Bude sveta Margarita ovce pasti i pasući poče govoriti: bude pisam peti ovako: Pomiluj me, Gospodine, Trava reste, cvate cvitak, ne čin' da mi duša zgine, reste zdravje, dobar žitak; Bože, kî si pun milosti, pasite se, ovce zdrave, s poganskih me ruk oprosti! zelene je dosta trave, Slavni Bože, ti učini ne straš'te se vuka ljuta da se moja put ne shini, ni ovoga moga pruta, ti uzdrži divstvo moje, pas'te s mirom po tom polju prostri ruke k meni tvoje! da ste site sve na volju! U pomoć mi, Bože, budi, Po travici toj zeleni vidiš kîmi jesam ljudi! ja ću brati cvit rumeni Umiljenstvo moje čini ter ću sebi venčac viti da se, Bože, ne prehini. dokle trava vas nasiti. Ne omrsi pamet moju Pasite se, ovce mile, da ne pustim veru tvoju! sve ste lipe, sve ste bile, An'jela mi pošlji svoga rosna trava reste svuda, kî človika zmore toga, nabrizgajte mlika čuda! otvori mi kripost tvoja Pasite se prez obzira pamet i s njom usta moja da pastirom date sira, da prî neg me on umori kî češljaju vaši runi moj mu jazik odgovori! da su lipa vlasa puni. Tvoju kripost skaž' veliku Pastiri vas hote prati, kada budem pri krvniku; bistre vode napajati u poganskoj jesam ruci, da vam na prud paša bude, kako ovca meu vuci, ne bledite, pas'te svude! o(d) ptičala kako ptica Trava reste, rumen cvitak, laćena sam ja divica, vam, ovčice, dobar žitak, jaše mene sam tužnicu ja sam venčac opravila, kako ribu na udicu, na glavicu postavila. kakono zvir u tenetu pridoh u množ sad prokletu. Slavni Bože, pomozi me, To rekši, izajde jedan gospodin imenom u potribi ne pusti me! Olibri i zapovida slugam svojim da uhite divojčicu kâ pase ovce: Pridu sluge gospodinu i dovedu svetu Sluge moje, uhitite Margaritu, i jedan pride i reče: divojčicu ku vidite, koja ove ovce pase, Tvâ velikost, gospodine, kako zlato ima vlase! ni s njom složna doistine, Prived'te ju brzo k meni ona vaše boge psuje da upitam ime ženi; a jednoga Boga štuje; ako ona prosta bude, di: veruje ona Boga, zvat će mi se žena svude, propeli su popi koga, ako bude zakupljena, i svim srcem njega slidi, od mene će bit ljubljena, boge naše nenavidi. pinezi ću nju platiti, hotnica će moja biti. Olibri se promini u obraz čineći ju k sebi Mnogu lipost ona ima, priti i reče: ustrili me nje očima; cić velike nje liposti Hodi malo, ženo, simo, učinim joj dobra dosti. odkuda si neka vimo! Brzo po nju sad pojdite Htij nam pravo povidati ter ju k meni dovedite, ter se ne htij strahu dati! na tom misti već ne stojte, Pravi meni koga s' roda, sada, sada po nju pojte! kâ li jesu tvâ gospoda, nu jesi li prosta žena Uhitite tu divicu ali s' raba obužena? ter ju stav'te u tamnicu, jer protiv se meni srdi a boge nam sve pogrdi. Odgovori sveta Margarita: Nisam raba zakupljena, Stave svetu Margaritu u tamnicu, i počne da ja jesam prosta žena, Olibri činiti posvetilišće bogom, i i kršćansku veru slidim, dospivši sede i reče slugam: a tve boge nenavidim. Pojte vreda, službenici ženi kâ je u tamnici Odgovori Olibri svetoj Margariti: ter ju k meni dovedite, Koga Boga, rec' mi, sloveš, sada, sada po nju ite! kîm imenom njega zoveš? Svaki strasi sad ostavi Pojdu sluge i privedu svetu Margaritu, i ter istinu meni pravi! kad dojde, reče njoj Olibri: Zač nišćeti toj se daješ Odgovori sveta Margarita: tere život svoj izdaješ? Slavim, zovem gospodina Ne htij tako morit tebe, Isukrsta božja sina, jur pomiluj sama sebe, kî proklinje boge tvoje htij štovati naši bozi, i uzdrži divstvo moje. darovat [t'] ću dari mnozi! Do ovoga, znaj, vrimena Izvan togaj, toj liposti ne pogrdim ja imena; dati hoću pinez dosti, ime hoću t' povidati u mom stanu hoćeš stati i kako se činim zvati: i mojom se ženom zvati, ja sam roda plemenita, mnogu hoćeš čast imiti, ime mi je Margarita, draga ćeš mi svrh svih biti. patriarka moj bî otac kî nimaše blaga konac; Odgovori sveta Margarita: bî poganin kako ti si, dušu zgubi za zli grisi. Bog zna, kî zna svaka dila, Istinu ste svu slišali da je meni duša mila, ča ste mene upitali. i to neće nigdar biti da ću njemu sagrišiti; on jes po kom divstvo nosim, Odgovori Olibri: kî mi daje sve ča prosim, Veruješ li ti onoga on to more dobro znati, kî bî propet od nas Boga? k tebi neću ja pristati. Diš li njega da svud sloveš Ti nigdare tolikoje