Sveučilište u Zagrebu

Akademija likovnih umjetnosti

Seminarski rad iz predmeta

IZRAZI U SLIKARSKIM MATERIJALIMA II

Naslov rada:
BEATRIZ MILHAZES

Studij: DODIPLOMSKI STUDIJ SLIKARSTVA

Nastavnik: doc. dr. art. LUCIA LABAS
Student: PAOLO PATRICK HRGA
Matični broj studenta: 3873/S

Zagreb, 2019/2020

1
SADRŽAJ:

1. UVOD: .................................................................................................................3
2. BIOGRAFIJA: .....................................................................................................3
3. TEHNIKA RADA: ..............................................................................................3
4. INSPIRACIJE: .....................................................................................................4
4.1. TARSILA DO AMARAL .............................................................................5
4.2. HENRI MATISSE .........................................................................................6
4.3. PIET MONDRIAN........................................................................................6
5. IZLOŽBE: ............................................................................................................7
6. ZAKLJUČAK: .....................................................................................................7
7. LITERATURA: ...................................................................................................8

2
 1. UVOD:

Beatriz Milhazes je brazilska suvremena umjetnica. Trenutno najuspješnija brazilska umjetnica.

Živi i radi u Rio de Janeiru. Njezina tehnika rada vrlo je drukčija od drugih što ju čini jednom od,
trenutačno, zanimljivijim živućim umjetnikom. Ona navodi kako su joj Tarsila do Amaral, Henri
Matisse i Piet Mondrian glavne slikarske inspiracije i aspiracije. U ovome seminarskom radu
pokušati ću pronaći poveznice između ta tri umjetnika s zadanom temom, odnosno umjetnicom,
u kontekstu umjetnosti koju su stvarali i ostavili za sobom.

2. BIOGRAFIJA:

Beatriz Milhazes rođena je 1960. u Rio de Janeiru. Kćer je odvjetnika i povijesničara umjetnosti.
Studirala je javnu komunikaciju na Faculdades Integradas Helio Alonso (FACHA) u Rio de
Janeiru od 1978. do 1981. godine. Zatim je pohađala Escola de artes visuais do Parque Lage
(EAV) od 1980. do 1982. godine, također u Rio de Janeru. Između umjetničke škole i tadašnjeg
ateljea, Milhazes je iznajmljivala i radila u velikom ateljeu sa 9 svojih tadašnjih kolega i
umjetnika iz klase, pokušavajući započeti karijeru ozbiljnog umjetnika.
Beatriz je u tome i uspjela. 2012. godine, njena slika Meu Limao prodala se za 2.1 milijun dolara
u Kaliforniji, te je time postala najuspiješniji suvremeni brazilski umjetnik.
Beatriz Milhazes vrlo je aktivna u LGBTQ+ zajednici.
Stvara sve od slika, printeva pa čak i arhitektskih instalacija kojima je zajedničko spektar
zasićenih boja harmoniziranih sa geometrijskim oblicima. Ona u svojim radovima naglašava
umjetnost Latinske Amerike i Zapada, točnije, Europe.
Trenutno živi i radi u Brazilu.

3. TEHNIKA RADA:

Beatriz Milhazes poznata je po velikim formatima, vibrirajućim i kolorističnim kolažima,

printevima, slikama i instalacijama koji vuku inspiraciju iz Brazilske i Europske tradicije i
kulture. Strogo strukturirane kompozicije umjetnica naglašava nizom ponavljajućih arabesknih
motiva nadahnuti pogotov brazilskom kulturom, keramikom, čipkarstvom, karnevalskim
ukrasom, glazbom i kolonijalnom baroknom arhitekturom.

