumanut, k’manas, negacija intelekta, √
suàw, hawxa, sluàvka (< hawxika, è-
man.
nski pomo}nik), √ h‚?
Sumeri, v. Kimeri > akad.
suza, ƒ{ru (= asrƒ), suza, RV X, 95, √ as
{umeru, Sumer, jevr. Šinar .
> rus. sleza, mak. solzi, jel. sákru, lat.
lacruma, eng. tear, a.s. teran, nem. Zähre. sumirati, samijarti, dovesti, pridru-
ìti, √ ™i.
sujeta, sujate, dobro kontrolisana misao
(= sujata, veoma ispoqen, obuzdan, usme- sumoran, mara–a, smrt, ~in smrti, √ m™i.
ren ili vo|en), √ su. sumrak, sa-m‚raka, svet koji pripada
suk (kolac), {a•k“, prut, {tap, {iqak, √ Smrti, √ m™‡.
{a•k.
379
sunet, -}ewe (obrezivawe), s’n„, klanica survati, ’rvate, √ ’rv.

(= sauna), √ su > ar. sunnä, obi~aj, sün- Surdulica, v. serdar.
net, obrezivawe, tur. sunet. Su(r)ebi (> Svebi, [vabe), v. Serbi > lat.
sunit, su-n‡t'ƒ, duhovnik, pravedan, mo- Surebi, germ. pl. na Balti~kom moru i
ral, narav, dobrog dràwa, dobro vo- sev. ist. Evropi (u lat. kartama s.e. i
}stvo, √ n‡ > ar. sunna, obi~aj, obi~ajno kod Cezara), srp. [vabe.
pravo. Surija, surja, sunce.
sunica (jagoda), v. {ena. Surjova jama, v. Surija i jama.
sunuti, ƒsun‘ti, RV IX, 108, iscediti, ka- surla, v. svirala.
pati, oticati, √ su.
Surfija, v. Srbija.
sunce, s’n“, sunce, RV I, 103, √ s’ > hald.
Surfija je ime za Bugarsku u latin-
sin, mesec, rus. s‘lnce, jevr. hamá, su-
skim kartama.
nce, norm. Sunna, bogiwa Sunca, st. nem.
sunna, nem. Sonne, eng. sun, a.s. sunne: sused, samsada, susret, -awe, sastanak, dru-
srp. sinuti. èwe, gost, sagovornik, √ sad > ma|.
szomszed.
Sunce je lice pravde, a wegova ku}a je
brdu. Ono u mitu nema roditeqe, jer Sutivan, s“tvan, izdvajawe obrednog pi}a
se Ogaw sam od sebe ra|a i umire: ili onaj ko ga ispija, √ su.
“Oca nema, majke nema, a svako jutro se Suteka (bog Heta), h‚take{a, bog Nava, s
ra|a? Sunce”. obredom na re~nim obalama, √ hat >
Suwa, v. sunce. jel. Suteka.
suo~iti, s’~ita, upu}en, pokazan, ukazano, S. ili Suteha je bog Heta iz ugovora
ozna~en, nagove{ten, √ s’~. Ramzesa s carem Heta. To je bog vatre,
sunca i kowa (Majani).
supa, s’pa, √ su > germ. suppa, eng. soup, it.
zuppa, mlet. supa, jel. so’pa. su}ut, s’~ita, istaknut, pokazan, prikaz-
an, nagove{ten, onaj s kojim je op{t-
super, v. ober > lat. super, supra, gore, iz-
eno, √ s’~.
nad, n.lat superanus.
sufi, v. sofi > ar. sūfi.
supervizor, v. super i vid.
su~ka, s’~aka, isticawe, ukazivawe, poka-
suprostaqen, pratijatsami, suprosta-
zivawe, gl. glumac druìne, √ s’~.
viti.
su{a, {u{a, √ {u{.
suprug, -a, v. pruga.
Su{a, v. su{a.
suptilan, suptƒ, neprimetan, sredsre|en,
pritajen, uspavan, skriven, neosetan, ne- su{iti, {u{jati.
pokretan, ograni~en, temeqit, √ svap > su{t(i), sƒt-ta, postojawe, bivawe (< sƒt,
lat. subtilis, eng. subtle. bitan, bivaju}i, postoje}i, mat. istina),
sura (stih iz Kurana), s“ra, boànska re~, √ sat > lit. sās, esas, jel. ēón, eson, lat.
najboqe, odli~no, predominantno, √ sur sens (absens) bitnost, esse, essentia, -ialis.
> srp. "uu suru", mir, smiriti, dovesti su{tina (mat.), sat‡nƒ, stvaran, pravi,
u red, rus. sura, ar. surä, red, niz, tur. istinit, √ sat.
sure. sfera, sph‚ra, {irok, veliki, koji obi-
sura, s”r‚, duhovno pi}e, vino (oli~eno u luje, √ sp'ar > jel. sfaīra, sfaera.
}erci Peruna), √ sur > rus. su rica, sferoid, v. sfera i vid.
obredno pi}e (Vles kwiga). Sfinga, sinhƒ, lav, √ su > rus. sfinga,
Surbi, v. Sarbi > lat. Servili, Serbili, jel. Sfun: srp. singav, beli~ast.
Subeli.
380
S. je jedna je od najstarijih qudskih

gra|evina i simboli{e pet elemenata.
Predwi deo tela je bik (el. zemqa),
zadwi lav (vatra), krila orlovska (vaz-
duh), a glava ~ovekova (voda). Asirci su
dràli sfinge na ulazu svojih hra-
mova. Ona je mitski ~uvar kapije sve-
tova, koji ~uva planetu i krije tajnu
qudske civilizacije.
Scila, sk’al, skoliti, nestati, sru{iti,
pogre{iti > jel. Sculla, lat. Skulla.
sholastika, v. {kola > lat. sholasticus,
jel. scholastikos.
381
382
T
tavlija (ugojen), t‡vrƒ, jak, poja~an, intezi-
van, preteran, suvi{an, {irewe, √ tiv
> tur. tavli: srp. tava, ja~ina, tevlija, ti
gaw, [.
Tavna (vodonim), v. tama > rum. temnica,
ma|. tomlocz.
tabak, √ dab', prikupiti > ar. tabaq, debag, Tamnava (vodonim), v. tama.
tur. tabak, fr. {p. tabak, it. tabacco. Tavor, v. Taurus > kelt. taur, breg, tor, vi-
tabakana v. tabak i han > ar. per. tur. sok (po obi~aju da se visovima daje ime
dabaghhane, tabehhane, mesto gde se koà Bika), jevr. tur, breg.
prera|uje. Jedna planina Tavor je u Evropi, druga
taban, √ tamb, krenuti, hodati > poq. tab u Aziji.
an, tur. krim. tat. taban: tur. Daltaban, tavoriti, ga'vare-{t'ƒ, biti na dnu, √gah.
“dobar pe{ak” (pridevak velikog ve-
Tavri (Tauri), v. Taurus.
zira Mustafa pa{e, srpske poturice
iz sela Petri~ak kod Bitoqa, pogub- Tavri (Tauri) je ime za Kimere na se-
qenog 1706. godine). qene krajem tre}eg milenijuma s.e. na
Krimu, koji se po wima zvao Tavrid
tabanlija, v. taban i lija.
ili Tavrijsko poluostrvo.
Tabanovce, v. taban.
Tavroskiti, v. Tavri i Skiti.
tabati (i}i, nagaziti), tambati, i}i >
tada, tad„ (= tat, tad), √ tad > rus. togda,
jevr. tov, tob, i}i.
lit. tada.
tabla, v. talpa > lat. tabula, fr. tableau:
eng. tabloid, it. tavula.
Tadija, ta–—u, zadati udarac, pomo}nik bo-
ga Nava, √ tad > jevr. Tadej, hrabar,
tableta, v. tabla > fr. tablette. odvaàn.
tabor, √ tarb, prolaziti, putovati > st. taze, √ tas, uvenuti, izbledeti. > per. tāze,
rus. tabor, krim. tat. tur. tabur, ma|. mlado, zeleno, sveè: presno, tur. taze.
tabor, jel. tampóri, srp. tabija, utvr|ewe,
taj, tƒ (t„), taj (ovaj) > avest. ta, ton, tin, lat.
lat. tabernakulum.
is-tum, tam, tud. lit.
Tabor, v. tabor.
tajac, t‚xak (t‚jƒk), iznenada, odjednom.
Tabris (prest. azij. Medije), v. Taurus.
tajiti, st‚jati, krasti (= t‚ju, lopov: st‚ju),
tabu, t‚b“va, protivdejstvo za odre|enu uraditi iz potaje √ stai > avest. tāuu,
radwu, √ tap > tahi}anski tapu, zabra- het. tai, krasti, taiezzi, rus. taйn na, jel.
wen, skriven, eng. tabu, jevr. tábu, kata- tāýsios, obmana, lit. taks, tokia, lat. tolis.
star, jel. thambos, strahopo{tovawe
tajfun, v. Tifon > kin. tai-fung, vel. ve-
pred onostranim.
tar, ar. tūfān, jel. tufon, vihor, potop: it.
tavan, at'arv‰, RV I, 112, sve{tenica tifoso.
vatre, sredi{te delovawa, √ at > jevr.
tako, takƒ (= tat’a, na taj na~in), √ tak >
taván, -aná, prostorija, odeqewe, rum.
lit. tai, toks, -ia, lat. tolis.
tavan, jel. tabáni.
takmac, takmƒn, plod ne~eg, izdanak, po-
T. je prostor iznad veriga, centralnog
tomak, √ tak.
mesta posve}ewa doma}e vatre. Otuda i
brojni obi~aji vezani za krov ku}e, taksa, tƒskara, kradqivac, pqa~ka{ (<
me|u kojima je i “svekrva na tavanu”. tas karata, potkradawe), izraz prezira

ili uvrede, √ tas > lat. taxere. proce-
Tavan, v. tavan.
niti, n. lat. taxa, fr. taxe, eng. tax.
Tavan(c)i, v. tavan.
Poreklo poreza je obredno davawe.
383
taktil, t‚tk‚lja (t‚tk‚lika), istovre- talisman, t‚lalak{man (= t‚lanka),

meno doga|awe, √ tik > lat. tact, -is, -ilis, ~ovek obeleèn sretnim znakom (arkas)
-um, dodirivati: tangere, gal. tochier, eng. > bug. talasam, privi|ewe, per. tilismān,
touch: tack. ar. tilsaman, jel. telesma, fr. talismano.
tal, tala, √ tal > srp. talac, rus. talь, jel. taliti ({atr.), talati.
tālis, lat. tala, tālea. Tali} (Tales), v. Tala.
Tala, -ija, talla, ime ène Gromovnika > T. je bio anti~ki Srbin iz plemena
jel. Thalia, za{titnica umetnosti, lat. Vara, porodica Tali}, starinom sa
Thaleia, jevr. Atalija, sjajna. Krita. Osim filozofije, prou~avao je
talambas (dulumbaz), v. tambura > per. zvezdarstvo, zakonodavstvo, fiziku i
tur. davulbaz, tulumbaz. geometriju. Postavio je kalendar sa go-
talantara (pogrdno), tar†ntara, suprotna dinom od 365 dana i predvideo prvo po-
obala reke, √ t™‡. mra~ewe sunca 28. 5. 4945. godine (De-
talas, tƒras, sila, mo}, uspe{no delovawe, reti}).
frekvencija, energija, nanos (= tara˜ga, Najpoznatija imena sardske prosvete su
talas (veliki): plava), √ t™‡ > rum. tur. bili uglavnom Srbi: Tali} iz Mileta,
talaz, cinc. talaza: jel. thálassa, more. Pitak s Mitilene, Muzon iz Strume,
talasarhija, v. talas i arhi. Bias iz Priena, i Kleovul iz Karije.
Platon je u~ewe “sardskih mudraca”
talasograf, -ija, v. talas i grafo.
opisao kao “gozbu sedam mudraca iz
talasokratija, v. talas i Krat. Sarda” (Svetlica).
talason (duh za{titnik ku}e), v. Telus. talk (najmek{i mineral), kalka, talog na
talac, ut‚la(s), sluga, √ tul. dnu, sediment, √ kal > ar. {p. talco, n.
talenat (dar), v. talent. lat. talcus: jel. chálix (> halikaza).
talenat (asir. mera za teìnu), tulita, Talmud, mudrita, upe~atqivo, {to osta-
vrednovan, izjedna~en, uporedan (< tul„, vqa utisak, mudro, √ mud > asir. muda-
vr. mere, protivteà, ekvivalent), √ nutu nauka, (< mu du, znawe), jevr.
tul > jel. talanton, protivteà, balans, talmūdh, nauk, zbornik pravno-moralnih
lat. talentum, ant. mera za te`. i novac. propisa: srp. {atr. palamuditi, mudro-
U asirskom heksagezimalnom sistemu 1 vati.
talenat = 60 mina, 1 min = 60 {ekela, talog, v. tlo.
1 {ekel = 180 ka, a 1 ka = koli~ina talon, talima, osnova, podloga, tlo pri-
dnevne mere sledovawa jednom najam- premqeno za boravak: krevet, cirada
niku ili 120 ka = 1 narukum ili vre}a (platneni krov), √ tal > gal. talon, lat.
(Nedoma~ki). talus, peta: it. tallone, {p. fr. tallon.
talija (sre}a), tala, sre}a, su{tina korena, ma~,
klica, √ tal > ar. tali’, tur. talih, jel. talpa (debela greda), talp‚, posteqa, sedi-
thalia: asir. talamu, poklon: srp. tali- {te, klupa, krevet, √ trip > rum. talpa,
~an, sre}an. lat. talpa, tabula, st. nem. dilla, dili, daska,
talir (talar, -er), tul„-d’‚ra, mera vred- ir. tallaim?
nosti, {to drì ravnoteù, trgovina taqigati, tara˜gati, neprestano kre-
(tul„, teìna, va`nost, zna~aj) > ~e{. tawe tamo-ovamo.
slov. tolar, rum. taler, mlet. talaro, nem. taqige (tarantas), tara˜ga, kretati se
t(h)aler, daler, eng. dollar, srp. talar (Du- kao talas, talasast, √ t™‡ > tur. talige,
brovnik), tolar (Dalmacija), talijer, ta- rum. teleaga.
ler, toqar.
384
tama, tama, no} (t‚ma), nemir, jad, √ tam > tamnica (tavnica), v. tama > st. srp.
avest. tamah, asir. d‚mu, taman, crn, jevr. tьm
mьn
nica.
tminá, skrivawe, rus. st. srp. tьm ma: të- tamo, tƒtra > rus. tam, jel. tamos, timos.
mnый, bug. tuman, lit. tamsa, temti, ir. Tamuz (asir. bog Voda), tƒmas, zloduh koji
temen, st. ir. temere, st. nem. dëmar, su izaziva slabost > sum. dumuzi, arm. Ta-
mrak, lat. tenebrae. mmuz, ar. Tammūz.
tamaà, v. tomiti > ar. tama, grabqiv, T. je oli~ewe ìvotodavne mo}i bi-
gramziv, srp. tamaà, -nik, kradikesa. qaka. Wegov podzemni aspekt isti~e
taman (upravo), tmƒn, isti, na istom ni- jedna asirska bajalica, s kosmolo{kim
vou, jednak, poravnawe, √ tam > ar. pitawem, za{to su slatke blagodatne
tämän, tur. tamam, rum. taman, cinc. ta- vode osu|ene na ve~nu tamu?
mam, jel. tamám. Wegov simbol je riba. Jedno od na-
Tamara, t‚mrƒ, k}er boga Ve{tine i jva`nijih svetili{ta Tamuza bilo je
èna poluboànstva (neimara sveta): na Libanu (Durse).
bakar, √ t‚m > jel. Tamarisa, kraqica tanak, tan“, √ tan > rus. tonkiй, kimr. ta-
mitskih Amazonki: jevr. Tamar. nen, st. ir. tanae, germ. dunni, lat. tenuis,
tambura, a“dumbara, vr. muz. instrumenta -ere, jel. taný, duga~ak.
od drveta (Ficus Religioza) > ar. tanbūr, tanan, tanuna.
tinbur, per. dimbere, rum. ma|. tambura,
Tanasije, tƒmas, ime zloduha > eng. Tomas.
tur. tanbura, jel. tampouras, cinc. tam-
bara, -ura. Tanatos (oli~ewe Smrti), t‚ntƒ, izgubiti
svest, √ tam > jel. Thánatos, Smrt (sin
tamburin, ‚dƒmbara, vr. dobo{a, bubaw,
No}i, blizanac Sna), koji je odsecawem
buka, √ damb' > jevr. tanbúr, tof, tat. da-
pramena kose posve}ivao kandidate za
raban, fr. tabo(u)r, tambour, dobo{(ar), it.
Nav.
tamburo, -ino, mali dobo{, eng. tabur,
nem. Tamburin. Tana~, √ taw~, ugovor > srp. ta~an, ma|.
torvenu, zakon (= turfin).
Tamir, damit™ˆ, “krotak”, RV III, 34, Vi
{wi, @iva, √ dam. T. je bio Narodni sud Srba u Budimu.
Na ~elu ovog suda bio je birov sa 12 za-
T. je ra{anski pesnik koji je opevao
kletih lica (e{kuta), koji su vodili
zavojevawe Tesalije (Livadije?) u 16 ve-
usmene i pismene parnice.
ku s.e., kada se prvi put pojavquju
stranci na Helmu. tane, v. tonda.
U Ilijadi je izneta legenda o ra{an- tandarija (bestragija, nedo|ija), ta–—ur‡–a,
skom pesniku Tamiru, koji je pevao negra|anin, varvarin, √ ta–— > srp. tan-
lep{e od vila, kao i M. Obili}, pa su dara, pr~varnica: tandara-mandara, per.
mu vile iz qubomore oduzele taj dar. tandariha, neko mesto u raju, tur. tandr,
powava.
Tami{, tamasƒ, vodonim, √ tam > ma|. Te-
mes, nem. Temesch. Tane, tan“, ime poluboànstva, naro~ito
mr{avog, √ tan.
tamjan, d’’mrƒ-var–a (< d’’mrƒ, dim bo-
ja), magijska formula; jedan od sedam je- Pojam intelegencije je kod Indusa po-
zika vatre > jel. thumíhame, rum. tamaie, vezan s tankom, visokom i mr{avom
cinc. timiame, nem. Thumian. osobom.
U zapadnim jezicima je izveden od gla- Tankosava, t‚nava, tankost, mr{avost,
gola goreti: gal. incenser, eng. incense, ime ène boga Meseca.
lat. incensus, -dere. Tantal (kraq Qudeje), t‚ntƒ, disati s mu-
Tamnava (vodonim), v. tama. kom (t‚nti, gu{ewe), slabiti, slab-
385
qewe, ubledeo, klonulost, onemo}ao, iz- taran (st. srp. za{titnik), traman, od-
gladneo, uvelost, nesre}a, √ tam > jel. brana, za{tita, RV I, 53 > asir. taranu,
Tántalos, srp. tantalize, mu~iti, zadir- za{tita: ta(u)rtanu, titula vrhovnog vo-
kivati, tentalo, {aqivxija, [um., tan- jnog zapovednika (> sultan), st. srp. tar-
tela, ~ipka na podsukwi tan, za{titnik, jevr. tarhan, gwavator.
Po pri~i jelinskoj, Tantal je bio kraq tarana, tƒr'a–a, RV VII, 104, mrvqewe, √
Brigije (Frigije), koji je ka`wen (“tan- t™ih > srp. trun, per. terhāne, tur. cinc.
talove muke”) zato {to je odao qudima tarhana.
tajne boànske. Taranis (kelt. Gromovnik), v. taran > eng.
tanc, tans, vu}i se tamo-ovamo > gal. danci Taranis, Gromovnik (oli~ewe Jupitera),
er, -ser, eng. dance, it. danza, nem. Tanz. ~iji je atribut to~ak: ir. bret. kelt.
tancati, tansati. taran, grmqavina (vel{ki, grom).
tawir, tan“, tanak, √ tan > ar. tannur, jevr. tarapana (gu`va, gomila, mete`), tƒrpa–
tanur, srp. tanur, daska za testo. a, vrsta magijskog obreda s bajalicama,
tawiti, tanoti (= tanati). √ t™id > rus. tarapan, ar. per. tur. darb-
tawxara (pu{ka), √ taw~, povu}i, okinu- hane, rum. tarapana.
ti > rum. cinc. tingire, jel. tenzéri. tarac(a), v. terasa > per. tārhāne, it. teraz
Taor (selo na Rudniku), v. Taurus. zo, cinc. tarhana, jel. trahanás.
Taorsi, v. Tauri. Tarvan (ime an|ela), ƒt’arvan, sve{tenik
vatre (koji prinosi obredna davawa uz
Tapiola (Nav Kalevale), tƒpa, pakao, top-
vra~awe i bajawe), bog Nava, √ at.
lota, gorewe, sjajnost, √ tap.
U mazdejskoj veri, Tarvan je jedan od
Gospodarica T. ima plave ~arape i cr-
deset an|ela Sunca.
vene podvezice. Ove boje epske slike
zore, zajedno s belom, postoje u srpskoj Vedska at’arvaveda, je kwiga bajalica,
narodnoj no{wi, a prenete su i na tro- gatawa, ~arolija i isterivawa zlih du-
bojku. hova.
tara, v. dara. Tarent, v. Tara.
Tara, t‚rƒ, "tera~", pridevak boga Nava u Kolonisti iz M. Azije su osnovali
zna~ewu "za{titnik": ime ène nebe- grad Tara, danas Tarent, u oblasti
skog sve{tenika, √ t™‡ > het. Taru, bog Nove Srbije (Terra nove di Sibari), s gla-
Neba, otac Telepina, oli~ewe toka Os- vnim gradom Sibari (Nikoli}).
tvarewa, poistove}en s godi{wom obno- Tarijati, v. Tara.
vom prirode. Tarik, taru{, pobednik, RV VI, 45, √ t™‡
Tara (vodonim: oronim), v. Tara. > ar. Tārik, "udara~": pridevak Venere.
taraba, t‚rava (= d‚rava), {to je od drv- Gibraltar je Xebel al Tārik, “stena Ta-
eta √ t™‡ > asir. tarba~u, staja, dvo- rikova”, kako su ga Mavari nazvali, ka-
ri{te, ar. darabah, rum. taraba, lat. trav, da su prodrli u [paniju, 1711. g.
trab, stub, {p. taravita, vise}i most, it. Tarita, v. tarot
trabaccolo: tur. taraboles, vr. pojasa. tarifa tarapanja, tovar, prevoz, zakup-
Taraba vezana likom je “vrqika”. nina, vozarina (= ‚t‚ra), √ t™‡ > ar.
Tarabi} (por. ime), taru, drvo, sin Pr- ta'rīfä, fr. tarif.
voro|enog. Tarkvinije (titula: zem. ime), t‚rak‚jana,
tarabuka (vr. bubwa), v. tara i buka > potomak Titana: porodi~no ime < t‚-
jevr. tarbuhá, buka, larma. raka, ime Titana-zloduha, koje kao pri-
dev zna~i “spa{avaju}i”, √ t™‡.
386
Ime posledweg kraqa Rima, zapam}e- srp. tadba, kra|a, st. ir. taid, kra|a,
nog po tiraniji. tatao, titao, li{iti.
tarot (tarok), taritƒ, "vo|a”, bog Nava, √ tata, tatƒ (= tata, t‚ta), RV VIII, 91 > het.
t™‡ > it. tarocco, nem. Tarock. attas, jel. lat. tata, atta.
Simbolika tarot karata sluì za pre- Tatar, v. Tartar > rus. Tatarin, st. tur.
no{ewe znawa. Ima 22 velike arkane Tatar, stanovnik sev. Kine, per. Tātār,
i 56 malih arkana, ukupno 78. rum. Tatar.
Tartar (ad), v. tarot > jel. Tartaros (fig. Prvobitno je ovo ime Mongola, a zatim
bezdan). stanovnika Sr. Azije.
Tartar je ime st. zavetnog an|ela, na- tatar (ulak), v. Tatar > tur. tatar, glasnik,
dzornika pakla. po{tono{a, skorote~a, ulak, tur. ~ag.
tat. tatar, poq. tatarka.
Hesiod kaè da se sve reke Okeana
sjediwavaju u Tartaru i opet razilaze. Tatar (planina), v. Tartarija.
Tartar je \erdap u geografiji jelinske "Tatar-planina" je epski pridevak
mitologije, u kome je Bronzana kapija No}i i nalazi se tamo: ..."gde petao ne
Posejdona, danas poznata kao Gvozdena kukuri~e".
kapija ([kokqev). Tatarbuxak, v. Tatar i buxak.
Tartarija (Mongolija), v. Tartar. Tatibor, v. tat i bor.
Tarhna (ra{. vladar), v. Tarkvinije jel. Tatidar, v. tat i dar.
Targitaos, Targiteut (Teut za{titnik, Tatija, -na (ime mese~eve naravi), tat-
Dereti}). (t)alƒ (= totil‚, "neograni~ena"), ime
Tar{i{ (bibl. Raseni), v. Ra{ka > bogiwe Nava, √ tal? > rus. Tatjana, jel.
misir. Tur{a, Raseni (Etrurci). Thétis, Tetija ili Tetida, vila i majka
T. su apeninski Raseni. Septuaginta Ahilova, jel. Tatiana, ime svetiteqke.
pod T. smatra Kartagu ili Kartadu, Tatomir (l. i zem. ime), v. tata i mir.
dok arapski pisci podrazumevaju Tu- T. je epski pridevak mladog Meseca:
nis. “Sedi vila ukraj vira, ~eka sina Tato-
“La|e Tar{i{“ su la|e rasenske, u mira, da se rodi, da ga vodi? Danica i
koje se ubrajaju i la|e svih ostalih ra- Mesec". Mitska kosmogonija izvodi
{anskih plemena s Helma i M. Azije stvarawe ènidbom mladoga Meseca sa
(Dereti}). mladom Muwom... "Mlad Mese~e moj po
tar{i{ (jevr. biser), v. Tar{i{. bogu o~e" ...
Tar{i{ je stare{ina hora Tar{i{i- "Vino pije Novak i Radivoj
ma (“blistavih”). u gorici pod jelom zelenom,
tas (vage), √ tas, baciti gore ili dole > st. sluì vino dijete Tatomire".
rus. tazь, ar. tās, jevr. tas, -it, tur. krim. Taulanati, v. Teut.
tat. tas, it. tazza, {p. taza, fr. tasse, -ette, Telutija je regija oko Dra~a (Pelutije).
nem. Tasse.
taur, v. Taurus.
Prvobitni tasovi nebeske Vage su M.
T. je staro-kritski vrhovni vojni zapo-
i V. Medved, kroz koje prolazi osa
vednik.
Mle~nog puta.
Taurezija (selo kod Skopqa), v. Taurus >
Tasa, v. Atis.
lat. Tauresium
tat (st. srp lopov), t‚j“, t‚j“st, kradqivac,
Tauri, v. Tavri.
RV I, 4, √ t‚j > jevr. ta'tua', prevara, st.
Tauriana, v. Taurus > lat. Taurianum.
387
T. je na Tolomejevim tablama ucrtana |awima u pro{losti, legenda, √ ‡h >

na desnoj obali u{}a Save u Dunav. jel. thésis, jevr. tejza.
Otuda je proizvoqno tuma~ewe ovog na- Teiras (sin Jafetov), v. Tiras > jel. Theí-
ziva kao starog imena Zemuna. ras.
tauro, -(bik), v. Taurus. Biblijski T(e)iras je od Crnog mora do
tauromahija, v. tauro i mahija. Rajne. Jezik ove Ra{ke zemqe (Thrákas,
Taurus (Bik), t‚vura, bik, znak Bika, √ Flavijus) zvao se "tudsek" (> toj~e >
turv > avest. staora, gal. tarvos, lit. tau- doj~e).
ras, bivo, prus. tauris, ir. tarb, srp. polab. teke (malo), tokƒ, izdanak, malo dte, √ tu~
täur, jel. tauros, lat. taurus, {p. toro, nem. > jel. tekmá, plodnost, porod.
Stier. Tekija, v. tok.
Tau{anovi} (por. ime), v. zec > tur. tav- Tekica (l. ime, [), v. teke.
šan, zec. tekme, tokma, oblak, √ tu~ > st. isl. toka,
tafos, stupa, grob > jel. tafē. st. sven. thökn, a.s. duxian, zamagqivati.
tacna, v. tas. tekovina, v. tok.
tax (kruna), √ stu~, zgodan, pogodan > tur. telal, talavƒ, muzi~ar, √ tal > ar. dällāl,
tac, vr. dervi{ke kape. tur. tellâl, cinc. tileal, jel. tellális.
Taxici, t‚xika, naziv za Persijance. tele, tar–a (= tƒru–a (taluna), mlado), √
ta{, a{na (akna), RV VIII, 2, kamen, √ a{, tarx > lat. tollo, tuli, tollere, jel. terin, di-
ak > asir. du{u, tur. taş. zati, lit. tēlias.
ta{t, -ina, ta{šƒ, zami{qeno, proizve- tele, -(dalek, na daqinu), v. daqe > jel. tēle.
deno, modelovano, √ tak{. telegram, v. tele i grama.
Ta{kent, v. ta{ i kanton. telegraf, v. tele i grafo tur. teligraf,
Ta{lixe (tur. Kamenica, Pqevaqa), v. ta{. nem. Telegraph.
Ta{majadan, v. ta{ i majdan. televizor, v. tele i vid.
T. je mala beogradska, u zna~ewu “Ka- telekineza, v. tele i kineza.
meni majdan”. Telemah, v. tele i ma~ > jel. Telemachos,
tvar, √ tvar, pretvoriti, preobratiti, "borac na daqinu", ro|en uo~i Trojan-
preobraziti > lit. tverti, prus. turit. ske bitke.
tvoj, tvƒ (= tv‹, tvis; tava), RV II, 20 > telemetar, v. tele i metar.
rus. tvoй, lit. tavas, prus. twais, jel. toi, telepatija, v. tele i patiti.
st. it. tavas, lat. tuus. teleskop, v. tele i spas.
Tvorac, v. Stvoriteq. tel(es)o, taras(a), snaga, ja~ina, ~vrstina,
tvoriti, tvarate > rus. tvorˆtь. uspe{nost, delotvornost, √ t™‡ > ven.
tvrd, d™i—'a, ~vrst, u~vr{}en, √ drin’ > st. teles, telo, teleso, per. teluse, korice
srp. tvrda, asfalt. za sabqu.
te (tebe, -i), te, (tava, tubjam) > rus. tebe, telefon, v. tele i fon.
tebя, avest. tava, teibuā, prus. tebbei, lat. telefoto, v. tele i foto.
tibi Telus, tala, tlo, najniì sloj, √ tal? >
Tevtoni, v. Teutoni. lat. Tellus, bogiwa Zemqe.
teìti, texati, {tititi, braniti, prote- telfa, v. tlo > per. telfa, blato, glib.
ìrati, √ tex > lat. protectio. tema (predmet, postavka), st’„na, oblik,
teza (postavka), itih†sa, "tako je bilo", he- poloàj, stawe, sfera (bogova, qudi):
rojska istorija, preneta pri~a o doga-
388
delo, slu~aj, doga|aj, √ st’‚ > jel. théma, tenda, ta–—u, baciti senku, astr. delim-
postavka. i~no poma~ewe, √ tad > it. tenda.
tema (oblast), st’„na, oblast, okrug, prov- tenzija, v. steno > lat. tenebrae.
incija, teritorija. Tenka (ime rta Pag), v. tanak.
temarh, v. tema i arhi > jel. temarh, up- tentalo (spadalo, ([um.), t‚ntƒ, zamor,
ravnik oblasti. bol, jad, nevoqa, oskudica, iscrpqenost;
tematika, v. tema. uvenuti, izbledeti, sparu{en, gubiti
teme, uttamƒ, glavni, najvi{i (temena ~a- sveìnu, √ tam > it. tentare, attento, po-
kra), podignut, uzvi{en, na~elo, √ ud? zoran.
temeq (fig. po~etak), st’„ma(n), snaga, ja- teo, -(bog, boànski), v. Teos > jel. theós,
~ina (st’emƒ(n), stabilan, postojan, ~in lat. dius, dues.
stajawa, kontinuitet, trajawe), poloàj, teogonia, v. teo i gen.
boravi{te, mesto stanovawa, √ st'‚ > Teodor, v. Todor.
asir. temene, kamen-temeqac sa zapisom
Teodosije (sv. ime), v. Teo i dati > jel.
o gradwi: etemenaki, hram temeqa neba
Theodosios.
i zemqe (Vavilonska kula), jel. temenos,
sveti ome|en prostor (mesto za bogove):
teozofija, v. teo i Sovija.
themélion, lat. stamen, rum. temelie, cinc. teokratija, v. teo i krat > jevr. teokratja.
thimel’u. teologija, v. teo i logo > jevr. teológ.
temeqit, st’‚ma-vat, imati jaku podlogu, Teos, djƒus bog, boànski, nebeski svod (=
snaàn, jak, ~vrst, mo}an. divƒs), √ dju > jel. Teos, lat. Deus, eng.
temena, v. metania > ar. tämäni, pozdrav, Thea.
molitva, tur. temanna(h), rum. temena, Teofil, -a, v. Teo i piliti > jel. Teo-
jel. temená, cinc. timenee. filos, eng. Theophilus.
Temza, v. Tami{ > eng. Thames, lat. Teme- Teohar, v. Teo i ~ar (> jel. charis) > jel.
sis. Teoharos, "blagodat boìja".
temija, v. anatema. Teofan, -a (sv. ime), v. Teo i fono > jel.
Temi{var, v. Tami{ i varo{ > rum. Theofanis, “ bogojavqen”.
Temišoara. teofobija, v. teo i fobija.
Temko, uta•ka, poluboànsko ime. tepe, st”pa, vrh, gomila, √ stup > eng. top,
T. je istorijsko ime srpskog vojvode iz tur. tepe, brdo.
kineske dvorske hronike (Milojevi}). Kod Ju`noameri~kih Indijanaca re~
Temni}, v. tama > srp. temno, pomu}eno “tepe” ozna~ava gomilu ili stepenastu
svetlo. piramidu. Marsel Ome kaè da se ovaj
tempal (tempao), st’„na, sveto, posve}eno naziv upotrebqava {irom planete:
mesto, oltar > jap. tenno, gospodar neba, Bir-tepe, C. Gora, Kul-tepe, Heti: Me-
st. srp. temblo, it. tempia, rum. timpla, ksiko, Tepe-lena, Arbaniija, Kok-tepe,
lat. templum, deo neba magijski ome|en Turke stan, Tepe-k’aan, Irak, Kassis-
(osve}en prostor ili gra|evina), eng.
tepe, Tu rska, [anon-tepe, Trapezunt,
temple. C. more (Svetlica), Bal-tepe (Makedo-
nija).
temperament, ‚—ambarin, ponosan, aro-
gantan > lat. temperamentum. Tepe, v. tepe.
Temska (vodonim: manastir), temana, vla- tepeluk (kapica), v. tepe i luk.
ga, mokrina, te~an, √ t‡m > eng. stim. T. je ènski fes ukra{en zlatom.
tenac (vjedogowa), v. tjena. tepexik, v. tepsija i xi.
389
tepsija, tapasja proizvedeno grejawem √ termogen, v. termo i gen.

tap > tur. tepsi, depsi, rum. tipsie. termometar, v. termo i metar.
tera (zemqa), d’ara, zemqa, √ d'ri > ar. dar, termos, v. termo > jel. thermós, topao, fr.
oznaka mesta, lat. terra, eng. earth: terrier, termidore.
nem. erde: rum. taran, seqak. termosfera, v. termo i sfera.
Tera, v. tera > lat. Terra, majka Zemqa. termofobija, v. termo i fobija.
terazije (vaga), tul„s‚ri–i, treperewe, Terterija, v. Tartar.
drh tawe ( < tul„, vaga), √ tul > per.
terca (tre}i ton), v. tri.
tērāzu, tur. terazi.
tesan, tak{a, proizvod drvodeqe > srp.
Terazije (mala beogradska), v. terazije.
tesanik, ograda.
teraj (zap. na~in), tƒra, kretati se, pro}i,
tesar, tak{it™i.
√ t™‡ > hindi tara, ajde, jevr. tar, puto-
vati, jap. tara, uzvik za napad (< t‚rƒ, tesati, tak{ati (taksati), oblikovati
misti~an slog). se~ewem, zase}i, klesati, √ tak{ >
avest. tašaiti, stvarati, taxti, per. tašitan,
terasa, v. tera > eng. terrace.
splavariti, jel. tekton, tehni, zanat, umet-
terati, tƒrati. nost, lat. texo, -ere, tkati, plesti: telum,
Tereza, tulas‡, bogiwa Bosiqka, √ tul > koji ciqa, oru`je, textus, st. nem. dehsa,
lat. jel. Theresia, it. Teresa, nem. The- -la, tesla, nem. Dachsbeil?
reza. testija, tastivƒs, {to stoji, traje ili os-
Terezija (mala sarajevska), v. terazije. tane u ne~emu (= st’‚tavja, kad u
Terezina, v. Tereza. ne~emu stoji, boravi ili ostane √ st’‚)
Terezovac, v. Tereza. > lat. testa, mak. stovna.
teren, v. tera > fr. eng. terrain, {p. terreno. Teta (prikriveno bo`. ime), dˆti, “bezgra-
terziba{a, v. terzija i ba{a > rum. ter- ni~na”, boànska majka Titana i Ve-
zibaša. trova, oli~ewe Veda i zem. atmosfere,
√ d‚ > jevr. {ipt. Dita, l. ime.
terzija, √ dri, poderati, oparati, uzrok ra-
sturawa > per. derzi, ar. tur. terzi. tet(k)a, v. Teta > lit. teta, tetka.
teritorija, d’ara, zemqa + turŠja, {to T. je pridevak starije ène ili maj~ina
se sastoji iz ~etiri dela > lat. territo- i o~eva sestra.
rium, avest. khtuiria. Teterev (vodonim (sliv Dwepra), v. tetreb.
terme, v. termo > jel. thérmai, fr. thermi- tetiva, tatva, osnova realnost, element,
dor. Tetija, v. Tatija > jel. Tithýs.
termin (termen), tarman, tok vremena ili Momir naziva Tetiju “srebronoga”. Je-
doga|awa, vrhunac obrednog posta, pro- linski Okean i wegova èna titanka
laz, prelaz, √ t™‡ > lat. terminus: Ter- Tetija, roditeqi su svega postoje}eg.
min, oli~ewe Me|a{a, it. termine. Sunce, zvezde, No} i Dan (Zora), ra|aju
terminologija, v. termin i logo. se iz Okeana (nebeskih voda) i ponovo
termo, g'armƒ, toplota, vrelina, grejawe, u wega padaju, a ku}e bogova nalaze se
ime tvorca (Tapas) RV X, 114, √ g'™i > s obe strane Mle~nog puta.
brig. germe, arm. jerm, jevr. gamar, go- tetosati (“gledati kroz prste”), v. tet(k)a.
reti: termi, toplotni, prus. germe, go- tetra, v. ~etiri > jel. tetra.
rme, st. nem. warm, nem. kuerna, Warm ( tetreb, tittira, √ tix > rus. teterev, jar-
-felt, zem. ime), eng. warm, gal. terme, jel. ebica, per. tederv (medski tetaros), lit.
térmē: thérmō: thermai: theros, leto, lat. teterva, prus. tatarwis, st. isl. tidurr, ir.
formus.
390
tethra, {v. tjäder, jel. tétraks, lat. tetrinnio, Teut(r)an ili Teut(r)on je mitski kraq
tetrissito, kvakati, jel. tétraz. Medije i Teut(r)anije, koja stoji u vezi
te}i, tƒkti, √ tak > avest. tačaiti, st. ir. s Medijom, kao wen deo ili pograni~na
techid, beàti, ir. techim, lit. teketi. teritorija. U starom srpskom proro-
Teut, -on, tratra, upu}eno Gromovniku ~anstvu Teutranija je naziv za Germa-
(Tratri) √ t™‡ > jel. Teutras, mitski niju (Dereti}).
kraq Medije: lat. Thouth, Theuth (Kik- Te(k)huti (= Tot), v. Teut.
ero): Theos (Bo{ar): Theuttus, Thoth (La- tefter (bele`nica), v. defter.
ktanius): Teýtamos, asirski kraq, kelt. Te{an, d‚sanu, ime poluboànstva, zlo-
Teutaes. duh (< d‚sƒ, boìji ili sluga ènskog
T. je Manetov otac. Wegovo ime zna~i pola), √ d‚s.
narod ili pleme. Nemci se vezuju za te{iti, tu{jati. zadovoqiti, √ tu{.
mitsku li~nost Tuiscon, praroditeqa ti, tvam.
Sarbata, koji su danas Poqaci, Rusi,
Tiamat, taim‚tƒ, ime zmije, √ tam > asir.
Litvanci, Borusi, Da~ani, Sedmobre-
Tiamat, bogiwa majka Zemqe (u sumer-
àni i Ugri (Vorlab).
skom mitu prva stihija je bila vodeni
Teuta (il. kraqica), v. Teut > il. Tri- haos, okean s ènskim likom). T. je
teuta, druga èna Agronova. oli~ewe vodene stihije (= sum Namu).
Teutoni, v. Teut > kelt. Teutates < teutto, Tibareni, v. Tubal > jel. Halibes.
narod, lat. Teut, -ones, lit. Tauta, Ne-
Tiberije, tivara, “lovac”, boànski pri-
ma~ka, it. Tedesko, fr. Tedesques, nem.
devak oli~ewa ravnote`ne sile, √ tiv
Teutche > Deutche (od XVII v), srp.
> lat. Tiberius, ma|. Tibor.
Tude{ak, Nemac.
Tibet, b’ota, √ b’ux > ar. Tōbän.
Erodot kaè da su ra{anski (tra~ki)
kraqevi slavili boga Teuta kao bogo- Tibetanac, b’auta.
oca, rodona~elnika i za{tinika, po Tivat, v. Teut > it. Teodo.
kome nose ime Teutoni (Tevtoni). Sva tigaw, tigma, vreo, -lina, vru}, √ tix >
plemena koja su izvodila svoje poreklo tur. tiğan: jevr. tigén, prìti, lat. tega-
od boga Teuta, zvala su se Teutisku num, jel. tēganon, cinc. tigansire.
ili Teutoni (Dereti}). tigar, √ tig', povrediti, ubiti, zaklati >
Asirski vladar Teuton (= Tevton) je st. srp. tigr, jevr. tígris: tigár, tigra, sva-
u~estvovao u Trojanskoj bitki na |a, avest. tigr, strela, per. tigra, o{tar:
strani Troje. U Galskim ratovima Te- jel. lat. tigris, gal. tigre, eng. tiger.
utoni su bili udruèni sa Simbrima. Tigar (rajski vodonim), dagƒrgala, “vo-
Teut(r)an, -ija, tarutrˆ, “osvaja~”, RV VI, deni tok” > jevr. Híddeqel, avest. Tigra,
66, pridevak Gromovnika (= tratri), ar. Diğlä, tur. Dicla.
“podstrekiva~”, RVX, 178: pomo}, √ t™‡ Sumeri su ga zvali Indigna, a Sveto
> jel. Teýtras, mitski kraq Medije, Teu- pismo Hidekel, tre}a biblijska rajska
tranije, l. ime jednog ahajskog ratnika, reka koja te~e prema Asiriji.
per. Thraetaon (= Faridun, u Firduzijevoj Vavilonska legenda kaè da je T. ro|en
“[ahnami”, ime boànstva koje je zau- je iz o~iju Mardukovih, kao i Eufrat.
zelo tvr|avu Zmaja, oslobodiv{i vode Neki opet kaù da je T. dobio ime po
i ène), lat. Teutania (Farlati), pog- boànskom tigru (Dionisu), u jelinskoj
rani~na dràva, dominion ili pokra- redakciji.
jina Medije.
tija (voda), stij‚, staja}a voda, √ stjai.
Tijana, v. Dijana.
391
Vidas i Tijana su ilirski boànski Tirseni, v. Tur{a > jel. Tursēnoi.

par, u natpisu na kamenoj ari na|enoj T. su gusarski narod, koji se doselio iz
kod Topuskog (R. Mari}). Qudeje (Herodot). Bili su sve do Her-
tijara (kruna s tri vrha), v. tri > jel. tiara. cinskih planina i srpskog jezera (La-
T. simboli{e sva tri (mitolo{ki) po- cus Veneticus), na zapadu (Nikoli}).
stoje}a sveta. Atribut je vi{e bogova: Tireni su narod Rasije. Ime su dobili
Keva, Mitra, Apis, Cerera. po misirskom nazivu za Ra{ane. Volon-
tik, √ tik, pro}i (= √ t‡k), izazvati. ski kaè da se u wihovim zapisima
ticati, tikate. pomiwu Geti (Nikoli}).
Tika, tika, li~no ime. tisa, tak{a, -kƒ, vrsta drveta, √ tak{ >
tilisum, v. talisman. per. taxš, rum. tise, lat. taxus, jel. tózo, to-
kson, luk (tisov): ma|. tisza.
Timok, temanah, voda, √ t‡m > lat. Tima-
cus. T. je uro~nik, vilinsko i falusno
drvo.. O Badwe ve~e se unosi u ku}u, a
Timo~ani, v. Timok > bug. Timo{ko, vl.
dvore ga kao i mrca:
Timocueni.
"Te secite tisova drveta
Timotije, -a, v. Tiamat > eng. Timothu,
jel. Timotheos, lat. Timotheus. na~inite tisova nosila".
timpan, v. topan > st. srp. timьppanь, rum. Na tisovinu (kao i klenovinu) se hvata
timpina, jel. týmpanon, it. timpano: tim- vrag. Prut od tisovine {titi putnike.
bro, mlet. tampano. Tisovo drvo je endemska vrsta, koja
traì vla`nu klimu. Od we se prave
Tina, -e, v. Atina.
kov~ezi za mo{ti. Kod Kelta je tako|e
tinga (boja), pi•kta, √ piwx. grobno drvo. Dugove~na je i ìvi 1000
tinktura, tikt(aka), gorak ukus, √ tix. godina. Sadi se pored ku}e ili crkve,
tinta, v. tinga > lat. tincta,- ura, obojiti, jer je ne napada nijedan insekt.
tingere, fr. teint, nem. Tinte, it. tinta, - Tisa (l. ime: vodonim), tak{a, ime zlo-
oria. duha > jel. Tiso, vodena vila ([kokqev).
tintara (glava), tƒntra, vode}i, princi Drvo tise, li~no ime i vodonim, eti-
pski ili su{tinski deo sistema, tip, molo{ki su jednaki.
sistem (= t‚ntra), osnova, √ tan. tisu}a, tu{ita, vr. brojnih nebeskih bi-
Tintor, v. tinta. }a, √ tu{ > eng. thousand.
Tinturija, v. tinta. Titani (divovi), ad'iti, sedam vedskih bo-
tip, √ tip, rasut(i) > jel. tupos, uzor, oti- gova neba RV IX, 114 > jel. Titan, div,
sak, oblik, lik, nacrt. Titos, l. ime, lat. Tit, -us.
tipik, v. tip. Sorbejev (Orfejev) mit kaè da su Ti-
T. je crkveni pravilnik bogosluèwa. tani, preolimpijski bogovi bili spr-
tipologija, v. tip i logo. èni kada su pojeli novoro|enog boga
Baka. Iz wihovog pepela Palada je st-
Tir, v. car (sar).
vorila qude, koji su pola boànski a
Osniva~ Tira je Feni~anin Agenor, a pola titanski.
Tirci Puni i Feni~ani.
Titanija, v. Titani.
tiran, -in, v. taran > jevr. tirán: tarhán,
T. je vilinska kraqica Vatre u ger-
gwavator, jel. týrannos, lat. turannus.
manskoj mitologiji, èna Oberonova.
Tiras, tƒru{a, osvaja~, pobednik, RV VI, 15:
titi (gojiti), v. toviti.
X, 115 √ t™‡ > brig. Turas, bog rata u
Ilijadi, rus. Taras, l. ime.
titiba (stenica), titib'a, √ t‡v.
392
titraj, tit’a, titraj, vatra, (tit’i, konak toga, √ st'ag, pokriva~ > lat. toga, tegere, -
me mese~ev), √ tu? urium.
Tifon, v. Piton > arm. Tufon, jevr. Sefon, Todor, todƒ, Sunce, RV I, 150, √ tud > eng.
jel. Tufón. Theodore.
Stoglavi T. bio je poveren na ~uvawe Todorica (”Todorova subota”) todƒ, jaha~,
Pitonu u Delfima. RV IV, 16.
tih(o), t’{–im, tih √ tu{ > rus. tihiй, Todorovo, v. Todorica.
srp. tu{wak, koko{iwac, lit. t’kas, je- Pada u prvu (Todorovu) nedequ usk-
vr. tohu, rum. tihnit, prus. tusnam. r{weg posta, a u narodu se zove “Kow-
Tihomir, v. tih i mir. ska slava” ili “Kowski Veligden”. Za
Tica, v. ptica. wu se vezuje obi~aj "xilitawa", kow-
ticati, tekate, izazov. skih trka ili "objahivawa" (Pirot),
koje je bilo je u obi~aju kod Nemaca,
ti{tati, ti{t'ati, -e, postojati, √ st'‚.
sve do kraja 19-og veka.
tja, sj‚t, mo`da, √ as.
toz (prah kafe, soc), tusta, prah.
tjena (sjena), v. osoj > srp. Tjenti{te
tok, √ tak, te}i > rus. tek“, per. tak , avest.
(Sjeni{te).
taka, ar. täkuä, lit. teku, takas, tur. tekle,
tla~iti, tva~ati, pokriti, prekriti, lat. tactus, theca, jel. tēkē.
markirati, √ tva~.
toka, tokƒ (= t“~, RV VI, 48), izdanak; dete,
tlo, tala, najniì sloj, dno √ st™i > oset. deca, √ tu~ > tur. toke, srebrna dugmad
tillaeg, st. rus. tьllo, ra{. talina, prus. ili plo~e na dolami, rum. toaca.
talus, pod, lit. tiles, st. ir. talam, ir. tal-
Toka je pore|ewe i oli~ewe sun~evog
laim, nem. Diele, lat. tellus, telurim, tur.
diska, sa za{titnom ulogom.
telve, jel. tilía.
toksini, v. tisa > jel tokson, luk tisov, s
to, tat. otrovnim strelama.
tobe (tevbe), v. tobelija > ar. tur. tobe, tolkovati, tarkƒjati, tuma~iti (< tarka,
zavet: tevbe. predstavka) > rus. tolk, eng. tolk, ir. ad-
tobelija, tubara, izbegavati (t’baraka, tluch, blagodarim.
~ovek bez brade, evnuh), ugovor, pogodba, tolma~ (tuma~), tallik‚, uporedan prevod,
zavet: ku~ka, √ tup > hindi tobala. ar. kqu~, govoriti odre|enim tonom, √ tal
tur. tevbeli. > het. tarkamaja, rus. tolma~, rum. til-
T. ili virxina je devojka iz ku}e bez maci, lit. tulkas, tur. dilmac, nem. tol-
mu{kih pogomaka, koja se zavetuje na metche, Dolmetsch.
celibat, a obla~i se i pona{a kao mu- tolom, tomara, kopqe, harpun, dr{ka ba-
{ko. rjaka: √ tam?
tobolac, tubara, iskakati: povezivati, √ Tolomej (Lagi}-Soter), tomara, ime za pr-
tup > tat. tubal, etka ili narod.
tov, √ tiv, biti mastan > srp. tiba, stomak, T. je Lesandrov namesnik Misira, os-
lat. adeps, mast, salo. niva~ makedonsko-misirske dinastije
tovar, tivra, napregnut, intezivan, √ tu? Lagi}a, Aleksandrijske biblioteke i
Tovarnik (selo), v. tovar. univerziteta. Wegov naslednik je sa-
tovatna (mast), t„vat, mnogo, obilno > lat. gradio Aleksandrijski svetionik.
tautus. tom (deo), v. tomiti > jel. tómos, odse~ak.
toviti, t‡vati > srp. tovatna (mast). Toma, tama, tama, No}, √ tam.
393
Toma{ (l. i zem. ime), tƒmas, zloduh koji tope (afg. mogila), v. tepe.
izaziva slabost > eng. Thomas, it. To- tope}i, tƒpu{i, RV III, 30, gorewe, paq-
mazeo, jel. Thōmás: eutathanasia, lako ewe: toplina, tapana.
umirawe, lat. temero, oskrnaviti. topiti, tapati > avest. tāpaueiti.
Toma{evac, v. Toma{. topke (nazuvci), v. patike.
tomb, √ tumb, tuga, àlost > gal. tombe, Toplica, tƒpana, toplota, gorewe, sjaj (su-
lat. lat. tumba, -e, nem. Tumbe, jel. tým- nca): ime za boga Ogwa ili pakao, √
bos, breg, ar. tabūt, mrtva~ki sanduk. tap > prus. Tappelauken.
Tomislav, v. Toma i slava. Epski Milan Toplica jezdi na doratu,
tomiti, tamate (= tamjati), gu{iti, √ vas u suvu zlatu. Barjak (Toplice) je ta-
tam > rus.. tomitь, jel. tómos. ko|e od zlata. On daruje kosovki de-
U st. srp. tomiti zna~i gu{iti, mu~i- vojci "koprenu (maramu) od zlata":
ti, umoriti. “Po tome }e{ mene spomenuti,
Tomqen, tomar‚na, l. ime, > srp. Tomq- po kopreni, po imenu mome”.
enovi}, por. ime. T. je ep. ime Ogwa: zem. ime: vodonim.
tomruci (klade), v. tolom > tur. tomruk, toplica (bawa), tƒpa, gorewe, sjaj (sunca),
rum. tumarug. √ tap.
ton, t‚na, zvuk, glas, vlakno, ìla, √ tan topola (jablan), v. topor > lat. populus,
> jel. tonos, lat. tonus, -are. nem. Pappel.
tonda (u{tap), tund, okrugao > it. tondo > T. je drvo u koje grom ~esto udara.
ritondo.
Topola, v. topola.
tonzura, ~’—‚-kara–a, “pravqewe kreste”,
Staro ime T. je Kamenica.
jedan od 12 obreda ~i{}ewa kod dece >
lat. tonsura. topor (sekira), √ dab’, udarati > rum. topor,
cinc. tupor, per. täbär, tur. tabar, teber.
Obred t. je postrig ili strièwe. Po-
znat je kao arijevska frizura, koju je toptati, dab'ati, √ dab' > srp. topot.
nosio Ramzes (ekspertiza L'oreal-a) ili topuz, v. top > ar. dabbus, tur. topuz.
Sv. Sava na fresci iz Mile{eve. top~iba{a, v. top i ba{a.
Ton(k)a, v. Tinka. Top~ider, v. topxija i do(l) > tur. topçu
tonot (zamka: teneto), tƒntu, klopka, uè, deresi.
ìca, konopac, osnova (tkawa), vlakno, Jedan Top~ider se nalazi u Avgani-
√ tan > lat. tendo, tenax, nem. dehnen. stanu.
tonus, d’ƒnus, luk: znak Strelca, √ d’an > Tor, v. Taurus > per. Thor, l. ime, jevr. t'o,
lat. tonus, jel. tónus, zatezawe. bik, nord. Thor, Gromovnik, sin Odinov.
tonuti (potonuti), tamate, daviti, √ tam torana, tora–a, luk, svod, slavoluk.
> jel. potamos, reka. T. je budisti~ki slavoluk na ulazu u
towa (tmurno vreme), v. tama. hram.
top, dab’a, grom, grmqavina, √ dab’ > rum. toraw, tora–a, uzvi{ewe, fig. vrh, √ tul?
cinc. tur. top, jel. tópi. > jevr. torén, jarbol.
topaz, tapus, √ tap > gal. topace, fr. topa- Toraw, v. toraw.
ze, lat. topasius, jel. topázos. torba (vre}a), b’ƒstr‚, torba, kesa (ko`na),
topan (tupan), v. top. √ b’as > srp. bursa, per. tubre, -ere, zob-
topao, tapa, toplota (t‚pa), -ina, √ tap > nica, kowani~ka torba, tat. krim. torba,
lat. tepeo, -ere. rum. torba, tur. tobra, tur jel. torbaz.
394
toreador, v. Taurus > {p. torero, -ador. trace, {p. traza, fr. trace, it. traccia: st.
Torlak (ime visa), v. }arlijati. ir. traig, noga: ka{ubski tragi, natrag.
T. je u zna~ewu: "vetrovito mesto". tragati, drahate.
tortura, turƒ, RV VIII, 79, povrediti, √ trajati, tr„jate, sa~uvati, negovati, od-
tur > eng. torture. braniti, spa{avati, √ trai.
Tot, v. Teut. trajekt, tarika, splav (< tari, ~amac), √
t™‡.
Tot je misir. oli~ewe Meseca, gospo-
dar Magije, mudrosti i pisma, boà- Trajko, v. Trojan.
nski glasnik i pisar, mitski tvorac traka, t‚raka, preno{ewe, uzrok prolaza
tajnih nauka i otac alhemije, koga Je- (prelaza), √ t™‡ > eng. track.
lini zovu Hermes Trismegistos (triput tranzit, v. trans > lat. transitio.
najve}i, lat. Hermes Tris megistus.) Stoji tra-la-la, t‚rala, nepostojan (tar-t‚rala),
u vezi sa znawem gradwe piramida. raskala{an, √ t™‡.
Klement Aleksandrijski kaè da 42 tram (gl. balvan), tar‚m, prepre~iti, √
kwige Totove sadrè celokupno qud- t™‡.
sko znawe. To znawe je T. po predawu trans (svest), √ trans, govoriti: sijati >
misirskom uklesao na hieratikusu pre eng. trance, gal. transe.
potopa, a Lesandar obnovio posle po-
trans, -(preko, s one strane), tirƒs, (po)-
topa, na steni kod Ninive. Poznato je
preko, kroz, iznad, odvojeno, bez, √ t™‡
kao "Tablica simbola" ili mudrost pr-
> zend. taro, jevr. tar, tair, lat. trans, -ire,
epotopskog vremena.
pre}i: fr. transire, nem. durch, dures, lat.
total, tƒti, toliko mnogo, √ tan > lat. turs.
tot, -us, -al, -alis, eng. total.
transverzala, tira{~ina, popre~no, vo-
Totilo, totila, oblik zloduha sa pridev doravno, presecaju}i > n. lat. transver-
kom “neograni~eni”, √ tal? zalis.
Ime istorijskog osniva~a ku}e Svevla- Transilvanija v. trans i Silvan.
dovi}a, koji je 490-e godine osnovao srp-
T. je u zna~ewu: “preko {ume”.
sku dràvu na Apeninima.
tran{a, ƒn{a, udeo, komad, partija, √ an{
tocilo, tasar‚, projektil, predmet ba-
> fr. tranche.
cawa, RV I, 64 √ tas > a.s. scutel, eng.
shuttle. trap, tra, za{titnik (fig. osigurati), √
trai? > cinc. trap.
to~ak, v. kota~.
trapav, trap‚, stidqivost, neodlu~nost,
to~iti, tƒkati.
zbuwenost, √ trap.
To{a, to{a, ime sina Vi{weg, √ tu{
trapaviti, trapate.
to{a, to{a, zadovoqstvo, √ tu{.
trasa, pra√ s™i, usecawe, veran ne~emu,
U obi~nom govoru: “praviti se to{a”. napredovati, prese}i > {p. traza, it.
trabant, v. dveri i ban > per. dārbān, traccia.
vratar (dār, vrata + bān, ~uvar), rum. da- trasirati, prasarati,
raban, nem. Trabant.
Trasilo (st. srp. bog Straha), trasara,
trabozan (trabazana, perda), v. taraba > stra{an, √ tras.
tur. tirabzan.
”Oj ti bane Trasilo...
travatura (tanak zid), v. taraba.
ne muti nam vodice,
trag, √ dr‚h, brazda: bdeti: zapisati:
tvojim kowma kragujima”...
uloìti > gal.. trac, -e: traiz, eng. track,
395
tratina (ledina, Nav), v. Tartar > st. treger, √ trak', i}i, pri}i > lat. trahere,
nem. trata, nem. Tratte. vu}i, it. trassare, gal. traiz, uè, trainer,
Tratina, v. tratina. vu}i.
trauma, v. rana > jel. trauma, eng. trauma. trezan, -ven, tar{a–a (= t™ˆ{–‚), èdan,
tra~, √ pra~', obavestiti, ispitati, sa- predmet èqe (< tri{‚, èdan, èqa
slu{ati > nem. Tratsch. kao }erka qubavi), √ t™i{ > nem. thurst,
èdan, jel. tarsís, su{a, lat. torreō, eng.
trviti, turvati, nadmo}, trvewe, nadvlad-
thurstu.
ati, √ turv.
treid, trada, {to se delom ili potpuno
treger, √ trak', (po)krenuti > nem. Träger.
otvara, √ trid > eng. trade.
trg, √ tark, zakqu~iti, predvideti, nasl-
trem, tar‚m, pre}i popreko, iza, s one
utiti > rus. torg, asir. (akad). tamgaru,
strane, prelaèwe (= tara), √ t™‡ > st.
mu{terija, jevr. togár: tagrán, trgovac,
rus. teremъ, trem, dvorac, kupola, rum.
ar. tadzir: tigaret, zarada, st. tur. turgu,
tur. tarim, jel. téremnon, ku}a, ma|. terem.
mong. torgh, torgu, lit. torgus, st. skand.
torg, {v. torg, fin. turku, rum. tirg, lat. trend, trand, poslovan, otvarati, rascve-
tergeste, -etio, ven. ilir. tergitio. tavati, √ trai? > eng. trend.
Trg, -oovi, -{
{te, v. trg. tresak, trasa, kretawe, pokretnost, kor-
ak, potez: "tre{ewe", ogwi{te: {uma,
trgati, traukate, i}i ( = √ d’auk, uzrok
√ tras > rus. troska, muwa, mlatiti, (>
pribliàvawa), √ trauk > nem. Trager.
ga--trask, gumno), per. ters, cinc. trasca,
trgovati, tarkajate. nem. dreschen, mlatiti.
treba (obred: èna), trˆ-ƒmbe (= …mbaka), treset, v. tresti.
“trooki” ili "od tri ène (majke) odn- Treset, v. treset.
egovan (podojen)": sve~anost prino{ewa
treska (iver), v. tresak.
obrednih kola~a, posve}enih bogu Nava,
s prikrivenim imenom > st. rus. treba, Treskavica (oronim), v. tresak.
oltar, srp. trebovati, traìti: potreba. tresti, trƒsati > lit. trišo, ir. tarrach,
Treba je obred ~istila~kog karaktera, jel. tromos (drmati), strah (> trema): tréi,
koji se odnosi na sva tri postoje}a sv- lat. teror.
eta. tretman, t‚ratamaja, gradacija, stupaw,
U zna~ewu devojka, “treba” je u srpskom srazmera, u razli~itom stepenu, √ t™‡
jeziku imala smisao ène dostojne > fr. traitment.
po{tovawa, jer “amba” (majka) je pride- tre{ten (pijan), t™i{išƒ, promukao, ra-
vak bogiwe Nava, koji se zadrào u id- pav, neravan, grub, naboran, nedovr-
iomu “dobra treba”. {en, uspaqen, RV I, 16, √ t™i{.
Trebeìt (vodonim), v. trebiti. Trì~, v. trg.
Trebeni{te, v. treba. tri, -(tri), trˆ > jel. tria, gen. -dos: treīs,
Trebiwe, v. treba. lat. tres, tria, tertius, eng. three, it. terza:
srp. trojaniti (wivu), orati tri puta u
trebiti (~istiti), v. treba rus. terebitъ,
godini.
srp. trebe`nik, ~istilac,
Beogradska meteorolo{ka {kola insi-
Trebi{nica (vodonim), v. treba.
stira na nematerijalnom kosmi~kom
Trebnik, trˆ-…mbaka, jedno od 11 imena pravilu broja tri: vulkani na suncu se
boga Nava, RV VII, 59: linga > st. srp. uvek javqaju tri puta: posle svake
trъbbnikь, molitvenik, drugo ime za ol- tre}e rotacije sunca mewa se magnetno
tar. poqe: elektromagnetna sila sa sunca,
396
uvek udara tri puta u nematerijalni Triglav (Sv. Troica ili Trimurti) je
krst severne polulopte zemqe, preko sli~an Svetovidu, ja{e vranca i uvek
koga uti~e na sva doga|awa na zemqi se predstavqa troglav:
(Stevan~evi}). “Oj Triglave sveta Trojca
triam, √ trimp’, zadovoqiti (t™imp’a- sveta, presveta, najsvetija":
–a, ~in dopadawa, zadovoqewe) > jel. tri- "Na{ gospodar Triglav veqi,
ambos, lat. triumphus, -vir, -atus.
na{ stvoriteq i drìteq
Praznik Triama su stari Srbi ili
i veliki umoriteq"...
Ra{ani slavili svake tre}e godine,
kao uspomenu prvog pohoda na Istok doratasti veqi kowi,
Nina Belovog, iz plemena Nebrod, pre- {tono nose te junake,
~etiri hiqade godina. Obi~aj je dràn mile borce Triglav-bora,
sve do sredweg veka kada ga je crkva Vi{weg boga stvoriteqa,
ukinula (Dereti}). Jakog @ivu ru{iteqa
Bel je bio gospodar sva tri sveta, a we- i Brawana braniteqa”.
gov trozubac simboli{e trostruko kre-
Brojni su nazivi manastira i toponima
tawe svetlosti, jer broj tri je suime za
sa imenom Sv. Trojice. (= Trimurti).
Ogaw.
Tri je broj stvarawa u vedskoj legendi
Tribali, v. Sribali. o nepobedivosti Vi{weg boga, ~uvara
U jelinskom izgovoru, Tribali su sveta. On je u tri koraka opkora~io
ilirski Srbi (Halkokondil) ili Sri- svet (zemqa, atmosfera i nebo ili ra-
bali ([afarik, Surovjecki). |awe, zenit i smiraj sunca). Brojni su
Tribalija (Zahumqe), v. Tribali. manastiri i zemqopisna imena s nazi-
tribesa, v. tri i besa. vom Sv. Troice.
T. je trostruka besa ili zakletva srp- trigon, v. tri i ugao > jel. triganon.
skog kneza Prelimira, zabeleèna u X- trigonometrija, v. tri, ugao i metar.
om veku, pre doseqavawa [iptara na trizna, t™ˆ{–‚, ime }erke Smrti (tƒr-
Helm. {a–a, RV VII, 104, smrtni udarac),
Tribor, v. tri i bor. gu`vawe, gomilawe, √ tri{ > st. srp.
Tribreg, v. tri i breg > nem. Triberg. trizna, borba, nadmetawe, takmi~ewe;
tribun (narodni vo|a), d™ivƒn, prodoran, pomen uz izvo|ewe juna~kih igara, lat.
o{tar, koji probija oklop, √ d™‡ > lat. tiro, po~etnik u ratnoj ve{tini, regrut,
tribunus: tribus, stale`. jel. terpo. eng. toro, novajlija, st. isl. strid, spor,
rat, nesigurnost, jel. thureós, {tit.
Trivali (jel. ime Sribala), v. Tribali.
Vite{ke borbe strave ili trizne (tr-
Trivun, -a, v. Tripun.
zan, -na, strava, sredselo) su izvo|ewe
Trivunu{a (ime sela), v. Tripun. ratni~kih ve{tina na sahrani zas-
Triglav (ime boga: oronim), v tri i glava. lu`nog pokojnika. Pomiwu se na Ati-
Pridevak Troglavi u srpskoj juna~koj linoj sahrani, u Nestorovoj hronici i
pevaniji nosi trojedan bog Stvoriteq, ~est su motiv na bogomilskim mramo-
Svarog: rima.
“Na{ gospodar Triglav veqi, Iz ovog srpskog obi~aja, razvili su se
na{ stvoriteq i drìteq sredwevekovni vite{ki turniri na ev-
i veliki umoriteq“. ropskim dvorovima.
trijes (grom), v. tresak.
Trijeska (Vuk), v. tresak.
397
Trikala, v. tri i kala. nom, a Jelini su dràli da Trifonis