i na pomoć sebi zoveš? ne znemeš me z vere moje, kî put počeh ja sliditi, nigdar neću ostaviti. Odgovori sveta Margarita: Znaj da duša mâ veruje Zginu tvojih otac slava Boga koga svaki štuje, jer propeše Boga prava, prid kim zemlja sva trepeće od njih svaki zlo dostiže i boji se more veće, prot Isusu kî se zdviže. prid kim jesu vitri v strahu Kada Isus ov svit ojde, i svi mrtvi kî su v prahu, u nebesko stan'je pojde, gdo mu čini čast, pošten'je u njem hoće kraljevati, po svem svitu sve stvoren'je. nigdar konca ne imati. Boga slidim koga stan'je nigdar nima pomanjkan'je, za njega ću ja umiriti Rasrdi se Olibri i reče: i u svaku muku priti. milosrdjem pozri mene, Odgovori Olibri: tvâ kripost me ne zapusti ni me zmoć njim dopusti, Gdi ne častiš moje boge, tvâ prijaka moć velika podam tebi muke mnoge, oslobod' me ruk krvnika, pogubim te prez milosti, da cić muke ku mi čini rastrkat ću tvoje kosti, srce mi se ne promini. ako mene slidit budeš, Zdravje meni htij poslati velu slavu ti dobudeš, i bol moju odlašati, ljubit ću te već ner sebe, neka moj plač i dresel'je ne ostavim nigdar tebe, obrati se u vesel'je. mâ žena ćeš prava biti ako sama budeš htiti, i sva dobra kâ su meni Kad to sveta Margarita reče, jedan ki ju tebi budu, mojoj ženi. frustaše njoj reče govoreći: Promin' misal, Margarita, Odgovori sveta Margarita: divojčice plemenita, k našim bogom ti se vrati Nigdar mene ne prihiniš i njim hoti verovati, ni s moje me vere snimiš, svrh svih divic bolje t' bude. pripravna ću na sve biti, ljubljena ćeš biti svude. ke mi muke hoć' zaditi, Žalost s tugom nam dohodi Isukrsta cić ljubavi videć gdi ti krv ishodi. na svaku me muku stavi da divice sve ostale sa mnom skupa Boga hvale. Pak drugi sluga njoj reče: Isus sebe dâ propeti, Uistinu svak se boli naše duše s pakla zneti, i za tebe Boga moli meni ništar ti ne priti, [divojčica, videć tebe ne bojim se za nj umriti, gdi umaraš sama sebe]; prevelikim Bog pošten'jem svak na pomoć boge zove zlamenal me jest zlamen'jem. gdi ti tilo krvju plove. Zato te se ja ne bojim Ako ljubiš ti liposti ni se klanjam bogom tvojim. cić nevere i sliposti, gospodin je srdit na te Olibri reče slugam: i ne haje ništar za te, odlučil je učiniti Sluge moje, već ne stojte, da spominak neć' imiti. vreda s ovom ženom pojte Jur odluči i nakani i prid ovim čudnim pukom tere k njemu ti pristani. mučite je strašnom mukom! [Život će ti on shraniti Visoko ju sad zdvignite i svega te obraniti]. ter šibami svu izbijte kad se mene sad ne boji, neg protiva meni stoji! Govori sveta Margarita slugam: [O prizali svitovnici, Raspnu svetu Margaritu i počnu ju zalih bogov naslidnici, fruštati, a ona govori s očima k nebu: pojte činit vaša dila, ja se dosle nis hinila, Ufam u te, Gospodine, Isus mâ će pomoć biti, ne smuti(m) se doistine, već ne htite govoriti! mnom se neće narugati Ča, nebozi, vi mislite, neprijatelj ov prokljati. mene riči ne shinite, Svi kî tebe štuju, Bože, gdi mi tilo raščinate, neprijatelj njih ne zmože, meni duše ne skidate; za prislavno ime tvoje to tilesno umoren'je ne zapusti divstvo moje; svač'je duše jest shranjen'je. vidiš gdi tvâ raba vene, K meni htij'te vi pristati, Sluge moje, tu divicu Boga moga verovati umor'te ju kako psicu! kî jest moguć u kriposti Vreda kljišća nataknite, i podaje svim milosti, sva joj mesa razmaknite! on nikogare ne umori, Ne valja joj govoriti, on svakomu raj otvori; triba ju je umoriti, kî na njega vratih kuči grebeni ju razdirajte ne da njemu da se muči]. ter joj muku ponavljajte! Duša slišat mâ ne more usta vaša ča govore, Počnu razdirati mesa svete Margarite, a neću slišat vaši bozi ona oči k nebu uzdvignu govoreći: premda [jesam] v tuzi mnozi. Slipi jeste [ludujući], V žalosti mi duša vene vaše boge verujući obastriše jer psi mene, kî nigdare vas ne sliše zalih ljudi sviti zali ni vas koga [kad] utiše. protiva su meni stali, Dobra nije meu njimi u pomoć mi, Bože, budi, jer su glusi tere nimi, Margaritu ne zabudi! oni jesu umoreni, Molim slavnu milost tvoju od človika [svi] stvoreni. da mi shrani dušu moju, obaruj me pakla muke i ovoga zla psa ruke, Pak sveta Margarita obrnu se Olibriju i od ust lava ržećega reče: oslobod' me moć vičnjega, Pse nečisti, zal človiče, lionkorna od jakosti