DZORE DRZIC

(1461-1501)

MOJE CISTO ZLATO

Moje cisto zlat o, pokli me Bog stvori,

odlucen bih na to da me Ijubav mori.
Gliubav me taj mari sa svu nj e us1l6s
tere mi gavor!: tIpi sve za milos!
5 Svaki je rok blizu, zac ga vrime dvigne,
dni duzi tac nisu da ih noe ne stlgne.
Ja taj rok cekaje potrajah svu mlados PRIDRAGO SEJ LITO
i Syak cas ufllje tuj pI'ijiit nje rados,
jurve sam usahnut milos tuj ieleei, Pridrago sej lito i svi dni ostali,
s veseljem cestlto, cesto t' se zbidili!
10 ni mozem odahnut bolezljiv evileei. Rajski mir da t' je dan s nebes u tve krilo
Oh, dobro sad vidim da mi gre skoncanje, i pokoj uglldan ter zdravje primilo.
a svak cas Ii slidim ljuveno ufanje. 5 Jak lipim prolitjem kad se polja dice
Ne mozem izreCi, cim hrlo dni lete, s razileim gdi evitjem zelen po njih nice,
tac dobro razllko da bi t' se stjeealo,
a ni moe uteCi od smrti prokiete. gizdava ma diko i moja sva hvalo,
15 Roka smrt ne dava, slidi nas dan i noe, neka se dreseli svak tko Ii zavidi,
jur j e nje sva slava, vrh svega ima moe. 10 a dragi veseli tvu lipos kl slidi.
Smiljenja ne !ma sto da nas otkupi,
ar zlato ne prima kad k nami pristupI.
Eto, kroz taj uzrok mnim pri eu umriti,
20 ner budem tadi rok mom sreu viditi.
Nu s', vilo, ti ona ka mi moi' ugodit
i segaj zil.kona u mal hip slobbdit.
Togaj te eie mo!im za svitle tve oci,
da se tae ne boErn taj mi rok izroci.
l

25 Imaj me za slugu sve dni moga vilea,

odnes' mi tuj tugu, daj mi rani !ika.
A mene e' jur steCi i sebi slavan glas,
i moceS jos re6i na tvoju da sam vIas.
 SISMUNDO MENCETIC
(14S1-1517)
PRVI POGLED
Zovije!ie zora dan a slavno prolitje
travlcu drobnu van, zeH~n lis i cvitje,
ja kad bih uhlcen od ove gospoje,
ke obraz nakYcen u slavi vas poje.
5 S jutra, dim, na pr6zor pogledat opCah ja,
ter tada moj pozor u taj cas pozri tja:
mem bi vimti jo~ lip~u ner vilu
gospodu sjemti u ruScu pribllu.
Vidiv me ka hrlo vaze trak i kosu
10 mz bijelo ter grlo kosice sve prosu;
na eelu ostavi dva prama od zlata,
ostalo sve zavi okalo, dim, vrata t
da kosa ne vltrl, u kojoj do mal hip
rukami zahltrl na glavY veneac lip;
15 ozriv se jak jeJin ter oneas pode tja,
ter gorei ner pelin i cemer ostah ja.
BLAZENI CAS I HIP
Blazeni cas i hip najprvo kad sam ja
vidil tvoj obraz lip od koga slava sja.
BJazena sva mista kada te gdi vidih,
dni, noei, godi~ta koja te ja slidih.
5 Blazen cas i vrime najprvo kada cub
Ijeposti tve ime kojoj dah vas posliih.
Blazene boljezni ke patih nolO i dan
cie tvoje Ijuvezni za koju gubljah san.
Blazem jad i vaj kl stvorih do sade
10 zele':i obrllz taj sve moje dni rniade.
Blazeno vaplnje kad ime tve zovih
i gorko trplnje u zeljah kad plovih.
Blazen trak od uze ljuvene u kojoj
stvorih plat i suze, zeleei da sam tvoj.
15 Blazena ljepos tva, blazena tva mlados,
pokli se mem sva darova za rados.

