4.

HIDRODINAMIKA
• proučava gibanje tekućina zajedno s
uzrocima zbog kojih gibanje nastaje, a to su
SILE
• proučava zavisnost sila i kretanja nastalog
pod djelovanjem tih sila
• osnovni element – djelić volumena ili
elementarna čestica infinitezimalnih dimenzija
nebitnog oblika, a ne molekula
SILE

• 1. VOLUMENSKE ( vanjske ) – koje su

rezultat mase na koju djeluju i od koje potječu.
Djeluju unutar volumena na svaki dio njegove
mase. Rezultat položaja mase u polju sila
(integracija preko volumena)
• 2. POVRŠINSKE ( unutarnje) – rezultat
kontakta između pojedinih materijalnih čestica
međusobno, te djelovanja čestica i podloge
(stijenke) –integracija preko površine
 VOLUMENSKE SILE
• 1. SILA TEŽINE – zbog
djelovanja sile teže
(djelovanja Zemlje)
FG = -∫ρgdV ( negativan
predznak)
• • FN = -∫pdA ( negativan
2. SILA INERCIJE
(TROMOSTI) –
akceleracijsko djelovanje
sile sadržano u inercijskoj
reakciji tvari na koju sila
djeluje
• m dv/dt =ma=∑Fi=FI
POVRŠINSKE SILE
• 1. SILA TLAKA
(normalna) – rezultat
djelovanja kapljevine na
promatrane presječne
površine
predznak )
• 2. POSMIČNA SILA –
rezultat trenja kapljevine i
stijenke
• FT = ∫τdA
 SILE NA KAPLJEVINU
VOLUMENSKE

TEŽINA TROMOST

POVRŠINSKE

TLAK
TRENJE
 FG+FI+FN+FT=∑Fi =0

• ako je promatrana kapljevina u stanju

dinamičke ravnoteže zbroj vanjskih sila
mora biti jednak 0

• SILE U SLUČAJU MIROVANJA

(hidrostatski problem)?
OSNOVNE DINAMIČKE JEDNADŽBE
STRUJANJA KAPLJEVINE:

• a) ZAKON ODRŽANJA KOLIČINE

GIBANJA

• b) BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA
(1738)
A.)Zakon održanja količine gibanja
• količine gibanja= masa x brzina
• svaki djelić volumena ima svoju količinu gibanja

K = ∫ vdm = ∫ ρ vdV
m V
• 2.Newtonov zakon:
promjena količine gibanja = impuls djelujućih sila
dK δ
= ∫ ρvdV + ∫ vρ ( vn ) dA = ∑ F
dt δt V A

1. član= ukupna promjena količine gibanja (lijevo)

2. član= lokalna promjena, odnosno promjena količine
gibanja po volumenu
3. član = konvekcijska promjena, promjena količine gibanja
po površini
PRIMJENA:
PRETPOSTAVKE:
• 1.idealna tekućina
• 2. stacionarni tok
• 3. ρ= const.

• 1. PROTOK KOLIČINE
GIBANJA ( flux mase)
• 2. SILE – unutarnje i
vanjske ( volumenske i
površinske)
• 3. Po = sila koja djeluje
na plašt kao rezultat
djelovanja sila unutar cijevi
− ρ (v1 A1)v1n1 + ρ (v 2 A2)v 2 n 2 = − p1 A1n1 − p 2 A2 n 2 + G + Po

ρQ1v1n1 − ρQ 2v 2 n 2 − p1 A1n1 − p 2 A 2 n 2 + G + Po = 0

GRAFOANALITIČKI?
 PRIMJER:

• Iz cijevi promjera Do=250mm istječe mlaz brzinom vo i udara u

zid pod kutem Θ=30o.Odredite reakciju zida na mlaz (FR),
odnosno tlak mlaza na zid. Protok iznosi Q=0,15m3/s
JEDNADŽBA KRETANJA IDEALNE TEKUĆINE
Eulerova jednadžba + sile inercije ( prema d′Alambertu)

du
− ρdxdydz ρ= gustoća ( masa jedinice
volumena)
dt • dxdydz =volumen
dv • ρdxdydz =masa
− ρdxdydz • u,v,w= komponente vektora
dt brzine
• du/dt, dv/dt, dw/dt =
dw akceleracija
− ρdxdydz
dt • produkt mase i akceleracije
= sila tromosti ( inercije)
DEFINICIJA: Gradijent ( promjena ) tlaka
tekućine u nekom smjeru jednak je
produktu gustoće i komponente akceleracije
vanjskih sila u istom smjeru.
(OPĆA DIF. JEDNADŽBA HIDROSTATIKE)