zalih bogov naslidniče, i od rozi strašnih dosti ča sam sebe tako hiniš umiljenstvo [moje] shrani, ter djavalska dila činiš, svakoga me zla obrani! zač ti duše nije milo, Isukrste, pokripi me kô, nebore, činiš dilo, za prislavno tvoje ime, ča li misliš, pse nečisti, meni [toje] daj ufan'je živu li me hoć' izisti? da u tvoje dojdem stan'je! Nigdar nećeš tuko moći Čin' nebesa, Bože, tvoja da ćeš himbom mene zmoći, ter da pride molba moja, Isukrst je kripost moja, golubicu pošlji tvoju ne zmože me sila tvoja; neka čuva dušu moju ako činiš zala dila da mi bude uhranjeno svrhu puti moga tila, moje divstvo neskvrnjeno. nećeš tu moć, pse, imiti Daj mi srcu moć [toliku] dušu moju pogubiti, milost tvoju za veliku iz ruk tvojih, pse prokleti, da boj bijem kîno želju Isus će mi dušu sneti. suproti neprijatelju; O preljuti, strašni lave, viditi ga meni čini ne te biti vazda slave, neka mene ne prihini, Bog moj hoće učiniti čin' ovoga da krvnika tilo t' s dušom pogubiti, mâ povrže moć velika, s paklenimi [hoćeš] vuci mâ mu duša zla ne tvori, vikuvičnoj stati muci. a on mene [tako mori]. Ti ć' poznati Boga moga Tvoja milost svaka može, muku trpim cića koga, učin' da ga zmore[m], Bože, i reći ćeš da je hvaljen da ufan'je svako v tebi po sve vike vikom, Amen. ima diva čista sebi. Bože slavni, utiši me, ja te molim, usliši me, Rasrdi se Olibrij i reče da grebeni meso slave tvoje glas velike razkidaju svete Margarite, govori slugam: [slavit će te va sve vike]! To rekši sveta Margarita, počnu ju i Povedu sluge svetu Margaritu u tamnicu, mučiti i grebeni mesa razkidati, i videći i ona, kad ulize, zlamena se i počne moliti Olibrij gdi njoj krv teciše, zatisnu oči ne Boga govoreći: mogući gledati gdi njoj teciše, i svi ostali Bože, kî hti odlučiti kî bihu njim, i tako posteći reče Olibrij kad mudrostiv sad će biti, svetoj Margariti govoreći: tebe vas ov svit se boji Margarita, kud se dila, i u mnogom strahu stoji; ča si sebi ti nemila, i dne jošće tere noći ne vidiš li tvoje tilo straše te se svake moći. da nigdire nije cilo? Ti ufan'je jes svakoga, Vele drago tebe molju slava stana nebeskoga, da učiniš moju volju, ti si, Bože, vela svitlost, htij štovat moji bozi, primi mene jur na milost! jer njih štuju ljudi mnozi, Bože, ti si sirot otac, il ćeš umrit ti divica ti nigdare nimaš konac, i prem kako jedna psica. obazri se rabi tvojoj, Gdi li mene ne uslišiš, daj mladosti mojoj pokoj! smrtju sebe ti ulišiš, U oca sam hći jedina, moj zaisto mač će biti ostala sam kako stina, kî će t' tilo razrušiti, ne haje se mnom nitkore, rastrkati hoću t' kosti otac ne zna gdi me more; od velike te liposti. majku moju, koju ljubih, Viditi te oči moji odavna ju ja izgubih. [izbrojeni] udi tvoji, Ti, Isuse, Bože pravi, i to vide tolikoje Margaritu ne ostavi, ki okolo tebe stoje. čin' me vidit, sin Marije, neprijatelj kî me rije. Ne znam njemu ča sagriših, Odgovori sveta Margarita Olibriju: kîm li dilom ja uliših? O prez stida pse nečisti, Živih, mrtvih ti si, Bože, neć' bit vazda na tom misti, sudac kîno svaka može, vrime skoro hoće priti [hoti, Bože, odsuditi, da mi hoćeš zaviditi. ko će od nas boj dobiti.] Tilo li ću milovati U tminah sam sad zle volje kô ću crnoj zemlji dati? jere strah me mnogi kolje, Ako tilo sad pomilim, smrtnih ranah ja se bolim, Isukrsta ja uhilim; uzdahom te, Bože, molim: kud bi duša tvoja pošla, ne htij k meni sržbon biti, tu bi moja v muke došla. ne hotij me zapustiti! Ja to tilo krvi punim Ne čin', slavni Gospodine, neka dušu ja okrunim, duša moja da pogine, u nebeskom stan'ju gori u te stavih sve ufan'je Isus meni raj otvori. jere nimaš pomanjkan'je. Ne straši me već nitkore, Slavni Bože od milosti, ništa tvoj mi strah ne more! tužnicu me ti oprosti, milosti mi s neba rosi koju moja mladost prosi! Rasrdi se Olibrij i zapovida svojim slugam da opet postave u tamnicu svetu Margaritu: To rekši, sveta Margarita, dokle bude u tamnicu, nje baba bude prinašati njoj Sluge, doli iznem'te ju, jisti, i tako steći izajde zmaj i ulize u u tamnicu poved'te ju, tamnicu, videći ga ona pristraši se i u onu u kôj nî svitlosti, kleknu ter poče govoriti: umor'te ju prez milosti! Bože slavni, Gospodine, koga štuju sve dubine, [o Isuse nevidini da ga tvoja moć umori, kî u