PRIPRAVA ZA INTERNU UPORABU

Pripremio: Damir Kurek

Sadržaj

1. Uloga i značenje zaštite na radu i normativno

reguliranje zaštite na radu……………………………….……………………... 3

2. Mehanički izvori opasnosti……………………………………..…………... 4

3. Radni prostor i okolina.

Opasnosti od padova i radovi na visini………………………………….……10

4. Opasnosti od električnog udara……………………………………………. 14

5. Opasnosti od štetnih i otrovnih tvari………………………………………. 18

6. Opasnosti od buke i vibracija……………………………………………… 19

7. Opasnosti od štetnih zračenja……………………………………………… 21

8. Opasnosti od nepovoljnih klimatskih uvjeta rada…………………………. 28

9. Opasnosti od požara i eksplozija…………………………………………... 28

10. Osobna zaštitna sredstva……………………………….............………..… 32

11. Prva pomoć……………………………………………………….…………. 34

12. Stres……………………………………………………………………….….39

13. Čovjekov životni i radni okoliš…………………………………………..... 40

16. Znakovi sigurnosti…………………………………………………………. 42

17. Literatura……………………………………………………………………43
1. ULOGA I ZNAČENJE ZAŠTITE NA RADU I
NORMATIVNO
Zadaća zaštite na radu je smanjenje broja nezgoda, profesionalnih oboljenja i materijalnih
gubitaka nastalih zbog zastoja u radu.
Nezgoda na radu je svaki neželjeni i neplanirani događaj koji ima za posljedicu ozljedu (ubod,
posjekotinu, prijelom i sl. ), zdravstveno oštećenje radnika ili materijalne gubitke (šteta, lom, zastoj
u proizvodnji i sl.). Posljedica oštećenja zdravlja radnika na radu je profesionalno oboljenje.
Mjere zaštite u poduzeću dužno je provoditi rukovodeće osoblje i svaki zaposlenik u svom djelokrugu
rada. Shodno tome svi rukovodeći i izvršni zaposlenici koji samostalno obavljaju radne zadaće moraju
se osposobiti za rad na siguran način.
Zbog nepoštivanja pravila zaštite na radu može odgovarati svaki zaposlenik, bez obzira na
funkciju odnosno poslove i zadatke koje obavlja. Zbog povrede radnih dužnosti zaposlenik može
odgovarati svojoj organizaciji. Za prekršaj može biti kažnjen novčanom kaznom od organa nadzora,
odnosno suca za prekršaje, a ako su djela društveno opasna može odgovarati i krivično, te biti kažnjen
novčano ili zatvorom.
Ako se zaposleniku ipak dogodi nezgoda na poslu, on mora odmah obavijestiti o tome svog
neposrednog rukovoditelja.
Procjena opasnosti je postupak kojim se utvrđuje razina rizika na radnom mjestu od ozljede na
radu ili profesionalne bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice za
sigurnost i zdravlje zaposlenika.
Stručnjak zaštite na radu provodi nadzor nad provedbom mjera zaštite na radu.
Uspješno položenim testom učenik stječe pravo na rad uz nadzor nastavnika.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske iz 1993. godine u
Hrvatskoj se svake godine na radu ozljedi u prosjeku oko 30000 radnika, od kojih oko 100 izgubi
život. To znači da se u prosjeku u Hrvatskoj svakog dana ozljedi 150 do 160 zaposlenika, odnosno 18
do 20 svakog sata. Svaki se 41. zaposlenik u Hrvatskoj tijekom godine povrijedi na radu, a bolovanje
u prosjeku traje 23 radna dana.

Služba za sustav zaštite 112

ima za zadaću podizanje operativne spremnosti i osposobljenosti centara 112, stoga služba planira,
predlaže i koordinira implementaciju suvremene tehnologije u centre 112. O svim otkrivenim
opasnostima obavješćuje, a po potrebi uzbunjuje građane, pravne osobe, tijela državne uprave,
spasilačke službe, nadležne djelatnike civilne zaštite i druge nadležne jedinice Državne uprave.
Temeljni zadaci ….
Obveze i prava radnika
Radnik je dužan osposobiti se za rad na siguran način kada ga na osposobljavanje uputi
poslodavac. Dužan je obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu
propisanih odredbama Zakona, propisima donesenim na temelju njega, drugim propisima, uputama
poslodavca, odnosno njegovih ovlaštenika i uputama proizvođača strojeva i uređaja zaštitnih
sredstava i radnih tvari.

Radnik je dužan pri radu koristiti propisana osobna zaštitna sredstva.

Radnik ima pravo odbiti rad ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što
nisu primijenjena propisana pravila zaštite na radu i zbog takvog postupanja ne smije biti doveden
u nepovoljniji položaj.
Poslovi s posebnim uvjetima rada su oni koje mogu obavljati samo zaposlenici koji osim
općih uvjeta, ispunjavaju i posebne uvjete vezane uz život, spol, stručnu sposobnost i
zdravstveno stanje.
 2. MEHANIČKI IZVORI OPASNOSTI
Mehaničkim izvorima opasnosti smatraju se oni koji uzrokuju mehaničke povrede. To su udarci,
prignječenja, posjekotine i sl. Do mehaničkih povreda dolazi od predmeta u stanju mirovanja ili gibanja.
Tako se npr. opasnosti od mehaničkih povreda javljaju pri rukovanju (ili u njihovoj blizini) oštrim i šiljatim
predmetima, rotirajućim predmetima, na mjestima uklještenja, u blizini predmeta koji se giba pravocrtno
i sl. Osim toga opasnosti su i dijelovi stroja koji mogu odletjeti iz stroja (npr. otpuštanje dijelova). To se
može spriječiti samo ispravnim održavanjem i kontrolom.

Mehanički izvori opasnosti pri uporabi oruđa za rad, uređaja i

mehaniziranih alata

a) Opasnosti kod kružnog gibanja

Strojni dijelovi koji se kružno gibaju, npr.

različite osovine, vratila, spojke, rotirajući
komadi tijekom obrade na tokarskom stroju i
sl. (slika 1. ). Opasnosti kod tih elemenata
povećavaju se s brzinom njihove rotacije.
No bez obzira na brzinu, oni predstavljaju
opasnost ako nisu na određeni način zaštićeni.
Čak i savršeno glatke osovine i vratila mogu
zahvatiti kosu ili odjeću zaposlenika. To se
može spriječiti ispravnom zaštitom svih
osovina postavljenih do 2 m iznad poda.

Slika 1. Opasnosti kod kružnog gibanja

Velika su opasnost strojni dijelovi koji

se kružno gibaju, a međusobno su u takvom
odnosu da se između njih mogu ukliještiti
dijelovi tijela ili odjeće zaposlenika (sl. 2)

Slika 2. Primjeri uklještenja kod paralelnih

vratila koja se okreću u suprotnim smjerovima

c) Opasnosti kod pravocrtnog gibanja

Pravocrtno gibanje u području elemenata za prijenos gibanja mnogo je rjeđe od kružnog, a takvi su strojni
dijelovi gotovo isključivo zatvoreni u kućištu, pa su opasnosti mnogo manje. U slučajevima kada postoje
takvi elementi, opasnost od uklještenja između njih i okolnih čvrstih dijelova stroja je veća. Zato ih je
potrebno sasvim zaštititi ili ograditi, kako bi se zaposlenicima onemogućio pristup dok su u pogonu. (sl. 3)
 Slika 3. Opasnosti kod pravocrtnog gibanja

d) Opasnosti na mjestima radnog postupka

Tipični slučajevi ovih opasnosti javljaju se kod probijanja. odsijecanja, savijanja, prešanja i sl.
Najveća je opasnost tamo gdje se materijal obrađuje. Takva je mjesta potrebno dobro zaštititi, jer u
protivnom može doći do teških povreda koje gotovo uvijek završavaju gubitkom prstiju ili šake, a mogu
imati i teže posljedice. (sl.4.)

Slika 4. Opasnosti kod radnog postupka

Osnovne vrste zaštitnih naprava

a) Čvrste, odnosno nepomične zaštitne naprave

a

Slika 5. a i b Nepomične zaštitne naprave

- (predavanje - objašnjenje)
 Sl. 6. Primjer zaštitne naprave za blokiranje Sl. 7. Automatska zaštitna naprava

Osnovna pravila zaštite na radu pri upravljanju strojevima (predavanje)….

Mehanički izvori opasnosti pri uporabi ručnog alata

Najčešći uzrok nezgoda pri rukovanju ručnim alatom je neispravan alat. Iako to nije dopušteno
ponekad se za rad rabe ključevi sa slomljenim ili istrošenim čeljustima, neodgovarajućeg oblika i
dimenzija, izvijači sa slomljenim drškama i neodgovarajućih dimenzija, labavo nasađeni ili oštećeni čekić,
tupe pile, tupi sjekači, savijeni izvijači, turpije bez drška i sl. (sl. 8).

Slika 8 a i b Ispravni i neispravni ručni alat

a) Uporaba čekića

Slika 9.
A - Pravilno držanje čekića: palac i kažiprst se
obaviju oko drške čekića;
B - Nepravilno! Čekić se drži prekruto i
previše naprijed;
 C - Pravilno! Prst je uz glavu čavla pa nema
opasnosti od udarca;
D - Nepravilno! Čavao se drži previše nisko,
može se omaknuti, pa će čekić udariti po prstu.

b) Uporaba sjekača

Slika 10.
a - Pravilna oštrica sjekača
b - Pravilno držanje sjekača

Slika11.
a - Nepravilan način prihvaćanja čekića i pogled usmjeren u sjekač - treba gledati u sječivo;
b - Pravilno držanje sjekača i čekića, te gledanje preko naočala u sječivo.

c) Uporaba izvijača

Slika 12. Vrhovi izvijača samo su na prve dvije slike pravilni, jer širina vrha i dubina vijka
odgovaraju utoru na vijku.
 Slika 13.
a - Pogrešno je držati ruku ispod izvijača jer
on može iskliznuti;
b - Pravilan rad s izvijačem.

c) Uporaba kliješta

Slika 14.
a i b - Nepravilan rad s kombiniranim klještima

Ručni alati i pribor s oštrim i šiljatim dijelovima se ne smiju nositi u džepovima radne odjeće.
Zaposlenici kada zajednički prenose na ramenu neki dugačak predmet ( cijev ili šipku ), moraju se
poredati po visini i to tako da je prednji kraj tog predmeta podignut uvis.

