POSLANICE.

da bi u z r a s o moj e i me, 90
al i t ei m me n e t r udi
p r t e i me u t oj br j eme.
Er uzdi u na vi soko
t r govi nu ma l e ci ene,
v e k r a t p a d e na ni zoko 95
i me ' a s ci enom t om pogi ne.
Gvoz du i nu p a k r gj avu
s i j e z a zl at o mo ' pr oda t i ,
t r g o v i n a s v a k a p r a v u
i ma s ci enu svoj u i mat i . 100
A i pr i ' j e od i s t i ne
koju mnoi n a svit vel e,
t k o s e u k i n e iz vi si ne
bi j e se veomi vel e.
T a k o dr uz i p r a v e ope t a , 105
s r ednj i m p u t e m ki i r a d e ,
ma nj a ga e pa d i t e t a
n a ' , s vi s i ne neg
5
da p a d e .
Ti m n e di i mene s s t ol a,
im z d r a v g r e d e m po r avni ni , 110
pokl i ni j e me n i dal a
s r e a l e t j e po vi si ni .
A t k o kr i l a t a k a n e i ma
u z i , gdj e si v soko sj ede,
p u s t i , n e k a s koko i ma 115
po r a vni ni z a ' e d n o g r e d e .
U t ol i ko t v a dobr ot a
uz dr i me u l j ubavi ,
a j a u s e za i vot a
vj er an s l uga t voj z v a pr a vi . 120
4 .
OECIO MAIBRAM (1623).
P o d s t i e g s l a t k e t ve l j ubavi ,
pl e me ni t i Pl a vkovi u,
Pj. 3 . st. 92 brjeme] bri eme a. urjme . 94 ciene] cjenne a i b.
96 scienom] szjenom a. szjennom b. 100 scienu] szjemi a.
szjemra b. 101 pri ' j e] pricije b. 112 l et j et ' ] lechjet b.
206 OKAIO MAIBRADI,
podvezah se i rieh: bi u
tebi od sad sluga pravi.
Rief e razum tvoj bogati: 5
od kad ova sluba izhodi?
Odgovaram: kad na vodi
u tebe se bi nam 'stati;
i kad no mi slatkieh pjesni
mao ukaza milos tvoja, 10
od onada dua moja
svegj za tobom gine i biesni
Srce mi se tebi obrati,
a ljubav me tva prirui,
tada ivot moj odlui 15
sasma ti se u dar dati
Vidjeli pjesni od ljubavi
vrjednieh, vriednos tva to pie,
slagjih, neg' li ke biglie
tih slav gdi god u dubravi; 20
i duhovnih, ke pocl nebi
tko ih iimil'jen bude titi.
utjeha mu mogu biti
priviDJemu na potrebi.
Tad rieh: trudi vriedno znanje, 25
i daj
;
to ima dati bogu,
a i svietu po razlogu
ne zabranjuj toj imanje.
JL&s ne pusti da te vlada,
ako ' to cu moga svita, 30
to omrkne ne osvita,
grabi vrieme i ukrada'.
Od bogata togaj blaga
vrieduu nemoj lakom biti,
dragi kami 35
hvali ne umi, tko nezna ga.
Mnim, da pjesni slatke tvoje
kad
;
god bude na sviet dati,
pastiri e svud pjevati
Pj. 4. st. 3 bi u] bijelili b. 17 vijeh] viijeli b. 19 biglie] bigh-
lisce a i b. 22 titi] scitti a. 28 ne] na a. 30 svita] svjetla b. 38 sviet]
suit b.
POSLASTICE. 207
i gospoda i gospoje. 40
Glas kojih e vjene slave
i ti slovi po sve vike
s krunom slavne lovorike,
ka ti je svita oko glave,
Plaviu moj primili, 45
a po nae to te resi
od podrieti er ste knezi
i prisvietle krvi bili.
to god biva t' igda u kui,
svak vam vrienu krepos sliedi, 50
ter i pradjed' vaieh djedi
bie slavni i mogui.
Prid kraljima i prid bani
s kriposnima vaiem trudi
poznani ste bili svudi
?
55
i gospodom vazda zvani.
Eto i sada boijom vlasti
u. rukah vam stoji ibika,
ka vam data bi od vika,
vlas, zapovied,, sluba s asti. 60
Da pokli ste u vladanju,
i u svemu s vriednijem djeli
na povieni stolu sjeli,
neg' je drugi u ovom stanju;
i pokli vam srea u skutu 65
svegj prinosi dobra svaka,
i sunana svietla zraka
svjetlije svieti svud na putu;
na ku drugu ve poudu
mis'o vaa moe otiti? 70
vam je blago na sem sviti,
vam gospostva, vi u sudu.
U biu se svomu slavi
va rod, stoje pun sve dike,
a ti u viencu lovorike 75
vrhu svega sad na glavi;
grad Dubrovnik ter se zvati
Pj. 4. sr. 44 ka ti je] ktje . 45 Plaviu] Plaiicliicliju b. 47 er]
seto b. 57 boijom] boscijom a. bosejom b.
208 OKAIO MAIBBADI,
tobom veseo moe sve dni,
pokii u njemu tac plod vriedni
u as dobar rodi mati. 80
Iz koga e mnogo l'jeta
slatke pjesni izhoditi,
i vrh inih gospoditi
po sva mjesta segaj svjeta.