ODlLJAM SF.
Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u druibu;
plae i suze i moju tliZbu da bi znala, moja vilo!
Odiljarn se a ne vijem komu ostavljam lieee bilo.
Pokle ti je slliZba mila koju ti sam ja einio,
5 a sad te sam uevilio, ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam !ieee bilo.
Putovaje, uzdihaje i srdaeeem svaki danak,
ana oei m oje sanak da t' ne pride, moja vilo.
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam Iieee bilo.
Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjeca,
10
od svijeh tuga ma najveca; da bi znala, moja vilol
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam !ieee bila.
Ne uzdam se u dni kratke da te viau, sree moje,
koje ostavljam da je tvoje; astaj zbogom, moja vilo!
15 Odiljam se a ne vijem komu ostavljam Iieee bila.
Ako drumak pomanjkaje ter te zivot maj ne vidi, .
sree moje ne slobodi; ostaj zbogom moja vila!
Odiljam se a ne vijem kamu ostavljam lieee bile.
Neka sree ne zabludJi da ne bude drugoj slliZit,
20 a s tabom se ne razdruiit; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam Iieee bilo.
Ja ti dadoh vjeru moju do zivota da te slliZim,
a po smrti da te zdruiim; ostaj zbogom, moja vilo!
74
Odiljam se a ne vijam komu ostavljam !ieee bilo.
- 75
25 Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti
uvijek nece izgubiti, tko se bude potriiditi.
Odiljam se, moja vila. Oh, kako ja, moja vila,
adiljam se a ne vijem komu ostavljam !ieee bilo.
I. odllJam Ie, diJelim se (odlazim). - 2. vrijeme. - 16. Ako <Irumak pomanJkaJe,
mOJu tuibu, moje jadikovanje (moju tuf.. Ako put bude ned.ostajao, tj. aka se on
bahcu). - 3. De vtJcm, ne zoam. _ 1. ne vrati. - 11. nee moJe ne alobodl, srce
PutovaJc: •. . , PutujuCi i uzc.li!uti u srcu moje ne oslobodi (lj. zadrli ga z.a sebe).
svaki dan. - 13. u dnl kratke za kratko
Motiv odlaska, odnosno rastanka, poznat je u petrarkistiekoj !iri-
d. Upotrijebio je, evo, taj motiv i Dloore Drlic, ali na tako nov i osobit
naein da pjesma djeluje toplo i iskreno. Pocetni motiv odiljam se pro-
vlaei se kroz cijelu pjesmu uevr~cujuci, stilski sigurno i sretno, osnov-
ni ugodaj diskretne sjete koja je pjesnika obuzela. Taj motiv, obogaeen
spoznajom potpune neizvjesnosti onoga ~to ce se dogoditi nakon rastan-
ka, neobicno je efektno variran nakon posljednje strafe, gdje je, ponov-
ljen jo~ jednom, i konaeno utvrdio osnovni ugodaj pjesme.
Pjesma »Qdiljam se« vee je odavna zapaiena kao jedan ad naJ.
Ijep~ ih primjeraka starije hrvatske lirike. LJepotu pjesme pomaZe u
prvom redu svjet, obiean i priprost naein kazivanja, intoniran u stilu
narodnih buga r~tica. Upravo ta intonaeija narodnog kazivanja (maja
vila, ostaj zbogom, moja vila) ne sarno sto pjesmi osigurava poseban
u godaj nego nas upucuje i na pravo podrijetlo u petrarkista inace ce-
sto rabljenog apostrofa vila i moja vila. To opet, pored ri.mgih pojedi-
nosti, govori 0 vee davnim vezama nase narodne i umjetnicke lirike.
... - -- _.- -
- - .---. .
 DIEVOJKA IE PODRANILA
Djevojka je podranila, ruZicu je brala,
s bosilkom ju razblrlila, trildnli je zaspala.
Nad njom poju dva slavfca, djev6jku su zvala:
.Ustan' gori, djevojcica, sanka ne zaspaIa.
5 Maglica se brijegom krade, sad je na te pala,
cvitje hoce opiiliti koje si nabnila;
jos te hoce privariti, ako nis' dobraIa
za vjenacee drobnu ruZu i cvitja os tala..
Djevojka se razbiidlla, slavicom se ozvala:
10 .A vi, slavji luianini, velika yam hvala,
koji me ste razbiidili, jurve bih zaspala,
razbiraje drobnu ruiu icvitja ostala.
Sinoc me je moja majka rnladu hrabru dala,
prid kojom sam vas vecerak svezav ruke stala.
15 2imi majka, zimi bratac, prije ga nisam znala,
niti mu sam rosnu travu prid konja metlila,
razma sinoC. Mila majko, tebi budi hvala.
ka si meni djevojcici mlada hrabra dala!«
DJEVOJKA IE RUZU BRALA
Djev5jka je ruZu brala po ra~noj liv~di, .
oblaka je klikovala : »Hod ml ruzu hladl,
da jo' listak od sunaeea gorko ne uvene,
da si svijemo dva vjenacca rufice rumene,
5 jedan tebi, drugi meni gizdav5j djev0i.ci, .
neka nam je liccu sjeni do hrabrovlh dvorcl;
jer ti hrabar eeka mene ~ ~onji~a_ s;ec!,__
da mu konjic ne pnsvene vodlce zelecl«.
Oblak se je umollo gizdav5j djev5jci,
10 ter je vJhra uzmollo neka svije vijenci.
Suncu se je raialilo na sinja oblaka,
ter je vihra uzmolllo: »Tako t' moga zraka,
mores Ii mi odoljeti, sinj oblak s livade,
jer cu ruZu popiillti da joj li st~k ~.~ade.«
15 Nu djev5jka bjese sVlla obadva vJenacca,
na sramotu toga vihra i g5rka sunacca.
Utoj hrabar s konj em dode po svoj~ Ijub6V~U
vele ljubi: »Tuj ti pode, tU] brat! l]ublcu.«
Ljubi hrabru odgovorI, dj evojcka mlada:
20 »Cemu, hrabro, konja mori? ja bih dosla sarna.
(S) sunaccem sam bojak bila u drobnu ;UZYcu,
i tebi sam vjeneac svila na rusu glavlcu«.
 UUBI ME, DUSICE Bllj~ka 0 Ranjininu zborniku