trojstvu jest jedini,] vidih njega jidost zala ti utvrdi rajsko stan'je da jest sasvim pomanjkala, da ne pozna[m] pomanjkan'je, vidih njega sve otrove matrimonij ti odluči da zmogoše ruke ove; kî se nigdar ne razluči, verujući križa sveta, ti razvrše pakal isti, bih z drakuna van izneta. djavla sveza na tom misti, Vidih njega svaka zala moć ugasi drakunovu da na zemlju jesu pala, i velikost svu njegovu. vas razvržen vidih pakal, Ti si limbu vrata razbil, žrlac od duš da je pukal, vražju silu jes oblomil, vidih gdi moj križ procvita mene tvoja ruka obrani raba tvoja Margarita. i napokom u raj shrani. Vidila sam veru moju O, Isuse priblaženi, gdi pokaza kripost svoju, ti pomozi ovoj ženi! vidih isto veru moju Ostala sam sirotica, da pokaza kripost svoju, tvâ sam, Bože, službenica, vera ka bi pogrjena ovoj zviri ne dopusti sad bi sasvim utvrjena. da me razdre nje čeljusti! Vidila sam tilo moje Učin', Bože, kripost tvoja gdi mirisi u njem tvoje, da ga zmože jakost moja! van iz njega mast ishodi Ne znam zač se bije sa mnom u svetih se kâ nahodi, ter me kolje smrtnom ranom, vidila sam ja svet' uli želi tilo da duh pusti, kadi moju glavu poli. da me poždre on čeljusti, Golubicu čekam moju da me unese u pećinu, kâ mi slavu skaže svoju. u njoj smrtno da poginu. Bože, budi volja tvoja, To rekši sveta Margarita, tad izleti ne ča hoće mladost moja. golubica, i reče sveta Margarita: Vidila sam, Bože sveti, To rekši, drakun otvori usta i požri svetu golubicu gdi tvâ leti, Margaritu, a ona se prekriži u njem i tudje radujem se jer te ljubih puknu drakun, a ona izajde vanka, i toti i drakuna strašna ubih, djaval dojde, i tako ona kleče govori: sve pod moje stavih noge Hvaleć slavim, Gospodine, drakunove sile mnoge. tvoje ime doistine, Do smrti se ne pristraših kî usliši molbu moju kada njega ja potlačih. i posluša kripost tvoju. Sada tebe, vični kralju, Isukrste, vični kralju, raba tvoja slavno hvalju, tebe slavna sada hvalju na daru ti hvala tvomu kî me zvali iz drakuna, kî si podal srcu momu, jerbo straha bih ja puna. zmogoh silu svu i jakost, Stup si vere ti krstjanske, oslobodih moju mladost. progonitelj jes poganske, Bože, divic ti s' pošten'je, početak si od mudrosti, svih grišnikov odkupljen'je, ti Bog jesi pun milosti. hrana svetih mučenikov, Slavni kralju o an'jelski, oprošćen'je svih uznikov, stvoritelju o nebeski, od svih pukov zdržitelju, utvrdi mi pamet moju Bože slavni spasitelju. i ukripi veru tvoju! Spasitelju svega svita, Vidih moje verne duše hvali tebe Margarita, i gdi drakun mrtav puče, i tebi se priporučam vidih mrtvu ubojicu jer se s tobom ne razlučam. kî me pozri nevoljnicu, Molim tebe, Bože pravi, vidih usta gdi otvori Margaritu ne ostavi, ne htij mene zapustiti, znaš li da sam ja divica htij me sebi pridružiti! Isusova nevistica? Nimam komu oči dvignu Sve stvoren'je njega hvali, jer me svaki jur odbignu, svi narodi veli i mali, samo tebe jedinoga Isusova slavna dika pomoćnika imam Boga; ne pomanjka viku vika. nu čin', Bože ti jedini, da me djaval ne prihini, To rekši, ukaza se Križ iz neba i sede na učin' meni doželeti Križ golubica i ču se glas božji di govori i vik se s tobom veseliti reče: ondi gdi su duše prave, da me ruke tvoje stave Blažena si, Margarita, u kraljevstvo oca tvoga, kruno divic sega svita, Gospodine, svemogoga. jer uzdrža divstvo v sebi, blažena ćeš bit na nebi; pripravna je tebi kruna To rekši sveta Margarita, skoči djaval i kâ je svake dike puna, popade ju i poča govoriti: okrunjen'ja njom ćeš biti, Ostav' me se, Margarita, slavu vičnu hoć' dobiti, ne progon' me sega svita, čekaju te sve svetice dovolje si jur stvorila, i blažene sve divice, brata si mi umorila; svi an'jeli tebe žele, od drakuna u prilici ob tebi se svi vesele, požri tebe u tamnici, svi na vratih rajskih stoje tvoje velo uzmožen'je otvorivši krilo svoje poda njemu umoren'je, da te primu na nebesi, još bi krunom mojom htila zato mirno sve podnesi! da bi mene umorila. Htij si mene ukloniti, Tada sveta Margarita odgovori: ne hotij me progoniti! Zač mi duše iz ruk iznimlješ Slavni Bože, hvala t' budi, ter mi dobro sve otimlješ? kralju an'jel i svih ljudi, Toliko jest kripost tvoja da blaženo viku sveća da nevoljna sila moja, jer mi dare ti obeća, koliku