T. je stolno mesto Sini{e, polubrata ìvi u ovom jezeru.
Du{anovog, cara Epira i Tesalije u Zoolo{ki triton je da`devwak (bur-
zna~ewu "trostruka tvr|ava" (Nikoli}). wak). Veruje se da wegovo kidawe daje
Triq, v. tlo > ilir. lat. Tiluri. nadprirodne mo}i.
Trimorfa (ime Hekate), v. tri i murta. triumf, v. triam.
triwa, t™ˆ–a, bilo koja ìtarica, slama, triumfovati, trimp’ati.
trava, biqka, √ t™i–. Trifkovi}i, v. Trifun.
trioda, v. tri i hod. trica (trojka), tri~’a, strofa od tri
Triodita (ime Hekate), v. tri i hodati. stiha.
Tripalo, t™ipƒla, puza~, √ trip. tri~av, tu~~'a, prazan, bez sadràja; kr-
hak, sitan; uzaludan, jalov: neznatan,
triper, √ t™ip, èqa za uìvawem, zado-
tri~av, bezna~ajan; malenkost, √ tu.
voqiti (= ƒ√ t™ip, RV VII, 56) > gal.
tripper: triper, putovati, kretawe brzim Tri{a (oli~ewe Smrti), tri{(n)‚, è|:
koracima, eng. trip. }erka Smrti (}erka Qubavi), √ tri{.
Trip(k)ovo, v. Tripko. trka, dr‚k, brz, -ina, hitar, okretnost, u~-
estalost, √ dr‚ > st. srp. trъk kь, ~e{.
Tripo, trˆ-ƒmba (…mbaka), jedno od jeda-
drcati, tr~ati, jel. trého, beàwe: troc-
naest imena boga Nava, RV VII, 59.
hos, ir. trice, brz.
Tripun, v. Tripo > srp. Trivun, -f fun, jel.
trkali{te, k‚{š'ab'™ˆt, voditi ozna~e-
Trifunos: Trýfon (brigijski), lat. Triphom,
nom mestu ili ciqu (< k„{š'‚, tr-
Triphonus.
kali{te (= k„{š‚), √ k‚{ > st. srp.
Nave~e Tripundana, uo~i Sretewa, po- potrkali{te.
~etak je Novog leta. Po vedskom i srp-
trlo (tor), tarala, kretawe tamo-ovamo,
skom verovawu, sunce tri puta zaigra
{upqina, zatvoren prostor, √ t™‡ >
od radosti:
srp. tor (obor), rum. tarla.
“U prole}e na Sv. Tripuna,
trn, t™nƒm, vlat trave > srp. trnac, vo}-
jedan danak tri puta se hvata, wak: trmka, ko{nica.
a tri puta igra na istoku”. Trn, -oovo, v. trn.
Tripura, v. tri i pura. Trnova (zem. ime: vodonim), -aac, v. trwe.
T. je u hindi predawu trostruko opasan trwe ({iprag), t‚r–a, napravqeno od tr-
grad zloduha, na nebu. ave > srp. strwika.
Trismegist (Tot (Hermes), v. tri i mega Troilo v. Troj > jel. Troilos, sin Apolo-
> jel. trísmégistos. nov.
trisula, trˆ{”la, trozubac, atribut boga Troj, ‚trejƒ, ime boga Nava, √ t™‡ > jel.
Nava. Atreýs (Mikenski Troj je na{ao zlatno
Triton, trita, “tre}i”, vedsko “boàn- runo): Tros.
stvo voda” (Gromovnik), RV VII, 47, ud- Troja (Ilion), v. Trojan > fr. Trois.
ruèno s boànskim Vetrovima i Gr-
Ime grada koji je po legendi osnovao
omovnikom > zend. Thrita, jel. Tritōn, bog
Trojan, sin Dardanov, praunuk Husov.
mora, sin Posejdonov (ponekad Posej-
U starom veku bilo je 12 gradova sa
don), koji je pomagao Argonautima: tri-
imenom Troja.
tos, trito-genís.
trojak, traja.
Srpsko jezero (Serbonis) na Sinaju, kao
i Nil, nazivani su Tritonovim ime- Trojan, v. Troj > lat. Traianus, rimski car,
poreklom {panski Srbin.
398
Mitski kraq Trojan je iz Trojana trs (loza: pleme), drak{a, grozd (= trh,
grada (Cer, Ras). Po predawu je troglav loza?), √ drak’ > jel. thýrsos, lat. tursus,
i nije smeo na sunce da se ne rastopi. it. torso: srp. troska.
Vojvoda Bala~ko, troglavi Arapin, ili trska, -ttika, v. trs > srp. truska, st. koqe
"srebrni car" su iz Trojan-grada beza- u vinogradu.
kowa (dowi svet).
Trsat, v. trs > it. Tersatto, lat. Tharsati-
U da~koj tradiciji Herkul se ~esto cum: st. srp. trsъttь.
javqa pod imeniom Trojan (Durse).
Trst, v. trs > it. Trieste, jel. lat. Tergeste.
trojanke, v. tri.
Trst je zem. ime s dvostrukom etimo-
T. su razmak od tri nedeqe, u kalen- logijom, od “trs” (loza) u srpskoj re-
darskom ra~unawu godine. cenziji i “trg” u latinsko-jelinskoj.
Trojanci, v. Troja. Trstena (potes, [: mikrotoponim), v. trs.
T. su od Dardana, potomci Dardanovi s Trstenik, v. trs.
brigiskom Batijom, a w. sin Trojan
Trsteno (Dubrovnik), v. trs.
osnovao je Troju (Ilion). Trojanci su
hetski narod (Sajs). Zajedno s Brigima
trt (prde`: supr. od o~ekivanog), √ trut,
i Jerme nima, pri{li su Lesandru rasturiti.
prijateqski i prihvatili ga bez borbe. trun, v. truwewe.
Lesandar Veliki je sebe nazivao Troja- truwewe, trin’ana.
ncem, Rusija se zvala “zemqa Trojano- trup -lo, √ trup, povrediti, o{tetiti >
va”, a Nostradamus u proro~anstvima rum. trup, prus. trupis: srp. trupac.
Srbe naziva Trojancima. trupa, var’t’in‡, armija (< vƒr’t’a, od-
trojka, trika. brana), √ v™i?
tron, duro–ƒ, obitavati, prebivali{te, za- trupnuti, trupate.
dràvawe, uto~i{te: posti}i ciq: do- trut, trotaka, vr. insekta, ru{ewe, uni-
ma}i, porodi~ni, √ du > rum. tron, jel. {tavawe, √ trut.
trónos: throní, stol, eng. throne, cinc. tru}ati, trušati, pocepati, rasturen, √
thron. truš.
tropa, √ trup, povrediti, o{tetiti. tr{av, k™i{al‚, kosa glave, √ k™i{.
tropariti (govoriti mnogo), v. tropi > Tubal, v. Iberi > jel. Alibes, (M)omir.
st. srp. troparь, rum. tropar, jel. tropá-
T. nazivaju jo{ i Tibareni (Herodot),
rion. strofa
a on je isto {to i Tubal-Kain, prvi
tropi, v™ittƒ, obrt, okrenut, pokrenuti
kova~ St. zaveta (Flavijus), od Haliva
(to~ak), √ v™it > jel. tropē, obrt, okret
(Halibes).
(astr. i lit.), trópos, tropikós, lat. tropus:
tropáion, trofej, znak pobede.
tug, tu•ga, istaknut, uzvi{en, vrh, visok;
presto; planetarni dodir, pl. Merkur,
tropiti, tropati.
l. ime: blagorodan, poloàj, √ tu > per.
trotil, trotra, oru`je. tūg, tur. tuğ: per. tur. üçtuğlu, u~tuglija,
trougaon, trˆko–a, s tri ugla > jel. trigo- "pa{a od tri tuga", titula vezira (tug
non, lat. triangulus. je kowski rep na vrhu kopqa s jabukom).
Trougao (Java) u krugu simbolizuje sv- tuìti, tohati, àliti, naneti bol, √
eto Trojstvo (Trimurti). tuh.
troha (mrva), v. tarana. tuz (tur. so), tusta, prah, √ tus > tur. tuz,
trpeti, trˆpjati, udovoqiti, t™ip. prah.
Tuzla, v. tuz.
399
T. je dobila ime po rudniku soli, a tur (trka), √ t“r, RV IV, 38, osvajawe, u~e-
tako se zove i jedno slano jezero kod stvovati.
Odese. tur (taur, divqe gove~e), v. tavura > st.
tul (tobolac), √ tul, izvu}i > st. nem. dola. rus. turъ, skitski tor, T. je ìveo na
Tula (mit. grad obiqa), tul‚ vaga (= Helmu do XIV veka.
taula: d’ruva, neb. pol > avest. drva), tura (deonica ili prevoz), turƒ, brz, hitar,
ravnoteà, protivteà, uspostaviti ra- voqan, rad, spreman, jak, bogat > fr.
vnoteù, odmeriti, uporedi-ti, √ tul > toure, tourisme, eng. touring;
st. ir. tola, -ae, a.s. Tile, mitski grad turagan (kowanik: brzonog), turƒ-ga, kow,
(ostrvo ili pokrajina) iza Hiperboreje, jahati: brzo kretawe, hitrina, √ tur.
na arkti~kom krugu, koji se poklapa sa turaà, turƒ-ga, brzo kretawe, √ tur >
sev. suncovratom. fr. tour.
Tula je na granici svete zemqe Hi- turati, turati, pritisnuti, √ tur.
perboreje, etimolo{ki povezana sa so-
turban, m’rd'ƒn, ~elo, glava, najvi{i deo
hom sveta i Vagom nebeskom, ~iji su
ne~ega, √ mur~' > per. dülbend, tur. tül-
tasovi M. i V. Medved ("Zlatna vaga"
bent, fr. turban.
kojom Djaus u Ilijadi meri qudske sud-
bine, simbol Temide). To je mesto na Turjak (oronim), v. tur.
granici vidqivog i nevidqivog sveta, turijat (tr~ati, gurati napred), turƒti,
koje simboli{e saznawe onostranog i osvajawe, RV I, 112, √ t“r > srp. turija
povezuje se s hermetizmom. nadmetati se (pre}i ispred nekog).
tulawe (merewe, H): lov. izraz), tul„, jed- turica, v. Taurus.
naka mera, ravnoteà, √ tul. Turija, v. turijat.
tulac (priglup), v. tulawe. turnir, v. turijat √ t“r > fr. tournee,
tulbe (turbe), st”pa, hram, grob, kupola, re- eng. tournament.
likvija, √ st’p > hindi top, ar. turbä, turoban, tirob’’, is~eznuti, postati skr-
grobnica, tur. türbe, eng. top, vrh, tope, iven, √ til?
okrugla kupola, st. skand. toub, tetiva? Turci, turaka, √ tur > asir. taraku, na-
(u)tuliti,
tulajati. pad, udariti, tu}i, rasturiti, poru{-
tulum (me{ina), tul„, teìna, √ tul > iti, st. tur. türk, per. Turk, Turkmān.
tur. tulum, jel. tulemos. U turskom jeziku Tur~in ima pogrdno
tulumina, tulima, merqivo. zna~ewe, lupe`, varvarin, zbog ~ega Tu-
tumba (opkop oko grada), √ tumb, opasnost. rci nisu voleli ovo ime, ve} su se ra-
dije zvali Osmanlijama.
tumbas (ponton: nevoqa), v. tumbe > per.
dumbaz, tur. tombaz. tur{ija, tarƒs, dejstvo, uspe{no delova-
we, efikasnost, √ t™‡ > per. tur. tursu,
tumbati, tumbati.
tursi, ukiseqeno, jel. toursí, cinc. turšie.
tumbe (naopako), √ tumb, nevoqa > eng.
tust, v. tu{ta.
tumble, -er, it. fr. tombola.
Tusci, v. Etrurci > lat. Tusci > Tuscia,
tumor, t“mra, RV VI, 22, veliki jak,
Rasenija (Etrurija).
divqi, √ tump? > per. derman, snaga,
mo}, eng. tumour. tutkalo, t‚tk‚lja, simultano, √ tad.
tumul, √ tim, vlaga > jevr. timará, oblak. tutkati, tušati, sva|a, prepirka, √ tuš.
tuwav, t”–ava, flauta, √ t’–. tutumaga, mat“t'a, RV IV, 71, intilige-
ntan ~ovek, √ mad.
tup (bol), √ tup, bol, povrediti.
400
tuf (vulkanski kamen), tapus, √ tap >

lat. tophus, it. tufo, jel. táfus, nem Tuff.
tu~ (bronza), stu~, svetao, sjajan > per. tug,
tur. tu(n)ç, jevr. tazgíg, gle|.
tu~ak, tu~~'ja, pust, sam, √ tu.
tu{, to{ƒ, tanak mlaz, RV III, 12, uì-
vawe, zadovoqstvo, √ tu{ > fr. touche,
dodir.
tu{iti, to{ate (tu{jati), smiriti, um-
iriti, √ tu{ > rus. tu{itь, prus. tu-
snan, miran.
tu{wak (koko{iwac), v. tu{iti.
tu{ta, tu{ita, vr. brojnih nebeskih
bi}a, √ tu{ > brig. t’i iustere, saks.
Thiustri, mra~an, a.s. diestre.
U srp. jeziku postoji idiom u zna~ewu
brojnosti: “tu{ta i tma”.
401
402
]
}elija (prostorija), k”laja, telo kao stan
du{e: gnezdo, pregradak, kutija, dom: mr-
eà, opna, spojnica; izatkano, √ kul >
jevr. kéle, zatvor, lat. cella, gal. celle,
}elija (prostor).
}aba, v. kaba. }emer, v. kamara > per. kāmār, tur. kemer,
}aja, xaja, osvajawe, triumf, pot~iwavawe, jel.. kamára, -éri, cinc. chimere.
vr. pobedni~kih stihova s boànskim }ena (epski, pas), {’na, pas, √ {un > jel.
osobinama, √ xi > per. tur. käua. kýōn, ken(e)ós), lat. canis, -cula, eng.
}aknut, {aknoti, savladan, podlegao, spo- hound, a.s. hund, nem. Hand. srp. {undo
(pogrdno).
soban da u~ini, √ {ak.
]alije (“Trwak”), v. ~alija. }enar (kraj, granica, bordura), v. sinor.
}apajati, k{apajati, (od)baciti, √ k{ap. }eramida, v. keramika > st. rus. keremi-
da, glinena posuda, rus. keramida, tur.
}ar (korist), √ ~ar, zapo~eti, izvesti,
keremid, jel. keramis, keramidos.
usmeriti, pokrenuti, preduzeti, izv-
r{iti > ar. kar, cena, plata, nagrada, }esa, v. kesa > rum. chise, jel. kisi.
per. kār, radwa, delo, korist: k’arhane, }esar, v. cesar.
tur. kâr: kerbane, cinc. chiare. }esatluk (besparica), v. }esa i luk > ar.
}arlijati, taral‚jati (= taralita), tur. kesatlik.
tre{ewe, uzrok tre{ewa, √ t™‡ > srp. }eten, v. keten.
torla~iti, ponositi se, hvaliti, uzvi- }efalija, v. kefalija > bug. kevalija.
siti. }ibra, -rit ({ibica), v. kibrit.
}asa, kansƒ, sud za pi}e, {oqa, √ k‚ns > }ivot, v. kivot > jel. kibotos.
asir. kasu, {oqa, per. kāse, veliki sud
}iler (kiler), v. kiler > nem. keller.
za pi}e, ar. kas’a, tur. kâse, k’ase =
k‚nsja, zdela, posuda za pi}e od me- }ilibar, v. }iri-bu > per. kāh-rubā, “{to
singa, pehar, kr~ag, bokal. privla~i slamu”, tur. kehruba, kehlibar,
jel. hehrimpari.
}ata (pisar), kat'a, (raz)govor, dogovor, pre-
govori, rasprava, javni nastup, duhovnik Elektrostati~ka svojstva }ilibara su
ili wegova èna √ kat' > ar. Kātib, od iskona poznata ~oveku, pa se ne mo-
pisac, bele`nik, nau~nik, jevr. katván, gu pripisati Talesu iz Mileta, koji
pisar. nije bio Jelin, ve} Srbin iz porodice
Teli} i jedan od sardskih mudraca.
}afir, v. |aur > ar. kāfir, tur. kâfir.
}ilim (zastira~), kilima, vr. bora (Pinus
}elav, kulva, }elav, √ kul > per. tur. kel,
Deodar), fig. bomba, √ kil > rus. kilim
st. nem. kalo, nem. kahl, lat. calvus, rum.
(kelim), per. kilīm, krim. tat. tur. kilim,
chel, jel.. chelie
jel. hilímos, cinc. chilime: ar. hali.
]ele-kula, v. }elav i kula.
Ispod svakog ~etinara izatkan je
Spomenik sa varvarskom svrhom zast- }ilim majke Prirode.
ra{ivawa, napravqen od glava pogi-
}ilit (kqu~), v. lokot > tur. kili, jel. kle-
nulih srpskih ustanika, u odbrani
idós.
Ni{a 1809 godine.
}iri-bbu, para√ b'’, is~eznuti > srp.
}elija (org.), kelaja, igrati, poigravati
"}
}iri bu, }iri-ba", mag. izreka.
(k'ela, kretwa, podrhtavawe), takmi-
~iti se, √ kel > lat. cella, eng. cell. }irilica, v. kurilica.
403
]. je novokomponovano ime i podvala }uk (sova), g'uka, vrsta sove, √ g'u{ > rus.
za kurilicu, staro-srpsko diplomatsko guk, glas sove.
pismo i jezik, u veoma ve{toj mimi- ]uk, -ovi}, v. }uk.
kriji prividno razli~ite ortoepije, }ulav (kapa od sukna), √ ~ul, izdi}i, podi-
dva etimolo{ki potpuno razli~ita }i > per. kulāh, tur. külâh.
pojma, kurilica i ]irilo > }irilica. }ulbastija, √ ~ul, izdi}i + busta, pe-
Mimikrija kurilice u }irilicu je im- ~eno meso, √ bust > tur. külbasti, podla-
ala za ciq prikrivawe nastanka pi- nica mesa.
smenosti kod Srba, tako da su oni koji }uliti, ~ul(l)ate, podi}i √ ~ul(l).
su darovali ~ove~anstvu pismo, pret- }umur, g'armƒ, àr, grejawe, √ g'™i > avest.
voreni u analfabete. gurĕma, jevr. gumra, -o, }umur: gamar, go-
}itap (}itab, }atib), gita, obredna pesma reti, tur. kümür, cinc. chiumiure.
u metrici, (sveta) pesma, √ gai > ar. }up (“sa zlatom”), ~ƒpja, vr. obredne posude,
kitab, kitap, el-kitab, Kuran, tur. katib, √ ~ap > rum. chiup, cinc. chiupa.
katip.
}urak (krzno, ogrta~), v. kurjak > pers.
}iha, ~'ikk‚, kijawe, √ ~'ad: }ihawe, ~'i- gurg, vuk: krzno, tur. kürk (kurt), vuk, ma|.
kkana. kurja: cinc. chiurcu.
}or (na jedno oko), ~ulla, slep, √ ~ul > }uran, √ ~ul, izdi}i > srp. }ure priziv;
srp. }orav, per. kūr, tur. kör. ]ure, nadimak.
]ora (nadimak), ~orƒ, lopov, ko “}ori{e”, ]. je ptica zloduh, koja moè da bude
√ ~ur. silan zmaj.
}orda, v. kord. }urdija (kratak koùh: sukwa), v. }urak.
}orak, ~araka, lopov. ]urilo (ime visa), v. }uvik.
}ornuti, ~orajati, √ ~ur. }uriti (pogledati), ~ulate, podi}i, √ ~ul.
}orsokak (slepa ulica), v. }or i sokak }ur~iba{a, v. }ur~ija i ba{a.
> ar. per. tur. kör-sokak. }ur~ija (krznar), v. }urak.
}os (}osav), √ ~jus, napustiti, ostaviti }utuk (naznalica), kautaka, {to uzrokuje
}osati (nadmudrivati se), ~josajati. interes, kuriozitet, √ k’š?
]oso v. }os. }u{ka, √ ki{k, povrediti.
]. je nadimak mitskog mudraca, nat- }u{kati, ki{kajate.
prirodnih osobina, lukavog, koji je na-
dmudrio alu i vraga. On je po predawu
doveo vetar severac u na{u zemqu.
}o{ak, kuti, krivina, √ kut > asir. kata-
tu, ugao, tur. köse, per. tur. köşk.
}uba, {ub'a, grm, {iprag, √ {ub'.
}uvik (breùqak), √ ~ul, uspon, pewati,
dizati se > eng. jill, per. kūh, breg,
breùqak, tur. ujk kûh.
}uza ({atr. zatvor), g‘ha (guh‚), skriveno,
tajno mesto; jazbina, brlog, obor RV IV,
21, √ guh > srp. }u za, (razmaèno)
`drebe, K, it. chiuso, zatvor, tur. kümes,
}umez.
404
U
ugariti (spaliti), kalate, nagoniti, √ kal.
ugi~ (ovan predvodnik), agati, krivudati,
√ ag.
Ugqevik, -aari, v. ugaq.
Ugqe{a, ugre{a, "mo}an", "stra{an", go-
Ub, v. Ubnica. spodar Nava, √ uk{ > st. norm. uggligr,
ubav (lep), ‚√ b’‚, lepota > per. hūb, lep, uàsan, stra{an, eng. uglu.
jevr. avib’, avibe: arm. hubo, qubav, ugovor, v. govor.
Ubav(k)a, -o, ‚rb’ava, ime vedskog polubo- Ugovor drì Zemqu i Nebo RV III, 59
ànstva, {to pripada nebeskom umet- i zasniva se na osnovnim nebeskim kre-
niku, √ rab’ > st. nem. subar, nem. Sa- tawima. Od ovog duhovnog pojma, na-
uber. pravqen je biblijski mentalni taktil,
ubao (izvor, bunar, stublina), ƒpa, voda > saveza s Bogom (Postawe 15).
st. srp. apa, voda, rus. vƒpa, jezero, bara, ugor, ugrƒ, ùstar, snaàn, èstok, jak,
avest. vafra, sneg, lit. uppê, upe, prus. mo} an, > rus. ugor, zend. ughra, lat.
wupuan, st. nem. aha, affa, bug. vabal, jel. angeo, -uis, jel. ýgiís, eghelos, lit. ugis,
afros. angu.
ubediti, ‚b‚d'ate, pritisnuti sna`no, za Ugren, -in, ugrƒ, ogroman, ime boga Nava,
dràti, proveriti, odloìti, ukloni- > srp. Ugrenovi}i, pleme nik{i}ko:
ti, ukinuti, poni{titi, √ b‚d. Ugrini}, por. ime.
ubiti, ub'nati, RV I, 63, povrediti, ubiti, Ugri, v. Ugren > st. srp. Ugrinь (Ogr-
√ ub'. inь: Vugri), poq. Wegier, tur. Onogur,
Ubli, v. ubao. lat. Hungarus, jel. Onágouros, it. Ungaro,
Ubnica (vodonim), v. ubao. fr. Hongrie, nem. Ungaru.
ubog, kub’oga, lo{e rapoloèwe ili vo- Ugrini, v. Ugrin.
qa, nezadovoqstvo, √ b’ux. Ugrinovci, v. Ugrin.
uvala, v. vala. ud, √ ud, kvasiti.
uvid, su√ vid, dobro poznavati. udaja, udajƒ, isto~na planina, kreacija, RV
uvratine (suncovrat), vratin (= vratada- VIII, 41, √ aj.
na), zauzeti religiozni stav, ispuwewe udaqen, dure–a, odbiti na veliku daqinu,
zaveta, √ v™i > srp. uvrat, gorwi deo √ du.
wive, gde se okre}e ralo pri orawu, B. udar, ud√ ‡r, izbaciti iz, RV I, 118 (112), iz-
ugaq, ‚•g‚ra, -s, princ boànskih vetrova: voditi, baciti gore, pote}i, izliv.
pl. Mars, √ a•g > rus. ugaq, lit. anglis, udarati, ud‰rate: udarawe, ud‡ra–a, ~in
st. nem. col, -o, nem. kohle, eng. coal, a.s. udarawa.
col, jel. ántrax, -itēs (> antraks, antracit), udata, udata, podignuta (= ud‚tta, udd'-
lat. carbo. ata).
Ugao, v. ugaon. Mlada se nekada dizala na kowa (ìvo-
uglaviti, v. glaviti. tiwa sunca), koji je bio obavezan u svad-
ugaon, kona, ugao, strana, √ ku–? > jel. benoj povorci, analogno svetlosti su-
gōniá, eng. angle, lat. angulus, -aris, uglo- nca (oli~ewe pasivnog na~ela), koje se
vni, lit. anka, st. srp.. ouglь. ra|a na istoku i podiè na nebu. Su-
ugarak, a•g‚raka, paqevina, pe~en, sago- sret Nava i Java je ve~iti motiv ne-
reo, √ ag > rus. ogurec, ~e{. okurka, beske svadbe, u juna~koj pevaniji.
per. angur, lit. agurkas. uda(h)nuti, udaniti, √ an.
405
udes, ud√ di{, odrediti, prikaz, -ati, di- ukaz, an’-k‚{ƒ, odraz, refleksija, prikaz,
rektan, ozna~iti, naciqati, proro~an- razmatrawe, jasnost, upu}ivawe, pozi-
stvo, nameravati, √ di{. vawe, obave{tewe, spomiwawe, pa`wa,
udesiti, uddi{ƒti, ispoqiti, prikazati, pogled, odnos, razumqivost, √ k‚{.
odrediti, ustanoviti, ciqati, namera, ukazati, an’-k‚{ate.
opredeqewe. ukantan ({atr. ubijen), aka–š'a, bez glasa.
udiditi (ukipeti: doterati), did'iti, RV ukati, ok'ati, i}i, pomerati, √ uk'.
I, 186, religiozan odraz ili razmatr- uklopiti, k'alate, kretati, drhtati, √
awe, oboèwe (diditsu, spreman za da- k'al.
vawe (obredno), inspiracija, √ d'i.
ukqe{ten, kli{iša, dosadan, uznemira-
udica, ud„~am, (po)dizawe, √ ad > rus. udƒ, vawe, mu~ewe, √ kli{.
nem. winden.
( u) kokati, {akate (kakate), savladati,
Udice iz Vin~e stare su 7500. g. prisiliti, √ {ak.
udova, vid’av‚ (= vid’„v‚, ad’av‚), √ vid’ ukras, v. kres.
> st. srp. vdova, prus. widewū, eng. wi-
ul (miro), v. uqe > ir. ur, jevr. or, svetlost:
dow, lat. vidua, st. nem. wituwa, a.s. wi-
ur, vatra.
duwe, jel. itheos.
Uqe pomazawa je boànski atribut.
Udovice (ime sela), v. udova.
ulagati, ‚lagati.
uàgren, uxxag‚ra, uzbu|en, √ xagri.
ulaz, ullas, uzrok kretawa ili pojave, is-
uàs, uxxas, uni{titi, iskoreniti √ xas.
tupiti, postati vidqiv ili primetan
uàsavati, uxx‚sajati. (= ull‚sa): sijawe, √ las.
uè, v. veza. ulaziti, ullasati.
uìriti, x'‡rjati, sazreti, x'™‡. ulak (uluk), v. lakej > tur. ulak, rum. olac,
Uìce, v. Luìce. jel. olákis, nem. Lakoi, fr. laquais.
uzan, an’us, usko mesto, √ an’ > avest. azah, ulema, v. ul > asir. ul, najvi{i, najboqi,
arm. anjuk, lat. angustus. ar. ’ülamā, ulema, bogoslov, mudri, tur.
Uzbekistan, v. Baga i stan. ulema: srp. uqav, ~ovek ~vrst u duhov-
U. je anti~ki Bagistan. nom smislu.
uze (zatvor), v. vez > srp. vuà (vuza, voza), Uli(k)s, “luk‚, ime Gromovnika, √ val? >
konopci za mu~ewe. jel. Ulixes, lat. Ulixes.
uzica, v. veza. ulickati, ullik'ati, ugladiti, obliko-
uzor, sahora, dobar, odli~an, svetac, ~ist, vati, u~initi vidqivim ili jasnim, √
poboàn ~ovek, √ sah. lik'.
uja, ‚ja, RV II, 38, pribliàvawe, pristup ulickan, ullakasana, kru}ewe dlake te-
Gromovnika, √ aj > srp. uja, namera, la.
naum, H. ulkus, ulku{‰, svetle}a pojava na nebu,
ujak, kulp'ƒ (= gulp’a), RV VII,50, √ kal. meteor (< ulka, vatren, goru}i, meteor),
√ ul > lat. ulkus, ~ir.
ujam, ‚√ jam, rastezati, ra{iriti.
ulog, ‚√ lag, priawati, pristajati, ~vrsto
ujdurma, ad’arma, nepravedan, zlobnost,
se dràti, ostati veran, pripojiti, le-
mana, lo{a osobina, krivica, neverstvo,
piti.
√ ad > tur. uudurme, ude{avawe, poduda-
rawe. Ulciw, v. vuk > lat. Ulcinium, Vu~iwe.
ujmiti, ‚jƒmati. uqanik (uli{te, p~eliwak), v. uqe > bug.
lanik, tur. o(g)ul, roj.
406
uqe, √ ul, goreti > st. srp. ulijь, rus. ulej, uni, -(univerzalan), un√ ni (= unni), izve-
jevr. o'lá, paqenica, eng. oil, lit. aulis, sti, voditi, ista}i, promovisati, odva-
st. nem. olei, nem. Öl, lat. oleum, jel. jati, osloboditi.
élaion, it. oglio, fr. huile, ma|. olaj. uni{ten, vina{ta, is~ezao ili ruini-
Obredna upotreba uqa je prebiblijska, ran, √ na{.
RV II, 3. unka{, a•kasƒ, bogato ukra{ena kowska
um, “m‚, sjaj, blesak, svetlost, slava, spoko- oprema, RV IV, 40, bokovi ili kowski
jstvo, ime bogiwe Nava, koja gospodari kajasi, √ a•k.
"tre}im" okom, √ am > lit. umas, aumio, unuk (unu~ina), an’~‡na, √ an > avest. anu,
razum, jel. nus, lat. omen, -inis. slov. vnuk, lit. anukas, ven. bonon.
Uma je oli~ewe nebeske mudrosti, poi- unutra, ‚ntara, unutra{wi, -ost, uro|en,
stove}ena s bogiwom Govora. (Va~) prirodan, (= antar(a): antar„, u sred-
uma (vr. gline), v. um. ini, izme|u, unutra, u granicama), √ ant
U. je glina kojom ène peru kosu radi > avest. antara, jel. énteron, éndon, lat.
sjaja i higijene. inter, interior, eng. enter.
uman, umanat’a, bog Nava, gospodar svet- unca, v. un~a > slov. unca, eng. ounce, mera
losti (umê{a). umesan. za teìnu: zrno, mrva, lat. uncia, it.
Umbri, -ja, v. Humbri. oncia.
Stari Umbri su se zvali Sarranates, a un~a (vr. mere, Vuk), uw~~’a, pabir~ewe
Umbrija je Srbija (Nikoli}). U dolini ìta, u vezi zaveta da se jede samo ì-
reke Sarnus ìveli su Sarasti, Sarra- to napabir~eno u odre|eno doba dana, √
stes ili Pelazgi (Dereti}). uw~’ > st. srp. ongia, tur. uonga.
umivati, m‡vati, pomerati, √ m‡v. uo~iti, ~itti, {irina, RV II, 21, razume-
vawe, namera, odanost, privrènost, po-
uminuti, ‚min‚ti, RV VI, 30, uni{titi,
bo`nost, mi{qewe, √ ~it.
uzrok nestajawa ili is~ezavawa, sta-
viti na stranu ili udaqiti, √ m‡. upad, upa√ d’‚, upasti, smestiti, staviti,
RV X, 87, zgrabiti, uhvatiti, {~epati,
umir, j‚m‡ra, mesec, no}, √ j‚.
uzeti, preneti, mesto, poloàj.
Umka, v. humka.
upadati, upadad’‚ti, -e, √ d’a.
Um~ari, v. un~a.
upetqan, upeta(h), zaokupqen (< upê,
Una, unna, vlaga, vlaàn, √ und. pri}i pribliàvawe), √ ap.
Ungurijani (Hungari, Ugri), v. Vengar > upijawe, upajana (< upaja), prilaz, prib-
rum. Ungur, it. Ungaro, lat. Hungarus, liàvawe, RV II, 28, √ p‚, pjaji?
jel. Onógouros.
upiqiti, upe‡k{ate, pa`wa, ~ekati st-
U. su novoprido{li Vlasi dok su Ca- rpqivo, o~ekivati, gledati na, obrat-
rani starinci. Otuda u vla{kom jeziku iti pa`wu, posmatrawe, √ ‡k{.
naziv Carani za Srbule (Srbe) i Cara
Upir (rus. l. ime), v. vampir > rus.
nija za Srbiju, u koje spada i Vla{ka.
Upirь.
Vlasi Carani, ina~e, sebe smatraju naj-
starijim Srbima (Markovi}). upisan, ved. ‚pi{‚nƒ, RV VII, 57, ukras,
ukrasiti, {ara, nakititi, √ pi{.
unda (lat. val, talas), √ und, te}i, pokvasi-
ti, kupati > lat. unda, voda. upori{te, upƒrist'a, stajati (iz)nad (=
upƒri{t‚t), √ st’‚.
Undina, v. Una > lat. Undina, vila broda
rica (> Udine?), eng. Undine. Upravda, v. pravda.
uneti, unnati, uve}awe, povi{ewe, nap- upravo, upar‚va, blizak zvuk, √ ru.
redak.
407
uporan, upa√ ram, stati, sa~ekati (apa- U. je serafim i heruvim sa stani{tem

rƒm daqi), zgrabiti. na Marsu. Crkveni sabor u Rimu 745.
uput, ‚√ pat, leteti ili leàti do, dote- g. osudio je ovog namesnika Sunca, na
rati, poùriti ka, usmeriti, pohitati, ve~no prokletstvo.
doleteti, pribliìti, navaliti, izne- Uran, -ija, v. Varuna > jel. uranós, nebo,
nada se pojaviti, doga|awe. Uranós, -ia, uranoiones, stanovnici neba
uputiti, ‚patati. (pridevak prejelinskih bogova, (M)omi-
ur, “ru, “{irok”, pridevak rodona~elnika rovog vremena).

~ove~anstva, √ v™i > sum. asir. st. srp. uranoskop, v. Uran i skopeo.
u r, gospodar za{titnik, jel. ouros, za- uranologija, v. Uran i logija.
{tita, starawe. urin, v‚riv‚na (< v‚r, voda), preno{ewe
"Ur Nino, {ar Serbula ([irpula)", ili sprovo|ewe vode, {to te~e kao vo-
asirski natpis star 4000. g., u prevodu da, ki{ni oblak, √ v™i > jel. ūrea, -on,
Sajsa: "Gospodar Nino, car Srba" (De- lat. urina, -nari, eng. urine: st. nord. ūr,
reti}). ki{ica, st. ir. feraim, polivati.
Ur (mandejski kraq pakla), √ ul, goreti > urna, ’r–‚, prekriti samog sebe, √ “r–u >
jevr. aur, ogaw, svetlo. lat. urna, sud za vodu ili pepeo mrca.
ura (sat, ~as), hor‚, 1/24 deo dana, polovina uro, -(mokra}a, mokra}ni), v. urin.
Zverokruga (Zodiaka), √ hu > gal. hore, urok, urag, zmijoliki zloduh.
ore, jel. ora, oronos, hōra, vreme, lat. hora, Urok (zla du{a) je pogled, izgovorena
eng. hour, nem. Uhr. re~ ili oboje.
uragan, urƒga, zmija, pijavica, √ ™i > hai- urota, vratƒ, pravilo, zapovest, zakon, za-
}anski huracan, {p. huracán, eng. huri- vet, obi~aj, √ v™i > avest. urvāta, st. rus.
cane, fr. ouragan. rota, kletva, rus. rota, jel. ritra.
uramiti, ramate, u~vrstiti, √ ram. Uro{ (titularno ime), urvi{a, gospodar
uranak, “ra–a, prokr~iti, probiti (= u™- zemqe (< “ru), kraq, vladar, √ v™i.
‚–ƒ), prikupiti: ujediniti, oporaviti, U. je mu{ki parwak trojne bogiwe
√ ™i > srp. uranilovka. Zore (bo`. par Uro{ i Ruìca):
U. je "zoran", u uèm smislu vezan za "U Uro{a tisova svirala,
|ur|evdansku Zoru, ~iji Ogaw "otvara
s obe strane zlatom zalivena,
leto", a prate ga brojni obi~aji, me|u
kojima je i "opasivawe" u obredu ini- a po wojzi guja opletena".
cijacije. Pomo}u we se vidi putovati u po no-
urvina -e, urva•ga, neravan predeo, plani- }i, kao po danu. Devet jarmova nije
na, krupan, √ v™i moglo da pokrene mrtvog cara Uro{a,
koga je Vuka{in umorio i sahranio
Urvina je neravno ili bregovito ze-
pod jelom.
mqi{te, K.
Ime Uro{ postoji u mesopotamskim
urda (vr. sira), urd’a (< urd’va, grudva),
~arolijama (bajalicama).
u~ vr{}en, gorwi deo, podizawe, √ urd
> ukr. rum. bug. cinc. urda, ma|. orda. uro{ (izumrla vr. bizona), v. Uro{ >
kelt. urus, rum. sur, lat. urii.
uri, v. uro{.
Uro{evac, v. Uro{.
uragoga, v. ura i axo.
Ursula, rˆk{a, medved, sazve`|e Me-
Urijel (jevr. Ogaw boìji), v. Ur > jevr.
dveda, √ ™i > lu`. srp. Vor{ula, srp.
Uriel, boìja svetlost: Urijjâh, vojskovo|a
Orsula, lat. Ursula.
Davidov.
408
Ursulovac, v. Ursula. utva, ‚tˆ (‚ši, ‚tˆs, RV X, 95), vr. ptice,

usaditi, s„d'ati, -e, stremiti nekom ciqu Turdus Ginginianus, √ at? > srp. utka, -an,
ili odredi{tu, √ s‚d'. st. srp. atva, vr. patke, lat. anas, -tis,
usahnuti, sƒhate, povezano s danom (< sa'- rum. uture: fin. Sotkotar bogiwa za{tit-
nƒ, kraj dana), √ sah. nica plovaka (Kaleva- la, XLI).
usiqen, a~ire–a, tokom kratkog vremena, Utva je ptica smiruju}eg sunca, a guska
√ a~? ra|aju}eg i Jezdilaca.
Uskopqe, √ sku, skupiti + pula, poqe. utvara, avat‚ra, bogopojava na zemqi, neo-
~ekivano privi|ewe, √ t™‡.
Jedno Uskopqe su mikrotopnim i to-
ponim u gorwem toku Vrbasa, a drugi Jedna od deset bogopojava na zemqi, koja
selo kod Trebiwa. stoji u vezi s tri koraka Vi{weg boga.
usluàn, {u{r’{a–a, poslu{nost, vo- Utvija, v. utva.
qa za slu{awem, svestan du`nosti, √ utepati, adab’ati, o{tetiti, povrediti,
{ru. RV VIII, 21, √ dab’.
usmeren, asmera, nezbuwiv, poverewe, RV uterati, uttarati, pro}i preko, izbe}i,
II, 35, √ as? pobe}i, proiza}i, poraziti, √ t™‡ >
uspeti, upeeti, pri}i, pribliìti se, do- srp. utirati.
}i do, zadobiti, te`wa za dobitkom, pr- uterus, udaram, materica, unutra{wost, √
uìti se preko. ud > lat. uterus.
usta, ‘{š'a (‘sš'a), √ u{ > avest. aošta, utina (Vuk), v. utva > st. nem. anut, lit.
lit. uosta, lat. os, oris, ostium, prus. austo. antis, st. ir. āti, lat. otus, jel. otoz, fr.
ustav, v‚stava, su{tinski, istinit, post- duc,,
oje}i, izvoran, odre|en, pokazan, √ vas. uticaj, ut√ tix, nagovoriti, podstrek, st-
ustaliti, st'alati, √ st'al. imulans.
ustati, uti{ati, utti{t'ati,√ st'‚. uticati, ut-texajati, pobuditi, pokre-
nuti.
Ustipra~a (< u{}e Pra~e), v. usta.
utka, v. utva.
ustra, v. kustra > tur. ustura.
utkan, utkanika, ùdwa za ne~im (< utka,
ustuk (mag. re~), v. stuk.
uzbu|ewe usled èqe da se ne{to do-
Usud (sudija Nava), u——‡{a, ime boga Nava bije), √ ud.
ud√ di{, proro~anstvo, odrediti), √
utkati, utkajati, prouzrokovati ùdwu.
(=
di{.
utok, udaka, -m, voda, √ ud.
usukan, asuk'a, tuàn, oàlo{}en, rastu-
èn, nesre}an, bolan, √ as. utom, ut-tamƒ, vremenski posledwi, prvo,
u najvi{em stepenu, gl. li~nost, √ ’š’.
utan (mitska ptica juna~ke pevanije), utan
(ved. udƒn), mahawe, lepr{ati, uvijati utopija, v. a i topos.
se: talas, voda, √ ut’. utopliti, uttapati, u~initi toplim ili
utawiti, atanoti, istezati, prostirati vru}im, zagrejati, √ tap.
se, {iriti, protezati, previ{e nateg- utrapiti, tropati, baciti pogled, ~u-
nuti, √ tan. |ewe, iznena|ewe, √ trup.
utata vitat'a, neta~an, nestvaran, nerea- utroba (drob), udƒra, stomak, -~ni, trb-
lan, nekorektnost u pona{awu, naglo u{na {upqina (abdomen), √ d™‡ > srp
prestati, naklowen laì: vrsta dom- trip, malo, drobno, tripice, {kembi}i,
a}ih bogova, √ v‡. prus. weders, trbuh, lit. vederas.
409
utrina, tri–a (t™i–a), trava, pa{wak, √

t™i–.
utrnuti, ut-t™i–atti, rasturiti, prese-
}i kroz, √ t™‡.
utuk (magijski postupak), ukta, re~, izgo-
voriti, izre~en, boànsko ime, √ va~ >
asir. utuka.
utuliti, v. tuliti.
utu~en, tu~~'ja, ni{tavan, √ tu.
u}ariti, u~~arati, i}i prema gore, ra-
sti, izneti, i}i napred, istupiti, √
~ar.
uh, √ uh, uzeti u obzir, zakqu~ivati, razm-
i{qati.
u~estan, ~e{šana, trud, napor, naprezawe
√ ~e{š.
u~initi, u~~inoti, skupiti, okupiti, √
~i.
u~inak, ~'innaka, mali udeo.
u~iteq, u~ita, odgovaraju}i, podesan, zn--
awe (a~arja u~iteq), razumevawe, √ u~.
u~mali, -o, a~alam, nepokretan, u~vr{-
}en, zemqa: bog Nava, √ a~.
u~tiv, u~at’ja, koji zasluùje hvalu, √ u~.
uxerica, uxera, koliba od li{}a > ar.
huğra, tur. hucre.
uxuma (ènski nadimak), v. xuma.
u{tap, ja{šˆ, vrsta ogrlice: √ je{? > srp.
ja{terica, bubuqica, gal. lat. jus, eng.
juice.
u{trojen, u{š™i, -š‚, RV X, 106, bik za
orawe (vo), √ u{.
u{}e, v. usta > st. isl. óss, u{}e.
u{ur, da{an, deset > ar. 'âšar, desetak,
‘ušr, tur. öşur: gal. usurear, -ire, eng. usurer,
lat. usurarius.
410
F
falokratija, v. falus i Krat.
falsi, -(la`, -an), v. fal{ > srp. falsija,
la`, lat. falsificatum, it. falsetto.
falta, v. val > germ. falden, nem. Falte, fal-
ten.
Faeton, b'‚n“t‚, prisutnost Ogwa < b'‚- falus, phala, plodan, √ phal > jel. fallós.
n“, svetlost, Sunce, √ b'‚ > jel. Faéthon fal{, √ hval, gre{iti, zavesti na krivi
(sazve`|e Ko~ija{a) < faethein, faein, si- put > lat. falsus: fallia: it. falso: faglia,
jati: kola s ~etiri to~ka. nem. falsch: fehlen.
Pridevak boga Sunca, prenet je kod Je- fama, b'„ma, pasija, èqa, sklonost, uzbu-
lina na sazve`|e Ko~ija{a. |ewe, strast, √ b'‚m > lat. fama, glas,
faza, ve{i, postavka (poloàj) sunca, ime vest, eng. fame.
za drugu astrolo{ku ku}u, √ vi{ > jel. Fama, v. fama > lat. Fama, bogiwa smu-
fasis, fainein, -sthai, eng. phase, lat. pha- twe, razdora i glasina.
sis, it. fase.
famozan, v. fama > lat. famosus, it. famo-
fajda (korist), v. vajda > ar. fā’idä, tur. fa- so, famous.
uda.
fan, v. fanatizam.
fakir, pha, te`wa + √ kri, usmeriti mi-
fanar, v. fewer > jel. Fanári.
sli ili pa`wu, prouzrokovati, izvesti,
izvr{iti; pomo}i nekome, deliti, na- fanatizam, v. fantazija > lat. fanaticus,
baviti za drugog > ar. faqīr, siromah, zanesen.
ubog, tur. fakir. fanta (pi}e), p„nta, pi}e, napitak, √ p‚.
fakin, h‚kin‡, ènski zloduh, √ h‚ > eng. Fantaz (bog Sna), v. fantazija > jel. Fá-
facking. ntasos.
fakos (pega), v. pega > jel. fakos. fantazija, ph‚–ša prihvatawe s zadr{-
fakocistis, v. fakos i cista.. kom, naporom ili zastrawivawem, sta-
we ulivawa (< pha, teìti), √ pha– >
faktor, b’oktri, ~inilac, uìvalac, pod
gal. fantasme, -ie, jel. fantasia, eng. fancu:
nosilac, posednik, vladar, napredan, bog
lat. phanum, hram.
Nava, jedan od pet elemenata, √ b’ux >
lat. factor, fr. facteur, eng. factoru. Faon (pridevak Apolona), b’anu, Sunce,
Apsolut > jel. Faon, "sjajni", eng. fine.
fakula, v. bukara (vatri{te) > lat. facu-
la, buktiwica. far (svetiqka, -ionik), paru, sunce, √ p™i
> misir. per'o (far), “visoka ku}a”,
falake (klade), p'alaka, daska, obloìti
sunce, per. Far: hvarna, svetlost boìja,
daskama, √ p'al > ar. fäläk, -g tur. falake,
jel. faraō, lat. far, -is, it. farro.
poq. falagi.
fara (parohija), v. farisej > nem. Pharre.
falanga, balanga, brojna sila, √ val > st.
srp. valanka, pokretna tvr|ava, jel. fá- faraon (carska titula), v. far > rus. fa-
lanx. raon, ar. Fira’wn, jevr. par'ah, parxxo
(faro),
tur. firavun, lat. Pharao, jel. Faraō.
falangitis, v. falanga > jel. fálanx, ~la-
nak, it. falange. farba, vƒr–a-tva, boja, obojenost, kolorit,
√ var– > slov. barva, nem. Farbe, farwa.
falacija (prevara), v. fal{ > lat. fala-
cia. fariz (kow), v. Hors > st. srp, farisъ, ar.
faras, jel. fáris.
faliti, v. hvaliti > lat. fallere, it. falli-
re, nem. Fehler. farisej, parasa, podru~je, raspon, opseg
ili udaqenost (vr. mere) onoga {to je
falogeneza, v. falus i gen.
411
izloèno (par‚~‰na, odvojen), √ p™i > feder, bidala, sve {to je rascepqeno ili
asir. parasu, deo, odvojiti, skriven, napravqeno cepawem, slojevitost, √ bid
arm. pĕrīšaijā, odvojen, jevr. perušin, paruš, > nem. Feder.
it. fariseo, licemer, gal. pharisé, jel. Fa- felah, phalaka, plodan, -onosan, sazreti,
risaios, lat. Pharisaeus. uspe{an: plug, √ phal > ar. fällāh, te-
Farka{ (navi{i vrh Karpata), v™ika, vuk àk, zemqoradnik, ora~, poqodelac.
> rum. Fagaros, ma|. Fagaras. jevr. pa láh, tur. falâh, jel. heliotes, zem-
Rumunsko Fagara{ i ma|arsko Farka{ qoradnici-robovi.
su u zna~ewu “zub”. femina, b’‚min, quta ili vatrena èna,
Faros, v. far > jel. Fáros. √ b’‚m > gal. femme, femelle, lat. femina,
Ovaj svetionik u Lesandriji, podigao je fr. fam, eng. feme.
Tolomej Lagi} Filadelf, naslednik feminist, v. femina.
Tolomeja Lagi}a-Sotera, generala Le- femka, v. femina > srp. femkati.
sandrovog, iz srpsko-misirske dinastije fenek, v. penez > srp. fenik, germ. fendik.
Lagi}a. Feni~ani, v. Veneti > misir. fenkha,
farsa, paras, izloìti, odbaciti ili lat. Heneti. jel. Fenetoi.
oboriti, √ as > gal. farcir, -sir, lat. far- Feni~ani su Arijevci po rasi, jeziku i
cire, eng. farce. pismu (Vadel). Re~ Feni~anin nije et-
Farsi ("~isti"), v. Parsi > ar. farisi, tur. ni~ki pojam, ali se vezuje za azijske Pe-
farsi. laste. Prvobitno je ozna~avala stano-
fasada, v. faca > fr. facade. vnika Krita, zatim Qudeje, a kasnije
fasligen, v. vasligen > tur. fesligen, va- bilo kog stanonika M. Azije (Dereti}).
sle|en, vasilok ili bosiok. Feni~ani su se u Aziji zvali Hananci
(Nikoli}).
fata, v. vata > eng. wadding, nem. Watte, fr.
ouate. Filistejsko pismo, koje se pogre{no
fatalan, hatƒlak{ana, onaj koga je sre}a naziva feni~anskom azbukom, proi-
napustila, nesre}an, √ han > lat. fata- za{lo je iz runskog pisma Atlanti-
lis, sudbinski, eng. fatal. |ana ili Severnomorskih naroda ([pi-
nut).
fatum (fatalan, sudbinski), h‚tu, smrt (=
hatƒ: hatu), √ h‚ > lat. fatum, sudbina, Feni~ani su stekli slavu pronalaska
jel. fatos. slova, koja su samo prihvatili (Diodor
Sikulski). Ali je wihova zasluga, {to
faca, √ as, lice > lat. facies, -alis, eng. face,
su radi potrebe trgovine ra{irili pi-
fr. vis, lice, face, -tte. nali~je.
smenost, u svim dru{tvenim slojevima.
fa{ (snop: pas), √ pas, (po)vezati, opasati
Tuma~ewe F. pomo}u jel. foinih, purpur,
> rum. faše, lat. fascis, it. fascio.
samo je prilago|en oblik √ {on, crven.
Feb, v. Fobos > jel. Foibos, "sjajni", "~is-
Feniks (misirska ptica Sunca), b'enu, go
ti", pridevak Apolona.
spodar (sv.) zvezda > misir. bennu, mit-
Feba, v. Fojba. ska ptica, jel. Fenix: foíniki, Foenix, ime
febar (febris, groznica), vˆpra, pokre- sazve`|a.
tan, aktivan, delatan, pobu|en, √ vip > Plutarh i Erodot kaù da je ova mit-
lat. febris, groznica, it. febbre. ska ptica iz Etiopije. Feniks, koji
februar (Sretewski mesec), v. febar > dugo ìvi, umire po sopstvenom iz-
st. srp. frevarь, lat. februarius. boru, tako {to savije gnezdo koje se za-
pali od wegove toplote, da bi vask-
rsao iz sopstvenog pepela, {to je sim-
412
bolizam ve~nosti, vezan za kretawe pl. pravna odluka muftije u slu~aju ogre-
Venere, koja "prehodi" na nebu. {ewa o zakon, tur. fetva.
fewer (svetiqka), v. Venera > ra{. van- fetus, pota, fetus, mlado, √ p’ > lat. pu-
ala, per. fanar, far, lampada, rus. fanƒr, tus, f(o)etus, zametak.
tur. fenar, fener, jel. fanari, -on: Fanári, feud, v. fetva > n. lat. feudum, kletveni-
ime kvarta. ~ko nasledno dobro.
Ferdin, (selo u Banatu), √ p'ar, rasuti, fe{ta, d‹{š'a, dati najvi{e ili najboqe,
rasturiti > per. Ferdin, prvi mesec √ d‚ > lat. festum, fr. festival.
astronomske Nove godine, nem. Ferdinad fil (ar. slon), p‡lu, slon (pilaka, slon-
sdorf. ica), √ p‡l > asir. pilu, slon, srp. viq,
Persijski naziv za Novo leto, sa~uvao per. pil, ar. tur. rum. cinc. fil, gal. oli-
je izvornu simboliku "rasipawa" sun~- fanti, jel. elefas, -ntos.
eve svetlosti o ravnodnevici, kada ono fil, -(prijateq, qubiteq), √ pil, negovati,
ve} stoji visoko na prole}nom nebu, ra- gajiti > jel. fílos, fýlē, pleme, lat. filia,
sipaju}i svoje zrake. k}i.
ferexa (verexa), varaka, veo, prekriti, √ filantropija, v. fil i antropos.
v™i > ar. färäğ, tur. ferece, rum. feregea,
Filija (bogiwa Prijateqstva), v. fil.
cinc. firige.
filijala, v. fil.
feribot, v‚rbaša (= v‚rvaša), brod, ~a-
mac, √ v™i > eng. ferruboat, a.s. ferian. Filip, v. Vilip (Pilip).
ferman (ukaz), √ sp'ar, ra{irti + √ man, filipos, v. fil i hipo > jel. filipos,
smatrati, misliti, ponuditi > per. fe- qubiteq kowa.
rmān, -uden, zapovedati, tur. firman, ci- Filisteja, v. Pelast > jevr. pléšet, palešth.
nc. firmane. Filisteji (bibl. Hamovci), v. Filisteja
ferto, b'art™i, nosa~, √ b'™i > lat. ferro, > jevr. Pelišthi, jel. Fýlistaīos, lat. Phili-
fertor, jel. férō. staeus, Philistini (Vulgata).
fes, v. fesligen > cinc. fese, jel. fési: tur. filolog, -ija, v. fil i logo > jel. filólo
fesligen, bosiqak > fes, vr. kape, koja je gos.
po~etkom 19-og veka postala turska filosofija, v. fil i sovija.
vojni~ka kapa: ar. F’äs. F. ima svoj iskon u anti~im misteri-
Ova vrsta kape je oblik starosrpske jama, a sama re~ f. u zna~ewu “mudro-
kape s ki}ankom, koja se prvi put javqa slovqe”, pripisuje se Pitagori.
u Asiriji, a bila je purpurno-crvene filter, pavˆtra, cediqka, pro~i{}a-
boje. vawe, sredstvo za bistrewe, √ pav > lat.
Neki smatraju da je ova kapa, dobila filtrum, fr. filtre, eng. filter.
ime po varo{i Fes (Fas) u Maroku, a filum √ pil, gajiti > lat. filum, nit kon-
drugi opet, da je dobila ime po Efesu. ac, ìca, lat. filiatio: it. filetto, kon~i},
Ali, kapa i varo{ dobili su ime po fr. filet, filage, predivo (filin, vrsta tka-
turskom nazivu fesligen, bosiqak > fes, nine), filigrane, ma|. fércz, konac za pri-
vr. kape s ki}ankom, preuzet od Srba i {ivawe.
Rusa, koji od iskona kite kape ovom filharmonija, v. fil i harmonija.
biqkom, iz magijskih razloga.
fin, b'anu, sjaj, blistawe, -avost, zrak svet-
fesligen (tur. bosiqak), v. vasligen. losti, √ b'‚ > eng. fine, lat. fines, fr.
fetva, h‹tva, insistirati, podsta}i, √ hi finer, nem. fein, it. fino.
> srp. k letva, rus. kljatva, ar. fätwā,
413
Fini, v. Vani > rus. finn, sven. finne, lat. floskula (fig. izreka), v. flora > lat.
Fenni, st. ir. Fēne, skand. Finnar, germ. floskulus, cvetna.
fenna, ir. fiann, jel. Finno. flota, v. plutati > a.s. flēot, flōta, brod,
finik, v. Feniks > rum. finic. eng. float: fleet, it. flotta, fr. flotte, -ile,
finta, vˆ•gita, ba~en, protre{en, pome- nem. Flotte.
ten, vu}i tamo-ovamo, √ ing > lat. fin- fluid, √ plu, plivati > lat. fluxio,
gere, it. finta. te~ewe, fluidum, -us.
fioka, vitaka, posuda za kamfor i san- fluks, v. fluid > jel. flóks, nem. Fluss,
dalov prah (valgulik‚, kutija, sanduk), reka.
√ v‡ > ma|. fiok. fluor, v. fluid > lat. fluere, te}i.
firanga, v‚ra–ga, dr{ka ma~a ili noà, fluorografija, v. fluoro i grafo.
√ v™i > nem. Vorhang. Fobos (Apolon), b'‚vƒ, “stra{ni”, Apso-
firaun (pogrdno), v. Faraon. lut, bog Nava, meditacija, svet, real-
Naziv za Cigane po Srbiji u XIX veku, nost, √ b’’ > jel. Foíbi, Fóbos, “gatalac”:
jer su oni govorili da su proterani iz fóbos, strah.
Misira. fogo, -un (zem. sud s mangalom), v. fokus
fisija, v. {izo > lat. fissio, cepawe. > mlet. fogon, it. foga, vatrenost.
fistan, v. fustan > per. fistān, jel. fossa- Fojba, v. Vava > jel. Foíbi, titanka, majka
ton, tur. fistan. Lete (s crnom haqinom), pridevak Ser-
fitiq (vo{tani), p‡ta, ùt, -ilo, √ p‡ > bone.
rum. fitil, tur. fetil: fitil, cinc. fitile: srp. fokus, bukka, ogwi{te > lat. focus.
ufitiqiti. folija, v. plo~a > gal. foil, lat. folium,
Fi{er, {‚p’arka, ribar, √ {ap > eng. list, n. lat. folia.
fisher, Fisher, nem. Fischel, jevr. Efraim. folk, v. puk > eng. folk, a.s. folc, nem. volk.
fjord, v. brod > dan. Fjord, uzan morski za- fond, v. fundus > lat. fond, fundus, it. fo-
liv. ndo, fr. fond.
Flavija, v. plav > lat. Flavia. fono, -(glas, zvuk), g'anƒ, nizak, dubok (gl-
flambirati, v. plam > fr. flamber. as), √ han > jel. fōnē, -ma: fōnaská, lat.
flamingo, v. plamen > lat. flamma, pla- fonatio.
men, {p. flamenco, vr. plesa. fonetika, v. fono > jel. fōnētikós.
flandra (landara), v. landrati > rum. flea fonograf, v. fono i graf.
ndura, nem. Flunder, Fländerlein. fonometar, v. fono i metar.
flanel, v. vuna > vel. gwlân, -anen, eng. fonoskop, v. fono i skopeo.
flannel. fonurgija, v. fono i erg.
flegma, kapha, sluz, vodwikavost, √ kap > for (fr. utvr|ewe), pura, tvr|ava, v. var.
jel. flégo, -mma, it. flemma.
fora, pura, u~initi zasi}enem ili popu-
fleka, v. pega > st. norm. freknur, nem. Fle- wenim, nadev(ati), ispuwen (potpuno), √
ck, -hen, eng. freckle (reg. freken). pri.
fle{, √ b’las, blistavost (= b’r„x, sjaj) > Forkos, varaha, vepar > jel. Fórkus, vepar.
eng. flash.
F. je otac zmaja Ladona koji je ~uvao
flora, p“{ja, pupoqak, cve}e, √ pu{ > hesperidske jabuke.
lat. flos, flor, -is, eng. flower.
forma, d’ƒrma, zakon, statut, praksa, po-
Flora, v. flora > lat. Flora, bogiwa smatrawe, du`nost, pravilo, stari ob-
cve}a, eng. Florence. lik Veda, √ d’™i > jevr. tor, oblik: torá,
414
nauka, tori, religija, lit. derme, gal. Frane, -wa, v. Franci > {p. Franko, it.
fo(u)rme, eng. form, lat. forma, -us, -alis, - Francesko, eng. Francis, -klin.
litas. franko, v. Franci > gal. franc, slobodan,
format, v. forma. -her, it. franco, slobodno od pla}awa,
formacija, v. forma > lat. formatio. eng. free, a.s. frī, freōh, lat. francus.
formula, d’ƒrma-m’la, osnovni zakon i Franci su bili u savezu slobodnih
religija Veda > lat. formula. plemena, pa je wihovo ime vremenom
Foronej, var‚na, Gromovnik, √ v™i > jel. postalo sinonim za slobodu.
Foroneus, Arka|anin koji je po predawu Franci, v. Frigi > nem. Franko, German,
doneo vatru qudima pre Prometeja. lat. Francus.
Pri~a o Foroneju i prvobitnoj vatri Franci (Vranci) su odro|eno srpsko
je simboli~an prikaz vatre s neba (gr- pleme, po sopstvenom predawu od Tro-
om), koja je starija od ìve vatre sa janaca (medskih Briga). Prvobitno su
zemqe (drvo). se zvali Sikambri (Sugambri), po ime-
forten, v. varana, brana > fr. fort, -in, nu jednog skitskog plemena. @iveli su
eng. fort, fortress gal. forteresse. na u{}u Dunava i Panoniji, odakle su
fortifikacija, v. forten > lat. fortis, u do{li na Rajnu (Turski). Pod Kar-
-ficatio, fr. force, it. forte. lom Velikim postali su kraqevina.
Fortuna, varƒ, izbor, bogiwa Nava > lat. Francuzi (Fruzi), v. Franci > fr. Fran-
Fortuna, bogiwa Sre}e. coise, ar. faranji. per. Firingi, lat. Francus,
forum, v‚ra, okruèn > lat. forum, st. franciscus.
nem. bora, pregrada. fras, para√ s’, oterati strahom (pada-
Fosfor, v. foto i ferto > jel.. Fōsfó- vica, gr~ s trzajem) > lat. fracta, nem.
ros, “Svetlonosac”, koji nosi svetlost, Fraiss.
Zorwa~a (Venera), lat. Lucifer. fratar, v. brat > lat. frater, it. frate, eng.
fosfor, v. Fosfor. brother.
fota, vata, èqa, stvarawe, zauzimawe: po- fregata, v. brigantina > it. fregata, fr.
vre|en, napadnut, √ v‚t. frégate.
foto, -(svetlost), xjotis, sjaj (= b’asu) > jel. Freja, v. Prija > st. norm. Freur, -ua, a.s.
fōs, fōtós, svetlost. Frīg (frīgedæg > fridau).
fotografija, v. foto i grafo. Nordiska bogiwa Freja je iz roda Va-
fotoelektron, v. foto i elektron. na (Trojanovi}).
fotometar, v. foto i metar. fren|ija (otvor za pu{~anu cev), v‚ra–ga,
drà~, √ v™i.
foton, v. foto.
frenezija, v. prana > jel. frēn, du{a, duh,
fotoskop, v. foto i skop.
lat. phrenesis.
fotosfera, v. foto i sfera. frenologija, v. frenezija i logo.
fotofobija, v. foto i fobija.
Frigi, v. Brigi > per. Firingi, ar. faranji,
fotofon, v. foto i fono. jel. Fruggos.
fra, v. fratar. fri{ak, v. presan > it. fresco, germ. frisk,
fraza, √ pra~', pri~ati, raspitati se, ko- nem. frisch, gal. fre(i)s, a.s. ferse.
nsultovati > jel. frásis, pri~a, eng. front, pr†nta, ivica, granica, linija, kr-
preacher. aj (ne~ega).
frazeologija, v. fraza i logo. Fruzi, v. Frigi.
frajer, -ica, v. Prija.
415
frula (svirala jednocevna), v. svirala > filca, √ pust > pers. tur. fistan, jel. fos-
rum. fluer, cinc. fluiara, ma|. furulua. saton, lat. fustaneum, it. fustagno.
Fru{ka gora, v. Fruzi i gora. futa, v. vuta > ar. futa, st. skand. fat, ode}a,
fuga (kompozicija s vi{e glasova), suga, tur. foth, fota.
dobro ili lepo pevati, sudelovati, pro- Futog, “podaka, pored vode, √ ud > st. srp.
laziti, pruìti, √ gam > lat. it. fuga, Vutog.
fr. fugue. futrati v. pitati (hraniti) > nem. futern.
fugna, b'ugna, brazda (= b'agna), √ b'ux > fu}kati, v. pu}kati.
nem. Fugne, spoj, `qeb, sastav. Furije, v. furija > lat. Furiae, zlodusi
fudbal, p‚d“, noga + b'‚lu, lopta > eng. Nava.
football. Furije s plamenim o~ima i zmijskom
fukara (lo{ ~ovek, olo{), s’karƒ, sviwa, kosom, zaduène za kazne gre{nika.
√ k™i > ar. fuqarā’, sirotiwa., tur. fu-
kara, cinc. fucara, jel. foukarás.
fulmen, v. plamen.
fundus, v. badwak > lat. fundus, dno: te-
meq, fundacio, fundamentum, -alis, eng.
fund.
funta, pana, mera za teìnu bakra, (nov-
~ana protiv-vrednost) √ pan > lat. po-
nd, -us, -eris, eng. {ved. spander, lit.
spandis, eng. pound, a.s. pund, jel. speudo.
furati, purati, prethoditi upravqati, √
pur.
furda, v vurda > per. hurdé, tur. hurda,
rum. furdale, it. fodera, nem. Futter.
F. je otpad od grudvica sira, pri prav-
qewu ka~kavaqa, [.
furija, √ b’ur, uzburkan > lat. furia, -ere,
bes, furor, it. furore, -iosso.
Furtula (por. ime), v. Vardilo.
furuna (pe}), v. vuruna > bug. furna, tur.
furun, firin, jel. foýrnos, foirnos, lat. for-
nax, furnu, it. forno, -ello.
Prvobitni oblik furune je kalota, po-
obliku “nebeske pe}i” Tvorca (varuna,
“prekrivalac”).
furunxija, v. furuna i xija > bug. fur-
naxija.
fus (stopa), v. pasus > nem. Fus: Fusnote,
eng. pace: foot, fr. pas.
fusta (gus. galija), v. bastun > lat. fustis,
batina, eng. paste: baste, tu}i, udarati.
fustan (sukwa), pustina (< pusta, vunena
tkanina, pla{t, zaklon, navlaka, vrsta
416
H
Havelanska reka proti~e Saksonijom,
gde su obitavali Brani}i (Novakovi}),
po kojima je dobio ime Branibor (Bran-
deburg) Ovi Saksonci su imali isti
jezik i obi~aje kao Geti iz Podunavqa
(Ajnhard). Pleme Havili postoji kako
haber, v. aber > ar. habär, tur. haber, jel.
hmpéri. na Dunavu tako i na Istoku (Dereti}).
haberdar, v. aberdar. havra, v. avra > jevr. hebra, rum. tur. cinc.
havra.
hava (vazduh, medija), hava paqenica, obred-
no prino{ewe (< ha, meditacija + va, hagio, -(svet, svetovni), v. axo > jel. hágios:
vazduh), √ hu > hindi, jevr. tur. hava, Hágion Oros (v. gora).
vazduh, cinc. avae. hagiograf, -ija, v. hagio i graf.
havan, v. avan > per. hāwen, ar. hawān, tur. hagiologija, v. hagio i logo.
havan, jel. hábani. hagiolatrija, v. hagio i latrija.
havarija, v. Avar > nem. Havarie, eng. havaru. hagiomahija, v. hagio i mahija.
Havil (Evil, Havel), s„varni, metronimi- Had (bog Nava), v. ad > rusin. had, zmija,
~no ime mla|eg brata sedmog Manea, jel. Haidēs.
sina Sunca i ènske gandarve Suvƒrne. Hadrijan, v. Adrija > lat. Hadrianus.
Jedan Havil je rodona~elnik arapskog hazar, jƒsuri (xƒsuri), ~eznuti za ne~im (<
plemena (Postawe, 10, 7). jƒsu, slabost, RV X, 33), √ xas > ar. jasara,
Havila (bibl. rajska zemqa), su-vƒr–a , kockati se (< zahr, kocka) > tur. zar, jel.
blagodarno pleme, kasta ili narod, ázári, it. zara, {p. azar, fr. hasard, nem.
( = dev ƒ-gand’arva , zaj. ime bogova i hasardiren.
stanovnika neba ) : zlato, napravqeno Hazari, k‹sara, kosa, zlato < k‹sa, Vi-
od zlata (= sauvar–a ) , obiqe, nap- {wi u zna~ewu “kosati” > rus. Kozari.
redak: jedan od sedam jezika Vatre, Najvi{e podataka o H. daju arapski i
√ var– > {p. (H)avilla, zem. ime. jermenski izvori. Oni su bili plavo-
Havila ili Evila je zemqa rajske reke oki i crvenokosi qudi, duge raspu-
Fison (Dunav), u kojoj ima zlata (Pos- {tene kose.
stawe, 2, 13). Jeronim je naziva Getula, Jakubi izvodi wihovo poreklo od Ja-
po Getima. Istim imenom Srbiju na- feta. Po veri se ra~unaju u Jevreje.
zivaju arapski pisci sredweg veka, jer Arapski izvori wihovu zemqu zovu
Geti su od Meda i prvorodni na He- “Kraqevina Severa” i razlikuju Kara-
lmu. Na Arabijskom poluostrvu ima Hazare od Ak-Hazara (= Akaziri, Pri-
dve Havile. sk), {to ukazuje na me{avinu naroda.
Helmska H. je ona severna zemqa obiqa hazna, v. asna.
iz su merskog predawa, koje su preuzeli
haznadar (blagajnik), v. asna i dara.
starozavetni proroci. U woj smrtnici
ìve zajedno s bogovima, kao i u Euhe- hair (korist), airƒ, osveèwe, zadovoqs-
merovoj Svetoj istoriji, {to je refle- tvo: izobiqe hrane, √ ar?
ksija na zlatno doba ~ove~anstva. Isti haj (hoj, hae, aj), haj‹, uzvik √ haj > tur. hau.
je motiv u pri~i o Hiperboreji, ari- hajat, v. vajat.
jevskoj zemqi zlata i obiqa, sa sever- hajati, hajati, ponet, -e{en, √ haj > jel. ha-
nom granicom na polu, u nenaseqenom iro?
delu sveta (Avesta).
Havili (ime pl.), v. Havila.
417
hajvar, havirƒd, obredna hrana (boja i ob- halca, jel. halkás.

lik), √ hu > srp. ajvar, rus. kavijar, fr. halo, -(so), v. so > jel. háls, halós.
caviar, tur. hauvar. halo, k’ƒla, sunce: {upqina, praznina:
Uzimawe obredne hrane je blagosloveno poqe (delokruga), podru~je > jel. halōs,
(pra√ sad), u skladu sa obrednim pra- lat. halos, fr. hol, eng. halo: hollow, a.s.
vilima (ekadik{a), da bi bila "poz- hol(h).
drav umu" (havirƒd). halogen, v. halo i gen.
( h)a jda r, gardab’a, magarac, √ gard > jel. halografija, v. halo i grafo.
gaídaros. haloidi, v. halo i vid.
hajde, v. ajde > ar. (h)ajte, tur. haude, cinc. halometrija, v. halo i metar.
haide.
Ham, v. Amon > bibl. Ham, geogr. oznaka
hajduk (pokretqiv borac), √ aj, i}i, pro}i, za Afriku, po imenu Amona, vrhovnog
do}i odnekud, pojaviti se, di}i se, vra- misirskog boànstva.
titi se, lutati > srp. ajduk, cev za va-
Ovo odre|ewe je samo formalno ta~no,
|ewe vode iz natege (tikve), rus. gajduk,
jer, Ham je oznaka za Evropu (Po-
poq. hajduk, ar. tur. haudūd, ma|. hajdu,
dunavqe Helma), odakle su medski Ari-
vojnik pe{ak, nem. haiduck.
j(ev)ci oti{li u Misir, preko Vav-
hajl, v. hej > st. norm. heill, nem. Heil, eng. ilona i Hanana. To zna~i da su Medi
hale, a.s. hāl. loze Hamove, a ne Jafetove, kako ih
hal, v. ala > ar. hāl, rum. hal, cinc, hale, predstavqaju. Pogotovo, {to Medi ne
jel. háli. (bedno stawe) nose ime Javani po Jafetovom sinu Ja-
hala (sala), v. sala > eng. hall, nem. Halle, vanu, ve} po pridevku “Javane”, jaha~i,
dvorana. kowanici, kako su na Istoku zvali
hala (jak vetar), v. ala > rum. hala, cinc. ha- Evropqane (Arij(ev)ce ili Mede).
le, jel. halés, tur. halh Qudejce su zvali Hamovci, jer je jedan
halal, h‚la, "Jakobog", oli~ewe sazve`|a deo naroda migrirao iz Misira. Na
Ovan, s pridevkom “Sna`ni”, √ hal > Helmu i dan-danas postoji li~no ime
ar. halāl, blagoslov, sre}a, pravednost, Ham, u [opluku (Tasev).
dopu{tewe, jevr. hallal, tur. helâl, rum. (h) am, hƒnu, vilica, ~equst; bezobrazluk >
halal: srp. hala, mag. uzvik pri hipnozi jel. genis, genelon, gnathos, lat. gena, ge-
(s pogledom u tre}e oko) nuinns, nem. Kinu, eng. Chin: srp. ({atr.).
"Halala" je bojni pokli~ Trojanaca, u am-am, onomatopeja jela.
boànskom prizivu. hamajlija (uro~nik), hamala, zlato, √ mal
Haldi, -ejci, v. Kelti > jevr. Chaldun, jel. > ar. hamīlä, jevr. hamarin, ~arobwak,
Chaladaíoi. vra~ar, eng. ormolu, predmet ukra{en
Pikti su sami sebe nazivali Haldi zlatom.
ili Halti (Dereti}), a drugi su ih Zlato ~uva od uroka i ima najve}u ma-
zvali Hebridi (Kimbri). gijsku mo} (usled izuzetnih katalizat-
Haleb (Alep), v. Halibi > ar. Halab (jel. orskih osobina), pa su zato zlatni uro-
Aleppo). ~nici prvi na ceni, kao najja~i i na-
j~istiji.
H. je posle Damaska (> ep. sabqa "di-
miskija"), najstariji grad u Siriji. hamam, s’n“, sunce, RV I, 103, √ s’ > jevr.
hamím (= ham), topao, tur. hamam.
Halibi (= bibl. Halivi), v. Kalioci.
Hamzo, amxa, ime Brane, √ kam.
H. su hetski znalci prerade gvo`|a.
Hamiti, v. Ham.
halka, v. alka > ar. halqa, tur. halka, rum.
418
Porod Hamov je nekoliko desetina na- H. k. je jap. obredno samoubistvo, koje je