Ljub' me, dusice mladahta,
jer sam jedihni u majke;
pticice moja hladahta,
zelim tve liposti rajske.
5 Oelma 5' mojum smlitlla,
ter uzdah mori mii mlados,
srce 5' sa mnom razlucila,
l<lim mi s' uzela SVll rados.
Jak jelin vode trudahan
10 bjeze u strahu prid hrti,
usni sam tvojih zeljahan,
diisll. rni smagne do smrti.
Grijeh ti je smrtni morit me,
mogiic mi dati tvu milos,
15 od mrtva ziva stvorit me,
odniti s mene usilos.
Budi ti pridan zivot moj,
pronlisli za me, ruiice,
er sam odliicen uvik tvoj
20 do razdiljenja dusice.
2. Jer sam Jedlnl u maIko. Kao jedinac dobu s jelenom koji ~e za vodomc . -
on je odmah spreman za ienidbu. Narodna 12. dub mJ. . . • du~a mi tako slahi da je
:pjesma poznaJc :posehan odnos .. razuroi~ blizu smrti. - 14. mogu~ mi, a motd mi.
Jevanjac prema lOJedincu u majkec. - 7. - 16. odnltl.... ukloniti nasllje prema
nce s' sa mnom razlutlla, odvojila 51 rni meDi (tj. prestati s tako osornim odno-
srce od mene (otrgla si m.i ..rcc iz tijela/. som). - 18. promJsU za me, misli i 0
_ 8. kim ml s' . ", i time si mi oduze a meni. _ 19. odlu£eQ, dosu~en. - 20. do
razdiljenja d~ice, do dijeljenja du~e (tj.
svu radost . - 10. bJde. bjete~i. Imamo i
ovdje staru (voo u bibliji poznatu) prispo- do smrti).
Osjecam kako je u dvadeset · zivahnih osmeraca zaljubljeni i od-
lucni »jedinac« rekao »kratko i jasno« sve 5tO mu je bilo na srcu, pa
imamo utisak saZetosti i zaokruZenosti pjesme. Teskoce na koje nailazi
nekako su i formalno metricki nagla§ene u variranju srednjih (tro-
slogovnih) i zenskih (dvoslogovnih) srokova. U posljednjoj strofi nije
tako, pa u njoj dugi srok u dva deminutiva kao da posebnom lirskom
intonacijom zeli pomoCi posljednju toplu molbu.
RanJinin zbornik zove se opsezni rukopisni kodeks pjesama u ko-
ji je 20. listopada 1507. (»1507 adi 20 octubrjoc) mladi dubrovacki via·
stelin Niksa Ranjina poceo unositi pjesme svojih sugra(1ana - suvre-
menika. Zbornik obuhvaca pjesme Sgmunda Mencetica i Dzore DrZica
zatim Marina Kristicevica, Andrije Ziatara, ali i mnoge druge pjesm~
nama danas nepoznatih pionira dubrovackog petrarkizma. Ne znamo
do kada je Niksa Ranjina prepisivao i u svoj kodeks unosio suvre-
menu dubrovacku literarnu proizvodnju.
Rukopis se u novije vrijeme cuvao u knjiznici zadarske gimna-
zije, kamo je iz Dubrovnika prebo najvjerojatnije za vrijeme austrij-
s!<e vladavine Dalmacijom. U drugom svjetskom ratu rukopis je izgub-
IJen.
Prvi put je Ranjinin zbornik objavljen kao druga knjiga edicije
JAZU .Stari pisci hrvatske« (V. Jagic, Zagreb 1870), a drugi put zbornik
je tiskan (u istoj ediciji) 1937. (prir. Milan Resetar).
Objavljujuci pjesme Ranjinina zbornika, Vatroslav Jagic je izdvo-
jio 12 pjesama nazvavsi ih »pjesmama na narodnu«. On je ustvrdio da
te pjes1ne »ili jesu skroz narodne iIi su bar sretna imitacija narodnijeh,
oncas U okolici dubravackoj pjevanijeh pjesama«. I kasniji su istraiiva-
ci zakljucivali da su te pjesme »sadrlajem i dikcijom i tonom« narodne
malo prekrojene time sto su vezane srokom. (M. Re§etar). Mihovil Kom:
bol je medu pjesmarna »na narodnu« uocio one koje su cisto narodne i
odvojio ih od drugih koje su »utoliko prilago(1ene umjetnickom pjesni-
5tVU 5to ih je pjesnik snabdio srokovima, ali tako da nisu izgubile nista
od svoje prvobitne svjezine.
Ove u osnovi tacne ocjene karaktera tih pjesama potvrduju i naj-
novija znanstvena istraZivanja. Uocivsi kako su pocetni stihovi tih pje-
~an:ta »U vecini .~lucaj~v~ pravi ..citati narodnih ... dok je daljnji tok
lspJevan slo~odnlJe, .drz~Cl. se kOJl put n~!<e narodne iIi .vis~ njih, a koji
put sa"mo ~J1hov~ ~lkcIJe ~ ~an1re u p~hc~o ~~obodnoJ stIlizaciji«, Ma-
Ja BoskoV1C-Stulh Je zaklJuClla: »GOtOVl khseJl iz nase lirske narodne
pjesme, tako. prisno p?zn,!~i aut?ri~a, uklopljeni su ovdje u okvir je-
dne ~",onvencl?'J}aln~ PJe~n1c~e di~c1Je«. pa pJesme »na narodnu« nisu
- »hsene knJ~zev~", utJecaJa, ah su ti tonovi tek diskretna pratnja
osnovnom ~vu<:anJu 1zvorne "nase naro9ne poezije u toj skupini pjesa-
ma«. Autonca Je tako(1er dosla do zaklJUcka »da su pjesme na narodnu
usko p.oveza~e .~ n~r0?n0m. lirikom iz cijele nase zemlje, ali je prirodno
da su 1m naJbhze 1 st110m 1 tonom, a donekle i pojedinim rnotivima na-
rodne pjesme iz blize dubrovacke okolice«.