Najčešći uzroci nezgoda pri radu s alatom su:

(predavanje - pojašnjenje)

Primjeri neispravnog načina rada:

 Neispravno odlaganje alata:

UPUTE ZA SIGURAN RAD

Neispravan ručni alat ne smije se upotrebljavati. Svaki dan prije početka rada i tijekom rada
treba provjeriti ispravnost alata.
Alat koji se ne može popraviti treba odmah baciti. Popravak alata obuhvaća kaljenje
udarnih ploha, osiguranje čvrstoće i žilavosti, brušenje svih reznih ploha, pojačavanje čeonih ploha,
namještanje i oblikovanje ručica.
Držak i ručice moraju biti od tvrdog drva ili drugog materijala pravilno oblikovani i nasađeni,
odnosno učvršćeni.
Čeone plohe alata po kojima se udara moraju biti ravne, bez naprslina, pravilno zaobljene i
termički oblikovane. Svi rezni alati, kojima se reže, brusi, siječe i sl., moraju uvijek biti oštri. Tupi
alat je opasan.
Sve predmete koji se obrađuju ručnim alatom treba odgovarajuće učvrstiti na radnom stolu.
Za različite radne postupke treba odabrati samo odgovarajući alat.
Alat ne smijemo odlagati po podu ili policama s kojih može pasti. Alate s oštricama ili
reznim plohama treba odlagati u posebne kutije ili torbe.
Ručni alat se ne smije prenositi u džepovima radnog odijela, jer može uzrokovati ozljede pri
saginjanju ili padu radnika.
Pri dodavanju alata s oštrim i šiljastim dijelovima alat treba dati iz ruke u ruku i to tako da se
pruža dio na kojem je ručica.
Kod nekih radova s ručnim alatima obvezna je uporaba zaštitnih naočala ili štitnika za oči i
lice ( za zaštitu od letećih čestica ), zaštitnih pregača, rukavica, zaštitnih potkoljenica, pa i cipela s
čeličnom kapicom ( za zaštitu od oštrih alata, kao što su noževi, sjekire, sjekači ili teške poluge ).
UPAMTITE
Prije početka rada obvezno pregledati ručni alat.
Za svaki posao upotrijebite odgovarajući ispravan alat. Ako nemate odgovarajući alat,
nemojte počinjati posao.
Prije početka rada razmislite kako ćete upotrijebiti ručni alat. Ako niste sigurni u ispravnost
nekog radnog postupka, zatražite mišljenje voditelja posla.
Alat prenosite i odlažite u odgovarajućim kutijama ili torbama. Koristite se osobnim
zaštitnim sredstvima, kada za to postoji potreba.
Ručni mehanizirani alati pripadaju skupini strojeva s povećanim opasnostima
 3. OPASNOSTI OD PADOVA I RADOVI NA VISINI

RADNI PROSTOR I OKOLINA

a) Padovi na istoj razini- (predavanje)

Slika 15. Dimenzije glavnog i sporednog prolaza za ljude u pogonu

d) Padovi u otvore u podu

Pod otvorima na podu podrazumijevamo: jame, kanali, otvori za dizala i sl. Da se spriječi pad u
otvore u podu moramo ih ograditi postavljanjem odgovarajuće zaštitne ograde ili se preko otvora moraju
postaviti posebni poklopci koji dobro prianjaju uz otvor.

Slika 16. a-Privremena zaštitna ograda s otvorom na podu

b-Poklopac
 Radovi na visini i padovi s povišenih mjesta

Radom na visini smatra se svaki rad na visini višoj od 3 m, ali i svako

radno mjesto na visini od 1m mora imati zaštitnu ogradu visine 1m. Pravilno se
krećemo ljestvama licem okrenutim prema ljestvama.

- predavanje

Slika 17. Ispravno postavljene jednokrake ljestve

Pokreti i položaji tijela pri radu u transportu
Kralježnica je oblikovana za uspravno držanje tijela, a to je posebno važno kod prihvaćanja, podizanja,
nošenja i spuštanja tereta. Na slici 18 ( a, b ) prikazani su različiti položaji tijela pri nošenju tereta.

Slika 18.
a-Uspravna kralježnica pri podizanju tereta:(1) djelovanje sila, (2) položaj
pršljena, (3) položaj diska između pršljenova;
b-Povijena kralješnica. Opasno je veće opterećenje u ovom položaju,
jer se neravnomjerno opterećuje disk.

Pri prihvaćanju nekog tereta položaj kralješnice treba biti uspravan, jer je tako opterećenje na
pršljenove ravnomjerno i nema djelovanja momenta. Kralježnica se ne smije savijati, već se noge
savijaju u koljenima. Na slici 19 ( a i b ) prikazan je neispravan i ispravan položaj tijela pri prihvaćanju
i podizanju tereta.
 Slika 19. Nepravilan (a) i pravilan (b) način prihvaćanja tereta s obzirom na položaj
kralježnice u fazi prihvaćanja i nošenja tereta
Radi zaštite života i zdravlja ustanovljena je najveća masa tereta za muškarce i žene kod prenošenja
tereta i ona iznosi:
a) za muškarce do 25 kg;
b) za žene i mladež do 15 kg.

Opterećenje intervertebralnih diskova

Diskovi su neka vrsta jastučića koji odvajaju kralješke. Diskovi omogućuju fleksibilnost kralježnice.
- (predavanje)
4. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA
Djelovanje električne struje na čovjeka
a) Toplinsko djelovanje- objašnjenje
b) Mehaničko djelovanje- „
c) Kemijsko djelovanje- „
d) Biološko djelovanje- „

Način protjecanja el. struje kroz ljudsko tijelo

Električna struja djeluje na čovjeka kada je on u zatvorenom strujnom krugu, odnosno kada je u
izravnom dodiru s dvjema točkama među kojima je napon. To se može dogoditi u sljedećim slučajevima:

Slika 20. Različiti slučajevi uspostavljanja strujnog kruga preko ljudskog tijela

Faktori koji utječu kod udara električne struje

It -jakost struje dodira protekle kroz tijelo (A)amper It = UL

UL -dodirni napon (V) volt A;
Zt-otpor ljudskog tijela ( Q) ohm Zt
1) Prosječan otpor ljudskog tijela-u prosjeku iznosi 2000 Q
2) Jakost struje dodira- prema novim tehničkim propisima donja granica opasnih jakosti struja
dodira iznosi od 15-30 mA (miliampera)
 3) Napon dodira - najviša vrijednost napona dodira koja je dopuštena propisima iznosi:
 za izmjeničnu struju UL= 50 V
 za istosmjernu struju UL= 120 V
 U određenim nepovoljnim uvjetima i niži napon od 50 V izmjenične, odnosno 120 V istosmjerne struje
mogu biti opasni po život Stoga su za određene slučajeve propisani i niži tzv. sigurnosni naponi. U
lošijim uvjetima npr. kao što su mokre prostorije za rad ili rad na metalnim velikim plohama propisuje
se niži trajno dopušteni naponi dodira, a iznosi 25 V za izmjeničnu i 60 V za istosmjernu struju.
4) Frekvencija struje - ako frekvencija struje iznosi od 42 do 60 Hz (Hertza), čovjek može bez
posljedica podnijeti jakost struje od 20 mA, dok su jače struje i frekvencije opasne po život i zdravlje ljudi
5) Vrijeme prolaska struje kroz organizam - što je vrijeme prolaza dulje, ozljede su teže i
opasnije, a smrtnost veća.

Zaštitne mjere od električnog udara

Do električnog udara može doći zbog:
-a) izravnog (direktnog) dodira dijelova pod naponom, tj. dodira ljudi ili životinja s dijelovima električne
opreme ili instalacija koje se nalaze pod naponom, odnosno uslijed,
-b) posrednog (indirektnog) dodira, tj. dodira ljudi ili životinja s "masama" (izloženim vodljivim
dijelovima) koje su došle pod napon zbog proboja osnovne izolacije.

a) Zaštita od izravnog (direktnog) dodira dijelova strojeva i uređaja pod

električnim naponom
Najveća opasnost pri radu s električnim strojevima i postrojenjima nastaje prilikom dodira vodiča
ili postrojenja koje su pod faznim ili međufaznim naponom (220-380 V). Zato električne instalacije,
aparati i uređaji moraju biti tako napravljeni da izravan dodir dijelova pod naponom ne bude moguć.
Zaštitu od izravnog (direktnog) dodira provodimo na nekoliko načina;
-izoliranjem, udaljavanjem, ugrađivanjem, ograđivanjem.

Izoliranje se provodi tako da sve dijelove pod naponom, koji se nalaze nadohvat ruke,
izoliramo odgovarajućom izolacijom, pravilno dimenzioniranom i otpornom na štetna djelovanja (udar,
nagrizanje itd.).
Udaljavanje se ostvaruje postavljanjem postrojenja pod naponom izvan dohvata ruku i to
tako da su 2, 5 m uzdignuti iznad mogućeg stajališta, ili l,25 m udaljeni vodoravno ili naniže (slika 21. ).
Goli zračni vodovi moraju od tla biti podignuti 4m, a u naseljenom mjestu 7 metara

Slika 21. Udaljavanje postrojenja pod naponom

Ugrađivanje izravnog (direktnog) uređaja pod naponom - razvodnih ormarića - postiže se zaštita
od direktnog dodira (slika 22. )
Ograđivanje je mjera zaštite kada se zaštitnim pregradama ili mrežama sprječava dodir s
postrojenjem pod naponom (slika 23. ).
 Slika 22. Ugrađivanje izravnog Slika 23. Ograđivanje postrojenja
uređaja pod naponom pod naponom

b)Zaštita od posrednog (indirektnog) dodira

Za zaštitu od posrednog (indirektnog) dodira propisi predviđaju sljedeće zaštitne mjere:

Automatsko isključivanje napajanja

Automatsko isključivanje napajanja defektnog strujnog kruga ostvaruje se međusobnim vodljivim
spajanjem masa električnih trošila s vodičima, te ugradnjom odgovarajućih zaštitnih uređaja (osigurači,
prekidači i sl. ) koji isključuju strujni krug u slučaju kvara na osnovnoj izolaciji (prema prijašnjim propisima
te su mjere poznate pod nazivima "nulovanje" i "zaštitno uzemljenje s pojedinačnim uzemljivačem").