roda, u Evropi (Havili ili Sabiri, postojalo i kod Srba. Hercegova~ki vo-
Medi, Sarbati, Pelasti, Iliri...), jvoda Radi~ se ubio pred svojom vojskom,
Aziji (Kanan) i Africi (Misraim, kada je video da je zakasnio u boj na
Kopti, Ku{iti, Berberi). Kosovo poqe (Dereti}).
Hamurabi (titul. ime), v. Amon i rabi harab, v. harati > ar. harab, razoreno, po-
> arm. kahna rabb'a, ugaritski rabbu karu{eno, oboreno.
hinim, titula vrhovnog sve{tenika, fen. haram (prokletstvo), v. aram > ar. haram,
rabkahanim, eng. Hammurabi. zakonom zabraweno, rum. haram, cinc.
H. je titularno ime po amoritskom bo- harame.
gu Ogwa, s pleonasti~nim dodatkom u haramija, hara–‡ja, ugrabiti, ugrabqen,
zna~ewu gopodarstva. {~epati, √ h™i > ar. harami, jevr. harám,
han, k‚nana, (trgova~ka) ku}a, √ kan > per. lopov, tur. haram, rum. haram, cinc. ha-
hhan, hān(e), ar. khān, rum. ~ag. tur. han, rami, jel. harámi.
jel. háni, hantszis. haramba{a, v. aramba{a.
Hanan, v. Kanan. haranga, hara–a, podsticati, podbadati, √
handra~a, v. andra~a. h™i > fr. harangue.
handriti (mu~iti), v. andra > rus. han- Harapani, v. Saravani.
dra, jel. hondras: upohondria, ìvot.
harar (vre}a), v. erir > tur. harar, garar.
Hanpijesak, v. han i pesak. harati, hƒrati, -e, oteti (hara~), savla-
Hanuka, nƒhu{a, ime zmijolikog zloduha, dati ("bolest hara"), razoriti ("poha-
boga Meseca ili Vetrova, √ nah. rani dvori"), √ h™i > asir. harmatu,
H. je praznik svetlosti i posve}ewa, uni {titi, ru{evina, jevr. harbá, raza-
koji se slavi po jesewoj ravnodnevici, rawe.
paqewem sve}a. Sli~an je obredu Dio- hara~ (glavarina), v. h‚r‡ta, lopovluk,
nisa i Apolona ili rimskim Satu- otima~ina > ar. harğ izdatak: tro{ak,
rnalijama. cinc. haraci, jel. haratzi.
hanxar, v. kanxa > rus. kin`ƒlъ, srp. kin- hara~lija, v. hara~ i lija > ar. hharaci,
xal, bode` (s o{tricom na obe strane), tur. hharaçi.
ar. per. hhancer, tur. hançer, rum. hanger, harb, √ arb, povrediti, ozlediti > ar. harb,
jel. hanzári.
rat, borba.
hanxija, v. han i xija > per. tur. hanci. harba (vr. pu{ke), v. harb.
Haoma (het. bog Biqaka), v. Soma. harbija ({ipka za ~i{}. pu{ke), v. harb.
haos, k’ƒ, {upqina, praznina, pe}ina, ot- harem (ènski deo ku}e), harmjƒ, zatvor,
vor > avest. k'ao, ashake, jel. haós, zbrka,
RV V, 32, gospodska ku}a, rezidencija
nered, lat. chaos, eng. chaos.
bogatog ~oveka, √ h™i > ar. haräm, harīm,
Haos (Bezdan), v. haos > jel. Háos jevr. harmón, harem, dvorac, tur. harem,
Iz H. ili Bezdana su nastali Mrak, jel. harémi, cinc. hareme, eng. harem.
No}, Kosmos i Eros. Haribda, {arab’ƒ, skakavac: ime zloduha,
haps, v. aps > ar. habs, tur. hapis: cinc. hap- √ rab’ > jel. chárubdis, vodeni vrtlog,
se, uhap{enik, jel. hápsi. oli~en u zloduhu.
hapsanxija, v. haps i xija. Haridot, v. hari i dati.
Hara (sveta bo`. planina), v. gora. Hermo Haridot je pridevak Hermesa,
hara-kiri, v. harati i klawe. koji prati qudske du{e na posledwe
putovawe.
419
harizma, hƒrasvin, energi~an, vatren, √ has, √ has, (ra){iriti, pro{iriti > ar.
h™i > jel. chárisma, dar, milost. hass, rum. has: srp (ep.). hase, carski.
H. je sposobnost duhovnog uticaja. hasan (korist), v. hasna.
haris (qubav, ~ar, umilnost), v. ~ar > jel. hasan, (veliki, silovit), v. has > ar. hasan.
charu, cháris, lat. gratus, -ia, eng. charitu, hasna (hazna, korist), v. asna > per. hazne,
it. grazia. ar. huzane, hazīnä, tur. hasne, ma|. has-
Harite, ine, ~„ru, mo} shvatawa, ime è- zon.
ne boga Obiqa > jel. Charites, Harita, hasora (rogozina), v. asura > ar. hasīra, rum.
bogiwa qupkosti: Charis, lat. Gratiae, tur. hasur.
eng. Charitu. hat (kow, arapski (Vuk), v. at.
Olimpijske Haritine poseduju qupkost hatar, v. atar.
i lepotu. Prisutne su na gozbama bo-
Hati (asir. Heti), v. Heti.
gova i smrtnika, jer, one oblikuju ideje,
pa ih po{tuju qubiteqi mudrosti. hatib, kat’a, (raz)govor, pri~a, √ kat’ > ar.
harmonija (sklad, -nost), samxwana, har- hatib, propovednik.
moni~nost, jednoglasnost, saglasnost, √ Hator, v. ku}a i Horus > misir. het-
sawx > jel. ‘armonía, ‘Armonia, ogrlica heru, “ku}a Horusova” (= het-hert, “ku}a
koja donosi nesre}u, ‘Armoniia, Harmo- iznad”).
nija, gal. armonie, eng. harmonu. H. je misir. bogiwa Qubavi, veseqa i
Ova re~ nije prepoznatqiva u spoqa- radosti.
{wem govoru, jer u jelinskom jeziku ne haubica, v. kubuz > ~e{. haufnica (Husit
ma glasovnih vrednosti za slova "x" i ski ratovi), germ. hufe, nem. Haufen.
"w". Hau-nabi (misir. ime ant. Srba), ku-
harmonika, v. harmonija > jel. harmoni- n‚b’i, pupak Zemqe: blago boga Obiqa
kós, lat. harmonica. > maj. Hunab-k
ku, bog sredi{ta zemqi-
Haron, hara, “uni{tilac”, jedan od pri- nog krsta (koji upravqa iz mirnog
devaka boga Nava, √ h™i > jel. Cháōron, sredi{ta).
prevozilac mrtvih u dowem svetu. Hau-nabi su u Izorodu zameweni kova-
Harpije (krilate grabqivice), g™ib'ajƒ, nicom "ostrva naroda" (jer je "ostrvo"
zgrabiti, {~epati, posedovati, uhva- za Jevreje svaka zemqa koja je od wih
titi, oteti, RV VII, 104, osvojiti, pose- odvojena morem (po{to oni nikada nisu
dovati, √ gra(b)' > jel. Harpuai, eng. Ha- bili moreplovci), a odnosi se na ari-
rpu, lit. grebejs, st. isl. gref, nem j(ev)ske Pelaste i Pelag (Dereti}), za
({vajc.). grebel. koji Maler{ kaè da je bio centar
H. su zlodusi oluje, koje ìve na dale- sveta.
kom zapadu. Misirci su ovu re~ upotrebqavali
harpun, karpa–a, vr. kopqa, √ karb? > fr. tako|e za Kri}ane, a prebivali{te
harpe, -on, eng. harpoon. Hau-naba je i Rakodija (Lesandrija).
harta (karta, papir), v. karta. haxi, -jja, v. axo > ar. hāğğ, tur. haci, cinc.
hagi, rum. agie, jel. hatzís.
hartija, v. harta > rus. haratья, rum. har-
tie: carte, kwiga. haxiluk, v. haxi i luk > ar. tur. hacilik,
cinc. hagillike, jel. hatzilíki.
haubica, v. kubuz.
Hval, v. hvala.
has ({atr. jelo), √ g’as, jesti.
hvala (fala), p’ƒla, nagrada, nadoknada,
hasati (jesti) g’asati, -e.
plod, -onosan, √ p’al > het. valla, st.
Has (ime regije), v. has > bug. Haskovo.
420
rus. hvala, st. isl. skvara, lit. kwola, heksaptera, v. heks i pterom.
slava, hol, germ. swellau. heksarh, v. heks i arhi.
hvaliti (faliti), p’alati. heksahord, v. heks i kord.
hvaliti (nedostajati), hvƒlati, nedosta- Hel (germ. bogiwa Vatre), v. helio > norm.
jati, √ hval. Hel, Holer, bog Smrti: Hella, kraqica
Hvar (zem. ime i ostrvo), svara, sjaj, svet- Smrti.
lost (sunca), Sunce, √ svƒr > avest. Hela, v. Selena > jel.. Hellē (Helli), Helle-
hvaro, per. hvare, -na, svetlost boìja: spont (Helino more).
Far, jel. Fáros, it. Farra.
Helada (Jelada), v. helio > jel. Hellas,
Hvar je mesto sa najve}im brojem sun- Ellas.
~anih dana u toku godine.
helam v. {lem > gal. helme, st. skand.
Hvosno (< Hvostъno), v. hvost. Hjalmr, nem. Helm, jel. holo.
hvost (grozd), √ k{od (= k{ad), konzumira- Helga, v. Olga > eng. Helga.
ti, jesti, RVI, 25 > ~ak. husto, {uma, hu-
helebarda, v. asala i brada > fr. halle-
stovina, grozdovina, rus. hvost, nem.
barde.
Quaste.
Helen (trojansko ime), hela (= heli), Su-
Heba (bogiwa Mladosti), v. keva > jel. Hē-
nce, √ hel > jel. Helenos.
be: hēbē, mladost.
H. je brat blizanac trojanske proro-
H. sipa bogovima nektar iz zlatnog
~ice Kasandre, koji je dobio ime po
vr~a.
ra{anskom proroku, dok je mitski pre-
Hebreji, v. Jevreji > mlet. abreo, jel. eb- dak Jelina Hellin, sin Deukaliona (ili
raīos. Djausa i Pirhe).
hegemonia, jugƒm, pod~iwavawe, √ jux > Helena, v. Jelena.
jel. hegemonia.
Heleni (Jelini), v. helio > jel. Hellēnes.
hedonia, √ hed’, usre}iti, ponovo se ro- helenizam, v. Helen.
diti > jel. hēdonē.
Drojzen je uveo ovaj pojam u nauku, pri-
hej, h‚ji, uzvik sve{tenika u obrednoj po-
pisav{i ga Jelinima, iako se ovaj vre-
hvali bogovima, √ h‚.
menski period odnosi na delatnost
Hekata (karijska bogiwa Nava), h‚šaka, Lagi}a u Misiru, kulturni centar
oli~ewe magiskog napitka, ime rajske tada{weg sveta.
reke, √ haš > jel. Hekáti, psoglava bo-
Ovoj prevari i zabuni i{la je na ruku
giwa smrti, seksa i magije, lat. Hecate.
preporuka Lesandra Makedonskog, da se
H. je gospodarica hakatskog carstva kwige prevode sa srpskog na jelinski,
(Nav), meseca, magije i bajawa. U bri- koji je bio trgova~ki jezik (Dereti}).
gijskom natpisu sa Enejevog groba, stoji
Helikon (Apolonova planina), v. helio >
da on odlazi u hakatsko carstvo (Ni-
jel. Helikón.
koli}), odnosno dowi svet ili Nav.
helikopter, v. elisa i pteriks.
hekatomb, v. hekto i vo.
helio, -(sun~ani), heli (= hela), sunce, √
hekto, -(sto), v. sto > jel. hekaton, sto.
hel > jevr. helél, sjajan, šeol, pakao, jel. hēlios,
hektometar, v. sto i metar.
skand. Hele, kraqevstvo smrti: nord.
heks, -({est), v. {est > jel. hex: nem. hekse, Helhajm, nem. (reg.). heilig, svet, eng. hell.
ve{tica, {p. hechicera.
Sunce je zlato, koje prebiva u mraku,
heksagon ({estougaon), v. heks i ugao. RV.
heksametar, v. heks i metar.
421
Helije, v. helio > jel. Helios, bog Sunce: jer srpski bog Vid je oli~ewe Mer-
Helikon: breg u Beotiji. kura.
Helijadi, v. Helije > jel. Hliádai. hepat, -(jetra), v. jetra > jel. hepar, heparos.
heliks, v. elisa. hepatitis (upala jetre), v. hepat.
heliobiologija, v. helio, bio i logo. hepatoskopija, v. hepat i skopeo.
heliograf, v. helio i graf. hepatologija, v. hepat i logo.
heliometar, v. helio i metar. hepta, -(sedam), v. sedam > per. hefte, jel. ép-
Heliopolis, v. helio i polis. tá, heptā.
heliotija (ropstvo), v. felah. heptametar, v. hepta i metar.
heliotrop, v. helio i trop. Hera, hƒri, oli~ewe planete Venere, √
h™i > jel. Hera, èna boga Neba, za-
Helm (= Hem, -us), v. herma > st. srp.
{titnica braka i poro|aja. Wen sim-
hlьm m, holmъ, st. rus. hъl
lmъ, rus. holm,
bol je paun, oli~ewe ve~erweg neba.
a.s. holm, brdo, eng. holm, nisko zem-
qi{te pored reke, st. isl. holmr, os- Djaus i H. su dobili kao svadbeni po-
trvce, nem (reg). holm, ostrvo, st. skand. klon od Gaje, drvo sa zlatnim jabukama,
Hjalmr, tur. Emineh dag, Helmska pla- koje bogovima obezbe|uju bemrtnost.
nina. Herakle (Serbon), haraka (= eraka), “os-
U Ilijadi se na vi{e mesta pomiwe vaja~”, otima~, ime boga Nava, √ h™i >
jedna herma (breg sa stelom) u Trojan- jel. Hēraklēs, Hraklīs, lat. Hercules.
skoj ravnici, kao grob Ilija, sina Dar- Herkul je pela{ki heroj. U da~koj tra-
danovog (XI, 371), a Pausanija svedo~i diciji se ~esto javqa pod imenom Tro-
da je na putu od Sparte do Arkadije, jan (Durse).
video ~ak sedam takvih stela, od ne- Herakle je jelinsko suime za Serbona,
obra|enog kamena (Durse). po kome nosi ime Serbo Makeridov,
Strabon tvrdi, da su ovi sveti kame- osvaja~ tada poznatog sveta i donosioc
novi sluìli kao me|a{i i putni kulture, koji je podigao stubove na Gi-
pravci. Po hermama sa stelama, va- braltaru, kako bi obeleìo zapadnu
`niji putni pravci su dobijali status granicu svoga pan-carstva (Dereti}).
“sveti put” (odos iera ili dromos ieros). Kasnije je naziv Serbonovi stubovi
Ovakvih puteva bilo je po Asiriji, preina~en u Herkulove stubove.
Skitiji i Misiru (Durse). Tako su, po Sinovi Serbonovi ili Heraklovi su
grobnim humkama posve}enim bogu Vi- po jelinskom predawu Agatirs (Geti),
du, Hermesu ili Merkuru, za{titniku Gelon (Gali) i Skit, pa je Serbon, ali-
putnika i trgovaca, dobili ime “sveti jas Herakle, po{tovan u Skitiji ([ko-
putevi”, a po wima ~itava regija He- kqev).
lma. Herakli}i v. Herakle > jel. Hrakleidai.
Hem (Haimas), hemna (= heman), planeta Serboni}i, Dorci ili Herakli}i, ka-
Merkur, √ han? ko su ih zvali Jelini.
Hemennu (misir. zem. ime), v. osam > ar. hereziarh, v. herezija i arhi.
Asmuneju. herezija (jeres), v. heriti > jel. haírezis.
hemi, -(pola, -ovina), v. samo > jel. hēmi. heriti, hƒrati, pomeriti, skrenuti, uda-
Hemus, v. Hem > lat. Hemus. qiti, √ h™i > srp. jerav, krivoglav, er-
H. je bio isto~ni deo Helma, a kla- lav, kriv.
si~ni Hemus je Stara planina (Catena herma (breg sa stelom), {arma, sveti gro-
Mundi). Hemus i Helm su istozna~ni, bni kamen ili humka, pribeì{te, sk-
422
loni{te, ku}a, naseliti se, √ {am > Kerubim je an|eo vi{eg reda s {est
srp. krama, koliba, lit. šerme, da}a, st. krila, ~uvar raja zemaqskog, u obliku
nem. hilma, nem. Schirm, {tit, jel. herme, ~etvorokrilne nemani, koja je na celom
gomila (kamewa): hermai, oboèni kraj- telu imala samo o~i, sa qudskim bi-
puta{, grobna humka, putokaz, me-|a{: kovim, lavqim i orlovim licem, {to
Hermaī, gomile kamewa. simbolizuje pet elemenata, oli~ena u
Herman, v. German > eng. Herman, nem. sazve`|a na nebu, koja na svojim kri-
Hermann, -ina. lima nose boìji presto. Evan|elisti
Hermes, v. herma > jel. Hermīs (‘Ermís), lat. nose imena ovih atributa: Mateja-qud-
Hermes. sko lice, Luka-bik, Jovan-orao i Mar-
ko-lav.
H. je oli~ewe planete Merkur (= Tot
ili Vid) i boànski glasnik, slavqen herc, v. srce.
u klasi~no doba na ivicama puteva, oi- herceg (titula), v. Geti i reks > kelt. ge-
vi~enim gomilama kamewa, s velikim tornik, izborna titula vojvode, lat. ge-
uspravnim kamenom u sredini. H. je torex, rus. gercog, germ. haritogo, st. nem.
ro|en na brdu, pa ga simboli{e gomila herizogo, nem. Herzog: Erzhercog, nadvoj-
kamewa, koja je u klasi~no doba imala voda, ma|. hèrceg, jel. zogo.
Hermesovu (Teutovu) glavu na vrhu. Herceg-Novi, v. herceg i novi.
hermetizam, v. Hermes. Hercegovina, v. herceg.
Hermopolis, v. herma i polis > jel. Hesper (bog Ve~eri ili Zapada), v. ve~er
Hermopolis. > jel. Hesperia, Hesperija, zapadna ze-
Hero, v. Hera > jel. Hero, sve{tenica mqa, iz pri~e srpskog mita, u kome
Afroditina, ro|ena na kraju sveta koja zlatnu jabuku (Sunce) ~uva zmija (no}ni
je ìvela u dubinama Okeana. Ogaw).
heroj, {”ra, hrabar (= {’ra), herojski, Hesperide, v. Hesper > jel. Hesperídes,
boànski, pridevak potomaka boga Me- boànske vile, k}eri No}i, ìve u
seca, √ {ur > jel. hērōs, polubog: kýros, vrtu zlatnih jabuka, koje ~uva zmaj,
lat. heros, eng. hero. Hesperus (Ve~erwa~a), v. Hesper > jel.
Ra{ani su svakog pokojnika nazivali Hesperos.
herojem, a kod Jelina je heroj poluboà- Hestija, v. Vesta > jel. Hestía, personifi-
nstvo ({ura-deva, RV VIII, 70). Budimir kacija Vatre i bogiwa ogwi{ta (olim-
je bio u pravu, kad je istakao da se re~ pijsko boànstvo), eng. Hester?
heroj ne moè objasniti pomo}u jelin- heta-sar, v. Heti i car.
skog jezika. H. je misir. titula cara Heta.
T. Karlajl navodi {est vrsta heroja: hetera, v. heteri > eng. haer, -ling, jel. heta-
boànstvo, prorok, pesnik, duhovnik, ira, prijateqica, -ía, ar. tur. hatir, obzir,
kwièvnik i kraq, pridevak heroja qubav, naklonost, milost, srp. hatar.
kod Kelta.
heteri (st. mak. kowanici), h‚tra, najam,
Herofila, v. heroj i fil. zakup, zarada, nadnica, √ h‚.
Heruvim, {abƒla (kabƒla), RV X, 14, dva Heti, ket“, blagorodan, svetla pojava, ~i-
~etvorooka psa ~uvara boga Smrti, √ {ap stota, vo|a, eminentna ili javna li-
> asir. karibu, pers. K'erub (Kāribu), zmaj, ~nost, posve}eno znawe, RV V, 66, int-
jevr. kerūbhīm, krilati an|eo, jel. he- elekt: ime boga Ogwa ili w. sina (=
roubín, grifon (na kome juri Okean), hutƒ, ime boga Nava): naziv za rep Ve-
lat. cherubinus. like zmije, √ ~it > asir. Hati: kittu,
423
istina, pravo, pravda, poverewe, jevr. Mesec je u srpskom mitu "zmajski car",
Heth, Hitt, Hittites, jel. Kítioi, hindi Kat'i. gospodar te~nosti i biqaka. Hidra
Strabon Hate naziva Beli Sirijanci, ima devet glava (mese~ev broj), koje na-
Oni su prvi u M. Aziji pravili gvoz- novo rastu kad se odseku.
deno oru`je (hetˆ). Prodor Hiksa u Jelini su sazve`|e Crnog Zmaja zvali
Mis ir, poklapa se s Ninovim poho- Hidra.
dom na Istok, a Heti su vladali Hal- hidrat (hem. jediwewe vode), v. hidro.
dejom i Elamom. hidrant, v. hidro.
Kod Inda je "ketu" u zna~ewu “onog ko hidro, -(voda, -en), v. Hidra > jel. hýdōr,
nestaje”, deveta planeta u vezi me- hugrós: udrohoos.
se~evih mena. Opisuje se kao zmija od
hidroa, v. hidro > jel. hídrōs.
gvo`|a.
hidrogen, v. hidro i gen.
Hetim (bibl. sin Jovana), k’ešin, slobo-
dan slobodne voqe, ime sina boga Ogwa, hidrometar, v. hidro i metar.
√ k'aš > asir. hatim, Hetija, zemqa hidrometeorologija, v. hidro, metero
Heta, jevr. hetím, hittím, jel. Hethím, Kítia i logo.
(Odiseja, Septuaginta). hidronimija, v. hidro i ime.
Hetim (Hitim, Ketim, Kitim) je tre}i hidrofobija, v. hidro i fobija.
Javanov sin, unuk Jafetov, po biblij- hijatus, v. zinut > lat. hiatus, zev.
skom rodoslovu. Ketim iz Starog za- hieratik, v. hiero.
veta tuma~i se kao Makedonija. Ovim
H. je kurilica Hiksa u Misiru i tajni
imenom se naziva i makedonska dina-
jezik misirskih sve{tenika, na kome je
stija Lagi}a u Misiru (car Hetim) i
Tot zapisao zakone qudske (Maneto).
Seleuki}i u Siriji, na papirusima
Mrtvog mora. Flavijus kaè da je He- hiero, hƒri, sveto ili boànsko ime, √
tim staro ime Kipra, a sekta Esena h™i > jel. ieros, svet (M)omir, II, XVI,
pod ovim imenom pod razumeva Haldeju 404), lat. holus, helvus: fulfus.
i Haldejce. hijearh, -ija, v. hiero i arhi > jel. hie-
Higija, ‚gnejƒ (= agneja, ime }erke boga rarchia.
Ogwa), {to pripada ogwu, √ ag > jel. hijerotika, v. hiero > jel. hierós, hiereús,
Hugiea, bogiwa zdravqa, }erka Esku- sve{teni.
lapa, lat. Augitia (Agnitija?), st. ital- hijerofant, v. hiero i bahant > jel. hie-
ska bogiwa le~ewa, po{tovana u sve- rofántēs, prvosve{tenik, Eleusinskih
tom gaju Marsa. misterija.
"Bolest je vatra koja le~i" (Paracelzus). hikati, hikkati, √ hikk: hikawe, hikka.
U Bazelskom muzeju ~uva se plo~a od Hiksi (Per~ina{i), {ˆk’‚, kika, per~in,
alabastera sa pentagramom, u ~ijim √ {i > misir. heka k’aasevet.
uglovima stoje slova UGEIA. Hati (Heti) su nosili per~in, sta-
higijena, v. Higija. le{ko obele`je kaste ratnika, kao at-
higro, -(voda, vodeni), v. hidro. ribut boga Nava. Ime Hiksa je sino-
hidat, v. hidro. nimno nazivima Hazari i Kozaci (Ko-
Hidra (vod. Zmija), k'idira, Mesec, √ k'id saci), koje Arapi zovu Hasaki (Ni-
> fin. Kuutar, k}i Meseca (Kalevala, koli}).
XXV), gal. udre, jel. Hudra, vodena zmija: Prodor Hiksa u Misir, poklapa se s
hudor, voda, lat. hudra: Hidrastis, l. ime. osvajawima Nina Belovog, a Medi ili
Hiksi (medski Kasiti) su jedan narod.
424
Kasiti su u Vavilon do{li sa Zagrosa, Hini} (por. ime), hinvƒ, “podbada~”, ime
a wihovu vladavinu su posle ~etiri ve- oca Gromovnika, √ hi.
ka prekinuli Elami}ani, kada su osvo- hiparh v. hipo i arhi > jel. hipparchs, za
jili Vavilon (Nedoma~ki). povednik kowice.
hila (lukavstvo, prevara), v. hula > ar. hīle, hiper, -(preko, nad, iznad), v. ober > jel. hu-
tur. hile, -kâr, cinc. hiliete. pér, eng. huper.
Hilandar, v. Vilandar. Hiperboreja, v. hiper i bura > jel. Hipe-
Nemawa je podigao hram na mestu sta- rbóreioi, osniva~i proro~i{ta u Del-
rijeg razru{enog hrama, za koji se ve- fima.
zuje eponimno ime Hilandarios, {to je H. je zemqa meda, zlata i blaènih,
malo verovatno. koju su ~uvali Grifoni. Jelini su je
U srpskom predawu javqa se prvobitno smatrali zemqom Apolonovog naroda.
ime @ilindar, za sada nepotvr|eno, Prostirala se ~ak do mitske Tule.
osim {to postoji manastir s tim ime- “Preko puta Galije nalazilo se veliko
nom na granici s Albanijom (Mar- ostrvo, ne mawe od Sicilije, naseqeno
kovi}). Hiperborejcima koji oboàvaju Apo-
hile, v. Silvan > jel. hulē, {uma, lat. silva. lona, u wegovom gaju s okruglim hra-
eng. sulva. mom” (Diodor Sik.).
hiliarh, v. hiqada i arhi. hiperpiron, v. hiper i piro > jel. hipé-
hilijada, v. hiqada. rpuron, presjajan, preèèn.
hilobijum, v. hile i bio. hipnoza, svapna, san, √ svap > jel. hýpnos:
hiliogon, v. hilijada i ugaon. Hýpnos, bog Sna.
hilus, v. sok. hipo, -(pod, ispod), √ sub, ugu{iti > jel.
hiqada, sahƒsra, hiqada, bilo koji ve- hupó, lat. sub.
liki broj, √ sah > asir. saharu, (za)- hipo, -(kow, -ski), x’ampa, skok, √ h‚? >
okruìti, rus. ozer, per. hazar, hindi eng. jump, jel. hippos, avest. aspa.
hasar, jel. xilioi, hesloi, schilias, -dos. hipodrom, v. hipo (kow) i drum.
Himalaji, hima, zima. hipoteza, v. hiper i teza.
H. su prekriveni ve~itim ledom i sne- hir, √ hil, siliti, okrutnost > per. tur. hire.
gom, na granici srpskog prostora nase- hira (vr. surutke), sura, vr. obrednog pi}a.
qavawa. hiram (jevr. i st. srp. zlatan), hirana, zla-
himen (opna), sˆmƒn, ograni~en, grani~nik to, dragocenost, √ h™i > asir. hura~u,
(lit.i fig), oivi~iti, √ s‡ > jel. hu- zlato, st. srp. hīr
ramъ, jel. chrusos.
mēn, eng. humen: nem. gesittet, vaspitan Hiram, v. hiram > jevr. hiram, eng. Hiram.
~ovek.
hirovati, hilati.
Himen, v. himen > jel. Humīn, bog Braka. his, v. hià > st. srp. hisъ, koliba, jel. oi-
himna, sumna, RV X, 5, dobronameran, na- kos, germ. huzjo, nem. Haus: Hütte, eng.
klowen, oboèwe, pohvala (bogovima), house, ma|. hiska.
molilac, √ mn‚ > jevr. himnón, jel. hým-
hitan, hitvan, brz, √ hi.
nos: himnist, -orijum, eng. humn.
hitac, hitƒ, poslat (hitopade{a, “kori-
Hindi, sind'u, ime Vi{weg, vodonim √
sna pouka”, zbirka pri~i za omladinu)
ind > hindi Hind, per. hindū.
> st. norm. hitta, eng. hit, pogodak.
Hindustan, v. Hindi i stan > hindi hitnuti, hinoti, baciti.
Hindūstānī, per. Hindūstān.
425
hiton, v. keten > ar. cotone, jevr. kettonéth, H. stoji u vezi toka Ostvarewa i go-
lat. cottonus, jel. hitōn, kratka lanena di{we obnove Prirode, na nebu ra-
ko{uqa, nem. Kattun. vnodnevice, koja najavquje severnu po-
hihi, hihi, uzvik zadovoqstva. vratnicu i “~asnu” stranu kola ne-
beskog.
hlad, sola, hladan (= xada), -no}a, √ so >
rus. holod, avest. sarəda, oset. sald, eng. hol, v. sala > eng hall.
cold, nem. kalt. holahala, k‚la-k’ša, crn, supstanca
hladiti, hladate, veseliti, radovati, sre- smrti, otrov koji je progutao bog Nava,
}a, √ hlad. da bi spasao svet, √ kal.
hlap, -ac (momak, sluga), √ ramb', rmbawe, H. je ìvotni princip smrti.
stezawe, zagrqaj: nadmo} > rus. hol‘p, hole, -(ù~, ù~ni), hƒri, ùt, zelen, √
lu`. srp. holci, momci, slov. hlapci, h™i > jel. cholē, chlōrós.
lit. klapas: kalps, poq. chlop, lat. plebs, Hol{tajn, v. hol i stena > nem. Holstein,
-eius: nem. Tolpel. “[upqa stena”.
Hlap, -~evi}i (ime sela), v. hlap. Iz H. je ~uvena rasa belih kowa hol-
hleb, -ac, kal„-pa (-ka), obru~, kolut, prs- {tajnskog prepona{a, dobijena vi{emi-
ten, mesec, √ kal? > rus. k‘lob, okrugao lenijumskim ukr{tawem, koju su luì-
hleb, lit. kliepas, germ. hlaibaz, nem. ~ko-srpski sve{tenici koristili u ob-
Laib, st. isl. hleifr, lat. libum, st. kin. redu bogu Svetovidu (Svetlica).
gliep. homo, -(jednak, sl. zajedni~ki), sama, jednak,
hleba~a (poga~a), v. hleb. zajedno > jel. homós, hómoios, lat. homo,
hliba~a (vr. jabuke), v. hleb. eng. some.
hlip, v. slap. homogen, v. homo i gen.
hlor (zelenoùt), v. hole. homologan, v. homo i logo.
hmeq (Ruta Graveolens), s‘ma-lat‚, soma Homoqe, hemadri, zlatna boànska pla-
biqka > ~e{ ohmela, rus. hmelь, tat. nina, √ mad.
tur. homlak, fin. humala, st. isl. humlu, homonim, v. homo i ime.
-la, -all, nem. (reg), homele: Hopfen, fr. hor, v. kolo > gal. cuer, eng. choir, fr. choe
houblon, lat. humulus, jel. houméli, rum. ur, jel. chorós, kolo, -eía: -agós, horag (zb-
hameiu, ma|. homlo (komlo). orovo|a), lat. chorus.
hod, √ ho—, i}i (= h“d) > avest. ahad, jevr. hora (bug. narod), v. horda.
hdh, hada, jel. odos, put: hodaites, putnik, hora (~as, vreme, zgoda), v. v. ura > jel. hōre,
jap. itte, idem. lat. hora.
hodati, ho—ati. Horvat, v. Hrvati.
Hodije (= Putnik, ime Hermesa), v. hod. horda (krdo, ruqa), s‚rd'a, stado, gomila,
Hermes je za{titnik trgovaca i put- √ sri? > rus. ~ered, srp. ~reda (~orda),
nika, pa ga zato zovu Hodije (Putnik). bug. orda, rum. ciorda, eng. herd, jel. órdi,
Pridevak H. sun~ane je prirode. Troja- orhos, fr. horde, nem. Horde.
kost ili trostruko kretawe Sunca, Hore, v. Karpa > jel. Hōrai.
simboli{e planina, pa su Herma ili horizam, v. horizont > jel. horizō, razdvo-
Hodija slavili na ivicama puteva, sa jiti, horízma, granica.
stelama na gomili kamewa. Wegova do-
horizont, hariya, linija koja spaja nebo
movina je Arkadija.
i zemqu, √ h™i > gal. orizonte, jel. hor-
hodo~a{}e (poklowewe), v. hod i ~ast. izōn, horiua, zemqi{te, hórama, pogled,
prizor, eng. horizon.
426
horizografija, v. horizam i grafo. Pod imenom Horus podrazumevaju Mi-

horizontala(n), v. horizont i tlo. sirci silu, koja vu~e Sunce preko neba
(Plutarh). Horsi su mitolo{ki par
(h)orjat, -in, ƒrvat, niska porekla, neote-
kowa, koji u srpkom mitu vuku sun~evu
san, podre|en, pri{ipetqa: ko~ija{
kolesnicu preko neba (Dereti}).
RV X, 40: naziv dela obrednog ~ina,
RV II, 33, √ arv > per. horijat, neugla|en, H. je predstavqen sa sokolovom glavom.
grub, neotesan ~ovek, tur. horuad, neote- Prikazivan je kao “oko” ili disk, s
sanko: hrvat-başi, stare{ina nadni~ara krilima kobca, jer je wegova uloga
(Carigrad), jel. horiátis, seqak, st. ir. bila da nadzire obrede i zakone.
haurvah, ~uvar stoke. horti, -(vrt), v. grad > lat. hortus, vrt, gra-
Kod Hrvata, re~ “horjatin” ima zna- dina.
~ewe suprotno od “gospodin” (Nodilo). hortikultura, v. horti i kultura.
horjatluk (neotesanost), v. horjat i luk > hortologija, v. horti i logo.
tur. hhorijadlik. horugva, v. korugva
horna, {‚r•ga, napravqeno od roga, rogat, horhor (jevr. blistawe), v. hora.
luk Vi{weg, √ {™‡? > asir. garnu, rog, ho(s)tel, v. gost.
truba, gal. coru, lat. cornu, it. corno, fr. Hota{, v. Sete{.
cornette, eng. cornet, nem Horn.
Hoti, v. Seti.
Horna (mitska gora Kalevale), v. gora.
( h) ox a, v. oxa > per. hhoca, star(ac), st-
horo, v. kolo > jevr. horá, nar. igra, kolo, are{ina, ar. hawağa, gospodin, rum.
tur. horata, jel. horós, lat. chorus, it. cinc. hoge, tur. koca, starac, jel. hotzás.
coro.
hram, {arma, podr{ka, azil, za{tita, si-
horog (polulu~ni udarac), v. hor. gurnost, skloni{te, ku}a (= hƒri-man-
horometar, v. hora i metar. dira, "bo`ja ku}a", svetili{te Vi{-
horor, v. groza > lat. horror. weg boga): zadovoqstvo, blaènstvo,
horoskop, v. hora i skopeo. uìvawe, sre}a, uteha > avest. fšarema,
Hors, v. Kres > st. rus. hъrrsъ, avest. hvar rus. hor‘m, rum. hram, nem. Schirm.
šet, per. huršet, ar. haras, kowarstvo, Siki za hram kaù "dvor", a Indi ko-
a.s. hors, kow, eng. horse, gal. haraz. riste vedsku re~, ‚{rama. Neki ovu
re~ tuma~e pomo}u st. srp. inf. "hra-
Stari Srbi su verovali da sunce jezdi
niti", ~uvati > "hram", mesto gde se ~u-
nebom na belcu-|ogatu, koga su zvali
vaju svete stvari i vr{i slu`ba bo-
"Hors".
ìja.
On je sin Sunca i brat Velesa, koji
hramati, kr„mati, kora~ati, nastojati,
upravqa zlatnim kolima sunca.
pre}i na drugu stranu, i}i tamo-ova
Horu (Medija i Persija), v. Hors (= mo, √ kram > srp. krumpati, germ.
Horus). krump, nem. krumm: Krumpe.
horugva (korugva, st. srp. barjak), golaka, hramina (ku}a, Istra), {ƒrman, sklo-
gl obus, nebeski svod, √ gal, > rus. ho- ni{te, > rus. horomina, srp. Hramina,
rug(o)vь, mong. (h)orungo. zem. ime.
Sve duhovne zastave su izvorno okrugle. hrana, ‚hara, hraniti, √ h™i > rus. hor‘na,
Horugvica (oronim), v. horugva. sem. qru, hraniti, lit. šerin.
Horus, v. Kres > misir. heru, “duh neba”, hraniti (st. srp. ~uvati), v. hrana > avest.
soko (> jel. kirke). haraiti, srp. hranilo, straà, sohrani,
sa~uvaj!
427
hrast, v. kres > rus. hvorost, rum. hreast, hrib (stena), v. greben > lat. grippus, it.
germ. hurst, horst, `bun, ìva ograda, greppo, rum. ripa, cinc. aripa.
nem. Forst, les, a.s. hurst, les, jel. drus, Hrib, -ac, v. hrib.
hrast, ma|. harazst, lat. quercus. Hribej (gl. grad Meonije), v. hrib.
Hrast je mitolo{ko Drvo od svetlosti, hrid, gadura, grba, √ gad? > srp. rt, ostrvo.
posve}eno Serbonu (jel. Herkul), Djausu
Hridej (= Hribej), v. hrid.
(jel. Zevsu) i Jupiteru. U Kalevali je
(h) ridovkiwa (zmija kamewa~a), v. hrid.
do nebesa i zaklawa sunce. Zapis i ba-
dwak imaju obrednu ulogu. Hrastova ba- hrizantema, v. hrizo i antos > jel. chru-
tina je boànski atribut, pa je Zlatno sos + anthos, “zlatno cve}e”.
runo bilo obe{eno o hrast. hrizo, -(zlato, -an), v. hiram > asir. hur‚~u,
Hrasta ima najvi{e u Evropi i sev. zlato, jel. chrusos.
Aziji. Koristi se u svakodnevici za Hrim, v. zima > skand. Hrim, jetun mraza,
razli~ite stvari: gra|a, hrana (lisnik: wegovi kowi su oblaci grada i ledeni
bra{no), plovila, alat, {tavqewe ko- vetrovi (> Himir).
è... Hriseida, v. Briseida > jel. Hrusiís, k}i
hrbat (hrpt), v. hrib. sve{tenika Hrisa.
Hrvat (Horjat), v. horjat st. rus. Hъrrvati, hrisovuqa, v. hrizo i bula > jel. hrusó-
ime isto~no-slovenskog plemena blizu boullon, poveqa sa zlat. pe~atom.
Peremi{qa (Fasmer), st. ~e{. Charvatu, Hristifor, Hrist i forte > jel. Hri-
ime oblasti u Srbiji, srp. lu`. Chru- stofóros.
vati, pl. ime, ma|. Horvat, ka{ub. Char- hristogram, v. Hrist i grama.
watunia, zem. ime, jel. Hrobátes, lat. Hristos, v. Rista > jel. Christós.
Chroata.
Ne postoji ni{ta u prirodi, {to ne
Turski istori~ar Osman Karataj, kaè bi postojalo u pojedina~nom duhu. Sve
za Hrvate da su starinom tursko ple- ono {to se nahodi u prirodi, nalazi se
me, koje je posrbqeno jo{ u Aziji, me|u i u Hristovim ~udima, koji se rodio u
Avarima. Oni su jedno od preko 750 vreme Avgustovo (Pajsijev rodoslov):
imena za Srbe: “Srpski rod, koji se i
1. H. je ostvario ideal karma-joge, po
Hrvatima zove” (Kedrin, Jovan Kiro-
kome tajna dela nije u materijalnim
palata)., a Dalimilova hronika (XIII
plodovima rada, ve} u samom delovawu.
vek) kaè, da da u Srba postoji pokra-
jina, koja se zove Hrvatska. 2. U svojoj predanosti bli`wem i bo-
ànskom ocu, pobedio je svoje samo-
Ka~i} i A{kraba izvode ime Hrvati
qubqe, {to je ideal bakti-joge.
od Avara (> Havari, Havarati), koje Te-
ofan Blaèni izvodi od Gepida, a ove 3. Ideal ~istote telesnog ìvota po
od Gota (= Geti). Ovo tuma~ewe, po ideji hata-joge, postiè se ograni~ava-
spoti je istovetno s re~i “horjatin”. wem sebe, pomo}u koga je H. le~io bez
medicinskog tretmana.
hrg (vr. posude), v. arka > srp. rga~a, rgaw,
vrg, lat. orca, urceus, jel. ýrhi, nem. kruoc, 4. U ideji xnana-joge objektivno i sub-
Krug. jektivno su dva izraza za Jedno, u spaju
s boànskim.
hreb (paw, deblo, stablo), v. hrib > srp.
hrebequ{a, vr. jabuke. 5. Kundalini-joga razvija snagu usred-
sre|enosti i poznaje tajnu odvajawa
Hrebine, v. hreb.
duha od tela, {to je H. pokazao u naj-
Hreqa, v. Reqa. stra {nijim mukama kada je rekao:
Hreqin (zem. ime), v. Hreqa.
428
“Oprosti im o~e jer ne znaju {ta Hum je planinski vetar najslabijeg in-
~ine” (M. \uri}). teziteta bez {uma drve}a, koji se ne
hrom, sr‚mƒ, hrom, -ost, √ s™i > rus. hro- ~uje, ali moè da se oseti: “{uma hu-
moй, jevr. krom, st. isl. lami, eng. lame. mi”, a vuk tada ho}e da odnese ovcu
([).
hronika, v. hrono > jel. hroniká, jevr. kró-
nika, lat. chronica. Hum (regija i varo{, H.), v. hum.
hrono, -(vreme), v. ura > jel. chronos. H. je poznat po spirantu u izgovoru i
hronologija, v. hrono i logo. “ruì” vetrova.
hrpa (gomila), v. rpa > jevr. harbe, mnogo, human, mƒnus, ~ovek ili praotac ~ove~a-
rus. verpu, lit. verpin, nem. Rüde: werfen, nstva, √ man > gal. humain, -nité, lat.
baciti. homo, ~ovek, humanus, -as.
hrt, v. rudeti > prus. curtis, lit. kurtas, humanost, manu{j…, qudska priroda,
kurti, tr~ati, juriti. ~ove~nost (manus, m‚nu{ƒ) > n. per.
humat, pravedna misao, lat. humanitas.
hrupiti, r“pjati, prikazati, pojaviti se,
√ rup. Humber v. Kamber > eng. Hu(m)bert, jevr.
Humri, kraq Iraelaca.
htar (misir. kow), haš’akarman, ~in è-
stine, √ hat' > asir. satr. H. je kraq Huna, savremenik Kambera
sina Britovog i kraqa [kota.
hteti, k'ašati, èqa, zahtev, √ k'aš.
Humbri, v. Kimbri.
htonski (pod)zemni), k{ƒmja, RV II, 14, ze-
mqa, √ k{ƒm > jel. hthon, -ios: Hthonía. Humine, v. hum > nem. Humfeld, “Zah-
umqe”.
hubav, v. ubav.
humka (grob, uzvi{ewe, brda{ce), v. hum.
Hugo, v. igo.
humovit (breùqkast), v. hum.
hud, huda, probiti, prokr~iti, √ hud > st.
srp. hudoèstvo, umetnost, zanat. hutƒ, Hun(i), hu–a, ime Vi{weg boga > (h’na,
prineti na `rtvu, √ hu? > jel. hutos por. i reg. ime: {veta-h’–a, Beli
Huni: h‚ra-h’–a:), √ hun > kin. Sjun-
hudoba, vƒ—aba, kobila, oli~ewe majke Jez-
nu, Huni, lat. Hunni: jel. hunike, vr.
dioca u obliku kobile: sazve`|e pred-
ra{anskih sandala.
stavqeno kowskom glavom, √ vaš'.
Ime Huni nije etni~ki pojam. Proko-
hula, √ hul, sakriti istinu > asir. hullu,
pije naziva razli~ite narode ovim ime-
lo{, zao, r|av, ra{. kulu, rus. hula, srp.
nom i kaè, da Srbi drè hunske obi-
huqa.
~aje, dok za hunske Utrugure kaè da
huligan, √ hul, povrediti + √ gan, vred- su starinom Kimeri (Iberi, kasnije
novati, pripisati. Kelti). Tolomej ubraja Hune u stano-
huliti, holate, pokriti, sakriti istinu, vnike evropske Sarbatije (Sarmatije).
√ hul. Teofilakt isti~e zajedni{tvo Huna i
hum (breùqak, najniè uzvi{ewe), b’”mi, Srbo-Slovena, a Kedrin ih ~ak ide-
zemqa, tlo, oblast, oli~ewe bogiwe ntifikuje.
Zemqe √ b’’ > st. srp. hьl lmь, rus. holm, Hunosaviri, v. Huni i Sabiri
per. bum, zemqa, gal. humble, eng. hum- hurije (device muh. Raja), h‚ra, o~arati, de-
ble, pri zemqi: holm, nisko zemqi{te vojka slobodnog pona{awa, √ h™i > ar.
pored reke, a.s. holm, brdo: ostrvo, lit. hūrīua, haura, per. hūri, tur. huri, nem.
kelmas, jel. hóma, mogila, lat. humus, - Hure, eng. houri, vile, jel. Erinus, jedna od
ilis, rum. hilm, ma|. halom. tri ènska zloduha, k}eri No}i, lat.
hum (zvuk), v. {um. Furija, nem. Hure, bludnica.
429
Huri (het. ime Mitana), hƒri, sveto i bo- husar (gusar), v. husa > st. rus. husar, mor-
ànsko ime, √ h™i. ski pirat ili kowanik pqa~ka{, ar.
U klinopisima Hatu{e, Mitani (na husar, vojnik (bez {lema i oklopa), lat.
prostoru dana{weg Kurdistana) imaju cursarius, korsar, gusar, ma|. huszar, laki
pridevak Huri (Kuri). kowanik.
Huriti (Kuriti), v. Huri. Prve la|e zvale su se “guse”, jer su
H. su arijevsko ime za me{avinu naroda. pravqene u obliku guski, pa je gusar
izvorno vojnik na gusi ili morski raz-
Hus (bibl. Medija), hansƒ, zajedni~ko ime
bojnik (A. Spaji}).
za bogove i nebeske ~uvare obrednog
pi}a (koje je istoimeno mitskoj ptici Hust (zem. ime), v. hvost.
koja je odvojila obredno pi}e od am- huta (koliba), v. ku}a > misir. het, germ.
brozije), √ han. hutta, nem. Hütte.
Na Istoku je Hansa po predawu mit- hu{kawe, nƒhu{a, drevni kraq koji je
sko ime za Arij(ev)ce, iz vremena kada posegao za tronom boìjim, pa ga je
je postojala samo jedna vedska kasta. Tvorac za kaznu pretvorio u zmiju, √
Imenom Hus zovu Jevreji Zagros i Me- nah.
diju, a Persijanci Huzestan.
U bibl. geografiji Hus je oznaka za
Mediju, ali u bibl. rodoslovu Medi su
Jafetovci. Da li je ova razlika u
tuma~ewu slu~aj ili namera?
Medi su mitski i prvorodan narod Se-
dmore~ja na Helmu (Livije), kome su u
anti~ko vreme pripisivane boànske
osobine. Latini zovu Mede imenom Me-
zi, a Jelini zovu azijske Mede ovim
imenom, a evropske “Madaj”. Ali, Me-
dija nije dobila ime po Jafetovom sinu
Madaju, ve} po medu, a weno staro ime
je Madija.
Ham se u bibl. geografiji tuma~i kao
oznaka za Afriku, ali to je samo for-
malno ta~no, jer iz ovog stava ne proi-
sti~e ~inenica da su Hamovci iz
Evrope oti{li u Misir, preko Vavi-
lona. i Hanana. Osim toga, ime Javani
ili Jovani ne dolazi po Jafetovom si
nu Jovanu, ve} od arij. javana, jaha~, ko
wanik, {to je na Istoku bio prvobi-
tno naziv za Evropqane (Arijevce),
zatim muslimane i na kraju za bilo
kog stranca.
husa (st. srp. grabe`), hansƒ, zavist, zloba,
zlonamernost, √ han > rus. husa, zaseda,
han`ƒ, licemer.
430
C
dequ pred Uskrs. Svojim ~arobnim cve-
tawem cve}e daje svetlost na zemqi,
{to mitski simboli{e sjaj na nebu.
Poqsko cve}e je prvi znak pobede
sunca nad silama zime, jer ono prvo
ni~e u prole}e. U cve}u su oli~ene
Cavtat, v. civitas.
du{e predaka, pa se ono nosi i sadi na
caka, ~ƒk{as, oko, pogled, u~iteq, duhov- grobovima. Od Cveti do Duhova (Pre-
nik, √ ~ak. svete) du{e umrlih su u livadskim cve-
cakan, ~ak{a–i, koji osvetqava ili uk- tovima, pa se cve}e tada ne bere.
ra{ava, RV VI, 4, √ k‚{. cvetati, sp’ušajati.
cakliti, v. caklo. ce|ewe, ~’edana, odvajawe, probijawe, ra-
Caklin, v. caklo. sturawe, udarawe, se~ewe, √ ~’id.
caklo, v. staklo > bug. caklo. cezar, kesara, kosa, zlato (< ke{a, kosati,
calati (palacati jezikom), ~alate, stre- ime Vi{weg) > srp. kesar (cesar, }es-
sati, isterati, izbaciti, √ ~al. ar), lat. caesar, -riatus, prvosve{tenik:
cangr, √ ~an, proizvesti zvuk + √ gur, po- Caesar, nem. Kaiser, jel. kaīsar: jevr. kej-
krenuti (√ svan, odjeknuti, prolomiti) sarút, carstvo.
> srp. cangara. Kleopatra je imala u svojoj tituli
candra (krpa, prwe), ~andra, mesec, √ ~and. atribut “ka”, kao pozitivan princip
car, sara, Sunce, √ sri > asir. {ar, car: boga Ra, pa je od sintagme ka + car, na-
{a ratu, knegiwica, rus. carь, hald. stala titula caesar (Dereti}).
jevr. car, sem. sar, eng. tsar, czar. cezura (prelom), {astri, koji se~e > lat.
U mitu i starim rukopisima sunce je caesura, se~ewe, obarawe.
car: ceniti, ga–ajati (= g'a–š(aj)ati), vredno-
"Mladom bogu, Koledo, vati, navesti kao razlog, obazirati, √
mladom caru, Koledo, ga.
tom Boì}u, Koledo". cent, v. sto > lat. centum.
Cara, (titularno ime), v. car > jevr. sara, centar, kendra, centar kruga, √ karn? >
otmena èna, gospo|a. jel. kéntron, kentrikos, lat. centrum, -alis,
Carev laz, v. car i laz. eng. center.
Caribrod, v. car i brod. centenar (vreme od sto godina), v. sto.
C. je staro ime Dimitrovgrada. centrala, v. centar.
Carigrad, v. car i grad. centri-petalan, kendra, centar + √ pat,
leteti, padati, posedovati > lat. petere.
catara (splav), v. stratus > lat. stratus.
centrifugalan, kendra, centar + suga,
cvet, √ sp’uš, vidqiv, raspr{iti, razdeli-
dobar put, uspe{an kurs > lat. fugere,
ti > sem. cvxx, st. srp. svit, kvjat, hvj
beàti.
at, cvjat, ~e{. kvet, lit. kvietus, p{e-
nica: kvepe, -ti, mirisati, eng. wheat: st. centurija, v. sto > lat. centum, -rius.
isl. heid, vedar, jasan, vedro vreme. cepelin (vazduhoplov), ~apala, pokret-
Cveta, v. cvet. nost, √ ~ap > nem. Zeppelin.
C. je pridevak Bogorodice i l. ime. cer (obredno drvo za badwak), ~‹ru, oboà-
vawe, po{tovawe, uvaàvawe, √ ~ar >
Cveti, v. cvet.
cerrus, cer.
C. su praznik prvenaca prole}nih u
obi~aju bu|ewa prirode, na jednu ne-
431
Grom naj~e{}e udara u cer ili lu- cijan (gas), v. {jama > jel. kuáneos, zatvore-
`nik (vr. cera). no plav.
Cer, -iik, -jje, -ii}, -oovac, -oovo, v. cer. cijanidi, v. cijan.
Cera, v. Cerera. cijankalij (otrov), v. cijan.
cerealije, kurˆ, vr. ìta ili trave, √ cijanometar, v. cijan i metar.
k™‡? > jevr. korét, zrno, lat. crescere, cijanopatija, v. cijan i patiti.
rasti.
cikli~an, v. cirka.
ceremonia, ~‹ru, opho|ewe s po{tovaw- ciklo v. cirka.
em > lat. caerimonia, fr. cérémonie.
ciklo-graf, v. ciklo i graf.
Cere, v. Sarbi > lat. Servetere.
ciklometar, v. ciklo i metar.
Cerera, v. Kora. > lat. Cerae,-es.
ciklon (kovitlac oluje), v. cirka.
ceriba{a, v. car i ba{a > tur. ceribaşi,
ciganski stare{ina. ciklo-tron, v. ciklo i elektron.
Cerovi}, v. cer. ciklus, v. cirka.
cesta, √ ~e{š, put, vo`wa, kretawe, pom- cilindar, {ilindra, pe~urka, √ {il >
erawe, kome{awe, lutawe. jel. kýlindros, eng. culinder.
cecati, v. sisati. cinik, s‚nukƒ, ùdno ~ekawe plena, aro-
gancija, √ san > jevr. cini.
cecek, v. sisa.
cinculira(ti), ~aw~ala, pokretan, kre-
ciborium (crk. posuda hostije), v. korab
tati se tamo-ovamo, √ ~al.
> jel. kiborion, vr~.
cion, sin'a, vlast (dràvna), poseban oblik
civil, xivƒ-pur„, prebivali{te (< xivƒ,
hrama > jevr. zijjōn.
ìvot, na~in ìvota), postojawe, √ x‡v
> lat. civis, -ilis,
cipal (vr. morske ribe), v. kefalo > lat
cephalus.
civilizacija, v. civil > lat. lat. civilisa
re, -satio, prosve}enost, eng. civilize, -sa-
cipele, ~apala, pokretnost, hitrina, √
tion. pal.
Re~ "civilazacija" Veltman izvodi od cirk, -a, -(oko, okolo), v. ~akra, > brig.
“sivaizma”, op{teg posve}ewa bogu Si- ker kle, gal. cercle, lat. circus, -is, cir-
vi (= @iva, [iva) u nekada{woj Ev- kum, jel. kýklos, kirkos, kýkloo, obrtati
ropi. u krug, eng. circle, fr. sercle.
civilist (civis), xivitƒ, ìvqewe, na- cirkular, ~‚krika, {to pripada to~ku,
~in ìvota (xivƒ-tva, "ìvotvoran", √ ~ak > lat. circulus, -ulare.
na~in ili oblik ìvota) > gal. citeain, cista, v. kesa > jevr. kista, jel. kustis, kesa,
eng. citizen. sem. sid, zid? mehur.
civitas, v. civil > lat. civitas, gra|anstvo. cisterna, v. bistijerna > gal. cisterne,
Cigani, si•g'‚na (= sin'‚–a), boje r|e, √ lat. cisterna.
sah? > rus. cьggane, per. cenğane, jevr. cistitis, v. kesa i
co'aní, jel. átsígganos, it. zingaro: {p. gi- cistom, v. kesa.
tana. cistoskopija, v. kesa i skopeo.
Cigani imaju koù boje r|e, po kojoj su citadela (dem.), v. siti > it. cittadella.
dobili ime. citra, ~itrƒ, ì~ani instrument, √ ~it.
ciganluk (sitni~avost), v. Cigani i luk cicirina (studen), ~i~ira, prodirawe
> tur. ciganlik, srebroqubqe, per. cen- (~a~arƒ, RV X, 106, pokretan), √ ~ar.
ganelik.
ci~a (zima), v. cicirina.
432
Ci~an (izobi~ajeno ime), ~‚~ari, RV VII,

59, brz, pokretqiv, zloduh.
U ènidbi mese~evoj Sv. Jovanu dode-
quju: ... “te zimne ci~ine”! U spevu:
“Ci~i Arap kao zmija quta”!
Ci~i}i, v. Ci~an > lat. Cicones, ra{a-
nsko pleme iz Paflagonije, pored Ve-
nda (u~estvovali su u Trojanskom ratu,
odnaro|eni u Strabonovo vreme).
crevqa (cipele), v. crevo > bug. ~arvul,
ka ma{ne, jel. tzerboýlia.
crevo, √ k™ip, forma, figura.
crep, v. ~erpi~ > rum. cerep, cinc. cereap,
nem. scherbe, ma|. cserep.
Crep, v. crep.
Crep je bio vojvoda Du{anov, a Cre-
povi}i su dràlu grad Petrus, u kome
su podigli Bogorodi~nu crkvu. Osim
pomoravskih, postoje erdeqski i her-
cegova~ki Crepovi}i (Mati}).
Crikvenica, v. crkva.
crkva, ~‹ru, bogosluèwe, RV VIII, 61, vr-
{ewe kulta, √ ~ar > st. srp. crъk ku,
bug. ~arkva, slov. cerkev, a.s. circe, eng.
church, st. nem. chiricha, nem. Kirche, jel.
kuriakón.
Crkvine (selo), v. crkva.
crta, √ ~™(i)t, veza, spoj, povezanost > rus.
~ertƒ, st. srp. ~rъtta, sem. srt, crtawe,
rezawe, grebawe, jevr. sirtét, crtati, sir-
tit (Talmud): sritá, ogrebotina.
crtati, ~™itati.
cug, √ xu•g, iskqu~iti, ne dopustiti >
nem. Zug.
cuker, v. sahar > jevr. sukár, eng. sugar, nem.
Zucker, ma|. czukor.
cunami (jap. talas u luci), v. cuwati.
cuwati, v. {uwati.
cureti, sƒrati, te}i (= k{ƒrati), √ s™i
> lat. currere, tr~ati.
curlika, v. svirala.
433
434
^
~ala (int. udri), ~‚la, tre{ewe, udarawe,
kretawe, √ ~al > rus. ~al, tur. çal, svi-
raj, udaraj: çalgi, muzika.
~alabrcnuti ("drmnuti"), v. ~ala i brk.
~alada ({lem), k’ola, {lem, vr. {e{ira,
~a, ~a, i, a, oba, oboje, i jedan i drugi: kreta- √ k’ol > prus. kelmis.
ti se tamo-ovamo: tako|e, isto, osim to- ~alija (trn, dra~), v. {ilo > tur. çali, trn.
ga, povrh, kao > het. ki, avest. cā, arm. ~alma (bela marama koja se nosi na fesu,
kh, gal. k, jel. te, lat. que. oko ~ela), v. ~elo > tur. krim. tat.
~abar, v. ~apar > st. srp ~ьbbarь, srp. rus. çalma.
~ab‹r, rum. cibar, lit. čiobras, nem. Zuber. ~am (bor), ~am”, obredna posuda za ispi-
âbar (zem. ime), v. ~abar. jawe od borovine: zajedni~ko ime za dva
~agaq, v. {akal > tur. çakal. na~ela sveta √ ~am > ra{. }em, -uli,
~agaq, {ƒljaka, {iqak > ma|. csegelu, rus. ~amja, tur. çam, rum. ceam, jel.
klin. tzámi.
~ador ({ator), ~'attra, suncobran, ki{ob- Bor je mitsko "drvo od svetlosti":
ran, pe~urka, √ ~'ad > rus. {ater, per. "Dve su druge verno drugovale,
çadir, ğadir. u jednoj se vodi umivale,
~air (pa{wak), √ ~aj, i}i, po}i > tur. çauir. tu su vodu za bor zalevale,
jednu da{e Suncu na istoku,
~ajati (stajati), ~ajati, posmatrati, posve-
drugu da{e Suncu na zahodu".
titi pa`wu, √ ~‚j > srp (ep.). ~aj, ~ekaj,
lat. quietus, -escere. ~amac, ~amasƒ, vrsta plitke drvene po-
sude > tur. çamac.
~ajka, v. {ajka > rus. ~aйkka, ma|. sajka.
~ambra, v. ~ampra.
~ak, √ ~ak, zadovoqan, zadovoqen, odbaciti
~amiti (ved.) k{amiti, = k{amati, -e,
~akija, ~'’rik‚ (~'urika), no`, √ ~'ur >
RV X, 104, mirovati, √ k{am.
tur. çaki, xepni no`.
âmkorija (Jelova {uma), v. ~am i gora.
~akqa, {ƒljaka, kopqe > rum. ciocla, ma|.
~ampa (~akqa), v. {apa > it. zampe: ciampa.
czáklua.
~ampar (kanxa), v. ~ampa > srp. ~ambra,
âko (êko), ~aka, ime za sve{tenika zlo-
kle{ta raka: ~ampara, per. čenber, tur.
duha, √ ~ak.
çambar.
âkor, ~akora, vr. jarebice (Perdix rufa),
~ampare (kastawete), v. ~ampar.
mitska ptica koja ìvi na mese~ini,
“oko koje upija mese~evu svetlost”, ~ampraga (kle{ta raka), v. ~ambra.
poetska bajka o ìvotu na mese~evoj ~anak, v. ~an~e > srp. ~anak, rus. ~anƒk,
svetlosti (veruje se da o~i ove bajko- tur. azerb. krim. tat. çanak.
vite ptice pocrvene, kad ugleda otro- ~andrlin (bakarna para), ~andra, mesec, √
vanu hranu), √ ~ak. ~and > it. cianfrone.
~akra, ~akra, to~ak (sunca), poseban oblik ~antra (torba), ~andra, mesec √ ~and >
{estougla, krug, disk, √ ~ak > avest. tur. çanta, ko`na kesa.
čahra, per, čārh, tur. çark, cinc. ciarcu. ~antrati (dosadno prigovarati), v. ~antra.
âkra (por. ime), v. ~akra. ~an~e, ~aw~uk‚, kqun, √ ~al > srp. ~an-
~ak{ire, ~ak{ur, svetao, (prijatan) izg- ~ara.
led, pojava, sjaj, gledawe, opaàwe, √ ~apar (po~erpalo), kap„la, }asa od lobawe,
ka{ > tur. çahşir, cinc. ciacširi, jel. tza- atribut boga Nava, √ p‚?
hsíri.
435
~apra, ~arma, koà, √ ~an > srp. ~aprak, ~arlama (zvr~ka, podvala), ~aramƒ, RV VII,
pokrovac na kowu, nem. Schabracke, lit. 59, posledwi, krajwi, krajnost, √ ~ar >
kepure, jel. derma, koà, tur çapra. tur. carlama.
~apraz-ddivan v. ~apra i divan > rum. ce ~arman (st. srp. doktor), ~ƒrman, koà,
(a)praz. per. gament, rukopis na pergamentu >
~ar, ~„ru, divan, lep, lepa èna, sjaj, mes- jevr. crocionn, lat. corium, jel. pelma.
e~ina; prijatan, drag, odgovaraju}i, is- ~aroban, ~„ru-b‚hu, lep, znatan, izda{an,
poqen, omiqen, po{tovan, èna boga utvr|en.
Neba, √ ~ar > ~e{. ~armo, rus. o~ara- ~arobnik (st. srp. ve{tac), ~araka, ved.
vanie, lit. keras: kereti, jel. charís, lat. ~arobwak > st. srp. ~aroba, ve{tica.
carus, drag caritas, milosr|e: Carmen, ~arodeawe (-dijawe), v. ~arati i dejanije
charmen, it. carita, eng. charitu, fr. charm. > st. srp. ~arodistvo, ~arodjej.
~arak (zup~ast to~ak), v. ~ekrk > per. čarh, ~arooka, ~arulo~ana.
tur. çark, jel. tzárhi, cinc. ciarcu.
~arter, ~aritra, pokretan, ime boàn-
~arati, ~ƒrati, usmeriti, pokrenuti skog Vetra, izvo|ewe, na~in postupawa,
(kar‘ti, ~ini), √ ~ar > avest. kərənaoiti, nastavqawe > hindi čart, prelet?
st. nem. scërani, strièwe.
âruga (nadimak), v. ~ergar.
~arawe, ~ƒra–a, grana Veda > asir. ~a-
~aruk (opanak), v. ~arma > tur. çaruk.
rahu, vikati, uzbuditi, rus. ~ara, lit.
keras, kimr. peri. ~arukxija (opan~ar), v. ~aruk i xija >
tur. tur. çarukci.
~arapa, ~armap‚du(k‚), ko`na obu}a >
srp. ~orap, -ci, [, tur. corab, rum. cio- ~ar{av, ~atur, ~etiri + √ {av, {av, po-
rap, jel. tsourapi. rub, previti: per. čāder šeb, tur. çarşaf,
çarşub, jel. tsartsáfi, cinc. circeafe.
~ardak, ~'ardˆs (= ~'adˆs), RV I, 48, sigu-
rno mesto obitavawa, ograda, sklon- ~ar{ija ~atur, ~etiri + √ {i, leàti:
i{te, √ ~'rid > rus. ~ardak, per. cārtaq, per. čāršū, tur. çarşi, cinc. ciršie.
tur. çardak, per. tur. çardakli, (usamqena ^. je prvobitno raskrsnica s trgom, pi-
kr~ma na drumu), cinc. ciardache, jel. jaca: fig. javno mnewe.
tsardáki, ma|. cşárda. ~as (-ak, tren, vreme), √ ~ak{, nastupiti,
ârdak je (odeqeno) mesto obitavawa: po stati vidqiv, o~igledan, RV VIII, 19,
prostorija na spratu ku}e: letwikovac; prou~avati, brojati, pratiti, obave-
ko{ na ~etiri stupa ili straàrnica. stiti, informisati > ~e{. ~as, vreme,
U Turaka je ~ardak malena ~etvorou- prus. kisman, rum. ceas, lat. abcessus,
gaona soba na krovu ku}e, otvorena na -isse.
sve strane. ~asiti, ~ƒ{še (ved. ~ak{ase).
~ardin, v. |ardin. âsni krst, v. ~ast i krst
~are (lek, sredstvo), ~ara, skrivena radwa, âsni ili krst s ocilima je magnetni
pomeriti > asir. ~arru, zmija, zloduh: fokusator, u kome linije magnetnog po-
~allu, neprijateq, per. čare, cinc, ciare. qa zemqe imaju oblik ocila. To je ne-
~arka, ~ar~a, ponavqati u mislima, dis- materijalni krst severne polulopte
kutovati, √ ~ar~ > per. čarha, tur. çarka, zemqe ili krst desne strane “kola
tat. çerig, cinc. ciarcu. nebeskog”.
~arkati, ~ar~ati. Krst s ocilima ili ~asni krst pos-
~arkaxija, v. ~arka i xija > per. čarhaği, toji kako u kulturi Vin~e, tako u nar-
çarkaci. odnoj pesmi (Vuk, II, 17):
436
“Onda ~asni krsti vaskrso{e, dama, p~ela je drugo ime za sunce. Sv.
Vaskrso{e gore na nebesa. Sava je blagosiqao p~elu, koja ide na
Te sijaju na onome svetu”. pa{u koliko i ovca, a vrag u sve moè
da se pretvori, osim u p~elu i ovcu.
~ast, √ ~e{š, oboèwe, prino{ewe, na-
P~ele imaju svoj praznik Sv. Konstan-
stojawe, trud, kretawe, aktivnost.
tina i Jelenu.
U obi~nom govoru: “~ast i ~est”, pleo-
êlebija, v. ~ela > tur. çelebi, bo`. atri-
nazam u smislu nagla{avawa.
but, rum. celebin, cinc. cilibi.
~astiti, ~e{šati, -e, namera, nastojawe,
~elenka v. ~elo > tur. celenk, cinc. cilenga.
brinuti (~amsati, ~astiti),
Uloga ~elenke je za{tita tre}eg oka:
~atrqa, ~'attvara (= ~’aššvara), stan, ve-
wak, ku}a > tur. çatma, pleter, çati, si- “Na junaku samur-kalpak do o~iju...
rotiwska ku}a. te junaka ~uva od uroka”.
~atrwa, ~atvara, ~etvorougaono mesto, Otuda nebeski mudraci nose povez pre-
ukr{tawe vi{e puteva; nivo, poloàj, ko ~ela.
mesto, par~e zemqe > srp. ~atrwa, Prvi su ~elenke s perjanicom nosili
bunar (plitak), B. ma|. czatorna, kanal, su Vari (jel. Kari), Lelegi sa jonskih
`leb. ostrva, profesionalni vojnici (s Pe-
~aura, ~aura, plagijator, zarobqenik, √ ~ur. laga), ~uvari Minovog carstva.
~a~ak (smrznuto blato), v. ci~a. ~elik, v. Ser(b)ika > per. celik, culuk, tur.
â~ak, ~ar~aka, ime bogiwe Nava, pona- çelik., cinc. cilihe.
vqawe re~i (prilkom recitovawa Serika je naziv starovekovne srpske
Veda), √ ~ar. dràve u Indiji (Penxab), proizvo|a~a
Staro ime ^. je Gradec, a etimologija i izvoznika najkvalitetnijeg gvo`|a u
novog imena tuma~i se pomo}u re~i starom veku, po ~ijem imenu je nastao
“~a~ak”, smrznuto blato. naziv Po imenu ove srpske dràve na-
stao je i naziv za svilu: lat. sera, svila,
~a~kati, ~ar~ati, raspravqati, ugroàva
koja je tako|e uvoèna iz Ser(b)ike,
ti, kuditi, √ ~ar.
preko koje se izvozila i kineska svila
~a{a, ~a{aka, ~a{a (za vino), kupa, √ (Dereti}).
~a{ > rus. ~a{a.
~elo, laka, ~elo (= ~’la: ~‚la) > rus.
~varak, kavarak‡, zato~enik, zatvorenik, ~elo.
√ kav?
~embalo, kimpala, muz. instrument, √
~edan, ~‹tana, vidqiv, primeran, istaknut, kamp > it. cembalo, jel. kýmbalon.
koji skre}e pa`wu, RV I, 13, razume-
~emer, -an, ~‚marik‚, skupiti se, √ ~am.
vawe, zdrav razum, ose}aj, razum, √ ~it.
~emerika (“smrdqika”), ~amarika > lit.
~edo, ~‚šu (= ~atu), tepawe, laskawe, umi-
kiemarai, st. nem. hemera, nem. Hemeru,
qate re~i, qubavni cvrkut (ptica), √
jel. kamalon, kámaros, vr. biqke gorkog
~at.
ukusa.
~ekrk, ~‚krika, okrugao, kruàn, √ ~ak >
êmerno, v. ~emerika.
brig (frig.), kerkle, ~ekrk, tur. çikrik.
~en (~e{aw), ~'innƒ, prese}i, podeqen, po-
~ekrkli (pokretan), v. ~ekrk.
cepan, prose~en, probu{en, √ ~un?
~ela (p~ela), ~ala, treperewe, podrhtavawe:
~ep (-ac, reg. ~ap), v. ~epac > rus. ~ap, poq.
ime bogiwe Sre}e, √ ~al > st. tur. çelab
csap, nem. Zapf, rum. cep, lat. cippus, it.
(çeleb).
ceppo, nem. zapp, ma|. csap.
Duhovni pojam za p~elu, svetu ìvo-
~epac (plitka kapa), kap„las, poklopac: √
tiwu, je oli~ewe bogiwe Sre}e. U Ve-
437
p‚? > rus. ~epec. uvijen zajedno, √ xaš > rum. cetina, bo-
~epar (~epur: paw), kap„la, prekriti > st. rovnica.
srp. ~eporъ, grana. ~etinar, v. ~etina.
~erarija (vo{tanica), ~eru, bogosluèwe ~etka, xaša-kal†pa, spoj obloèn dlakom
> it.. cera, cerogene, vo{tanica. (< xaša, dlaka).
~erga ({ator na dve vode), v. ~ergar > rus. ~ehra, ~ubra, lice, √ ~umb > tur. cehre,
~erga, tur. çerke, çerge, ~ag. čärgä, red, rus. ~ubarniй, mak. ~upe, moma.
lit. kergin, pri~vrstiti, powava. ~e{qati, kƒr{ati, povla~iti, √ k™i{
~ergar (lutalica), ~ƒraka, lutalica (pos- > lit. šukos, ~e{aq.
ve}enik): ime za zloduha, √ ~arg’ > per. ~ibe, √ k{ip, baciti (pogled), otarasiti
cerger, svira~, peva~ (lutaju}i). se, postaviti: uvredqiv, fiksirati ili
~erga(ri)ti, ~arg'ati. pri~vrstiti na.
~erek, v. ~etvrtina > per. caruak, srp. ra- ~ibuk (lula: vrsta poreza), {ˆp’‚, {tap,
s~ere~iti (izvorno: rastrgnuti na ~e- prut, √ {ap. > tur. çubuk, jel. tsimpoýki,
tiri strane, vezivawem kowima za re- cinc. ciubuche: pers. čub, batina, čob,
pove). drvo.
~erma (vr. prsluka od ~oje), ~arma, {tit, ~ibukluk, v. ~ibuk i luk.
√ ~an. ~ivija, v. {ib > tur. çivi.
~erpi~ (crep), karpara, √ kri > rus. ~e- ~iviluk, v. ~ivija i luk.
rep, kirpi~, tur. kerpiç, rum. cherpicin: ~igra, {aigra, brzina, √ {ik
asir. karpatum, }up. ~ik (interakcija izazivawa), √ ~‡k, podneti
~ert, v. krst > bug. kert, rum. chertic, tur. (= ~akk) > tur. cikmak, iza}i.
kertik, usek. ~ikati, ~‡kate.
~esma, ~amasƒ, posuda za ispijawe obred- ~il (~io), √ ~ill, biti sve`, komotan ili
nog pi}a, √ ~am > per. čašma, tur. ce- rastere}en, izloìti, ispoqiti, pri-
sme, izvor, to~ak (dolap). kazati > ~e{. ~ili, sve`, okretan, eng.
~est (u~estao), √ ~e{š, zaokupqenost, nas- chillu, a.s. cele, tur. cil, nov, sjajan.
tojawe, preme{tawe. ~ila{ (kow belac,), v. ~il i at > ma|. sil-
~estar, v. ~est. las.
~eta, ~'aš‚, skup, zbor, okupqawe, gomila ~iliti, ~illati.
zrakova, brojnost; sjaj, odsjaj, ugled, slava; ~in, ~i'na, ostaviti trag, obeleìti, ì-
√ ~'ad > asir. ~atu, pusto{ewe, raza- gosati, ciq, mesto, znak, otisak, zna-
rawe, rus. ~eta, tur. çete. mewe, meta, ni{an, ugovoreni znak, si-
~etvoroliki, v. ~etiri i lik (= ~atu- mptom, zate}i, prepoznati, √ ~i > srp.
ran‡ka, ime za Svaroga, RV V, 48, √ ~ini (mn.).
~at. ~ingrija (zvono), √ ~an, odjeknuti + √ gur,
~etvrt, -ina, ~aturt'ƒ > lit. ketwirtas, i}i, pokrenuti > tur. çingir: srp. ~an-
per. caryek, jel. tetartos, lat, quartus, eng. grqati.
fourth, nem. vierter: srp. ~erek, ~et- îngrija (por. ime), v. ~ingrija.
vrt(ina),
~inija (okrugla porc. posuda), gu–ƒ, pomo}
~etiri, ~atur, √ ~at > jevr. ceathair, lat. na posuda, √ ga–? > kin. čini, ar. sini,
quatour, jel. tessare, lit. keturi, eng. four, tur. çini: per. čin, Kina.
nem. vier.
~inioc, ~ƒni{š'a, vrlo prihvatqiv, mi-
~etina (bodqikavo li{}e), xaša, vlakna- lostiv ili qubazan, RV VII, 57. √ ~an.
st, ili bodqikav koren, vlakno, dlaka,
438
~initi, ~in‘ti, udesiti naredbom, izgra- ~rtalo (no` raonika), v. crta > st. srp.
diti, istraìti, prikupiti, √ ~i. ~resti, rezati.
~in~ila, ~aw~ala, pokretan, kretati se ~ubar (cve}e), ~ubra, lice, √ ~umb > poq.
tamo ovamo, ime zloduha; bogiwa Sre}e, czabar, jel. thýmbros, rum. cimbru, ma|. cs
√ ~al. ombor.
~io, v. ~il. Lice je sun~ane naravi, a Ogaw mitski
~ir (rana), ~‰ra, ~ir, rana, √ ~i > ar. cira qubavnik Zore. Zato se devojke umivaju
hat, curahat, rana, smrad, smrdqiva ma- ~ubrom na \ur|evsko jutro, koje “ot-
terija, rus. ~irej, poq. czurak. vara” leto, a "zatvara" zimu.
~irak, ~irƒ, dug, -a~ak, vremenski trajan ûbra, v. ~ubar.
> asir. ~iru, visok, preuzvi{en, blago- ~uvar, {avara, ~uvar (= „{‚-pƒl‚, ~uvar
daran, rus. ~irak, per. čirāg, krim. tur. oblasti ili ~etvrtine sfere), {areni
tat. čurag, tur. çirak, cinc. cirac, jel. tsi- pas ~uvar Nava; √ v™i > srp. “p
pas ~u-
ráhi. var”.
~itav, a~ita, sakupqen, √ ~it. ~udak, ~odaka, koji tera napred, pravac,
~itanka, kat’‚nka, kratka pri~a, √ kat’: poziv, onaj ko postavqa pitawa, proti-
~itawe, kat’ana. van, u~enik, √ ~u—.
~itati kat'jati > het. kita, obredni go- ~uditi, ~‘dati.
vornik, jap. kata (u karateu), bug. ~it, ~udo, ~‘da, koji zabavqa, inspiri{e, pro-
basma, ~e{. u~et, ra~un. movi{e, {tap ili bi~ za terawe kowa,
~lan, ~‚lana, kretawe, radwa, podsta}i, > cinc. ciuda, ma|. csoda, csuda, jel.
pokret telom, gest, postupak, delatnost, k’dos, slava, ~ast, lat. divo,
osnova, noga, postoqe, √ ~al. ~uka, ~ikura, planina (u~~a vis, uzvi-
~miqav, k‡{m‡la, slabost, √ k‡l. sina), √ ~ikk > jel. tso’ka, lit. kaukara,
~oban, {ub’†•ga, “leposrpi”, (= {ub’†na nem. hoh, Hohe.
na, “lepoliki”), “izda{an rog”, pri- ~ukaq, ~ukk‚ra, ìvotiwski krik, za-
devci boga Meseca, √ {ub’ > rus. ~abƒn, dati bol, patiti, mu~iti se, trpeti,
asir. per. šubān, krim. tat. çoban. podnositi, √ ~ukk > ma|. csuklo.
U srpskom mitu Mesec je oli~ewe ~o- ûkqenik, v. ~ukaq.
banina: “Puno poqe ovaca, me|u wima ~ukun (pra pra-deda), ~’k{ana, pojava, po-
rogat ~obanin? Mesec”. javqivawe, zabeleìti, vid, √ ~at >
ôban, v. ~oban. tur. kokun.
~ova, ~java, "zemqina senka", mrak, osen~- ~ul (uzdignuti deo sedla), √ ~ul, uzdi}i >
en, √ ~ju > asir. ~aba, ~ovek, cig. covo rus. ~ul.
(covi, èna), eng. cove, it. (arh.) ciofo. ~uma (prikriveno ime Kuge), ’ma, ime bo-
~oja, v. saja. giwe Smrti: no}, √ ub’ > tur. çuma, jel.
ôlak, ~uluka, l. ime kýma, Kýma, rum. ciuma.
~orba, √ ~arb, i}i, pro}i > per. šurba, (šur, Smatra se da ûma ima svoju zemqu
slan), šurbä, tur. çorba (şorba). “preko mora”. U ku}u ulazi sa tavana,
~orda (krdo, Vuk), v. horda > ma|. csorda. a wen dolazak ogla{ava crni petao:
“Dole}e vrana u selo iz luga, te srpom
~oha, v. ~oja > per. tur. çuha, cuka, jel.
po`we brata i druga? ûma”. Veruje se
tzóha, cinc. cioaha, ma|. csuha.
da ~uma kupi samo lo{e qude. Zam-
~reda, v. krdo > ma|. csereda. i{qa se kao baba, a od ène se razli-
kuje po kozijim nogama.
439
ûmi}i (ime sela), v. ~uma.