3
„Tražim geometrijske strukture, ali sa slobodom forme i lika uzete s drugih svjetova. Oni su u
nekome konfliktu koji se nikada neće razriješiti i koji nigdje ne vodi. Ne postoje mirne površine!
Uvijek bi trebala postojati nekakva borba na površini koja zatim stvara zanimljivu reakciju za
gledatelja“. (Interview with Beatriz Milhazes, RES Art World/World Art, No. 2 May 2008)
Slikarica koristi izrazito živopisne boje, poput zlatne ili narančaste, koje čine njena platna
eksplozivna, puna energije za koje mnogi kažu da su poput vatrometa.
„Na kraju dana, tehnika je vrlo važna u kontekstu mojih djela.“ (Interview with Beatriz
Milhazes, RES Art World/World Art, No. 2 May 2008)
Sredinom 90-ih, umjetnica je usvojila svoju metodu kolažiranja boje koja je ostala i jest njen
prepoznavajući stil i tehnika. Kako bi stvorila kompleksnu igru oblika, kružnica i kružnica unutar
kružnica, Milhazes koristi proces blizak monotipiji i kolažu. Beatriz prvotno slika svoje
koloristične motive na prozirnoj plastičnoj foliji koje onda stavlja na platna i čeka da se osuše.
Zatim odlijepljuje plastičnu foliju koja ostavlja trag boje, nekada ne u potpunosti savršeno, otisak
na platnu. Taj proces se iznova ponavlja za svako djelo, stvarajući višeslojnu površinu slike. Svi
ti elementi djeluju kao da se sudaraju međusobno u istome trenutku ali na različitim dimenzijama
slike.
Milhazes kaže: „Volim slikati, ali ne volim teksturu koju kist ostavlja na platnu, niti bilo kakav
drugi prepoznatljiv slikarski otisak.“ (Interview with Beatriz Milhazes, RES Art World/World
Art, No. 2 May 2008)
Obije strane njezinog procesa su jako vidljivi u slikama i kolažima koji imaju organski osjećaj u
svojim fantastičnim kombinacijama boja. Motivi su uvijek konstanti. Geometrijske apstrakcije,
arabeske i cvijetni uzorci savršeni su prikaz umjetničine osobnosti, karaktera, seksualnosti a na
kraju i njenog rodnog i kulturnog odrastanja.

4. INSPIRACIJE:

Beatriz Milhazes odrasla je u Brazilu, točnije Rio de Janeiru. Razumljivo je onda i vidjeti to što
ju čini na slikama koje slika. Ritam dobro nam poznate Sambe, vidljiv je i na ritmu svih
elemenata s kojima barata. Amazonska prašuma i sva flora i fauna Brazila iskače na platnima
ove umjetnice, kao jasna, šarena i zasićena boja koju koristi. Raznovrsnost samih slika,
zasigurno su proizašle iz bogate povijesti same države. Njezine slike poput popularnog
brazilskog karnevala ostavljaju bez daha ljude.
Ona posjeduje 3 ateljea u blizini velikog brazilskog botaničkog vrta Jardin Botanico. Svaki puta
iznova puni kreativnu energiju šetnjom po botaničkom vrtu.
Beatriz također navodi operu i klasičnu glazbu kao bitnu stavku njene inspiracije. Tu je, dakako,
i brazilska popularna glazba.

4
Sve to je vrlo očito kada pogledamo uzbudljive linije, pruge, kružne likove i zrake na njenim
slikama. Pažljiva ravnoteža sklada i nesklada, u kombinaciji s jarkim i zasićenim bojama
evidentno su reakcija na majstore 20. stoljeća. Beatriz navodi Tarsila de Amaralu, Henri
Matissea, Piet Mondiranna kao tri najveće inspiracije u slikarstvu.

4.1. TARSILA DO AMARAL

Poznata je kao majka brazilskog modernizma, ili puno jednostavnije kao Tarsila. Rođena je u
imućnoj obitelji u Sao Paulu 1886. godine. Njezina obitelj bavila se uzgojem kave i
posjedovanjem zemljišta. Iako se u to doba nije očekivalo za žene njenog statusa da traže visoko
obrazovanje, njezini roditelji podržavali su je u toj namjeri. Tarsila se na obiteljskom putovanju u
Barcelonu zaljubila u umjetnost.
Početkom 1916. godine, Tarsila je studirala slikarstvo u Sao Paulu, gdje je imala odlične učitelje
ali suviše konzervativne za njezine ambicije. Zbog manjka javnih muzeja i galerija, Brazil je do
II. Svjetskog rata imao dosadnu i konervativnu umjetničku scenu. Tarsila je zbog toga napustila
Brazil i otišla u Pariz na Académie Julian.
Vrativši se u Sao Paulo u 1922. godini, Tarsila je vidjela sjajne umjetnike koji su tamo stvarali
novo dobo brazilske kulture. Anita Malfatti, Oswald de Andrade, Mario de Andrade i Menotti
del Picchia organizirali su grupnu izložbu koju su nazvali Tjedan Moderne Umjetnosti. To je bio
ključan trenutak za Brazil i njegovu slikarsku povijest. Umjetnici te izložbe htjeli su promijeniti
Brazilsku umjetničku scenu, koja je bila vrlo konzervativna. Ubrzo nakon, pitali su Tarsilu da im
se pridruži. Tako je nastala Grupo dos Cinco (Grupa Petorice), koja je nastojala promovirati
brazilsku kulturu, upotrebljavajući stil koji nije nužno europski a uključuje teme autohtone
Brazilu.
Kada se vratila u Pariz 1923. godine, Tarsila je vidjela stilove poput Kubizma, Futurizma i
Ekspresionizma. Kako su tada europski slikari razvili interes za primitivnim kulturama, Tarsila je
to iskoristila u svoju korist, uzeći „primitivnost“ vlastite države ali istovremeno i modernih
europskih stilova koje je tada proučavala, kreirajući svoj vlastiti i prepoznatljivi stil.
Za vrijeme svojeg posjeta Parizu, naslikala je svoju najpoznatiju sliku A Negra (1923). Tema
slike je velika ženska figura, autohtona Brazilu, sa jednom dojkom. Figura je stilizirana a
pozadina upotpunjena geometrijskim formama.