mi žalost stvaraš, na svemu vam budi hvala, da me svaki hip umaraš, u ruke sam vam se dala! sile moje ti ne kratiš, Evo raba, Gospodine, opet slobod moju vratiš. cić tebe joj tilo gine, [vaše vele cić kriposti podniti ću sve žalosti], To rekši, popade Djavla sveta Margarita da bi tisuć smrti bilo, za vlasi i vrže s njim na tla i sta mu na sve podnese moje tilo. grlo i reče mu: Ostavi se divstva moga, To rekši, sveta Margarita popade i poča djavle stana paklenoga, ga biti govoreći: hoć' li duše već tentati, svega ću te sad sentati. Pravi meni, hudobnjače, Meni li si hotil priti, duš ubozih udavljače, djavle crni, prehiniti? odkuda je narav tvoja Ne z[n]aš da ja imam Boga cić ke stojiš prez pokoja? pomoćnika svemogoga? Ostavi se, ubojice, Odgovori Djaval svetoj Margariti: mene božje službenice, Isukrst je moj spasitelj Vele drago tebe molju, i svega zla obranitelj. ne hotij mi bit na volju, A nečista hudobino, iz grla mi iznem' nogu, pri vojniku zla gidino, jer mi daješ tugu mnogu, mâ dila ću t' povidati, kud godi ću njeg obratim, ništa neću t' zatajati. uistinu jur nitkore Htij me malo popustiti, grišit mojih ruk ne more, sve hoću ti izustiti. svih u boju prinemagam Znaj da Bezes ja se zovem ter velikom moću zmagam. i mnogo se v paklu slovem, Onih svrh kîh oblast imam, pak Belzebub prozvan jesam njih iz vere van iznimam, zač prijatelj Bogu nisam. i kîh najdu nepripravnih Cića mene pravi mnozi tere na boj moćno slabnih, stvoreni su svi ubozi, kî zlamen'je nima križa, i žeral sam ja njih muku, uhiti ga moja mriža, bil sam tomu ja nauku. kî priliku tvoju ima, Ja vsakomu dvižem rati, oblast nimam ja nad njima; nigdor meni moć ne skrati. svi kî veru nenavide, Samo sada ruke tvoje svak u ruke moje pride, izbodoše oči moje, i kî zajdu iz svetošći sva plamikom moć mi zgori tere stanu v nečistoći, jer mi brata ti umori. iznevarke svih uhiću Zato nad mnom imaš oblast ter ih svežem (v) moju vriću, ter me prognat hoć' u propast. kîh priličnih k tebi najdu, Od te straha prija nimah od svih tužan ja odajdu, jerbo biše zemlja i prah. sramotan sam i zlo čuven, Odkad Isus u te pride, i od tebe batom izb'jen. mene velik strah obide. Pristan' jure, Margarita, i odkada sam Bog pravi prognan jesam z sega svita, proročastvo u te stavi, ne znam ča ću učiniti, ina si se učinila, ni kamo se nebog diti, sva si uda prominila. od velike tve jakosti V tebi jest božje zlamen'je prib'jene mi jesu kosti. kô mi daje umoren'je, Bî mi žalost privelika sada jesi okrunjena, da me j' zmogla moć človika, sve kriposti napunjena, da divojka gdi me dobi, sad jest bila tvâ prilika to mi žalost s tugom pribi, od biloće bila mlika. jošće veće da tvâ mati To zlamen'je v ruci imaš s ocem hoti k nam pristati, kîmno mene ti ubijaš, a ti buduć kîh rojen'je, Isus v tebi sam pribiva, sad mi daješ umoren'je. njegova se bojim gniva, Eto meni vela žalost svezana me zato držiš da tolika bî tvâ jakost, tere na me tako mrziš. od oca se veća najde Hinac jesam i svih varal ter u ljubav božju zajde, ter sve ljudi jesam zmogal, kî ubija moju silu okol kojih kada idoh, ter mi muku dâ nemilu. na konac im tudje pridoh. Moja kripost uistinu Činim človik da je vas spet jur pomanjka i jur ginu i da zgubi svoju pamet, kad divojka jedna mlada zato nad mnom imaš oblast z našega nas stira grada, te me prognat hoć' u propast, sama s' ti kâ djavli ubi, činim mudrost da zabude razbila s' mi jure zubi. kad u mojih rukah bude, kada bude človik spati, Odgovori sveta Margarita: njega budem pohajati, i činim ga probuditi Hvale meni ne izusti, ter hotnici svojoj iti; al ti rasrdih svi čeljusti, koga od sna ja ne zdvignu, Koje tvoje jest kolino, u snu njega zgrišit činu. rec' mi, čarna sad godino, Njemu blago ja ne kratim, odkuda si ti izašal, kako li si tu moć našal kad(a) nas Bog vrže doli da pravadnim dobra zimlješ jere bismo svi oholi, ter ih z božje vere znimlješ? past nas čini v jame paklene gdino stoje duš' neverne. Ne smim usta otvoriti Odgovori Djaval: ni već s tobom govoriti; Da nu rec' ti malo meni, i zabi(l) sam jur sam sebe odkuda je život tebi, gdi okrilil jest Bog tebe. odkud udi tvoga tila, Mi po zemlji ne hodimo, ke ih moć mi učinila? negli s vitri svi letimo, Prav' mi kâ jest vera tvoja, zato ovdi ne