82 6* 83
MIKSA PELEGRINOVIC
(0. 1500-1562)

JEDUPKA

Uvodna pjesma

ViSnji gospod, gospodicne,

cestitijem vas vencem kruni
i zellnje vase ispUni,
er ste suncu sve prnIene.

5 Od onih smo, gospo, strana

otkud Zarko sunce isHe;;:
kletva hoee, svit prom;;;
da ne imamo nigdir stana.

Niti smijemo na 'ednom mjesti

10 bozjom kletvom da stanemo,
gdi nocimo, ne svanemo,
er nas pricnu crvi jesti.

J ur dva dela segaj svita

izvili smo od tej strane
15 radi nase brizne hrane
jak de medna pcela cvita,

Ii primili, gospo, u p~tih,

probijiijue strane i luge,
mnoge brige, jade i tuge
20 dea zviri tuj priljutih,

i cie guse, od ke riti

ne dadu mi grozne suze;
mislee, tui.ni sto mi uze,
spomena mi cini mri ti.

85
 25 Imah sinke do cenri, -
svaki biSe kako rusa!
Dancula mi odni gusa,
ka me u san joste tiri;
prid kom bigue pIanin-hvojke
30 bile mi su brasno hode
i poskupo hladne vode,
ja trim cedom dajue dojke.
S kima k moru pripadosmo
za pribrodit sinje more;
35 pri ner gusa dojde s gore
brodaril se svi dadosmo.
I brodeCi, Alivera
iStom ne bi, vaj, na broju!
iz korablje ljubi moju
40 zani vihar od sjevera.
A EH!za, moju diku,
za brodidbu podah tuina:
lele! lele! veomi rufna,
da ne osiisii licca "iku.
45 Sarno meni moj Danio
od cetiri jes ostao,
kako vidis, ubah mao,
ali majci veomi mio.
Koga sa mnom, gospo, obdliri
50 i ljiibavi tve nadili, -
tako ti Bog ne uhili
od najdraze tvoje hari! -
ne cim stanje me dost<>ja,
da velikos tvaj e slave,
55 er dostOjIS vrhu glave
krunu nosit sv';h gospoja.
A hoeu ti qez VarClce
ces i sdeu kazlvati,
tako mi se majkom zvati,
60 moja gospo i carice!
86
2. feltftljem, lijepim (zaslu!nim); knml. skupo, malo. - 33. prlpadosIDo, dodosmo.
neka okruni. - 3. fellnJe.. . . neb ispuni - 39-40. iz korablJe. Vihor od sjevera. tj.
va~e ielje. - 7. kletva hOCe.. .. kletva bura, odnijela je drup:og sina Ahvera dok
taka hoc!e i vrijeme prolazi. Prema jednoj s u se vozili na brodu. - 42. za brodldbu,
legendi Cigani su prokleti (pokrali su favle Kao plac!u !to ib je prevezao data je bra..
sIsusova krifa) pa moraju IUlati po svi- daru trec!eg sina Eleza i zato je poti!tena
jetuo - 14. izvUl sma, obi~li smo. - 20. (trajno piac!e. ne su!i lice). - 47. ubah
c1ea zvirl tuj prUJutlh, zbog strdnih tu mao, sasvim malen . - 51. ne ublll, ne
zvijeri. Uz ostalo zlo koje ih snalazi na li§io. - 52. bar, milost. - 53-54. ne flm
putu nalaze se i zvijeri. - 21 . I cit stanje. Ciganka moh da je gospoOa obdari
guse . . " i zbog gusua ':) kojima pri- ne prema njenu ciganskom izg\edu i »do-
~ati •. " 24. spomena .. 0, sjeeanje na to na- stojanstvuc, nego prema gospodinoj veli-
nasi joj smrtnu bel. - '2.8. ki me u san. Jo~ fini i slavi. - 55. dostoJI§, d.:lstojna si. -
1- sada je u snu tjera (progoni) strah i pomi-
sao na gusare. - 29-30 . planin.bvoJke. pIa- 57. bez varfice, bez prijevare. - 58. ~es I
ninske gran~ice bile su mi hrana. - 31. po- sriCu, livot i sudbinu.
U uvodnoj se pjesmi Ciganka (jejupka, jedupka prema Egipcanka
jer se mislilo da Cigani dolaze iz Egipta) predstavlja. Pricom 0 tragic-
nom udesu svoje djece Ciganka zeli pobuditi milost. Gora puna zviri,
gusa, pa prodavanje u ropstvo svakako su konvencionalni elementi iz
suvremenih pricanja, ali se takoder mogu srnatrati i literarnim refleksi-
rna stvarnih suvremenih okvira i vizija. Ciganka ce odrnah na pocetku
ocitovati stav proracunate poniznosti i laskanja zeleCi zadobiti simpa-
tije. To je i psiholoski uvjerljivo i s aspekta cinjenice sto je Ciganka
zapravo sarno rnaska mladog covjeka koji se zeli dopasti.
Treeoj gospodi
Ti razliko travje i cvitje
hoeu da znas ke je moCi
i kijem mozes sto pomoCi,
moje drago primalitj e.
5 Ako zelis, moja kruno,
vojnu biti draga ljuba,
nosi cvitja dragoljuba
zanjedarje vazda puno;
ter dovika neee inu
10 gospodlcnu veseliti,
ni dragovat ni :teliti,
razmi lipos tvil. jedlnu.
To li te je vratit zelja
ljubovnika s duga puta,
15 nosi bilja oko skuta,
koje se zove vratizelja;
87