Vesel'jem e i radosti 85
obeseli mnoge strane,
gdje god s diplim pripievane
budu od vriedne ke mladosti.
U dubravam me'u pastiri
megju skupim liepieh vila, 90
gdje god bude druba mila,
gi se uzigra, poje i sviri,
pripieva e tvoje ime
u glas visok do nebesa
slove slavu tvoga uresa, 95
da svud slovi nada svime.
Luzi liepi, mile strane,
veseli e i oni biti,
i razgovor svoj primiti,
daju drag hlad s dubja grane; 100
a najlie zlameniti
i razbludni vjeni hrasti,
ki e tihim mukom rasti,
i nebu se vema uzviti;
u kojieh e esto kore 105
s pastirima liepe vile
tvoje pjesni pisat' mile,
pod njih sjeni vode hore.
Ke e rasti s dubjem za'edno
?
ter pastiri, ki se rode, 110
kad u napried uznahode,
gdi t' svud raste ime vriedno;
od radosti za uspomenu
i oni e vodit' tance,
tuda poju tve pjesance 115
Pj. 4. st. 81 mnogo] mogho a. 84 svjeta] svita a. 89 pastiri] pa-
stjeri .
POSLANICE.
209
i klanja se tvom' imenu.
U koj scieni bit' e tada
nakon ko jen' od kol'jena
tvojieh pjesni uspomena,.
ke li ' asti primat' tada? 120
Ja bih volio tve kreposti
da mi moe dio biti,
nego svietcm gospoditi,
i ste' uz to blaga dosti.
iem jo stoji uspomena 125
vriednieh Grka i Rimnjana,
da nije slava njih pisana,
ne bi im se znalo imena:
za to slavu tvu ne tlaci,
ni uzdri za po smrti 130
to t' nepomstvo moe strti,
Lasno izgubit
5
bez razloga
trudno steki vriedno imanje,
od svieta je pokaranje, 135
a grehota pak od boga.
U toliko, plemeniti
moj kreposni i primili,
odkoli smo za'edno bili,
ne bi nam se ve viditi. 140
Gnjev, rasrbu vinji odsgara
za za grielie meni obrati,
hte, dostojno da me plati,
i da ivot moj pokara.
Ako milos tvoja udi 145
ovieh rieci uzrok znati,
na znanje ti hou dati,
to me trudna veomi trudi.
Od onada eto od nas
sedam krat se hotje skriti 150
mjesec, i opet nam iziti,
odkli utim hudi poraz;
rasap odkli moj stan slidi,
4. st. 117 koj] kom b. scieni] szjenni a i b, 121 volio] vo-
i . 122 dio] dijo b, 134 steki] steclisci b. 142 ne ima b.
Stari pisci hrvatski XI. -*-*
210
OBACIO MAIBBABI,
tjeraju me tuga velja,
dobro to zna ma postelja, 155
sunce, ke me vik ne vidi.
A za teim neimanje
?
mno djeice i glad slie'pi,
ki mi smrtim duh korjepi,
svegj vode me u svo'e stanje. 160
Ter nij' toga, ki milosti
ima kapljom dat' mi pomo,
nu gdi njeki mogu odmo
5
,
itu str me bez milosti.
Ja se za to boga hitam, 165
ki e svakom, uiniti
pravo, i pak za me biti,
ter u njega pravde pitam.
Ovo odzgar, prijatelju,
to 'e istina, htjeh pisati 170
ne za ino, ima znati,
neg' sva dobra er ti elju
nu vele veieh hvala
dostojna je miios tvoja,
koje meni srea moja 175
odi doslek nije dala;
a to er se moj nahodi
ivot takmen stabru od gore,
ki cviet pitom dat' ne more,
ni pitomu voku plodi. 180
Za to nemoj, da ti 'e muno,
ni u pote na me sai,
ako bude tuj to nai,
na to t' uho nije nauno.
im ti bude dana ova, 185
prosti, i ako uzho' znati,
tko ti ovo htje pisati,
na velika pogji slova:
jedan sluga, nae, da je
tvoj, ki ruke sad celiva, 190
i ki t' srce sve dariva,
P?\ 4. st. 155 ma] moja b. 158 djeice] jefcchize b. 180 voku]
Tojku b.
POSLAHIOfio 2 |
i tebi se vas pridaje,
bivi bolan u postelji
od priatelja zaboravljen,,
i od drazieb svieh ostavljen, 195
i odpao svakoj elji,
razmi ufanje to u boga
imam, a e sa mnom biti,
i od zlobnih me obraniti,
i slobodi zla svakoga, 200
a ubotvu pomo momu
dat' po svojoj udnoj volji,
a u i ja u nevolji
jo bit' haran kad god komu.
Da pokli me pomo' ima 205
u ovieh tugah kralj od nebi,
priporuan da sam tebi,
i a me ima prid oima.
I docim me smrt pohara,
kakav god sam, onakoga 210
da me dri slugu tvoga,
a ja tebe gospodara.
Kroz toj primi moju ovu
s
na tisuu esat lita
i vaesti i tri er sviet ita 215
u zakonu boga novu,
na esnaes ve
ovo ti je poslat' htio
Maibradi Orado,
rob i sluga tvoj do vika. 220
Pj. 4. st. 206 ovieh] ovijh a. ouijh S. 209 olm me] ocijme b
e
212 a] i b. 215 vaesti] vaesti b. sviet] suit 5. 219 Oratio] Ora=
tio a, 227 ve ne ima b.