Uporaba uređaja klase II

Svrha zaštite izoliranjem je da se električna trošila uz postojeću pogonsku izolaciju, opreme još i
dodatnom zaštitnom izolacijom, kako u slučaju kvara na pogonskoj izolaciji korisnik ne bi došao pod napon.
Zaštita izoliranjem provodi se tako da se izolacijskim materijalom oblože svi metalni dijelovi koji u slučaju
kvara dolaze posredno ili neposredno pod napon. Kućišta bušilica, sušila za kosu i dr. izrađuju se od takvih
izolacijskih materijala koji su otporni na mehanička, kemijska i druga oštećenja.
Drugi oblik izolacije je ugrađivanje izolacijskih umetaka između vanjskog metalnog kućišta i unutrašnjih
dijelova trošila pod naponom (plastični zupčanici, osovine i dr. ) što još više pridonosi kvaliteti njihove
zaštitne izolacije. Ta se trošila priključuju pomoću gipkih izoliranih vodova koji su fiksno priključeni na
električni uređaj.
Priključni vodovi nemaju zaštitnih vodiča. Trošila koja su tako zaštićena, tj. zaštitnom izolacijom imaju
ovakav znak-

Na slici 24. prikazano je kako se ugrađuje dodatna zaštitna izolacija na ručnoj bušilici.

znak za zaštitnu izolaciju

Slika 24. Ugrađena dodatna zaštitna izolacija u ručnoj bušilici sa simbolom dvostruke izolacije
Mali radni i sigurnosni naponi
Pod malim radnim i sigurnosnim naponom podrazumijevaju se naponi do 50 V izmjenične struje.
Ti se naponi najčešće rabe u vrlo nepovoljnim uvjetima rada kakvi su npr., radovi s električnim uređajima
na metalnim konstrukcijama, garažama i dr. To je djelotvorna zaštitna mjera, jer bi u slučaju kvara nastala
struja greške bila ispod dopuštene granice opasnosti.
 Male radne i sigurnosne napone primjenjujemo za ručne svjetiljke (Sl. 25), električni alat, dječje
igračke. Ta zaštitna mjera je dosta ograničena jer se mogu rabiti samo uređaji manjih snaga.

Slika 25. Primjena sigurnosnog napona za ručne svjetiljke

Prva pomoć kod udara el. struje

Opće upute za siguran rad s električnim trošilima

Pri rukovanju električnim trošilima moramo se pridržavati ovih pravila:

 Nikad se ne smiju dodirivati oštećeni vodiči jer oni mogu biti pod naponom.
 Napon u oštećenim vodičima treba odmah isključiti, a popravak povjeriti stručnoj i za to odgovornoj
osobi.
 Posebno oprezno treba rukovati dugačkim predmetima u blizini električnih vodova pod naponom kako ih
za vrijeme rada ne bismo dodirnuli.
 Nije dopušteno dodirivanje električnih vodova koji su pali na zemlju, jer oni i dalje mogu biti pod
naponom.
 S kabelima treba biti pažljiv jer oni se lako oštećuju.
 Nije dopušteno razvlačiti kablove preko transportnih staza i putova, a da se oni ne zaštite od oštećenja.
 Pri zamjeni osigurača i žarulja obvezno treba imati osvjetljenje, dakle ništa se ne smije oko struje raditi u
mraku. Pri ovim radovima moramo imati suhe ruke i stajati na nekom izolacijskom materijalu.
 Zabranjeno je "krpanje" (premošćivanje) uložaka osigurača (Sl. 26. ) i umetanje uložaka veće nazivne
vrijednosti, nego što je osigurač. Obvezno se mora ugraditi uložak s oznakom koja odgovara amperaži
osigurača, a pijesak u ulošku obvezatno mora postojati jer je njegova zadaća da gasi iskru koja nastaje
pregorijevanju uloška.

Slika 26. Ispravna uporaba uložaka osigurača

 5. OPASNOSTI OD ŠTETNIH I OTROVNIH TVARI
Posljedica povećanja zagađenja čovjekove okoline, sve su češće pojave trovanja, oštećenja
pojedinih organa, profesionalne bolesti, požari. eksplozije, opekline. Trovanjem nazivamo bolesno
stanje organizma, koje je posljedica promjena na organima, tj. poremećaja normalnih funkcija odnosno
privremenog ili trajnog oštećenja tkiva ili organa.

Otrovne i štetne tvari ulaze u organizam putem organa za disanje, kože i probavnih organa.
Opasne tvari dijelimo na: za zdravlje štetne tvari, zapaljive tvari i eksplozivne tvari.
Za zdravlje štetne tvari su one koje mogu štetno djelovati na zdravlje radnika dok je zaposlen, nakon
umirovljenja i koje imaju štetan utjecaj na njegove potomke.

Štetne tvari u industriji su:

a)Plinovi. Najpoznatiji plin koji štetno djeluje na zdravlje ljudi je ugljik dioksid /ugljični monoksid. Štetno
djelovanje ugljičnog dioksida uzrokuje smanjenu sposobnost krvi da prenosi kisik potreban organizmu, jer se
hemoglobin u krvi znatno lakše spaja s ugljičnim dioksidom. U značajne štetne plinove ubraja se cianovodik i
klor.
b)Pare. To je plinoviti oblik tvari, koje su na običnoj temperaturi i tlaku u tekućem ili krutom obliku.
c) Aerosoli To su raspršene krute ili tekuće čestice u zraku, a dijele se na prašine, dimove i magle. Studija
dokazala da onečišćenje zraka skraćuje život prosječno godinu dana!
S obzirom na količinu tvari koja je ušla u čovjekov organizam, na trajanje izloženosti organizma otrovu,
te o putu kojim je otrov ušao u organizam trovanje može biti: akutno ili kronično.
Učinke trovanja možemo podijeliti prema mjestu na kojem se nalaze:
- lokalno djelovanje i sustavno djelovanje

- Opasnosti pri radu s kiselinama i lužinama

- Kiseline i lužine izjedaju kožu i sluznicu i u dodiru s kožom stvaraju teške opekline, pri čemu su opekline
uzrokovane djelovanjem lužina opasnije. Pare i magle kiselina i lužina djeluju nadražujuće na dišne organe i
oči, što u krajnjem slučaju može uzrokovati sljepoću. Naročito su opasne ako ih se proguta, jer nastaju teška
oštećenja jednjaka, želuca i crijeva, što također može prouzročiti smrt.
-
- Zaštita na radu s kiselinama i lužinama
- Posude u kojima držimo kiseline i lužine moraju biti neoštećene
i na svakoj posudi mora biti oznaka s nazivom tvari i oznakom
koncentracije. Posuda s kemikalijom na kojoj nema propisane
naljepnice ne smije se otvarati, već takvu posudu treba vratiti u
skladište.
- Prostorije u kojima se drže kiseline i lužine moraju se dobro
provjetravati. Posebnu pozornost potrebno je obratiti prilikom
razrjeđivanja kiselina vodom pri čemu se oslobađa velika količina
topline, pa može doći do prskanja kiseline po radniku. Zapamtite:
kiselina se uvijek polako ulijeva u vodu uz miješanje. (Slika 27.)

- Sl. 27 Miješanje kiseline i vode

- Opasne tvari se ne smiju prenositi u rukama već se moraju prevoziti pomoću transportnog sredstva.
- Prva pomoć
- Ako kiselina dođe u dodir s kožom, polivenu kožu valja obrisati i neutralizirati otopinom sode, a zatim
isprati velikom količinom vode. Pri radu s otapalima moraju se rabiti gumene zaštitne rukavice.
-
 Pet zlatnih pravila koja pomažu smanjenju opasnosti od nezgoda
Provjerite jesu li sva pakiranja i posude u ispravnom stanju kako bi se izbjeglo svako eventualno
propuštanje. Voditi računa o tome da se svi plinovi, pare, dimovi ili prašine koji nastaju na mjestu rada odmah i
odvode sa mjesta njihovog nastanka. Obvezno nositi respirator uvijek kada je to potrebno te kada već imamo
pripremljen respirator uz određeno radno mjesto za određenu radnu operaciju. Potrebno je provjeriti da u blizini
mjesta rada kemijskim tvarima nema izvora vatre.
Opasne kemijske proizvode čuvati samo u odgovarajućoj ambalaži i propisno označiti. Nikada ih ne
pretakati u posude za držanje hrane ili pića. Ova navika često uzrokuje teške i brojne nesreće. Kada nisu u
uporabi opasni kemijski proizvodi moraju biti pod ključem.
Izbjegavati bilo kakav dodir s ustima, ne jedite i ne pušite kada upotrebljavate opasne tvari ili kada ste na
mjestima gdje se one upotrebljavaju.
Radite pažljivo, te izbjegavajte kontaminaciju putem kože. Uvijek kada je to potrebno i na mjestima na kojima
je potrebno, zaštitite izložene dijelove tijela osobnim zaštitnim sredstvima (radna odijela, pregače, rukavice,
čizme, naočale, maske, štitnici za lice itd.).
Osobnu higijenu održavajte savjesno, perite ruke. Prije uzimanja jela svakako odstranite zaprljanu odjeću.
Svaku, pa i najmanju ranu treba zaštititi od direktnog dodira s štetnim i otrovnim tvarima.

6. OPASNOSTI OD BUKE I VIBRACIJA

Buka je definirana kao svaki nepoželjan zvuk. Štetnost buke na ljudski organizam izražava se
zamorom, oštećenjem sluha i smanjenjem radne sposobnosti. Zvuk je promjena (titranje) tlaka, napetosti,
pomaka čestica te brzine čestica koja se širi u elastičnoj sredini.

Mjerenje buke i područja štetnosti

Budući da ljudsko uho je različito osjetljivo na buku izraženu istim brojem decibela (dB), a na različitim
frekvencijama, uvijek moramo navesti i frekvenciju buke. Ljudsko uho čuje buku samo određenih frekvencija.
Tako pri frekvenciji od oko 1000 Hz:

5 dB označava "prag" ili granicu čujnosti pri kojoj

osobe s normalnim sluhom uz određene uvjete
još mogu čuti glasove raznih frekvencija
čujnog područja,
35dB označava granicu do koje se buka na toj
frekvenciji smatra sasvim bezopasnom,
65dB označava granicu područja do kojeg, smatra
se, buka ima samo psihološko djelovanje,
85dB ograničava grupu koja, osim psihološkog
djelovanja, izaziva i reakcije
neurovegetativnog sustava. Ta buka još
značajno ne ugrožava organ sluha. Smatra se
gornjom dopuštenom granicom buke.
120dB je buka koja značajno ugrožava organ sluha.
Uz naveden uvjete, tom je bukom
predstavljena tzv. "granica nelagodnosti“
140dB predstavlja tzv. "prag" ili granicu bola, pa
takvoj buci čovjek ne smije biti izložen niti
kratkotrajno.
 Auralno djelovanje – izravno oštećenje slušnog organa
Ekstraauralno djelovanje – utjecaj na živčani sustav, krvožilni sustav, probavni trakt, umni rad,
koncentraciju, pozornost…
Pri lakšem mentalnom radu te fizičkom radu koji zahtijeva pozornost i koncentraciju najviša
dopuštena razina buke iznosi 65dB.
Najviša dopuštena dnevna ili tjedna izloženost buci na radnom mjestu, s obzirom na oštećenje sluha,
ne smije iznositi više od 85 dB.
Industrijska buka — gornja granica neškodljivosti buke u osam radnih sati je 75dB.