~unak, {’nja, {upaq, prazan prostor, pra-
znina, √ {un > bug. kju nk, cinc. chi-
nughe.
ûpa, ~upa, l. ime, √ ~up > srp. ûpi}.
~upati, ~'upati, √ ~'up.
~upe (mak. devojka), ~ubra, lice > tur.
cehre, cehra, lice, boja lica.
~ur (dim), √ ~ur, goreti > tur. kurum, ~a|.
~uriti, ~urjate > rus. kurit,
~uti, {r“ti, √ {ru.
~utura (pqoska), v. kutal (~atura, okru-
gli jastuk) > tur. çorta, ciuotra, lat. cu-
tola, ma|. csutora.
~u~ati, ku~ate, skupiti se, √ ku~.
440
X
xangati (lajati), ~anati, proizvesti zvuk,
zadovoqstvo, √ ~an > srp. xangaraci,
{tapi}i za udarawe muzi~kh instru-
menata.
xa(n)grizati, xagar(a)ti, nadgledati, pos-
xa, x‚ (ved. xa), (pri)ro|en, proizveden, iz- matrati, budnost, briga, √ xƒg™i.
danak, potomak > srp “x
xa ili bu”. xandrqiv ( "na kraj srca"), xanardana,
xaveqati, xavƒ, podstrek, te`wa (umna), izazvati stawe uzbu|enosti, √ xan >
RV X, 71, brzina, √ x’ > per. gavelan, tur. dar ğanli, tesne du{e, per. ğāndar,
kretawe, vrpoqewe, {etwa. koji uzima du{u ili suprotno: onaj ko-
xagara (man. {kola) √ garx, graja, àgor ima du{u: fr. gandarme, naoruàn ~o-
> tur. cagr, cugar, larmati. vek.
xada, g‚t“, put, pravac, slobodan prostor xanistan (pustiwa zloduha), v. xin i
za kretawe, √ gat > ar. ğādä, ğadde, per. stan.
ğade, tur. cadde, cinc. giadee. xanum (du{o moja), xanu, du{a, ~ovek, √
Xaja, x‚ja, osvajawe, pobeda, sin Gromovn- xan > per. tur. canim.
ika, bo`. energija (a-xaja, Vi{wi, ilu- xapati, xƒpati, prigovarati, prepirati,
zija), √ xi. nezadovoqstvo, prizivati, √ xap: xap-
xak, v. sak > srp. sak, pletena mreà za awe, xapana.
su{ewe sira, xakqa, vre}a, sakva, torba yarati, yarati, RV I, 38, prizivati, hva-
sa hranom, rus. sak, zak (reg.), jel. sakos, liti, √ yri.
lat. sakkus, it. sakko, eng. sack, a.s. sace, Xardin, v. |ardin.
nem. sack, ma|. zsak. Xati, x‚ti, stale`, zatvorena grupa qudi,
xakati, sƒt-kat’‚, prijatna (dobra) konve- familija, √ xi > hindi Jāt, eng. jet set.
rzacija ili pri~a, √ kat’. xebrak (prosjak), v. begar > poq. zebrac,
xambas (prodoran, spretan ~ovek), xƒmb'a, ~e{. èbrak, ma|. zsobrak, st. nem. sefer,
o~wak, gl. zloduh (vo|a zloduha protiv skitnica.
Gromovnika), neko ko pravi gu`vu i xeva, xavƒ, RV I, 112, brzina, √ xu.
pro`dire kao zloduh, √ xab' > srp. Xevada, x‚va—a, l. ime.
|anban, ~ovek trapava hoda, per. ğānbāz,
xelat, v. katil > ar. ğellād, koji ve{a, jel.
koji se razume u kowe (vr. zloduha) ili
tzelatos, cinc. gilat.
onaj ko rizikuje ìvot igraju}i na
uètu: tur. cambaz. xelozija (qubomora), v. |eloz > it. gelosia.
Xambas, v. xambas. xem (kuvano vo}e), √ xam, konzumirati, ko-
ristiti za jelo > {atr. jam-jjam, jesti,
xamija, √ jam, uzeti, dràti > st. srp. jam-
eng. jam.
iti, imati; ar. gami, onaj ko prikupqa,
xamija, tur. cami. Xemo (Br|anin), jƒma, bog Smrti, prvi me-
|u smrtnima, kasnije nazvan car Mrt-
xan (du{a), v xanum > per. ğān, tur. can.
vih i sudija Nava, √ jam.
xana (sl.), ƒxj‚ni, stawe nepovre|enosti, √
Epski Xemo Br|anin je oli~ewe vr-
xan.
hunca trojakog kretawa svetlosti. Ze-
Xanan (per. l. ime), v. xanum. nit (jug) je oli~ewe Sunca i strana
xanarika xanja, roditi, proizveden, √ xan sveta koja u staroj veri pripada bogu
> per. tur. can eriği. Smrti. Naziva se “vreme bez senke”, a
X. je vr. {qive koja prva cveta i ra|a. Origen ga smatra “licem boìjim”.
441
Nasuprot zenita je nadir (sever), vrhu- xoka, v. ~oja > ar. šakk, per. čuh‚, tur. çula,
nac trojakog kretawa svetlosti Nava. çuka, nem. Jacke, {p. jaco.
xemper, kambalƒ, gorwa ode}a, pokrov od xoker, joxaka, xoker, {aqivxija, momak:
vune, √ kam. koji upreè; ime Ogwa > eng. joker.
xenaza (molitva za du{u: pogreb), v. xan > xomba, xambala, blato, √ ~amb > per. cu-
ar. ğānnāzā. nbe, pokretqiv, nestabilan.
xenem (pakao), v. xan > tur. cennem. Xora, v. \or|e.
xenet (raj), v. xan > ar. ğānnā: gennet, vrt. xube, -a (vr. ode}e), v. {uba > ar. jubbah,
xep (~pag, {pag), kambu, {koqka, √ kamb > tur. cubet, cupe, fr. jupon.
bug. xeb, cinc. dzope, ma|. zsob, jel. tzepi. xuvan (mlad, -i}; seqak, pogrdno), j“van, jak,
xet (set), x‚ti, dru{tvena grupa, mala zat- zdrav, √ ju > per. ğuwān.
vorena grupa qudi, √ xa? > lat. gens. xuda (prsluk), ~”da, podsukwa, (dowa suk-
xiber, xajƒ-ber‡, “bubaw pobede”. wa; devojka, èna) = ~o—a: ~ola, jakna,
xivar (krvnina), v. ìv > ar. ğivār, tur. kratak kaput, grudwak: ~atika, dowa
civar. sukwa, √ ~u—.
xigerica, jƒk™it, jetra, √ ja > ar. ğiger, xukac, xukuta, pas, √ x’.
tur. ciğer. xukela, v. {akal > {p (cig.). cukel, pas,
yigqati, ixxala, mala biqka ili drvo {p. port. cachorro, bask. čakur (Korzika),
koja “izxigqa” (= b‡yja, razviti se iz gakaru, gruz. dzagli: ar. guhela, neznalica.
semena). xuma (petak, Venerin dan), “m‚, ime ène
ximrija, v. xumle > tur. cimri. boga Nava, oli~ewe planete Venere,
xin (ispolin), k‚–ƒ (ga–a), jednook, slep na blistati, √ am > srp. Uxuma, ènski
jedno oko, RV X, 55: rasturen, √ ka~ > nadimak, ~uma, ar. ğuma’, huxum, napa-
ar. ğinn, duh, an|eo, manitost, tur. cin, sti, nasrnuti, tur. cuma.
cinc. ginde, jel. gigas, -ntos, lat. gigas, - Planeta Venera je u narodu poznata
nteus, eng. giant, fr. géant. kao zvezda prehodnica, koja "prehodi" iz
U srpskom mitu xinovi su jednooka na- Java ili Nava ili obratno.
tprirodna bi}a. xumbus (nered), xamba, onaj ko pravi nered:
xinistan, v. xin i stan. kal, blato, zemqa, ilova~a,√ xan > per.
ğunbiš, tur. cümbüş.
xija (im. dodatak), xajƒ, zavojevawe, osvajawe
(xajaka,pobedni~ki), pobeda, magijski xumle (svi zajedno, ukupno), g“lma, sveàw
(drveta),grupa (vojnika) ili vojna ~eta,
stihovi koji donose pobedu (x‚ja, boà-
nska energija), √ xi. √ gal > asir. gamru, ~imru, mnogo,
puno}a, arm. gemārā, komplet, ar. ğumlä,
xilit, v. {ilo > ar. ğärīd, tur. cilit, cirit,
tur. cümle.
kratko kopqe, lobud.
xungla, x‚•gala, divqina, obrastao {ib-
xilitawe, v. xilit.
qem i drve}em, neplodna {uma, √ xan'
X. je obi~aj kowskih trka o Todorici. > hindi. jangal, eng. jungle: srp. xingule,
xihad (ar. sveti rat), xihmƒt‚, la`, ne- prevelike cipele.
istina, varqivost, nepo{tewe, lopov- xuxe (kepec), v. ku~e.
luk, prevara, nesavesnost, √ x‡ > jevr.
jihed, jihúd, pre}i u jevrejsku veru.
xokej, √ x”, trka}i kow, RV 4I, 134 > eng.
jockeu < {kotski Jack =John.
442
[
Nastala je dodavawem {titnika anti-
~koj “zavrati” (causia) i wenim produ-
bqavawem, a svoj oblik duguje rogovima,
simbolu boga Baka (Dereti}).
Stari Srbi su na svojim {lemovima
{abaka (vr. la|e), v. korabka > ar. ša- imali rogove bika, obele`je Bika, pa
bbāk, {p. jabeque, it. sciabica. {ajka~a predstavqa stilizaciju ovog
boànskog simbola na {lemu, jer, kapa
[aban, sa-b’‚vana, ime boga Nava, √ b’u.
je magijski supstitut za ~oveka.
[abat, v. sabat.
[ajka{, v. {ajka.
[abac, v. Sava.
{ajka{i, v. {ajka.
Staro ime [apca (Zaslona) je Savac,
[ajka{ki red je osnovala jo{ kruna sv.
(Marinkovi}).
Stevana, a po wegovom statutu, pravo
{av, ~'avi (~’av‰), koà, epiderm, boja kona regrutaciju su pored Srba, imali
è, trag svetlosti, √ ~'al. samo Maxari.
[avarika (zem. ime), v. {evar. {aka, {‚k'a, grana, prst, deo tela, √ {‚k
{agu (asir. titula), v. {ah. > lit. šaka, st. nem. sahs, no`, lat. sa-
[. je boànski pridevak, u zna~ewu: ve- xum.
liki, blagodaran. [akabenta (nadimak), v. {aka i bend >
{ainov (sokolov), {‚kuna, u vezi sokola per. šakabend, pojas.
(< {aka, soko), √ {ak > per. šāhīn, ar. {akal, s™ig‚lƒ √ s™ix > per. šegāl, tur.
tur. çahin, cinc. šain. jagal: jevr. šáhal, lav, rum. ceacal.
{ajak (ind. sukno), {allak, kora drveta > {akati (prizivati), {aknoti, mo}an, spo-
tur. şajak, cinc. šiak. soban, ko se trudi, √ {ak > srp. "n
ne
[a(j)in (por. ime), v. {ainov. {ja~i", ne prizivaj!
{ajka (vr. ~amca), {allaka, vr. broda ili [akini, {akr‚–‡, èna Gromovnika, √
~amca, √ {al > rus. ~aйk ka? {aйk ka, jel. {ak.
saika, it. (arh.). saica, st. nem. scif, nem. [akota, {akata, l. i ime zloduha, √ {ak.
Tscheike. {al, √ {al, pokriti, prevrnuti > per. sāl,
{ajka~a (vr. kape), v. {ajka. jevr. šal, tur. şal, rum. šal, cinc. sali, jel.
[ajka~a je kapa anti~kih Srba, koju je sáli, fr. châle, eng. shawl, ma|. sal.
nosio Lesandar Veliki Karanovi}. Po- {ala, ~'ala, trik, prevara, lopovluk, luk-
stoji i danas u narodnoj no{wi Kafi- avstvo, varka, pretvarawe, simulacija,
ristana u Avganistanu (Nuristan), kod pojava, oblik, izgled, zabluda, izgovor,
stanovnika koje je Lesandar tamo nase- laàn razlog, privid, smisao re~i, √
lio, u svom pohodu na Istok. Dana- ~'al > tur. şaka, st. norm. hjala.
{wi naziv je dobila po “{ajka{ima”, {alabajzer, {alab’†sura, ime zloduha
srpskim kraji{nicima u Vojvodini. (salab’a), √ b’‚.
Polovinom XIX veka u{la je u op{tu
{alvare, {ar†vara, za{tita, -nik, {tit-
upotrebu i postala vojna kapa mnogih
iti, √ {r‡ > per. šālvar, ar. sarwal, tur.
armija sveta. U posledwim ratovima,
şalvare, cinc. šilvari, jel. silbári.
kao srpska vojni~ka kapa, postala je
omiqena u narodu, naro~ito u [uma- {aliti, ~'alajati, nadmudriti, √ ~'al >
diji, gde je u{la u narodnu no-{wu. rus. {alitь.
Ratnu slavu je naro~ito stekla u bal- {alovati, {alati, raspoznati, √ {‚l.
kanskim i Prvom svetskom ratu.
443
{am (reg.) dowi svet), {ama, mir, spokoj {ar (zemqa, svet), v. {ara > rus. {ar.
stvo, ti{ina, √ {am. "[areno selo" je u narodu prikriveni
{aman (bud. sve{t), {amana (= {‚mana), naziv za Nav ili dowi svet.
"uni{tilac", ime cara Mrtvih, √ {am [ar (carska insignija), je lopta zem-
> rus. {aman, vra~, tung. samān, per. qina s krstom, koju nose Ruri} i Ne-
šaman, fr. chaman. mawi}i. Predstavqa kosmi~ki simbol
[amanizam je magijska praksa le~ewa ve~nosti, ve~ite pravde i pravice ili
i proricawa. jednakosti kriterijuma pravde (Mar-
[amac, v. {anac. kovi}).
[ama{ (asir. bog Sunce), v. Soma. {ara (ures: pu{ka: ovca), {‚rƒ, {aren, {a-
[. je sudija Neba i Zemqe, koji upra- renilo, √ {r‡ > lat. serra, cinc. šara.
vqa svim stvarima. [ara (oronim), v. Sardi > lat. Scordus.
{amot, a{mott'a, proizvod stena, bitu- {arati, {rajati.
men > fr. chamotte. [arac (epsko ime kowa), {ara~, sezona je
{ampav, √ k{amp, trpeti, podnositi, mu- eni (= {arad), jesen, √ {ra, {ri? >
~iti se. jevr. šarac, obilovati, prepun.
{anac ({amac), k’anƒ, {to je iskopano, √ [arac je oli~ewe Jeseni, ili jesewih
k’an > ~e{. {ance, rum. šanc, poq. sza- meseci (Jada), na kome ja{e Marko Kra-
niec, nem. schanze. qevi}, oli~ewe jesewe No}i, koja duà
[ane, -a, {ani, ime boga Nava, oli~ewe na kraju silazne putawe zemqe, posle
pl. Saturn ili wen vladar (mitski po- jesewe ravnodnevice.
tomak Sunca), koga simboli{e crna [argan (oronim), v. {arka > rusin.
boja, √ {am? {arhaw, zmaj, srp. {argan, zmija.
{ank, √ {a–k, promenqiv, predloìv > [ardeni, v. Sardani > misir. [irdana,
nem. Schank. ime za narod.
[anta, {‚ntƒ, mir, spokojstvo, qubazan, "[ardeni srca borbena", zapis o Ram-
ime sina zloduha, boànska energija, √ zesovoj li~noj gardi (Maneto).
{am > arij. {‚ntƒ, ime sina Dana; [arengrad, v. {ara i grad.
{‚–—a, l. ime. {arka, {arkota, istoimena zmija ({arku,
{antav, {and’atva, pona{awe evnuha, zloduh (zmijoliki), √ {ri.
impotencija, slabost (< {ant'a, neo- {arm, ~„ru, lepo, divno, privla~an,
èwen, impotentan ~ovek), √ {an > rasko{ blistawe, √ ~ar > lat. carmen,
ma|. sánta. fr. charme, eng. charm, -ing.
{ansa, {ƒnsa, obe}awe, priziv, blagoslov, {armantan, ~„ru-mat, divan, ~aroban.
usmerewe, kurs, glas, zavet, pohvala, √ [arua (asir. ime bogiwe), {arku, zmijo-
{ans > fr. chance, chanson, eng. chance. liki zloduh, √ {ri.
{anuti, {™i–oti, √ {ru. [. je “prva me|u bogiwama”, stvorite-
{apa, {ap’ƒ, √ {ap. qica sperme, koja je u narodnoj medi-
{apat, {abda, zvuk, glas, ton, √ {abd. cini lek protiv ujeda zmije.
[api}i, v. {apa. {arunica (zmija), v. {ara.
{apka, v. kapa > gal. chape (“ch” se sve do [arutani, v. [ardeni.
Ane Regine izgovaralo "tš"), lat. cappa, Izme|u [arutana (Sardana) i Filist-
poq. csapka, tur. şapka. ena postoji etni~ka veza (de Bunsen).
{aputati, {abdajati. [atorwa, v. {atra.
444
{atra ({ator), ~'attra, √ ~'ad > per. {vajsovati, {vasiti (ved. {vasati), du-
čader, čatr, tur. çadur, ma|. sator. vati.
{atro, {atru, “obara~”, protivnik, nepr- {valer, √ {val, raditi ne{to na brzinu
ijateq, ime zloduha, pokvarewak, pre- > fr. chevalier.
vrta~ ({aš'a, laàn, fal{), √ {ad > {valerisati, {valati.
jel. kótos, kotéo, eng. hate, a.s. hatian, nem. [vedska, v. Svenska.
Hader, Hass, hassen.
{vi}kati, {va{kati (= {va(w)~ate),
[atrova~ki jezik je preme{tawe po- i}i, kretati, √ {va{k.
stoje}ih slogova, nezvani~nim pravi-
{vorc ({atr. bez para), svorasa, quska,
lom, dok je sleng krivqewe postoje}eg
{koqka, √ sv™i.
nare~ja (Markovi}).
{vrqati, {vatrati, i}i, kretati, pome-
{atula, ~atuka, drveni sud za zahvatawe
rati se, √ {vatr > eng. swirl.
te~nosti, √ ~at > lat. scatula, nem. sc-
hattule. {eva (koitus, sleng), {‹va, mu{ki polni
organ, Linga: drag, sre}a, √ {vi.
[aula, {aura, odnos prema heroju.
[eva, {‹va, ime Ogwa, pozdrav (bogovima).
[afar (por. ime), {abƒla, boànski pas,
~uvar ulaza u Nav > st. ~e{. {afar, {evak (prvi zrak jutarwe zore), v. [eva >
nadzornik, st. nem. Schaffaru, jevr. šafár, ar. ševk, rumenilo.
dobar. {evar ({ovar), v. {ib > rum. šovar, nem.
{ah (vladalac, kraq), sahƒ, snaàn, jak, Sahe.
mo}an, sposoban, bo`. pridevak, √ sah > {eviti, {vajati, nabujati, nabubreti, po-
asir. sahu, {ahatu, uni{titi: {angu, rasti, √ {vi.
sve{tenici, rus. {ah, per. sāh, titula {evrdati, {ƒrd'ati.
satrapa, jevr. šah, tur. çah, {egati, v. se}i > it. sega, srp. {egac.
[ahin, {aka, soko, √ {ak. {edrvan (vodoskok), {™idd'a, ovlaèn, iz
{ahsivar, v. {ah i suvarija. ba~en iz tela nadole, √ {™id' > per.
Ova re~ u persijskom zna~i “ve{t ko- šādirwan, tur. şadirvan, jel. sardibāni.
wanik”. {eik, v. {ah > ar. šeih, jevr. šejh, tur. şeuh,
{a{a, sasjƒ ({a{jƒ), ìtarica, vlakno, starac.
letina, √ sas. {ejtan, v. satana > rus. {aйttƒn, ar. šaiţân,
{a{av, {ai{ava, detiwast, √ {vi. tur. šäitan.
[a{i} (por. ime), v. Zec. [ekari}, {ek’ara, gorwi deo glave, ven-
{a{oqiti, {a{ati, igrati, kovitlati, ac od cve}a, kruna, √ {™‡.
skakati, bezobrazluk, √ {a{ > asir. [ekulari, -ac, {‚kvara, mo}an, jak ({ak
a{-{u, kao mladi psi., povrediti. vara, bik), snaàn, grmqavina Gromo-
[vabe, v. Su(r)ebi. vnika (< {‚kra, posve}eno Gromovni-
ku): fig. obredno pi}e: {amansko ime,
Najbrojnije pleme Germana bili su Su-
√ {ak > ar. Šakira, l. ime.
rebi (> Suebi), o kojima pi{e Julije
Cezar, koji je sru{io most na Roni i {elk (svila), v. Serika > lat. sericum, jel.
pobegao od Germana. serikon, st srp. {elkь, rus. {olk.
A. Merseb je od Takitovih Su(r)eba > {ema, k{‹ma, osnova, prohodnost, navika,
Sveba, napravio Sveve, Svove > Svoven √ k{i > jel. schēm, it. scemo, lat. se-
> Sloven? mus, semasía, znak, pokazateq.
[vaburija (Srbija), v. [vaba. [embera (slov. por. ime), {ƒmbara, ime
zloduha (su{e), √ {am.
445
{ena (krasuqak, biqka crv. boje), {o–a, [. se u srpskom predawu poznat kao
crven, √ {o– > jevr. šani, crven, jel. foi- "sun~ev pe~at". Trougao s vrhom nagore
nike: nem. Shane, lep. je obele`je aktivnog na~ela Toka stva-
{eniti, saniti, sticati, dobiti, √ san. rawa., a s vrhom nadole pasivnog na-
~ela. Wihovim spajawem dobija se {es-
{enk(ov)ati, {ƒ–kate, promenqiv, √ {a–
tougao, misti~no obele`je, uro~nik, i
{enluk, v. {ena i luk > tur. şenlik. makrokosmi~ki simbol vaseqene, jer,
[. je veseqe, uz “bacawe” iz pu{aka. prelamawe svetlosti daje {estougao.
{epati, kepate, drmati se ili tresti: Takozvani “Solomonov pe~at” i “David
i}i (k{epa–a, odbacivawe, pustiti ne- magen”, za simbol spojenih trouglova,
{to da odleti ili ode), √ kep. poznat je Kabali, ali je kod Jevreja ko-
{epurewe, ~‚pala, mahawe, pokretqi- ri{}en samo kao dekorativni simbol,
vost, kretati se tamo-ovamo, √ ~ap. sve do XIX-og veka, kada ulazi u op{tu
{er (zao, lukav), {‚rƒ, podvala, {teta, po- upotrebu (V. Tiloh).
vrediti, naneti {tetu ili bol, √ {r‡ {e}er, {arkar‚ ({‚rkara), sirov ili
> ar. šarr, tur. şer, cinc. šara, jel. serétis. kan diran {e}er, √ {™‡? > per. šeker,
[erb, v. Serb. ar. sukkar, tur. şeker, bug. {eker, gal.
{erbe (medovina), v. {urup. sucre, sukere, jel. sakchar, lat. succarum,
cinc. šicher.
{erbet (uprèn {e}er), v. {erbe > tur.
şerbet, cinc. širbet. {efak, v. {evak.
{erbetka (vr. jabuke), v. {erbet. {eh (dervi{ki stare{ina), v. {eik.
{erbetlija, v. {erbet i lija. [e{a, {e{a, mitolo{ki zmaj sa 1000
glava, oblik Vi{weg, kraq zmija i sta-
{eret, v. a{arast.
novnik pakla, ved. gospodar voda (= An-
{erif, s’ri, "podstrekiva~", ceremonial anata, simbol ve~nosti), √ {i{ > asir.
majstor, rukovodilac obreda, gospodar, mu{u{u, zmaj, srp. {e{eq, “zmijski
glavni ili u~en ~ovek, √ s’r? > ar. ~e{aq”, vr. suvozemne stonoge.
sharīf, sherīf, plemenit, ugledan, ~astan,
{e{ana ({estana), v. {est i stan.
slavan.
[. je pu{ka {estostrane cevi ({est
{erijat (u~ewe islamske vere), v. {erif.
stanova).
{erpa, {ar‚va, {koqka, ~inija, tawir,
{e{ir, {le{ir, priawawe (= {ˆras),
zemqana posuda, √ {r‚, {™‡? > asir.
pr iqubqivawe, obuhvatawe, √ {li{
k arpu, -aatu, lonac, {erpa, nem. sche-
> ar. šāšīja, kapa, ra{. klovetlo, sem.
rbe(n), ma|. serpenuo.
shimshija, sims.
{est, {‘ƒ{ ({a{t’a), √ {att? > jevr. šeš,
{ibaxija, {ib’ate, razmetawe + xija,
lat. sextus, nem. sechst, lit. šeši, jel. zavojevawe.
ektos, eng. six.
{ib ({ibak), v. {iba.
Broj {est je pesni~ka slika nevidqi-
{iba, {ˆp’‚, {tap, pritka, bi~, √ {ap.
vog reda i obele`je Nava. Otuda se u
narodu kloni qudi "{estaka". {ibati, {apati, nagrditi, udarac {ibom
ili prutom > rus. {ibatь.
{estar, {astra, naprava za obeleàvawe,
se~ewe, √ {as. [ibenik, v. {ib > it. Sebenica.
{estariti (kruìti), v. {estar. {ibica, {ˆp’‚, gran~ica.
[esti}, v. {est. [ibovi, v. {iba.
{estoper (buzdovan), v. {est i pero.
{estougao, v. {est i ugao.
446
[iva, {ivƒ, magijski slog u zna~ewu Ap- {ira (kquk), k{‡rƒ, mleko, √ k{ar >
soluta, “povoqan” (Brana, “kreator”, rus. {ira, per. šīre, mleko, tur. şira, sire,
Vi{wi, “~uvar”), √ {i. ma|. sor.
Indi ga tuma~e pomo}u √ {‡, leàti, {irina, {ˆri–ƒ, RV II, 10, no}, √ {™‡.
u zna~ewu onoga “u kome sve stvari {irit, {ˆras-tas, iz, ispred ili pored
leè”. glave, √ {™‡ > ar. šärīt, tur. şerit.
{ivewe, s‡vana, √ siv. {iti, ved. sivjate (sivjati) > sem. shth.
{izma, yihmƒ, skrenuti s puta, moralni [i{a, {i{u, ime boga Rata √ {vi.
pad, neregularnost, nepravilan, pogre- {i{ati (obra}ati pa`wu), {i{‚ti, mi-
{an, izgubiti ciq, √ xi (ha)? > gal. rovawe, spokojstvo, √ {‡.
cisme, eng. schizma, jel. schizō, cepam,
{i{e (mala ~utura, fla{a), {ˆ{u, mla-
lat. fissio.
do, mladun~e, dete, √ {vi ({u) > per.
{izo, -(cepawe), v. {izma > jel. shízō, shi- šīše, tur. şişe, cinc. šiša: jevr. šaša,-e,
zmatikós, lat. fissura, cepawe. rasti. srp. {i{a, mala prostorija na
{iit, v. {izo > ar. šiit, shiah, stranka, vrhu ~ardaka,
sekta. {i{ka, {ˆk'‚, kovrxa na glavi, uvojak
{ik, {ikku, ne slediti posao ili prof- kose, √ {‚k' > rus. {ˆ{ka.
esiju, √ {i > fr. chic. {i{man, √ {vi, nabujati + √ man, sla-
{ikara (obraslo rastiwem), {ik'ara, vrh gati.
planine, √ {i? {jen, v. s(j)en > srp. (reg.), {jewalo (me), pr-
{ikati (piti), {‡kaj‚ti, kapati, √ {‡k. edskazawe, predose}awe.
{ilo, {”la (= {ila, bilo kakva o{t- {kaw (stolica s naslonom), v. skamija.
rica ili za{iqen vrh), √ {’l > rus. {kare (makaze), {ara, pome{ati, √ {ri.
{ilo, srp. sula, -ica, per. šil, kopqe,
{kart, k{attri, onaj ko se~e, urezuje ili
no`, jevr. sul, trn, bodqa, lat. subula:
distribuira ne{to, dete iz najniè
curis, kopqe, st. nem. siula.
kaste ili slu{kiwa, √ k{a > srp.
[ilo, v. {ilo. {kartirati, it. scarto, scartare.
{iqak, {ƒljaka, trn, kopqe, strela (=
{kiqav, ak{i, oko, √ a{ > tur. iskil, su-
{akula, o{tar komad gvo`|a, klinac mwa, podozrewe, smetwa.
({a l‚k‚, vrh strele) > eng. spike.
{koda, sk'ad‚, √ sk'ad > ~e{. {koda, {te-
{iqiti, {ulati. ta, st. nem. scado, nem. Schaden, lit.
[imon, v. Simon. iškada: jel. áskithís, neo{te}en.
{in{ik (tur. grom, muwa), {una, Grom- {koditi, sk'adate: {kodan, sk’adana.
ovnik, √ {un + √ {ik, {iknuti, ba- [kodra, v. Sardi.
citi > jevr. šikšúk, larma, buka, grmqa-
Apijan Aleksandrijski kaè da je od
vina.
imena Sardi, Sordi, nastao iskvareni
{ip, {ip’ƒ, {tap, √ {ap > rus. {ip, st. naziv Skordi, Skordisci (> Skadar,
nem. huffo, nem. Hiefe, Hiffe. zem ime).
[ip, -ovo, v. {ip. {kola, {ik{‚-kara, "izazvawe obuke",
{ipak, k{upaka, grm, `bun, √ k{up. u~iteq (< {ik{‚, u~ewe, studirawe,
{iparica, {‡para, slatko, dopadqivo, √ ve{tina, èqa za sticawem (znawa) >
{ik? lu`. srp. {ul'a, lat. schola, it. scholo,
{ipka, v. {ip. jel. scholē, gal. escole, a.s. scōl, eng.
school, cinc. scolie, ma|. iskola.
447
{koqka, {a–k’ƒ, ved. biserna {koqka [qivovo, -ac, v. {qiva.

upotrebqavana kao amajlija, √ {a•k > {qis, sravas, zvuk padawa.
lat. concha, -gius: cochlea, pu`, jel. {minka, {man, usta, √ {am? > nem. Sc-
kughi: kohlías, eng. shell, a.s. scell. hminke.
{korpija, kaurpi, {korpija (= vri{~- {ne, v. sneg > nem. Schnee, sneg, Schneesc-
ana, v™ˆ{~ika), znak [korpije, √ vra- huh, {ne{ue.
{~ > srp. {purak, eng. scorpio, lat.
{nit, √ {nat', rasturiti > nem. Schnitt.
scorpio, -us, jel. skorpíos.
{nicla, v. {nit.
[koti, v. Skiti > eng. Scottish.
[oba (nadimak), {ob’a, svetao, lep, sjaj, l.
{krabawe, kar{a, -–a, ~in vu~ewa, pov-
ime, vr. bogova ({ub’a, bo`. pridevak),
la~ewe, √ k™i > jevr. širbut, lat. scribo,
√ {ub’.
-ere.
{ogun (jap. titula), v. {agu.
{krabia (s)krabuqa), v. korabka > lit.
kra bia: karbas, korpa, nem. Korb: Kurpen, {ok, {oka, tuga, bol, nezgoda, tuga oli-
lat. corbis, prus. corbio, mlinski ormar. ~ena u sinu Smrti, √ {uk > fr. eng.
chock, nem. Schock.
{krap, v. hrib > lat. crappa.
[okci, v. Sukci.
{lag, √ {l‚g, uzdi}i, odati priznawe >
nem. Schlag. [. je u Posavini do 19 veka bilo na-
rodno ime. Vuk za [. kaè da su to
{lank, √ {la•k ({la•g), pokretan.
svi oni koji govore srpskim jezikom, a
{lem, k’ola ({‘ola), {lem, mraviwak, √ rimske su vere. Tako i Srbi zovu ri-
k’ol > rus. {olom ({el‘m), lit. šalmas, mokatolike.
nem. Helm, jel. holós: eng. hill.
Oni koji imaju obi~aje kao pravosla-
[. je dobio ime po obliku mraviwaka, vni Srbi u Ba~koj, zvali su se Buwe-
a neki tuma~e re~ Helm pomo}u {le- vci, u Barawi Bo{waci, a u Hrvat-
ma. skoj vojnoj granici osim Buwevci i
{lic, {li{‚, dràwe, priawawe, pripi- Maxuke ili ma|. Papi{tarci, ime za
jawe, obuhvatawe, prihvatawe, √ {li{ Srbe katolike (F. Filipovi}).
> nem. Schlitz. {oqica, {ulixa (kulixa), posebna vr.
{l i h ta ti, {li{jati, pridruìti, {oqe, √ kul > jevr. šéfel.
pripo jiti, sjediniti, √ {li{. {oma (slaba obredna rakija), soma, fer-
{log, √ {lok, sastaviti, biti sastavqen mentisano obredno pi}e, sok obredne
> nem. Schlag. biqke (lat. Sarcostema Viminalis ili
{logirati, {locate. Asclepias Acida), sakupqan na mese~ini
{qaka, {arkara, {qunak, oblutak, koji po svetim planinama, RV X, 34; √ su >
sadrì pesak, mali kamen, √ {™‡? > avest. haoma.
srp. {kriqac, nem. Schacke. Sabornost kod st. Srba izraàva ko-
{qam, {j‚ma, crn, tamno-crna boja, oblik lektivno htewe du{e, pa su Sabori
bogiwe Nava, mra~an, √ {jai > nem. vr{eni oko vatre, uz sluèwe “{ome”,
Schlamm. slabe rakije, junacima i starcima
(biv{im junacima), iako u srpskoj tra-
{qa{tav, -e}i, {r‹{š'a, najboqi, na-
diciji postoje i tobelije, ène guslari.
jlep{i, prvi, glavni, √ {ru?
[oma se pije u krug, a ponegde u
{qiva, srava, -–a, slivawe, padawe > rus. [umadiji se naziva “vatra” (Markovi}).
sliva, lu`. srp. slovka, poq. sliwa, lit.
Soma je identifikovana s Mesecom,
sluva, prus. sliwautos ma|. szilva (lat. pru-
Bogom biqaka, jer drvo simboli~ki po-
num, eng. plum, jel. prounon).
448
vezuje zemqu i nebo. Sunce i mesec si- {or, sarƒ, kretawe, putuju}i (sara–i, put,
jaju iznad planine, koja je stan ili oli- drum), lutaju}i, tumaraju}i, skitaju}i:
~ewe boànstva. bog Vetra, √ s™i > jevr. šura, ulica, ma|.
{owa, k{o–ƒ, miran, ravnodu{an, RV I, sor.
117, nepokretan, √ k{ot? [oravi, v. Sorabi.
[opi, v. Sobi. [. je ime za Srbe i Ruse u Iranu i kod
[. su starina~ki narod Helma (Kolev) Pa{tuna.
i etni~ki Srbi, potomci Sribala, (jel. {ot (slano jezero, Alìr, Tunis), v. so.
Tribala), koji su Srbi (Kedrin) ili
{otka, ({atr. zatupasta str. jajeta), {ot'a,
ilirski Srbi (Halkokondil). Oni su
nizak, lo{; budala, lewivac, glup √
srodni medskim Ra{anima, pa ih eti-
{uš' > jevr. šote, glupak.
molo{ki povezuju sa Sardima (Kolev),
a tuma~ewe imena [opi po plemenu {ocati (zvocati), {o~ati, oplakivati,
egejskih Sapeja, o~igledno je obrnuto àliti, sijati, odblesak, odraz, paliti,
(Gradina: Zograf), jer na Istoku pos-
pe}i, √ {u~.
toji srpsko pleme Sobi, a na Baltiku [o{ana, {o{ana, ime boga Ogwa, uni-
Sabi. {titi, jedna od strelica boga Qubavi,
Srbi i Bugari su jedan narod, ali [o- √ {u{ > rus. [o{ana, slov. Zuzana.
pi su vremenski daleko stariji od po- {pijati, spa{ate, √ spa{ > gal. espier,
jave bugarskog imena, pa je besmislena eng. espu.
tvrdwa da su oni Bugari. Dràva Bu- {pijun, spa{, uhoda > eng. spu, it. spia, -
garska stvorena je tek u XIX veku i woj one, germ. speho, nem. Späher, cinc.
je pripao teritorijalno ve}i deo [opa, spjunu, jel. spioýnos.
(Cviji}eva karta) koji i danas slave {pika, v. pinakl.
svog starog boga za{titnika, na dan Sv. {piqa, billa, jama, rupa, udubqewe, √
Tripuna (Kolev). bil > rus. spiqa, jel. speliá, lat. spe-
{opiti, ~apeša, udarac otvorenom {ak- lunca, it. spilla.
om, √ ~ap > it. scappiare. {pic, v. {pika > lat. spica, it. spiga, st.
[opluk, v. [opi i luk. nem. spizi, nem. Spitze, Spickel, eng. spike:
Na Cviji}evoj karti [opluka pri kr- peak, port. pico.
aju XIX veka (Gradina), [opi se pro- {pric, kƒp™it', membrum virile, √ pri.
teù uz sinonimne Mijake, Torlake, {tab, v. {tap > st. srp {tab, vr. palice,
Dragovite, Mize... na prostoru od koju su imali oficiri sp. namene u vr-
Morave do reke Ihtiman, u duìni hovni{tvu st. mak. vojske, eng. staff.
1200. km. od Dunava do Strumice
{tala, st'ala, mesto, zemqi{te, krov zgra
(Kolev).
de, √ st'al > eng. stalle, it. stallo, nem.
Ovako veliki prostor naseqavawa Stall.
defini{e [ope kao narod i to veoma
[tambuk (por. ime), stambaka, ime po-
star, o ~emu svedo~i posebnost wihove
mo}nika boga Nava, √ stamb’.
recenzije srpskog jezika, najsli~nije
onoj, na kojoj je pisan Du{anov zakonik,
{tampa (otisak, tisak), stambu, grupa
(drv e}a, {ipraga), {iprag ili gu`va
u vreme kada su Bugari i Srbi ìveli
u zajedni~koj dràvi Srbiji (Gradina: trave, grumen, gruda; posaditi u odvoje-
Zograf). nim grupama; pramen, kita, grozd, rod,
{a~ica, gurati; korice (oru`ja), du-
[opot, v. Sopot.
ìca, obloga; veza, struk, dru{tvo, sku-
piti, √ stamb > it. stampa, -are.
449
{tand, st’andila, otvoren prostor, deo {uba (`. haqina: krznena bunda), {ub'a,
ze mqi{ta, grani~nik, me|a{, granica, lepo, sretno (naro~ito upu}eno lepoj
fig. pripremqen za obred, √ st’al > èni), prosperitet, √ {ub' > rum. šuba,
eng. stand, nem. Stand. ar. ğubba, tur. cubet, cupe, }urak, haqina
{tap, stab'a, kolac, stabqika, prut, stub, bez rukava, fr. jupe, -on, it. giubba, nem.
√ stab' > mak. stap, toqaga, st. nem. Schube: Jappe, ma|. suba.
skoft, nem. Stab: eng. staff, stab, jel. {ubara, {ub'a podesno, lepota.
skīptron. [. je kapa Ra{ana (Herodot). To je zim-
[tap je obele`je boga Nava, bramana ska kapa anti~kih Srba.
~etvrtog reda ili kneza. Kod Lu-ì- {uber, {vab'ra, otvor, rupa, provalija,
~kih Srba je ispred ku}e kneza stajao jaz, √ {vab’r > nem. Schub.
stub, sa slikom ~oveka koji drì {tap. [ubi}, {ub’a, boànsko ime, sin zakona
{tafeta, v. {tap > it. staffette, fr. estafette. Vaseqene, √ {ub’ >
{tir, st'irƒ, ~vrst, tvrd, ìlav, teàk, {uvaka (levica, Vuk), savjƒka (< savjƒ, le-
surov, snaàn, izdr`qiv, nepromenqiv, vo) > rus. {ulьgga, levoruk, lat. scevola,
√ st'‚ > st. nem. stiuro, rum. cinc. štir, levak > Scevola, ist. l. ime.
tur. iştir, nem. schier. [uvaklija, v. {uvaka.
[tira (vodonim), v. {tir. [uvakovo, v. {uvaka.
{tirak, {tirˆ-kara, u~vr{}en, ~initi [uvar, s“var, sunce, svetlost, √ s’ >
~vrstim, √ {tir. kimr. haul, sunce.
[tirnik, -ovnik (oronim), v. {tir. {uga, v. suv > tur. şuga, rum. šuga.
{tit, st'ita, stajati nasuprot jedan dru- [udikovo, su, sveti + di{, bog Pravde.
goga, u~vr{}en, √ st’‚ > st. ir. sciath,
Kod [udikovskog manastira, blizu ne-
prus. staitan, lat. scutum?
kada{weg grada Bihora, nalazi se ka-
[titar, v. {tit. meni kvadar, ispisan s tri strane, kao
{tovawe, stuv‚na, pohvala, bogosluèwe nemi svedok javnih su|ewa (Guberini},
(= {evate), √ stu. Beranski muzej).
[tok, stokƒ, kap, -qica > eng. stoke. {uwa (zanesewak), v. {uwati.
{trik, v. struk > srp. struk, nem. Strick, {uwati, {unati, √ {un.
uè, konopac. {trawka: stricken, {tri- {uj (levica), v. {uvaka > srp. {uй, avest.
kati. haoua, kimr. aswu,
{trikati (hodom), st™ik{ate, i}i, po}i, [ujica (vodonim: por. ime), v. {uj.
√ st™ik{.
[uko, {“ka, papagaj, ime (zlo)duha: ime
{tuka, stuka, debeo pramen kose, √ stu. kraqa Svira~a, nebeskih ~uvara obred-
{tula, st'’lƒ, veliki, ogroman, krupan, nog pi}a, √ {u~.
debeo, ~vrst, √ st'’l > st. norm. storr, ve- [ukrija, v. {u}ur > srp. [u}a, umawewe.
liki, lit. storas, debeo, it. stollo, motka,
[ule, {’lin, bog Nava, nosilac trisule
tur. hatel, rum. cinc. stur, srp. atu la,
> lat. Sula.
greda u zidu.
[ulek, su-le’ka, ime Titana.
[tuli}, st'’la, veliki, ogroman, ime po-
mo}nika boga doweg sveta. {um, √ svan, stvoriti zvuk.
[}evan, v. Stevan. {umeti, svanate.
[}epo, v. Stepo. {uma, su-vƒna, sveta {uma (< s“rja-vƒna,
{uma posve}ena Ogwu) > srp. {uma,
{}opiti, v. {opiti > it. scoppiare.
za{titni deo ploda (kukuruza).
450
[. je pojam Nava, a svi pojmovi za {und, √ {u–—, remetiti, praviti nered,

{umu u srp. jeziku, vezani su za Ogaw. ko~iti, gu`va, uznemiriti, mu~ewe >
Sunce je "zlato", koje prebiva u tami nem. Schund.
({umi), jer "zalazi" za gorom. Otuda se {undo (epski), {u–—‚, kurva: vr. ìvoti-
svetlost na nebu poredi s cvetawem bi- we, √ {u–—.
qaka na zemqi.
{untav, {u–š'a, mlitav, hrom, √ {u–š'.
Koliko je “{uma” kao pojam Nava re-
{untaviti, {u–š'ati.
ligiozno va`na, toliko su brojna tuma-
~ewa ove re~i: -{ƒm‡, drvo za svetu {upa, k{upa, grm, {ikara, `buwe, {ib-
vatru (Mimosa Suma): -k‚nana, {uma qak, √ k{up > ukr. {opa, nem. Schup-
(mlada): -su√ m‚, mesec, nebo (osuto zvez-
pen.
dama kao {uma drve}em): -s’ma, nebo, {upak ({at. pogrdno), {’rpaka, ime zlo-
raj (duh. {uma koja stalno cveta): - duha, neprijateqa boga Qubavi, √ {’rp.
sauma, u vezi soma biqke (svetog dr- {ura, -ak, sj‚lƒ, -ka, √ as:
veta): -saumana, biqka, cvet, -ati: [urjak (por. ime), s’rjaka, l. ime, sli~an
-k{um„, naziv za neke vrste biqaka suncu (< s”rja), √ s’r.
(Linum usitatissimum): - inf. "{umiti" > Surja je Sunce boànsko, u svom dnev-
"{uma" ili od pojmova "humus" i "{am", nom kretawu preko neba, "lu~ najlep{a
tama. od svih lu~i". Vozi se u ko~iji od se-
[umadija, su, svet + mad’u, med (= ma- dam kowa.
d’u-xa, medonosan), Sveta Madija ili {urovati, {’rjate, povrediti, biti sna-
Svetomadija, “sveta zemqa meda”. àn ili ~vrst, √ {’r.
Dana{wa [umadija obuhvata centralne {urup (sirup), surab'ˆ, ugodan, prijatan,
delove nekada{we Madije ili Sumadije di van, √ rab' > ar. šurub, šarab, jevr.
“Svete (zemqe) Madije” (analogno Meru širóv.
i Sumeru). Prvobitno ime ra{anske
{uster, {astri, koji se~e, kroji, raseca
Medije je Madija (“Zemqa meda”). Ime je
ili otvara, rasturati, √ {as > ~e{.
dobila po medu, boànskom atributu
{vec, ipelar, lat. sutor, nem. Schuster.
svetlosti, {to nalazi potvrde kod He-
rodota, koji kaè da je Ra{ka (Trakija) {ut (udarac: otpad), √ k{ud, udariti, lu-
bila “okupirana p~elama”. piti: gu`va, gomila > eng. shoot, -ing,
nem. Schutt.
Sveta Madija (Sumadija) ili [umadija,
nalazi se na sredini magnetosforskih
{u}ur, {ukrƒ, ime boga Ogwa, svetao,
vratnica, na “putu” ptica selica. Jedna oli~ewe planete Venera u vedskoj ast-
[umadija postoji u Indiji (Petore~je), ronomiji (xjotis), √ {u~ > ar. šequr, šukr,
a druga u Iranu, kroz koju proti~e hvala bogu, tur. şükür, cinc. šuchiur.
reka Srbica. [. je vr. tikve koju "streqaju" na sva-
[uman, (oli~ewe [ume), v. {uma. dbi.
[. je vrsta zloduha, u srpskom mitu, {uca, v. {uster.

poznat kao "divqan", kome je najomiqe- [u{a, {u{na, ime zloduha koga je poko-
nija ìvotiwa medved ([uman i Me- rio Gromovnik, √ {u{ > srp. {u{pa,
dved simbolizuju nebo i pupak neba, suva paprika, [.
{to potvr|uje etimologija rus. Le{ija). {u{ka, {“{ka, suv, isu{en, √ {u{ >
[ume, -arak, v. {uma. srp. {u{pa, suva paprika, [.
{umeti, {™i–‘ti, ~uti, √ {ru. [tuli}, st’’la, veliki, ogroman, ime
pomo}nika boga Nava, √ st’ul.
{}u}uriti, v. }uliti.
451
452
SRPSKO-ARIJSKI KORENI REÎ

S INFINITIVIMA I PRIMERIMA
Koreni re~i (arhai~no)srpskog jezika s neodre|enim glagolskim oblicima,

prvi put se pojavquju u sistematizovanom obliku u literaturi. Oboga}eni su sa
preko 400 stotine izvornih srpskih infinitiva, koji su obeleèni zvezdicom
“Jezi~ki inèwering” je do sada koristio ove korene, uz povr{nu “{minku”, pod
izmi{qenim imenom “indoevropski”.
Izvorni srpski jezik ~uva zaboravqena magijska znawa kori{}ewa i kon-
trole energije, putem zvuka, jer je sastavqen od “ìvih” re~i, koje predstavqaju
svojevrsne mantre. Ovo znawe je instrument boànskog delovawa, koje se koristi
u posebnim prilikama stvarawa, kada se ne{to pokre}e sasvim ispo~etka. Gala-
ksije i civilizacije se stvaraju i nestaju, ali, uvek ostaju oni koji imaju zadatak
da pokrenu novi ciklus (Manojlovi}).
Autor
453
454
A
srp. os, oko, osovina, olak{ati; lit. akis, assis; st.
nem. ahsa, Auge, nem. Achse; lat. axis, oculos; jel.
ósse, óktallos, áeon, ázon.
al, -ati, sposoban ili stru~an, spre-
~iti > srp. alem, alamet, ƒlat, alka, rus. alala;
ab'r, -ati, varati, (z)gre{iti: lutati

asir. alalu.
am, -ati, uma}i,* i}i ka ili prema, kre-
>
srp. abra{; lat. imber; nem abrihten.
av, ƒvati, tati: sluìti, po{tovati: proizve-
davati (prednost),* pridoneti,
sti zvuk: pri~vrstiti: {kodqiv,
unaprediti, (na)terati, progoniti,
ubita~an, {tetan, koban, opasan, RV
nagnati, voziti: i}i u prilog, po-
VIII, 77, poguban, bolestan, mu~nina
magati, podi}i na, pospe{iti, osve-
> srp. am, am a, am bar, am pu la, am eba, amanet,
ìti, zadovoqiti, ponuditi, osve-
aminovati; asir. amanu.
stiti, biti drag, voleti, prihva-
titi: straàriti, {tititi, bra- amb, ambati, i}i, pro}i, krenuti: pro-
niti, ~uvati, upravqati, vladati, izvesti zvuk > srp. ameba, ambar, ambrozija;
voditi: gutati, jesti, piti > srp. ovca, jel. amoibe; lat. ampulla.
avanica, Avar (Obar), Avala, kelt. Avalon, hald. amb', amb'ate, proizvesti zvuk > srp.
avva; lat. aveo, avis, aut, -em, avares, jel. óís, aío, au- ambis; jel. ómbros.
goustos, aýtós, aýthi. a–, a–ati, a–jate, proizvesti zvuk, di-
ag (og), -ati, gegati,* krivudati, uvijati sati > srp. Naum; hindi prana jel. ánemos, ánafí,
> srp. ogaw, Agnija, Augustin > avgust, asir. endon, enteron: lat. animus, anexus, animatio.
ekallu; jel. agorá, ákron, agon, -ia; lat. Curia, au- an, ƒnati, -iti, -i{jati, disawe, udah,
gustus > August, gratis; it. ignis. povetarac, gu{iti, zinuti, ìveti,
ag', ag'ajati, i}i, nagraisati, (po)- postojati; kretati, i}i.
gre{iti > srp. jagwe, Agna, Agnica; lat. agus, a•g, -a(ja)ti, i}i, kretati, obeleìti,
agnus Dei. markirati, ìgosati > srp. ugaq; rus.
ad, ƒtti, atsjati, jesti,* hraniti, gu- ugolь; st. nem col(o), nem. Kohle; eng. coal; jel. ágge-
tati, popiti: jestiv > srp. ad, adut, odron, los, ággaros.
udova, a•g', ang'ate,i}i, istupiti, (za)po~eti:
Adam; misir. Atum; arm. utem; lit. edmi; jel. édo, Hades; otputovati, staviti do znawa, po-
lat. infra, inferus, adolescent, edo, eng. eat; nem. essen. ùriti, ubrzati, brzo govoriti:
a—, edati, poku{aj kretawa, nastojati, ukor, optu`ba, ku|ewe, odgovornost,
truditi se. krivica > srp. an|eo, an|ama, jel. ángelos.
a——, a——ati, dodati,* udruìti, spojiti, and, andati, svezati, pri~vrstiti, oba-
izvesti zakqu~ak, razlu~iti, ra- vezati, uvezati > srp. antala, antalija, an-
i{qati: napasti > eng. add. terija?
aj (= √ i), ajate, ƒjati, RV I, 127, ajati* > and' and'ajati, (za)slepeti, zamra~iti,
srp. ajde, ajka~a, sajam; poq. Sejm. obmanuti > srp. inat, Andesila; jel. ánthos,
ak, -ati, akati,* krivudati, vrdati

lat. alius; jel. állos.
a•k, a•kate, a•ki{jate,
> srp.
akaxija. kretati se po
ak{, -ati, ak{–oti, krivuqi: zna~iti, ostaviti trag,
dohvatiti, ak-
znamewe, pe~at, ìgosati, odliko-
nuti,* do}i do, RV X, 22, pro}i kroz,
vati, obeleìti, pokazati, svojstve-
probiti, prodreti, dopreti, dosti-
nost > srp. ban~iti; it. banchina; misir. ank;
}i, proìmati, potpuno ispuniti,
jel. ágkás, ágkáli, ágkistron, ankura; lat. uncus, an-
pretrpeti, obuhvatiti, pretrpeti,
cora; nem. Angel.
proìveti, nagomilati, nakupiti >
455
a•k' ank’aajati, (po)me{ati, udruìti, umetnuti, unos, pobuditi, pokre-

kome{ati. nuti, prouzrokovati, pri~initi,
ant, antati, omotati,* (po)vezati, oba- upasti, zadati, naneti; nesta{luk,
vezati, stvrdnuti > srp. atar, antala, -iija, {ala, lukavstvo; ~itati; dosti}i >
srp. arlija?: aramba{a; jel. Arus.
anterija; rus. hutor; lat. ante, antiquus, inter, alter;
zend. antare; jel. anta, -i; ma|. hatar; lit. antras; eng. arb, arbati, ozlediti, povrediti: i}i,
end; nem. Ende, ent. kretati > srp. arbija, nagrabusiti; lat. orbus;
a(–)š', a–š'ate, i}i, kretati se, poka- jel. órfanós.
zati sklonost ka ne~emu, nagiwati arv, arvati, rvati,* povrediti, ozle-

> fr. entente. diti, raniti, ubiti > srp. orjatin, -kka,
an', an'ati, udaviti, gu{iti: i}i, kre- (hh)r
rvati, vran(aac), vrana; rus. vorona; lit. varnas?
st. prus. warnis.
nuti, zapo~eti, pribliìti, po-
slati, govoriti, sijati: pritisnuti arg', arg'ati, vredan (pa`we), -eti, -nost,
zajedno; daviti, stezati > srp. inhali- cena > lat. argumentum, aggressio.
rati: jel. áhos, ágos, éggýs, áluumai; lat. anus, an- a r d, ardati, kretati, povrediti,
gustus, ango. mu~iti, ubiti: pomeriti, raspr{en
ans, -ajati, obmana, prevara > srp. esnaf, ar. (kao pra{ina), RV IV, 17, razre{iti,
äsnāf; lat. humerus, ansa: jel. omos. rastopiti, razi}i se, moliti, za-
an{, -ajati, podeliti, razdeliti, da- kliwati, uzdrmati (èstoko) tresti,
vati, deliti, rasuti: zajedni~ki im- uzburkati, prome{ati, promu}kati,
eniteq > srp. tran{a, -eeja (> tran{irati); fr. prodrmati, nauditi, ojaditi, zadati
tranche.
bol, protresti, unesre}iti, baciti
u nevoqu > srp. arenda, Jadran; n.lat. arrenda,
aw~, ƒw~ati, -e, aw~i{jati, -e, zavi-
lat. ardus, ordo, ordeo; nem. ort.
jati, nagiwati, ukositi, pokloniti
se, po{tovati, (po)kretati, i}i, lu- ark, -ajati, grejati, (za)àriti: hvaliti
> srp. arkada, àrki, lat. arcus, arcanus; fr. ark;
tati, skitati, zamoliti, op{irno
it. arco.
prikazati, zatraìti, rasvetleti,
predstaviti, naklon, -ost > srp. en|a, art', -ajate, nastojati da se ne{to po-
evan|eqe; rus. evangelie; jel. evagelios; n.lat. evan- stigne, èleti, hteti, zamoliti, za-
gelium. traìti, pokorno moliti, zakliwa-
awx, anƒkti, -e, awxi{jati, staviti na ti nekoga > srp. artikulacija, lat. ars, artis,
artefactum: jel. arthron.
mast ili pigment, zamrqati, nama-
zati, natrqati, pripraviti, i}i: arh, ƒrhati, -e, zasluìti, zasluàn
lep, ukrasiti, sijati, govoriti, po- ili vredan ne~ega, imati pravo na,
jasniti, re}i > srp. an|ama; lat. ungo. mo}i, dozvola da se ne{to uradi,
‚p, -n‘ti, apnuti (apiti),* (ot)pasti, spa- primoran na ne{to, izjedna~iti,
sti, dosti}i, podneti, zadati, do- kadar, po{tovati > srp. Arkona; hindi
arhat; jel. árho, árchon.
biti, uzeti posed, pretrpeti: do}i
do nekoga, u}i, potpuno ispuniti, ar~, ƒr~ati (ved, ™i~ƒse), ar~iti,* si-
prodreti, obuzeti, izjedna~iti, sti- jati, biti sjajan, uzrok sijawa, RV III,
}i do ciqa ili kraja > srp. Ub, opna? 44, rasipati, zrake, blistav, hvaliti,
opona{ati, splasnuti; rus. Ob; lit. uppê; st. nem. isticati vrline ili zasluge, uzdi-
aha, affa, uoban, nem. üben; st. per. api; eng. be, of; zati, slaviti, opevati, poveriti,
lat. ab, aptus, ops, apiscor; jel. epi, ápó, áfen(ei)ós. preporu~iti, savetovati, po{tovati
‚r, ‚rjanti, hvaliti, RV VIII, 16, isti- (izuzetno), diviti, ceniti; uzrok si-
cati vrline, uzdizati, veli~ati: 2. jawa, RV III, 44, 2. blistav, RV IV, 34
> jel. Argos.
456
arx, arxati, arga(tova)ti,* raditi, po- sa, priznati, prihvatiti, dosuditi,

slovati, ste}i, pribaviti, posti}i, izre}i presudu nekome; 2. ahnoti,
obezbediti, nabaviti, pripremiti: zauzeti, okupirati, zaokupiti, ispu-
arxate, i}i: ~vrsto stajati, dobro niti, obuhvatiti > st. srp. az, azam, srp. ah,
zdravqe: dobiti, posti}i, savladati, a`daha; zend. azem, aži; rus. ugor; lit. asz, unguris;
prihva}en > st. srp. arslan; srp. rs, erg, ar- jevr. agall; lat. anguis; gr. égo, éhis, éhidna; nem.
gajt; jel. ergon, argon; nem. arbeiten. unc.
as, ƒsti, biti, postojati, ìveti, pri- a~, ƒ~ati, ƒw~ati, -ee, a~iti,* kretati
sutnost, desiti se, dogoditi, stano- se, i}i, nagiwati, sklon, teìti,
vati, boraviti, ostati, pripadati po{tovati, krivudati, obilaziti,
ne~emu, pasti pod uticaj, udeo, do- pitati, (za)moliti, zatraìti, neja-
goditi se bilo kome, jednak ne~emu, sno govoriti > srp. o~ito..
rezultirati; 2. ƒsjati, isterati, ax, axati, voziti, èqa za vo`wom,
istisnuti, izbaciti, odbaciti, kretati se, gurati, izbaciti, odba-
izbe}i, dokazati, postati, oterati, citi > srp. àba, jagma, xana, axo, (hh)aaxija, ag-
odvesti; 3. = √ a{, ilan, agrar; ar. Hagg; jel. ágrós, hagios, ágo, ógmos;
asati > srp. asmak, Saturn; lit. esti; fr. farce; lat. lat. ago, ager, agros, eng. acre, jel. tur. haci.
os, assis, est, ensis, farcire; jel. ósteón, edti. a{, a{nute, a{ati (lagati),* (do)sti}i,
‚s, †sjati; uzvik zadovoqstva, pripa- ponuditi, dokopati se, dobiti, po-
jawe, 2. „ste, sesti, odmoriti se, setiti, nadvladati, gospodariti,
leàti, prisutan, postojati, stano- uìvati, proìmati: potpuno ispu-
vati, boraviti, preurediti stan, niti, prodreti svuda, napuniti, na-
ostati, potrajati, nastaviti, pre- gomilati: i}i, kretati se, pome
stati, odustati, do}i do kraja, po- rati: sijati, primiti, uzeti: 2. a{n-
pustiti, sve~ano proslaviti, uradi- „ti, jesti, piti, hraniti, voqa za
ti ne{to bez prekida, trajati; 4. jelom, ishrana, dnevni obrok > srp.
usta, lice > srp. aps(aana), asura, astralan srp. a{~i, a{luk, kam(een); tur. asci; zend. aspa; lat.
rus. astra; jel. astron, Apis; lat. astralis, asa; nem. aier, aces, equus; jel. íppos; lit. assmu.
Aster. a{, a{ati, i}i, kretati se, svetleti,
at, ƒtati, ati{jati, {etati,* biti u uzeti ili odbiti > srp. ba{, osam; lat.
pokretu, i}i, tr~ati, posti}i, do- octo; jel. óktó; nem. acht; eng. eight; lit asztuni.
biti, nabaviti > srp. vatra, Atos, Atlas;
ar. rus. atlas; zend. aiti; per. jevr. adar; arm. ti; eng.
and; jel. Atlas, áýthmin; lat. atlanticus; st. nem. ātum,
nem. Athem, Odem, Atlas.
aš, ašati, lutati ili skitati (navika,
prosja~ewe), i}i bez ciqa (nar. pos-
ve}enik) > srp. atavizam, lat. atavus.
aš', aš'ati, otaqati,* (ot)i}i.
ašš, aššate, ‚našše, nadma{iti, pre-
ma{iti, prebaciti, ubiti, prezi-
rati, smawiti, umawiti, oslabiti >
srp. Ota{? nem. Oto.
ah, ahnati, izraziti, imati mi{qewe,
ozna~iti, re}i, izjaviti, govoriti,
smatrati, (po)zvati, navesti u vezi
457
B
viti, konstruisati, premostiti, sa-
graditi, izvesti, posti}i, izloì-
ti, u~initi, uraditi, pogoditi, zau-
zimati, zabavqati, gajiti, pokazi-
vati > srp. baglama, banda,, bent; kelt. baglum:
b‚—, -ate, okupati, roniti > eng. bathe, bath- zend. band; jel. pentherós, peísma; lat. foedus, fides;
room; nem. baden. it. banda; fr. bandage; per. bent; lit. bèndras; eng.
b‚d', bƒd'ate, -i,
odbiti,* ubediti,* uba- bind; nem. binden.
dati,* pritisnuti, istisnuti, pri- b(a)rb, -ati, brboriti,* i}i, (po)krenuti
siliti, provaliti, odvesti, odneti, > srp. brbor, vrba; asir. zabu; srp. rus. barà; fr.
suzbiti, odstraniti, istrgnuti (na barge; lat. faba; jel. barbaros, barbarikos.
komade): mu~iti, uznemiravati, za- bar', -ate, “bariti”,* govoriti: svetleti,
dati bol, zabrinuti, àlostiti, oj- sjaj: povrediti: dati ili prekriti.
aditi: odupreti, odoleti, ko~iti, bah, -aate (= ban’) > srp. bak, bik, Bak, bahat,
suprostaviti, zaustaviti, spre~iti bakalnica, behar: jel. Bachos, lat. Bacchus: it. bac-
staviti na stranu, ukinuti, opoz- cana, tur. bakhal; jel. pāhus, pīhs; eng. bough, nem.
vati, opovrgnuti, opkoliti, okru- buog, Bug.
ìti, ograni~iti; podneti, pret-
be{, -ati, (= pis, = pes), bazati,* i}i,
rpeti, mrzak > srp. ubod, obad, bedak, aptika.
po}i.
bal, balati, boleti,* baliti,* dah, ìv,
-vot: dati, pomenuti: povrediti,
b‡b', -ate, hvalisawe.
àlostiti: balajati, zbrinuti, is- bi(n)d, -ati, pocepati, rasturiti, otvor,
hraniti, odgajiti: b‚lajate, obja- prese}i, prekinuti > srp. Indi; st. nem.
Winedas; hindi, bindu, bundu.
sniti, opisati > srp. bol, blavor, bal~ak,
balistika, balta (sekira). bil (= vil), -ati, belajati, ise}i, po-
bam (= vam) > srp. bambus. cepati, rasturiti, prekinuti, slo-

miti > srp. {piqa, biqe, belaj; srp. poq. ~e{.
b(a)mb, -ati, zbombati,* i}i, po}i > srp.
balvan, rus. ba(l)vvan, tur. balvan.
bumbar.
ba(n)d, -ati, zabandati,* ~vrst ili po-

bis, -jati (= vis), terati,
nagoniti, pod-
sta}i, i}i, kretati, skupiti ili
stojan > srp. bandoglav.
rasturiti; baciti > srp. bis, bixa (seme);
ba(n)', -ate,
rast, ja~awe, uve}awe: uzrok lat. bi, bis.
rasta i uve}awa, postati, bivati,
biš, bešati, zakleti, vikati, povisiti
uzgajati.
ton > srp. bit, bitan, bitak.
b(a)nd', band'(j)ƒti, bad’nn„ti, bendati,*
vezati, spojiti, pripojiti, pridru-
bi{, be{ati (= vi{), beàti,* i}i,
po}i > srp. beànija.
ìti, sjediniti, sastaviti pri~vr-
stiti, okovati; dràti ili ~uvati br(a)'m, -ati, braniti (duh), i}i, kretati
zarobqenika, zadràti, suzbiti, se, potez, korak: pomeriti, krenuti,
spre~iti, obuzdati, zatvoriti, ve- dirnuti: predloìti.
zati `rtvu, kazniti, `rtvovati; pobr’, br’t‹, brƒv‡ti, brujati,* brecati,*
nuditi, prekrstiti (ruke), ~vrsto re}i, kazati, govoriti (o osobi, stv-
stisnuti ({aku): namr{titi se, po- ari), proglasiti, najaviti, pro-re}i,
primiti, preuzeti (poloàj), posta- predvideti, odgovoriti, prizvati
nekog, imenovati, odrediti, iza-
458
brati > srp. bre, st. srp. bracati > bracalo; bus, -jati, busati,* (is)pustiti, otpu-
avest. mrū, fr. bruller. stiti, {iriti; podeliti, prazniti >
b™(i)h -ƒti (= v™ih), brijati,* pocepati, srp. pusa, boza, busen; tur. pusu.
~upati, trgati, izrovati: molilac; bu)st, -ajati, po{tovawe, ~ast, slava >
2. b™i(n)', b™in'ati, (do)prineti,* na- srp. pust, pustahija.
predovati, rasti, ja~ati, razvijati, buš, boša(ja)ti, butati,* povrediti,
pove}ati, pro{iriti, ugojiti, debeo: ubiti.
urlikati, mukawe, trubqewe slona:
b'‚, b'‚ti, sijati, svetleti, sjajan,
narasti, jak, postati veliki, uve-
veli~anstven, lep ili ugledan, po-
}ati: 3. molilac; 4. b™in’aati, urlik,
javiti se, prikazati (se): izgledati,
-ati, trubeti; dole, ispod, niè; si-
li~iti, pokazati, izloìti, ispo-
jati, svetleti > srp. brica., brija~; jel. barus.
qiti, tretirati; 2. b’„„, sunce, svet-
bu—, -ati, -ee, pokriti, sakriti, sklo- lost, sjaj, blistawe, rasko{ > srp. aba,
niti, pokriva~, zaklon, skloni{te: ban, -ica, batati; asir. ababu; jel. fimí, fásko; lat.
ispustiti, emitovati > srp. bunt? fari, pila > pilula; eng. ban; nem. Bann.
bud, -ati, -ee, opaziti, u~iti > srp. bud (bez). b'(a)k{, -ati, b'ak{ajƒti, ba{kariti,*
bud', b‘d'ati, -ee, b“d'a(ja)te, -ii, buditi,* jesti, piti, gutati: àoka, udarac,
budan, probuditi, trgnuti (iz sna), razoriti: potro{iti, rasipati, isc-
do}i k svesti: posmatrati, (pri)pa- rpeti sredstva, osiroma{iti, èqa
ziti, obazirati se, poslu{ati, za jelom, prisustvovati kod jela >
obavqati, primetiti, uvideti, razu- srp. bex, bogat, bagatela, baktati; avest. bagha; jel.
meti, svest o ne~emu, promisliti, (Zeýs) Bagaiós; jel. fageín, fagós, figýs; lat. fagus, n.
setiti, prepoznati, potpuno razu- lat. bagagium; fr. baggage; lit. bagótas; eng. buck,
meti, smatrati; opomenuti, obave- beech; nem. Buch.
stiti, saop{titi, raspitati se, è- b' al - at e bal, b'all), beleti,*
(=
qa za upoznavawem: 2 bu|ewe, do- (o)beleìti,* opisati, tuma~iti iz-
vitqiv, {irina > srp. badwak, budan; zend. lagati: dati: povrediti; 2 b’‚‚lajate,
bud; lit. budeti; jel. pu(n)thánomai; lat. fundus; eng.
blejati,* gledati, dràti na oku >
bottom, bid, a.s. béodan; nem. bodam, bottom, Boden,
srp. bel o, bula, Belobog, beleg; asir. Bel; fen.
biotan, bieten.
Bal, Belial; kelt. Belos; jel. obeliskos, Pelop; lat.
bukk, -a(ja)ti, bukati,* buktati,* zvuk, obeliscus, albus.
govor, lave` > srp. buka, bukara, buktiwa, b'‚m, b’aamate, b’‚‚majati, qut ili ne-
B ukar e, bukvar; eng. book: jel. bokalin, bukolike:
strpqiv > lat. fama, femina.
lat. baucalis, Vulkanus: it. boccale, {p. bocal, nem.
b'an, b’ƒƒnati, banuti,* proizvesti zvuk,
Pokal.
prolomiti, nazvati glasno, govor,
bul, bolajati, zagwuriti, potopiti, uz- izjava.
rok potapawa > eng. pool.
b'a–, -ati, benetati,* re}i, govoriti
b(u)•g, -ati, napustiti, odre}i, okanuti glasno, zvati, zov, ime, naziv > srp.
> beng. bangala, eng. bungalow.
bena, bina; nem. Bühne.
b(u)nd, -ati, osetiti, opaziti, u~iti, ra- b’aa)nd, b’ƒƒndate, pozdrav s pohvalom,
zumeti > srp. zabandati? veseo ili sretan, primiti aplauz:
b(u)nd', -ajati, (po)vezivati, o~vrsnuti. uzrok uspe{nosti.
459
b'(a)–—, -ate, rugati se, {ala, govoriti: trpeti, podneti, podvr}i se, ose-
sre}an: povoqnost > srp. banda? titi, stupiti, upasti, zapasti u, iz-
b'(a)–š, -ajati, obmanuti,* prevara, va- jasniti se, izabrati; po{tovati,
rati > srp. obmana. voleti, oboàvati, diviti se, sle-
diti, naterati u bekstvo, progoni-
b'(a)wx, b’aanakti, slomiti, uni{titi,
ti, loviti: kuvati, pripremiti jelo.
skr{iti, raspu}i, razbiti se, potu-
}i do nogu, raspustiti, razi}i se, b'a{, -ati, lajati, vikati: `derati,
prekinuti, iskqu~iti, zaustaviti, jesti: povrediti.
obuzdati, osujetiti, uhapsiti, su- b'‚{, b’ƒƒ{ate, -ii, govoriti, re}i, ka-
spendovati, onemogu}iti: prevariti, zati, primeniti ili koristiti u
razo~arati > srp. baksuz, bungur, bunika, govoru, najaviti, izjaviti, nazvati,
ben|eluk; lit. banga; lat. frangere, nau-fraga; eng. imenovati, opisati > srp. ba{, ba{ka.
break, a.s. brecan; nem. brechen. b'e{, -ati, strah, uàs.
b'(a)rb, -bati, povrediti > srp. baraba; bibl. b'‡, b'ƒjate, bojati,* strahovati, (pre)-
Baraba. stra{iti, prestraviti > srp. biksna.
b'(a)rv, b’ƒƒrvati, oburvati,* povrediti: > srp. bajka, birka (koza); lit. bijótis;
preìvati, `vakati, konzumirati. nem. biben, beben.
b'(a)rts, -ati, bartsajate, pretiti, ug- b'id, b'inƒtti, (z)buniti? omesti, pore-
roàvati, poniàvati, vre|ati, ru- metiti, nagovoriti, zavesti, prido-
gati, groziti, zloupotrebiti, preva- biti, namamiti; probiti, uni{titi,
riti, grditi. rascepiti, raspu}i se, raspuknuti
b'as, bƒpsati, bƒb’aasti, “bopati”,* gu- (na komade), slomiti, probosti, pro-
tati, `vakati, pojesti, popiti: bu{iti, raspr{iti se; pro}i kroz,

optuìti, kuditi, psovati, vre|ati; prekr{iti, ogre{iti, prevariti,
2. pepeo? > srp. be{ika, bastijerna (gusti- pogaziti, pro{iriti se, raspro-
jerna); lat. cisterna; eng. buble.
streti, razmrsiti, olabaviti, razre-
{iti, prekinuti, zaustaviti, uzne-
b'‚s, -ate, obasjati,*
blesnuti, sjajan, si-
miriti, razotkriti, odati, razdvo-
jati, postati jasan ili vidqiv, po-
jiti, razjediniti, razlikovati, svr-
javiti, pasti na pamet, zamisliti,
stati, odvojiti > srp. beda, be}ar, badava;
pomisliti, pokazati: 2 b’„„s, zrak
eng. bite; nem. beissen.
svetlosti, svetao > srp. psalm
b'aš, -ati, zapatiti,* trebati, najam, b'j(a)s, b’jjƒsate, jecati,* upla{iti, tre-
sti se.
zakup, najmiti, govoriti, obratan,
suprotan: odràvati, hraniti > srp. b'(i)k{, b'ˆk{ate, ~eznuti za ne~im,
(za)moliti,èleti.
ba}a (ba~a), rus. batю{
{ka, rum. baciu; lat. Baton;
asir. batalu; ar. batal, batil; kelt. bardd, eng. bard. b'l(a)k{, -ati, -ee, jesti > srp. bqak.
b'ax, b'ƒxati, bajati,* podeliti, razde- b'l(‚)s, -ate, blistati,* bleskati (bje-
liti (srazmerno), dati, nabaviti, ckati) > srp. blesak, nem. Blitz, bleichen; eng.
snabdeti, dobiti ne~iji udeo, pri- flash; fr. blanche, lit. blizgù.
miti, posedovati, uperiti, razliko- b'l(‚){, -ate, ble{tati, zrak, sijati,

vati, skrenuti, pretvoriti se u, blistati > srp. plav? lat. flavus, ùt, eng.
angaòvati, preuzeti, obu}i (se), blue, fr. bleu.
iskusiti, doìveti, izloìti, pre-
460
b'r(a)m, -(jj)ati, lutati, skitati, leteti odneti, nositi sa sobom, doneti, po-
okolo, vaqati, razleteti, kotrqati, nuditi, pribaviti, darovati, pod-
mahati, drhtati, treptati, lepr{a- neti, pretrpeti, podi}i, napuniti,
ti, wihati, klimati, kruìti, zatrudneti, vladati, upravqati, po-
okretati, {iriti; neodlu~an, zbu- koravati se > srp. aber, briga, babura,
wen, sumwati > jel. Brémo; lat. fremere; eng. bar abar, beri}et, b aron, var jag, birov, barjak,
brim, brim-stone; nem. brēmen, brimmen. berat, braon, paprika, bure; zend. bar; asir. abaru,
br(a)–, -ati, brenovati,* vikati, proiz- barakvu, urtu: rus. beritet, tur. beriket: ar. baraka,
jevr. verat; jel. barýs, féro, frýni, frýnos, barion, Bara-
vesti zvuk, pokli~, komandovati, iz-
gos; lat. fero, fertor, béras, brúnas; eng. bear, barter,
davati naredbe > srp. kelt. Bran, Brano,
brown; nem. beran; rus. krim. tat. baran; st. nem.
Breno, titula vojvode, lat. Brenus.
b'ra(n){, -ate, (is)pasti,
spustiti se,
n.lat. baro; fr. baron, it. barone; jel. lat. Varangus;
nem. beran, ge-bären, brûn, braun.
spustiti, sru{iti se, oboriti, zba-
citi, udariti u ne{to, odbiti se, b'r‡, b'™i–‚ti, povrediti, ubiti.
odsko~iti, propadati, nestati, is~- b'™‡, b'™i–‚ti, odgovornost, krivica:
eznuti, odvojiti li{iti, pobe}i, isprìti: nepo{tewe.
skrenuti na stranu, krivudati > srp. b'™(i)d, -ati, brideti,* potopiti, zag-
bran{a, fr. branche. wuriti > srp. brod, a.s. floth, eng. float.
b'r(‚)x, b’rr„xate, -i, sijati, blistati se, b'™(i)k{, -ati, jesti.
iskriti; bez va`nosti > srp. birjan; jel. b'™(i)n{, b’rrin{ati, briznuti,* govo-
frugo, lat. frigere; fr. bordeaux; tat. burda; nem. riti, svetleti.
brenen. b'™(i)x, b'arxate, prìti, isu{iti.
b'r(a)xx, b™ixxƒti, -ee,
pirja(ni)ti,* b'™(i){, -jati, pasti, pasti dole:
(is)prìti, osu{iti, ispe}i (naro- b™i{ati, brisati (vetar),* jak, è-
~ito ìtarice). stok, vatren.
b'r(‚){, -(j)ate, blistati, svetleti, isti- b'’, b'ƒvati, -ee, bivati,* baviti,* biti,
cati, sjaj, rasko{ > srp. bro{. postojati, postati, nastati, pojaviti,
b'r(’)—, -ati, broditi,* pokriti, pre- ìveti, ostati, desiti (se), primiti,
kriti; sakupiti > srp. sprud. dodeliti, prestati, propasti, pogi-
b'r(’)–, -ajate, brinuti,* èleti, nadati nuti, umreti, ne roditi se na
se, zabrinut > srp. briga, jel. embruon, em- zemqi; podeliti u stotinu komada;
bruo. biti rezervisan, pasti na pamet, po-
b'r(e)x, -ate, sijati, svetleti. stati svojina, pripadati, dràti
b'r(e){, -ati, -ee, brecati,* klimati se, stranu, prisustvovati, pomo}i, na-
krivudati; okliznuti se, u~initi giwati, sklon, zauzimati se, posve-
pogre{an korak; qutit, bojati se > titi se, slediti, napredovati, ko-
srp. bre{a, it. breccia, fr. breche.
ristan, zapasti u, posti}i, dokopati
se, pokrenuti, prouzrokovati, stvo-
b'™i, b'ƒrati, -e, bib’a
arti, brati,* bi-
riti, gajiti, negovati, oìveti,
rati,* baratati,* nositi, voditi, ot-
osveìti, pomagati, unapre|ivati,
premiti, prenositi, (za)dràti, pre-
kontrolisati, misliti, smatrati,
kinuti, istrajati, porasti, izjedna-
znati, pomewati, zasititi; 2. b’””,
~iti, dràti u ravnoteì, posedo-
ime Vi{weg, ~in nastajawa ili po-
vati, imati, (p)odràvati, iznajmiti,
461
V
stajawa, mesto obitavawa, svemir,
svet, jedan od svetova, zemqa, tlo,
mesto, osnova svake geometrijske
figure, predmet, objekat > srp. biti,
ka; zend. bū; lit. būti; eng. be; nem. bim,
bujan: hum, -k
bin, biwake; jel. fýo, éfun; lat. fuit, fuat: humus: v‚, v„ti, vejati,* (na)duvati (vetar), ispu-
homo; fr. Bivouac. stiti miris: povrediti > srp. vetar; jel.
b'(u)–—, -ate, podr{ka, oslonac: oda- áimi; lat. ventus; eng. wind; nem. Wind, wájan,
wehen.
brati
v(a)b'r, -ati, vabiti,* i}i, zalutati > srp.
> srp. bunt?
b'ur, -ƒti, -ee, uzburkati,* kretati se
vabiti.
(brzo, gr~evito), drhtati, naprezati
se, treptati, podrhtavati; jako ku-
vad, vƒdati, -e, vadati,* govoriti, (iz)-
re}i, izvestiti, (do)javiti, adresi-
cati > srp. bura, bu}ka, breza; rus. bereza; jel
rati, hvaliti, preporu~iti, save-
borea, voreas, sever; lat. furere, Furia; nem. Storm;
tovati, dosuditi, izre}i presudu,
tur. bora; lit. bar’as; prus. berse; st. nem. birihna,
pokazivati, ozna~iti, odrediti, naj-
nem. bircha, Birke; eng. birch. aviti, izjaviti, prore}i, odavati,
b’(u)r(a)x, -ate,varewe, vrewe, kuvawe, tvrditi, (na)voditi, zvati, podi}i
kqu~awe, klokotawe.: qutwa: mehur, glas, pevati, pomenuti, izneti, na-
RV IV, 43, providnost, varka > srp. vesti, nazvati, pobijati, govoriti
burag, rum. buricu, eng. bile. napamet, osporavati, sva|ati se,
prepirati (se), autoritet ili od-
b'ux, -ƒti, buxiti,* krivina, zavoj, sa-
li~je, triumfovati, likovati > srp.
viti, zavi(ja)ti; 2. buwxati, e, kori-
vada, vodiqa, odiva, bedevija (vadaba); lit. vadìnti.
stiti, posedovati, vladati, imati
vad', vad'ati, -ee, (ved. i pesn.), ubiti, oro-
vlast, upravqati, uzvratiti, oduì-
biti, potu}i, uni{titi > srp. vada (zlo-
ti se, koristan; uìvati (u jelu i duh): jel. óthéo.
pi}u), konzumirati, jesti, piti; po-
vai, v„jati, vajkati,* trom, iscrpqen
ti{ten, pretrpeti, podneti, isku- ili istro{en, uskra}enost, RV VIII,
si1ti: zadovoqiti, raspolagati, u`- 47: hvalisav; 2. vaˆ, blagi naglasak i
ivati (u obroku), potreba, primena, potvrda > srp. vaj; n. lat. viccomes, fr. vikomte,
namena, korist, naterati > srp. bog, eng. viscount.
bogat, buxan, buxuqa, baza; jel. basis, feýgo; lat. vaˆ, v„jati, postati trom, istro{en ili
fugio, fungor; eng. bow; nem. biogan, beigen; a.s. iscrpqen, izveden od, duvati; 2. zai-
búgun. sta, naravno.
b'’{, b'”{ati, bu{iti,* nastojati, tru- vaj, vajate, -ii, i}i, po}i.
diti se, zaokupqen, RV III, 25, pri- vakk, -ate, i}i, po}i > srp. vakat.
baviti: ukrasiti, ulep{ati > v(a)k{, -ati, nava{ati,* (na)rasti, po-
ve}ati se, jak ili mo}an: qut, -it >
jel. aézo, aýzáno; eng. wax; a.s. Weah; lit. aúgti; nem.
wahsan, wachsen.
val, valate, vall’aajati, vaqati,* vre-
deti, okrenuti (se), zaokrenuti,
skretati, kretati se tamo-amo, pri-
bliìti, vratiti, poùriti se,
provaliti, planuti, buknuti, pora-
462
sti, pove}ati se, prekriti, okru- v(a)–š', -ate, kretati se sam, bez dru-
ìti, ograditi > srp. val, vala, ala, st. {tva
mak. valanka, gr. fálanx; sum. fen. El; asir. il(uu);
v(a)w~, vƒw~ati, kretati se tamo-amo,
jevr. Eloah; ar. tur. Allah, Illah, Vallahi; maj. Balam;
hodati nakrivo, gegati klimati, te-
st. nord. vala; lat. vale.
turati, posrtati, vrludati, krivu-
v(a)lb', valb'ati, uzeti hranu, jesti > dati, sti}i, i}i negde, kretati se
srp. vlakno, lavra. potajno, puzati, pre}i preko, zalu-
v(a)lg, vƒlgati, sko~iti, presko~iti, tati, oti}i, ùriti, juriti, izbe}i,
igrati, zvu~ati; jesti; ograni~iti; pobe}i: izdati, nasipati, obasuti:
uzimati hranu > srp. vo|ica. varati, prevara, lopovluk > eng. wish;
v(a)lk, valkajati, govoriti, ulagivati nem. wunsc, Wunsch, Wünschen.
> st. nord. Valkurja, Valholl. v(‚)w~', -ati, `vawkati,* èleti, tra-
v(a)ll, vallate, pokriven: i}i. ìti, nastojati, truditi se, teìti,
val', val'ati, odli~an: govoriti: ubiti, slediti, 2. utvrditi
uvrediti: dati ili prekriti: sijati: vap, vƒpati, -e, vapiti,* {i{ati,
val’aajati, govoriti, sijati. odse}i, brijati, kositi (travu), raza-
suti, ra{trkati, razbacati, posuti,
vam, -aati, povra}ati, bquvati, ispqu-
baciti kocku, roditi, nagomilati,
nuti, izbaciti, izbiti, odbiti, is-
pustiti, davati od sebe: kajati se > nakupiti, nasipati, (po)sejati, stva-
srp. mrav; lit. vemti: jel. emeo, lat. vomere. rati.
van, vanati, voleti, èleti, dobiti, v(a)rd', -ajati, vardati,* napuniti, se}i,
ste}i, pobediti, okupirati, glavni deliti, odse}i, {i{ati: po{tovati,
u ne~emu, posedovati, gospodariti, ~uvati > srp. savardak, bardak.
spremiti, spreman, smerati, ciqa- v(a)r–, -ajati, varni~iti,* (na)slikati,
ti, napasti, povrediti, pridobi-ti crtati, bojiti, prikazati, (o)pisati,
> srp. paw, vanredan: lat. venia, Venus(?) eng. to izvestiti, ispri~ati, re}i, govo-
win; nem. gewinnen. riti, hvaliti, uznositi, objasniti,
va–, -ati, proizvesti zvuk. smatrati, pruàti, {iriti > srp. var-
v(a)•g, -ati, bangaviti,* i}i, hramati:
nica.
kopati. v(a)rp', -ati, i}i ili ubiti.

