, ,

, !
.
,
,
,
.

,
.

.

, .

.

.

,
,

,
.

,
, !
,


.

,
,

, .

1
 ,
,

,

,

.

"
.

, .
,


.

, ,
,


, ,
."

!
. !
,
!

!
, ,
.

,
.

,
,
, ,

.
---------
, ,
, !
.
,
,

2
 ,
.

, .
.
,
, .

, ,
, ,
.

,
, , .

.

,

.

, !
,

, .



.

, , !
"".

, ?

"",

.

, !
.




,
.

, ,

3
 ,
,
, , ,



'...

,
,
,
,

,

.
!
.

.
, ,


.
----------
----------
----------
.
.
, , !
, ?
.
.
...
...

' , ?
.

.

4
 .

:

.

! , !
.

.

, ,
,

.

.

.

' ,
' :
,
.

. !
.
,
.

!
,

.

PISMO ZENI

Vi se seate.
Da, vi se svega seate,
Kako sam stajao
Uza zid netremice,
A vi se uzrujano po sobi eete
I nesto ostro
Bacate mi u lice.

5
Govorili ste
O rastanku, jer patite,
Jer vam se smuio
Moj ivot prljav,
Da je ve vreme da se poslu vratite,
A moj udes,
Da sve dublje srljam.

Voljena moja!
Niste me voleli.
Vi niste znali, u svetu sto vrvi
Bejah kao konj pod konjanikom smelim,
Mamuzan i zagnan do krvi.

Vi niste znali
Da usred tog blata,
U ivotu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto ne shvatam,
Kuda nas nose sudbe tokovi.

Licem u lice,
Lice se ne vidi.
Veliko se vidi na ostojanju.

Kad more kipi od hridi,

Brod je u kukavnom stanju.
Zemlja je brod!
Odjednom neko
Velicanstveno brod upravi
U pravi orkan bure, preko,
K novom ivotu, novoj slavi.

Ali ko od nas na palubi golemoj

Padao nije, uz psovke i bljuvanje?
Malo je iskusnih, sto nemo
I junacki podnose ljuljanje.

Tada i ja
U divljoj buci,
Al zrelo znajuci znanje,
Sidjoh na brodsko dno u muci,
Da ne gledam ljudsko povracanje.
To dno je bilo,

6
Ruska krma, dim.
I ja nad casom klonuh u miru,
Da, ne pateci ni za kim,
Utopim sebe
U pijanom viru.

Voljena moja!
Muci sam vas,
Videla se seta
U oku sto zebe,
Dok sam naocigled sveta
U skandalima tracio sebe.

Ali niste znali

Da usred tog blata,
U ivotu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto ne shvatam
Kuda nas nose sudbe tokovi.

,

.

,
, ' ,

.

,
, ...
,
.

7
 ,
.

, ,
,

.

, ' ,
,

.

STO SAM, TKO SAM

Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,

Ciji pogled gasne u magli i memli,
Zivio sam kao usput, ko da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,

Zato sto sam mnoge ljubio, boleciv,
Zato usput, ko sto palim cigarete,
Govorim i sapcem zaljubljene rijeci.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit cu",

A u dusi vazda ista pustos zraci;
Ako dirnes strast u covjekovom bicu,
Istine, bez sumnje, nikad neces naci.

Zato moja dusa ne zna sto je jeza

Odbijenih zelja, neshvacene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
Stvorena za me i za mnoge druge.

Ali, ako trazeci neku srodnu dusu,

Vezan protiv zelje, utonem u sjeti,
Nikad necu da te ljubomorom gusim,
Nikad necu tebe grditi ni kleti.

Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,

Ciji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, ko da sanjam,
Kao mnoge druge na toj zemlji.

Jesenjin (iz "Ispovest Huligana")

8
TI NE VOLIS I NE ZALIS MENE

Ti ne voli i ne ali mene,

nisam vie mio srcu tvom?
Gledaju u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smijeak ti je mio, ti si mlada,

rijei moje ni njene, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamti? Koje zube?

Proli su ko sjena kraj tvog tijela

ne srevi se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjedi na nogama mojim.

Oi su ti poluzatvorene
i ti sanja o drugome nekom,
ali ljubav prola je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne eli,

plahovita bjee ljubav vrua--
i ko to smo sluajno se sreli,
rastanak e biti bez ganua.

Ti e proi putem pored mene

da prokocka sve te tune zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one to ne gore.

I kad s drugim bude jedne noi

u ljubavi, stojei na cesti,
moda i ja onuda u proi
i ponovo mi emo se sresti.

9
Okrenuvi drugom blie plei
ti e glavom kimnuti mi lako.
"Dobro vee",tiho e mi rei.
"Dobro vee, miss", i ja u tako.

I nita nam srca nee ganut,

due bit e smirene posvema --
tko izgori, taj ne moe planut,
tko ljubljae, taj ljubavi nema.

10