Kućna buka — ne bi smjela prelaziti razinu od 45db , a tijekom noći 35dB.Primjera radi
treba napomenuti da razina zvuka pri uobičajenom razgovoru iznosi 40 do 60dB.
Povećana buka (iznad 60dB, a naročito 80dB) utječe na umor, razdražljivost, nesanicu,
smetnje u koncentraciji, slabljenje koordinacije pokreta, na povećanu potrošnju energije i sl. Viša razina buke
u većoj mjeri oštećuje dijelove Cortijevog organa (unutarnji dio pužnice). To rezultira oštećenje sluha, najprije
za zvukove s visokim frekvencijama (4000 Hz), te uslijed daljnje izloženosti takvoj buci oštećenje
napreduje i širi se na zvukove nižih frekvencija i na kraju prelazi u potpunu gluhoću.
Dugotrajna izloženost prejakim zvukovima, buci od 80 i više decibela (sirena hitne pomoći, policije,
vatrogasaca, pneumatski čekić, električni cirkular, motorna pila, i sl.), izloženost različitim kemijskim
spojevima (ugljični monoksid, arsen, nikotin, alkohol) ili lijekovima (antibiotici – Streptomycin, Neomicin,
i sl., diuretici – Furosemid, analgetici i antipiretici – Salicil) može oštetiti sluh. Ako je izloženost buci bila
kraća, sluh će se nakon nekog vremena oporaviti.
Jedino pravovremena i rana detekcija oštećenja sluha mogu spriječiti trajno oštećenje i propadanje
sluha. Kontinuirana izloženost štetnim čimbenicima dovodi do podmuklog i trajnog oštećenja, nema
nikakvih bolova ali problema postajemo svjesni tek kada imamo poteškoća u govornoj komunikaciji, ne
čujemo jasno i razgovijetno, sugovornika preko telefona ne čujemo dobro, radio ili televizor postaju pretihi
itd.
U takvim slučajevima uvijek se treba obratiti liječniku kako bi se utvrdio pravi uzrok bolesti te
odredilo odgovarajuće liječenje.

Slika (Cortijev organ)

Zaštita od buke — tehničke mjere: smanjenje sila koje uzrokuju buku na izvoru, pravilno održavanje i
podmazivanje strojeva, primjena manje bučnih strojeva, odgovarajućih amortizera itd.). Pojedinačne
tehničke mjere zaštite od buke svode se na primjenu osobnih zaštitnih sredstava:
- ušni ulošci i čepovi koji smanjuju buku 7 do 15 dB.
 ušni pokrovi koji smanjuju buku od 21 do 36 dB, (ovisno o materijalu),
- kacige za zaštitu od buke koje smanjuju buku do 30 dB.
Djelotvorna je i kombinacija ušnih čepova i kacige (7 do l5 + 30dB).
Novija generacija ušnih čepova (ovisno o materijalu – specijalna zaštitna vata ili umjetni materijali
kao poliuretanska pjena ili silikon) prigušuju buku u rasponu od 23 do 37dB.
 Vibracije
Vibracije zamaraju radnika, smanjuju mu radnu sposobnost i štetno djeluju na zdravlje ako im je
radnik duže izložen. Zbog duljeg djelovanja vibracija mogu nastati oboljenja krvnih žila, mišića, tetiva,
zglobova i kostiju, te oštećenje živaca u smislu funkcionalnih i organskih promjena.
- Nastaju pri rukovanju alatima na komprimirani zrak i rotirajućim alatima (uporaba motornih pila,
rudarski radovi, industrijska sjeća drva, zakivanje metala…)
- Smanjuju udobnost i učinkovitost a izlaganje iznad određenih granica može izazvati bol, oštećenje krvnih
žila te smanjenje radne sposobnosti. Prilikom izlaganja vibracijama treba izbjegavati pothlađivanje šaka.
- Oštećenja koja se prenose na šake i ruke mogu se manifestirati kao bolest krvnih žila, neurološki
poremećaji i promjene na kostima, zglobovima i mišićima. Dugotrajna izloženost vibracijama visokih
frekvencija može dovesti do poremećaja krvotoka s povremenim napadajima bljedila jednog ili više
prstiju, a kada se krvotok ponovno uspostavi (najčešće zagrijavanjem) prsti pocrvene i budu bolni.
- Kod zaposlenika izloženih takvim vibracijama mogu se javiti i neurološki poremećaji koji se
manifestiraju kao utrnulost, obamrlost prstiju i šaka, smanjenje osjeta dodira i temperature kao i
manualne spretnosti. Zaposlenici se mogu žaliti i na slabost mišića, bol i smanjenje mišićne snage u
šakama i rukama.
- Intenzivne vibracije niskih frekvencija mogu uzrokovati degenerativne promjene u kostima šake,
zglobovima prstiju i ručnog zgloba, lakta i ramena. Ukoliko se izloženost vibracijama nastavi simptomi
se pogoršavaju i najčešće dolazi do narušavanja radne sposobnosti, povećanog rizika od ozljeda i
ometanja aktivnosti svakodnevnog života.
- U početnim stadijima vibracijske bolesti potrebno je skraćenje dnevne izloženosti vibracijama, a u
napredovalom stadiju treba zaposlenika premjestiti na drugo radno mjesto.
- trajne i nepovratne posljedice na zdravlje.
Zaštita od vibracija:
- vibroizolacija (elastično temeljenje), te Koristiti vibracijske rukavice!!!

7. OPASNOSTI OD ŠTETNIH ZRAČENJA

Zračenje je širenje energije u prostor pomoću valova. Najpoznatije vrste zračenja su:
a) Toplinsko ili infracrveno zračenje. Javlja se u industriji, talionicama, kod visokih peći, pri
zavarivanju i sl. Opasnosti koje prijete od toplinskog zračenja su toplinski udar, sunčanica, oštećenje
centralnog živčanog sustava i oboljenje mokraćnih organa.
b) Ultraljubičasto (ultravioletno) zračenje. Javlja se u industriji (osobito u građevinarstvu i
strojogradnji) pri zavarivanju, lijevanju i sl. Zračenje je vrlo štetno za oči, a djeluje i na središnji živčani sustav,
pa uzrokuje glavobolju, vrtoglavicu i povraćanje. Većina ljudi koja se bavi elektro-zanimanjima, a nije zaštićena
osobnim zaštitnim sredstvima, djelovanje ultraljubičastog zračenja osjeti tek idući dan. Rožnjača se upali uz
osjećaj kao da su oči pune pijeska.
c) Rendgensko i radioaktivno zračenje. Zbog sve veće primjene ovog zračenja u industriji,
zdravstvu i ostalim djelatnostima, ljudski je organizam pod sve većim utjecajem tog opasnog zračenja. Osobito
je opasno jer se akumulira u ljudskom organizmu. Količina zračenja koje primi neki organizam mjerimo
jedinicom koja se zove sievert (sv) l sv == J/kg. Osobna godišnja granica (odnosi se najviše na prirodno i
ozračenost u medicinske svrhe) ekvivalentne doze radioaktivnog zračenja za ozračenost cijelog čovječjeg tijela
iznosi od 0,2 do 5 mSv (milisieverta).
U građevinarstvu i strojogradnji se najčešće javljaju ultraljubičasta i infracrvena (toplinska)
zračenja.
 Zračenje u obliku mehaničkih valova: valovi najnižih frekvencija, infrazvuk, zvuk i ultrazvuk.
Zračenje u obliku elektromagnetskih valova: radiofrekvencijsko zračenje, infracrveno zračenje
(toplinsko), svjetlosno, ultraljubičasto, rendgensko, te gama zračenje.
Čestično zračenje: α- zračenje, β – zračenje, neutronsko zračenje, te zračenje i drugih subatomnih
čestica ili njihovih slogova.
Karakteristične doze zračenja raspoznajemo kao prirodne, dopuštene, granične, kritične i natkritične
doze.
Prirodna doza potječe od kozmičkog zračenja (20-30%) i zračenja okoline (70-80%). Prirodna se doza
procjenjuje na 1 – 3 mSv godišnje. Čovjek je priviknut na tu dozu i vjeruje se da ne uzrokuje znatnije biološke
učinke.
Dopuštene su doze one koje primamo uslijed ljudskog djelovanja i za koje se vjeruje da ne uzrokuju
znatnije biološke učinke, a moraju biti manje od graničnih doza.
Granične doze su zakonskim aktima propisane i ne smiju se prekoračiti ljudskim djelovanjem.
Raspoznajemo i primarne granice doza koje se odnose na pojedinca i autorizirane granice doza koje propisuju
državne ustanove. Također raspoznajemo, prema učinku zračenja na žive organizme prema pogibeljnosti,
stohastičke (slučajne) i nestohastičke (redovne) učinke zračenja.
Kritične doze uzrokuju teška oštećenja zdravlja i prve smrtne slučajeve. Smatra se da su za čovjeka
kritične doze one koje su veće od 250 mSv. Našim Pravilnikom propisano je da se nakon jednokratno primljene
tolike doze mora izvršiti specijalistički liječnički pregled.
Natkritične doze su više od kritičnih i naročito su opasne ako su primljene u kratkom vremenu. Do
takvih ozračivanja dolazi pri teškim nesrećama u radu s izvorom zračenja. Procjenjuje se da nakon doza viših
od 3 Sv svi ozračeni umiru i to već u roku od nekoliko dana.