v(a)•g', -ati, krenuti, oti}i: po~eti, v(a)r~, -ate, vrcati,* sijati, svetleti
kretati se brzo; kriviti ili vas, 2. u~~’ƒƒti, ved. vƒstave, -““{i, svet-
osu|ivati. leti, svitati, pokloniti svetlo; 3.
v(a)nd, vƒndate, -i, hvaliti, slaviti, uz- v‚sajati, voleti, odse}i, primiti,
dizati (do neba), uznositi, iskazati uzeti, ponuditi, ubiti; 4. vƒste,
po~ast, pozdraviti s puno po{to- obu}i, nositi ode}u: poprimiti
vawa, oboàvati, diviti se. (lik), u}i, za}i, stanovati, ìveti,
boraviti, odsesti, ostati, odmarati
va(•)k, -aate, savijen, vijugav: i}i, uviti
se, poveriti, zaduìti se, zausta-
> srp. kurva, kr iva, Krivi}i; rus Kriveia,
viti se, nastaniti, primiti na
Rusija.; lat. curvus; lit. kreivas; jel. kuprós, kroios?
stan, odga|ati, zadràti, usporiti,
nem. Winkel.
ostati daqe, angaòvawe; 5. vƒsati,
va(•)k', va(•)k'ati, i}i, kretati se. stanovati, (pre)ostati, dràti,
v(a)–š, -a(ja)ti, podeliti, raspodeliti, ~uvati, gajiti, nastaviti, prebivati;
udeo > lat. ventus? 6. vƒs, stani{te, stanovnik, RV V, 2;
7. ciqati, juri{, napad; razoriti,
463
RV VIII, 70;8. vasajati, ~initi ~vr- ku{avati, raditi, upotrebiti, pr-

stim, jakim, otpornim ili nepro- imeniti > srp. vojna.
menqivim > srp. vasilok, vasligen, vesnik, va~, -ate, govoriti, (iz)re}i, najaviti,
r); jel. Hesper:
Vesna, vasiona, ve{, v esta, ve~e(r izjaviti, pomenuti, proglasiti; re-
eng. was, were, wear; vesta; lat. vēr, vesta, vestis; jel. citovati, opisati, obe}ati, prigo-
éar, kenteo, ennum; slov. ves; ~e{. ves; nem. wësan, voriti, prekor, grditi, poniziti >
ge-wesen; a.s. werian. srp. vika, vakela, vakat? asir. vaklum; per. avaz:
v‚s, -ajati, mirisati, -vost, namirisati, jel. ep, epos, eipon: lat. vox, vocare, vicia: vector;
nawu{iti, kaditi, dimiti, kaditi tur. vaiz: nem. gi-waht, wicha: it. avocato.
tamjanom. vax, vaxati, i}i, v‚xajati, pripremiti
v(a)sk, -kate, {vi}kati,* i}i. put: spremiti vrh strele > srp. vojno,
v(a)st, -ajate, gubitak, {teta, pusto{, vojnik: rus. vakup, ar. Vekaletum, Wakf, tur. vakif.
otpaci: povrediti, rana: i}i, pi- v‚{, -jate (ved. v„{ati), urlati, proiz-
tati > eng. waste; lat. venter, vesica; nem. wanast, vesti zvuk, rikati, blejati, mukati,
Wanst. plakati, vri{tati, pevati, cvrku-
v‚t, -ajati, hladiti: sluìti, ~initi tati > srp. va{ka (pas); per. vašak.
zadovoqnim: i}i, po}i. va{, vƒ{ši, -ee, (u)vaìti,* èleti,
vaš, vašati, vatati,* okruìti, veza, ko- ùdan, mio, odlu~iti, zapovest, rev-
nopac: vašajati, podeliti, pregra- nost(an), overiti, podràti, utvr-
diti: zgwe~iti, nabijen > srp. vata, nem. diti, uzrok èqe, pasti pod uticaj,
Watte, eng. vadding, fr. ovate. podrediti, izloìti > srp. vaàn, jel.
vašš -ati (=bat’). ékón, eng. willing; lat. vacca.
vaš', -ati, veliki ili debeo: snaàn, va{, -ati, nava{ati,* povrediti, ubiti:
mo}an. ostaviti utisak
vah, ved. vƒd'ave, vƒhati, -e, voziti,* v(a){k, -kate, i}i, po}i > srp. va{ka?
(pre)nositi,otpremiti, voditi, upr- ve, vƒjati, -e, vajati,* tkati, (ispre)ple-
avqati, rukovoditi, rasprostre-ti sti, napraviti mreù, prekriti
se, {iriti se, nadvladati, koristan, mreòm.
prolivati (suze), odneti, opqa~kati, vev‡, -te, i}i; proèti; smisliti; è-
oèniti se, proslediti, nastaviti, leti; baciti; jesti.
nositi, povu}i (sa sobom), posedovati, ved', -ate, tresti se, drhtati.
podneti, podràvati, izdràti, str- v(e)k{, -ajati, videti, gledati > srp.
pqivost, oprostiti, zaboraviti, veksarica.
iskusiti, doìveti, osetiti, poka- v(e)l, -a(ja)ti,
pokretati, dremati: 2. ve-
zati, ispoqiti, odati (ose}aje),
lajati, ra~unati ili prognozirati
prote}i, provesti (vreme), jahati,
vreme.
tr~ati, plivati, duvati, no{en,
poloìti popreko, posti}i, oba-
v(e)ll, -ati, (o)tresti, drmati, drhtati,
viti, zaposliti, prevariti, tamo- quqati, uzburkan, mesiti (testo) >
srp. volan, fr. volant.
amo; 2. (pre)no{ewe, posedovawe,
podnositi: crtawe > srp. voz, vagon: vajat; ven, v‹nati, venuti,* brinuti, zabrinut,
srp. rus. vaza; lat. vas; fr. vose; nem. Vase; vehere, ~eznuti, èqno i{~ekivati, zavi-
vehiculum, eng. vehicle; weigh: nem. (be)wegan: jel. dan ili qubomoran, nostalgi~an.
óhos, óheómai; lit. vèzti. ves, -ati, izves(ti)ti,* vezati,* i}i, kre-
v‚h, -ate, savladati, nastojati, truditi tawe, postupak, radwa, zahtev; èle-
se, i}i za, uloìti napor, poti, voleti > srp. vesnik.
464
v(e)šj, -ati, poro~an, nemoralan: pospan. vid', -ati, vidati,* bogosluèwe,

veh, -ate, teìti, stremiti, u~initi oboàvawe, pokazati duboko po{to-
napor > srp. vez. vawe, ponuda, pruìti, posvetiti,
ve'l, -ati, tresti. biti qubazan ili milostiv, sprija-
teqiti (kaè se za Gromovnika), RV
v(e){š, -aate, ove{tati,* ve{t(ina),
VIII, 78; 2. vind’ƒ ƒte, oskudnost, si-
uvi(ja)ti (se), umotati (se), pripiti,
roma{tvo, li{avawe, oduzimawe,
gubiti koù, obu}i, prilepiti se,
pomawkawe, nesta{ica, nedostatak,
umotati se, ogrnuti, prekriti, op-
RV I, 7; 3. v. √ vjad'; 4. rasturawe, pro-
koliti, zavezati, obaviti > srp. ve{t,
dirawe; 5. pitati, traìti, moliti
ve{tica, vesta (prsluk); eng. vesta.
> srp. udova; lat. vidua; eng. vidow; nem. wituwa,
v‡, veti, viti, viti,* pribliìti, sta- witewe, Witwe.
viti u pokret, podsta}i, pomagati,
unaprediti, predwa~iti, pribaviti;
vil, -ati,pokriti, sakriti, obu}i: ve-
lajati, baciti, poslati: polomiti,
2. v‰, odlaèwe: jako èleti, àrka
odeliti.
èqa, RV I, 143; pokrenuti; 3. vi, i}i
u razli~itim pravcima, razila`- vŠn, vŠ–oti, vinuti,* rasuti, (raz)ba-
ewe, rasturen, rasut, razvu~en, iz- cati u razli~itim pravcima > srp.
vinovnik; ~e{. vina; hindi vina; it. violina.
gubqen, is~ezao: popre~en > srp. pi-pi;
jel. oinós; lat. avis, venari; nem. weido, weide, wei- v(i)nd, -ati, (= 3. vid), na}i, otkriti,
den. sresti.
vid, vedƒti, -e, vetti, videti (vednuti),* v(i)–š, -ajati, ubiti ili is~eznuti.
znati, razumeti, primetiti, sticati vip, vepate, drhtati, (ras)tresti, raz-
znawe, svestan, upoznati se sa, biti na komade, titrati, podrhta-
imati ispravno shvatawe, smatrati, vati, potresti, trgnuti se od st-
izjaviti, nazivati, pamtiti, obazi- raha; 2. v‰p, unutra{wa uzbu|e-nost
rati se, primetiti, pa`qivo po- ili uskome{anost, me{ati, nadah-
smatrati, zapaàti, zapamtiti, isk- nut > srp. vispren; lat. vibrare; eng.
usiti, istraìti, ose}ati, èqa za whiffle; nem. wîfen, Wipfel.
znawem, raspitati, (na)javiti, izve- vŠr, rasturiti, slomiti u komade, po-
stiti, nau~iti, objasniti, prepoz- cepati, podeliti, odvojen; 2. v‡r, -
nati 2.. vˆd, znawe, razumevawe, po- ƒjate, vilewati,* snaàn, hrabar,
znavawe: pl. Merkur; 3. vindƒti, -e pokazati hrabrost, nadvladati, po-
(ved. vitte, vide), na}i, otkriti, na- pt~initi > srp. vir, vrelo; lat. virulentia, vir,
meriti se na, sresti, dobiti, ste-}i, virilis; lit. výras; eng. were, volf; nem. Werwolf,
imati udela, posedovati, pribavi- Wergeld.
ti, nastojati, izvesti, smisliti, iz- viš, vešati, proizvesti zvuk.
vr{iti, oèniti se, udati, po
stojati, biti; 4. otkrivawe, nalaè-
v(i)tt, -ajati, oti}i, udaqiti se.
we, snabdevawe, ogla{avawe; 5. v(i)t', -ati, pitati, moliti.
vintte, smatrati (za) > st. srp. vedil, dom vi~, vinƒkte, vinkte, zasejavati, odva-
boìji; lat. vita, vitalis, videre; jel. eídon, óida; eng. jati, li{iti, oduzeti, razlikovati,
watch, wot; nem. wissan, wisse; a.s. wât. stru~wak > srp. vi~an; jel. éíko; lat. vices; eng.
v‡—, -ƒjati, ~vrst, u~vrstiti, pri~vr- wittu?
stiti. vi~', vi~~'ajati,govoriti ili sijati;

vi—, ve—ati, zvati, vikati, zakleti: pre- i}i; pritisnuti ili trqati po-
kid; 2. deli}, odlomak. novo: primorati, dovesti u {kri-
pac
465
vix, vevekti, vevikte, brz, kretawe sa miriti, àlostan, nesre}an, bojati

brzim pokretima, dizawe, bacawe, se, uznemiriti, upla{iti, mu~iti,
ispustiti, povratiti se, ubrzati, boleti.
uve}awe, prestra{iti, pokrenuti, vj(a)~, vi~ati, okruìti, opkoliti,
pobe}i > eng. vigorous, weak, nem. obuhvatiti; obmanuti, prevariti.
wîchen, weichen. vje, vjƒjati, -e, prekriti, obu}i, ogrnuti,
v‡x, -ati, hladiti lepezom ili duva- umotati.
wem, {trcati, politi, duvati, zapa- vj(u){, -ati, vjo{ajati, podeliti, raz-
liti, (po)gladiti, milovati. dvojiti, raspodeliti, smestiti,
vi{, -ƒti, u}i, prodreti, stupiti, na- istovar, pra`wewe, rastere}ewe,
seliti se aktivan, raditi, ~initi, razre{ivawe: odbaciti, pore}i.
izvoditi, brz, ùriti, juriti, te}i, vl(a)g, -ate, grabqewe, hvatawe > srp. vlaga,
{iriti, sluìti, prestati sa, sav- ~e{. vihko, rus. Volgi.
ladati, podvrgnuti, povratiti, no- vl‡, -n‚ti, pritisnuti, izabrati, po-
siti, sadràvati, obuhvatiti, dràti, (pro)pasti > st. srp. vliat’, srp.
obla~iti, podràvati: jesti; 2. vlienije.
imawe, ku}a s oku}nicom,op{tina,
vr(a)d, -ate, postati mek, meko}a
zajednica, pleme, rod, dru{tvo, vr-
sta, rasa, potomstvo, vladar, vla- vr(a)–, -ati (= bran), zvuk; 2. vranajati,
sni{tvo, svojina, bogatstvo, izo- vra–ati, raniti,* rana > st. srp. bran.
biqe, blagostawe > srp. Vi{wi, vi{wa, vr(a)x, vrƒxati, vra~ati,* oti}i done-
vazal; hindi Višnu; rus. vi{nя; lit. vikšna, viszeiti; kle, i}i, hodati, po}i daqe, nasta-
prus. wisnautos; nem. wihsila; eng. fr. vassal, n.lat. viti, putovati, lutati, kretati (se),
vossalus; jel. oíkos, lat. vicus; nem. wich, Weich-bild. i}i sa namerom, oti}i, otputovati,
vi{, vive{ši, ve{ati, i}i u udaqiti se, pro}i (vreme); napasti,
razli~itim pravcima, ra{iriti: 2. protiviti se, iza}i protiv ili na-
traìti; 3. ne~ist, prqav, izmet; 4. pasti neprijateqa; imati seksualni
vi{–‚ti, odvojiti, zaseban, razdvo- odnos; povu}i se, pretrpeti, pod-
jen > jel. lós, lat. virus. neti, postati, pripremiti, ukra-
siti > srp. vra~ (st. srp. lekar), vra~ar, eng.
vŠ{, vŠ{ati, i}i u razli~itim prav- witch, witcher.
cima, pruàwe, protezawe, {irewe,
istegnut, izduèn; 2. vˆ{, vi~~'ati, vr(a){~, -ƒti, rasecati,* prese}i,
traìti, -gati > nem. wunder? rase}i, pose}i, (od)se}i.
vj(a)d', v‡d'jati, probosti, probu{iti, v™i, vƒrati, -e, vjemnute, veriti,* vo-
probiti, pogoditi, udariti, raniti, leti,* prekriti, variti,* zakloniti,
otvoriti venu, pu{tati krv, iskr- za{tititi, sakriti, okruìti, op-
variti, nabacivati se, zadati, na- koliti, zakr~iti, smetati, ne
neti, uzrokovati, pripojiti, uti- propu{tati, zatvoriti, odbiti, od-
cati, tresti, talasati, drmati, pri- braniti, spre~avati, vratiti nazad,
lepiti. obuzdati, zaustaviti, iskqu~iti, za-
braniti, zadràti, obustaviti iza-
vj(a)j, vjajati, -ee, o~ekivati, provesti, ra- brati, odlu~iti (se), udvarati,
sipati; vjajajati, i}i, kretati.
èqa za razgovorom sa nekim ili u
vj(a)t', vjƒt'ate, -i, drhtati, talasati, za- ime nekog, zamoliti, zatraìti,
lutati; izjaloviti (se), izgubiti, vi{e voleti; 2. v™i–oti, -ati, -‡te,
pasti, prestati, odustati, postati vrnuti,* izabrati (za ènu), vi{e vo-
bezuspe{an, uzbuditi se ili uzne- leti, udvarati se, izboriti naklo-
466
nost, traìti ne{to u ne~ije ime biti, primeniti, raditi na bilo

(ili korist), poklon, dar, saglasnost, koji na~in, nagiwati, biti sklon,
upit ili molba > srp. vrh, brk, vrlet, dokazati, pokazati, nadomestiti, za-
verige, vrenga, firanga, vrat, vrata, Uvratine (> dovoqiti, nastati, postati, pripo-
Vratoloma), voqa, vulva, varo{, Vardar, vlas, bar- jiti se sa, udruìti se, raditi
ijera, bara, barka, vedrica, vr eme, vr qika; rus. zabraweno, razloìti, pokazivati,
vorot, vorota, volя, Vlahos (> voloh), Volos, st. izvestiti, ispri~ati, izjaviti, ra-
rus. Volos, veli, vremя; eng. ferruboat, lit. vartai; zumeti, znati, primeniti kaznu bo-
prus. wartai; lat. ulvus, porta, velle; ~e{. Vlauh; ìjeg suda nad nevino optuènim
nem. Walh, Walach, burg; jel. Blasios, polis? baris, (radi dokaza krivice): govoriti, svet-
vedrov; lahinos; hindi pura; asir. biranu; fr. Var; st. leti; 2. kretawe, postojawe > srp.
nem. Valch; kopt. bari, lat. arca, it. barca, fr. bar- vreteno, Obretewe; lat. fr. virtue; lat. virtus, erup-
que, eng. bark, weir, will; per. vali, varasu; ar. evlija; tio, vertere; eng. ward, nem. werden; lit. vartýti.
rum. vedr; jel. ma|. vodor; {ipt. vedre; nem. wehren, v™(i)x, v™ikte, v™i–ƒkti, varxati,
Wehr, Wahl, wollen. vreìti,* (s)vr(g)nuti,* okrenuti, sa-
vr‡, -–‚ti, navrnuti,* izabrati, odlu- vijati (se), ovijati se oko, is~upati,
~iti ili obuhvatiti. izvaditi, (sa)kupiti, brati, zavrnuti
vr(‡)—, -ate, pridati,* stideti se, (vrat), odvratiti, spre~iti, suzbiti,
ose}ati sramotu, skroman: baciti, ne dopustiti, otkloniti,
nabaciti se: u~vrstiti. iskqu~iti, izabrati, prisvojiti,
v™(i)d', vƒrd'ate, vredeti,* porasti, ukloniti, odstraniti, napustiti,
pove}ati, (po)ja~ati, podi}i, uzroko- izbegavati, kloniti se, odre}i se,
vati uspeh, uzdi}i, uve}ati, vese- iskqu~iti, izuzeti.
liti, razvedriti, pro{iriti se, v™(i){, -ati, vr{qati* izabrati, bi-
postati duì i ja~i, napredovati, rati, dati prednost, sortirati, oda-
uspeti, ose}ati se ushi}en, inspi- brati > srp. vrsan? {korpija.
racija, uzbu|ewe, postati ìvahan, vr(i){, var{ati, (o)vr{iti* pqu-
razlog za ~estitawe, voleti, nego- {tati, liti, ki{iti, prolivati,
vati, obra}ati pa`wu, podi}i (dete), udariti, povrediti, mu~iti zasuti,
~in uzdizawa > srp. vredan, Vodan; st. nem. poplaviti, obasuti, isticati, mu-
Woutan, nem. Wodan. èvan > srp. vena, vewak, vetka; lat. vitis, veul;
v™(i)k, varkate, uzeti, ugrabiti > srp. nem. wîda, Weide; eng. withu, jel. ítéa.
vuk, vrkolak; ~e{. vlk; rus. volk; lit. vilkas; eng. v r ( u ) — , - at ib’r’—), brudati (poto-
(=
volf; nem. wolf; jel. likos; lat. lupus (> Lupercalie). piti),* pokriti, gomilati, potopiti
v™(i)k{, -aše, vrkqati,* izabrati; > srp. brod., lit. bradas, st. nem. furt, nem. bord,
prihvatiti, pokriti. danski bording.
v™(i)–, -oti, -ute, tro{iti, jesti: vri- vr(’)s, -a(ja)ti, povrediti, ubiti > srp.
najati, ugoditi, zadovoqiti, dopa- vqus.
dawe: razveseliti, stimulisati. v(u)–š, vu–šajati, povrediti, ubiti:
v™(i)t, vƒrtate, vrteti,* okrenuti, va- is~eznuti.
qati, razi}i se, oti}i, i}i drugim
putem, napredovati, nastaviti,
uspeti, odràti se, ìveti, ostati,
jo{ postojati, pro}i, biti zaokup-
qen sa, nameravati, pona{ati se,
postupati, poneti se prema, u~iti
lepo pona{awe, pokazati, upotre-
467
G
neti, pretrpeti, imati udela, sude-
lovati, primiti, dobiti, opaziti,
primetiti, uvideti, posmatrati,
zapaàti, razumeti, objasniti, sma-
trati, poga|ati, pripisati krivicu,
g‚, g„ti, xˆg‚ti, xag‚ti, ìgati,* sle- upravqati, voditi, pruìti, davati,
diti, i}i, krenuti, do}i, pribli- dodeliti, darovati, (ot)poslati, pro-
ìti se, pasti pod ne~iji udeo, vesti vreme, postati jasnim, obja-
du`nik, do}i u bilo koje stawe, po- sniti, razumeti, (o)zna~iti 2. > srp.
gmaz; gama; eng. come; fr. gamin; jel. gametes, baíno,
dvrgnuti se, dovr{iti roditi se; 2.
básko? lat. venio.
i}i; 3. pevawe > srp. ìg; kelt. eng. gang;
fr. gigue; it. gige, gigolo; nem. gām, gās; eng. go; g(a)mb, -ati, gombati,* i}i, kretati se
jel. bíbim, ébin. > it. gambetto.
g(a)gg’, -ati (= kakk’), kikotati ga–, -ajati, navesti kao razlog, brojati,
gad, -ati, "gledati",* govoriti (jasno),
nabrajati, (iz)ra~unati, vrednovati,
(iz)re}i (ne{to nekome), iskazati,
opaàti, pripisati, obazirati se,
obavestiti, zvati, ispri~ati, re}i zamisliti, izmisliti > n.lat. commis-
sarius.
namera govora: grmeti.
ga—, -ati, kapqica, destilat; ga—ajati, g(a)–—, -ati,pokondiriti,* uìvati u
pokriti, sakriti > srp. gadara (sabqa smelosti (drskosti), drznuti > srp.
gadan.
g(a)nd', -ajate,
skrivena).
gad', -jati, pome{an. povrediti: kretati > srp.
g(‚)d', -ate, goditi,*

kad; jel. kéntauros.
stajati ~vrsto,
ostati: oti}i za, èleti: nagomi- g(a)wx, -ati, gun|ati,* zvuk (poseban).
lati, prikupiti, sastaviti, spojiti, g(a)rb, -ati, grabiti (hodom)*, i}i, kre-
nanizati. tati se > srp. `drebe, gabarit? jel. karp, Belfós;
gai, g„jati, pevati, recitovati, hvaliti eng. calf; nem. kalb; a.s. hrif; jevr. cilfin, stomak,
u pesmi, otpevati > jap. geisha; lit. zaidziu. trbuh.
gal, -ati, (raz)galiti,* polako isticati, g(a)rv, -ati, garvajate, ponosan ili na-
kapati, probijati (te~nost), pomalo dmen > lat. garbē, ~ast; st. nem. gelf, gelben.
cureti, padati nadole, otpadati, ne- g(a)rd, -ati, grditi,* (po)vikati, vese-
stati, pro}i, procediti, stapati (se), liti, proizvesti neki zvuk
rastopiti, te}i, taliti se: 2. jesti, ga)r', -a(ja)ti, -e, gre{iti,* okriviti, RV
(pro)gutati (= 2. √ g™‡) > srp. it. {p. fr. IV, 3, prijaviti, uru~iti tu`bu,
gala (> galant); jel. gála, -ktos, galaxías; lat. gula; st. optuìti, osuditi nekoga: (po)kajati
nem. qual, quella, quillu. se, (po)àliti > srp. greh.
g(a)lb', -ate, globiti,* odvaàn, smeo, g(a)rx, -ati, grajati,* emitovati dubok
siguran, preduzimqiv, samopouzdan, jak zvuk, zvuk udaqenog groma, gr-
drzak, krut: opunomo}enik, pover- meti, tresak, gun|ati, mrmqati,
qiv > srp. globa; jevr. galbha, surov(ost), reàti > srp. graja; lat. garrio; st. nem. kurran,
tvrdo}a. nem. quarren.
gam, -aati, i}i, kretati se: povrediti, gah, -ajati, u}i ili prodreti duboko.
ozlediti, krenuti (na put), po}i, i}i g‚h, g„hate, -i, gaziti,* uroniti, kupati
ka, pribliìti se, prolaziti, iza}i
se u prirodi: pripijen, probiti,
protiv neprijateqa, napasti, um-
prodreti: lutati, i}i bez ciqa,
reti, imati intimni odnos: pod-
obilaziti, skitati, tumarati, pro-
468
tezati: upiti > srp. vo, govno; {p. guano imiti, odobriti, potvrditi, poko-
gaucho; jel. bous; lat. bos; eng. cow; st. nem. chuo, riti se, poslu{ati, smatrati, oè-
nem. Gau, Kuh. niti se, udati se, isporu~iti neko-
gax, -a(ja)ti, kr~ati* zvuk, urlik; biti me ne{to, pustiti nekoga da bira,
pijan ili zbuwen. upoznati nekoga > srp. `rvaw, gramata,
gev -aate (= kev, sev), sluìti. German, grabuqa; rus. èrnov, gramota; brig. bre-
gep -ate (= kep),, gepiti,* i}i, kretati nan? lit. grébju; zend. gerep; geurv, geredha, jevr.
grabaim; lat. hortus; jel. grafein; nem. greife.
se: tresti, drmati.
ge{, -ate, traìti, istraìvati. gra(n)t', -n„ti,granati,* pri~vrstiti,
privezati, pore|ati, komponovati,
glai, gl‚(ja)ti, gl‚ti, zglajzati,* svrstati, spojiti u pravilan niz,
ose}ati odbojnost ili mr`wu, ne- povezati re~i, napisati kwigu:
sklon, nevoqan, bezvoqan, trom, kriv, pogre{an; 2. grat’aate, kriv,
mlitav, umoran, ose}ati umor, biti biti savijen (lit. i fig.) > srp. grunt,
iscrpqen, slabiti (postepeno), pasti gruntovnica; nem. Grunt; jel. klótho; lat. gluten.
u nesvest, prestrog, umoriti se, o{-
tetiti, na{koditi, o~ajavati, kl-
gr(a)s, grƒsati, -e, gristi,* staviti u
usta, zgrabiti, {~epati, (pro)gutati,
onuti.
jesti, konzumirati, naterati da ne-
gl(a)s, -ate (= gras), glockati,* glo|ati,* stane, pomra~ewe, gubitak sjaja, ne-
jesti. jasno, nerazgovetno izgovarati, sav-
gl(a)h, -ate, igrati za novac, kockati se, ladati, obuzdati, propustiti, zau-
dobiti na kocki, primiti, uzeti. staviti (parnicu) > srp. (uu)ggriz, gro{; lat.
gl(e)v, -ate, (u)glaviti,* sluìti, po- gramen, grosus; jel. gráo; eng. grass; prus. gras; nem.
{tovati, bogosluèwe. gras, Griesz.
gl(e)p, -ate, glupeti,* jadan ili bedan; g™i, garati, prskati, vlaìti.
tresti, (po)kretati > srp. glup. g™‡, g™i–„ti, g™i–‡te, grunuti,* gra-
gl(e){, -ate, istraìvati. nuti,* grmeti,* oglasiti, zvati, vi-
gl(u)w~, -ati, i}i, kretati se. kati, najaviti, (po)hvaliti (dizati do
gl(u)~, glo~ati (= gru~), ukrasti, oro- neba), izgovoriti, ispri~ati, izve-
biti. stiti, u~iti u stihovima; 2. girati,
gilati, -e, gutati, jesti, izbaciti iz
gra(b)h, g™i'–„ti, g™ib'n‚ti, grabiti,* usta; 3. g‚rajate, znati, umeti, poz-
zaustaviti, RV IX, 78, zadràti, uh-
navati, (pod)u~iti > srp. grlo, gora, grom,
vatiti, zatvoriti, zarobiti, posedo-
rus. grmetь, òra; ~e{. hrom, jel. hromos, bromos:
vati, pridobiti, osvojiti, pobediti,
girýo; oros; lit. grumenti; gire, gerru, piti; prus. gru-
savladati, pomra~ewe, zaseniti, odu-
mins; gerbu, gorian, drvo; jevr. gair, goirim; st. nem.
zeti, ukrasiti, zahtevati, traìti
quar, quir; per. gairis; afg. Gar, ghar, gora, Ghar (ime
svoje pravo, truditi se, dobiti, pri-
regije); hindi guru; lat. glutio, gula, gallus, gurges?
miti, posti}i, dokopati se; kupiti,
birati (ènu): skupiti, upiti, ~u- g™(i)d', grˆd'jati, -e, (o)gladneti,* tru-
pati, sakupiti zalihe, upotrebiti, diti se, ~eznuti, zavidan,èleti, na-

obu}i (se), poprimiti (oblik), posta- stojati, teìti, èqan, nestrpqiv,
viti, ukqu~iti, obuhvatiti, preu- pohlepan, pro`drqiv, lakom: va-
zeti, primiti, preduzeti, latiti se, rati, lopovluk, obmana > srp. glad,
Gardo{, Gar dinovac; st. nem. gir, gier; jevr.
podvr}i se, po~eti; gostoqubivost;
greadaim, gradh; lit. godus, gedu; eng. greedu.
vratiti se (razvedena èna), prime-
titi, posmatrati, prepoznati, shva- g™i(w)x, garxati, kr~ati,* zvu~ati, ur-
titi, razumeti, prora~unati, pr likati.
469
gr(u)~, gro~ati, gr~iti,* kra|a, oti- 31; 2. g“h, skriveno mesto, RV I, 67 >
ma~ina: i}i > srp. gr~, Grk, gorak. srp. guja; guza; ar. gaib, kaib, tur. gaub.
gu, gƒvate, habati,* i}i, po}i: 2. i}i: 3. gux, -ati, goxati, zujati* "{u{kati", gla-
gavate, odjekivati, zazvu~ati; 4. gu - sine (= guwx ).
vati, (za)govnati,* radosno uzvik- g'(a)gg', -ati (= kakk’), smejati se.
nuti, prazniti s izmetom, 5. krava: g'(a)mb, -ate (= gamb).
zemqa: zrak. g'(a)–š, -ati, govoriti: svetleti
gu—, -ati, ~uvati, zabrana. g'(a)n{, -ate, glancati,* rasuti svetlost
g(u)–—, -a(ja)ti, pokriti, sakriti, za{ti- ili sjaj: tok, te}i, cureti, razlivati
titi; usitniti, izdrobiti. se: skladnost (oblik) > srp. glanc.
gud, godate, igrati, sport. g'(a)rb, -aati, i}i, po}i.
gud', -jati, guditi,* umotati, razviti, g'as, -ati, kusati,* gostiti,* jesti, èqa
pokriti; ode}a: qutit: igrati, zaza jelom, konzumirati.
bava > srp. gudalo, gajde; st. nem. hūt, nem. haut; g'aš, -ati, -e, gladiti,* gla~ati,* ogre-
eng. hide; jel. keýtho; lat. cutis. bati (se); zaposlenost, zaokupqen, na-
gu(m)p', -ati, povezati, nanizati venac stojati, truditi se, do}i, sti}i,
g(u)–š', -ati, otvoriti, okruìti, pre- pasti pod uticaj, delovati, stupiti
kriti. na snagu, desiti se, prilagoditi, od-
g(u)wx, -ati, zujati, {umiti, brujati. govarati, povezan, udruìti, spo-
gup, -jati, postati zbuwen ili konfu- jiti, ujediniti se; povrediti (re-
zan; 2. ~uvati, braniti, {tititi: sa- ~ima): poloìti, staviti, nabaviti,
kriti, RV VII, 103., prikriti, tra- izvesti, izvr{iti, posti}i, u~i-
ìti za{titu od, kloniti se, od- niti, naprezati, napraviti, stvo-
bojnost, praznina, prezir, nepodn- riti, oblikovati; u~initi uslugu,
o{ewe, ose}awe uvrede ili poterati, podsticati; okrznuti, dota-
vre|enosti; 3. odbrana, za{tita > srp. }i, drmati, tresti, povrediti, ra-
n); prus. zupuni, per. dzupan, . gopi; lat. gib-
ùpa(n
niti > srp. glat, rus. gladitь, glodkiй, st. nem.
glat, lit. glaezin, gladus, prus. glosto, lat. gladius
bus; nem. Gau; ma|. ispan.
gur, -ate, guliti,* i}i, pro}i, dizati,
(> Gladiolus Iliricus).
podi}i (napor), uzdi}i, izazvati, ni- g'(a)šš, -ate, protrqati ruke, dodirnuti,
knuti: povrediti, pozlediti: jesti > drmati, tresti, pokrenuti, usko-
lat. augur, aura (vitalis), aurum, gravis, Aurora; lit.
me{ati, lo{ uticaj, uvrediti re-
gieras; jel. Barýs.
~ima.
g(u)rv, g’rvati (= √ gur). g'(i)––, -ate, ginuti,* uzeti, {~epati.
g(u)rd, -ate (= g’rd), igrati, skakati, g'ol, -ajati, mewati, pome{ati u polu-
sport; stanovati, obitavati, bora- te~no stawe.
viti, prebivati, ìveti > srp. gruda g'r‚, xˆg'rati, -e, mirisati, primetiti
(rodna), grad, ograda. (osetiti) miris, primetiti, opaziti,
g(’)rd, g’rdati, presko~iti, posko~iti zapaziti; glasno disati.

> srp. \erdap. g'™i, xˆg'arti, poprskati, pokvasiti,
g(’)rd', -ƒjati,
gorditi,* veli~ati, hva- navlaìti: xig’aarti, sagoreti,* svet-
liti, RV VIII, 19 > srp. gord. leti, goreti > srp. gurgus, grgorewe, grne,
guh, g”hati, -e, guziti,* prekriti, rus. gorn; avest. garema; jel. thérmi, thermós; lat.
formus; eng. warm; nem. warm.
g’r
kriti, sakriti, pre}utati, ~uvati
tajnu, namera prikrivawa, RV VIII, r(i)––, g’rri––ate (= g’i––).
470
D
g'™(i){, g'ar{ati (= h™i{), glazirati,*
polirati, ~etkati, mazati ~etkom:
grcati,* mrviti, drobiti, samleti >
srp. gle|, glazura, griz? lat. glacies, fr. glace, n.
lat. glaciare, nem. Glasur.
g'u, g'avate, potpun ili naro~ito d‚, datte, dƒd‚ti, dati,* dodati,* daro-
proizveden zvuk. vati, pruìti, ponuditi; udati }e-
g'u–, -ati, i}i, kretati se okolo. rku; vratiti, posti}i cenu, `rt-
g'(u)––, g'u––ate (= g'i––). vovati se, izre}i, saop{titi, govo-
riti, komunicirati, dozvoliti, po-
g'ur, -ati, vikati upla{eno, vika izaz-
staviti, dodati, pqesnuti dlan-
vana strahom, zvuk, glasno plakati,
ovima, tu}i (rukama), ugovoriti, sa-
vikati, javno (se) oglasiti, izjaviti,
stanak, izneti predlog, uporediti
zvati, pozvati. 2. ubiti.
sa, stvarati buku, povikati, pro-
g'(’)r–, -ati, gurnuti,* gurati, kretati kleti: pratiti, obuhvatiti, sko~-
se tamo-ovamo, tresti, drmati (uzr- iti, ispuniti obe}awe, boriti, za-
ok), vaqati. povedati, dati informaciju, obave-
g'uš, -ati, gutati,* udariti ponovo, su- stiti, ograditi se, pokazati se,
protstaviti, pruìti otpor: za{ti- fiksirati pogledom, slu{ati, ~uti,
titi: okrenuti. usmeriti misli; staviti lance; za-
g'u{, g'o{ati, odjekivati, zapevati paliti, podmetnuti vatru; pomeriti
ili glasno objaviti, izjaviti, dozi- {ahovsku figuru, kle~ati, gaziti
vati, proglasiti, pozivati, RV IX, po, nagaziti, pokazati put; ~uvati,
109; 2. ubiti. otrovati; traìti, zahtevati od, ve-
zati, pri~vrstiti: ise}i: povezati;
2. d„, davalac, RV V, 41. 3. se}i; 4.
djƒti, (pri)vezati; 5. za √ de; 6.
za{tita, odbrana; 7. za √ dai; 8.
~i{}ewe, pre~i{}avawe (√ dai) >
srp. da, dan, da}a, datum; lit. dena; asir. datum;
lat. datum: dies, perendinus, nūndinus: do, dona, -um,
-are, dator: daturus; jel. didomi, deo, didim: dotir.
dag', dƒg'ati, pasti ispod normalne
teìne, udariti; i}i; te}i: neo-
~ekivan, RV I, 123..
dad', -ate, dodati, dràti, dati > srp.
dada, dadiqa, ra{. dad, rus. dяddя; jel.
dendro(n).
d a j , d ƒj a t e ,
odvojiti,* podeliti, dode-
liti, saop{titi; u~estvovati, pose-
dovati; posluìti, konzumirati;
uzeti udela, saose}ati, saàliti,
pokajati.
d‚j, -aate, dojmiti,* (pre)dati, dodeliti,
uru~iti, preneti > srp. daj, dajana, dajan-
disawe, tur. dajanlu, dajanmak.
471
d(a)k{, dƒk{ate, jak ili sposoban, po- podneti bol, ojaditi, raàlostiti;
rasti, uve}ati, u~initi brzo: i}i, 2. goreti > srp. dah; st. nem. that; lit. dehu?
povrediti > srp. desno; lat. dexter; jel. dezios, d‚{, da{ati, dostati,* sluìti ili
deksios, lit. dészine. hvaliti boga, dati, pruìti, ponu-
dal, -ati, deliti,* prasak, pucaw, lediti, darovati; 2. d„{, oboàvawe, -
teti otvorenim prostorom, rastu- alac, RV VI, 16, po{tovawe, RV I, 127,
riti, uzrok gorewa: otvoriti (pu- bogosluèwe, klawawe > srp. dost,
poqak); isterati > srp. Dalmat (> dolama), Dostana, izda{an; per. Dostane; jel. e-dok-a, de-
dolmiti, dolap, diqem; per. dulab; tur. dolap; lat. dok-a.
dolus; jel. delfus, diá. dv(i){, -t‹, dv‹{ši, zavideti,* mrzeti,
dam, d‚m
mjati, (u)domiti,* miran, pitom, pokazivati mr`wu, neprijatan, ri-
u~initi poslu{nim, ukrotiti, val > srp. zavist; nem. Zvist; zend. dbish; jel. odýs-
obuzdati, savladati: 2. dƒm, dom, po- ato.
rodica, doma}instvo, RV X, 46 > asir. dv™(i), dvrite? omesti; pokriti, pre-
dadm u; srp. dom; jel. dámnimi, dmós; lat. doma, kriti.
domus, domare, domine, domesticus, n.lat. doma; fr. de, dajate, {tititi, braniti > srp dever,
dome; it. duomo. delija, dejaniti.
—am, —amajate, proizvesti zvuk. d‡, d‰jati, -e, vinuti se, uzleteti, le-
da(m)b, -a(n)ti, -n‘ti, (u)tepati,* i}i, teti daqe; 2. svetao, -leti, odliko-
pro}i, povrediti, uni{titi: pri- vati se, zadivqen:; 3. d‡jate, gubiti,
pitomiti, prevariti, napustiti: na- opadati, (is)truliti, raspasti,
terati, prikupiti, namera is~eznuti; 4. ruina, uni{tavawe >
uni{tewa > eng. dump. srp. dinar, daqe; jel. lat. denarius; jel. dia: deato,
—(a)mb, —ambajati, gurnuti, baciti. dellos, dilosdinarion, duo, duno.
—(a)mb’, -aajati, v. dap. —i, —ajate, —‰jate, leteti

d‚n, danati, -e, se}i; prav, ispraviti. div, devati, jadawe, qutiti, uznemi-
d(a)•g', -ati, dognati,* za{tititi; dr- riti, boleti: pitati, moliti; 2.
àti na odstojawu, uzdràti se > d‰vjati, -e, diviti,* divqati,* ba-
srp. danga; eng. danger.
citi, igrati se, {aliti se, {iriti
se, pruàti, kladiti se, rasti,
d(a)ns, -ati (= dan{); 2. uni{titi: uje-
pove}ati; sijati, svetleti, sjajan; ve-
sti, kqucati > jel. dasýs; lat. densus.
seliti se, uìvati, pijan ili lud,
dan', -jati, sijati, goreti spavati, èleti, ~eznuti: uzrok ja-
d(a)n{, -a(ja)ti (= dans),govoriti, svet- dikovawa, (podneti) bol, sekirati,
leti; pokazati: 2. dƒ{ati, ujed, uje- uznemiriti: pitati, moliti; i}i; 3.
sti, uni{titi > jel. dákno; hindi dokhma. dˆv, = dj“, sjaj, -an, raqsko{an, nebo,
—ap (= dap’), —apajate, nakupiti, nago- vatra, svetlost, u vezi dana, ìva-
milati. han > srp. div, divan, deva; zend. dīv; lat. deus,
das, -ate, desiti,* trpeti oskudicu, po- divus, devotio; prus. deiwas; lit. devas; jel. Teos,
stati iscrpqen, istro{iti. dio, Dio; a.s. Tiw, Zîu, Týr; ar. du’a, dova (molitva);
d‚s, -ati, dati; povrediti. tur. dua.
dah, -ati, dihati, dihati,* dah(t)ati,* d‡d'(‡), d‰d’iite, udiditi,* sjajan, poja-
(iz)goreti, (o)prìti, opaliti, ispa-
viti: smatrati, misliti: snaga, mo},
liti, potpuno uni{titi, mu~iti, osetiti, veli~anstvenost, primeti-
boleti, uznemiravati, zadati ili ti, shvatiti, nameravati, èleti.
472
d(‡)k{, -ate, posvetiti se (duh. i sveto- d™‚ (= drai); 2. dr„ti, drati,* ùriti,
vno): gotov, spreman. tr~ati tamo-amo, siroma{an > jel.
d(i)mb', -ajate, narediti, neposredan. didrásko, dránai.
d(i)mp, -ajate, nagomilati. dr(‚)g', -ate, kadar, pruìti, ra{iriti,
d(i)nv, -ati, obradovati. produìti izvr{iti, uticaj: umo-
ran: tumarati, {etati: duga~ak ili
dip, depate, razbuktan, sjajan, ble{ta- spor: kasniti, odloìti > srp. dug; jel.
vost, jak plamen, svetao, proslavqen,
dulihýs.
paliti (vatru), raspaliti, uzbuditi,
probuditi, jako sijati, veoma svetao. dr(‚)—, dr‚date, odrati,* rasturiti, po-
deliti, oti}i u komade > srp. drawe.
d‡p, -jate, goreti, ble{tati, razbuktati
se, izgoreti, sijati, àriti se, drai dr‚jati, -e (= dr‚), dre`dati,* spa-
plamteti, zapaliti vatru, osvet- vati > srp. dremka, lat. dormio, dormire, jel.
édrathon.
leti: prodrmati, razdraìti, uzru-
jati, uzbuditi, pobuditi. dr(a)k', dr‚k’aati, drkati,* suv ili bez-
—ip (= —imp, -aajate: dimb’, -ajate), —epa- vodan: sposoban ili nadleàn: ukra-
jate, skupiti zajedno, nagomilati, siti: zabraniti, spre~iti > srp. grozd,
dereglija; ~e{. hrozen; jel. botris; skand. drakar; fr.
baciti.
dih, degd’ii, digd’ee, mazati, trqati, za- dragueur; ma|. dereglue.
mrqati; nagomilati, nakupiti, um- dr(a)m, drƒmati, dramiti,* drmati,* tu-

noìti se > srp. dizna, jel. thiggánao, é-thigon, marati, lutati > jel. drama, edramon.
teīhos, toīhos; eng. dough; lat. fingo, figulus, figura; dr(‚)•k{, -ate, potpun, apsolutan.
nem. Düse: Teig. dr(‚h, -ate, tragati,* brazda: bdeti, bud-
di{, -ƒti, dˆde{ti, desiti,* di~iti,* nost: talog, naslaga, ulog, zalog, de-
iskazati (po{tovawe), pokazati, dati, pozit: zapisati: u}utkati > srp. trag,
izloìti, izneti, predloìti, dra`ba, dram, -lija: jel. drachme, tur. dirhem.
izvr{iti, posti}i, dodeliti, pode- dr( )k, -ate, dre~ati,* vikati; rasti ili
e
liti, narediti, zapovediti, komuni- uve}ati se > srp. dreka.
cirati, re}i, obavestiti, priznati, d™‡, d™i–ati, drndati,* drati,* eksplo-
ispovediti se; 2. ~etvrt ili region dirati, eksplozija, rasturiti, ra-
usmeren ka,pravac, glavna ta~ka, skinuti ili razvaliti; uzrok
tamo-ovamo, prostor, zemqa (strana): rasturawa, pocepati, parati, pode-
pravilo, naredba, obi~aj, primer > liti; biti rastureno, obiti,
srp. dika, vidik; zend. dis; jel. deíknum; diki; lat. trule`; rasturen ili razbacan;
dico. upla{en ili prestra{en > srp. Dodol,
djai, dj‚jati, prezirati, zastra{ivati. -a; deliriju m, dar mar, derina (dolina), do(l l),
dju, djauti, napadati, saletati; 2. dj“ (= drnda, drati; lat. delirium; st. nem. tol; st. isl. dalr;
3 div) > srp. duma; rus. Duma; brig. duma; hindi eng. tear; lit. dirù; nem. zerren, zehren; jel. déro,
Djaus; jel. Zeýs; dogma. daíro.
dj(u)t, dj‘tate, sijati, (ra)svetliti, oba- d™i, drijƒte, nadrqati, po{tovawe,

sjati, sjajan, jasno pokazati, do}i na ~ast > srp. nadri, drqav.
videlo, izraziti; slomiti; 2. dj“t, d™(i)b', darb’aa(ja)ti, strah, upla{en: 2.
sjajnost, zrak sunca; 3. djotajati, pro- d™ib'ƒti, driblati,* uvezati ili
dreti, probiti, razderati > srp. jutro. nanizati, sveàw > srp. drob; lit. drebin;
do, d‚ti, djƒti, se}i, podeliti, kositi: st. nem. trebir; jel. trombos; eng. tripe, dribbling.
oboriti, obeshrabriti.
473
d™(i)n', d™ˆn’aati, ~vrst, jak, rasti, RV vatre, uzrok unutra{we vatre, bol,
I, 130, u~vrstiti > srp. dren, Drina (= tuga, àlost, mu~iti > srp. du`nost; eng.
Drena), drenaà. dutu; lit. davuti; jel. daío, dýi, dýo, dýno, deýomai,
d™(i)p, -ati, mu~ewe, patwa; 2. d™ipjati, díemai, dími, dimeýo, dīnos.
drpati,* povrediti: neozbiqanost, dud', d‘d'ati, dud(l)ati,* dodati,* nagao,

lud, -ovati, nerazborit, besneti, divqi, èstok > srp. “dduda”.
preteran, neumeren, drzak, bezobra- d(u)rv, d’rvati, duriti,* povrediti,
zan, ushi}en, presre}an: raspaliti, ubiti.
upaliti., qubazan, dobronameran > dul, dolajati, dolijati,* baciti, wi-
srp. dripac. hati, drmusati tamo-amo.
d™(i){, drak{ƒjati, videti, opaziti, du{, du{jati, -e, du{iti,* pokvaren, -
gledati, smatrati, razumeti, bele- iti, prqav, ne~ist, oskrnaviti,
ìti, brinuti se, imati obzira, po- o{te}en, raspadati se, is~eznuti,
gledati, zaviriti, istraìti, pa- (o)gre{iti, gre{ka, -an, po~initi
`qivo pregledati, ispitati, raz- greh.
motriti, proveriti, raspitati se, duh, dohati, muka, patwa, bol; duhati,
ispevati (himna); 2. d™ˆ{, opaàwe, 2. duh( j) ati, -e, dogd’ii, -e, musti,
gledawe, obra}awe pa`we > jel. dérko- istisnuti, izvu}i, izvaditi, isi-
mai, dédorka, édrakon. sati, davati èqeno; 3. muèwe >
dru, -noti, povrediti: pokajati se, srp. du}an, odu{ka? {p. dogana: zend. dughdar; eng.
oti}i: 2. drƒvati, -e, beàti, dauhter; jel. thugátir, amelgesthai; lit. dukte.
poùriti se, napasti, poleteti, d'‚, dƒd’‚‚ti, d'att‹, dodati,* da(va)ti,*
oterati, odvesti se: postati te~an, staviti, smestiti, ostaviti, pole}i,
rastopiti se, rastvoriti: tr~awe; 3. zadati, naneti, uzrokovati (kaznu),
tr~awe; 4. dr“, drvo ili drveni pomagati, brinuti se, usmeriti
predmet, grana > srp. zdravqe: durunda: misli ili pa`wu na, razmi{qati,
drvo, direk; lit. derva; het. taru; zend. dru, drvant; misliti, ustanoviti, odrediti, stvo-
jel. daru, drus; eng. tree; lat. directus. riti zakqu~ak, pruàti, postaviti,
proivesti, stvoriti, izvr{iti,
dr’, dr“–‚ti, baciti, sipati: dr“–oti,
posti}i, izvoditi, obaviti, uzeti,
ubiti ili oti}i. uhvatiti, zgrabiti, dokopati se, do}i
dr(u)—, drodati, potopiti, is~eznuti. do, nositi, obu}i, prihvatiti, za-
dr(u)mm, drummate, i}i, putovati > srp. misliti, shvatiti, imati, posedo-
drum, rus. drom; jel. dromos. vati, pokazati, izloìti se, po-
dr(u)–, -ati, dneti, pretrpeti; 2. stavqawe, sme-
~initi krivim, savijen:
{tawe, dràwe, uticaj, odràvalac,
i}i, kretati se: povrediti, ubiti > ime za ravnote`nu silu > srp. mandat,
srp. drombuqa.
lat. mandatum; zend. dā, datar, daditi; jel. thetír,
dr(u)h, dr“'jati, drukati,* povrediti, títhimi, títhi; eng. do; nem. tuan, tuon, thun.
protivan, mrzeti, nastrojen nepri- d’aa)v, -ate, daviti,* tok, struja, proti-
jateqski, rival ili neprijateq; 2. cawe > srp. davqenik; gr. théo, theisomai, thoýs.
dr“h, pogre{no, povre|uju}i, -dilac, d'(‚)v, -ati, -e, te}i, prote}i, strujati,
neprijateqski, protivan, vrag, de- klizati, plivati, plutati, beàti,
mon > srp. druker ({atr.); zend. drus, drudz; nem. tr~ati tamo-amo, slu~ajno nai}i na,
gidrog, gethroc. sresti se, udariti oterati, voziti
du, davati, daviti, i}i, 2. dunoti, se u vojnim kolima, skakati, igrati:
d’jate, ope}i, (iz)goreti, upotrebiti, ispirati; 2. d’aav‚ti, -ee, ~istiti,
dunuti* oàlostiti, nevoqa, u vezi prati, polirati, doterati, posvet-
leti > jel. theýsomai, thoýs, théo.
474
d'(a)kk, -ajati, doakati,* razoriti, d'i, -jati, (za)dràti; 2. posuda za

uni{titi, poni{titi. dràwe; 3. d’i inoti, hraniti, gajiti,
—’(au)k, d’aauk’aate, prilaz, pristup, pri- prezasi}en, udovoqiti, zadovoqiti,
bliìti, prineti, uzrok pribli- uìvati, ugoditi, dopadati se; 4. (=
àvawa; ponuditi ne{to bilo 2 ƒd’i) > srp. izda{an.
kome. d'‡, d‡d’‡‡te, udiditi, razmi{qati,
d'(a)n, -ati, vikati, odjekivati; 2. èleti, hteti; 2. d’‰ ‰, namera,
dad’ánnti, uzrok brzog kretawa. mi{qewe, meditacija, religiozni
d'a)–, -ati, vikati. stav; 3. d’‡ ‡jate, (sa)dràti, prezi-
rati, nepa`wa, ignorisawe; 4. d’‰ ‰,
d'(a)nv, -ati, -e, (pro)te}i, uzrok kretawa rasko{, blistavost, RV VIII, 34.
ili te~ewa > srp. Dunav, kelt. Danuvius; lat.
Danubius; st. nem. Tounaha.
d(i)k{, d’iik{ate, qubazan: ìveti, po-
stojati; nositi se s ne~im, uznemi-
d'(a)m, d'ƒmƒti, e (= d'm‚), dimiti,* du-
ren.
d’(‡)k{, -ate, izvr{iti miropomazawe.
vati, izdahnuti, odahnuti, izdisati,
zapaliti vatru ili topiti metal
duvawem, odbaciti > srp. dim, Damjan; gr. d'(i){, did’ee{ši, govor, himna; 2.
daimon, thimon, thamgu; nem tuom; lat. damnatio; pa`qiv, pozoran, vatren, RV I, 173 >
famulus, fumus? jel. didasko, didaktikos.
d'v(a)ns, -ati, -e,

posuti (prahom), d'ja(i), d'j„jati, d'j‚ti,dja~iti,* setiti
zapra{iti, raspr{iti se: raspadati se, zamisliti, pojmiti, pomisliti,
se, propadati, uni{titi, nestati, razmatrati, zadubiti se u misli,
dozvati u pamet, prisetiti se, pa-
is~eznuti, poremetiti, silovati
kostiti, poloìti glavu > st. srp.
(ènu): iskriti se, svetlucati, bli-
dijak, |ak, |akon; jel. diakos; kin. čhan, jap. zen.
stati, iskra (Ogaw) RV I, 140 > eng. dust;
nem. dûnst, tunst.
d'o)r, -iti, tr~awe, kas, biti brz ili
oprezan.
d'va(w)x, -xati, i}i, kretati se; 2. za-
d'r‚, -ti, i}i, oti}i.
d’r
r(‚)g’, d’rrag’aate (= dr‚g’).
stava, steg > srp. xvawkati?
d'v(a)n, -ati, duvaniti,* divaniti,* pre-
kriti ili zaseniti, umotati, za- d'rai), d’rr‚jati, zadovoqiti se.
viti, obaviti, ogrnuti: sadràti, d'r(a)–, -ati, drati se, vikati > srp. drawe
podrazumevati, na~in: mutiti, (vika).
ugu{iti, potamneti; 2. proizvesti d'r(a)s, -nati, napabir~iti.
zvuk, vikati, rikati, urlati, stva- d'ra(w)x, d’rrƒ(w)xati, draìti,* kre-
rati buku, je~ati, odjekivati, aludi- tati se, i}i, planirati: preleteti:
rati, ciqati na > srp. duvan, lit. dundēti. o~istiti > srp. dra`.
d'v(‚)•k{, -ati, gakati, kri~ati: è- d'r(e)k, -ate, dre~ati,* vikati > srp. dreka.
leti. d'™i), d'arati, -e, dariti,* dirati,*
d'vr(a)–, -ati, vikati, odjekivati. dràti, nositi, ~uvati, posedovati,
d'v™(i), d'vƒrati, krivina, saviti: imati, ne gubiti, koristiti, pod-
uzrok pada, povrediti. udvarati? neti, upotrebiti, primeniti,
odràti se u dobrom stawu, nasta-
d'e, d'ƒjati, dojiti,* sisati, upiti, gu- viti, ìveti, opstati, suzbiti, pre-
tati, pripojiti, hraniti, brinuti, titi, poniàvati, zaustaviti,
izdràvati > srp. dojka, Doj~in: nem. tājan; obuzdati, spre~iti, sputati,
jel. thí-sasthai, gala-thinýs, thi-lí; lat. felare. ograni~iti, odupreti se, ne dati se,
postaviti, smestiti, podeliti, dati
kome, odrediti, nameniti, usmeriti,
475
E
odlu~iti se, spreman za, dugovati,
biti zaduèn, produìti, otegnuti,
citirati, navoditi, shvatiti, zami-
sliti; pustiti kosu ili bradu da
raste; pritegnuti uzde; ispuniti
du`nost, ve`bati samokontrolu, e, eti, (pr)i}i,* pribliìti se, dosti}i,
veoma potovati, dràti u ra- u}i, vratiti se; pokoran, pomiriti
vnoteì, vagati, meriti, imati na se; pasti pod ne~iji uticaj: hitati
umu, setiti se, sabrati, napraviti bliè, RV VII, 39; molba, zahtev, pri-
ili se dràti sporazuma, odlu~iti, java.
preduzet > srp. dar, dara, jedar, dert, `rtva;
ed', ‹d'ate, pospe{iti, porasti nekome
rus. èrtva; zend. dar; per. derd, dert; ar. tarh; it.
ugled, postati, drzak, bezobrazan; po-
{p. tara; fr. tare; jel. daron, thronos, thranos; l a t .
stati intezivan, {iriti se, dosti-
dara, fretus, fremen, forma; tur. dert.
zati, nabujati, talasati se, izvirati:
d'™‡), d’™™i–‚ti,odrtaviti,* ostariti, zaèleti blagostawe ili sre}u,
star (tretirati s ponièwem), blagosloviti > lat. editio; skand. Edda; jel.
vre|ati, qutiti, silovati > srp. áitho, itharós; jevr. aoda?
drtina.
eš', eš'ate, namazan, lopov, prevariti,
d'™(i)x, d’aarxati, i}i, kretati se. varati.
d'™(i){, -–‘ti, d’ƒƒr{ati, drznuti,* ex, ‹xati, me{ati, potresti, pomerati
hrabar, neustra{iv, siguran, savla- drhtati, podrhtavati, tresti:
(se),
dati. svetleti > srp. eto, jel. aithia.
d'r(u), -vƒti, i}i; ~vrst ili u~vr{}en e{, e{ati, i}i, oti}i, pomerati se, pu-
> srp. drzak, dre{iti; zend. daresh; eng. durst; lit.
zati, gmizati, kliziti, RV X, 89, do-
dristu; jel. thársos, tharséo.
biti, posti}i, RV V, 41 > srp. pe{ak, fr.
d'r(u)v, -aati, ~vrst. echelon.
d'(u)k{, -ate, qubazan: nositi: ìveti.
d'’, d'’n‘ti, d'unut‹, dimiti,* tresti,
drmati, istresti, otresti, skinuti,
osloboditi se, zapaliti, grubo po-
stupati, povrediti, uni{titi, odu-
preti se, ne dati se; 2. quqawe,
tre{ewe, mu}kawe > jel. thýo, hýno,
thumós.
d'’)r, d'’rjate, povrediti, ubiti: pokre-
nuti, pribliìti > srp. dura{an;
lat. durus; jel. Doris; eng. dull, dolt, bu-
dala, nem. toll? (= ne{to lepo).
d'(’)rv, d’uurvati, vezati, uzrok pada,
povrediti.
d'(’){, -ajati, izdu{iti,* ulep{ati, do-
terati > srp. dun|er, “(na) du{ak”.
476
I
ind', ind'‹, ind'i{jate,upaliti, svet-
leti, goreti, bqe{tati > lat. aestus;
zend. aesma, jevr. adhmad.
i–k', -ati, i–k'i{jati, i}i, pomerati,
kretati se napred ili nazad, gore
i, ‹ti (= aj), i}i,* {etati; te}i: duvati; ili dole > jevr. imchim.
i}i prema ne~emu, do}i; nastaviti, ‡•k', i•k'ati, kretati se; nastaviti,
izbe}i, pro}i; povratiti se: sle- produìti.
diti, naslediti; (do)sti}i, dobiti > ‡nt, intati, svezati, pri~vrstiti.
srp. evo, emancipacija; zend. aeva; lit. eimii; aíns;
‡(w)x, ‡xati, okriviti, kuditi, preba-
jel. oemi; oimos; lat. ave, aditivus; amanatio: em-
citi.
anare.
ir, irati, i}i, oti}i > lat. ira, irasei.
‡ — , ‰ šše ,
prekliwati, (u)moliti, hva-
liti, isticati vrline; 2. pohvala, ‡r, ‰rte, i}i, kretati se, pomerati,
uzno{ewe > srp. Ida (kritska i trojanska). ustati, di}i se, povu}i se, drmati,
tresti, podizati, podi}i (glas),
ik', ek'ati, ek'i{jati, i}i, kretati se (od)baciti, (po)dràti, dozvati sve-
> jel. eíko.
sti, (iz)re}i, proglasiti, citirati,
‡k', ek'ati, ik'ati, ikati,* i}i, kretati podi}i se > srp. rame, iritirati, Elizijum;
se. jel. ‘lusion.
‡k{, ‰k{ate, videti, gledati, pregle- ‡r(k){j, ‰rk{jati, zavideti, predmet
dati, opaziti, gledati na, zuriti, zavisti.
piqiti, razumeti, shvatiti,
iš, ešati, i}i, i}i prema ne~emu; ù-
pomi{qati, razmi{qati, smatrati,
riti: gre{iti > lat. item.
posmatrati, zapaàti, prore}i > srp.
iksan,
‡h, ‡hate, -i, ˆhi{jate, posti}i,
teìti, ciqati, smerati,poku{ati,
il, ilati, do}i, sti}i, izbaciti, odba-
~eznuti, èleti, brinuti se, imati
citi, zavitlati: spavati, postati
na umu, misliti o ne~emu > srp. ideja,
miran, nepomi~an > srp. ilova~a, Ilina;
jel. eidos.
i{, e{ati, -e,
st. nem. îllu, îllo, nem. Hilde, Hilleke, Eile; jel. éláo.
uzrok mirnog kretawa,
‡l, -ajƒti, kretati (se), pomerati. ? in poleteti, baciti, zabaciti, zaqu-
> fr. ensemble.
qati se, mahati, otposlati, raza-
inv, ˆnvati, in‘ti, napredovati, od- slati; iste}i, izlivati, isticati,
micati, unaprediti, proma}i, okre- dràti govor, najaviti, oglasiti,
piti, oja~ati, obodriti, veseliti se, proglasiti, zagovarati, èleti, vo-
prisiliti, oterati, odvratiti, zau- leti, ~eznuti, zamoliti, zatraìti,
staviti, ukloniti, odstraniti, po- hteti, uraditi, nameravati, teìti
sedovati, biti gospodar ne~ega, ne~emu, dobiti od nekoga, o~eki-
raspoloìv, imati u rukama > srp. vati ili traìti od nekoga ne{to,
Ivawdan; lat. invenire, inventia, n.lat. inventarium. odobriti, slagati se, dozvoliti,
i•g, i•gati, -e, i}i, oti}i (ka), tresti, priznati, biti koristan, birati,
drmati, uzburkati, uznemiriti: od- potvrditi, ostati pri svome, sma-
vojiti ~lanove sloène re~i > jevr. trati, zapovedati, teìti poèq-
ing. nom, istraìti; 2. kretawe, br-
ind, -ati, mo}, -an > srp. Ind, Indra. zina;
3. i~~’a
ati, iskati,* starawe, nastojawe,
posti}i, traìti, truditi se,
477
J
ste}i naklonost, èleti, molba, na-
mera da se ne{to uradi, o~ekiva-
tine{to od nekoga, traèn ili
ispitivan, misliti, pristanak, na-
klowenost, dopustiti, sloìti se,
podràvati, brinuti, obra}ati j‚, j„ti, javiti,* i}i, po}i daqe, nasta-
pa`wu, dokazati ili saznati, {to viti, kretati se, hodati, po}i pe-
ne dostaje izabrati, saznati; 4. {ke, krenuti (na put), kora~ati,
traìti, èqa; (gutqaj, popiti; napredovati, putovati, oti}i, po-
okrepqewe, odmor); 5. gutqaj, ne{to
vu}i (se), pobe}i, izbegavati, i}i
za pi}e, libacija, osveèwe s neba, prema ili negde, u}i, pribliìti
ìvotna snaga, ja~ina, sveìna, se, sti}i, kora~ati prema neprija-
umirewe, u dobrom stawu, porast, tequ, oti}i u lov, vratiti se u
obiqe > srp. i{, iskati: rus. iskate, zend. ishu; svoju zemqu (dràvu), do}i do u{iju,
lit. jeskóti; st. nem. eiscom, nem. heische; jel. ierós,
~uti, saznati, upasti u, do}i u neko
lós, lóris, ímeros.
stawe, postati, biti, zaspati, mo-
‡{, ‰{še, imati, posedovati, pripa- liti, si}i, potonuti, podeliti (na
dati, raspolagati, mo}an, vladati, komade), pro{iriti, produìti,
gospodariti, pona{ati se kao gazda, dràti za, pro(te)}i (vreme), nestati,
dozvoliti > asir. i{u: srp.. eho, jel. echo: st. is~eznuti, uspeti, postupati, pona-
nem eigan, nem eigen. p{ati se, prona}i, otkriti, sti-
‡{, ˆ{ate, -i, i}i, oti}i, pobe}i; na- cati znawe, saznati, preduzeti, po-
pasti, povrediti, raniti; gledati, dneti, podvr}i se; 2. prelaziti, kre-
polako skupqati (mrvice); posma- tati > srp. javor: jetra, ra{. hara (> lat. ho-
trati; 2. gospodar, gospodin, vrhun- ruspex, gatar); jel. jater, eathr, ihthr, lekar, ípar; lat.
sko bi}e. jecur.
jab', -ati, -e, jebati,* polno op{titi >
srp. jeba, jabuka, jablan.
j(a)k{, jƒk{ati, brz, -ina, ubrzati,
oboàvati, bogosluèwe, ~ast > srp.
Jak{a.
jam, jƒ~'ati, ved. jƒmati, jƒ~'ate, jamiti,*
jem~iti,* nositi, dràti, podupi-
rati, podràti, podi}i oru`je, po-
visiti (glas), pove}ati, (ra){iriti,
rastegnuti, zadràti, ostati, obuz-
dati, spre~iti, podeliti, dati, da-
rivati, prepustiti se, biti veran
(pouzdan), obe}ati, pristojan > srp. jama,
jemac, jama~no, Zemuwa (mitska krava), |em, ujam:
tur. gem.
j(a)ntr, -ajati, zadràti, ograni~iti,
obuzdati, vezati, biti u {kripcu;
zavoj, -iti > srp. jantar, jantra, uro~nik.
jas, jƒsjati, j‚sjati, -e, peniti se, napre-
gnuti, uspregnuti > jel. zéo.
478
jat, kretawe; 2. jƒtate, ved. jatati, sja- loniti, odstraniti > srp. june, lat. juve-
titi,* nastojati, urediti, spojiti, nis, juventa; lit. jannas; per. dzuvan; eng. uoung; nem.
rasporediti, udruìti, dràti ili junc, jung.
i}i u korak, takmi~iti se, prila- jut, jotate (= 2. jud’), svetleti.
goditi, zadovoqiti, nai}i na, sre- ju~', ju~~’aati, oti}i, udaqiti se, za-
sti, sukobiti, napasti na, pokazati straniti, is~eznuti > srp. ju~e.
sklonost, teìti, truditi se, ne- jux, junakti, junkte, sjediniti, pri~vr-
strpqiv, zabrinut, napregnuti se, stiti, upregnuti (koà), pripre-
istrajati, ne dopustiti, uzvratiti, miti, opremiti, pripraviti, pri-
oduìti se, kuditi, mu~iti, meniti, upotrebiti, ponuditi, pri-
dosa|ivati, dodijati: hodati ili doneti, staviti, umetnuti, uglaviti,
leteti u redu (jatom) > srp. jato, jeti, odrediti, zaduìti se, naloìti,
jetim, jetrva.
zapovediti, uperiti, usmeriti, zaou-
jauš, -ati, pridruìti se ili u~vr- kupqen u meditaciji, setiti se,
stiti uzajamno > srp. jatak; tur. uatak, leglo. imati, posedovati, uìvati, uvesti
j‚~, j„~ati, -e, je~ati,* moliti, zakli- u posed, u}i u savez sa, prirasti,
wati, prekliwati, zahtevati, prido}i, biti pogodan, odgovarati,
traìti ne{to natrag, prositi de- ciqati, smerati, okruìti, obuhva-
vojku, ponuditi > srp. jes, lat. Iunona > iun; titi, staviti u red, (po)re|ati, svr-
eng. ues. stati se, obnoviti, pome{ati; slabo
jax, jƒxati, -e, oboàvati, po{tovati, ceniti, prezirati 2. j“x, spojen, kow-
posvetiti, dati, ponuditi, darivati, ska oprema: pokraj, pored, do: napu-
`rtvovan, pomagati kao sve{tenik wen: zarazan, oboleo, besomu~an:
pri `rtvovawu; 2. prino{ewe, bo- pribran, koji poseduje: {ala; drug,
gosluèwe > srp. jangija; zend. jaz; jel. ágos, ~ovek, momak, saputnik, pratilac;
agnós, ázomai. pomo}nik, saveznik, kolega; po-
je{, j‹{ati, mehur, providnost, varka; sve}enik u kontemplaciji; par, dva,
naprezawe, nastojawe, trud, poku{aj. dvoje > srp. jug, igo, jogurt, jogunast; lat. jungere,
ju, joti, jujoti, odvojiti (se), dràti da- jugum; lit. jùngus; jel. zeýgnum, zugón; eng. uoke;
nem. joh, Joch.
leko, odbraniti, odbiti, kloniti se,
povu}i se, odustati, polako se uda- j’{, -ati, povrediti, ubiti > srp. juha; lat.
jūs.
qiti, raspu}i se; 2. jauti, ved. jut‹,
juvƒti, sjediniti, pripojiti, pri~vr-
stiti, ~vrsto zgrabiti, podeliti,
oboàvati, po{tovati; 3. j“, kre-
tawe, RV I, 74.
jud’, -jate, boriti (se), ratovati, supro-
staviti se, savladati; neizmeni~no
rasti i padati; 2. borac, ratnik,
heroj > srp. jude (vr. duhova); zend. jud; jel. ýs-
míni.
j(u)•g, -ati, napustiti, ostaviti, odre}i
se.
jup, -jati, iskqu~iti, ne propu{tati,
uznemiriti, dosa|ivati, smetati,
pobrkati, izbrisati, uni{titi, uk-
479
K
nositi, draìti, nagoniti, nate-
rati, podsta}i, mrmqati, spojiti,
privezati, opremiti, opskrbiti, na-
baviti, posmatrati, zapaàti > srp.
kal e`, kalvarija; lat. calix, calculo, cadaver; jel.
kab, -ate, obojiti (nijansom boje), nijansa, káliks.
kolorit: veli~ati, slaviti, hvaliti k(a)ll, -ate, stvoriti poseban zvuk: nem,
> srp. kabadahija. prigu{iti.
kav, -ajati, -e, sro~iti, komponovati; kam, -it‚, -i{jate, kam~iti,* èleti,
kavate, opisati; hvaliti; nacrtati, ~eznuti, RV V, 36, voleti, zaqubiti,
slika; sastaviti intiman odnos, proceniti,
k(a)vˆ, -iti, -e, obdaren instiktom, in- naro~ito vrednovati > srp. kamata, kan-
tar, kum ir, kumr ija; lat. comis; jevr. caemh,
tiligentan, mudar, prosve}en, pame-
caomhaim; arm. kamim.
tan, razuman, vo|a, rukovodilac,
prorok, vidovit, peva~, bard, pesnik k(a)mb, -ati, (ot)i}i, kretati se, pome-
> ar. kabir, tur. kafes: jel. kubernítis. riti se > srp. kob, rus. kobь, l i t . kabu, pol.
kag, -ati, ukazati,* izvoditi, postupak, srp. kuobe, privi|ewe, duh, st. ir. cab, pobeda: jel.
kampio; fr. combinaison.
ukaz, postavqewe > jevr. cichet; lit. kankù.
kad, -aate, zbuwen, patiti, àlostiti se, k(a)mp, -ate, tresti, drmati > st. srp.
kampъ, zvono, srp. kampawa, kapak, kapi l a r; , jel.
ojaditi, pobrkati, zbuniti, poreme-
kampto.
titi, ubiti ili povrediti, raniti;
(po)zvati: plakati, prolivati suze; 2. kan, -ati, kaniti,* zadovoqiti, RV IV
pogre{no ili lo{e > srp. kada; lit. kadà; 24, sloìti se, prihvatiti sa zado-
zend. kadha; lat. quando, centon; jel. kóte, póte, ké- voqstvom: svetleti, sijati: (ot)i}i;
dros; nem. hader. voleti, uìvati, hteti, ~eznuti, na-
ka—, -ati, kidati,* zbuwen ili uznemi- stojati, truditi, teìti, traìti,
ren (zabavom, bolom), odu{evqen pi- èleti > srp. konak: zakon, kanon, zend. kan,
kainin; ar. jel. per. tur. kanon; jel. kanaksí, kén-
jan: jesti, piti, konzumirati; otk-
tron, lat. canon, canus, can(d)eo, candela, centon;
inuti, odvojiti deo, podeliti, ski-
nem. hader; jevr. cain, canu, pun mesec.
nuti qusku sa zrna: ~uvati od, od-
braniti, odràti > srp. kadar (biti u ka–, -ati, -i{jati, i}i, postati mali;
stawu). vikati, plakati, uzdisati; pribli-
k(a)——, -ati, grub ili strog. ìti se, do}i; treptati, `mureti.
kai, k‚jati, vikati, proizvesti zvuk. k(a)nd, -ati, plakati, jadikovati; pobr-
kati, zbuniti, zaprepastiti > jel. kón-
kak, -ate, nestalan, nepostojan, promen- dos, kondýlos; st. nem. hnūta, hnūtr.
qiv: ponosan, èleti, hteti
k(a)–—, -ati,
> srp.
kako; zend. kasha; lat. cacumeo, coxa.
biti zadovoqan, nesta{an;
odvojit > srp. kanda (kao da), kundura.
kak', -ati, kikotati,* smejati se, isme-
javati > srp. kikot, jel. kaházo, lat. cacchinare,
k(a)•k, -ate, kewkati,* i}i, kretati se.
eng. cackle; nem. häher, heher. k(‚•k{, -{ati, èleti, hteti, ~eznuti
kal, -ate, -ajati, -e, zvu~ati, glas: za, ~ekati, nadati se, traìti ne-
ra~un(ati), smatrati; 2. terati, go- {to.
niti daqe, oterati, odvesti se pre k(a)ns, kanste, po}i; zapovediti, odre-
nekog, kalkulisati, obra~un, ukupna diti, vladati; razoriti > srp. knez; jevr.
svota, odneti, odvesti, i}i za, sle- Kneset; lat. cancelarius; jel. knesis.
diti, progawati, dodijati, brojati; 3.
480
k(‚)ns, -sate, glancati,* ugla~anost, sjaj, kaš', -ati, ìveti u bedi > lat. quoth; eng.
svetlucawe, sijati, blistati se > srp. quoth, quote; st, nem. quethan, quedan.
l)aanc; nem. Glanz.
g(l ka)tt', -ate, pomenuti u hvali, (prete-
k(a)–š, -ati, kretati se, (ot)i}i, pome- rano) hvaliti, uzdizati, isticati
rati se > jel. kentéo, kestós, késtron, katartákio. vrline, laskati, nagovarati, zlou-
k(a)–š', -ati, àliti, tugovati, opla- potrebiti, prevariti, nagrditi, po-
kivati, nositi crninu; ~eznuti, è- niziti.
leti > it. canto, cantata. ka~, -ate, ka~iti,* okovati lancima,
k(a)w~, -ate, svezati, pri~vrstiti; svet- pri~vrstiti, privezati; sijati; pla-
leti. kati > st. srp. ka~anija, srp. Ka~anik, ku~ina;
k(‚)w~, -ate, svetleti: (po)vezati > lat. lit. kinkau: lat. cingere.
cingere. kax, -ati, kajati,* sre}a; porasti; zbu-

k(a)rb, -ati, (ot)i}i, kretati se, pri- wen (veseqe, tuga, ponos).
bliìti se > srp. kraba. ka{, -ati, kazati,* probati, trqati,
ka)rv, -ati, ponositi se, hvalisati se. strugati, (kamenom za probawe zlata):
i}i, kretati se, proizvesti zvuk,
k(a)rd, -ati, tutwati, gruvati; stvarati udariti, kazniti, ubiti: gladiti,
neprijatnu buku, gakati.
grebati, okrznuti, povrediti, rani-
k(a)rk, smejati se. ti, uni{titi.ka{, > srp. kai{, ka{a.
k(a)r–, -ajati, krwiti, (pro)bu{iti, proka{, -ati, ka{qati,* povrediti: tr-
biti, prodreti > srp. krwav. qati, ~e{ati, raniti; 2. k„{,
k(a)rtr, -ajati, kotrqati,* skloniti, ka{aq > zend. kaša; lat. coxa; jel. kassa, keoreo..
pomeriti > eng. carter. k‚{, -ate, ka{irati, vidqiv, pojaviti
k(a)rx, -ati, kuraìti,* pogruìti, se, sijati, blistav, prijatnog iz-
mu~iti, zadati bol > srp. |erz (gerz), koxa, gleda, razgledati, pregledati > jel.
hrabar, gal. courage, lat. cor, tur. kurez. kossíteros.
kas, -ati, kasati,* i}i, do}i, pomeriti kv(a)–, -ati, stvoriti bilo kakav zvuk,
se, kretati se, pribliìti se, sti- o{tro zveknuti, zujati, duvati u
}i; sijati > srp. kas: koza. flautu.
k‚s, -ate, ka{qati;* 2. k„s, ka{aq. kv(a)t', -ate, kuvati,* kqu~ati, pripre-
k(a)tr, -ajati, odre{iti, razre{iti, mati na pari, variti, iskuvati,
olabaviti, popustiti. vru}, vreo.
kaš, -ati, i}i: ki{iti, okruìti, op- kev, -ate, sluìti, prisustvovati, gle-
koliti, zakloniti, za{tititi, po- dati, negovati > srp. keva, -iica, kevawe
deliti > srp. katanac, kota~, katar, n.lat. (golf); jevr. chawwah; jel. Eva, Kubela.
catacumbe; jel. katodos; kattarus. kel, -ati, drmati, tresti; i}i, kretati
k(a)šš, -ajati, gomila, pokriti sa zem- se; veseliti? igrati > srp. }elija.
qom. kep, -ate, {epati,* drmati se ili tre-
kat’, -jaati, razgovarati s nekim, re}i, sti: i}i. po}i > srp. {epav; eng. cabbage.
izvestiti, ispri~ati, (po)kazati, kil, -ati, (postati) beo: igrati; 2. kela-
obavestiti, govoriti, izjaviti, obja- jati, poslati, baciti > srp. kliktati, kli-
sniti, opisati, najaviti, izloìti, cati.
ispoqiti, odavati, ozna~iti, nago- k‡l, -ati, (po)vezati,
pri~vrstiti, pr-
vestiti, narediti, prikazati, razja- ika~iti, udeo, klin, obeleìti kli-
sniti, misliti, smatrati > jap. kata. nom: ~ioda > srp. klin: }ilim.
481
k(‡)rt, -ƒjati, pomenuti, re}i, imeno- biti deo, pomo}i nekome, postati,
vati, zvati, recitovati, ponoviti, dogoditi se, desiti se; pripremiti,
ispri~ati, saop{titi, podse}awe, proizvesti, u~initi napor, stvo-
slaviti, hvaliti, uveli~ati. riti; izjasniti se kao, razmotriti,
kiš, kešati, skitati, i}i ili pri}i: urediti > srp. klip, kalup, kalfa; lit. gelbmi;
fr. clerc; nem. helfe; eng. help: clarck; jel. klēros.
uzbuniti, upla{iti
k‡š, -ajati, kitovati (kitirati),* nijan- klu, klavate, (u)glaviti, kretati se >
sirati, obojiti: svezati > srp. kit, nem. srp. kqu~, kle{ta
Kitt. km(a)r, -ati, kriv (telesno ili du{evno),

k(i){k, -ajate, }u{kati,* povrediti, varqiv.
ubiti > srp. }u{ka. kn(a)ns, -jati, gnu{ati,* povrediti.
kl(a)v, -ate, (za)glaviti,* pla{iti se. kn(a)s, -(a)jati, kmeziti,*izvijen, pogrb-
kl(a)m, kl‚m(j)ati, klimati,* klonuti,* qen, kriv (mat. i duh. nepo{ten, ne-
biti umoran, iscrpqen ispravan: sjaj, blistati, isticati se.
knu, -n‚ti, knun‡te, vikati > srp. nu?
> srp. klimav,
klema, klamarica; nem. Klemme, klammer.
kl(a)nd, -ati, -ee, zvati, plakati, zbuwen, kn(’)j, -ate, gnojiti,* smrad: ~initi
biti u nevoqi > jel. klázo. vla`nim: {kripati > srp. gnoj.
kl(a)t', -ati, klatiti, oblikovati grud- kr(a)m, kr„mati, krenuti,* kora~ati,
vu ili ugru{ke: raniti, povrediti, i}i, hodati, {etati, kretati se,
ubiti > srp. klatno, knedla? pribliàvati, pre}i preko ili na
kl(e){, -ate, (o)glasiti,* govoriti drugu stranu, pro}i, popeti se, ra-
(ne)artikulisano: udarati, klesati*
stegnuti, razapeti, napeti, ispr-
> srp. glas, klesar; jel. glossa, glotta, lat. glossa-
uìti se, izdizati: posedovati,
rium, n. lat. glossator.
preduzeti, nastojati, truditi se,
uloìti napor, napredovati, razvi-
kl‡)b, -ate, (za)glibiti,* kliberiti,*
jati se, uspe{no zapo~eti posao,
nemo}an, pona{ati se kao evnuh:
uspeti, u~inak, efekat, primenqiv,
umeren, skroman; klibajate, ne~o-
izvodqiv, mogu}, i}i tamo-amo, {e-
ve~an; malodu{an > srp. kliberiti, lat.
tati ili lutati > srp. kramoliv, karmin,
collabi.
kl(‡)v, -aate (= kl‡b), (za)glaviti.*
grimiz, kamila, kran;
kr(a)nd, -ƒti, krandate, rzati, tutwati,
kl(i)d, -jati, -ee, lediti,* mokar, vlaàn, hu~ati, hujati, {kripati, stvarati
trunuti, propadati, orositi, (na)- buku, plakati (bolno), povikati > srp.
vlaìti > srp. led, rus. glina; st. isl. klina; grditi.
jel. glini.
kr(a)n{, -{ati, osvetleti.
kl(i)nd, -ati, -ee, jadikovati. kr(a)p, krapate, krepiti,* saàqiv,
kl(i){, -n‚ti, klecati,* mu~iti, zlo- bole}iv: i}i, po} > srp. krepak.
stavqati, podneti, uzrok bola, ne-
kr(a)tr’,povrediti, uni{titi > srp. kra-
voqa, patwa, ose}ati bol > srp kli{e.
ter; jel. kratēr; {p. caldera.
kl™(i)p, kƒlpate, kalupiti,* uklo- kr(a)t', -ati,krotiti,* povrediti, ub-
piti,* klepiti,* organizovan, ru-
iti, uni{titi: radovati, veseliti,
kovo|eno, (na)slediti: podesan odnos
ban~iti > srp. krotak: fr. crétin, it. cretino:
prema ne~emu, uzajamnost, pri-
jel. pankratia, lat. christianu?
lago|en, -ost ~iwenicama; prila-
godqiv; odgovaraju}i, naklowen, k™i, kƒrati, kƒrasi, krasiti,* karati,*
podre|en, dejstvo: u~estvovati, do- uraditi, napraviti, izvesti, izv-
r{iti, obaviti, posti}i, prouzro-
482
kovati, spremiti, preduzeti, u~- kr(‡)—, kr‰—ati, igrati (se), zabavqati