1 δp
=X
ρ δx
1 δp
=Y
ρ δy
1 δp
=Z
ρ δz
-ako gornje izraze uvrstimo u jednadžbe
hidrostatike:

• za os x:
δp dt 1
− dxdydz + ρXdxdydz − ρdxdydz = 0 − dxdydz
δx dt ρ
1 δp du
−X + =0
ρ δx dt
 • EULEROVE DIFERENCIJALNE
JEDNADŽBE KRETANJA TEKUĆINE-
implicitni oblik
1 δp du
=X−
ρ δx dt
1 δp dv
=Y −
ρ δy dt
1 δp dw
=Z−
ρ δz dt

ρ= const.
- nema općeg rješenja – 4 nepoznanice, moguće je uz
određene pretpostavke:
 • 1. STACIONARNO STRUJANJE
• 2. matematičke transformacije ( 1. jednadžbu pomnožimo s dx,
2. s dy, a 3. s dz i sumiramo jednadžbe )
1 δp δp δp dx dy dz
( dx + dy + dz ) = Xdx + Ydy + Zdz − ( du + dv + dw )
ρ δx δy δz dt dt dt
dx
= u
dt
dy
= v
dt
dz
= w
dt
1
Xdx + Ydy + Zdz − δ p − ( udu + vdv + wdw ) = 0
ρ
1
udu = d ( u 2 )
2
δp 1
Xdx + Ydy + Zdz − − d (u 2 + v 2 + w 2 ) = 0
ρ 2
δp 1
Xdx + Ydy + Zdz − − d (W 2 ) = 0
ρ 2
 -za strujnu cijev na koju djeluje samo
gravitacija i u normalnom koordinatnom
sustavu:
X=0, Y=0, Z=-g

δp 1
− gdz − − d (W 2 ) = 0 int egriranjem : −g
ρ 2
p W2
z+ + = const .
ρg 2 g
EULEROV INTEGRAL- odnosno izvod
Bernoullijeve jednadžbe primjenom
Eulerovog integrala
2.IZVOD BERNOULLIJEVE JEDNADŽBE
(1738)- primjenom zakona održanja
količine gibanja

• fiktivna strujna cijev ili konačni element

neke cijevi
• stacionarno ili postupno promjenjivo
strujanje
• p1A1 sila tlaka na ulazu ( uzvodni profil)
• p2A2 sila tlaka na izlazu ( nizvodn profil)
• p1+p2 /2 (A1-A2) komponenta ukupne sile tlaka na plašt cijevi u
smjeru strujanja
• F ukupna sila trenja na plašt
• ρQv1 količina gibanja na ulazu
• ρQv2 količina gibanja na izlazu
• G(FG) sila gravitacije
• G sinα komponenta koja izaziva promjenu količine
gibanja ( u smjeru toka)
 p1 + p 2
ρQv1 − ρQv 2 − p 2 A2 − p1 A1 − ( A1 + A2) − G sin α − F = 0
2
p1 + p 2
ρQv1 − ρQv 2 = p 2 A 2 − p1 A1 + ( A1 + A 2 ) + G sin α + F
2
z 2 − z1
sin α =
ΔL
A1 − A2 A1 + A2 z 2 − z1
p1 − p2 + ρQ (v1 − v 2) − G −F =0
2 2 ΔL
G = AsrΔLρg
v1 + v 2
Q = Asrv = A
2
v1 + v 2
p1 A − p 2 A + ρA( )(v 2 − v1) − Aρg ( z 2 − z1) − F = 0 : A ρg
2
p1 p 2 v12 − v 2 2 F
− + − z 2 − z1 − =0
ρg ρg 2g A ρg
GUBICI
2 2
p1 v1 p2 v2 F
z1 + + = z2 + + +
ρg 2 g ρg 2 g A ρg
 BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA ZA
IDEALNU TEKUĆINU
• oblik jednadžbe za idealnu tekućinu
( stacionarno strujanje nestlačive
kapljevine)
2 2
p1 v1 p2 v2
z1 + + = z2 + + =H
ρg 2 g ρg 2 g
• z1,z2 = geodetska visina, visina težišta
poprečnog presjeka u odnosu na neku
horizontalnu ravninu (m)
• p1/ρg, p2/ρg = hp = pijezometarska ili
tlačna visina = visina pijezometarskog
tlaka koju pokazuje visina stupca
tekućine u pijezometarskoj cijevi ( m)
• v12/2g, v22/2g = brzinska visina = visina s
koje bi tijelo da pada imalo brzinu v (m)
• H= HIDRODINAMIČKI TLAK ili UKUPNA
SPECIFIČNA ENERGIJA
• pijezometarska i brzinska visina mogu se odrediti
pomoću pijezometarske i Pitotove cijevi
- suma ti visina je konstantna=H bez obzira koju strujnu
cijev promatramo
• SMISAO BERNOULLIJEVE JEDNADŽBE
• = konstantnost potencijalne energije
(z+p/ρg) i kinetičke energije ( v2/2g), pa
Bernoullijeva jednadžba predstavlja ZAKON
ODRŽANJA ENERGIJE → jedinica mase
tekućine ima kod stacionarnog strujanja
const. energiju duž cijele strujne cijevi
• kod idealne tekućine linije energije je const.
BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA ZA
REALNU TEKUĆINU
- stacionarno strujanje nestlačive
kapljevine
- kod realne tekućine uzimaju se u obzir
sile otpora pri kojima se dio energije troši
na svladavanje tog otpora