TKO CISTA IZMOTA
Tko cista izm5ta iz zlata preden zlat
ter ovoj omMa gosp5ji bili vrat
i glavu pokrllI? Tko Ii joj dii celo
vee nego dan bili vedro i veselo?
5 I Carne obarVli uzvite naclnom
miseea u parvi dan ki je za minom?
I carno iz bila oka meda slaje
kim dusu iz tila vadi poziraj e?
Nje kosa nathita vridnostju i einom
10 sva blaga od svita i sunee svitlinom,
nje cela za diku i za dragost mnogu
oOi se CIOVlku nasltit ne mogu,
obarvmi OClca razum i dobru cud
kako svitlost sviea kroz bistar eaklen sud;
15 poz5rom u lugu zvir bi pitomUa,
zlu volju i tugu svaku prilomUa.
Da tko Ii ruzlcu sabra i zilj bili
ter prosu po liseu gizdavoj toj vili?
Tko perle od valje upored izniza
20 i zgor od kuralje usta joj proriza?
Tko garlo iz bila mramora i ruke
i parsi izdUa s dvi drage jabilke?
Tko Ii joj u smihu, tko Ii u hojenju,
tko milost u tihu poda govorenju?
25 Rricju bi onada majku utollla
kad ju glas zapada smarti sinka mila,
liSeem veselHa tamni bi pakal taj,
smihom otvorHa nebo i svitIi raj.
Od bisera venCae na garlo da stavi,
30 aIiti parstencae na ruku gizdavl,
ne bi joj pridali urehe ni gizde,
da od nje prijaIi jak od sunea zvizde.
Cudna je stvar nika viditi kad hodi,
kolik dvor od dika za sobom uzv5di,
102
35 Cudo je jos veee gledati gdi Ljubav
krill ustrepeee na njeje parsi stav,
koliko da isee da svitu pokaze
da joj je !oziSee ondeka niijdraze.
Onde luk proteze, onde oganj niti
40 kojimno svit zeze i nebu jos pritL
Za moei tvojih ruk, za lipost tvojih kril,
Ljubavi, i za luk i za tvoj zlatan stril,
dopusti da sarno nje dik se naglectlim,
moj zelji, dniimo da pojde, ja ne dam.
45 Jer lipost tollku da ljubi, da garli
ni dana cloviku koji je umarli.
Da 'vo se ne svida neg me Ii zan5si
taj zelja naprida i veCi dar prosL
1. preden zlat. predeno zlato. Tko iz ~i~ meda. - 8. pozlraJe, gledaju~i. - 9. nat-
sta zlata izmota predeno zlato. - 3. I hita, nadvisuje. - 11. %a diku •• 0, puna
glavu pokrW. i pom glavu. - 6. miseca (feta) Ijepote i draiesti. - 13. 086l oct-
u parvl dan. Obrve su joj tanke i svijene tuje. - IS. pozorom. pogledom. - 17. fllJ,
kao mjesec pm dan poslije mijene - 7. Jjiljan. - 19. od. valJe. ad vrijednosti. -
I famo .. 0, I erno aka (izaS:Io) iz bijela 22. lzdlla, izdjela (u(:ini). - 39, nid, ~
'aka ernag oka sve je bijelo) slac:tc od djarujc. - 44. Inamo, drugdje.
Petrarkisti su imali obicaj da potanko opisuju svoju gospodu