initi korist ili {tetu drugome, se, veseliti, skakutati, poigravati,
fabri~ki izra|ivati, pa`qivo poskakivati, {aliti se.
obraditi, doterati, razraditi, gra- k™(ˆ)p, lep, -ota, lepa pojava, sjaj; 2.
diti, upotrebiti, primeniti, isko- k™ip, -ate, krepati,* tugovati, opla-
ristiti, napisati, opisati, prik- kivati, ~eznuti, jadikovati, àliti,
azati, obra|ivati, gajiti, negovati, umoliti, prekliwati, àlostiti se:
ispuniti svako doba, do}i do (kraja),
slab, mutav > srp. akrep, krepostan: klipan;
tro{iti, provesti vreme, (o)staviti,
lat. camfora.
pole}i, uzeti, uhvatiti, dokopati
se, oèniti se, uzeti k srcu, sma- k™(i)t, okretati,* ~initi, raditi, pri-
trati, misliti, odlu~iti, odrediti, kazati, ispuniti, izvr{iti, dejstvo-
nameravati, imati svrhu, zavisiti, vati, ostvarewe, proizvo|ewe: 2.
podlo`nost, gazdovati, usmeriti k™intƒti, -e, krwiti,*, kruniti,*
misli, pamtiti, usmeriti pa`wu, kartati, kratiti,* kroiti,* se}i,
razmisliti, nabaviti za drugog, ode- obustaviti, prekinuti, pocepati na
liti, dati, darivati, pribaviti, komade, uni{titi; 3. k™i–ƒtti, ok-
ste}i, prisvojiti, pomo}i (da se renuti,* motati, plesti, uvijati se,
ne{to dobije), povrediti, odrediti, vijugati, okruìti, opkoliti > srp.
ustanoviti, osnovati, postati, oslo- krik: kratak; jel. kéiro, kársís; lat. cortex; curtus,
boditi se od, biti u toku, ostva- culter; jevr. ceartaighim, cuirc, no`: cart.
riti, provesti, oboàvati, `rtv- k™(i){, -jati, kr`qati,* mr{av ili
ovati, posvetiti, stvarati zvuk, tanak, iznuren ili nemo}an,
izre}i, izgovoriti, (po)deliti, ra- u~initi da (mesec), opadawe, nesta-
staviti, razbiti na komade, stvo- jawe, is~eznuti, smawiti, vitak,
riti ne{to sli~no, smatrati je- uzdràvawe od hrane > srp. kr`qav:
dnakim. 2. ~akrƒt, kri~ati,* pome- Kra~un: lat. parco, parcus; jel. kolossós, kolokjós?
nuti, pohvala, imati visoko mi- k™(i){, 2 kƒr{ati, kr{iti,* kr~iti,*
{qewe o; 3. povrediti > srp. karta, ~e{(q)ati,* vu}i, potezati, povla-
karamel, karika, kritika, skaradan, fakir: rus.
a~iti, juriti, voditi, upravqati,
karanda{; jel. kraíno, krónos: káruon, kéras, karkínos;
rukovoditi, napeti (luk), postati
lat. creo, ceremonia; carina, corun, cancer; st. nem.
nadmo}an, nadvladati, uzeti ne{to
karawan, pripremiti, nem. gar; jevr. caraim, ceard,
od nekog, izbrazdati, proputovati,
sucridh; eng. horn.
vu}i tamo-amo: mu~iti; 3. k™i–ati,
k™‡, kirƒti, klati,* (pre)kriti, k™i- okrenuti? > srp. kr{an: ~e{aq? rus. ~e{u:
–oti, krnuti,* to~iti, isticati, ~erniй; llat. karszu; lat. verro, vello.
ra{trkati se, baciti na gomilu, kr(u)—, -ati, gwurati, potopiti: biti
nagomilati, rasuti, posuti, obasuti: ili postati debeo > lat. crocodilus, jel.
znati; 2. k™i–oti, -uute, povrediti, krokodilos.
ubiti; 3. k‚rajate, znati, upoznati,
istovetan, slagati, prilagoditi >
kr(u)d', kr“d'jati, -e,krutiti,* qutiti
(se), besan, draìti, izazivati; 2.
srp. krv, kruna, Kriveqan; rus. kravj; lat. corone:
gnev, bes, qutina > srp. krut: jel. kótos:
cruor, cruentus, crūdus, caro; nem. Krone; jel. kerán-
nem. groll; jevr. corruidhe, corruigh, qut, besan;
numi, kírnumi: kréas; lit. kranjas; jevr. cru; st. nem.
lit. rustus.
hreo.
kr‡, -n„ti, krinite, kupiti, nabaviti, kr(u)w~, -ati, iskriviti, nakriviti:
ste}i > srp. grudi; lit. prekis; jel. príamai, pér-
postati mali, skupiti, smawiti se:
nimi; lat. pretium; jevr. creanaim, eng. hire, a.s. h’r.
483
pribliìti se; 2. kr“w~, odse~ak, k(u)nt', -ati, kuwati,* povrediti, pod-

odrezak > eng. crunch. neti bol, oskudica; dràti se, za-
kr(u){, kr‘{ati, kri~ati,* plakati grliti > lat. quatio, percutio; jel. konthós.
(glasno), vri{tati, vikati, urlati > k(u)–š', -ati, hrom, sakat: tupaxija, lew,
srp. kri~awe, kliktawe; gr. krózo, krázo, kraggí, glup: ku–š’aajati, pokriti, sakriti.
lat. crocis, crocito: jevr. cruisigh: lit. klukiu, kru-
k(u)n{, -ati (= kuns), kumiti,* govoriti,
ksztauju.
sijati > srp. kum, kumst; rus. kuzwec; jel. kos-
k’, kav‡ti, kavate, kuvate, kauti, ke- mos; nem. Kunst.
vtati,* vikati (glasno), stvarati k(u)w~, -ati, saviti, iskriviti, nakri-
buku, plakati, je~ati, gugutawe, zu- viti, kovrxati.
jawe: kretati se; 2. k” (= kva), gde?
RV V, 74 > srp. kure: kuda? jel. kokýo; lat. acu-
k(u)wx, -ati, gun|ati,* mrmqati > srp.
gun|alo.
tus.
ku—, -ati, igrati se ili pona{ati kao
kup, -jati, -e, kopjati, kupiti,* kipeti,*
uzbu|en, napet, uzrujan, duboko udah-
dete, sitnica: jesti: gomilati: zag-
nuti, gnevan, qutiti se, potresti se
wuriti, potopiti.
uznemiriti, provocirati; 2. kopa-
kud, kodajati, kuditi,* slagati. jati, -e, govoriti, svetleti > srp. uf
k’—, -ati, jesti, napasati; postati (uh), dub, dubrava, kupka, kube, kupac, kubla, gubla,
~vrst, solidan ili debeo; skupiti kurban; lat. cupio, non-cupo, Cupidon, gibba, gibber,
se; goreti; kudajati, paliti, opr- gibbus: cupra, cupotas; jevr. cubhas; eng. hope; nem.
qiti, sprìti, RV VIII, 26. hoffe; asir. bibil aha; jel. biblos, biblíon: kufós,
kuk, -ate, kokati,* uzeti, prihvatiti, kýpto.
do~epati se > srp. kokot: “kkokawe”; lat. coxa, k’p, k’pajati, kopneti,* slab, -ost > srp.
coxendix; jel. kohóni? kupa.
k u l , k o l at i ,
kolati,* kontinuitet, kur, -ati, proizvesti zvuk > srp. kur{um,
produìti (u kontinuitetu), nagomi- kokot?
lati, sakupiti; srodstvo, ro|a~ki k(’)rd, -ati, presko~iti, igrati se > jel.
odnos: ra~unati, vredeti > srp. kolo, klémmus, hélus, helóni.
kola~, kolajna, koleno (rod), kula, kulak, kuluk;
kuš, -ati, (o)kotiti,* kutati (skrivati,
lat. calvus.
[),* saviti, iskriviti: nepo{ten,
k’l, -ati, pokriti, sakriti, zakloniti, ne~astan, prevariti, nejasno govo-
ometati. riti; slomiti ili pocepati u
ku)mb, -a(ja)ti, skembati,* pokriti > srp. par~i}e, podeliti; vru} vreo, go-
kombine, -zzon; jel. kýmbi; lat. cumba. reti > srp. kut, nakot, ku}a: kota(rr): kotarica;
ku–, -ati, kunuti (kleti),* vikati: po- jel. hetairía; fr. coterie.
dupreti ili potpomo}i: suprotnost, k’š, -ajati, goreti; zadati bol; tuga,
uputiti, prizvati > ra{. kanobe, àlost, o~aj; savetovati; izbe}i ili
misir. kanopa: lat. cano. odbiti davawe; u~initi ne{to
k’–, -ati, vu}i zajedno, zatvoriti > srp. neobi~nim ili nerazumqivim; pod-
kuwati. neti gre{ku ili zbuwenost.
k(u)–—, -ati, kunda~iti,* osakatiti; go- k(u)ts, -ajati, -e, prezirati, grditi,
reti, ope}i, spaliti: ku–—ajati, poniàvati > lit. kussinu.
za{tititi > srp. kundak. k(u)šš, -ajati, kuditi, gwe~iti, izgaz-
k(u)ndr, -ajati, slagati. iti, samleti, izgu`vati, mrviti,
drobiti, stucati, neznatno udariti,
484
mnoìti se, osuditi, grditi: napu- k'an, k'ƒnati, kopati, prekopati, i{-
niti. ~prkati, izrovati, probu{iti:
kut', -ajati, neprijatno mirisati, zau- prona}i > srp. okno (rudarsko), kanal, lat. cu-
darati, truo, trunuti. miculus, canalis; st. nem. ginēm, ginōm, nem. gähne;
kuh, -ajate, iznenaditi se, za~uditi, haíno, hanó, honnum.
prevariti lukavstvom, ònglirati. k'a)–—, -ate, slomiti, razbiti,
ku~, ko~ati, glasno je~ati, kre{tati, uni{titi.
vri{tati: polirati: spojiti, pom- k'a)wx, -ati, hramati, {epati,
e{ati: zavijati, kriviti: suprosta- osaka}en, i}i {antavo > jel. skázo, nem
viti se, ko~iti,* opirati, odupi- hinke.
rati: ozna~iti linijama, pisati: k'arb, -ati, i}i, kretati se > srp. kraba,
k u~ati, sku~iti,* ugovor, pogodba, karpuza.
sporazum: smawiti, skupiti > srp. k'a)rv -ati (= garv), biti ponosan ili
ku~uk, mali. ~u~ati?
nadmen.
kux, -ati, ukrasti, nepo{tewe > jevr.
k'a)rd, -ati, ujed, ujesti, zagristi, ubod
cuach(ach), cuachaim.
àoka.
(otrovan),
k’x, k”xati, proizvoditi nerazgovetan k'a)rx, -ati, {kripati: oboàvati,
ili nerazumqiv glas, rasplakati, ~astiti, po{tovati, uznemiriti, za-
gukati, graktati, cvrkutati, ste- brinuti, zadati bol: o~istiti > srp.
wati, je~ati: duvati (flautu) > srp. kuc. kr~ag, jel. keramike.
ku{, -jati, zagrqaj, usvojiti, prihva- k'aš, -ati, hteti,* èleti > srp. htewe.
titi: zamotati, uviti > srp. ku{a
(vra~arica), ko{, kesa.
k'(a)šš, -ajati, pokriti, prekriti, po-
kriva~, zaklon.
ku{, -n‚ti, ku{ati,* pocepati na
par~i}e, izvu}i, u{tinuti, (pri)-
k'a~, -ati, ko~iti,* iza}i, izbijati (kao
zubi), u~vrstiti, ponovo se roditi,
gwe~iti, izvaditi, mesiti, probati:
~istiti; k’aa~ajati, ka~iti,*
grickati, glodati, gristi (komadi}e)
> srp. ku{! jel. kokkos.
k'ax, -ati, bu}kati ili uzburkati.
k'av, k'aunati, v. √ k’a~. k'a{, -ati, “ka{nuti”, povrediti,
ubiti.
k'ad, -ati, ~vrst, u~vr{}en, udariti,
povrediti, ubiti: jesti. k'ev, -ate (= sev).
k'a—, -‚jati, podeliti, slomiti. k'el, -ati, tresti, drmati, kretati
tamo-ovamo, quqati, wihati > srp.
k'‚d, k'„dati, `vakati, gristi, ujesti,
}elija.
zagristi, pro`dreti, gutati, hra-
niti, hvatati plen, uni{titi, o{- k'eš, -ajati, jesti, konzumirati > srp.
tetiti. klet(k
ka)?
k'ai, k'‚jati, kajati,* àliti, tugovati, k'id, k'indati, ved. k’iidati, priti-
biti ~vrst, stalan, udariti, raniti, snuti, pokoriti, podrediti: patiti,
napasti, povrediti, ubiti: kopati. mu~iti, trpeti, muka, patwa, gw-
e~iti, podneti bol, umoran, is-cr-
k'al, -ati, kretati se ili drhtati, oku-
pqen: uznemiravati > jel. hidra, hidor: fin.
piti > n.lat. galeria?
Kuutar.
k'(a)ll, -ate (= k'al), drmati, potres; k'iš, k'ešati, biti upla{en ili
slobodan.
uàsnut.
k'(a)mb, -ati, i}i, kretati se.
485
k'j‚, -ti, imenovati, poznat, prozvan: k{(a)n, k{a–‘ti, povrediti, raniti;

u~initi poznatim, objaviti, re}i, polomiti > jel. kteíno, kaíno.
izjaviti, hvaliti > lat. in-quam. k{a(w)x, -xate, i}i, pribliìti se;
k'o— -ati (= √ k’or). dati; ìveti s bolom ili ranom.
k’o
ol (= k’or) > jel. holós. k{(a)p, -ati, -e, kloniti se pi}a, trez-
k’o
or (= k’ot, k’od, k’ol), hrom, hramati, vewak; postiti: k{apajati, }apiti,*
sakat > srp. korak? (od)baciti, okrenuti, oboriti, obl-
k'oš k'ošati (k'od, kol, k'or), hramati. ik, izgled, osobina: 3. (= 4. k{i); 4.
k{ƒp, no}, mera vremena od 24 ~asa:
k'u, k'avate, proizvoditi zvuk > srp. kev- tamnost, RV I, 64: voda > srp. {qap; gr.
tati?
knefas; lat. crepus, culum.
k'u—, k'o—ajati (= ku–—). k{(a)r, k{ƒrati, siriti,* cureti,*
k'ud, -ƒti, nesta{no se igrati. te}i, strujati, kapati, preplaviti,
k'(u)–—, -ate, razbiti u komade; igrati; isticati, pomalo cureti, istopiti
hramati. se, smawiti se, opadati, slabiti,
k'ur -ati (= k{ur, ~’ur), ise}i, pose}i, izgubiti se: klizati, okliznuti se,
razbiti na komade > srp. kurjak. li{iti, oduzeti: zaprqati > srp. sir,
k'(u)rd, k'’rdate (= kurd, gurd), igrati, {ira.
(pre)sko~iti. k{v(e)l, -ati, (pre)sko~iti, igrati (se);
k'ux, k'oxati, ukrasti, dobar pazar. tresti, drmati > nem. suillu, sual(l).
k{‚ (= k'j‚). k{vi)—, k{ve—ati, neartikulisan
k{(a)d, k{ƒdate, se}i, (ras)komadati, zvuk, zujawe, mrmqawe, groktawe,
podeliti, razdeliti, rase}i: ubiti: rikawe, zvi`duk, ~egrtawe; 2. (=
davati ili uzimati hranu, jesti, RV svid), k{ve—ate, -date, k{vidajati,
I, 25 > st. srp. gozd, {uma, srp. gvozd, rus. gvozdь,
vlaàn, (iz)lu~iti, ispustiti,
{iriti; biqni sok, melem.
prus. gudde, st. isl. kuister.
k{ai, k{‚jati, goreti, plamteti, za-
k{i, k{ƒjati, posedovati, imati mo}
nad, vladati, upravqati, vlasnik,
paliti se, oprìti.
gazda ne~ega; 2. k{‹ti, k{ijƒti, iski-
k{(a)l, -ajati, prati, ~istiti > lit. ska- jati,* stanovati, nastaniti se
lauju, skalbju; nem. süle.
(naro~ito tajanstveno mesto), ostati,
k{(a)m, k{ƒmate, ved. k{amiti, k{‚majo{ postojati, naseliti, (ot)i}i, kre-
jati, ~amiti,* strpqiv, smiren, mir, tati se, stvoriti miran ìvot; 3.
RV X, 104: smiren, ne uzbu|ivati se, kretawe; prebivali{te: 4. k{ajati,
podvrgnuti se, pokoriti se, pod- k{i–‘ti, smawiti (se), opadati, sla-
neti, izdràti, otrpeti, imati str- biti, nesta(ja)ti, is~eznuti, prote}i
pqewa, trpeti, podnositi, pomi- (no}, vreme) ija; jel. ktízo,
> srp. {ema, satrap, -i
iriti se sa, popustqiv, blag, str- ktino, fthíno, fthísis, kríszo, ktáomai; nem. Heide.
pqiv, oprostiti ne{to, dozvoliti, k{‡ (= 4. k{i).
odupreti se, odolevati, ne dati se,
mo}i ne{to uraditi, dobro izgle-
k{(‡)b, -aati, {ibnuti,* pqunuti: pijan
ili opijen: uzbuditi > jevr. siobhas.
dati, zamoliti nekog za opro{taj; 2.
k{ƒm, tlo, zemqi{te > srp. {am (= Nav), k{(i)v, k{evati, k{ˆvjati, izbaciti
zemqa; jel. hthón, hamaí, htamalós; srp. tur. jevr.
iz usta, (iz)bqunuti, povratiti, pq-
akśam.
unuti.
k{(a)mp, -a(ja)ti, podneti, nositi: vo- k{(i)–, -oti, -uute (= 4. k{i), (u){inuti.*
leti.
486
L
k{(i)p, k{ipƒti, kibiti,* baciti led),
{ibati,* poslati, kip(t)eti,*
ùriti se, udariti, pogoditi, (po)
staviti, raspr{iti se, pripojiti,
pri~vrstiti, usmeriti misli, ota-
rasiti se, pripisati krivicu, l‚, l‚ti, latiti,* uzeti, primiti, do-
izre}i pogrdne re~i, uvrediti, nabiti, nabaviti, preduzeti, zapo~eti;
rugati se, poniziti, nadma{iti, 2. ~in uzimawa ili davawa > hindi
boqi, isticati se, uni{titi, pro- lenā.
te}i (vreme, no}), tra}iti vreme; pre- lab', -ate, -i,lapiti,* zgrabiti, uzeti,
sko~iti; 2. k{ˆp, prsti > srp. {ib, uhvatiti, sastati se: ugledati, opa-
{ipak, kibicer; lat. sipo, dissipo; jel. kraipnós.
ziti, do}i u posed, dobiti, primiti,
k{(‡)x, -ati,{i~ati,* neartikulisan (ponovo) posti}i, preuzeti, dobiti
zvuk, uzdah ili je~awe. mo}, smeti, dozvoliti, imati, pose-
k{m(‡)l, -lati, `migati,* svetlucawe, dovati, slediti, (sa)znati, razumeti,
treptati > srp. (`
`)m
m igavac. raspitati se, otkriti > lit. lábas, lóbis;
k{–(u), k{–auti, brusiti, nao{triti jel. labis, láf-upon, lambáno; lat. labor.
(se) > jel. zýo, zurón. l‚b', -ajati, direktan, neposredan; ba-
k{(o)š, -ajati, {utirati,* baciti (sa na- citi.
merom pogotka) > srp. {ut, eng. shoot; nem. lag, -ate, (pri)lepiti, pri}i blizu, do}i
Schutt. u kontakt, odmah slediti, oti}i,
k{u, k{auti, ka{qati,* prehladiti, pro}i > srp. lug: lako, lagano; lat. legatus; jel.
kijati; 2. k{“, hrana, RV IX, 97 > srp. lagator.
ka{aq; lit. czaudmi. l‚g', lag’aate (= r‚g').
k{(u)b', k{ob'ate, (o)tresti, uznemi- la—, -ati, lad(ov)ati,* igrati, sport,
ren, nesiguran, nestalan, promen- {ala; dangubiti, zabavqati se, pro-
qiv, gre{iti, uznemiravati, voditi ili veseliti, razonoda:
draìti; 2. k{“b', tresti, gurnuti > isplaziti jezik, baciti, pokazivati,
srp. ~ibe; jel. koýfos; nem. schiebe. gajiti, negovati, èleti > srp. lado-
k{ud, k{‘dati, (o)tresti, RV VII, 85 uz- vawe.
nemiren: nagaziti, zgwe~iti, dro- l‚—, -ajati, (iz)baciti.
biti u prah, smawiti la(i)–, -ati, poslati; zagrqaj > srp. lajne.
k{(u)d', k{“d'jati, ùdeti,* glad, RV laj, -ate, i}i, po}i.
I, 104; 2. gladan, ùdan > lit. kūdikis; lak, l‚kajati, ukus, naklonost: dobiti,
per. kūdak. posti}i, prihva}en, -titi > srp.
k{(u)mp, k{“mpati, (ot)i}i. lakom(iti).
k{(u)p, -ati, zebsti,* utu~en ili up- lak’, -ati, lokati,* i}i, pro}i, pome-
la{en > srp. zebwa. riti, kretati, pobuditi, podsta}i,
k{(u)r, -ati, kusurati,* se}i, kopati: razviti: postupak > srp. lakom.
ogrebotina > srp. keser. l‚k', -ati (= r‚k'), i}i.
l(a)k{, -ate, olak{ati,* li~iti,* opa-
ziti, uvideti, primetiti, posma-
trati, zapaàti, prepoznati, ozn-
a~iti, obeleìti, okarakterisati,
pobliè opisati, odrediti, poka-
487
zati, ciqati, smerati, uperiti, l(a)wx, -ati, "su{iti" ili "sramotiti";

usmeriti, imati u vidu, smatrati 2. udariti; stanovati;
lawxajati,
nekog za ne{to, o~ekivati od nekog, dati; govoriti; svetleti; pojaviti
razumeti, prime}en ili vi|en, pose.
javiti se, izgledati kao ne{to > srp. l(‚)wx l‚wxati (= l‚x).
luksuz, lak; jel. logos; lat. lectio; eng. luck: it. lacca,
fr. laque, hol. laquais.
lap, -ati, lepetati,* blebetati, br-
bqati, {aputati, plakati, nerazum-
lal, -ati, lalati,* igrati se, zabavqati qivo govoriti, klopotati > srp.
se, skakutati, pona{ati se slobo- laprdalo; lat. labialis; jel. ólofýpomai.
dno, isplaziti jezik, vitlati, mah-
ati > srp. lala; per. lala, titula; sum. akad.
l(a)rb, -ati, i}i, po}i.
Lilit.
l(a)rd, -ajati, teret, tovar.
l(a)mb, -ate, -ii, lamkati,* si}i, spu- las, -ati, laskati,* plesati,* qeskati,*
stiti, opadati, nagnuti, za}i (sunce), lahati,* pojaviti se, do}i na videlo,
pri~vr{}en, prilepiti se, istra- sijati, blesnuti, planuti, blistati,
jati, neprekinut, izdràti, spre~en, odjekivati, je~ati, proizvoditi zvuk,
usporen, polako i}i, zaostajati, igrati ili zabavqati se: zagrliti,
oklevati, zastajkivati, za-dràvati obuhvatiti; 2. svetle}i > srp. lahor,
se, gubiti vreme, iskqu~iti, (i)sp- leska, lasti{; lat. lazurium, fr. azur; it. azzurro,
ruìti (ruku), rastegnuti, sniziti, lascivus, lascivire.
spustiti, od-vra}ati, ugwetavati, laš, -ati, detiwast, plakati > srp. za-
odgovarati; 2. proizvesti zvuk > srp. talebati, lutka.
plam, lampa, vampir (lampir), Olimp, Arap; jel. lau— -ati (= lo—, loš).
lobós; lat. labi, labare, labes; eng. lap, limp; nem.
la~', la~~'ati, ozna~iti li~iti?
lappa, Lappen.
lax, -ate, lagati, postideti se; 2. la-
l(a)mb', -ƒte, lupati,* lumpovati,* xati, su{iti: sramotiti; 3. laxa-
proizvoditi zvuk. jate, -i, pojaviti se > srp. la`.
l(a)•g, -ati, i}i, po}i, kretati se la- l‚x, -aati, "isprìti", "biti kriv".
godno: opu{ten, mlitav > srp. loà;
nem. langsam.
l(a)xx, -ate, posti|en, crveneti,
l(a)•g', -ati, -e,popeti se na, uspeti se,
la{, -(ja)ati, -e, èleti, ~eznuti, na-
prezati se, truditi se, naprezati,
presko~iti, i}i daqe od, prete}i,
pribliìti, ve`bati neku ve{tinu
nadma{iti, kloniti se (jela i pi}a),
> srp. la{o!
pojesti, izru~iti jelo, (o)su{iti,
iscrpsti se, (po)tro{iti, popiti: lv‡, -n‚ti, lvin‚ti, i}i,, kretati se,
prekora~iti, prekr{iti, povred- pribliìti > srp. lavina? lat. levare, n.lat.
levitatio?
iti, zanemariti, izbegavati, klo-
niti se, pobe}i, spre~iti, odvr- lep, -ate, sklepati,* sluìti: i}i,
atiti, ne obazirati se, ne mariti, pro}i.
omalovaàvati, prezirati, vre|ati, l‡, lin‚ti, liwati,* prilepiti, pri-
uvreda, nadma{iti, na-dma{iti sja- piti, leàti, spustiti se, pasti na,
jem: pretiti, istisnuti, preseliti, sakriti, nestati: lajati, deliti; to-
otpremiti. piti, razlagati; 2. ostati uz ne{to,
l(a)–—, -ajati, (iz)baciti: govoriti > srp. prilepiti > srp. lav, liman, lika; lat. limes;
latica. jevr. lava; jel. leon.
l(‚)w~', -ati, obeleìti, (o)karakteri- lik', -ƒti, -ee,

slikati,* povu}i liniju,
sati, razaznati. crta, skica, studija, (u)pisati, na-
488
tpis, kopija, boja, obojiti, (o)crtati, rati, kupiti, nabrati, uni{titi,

rukopis: gravirati, urezati, stru- razoriti; 2. se~ewe, delewe > srp. luna:
gati, grebati, brazditi, orati, raz- jel. lýo, lat. so-luo, solvo; a.s. for-leósan, eng. lose;
grnuti zemqu, kqucati, probosti nem. vir-liosan.
kopqem, uklesati, rezbariti: ski- lub', -(j)aati, qubiti,* ~eznuti, zaintere-
cirati, izgladiti, polirati: dodir, sovan, namamiti, zavesti, podràti,
dota}i, pipawe > srp. lek, slika; eng. leech, strasno èleti, uznemiren ili zbu-
laekiare; isl. lacmir; st. nem. lech; jel. éreíko; lit. wen, jako èleti, pobrkati, pore-
rekti, se}i. metiti > srp. qubav: lat. lubet, libet, libido, a.s.
l(i)•k', -ati, i}i, kretati se. Leaf, eng. lief, love, nem. liob, lieb(en).
l(i)•g, -ati, lanzati (landrati),* i}i; lu—, lo—ati, drmati, tresti, pomeri-
obojiti, pro{arati, promeniti ili ti, prekriti, staviti u pokret, uz-
saviti (modelovati) > srp. linga, skitwa. nemiriti, uzburkati.
l(i)šja, -ati, litijati,* mali, umawiti, lul, lolati, quqati,* uquqkati, kre-
malo ceniti > srp. litowa, litija; eng. litle. tati se tamo-amo, kotrqati, nesta-
lip, limpƒti, -e, liptati,* lepiti,* zati, staviti u pokret, tresti, drm-
mrqati, mazati, zaprqati, natr- ati, poremetiti > srp. lula: qu-
qati, okaqati; zapaliti > srp. lepak, qa{ka.
lepra; lat. leprosus, lippus; jel. lepra, lepton, á-leífo, l(u)mb, -ati,
muka, agonija, uznemiriti,
lepos, liparós; lit. lìpti; eng. live, life; nem. leben, {ikanirati: lumbajati, nevidqiv
Leib, blîben; a.s. libban. > lat. lumbus, lumbago.
lih, lihati, lizati,* okusiti, lokati, l(u)–š', -ati, uznemiriti, podsta}i, raz-
probati, gutati; 2. blagi vetar, po- jariti, beskoristan ili onesposob-
vetarac: sagledati > srp. liz, lahor; lit. qen, odupreti se: pqa~kati, oti-
le`ti, jel. leího; lat. lingo; a.s. liccian, eng. lick; nem. mati > srp. ledina.
lecken, lëcchôn. l(u)nt', -ati, udariti, napasti, povre-
li{, -jate, li{iti,* (postati) mali, sma- diti, uzrok bola.
witi se; li{ati, i}i, kretati > srp. l(u)w~, -ati, ~upati, otkinuti, qu-
li{aj, male{an. {titi.
lo— -ati (= loš), ludeti,* luda, budalast lup, lumpƒti, -e, lupiti,* povrediti,
> srp. lud, -ak, lutrija, fr. eng. lot; it. lotto; fr. prekr{iti, o{tetiti, ozlediti,
lotterie. na{koditi, zgrabiti, {~epati,
lok, -ate, videti, opaziti, primetiti, zasko~iti, okomiti se, pqa~kati,
lok ajati, locirati,* znati, (pre)poz- otimati, prevariti, oduzeti, tra-
nati > srp. lice: lokot: }iti, rasipati, prouzrokovati da
lo~, lo~ate, videti, opaziti, prime- nestane, uznemiriti, omesti, zbu-
titi: govoriti; lo~ajati, sijati > srp. niti, pobrkati, poremetiti: 2.
o~ito. gu{ewe, zabrana, pre}utkivawe, is-
l(o){š, -ate,
podi}i, skupiti na gomi- padawe, prikrivawe neslagawe,
lu ili u grudve. ispu{tawe > srp lopov, lopina, lumperaj.
lp‡ lpin‚ti, ljin‚ti (= lj‡), udruìti, luš, lošate, lošajati, pruìti otpor,
pome{ati. podneti bol, sijati: lotajate, govo-
riti, svetleti; 2. lošati, lutjati,
l’ , lun„ti, lun‡te, ved. lunoti,
kotrqati, vaqati, svitak, vaqak,
qu{titi, odse}i, raskinuti, otr-
koprcawe: lošate, i}i, po}i.
gnuti, prekinuti, pu}i, otcepiti,
razdeliti, kidati, sakupiti, (u)b-
489
M
luš', loš'ati, qutiti,* udariti, obo-
riti, odupreti se ili ne dati, pod-
neti bol, pqa~kati (osvojeni grad): 2.
luš'ati, rotirati,* vaqati se, kotr-
qati, wihati, visiti, lebdeti, po-
meriti, drmati, tresti, staviti u m„, ne, ma ne, nebi li, da nebi, kako
pokret, proizvesti zvuk, je~ati, odje- nebi; 2. m‚, mim‚ti, -‡te, zvu~ati,
kivati, zadati udarac > srp. rotor. urlati, rikati, derati se, blejati; 3.
luh, lohati, ùdeti (za ne~im). mati, mim‡te, m‚jate, ved. mim‚ti,
lu{, lo{ati, pequ{iti,* opqa~kati, (od)meriti,podeliti, poloìti po-
ukrasti. preko; srazmera, razdeliti, pripra-
l’{, -ati, qu{titi,* povrediti; ukra- viti, oblikovati, izgraditi, poka-
siti: lu{ajati, ubiti, ukrasti > srp. zati, zakqu~iti; 4. boànski pri-
quska? devak, vreme: voda: sre}a: znawe > srp.
ma, mama, mater, mera, mir (svet), maja, mag (> ma-
gistar), maestro, maj stor: mesec, monarh, meso;
zend. mā; lit. mèrà, mesà: mote: menu, menesis; jel.
mýni: métron, metréo, magos, mátir, mitir; lat. mater,
metior, magus, mensus, mensura: Mēna, mensis; hald.
mag; per. maguš; prus. mense; a.s. môna, eng. moon,
mother; nem. muotar, Mutter: mâno, mâne, Mond.
m(a)b'r, -ati, navreti,* i}i, kretati.
mav, -ati, muvati,* (po)vezati > srp. muf
(naglavak); nem Muff.
m(a)vj, -ati, (po)vezati > it. Maf(f)ia.
mad, m„djati, ved. madati, -e, mediti,*
veseliti se, radostan, nasla|ivati
se, zabavqati se, biti pijan, uì-
vati u blaènstvu: kqu~ati, uza-
vreti > srp. med, meze, me|a, me|u, “mminxa”;
zend. maidhja; jel. méd(d)os, mádao, méthu, méthi;
lat. medius, madere, margus; lit. midús, medús; eng.
mid: mead; nem. meth.
m‚—, -ati, izmeriti, teìna.
maj, -ate, majati,* i}i, kretati > srp. maja.
ma)kk, -ate, maknuti,* i}i, kretati se.
mak', -ati, micati,* i}i, kretati > srp.
makaze: magaza.
m(a)k{, -ati, makqati,* sakupiti, go-
mila: qut; 2. mƒk{, leteti, RV IV, 45
> lat. musca; {p. mosca, mosquito.
mal, -ate, malajati, mariti,* dràti,
posedovati > srp. mal, mala, m arva; lat.
malus; jel. mélas; lit. mólis, mélunas.
m(a)ll, -ate, dràti, imati.
490
m(a)mb, -ati, i}i, kretati > {p. mamba, vr. (po)tresti,

pome{ati, umutiti, pra-
igre; zulu mamba, vr. zmije. viti maslac: 2. mu~iti, povrediti,
man, -ut‹, mƒnjate, mneti (nom. mnim),* uni{titi > lat. ment(h)a; jel. mínthi; lit.
mentùre; eng. mint; nem. minza, Minze; a.s. minte.
misliti, zami{qati, o~ekivati,
naga|ati, naslu}ivati, (po)smatrati, m(‚)nt', -ati, povrediti.
biti istog mi{qewa, misliti m(a)–š', -ati, èleti, èqno o~ekivati.
ispravno, slagati, èleti, prime- man', mƒn’aate, odobriti, dodeliti, da-
titi, nau~iti, znati, razumeti, shva- ti, pokloniti, uve}ati: re}i: sijati
titi, ponuditi > srp. mana; hald. mani; ma` > srp. “m
maw”, manit, manijak; jel.. manía, maniakós.
(= mu`); asir. manu; zend. man; eng. manu, mane; m(a)w~, -ate, mawkati,* prevariti,
jel. mánnos, monnós, mémona, méno(s); eng. man, dràti: pove}ati: oboàvati, sijati
mind; lat. monile; mens, meminisse, monere, Minerva, > srp. m awak.
manus, ruka, -alis; nem. Mensch, man, memen, Man-
m(a)wx, -ajati, o~istiti ili biti sve-
nus; mane, Mähne, lit. mineti.
tao: vikati > srp. manxa, min|u{a.
ma–, ma–ati, vikati, mrmqati ma)rb, -ati, i}i kretati.
m‚n, -(aj)ati, manisati,* po{tovati, m(a)rv, -ati, i}i, kretati se: proizve-
uvaàvati: veliki.
sti poseban zvuk.
m(a)•g, -ate, i}i, kretati > srp. mangala. m‚rg, -a(ja)ti, margate, merkati,*
m(a)•g', -ati, ukrasiti: po~eti: kriviti, traìti, pretraìvati, trud da se
krivica, prevariti > srp. mangup, Mon- ne{to postigne, nastojati, kupiti,
gol, mongolizam; lat. mongolismus.
pitati, moliti, zatraìti ne{to
m(a)nd, mƒndate, -i, veseliti se, biti od nekoga, zaprositi > lat. margo, margi-
radostan, pijan, zapaliti, nis; nem. Mark; fr. marquant; eng. marketing.
odu{eviti, obasjati, veli~anstven m(a)rk, -ajati, merkati,* markirati,*
ili lep; 2. zadrà(va)ti, ostati, za- sluìti kao izvor re~i: i}i, kre-
stati, zaustaviti > srp. mandra, mandra- tati: razmera, razdeliti, pripra-
gora; jel. mandragoras, mandra; lat. mandragora; viti, izgraditi, oblikovati, pok-
mandatum; hindi mandara; port. mandarim. azati, zakqu~iti > nem Mark; fr. marque;
m(a)–—, -ati, nakititi, obu}i: veli~ati, it. marca.
hvaliti > srp. mandal? m(a)r~, -ajati, mr~iti,* zgrabiti, uzeti:
m(a)•k, -ate, mawkati,* kretawe ili vikati.
ukra{avawe: obja{wewe. m(‚)rx, -ajati, ~istiti.
m(a)•k', -ati, i}i, kretati. m(a)rx, m™(i)wxati, marxati, mr-
m(‚)•k{, -ati, èleti, teìti. nxati,* vikati > srp. ma~or.
m(a)–š, -ajati, demantovati,* posredo- mas, -jati, meriti, podeliti > srp. m asa:
vati > fr. démenti. mast, maslina. mesiti?
m(a)ntr, -ƒjate, -i, mandrqati,* savet, m(a)sk, -ate, maskirati,* i}i, kretati >
namera, preporuka, obazriv, konsul- srp. m aska, n lat. masca, fr. masque.
tacija, odlu~nost, odrediti, utvr- mat', maš'ati, matirati,* stanovati:
diti, raspraviti, savetovati, odlu- biti opijen, otrovati > srp. mat.
~iti: posvetiti se svetim i magij-
mah, -ati, mahƒjati, ma{iti,* maziti,*
skim tekstovima, op~initi re-~ima
veli~ati: veliki, snaàn, jak,
ili ~arawem > hindi mantra, jel. Méntor.
mo}an: probuditi, po{tovati, ce-
ma(n)t', -ati, ved. mƒnt’aate, mantati,* niti, slaviti, odu{eviti; 2. mƒh, ve-
brzo zavrteti, me{ati, vrteti liki, snaàn, obilan, piqiti: star,
{tapom da bi se dobila vatra:
491
-inski, RV I, 71 > srp. mo} (mn. mo{ti): razumeti > srp. Mina, jel. Mino? minýo; lat. min-
major, maza; lat. magnus, mactus, mahimum, -mus; dere; nem. minniro, minre, minder, a.s. min.
jel. mégas; eng. much, mickle; st. nem. michel, a.s. m‡v, -ati, umivati,* muvati,* kretati
micel, mucel. se; 2. udebqan, korpulentan > srp. moba,
m‚h, -ati, -ee, meriti, podeliti > srp. eng. moove.
maher, ar. Mahir, ve{t, sposoban, nem. mig', -aati, = mih.
Macher. mid (= med), “razumeti”, “ubiti”; 2.
ma~, -ate, ma~evati,* tu}i, zabiti, lumi(n)d, m‹date, m‹djati, mindajati,
pati (pesnicom): mlevewe: prevariti, medajati, ugojiti se.
zao ili arogantan > srp. ma~. mid’, med’aati, -e (= med').
m(a)xx, -ati, ved. mƒxxati, mazati,* po- m(i)k{, -ati? (po)me{ati, pripremiti
tonuti, spustiti, uroniti, natop- > eng. mix, mixer.
qen, poplaviti propasti: uni{titi
oti}i u pakao: zabosti, posaditi >
mil, -ati, -e, milati,* sresti, udr-
uìti, okupiti, nai}i na, sastati
srp. maza (jelo), majdan: magma; lat. mergere; jel.
se sa nekim, skup{tina, po}i zaje-
margaron, magma; tur. macun; fr. margarine; lat.
dno > srp. molitva, (i)mela, melez, milet.
majjan?
ma{, -ati, mahati,* zujati, praviti bu-
m‡l, -ati, militi,* mio, zatvoriti o~i,
treptati, `mirkati, skupiti, oku-
ku > srp., meh, ma{a.
piti > srp. milina.
ma{, -ati, povrediti. m‡m, -ati, mimoi}i,* mamiti,* kretawe,
me, majate, mewati, promeniti, tram- govor > srp. mimo, mimika; jel. mima, mimikos.
piti: 2. onomatopeja jarca > srp. m e,
m(i)nv (= pinv).
m(i)wx, -ajati, govoriti ili sijati.
onomatopeja jarca, mena.
mev, -ate, bogosluèwe, sluìti.
med (= mid). mis, mˆsjati, micati,* i}i, po}i > srp.
mis (= mac), lat. missio.
me—, me—ati, biti lud. mit', met’aati, -e (= mid'), mitariti,*
mep, -ati, i}i. (pod)mititi,* sjediniti, spojiti, sre-
meš, -ati, biti lud > eng. mad. sti se, promenqiv, RV I, 113, u~estvo-
met' -ati (mit'). vati u sva|i > srp. mit, mitra; jel. mitos,
mi, -n‘ti, mˆnute, minuti,* u~vrstiti, mítra: lat. jel mitra.
postaviti (da stoji), osnovati, izgra- mih m‹hati, -e (= mig’), izbaciti vodu,
diti, odmeriti, odlu~iti, opaziti, mokriti; 2. magla, izmaglica, pqu-
znati, izbaciti, rasterati: smawiti sak, provala oblaka > srp. magla, rus.
se, ublaìti, oslabiti, zalutati, mgla, lit. migla; jel. mega, ómheīn, lat. mingere,
prekr{iti, povredit > lat. minus. mejere, nem Mist? a.s. mîgan.
m‡, minati, -ite, ved. min„ti, minuti,* mi~', mi~~’aati, povrediti, dosaditi,
u~vrstiti, postaviti (da stoji), osno- smetati > srp. mi~a (u pri~i), imp. mi~i!
vati, izgraditi, odmeriti, odlu~iti, mi{, me{ati, vikati, qut, -it.
opaziti, primetiti, znati, izbaciti, mi{, -ati, migati,* otvoriti o~i,
rasterati: smawiti se, ublaìti, treptati, suparnik, takmac, tak-
oslabiti, zalutati, prekr{iti, pomi~iti se, odmeriti snage; 2. me{ati,
vrediti, pogaziti, promeniti, de- poprskati, ovlaìti.
limi~no izmeniti; 2. majati, m‚-
jajti, i}i, kretati se:
mi){r, -ajati, me{etariti,* me{ati >
srp. Misir, me{etar: jel. mísgo, mígnum, lat. mi-
492
scere; nem. misken, mischen; lit. misti, maisztas; a.s. rascepiti, interval, slu~aj,
miseian. mogu}nost, gre{ka: ubiti, razoriti
mj(a)k{, -ati, pri~vr{}en, odmarati > srp. m rva.
se, prisutan, postojati. mr(i)g, -ajati, progawati, loviti, ju-
mlai, mlajati, -ee, trom, mlitav, obes- riti, (is)traìti, ispitati, izvi-
hrabren, iscrpqen. deti, razmotriti, proveriti,
ml(a)k{, -ajati, malaksati,* se}i, po- pose}ivati, ciqati, smerati, upe-
deliti > srp. malaksao. riti na, nastojati da se ne{to po-
ml(e)v, mlevate (= mlai), mleti,* pro- stigne, èleti, zatraìti, zamo-
pasti, raspadati se, uvenuti, ne- liti > srp. mrga hindi mrdanga, bubaw za te-
stati, is~eznuti: umoran, trom, po- rawe zlih duhova? lat. mars, morior.
ti{ten, oslabiti > srp. mleven? m™(i)—, -ati, -–‚ti, graciozan, povoqan,
ml(e)š, -ati, mlatiti (re~ima),* biti lud oprostiti, qubazno postupati, po-
> srp. zamlata. {tedeti, u~initi sre}nim, rado-
ml(e)~', mle~~’aati, nejasno govoriti
vati se, veseliti se, uìvati > srp
mrviti? asir. Marduk; jel. Bradýs; lat. mollis.
(kao stranac)
m™(i)d, -n‚ti,
> srp. Mleci.
pritisnuti, udarati, zga-
ml(u)w~, -ati (= mlu~).
ziti, drobiti, gwe~iti, strugati,
ml(u)~, ml‘~ati, (s)mla~iti,* oti}i, sudariti, (na)gaziti, harati pusto-
i}i, si}i, ublaìti, uti{ati, ot- {iti, ubiti: obrisati, milovati,
i}i naodmor > srp. mlak. pome{ati, pro}i skroz, dose}i,
mn‚, manati (= man) > srp. himna; lat. nōmen; pre(te)}i > jel. ámaldýno. mrdnuti?
jel. ónoma, himnos; eng. name.
m™(i)d', mard’ƒƒti, -ee, mrdati,* zanema-
m(o)k{, -ate, traìti isporu~ewe, os- riti, ostaviti, napustiti: navla-
loboditi, odre{iti, odvezati, od-vo- ìti: hvatati, dirati; 2. m™ˆd’,
jiti, izvaditi, izvu}i, oduzeti, te}i, borba, bitka, RV I, 174.
strujati > srp. Moko{, Moko{ica; ilir. m™(i)–, -ƒti, gwe~iti, razbiti,
Moshi; rus. Moskva, bibl. Mo{es.
gwe~iti, drobiti, ubiti: udenuti,
mr(a)k{, -ati, mrik{ati, mre{kati,* ovejati.
natrqati, (na)mazati, zamrqati, sku- mr(i)t, -jƒti, raspadawe, trule`,
pqati: nejasno ili neta~no govoru{ewe, rastvoren, razloèn, ne-
riti. stao.
mr(a)d, -ate, mladiti,* gladak > srp. mlad. m™(i)~, -jjati, mar~ajati, povrediti, sme-
mr(e)—, -ati, lud. tati; 2. mrˆ~, pretwa, nepravda,
m™i, -jƒti, -e, mƒrate, marati, moriti,* uvreda, povreda, RV VIII, 67.
(u)mreti,* ubiti, poèleti umreti, m™(i)~', m™i~~’aate, (o)mr~iti,* pro}i,
gledatismrt; gwe~iti, lomiti, smr- is~eznuti.
viti > srp. mirijada, mramor, mart, Mora, mo- m™(i)x, m„r{ti, marxati, (o)brisati,
riti, Moran,-aa; zend. mar, mareta; lit. mìrti; lat.
(o)~istiti, polirati ukrasiti, gla-
mors, -tis, mare? moricor: murmurare; jel. brotós, mro-
diti, timariti kowa, odneti, obi-
tós, muriós, murias: marmaíro, mormýro; a.s. Môr;
laziti, lutati > srp. mleko; lit. mìlsti; ?
eng. murder, murmur, moor; nem. Mord, morden: mur-
lat. mulgere; jel. ó-mórgnimi, á-mérgo; nem. melken,
melu.
Milch; eng. milk.
m™‡, m™i–‚ti, mrwaviti,* mrviti, m™(i){, -ƒti, mre{kati,* gladiti, mi-
gu`va, gomila, smrtni udarac, raz- lovati, smatrati, odràvati > lat.
bijawe, propast, slom, uni{tewe, mulceo.
prodor, proboj, pukotina, prelom,
493
m™(i){, -jjati, mar{ajati, mrzeti,* za- ilipove}ati, narasti postati jak,

boraviti, nepa`wa, -qiv, ko ne èstok, ispuniti, svuda prodreti,
pamti, zanemariti, nepo{tovawe, dopreti: onesvestiti se, postati be-
podneti, oprostiti, izviwewe, doz- zose}ajan, nesvestan, oglu{iti > srp.
vola, gledati kroz prste, dosa- murta.
|ivati, uznemiravati, podneti ili mus, -jati,mu{trati,* razbiti, ise}i
trpeti ne{to, ma {ta od, ne dati na komade, uni{titi > st. srp. musia, jel.
mira, razmi{qati; 2. trpeti; (pod)no- mýs;lat. mus; nem. mus, Maus; eng. mouse.
siti,3. mar{ati, -e, isprskati, si- m(u)st, -ajati, s(a)kupiti > srp. mo{t ({ira);
pati > srp. mr`wa. nem Most.
mr(u)~, mro~ati, (s)mra~iti,* (ot)i}i, muš, -ati, moša(ja)ti, motati,* gu`va:
pomeriti se > srp. mrak. gwe~iti, mlevewe, lomqewe > srp. mu-
m’, mavate, muvati,* (po)vezati, veza, tavxija.
u~vrstiti; 2. ~in povezivawa > srp. muh, m“hjati, -e, zapawiti se, za-
muk. prepa{}en, besvestan, zbuwen, ne-
mud, modajati, me{ati, ume{ati, snala`qiv, gre{iti, zalutati,
me{avina, sjediniti; 2. m‘date, -i
i, izjaloviti se, neuspe{an > srp.
radovati, veseliti; 3. m“d, radost, mehur;eng. amazment.
sre}a zadovoqstvo, veselost > srp mu~, mo~ate, prevara, -iti, obmana; 2.
m oda, modla, lat. modus, -dulus, mera, fr.
m udar,m muw~ƒti, -e, mu~ƒnti, mu}kati,*
mode, nem. Model. mu~iti,* osloboditi, (po)pustiti,
mu—, mo—ati, gwe~ewe, mlevewe. osloboditi, raspustiti, otezati, na-
mul (= m’l). pustiti, ostaviti, odre}i se, pre-
m’l, -ati, ukorewen, u~vr{}en > srp.
stati, prepustiti se, odustati,
mulac, amajlija.
dopustiti, ustupiti, dati, darivati,
oterati, slati, odbaciti, izdavati,
mu(w)x, -aati, moxati, domun|avati,*
iskrcati, baciti, otarasiti se,
zvu~an; proizvesti poseban zvuk;
pobe}i, kloniti se, iskqu~iti iz,
moxajati, muwxajati, zvuk, ~i{-
obespraviti, odvezati, ispregnuti,
}ewe > srp. muwa, rus. molniй.
ispuniti (obe}awe); 3. spasewe, oslo-
m(u)w~, -ati, i}i, kretati se: preva- bo|ewe; kapqica> srp. mukte (mufte),
riti, lo{. m o~a, m o~iti; jel. mýsso, m’kos, muktís; lat.
mu–, -ati, muntati,* obe}ati. mungo, mucus.
m(u)–š, -ati, gwe~iti, mleti. mu~', mu~~’aati (= ju~’).
mu)–š', -ate, izbe}i, za{tititi. mu{, -aati, -–„ti, m‘{ati, mu}kati,*
m(u)–—, -ati, se}i, gwe~iti, mleti: po- ukrasti, opqa~kati, otimati, kra-
topiti, ~istiti: brijati. sti, oduzeti, osvojiti, o~arati, od
mur, -ati, morati,* uplesti, povezati; 2. u{eviti, zaslepeti, obmanuti, zam-
m“r, uni{tilac, neprijateq, RV ra~iti, potamneti, zamutiti, uni-
VIII, 55. {titi, slomiti; 3. pqa~kawe, un-
m(u)rv, -ati, (po)vezati, ~vor i{tavawe > srp. mu}ka.
m’{, -ati, ukrasti, orobiti, pqa~ka;
> srp. murva
(dudiwa)? Murva, zem. ime.
m(u)r~', -ati, (na)murga~iti,*
postati 2. m”{, lopov, mi{, RV I, 105,
~vrst, masivan, zgusnuti se, smr- odno{ewe, gu{ewe., uklawawe > srp.
m i{; lat. mus, musculus; nem. mus, eng. mouse;
znuti, ukrutiti, poprimiti oblik,
Maus; jel. mis, mýshon.
sadràj ili gustinu, pro{iriti
494
N
n(a)rb, -ati, -ee, i}i, kretati se.
n(a)rd, -ati, rondati,* rikati, urlati,
(za)vri{tati: i}i, kretati, pome-
rati se.
nas, nƒ{ajati, izgubqen, is~ezao, ne-
nab', nƒb'ate, nabiti,* rasprsnuti se, stati, oti}i, pribliìti, pridr-
pu}i, pocepati na komade, povre- uìti, kopulacija 2. nas, nama; 3.
diti, raniti; 2. povrediti, -lac, RV nos, RV II, 39 > jel. né(s)omai, na(s)ío, nýstos,noi,
I, 174 > srp. nebo; lat. nebula; st. nem. nebul, no; lat. nos, noster, nas-turcium, (st. lat. nis), no-
oblak,nem. nëbul, Nëbel; jel. néfos, néfeli; a.s. nifal, stril; eng. nose: nostril; zend. na; lit. nósis;nem. Nase,
tama. genesen, ginësan.
nad, nƒdati, nadati (dreku),* {iriti se n‚s, -ate, proizvoditi zvuk.
na sve strane, vikati, proizvoditi naš, -ati, igrati, glumiti, prikazivati,
zvuk, urlati, bu~an, grmeti, plaka- izvoditi, imitirati; povrediti, ra-
ti, je~ati. niti, pasti: svetleti, sijati > srp.
na—, n‚—ajati, pad, padawe > srp. nadole. natur{~ik.
n‚d', -ate, nadati,* traìti pomo}, pi- n‚t', n„t'ate, ne}kati,* zamoliti, tra-
tati, moliti > srp. nada. ìti pomo}, nastojati, pridobiti,
naj, -ate, i}i, pro}i: za{tititi > srp. imati mo} > nem. genāde; st. saks. nātha.
“n
naj”? nah, -jati, -e, zavezati, pri~vrstiti,
nak(k), -ajati, uni{titi, ubiti > srp. no}, umotati, obavezati: naoruàti se; 2.
rus. no~, zend. nakht(u)ru; lit. naktis; jel. ný, niz, nƒh, (po)vezat > srp. niz: nahija: nadev; lat.
niktos; lat. nox; eng. night; nem. Nacht; a.s. neaht, nectere; nem. Nestel?
niht. nax, -ate, stideti, posti|e > srp. nag, naxak;
n(a)k{, -ati, -e, nasuti,* pri}i, (do) zend. naghna; eng. nude, naked: lit. nugas; nem.
sti}i. nackt; a.s. nacad.
nam, nƒmati, namamiti,* nameniti,* sana{, nƒ{ati, -e, na}i, (do)sti}i, po-
viti, zaviti, nagnuti: sagnuti se, sti}i, sresti se sa; 2. is~eznuti, ne-
popustiti, pokoriti se, odvratiti, stati, oti}i, pobe}i, pomeriti,
okrenuti, ciqati, dozvoliti, ustu- uni{titi, ugasiti vatru (poàr):
piti: tih ili miran > srp. naime; zend. licem u lice (izbliza) > srp. na{te,
nam, nemaiti; per. namas; jel. némo, némos, nómos, na{tinu; lat. nac-tus-sum, nox, nocere.
ónoma; lat. nōmen, nemus; nem. namo, nëman, ned, nedati, i}i, te}i: osuda, krivica;
nëmen, nehmen; eng. name, a.s. nama, niman. 2. ne zaista, da ne bi, kako ne bi >
n(a)mb, -ati, i}i, po}i srp. nedelo; zend. noid.
n(a)nd, nƒndati, -e, veseliti (se), ne{, -aate, i}i, kretati se > jel. Nestor.
uìvati, radovati se, biti zadovo- n‡, najati, -e, ninati,* najaviti,* voditi,
qan. uputiti, upravqati, usmeriti, vla-
na(•)k', -ati, nak'jati, nakaniti,* i}i, dati, odvesti, tragati, slediti, pro-
kretati se > srp. nakaza, nokat; lit. nágas,eng. goniti, na}i, ustanoviti, uveriti
nail, nem. Nagel; jel. ónuz; a.s. naegel, lat. unguis. se, saznati, napredan, na prvom
nal, -ajati, naliti,* mirisati: (po)ve- mestu, povu}i (liniju), uzrokovati
zati: govoriti, svetleti > srp. miqe; (kaznu), voditi proces: odlu~iti;
eng. mile eng. enough; nem. genug; a.s. genâh; lit. ugrabiti, oèniti se, do}i u neko
neszti; jel. nekoýs? stawe, pristupiti kao svedok; pret-
voriti se u tigra: zadovoqiti: spa-
495
liti: nadzirati religiozni ~in; 2. > st. srp. nav, mrtva du{a, srp. nu, nov,n
neva,
vo|ewe, vo|a; 3. njeti, u}i, prodreti, navod, Nav, rus. navь; zend. nū; nava; lat. nāvis,
stupiti: do}i ili upasti u > srp. novis, novus, nauta, nunc; prus. nowis; nem. Nachen;
nit, naja, Nestor, ni{~i; zend. nar, nira. jel. ný, nun, naýs, naý-tis, néos; eng. new; nem. nu,
niv, -ati, nivelisati,* ugojiti se. nun; a.s. nîwe.
n(i)k{, nˆk{ate, probiti, probu{iti, n u d, -ƒti, -e, nuditi,* probosti, pro-

prolomiti. biti, gurati, terati, pokrenuti, na-
goniti, draìti: udaqavawe, pom-
n(i)ns, ninste, pozdrav, poqubac, do-
erawe, rasterivawe, odneti, sklo-
ta}i.
niti, skinuti, premestiti, prese-
nil, -ati, razumeti sa pote{ko}om, ne- liti, ukloniti: preduzimawe, po-
mogu}, neprobojan > srp. nivo. dsticawe, navaqivawe; 2. odlu~an,
n‡l, -aati, potamneo, tamna boja, lila preduzimqiv > srp. ponuda, nutkawe.
ili qubi~asta > srp. lila (boja), Nil. nu—, -ati, nauditi,* bolan udarac, ubi-
n(i)nv, -ati, poha|ati, prisustvovati, ti.
brinuti, paziti.
ni(n)d, nˆndate, nauditi,* okriviti,
prebaciti, kuditi, osu|ivati, poni-
àvati, prezirati, rugati se, isme-
javati > jel. ó-neidos.
n(i)wx ninkte (= nix).
nix, ninkte, prati, ~istiti, hraniti,
izdràvati > jel. nízo, nem. Nix, Nixe;a.s.
nicor.
ni{, ne{ati, razmi{qati, mediti-
rati, prihvatiti s razmi{qawem;
2. no}> srp. ni{a, ni{an, Ni{ (Niza); nizejke
(nize) > jel. Musa; asir. ni{u; tur. nisançi.
n(i){k, -ajate, meriti, vagati, upore-
diti > srp. niska, nisko, -o
ost.
n™‡, n™i–‚ti, voditi; 2. n™ˆ, n™i–ati,
~ovek, heroj, li~nost, uqudnost; ve-
likoslovo; glavica ili (bog), okru-
glina patuqastog dela sun~anika >
srp. narod; zend. nar; st. lat. nero(n), lat. Nero; jel.
á-nír.
n™i)t, -jati, -e, plesati, igrati, glumiti
na pozornici, prikazivati, glumi-
ti.
n“, sada, upravo, odmah, zaista, izvesno;
2. oru`je, vreme; 3. i}i, pomeriti se
sa mesta: pohvaliti, govoriti u
slavu; 4. nauti, proizvesti zvuk,
veli~awe, hvala, slaviti, vikati,
komandovati, urlik, grmqavina 5.
n‚vajati, navijati,* hvala; 6. n‚va-
jati, zaglibiti se do gu{e? 7. brod
496
O P
ok', -it‚, ok'ati, okititi:* suv, su{an: p‚, pˆbati, -e, popiti,* piti (obilno),
biti u stawu, dovoqan: odbiti > srp. iskapiti, progutati, usisati, isc-
oki}en, jel. ýgiés, aýgí; lat. vigere, augere, augur, rpsti, oèdneti: 2. pijewe, è- dno
augustus, auxilium; eng. eke. piti; 3. p„ti, posmatrati, dràti,
ol(a)–—, -ati, olindrati,* izbaciti, odbrana, braniti: za{tititi (zemqu),
isterati, napustiti > srp. olindran. pravilo, upravqati, posmatrati, po-
o–, -ati, ukloniti,* odstraniti, odu- setiti, slediti; 4. ~uvawe, za{tita
> srp. pop, patriota, patrijarh; jel. papas, patir:
zeti: (po)vu}i, potezati > srp. zaklon, na-
páomai, peépoka,pépamai, po-u; lat. pōtus, pōtum,
klon.
ox, -ati, oxajati, oja~ati,* mo}an, jak,
bibo, papa, pater, pasco, pabulum; tur. papaz; per.
pita; eng. father; nem. Vater.
vitalan > srp. Osman, Osmanlije; zend. avjanh;
pav, -ate, puvati, i}i, po}i > srp. puvawe.
pad, -ati, stati, u~vrstiti; 2. padjate, -ii,
padati,* pasti, sru{iti, propasti,
gubiti snagu, ticati se, primeniti,
sudelovati, posmatrati, zapaàti;
3. pƒd, noga, do nogu, korak, ~etvrt >
srp. pad, pod, upad; jel. poýs, podos: pēdon; lat. pes,
pedis, peda,oppidum; eng. foot; nem. Fuss.
pai, p‚jati, suv, su{iti, uvenuti.
pa(i)–, -ati, i}i, poslati: zagrliti.
paj, -ate, opajati,* i}i, kretati se
p‚j, -ajate, izbaciti sekret.
p(a)k{, -ƒti, pa{kati,* uzeti, izme-
riti, deo ili strana > srp. pa{a (pa-
{enog),per. peksijan, lo{ ~ovek. ? nem. Pack, pa-
cken, eng. packet.
pal, -aati, paliti,* i}i, po}i, kretawe,
pre}i u neko stawe, pruàwe, pre-
laz > srp. pleva; lat. palla, palleo, paelidus, pal-
lus; jel. Palas, Palada; pelitnós, poliós; fr. paille; lit.
pelai,palea, palvas; eng. fellow; nem. falo, val, fahl.
p‚l, -ajati, posmatrati, ~uvati, {ti-
titi, zakon, upravqati, (o)dràti,
odbrana > srp. Vari, palija, palamar.
p(a)ll, -ati, i}i, kretati se > srp. palanka;
jel. pilos; lat. pains.
p(a)mb, -ati, i}i, kretati se.
pan, pƒnate, zapawiti,* dostojan ob-
oàvawa ili divqewa, radovati se,
497
zadovoqewe, iznenaditi, saznawe, prolivati, zapaliti, rasplam-

(zub),
~uditi, diviti, hvaliti. tati se, baciti (kocku), usmeriti,
pa–, pƒ–ate, diviti se, vredan div- pospe{iti, nametnuti, zadati, zave-
qewa, isticati vrline, hvaliti, sti, namamiti, izdati, izneveriti,
zahvalan, veseliti se, uìvati, ra- poùriti, prepoloviti; 3. letewe,
dovati se > srp. plen: penez, pana|ur; eng. padawe > srp. patka; zend. pat (panthan); jel. pé-
pannu. tomai, pí-pto, pterón; pacho,patos, patetikos; lat. peto,
p(a)–—, -ate, i}i, kretati se, skupiti na potiri, penna (< pesna, petna); eng. foot, feather; a.s.
fót; nem. Feder.
gomilu: (u)ni{titi.
p(a)nt', -a(ja)te, i}i, kretati se > srp.
paš, -ati, i}i, kretati se, te}i: rastu-
panta, pantqika, Panteon; prus pintis; lat. pontem;
riti, otvoriti, p‚šajati, povezati,
jel. pátos.
umotati: govoriti, sijati > srp. patoka.
p(a)n{, -a(ja)ti, uni{titi, razoriti. pat', pƒt’aati, uputiti,* i}i, kretati se:
leteti: baciti, poslati.
pa(w)~, -ati, -e, ra{iriti, u~initi ja-
snim; 2. pƒ~ati, -e, pe}i,* ra{iri- paš', -ati, platkati,* izraàvati, ~i-
ti, u~initi jasnim ili vidqivim; tati, glasno ponavqati, recitovati,
kuvati, prìti, pripremiti jelo, ve`bati, ponavqati ili izgovarati
svariti: dozrevati, dovesti do s-a boìje ime, dozivati (duha), pa`-
vr{enstva, razviti se, pretvoriti qivo pro~itati, produàvati, ci-
se u ne{to; 3. kuvawe, pe~ewe > srp. tirati, navoditi, pomiwati, izja-
pe}, pakao, penxer, vekna; zend. panjčan; jel. pésso;
viti, saznati > srp. patarica; it. pa-
pénte; pexámidion,lat. coquo, quinque; tur. peksimit;
tetico; jel. páthos, pathētikós.
eng. fifth; nem. funfte; backen, bäckerei; lit. peuk; pa{, pƒ{jati, -e, (o)paziti,* videti, vi-
it. pizzeria, panziera? deti duhovnim o~ima, posmatrati,
pa(w)x, -ati, postati uko~en ili krut, primetiti, uo~iti, imati udela,
RV X, 105. podneti, izloìti se, saznati, sma-
trati, napisati, izmisliti, rasu-
p(a)rv, -ati, pervaziti,* puwewe, napu-
|ivati, proveriti; 2. pƒ{, prizor,
niti
RV IV, 3. p‚{ajati, pri~vrstiti, ve-
> srp. paravan.
p(a)rd, to break wind downwards zati > srp. pi{man; zend. pasu; hindi pašu; jevr.
p(a)r–, -ajati, olistan, zeleneti se > jel. paschu? lat. pecu, post, -erus, pac-iscor; prus. pecku;
Parnasos, lat. Parnasus. lit. paskui; eng. fee; nem. fihu, vihe, Vieh.
p(a)r{, -ate, pr{iti,* vlaàn: rasti > pa{, pa{ati, -e, pasovati,* (po)vezati;
zend. perešu; lat. falx; jel. fálkis. omesti, sputati, taknuti, i}i > srp.
pas, -ati, -ee, opasati,* pi{ati,* (po)ve- pas: pi{a;lit. piša; lat. pise, penis, postis; jel.
zati. pé(s)os.
pat, pƒtjate, petqati,* gospodariti, peb -ate (= sev).
vladati, posedovati, odlu~ivati o pev -ate (= sev).
ne~emu, raspolagati, u~estvovati, pel, -ati, palacati,* i}i, po}i, krenuti
biti pogodan, sluìti ~asno; 2. > srp. pelene; slov. pelati,nem. Pelzer.
pƒtati, -ee, patiti,* i}i: baciti, le-
teti, lebdeti, brzo se kretati,
pe–, -ati, i}i, samleti: zagrliti.
pasti, spustiti se ili oboriti, sle- pes, -ati (= pis), pecati,* pokrenuti,
teti, potonuti, moralno pasti, iz- i}i.

gubiti poloàj (~in, stale`): imati pe{, -ate, peziti,* uticati, stremiti,
udela, desiti se, poniziti, upropa- teìti marqivo > srp. pe{?
stiti, pokvariti, o{tetiti: izbiti pi, -jati, i}i, kretati.
498
p‡, pijƒte, piti; 2. pƒjƒte, piti; ote}i, p(i)~~, -ajati, pritisnuti, stisnuti:
preliti, obilovati, bujan, nabu- ravan, nizija.
breti, ugojen, uzrok obilovawa ili p(i)~', pi~~'ajati, “pi~iti” (hodom),*
otoka, prezasititi, dizati, izbo- pritisnuti, pro{iriti se, prote-
~iti: povr{inski > srp. pi}e, piwa: jel. gnuti, podeliti, pi~~’aati, naneti
Puthija, Putho: Puthon. bol, povrediti > srp. pi~ka.
p‡—, -ajati, pritisnuti, povrediti, nau- pi{, pin{ati, -ee, isklesati, pro-
diti, o{tetiti, raniti, deprimi- kr~iti, izrezbariti, gravirati, ra-
rati, ugwetavati, zadati bol, mu~- se}i, dati oblik, pripremiti, st-
iti, opsedati (grad), prekr{iti voriti, fazonirati, kalupiti, mo-
(zavet), zanemariti, nepo{tovati, delovati; diviti; 2. ukras, ornament,
prezirati, baciti senku, zamra~iti, RV VII, 18 > jel. poikílos; a.s. fâh.
potamneti > srp. aspida; rus. aspid; pi{, pina{ti, upi{ariti (gwe~iti)*
jel. aspís, aspídos. (z)drobiti,samleti, gu`vati, mr-
p‡j, p‰jati, upijati,* zloupotrebiti, viti, nabiti, natu}i, (s)tucati, ra-
prevariti, grditi, okriviti, preba- niti, na{koditi, uni{titi, ozle-
civati, poniàvati, rugati se: ve- diti, o{tetiti, isklesati, istesati,
seliti se, radovati. stvoriti naviku, ostrastiti > srp.
pil, pelajati, piliti,* negovati, (z)ba- pe~at, piàma; zend. piš; jel. ptísso;
pe{, pi{toq,p
citi, poslati, pozvati, poru~iti; lat. pinsere, pīsere.
podsta}i naterati, prisiliti > srp. pjai, pj„jate, opajati,* nabubreti, pre-
pile, bilbil; ar. per. tur. bulbul. plaviti.
p‡l, -ati, ograni~iti, pregledati, pro- pju)s, -jati (= pju{).
veriti, zaustaviti, postati ograni- pj(u){ -jati (= vju{), pjo{ajati.
~en > srp. pila ({ega).
pl(a)b, -ate (= plav), i}i, po}i.
p(i)nv, -ati, ote}i, naduti se, preliti, pl(a)k{, -ati, pqackati (mqackati),*
obilovati, uzrok otoka, prelivawe.
jesti, konzumirati.
p(i)–—, -ajate, pindate, ponuditi,* sa- pl(e)v, -ate, (o)pleviti,* sluìti,
staviti, pridodati, skup.
~ekati.
p(i)ns, -ati, govoriti, sijati. pl‡, plin‚ti, (ras)plinuti,* i}i, kre-
p(i)wx, pi•kte, obojiti, pridruìti, tati > jel. plýno.
spojiti: oboàvati, diviti se:
ubiti, jak: stanovati, boraviti, si-
pl(i)h, plehate, plahate, i}i, kretati
se > srp. plik.
jati, govoriti, emitovati zvuk > srp.
pega, piktografija; jel. Pegasos; lat. pix, smola:
plu, plƒvate, plivati,* plutati, di}i
pictus, pingo, tingere, tinctura; it. tinta.
se na povr{inu vode, voziti se u
~amcu, jedriti, ploviti, lelujati se,
pis, pˆsjati, pisati,* pruìti se, ra-
wihati, lebdeti, vinuti se: duvati,
stegnuti, ra{iriti, povrediti, jak:
oti}i, postepeno nestati, produ-
uzeti ili dati: stanovati, boraviti:
ìti ili rastegnuti, presko~iti,
i}i, kretati se > srp. pismo; lat. epistola;
skakati, svrgnuti, ~istiti (se) > srp.
jel. epistolē.
plovak, pluta; jel. Pleiades; st. lat. per-plovere, lat.
piš, pešati, skupiti, nagomilati > lat.
pluit, pluvius; jel. plóos, ploīon; plego, pluno? lit.
pitos.
plauti; nem. flawjon, flawên, vlouwen.
pi)š', pet’aati, patiti,* naneti ili ose- pl(u)s, -jati, goreti, ope}i: udeo, akcija
titi bol > srp. patwa; jel. páthos, páschō; lat.
> lat. plus.
pati,passio, fr. passion; it. passione.
499
pl(u){, -jati, plo{ati, goreti, izgoreti, p™i, -n‚ti, pˆparti, prineti,* za{ti-
(o)prìti, opaliti (se): prskati,po- titi, (u)goditi, veseliti, radovati,
liti, namazati. odu{eviti, udovoqiti, ute{iti, bo-
p(o)w~', -ate, (o)~istiti. driti, umiriti, ublaìti, pomi-
pr‚, prati, napuniti, ispuniti, riti, uìvati, voleti, qubazan;
zasi}enost; 2. puwewe. preneti do, dovesti svesti, poka-
zati, ista}i, osloboditi, spa{avati,
pr(a)s, -ate, prasiti,* prosuti (seme),* {tititi, braniti, pratiti, poma-
prasnuti, (ra){iriti, dovesti do,
gati, nadma{iti, prete}i, isticati
proizvesti, roditi, izneti > jel. plí-
se, savladati, odupreti, ne dati se;
ris, pim-ris, prot; lat. plēnus; nem. fruo,
2. p™i–oti, prionuti,* aktivnost.>
früh.
pr(a)t',
srp. para, paor, prisan, pradavan: (r
ras)p
piriti; jel.
prƒt'ate, -i,
prostrti, Paris; pereýesthai, peráo, porós: pélekus, pélekkon;
(ra){iriti, postati ve}i ili {iri,
lat. porta, peritus; eng. fare; nem. fahren.
uve}ati, pro~utise, postati poznat
ili slavan, podi}i, prosvetleti, po-
p™‡, p™i–„ti, pleniti,* napuniti,
ispuniti vazduhom, uduvati, gajiti,
javiti se, desiti, dogoditi,
izdràvati, podi}i, osveìti, da-
pro{iriti se u inostranstvu, ot-
rovati, zadovoqiti, prekriti, raz-
voriti, otkriti, svetleti; 2. pra-
bacati, okruìti > srp. polno, paprat,
t’‚‚jati, pra}nuti, hitnuti, pro{i-
papren: kapric, fora; zend. fra; jevr. Purnim; lit.
riti > srp. pratama, prt,--ina, misir. prt (pu-
pra, pílti, pílnas; jel. pró, polý, pímplim; lat. pro,
tawa Sirijusa).
plere, plenus; eng. for, full; fulls; nem. vor, voll, viel.
pr(a)~', p™i~~'ƒti, pri~ati,* pra{ati,* p™(i)—, p™a—ati, pridati,* obradovan,
(is)pitati, saslu{ati, raspitivati
ushi}ewe > srp. pride.
se, konsultovati se, zadati brigu,
traìti, èleti, zahtevati ,moliti, p™(i)–, -ati (= p™‡), prineti* > srp. pli-
tak, plitica; jel. platis; eng. plate; fr. plateau; nem.
zakliwati > lat. preces, procus, poscere; nem.
platt.
frâhên, fragen, forskôn, forschen; lit. praszýti.
prê, praiti, pojaviti, po~eti, nasta- p™i(w)x, p™i(••)kkte (= pri~).
viti, napredovati. pr(i)t', pƒrt’aajati, (pro){iriti.
pr(e){, -ate, prezati,* i}i, kretati se; p™(i)~, p™iw~ati, p™i–akti, (po)me{ati,
2. prê{
{, pr‹{jati, prsiti,* te`wa, staviti zajedno, sjediniti, zasititi,
naterati, poslati daqe, posetiti, dodati, preterano davati; 2. (is)-
sazvati, baciti, oklevetati, prevr- hrana, okrepqewe, RV V, 74.
nuti ili pokazati o~ima, otpu- p™(i){, par{ati, pr{iti,* prskati, po-
stiti, izbaciti, odaslati, oti}i stati vlaàn; umoran, iznuren:
uprogonstvo, is~eznuti, poru~iti, dati, uznemiriti ili povrediti >
poslati poruku; 3. pritisak, pritis- srp. pri{t? lat. falx, jel. phalkis.
kati, * RV IX, 97 > srp. presa; eng. pressure, pr(o)t', -ati, -e, protnuti,* jednak ili
presing. ravan, izdr`qiv, ispuwen: uni-
pr‡, -jate, prijati;* puniti, (u)goditi, {titi, savladati, pot~initi, na-
veseliti se, radovati, odu{eviti, dvladati > srp. proturiti.
udovoqiti, te{iti, bodriti, umi- pru, pravate, (is)praviti,* priviti,*
rivati, ublaìti, pomiriti, uìv- pruìti, dose}i do, (po)sti}i.
ati, voleti, 2. drag, qubazan, ushi- pr(u)t', pr‘t’aati, te{ko disati, dah-
}en > srp. prija; lit. pretelius; lat. plere, plenus; tati, rzati.
eng. friend; a.s. freánd;nem. Freua, friunt, freund.
500
pr(u){, -–‘ti, pqusnuti,* pqu{tati pus, posajati, posejati,* (ot)pustiti,

prasnuti, obasuti, padati u obiqu, emitovati.
sipati, pokvasiti, navlaìti > srp. p(u)st, -ajati, (ne)po{tovati: svezati >
pqus: lat. pruina: eng. freeze; nem. friosan, frieren. srp. pust, pasta, pustahija; jel. paste; it. pasta.
ps‚, ps„ti, `vakati, gutati, pro`drati, puš, -ati, sputati,* obuhvatiti, zagr-
jesti: i}i, po}i; 2. glad > srp. pasti. liti, umotati, trqati, strugati, mr-
p’, pun„ti, pun‡te, pƒvate, pevati,* viti, drobiti, brusiti, tucati,
o~istiti, razjasniti, rasvetleti, povezanost > srp. oputa, putke.
razbistriti, ras~istiti, objasniti, p(u)šš, -ajati, (postati) mali, is~eznuti.
odeliti, razlikovati, dosetiti se, pu)t', -jati, sputati,* odstraniti, na-
promisliti, sastaviti, ispa{tati, dvladati, preplaviti: zgwe~iti,
iskupiti, nadoknaditi, zra~iti > zdrobiti, gu`vati: ubiti, uni{titi
srp. poj, puk; lat. putus,pūrus, pagus; jel. p’r; eng.
> lat. potens, potentia, potentialis.
fire; nem. Feuer.
p(u)~', pu~~’aati, pu}kati (fu}kati),* ne-
pu—, -ati, ostaviti, napustiti, pre- hajan, neobziran > srp. pun|a.
stati; samleti, pesni~iti.
p’x, -ajati, po{tovati, oboàvati, ce-
p’j, p”jati, smrdeti, postati smrdqiv, niti, posvetiti, inicirati > srp. pa-
truo > srp. puj; zend. pū, puiti, para; lit. puti;lat. stir.
pus, puteo, per, perendie; eng. far, fore, foul; jel. puon,
péra, pérān; nem. fern; faul.
pu{, -jati, podeliti, distribuirati; 2.
po{jati, p“{jati, pu{tati,* hra-
pul, -ati, pola(ja)ti, veliki, visok, na- niti, izdràvati, uspevati, bujno
gomilan > srp. pelikan, poqe, pol; lat. polus;
rasti, cvetati, napredovati, nego-
jel. polos.
vati, gajiti, stimulisati, pove}ati,
p’l, -a(ja)ti, prikupiti, sakupiti. prirasti, unaprediti, pomagati, is-
pu–, -ati, pobo`nost, moralno delo, sa- puniti, izvr{iti, udovoqiti, raz-
kupiti, nagomilati > srp. pu we; lat. vijati, razmotati, razviti, poka-
punctum, n.lat. punctare. zivati, sticati dobijati, posti}i,
p’–, -ajati, puniti,* sakupiti ili na- posedovati, izgraditi, postaviti; 3..
gomilati > srp. puten., it. putana. hraniti, pokazivati> srp. pu{ka, pu{pa?
p(u)–—, -ati, trqati, samleti, pretvo- p’{, -ati, brinuti, uve}ati.
riti u prah. ph(a)kk, -ati, fu}kati,* misliti una-
p(u)ns, -ajati, smrviti, samleti. pred: raditi pogre{no, pona{ati
p(u)–š, -ajati, punktirati,* govoriti se bolesno.
ili svetleti. ph(a)l, -ati, rasprsnuti, prasnuti,
pu)nt', -ati, naneti ili otrpeti bol > pu}i, rasturiti: odskok, odraziti,
lat. punctum, ta~ka, n.lat. punctare.
razmi{qati: plodan, uspe{an: pa-
sti u deo, dobiti: sazreti, prepu-
p“r, purati; furati,* prethoditi, i}i
niti, odobriti, dodatak, dodeliti,
pre ne~ega, voditi; 2. izobiqe, obi-
izbaciti, emitovati > srp. sovija, sova,
lno, RV V, 66; 3. p“r, grad, utvr|ewe,
polica; jel. phallus;eng. split, nem. spalten.
tvr|ava, zidine > srp. fore (prednost), var,
kre~, var o{, pre, prah, paroh, pirg; misir. pi-
ph(a)–, phanati, oti}i, kretati, odvu}i,
r omi; jel. piromis, pólus, páros; hindi pura; nem.
udaqiti, odliti, oto~iti, skinuti
burg;lat. puritas, n.lat. puritanus.
sapovr{ine > srp. pena, fantast.
p(u)rv, p’rvati, pervaziti,* puwewe: ph(a)r, -ati (= sphar), parati,* rasuti,
boraviti > srp. pervaz.
razbacati, rasturiti > srp. par~e: poriv.
501
R
ph(a)rv, -ati, ophrviti,* i}i, po}i.
ph(e)l, -ati, i}i, kretati se > slov. pelati.
ph(u)ll, -ati, fulati,* rascepqen, pro-
{iren > nem. Spule.
r‚, r„ti, darovati, dodeliti, davati,