5
 4.2. HENRI MATISSE

Jedan od najznačajnijih, dakako i najpoznatiji slikara 20. stoljeća, rođen je u Sjevernoj

Francuskoj 1869. godine. Bio je slikar, kipar i grafičar. Poznat je po svojoj čarobnoj upotrebi
boje.
Sa 18 godina studirao je pravo kako bi radio kao sudski administrator, ali poslije nezgodne
operacije majka mu je dala boje i kistove da „ubija vrijeme“. Odmah je shvatio kako je to
njegovo pravo zvanje, na žalost svoga oca. 1891. godine vratio se u Pariz, ali ovaj put na
Académie Julian i postao je student William-Adolphe Bouguereaua. U početku je slikao pejzaže
i mrtvu prirodu tradicionalnim stilom.
U 1896-oj i 1897-oj, Matisse je posjetio australskog slikara John Peter Russella, koji mu je na
otoku Belle Île pokazao djela impresionizma i djela mladog Van Gogha. Matisseova umjetnost
odmah se promijenila. 1896. Matisseova izložba u salonu Société Nationale des Beaux-Arts
dobro je prihvaćena te je država kupila dvije od pet izlaganih slika.
1898. godine odlazi u London promatrati slike J. M. W. Turnera, zatim odlazi na put na Korziku.
Zbog svoje ljubavi prema umjetnosti, više puta je bankrotirao jer je konstantno kupovao razna
djela poznatih, njemu dragih umjetnika.
Njegova djela su mnogi dosta teško prihvaćali, davali su im nazive poput fauvre, što znači divlje.
Čak je njegova slika Blue Nude bila spaljena 1913. u Chicagu. Iako je imao podosta kritičara bez
razumijevanja za njegov stil i njegova djela, imao je i vrlo voljene pratitelje koji su mu
omogućavali život. Od 1907. do 1911. radio je kao profesor u umjetničkoj školi.
Zbog još jedne ozbiljne operacije završio je u kolicima. Pred kraj života bavio se umjetnošću
jednio kako je mogao. Izrezivao je papir u boji te lijepio to na papir ili platno. 1947. izdao je
Jazz, kolekciju svojih kolaž djela i nekoliko svojih poezija. Prije nego je umro, osnovao je muzej
svojih djela. Umro je od srčanog udara 1954.

4.3. PIET MONDRIAN

Rođen 1872. godine u Nizozemskoj. Slikar i teoretičar kojeg se smatra pionirom apstraktne
umjetnosti 20. stoljeća. Njegova umjetnost, koju je on nazvao neo-plasticizam, predstavljala je
njegova filozofska stajališta i razmišljanja. Njegova djela su stoga predstavljala podršku
čovječanstvu pomoću astetike i prekid od reprezentacijske forme slikarstva. U svojoj knjizi, De
Stijl, objašnjava detaljno svoju filozofiju neo-plasticizma.
Studirao je na Likovnoj Akademiji u Amsterdamu, a svoju karijeru je započeo kao profesor u
Osnovnoj školi. Prve teme slika bile su mu pejzaži rađeni u stilu naturalizma i ili impresionizma.
Nizozemske vjetrenjače, travnjaci, rijeke su samo od nekih mu početnih motiva. Te slike su

6
reprezentativne Nizozemskoj flori i fauni i sjajno pokazuju koji su sve stilovi već tada utjecali na
njegov vlastiti izričaj, uključujući Fauvizam i Pointilizam. Zato ni ne čudi njegova kasnija djela i
utjecaj koja su oni imali na druge.