isticllCi pri tome pojedinosti njezine pojave i postupaka i nalazeci u
svakoj pojedinosti nesto ~to ocarava. Takva je i ova Lueiceva pjesma.
Meoutim, nije Qna sarno zanimljiva kao ilustracija jedne manire; opis
i nabrajanje samo su prividno u prvom planu, a zapravo se U svemu
tome krije diskretna liricnost, ocitovana u nekoliko plasticnih slika
i poredenja. Pjesnik se pri tome posluZio retorskim pitanjima. U davno
ustaljenim lirskim rekvizitima nerijetko u Lucica otkrivamo »nove i
cak neocekivane prizvuke sto zive svojim vlastitim intenzitetom«, pa
se u ovog pjesnika moze govoriti »0 Iicnoj interpretaciji poetske ma-
terijeu (M. Franicevic). Tako je npr. Ljubav, u petrarkistickoj poeziji
zamiSljena kao posebno i zivo lice, u Lucica konkretizirana i smjestena
na njeje parsi, odakle krili ustrepece najavljujuci svijetu gdje joj je
najdraze bitL
:!"
103
 NIKOL A NALJESKOVIC
to. 1500-1587)
MOLIM VAS UUVENI
Molim vas ljuveni ki pjesni smate,
da u cern vi meni za. zio ne imate.
Zasto ja nesrlcan u svemu dosad bih
od oni prvi dan u ki se porodIh,
5 neg samo ljuvezan sto me je gojlla,
zasve er bili savezan radi nje od vila;
najliSe vrhu svih ad drage vii moje,
otkli savezan hili, kil slavim ja poje.
Ere ta rajska vii zasve er je zliblla
10 u srce moje stril, vele mi jes mila.
Tuj radi boljezni koje ja podnosih,
sloZIti sej pjesni uslljen velmi bih;
koje su od tuga ter glasa ne irnlljii,
kako one od luga ke slavji spijevaju;
15 neg labut ke poje u blatu priblli,
kada se tuj stoje zivotom razdiU.
Molim vas togaj rad da mi ne zazrite
neg srcem da moj jad i nemir zalite;
er Ijilbav, nebesa kA vlada i svit vas
20 po toj me zaveza na moj rodeni cas.
SVE KE CUR UUVEZNI
Sve ke cuh ljuvezni i ke sam ja ctio
pisane u pjesni, i ke sam vidio,
ne nadoh, rna diko, nijednil. pod nebi,
u svernu toliko nesrecna koja bl,
5 koliko, jaoh, ova nasa, ku nemiri
i mnostvo jad6va od pm Cas tiri
do (umi ovi dan, ki od nas s veseljern
budiici pricekan pride nam s dreseljem.
Jer ka nam, jaoh, sinu, sinu nam s njim rados,
10 do mal ~ kA minu, svrnu se u Was.
J aoh, sto je tolika nesreca vrhu nas,
ka ne bi od vika ljuvenijem do danas?
Zac vele nesreea podnijesmo, ma ova
dode narn najveea i puna jad6va;
15 jaoh, puna Zalosti od koje sad naSe
nesrecne rnladosti tumo se rastase.
Nu jeda IjiibAv da, opeta da mimi
buderno mi vazdA pokii srno njoj virni.
 ,
I .,
,, "