pruàti, (pre)dati, ustupiti: 2. da-
vawe, sme{tawe; 3. r„ (3. rai) > srp raj,
st. srp. Irij; lat. rata.
rag, -ati, r‚gajati, sumwa(ti).
r‚g', -ate, nadleàn, sposoban; 2. uspe-
{an.
rad, -ati, razdreti, strugati, ogrebati,
okrznuti, glodati, otkinuti, ki-
dati,oderati, cepati, raspu}i se, ko-
pati, slomiti, pucati, razdeliti,
se}i,dovesti do, (po)deliti, davati:
vojni begunac, glupost > srp. razdor; lat.
rado, rodo;eng. rat.
r‚d', r‚d’jjati, ved. r‚d’aati, , raditi,*
predati, podvrgnut ili zba~en,
podle}i, sazreti, potpun, pod~i-
niti, predati u ruke, povrediti,
mu~iti, uni{titi, razoriti, ku-
vati, spremati (hranu), isporu~iti >
srp. rad.
rai, r‚vati, lajati; 2. lajawe, buka 3.
raˆ, imovina, posedovawe, roba, bo-
gatstvo > srp. lave`; lat. larrare.
raj, -ate, rajt(ov)ati,* i}i, po}i.
rak, r‚kajati, rakijati,* ukus, proba,
sklonost, uìvawe, zadovoqstvo,
primiti, dobiti > srp. rakija; hindi arak.
r(a)k{, rak{ati, -e, roks(ov)ati,* st-
raàriti, posmatrati, voditi bri
gu, ~uvati (od), odbraniti, ~uvati
(stoku, tajnu, ~oveka), vladati, imati
obzira, udovoqiti, pripaziti, oba-
zirati se, (sa)kriti; 2. ~uvati, pa-
ziti > jel. álezo,árkéo; lat. arx, arceo.
rak', -ati, i}i, kretati se.
r‚k', -ati, suv: dosta.
ram, -ate, (u)ramiti,* (pre)stati, ostati,
pri~vrstiti, privezati, umiriti se,
odmoriti se, radovati se, biti
sre}an, uìvati, istrajati, odma-
502
rati,voleti (ostati sa), igrati, za- osvetleti, radovati, {armirati,

bavqati se, imati seksualni odnos, razveseliti, ste}i qubav, oboà-
spojiti, vezati > srp. ram; lit. rìmti; jel. vati > srp. ra{a (ra~a); jel. rézo, regéus.
íréma, éramai, ératós. rap, rƒpati, roptati,* govoriti, br-
r(a)mb, rƒmbate, obesiti: zvu~ati; 2. bqati, klopotati, {aputati.
rambate, -i
i, i}i, pro}i > lit. rambus; rap', -ati, rovati,* i}i, po}i > srp. rovit.
rambókas.
r(a)p{, -ati, presuti,* prepuniti.
rab', -ati, -e,rmbati,* rabiti,* èleti r(a)rp', -ati, i}i, po}i.
strastveno, postupati (~initi) ne-
promi{qeno: stezawe, zagrqaj, po-
ras, -ati, rikati, urlati, vikati,
vri{tati, plakati, je~ati, oriti
sedovawe, sposobnost, premo}, obu-
(se), odjekivati, glasno vri{tati; 2.
hvatiti, sadràti u sebi, prihva-
rasajati, probati, uìvati, sladost-
titi, kop~a, spona, dohvatiti, uhva-
ra{}e, osetiti, opaziti, primetiti,
titi se (ne~ega) > jel. álfēin; lat. labor.
r(a)mb’ (= rab’), ramb’aate, proizvesti
svest o ne~emu, voleti, èleti oku-
siti > srp. raso, rosa,rrasa; lat. ros; jel. drosos.
zvuk, urlikati > srp. rob? romb, rabo{, ro-
bustan.
r‚s, -ate, rikati, urlati, jaukati, vi-
kati, plakati (glasno).
r(a)mp', -ati, i}i, po}i > srp. rampa, fr.
raš, -ati, zvoniti, jaukati, oplakivati,
rampe.
urlati, zavijati, vikati, vri{tati.
ra–, rƒ–a(ja)ti, veseliti se, uìvati,
raš', -ati, obra}ati,* govoriti.
zadovoqiti, radovati, razvedriti,
opu{tenili zadovoqan; 2. ra–ati, rauš, -ati (= rau—), prezirati, odnositi
proizvoditi zvuk, zvoniti, zveckati, se sa nepo{tovawem
klopotati; 3. ra–ajati, i}i > srp rana. rah, -ati, podeliti, odvojiti, ostaviti,
r(a)–v, -ati, i}i, po}i > fr. randes-vous. okaniti, odre}i, napustiti > srp.
r(a)•g, -ati, rangirati,* kretati se rahmetli, rahatluk; jel. lantháno.
rahat,r
tamo-ovamo, kolebawe > srp. rang, fr. ra~, -ajati, ranìrati,* oro~iti,* pro-
rang, eng. rank.
izvesti, stvoriti, oblikovati, na~i-
niti, sastaviti, sagraditi, ispu-
r(a)•g', -ate,ùriti se, tr~ati; svet-
niti, dovr{iti, prouzrokovati, iz-
leti: govoriti.
vesti, izvr{iti, preurediti, napi-
ra(n)d', rƒd'jati, re|ati,* naslediti, sati (kwigu), ukrasiti > fr. ranger, aran-
preuzeti, izvr{iti, uspeti, dote- ger;lat. ratio?
ran,spreman, podvr}i se, imati
udela, posti}i, biti sposoban, pro-
r ‚ x , r „ x a t i,reziti,* (pre)vladati,
upravqati, vladati (zemqom), kraq,
ricati, izvr{iti, izvesti, sti}i,
vladar, rukovoditi, sjajan, sijati,
do}i do, pripremiti, pomiriti,
blistati, pojaviti se; 2. sjajan, sla-
ublaìti, zahvaliti: povrediti,
van,svetle}i, vladar, {to je najboqe
uni{titi, iskoreniti > srp. Rada, ra-
u svojoj vrsti > srp. raja? hindi radza;
dost.
reu; lat. rex, regio; ar. ra’is; nem. Reich.
ra(•)k', -ati, i}i, kretati se.
asir.r
ra{, izgubqen koren > srp. re{ma..
ran', rƒn'ati, raniti (jutrom),* po-
rek, -ate, sumwa, -iv.
ùriti, oti}i, otr~ati, i}i, te}i >
srp. Ranilo.
re— (= rel), r‹late, jediti,* qutiti >
ra(w)x, -ati, -e, pocrveneti, rumeneti

srp. jedak.
se, uzbu|en, radostan, presre}an, za- rep, -ate, i}i: proizvesti zvuk > eng. rep?
qubiti, bojati se, obojen, slikati,
503
rex, r‹xati, -e, uzrok tre{ewa ili dr- r(i)•g, -ati, rintati,* i}i ili se po-
htawa, drhtati, tresti, treptati; 2. merati, puzati, sporo ili te{ko
r‹x, tre{ewe > srp. resa. napredovati > srp. ring, eng. ring, nem. Ring.
reš, r‹tati, -e, govoriti, pitati > jel. r(i)•k', -ati, i}i, oti}i, pomeriti se,
rhētōr, rhetorikē. puzati, gmizati, polako napredo-
re{, -ate, reàti,* urlati, vikati, jau- vati.
kati; 2. svaka ìvotiwa koja urli- r(i)wx, -ate, leteti: pokazati se ispra-
~e. vnim ili ta~nim, udesiti, prilago-
r‡, rin„ti, rinuti,* osloboditi, pu- diti,krasiti, ublaìti, u~initi
stiti, okinuti, pu}i, otcepiti se, povoqnim, dobiti, primiti > lat. rego;
razmrskan ili rastopqen, postati jel. órégo;
te~an, kapati, te}i, liti.* rip, rimpati? zamrqati, namazati, le-
™i, -–oti, -––vati, -~~’aati, ijarti, ripiti se: 2. rˆp, povrediti, prevara,
nuti,* kretati se, (ot)i}i, pomerati podvala: povredilac, neprijateq,
se, di}i se, i}i ka, nai}i, spasti, zemqa(?) RV III, 5 > srp. ropac?
zapasti, dobiti, dohvatiti, desiti rip', -ati, ripati,* preterano hvaliti,
se, pribliìti se neprijatequ, na- okriviti, prebacivati, boriti (se),
pasti, provaliti, povrediti, qu- da(va)ti, povrediti, ubiti.
titi, podraàvati, uspraviti, ™it, -‡jate, i}i, mrzeti, gnu{ati se, iz-
probiti, prodreti, ubaciti, posta- begavati, ~uvati se od, kloniti se,
viti, smestiti,umetnuti, uvrstiti, mrzeti, sva|ati se.
fiksirati, pri~vrstiti, staviti rih, -ƒti, rihtati,* lizati, poqubiti,
na, usmeriti, izru~iti, predati, zagrliti, hvaliti, uzdizati, oboà-
uru~iti, predati se, prepustiti se, vati, moliti, neprestano qubiti.
ponuditi se, prikazati, pokazati,
da(riva)ti, vratiti, lutati, ùriti
ri~, re~ati, rˆ~jate, ri–ƒkti, rinkte,
-i, odricati,* isprazniti, osta-
> srp. ruà, rujan, rusa, -l
la, orao, (jj)aarani, Arka-
viti,evakuisati, napustiti, odre}i
dija; zend. ir; lat. orior, remus, aro; st. nem. ruodar,
se, osloboditi: razdeliti, odvojiti,
aran; lit. irti, arti; jel. órnimi, érétis: a.s. ār.
ostaviti iza, istisnuti, izgurati.
rib', r‹b'ati (= reb'), ribati,* rebnuti,* ri~, -ati, pohvala 2. rˆ~, stih, sveti
pucketati, pr{tati, ùboriti, br-
stih, pohvala boànstvu, obredne
bqati, klopotati: glasno govoriti,
re~i,mrmqawe bajalica i svetih
(po)vikati, pevati, hvaliti, uzdizati
stihova > srp. riga; zend. ric; jel. leípo,loipós;
> srp. riba.
lat. linquo, licet; eng. loan; nem. leihen, lîhan; lit.
r‡v, -ati, rivalisati,* uzeti, pokriti > likti; a.s. león.
srp. rival.
™i~', ri~~’aati, uko~en, zalu|en, neraz-
™id', -jati, rasti, pove}ati, unaprediti, borit: (ot)i}i, pomeriti se.
posti}i, poboq{ati.
rix, rexate, isprìti, sasu{iti > srp.
rik', rek’aati, i}i, kretati se > srp. reka,
re{.
rikna.
™ix, arxati, -ee, (ot)i}i; nepropu{tati,
r(i)mp', -ati, povrediti, ubiti. istrajati, ~vrst, posti}i, dobiti,
™i(m)p', -ati, povrediti, ubiti, prigo- jak, snaàn > zend. êrêzu, êrêzifja; gr. órégo,
voriti, prebaciti. árgós, árgurós; lat. rectus, argentum; eng. right.
™in, -oti, i}i, kretati se, pomerati. ri{, -ƒti, re{iti,* te}i (tiho), stru-
r(i)–v, -ati, rinuti,* i}i, po}i. jati, klizati, brzo se kretati,
(ot)i}i, pomerati se, ubosti, pro-
504
biti, ubiti > st. srp. rista, srp. ristawe rup, r“pjati, hrupiti,* oblik, pred-
(takmi~ewe). stava (nar. na bini); predstava s ge-
™i{, ar{ati, strujati, (tiho) te}i, kli- stikulacijom, akt (~in), simulacija;
zati se, brzo se kretati, (ot)i}i, po- pogled, pregledati, nameravati
meratise; ubosti, probiti, ubiti; 2. (razmi{qati), prikazati, (pojaviti; 2.
™i{ati, ri{kati,* ubosti, za- r“p, zemqa > srp. hrpa; lat. rumpere; eng.
biti,zariti > zend. arshan; jel. ársin, aksi-oros. reave; nem. rouban, rauben;a.s. reófan.
ri{, re{ati, rezati,* ozlediti, ra- r’p, -ajati, podneti èstok i mu~an
niti, povrediti, kidati, pocepati, bol (èludac), povrediti, prekr{i-
is~upati,stragnuti, obrezati, skra- ti, poremetiti, uznemiriti, prou-
titi: 2. rˆ{, povrediti > srp. ris: zrokovati èstok i jak bol > lat.
reàw. rumpere.
ru, raute, rav‡ti, ved. ravati, revati,* ruš, rošate, udariti ka, protiv: sijati:
urlati, stvarati buku, rikati, jau- rošajati, gladan: govoriti ili si-
kati,vriskati, glasno plakati, cvr- jati > srp. ruta?
kutati, zujati: rasturiti (u komade), ruš', rot’aati,urotiti,* mu~iti, zadati
qut, govoriti; 2. zvuk, buka, strah, bol, boleti > srp. urota.
bitka; 3.. ravate, slomiti u komade; ruh, r‘hati, popeti se, uspeti, dizati
4. se~ewe, deqewe > srp. ravak; jel. órýo- se, sti}i, do}i do, di}i se, pojaviti,
mai; lat. raucus; ang. sak. run.
rasti, razvijati se, pove}ati se, na-
rud, roditi, ved. rudati, ridati,* pla- predovati, dobro uspevati, srasti,
kati, urlati, jaukati, dre~ati, opla- posejati, posaditi, urediti; 2. r“h,
kivati, jadikovati, àliti; 2. pla~, dizawe, rast, nicawe, izbijawe,
plakati, jecati, tuìti, preminuti. proizvedeno u ili na > srp. ruda: ro-
rud', r‘d'ati, roditi,* ruditi,* klijati, spija.
nicati, pu{tati mladice, rasti, ru~, ro~ate, ved. ro~ati, lu~iti,* si-
spre~iti, smetati, ko~iti, zakr~- jati, sjajan, ble{tav, blistav, divan,
iti; 2. zaustaviti, zadràti, obuz- lep, ugodan, -iti, prijatan, zadovo-
dati, sputavati, odvratiti, uskra- qan, èqan, ~eznuti, obasjavati, ra-
titi, suzbiti, odbiti, zatvoriti, svetleti, uìvati, voleti, odobra-
zakqu~ati, opsedati, blokirati, vati, smatrati ta~nim, imati voqu,
(sa)kriti, prestati, polivati tlo, nameravati; 2. r“~, svetlo, sjaj, le-
dirnuti, ganuti, mu~iti, oduzeti, pota, blistavost > srp. lu~, rià; gal. lu-
biti li{en, okovati, sputati, uti- xurie; jel. leukós, ámfilýki;lat. lux, -us, -uria, luceo,
cati; 3. {to neposredno predstoji; 4. lunien; eng. light; nem. licht, lieht, lioh; a.s. leóht.
crven > srp. roze; lit. rudis; jel. eruthros, ereut- rux, ruxƒti, rugati,* provaliti, raz-
hos; lat. ruber, rubeo, rufus, rudere;nem. Rötel.
biti na komade, uzrokovati bol, po-
r(’)k{, -ajati, rkati,* neobra|eno vrediti, raniti, ubiti; 2. razmrs-
stawe (hrapav), surov: suv, mr{av; kati, uni{titi, mu~iti, patwa, sla-
tlo, mrqa;kleveta, povrediti, uvre- bost, nevoqa > jel. lugrós, lat. lugeo.
diti, razdraìti. ru{, ru{ƒti, ruìti,* povrediti, ne-
r(u)–š, -ati, ukrasiti: opqa~ati. prilika, neprijatnost > jel. lýssa.
r(u)–š', -ati, biti hrom ili lew; uda- ru{, -jjati, ro{ati, ru{iti,* povre-
riti (protiv); ukrasti. diti, raniti, ozlediti, uni{titi,
r(u)n{, -(aj)ati, govoriti. rawenili povre|en, uvrediti se, bi-
ti neprijatran ili neugodan, uzru-
505
S
jan, qut, ogor~en, zlovoqan, ogo-
r~iti; 2. qutwa, bes, gnev, strast.
r’{, -ati, ro{aviti,* prekriti, rasuti,
posuti, zamazati, mrqa.
s(a)b'‚x, -ajati, -e, sluìti, po{tovati,

oboàvati, bogosluèwe: hvaliti,
slaviti; posetiti, u~estati; lepota
> srp. sevastokrator; jel. sebastos.
sag, -ati, sakriti,* prekriti, pokriti >
srp. sak, -vva, zag, jel. sakos, lat. sakkus, nem. sack,
ma|. zsak.
sag', -noti, podneti, sposobnost, povre-
diti, dorastao ne~emu.
sad, s‡dati, -e, ved. sƒdati, sedeti,*
sesti (na, u ili kod), opsedati,
~ekati u zasedi, gledati, posma-
trati, spustiti, o~ajavati, slabost,
izmoren, poti{ten, malodu{an, kl-
onuti, gubiti nadu, venuti, propa-
sti; 2. sƒd, stanovawe, obitavawe >
srp. sada, sedef; lit. sesti, sedeti? lat. sidere, se-
dere; jel. ízo, sísdo, édos; eng. sit; nem. sitzen; a.s. sit-
tan.
s‚d', s„d'ati, (u)saditi,* i}i ka ciqu,
posti}i ili dovesti do ciqa,
uspe{an, napredovati, unaprediti,
zavr{iti, pokoriti se, usmeriti ka
ciqu, savladati, pobediti, prido-
biti, prizivati duhove, potkrepi-
ti, otkriti dugove, ublaìti bol,
le~iti, zakqu~iti, zavr{iti, po-
sti}i, ispuniti, obaviti, u~ini ti,
ustanoviti, dokazati, spremiti se,
dobiti, ste}i, obavestiti se, hva-
liti, staviti u, izneti; 2. s‚d’, po-
stizawe, izvr{ewe.
sai, s‚jati, rasipati daqe, spu{tati,
odbiti, izme{ati > srp. sad, -nnica.
saj, -ate, i}i, po}i.
s(a)k{, -ti, i}i, po}i.
sal, -ati, seliti,* i}i, kretati se.
san, sƒnati, ceniti,* dobiti (kao po-
klon), ste}i, imati, uìvati, naba-
viti za nekog,pribaviti, da(va)ti,
(raz)deliti, uspe{an, ispuwen, ne-
506
prestano davati> per. san, ar. šan, jap. san; sa~, sƒ~ate, udruèn ili srodan sa,
lat. senex, senior, senatus, or; lit. sénas uraditi s nekim, pripojiti, sudelo-
s(‚)ntv, -ajati, -e, teìti, smiriti, vati, podnositi, treperiti, pripa-
umiriti, pomiriti > srp. santra~. dati, posve}en, slediti, traìti,
s(a)wx, -ati, i}i pro}i, sen~iti*: 2. nastaviti, pomagati, zajedni~ki, pra
sƒxati, -e, prilepiti se, pripojiti, titi, pomo}i nekome, odan, pri
zaokupqenost, oklevati, neodlu~an vrèn; 3. (= sawx), prionuti, pripa-
> lat. segnis; lit. segù. dati > lit. seku; jel. épomai; lat. sequor: socius.
sap, -ati, -e, sapeti,* pratiti, slediti, s(a)xx, -ati, (ot)i}i; 2. saxxajati, prio-
zakleti se, prokleti, prekliwati, nuti, dràti se (ne~ega), pridodati,
poniziti,grditi, okriviti, zakli- pri~vrstiti, urok prijawawa ili
wati, isterivati zle duhove, posve- zagrqaja > srp. saxak.
}en, odan > srp. soba,ssedam, sapun, sapatnik; sv(a)d, svƒdate, sladiti,* dobro okusiti,
zend. hapta; lat. sapo, septem; jel. ēptá, sébomai, ugodan, prijatan, okusiti sa zadovo-
sébas; lit. septinì; sibun; nem. saf,sippa, Sippe, sieben; qstvom, spremiti jelo, kuvati,
ar. per. tur. sabun; eng. sap, seven, god-sib, gossip; uìvati, nalaziti slast, na~initi
a.s. sap, sibb. ne{to ukusnim, za~initi, zdrav, po-
s(a)rb, -ati, i}i, kretati se. stati sladak, zasladiti; pomeriti,
s(a)rx, -ati, sƒrxati, pucketati; ~egr- ublaìti > srp. slad, strava; jel. ídomai, ídýs;
tati, {kripati; 2. zaraditi radom: lat. suadeo, suavis; eng. sweet; a.s. swêete (st. sa-
ste}i, uspeh > jel. ērpetón. ksonski. swôti).
sas, sƒsti, spavati, lew, neaktivan > srp. sv(a)n, -ati, zvoniti,* stvarati zvuk ili
sasa, {a{a. buku, vikati, odjekivati, urlati, vr-
i{tati, rikati, zujati, pevati > srp.
saš, sƒtajati, deo ne~ega > srp. su{t,
zvono, svanu}e, Svanimir; sven. Swen;lat. sonit,
su{tina; jel. ēteós.
sonus, sonare; eng. swan; nem. süss, Schwan; a.s. swin.
s‚š, -ajati, u~initi vidqivim ili o~-
sv(a)•g, -ati, cewkati,* i}i, kretati se.
iglednim > jap. satori.
s(a)tr, -ajate, -‚pajate, satreti,* (pro)- sv(a)p, -iti, ved. svƒpati, spavati,* za-
spati, leàti, èqa za snom, mrtav,
{iriti (se).
ubiti > srp. suptilan; lit. sápnas; jel. ýpnos;
s(a)šš, -ajati, povrediti: jak, ja~ina: sta- lat. sopar, sopire, subtilis; a.s. swefan.
novati, boraviti.
sv(a)r, -ajati (= sur), svaliti,* osuditi,
sat' -ajati (= {at'). na}i gre{ku, krivica; 2. svarati, si-
sah, sƒhate, -i, usahnuti,* savladati, pojati; 3. sv…r
r, sunce, svetlost (sunca),
bediti, potu}i (neprijateqa), dobiti sjaj: svetli prostor neba, raj, ime
bitku,upotrebiti silu, obuzdati, boga Nava: prostor izme|u sunca i
spre~iti, biti sposoban, ne klo- polarne zvezde: tre}e od sedam su-
nuti, istrajati, izdràti, podneti, nca > srp. Svarog, -aa, Sirena; rus. Svarga; jel.
istrpeti, podnositi, tolerisati, Seiren; lat. Siren; lit. Saule.
imati strpqewa sa nekim, imati sv(a)rd, -ate, ukus, biti prijatno.
obzira, odobriti ne{to, strpqivo
~ekatipovoqan trenutak, uzdràti
sv(a)x, -ƒte, sva|ati,* obuhvatiti,
zagr-
liti, okruìti, omotati, uviti >
se; 2. trpqewe, izdràvawe; 3. sah-
jati, zadovoqiti, ushititi, trpeti, srp. sva|a.
izdràvati, zadovoqan > srp. Sasi, Sa- sv(i)d, -jati, svedate, znojiti se, staviti
ksoni; per. hazār; jel. hília, hilioi, sísho, í(s)ho, ēshon; sredstvo protiv znojewa, slatko}a,
nem. Sieg. dra`, pomazati, natrqati, namazati
507
lekom, negovati, ublaìti, staviti si~, siw~ƒti, -e, izliti, izbaciti, iz-
tople obloge; 3. znojewe > jel. ídrós; lat. biti, proliti, uliti, oploditi, ra-
sūdor, sūdare; eng. sweat; nem. Schweiss, schwiten; a.s sturiti se u male kapi, poprskati,
wât. {trcati, navlaìti (se), umo~iti; 2.
sv™(i), svƒrati, svirati,* izre}i, proiz- rub pe{a ili haqine, dve granice
vesti zvuk, odjekivati, pevati; bli- ili me|e, horizont, RV I, 95, krilo
stati > srp. {vorc, svirala, hvala; lat. susur-rus; (sre}e); 3. (= {i~), mreà > srp. sok; st.
eng. swarm; nem. schwirren, Schwarm. nem. saf, sei(c)hen; lat. succum; zend. hincaiti; jel.
sev, -ate, -i, sevati,* stanovati, ostati, > st. srp. sklo, srp.
chulos, chumos, íkmás.
boraviti, odsesti, ostati daqe, staklo; skitski sakrijum; misir. sakal;
ìveti, ~esto pose}ivati, obila- jevr. scheschelet; germ. glesum; lat. su-
ziti, poha|ati, posetiti, sluìti, cium; eng. glas.
dvoriti, pokoravati se, po{tovati, sj(a)m, -ati, zvu~ati, plakati glasno, vi-
voleti, oboàvati, gajiti (dete), po- kati, razmotriti, odraziti.
kloniti, uìvatiu seksu, imati se- sj(a)nd, sjƒndate,brzo se kretati, te}i,
ksualni odnos; osveìti se tihim strujati, tr~ati, voziti, ùriti, ju-
vetrom, duvati (vetar), posvetiti se riti; izlu~iti, (polako) cureti, ka-
ne~emu, baviti se, prou~avati, ve- pati, isticati > srp. jendek?
`bati, upotrebiti, izvoditi, radi- sk(a)nd, -ati, sko~iti, skakati (na jednoj
ti, zasnovan na ne~emu > srp. sefte, nozi), posko~iti, sko~iti u vis, jur-
sevdisati, servis.
nuti, presko~iti, poleteti, izbaci-
sek, -ate, seknuti,* secati,* i}i, po}i, ti mlazom, iste}i, ispustiti, pasti,
kretati se. izgubiti se, propustiti, zanema-
si, sinoti, sinute, sin„ti, sin‡te, (s)v- riti: zgusnuti > st. srp. Askan, srp. A{ke-
ezati, okovati > srp. sinor, serum; jel. wazi, Skandinavija, lat. Ascanius, scandere, ascend,
ímás,ímonía; eng. set; nem. Seil. eng. skip (< Skippen)?
siv, s‰vjati, -ee, (za){iti,* zakrpiti, spo- ska(m)b', -nn‘ti, -n„ti, prepre~iti, sme-
jiti, sjediniti > srp. {ivewe; jel. kassýo; tati, RV X, 76, podbo~iti, podupreti,
(kata-suo); lat suere, sutor; eng. sew; a.s. seówian. u~vrstiti, ustanoviti: spre~iti,
sid', sed'aati, -e, i}i, kretati se; 2. obuzdati.
s‹d'ati, -ee, srediti, oterati (pla- sk(a)nd', -ajati, skandirati,* prikupiti
{ewem), suzbiti, odbiti, spre-~iti, > lat. scandere.
kazniti, zare|ati, odrediti, upu- sku, -noti, -nute, -n‚ti, skupiti,* pri-
titi, isprazniti, doteran, izvr{en, kupiti, ~upati, trgnuti, gurati: kq-
ispuwen, sre|en, uspe{an, do}i do ucati, bockati, podsta}i vatru.
ciqa,postati savr{en, sti}i do sk(u)mb', skub'n‘ti, -n„ti, skembati,*
blaènstva, vredeti, zakonit, od dràti, zaustaviti: sakriti.
va`nosti, dokaziv, imati za posle-
dicu, le~iti: udovoqiti ne~ijoj
sk(u)nd, -ate, skutarati,* sko~iti, po-
di}i.
èqi, popustiti, okomiti se na ne-
koga, pokrenuti, pojaviti se, poka- sk'(a)d, -ate, {koditi* > ~e{. {koda.
zati znawe, ve{tinu ili ume}e: sk'(a)l, -ate, skoliti,* posrnuti, tetu-
dobro skuvan; 3. sˆd'jjati, posti}i, rati se, gegati se, kolebati, nesta-
izvr{iti, ispuniti, re{iti ili lan, okliznuti se, sru{iti se,
uspeti, pogoditi metu > srp. Sida; mi- nestati, kretati se, zaustaviti, za-
sir. Izida; hindi Sita. dràti; pomalo cureti, mucati,
siš, sešati, prezirati > srp. sit.
508
~initi gre{ke, doìveti neuspeh, kret, kretati se > jel. sfendýni, afadasmós;
prikupiti, sakupiti > lat. scala. lat. pendo, pondus.
smi, smajate, smejati,* zarumeneti, po- sp(a)rd', spƒrd'ate, sprdati,* takmi~-
crveneti, blistati, {iriti se, cve- iti se, konkurisati, meriti ili no-
tati: smeti,* ponosan, drzak, bezo- siti sa, prepirati se, boriti se
brazan > srp. smeh: smiqe: jel. filommeidís,mei- protiv > srp. sprdwa.
dos, meidao; lat. mirus, mirari; eng. smile. sp(a)r{ spar{ate (= √ par{).
sm™(i), smƒrati, smerati,* zapamtiti, sp(a){, -ate, spasiti,* pokazati, posma-
setiti se, pamtiti, pasti na pamet, trati (pa`qivo), zapaàti: posma-
nezaboraviti; prou~iti, izjaviti, tra~, {pijun, poslanik (nar. Gro-
recitovati, podsetiti > srp. smer; jel. movnika): povezati, zaustaviti, spu-
mérmeros; lat. memor, mora. tati, omesti, uhvatiti, dràti, sas-
sm(i)š, smešajati, smetati,* prezirati > taviti, sjediniti, zagrliti; 2. spƒ{,
srp. smetwa. ko gleda, posmatra~, {pijun, glas-
sn‚, -jati, sn„ti, kupati, (is)prati, nik; 3. spa{ati, -e, (po)vezati, zau-
~istiti, zamrqati, namakati, pla- staviti, okovi, spona, stra`wi,
kati; 2. sn‚, kupawe, okupan, umo~en, uhvatiti; 4. sp‚{ajati, uzeti ili
potopqen > jel. náo, nāma; lat. nare;eng. sinew; uhvatiti, sjediniti, spojiti, obuhva-
nem. Sënawa, Sehne. titi > srp. spas; jel. skopí, sképtomai, skóksi; lat.
snai, sn‚jati, obu}i, umotati: razviti, spex, spicio; eng. spu; nem. spëhôn, spähen.
ulep{ati. sp™(i), -–‘ti, spremiti,* osloboditi,

sn(i)š, snešajati, i}i; voleti. spasiti, izbaviti, dobiti, smestiti,
izvu}i, pobediti, privu}i pa`wu
sn(i)h, -jati, -e, sneìti,* bitilepqiv,
na sebe, spa{avati, izbaviti, ~uvati
vlaàn, pri~vr{}en za, privrèn,
od, hvaliti, radovati se > srp. sprema.
voleti, naklonost, predati, podv-
rgnuti, ubiti: vla`nost; 2. snˆh, sp™(‡), sp™i–‚ti, povrediti, ubiti.
vla`nost, mokrina: odan, neàn > sp™(i){, -ƒti, (s)pr~iti,* (s)prezati,* do-
srp. sneg; prus. snaugis; fr. nege. dirnuti i osetiti rukama, lagano
snu, snauti, kapati, isticati, pomalo taknuti, ne`no (po)gladiti, milo-
cureti, pu{tati mleko; 2. curewe, vati, hvatati, dirati, gucnuti, po-
{trcawe, prskawe; 3. sn“, krajwa lako otpijati, prati ili polivati
granica ili ivica planine, spo- odre|ene delove tela vodom, povre-
qa{nost zemqe, zaravan, uzvisina; diti, raniti, na{koditi, ozlediti,
4. tetiva, mi{i}, snaga > srp. snaja; jel. primetiti, opaziti dodirom, do}i
néo, neýsomai.
u kontakt, dosti}i do, izjedna~iti,
uticati, posti}i, dobiti, podneti,
sn(u)s, -jati, jesti: is~eznuti: uzeti. iskusiti, da(va)ti; 2. dodir, do}i u
sn(u)h, -jati, povra}ati; vlaàn. dodir sa, segnuti ka, doìveti, iz-
sn(u)~, sno~ate, svetao, jasan. dati > srp. pr~a, sprega.
so, sjati, razoriti, ubiti, zavr{iti > sp™(i)h, -ajati, -e, èleti (nestrpqivo),
srp. {oma (obredna slaba rakija), soda, saja; hindi ~eznuti, zavideti, qubomoran > srp.
Soma;jel. Soter; lat. sērus? svrha;jel. spérho; eng. spring; nem springen.
sp(a)nd, -ate, span|ati,* oìvotvoriti, sp'(‚)j, -jate,
spojiti,* pove}ati, pro{-
aktivanost: drhtati, trzati (se), ti- iriti, gojiti se, ra{iriti, udeb-
trati, tresti, oìveti (kao dete u qati, nabujati, ote}i, nabubreti >
utrobi), ritati se, napraviti brz po- srp. spoj; lat. prosper; jel. sfilós, pisí; lit. spéti.
509
sp'(a)l, -ƒti, sfuqati,* isplatiti,* dr- re{etati, izbaciti lo{e > st. srp.
htati, tresti, vibracija, rasturawe kvjat, srp. osvit, spota, cvet;eng. spot.
> lit. pulti; jel. sfállo; lat. fallo; eng. fall; nem. fal- sp'(u)šš, -ajati, prezirati, nepo{tovati.
len. sr(a)ns, -ate, pasti, ispustiti, stresti,
sp'(a)–—, -ajati, {ala, smeh, nasmejati > ispasti, razbiti se u komade: vi-
siti: u~initi kraj, uginuti, uklo-
sp’(a)r, -ati,
srp. spadalo, {aqivxija.
{iriti se, otvoriti ili niti, poremetiti, uni{titi
propustiti {iroko; krivina, sa- sr(a)n', -ate, poveriti.
viti: otpu{tawe > srp. sfera; jel. sfaira; sr(e)k, -ate, srkati,* (ot)i}i, kretati se
lat. sphaera. > srp. srk.
sp'(a)š, -ati, ispitati,* rasprsnuti, s™i, sƒrati, saliti,* srnuti,* {alo-
pro{iriti; povrediti > nem. spalten. vati,* srati,* i}i ka, po}i nekud,
sp'(i)š, sp’eešajati, povrediti, ubiti: krenuti, protiviti se, iza}i pro-
prezirati. tiv (neprijateqa), napasti, juri{ati:
sp'i)šš, -ajati, sp'ešajati, spetqati,* otr~ati, ote}i, ùriti, kretati se,
prezir, nepo{tovawe. klizati se, (ot)i}i, pobe}i, tr~ati
sp'(u)—, -ati, pokriva~, gorwi deo, zaza, slediti, progoniti, pre}i, pro-
klon, paravan: izgovor. putovati, po~eti te}i, dovesti u
red, srediti, napraviti vidqivim,
sp'(u)–š, -ati, otvoriti, {iriti: {ala. pokazati (se), negovati, voziti, du-
sp'(u)–—, -ate, otvoriti, {iriti. vati silovito> srp. sera, sijera, nasrtaj; jel.
sp'(u)l, -ati, tresti, podrhtavati, dr- órmí, órmáo, álma, óreg; lat. salire.
htati, titrati, poleteti, pojaviti s™‡, s™i–‚ti povrediti, ubiti.
se, sakupqati: ubiti > nem. Spule.
sr(i)v, sr‡vjati (= sr‡v), spre~iti, osu-
sp'(u)r, -ƒti, sporiti,* prezreti, fu- jetiti, onemogu}iti, neuspeh.
rati,* jurnuti, poleteti, skakati,
sr(i)d', sr‹d’aati, "srediti",* ne-
drhtati, trgnuti se, naprezati, si-
izvr{iti, gre{iti, varati se, gruba
jati, blistati, svetlucati, trepe-
gre{ka; 2. gre{iti, nevernik, ne-
riti, iskriti se, sjajan, otmen,
prijateq.
planuti, buknuti, jasno, vidqivo iz-
goreti, pojaviti se, o~igledan, sri(m)b', -ati, sreb’aati, povrediti,
izloìti, pokazati se, povrediti, ubiti.
uni{titi, rastegnuti se, napeti s™i(m)b', -ati, sarb’aati, srubiti,*
luk, navesti razlog, (preterano) hva- ubiti, povrediti: surov.
liti; 2. drhtawe, tre{ewe > jel. spaiíro, s™(i)p, sƒrpati, puzati, gmizati, vu}i
sfurón; lat. sperno; eng. spur(n); nem. spor(o), Sporn. se, klizati oprezno se kretati,
sp'(’)rx, -ati, tutwava, rika, grmqa- {uwati, prikrasti se, tiho se kli-
vina, tresak, pucketawe; rasturiti, zati sa nagnutim telom drè}i se
izloèn; pojaviti se > jel. sfaragéomai. zaruke (obredno) > srp. srp, lu`. srp.
sp'(u)š, -aati, sp’oošati, sputati,* ra- serpi{ija, serpolnica; st. nem. sarf; jel. érpo, ser-
pere (sarpa), arpi; lat. sibbula, serpentina.
spuknuti se, pu}i na nekoliko ko-
mada, razdeliti se, cvetati, ra- sr(i)p’ (= srib’).
spr{iti se, pobe}i, prsnuti, pu- s™(i)x, -ƒti, srditi,*oti}i, odleteti,
cketati, smawiti, ublaìti, jasan, istovariti, iskrcati, baciti, sna-
vidqiv, iskopati (o~i), mahati, po- `no zavitlati i baciti, ispustiti,
vrediti, uni{titi, ubiti, proliti, izliti, prouzrokovati da-
te~e, izre}i, usmeriti, uperiti,
510
osloboditi, pustiti kowe da brzo st(e)p, -ate, stepovati,* poslati, baciti

idu, otvoriti (vrata); izjaviti, obja- > srp. stepenik, eng. step.
viti, izvu}i, izvaditi, vrteti, uvi- st(i)g', -nnoti, -nute, stignuti,* ko-
jati se oko, zavrteti, stvarati, ra~ati (velikim koracima), po-ja~ati,
davati, upotrebiti, dobiti, pri- ubrzati, uspeti se, popeti se > jel.
miti, uzeti, dràti se ne~ega, steího; eng. stu; stîgan; nem. steigen.
pri~vrstiti; 2. pu{tawe, gubqewe,
opu{tawe, ra|awe > srp. sr~a, srxba; per.
st(i)m, -jati (= st‡m), stimulisati,*
vlaàn: nepokretan.
sirce.
sru, srƒvati, slivati,* strujati, te}i,
st(i)p, stepate, cureti, kapati, kap-
qica.
pote}i mlazom, sna`no izbijati,
isticati, prolivati, izbaciti, po- stjai, stj‚jati, stjajate, sakupiti na go-
lako kapati, propu{tati te~nost, milu, ra{iriti: vikati, ukrutiti,
pomalo cureti, prido}i, staviti u uve}ati.
pokret, probuditi radoznalost(?): st™(i), -–‘ti, -–ute, ved. starati, -e, pro-
propadati, venuti, nestati, iza}i streti,* {iriti, rasuti, posuti,
pre vremena (fetus), prerano roditi, ra{trkati, razbacati, oboriti, zba-
pobaciti; 2. sr”, te}i, proticati, citi, ubiti (neprijateqa); 2. st™ˆ,
obredna ka{ika > srp. struja, struga; zend. zvezda > srp. strija, strwika, strina; lat. stra-
srū; per. sru; lit. sravéti; st. nem. stroua, sterna; jap. tum, strata, -os, sator, ástír, ástron, stella, sternere; jel.
Reiku; jel. réo, rýsis, Strumon; eng. stream; nem. istimi, storénumi, strónnumi; eng. star, strew, street,
Strom, stroum; a.s. sireán. setch; it. strada: a.s. streccan; nem. Stern, strenen.
stai, st‚jati, staviti, ukrasiti, kra- st™(i)k{, -ati, “{trikati”,* i}i,

sti, uraditi iz potaje. pro}i.
st(a)k, -aati, stuknuti,* udariti protiv st™(i)h, -ati, povrediti
> srp. ustuk. stu, stav‡ti, stuv‡te, sta“ti, stute,
s(t)am, -ati, pokrenuti, uznemiriti > staviti: hvaliti, slaviti, uzdizati,
srp. samo; {p. stampedo; lat. stimulans, similis, con; veli~ati, uznositi, slaviti u pesmi
eng. same: summer; nem. same ; jel. st’ma, āma, ómós, ili himni; 2. pohvala, himna, pane-
ómalýs, sýn. girik > srp. stav, istorija, stupa, stoka; jel.
sta(m)b', stab'n„ti, -n‘ti, pri~vrstiti, stipos, historia; eng. storu; nem. stampf.
nositi, podupirati, podbo~iti, dost(u)b', st‘b’aati, -e, izre}i radostan

pirati do, dose}i, zaustaviti, glas, zujati, napraviti niz uzvika,
zadràti, u~initi nepropustqivim (po) vikati, zaustaviti, uko~iti; 2.
ili nepromenqivim, uko~iti, le- st“b’, ogla{avawe, zvukovi, zadovo-
àti na, odmoriti se, postati krut, qan, radostan, hvaqewe, veli~awe >
~vrst > srp. stambolija, stambolac, stub, stube, eng. stop.
stablo; rus. stebel; lit. stambras, stibis; jel. stiba- st(u)mb', stub’nnoti, -n„ti, stumbati,*
ros, steibas, stémfulon, sté(i)mbo; lat. tibia; eng. zaustaviti, o{amutiti, isterati.
stamp; nem. stampfen, stampfôn. st(’)p, -jati, stupiti,* nagomilati, go-
st(a)n, -ati, stewati,* prolomiti, mila, uspravan > srp. stup, stupa (stu-
razle}i se, odjeknuti, grmeti: proiz- pica);jel. stýfo, stufelós, stýpos; eng. stamp, stump?
vesti neartikulisan zvuk, pucke- st(u)~, sto~ate, svetao, povoqan.
tati > srp. stana; jel. sieno, sténo; nem. stö- st'‚, ti{š'ati, -e, ti{tati,* stajati,
hnen;a.s. stunian.
stacionirati, ustati, zauzeti pozi-
st(e)n, -ajati, ukrasti, opqa~kati, zlou- ciju, ostati, nastaviti po nekom
potrebiti re~. uslovu, zauzet, imati nameru, nasta-
511
viti, ustrajati, nastaviti postojati, ili stvoren, majka, RV I, 32, tru-

prisutan, onajko sve moè dobiti, dno}a, poro|aj; 4. izvor: dobar, na-
raspoloìv, pripadati, ostati klowen > srp. Sunce, sin, savest,ssingav; rus.
pored, dràti se ne~ega, blizina, sьi
in; zend. hunn; jel. Sfinx, (s)’s; st. nem. sinn, lit.
dràti stranu, pokoriti, privo- sūnùs; prus. sonus; per. suvar; lat. sus, cavaleros;
leti, sna}i se, slu{ati, ostati (ne- eng. sow; nem. Sau, Sohn; a.s. sû, sunn.
pokretan), zaustaviti, (za)stati, ~e- s u b ', -n‚ti, sumb'ati, sob'ati, soptati,*
kati, ostati na mestu, zadràti se, ugu{iti > srp. zapt, -iija, ar. tur. zap-
oklevati, neodlu~an, pona{ati se, tiye.
vladati se, pri~vr{}en za, zavisiti s’d, -aate, -ƒjati, suditi,* urediti, sta-
od, sadràvati, obuhvatiti, uzdati viti ili dràti u redu, voditi
se u, osloniti se na, di}i se iz, na- ispravno, upravqati, izvesti, smi-
stati ili pojaviti se iz, uzdràti sliti, pripremiti, ustanoviti: do-
se od, ostati neprimetan, pustiti vesti do ciqa ili kraja, ishod,
na miru; 2. st’„„, stajawe, nepokretan, dejstvo, izumeti, nadgledati, priti-
nepomi~an> srp. stati, stas; stema; stan; jel. snuti, razoriti, ubiti> srp. sud, su|aje;
astinos, í-stánai, lat. stare, nem. stan, stehen, eng.
jevr. sud, knez.
stand, lit. stoti,st. nem. per. hindi stan.
suk', -jati,sukqati,* ~initi sre}nim,
st'(a)g, -ati, stezati,* kriti, tajiti, pri- ushi}ewe, obradovati: udobnost.
kriti, prekriti, prouzrokovati da
nestane > srp. steg? lit. stégti, stogas; jel. stégo,
sur, -ati, vladavina, pravilo, imati
nadmo} ili natprirodnu snagu: si-
stégi, tégos; lat. tegere, toga, tugurium; eng.
jati: surajati, na}i gre{ku > srp. "uu
thatch;nem. decken, Dach, hindi thag, lopov.
suru”, mir, dovesti u red; ar. surä; jel. sýrigz.
st'(a)l, -ati, ustaliti,* stajati ~vrsto,
s’r, v. {’r.
u~vrstiti > srp. stil: presto(ll); jel. stéllo,
stóos; eng. still; nem. still, stellen.
s(’)rk{, -ati, (o)paziti, voditi brigu
st’(i)r, -ati, u~vrstiti > srp. {tir; gr.

o ne~emu, nepo{tovawe, prezir, za-
nemariti > srp. sarkazam; jel. sarkasmós; lit.
stereós; fr. stère.
sergéti; eng. sorrow; nem. sorge; a.s. sorh.
st'(u)—, -ati, pokriti, prekriti, pove-
s(’)tr, -ajati, nit, struna ili sveza: dej-
zati, skrovi{te, izgovor > srp. stud, -
stvo, majstorstvo, proizvesti, sasta-
en, lat. studium, students.
viti, staviti u oblik sutre (oblik
st'(’)l, -ajate, postati veliki, smeo ili aforizma), u~iti svirawe na sutri >
velikog obima, uve}ati, porasti, srp. struna: stremiti; jel. strofē.
debeo > srp. {tula.
su)šš, -ajati, omalovaèwe, prezir,
su, savati, -ee, i}i; 2. savati, sauti, sa- nepa`wa, mali, nizak, plitak.
vatiti,* terati na ne{to, podsta}i,
podbosti, nadmo}; 3. sun‘ti, sunute,
suh, -jati, zadovoqiti, radovati, obra-
dovan: nositi, podupirati > srp. soha.
sunuti,* savati, suqati,* kretati se;
teìti, naterati, podsta}i, imati s’~, -ajati, su~eliti,* suo~iti,* prika-
prevlast; napredovati; 4. izroditi > zati, predstaviti pokazati, otkriti,
srp. sujeta.
izdati(u drami prikazati gestom, ko-
munikacijom, znakom): doznati, doku-
s’, suvƒti, savati, pokrenuti, terati,
~iti> srp. su}ut, su~ka.
goniti, oìveti, stvarati, nabacati,
da(va)ti, odrediti, podsetiti (se), s’{, -ati, roditi.
za~eti, dozvoliti, odobriti, roditi,
nositi ili doneti plod; 2. s’te,
ra|awe, prinos, proizvesti; 3. ro|en
512
T
mnoìti se: izgovarati, produìti,
pove}ati se: otegnuti,izneti, poka-
zati (jasno), ispoqiti, odavati:
izvr{iti, ispuniti, posti}i, oba-
viti, `rtvovati, posvetiti, napi-
ta—, t‚—ajati, dodijati,* udariti, pogo- sati > srp. ton, tanak, tawir, tanur; ar.
tannur;jel. tonos, (tánomai, teíno)?
diti, udarati (sna`no ili u muz. in-
strument), zabiti, pomra~iti, zase- t(a)nd, -ate, postati opu{ten, RV I, 138.
niti > srp. tad(aa), rus. togda, lit. tada. t(a)–— -ate (= tav), tanjati, tanoti, tan-
taj, -ate, i}i prema ili izvan, za{ti- darati,* udarati, biti, kucati, is-
titi. crpsti, utabati: pobe}i, pre-
t‚j, -ate, tajiti,* ra{iriti, produìti traìti > srp. tandarija, bestragija.
u neprekinutom redu, za{tititi > t(a)ns, -ati, tancati,* "kretati", vu}i
srp. tajna:st. srp. tat. tamo-ovamo, ukrasiti, ulep{ati: iz-
tak, -ati, -ti, te}i,* to~iti,* liti > st. nem. dinsan, nem. Tanz.
poùri(va)ti, RV IX, 16, navaliti, t(a)w~, tanakti, utana~iti,* ugovor;
nalet, ubrzan > srp. tok. skupiti, napraviti, zgr~iti > srp.
t(a)k{, -ati, tesati,* dati oblik Tana~.
se~ewem, klesati, zase}i, se}i, obl- tap, -jate, pravilo, propis, statut,
ikovati, stvoriti, izumeti, pro- norma, ustav, vladati, upravqati,
na}i, izmisliti, spremiti, u~initi odlu~iti,vu}i konce; 2. tƒpati, to-
deobom> srp. tisa; tesla, tesanik. piti,* ispu{tati toplotu, sijati,
tal, -a(ja)ti, taliti,* izvr{iti, do- ugrejati, uni{titi toplotom, pod-
sti}i: u~vrstiti > st. srp. dijel, srp. tal, neti bol, pokajati se, poàliti,
talisman,ttalac, tali~an, talon, telal, tolkovawe;
mu~iti se, pretrpeti, povrediti,
nem. Teil; jel. Thalia, telesma; ar. tilsaman; fr. tali-
uni{titi, o{tetiti, pokvariti, za-
smano.
brinuti, raàlostiti, potresti, uz-
nemiriti > srp. toplota, tapija; poline-
tam, t„mjati, tomiti (st. srp. gu{iti),*
ànski tabu;lat. tepeo; tur. tapu.
hvatati dah, tonutui,* daviti, gu{-
iti, (iz)moriti, onesvestiti se, t(a)rb, -ati, taboriti,* i}i, pro}i > srp.
tabor.
iscrpeti, gubiti snagu: uznemiriti,
zbuwen: nepokretan, uko~en > srp. t(a)rd -ati (= t™id), truditi,* povredi-
tama; taman; asir. d‚mu; lat. attentare, attentatum, ti, ubiti > srp. trud (bol); lat. turdus.
temere;jel. euthanasía. t(a)rk, -ajati, trgovati,* naga|ati,

t(a)mb, -ati, tabati,* i}i, pro}i > srp. (na)slutiti,
zakqu~iti, ustanoviti,
taban, tabor. uveriti se, saznati, razmi{qati,
t(a)•k, -aati, ìveti u nevoqi. umovati, mudrovati, smatrati,
imati u glavi > srp. trg, atrakcija; ilir.
t(a)•g, -ati, “tangirati”,* i}i, po}i,
tergetio; rus. torg; lit. torgus; lat. attractio, torqueo;
tresti: gre{iti, spoticati.
jel. átraktos.
tan t‚najati (= stan), verovati u ne{to: t(a)rx, -ati, trsiti,* pretiti, ugroziti,
pomagati, 2. tanjati, odjekivati, ri-
grditi, upla{iti, rugati, ismejati>
kati,RV I, 38 urlati; 3. tanoti, ta-
nem. drohen.
witi,* {iriti, raspr{iti,
pro{iriti,dugotrajan, trajati, nate- tas, -jati, izbledeti, uvenuti, is~eznuti,
gnuti, napeti luk: tkati: reqefni baciti (gore ili dole) > srp. tas.
ukras: usmeriti, rasplo|avati,
513
taš, -ati, tutwati,* tutwava, udariti, vati, otarasiti se, osloboditi se

biti podignut > srp. tutaw. od, razdavati, ponuditi, staviti na
tv(a)–g, -ati, tangirati,* talasati, uvi- stranu, odloìti, ne obazirati se,
jati, tresti, sko~iti. nemariti, neopaèn, isterati, pro-
terati, izbaciti.
t(v)ak{, -ati, proizvesti, stvoriti;
oqu{titi, koà, pokriti > zend. to—, -ate, nepa`wa, neobazirawe, izo-
thwakhsh;jel. tuk, tuh.
stavqawe > srp. Todorica.
t(v)aw~, tvanakti (= taw~), i}i: ugo- trai, tr„jate, trajati,* za{tititi,
vor > srp. Tana~.
sa~uvati gajiti, negovati, odbrani-
ti, spasiti > srp. trajan.
tv(a)r, tvƒrate, tvoriti,* pretvoriti se
u stawe: ùriti, kretati se, uzrok tr(a)k’, -ati, trkati,* i}i, pri}i > srp.
ùrbe,ubrzati: obra}enik > srp. Tvo- trka; lat. tractatus?
rac. tr(a)ns, -a(ja)ti, govoriti: sijati > srp.
tv(a)~, -ati, pokriti. trans, lat. transire.
tv(i){, tve{ati, -e, uzbuditi ili uz- tr(a)p, -ate, trapaviti,* zbuwen ili po-
nemiriti, podsta}i; sijati. sramqen > srp. apa-trapa.
tev, -ate, sport, igra. tr(a)s, tr‚sajati, tresti,* spre~iti, dr-
htati, pla{iti se, RV VI, 14 > srp. tre-
tep, -ate, tapkati,* kap(qica), muq, sak; zend. tares; gr. tréo; lat. terreo.
glib: (o)tresti.
trauk, i}i (= —’auk) trauk, (= —’auk) i}i.
ex, -ati, te{iti?* {tititi, braniti >
srp. uteha?
t™‡, tƒrati, terati,* pre}i (preko): je-
driti, plutati, plivati, dokraj~iti,
t‡v, -ati, toviti,* mastan > srp. tov. svr{iti, obaviti, razmatrati, stu-
tig', -noti, otegnuti,* povrediti, ubiti dirati, izvr{iti, ispuniti, pod-
> st. srp. tigr, jel. tigris, per. tigra, o{tar. vr}i, savladati, dobiti, posti}i,
tik, tekate, taknuti,* i}i, pro}i, sti- takmi~iti se, boriti, preneti, pre-
cati,* napasti, saleteti: raniti: vesti, spasiti, osloboditi > srp. teraj,
izazov > srp. tik. talas, taqige, trlo, termin, tar aba, triumf;
t‡k, -aati? i}i, pro}i. hindi tara; jap. tara;ar. ta’rifa; lat. termo, trans, tres;
til, telati, i}i, pro}i; 2. tilati, ma- fr. vitrage; jel. trīs.
stan; miropomazati. t™(i)d, -aati? rasturiti, probiti,
t(i)ll, -aate? i}i, pro}i. uni{titi.
tim -jati (= stim), postati miran ili t™(i)k{, -ati, i}i, pro}i.
vlaàn. tri(m)p, -ati, utoliti.
t‡m, -jati, vla`nost. t™(i)mp', -ati, zadovoqiti.
tip, tepati, tipovati,* rasuti, naneti t™(i)–, -ati, t™i–ute, jesti > srp. triwa;
(ne{to), poprskati. got. thaurnus.
tix, t‹xate, teìti,* nao{triti, na- t™ip, trˆpjati, trpeti,* postati
brusiti, podsta}i, probuditi, ra- zasi}en ili zadovoqen, ugoditi,
doznalost,imati hrabrosti ili èqa za uìvawem, RV X, 87, quba-
strpqewa, podneti, izdràti, tr- zan, osveìti, zasititi, zadovoqiti
peti > jel. stízo,lat. dis-tinguo. > srp. talpa, tabla, -eta; lat. tabula; jel. térpo; eng.
tj(a)x, -ati, napustiti, ostaviti, odre}i trip.
se, di}i, predati, raspustiti, odu- tr(i)p', -ati, zadovoqiti, ubiti.
stati, prestati, odvajati se, izbega-
514
t™(i)h, -ati, t™inhati, tro{iti, gu`va, Tobelija; jel. týpto, týmpanon; lat. stupeo; nem.
stumpf.
gwe~iti, modrica
tur, -ƒƒti,
> srp. trohe, trun, ta-
rana. (is)turati,* pritiskati, pri-
t™(i){, -jati, (o)èdneti > srp. trezan, tri-

tisnuti, RV X, 100; tr~ati, ùrba,
zna; jel. térsomai.
poùriti;2. t“r, osvajawe, RV I, 112,
u~estvovati, unaprediti > fr. tuor.
tr(u)p, tropati, trupina, povrediti,
(o){tetiti > srp. trup, tropa.
t(u)rv, -ati, trveti,* nadvladati, odli-
kovati se, nadmo} (uzrok), pridoneti
tr(u)š, -(j)ati,
tru}kati,* rasturiti, po-
pobedi, osigurati > ar. turbe, jel. tolos.
cepati, -an, rasturen.
tus, tosati, proizvesti zvuk.
ts(a)r, tsƒrati, pri}i, pribliìti se
potajno, {uwati, kri{om se pome- tuš, -ati, tutkati,* sva|a, sva|ati se.
riti. tuh, tohati, tuìti,* boleti > srp. tu`ba-
tu, tauti? imati autoritet, jak, delot- lica.
voran, RV I, 94, povrediti > srp. tug; t“x, tuxete (= t“x, deca, izdanak, RV VI,
per. tug,tav; lat. tumor, tueri, totus, tutor. 48), udariti, gurnuti, istisnuti,
tub', -jjati, tob'ate, tabati,* povrediti, pote}i, podsta}i, unaprediti, RV I,
145, brzina > srp. teke, tekme, tu~ak.
ubiti.
tu—, -ati, todati, udariti, rasturiti: tu{, to{ate, tu{irati,* dobovati, kap-
prineti > jel. Tudeýs; lat. tundo. qati, cureti; 2. tu{iti,* popu-
stiti,zadovoqan, smiriti, umiriti,
tud, -ƒti, gurnuti, udariti, podsta}i, RV VIII, 15 > srp. tu{, tu{wak (koko{iwac).
{tap, àoka, uznemiriti, bol, mo-
drica. tu{, -jati, zadovoqiti se, umiriti,
smiriti, ugoditi, napojnica.
t’—, -ati, rasturiti, omalovaìti,
t’uu—, -ati, pokriti, prekriti.
t’(u)rv, povre|ivawe.
nepo{tovati.
t(u)——, -aati? nepa`wa, neobazirawe.
tul, -ajati, tolajati, (u)tuliti,* podi}i,
odrediti teìnu podizawem, meri-
titeìnu, uporediti merewem te`-
ine, teì: staviti na probu,
proveriti: izjedna~iti: pretegnuti:
sli~an, slagati se > srp. tulac, tobolac?
tulu m, -i
ina, ter azije, tor aw? talir (Dub. rep);
nem. thaler, eng. dollar, per. terazu; lat. tetuli; jel.
tlīnai.
t’l, -a(ja)ti, izvu}i, iscediti.
t(u)mb, -a(aj)ti, tumbati* tuga: nevoqa,
opasnost > srp. tumbe, per. dumbaz.
t(u)mp(h), -ati, povrediti > lat. tumultus.
tu–, -aati? krivina, vijuga, okuka.
t’–, -ajati, ugovor, skupiti, zgr~iti,
napuniti.
t(u)nd, -ati, aktivan.
t(u)–—, -ati? povrediti.
t(u)p(h), -aati, tup(h)ati, tupiti,* povre-
diti, bol, uvreda tup > srp. tup, istup?
515
U
okusiti > srp. grudva, urda; rum. furdale; nem.
Futter, jel. órthós; lat. arduus.
’r–(u), ’r–oti, ur–auti, (u)roniti, pre-
kriti, opsesti, sakriti, okruìti,
opkoliti > srp. urna, vuna; rus. volna; het. hu-
u, unoti, pozdraviti, dozivati, rikati, lana; prus. wilna; lat. lana; oset. ulean;lat. vilna,
urlati, glasan prigu{en zvuk. nem. wolle; jel. érion.
ubx, -ƒti, pritisnuti, biti podloàn, ’rx, -ajati, urgirati,* jak, mo}an: os-
obuzdavati, podvrgnuti: pokazati se veìti se, sre}an > lit. verziù, jel. órgáo,
lat. urgeo.
~estitim ili po{tenim > srp. ubica,
oba; zend. uba; jel. ámfo; lat. ambo; lit. abhù; beidê. uš', ot'ati, ’t'ati, udariti, oboriti
ud’r
r(a)s, -n‚ti, nabaviti, skupiti; 2. udarcem > jel. oýthar, lat. ūber, st. nem. ūtar,
ud’rrasajati, prikupiti, baciti. nem. Euter, eng. udder.
’j, -ate, ujit‚, ’i{jate, tkati, {iti. ’š', -ati, udariti, pogoditi, oboriti.
uk', ok'ati, rokati, RV I, 114, i}i, kre- uh, ohati, zadati bol, raniti, povre-
tati se, pomerati se > zend. ukhsan; arm. diti, ubiti > srp. uh.
esri?zend. ug’ra; ýgús, ýgíeia; lat. augeo; lit. ugis, ’h, -ati, -e, ved. ahate, probosti, pro-
augu. biti, napredovati, promeniti; 2.
uk{, -ƒti, -e, politi, {trcati, na- zapaàti, ozna~iti; mariti, uzeti u
vlaìti, raspr{iti, izbaciti, iz- obzir, o~ekivati, zakqu~ivati, ra-
bijati; jak; 2. kapqawe, sipawe, zmi{qati.
izlivawe; ja~ati > jel. ýgrós, ýgrótís, ýgraíno; u~, -jati, u~iti,* uìvati u, nasla|vati
lat. ūmor, ūveo?jevr. uisg, vode, reke. se, voleti, osposobqen, uobi~ajen,
u(m)b',ub'n‚ti, ubiti,* povrediti, ra-
odgovarati, prilagoditi, prikladan,
niti; prekriti, ispuniti. pristajati > srp. u~iteq? jevr. uchdan, uched.
ul, olati, goreti, sijati > srp. uqe, uli{te u~', u~~'ati, zavr{iti, svezati, pri~vr-
(uqanik); asir. ul; ar. ‘ulämā; tur. ulema; lat.
stiti, umotati, ostaviti, napustiti,
ulula; jel. óloligaia; st. nem. ūla, nem. Eule; eng. owl;
okanuti se, ogre{iti se, prek-
fr. hulotte.
r{iti > srp. uàs.
ul(a)—, ula–—ajati, izbaciti, oterati
uxx', -ati, napustiti, izbe}i.
u{, o{ati, oè}i,* goreti: kazniti >
>
lat. ultra, ultimatum?
u(n)d, unƒtti, RV V, 85, undati, te}i, isti- srp. èga.
cati, izbijati (kao voda), pokvasiti, ’{, -ati, bolestan > srp. usta, u{}e.
kupati > srp. Una: Skamandar, Smederevo, ad-
miral: voda; st. rus. voda; brig (frig). voda, jel.
ýdor;lat. unda; st. nem. wazzar; eng. water; lit.
wandu.
u•k’, -ati, i}i, po}i, kretati se.
uw~', -ati, uwkati,* (s)kupiti (poste-
peno), brati, prikupiti, nabaviti >
srp. uwkav.
’rv, -ati, survati,* povrediti, raniti,
ubiti > srp. urvina.
’rd, -ate, ’rdi{jate, (od)meriti, pro-
suditi, igrati se, veseo, probati,
516
H
h(a)rj, -ati, -e, voleti, uìvati, biti za-
dovoqan, ~eznuti, èqno o~ekivati;
pretiti, groziti se > srp. ralo.
has, -ati, smejati se, rugati se, ismeja-
vati, u~initi sme{nim; nadma{iti,
h ‚, ha (uzvik bola, qutwe, ~u|ewa ...); 2. boqi, prete}i: ra{iriti, otvoriti
xˆh‡te, krenuti ka, (pre)sko~iti, se (cvet) > jel. ágostós, hthés; lat. hesternus,heri;
spremnostna kretawe, RV X, 49, upu- nem. gëstaron, gestern; a.s. geostrs.
titi se, ute}i, do}i u neko stawe; haš, -ati, sijati, svetao, blistav
3. xƒh‚ti, napustiti, ostaviti, pre- haš', -ati, (pre)sko~iti: poro~an; zado-
kinuti sa, odre}i se, izbaciti, voqstvo, uìvawe sa èstinom: ug-
odloìti, oduzeti, ukloniti, od- wetavati > srp. (hh)aat?
straniti, ostaviti sa strane, od-
hv(a)l, hvƒlati, zavaliti,* zalutati, za-
re}i se, izbegavati, kloniti se,
vesti na krivi put, posrnuti: tre-
uzdràti se, ne obazirati se, zane-
sti, drmati > srp. hvaliti, nedostajati.
mariti, li{iti, oduzeti, otarasiti
se, pobe}i od, iskqu~en, li{iti hve, hvƒjati, (po)zvati, izazvati,
smr}u, presti}i, dosti}i, nemati, takmi~iti se > srp. zov, jel. goáo.
mawkati, o{tetiti, na{koditi, hv™(i), hvƒrati, ved. hvƒrate, hvaliti
smawiti, opadati (kosa), do}i do (nedostajati),* hrupiti,* svrnuti,
kraja, mawe meriti, nemati, otki- skrenuti spravog puta, zavesti na
nuti > srp. |i, |iha, vihor; rus. vihor. krivi put, zalutati > srp. zlo.
had, -ati, -e, isprazniti, o~istiti he— -ate, -aati, ved. h‹{ati, jediti,* qut
creva > jel. hézo. ili neprijateqski raspoloèn: odn-
haj, -ati, jahati,* i}i, kretati se, ponet ositi se frivolno ili povr{no:
> srp. jaha~. okruìti, obu}i, ode}a.
hal, -ati, orati,* praviti brazd > srp. he—', -–‚ti (heš'–ati), ponovo se ro-
ora~.. diti; usre}iti, unaprediti; o~i-
h(a)mm, -ati, i}i, po}i hm? stiti > jel. hēdonē.
han, -ti, -sjati, -i{jƒti, zinuti,* go- hel (= he—— ), helate > jel. zilotis, Helios, Hellas,
Hellens.
niti,* udariti (sna`no), tu}i, za-
biti, ubiti,pogoditi, upropastiti, heš', -–‚ti, -ati, -e, poro~an, uznemi-
uni{titi, upropastiti, obaviti, riti, {ikanirati, povrediti.
u~initi,otkinuti, odse}i, odbra- he{, h‹{ate, -ii, keziti* (radosno),
niti, odvratiti, spre~iti, raniti, rzati, wi{tawe > srp. kez.
povrediti,ubosti na kopqe, dir- hi, -noti, hitnuti,* kiwiti,* terati,
nuti, do}i u kontakt, smetati, ne dràti (u pogonu), staviti u pokret,
dati, savladati,obuzdati, ostaviti, nagoniti,podsta}i, pomo}i, (na)ba-
napustiti, kretati se, èqa za citi, odbaciti, opaliti, dopremiti,
uni{tewem, rasterati, raspr{iti; dovesti, pribaviti, ostaviti, napu-
2. ubica, ubijawe > srp. ètva; rus. àtva; stiti, otarasiti se, uìvati; 2. hˆ.,
lit. genu; jel. théino,thanátos? fonós, génelon, gnát- partikula od ha > srp. hitan, hitac, kle-
hos; lat. genu, gennīus, anser, de-fendere, of-fendere; tva, zima: zend. zima; lit. zema; prus. zemo; lat. bi-
st. nem. gans, nem. kiann;eng. hant, chin. humus? hiems; jel. himos, hion,zýmē, kvasac.
517
h‡— -ati (h‡l, h‡lati, -e), kidati,* vu}i, se, uni{titi, rasterati, razoriti,
potezati, trgati, postati qut, spre~iti, odvratiti pogled, prisvo-
mu~iti, dodijati, vre|ati, qutiti. jiti, povisiti, podi}i, oèniti, na-
h(i)kk, -ati, hikati,* {tucati, uzrok dvladati, savladati, poraziti,
{tucawa, praviti spazmati~ni zvuk pokoriti, pobediti, osvojiti,
u grlu, jecati; povrediti, ubiti > srp nadma{iti, prete}i, odu{eviti,
hik.
o~arati, {armirati, uskratiti,
obustaviti, povu}i natrag, vratiti,
hil, -ati, hiroviti,* qubavna igra,
produìti; 2. otegnuti, odga|ati,
udvarawe, danguba: okrutan > srp. hir.
podeliti, èleti, ~eznuti, qutit; 2.
h(i)–—, -ate, handriti,* i}i, kretati se, h™‡, h™i–‡te, qutit > srp. zlato,zzelen,
skitati ili lutati okolo: nepa- ùt, Homoqe, h ar a~, har em, harizm a, horizont,
`wa, bezobzirnost, omalovaàvawe hr id (hrib), kres, Hor s, st. mak. heteri? rus.
> srp. andra (zlo)duh. `ёl
ltiй;lit. žalias; per. zeron; fr. or; jevr. hiram;
h(i)ns, -ati, hinƒsti, povrediti, raniti, asir. hur‚~u; jel. hetaira? heir, chrusos, litos, Erinia;
uni{titi, ubiti; 2. udarawe. tur. hatir;ar. tur. huri: lat. cor, cordis, holus, helvis,
hl(a)g, -ate, slagati, pokriti, umotati, fulvus; eng. heart, uellow; nem. gëlo, gelb, Herz.
sakriti, op{iti > srp. hla~e. hr‡, xihreti, zuriti,* stideti, sramo-
hl(‚)d, -ate, hladiti,* ladovati* sre}an, titi; 2. hr‰, sram, boja`qivost,
veseliti, uìvati: osveìti, povi- pla{qivost > srp. sram, -ota.
kati > jel. kehlada, kahlázo; eng. glad; nem. glat. hr(‡)~', hri~~’aati, stidqiv ili skro-
hl(a)p hl‚pajati (= hrap), klaparati,* man: rumen.
govoriti, vikati, kri~ati > srp. hlap, hr(i){, hƒr{ati, -e, uzbu|en ili ne-
-ac. strpqiv, imati nadu, zabrinut, uz-
hl(a)s, -ati, (o)glasiti,* proizvoditi nemiren, lagati, odu{eviti se,
zvuk. radovati se, veseliti, sre}an, po-
hl(e){, hle{ate (= hre{). stati seksualno uzbu|en, uko~en,
hm(a)l, -ati, tresti se: kretati, i}i >
krut, najeìti se, izbrusiti, na-
srp. amalin, ar. hammāl.
o{triti > srp. kriza; lat. erectio, horreo.
hnu, -t‹ ved. hnauti, hnavati, sakriti, hru, -–‚ti (= hv™i).
oduzeti, oterati, odvesti. hru)— (= hr’d), hro—ati, i}i, po}i.
ho—, -ate, hodati,* i}i, po|i > srp. hod. hu, xuhoti, ved. xuhut‹, `rtvovati, hva-
hr(‚)d, -ate, proizvesti zvuk: osveìti, liti, uzdizati do neba: posipati >
srp. ìdak, rus. ìdkiй: jel. héo, hulós, humós,
zadovoqiti > srp. grad (tu~a): jel. hálaza.
hr(a)g, -ati, slagati,* pokriti, pre- lat. fūtis.
kriti, sakriti > srp. kragna. h’ hve), pozivawe, prizivawe, uzvik

(=
prezira > srp. hu.
hr(a)s, -ati, -e, kresati,* kratiti, po-
stati mali ili kratak, smawiti se, h’—, -ati, (ot)i}i.
poticati od: zvu~ati > srp. okrajak. hu—, -ati, sakupiti, nagomilati; poto-
piti; ho—ati, i}i.
hr(e)p, -ate, i}i, po}i.
hr(e){, -ate, rzati (kao kow): i}i, kre- hul, holati, huliti,* pokriti, (ot)i}i,
prekriti, sakriti; ubiti.
tati se > srp. rzawe.
h™i, hƒrati, -e, harati,* hraniti,* (pre) h(u)–—, -ate, prikupiti, sakupiti, na-
gomilati; izabrati.
nositi, nastaviti, doneti, ponuditi,
pruìti, odneti, oduzeti, zgra biti,
li{iti, ukrasti, odse}i, prekinuti
518
^
h(u)r~', h”r~'ate, i}i uvrnuto, prikra-
dati se puze}i, teturati, pasti s
ne~ega, u~initi da ne{to padne.
~ag', -noti, podbiti, prebiti, poraziti,

uni{titi, ubiti.
~ad, -ati, pitati, moliti.
~aj, -aate, i}i, po}i > lat. cieo; jel. kío, kinéo >
kinetika; lit. koja.
~ak, -ati, -e, zasi}en, zadovoqan ili za-
dovoqen: odbiti, odbaciti > srp.
~ak.
~ak‚s, -ti, cakliti* svetao, -leti, sjaj,
uzrok sijawa; bistav, jasan 2. sijawe.
~(a)kk, -ajati, ~ekati,* trpeti, snositi,
podnositi, zadati ili naneti bol >
srp. ~eka.
~(a)k{, ~ƒ{še, nastupiti, pojaviti se,
izgledati, postati vidqiv ili
o~igledan, RV VIII, 19, posmatrati,
prou~avati, pratiti, objava, upozo-
rewe, pa`wa, saop{titi, izre}i,
pregled, prebrojati, obavestiti,
tuìti.
~al, -ati, ~alabrcnuti,* tresti, drmati,
otresti, stresati, drhtati, treptati,
jakokucati, krenuti ka, po}i daqe,
nastaviti, oti}i, (po)krenuti, otpu-
tovati, udaqiti se, za}i (sunce),
o~ajavati, uznemiriti, zbuniti, za-
lutati, zavesti na krivi put, odvra-
titi, skrenuti, skakutati, igrati
se, oterati, odvesti, isterati, izba-
citi, proterati, voleti, gajiti, ne-
govati > srp. (pp)~~ela; jel. ké(l)o, ókéllo, kélis;
lat. celer, pro-cello.
~am, -ati, ved. ~amnati, piti, piju-
ckati: jesti > srp. ~am (bor), ~amac.
~(a)mb, -ati, i}i, pro}i > srp. xomba?
~(a)mp, -ajati (= ~’amp).
~an, -ati, ~initi,* zvu~ati, proizvesti
zvuk, povrediti; 2. uìvati, zadovo-
qan.
519
~a–, -ati, dati, povrediti: proizvesti ~‚{, -ati, is~a{iti,* povrediti: jesti
zvuk. > srp. ~ast?
~(a)nd, -ati, sijati, biti svetao, obra- ~(e){š, ~‹{šati, -e, u~estati,* u~initi
dovati > srp. sandalovina, lat. candeo, candela. napor, pomeriti: oboèwe, namera,
~(a)–—, -a(ja)te, qut ili jarostan > srp. me{ati, pripremiti, kretawe, po-
~etiri; lat. incanntatio, eng. chant, jevr. ceteora. merawe, preme{tawe, preseliti,
~(a)w~, -ati, skok, presko~iti, kretawe, razviti, kome{awe, naprezawe, lu-
quqawe, tresti > srp. ~anak? tawe, trud, nastojawe, aktivnost,
rad, zaokupqenost, ~initi, raditi,
~ap, -ati, ~epiti,* milovawe, umiriti, izvoditi, povesti brigu, brinuti,
ublaìti, ute{iti: "tu}i", "gwe-
uzrok kretawa, podesiti kretawe,
~iti" > srp. ~ep? ~apar (~abar).
pokrenuti, terati, put, vo`wa.
~ar, ~ƒrati, -e, ~arati,* kretati se, ~i, -n‘ti, -nute, ~initi,* udesiti na-
{etati, hodati, pomerati se, lutati,
redbom, nagomilati, izgraditi (obre-
{iriti se, prolaziti kroz, prodi-
dni oltar),sakupiti, prikupiti,
rati, i}i uzdu`, pona{ati se,vla-
tragati, pokriti, prekriti, uve-
dati, postupati, provoditi, poneti
}ati, napredovati; 2 ved. ~iketi,
se prema nekom, intiman odnos, po-
uko~eno zuriti (piqiti), nameran
vezan, preduzeti, podneti, pretr-
RV V, 55: traìti, RV VI, 44,
peti, zapo~eti, ve`bati, uop{teno
istraìvati, istraga; 3. ~ƒjate, mr-
raditi, izvesti, izvr{iti, jesti,
zeti RV I, 167, odmazda, osveta, kazna,
konzumirati, vratiti, predati, izu-
RV II, 27: IX, 47 > srp. ~irak; lat. scio; jel. tí-
~iti, poslati, usmeriti, pokrenuti,
nomai, tiná, tísis, tío.
pobe}i od, naterati nekoga da
ve`ba ili izvodi, naterati neku ~‡v, -ajati, ~ˆvati, -e, uzeti; pokriti
ìvotiwu da jede, naterati na pa- ~‡k -ate (= {‡k), ~ikati,* podneti > srp.
rewe, ustanoviti, uveriti, saznati, ~ik.
poku{ati > st. srp. ~arman; srp. ~ar, ~aro- ~(i)kk (= ~akk).
lija, }ar; lat. carus, corium; ar. per. tur. kar;jevr. ~il, -ati, obu}i ode}u.
croicionn; jel. péloma, ámfípolos, ánatolí.
~(i)ll, -ati, ~iliti,* osloboditi se, po-
~(a)rb, -ati, i}i, pro}i > srp. ~orba? stati slobodan > srp. ~il, -o, ~e{. ~ili,
~(a)rv, -ajati, samleti zubima, `vakati, eng. chill.
probiti > srp. |evrek, `rvaw. ~(i)nt, -ajati, ~antrati,* razmi{qati,
~(a)rg', -ati, ~ergariti,* i}i., kretati odraziti, usmeriti misli unapred,
se > srp. ~erga. brinuti(u pozitivnom smislu): pro-
~(a)r~, -a(ja)ti, ~a~kati,* grditi, kuditi, na}i, uzeti u razmatrawe, treti-
osu|ivati, pretiti, ugroàvati, rati: porez > srp. ~antra.
o{tetiti,na{koditi, uvrediti, po- ~(i)ri, -–oti, povrediti, ubiti > srp. ~ir?
noviti re~, raspraviti, pretresti, ~it, ~‹tati, ~itati,* uo~iti,* u~iti,*
prodiskutovati > srp. ~arka. opaziti, opaàti, primetiti, usme-
~at, ~ƒtati, sakriti se: i}i: pitati, ritimisli, nameravati, ciqati,
moliti: uzrok skrivawa, strah, brinuti, razumeti, shvatiti, podse-
pla{iti seRV IV, 17. titi, pou~avati, dati razja{wewe,
~aš, -ati, do}i do, dopirati, sti}i, imati u vidu, osmatrati, prime-
pasti pod udeo: ki{iti: prekriti, titi,skoncentrisan, stvoriti ideju,
slomiti, polomiti, ubit > srp. ~eta. biti svestan, shvatiti, odràvati,
~ah, -ajati, varati, varalica > srp. }ehaja. znati, podsetiti se: isticati se,
520
upadqiv, pa`qiv, obazirati se: si- ~’{, -ati, sisati,* i{ibati, iscrpsti,
jati: pojaviti se:le~iti > srp. u~i- ispiti > srp. sisa.
teq; hindi sitar? ~'ad, -ati, ~a|iti,* prekriti, odenuti,
~iš, ~ešati, RV VII, 95, razaslati. obu}i, RV VI, 75, {iriti, sakriti,
~ju ~j‚va(ja)ti (= sah, has); 2 ~jƒvate, kre- ~uvatitajnu, za{tititi; 2. pokri-
tati se tamo-amo, me{ati, pomeriti vawe; 3. ~’aadƒjati, izgledati, sma-
ses mesta, oti}i: penzionisati. trati, dobro izgledati, zadovoqan,
~j(u)s, ~josajati, }osaviti,* ostaviti, na- uìvati, udovoqiti nekom > srp. ~a|:
pustiti > srp. kus, }os, -av. {atra; “}
}iha”.
~jut (= {~(j)ut), kretawe: ~jotati, te}i, ~'al, -ajati, {aliti,* {alovati,* va-
kapati, pasti dole, uzrok isticawa. rati, obmanuti, zavesti, nadmudriti
~™(i)p -ajati (= ~'rid). > srp. {ala.
~™(i)t, -ati, povrediti, ubiti: svetleti, ~'am, -ati, jesti > srp. |em.
svetlost. ~’(a)mp, -ajati, i}i, po}i.
~ud, ~‘dati, -e, ~uditi,* doneti i po- ~'a{, -ati, is~a{iti,* povrediti.
nuditi brzo (obredno pi}e), ùriti, ~'id, ~’iinƒtti, -tte, o~enuti,* odse}i,
nao{triti, podsta}i, podbosti, na- amputirati, (od)se}i, raspu}i, pu-
terati, ubrzati ne{to, inspirisati, cati, probosti, probu{iti, probi-
uzbuditi, ispitati; dostignu}e, ti, podeliti, odvojiti se, uni{titi,
istraìvawe, pridruìti, u~vr- izbrisati, uni{titi bez traga; 2.
stiti, predmet, stvar, brz. odsecawe, presecawe, rasturawe,
~u—, -ati, sakriti > jel. spýdo, opoudázo; lat. probijwe > srp. ~en, ~ioda; jel. shídi; lat.
cudo. scindo.
~(u—— -ati (= ~ull). ~'ju, i}i, po}i.