- mehanička energija duž toka ne ostaje

stalna i jedan dio se bespovratno
pretvara ( disipira ) u toplinsku energiju
 • OBLIK JEDNADŽBE ZA REALNU
TEKUĆINU

p1 α 1v1
2
p 2 α 2v 2
2
z1 + + = z2 + + + ΔH
ρg 2g ρg 2g
• α1,2 = Coriolisov koeficijent ili koeficijent
kinetičke energije koji pokazuje odnos
stvarne kinetičke energije mase fluida koji
protječe poprečnim presjekom u jedinici
vremena i kinetičke energije određene iz
uvjeta da su brzine u svim točkama presjeka
jednake ( srednja brzina)
• -kod strujanja u cijevima α=1,0, a kod
strujanja otvorenim vodotocima α=1,1
(najčešće)
∫ dA
3
v
α= A
3
≥1
v A

• ΔH= dio specifične energije utrošen na

svladavanje HIDRODINAMIČKIH OTPORA
strujanju kapljevine.
 PRAKTIČNA PRIMJENA BERNOULLIJEVE
JEDNADŽBE

1. CIJEV POD TLAKOM

• d=const, Q=const ⇒
v=const.v1=v2
p1 p2
z1 + = z2 + + ΔH
ρg ρg
p1 p2
ΔH = ( z1 + ) − (z2 + )
ρg ρg

- gubitak tlaka = razlika pijezometarskih

visina u presjecima
- ako je cijev horizontalna z1=z2 ⇒
direktno očitavanje pijezometara
2. OTVORENI
VODOTOK
• ako je strujanje
jednoliko⇒ v= const.

• Io=Ie =Ip=I

• p1=p2 =pa
• atmosferski tlak
djeluje na površini
vodotoka
-u pijezometrima se
voda podiže do
razine vode u
vodotoku
-linija vodnog lica =
pijezometarska linija
 3. VENTURIJEV VODOMJER

• Za mjerenje količine vode ( gubici se zanemaruju – idealna t.)

• z1=z2 – cijev je horizontalna
• h= razlika očitanja u pijezometrima
• Jednadžba kontinuiteta A1v1=A2v2

p1 p 2 2
v 2 v 1 2
d1 π 2
2 gh
h= − h= − ; Q=
ρg ρg 2g 2g 4 ⎛ d1 ⎞
4

⎜ ⎟ −1
⎝ d2 ⎠
REŽIMI KRETANJA REALNE TEKUĆINE

• - tijekom kretanja realne tekućine javljaju se

različiti otpori ( ovisno o viskoznosti)
• - BOUSSINESQ (1868) – brzina čestica uz
stijenku cijevi ili korita vodotoka=0
• - REYNOLDS ( 1883) – svojstva i veličina
otpora ovisi o režimu kretanja tekućine
• - PRANDTL ( 1904) – 2 područja u kojima se
javljaju 2 režima tečenja
• a) GRANIČNI SLOJ- tanki sloj uz stijenku
• b) JEZGRA TEČENJA – dio vodene mase
unutar graničnog sloja
• - ako je strujanje LAMINARNO – slojevito, u
njemu nema izražene jezgre tečenja
• - ako je strujanje TURBULENTNO – s jezgrom
tečenja i graničnim slojem
 REYNOLDSOVI POKUSI (1883)