'I
DINKO, RANJINA
(1536-1607)
-l--- ,:
,I
'I
I
,
,,
-I

POKLI IDE SUNAC ZRAK

,.
!Due GOROM U PROSETU Pakli ide sunac zrak da sviti druzime I

,
'\

a dode noeni mrak ocima n~ime ,

Idnc gorom u pro~etu ja djevlca rnlada
s jutra zorom kad u pjesni slavic boli sklada,
nadoh mlaea gdi lezMe u dubrlivi gusti
izranjena trovnom strilom kCl.zao gu~ar pustl,
5 koga stavih da ozdrlivim. podob?,ma .li~lIl1
njega sveder zgovarllJe vesehma. nClIl1,
i ~to rana njegova se bolna ozdravlJa~e,
toj se moj a druga nova vecma zestoWe.
Koga kada zdrava stvorih, m~lih. 5 muka~ zlome
10 da bi mene ktil ozdrlivit IJuvenom z~IJome.
ozdravi me licim svojim u razblil.dnGj nacli.
Zatoj velju da receno nR svitu je svima: .
tko satvara har mlaeima, s rnladac mllos prlIlla.
molju te dar stvori, sne moj, drag ta~ meni,
me .aci zatvari u pokoj zudeni;
5 pomazl sreu mom k6 mira ne ima
po"','oCi to~ tvojo~ ko. rado s;ak prima,
pamozl me bltJe k6 hpsa jakno evit,
sne ki si zabItje od zaJa svih na svit
odagru zled moju vesela tva ruka '
10 sne dragi, pokaju svih truda i'muka
sne, s tvom tom radasti dod, ter skin' ti. 's mene
sve me zle zalasti od zelje ljuvene. , ,
Hodi, sne, dadi, sne, cini, sne, da tva moe
. me aci zatlsne za mimu prijat noe.

1
I , \
I

I,
, ,
,

'I
r.,
,
I' ,
'1 MARU CIPOLICU 1614.

Docim bjeh na svit zdrav, svak ti me IjubjMe,

dobra ces ne pristav sa mnome svud stase;
I'
razlidjeh prijatelja kud god se obracru"
na izbor imah ja, veselo s kojim stah;
5 pri kojih svaku stvar sto bi ma pozuda,
ORACIO MAZIBRADIC i na cas i na har imah vik bez truda.
(1565-1641) Ako me UP!ta: duiS tijeh u sdjeni?
da zivem sto lita rob sam njih kupljeni.
Nu cim mnom obvliidii. boljezan kom se trem,
10 sva mi taj nazada prijazan osta premo
Ne bi vec IjUbavi, poglbe sasvime,
svak me zaboravi, satr se m~ ime.
I, MALAHNU OVU STVAR Gora lis promijeni, otkli sam bolestan,
I, ' .'
i opet se zeleni, i voce dava nam;
Malahnu ovu stvar, ku t' sluga posila, 15 i mjesec devet krat za zemlju htje se skrit,
za Ijuven primi dar, gosp5je rna mila. otkoli meni znat bi mnoga zla na svit.
I' Ako nl toliko dar vrijedan u sebi, Poznah sve prijazni, znah sto su roclaci,
I I sree je veliko na sluzbu k~ 'e tebi. vjerovat nije sni, neg sto imaS u saci . ".
5 Rad toga,primi toj za jedan Ijuven dar, Ubostvo nemno, svak Ii te zlo gleda,
izbrani cvijete moj, "im bude Ijepsa stvar. 20 kroz tvoje ter dilo od draga drag pretil!.
A sad koledana bud liskom masline: Jaoh! bicu sto momu ces ne da dil blaga,
mir, sriea t' postana s nebeske vislne. ter bi bil svakomu prijazan rna draga,
kako bi i moj stan slovio u hvali,
I meni bi jos tamjan mirisat, dilvilli!
I 25 Nu er mi je vedah plas kl mi osta 'o d djeda,
privracen vece dvas, krpljen zad i sprijeda;
ter kroz tijeh kad minu svaki stav uspregne,
I ,
da im gdi hal jinu ma vedas ne tegne.
AI' nu da mnoz blaga od starih 'vremena
30 i kamenja draga ja gdi snim skrovena
ali ti stup zlatni, pricudnI oni stvor,
sto zgradi u sve dnI Nabukodonosor:
ah, da me sreea ta podign;; do zvizda,
vrh kola cestita da mi to blago da,

, I
 ".