Za smanjenje ozračivanja stanovništva postoje mogućnosti uglavnom u smanjenju ozračivanja u

medicinskoj dijagnostici. A upravo povećanje medicinske zaštite, u prvom koraku, znači i porast ozračivanja.
Tu se jedino razumnim smanjivanjem i izbjegavanjem nepotrebnih ozračivanja može smanjiti ukupno umjetno
ozračivanje. Pojavom novih dijagnostičkih postupaka u medicini kao što je primjena ultrazvučne dijagnostike,
a posebno dijagnostike nuklearnom magnetskom rezonancijom, može se očekivati da će se udjel medicinskog
ozračivanja smanjiti.
 Zaštita od zračenja:
1, uporaba što slabijih izvora zračenja,
2.povećanje udaljenosti od izvora,
3.skraćivanje trajanja ozračivanja,
4. stavljanje apsorbera na put zračenju

Slika 3.2. Slikovit prikaz četiri osnovna činilaca zaštite od ionizirajućeg zračenja

Uporaba što slabijih izvora zračenja je postupak koji se nastoji ostvariti u korisnim primjenama zračenja
kao što su dijagnostičko prosvjetljavanje i snimanje u medicini i tehnici, medicinskoj terapiji itd. To znači
da će se upotrijebiti što slabiji izvori, što manji snopovi zračenja, ozračivati samo potrebni dijelovi tijela,
predmeta ili uređaja. Uporabom osjetljivih senzora ( filmova, pojačala, mjernih instrumenata… )
ozračenost se može višestruko smanjiti.
Udaljenost od izvora kao način zaštite upotrebljava se zbog snopova zračenja. Tok zračenja u takvom snopu
opada s povećanjem udaljenosti od izvora. Za točkasti izvor tok opada s kvadratom udaljenosti, pa tako
i doza zračenja koju prima ozračeno tijelo. Za plošni izvor to opadanje je sporije, ali se za manje izvore,
posebno za veće udaljenosti, može u prvoj procjeni uzeti kao da su točkasti.
Trajanje ozračivanja utječe na ozračenost izravno linearno. Koliko se puta smanji trajanje, toliko se puta
smanji ozračenost.
Stavljanje apsorbera na put ozračivanja (predavanje)
•

POSTUPCI PRI ONEČIŠĆENJU RADIOAKTIVNIM TVARIMA

Pri onečišćenju okoline, predmeta ili osoba primjenjuju se niz postupaka pomoću kojih se te
tvari odstranjuju. Najjednostavnije je obilno ispiranje uobičajenim sredstvima za pranje i tekućom
vodom. Disanjem unesene radioaktivne tvari nastoji se izbaciti iz dišnih putova kašljanjem i udisanjem
čistog zraka. Tvari unesene gutanjem izbacuju se povraćanjem i ispiranjem želuca. Pri većim
onečišćenjima radioaktivne tvari mogu ukloniti samo stručne i posebno za to obučavane osobe složenim
postupcima pranja i neutraliziranja radioaktivnih tvari.

Ukoliko su ljudi ozračeni nadkritičnim dozama ( većim od 1 Sv ), potrebno ih je što prije

dovesti u specijaliziranu medicinsku ustanovu. Vidljivi znakovi ozračivanja nadkritičnim dozama
pojavljuju se već u prvim satima, ovisno o vrijednosti doze. Na mjestima koja su bila ozračena ß -
zračenjem i mekim rendgenskim zračenjem zapaža se oštećenje kože slično opeklinama. Prvi medicinski
znakovi prekomjerne ozračenosti zapažaju se u promjeni krvne slike, tj. u smanjenju broja krvnih zrnaca.
Ukoliko je bilo ozračeno cijelo tijelo, u prvim satima se osjeća opća slabost, pojavljuje se bljedilo,
mučnina i povraćanje. U prvim se danima pojačava povraćanje, pojavljuje se proljev te upala usta i grla.
Nakon nekoliko dana nastupa i groznica, (predavanje)
SPAVATE LI S MOBITELOM U BLIZINI?

Posljedice zračenja gore su nego što mislite – upozoravaju i sami proizvođači

California Department of Health upozorio je da ljudi trebaju držati svoje mobitele barem
jedan metar od sebe dok spavaju kako bi smanjili izloženost zračenju i zdravstvene rizike.
Kalifornija je objavila smjernice za smanjenje izloženosti zračenju mobitela, uslijed sve češćih dokaza da
upotreba mobitela može biti povezana s rakom, mentalnim zdravljem i reproduktivnim zdravstvenim
problemima. Mobilni telefoni prenose podatke pomoću niskog frekvencijskog radijskog signala, što bi nas
moglo izložiti nezdravom zračenju, pogotovo kada “streamamo” ili preuzimamo velike datoteke.
Istraživanje nije definitivno dokazalo da je zračenje mobitela opasno, ali bilo je dovoljno studija
koje povezuju uporabu mobitela s teškim bolestima i zato je nužan oprez, posebno za djecu, navodi se u
priopćenju. Radiofrekventni (RF) mobiteli koji se koriste za prijenos informacija nalaze se na dnu ljestvice
zračenja, no istraživanja pokazuju da to može biti dovoljno da se naše zdravlje ugrozi.
Apple ima upozorenje o zračenju
“Držanje telefona izravno na tijelu nikada nije bila dobra ideja”, kaže dr. Devra Davis iz Environmental
Health Trusta. Zapravo, čini se da se i sami proizvođači mobitela slažu s time. Na primjer, Appleovi uređaji
sadrže obavijest o ‘RF izloženosti’ u postavkama. U obavijesti se objašnjava da su RF emisije iPhonea
testirane na 5 mm – oko debljine vrha olovke – od tijela i spadaju u standarde sigurnosti SAD-a. Ona
također uključuje savjete za smanjenje izloženosti korištenjem zvučnika ili dodataka za hands free.
To je osobito zabrinjavajuće jer većina roditelja nije svjesna tih upozorenja te ne upravljaju izloženošću
svoje djece telefonima.
Kalifornija navodi kako RF može lakše prodrijeti u dječji nego u mozak odraslih.
Izloženost može također biti štetnija i imati trajniji učinak na mozak u razvoju. Istraživanja su
pokazala da ekspozicija mobitela može uzrokovati tumore u mozgu ili ušima, gdje je tijelo često u
kontaktu s uređajem. Iako su istraživanja o RF učincima na djecu prilično slaba, mnogi psiholozi već
su upozorili da korištenje mobitela može biti povezano s lošijom pažnjom, mentalnim zdravljem i
spavanjem kod adolescenata.

Ne zavaravajte se jačinom signala

12/2017. Francuska je zabranila mobitele u osnovnim i srednjim školama. Iako je cilj

zabrane bio prvenstveno vezan uz mentalno zdravlje, stručnjaci koji su zabrinuti zbog izlaganja zračenju
pohvalili su ovu odluku. Francuska je također bila u prvom planu istraživanja učinaka mobitela na tjelesno
zdravlje. Druga istraživanja pokazala su snažne veze između RF-a i muškog broja spermija te kvalitete
sperme. Istraživanja u više zemalja pokazuju da muškarci koji drže telefon u džepovima imaju najmanju
količinu spermija.
“Suvremeni mobiteli koriste najslabije signale, ali jačina signala nema veze kada dođe do
biološkog učinka. Nije stvar u moći, već u nepravilnoj prirodi signala”, objašnjava Davis. Kalifornijske
smjernice obrađuju to objašnjavajući da je najopasnija izloženost onda kada dođe do prenapona RF
zračenja. To se događa kada tehnologija mora bitno raditi na prenošenju informacija. Savjetuje se
korištenje slušalica, spavanje bez mobitela u blizini (ne pod jastucima ili na noćnim ormarićima) i
nošenje uređaja u torbi umjesto u džepu!
 Rad s računalom — zračenje
Svako računalo trebalo bi imati dokumentaciju o sigurnoj izvedbi zaslona s katodnom cijevi
(CRT) i zaštitom od štetnog zračenja. Međutim, kod ove vrste zaslona javlja se magnetsko polje
koje ga, kao i kod električnih uređaja, okružuje. Zbog mogućeg utjecaja tog polja na zdravlje
radnika, o tome treba voditi računa pri razmještaju računala. Kod postavljanja više zaslona
jedan do drugog treba voditi računa o najmanjoj međusobnoj udaljenosti koja ne bi trebala biti
manja od 30 cm. Udaljenost stražnje strane zaslona sa suprotne strane radnog stola ne bi smjela
biti manja od 50 cm. Ravni zasloni s tekućim kristalima ( LCD) ne mogu proizvoditi zračenja. Radi
zaštite vida radnici povremeno trebaju provoditi očnu gimnastiku.

Ukoliko je moguće, rad s računalom trebao bi se izmjenjivati s drugim poslovima, odnosno

aktivnostima. Rad s računalom u idealnom slučaju bi trebao iznositi najviše 50% radnog vremena. U
protivnom bi trebalo organizirati propisane odmore tijekom rada koji se u praksi provode tako da se
nakon svakih 50 min rada osigura najmanje 5 minuta odmora.
Za vrijeme odmora, prije početka rada te poslije završetka rada bilo bi korisno provoditi
odgovarajuće vježbe rasterećenja, opuštanja, razgibavanja ili istezanja, s tim da svaki položaj treba zadržati
5 -10 sekundi i ponavljati do 4 puta. Vježbe treba obavljati polagano do osjeta boli ili osjećaja nategnuća
mišića. Tada treba pravilno disati.

Ukoliko se provodi min. 4 h za videoterminalom, tijekom radnog dana, potrebno je provoditi

mjere zaštite pri radu s videoterminalima. Pri radu s računalom potreban je „ neutralan " stav
tijela ( slika ).

- šake, zglobovi i podlaktice su vodoravni — .gotovo paralelni s površinom poda;

- glava je ravna ili nagnuta lagano prema naprijed, s pogledom ravno naprijed;
- ramena su opuštena i nadlaktice normalno vise uz tijelo;
- laktovi su položeni uz tijelo i savijeni između 90° i 120°;
- stopala su cijelom dužinom oslonjena na podnu površinu ili oslonac za noge;
- leđa imaju naslon koji ih podupire u cijelosti s odgovarajućim osloncem u lumbalnom dijelu
kralježnice;
- bedra i bokovi smješteni su na sjedalu i paralelni s površinom poda;
- koljena su otprilike u istoj visini s bokovima, a stopala lagano pomaknuta prema naprijed.
Opasnosti po ljudsko zdravlje pri radu s videoterminalima:
- opasnost od zračenja;
- štetno djelovanje za vid i
- oštećenje mišićno — koštanog sustava.