smi(m) stati hoću t' kazat dila moja. ni s tobom se već karati. Ali kako to jest bilo Jošće ću te ja moliti: da Bog pride v svoje tilo? htij me malo oprostiti; Kako li je va te prišal, blago svita dat' hoću ti, kako li je s neba sišal? daj mi malo počinuti. Sva ću t' dila mâ skazati, Zaklinam te Bogom živim, htij meni to povidati. Isukrstom sad istinim, da me sasvim ne odgoniš, od duš mene s kîh progoniš; Odgovori sveta Margarita: u zemlju me ti zatvori, Nî dostojna rič viditi, a tako me sad ne mori; meni tebi poviditi, dokle budeš ti živiti, po kî put sam stekla milost neću tebe naviditi; da toliku imah kripost, nijednomu pravadniku nî dostojna rič viditi ne učinih već zlo človiku; da ću s tobom govoriti, to se tebi ja obitam, jer je u mni božja milost, stanovito sad zavitam; on je meni poda(l) kripost: jošće ću ti govoriti, kî gospodin želi biti, gdi nas hoćeš zatvoriti: neće s' slugam podložiti; Salamuna mudrost vela, zato, buduć ti moj sluga, kâ nas biše uzom spela, svit se s tobom i svak ruga. gdi se biše vas dvor paklen, svom kripostju u sud stavljen, za života da njegova Odgovori Djaval: ne reče mu ni zla slova; Kad li hoćeš, praviti ću, sad po smrti mi njegovoj sve na stranu ostavit ću: učinismo red novi(ji); Satanas kralj naš se zvaše ne mogosmo počivati, kî v nebeskom raju staše, jasmo v ognju pribivati. kî cić njega oholosti Babilonski ljudi videh, izagnan bî prez milosti, i tomu se mnogo čudeh; i njega Bog od istine mnjahu da je vnutri zlato, posla s neba u dubine. sud razbiše i sve zato; Kî Satanas kada čuje, ispušćeni tada bismo, gdi se sveti al Bog štuje, vas svit ovim napunismo; onamo nas čini iti istinu t' moj jazik pravi, eda b' htili naši biti, prosim t', jur me se ostavi. da zmožemo mi onoga kî verovat bude Boga, Odgovori sveta Margarita: Djavle čarni, htij mučati, (Lakuna) ne htij veće sad kričati. i srdi se jer s' ti bila Neću slišat tvoga glasa, kâ si Rufna umorila. ni već stoj hip i ni časa; Mi svi jesmo učinjeni poj od mene, duše zali, tad an'jeli izmučeni, djavli stoje gdi ostali. Sad mi razlog htij izdati Sluge moje, nu tecite, od duš ke si htil zaklati; sad ju golu izvucite, da te bat moj još ne bije, još ju višlje uzdvignite, odajd' od ljud gdi ih nije; svitnjaci ju izžezite. poj jur u svi časi zali gdi su djavli svi ostali, Dvignu svetu Margaritu i počnu i žgati gdi glas ljudski nije slišit, dupliri gorućimi, a ona poče govoriti: ondika se pojdi mučit. Višnji Bože, srce moje čin' da ne pust' vere tvoje, To rekši sveta Margarita, otide djaval. obrani me tvoga gniva, Tada zapovidi Olibrij svojim slugam da da grih u mni me pribiva. dovedu svetu Margaritu njim govoreći: Sad k tamnici vi pojdite, Olibrij reče svetoj Margariti: Margaritu dovedite, neka vidim hoće l' htiti Margarita, ča se hiniš, svoju misal prominiti. ča jur misal ne prominiš? Hotij jure odlučiti, idolom se pokloniti. Pojdu sluge po svetu Margaritu, iznemu ju iz tamnice. I ona izašadši prikriži se. Privedoše ju sluge k Olibriju. Reče joj Odgovori sveta Margarita: Olibrij govoreći: Ne prominim misal moju, Molim tebe, Margarita, ni učinu volju tvoju; divojčice plemenita, tvoji bozi nisu pravi ne čin' muke da te kolju, jer ih smrt svaki zadavi. učin' jure moju volju, Uistinu neće moći hotij k meni ti pristati, djaval jednu divu zmoći. boge moje adorati, Ne hotij mi to praviti, dostoji se ta rič tebi neć' Isusa ostaviti, ako hoćeš život sebi. na me stavi on zlamen'je, čuva moje svud pošten'je; Isukrst, koji se slavi, Odgovori sveta Margarita: krunu slave na me stavi. Nije tako kako pravljaš, jer me vanka puta stavljaš, Olibrij, rasrdiv se, reče slugam: I meni se ne pristoji verovati bozi tvoji; Sluge moje, otidite, tebi će se pristojati velik kotal donesite Boga moga verovati, da plamikom oganj gori, Isukrsta, božja sina, Margaritu da umori. vsemogoga gospodina, i da budeš to hotiti, Donesu sluge kotal i, staviv ga na oganj meni hoć' li dobar biti. puna vode, reci Olibriju: Vsih prorokov toliko je, htij slišati riči moje: Ča nam reče svitlost vaša, ti se mnogo, da znaš, hiniš; sve zasluži služba naša: čim tu misal ne prominiš, evo kotal mi našli smo jer su nimi svi idoli kî vam sada donesli smo. kîm se tvoj puk sada moli, Hti nam sad zapoviditi, i jošće ih oni štuju ča imamo učiniti. jer su nimi i ne čuju; Drv donesli smo dosti zato k meni htij pristati za služiti tvoj milosti. ako ć' duš' v opokoj dati. (Lakuna)