IZ KAJKAVSKE POEZIJE
(16-11 .•toljete)

ZAKAJ, SRCE
Zakaj, sree, takve zuhke,
pitam tebe, trpg muke ?
Vu dne zive~ turobno,
v noci spi~ nepokojno.
5 V saku vuru i hip vsaki
tebe, draga, falost trapi.
O! kak lahka ta falost,
za kum dojde pak radost.
O! kak teliko je cekati,
10 dragoga se nadjati,
doklam dojde vura ta,
koja spravi draga dva.
Vidis ptice v zraku lecue
i jelene v gorah secue;
15 vendar dojdu k jagarom,
ki je strezu pod gorom.
Bistra voda sim·tam tece,
jos na melin prav dot!!ce;
ribe pluju po vode,
jos vu mrefu dohode.
20
Nemoj zdvojit vu ufanju,
Bog ne sfali v obecanju;
kaj je komu sudeno
.. hoce biti spunjeno .
VIDIS, PREUUBLENA ...
Vidi~ , preljo.blena draga goljubica,
kak su oblejana suzami rna lica.
Placem se po noci; ako ne veruje~,
gledaj suzne oei.
5 Zitek me ostiivla, srce v tugi plava,
za te moja dulia naveke zdihava.
Noci su mi duge, dugi su mi dnevi,
sarno za te mislim, rozmarin zeH~ni.
Posvedoce senje kak noei sprevajam,
10 ceprem vu snu ja se z tobum razgovarjam.
Ali jaj! da prejde kakti veter senja,
slatkoga veselja nit ostllne tenja.
Posvedoci moja postela priprosta,
koja od zalosti moje zna zadosta.
15 Kada ves faillsten obriieam' se po njoj,
tuzit se pomore ona tugi mojoj.
Da b' blazine z perja govoriti znale,
od zalosti moje dosta bi kazale.
Da su, dosta puti, od suz mokre bile,
20 vse cetiri stene bi posvedocile,

25 Ce nesreca tak potegne,

ter me smrt iskoneat vtegne,
spomeni se, cvetek moj,
da sem ja bi! dragi tvoj.
 TUGOVANJE ZA DRAGUM

SIMO-TAMO PUTUJU(;J ... Puste loze k Yam se vtece

puno tuge srce me:
kadi nigdo biti neee,
Simo-tamo putujilci nailel jesem dragu, da pokoje najde sve.
koju prepostavil jesem vsega sveta blagu.
Ah, kak ostro i vugodno srce mi zdrhtava, 5 Kajgod drago biti more
kad na samom i vu skrovnom N. nazavam. za me vee veselje ni;
gdo za mir mi sad pomore .
5 Ah N., dobro mojo, ti si moje blago, kad jur na me vse mrzi?
ar zvun lepe tve perSone nikaj mi ni drago.
T1 si cvetek prot betegu, lilijum moj beli, Moja Kate, lep moj plamen,
v turobnosti srca moga daj me razveseli. 10 pavec, drevje, tu li ni?
Ja nagledam vsaki kamen,
Tvoje lepe modre oci naj me pogledaju, jaj, rna Kate migdi ni.
10 tva ljublena slatka vusta naj me nazavaju.
Tva rumen bela lica nemoj mi skratiti, Kak nas dostkrat, svrii drage,
koja ljubec i kuslijuc ielim yes tvoj biti. sencum jeste zakrile;
15 slatke vure kak ste nagle,
Tvoji lepi svetli lasi naj se ne zvijaju, kak ste brzo miniiIe!
vu Ijubavi vsakim vetrom za menum ravnaju.
15 Tvoje lepe bele ruke naj me obimljliju, Kone paveete, drage svrii,
tva rumena slatka vusta mene naj kusiiju. bum Ii dobro videl me?
J a j, kak mi sumi glasa drii
Srce tvoje, srce moje - naj bu srce jedno, 20 ter stimam, veli, da ne.
veruj mern, srce moje ljubavi je vredno.
Telo tvoje, telo moje - naj bu jedno telo, Cut je nekaj vugodnoga:
20 onda stoprav srce moje bude ..se veselo. zdehnenje bri cuje se?
Zdehnenje mort dobra moga,
ko veE da vrne se.
Ah N., dobra moje, naj me ostaviti.
tebe srce moje ieli jedino Ijubiti.
Ah N., ljubi mene, slugu tvog vemoga, 25 Ah, ne, ne, neg potok sumi
tebi stalen ostat hoeu do zivlenja moga. lci po prudu stece se:
ah, ne sumi nego k tugi
mojoj milo place se.