Opasnost od zračenja ( neionizirajuća i ionizirajuća )

- ionizirajuća ( x - zrake, ultraljubičaste, infracrvene i radiofrekventne) — dosadašnjim mjerenjima potvrđeno

je da su dobivene vrijednosti manje od dopuštenih;

- neionizirajuće ( štetno djelovanje električnih polja visokog napona ) - vrijednosti se kreću u granicama
0,2 — 3,6 V/m. Odmicanjem od ekrana te vrijednosti se naglo smanjuju. Mjerenjem na tipkovnici dobiju
se jakosti polja manje od 0,5 V/m. Smatra se da to nije štetno. Pri namještanju zaslona na radnom stolu
treba voditi računa o:
o udaljenosti zaslona od očiju radnika;
o liniji gledanja, vremenu rada sa zaslonom;
o jasnoći slike na zaslonu, te
o zračenju zaslona.
 Štetno djelovanje na vid ( naprezanje očiju )
- Posljedice su suhe i zapaljene oči, glavobolja i teškoće prilikom fokusiranja. Iako suvremena medicina tvrdi
da se oči ne mogu oštetiti povećanim korištenjem, činjenica je da pri radu s videoterminalima postoje
dodatni zahtjevi za vid i ispitivanje vida.
o Kako bi se ublažile tegobe s očima potrebno je nositi odgovarajuće naočale ( dostupne su i
naočalne leće s posebnim antirefleksnim slojem koji znatno ublažava bliještanje ekrana ).
o Potrebno je uskladiti i rasvjetu, da ne bude ni prejaka ni preslaba, ne smije biti usmjerena
direktno na ekran, niti dolaziti sa stražnje strane prema oku ( prisilite se da češće trepćete — umjetna
proizvodnja suza — jer su nam oči suhe ). Odmarajte svakih pola sata — barem desetak sekundi gledati u
daljinu i tako opustiti očne mišiće. Nakon sat — dva rada dobro je ustati i prošetati —koristi i očima i
kralježnici.
Oštećenje mišićno - koštanog sustava

Najčešće i najopasnije su bolesti kralježnice, a preventivne mjere zaštite su:

o ergonomska uređenost radnog mjesta;
o ciljani liječnički pregledi;
o posebni uvjeti rada, ako se radi puno radno vrijeme na tim poslovima.

Ergonomska uređenost radnog mjesta

- visina stola treba biti 72 cm ( za fiksne površine ), odnosno 65 -75 cm ( za podesive );
- razmak od podloge tipkovnice do poda treba biti 57 — 70 cm;
- nagib tipkovnice treba iznositi do 25°;
- udaljenost između očiju i ekrana treba biti 40 — 60 cm;
- min. visina prostora za noge treba iznositi 65 — 69 cm.
Stolac mora imati :
- mogućnost podešavanja iz sjedećeg položaja ( optimalna visina 40 - 48cm );
- stabilnost ( s 5 nogu i kotačićima );
- podesivi naslon za leđa s mogućnošću podešavanja prema nižem kralježnom i lumbalnom dijelu,
u dva smjera — naprijed i gore;
- sjedište s prednjim zaobljenim rubom, te presvlaku materijalom koji omogućuje ravnomjeran raspored
pritiska pri sjedenju, te sprječava klizanje i znojenje tijela ( držač rukopisa ).

Vrijeme rada sa zaslonom

Potreba za vježbanjem očiju. Treba kraće vrijeme brzo treptati te zatim par sekundi držati zatvorene
oči, gledati udaljene predmete tridesetak sekundi, oči prekriti dlanovima oko jedne minute — dovodi do
opuštanja mišića za fokusiranje.
Češći odmori — na svaki sat vremena pet minuta odmora.
Promjena aktivnosti ( telefoniranje, arhiviranje dokumenata, fotokopiranje... )

Osvijetljenost ( prirodna ili umjetna ) mora biti 400 lx ± 100 lx. Ne smije biti bliještanja i odsjaja na ekranu.
Redovi stropnih svjetiljki moraju biti paralelni sa smjerom gledanja radnika na radnom mjestu. Svjetiljke
ne smiju uzrokovati zrcaljenje na ekranu.

Potrebna mikroklima ( 20 - 24°C, 50% vlažnosti, te strujanje zraka oko 0,2 m/s ).
Buka ( u radnoj sobi od 35 do 50 dB ).
Potrebno je birati računala s niskim emisijama buke ( u pripravnosti 48 dB, u radu do 55 dB).
 Držač rukopisa i ostalih pisaćih dokumenata prigodom unosa smanjuje zamor očiju, vrata i ramena.
Držač rukopisa podesi se tako da se nalazi u ravnini ekrana. Tako postavljen rukopis smanjuje
potrebu za savijanjem i izvijanjem vrata i glave. Istodobna potreba za fokusiranjem je
minimalna jer je udaljenost rukopisa i ekrana od očiju operatera podjednaka.

Oči: svjetlo treba biti upola slabije od onog uobičajenog

u uredima. da bi se smanjio zamor očiju. koji nastajc uslijcd
n c p r c s t a n o g p r o l a ž e n j a p o g l e d o m s ekrana na svjetlo
u prostoriju i obratnol. Zaitita na ckranu smanjuje
odhljcsak s njegove površine. redovna kontrola vida kod
spccijalistc nužna jc radi prilagodbe •naočala radu na
vidcoterminalu.
Udaljcnost između
očiju i ekrana 40 — 60 cm
10-200

Visina oči 10 — 20 cm ispod. vodoravnc

crte
- Nagib tipkovnice
0 - 25

Vrat.leđa.ramena
nadlaktica:podesivi stolac s naslonima za ruke. te
pokretljiva radna
ploha omogućuju
da se ekran postavi
u najpovoljniji
položaj (leđa i vrat
pri radu moraju biti
uspravni. nadlaktica okomito na pod) Zglob ruke: .

sjcdalo i podloga na kojoj je tipkovnica moraju biti

podesivi tako da podlaktica i ruka imaju
položaj što bliže vodoravnom
Donji dio leđa. noge.stopala: kako bi izbjegli probleme s
Od sjcdala do poda 40 Od podlogc tipkov leđima sjedalo treba obuhvaćati donji dio kralješnice. Stolac
—48 cm
nice do poda 57-70cm ima pravilan položaj i visinu ako omogućuje koljcnima da
budu savijena pod pravim kutem. a stopala da su čvrsto na
podu. tako se omogučuje opskrba donjih ekstremiteta krvlju.

Pravilan položaj uz računalo: prikaz pravilnog

sjedenja pred
videoterminalom da se izbjegnu oštećenja oei,
mišića i krvotoka
E r g o no m s k a v i si na r ad no g s tol a ( z a s je de ć i p o sa o )= 68 -7 6c m

Ostatak zračenja - računala - (predavanje)

 8. OPASNOSTI OD NEPOVOLJNIH KLIMATSKIH
UVJETA RADA
U mikroklimatske uvjete ubrajamo:
 temperaturu,
 vlažnost zraka,
 strujanje zraka,
 toplinsko zračenje.
O kombinacijama tih čimbenika ovisit će udobnost ili neudobnost, zdravlje radnika i njegova radna
sposobnost. Većina ljudi najbolje se osjeća pri temperaturi između 18 - 22 C, relativnoj vlazi oko 50% i
brzini strujanja zraka od 0,2 do 0,3 m/s. Zaštitne mjere koje se provode u osiguranju odgovarajućih uvjeta
za udoban i siguran rad su: pravilno instaliranje i izolacija toplinskih uređaja, klimatizacija i
automatizacija radnog procesa.

9. OPASNOSTI OD POŽARA I EKSPLOZIJA

1. Gorenje
Gorenje je kemijski proces spajanja kisika s nekim drugim kemijskim elementom tzv. oksidacija, koja
može biti: spora, brza ili trenutna.

Da bi došlo do gorenja, potrebna su tri uvjeta:

goriva tvar, kisik koji omogućuje gorenje i određena
temperatura. Ako jedan od tih uvjeta nije ispunjen,
ne može doći do gorenja ( slika 28. ).
Zapaljivu tvar treba zagrijati na određenu
temperaturu da bi počeo proces gorenja.
Tu temperaturu nazivamo temperaturom paljenja, a
različita je za različite zapaljive tvari.
To je ona najniža temperatura na koju moramo
zagrijati gorivu tvar da bi se, uz dovoljnu količinu
kisika, pojavilo gorenje.

Slika 28. Uvjeti potrebni za gorenje

2. Gašenje
To je proces obrnut od gorenja. Pri gašenju nastojimo ukloniti jedan od uvjeta potrebnih za gorenje.
Tako npr. temperaturu tvari koja gori snizimo ispod temperature paljenja, tj. gasimo ohlađivanjem.
Oduzimanjem kisika potrebnog za gorenje, ili dodavanjem plinova koji ne gore i ne podržavaju gorenje,
vatru gasimo ugušivanjem. Na kraju, proces gorenja možemo prekinuti oduzimanjem gorive tvari.

Sredstva za gašenje
Postoji niz zahtjeva koje bi idealno sredstvo za gašenje trebalo ispunjavati, a najvažniji su:
 mora biti jeftino;
 mora se lako prenositi;
 ne smije mijenjati agregatno stanje;
 ne smije biti otrovno;
 produkti nastali raspadanjem sredstva u požaru ne smiju biti otrovni;
 ne smije provoditi električnu struju i sl.
 Vrlo je teško izraditi takvo sredstvo za gašenje, pa se umjesto jednog idealnog sredstva za gašenje koristi
više različitih.
Sredstva za gašenje općenito se dijele na:
a) glavno ( voda ),
b) specijalna ( pjena, prah, CO itd. ),
c) pomoćna ( zemlja, pijesak, prekrivač i sl. ).
Način uporabe vode kao sredstva za gašenje:
- puni mlaz – postižemo efekt hlađenja;
- raspršeni mlaz – postižemo veći efekt hlađenja;
- vodena magla – postižemo max. efekt hlađenja i ugušivanje požara.
Voda kao sredstvo za gašenje nosi i neke opasnosti:
- opasnost od udara el. struje;
- opasnost od eksplozije;
- opasnost od urušavanja;
- opasnost od proširenja požara.
Ručni aparati za gašenje požara
a) Aparati za gašenje vodom - služe za gašenje početnih požara drva, tekstila, papira, ugljena,
plastičnih masa i drugih krutih tvari organskog podrijetla koje gore plamenom ili žarom. Vodom se ne smiju
gasiti požari električnih instalacija, upaljenih tekućina i plinova, metalnih površina i tvari koje opasno
reagiraju u dodiru s vodom ( kalcijev karbid, natrij i sl. ). Zbog opasnosti od smrzavanja pri temperaturi ispod
O C aparat zimi mora biti u zagrijanim prostorijama.
b) Aparat za gašenje kemijskom pjenom - služi za gašenje početnih požara zapaljivih tekućina,
masti, ulja, voska, parafina i sl., a može se uporabiti i za gašenje krutina. Tim se aparatom ne smiju gasiti
požari električnih instalacija, metalnih površina i tvari koje opasno reagiraju na vodu. Pri niskim
temperaturama treba zaštititi od smrzavanja vode.
c) Aparat za gašenje vodom i pjenom ( brentača ) - služi za gašenje požara drva, papira, tekstila,
ali i zapaljivih tekućina. Pri niskim temperaturama aparat treba zaštititi od smrzavanja.
d) Aparat za gašenje prahom - služi za gašenje svih početnih požara. Aparat se može koristiti bez
ograničenja ( pa i za požare električnih instalacija ). Samo se za neke vrste požara (metala) mora upotrijebiti
specijalna vrsta praha. Ovaj aparat moramo zaštititi od utjecaja visokih temperatura i redovno provjeravati
količinu plina u spremniku.
e) Aparat za gašenje ugljik dioksidom - služi za početno gašenje požara zapaljivih tekućina, masti,
ulja, a osobito električnih instalacija. I taj se aparat mora zaštititi od utjecaja visokih temperatura, jer postoji
opasnost od gubitka plina. Količinu plina treba kontrolirati vaganjem.
f) Aparat za gašenje halonom - služi za gašenje požara na električnim instalacijama i uređajima visokog
napona, osobito na skupocjenim aparatima i uređajima koji se koriste u zračnom prometu, radio-uređajima,
TV, PTT i sličnim uređajima. (Halone je zabranjeno proizvoditi).
 Slika 29. Upute za rukovanje aparatom za gašenje požara prahom ili halonom

Osim navedenih glavnih i specijalnih sredstava za

gašenje mogu se rabiti i neka priručna sredstva za gašenje, npr.
pijesak, zemlja i sl. ( slika 30. ).