To slišavši, Olibrij zapovidi svojim
Olibrij slugam reče: slugam takoj govoreći: Oganj vreda naložite, u tvojoj me hrani slavi; kotal vode napunite, tilo moje da krst prime, sad vreda to opravite, Oca, Sina, Duha ime, Margaritu v kotal stavite, srce m' kolju sad čemeri, čin m' umriti v tvojoj veri, jer se, Bože, vazda hvališ (Lakuna) i va vike vikom slaviš. kuželjom ga čin'te vriti jer ju hoću umoriti, To rekši sveta Margarita, učini se trus. z(a)vežite njeje ruke Pride golubica noseći krunu svetoj neka sliša veće muke. Margariti i sede na glavu nje, i odvezaše se ruke nje, i zajd van vodi govoreći: Sluge nalože oganj i stave kotal s vodom Gospodine kralju pravi, na oganj, a unutra svetu Margaritu koja, ti v spasen'je mene stavi. budući u kotlu, na ognju počne govoriti: Odi sebe svom jakostju, Vsemogući o Isuse, opasa se sad kripostju, Margarite gledaj suze, zač si mene prosvitlio ti razveži uzu moju, i mnogo s' me uzvisio. sad pokaži kripost tvoju. V tvoju slavu do istine Tebe, Bože, neka slavim, sada pridoh, Gospodine. tere veru ne ostavim, Mene pusti muka ova i da činim tebe znati, jere me ti pomilova. druzih va te verovati. Ne učini, Gospodine, Olibrij se rasrdiv reče slugam: raba tvoja da zagine; oganj ovi, kî m' izgara Sluge moje, uhitite, ter me tužnu sad umara, ove ljudi svi pobijte, Isukrste o istini, i svu dicu i sve žene, čin' tva kripost da učini, uvridiše mnogo mene. da ov oganj, kî sad gori, Moje boge već ne štuju, Margaritu ne umori. Isukrsta svi veruju. Voda v ku sam postavljena, Svim im glave posicite, budem sada ja kršćena, nikomure ne prostite! da ne bude umoren'je, nego moje prosvitljen'je, To rekši, pobiše ih, pake Olibrij reče neka bude zdravje moje jednomu od slug svojih govoreći: uzvišen'je slave tvoje. Okrili me, Gospodine, A ti, slugo, toj divici, tvoja raba da ne zgine, sad joj glavu tuj usici. pošlji tvoju golubicu, Cić nje puk toliki zginu pohodi me nevoljnicu, i Bogu se svi podvignu. neka vodu blagoslovi Od mene s njom sada pojdi u ku stati mene čini. ter na stranu svaka ojdi. Zlamen'jem me kripi tvojim Da si hrlo to stvorio! v ovoj muci da ne stojim, Još ju nisi umorio? sada mene da ponoviš, rabom svojom da ti proviš, Uhitiše svetu Margaritu, povedoše ju na da mi povi slavu tvoju ub'jen'je. Reče joj sluga ki ju htiše ubiti: ter odlahča muku moju, da me svetom vodom pol'je, Pozri mene, Margarita, prišad tvoje za pristol'je. divojčice plemenita, Dušu, život potvrdi mi htij me sad pomilovati, i vsu pamet prosvitli mi, Isusa ću verovati. svi odvrži grisi moji Tebe sada za to slidim ter me, Bože, izpokoji. jer Isusa s tobom vidim O Isuse, Bože pravi, i an'jelov tolikoje smrtnim grihom sagrišiti, gdi okolo tebe stoje. da mu dušu ne zadavi, uzmi ga čuvati i u javi. A kad bude grih imati Odgovori sveta Margarita: ter prošen'je uspitati, Tebe hoću ja moliti; prosti njemu, Gospodine, ne htij tako nagal biti, slavni kralju od istine. hotij mene uslišati, Koji zdihta staviv ruke vrimena mi jošće dati v ove knjige moje muke, da pomolim Gospodina, htij ga čuvat od napasti Isukrsta božja sina, i od svake zle propasti. koga veru diš da slidiš Daj mu, Bože, višnje stan'je, i kod mene sada vidiš. gdino nije pomanjkan'je, pun vesel'ja i radosti, i grihe mu vse ti prosti, Odgovori oni sluga: da se bude radovati, Ča mi budeš ti prositi, uvik s tobom pribivati, sve ti hoću dopustiti, i kâ bude ovoj čtiti učinjena t' budi milost, ter pri sebi još nositi, za me moli božju kripost. oblahčaj joj njeje grisi ter joj zlobe sve zamrzi; mi u sebi svi čujemo Poče sveta Margarita moliti gospodina da svaki čas zgrišujemo; Boga ovakoj govoreći: od krvi smo i od puti, Bože kî bi mučen mukom, grih nas slabih većkrat smuti. i svit držiš tvojom rukom, Veće j' tvoje smilovan'je kî d' viruju viru tvoju, nego j' naše sagrišen'je. i da vzvisiš viru svoju, Zato, Bože, svih pomozi, hotij meni dopustiti prosti grišnim grihe mnozi. ča te budu ja moliti. Učini im tolikoje Tva me milost sad usliši misto gdi im kosti stoje. da se vera tvâ uzviši. Kî upiše muku moju, Hotij, Bože, dopustiti podaj njemu milost