Kako bi postigao univerzalnu ljepotu, Piet Mondrian je limitirao svoj slikarski vokabular na tri
primarne boje (crvena, plava i žuta), tri primarne vrijednosti (crna, bijela i siva), te dva primarna
smjera (horizontalno i vertikalno). 1911. godine Mondrian stiže u Pariz gdje se susreće s
Kubizmom.
Njegova djela izrazito su utjecala 20. stoljeće, ne samo u slikarstvu već i u arhitekturi, dizajnu i
modi.

5. IZLOŽBE:

Beatriz Milhazes imala je prvu veliku izložbu 2001. godine koju je organizirala Ikon Gallery u
Birminghamu, Egleska. Njezina djela bila su dio Sao Paulo Biennalea 2002. i 2004. godine, a
2003. je predstavljala Brazil na Biennale di Venezia. 2009. godine the Fondation Cartier pour
l'art contemporain, Pariz, napravio je veliku retrospektivu koja je uključivala dvije novo
izrađene arhitektonske instalacije na staklenim zidovima.
Milhazes je napravila i nekoliko javnih umjetničkih projekata, uključujući Gávea (2004) u
Selfridges robnoj kući u Manchesteru; Peace and Love (2005 – 2006) u podzemnoj željeznici
stanice Gloucester Road, London; Maracolouco (2008) u Tokyo Museum of Contemporary Art i
Bailinho (2008) na Pinacoteca do estado de Sao Paulo.
Umjetnica je imala i solo i grupne izložbe u brojnim muzejima uključujući Muzej moderne
umjetnosti u Parizu i New Yorku.
Njezini radovi su uključeni u prestižnim internacionalnim kolekcijama poput Solomon R.
Guggenheim Museum, Metropolitan Museum of Art i Museum of Modern Art u New Yorku.
Carnegie Museum of Art u Pittsburghu, Perez Art Museum u Miamiu, Museo Nacional Centro
de Arte Reina Sophia u Madridu i još mnogi drugi.

6. ZAKLJUČAK:

Beatriz Milhazes je nabrojala tri umjetnika kao glavne inspiracije. Tarsila do Amaral, Henri
Matisse i Piet Mondiran. Vrlo je očito i čitljivo u njezinim djelima da su ju inspiracija. Tarsila

7
predstavlja autentičnu brazilsku umjetnost, punu boja, ritma i motiva brazilskog života. Beatriz
je kao umjetnica primjenila brazilski aspekat svojeg izričaja, odnosno, Beatriz ponosno ističe
svojim bojama i ritmovima odakle dolazi.
Henri Matisse je radio u kasnijem dijelu svoga života samo kolažem. Umjetnica je u svojim
djelima spojila „Matissevu tehniku“ kolaža s njegovom osvješćenošću kolorita. Hrabro spaja
jarke, zasićene i živopisne boje spajajući, gotovo nespojivo.
Milhazes gradi ritam svojim geometrijskim apstrakcijama koje bi i samog Piet Mondriana
ostavljale bez daha. Njegove slike pune geometrijskih apstrakcija gradile su ritam i stvarale nešto
potpuno novo. Beatriz radi na sličan način. Upotrebljava razne geometrijske oblike koje spajajući
u jednu sliku čine nešto potpuno neobično; stvara sklad u neskladu.
Umjetnica uspješno kombinira formu (slično Tarsili), boju (slično Matisseu) i ritam (slično
Mondrianu) kojima stvara nešto novo i oku ugodno.

7. LITERATURA:

https://frieze.com/article/beatriz-milhazes-0

https://www.guggenheim.org/artwork/artist/beatriz-milhazes

http://www.artnet.com/artists/beatriz-milhazes/

https://www.jamescohan.com/artists/beatriz-milhazes

https://www.apollo-magazine.com/tarsila-do-amaral-the-mother-of-brazilian-modernism/

https://www.wikiart.org/en/henri-matisse

https://www.wikiart.org/en/piet-mondrian