Slika 30. Korištenje priručnih

sredstava za gašenje

Montrealski protokol – Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač

Evakuacija od požara; potresa… - predavanje
Negorivo donje rublje… - predavanje
Prekrivači za gašenje požara…
 10. OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA
Zaštitu zaposlenika i učenika koji rade na različitim radnim mjestima i u različitim uvjetima nije moguće
uvijek provesti osnovnim tehničkim mjerama sigurnosti. Stoga je zbog sigurnosti na radu potrebno
primjenjivati i osobna zaštitna sredstva.
Najčešće se povrjeđuju:
1. ruke 43,4%,
2. noge 29,4%,
3. glava 19, 3%,
4. trup 7,8%,
5. vrat 0, 2%.

Osobna zaštitna sredstva, ovisno o dijelu ljudskog tijela koji štite su:

1) Sredstva za zaštitu glave

a) Zaštitni šljem - štiti glavu od pada teških predmeta, udaraca glavom
o tvrde predmete i sl.;
b) Zaštitna kapa - služi za zaštitu glave od prljanja kose i od rotirajućih
dijelova stroja;
c) Zaštitna marama - ima istu namjenu kao i kapa, a nju uglavnom
nose radnice. Sredstvo za zaštitu glave

2) Sredstva za zaštitu očiju i lica

a) Zaštitne naočale s prozirnim staklom - štite od letećih čestica pri ručnoj i strojnoj obradi. Staklo je
izrađeno od tripleksa;
b) Naočale s tamnim staklima – namijenjene su za zaštitu od jake svjetlosti i letećih iskri. Najčešće se
rabe pri zavarivanju.

Slika 32. Sredstva za zaštitu očiju i lica

c) Štitnik za oči i lice - štiti od letećih čestica i kapljica nagrizajućih tvari;

d) Štitnici s tamnim staklom - rabe se za zaštitu od štetnog djelovanja ultraljubičastog i toplinskog
zračenja, kao i letećih sitnih dijelova rastopljenog metala. Rabe ih elektrozavarivači, a mogu biti ručni i
naglavni.

3) Sredstva za zaštitu sluha

a) Usni čepovi - stavljaju se u slušni kanal, a izrađeni su od specijalne vate ili plastike;
b) Ušni pokrovi - povezani su polukružnim elastičnim nosačem. – (predavanje)
 4) Sredstva za zaštitu organa za disanje
a) Respirator - služi za zaštitu organa za disanje od industrijske prašine, dimova, magle itd. Filter
se može zamijeniti kada se napuni prašinom;
b) Plinska maska - služi za zaštitu dišnih organa od plinova, para, magle i prašine. Svaka maska
ima obrazinu, filter, te udisni i izdisni ventil;
c) Plinska maska s crijevom - rabi se u radnoj atmosferi u kojoj su visoke koncentracije štetnih
tvari. U crijevnu masku možemo dovoditi komprimirani zrak.

Slika 33. Sredstva za zaštitu organa za disanje: a - plinska maska; b - respirator; c- crijevna
maska s kapuljačom; d-plinska maska

5) Sredstva za zaštitu ruku

a) Obične kožne rukavice ( zaštita od
šiljastih predmeta ),
b) Azbestne rukavice ( zaštita od
toplinskog zračenja),(Azbest-zabranjen?-
još se prodaje! Novi mat.- aramidno
vlakno-do250°C; kevlar,te debeli pamuk-
do 350°C; aluminizirane: izvana Al, a
iznutra kevlar ili staklena vlakna.)
c) Gumene rukavice ( zaštita od vode i
nagrizajućih tvari ),
d) Rukavice otporne prema otapalima, Slika 34. a – obične kožne rukavice; b- azbestne rukavice;
e) Gumene rukavice za električare ( za c- gumene rukavice
napon do 650V ).

6) Sredstva za zaštitu tijela

a) Zaštitna odijela - služe za zaštitu tijela od zahvaćanja rotirajućih dijelova stroja, prljanja prašinom,
uljima i mastima;
b) Zaštitna kuta - rabi se na radnim mjestima gdje postoji opasnost od prljanja, a nema opasnosti od
rotirajućih dijelova strojeva;
c) Zaštitne vjetrovke i ogrtači - služe za zaštitu od hladnoće.
Razvojem tehnologije imamo nove vrste tkanine:
Biogard tkanina- osigurava antibakteriološku zaštitu (sprečava izmjenu bakterija i spora između čovjeka
i okol.);
Vatrootporne tkanine- (na bazi 100% pamuka i cotton-rich tkanina)
Tkanine otporne na tekuće kemikalije- s zašt. slojem koji odbija kapljice ulja, vode ili kemikalija;
Tkanine visoke vidljivosti- odlična refleksivnost i svjetloća boja;
Antistatične tkanine- sprečava oslobađanje statičkog elektriciteta ljudskog tijela
Višenamjenske specijalne tkanine- Megatec (i vatrootporna i antistatična te vodo-uljno i otporna na
kemikalije)
7) Sredstva za zaštitu nogu
a) Zaštitne cipele s čeličnom kapicom - rabe se pri radovima gdje postoji opasnost od pada
teških predmeta na stopalo;
b) Zaštitne cipele s drvenim đonom - rabe se kao zaštita od oštrih materijala, pri radovima kada
su cipele s kožnim i gumenim đonom neotporne ( visoke temperature, nagrizajuće tvari );
c) Štitnici za koljeno i potkoljenicu - zaposlenik ih rabi kada radi klečeći ili pri lijevanju metala
i električnom zavarivanju;
d) Gumene čizme - rabe se na radnim mjestima gdje prijeti opasnost za noge od štetnog utjecaja
kemikalija i vlage.

11. PRVA POMOĆ

(prezentacija)

Prva pomoć je skup radnji kojima se pomaže ozlijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na javnome ili
radnome mjestu prije dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.

1. Pravila pružanja prve pomoći:

- prije pružanja pomoći uočite promjene na ozlijeđenom;
- činite uvijek samo ono što je potrebno;
- ne upuštajte se u zahvate koje ne poznajete;
- radite mirno i sabrano, ne paničarite; to negativno utječe na unesrećenog; u tijeku pružanja prve pomoći
pošaljite nekoga iz vaše blizine da izvijesti hitnu medicinsku pomoć na broj telefona 194 o nastalom
unesrećivanju kako bi stručna medicinska ekipa što prije krenula prema unesrećenom;
- ne premještajte unesrećenog nakon pružene osnovne pomoći ako to nije nužno. Prijelomi natkoljenice
ili kralježnice zahtijevaju zbrinjavanje od stručne ekipe hitne medicinske pomoći, jer u protivnom mogu
uslijediti nesagledive posljedice. Kada i gdje je moguć dolazak hitne medicinske pomoći pričekajte
stručnu ekipu. Premještajte ozlijeđenog s mjesta događaja samo u slučaju požara, moguće eksplozije,
urušavanja i sl.
2. Pregled ozlijeđene osobe
1. Svijest - postavite ozlijeđenom nekoliko pitanja. Ako ne odgovara, nanesite mu laganu bol
uštipnuvši ga za podlakticu ili potkoljenicu. Ako ne reagira, nastupio je gubitak svijesti;
2. Disanje - disanje čujemo i vidimo, a može biti ubrzano, usporeno ili otežano. Ako osoba ne diše,
uvjerite se u to na taj način da joj zabacite glavu unazad i prislonite svoju ušku ispred nosa i usta
ozlijeđenog. Ako ne osjetite i ne čujete disanje započnite odmah s umjetnim disanjem;
3. Rad srca - osjećamo na jagodicama prstiju ako opipamo vratnu žilu kucavicu. Ako pulsa nema,
započnite odmah s umjetnim disanjem i masažom srca;
4. Boja kože - modra boja kože upućuje na gušenje, blijeda na stanje straha i iskrvarenje, siva s
graškama znoja na stanje šoka;
5. Ozljeda s krvarenjem - lako se uočava. Unutarnje ozljede naslućujemo prema mjestu boli,
znacima krvarenja, oteklinama i sl.;
6. Prijelom kostiju i ozljede zglobova - prepoznaju se po bolima na koje se žali ozlijeđeni, po
promjeni oblika ozlijeđena dijela tijela u odnosu na zdravi dio, a kod otvorenog prijeloma vidi se rana i
kost; (sigurni znaci loma su: patološka gibljivost – ispitivanje vezano uz jaku bol, fenomen koštanih
krepitacija – zvučni fenomeni škripe i pucketanja, deformacija uzdužne osovine ekstremiteta na mjestu
loma. Nesigurni znaci su: oteklina bolnost na pritisak, bol pri pokretanju toga dijela tijela, promjena boje
kože i grč mišića);
 7. Ozljede kralježnice - prepoznaju se po bolima koje nastaju na mjestu ozljede, nemogućnošću
pokretanja nogu ili ruku, ako je ozlijeđen vratni dio.
3. Nesvijest
Osoba se srušila, ne reagira na pitanja i dodire, ali diše i srce joj radi.
Osobu odmah okrenite na bok s licem prema podlozi. Onesviješteni ne
smije ležati na leđima jer bi se ugušio vlastitim jezikom. Do dolaska
stručne medicinske ekipe hitne pomoći pratite ju diše li i radi li joj srce.