svoju. sada tvojoj Margariti Kâ ju drži v celi svojoj, ovu tvoju slavnu milost bit nišćeti ne daj u njoj, da prokažem tvoju kripost: da se u njoj zlo ne zgodi svaki človik kî spomene neg da radost svaka plodi. u potribi vazda mene, I tko bude još prositi, njega hotij utišiti milost m' hotij v svem stvoriti: i njegovu molbu slišit; kad od svita duh mu pojde, prosti njemu grisi veli, čin' duh tvoj k njemu da dojde. daj mu milost koju želi. Za prislavno ime tvoje Moju muku ki čtit bude, sad moljen'je usliš' moje: pomozi ga, Bože, svude. grišna kršćena ne vmori, Kî sviću žge mojoj raci a svakomu raj otvori. ku dobude svojoj muci, toliko mu grisi prosti To rekši sveta Margarita, prosvitli se i svoje mu daj milosti. nebo i prileti golubica noseći križ. I svi ki Kî godir se grihov kaje, ondi bihu padoše na zemlju. I golubica od grihov se spovidaje, taknu svetu Margaritu; i slišaše glas iz tere bude mene zvati, neba govoreći: htij mu, Bože, pomoć dati. Pomiluj ga, Gospodine, Blažena si, Margarita, takav človik da ne zgine. meju divicami sega svita Ne dopusti duhu zlomu kâ poželi ulji sveti naudit človiku tomu, kî će te zla svakog zneti. da ne mozi učiniti, Blažena si svom vrimenu u molitvi ku spomenu, danu jure to odluč'te, za svih grišnih sega svita, Isusu me priporuč'te, tere v Boga milost pita. zasve jer sam ja grišnica, Zaklinjam se kletvom mnogom, poganska me kolje miš'ca. samim manom, tvojim Bogom, Ja ne gledam ništar toga, slavnih mojih arhan'jelov, za vas molim moga Boga: i tolikoj svih an'jelov: da vam grisi sad svi prosti svaka kâ s' me ti molila ter vas u svoj stan pripusti. uslišana jesu bila; Njemu hvalu ja uzdajem tvoja molba ispunjena, jer g' očito ja poznajem krunom slave s' okrunjena. da njegova vela kripost Veće dano jest sad tebi mene prime sad na milost. neg prosila jesi sebi. On mi hotij dopustiti I blažena s' jer u muci svetimi se veseliti, spomenula s' svi grišnici. zato hvalim njega diku Gdi se tvoje tilo stavi jer je blažen vika viku. al' se tvoja muka slavi, gdo pohodi onoj misto, To rekši sveta Margarita, pak reče onomu grih mu prostim ja uisto. ki joj imaše glavu odsići: I gdo jednu suzu prol'je cića vele muke tvoje, Iznem vanka jur človiče, tudje grisi prostim njemu. posić mene jure meče(m). Svaka dobra privede mu Jur me moreš ti ubiti kî držati budu toje jer sam mogla svit dobiti. knjige vele muke tvoje. Uistinu Duh će Sveti Reče joj ubojica: svakoga iz zla izneti, Svet' Duh ih će pohoditi Ne učinim toga dila i ljubav će ondi biti jer je meni duša mila. i obilje v onom domu Ne ubijem divu čistu svega dobra i u komu. ni to stvorim u tom mistu. Svi kî verovaše Mojim okom jesam vidil tere mene sad poznaše, gdi je Bog s tobom govoril. u stan'je ih prijah moje To ne mogu učiniti, cić ljubavi vele tvoje. tebe mače(m) poraziti. Blažena se ti nazivaš s mistom u kôm' sad pribivaš. Odgovori sveta Margarita: K meni nastoj sada priti, misto hoću t' pripraviti. Ako mene neć' ubiti, Uistinu s tobom stojim sa mnom dila neć' imiti i od tebe ne odhodim. u kraljevstvu Boga moga Rajska vrata hoću tebi Isukrsta vsemogoga. otvoriti kako sebi. (Lakuna) (Lakuna) To rekši, sveta Margarita opet kliče: Sveta Margarita reče okolo stećim ovakoj Bože slavni, molim tebe, govoreći: ne učini zacić sebe Oči moji, majke drage, da grih pade kî sad stvori bratje, sestre moje blage, na človika kî me vmori. svih vas hoću ja moliti: htite meni sad prostiti; To rekši, kleknu na kolina, priporuči duh vičnim Bogom zaklinam vas: svoj gospodinu Bogu, a ubojica, poj mač moliti ću Boga za vas svoj, udri po vratu svete Margarite, da u svaki čas i vrime odsiče joj glavu. Odsikši joj, pade nazada spominate moje ime, od velika straha. I tudje an'jeli pridoše i okriliše tilo nje postavši vazamši dušu nje ponesoše ju u kraljevstvo nebesko pojući i govoreći veselo: Nigdir nije dostojnije ki bi bil, Gospodine, skladam tvojoj velikosti tolikoje u kriposti v koj pribivaš, Isus' Bože, jer tvâ milost svaka može.
(Lakuna)
Svet, svet jesi, Gospodine,
ki neć' grišnik da pogine. Nebo, zemlja tebe slavi, Isukrste, Bože pravi. k sebi prija Margaritu, nju ne poda zmoći svitu. Velika jest tvoja kripost jer svih primaš ti na milost. Zato s', Bože, slavno slavljen po sve vike vikom. Amen.