~(u)kk, -ate, trpeti bol > srp. ~ukaq. ~'o, ~’jjati, se}i, odrezati.
~ul, ~olajati, ~uqiti,* (na)}uliti,* ~'™(i)d, ~’aardati, paliti, povra}ati,
ùqati,* podi}i, uroniti > srp. }ulav, bquvati: izre}i, sijati.
}urak, }uran; per. tur. kulah. ~'™(i)p ~’rrapati (= ~’™id).
~(u)ll -ati (= ~u——), izloìti. ~'up, -ati, ~upati,* dodirnuti.
~(u)mb, -ati, povrediti: poqubiti, do- ~'ur, -ati, odse}i, odrezati, zase}i:
dirnuti usnama. ~'urajati, rasuti, poprskati: razuzda-
~u–, -ati? rasturiti, ise}i > srp. ~un? nost, po}i daqe.
~’–, -ajati, ugovor, skupiti (zgr~iti). ~'uš, -ati, (po)vezati: ~’oošajati, ise}i,
~up, ~opati, ~upkati,* ~opati,* kre- rasturiti > beng. juta.
tati se; 2. (= ~’up).
~ur, ~orajati, }ornuti,* ukrasti, oro-
biti: uzrok is~ezavawa > srp. }orak.
~ur, -jate, ~uriti,* goreti.
~(’)r–, -ajate, samleti (u prah, bra{no),
drobiti, mrviti, samleti, stucati,
mleti u sitno.
~uš, -ati, ~otajati, rasturiti, ise}i,
postati mali > srp. }utuk.
~(u)šš, -ajati, smawiti se.
521
X
biti:osloboditi: povrediti, uda-
riti.
xaš (= x'aš) > srp. jatara.
xax, -ate, ~a~kati,*? boriti se.
xa{, -ati, povrediti.
xai, x‚jati, opadawe, smawivawe, ne- xv(a)l, xvƒlati, goreti, izgoreti, plam-
stajawe, is~eznuti. teti, àriti se, sijati, svetleti, za-
x(‚)g™i, xagar(a)ti, xa(n)grizati,* budan paliti se;izgarati > srp. |ul.
ili pa`qiv, napregnut, odan, bri- xv(a)r, ati, `valiti,* grozni~av > srp.
nuti, voditi ra~una, nadgledati, po- `vala.
smatrati > srp. xangrizav; jel. égéiro;lat. x(e)r~ (= xar~).
xeh, otvoriti usta, zadah.
vigilo.
x(a)k{, -iti, smeh, uveseqavawe, RV I,
xak{iti, jesti, konzumirati.
33:
xe{, kretati.
xal, -ati, biti o{tar, krut (usiqen) xi, xƒjati, -ee, pobediti, ste}i,
posti}i,
ili glup: x‚lajati, prekriti, po- osvojiti, savladati, potu}i, nadma-
kriti; bogat. {iti, prete}i, isterati, proterati,
pobediti u igri; 2. osvajawe > srp.
x(a)lp, -ati, govoriti (neartikulisano), xihad, jevr. jihed, pre}i u jevrejsku veru, jel. shízo,
re}i, mrmqati > srp. “gglp”.
shizma, -tikós.
xam, -ati, i}i, po}i: jesti: upotrebqa- x‡v, x‰vati, (o)ìveti,*
ìv, uneti
vati ~esto > srp. xem.
ìvota, zaraditi za ìvot, hraniti
xa(m)b', -ate, pucawe, {kqocawe; 2. > srp. ìvot; lit. gīvēnu, gīvas; eng. quick; jevr.
xa(m)b’aati, ~ulan, pohotan, beo; jel. bíos; lat. vivo, vivus.
poùdan, razjapitivilice, spona, xim, xemati, uhvatiti > srp. jami, uzmi
kop~a > srp. xabe?
xan, xƒnati, -e, |anisati,* ganuti,*
(Bosna).
x(i)nv, xˆnvati, RV III, 2, kretati se,
ra|ati, stvarati, proizvoditi, pri-
pomerati, aktivan, ìvahan, bo-
baviti, ste}i, dodeliti, rasti: po-
driti, nagoniti, draìti, terati
stati, biti (odre|en ili mogu}),
pomagati, osveìti, podupreti, i}i
ponovo se roditi, nameniti, prome-
u prilog.
niti, desiti se, primenqiv, pri-
klada > srp. xanum, xanarika; jel. gignomai, x(i)ri, -–oti, xarnuti,* povrediti.
gennaīos; lat. gigno; jevr. genim. xi{, xe{ati, poprskati.
x(a)ns, -a(ja)ti, za{tititi. xj‚, xin„ti, nadvladati, teretiti, po-
xan', xƒngahe, pomerati se brzo, robiti, li{iti, oduzeti; 2. xj„, pre-
{irewe, pruìti se, udariti teran, suvi{an; molba, zahtev,
nogom. potra`wa; 3. xja, tetiva; 4. zemqa,
majka, sklad luka (arkade) > jel. Bido, Bia,
xap, xƒpati, xapati,* prigovarati, iz-
Biáo.
javiti (re}i), zvati, prekliwati
tihim glasom, {apat, mrmqawe: po- xjo, xjavate, narediti.
navqaju}e mrmqawe. xj(u)t, xj‘tate (= 4.. xj‚), sijati, svetleti
x(a)r~, -ati (= xarts, -ati), govoriti, > hindi Djotiš (vedska astronomija), jel. fáos, fōs.
re}i, za{tititi. xw‚, x‚n„ti, znati,* imati znawa, shva-

xas, -ati, iscrpqen, RV I, 112, biti titi, razumeti, primetiti, uvideti,
iscrpqen ili izmoren gla|u, sla- iskusiti, doìveti, prepoznati,
poznavati se sa, saznati, uveriti
522
istraìti, dopustiti, odobriti; xu{, -ƒte, zadovoqan, pogodan, voleti,

imati posed, vlasni{tvo, podsetiti, uìvati, praviti veseqe, imatiza-
zaposliti, podu~avati nekoga, naj- dovoqstvo u ne~emu, imati voqu,
aviti, oglasiti, obavestiti, pitati, posvetiti se ne~emu, podneti,pre-
saop{titi, istraìti, razmotriti, trpeti, posetiti, stanovati, mu~iti,
naga|ati, naslutiti > srp. znawe, jel. raàlostiti; 2. voleti, posve}en,na-
gnōthi, gnoza. stawen > zend. zaosha; lat. gustus; jevr. gus; jel.
xri (= xri, x'ri), xrƒjati, sazreti: osta- geýomai.
reti, i}i, nadvladati. x'am, (= ~'am).
x™i xravate? pribliìti se, pri}i > x'(ar~, -ati (= x'ar~', x'arx'), krivica,
srp. zreti. odgovornost; povrediti.
x™‡, xƒranti, xarnuti,* ostariti, po- x’aaš, -ati, satkati? postati ispreple-
niziti, postideti, propadati, tano ili zamr{eno.
iscrpsti, uvenuti, uginuti, izgu- x'a{, -ati, povrediti, pokriti.
biti snagu, propasti, rastvoren, sva-
ren; 2. xƒrate, xarati,* pucketati,
x'™‡, x'‡rjati, -–‚ti, sazreti,* postati
zreo, ostariti.
pozvati, prizvati, pohvala > jel. geron;
gírus.
x™(i)mb', x™ˆmb’aate, otvoriti usta, zva-
ti, (ra)zjapiti; leteti unazad ili tr-
zati: okupirati, ra{iriti.
x’, xƒvate, pritisnuti napred,
poùriti, brz, RV III, 33; naterati
brzo, podsta}i, okrenuti; zastra-
niti, RV I, 169. pokretawe, brzina;
atmosfera; ènski zloduh, vedsko
oli~ewe; 2. x”, brzina, brz, trka}i
kow, RV I, 134, podbadawe, draèwe:
Voda (oblik Serbone), znak na ~elu
kowa ili vola > srp. xeva.
xu—, -ati, povezati: poslati.
xun, -ati (= xud).
x(u)•g, -ati, iskqu~iti.
x(u)w~, -ate, wuwkati,* govoriti.
xul, xolajati, samleti: gruvati.
xur x’rjati, -e, (= yri), ostariti, osla-
biti, propadati, izgubiti snagu: po-
vrediti, qutiti; 2. x“r, starac > srp.
\ur|evo.
x’r, -jate, povrediti, qutiti se.
x(’)rv, -ate, upotrebiti sa grejawem, po-
vrediti: pevati.
xut, xotate, sijati.
xuš, -ati (= xu—).
523
[
{(a)mb, -ati, i}i, po}i; sakupiti, pri-
kupiti, nagomilati: pla}awe po-
uze}em
{(a)–—, -ate, "povrediti" ili "sakupiti".
{(a)•k, {ƒ–kate, {enkovati,* promen-
{(a)bd, -ajati, {aputati,* pozivati, na- qiv, zabrinut, bojati se, sumwati u,
sloviti, glasno plakati, stvarati nepoverewe, nesiguran, neodlu~an,
buku > srp. {apat, sopot. xangrizav; jel. égéiro; pretpostavqati, verovati, smatrati,
lat. vigilo. duboko razmi{qati, predloìti.
{av, -ati, saviti,* prekrojiti, prepra- {(a)ns, {ƒnsati, àcnuti,* zucnuti,*
viti, promeniti; i}i, po}i. recitovati, nabrajati, citirati, po-
{ad, razlikovati se, ugledan, sposoban, navqati, hvaliti, uzdizati, odati
prevladati, pobediti; 2. {ijate, priznawe, odobriti, potvrditi, obe-
ispasti, otpadati, terati, goniti, }ati, zakletise, izvestiti, ispri-
se}i, izbiti, sru{iti, rasterati, ~ati, re}i, izjaviti, najaviti,
raspr{iti, ubiti, razoriti, uni- prore}i, predvideti, prognozirati,
{titi > lat. cedo, centum; jel. kad, keká, smetha, klevetati, poniàvati, povrediti,
kekasménos, ékatón, kótos, kotéo; lit. szimtas; eng. biti nesre}an > srp. {ansa;
hate, hundred; nem. hundert, Hader, Hass, hassen. fr. chanson; lat. Ca(s)mēna, censeo.
{‚—, -ate, (po)hvaliti. {ap, -ati, -e, {opiti,* {ibati* za-
{ak, -noti, {akati (prizivati),* usek- kleti se, prokleti, (na)grditi, poni-
nuti,* ciknuti:* koknuti,* jak, mo- àvati, okrivqavati, zakliwati,
}an, sposoban, potruditi se, pomo}i, isterati zle duhove > srp. kopito; eng.
pomagati, savladan, podle}i, pri- hoof; nem. huof, Huf.; a.s. hôf.
siqe > lat. consha,congius; nem. Schank; jel. {(a)rb, -ati (= {arv, {amb, samb, sarv),
kághi. i}i, po}i, ubiti > jel. kírafos.
{‚k', -ati, zagrliti, proìmati. {(a)rv, -aati (= {arb, sarv), povrediti,
{al, -ati, {aliti,* tresti, drmati, po- ubiti.
kriti: i}i, kretati se: {‚lajate, {as, {ƒsati, ved. {asti, (za)se}i,*:
pohvaliti se > srp. {ala, {ajka, rus. ~aika; ubiti, poklati.
tur. ma|. sajka. {‚s, -ati, -e, kazati,* kazniti,
{‚l, -ate, razaznati, isticati se, na- osu|ivati, ukoriti, obuzdati, spre-
daren, hvaliti, uzdizati > eng. hall? nem. ~iti, sputavati, upravqati, vladati,
Saal. krojiti pravdu, narediti, rukovo-
{a–, -(aj)ati, dati, i}i. diti, zapovedati, odre|ivati,
{(alb', -ate, pohvaliti, hvalisawe > srp. odlu~iti, presuditi, u~iti, upu-
{av.
titi, priznati, izjaviti, prore}i,
odbiti, zabaciti, prebaciti, hvali-
{am, {„mjati, (o){amutiti,* mu~no rati, odati priznawe; 2. {„s, nare-
diti, mu~iti se, izmoriti, napre-
|ewe, naredbodavac, vladalac.
gnuti se, pripremiti, srediti, umo-
ran, zavr{iti, do}i do kraja, zado- {aš, {atati, bolestan; podeliti, pro-
voqan, prestati, uti{ati, ugasiti, biti (prolomiti), rastvoren (raspu-
ublaìti: povrediti, uni{titi, {ten): umoran (izmoren), obeshrabren:
odustati, ostaviti > srp. {am (Nav); asir. i}i, {‚šajate.
{amamu; per. šaman; jel. kámno. {(a)šš -ajati (= satt).
524
{aš', {‚t’aajati, pohvliti, laskati; 2. {v(i)t, {vetate, cvetati,* svetao ili

{at’aajati, govoriti bolesno, isti- beo > gal. saint, seint, lat. sanctus, eng. white; nem.
nit: izvr{iti, dosti}i; ukrasiti weiss; lit. szvaitýti.
(ulep{ati): i}i, kretati se; 3. {ev, -ate, slu`ba, sluìti, po{tovawe,
{‚š’aajati, varati, povrediti: 4. {tovati,* bogosluèwe, oboàvawe
{aš’aati, lew, nepokretan. > lat. servire, -itium, fr. eng. service.
{auš, -ati, ponosan ili nadmen (ohol): {el, -ati, seliti,* i}i, pro}i
muq, glib, curewe, kap, kapawe,
uzrok kapawa, izlu~iti, proliti,
{i, -{‚ti, {i{ati (obra}ati pa`wu),*
dati, darivati, zadovoqiti; {inoti,
izbaciti.
{inuti* 2. ime boga Nava: sretan,
{a~, -ate, biti jak: govor, pri~a. mir, mirno}a.
{a{, -ati, {a{oqiti,* skok, (pre) {‡, {‹te, ved. {ajate, -i, leàti, od-
sko~iti, igrati > srp. zec, zajc; jel. kekín; marati, po~ivati, mirovati, le{ka-
eng. hare; nem. haso, Hase.
riti, ostati neupotrebqavan, spa-
{a{, -ati, {a{aviti,* povrediti, vati, leàti sa ènom: 2. leàwe,
ubiti > srp. {estar; lat. sutor; nem. Schuster. odmarawe, odanost, privrènost,
{(a){k, -ati, i}i, kretati se. pobo`nost, spokojst-vo; 3. udaqiti
{v(a)b'r, -ajati, i}i, kretati: ìveti se, is~eznuti > srp. @iva, -nna; hindi Šiva;
u bedi, rasturiti, dosaditi > srp. buba- lat. cippus.
{vaba. {ib', {ˆb’aate, hvalisawe > srp. {ibaxija.
{v(a)k, -ate, i}i, po}i. {‡k, -ate, {ikati,* sipati, prskati u
{v(a)l, -ati, {va(lerisati,* ùrba, - sitnim kapima, pokvasiti, navla-
iti, tr~ati > srp. svekar, {valer; lat. socer; ìti, poprskati > jel. kikío.
jel. ékurós; nem. svehër, Schwäher; lit. szeszuras. {(i)k{, -ati, -e, poku{ati, preduzeti,
{v(a)lk, -ajati, re}i, pripovedati. (na)u~iti, ste}i, znawe, ve`bati,
{v(a)•g, -ati, i}i, kretati se. izu~iti,pomagati, pokloniti, ponu-

diti pomo} > srp. {ik, {i{ka, kika,
{v(a)•k, -ate, {enkovati,* i}i, po}i: {ikara.
kretawe, pobuda, preme{tawe.
{va(n)š', -aajati (= {at'), {v‚t’aajati. {il, -ati, skupqati, pabir~iti > jel. ký-
lindros.
{va(w)~, -ate, otvoren, -iti, prihva- {‡l, -ati, razmi{qati, mozgati,
titi oberu~ke.
promi{qati oboàvati; {ilajati,
{va(w)x, {va(w)xate, {vi}kati,* i}i, raditi, ~initi, ve`bati uzastopno,
kretati se. (iz)vr{iti, nositi, posetiti, nad-
{v(a)s, -iti, dahtati, te{ko disati, ma{iti.
udisati, stewati, siktati. {im, {ˆmjati, ise}i, pripremiti.
{v(‚tr, -ati, i}i, kretati se. {(i)•k', -ati, i}i, kretati se.
{v(a{k, -ati, -ee, i}i, kretati se. {(i)•g', -aati, miris.
{vi, {vƒjati, osvojiti,* {eviti,* na- {(i)wx, -ate, {i•kte, {i~ati,*
bujati, nabubreti, pove}ati, ra{i- vri{tati, zvecnuti, zujati, klopo-
riti se, porasti > srp. {eva (koitus), tati, brbqati, govoriti kroz nos,
{a{av, {i{e.
urlati, rikati.
{v(i)nd, -ate, beo, hladan. {iš, {ešati, prezirati.
{i{, {e{ati, zezati,* povrediti,
ubiti; 2. {ina{ši, napustiti, osta-
525
viti, dozvoliti, ostati, ostanak ili {r(a)mb’, -ate, biti nemaran ili bez-
napu{tawe, slobodan, rezervni. briàn; verovati, oslawati se na.
{jai, {j‚jati, i}i, kretati, prouzro- {r(a–, -ati, dati, odobriti poklon.
kovati zamrzavawe, zamrznuti, ukru- {r(a)•g, -gati, i}i, kretati se.
titi, ohladiti > srp. {qam.
{r(a)•k, -ate, i}i, kretati se, puzati.
{l(‚)g', {l„g’aate, uzdizati (se), imati {r(a)t', {rat'n‚ti, sretati,* spojiti,
poverewa, siguran, hvaliti, ponosi-
odvezati, popustiti, u~initi bezo-
ti se, laskati, odati priznawe, vel-
pasnim, nenategnut, omlitaviti, op-
i~ati slaviti, bodriti, hrabriti,
rostiti (prekr{aj), nastojati, poku-
te{iti > srp. {lag.
{l(‚)k’, -ati, prodirati, proèti,
{avati, truditi veseliti, zavezati,
povrediti > srp. Sretewe lat. credo,credere >
ispuniti. kredit.
{l(a)•g, -aati, i}i, kretati se. {ri, {rajati, -e, naslawati se, podu-
{l(a)•k, -ate (= {la•g), i}i, kretati pirati, prisloniti, le}i na, pri-
se > srp. {lank. ~vrstiti, usmeriti, rasprost-reti,
{l(a)t', -ati, proèti, prodreti, po- leàti, prilepiti se, zavisiti,
vrediti, ubiti. ostati, istrajati, pribliìti se,
{l(i){, {le{ati, slistiti,* goreti; navra}ati, ute}i, teìti ka, u}i,
2. {lˆ{jati, {lihtati,* pripojiti, podneti, posti}i, do}i do ne-kog
pri~vrstiti, (pri)lepiti (se), obuh- stawa, poprimiti, pokazati, hva-
vatiti, spojiti, imati za liti, uzdizati, odupreti, nasloniti
se, prispojiti, slagati; 2. svetlo >
posledicu > srp. {e{ir; nem. Schlitz.
srp. slava, Helm, {arm;jel. herme, Hermai, klíno, -
{l(o)k, -ate, sro~iti,* {logirati,* sa- i, klīmaz; lat. clino, clivus; lit. szlýti; eng. lean; nem.
staviti, -qen > srp. slog, {log; nem. Schlag; hlinên, linên, lehnen.
hindi šloka.
{r‡, {rajati, (po)me{ati,
kuvati, go-
{l(o)n, -ati, nagomilati, prikupiti > reti, zapaliti. 2 {r‡, {arati*; 3.
srp. slon, naslon. svetlo ili sjaj > srp. {ara.
{m(‡)l, -ati, `miriti,* `mureti,* {™‡, {™in‚ti, krnuti,* izdrobiti, zga-
mig, svetlucati > srp. migavac. ziti, otrgnuti, kidati, slomiti,
{n(a)t', -ati, rasturiti, udariti, po- ispasti, otpasti, propasti, trunuti
vrediti, ubiti > srp. {nit; nem. Schnitt. > nem. Körner.
{o, -{ati, o{triti, brusiti > srp. a{ov, {™(i)d', {ƒrd'ati, -e, sprdati,* RV VIII,
jel. ákí. 13, {evrdati,* ovlaìti (postati)
{o–, -aati, crven,pocrveneti: i}i, kre- laàn: ismejavawe, podcewivawe,
tati, pribliìti > srp. {ena: jel. Foinike: poruga, neposlu{nost > srp. {edrvan;per.
nem. Schan. šādirwān; tur. şadirvan.
{r‚i, {r‚ti {ram, {r‚(m)jati), ku-

(=
{r(i){, {re{ati, goreti.
vati, variti, (do)zrevati, pe}i, {r(o)–, -ati, sakupiti, nagomilati:
prìti, ugrejati. i}i, kretati (se) > srp. slon.
{r(a)m, {r‚mjati, biti ili postati {ru, {™i–‘ti, ved. {™–ute, {anuti,
umoran, naprezati se, uzalud se tru- slu{ati, ~uti, saznati, u~iti, pa-
diti, savladati, obuzdati, pozvati > `qiv iliposlu{an, po ~uvewu, po-
srp. hram; fr. ermitage > Ermita`. smatran, izjaviti, navesti, obav-
estiti,
526
uputiti, saop{titi, izvestiti, re- {(u)~j, -ati, kapati, cediti, oticati.

}i, (po)sluìti, dvoriti > srp. slava? - {uš', {oš’aati, hramati, mlitav,
an?sslovo? lat. cluo, clutis; jel. klýo, kl’thi, klutós;
opu{ten: ometati, smetati: {oška-
eng. loud; nem. laut.
jati, glup, spor> srp. {otka.
{t'(i)v, -ati, pquvati, ispqunuti > jel.
{(u)–š', -ati, {untaviti,* mlitav, biti
ptýo; lat. spuo; lit. spiánju; eng. spew; nem. spîwan,
hrom: {u–š’aajati, (postati) suv.
speien.
{(u)–—, -ati, promeniti, prelomiti,
{u, {avati, i}i, po}i. 2. brzo, hitno. prekinuti (zdrobiti, zgwe~iti), uzne-
{ud', {und’aati, -e, o~istiti, razbi- miriti, poremetiti, muka, agonija >
striti: opravdan, nesumqiv, popra- nem. Schund.
viti, poboq{ati, otplatiti, oslo- { ’ r, -jate, {urovati,* "povrediti,
boditi, odbaciti krivicu, rastere- ubiti: odse}i": ~vrst ili se ~initi
titi, opravdati, isprobati, istra- ~vrstim:snaàn ili hrabar > srp.
ìti, proveriti > srp. {wuvaralo; lat. heroj; jel. k’ros.
cauis; jel. kíon; eng. hound; nem. Hand.
{(’)rp, -ajati,
uzurpirati,* (iz)meriti,
{uk, {okati, (o){ugati,* i}i, kretati podeliti (pravdu) > srp. uzurpator.
se > srp. {uga.
{’{, -ati, {u{nuti,* napredovati, ra-
{uk, -ate, i}i, kretati se > srp. {uga. diti, izneti (dokaze), roditi, stvo-
{’l, -ati, {iqiti,* povrediti, uzrok riti.
bola; {’ljati, proizvesti zvuk: sa- {u{, {“{jati, -e, su{iti,* suv, ve-
kupiti nuti, ginuti, slabiti, raniti, pro-
> srp. sula, sulica, {ilo, {iqak; per. šil. padati, povrediti, uni{titi, uga-
{(u)lb, -ajati, podeliti (pravdu): stvo- siti: siktawe; 2. slabqewe, su{ewe,
riti. ga{ewe; 3. {u{ƒti, siktati (kao
{(u)lk, -ajati,
platiti, dati: napredo- zmija), RV I, 61 > srp. su{a, {u{ka; {u{pa;
vati, istraìvati; zaboraviti, na- [o{ana; lit. susu; jel. aýo; lat. siccus.
pustiti;odre}i se: ispri~ati, re}i. {~(u)t, {~‘tati, isparavati, cureti,
{ub', ƒti, {‘b’aate, {“mb’aati, ule- kapqa(ti), izlu~iti, liti, sipati,
p{ati, ukrasiti, okititi, simpa- raspr{iti, 2. ce|ewe, raspr{ivawe,
ti~an, blistati, spremiti, udesiti, izbijawe.
povrediti: {“b’, sjaj, lepota, ukras,
uzrok svetlosti > srp. {uba, {ubara, zubun.
~obanin?
{(u)mb', -ati, ubiti, povrediti > srp.
{uba, {ubara, zubun.
{un, -eti, {uwati,* cuwati.*
{u~, {o~ati, {ocati,* svetleti, go-
reti, svetlucati, àriti, plamteti,
podneti bol, àlostiti se, tugo-
vati, oplakivati, jadikovati, medi-
tirati, ~ist, mokar, propadati,
trunuti, raspadati se, zaudarati; 2.
{“~, sijawe, osvetqavawe, plamen,
strast, toplota, osvetqenost, sjaj, od-
sjaj: tuga, bol > srp. {ok, {u}ur, suklija{.
527
528
BIBLIOGRAFIJA ZA ISTORIJU SRBISTIKE
Srbija je jedina zemqa na svetu koja nema katedru za prou~avawe sopstvene kul-
ture, pa je ovaj polazni registar, dat iz dva osnovna razloga: da argumentovano potkrepi
novi metodolo{ki pristup i da podstakne izradu jedne ozbiqne bibliografije za srbi-
stiku, koja je {to se ti~e istoriografije zaista ogromna, od starih srpskih rukopisa,
preko isto~nih i zapadnih pisaca, do klasi~nih izvora.
Ovaj registar predstavqa nepotpun zbirni navod kwiga iz istoriografije, koje su
koristili malobrojni srbisti u posledwe dve decenije, Novakovi}, Pe{i}, Lukovi}, a
naro~ito Nikoli} i Dereti}. Niko od nekoliko stotina ovde navedenih autora, pre i
posle nesretnog Porfirogenita, ne govori ni re~i o onome {to on kaè, a na ~emu se
temeqi zvani~na srpska istorija, To je vi{e nego dovoqan dokaz falsifikata wegovog
dela, pogotovo {to ono proizvodi brojne istorijske fenomene, koji ne postoje kod osta-
lih autora.
529
530
NIKOLI}:
Abel, C., „Teutsch und Sächsische Altertümer“, Braunschweig, 1729.

Abel, C., „Sächsische Altertümer“, Braunschweig, 1730.
Anton, K. Gotlob, “Geschichte der teuschen Nation”, Leipzig, 1793.
Wiesner, J., „Fahren und Reiten in Alteuropa und in altem Orient“, Leipzig, 1939.
Wiesner, J., „Grab und Jenseits“, Berlin, 1938.
Welt, “Die nordische Welt”, Berlin, 1937.
Woyte, H., “Antiken Quellen zur Geschichte der Germanen”, Leipzig, 1916. “Antike Nachrichten über
die Germanen”, Tacitus Ausgaben und Kommentaren.
Munch, P. A., “Die nordisch-germanischen Völker, ihre älteste Heimat-Sitze”, Lübeck, 1853.
Diefenbach, “Die alte Völker Europas”, Frankfurt am Mein, 1861.
Jacob, G., „Arabische Berichte von Gesandten am germanischen Fürstenhöffe“, Berlin; Leipzig, 1927.
Jankuhn, H., „Denkmäler der Vorzeit zwischen Nord- und Ostsee“, Schleswig, 1957.
Jankuhn, H., „Vor- und Frühgeschischte von Neolithikum bis zur Völkerwanderungszeit“, Stuttgart,
1969.
Karst, J., “Grundstein zu einer Mittelländisch- Asionischen Urgeschichte”, Leipzig, 1928.
Karst, J., “Origines, Originum ac Germanicarum antiq. Libri Basileae, H. Petrus, 1557.
Kossinna, G., “Altgermanische Kulturhöhe”, München, 1927.
Kossinna, G., “Germanische Kultur im 1. Jh. n. Chr., Leipzig, 1932.
Müllenhoff, K., “Deutsche Altertumskunde” Bd. 1-5, Berlin, 1870-1900.
Arnold, W., “Deutsche Urzeit”, Gotha, 1879.
Rössig, K. G., “Die Altertümer der Deutschen”, Leipzig, 1793.
Paudler, F., “Die Hellfarbigen Rassen und ihre Sprachstämme, Kulturen und Urheimat”, Heidelberg,
1924.
Capelle, W., “Die Germanen im Frühlicht der Geschichte”, Leipzig, 1928.
Herm, G., “Wenn Hermann kein Cherursker war”, WDR-Sendung, 1974.
Oxenstirna, E. G., “Die Nordgermanen”, Stuttgart, 1957.
Jankuhn, H., “Typen und Funktionen vor- und frühwikingerzeitlicher Handelsplätze im Ostseegebiet”,
Wien, 1971.
Eckhardt, K. A., “Ingwi und die Ingweonen in der Überlieferung des Nordens”, Bonn, 1940.
Campbell, J. G., “Das Leben der Wikinger, Krieger, Händler und Entdecker”, Berlin; Hamburg, 1980.
Hermann, J., “Wikinger und Slawen” zur Frühgeschichte der Ostseevölker, Neumünster, 1982.
Weiland, L., “Die Angeln”, Tübingen, 1889.
Schröder, R., “Die Herkunft der Franken”, München; Leipzig, 1850.
Atlas, “Vor- und frühgeschichtlicher Befestigungen in Westfalen”, Münster, 1920.
Nils, A., “Nordisk Befölkerungsistoria under stenalder”, Stockholm, 1949.
Tornow und Vorberg, “Ein Beitrag zur Frühgeschichte der Lausitz” (1-2), Berlin, 1966.
Stämme zwischen Oder/Neisse und Elbe”, Berlin.
Coblenz, W., “Die slawische Sumpfschanze von Broha”, Berlin, 1969.
Hermann, J., “Die germanischen und slawischen Siedlungen und das mittelälterischer Dorf von Tor-
now”, Berlin.
Hermann, J., “Siedlung, Wirtschaft und gesellschaftliche Verhältnisse der slawischen Hohenschwert,
F., “Ur- und frühgeschichtliche befestigungen in der Lippe “, Lemgo, 1978.
Clark, G., “The Erlier Stone Age Settlement of Scandinavia”, Cambrige, 1975.
Wegener, H., “Zur Topographie jungsteinzeitlichen Siedlungen in südlicher Mitteleuropa – bayerisch –
schwäbischen Donauraum”, Frankfurt a. M., 1980.
Stuve, K.W., „Burgen in Schleswig-Holstein, Münster, 1981.
Below, „Abhandlung über die Heimat der Germanen“, Luckau, 1854.
Balzer, L., „Schwedische Felsbilder von Göteburg bis Strämstand“, Hagen, 1919.
Fritze, W., „Untersuchungen zur Frühslawischen und Frühfränkischen Geschischte“ Frankfurt, 1994.
Joergensen, P., „Über die Herkunft der Nordfriesen“, Kobenhagen, 1946.
531
Nils, A., „Die Franken und Westgoten in der Völkerwanderungszeit“, Uppsala, 1922.
Nils, A., „Goten und Langobarden in Italien“, Uppsala, 1923.
Essellen, „Geschichte der Sigambern“, Leipzig, 1864.
Hermann, S., „Voegeschichte und Geschichte der Sueben in Spanien“, Regensburg, 1971. „Notitia Sue-
viae antiquae“, 1716.
Fresl, J., „Die Skiten und Saken, die Urväter der Germanen“, München, 1886.
Much, R., „Deutsche Stammsitze“, Halle, 1892.
Negelein, J., „Das Pferd in arischem Altertum“, Königsberg, 1903.
Hermann, A., „Unsere Ahnen und Atlantis“, Berlin, 1934.
Tackenburg, K., „Germanen und Slawen zwischen 1000 vor und 1000 nach d. Chr.“, Bonn, 1947.
Studia Gotica „Die eisenzeitliche Verbindungen zwischen Schweden und Südosteuropa“, Stockholm,
1970.
Ekurmann, J., „Untersuchungen über die alte Geschichte einziger Nordischer Völker“, Berlin, 1772.
Anton, C. G., „Erste Linie eines Versuches über der alten Slawen Ursprungs“, Bautzen, 1789.
Safarik, P. J., „Slawische Altertümer“, Leipzig, 1843-1844.
Paisker, J., „Neue Grundlage der slawischen Altertumskunde“, Stuttgart; Berlin, 1910.
Schuchhart, K., „Arkona, Rethra, Vineta „, Berlin, 1926.
Radig, W., „Der Burger Meissen und der Slawengau Daleminzen“, Augsburg, 1929.
Zunkovic, D., „Zur Geschichte der Slawen von der Urzeit bis zur Völkerwanderung“, Maribor, 1929.
„Reisebericht von Ibn Fadlan“, Leipzig, 1939.
Werner, J., „Slawische Bronzenfiguren aus Nordgriechenland“, Berlin, 1952.
Kilian, L., „Haffküstenkultur und Ursprung der Balten“, Bonn, 1955.
Kilian, L., „Zur Herkunft und Sprache der Preussen“, Bonn, 1980.
Grenz, R., „Die slawische Funde aus dem Hannoverischen Wendland“, Neumünster, 1961.
Vogel, V., „Slawische Funde in Wagrien“, Neumünster, 1972. „Die Erforschung arabischer Quellen zur
mittelalterischen Geschichte der Slawen und Volgabulgaren“, Hamburg, 1976.
Friesinger, H., „Die Slawen in Niederösterreich St. Pölten- Wien“.
Struve, K. W., „Die Burgen in Schleswig-Holstein“, Neumünster, 1981.
Hermann, J., „Zur Frügeschichte der Ostseevölker - Wikinger und Slawen“, Neumünster, 1982.
Gläser, M., „Die Slawen in Ostholstein“, Hamburger Uni, 1983.
Wiesner, J., „Die Thraker“, Stuttgart, 1963.
Capelle, W., „Die alte Germanen“, Jena, 1929.
Pytheas von Marseille, „Über das Weltmeer“, Köln, 1959. „Pytheas von Marseille“, Collegit- H.J. Mette,
Berlin.
Wilser, L., „Stammbaum und Ausbreitung der Germanen“, Bonn, 1895.
Nickel, G., „Germanische Ur- und Frühgeschichte“, Berlin, 1934.
Grimm, J., „Deutsche Altertumskunde“, Göttingen, 1974. (bearbeitet und herausgegeben von E. Ebel)
Hachmann, R., „Die Goten und Scandinavien“, Berlin, 1970.
Tacitus, „Antike Berichte über Germanen“, Wiesbaden. „Der Mythos von den Alpengermanen“ „Goten
und Finnen in 3. und 4. Jh.“
Abels, C., „Sächsische Altertümer“, Berlin, 1730. „Die Urheimat der nordlichen Menschen“.
Einhard, „Vita Karoli Magni“, Stuttgart; Reclam. „Lexikon Alte Kulturen“, Meyers Lexikonverlag. „En-
zyklopedie der Antike“, Stuttgart.
Todd, M., „Die Germanen“.
Schreiber, H., „Auf den Spuren der Goten“, 1993.
Nack, E., „Germaniern“, Wien; Heidelberg, 1958.
Herm, G., „Die Kelten“, Düsseldorf, 1975.
Döbel, H., „Die Germanen“, München, 2000.
Krause, A., „Die Geschichte der alten Germanen“, Frankfurt; New York.
Mareau, J., „Die Kelten“, Essen, 2000.
Staude – Lauber, A., „Kelten“, München, 1995.
Sills – Fuchs, M., „Wiederkehr der Kelten“, München, 1983.
532
Parker, „Atlas zur Weltgeschichte“, Augsburg, 1998.

Putzger, „Historischee Atlas“, Berlin, 1991.
Wiesenhöfer, J., „Das Frühe Persien“, München.
Jordanis, „Gotengeschichte“, Essen.
Wolfram, H., „Die Goten und ihre Geschichte“, München, 2001.
Pesic, R., „I accuse the silence“, Beograd, 2003.
Erbt, W., „Germanische Kultur in Bronzenzeitalter 2200-800 v. Chr.“.
Woyte, K., „Antike Quellen zur Geschichte der Germanen“.
Hildebrand, H., „Das heidische Zeitalter in Schweden“.
Jacob, F., „Quellen zur Geschichte der Chauken und Friesen in der Römerzeit“.
Schräder, R., „Die Herkunft der Friesen“, !880.
Altheim, F., „Goten und Finnen in 3. und 4. Jh.“, 1944.
Essellen, M., „Geschichte der Sigambern von der Römerzeit bis 16. Jh.“.
Peschel, K., „Anfänge germanischer Besiedlung in Mittelgebiergsraum: Sueben, Hermuduren,
Markomanen“.
Boehme, J. G.., „De Iride Suevus“, 1749.
Brechnmacher, J.K., „Notitia Sueviae“, 1716.
Hamann, S., „Vorgeschichte und Geschichte der Sueben in Spanien“, 1885.
Tackenburg, K., „Die Wandalen n Niederschlesien“.
Safarik, P.J., „Slawische Altertümer“, Bd. 1-2, 1843-44.
Leger, L., „Lesanciannes civilisat slaves“, 1921.
Vana, Z., „Einführung in die Frühgeschichte der Slawen“.
Eggers, H.J., „Funde der wendisch – wikingischen Zeit in Pommern“.
Schuchardt, C., „Die Urillyren und ihre Germanisierung“.
Safarik, P.J., „Geschichte der slawischen Literatur“, Prag, 1864.
Heusel, W., „Ur- und Frühgeschichte Polens“, Berlin, 1974.
Baltz, R., „Zur ältere Geschichte Mecklenburgs“.
Jankuhn, H., „Denkmäler der Vorzeit zwischen Nord und Ostsee“, Schleswig, 1957.
Stevenson, „Nennius et Gildas“, Berlin, 1844.
Gildas, „Studies in Celtic History“.
Plutarch, „Ausgewählte Biographie“, Bd. 43-48.
Karst, J., „Grundstein zu einer Mittelländisch- Assianische Urgeschichte“.
„Sir Old Englisch chronicles“, London, 1848.
Karst, J., „Atlantis und der Libri-Äthiopische Kulturkreis“, Heidelberg, 1931.
Karst, J., „Origine Mediterraneae“, Heidelberg, 1931.
Karst, J., „Armeno – Pelasgica“, Heidelberg, 1930.
Spanuth, J., „Das enträtselte Atlantis“, Stuttgart, 1953.
Hitzig, F., „Urgeschichte und Mythologie der Philistäer“, Leipzig, 1845.
Plutarch, „Alexander der Große“, Berlin; Stuttgart, 1855-1907.
Diodor, Bd. 1 -29, Berlin; Stuttgart, 1855-1907.
Hisiod, „Theogonie“, Berlin; Stuttgart, 1855-1907.
Zeiller, M., „Itenerarium Germanae“, Straßburg; Frankfurt, 1674. „Rerum hungaricarum“ (Historici,
Geographici), Frankfurt, 1600.
Samjatin, J., „Attila, der Geisel Gottes“, Zürich, 1979.
Altheim, F., „Attila und Hunnen“, Baden-Baden, 1951.
„Saxo Grammaticus“, Buch 1-9, Berlin, 1900.
Saxo Grammaticus, „Amletus“, Hamburg, 1947.
Altheim, F., „Der Ursprung der Etrursker“, Baden-Baden, 1950.
Hitzig, F., „Geschichte des Volkes Israel“, Leipzig, 1869.
Fuchs, S., „Kunst der Ostgotenzeit“, Berlin, 1944.
Wiesner, J., „Die Kulturen früheren Reitvölker“, Frankfurt.
Wiesner, J., „Fahren und Reiten“, Göttingen, 1968.
533
Buschor, E., „Griechische Vasenmalerei“, München, 1925.

Schaal, H., „Griechische Vasen“, Berlin, 1923.
Jakobsthal, P., „Ornamente griechischer Vasen“, Berlin, 1927.
Real, W., „Studien zur Entwicklung der Vasenmalerei in ausgehendem 5. Jh. v. Chr.
Buschor, E., „Griechische Vasen“, München, 1940.
Schauenburg, K., „Studien zur Mythologie und Vasenmalerei“, Meinz, 1986.
Vermeulen, E. T., „Götterkult“, Göttingen.
Wickert – Micknat, G., „Die Frau“, Göttingen.
Jolivet, V., „Recherches sur la ceramique etrursque a figures rouges tardive du musee du Louvre“, Paris,
1982.
Ginge, B., „Ceramique Etrursche a Figura negre“, 1987.
Wagener, M., „Musik und Tanz“, Göttingen.
Tetzlaff, J., „Griechische Vasenbilder“, Köln.
Pischeelt, M., „Dionisos in der griechischen Vasenmalerei“, 1949.
Reisinger, E., „Kretische Vasenmalerei“, Leipzig; Berlin, 1912.
Franz, L., „Die Kulturen der Urzeit Europas“, Frankfurt, 1969.
Schöne, A., „Der Thiasos“, Göteborg, 1987.
Marinatos, S., „Kleidung-, Haar- und Barttracht“, Göttingen, 1967.
Vos, M. F., „Skythian Archers in archaic Attic Vase-Painting“, Göttingen, 1963.
Haas, G., „Die Syrinx in der griechidchen Bildkunst“, Wien; Köln; Graz, 1985.
Wolf, S. R., „Herakles beim Gelage“, Köln; Weimar; Wien.
Childe, V. G., „Vorgeschichte der europäische Kultur“, Hamburg, 1960.
Papastamos, D., „Melische Amphoren“, Münster, 1970.
Benndorf, O., „Griechische und Sizilianische Vasenbilder“, Berlin.
Winter, F., „Das Alexandermosaik von Pompei“.
Gray, D., „Seewesen“, Göttingen, 1974.
Andronikos, M., „Totenkult“, Göttingen, 1968.
Herbig, R., „Götter und Demonen der Etrursker“, 1948.
Herbig, R., „Zur Bedeutung von Etrurskisch Fler“, Heidelberg, 1950.
Wiesner, J., „Die Kulturen europäischen Völker“, Frankfurt, 1968.
Srejovic, D., „Lepenski Vir“, Gladbach, 1973.
Kilian – Dirmeier, J., „Prähistorische Bronzenfunde“, Bd.2, München, 1979.
Blawatski, W. D., „Die älteste Kunst Europas“, Dresden, 1957.
Schulz, G., „Europa und der Globus“, Stuttgart; München, 2001.
Welles, C. B., „Die Hellenische Welt“.
Soden, W., „Sumer, Babylon und Hethiten bis zur Mitte 2. Jt. v. Chr.
Soden, W., „Der Nahosten im Altertum“.
Altheim, F., „Das Alte Iran“.
Pittioni, R., „Der Urgeschichtliche Horizont der Historischen Zeit“.
Bleicken, J., 2Rom und Italien“.
Neuß, A., „Hellas“. (alles aus dem Buch „Ursprung und Hintergrund der griechischen Geschichte“ von
F. Schachermeyer)
Schachermeyer, F., „Indogermanen und Orient“, Stuttgart, 1944.
Fallmerayer, J., Ph., „Geschichte vin Morea während des Mittelalters“, Stuttgart; Tübingen, 1835.
Haywood, J., „Faszination Weltgeschichte“, Oxford, 2002.
Schachermeyer, F., „Etrurskische Frühgeschichte“, Berlin; Leipzig, 1929.
Ebert, M., „Reallexikon der Vorgeschichte“, Berlin, 1924.
Fallmerayer, J., Ph., „Politische und kulturhistorische Aufsätze“, Leipzig, 1861.
Hennen, O., „Allgemeine Kulturgeschichte von der Urzeit bis auf die Gegenwart“, Leipzig, 1847.
Hennen, O., „Geschichte der Schweizervolkes und seine Kultur“, Leipzig, 1877.
Wilken, M., „Griechische Geschichte“, München, 1924.
Otto, W., „Kulturgeschichte des Altertums“, München, 1923.
534
Wilmowitz - Moellenhoff, U., „Der Glaube der Hellenen“, Bd.1, Berlin, 1931.
Schachermeyer, F., „Zur Indogermanisierung Griechenlands“, Leipzig, 1939.
Bengtson, „Griechische Geschichte“, München, 1960.
Brave, H., „Griechische Frühzeit“, 1963.
Bayer, E., „Griechische Geschichte“.
Henne von Sargans, A., „Manethos, die Origines unserer Geschichte und Chronologie“, Gotha, 1865.
Gerhard, E., „etrurskische und kampanische Vasenbilder des Königliches Museums in Berlin“, Berlin,
1843.
Schliemann, H., „Troianische Altertümer“, Leipzig, 1874.
Droysens, G., „Historischer Atlas“, Leipzig, 1886.
Beck, I., „Ares in der Vasenmalerei“, Frankfurt; Bern, New York; Nancy, 1984.
Schliemann, H., „Ilios“, Leipzig, 1881.
Schefold, K. – Jung, F., „Die Sage von den Argonauten, von Theben und Troia in der klassischen und
hellenischen Kunst“, München, 1989.
Muntaner, R., „Chroniken“, Leipzig, 1842.
Menendez Pidal, R., „Historia de Espana“, Madrid, 1954.
Livius, „Römische Geschichte“, Düsseldorf, 2004. „Kurzer Entwurf einer Oberlausitz-Wendischen Kirc-
henhistorie“, Budikin, 1767.
Wenceslai Hagecii von Libotschan, „Böhmische Chronik“, Nürnberg, 1698.
Petro de Rewa, „De Monarchia et Sacra Corona Hungariae Cent.VII“, Frankfurt, 1659.
Lindberg, C., „Alexander der Grosse“.
Diodor, „Geschichte“, Bd. 1-10, Stuttgart, 1869.
Gildas, „De Excidio Britanniae“, Berlin, 1844.
The works of Gildas surnaed „Sapiens or the Wise“
Nennius, „History of the Britons“, Berlin, 1844.
Einhard, „Vita Karoli Magni“, Stuttgart, 1968.
Theiß, „Frühe Völker Europas“, Stuttgart, 2003.
Herbig, R., „Die jungetrurskischen Steinsarkofage“, Berlin, 1952.
Einhard, „Jahrbücher“, Essen.
Gimbutas, M., „Die Balten“, München; Berlin, 1963.
Scekic, D. “Sorabi”, Beograd, 2000. „Frühe Völker Europas“, Stuttgart, 1997. „Die Erben Roms“, Gü-
tersloh, 1987.
Schmid, L., „Geschichte der deutschen Stämmen“.
Riesler, „Geschichte Bayerns“.
Diakonus, P., „Geschichte der Langobarden“.
Brunnhofer, H., „Urgeschichte der Arier in Vorder- und Zentralasien“.
Ibering, R., „Vorgeschichte der Indoeuropäer“.
Pappe, C., „Über die Heimat der Arier und die der Ostgermanen“.
Kossinna, G., „Die Indogermanen“.
Schultze, E., „Vogelzug und Menschenwanderung der nördlichen Rasse“.
Origines, „Originum ac Germaniarium antiquitatum liebri“.
Mascon, J.J., „Geschichte der Teutschen“.
Eccard, „Die vrigine Germaniarium“.
Rössig, „Die Altertümer der Deutschen“.
Schultz, H., „Zur Urgeschichte des deutschen Volksstammes“
Zeuß, K., „Die Deutschen und die Nachbarstämme“
Geoffrey,: British History“
Richard of Cirencester, „British History“
DERETI}:
Appiani Alexandrini, De historia Romanorum, Firmin didot, Paris, 1877.
535
Samuelis Bocharti, Geographia sacra: I Pheleg, II Canan, Cornelium Boutesteri and Jordanum Lucht-
mans, Lugdunum, 1707.
Philip Grosse, Assuria, Societu for. Prom. Christian Knowledge, London, 1852. The new English Bible,
Oxford Universitu press-Cambridge Universitu press, 1970.
Eusebii Pamphili, Opera omnia, J.-P. Migne, Paris, 1857.
Stefanus de Urbibus, Jacobi de Jonge, Amstelodami, 1698.
Venerabilis Bedae, Opera omnia, J.-P. Migne, Paris, 1862.
Qvintus Rufus, The life of Alexander the Great, Francis Sounders, London, 1690.
J.L. Hurlbut, Manuel of biblical Geographu, Rand and Mc Nallu, Chicago, 1887.
Arianus Flavius, Les gueres d’Alexandre, Louis Billaine, Paris, 1664.
Filosseno Luzzatto, Les sanscritismes de la langue assirienne, A. Bianchi, Padova1849.
Zacharie Mauani, Les Huksos et le monde de la Bible, Pauot, Paris, 1956.
Georges Smith, The Historical Geographu, of the Holand, Hodderand Stoughton, London1895.
Zenaide Rogozin, The storu of Chaldea, G.P. Putnam’s sons, New Uork, 1887.
Gerardi Joannis Vosii, Etumologicon Linguae Latinae, Regia Tupographia, Neapoli, 1742.
Vadianus Joachim, Epitome, Cristopher Froschue, Tiguri, 1534.
Edwin Norris, Assurian Dictionaru, Williams and Norgate, Edinburgh, 1884.
Zenaide Rogozin, The storu of Chaldea, G.P. Putnam’s sons, New Uork, 1887.
John Dowson, A classical Dictionaru, Trubner, London, 1879.
Louis Leger, Curille et Methode, A. Franck, Paris1868.
Zenaide Rogozin, The storu of Media, Babulon and Persia, G.P. Putnam’s sons, New Uork,1891.
Bonifatius Fischer, Novae Concordantiae Bibliorum Sacrarum Iuxta Vulgatum Versionem, Friedrich
Fromman, Stuttgart-Bad Con. 1977.
Gerge Barton, Archaeolgu and Bible, American Sundau-School Union, Philadelphia, 1916.
Georges Barrios, Manuel d’archeologie Auguste Picard, Paris, 1939.
Issac Vossius, Opisculum, Richardi Chiswel, London, 1684.
Victor Ancessi, Atlas geograph ique et archeologique, P. Lethielleux, Paris, 1901.
Zenaide Rogozin, The storu of Vedic India, G.P. Putnam’s sons, New Uork,1895.
George Smith, The Assiruan Eponum Canon, Samuel Bagster, London, ?
Ktesias the Knidian, Indiaka, Ed. Soci. Press, Buculla, Bombau, 1882.
Ernest de Bunsen, The Chronologu of the Bible, Longmans-Green, London, 1874.
Edward Wells, An historical geographu of the Old and New Testamnet, J.V. Vincent, Oxford, 1840.
Krishnaswami Aiuangar, Ancient India, Luzac, London, 1911.
Francois Lenormant, La langue primitive de la Chaldee, Maisonneuve, Paris1875.
Joachim Menant, Manuel de la langue assurienne, L’Imprimerie Nationale, Paris, 1880.
Joseph Mede, The Works, Richard Rouston, London, 1672.
J.-G. Drousen, Historie de l’hellenisme, Ernest Leroux, Paris, 1883.
Francois Lenormant, De populo Iavan, Journal des Savants, Aout 1882.
Blasio Ugolino, Thesaurus Antiquitatum Sacrarum, Joannem Herthz, Venezia, 1744.
Herodotus, The Historu, The Universitu of Chicago Press, Chicago, 1987.
H. Jeanmaire, Dionusos Pauot, Paris, 1970.
Poluoen, Les Stratagemes, Luon, 1690 et 1770.
Frederic-Guillaume Bergman, Les Getes, Treuttel et Wurtz, Strasbourg, 1859.
Plinu, Natural Historu, Harvard Universitu Press, Cambridge Mass., 1942.
Zacharie Mauani, La Fin du “mustere” etrusque, Maloin, Paris, 1970.
Kaj Birket Smith, Historie de la civilization, Pauot, Paris, 1955.
Jacque Pirenne, Civilisations antiques, Albin Michel, Paris, Paris, 1951.
V. Gordone Childe, L’Aube de la civilization europeenne, Pauot, Paris, 1949.
Paul Cloche, Historia de la Macedoine, Pauot, Paris, 1960.
V. Gordone Childe, L’Orient prehistorique, Pauot, Paris, 1953.
William Foxweel Albright, De l’agede la Pierre a la chretienite, Pauot, Paris, 1951.
P. Bosch Gimpera, Les Indo-Euroopeens, Pauot, Paris, 1962.
536
V. Gordone Childe, L’Europe prehistorique, Pauot, Paris, 1962.

J. Gabriel-Leroux, Les premieres civilizations de la Mediterranee, Presses Universitaires de France,
Paris, 1966.
V. Gordone Childe, The Aruans, Kegan, Trench, Trubner, London, 1926.
Charles Rollin, The Ancient Historu, Nafis and Cornish, New Uork, 1845.
V. Gordone Childe, The Danube in Prehistoru, ClarendonPress, Oxford, 1929.
V. Gordone Childe, The Bronze Age, Universitu Press, Cambridge, 1930.
Nikolas Freret, Qeuvres completes, London, 1775.
Memoires de L’Institut Roual de France, Paris, 1815.
H.E.L. Mellersh, The Destruction of Knossos, Weubright and Talleu, New Uork, 1970.
Ravennatis Anonumi, Geographia, Jordanum Luchtmans, Lugdunum, 1696.
Claudius Ptolemaeus, Geographia, Francesco Brlinghieri, Florence, 1482.
J.G-D. Clark, Prehistoire de l’humanite, Pauot, Paris, 1962.
Gustave Glotz, La civilization egeenne, La Renaissance du Livre, Paris, 1928.
A. Henru Sauce, The Hittites, The religious Tract Societu, Oxford, 1890.
Josephus Flavius, The Works, Richard Sare, London, 1709.
William Ramsau, Asianic Elements in Greek Civilisation, John Murau, London, 1927.
Alfred Mauru, Les Getes, journaldes Savants, Avril, Mai, Juin, 1869.
Sancti Eusebius Hieronumus, Opera omnia, J.-P Migne, Paris, 1883.
Ernest Rosenmuller, The Biblical Geographu of Central Asia, Thomas Clark, Edinburgh, 1886.
Albert T. Clau, Light on the Old Testament from Babel, The Sundau School Times, Philadelphia, 1907.
George Adam Smith, The historical geographu of the holu land, Hodder and Strouhgton, London, 1895.
Elijah Barrows, Sacred geographu, American Tract societu, New Uork, ?
Origenes, The Writtings, T. and T. Clark, Edinburg, 1849.
Philip Gosse, The Ancient and modern historu of the rivers of the Bible, G. Cox, London, 1850.
Andre Parrot, Babulon and the old Testament, Philosophical libraru, New Uork, 1958.
Strabon, Geographie, De l’Imprimerie Imperiale, Paris, 1805.
Rene Grousset, Histoire del’Armenie, Pauot Paris, 1947.
Marii Brosset, Collection d’historiens armeniens, Imprimerie de l’Academie imperiale, S. Petersbourg,
1874.
Lucian, Works, Harvard Universitu Presss, Cambridge, U.S.A. 1979.
Victor Duruu, Histoire des GrecsLibraire Hachette, Paris, 1887.
Joachim menant, Elements du sillabaire Heteen, Memoire du l’institut National de France, Paris, 1892.
Abel Juret, VocabulaireEtumologique, de la langue hittite, Universite de Strasbourg, Limoges, 1942.
John Garstang, The Hittite Empire, Constable and Co. London, 1929.
Les histories et chroniques du monde, Michel de Voscosan, Paris, 1561.
Edouard Dhorme, Les religions de basbulonie et d’Assurie, Presses Universetaires de France, Paris,
1945.
Rene Dussaud, Les religions des Hittites, des Hourrites, des Pheniciens et des Suriens, Presses Univ. de
France, Paris, 1945.
Joseph Vendrues, E. Tonneklat, B.O. Unbegaun, Les religions des Celtes, des Germains et des Slaves,
Presses Univ. de France, Paris, 1948.
Leopold Messerschmidt, The Hittites, Davide Nutt, London, 1903.
Austine Waddell, The Foenicien Origin of Britons, Scots and Anglo-Saxons, Williams and Norgate,
London, 1925.
Georges Perrot and Charles Chipies, Historu and art in Sardinia, Judea, Suria and Asia Minor, Chapman
and Hall, London, 1890.
Miller Burrows, The dead sea Scrolls, The Viking Press, New Uork, 1955.
Hude Clarke, translations of the Roual Historical Societu, Roual Historical Societu, London, 1877.
Louis Delaporte, Les Hittites, La Renaissance du Livre, Paris, 1936.
John Cambell, The Hittites, John Nimno, London, 1891.
J.C. Prichard-R.G. Latham, The eastern origin of the Seltic nations, Houlston and Wright, London, 1857.
537
Paul Pezron, Antiquite de la nation et de la langue des Celtes, Prospper Marchand, Paris, 1703.
Theophile la Tour-D’Auvergne-Corret, Orihginesgauloises, Tavernier, Paris,1802.
Simon Peloutier, Historie des Celtes, Quillau, Paris, 1771.
William Betham, Etruria-Celtica, Philip Dixon Hardu, London, 1842.
Diodorus of Sicilu, Historu, Harvard Universitu, Press, Cambridge, 1971.
The Cambridghe ancient historu, Cambridge Universitu Press, 1971.
Academie des incriptions et belles-lettres, Comptes Redus Imprimerie Nationale, Paris, 1882.
Donald Kagan, Problems in ancient historu, The Macmillan, New Uork, 1968.
H.G. Wells, The outline of historu, Darden Citu, New Uork, ?
John V.A. Fine, The ancient Greeks, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A 1983.
Robert Gordon Latham, The natural historu of the varieties of man, John van Woorst, London, 1850.
Dionusius Halicarnassus, The roman antiquities, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1968.
Joshua Whatmough, The dialects of ancient Gaul, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1970.
Cornelius Tacitus, Histories and annals, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1962.
Silius Italicus, Punica, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1961.
Marcus Terentius Varron, De lingua Latina, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1967.
Filon de Alexandria, On the creation, Harvard Universitu Press, Cambridge, U.S.A, 1962.
Caius Julius Caesar, Galico bello, William Hainemann, London, 1966.
Jean Markale, Celtic civilization, Gordon and Cremonesi, London, 1978.
Hugh Hencken, Tarquinia and Etruscan Origins, Frederick Praegar, New Uork, 1968.
R. G. Latham, Opuscula, Williams and Nordgate, London, 1985.
Nancu K. Sandars, The Sea peoples, Thames and Hudson, London, 1985.
Sinclair Hood, The Minoans, Preager Publishers, New Uork, 1971.
Francois Lenormant, The beginning of historu, Charles Scribner’Son, New Uork, 1882.
Henru D’arbois, de Jubainville, Les premiers habitants de l’Europe, J.B. Dumoulin, Paris, 1877.
Hessuchius, Lexicon, Samuelem Luchtmans, Lugduni Batavorum, 1746.
Antoine Meillet, Introduction a l’etude comparative des langues indo-europeenes, Hachette, Paris, 1908.
Antoine Meillet et Marcel Cohen, Les langues du monde, C.N.R.S., Paris,1952.
Louis Renou, Civilisations, peoples et mondes, Lidis, Paris, 1966.
Pierre Jouquet, Edouard Dhorme, Jacques Vandier, Andre Aumard, Georges Contenau, Firnand Cha-
poutheir, Andre Grosset: Les premieres civilsations, Presses Universitaires de France, Paris, 1950.
Louis Renou, Anthologie sanskrite, Pauot, Paris, 1947.
R.P. Guerin Songeon, Historie de la Bulgarie, Nouvelle Librairie Nationale, Paris, 1913.
Ulusse Chevalier, Repertoire des sources historiques, S.A. D’Imprimerie Montbeliardaise, Montbeliar,
1903.
Gianantonio Bomman, Storia civile ed Ecclesiastica della Dalmazia, Croazia, e Bosna, Venezia, 1775.
Alfred Roussel, La religiondans homere, Jean Maisonneuve, Paris, 1914.
Rene Grousset, L’empiredes steppes, Pauot, Paris, 1948.
James George Frazer, Adonis, Paul Geuthner, Paris, 1921.
A. Bouche-Leclercq, Histoire des Seleucides, Ernest Leroux, Paris, 1913.
Dom Martin Bouquet, Recueil des historiens, Victor Palme, Paris, 1869.
Paulus Orosius, Opera omnia, Biverii et Havercampi, Paris, 1846.
Ammien Marcellin, Histoire, Firmin Didot, Paris, 1869.
Joannis Sholastic, Opera, J.-P. Migne, Paris, 1860.
Cosma Pragenis, Chronicon, J.-P. Migne, Paris, 1894.
Cosma Indicopleusta, Topographia, J.-P. Migne, Paris, 1860.
Ernest Lavisse, Alfr. Rambaud, Histoire generale, Armand Colin, Paris, 1893.
Pomponius Mela, Oeuvres completes, J.J. Dubochet, Paris, 1845.
Andre Aumard, Etudes d’histoire ancienne, Presses Universitaires dev France, Paris, 1967.
Henri Hubert, Les Celtes et la civilization celtique, Albin Michel, Paris, 1984.
Ettore pais, Histoire romaine, Presses Universitaires dev France, Paris, 1926.
Jules Mischelet, Histoire romaine, Calmann Levu, paris, 1883.
538
Nicilae Iorga, Histoire des Roumains, L’Academie Roumaine, Bucarest, 1937.

Berthold-Georg Niebuhr, Histoire romaine, Louis Hauman, Bruxelles, 1830.
Samuel Cross, Les civilizations Slaves a travers les siecles, Pauot, Paris, 1955.
John Kitto, Scripture Lands, Bell and Daldu, London, 1873.
Andre Mazon, Catherine II, historienne de la Russie mediavale, Compte rendus de l’Academie des In-
srcriptions, Henru Didier, Paris, 1944.
Antoine Meillet, Trois conferences sur les Gatha de l’Avesta, Paul Gauthner, Paris, 1925.
Camille Jullian, Notes Gallo-romaines, Revue des etudes anciennes, Paris, 1901.
A. Cunu, Questions Greco-orientales, Revue des etudes anciennes, Paris, 1922
Pierre Daunou, Cours d’etudes historiques, Firmin didot, Paris, 1842.
Samuel Birch, Records of the past, Samuel Bagster, London, 1873.
Henru D’arbois, de Jubainville, La literature celtique, Ernest torin, Paris, 1883.
A.H. Sauce, Record of the past, Samuel Bagster, London, 1888/92.
Adami Scoti, Chronicon, Patrologiae, J.-P. Migne, Paris, 1855.
Dion Cassius, Historie romaine, Firmin Didot, Paris, 1848/89.
A.Cunu, Questions Greco-orientales, Revue des etudes anciennes, Paris, 1926.
Alexander Cunningham, The ancient geographu of India, Bhartiua publishing house, Varanasi, 1975.
Auguste Jarde, La formation du people grec, La renaissance du livre, Paris, 1920.
Rerum Hungaricarum, Ioannis Pauli Kravs, Vindobona, 1748.
Carl Schuchhardt, Schliemann’s discoveries of the ancient world, Avenel books, New Uork, 1979.
Frederic Guillaume Bergmann, De I’nfluence exercee par les Slaves sur les Scandinaves dans l’antiquite,
Camille Decker, Colmar, 1867.
J. Halevu, Quelques observations sur l’origine de l’alphabet phenicien, Academie des inscriptions et
Belles lettres, comptes rendus des séances de l’annee, 1873, tom I, imprimerie Nationale Paris,
1874.
Raoul Rochette, Recherches suer les monuments cuclopeens, Journal des Savants, Mars, 1843, Paris,
1843.
S. Bilbija, The mummu of Zagreb, the Institute of Etruscan studies, Chicago, 1989.
Louis Cousin, Histoire de Constantinopole, Damien Faucault, Paris, 1672.
Joannis Zonarae, Historica Annalum Patrologiae, Migne, Paris, 1864.
Ekkehardi Urangiensis, Chronicon, Patrologiae, Migne, Paris, 1881.
Aimoini Floriacensis, Historiae Francorum, Patrologiae, Migne, Paris, 1880.
Joannis Cinnamos, Historioae, Patrologiae, Migne, Paris, 1864.
Laonicus Chalcocondile, Hisgoriae, Patrologiae, Migne, Paris, 1866.
F.G. Bergman, Les Scutes, Schmidt, Halle, 1860.
Ravenatis Anonumi, Cosmographia, Otto Zeller, Aalen, 1962.
Caroli du Fresne du Cange, Illuricum Vetus ^ novum Historia Haeredum Rouerianorum, Posonii, 1746.
Francesco Berlinghieri: Claudius Ptolomeus, Geographia, Florence, 1482.
Claudius Ptolomeus, Geographia, Basle, 1540.
Francis Pravedan, Historu of the Croatian people, Philosophical Libraru, New Uork, 1955.
Gianantonio Bomann, Storia civile ed ecclesiastika della Dalmazia, Croazia e Bosna, Antonio locatelli,
Venezia, 1775.
Ernest Lavisse - Alfred Ramband, Historie generale, Armand Colin, Paris, 1893.
LUKOVI}:
Ami Boue, La Turquie d’Europe, I.II,III,IV, Paris, 1840.
Ernestus Deummler, de Arnulfo Francorum rege, commentatio historica, Berolini, 1852.
Ilija M. @ivan~evi}, Novom pokolewu, Beograd, 1934.
Emile Burnouff, Essai sur le Véda, Paris, 1863.
Ernest Dümmler, Die Geschichte der ältesten Slawen in Dalmatien, 1856.
E. Pricot de Sainte-Marie, Les Slaves Meridionaux, Paris, 1874.
Katancic, De Istro eiusque adcolis commenatio, 1798.
539
P.J. Schaffarik, Über die Abkunft der Slawen, nach Lorenc Surowiecki, Ofen, 1828.
Le monde slave, son passé, son état present et son avenir, par Cuprien Robert, Paris, Passard Editeur,
1852, tome I et II.
Karl Gottlob Anton, Erste Linien eines Versuches über die alten Slawen Ursprung, Sitten, Gebrauche,
Meinungen und Kenntnisse, Leipzig, 1824.
P. J. Schafarik, SlawiscAltertumer, Band I 1843, Band II, 1844. Leipzig.
Plinius, Naturalis historiae, I,II,III,IV.
Strabon, Geographia, I-V.
Cuprien Robert, Les Slaves de Turquie, leur avenir, leur progrèss, 1844.
Casimirus Szulc, De origine et sedibus veterum Illuriorum, Poznaw, 1856.
Nenad \or|evi}, Etrurci ili Ra{ani, SNU “L. Kosti}”, Milvoki, 1969.
Stephanus Bizantinus, Ed. G. Dindorf, Leipsik, 1825, vol. I-IV.
Tacitus, Germania
Procopius, De bello Gothico, I-IV.
Farlati, Illur. Sacr., III, 94.
Gregorius Dankowski, Die Griechen als Stamm-und Sprachvewandte der Slawen, historisch und phi-
lologisch dargestellet, Pressburg, 1828.
F. Sebastiano Dolci, De Illuricae linguae vetustate et amplitudine, Venetiis, MDCCLIV, Dissertatio hi-
storico-chrnologico-critica.
Titus Livius par Dureau De la Malle et Noël, Paris, 1810-2.
La Chronique de Nestor, traduit en francais d’après l’Edition impériale de Petersbourg, accompagnée
de notes et d’un recueil de texts inédits, par Louis Paris, 1834.
Wojciech Ketrzinsku, Die Lugier, ein Beitrag zur Urgechichte der Westslawen und Vindilien, Posen,
1868.
Claudii Ptolemaei viri Alexandrini, Geographiae opus novissimetraductione e Greacorum archetupis,
1513.
Adolphe Pictet, Les origins indo-europeennes, ou les Aruas primitives, Essai de Paleontologie lingui-
stique, Tome I et II, Paris, 1877.
Platon, Qeuvres completes, Tome V, 2 partie, Cratule, texte établi et traduit par Louis Méridier, Paris,
1969., Les Belles Lettres.
Franciscus Maria Appendini, De praestantia et vetustate linguae illuricae... ad Joachimum Stullium Il-
lurici lexici auctorem, 1806.
August Fick, Vergleichendes Wörterbuch der indo-germanichen Sprachen, Göttingen, 1874.
Gregorius Dankowski, Homerus slavicis dialectis cognata lingua scripsit, ex ipsius Homericarmine
ostendit...Vindobonae-Posonii, 1829.
Josephe Kostrzevski, Les origins de la civilization polanaise, Presse Universitarie de France, 1949.
OSTALI AUTORI:
Pavle Julinac, Kratkoje vvedenije v istoriju proisho`denija slaveno-serbskog naroda,
Mletci, 1765.
Jovan Raji}, Kratkaja istorija Serbliji, Rasiji, Bosni i Rami (izvod iz 55 sv. Allgem, Wel-
tegsch), Viena 1793; Istorija raznih slovenskih narodov, naipa~e Bolgar, Horvatov i
Serbov, sv. I-IV, Viena, 1794/5.
Atanasije Ne{kovi}, Istorija slaveno-bugarskog naroda, Budim, 1801.
Georgije Terlaji}, Numa ili procvetaju{~i Rim, Budim, 1801.
Sava grof Tekelija, Rimqani u [paniji, Budim, 1805.
Jeftimije Ivanovi}, Novi Plutarh, Budim, 1809.
Pavle Solari}, Rimqani slavanostvova{i, Budim, 1818.
Pavle Kengelac, Vsemirno zbitoslovije, Budim, 1821.
540
Georgije Magara{evi}, istorija najva`niji politi~ni ervopski prikqu~enija, od 1809-

1821. g, Be~, 1823.
Jovan Popovi}, @ivot \ur|a Kastriote Skender-bega, Budim, 1828.
Jovan Steji}, Sabor istine i nauke, Beograd, 1832.
Pantelija Sre}kovi}, Istorija, Bgd. 1864; isto 1881.
Milo{ Milojevi}, Odlomci istorije Srba, Bgd. 1872.
Marin S. Drinov, Bugarska i slavjanska istorija, Dràvna pe~atnica, Sofija, 1909.
Milan Budimir, Grci i Pelasti, Bgd. 1950.
Gordon Childe, The Dawn of European Civilization, London, 1957.
Sergej Solovjev, Istorija Rossii, Izdateqstvo sociaqno-ekonomi~eskoj literature, Moskva,
1959.
M. Budimir, S balkanskih isto~nika, SKZ, Beograd, 1969;
Dragoslav Srejovi}, Lepenski Vir, SKZ, Beograd, 1969.
Velika arheolo{ka nalazi{ta u Srbiji, KNU, Beograd, 1974.
Jovan I. Dereti}, Istorija Srba, I, II tom, izdawe pisca, Nica, 1975, ‘77.
Branko Gavela, Predawa i znawa o starom Balkanu, Bgd. 1978.
Reqa Novakovi}, Gde se nalazila Srbija od VI do XII veka, Bgd. 1981.
Svetislav Bilbija, Staroevropski jezik i pismo Etruraca, The Institute of Etruscan studies,
Chicago, 1984.
Reqa Novakovi}, Jo{ o poreklu Srba, IPA Miroslava, Zemun, 1992.
Qubomir Kqaki}, Osloba|awe istorije I, Arhiv Kqaki}, Beograd, 1993.
Olga Lukovi}-Pjanovi}, Srbi, narod najstariji, IPA Miroslav, Zemun, 1994.
Radivoje Pe{i}, Tragom autohtonosti Slovena na Balkanu, Catena Mundi.
An|elija Stan~i}-Spaji}eva, Najstariji jezik Biblije, IPA Miroslava, Zemun, 1994.
Reqa Novakovi}, Novakovi}, Srbi, IPA Miroslava, Zemun, 1994.
Ilija @ivan~evi}, Novom pokolewu, Bgd. 1995.
Radivoje Pe{i}, Vin~ansko pismo, Pe{i} i sinovi, Bgd. 1995.
R. Novakovi}, Srbi i rajske reke, IPA Miroslava, Zemun, 1995.
Jovan Dereti}, Zapadna Srbija, Publishing International, Chicago, 1995.
Jovan Dereti}, Srbi i Arbanasi, Bgd. 1995.
Radivoje Pe{i}, Velesova kwiga, Bgd. 1996.
Dobroslav Jev|evi}, Od Indije do Srbije, Bgd. 2000.
Radivoje Pe{i}, Optuùjem }utawe, Bgd. 2001.
U prevodu: Ivo Vuk~evi}, Zemqa Germanija, narod slovenski, Santa Barbara, 2000.
541
542
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna biblioteka Srbije, Beograd
811 . 163 . 41 ‘ 374 . 4 (038)
94 (= 163 . 41) : 001 . 98
Filipovi} Slobodan M., 1950

Re~nik srpsko-arij(ev)ski ili
arhai~no-srpski : s dodatkom korena /
Slobodan M. Filipovi}. - Beograd : Sardonija,
2009 (Opovo : Oblik) . - 543 str. ; 24 sm
Tira` 1000.
ISBN 978-86-86129-08-6
a) Srpski jezik - Re~nici, etimolo{ki b)

Srbi - Poreklo
COBISS . SR - ID 169003020
543

СРПСКО АРИЈЕВСКИ ИЛИ АРХАИЧНО СРПСКИ РЕЧНИК PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

СРПСКО АРИЈЕВСКИ ИЛИ АРХАИЧНО СРПСКИ РЕЧНИК PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Recnik arijski 6.12.

2010 13:24 Page 1

“Ja sam du{e tvoje pomra~ene

Srpska era brojawa vremena zapo~iwe 5508. g. s.e. i pribli`na je posle-

dvoglavog orla, od iskona je astronomski simbol i atribut plodnosti, u slici

unija, proglasio arheometalur{ko nalazi{te Rudna glava, za kolevku evropskog

Podunavskoj kolevki svetske kulture, izme{tawem na Istok, gde je tobo`e po~etak

Misirci su smatrali Grke lakomislenim i nepostojanim, a kako Diodor

starohelmske isto~nike. Pa kud se dedo{e ovi starohelmski ili srpski kul-

O rasprostrawenosti Srba (Slovena) u Evropi, ostavio je divno svedo~ewe

Intezivan duhovni kriminal nad kulturom Srba zapo~iwe s Berlinskim

Abodriti, v. Bodri}i. A. je u zna~ewu pegav, po slici oblaka

Titula a. ima zna~ewe vi{eg slu`be- A. je tre}a Haritina (ve~erwi oblik

advokat, ad’ivakt™ˆ, za{titnik, √ va~ > u predgovoru Ilirskih pesama (Jane-

a`uran, a{ira, “guta~”, ime zloduha, va- Serbona. Nasledili su ih Sokolovi}i,

A. je glagolski zapovedni na~in pod- akva, v. lokva > lat. aqua.

Amazon (vodonim), v. Amazonke. Amaterasu (jap. bogiwa Sunce), v. mater.

amfilogija, v. amfi i logo. anarhija, anarha, nepodesan, neadekvatan,

aneksija, aneka{raja, stan, prebivali{te antalija (lo{e krojeno odelo), v. anterija.

antimaterija, v. anti i materija. misir. kanopo{ (inpu, lenpo), jel. Kan-

A. je vladar Misira, u zapisima na ‚rt'a, odnos prema predmetu ili obj-

ma~ewe pomo}u arh. srp. pelaka, jaje, ja- asinhrono, v. a, sa i hrono.

aula, v. avlija. strogost), izvesno, istina je, √ ah > srp.

Aftovac, v. Aptovac. > srp. a{awka, `en. kapa, oblika pot-

Ahil, atk‡la, polubo`ansko ime, √ at > a{ar (desetak), v. u{ur.

naziva imenom Zer(b)etiti. On je name-

Bakar, v. bakar. zavetni arhi|avo, han. jevr. Baal, glavni

baron (titula barjaktara), b'ara–a, gospo- B. je misirska bogiwa k}er Sunca

Ba~ija, v. ba~ija. ba{tinija (bratstvo), v. ba{ta.

be{ika (mehur, kolevka), b'astrika, uma- bibliomanija, v. biblio i manija.

zovu Antuza, “Cvetnik”, a Turci Islam- biqosati (oma|ijati), v. biqe.

bioritam, v. bio i ritam. ribut je lotosov cvet, koji se u prole}e

birokratija, v. biro i krat. Bistrica (vodonim), v. bistro.

B. je etimolo{ki drugo ime za perdu. Bosiqgrad, v. bosiqak i grad.

Poslepotopsko naseqavawe Britamije bruj, -ati, √ br’, govoriti -br’t‹

B. je drvena ~utura za za obredno pozi- davali sferi~an oblik U sredwem ve-

sti), heroj (= b’asura), √ b’as > jel. Boý-

vajat, v‚'ja (b‚'ja), spoqni deo ku}e, √ vah Vakup, v. vakup.

taktil, su upotrebqavali za one koji variti, vƒrati, prekriti, √ v™i.

Varuna, vƒru–a (= v‚ru–ƒ), “Svepro- vasiona, v‚sana omota~, stani{te (v‚sƒ

imenuju se velikim narodom (Tolomej, Veneti, v. Venedi > ven. Venetkens.

veren, vara–a, ~in birawa. Vesna (bogiwa Prole}a), vasa–tƒ (vasna),

{tenice bogiwe Veste (Vestalije su ve{tica, ve{šitƒ, opsesti, umotan, obuh

vidati, vidad'‚ti. Vizant, v. Bizant.

Mo`e se predpostaviti da je ovaj virxina (= tobelija), vargin (= vargˆ–a),

V. je tanka grana ili biqka puzavica, Na planinu ispod stabla,

Epski kow Meseca zobi se iz srebrnog zla. Sadi se na grobovima. Koristi se

sveti gajevi i zapisi, a u wegovu slavu vurwati (razgoreti), v. vurwa.

gaditi, gadati. u kome se mlada obra}a mlado`ewi

Gvozdenzuba, v. Gvozden i zub. (me|u (granicu) ne preme{taj (Nikoli}).

geomantija, v. geo i manteia. G. je turski junak iz srpskih narodnih

wene umetnosti, prikazano je na ume- germa, garm“t, vr. pasuqa.

germanitet, gr‚m‡–a, bratstvo, seqanin U Indiji postoji dru{tveni red Xata,

Gole~, v. Gola. Goluban (epsko ime), v. golub.

Gostoslav, v. gost i slava. ili groma, √ g’u{.

gradi{te, v. grad. gramata, gr„ma-t‚, veliki broj sela, √

Otuda je poznata i kao "prehodnica", Darda, v. Dardan.

klasom i zlatnom pletenicom. Za{tit- pripada mladom Mesecu i mladoj Mu-

deliluk (juna{tvo), v. deli i luk. demofobija, v. demo i fobos.

dlaka, v. lokna. dojiti, d'ƒjati.

Dugi, d‡rg'ƒ, "dugi", "visoki", "duboki", dum, v. don.

le gendi osnovale wene brojne sve{te-

`uq (kurije oko), √ ~ul, podi}i, uzdi}i >