• 1. pri malim brzinama ulaz crvene boje neće

se miješati s vodom –strujnica je pravac
paralelan sa stijenkom cijevi( LAMINARNO
STRUJANJE)
• 2. Povećanjem brzine strujnica ( otvaranjem
S2 ) zadržava kontinuitet, ali gibanje postaje
valovito-PRIJELAZNO STRUJANJE
• 3. daljnjim otvaranjem slavine S2 ova
pojava će ostati takva do određenog trenutka
kada se karakter strujanja mijenja i počinje
miješanje vode i boje (TURBULENTNO
STRUJANJE)
a) Stabilno strujanje kod malih brzina
b) Poremećaj zbog povećanje brzine-deformacija strujnica
c) Na suženim dijelovima tlak pada zbog povećanja brzine
d) Ako su sile viskoznosti veće od sila inercije strujanje će
se stabilizirati, ako nisu javljaju se vrtlozi koji se
pronose, remete tok i izmjenjuju količinu energije-
TURBULENTNO STRUJANJE
• laminarni režim – uvjetovan silama trenja
• turbulentni režim - uvjetovan silama inercije
- dimenzionalna analiza:

⎡m ⎤
vD ⎢ m⎥
Re = = ⎢ s 2 ⎥ = bezdimenzionalni parametar
υ ⎢m ⎥
⎢⎣ s ⎥⎦
• režim strujanja ovisi o kinematičkom
koeficijentu viskoznosti, brzini strujanja i
profilu cijevi
• - za Re ≈ 2000 ( 2320) – tečenje će biti laminarno

• - za Re > 2000 ( 2320) – tečenje će biti turbulentno

• - približna kritična brzina pri kojoj se događa prijelaz

iz laminarnog u turbulentno tečenje
2000υ
vk = (m / s)
D
PRIMJER: D=100 mm, vk=0,02-0,012 m/s
• - u cijevima je brzina oko 1,0 m/s što znači da je vrlo teško
postići laminarno strujanje, u vodotocima još teže
• - u strujanju PODZEMNIH VODA ili vrlo viskoznih tekućina
TURBULENTNO TEČENJE
• dolazi do jakog miješanja čestica i formiranja 2
područja
• u GRANIČNOM SLOJU – brzina raste od 0 do
neke vrijednosti na granici graničnog sloja i
turbulentne jezgre i raste s viskoznošću
• GRANIČNI SLOJ= područje strujanja tekućine
u blizini podloge

- po Prandlu:
 d
δ= za cijev
- Re
2R
δ= za otvoreni vodotok
Re

-u turbulentnoj jezgri brzina pulsira, dok je kod laminarnog u

nekoj točki brzina konstantna → gubitak energije je veći kod
turbulentnog tečenja
• U cijevima
• U otvorenim koritima
RAZVOJ GRANIČNOG SLOJA DUŽ
PLOČE

5
4
1 3
2

6
• 1. strujnice su paralelne, brzina jednolika

• 2. razvoj laminarnog graničnog sloja neovisno o

režimu strujanja-odmicanje strujnica od ploće

• 3.daljnjim širenjem gr. sloja počinje se razvijati

turbulencija ( povećanjem Re do kritične
vrijednosti) i laminarno strujanje postaje nestabilno

• 4.zona turbulentnog toka postaje sve šira, a

laminarnog sve uža- pronošenje virova i u
područje bliže podlozi-izravnavanje profila brzina
• 5. debljina graničnog sloja se ustaljuje,
a formira se tanki sloj s velikim
unutarnjim trenjem, velikih gradijenata
brzina i pretežito laminarnim strujanjem
– viskozni podsloj

• 6. vrlo kratko područje prijelaza iz

laminarnog u turbulentni tok
• Opisani razvoj graničnog sloja uzrokuje pojavu
tangencijalnih naprezanja τo kojeg određuje
gradijent brzina ili promjena količine gibanja)

ρ vo 2
τo = cf
2
cf = koeficijent otpora trenja ( nije const. već se
mijenja duž ploče ovisno o razvoju graničnog
sloja)
- sila otpora trenja dobije se integriranjem
tangencijalnih naprezanja po površini
• Darcy-Weisbachov koeficijent otpora trenja λ=4cf
• - u realnosti – kretanje preko hrapave podloge

• LAMINARNO STRUJANJE – nema pulsacije brzine i

nema miješanja slojeva
• - veličina hrapavosti ne utječe na režim strujanja
graničnog sloja, manji dio miruje između izbočina, a
veći dio klizi preko tako formiranog sloja
- - kod okruglih cijevi :
16
cf =
Re
64
λ = 4cf =
Re
VRIJEDI ZA Re ≤ 2320 λ=f(Re)
• TURBULENTNO STRUJANJE – fizička
hrpavost može dvojako utjecati

• a) apsolutna hrapavost ε
• debljina viskoznog podsloja δ′
• ε < δ′

• TUBULENTNO GLATKI REŽIM ( hidraulički

glatka površina)

λ=f(Re)
• λ=0,316 Re –1/4
• b) apsolutna hrapavost ε
• debljina viskoznog podsloja δ′
• ε > δ′

• TURBULENTNO HRAPAVI REŽIM ( hidraulički

hrapava površina)
-veličina otpora ovisi isključivo o hrapavosti površine
Re>4000
λ=f(ε/D)

ε/D = relativna hrapavost

• c) TURBULENTNO PRIJELAZNI
REŽIM

λ=f(Re, ε/d)

2320<Re<4000
• ISTRAŽIVANJA NIKURADSE-a-za različite
hrapavosti
• (Moodyjev dijagram)

3,3
TEČENJE POD TLAKOM U ZATVORENIM
PROFILIMA

• - kod zatvorenih profila tečenje može biti

stacionarno i nestacionarno; tlačno i sa slobodnom
vodnom površinom ( vodovodi, tlačne cijevi HE,
hidrotehnički tuneli
• - ključni parametri Q, H i d

• - kod REALNIH tekućina javljaju se

HIDRODINAMIČKI GUBICI
• 1. LINIJSKI ( OTPOR TRENJA, OTPOR
POVRŠINE) – uslijed hidrauličkih otpora
koji se javljaju duž cijevi

• OVISE O:
• 1. hrapavosti stijenke (ε)
• 2. brzini strujanja (v)
• 3. poprečnom presjeku (D)
• 4. dužini cijevi (L)
 2
FT cf OΔLρ v / 2 ΔL v 2
ΔHtr = = = cf WEISBACHOVA JED.
ρgA ρg A R 2g

ZA OKRUGLE CIJEVI:

λ=4cf
D
R=
4
L v2 L v2
ΔHtr = 4cf =λ
D 2g D 2g
v1 + v 2
v=
2
• - ako je stacionarno i jednoliko
strujanje ( const.D i const. Q)
– može biti laminarno ili turbulentno što
ovisi o srednjoj profilskoj brzini ( v, D i ν ) –
odnosno Reynoldsovom broju)

MOODYjev DIJAGRAM
TUBULENTNO
PRIJELAZNI REŽIM TURBULENTNO
HRAPAVI REŽIM

TURBULENTNO
GLATKI REŽIM
2. LOKALNI GUBICI (OTPOR
OBLIKA) – nastaju uslijed promjene
profila cijevi, loma cijevi ili bilo koje
druge prepreke tečenju, odnosno
lokalnih pojava koje narušavaju oblik
tečenja
• Gubici ovise o hidrodinamičkom oblikovanju
• Kontrakcija mlaza-pijezometarska linija naglo
opada
• Pojava podtlaka-moguća kavitacija
• Hidrodinamičko oblikovanje ulaza
• Značajno manji gubici
• Ne dolazi do odvajanja graničnog sloja
 NAGLO PROŠIRENJE

• Odvajanje graničnog sloja

ΔHe = −
(v 2 − v1)
2

2g
2 2 2 2 2
⎛ v 2 ⎞ v1 ⎛ A1 ⎞ v1 v1
ΔHe = −⎜ − 1⎟ = ⎜ − 1⎟ = −ζ
⎝ v1 ⎠ 2 g ⎝ A2 ⎠ 2 g 2g
 NAGLO SUŽENJE

ΔHe = −
(vc − v 2 )
2

2g
2 2 2 2
⎛ vc ⎞ v2 ⎛ A2 ⎞ v2 v22
ΔH e = −⎜ − 1⎟ =⎜ − 1⎟ = −ζ
⎝ v2 ⎠ 2 g ⎝ Ac ⎠ 2g 2g
A c = εA 2
ε = koef. kontrakcij e
UKUPNI GUBICI TLAKA NA CIJEVI
• Primjer: Odredite brzinu, protok, energetsku i
pijezometarsku liniju za sustav na slici. Strujanje se
odvija od posude A s konstantnim tlakom, prema
posudi B u kojoj je potlak ( što se vidi iz
pijezometarskih očitanja)