(predavanje)

Slika 35. Okretanje onesviještenog na bok

4. Umjetno disanje i masaža srca

Kod prestanka disanja odmah započeti s umjetnim disanjem. Ako se osoba nalazi u zatvorenom
prostoru prethodno je treba iznijeti na svježi zrak.

Postupak umjetnog disanja:

 zabacite unesrećenom glavu unazad!?;
-zatvorite palcem i kažiprstom jedne ruke nos
unesrećene osobe;
-udahnite duboko;
-obuhvatite svojim ustima usta ozlijeđenog i
izdahnite;
-da je zrak ušao u pluća ozlijeđenog vidjet ćete po
pomicanju prsnog koša;
-odmaknite glavu od usta ozlijeđenog i ponavljajte
Slika 36. Umjetno disanje radnje 12 - 14 puta u jednoj minuti.

Masaža srca
Ako osoba nema pulsa na vratu odmah započnite s masažom srca. Umjetno disanje i masažu srca radi
uvijek jedna osoba, a kada se ona zamori, mijenja ju druga osoba. Na taj način sami kontrolirate učinjeno,
jer bi se dvije osobe teško uskladile pri izvršavanju radnji ako im je to prvi put. Oživljavanje s dva spasioca
čine zdravstveni radnici koji su tim radnjama dobro uvježbani.

Slika 37. Postupak oživljavanja

- kod udara električne energije provjerite da osoba još uvijek nije u dodiru s vodičem struje;
- započnite odmah, ne gubite vrijeme jer mozak ne podnosi nedostatak kisika hranjivih tvari i
nepovratno odumire;
  učinite 2 - 3 puta upuhivanje zraka u pluća;
- odredite mjesto masaže na donjoj trećini prsne kosti;
- na određeno mjesto položite zapešće svoje ruke, drugu ruku prebacite preko ruke na podlozi i
pritisnite snagom gornjeg dijela tijela, a da pri tom ne savijate laktove;
- ponavljajte pritisak 30 puta;
- opet zabacite glavu i duboko izdahnite u pluća ozlijeđenog;
 ponovite 30 masaža srca;
- činite to dok osjećate da možete ostvariti kvalitetne radnje, a kada se zamorite neka vas netko
zamijeni;
- ponavljajte ove postupke do dolaska stručne liječničke ekipe hitne pomoći;
- ako je osoba počela sama disati, prekinite radnje, okrenite ju u bočni položaj i promatrajte je li
diše, a opipom pulsa na vratu kontrolirajte rad srca.

5. Postupak s ranom
Ranu ne dirati prstima. Onakvu kakva je pokriti sterilnom gazom koju učvrstite zavojem ili
trokutnom maramom. Ako iz rane viri krhotina, postavite gazu oko nje i učvrstite zavoj tako da ne
prelazi preko nje. Ako ozlijeđeni ima nož u rani, ne vadite ga, već okolo postavite gazu i zavoj. Nakon
previjanja pokrijte nož ili krhotinu. Blago prebacite neku tkaninu da se ne vidi zbog negativnog
psihičkog djelovanja na unesrećenog i okolinu.
Kod rana iz kojih jače curi krv pritisnite žilu koja vodi krv prema rani, a zatim izravno na ranu
postavite kompresivni zavoj koji će na duže vrijeme spriječiti dalje krvarenje.

Kompresivni zavoj
Na ranu postavite sterilnu gazu. Preko gaze postavite čvrstu smotanu tkaninu ( zavoj, rubac, šal,
kapu, komad odjeće ). Utisnite je u ranu i zamotajte zavojem ili trakom platna. Pritisak na žilu poslije
povijanja rane nije više potreban.
Ruku na kojoj je zavoj s kojim smo zaustavili krvarenje ( kompresivni zavoj ), stavite u stanje
mirovanja trokutnim rupcem, a ozlijeđenu nogu podignite prema tijelu.
Kontrolirajte boju prstiju. Ako je plava, olabavite zavoj jer ste previše stegnuli.

Ozljede glave
Onesviještenu osobu okrenite na bok. Ranu ne
dirati, kosu ne šišati. Ranu pokrijte sterilnom gazom i
učvrstite trokutnim rupcem ili zavojem.
Prijevoz u zdravstvenu ustanovu ostvariti u bočnom položaju.

Slika 38.

Ozljede nosa
Rane nosa zaviti zavojem koji zovemo " praćka " nosa. Osobu s krvarenjem iz nosa postavite
u polusjedeći položaj s glavom nagnutom naprijed.

Slika39.
 Rane grudnog koša
Ako iz rane na prsnom košu čujete da " šišti " zrak, pokrijte je sterilnom gazom, a preko gaze
postavite plastično ili gumeno platno i učvrstite zavojem.
One rane koje ne „šište" pokrijte sterilnom gazom i zavijte.
Osoba s ranom prsnog koša mora ležati u polusjedećem
položaju i mirovati. Izbljuvak svijetlocrvene boje znak je
unutarnjeg krvarenja.

Slika 40.
Rane trbuha
Rane na trbuhu prekrijte sterilnom gazom i lagano zavijte
zavojem ili trokutnim rupcem. Kod sumnje na ozljedu unutarnjih
organa trbuha unesrećenom ne dati ništa piti ili jesti. Označite to na
unesrećenom oznakom NIŠTA NA USTA.
Slika41.
Prijevoz u zdravstvenu ustanovu mora biti hitan, u prikazanom položaju. Ako osoba s ranom
trbuha pokazuje znakove iskrvarenja, polegnuti je vodoravno. Zabranjeno je podizati mu noge prema
tijelu, jer bi na taj način samo ubrzali iskrvarenje.

6. Opekline
Opekline nastale plamenom, užarenim predmetima, vrućom vodom, parom ili kemijskim
tvarima treba odmah:
 isprati mlazom vode polijevajući pet minuta odozgo prema dolje ( ne tuširati );
 nakon ispiranja ne skidati odjeću već blago pokriti sterilnom gazom koju treba učvrstiti
trokutnom maramom;
 odjeću skidati samo kod opeklina kemijskim tvarima;
 ozlijeđeni dio tijela staviti u stanje mirovanja. Nogu na kojoj je opeklina blago podići prema
tijelu;
 ozlijeđenom dati piti što više tekućine ( vode, soka - zabranjeno je davati alkoholna pića ).

7. Prignječenja
Prignječeni dio tijela što prije osloboditi pritiska. Ozlijeđenoj osobi zabraniti kretanje i onda
kada ona ima mogućnost da se sama kreće. Kretanje je strogo zabranjeno i negativno utječe na
daljnje stanje ozlijeđenog. Osobu poleći vodoravno, osloboditi obuću ili odjeću s prignječenog
dijela tijela, jer se javlja oteklina. Osobi dati piti što više tekućine.

8. Ozljede kostiju i imobilizacija

Povreda stopala
Ozlijeđeno stopalo oslobodite obuće i čarape. Ako
postoji rana, zavijte je sterilnom gazom i trokutnim rupcem.
Prijelom kosti stopala imobilizirajte dekom ili obloženim
daščicama," Cramerovom šinom " i sličnim predmetima.
Imobilizacija prijeloma na ruci
Otvoreni prijelom na ruci odmah zavijte sterilnom
gazom koju učvrstite zavojem ili trokutnim rupcem.
Stavljanje ruke u stanje mirovanja može se učiniti
na jedan od načina koji je prikazan na slici.

Slika 42.
 Prijelom potkoljenice
Ako postoji rana na prijelomu, sterilno je zavijte. Pažljivo skinite
cipelu i čarapu. Imobilizaciju ostvarite s dva čvrsta predmeta ili s dekom.
Trokutnim rupcem ili trakama platna povežite u području zglobova
ispod ili iznad.

Ako je hladno, omotajte stopalo. Povremeno kontrolirajte

cirkulaciju. Ako ste previše stegnuli, olabavite trake kojima ste učvrstili
sredstvo imobilizacije.
Slika 43.
Imobilizacija natkoljenice
Zatvoreni ili otvoreni prijelom natkoljenične kosti uzrokuje
metak, pad, prignječenje, zatrpavanje i sl. Znaci prijeloma su: bol,
oteklina, nemogućnost oslanjanja na tu nogu, deformacija oblika
kosti, kost na površini kože.
Slika 44.
9. Trovanje
Kod trovanja najvažniji je prekid kontakta s otrovom.
Osnovna pravila kod trovanja:
1. prekinuti kontakt s otrovom;
2. odstraniti otrov;
3. povraćanje;
4. uporaba protuotrova ( identifikacija otrova ):
 kod kiselina, lužina, soli teških metala, benzina i drugih derivata ne izazivati povraćanje,
 kod otrovanja antifrizom protuotrov je rakija, konjak, viski,
 kod otrova koji nisu topivi u vodi dajemo mlijeko,
 kod otrovanja jodom protuotrov je škrob ( šaku brašna razmutiti u vodi ),
 kod trovanja deterdžentom za pranje suđa ne izazivati povraćanje, protuotrov je
otopljena sapunica u vodi.

10. Upute za pružanje prve pomoći ozlijeđenima od udara električne struje

Što je god brže moguće, mjesto nesreće treba odvojiti od napona i ozlijeđenu osobu osloboditi
utjecaja električne struje na jedan od sljedećih načina:
- kod prenosivih trošila izvucite utikač iz priključnice;
- kod čvrsto postavljenih trošila iskopčajte sklopku ili izvadite osigurače ( uloške osigurača ).
Ako se na mjestu nesreće napon ne može odvojiti od unesrećenog:
a) izolirajte svoje ruke suhim komadom odjeće ( npr. kaputom ) ili uporabite izolacijske rukavice,
izolacijsku motku, suhu letvu i sl.,
b) ispod unesrećenog podvucite suhu dasku i tako ga odvojite od zemlje.
Zapamtite: osobu uključenu u strujni krug nikada ne smijete hvatati golim rukama.

SAMOPOMOĆ
Moždani udar
Ukoliko pravovremeno (3 sata od simptoma moždanog udara do neurologa) prepoznamo simptome
samog udara ozlijeđena osoba ima velike šanse za preživljavanje. Postoje četiri koraka za prepoznavanje
moždanog udara:
( predavanje)
 Srčani udar
Nije rijetkost da srčani udar osobu pogodi baš u trenutku kada je sama i bez ikoga u blizini tko
bi joj mogao pomoći. Srce počne nepravilno lupati, a osoba ima samo …(predavanje)

Ne činiti:

…(predavanje)

Sigurni znaci smrti

Rani znaci smrti:

1. mačje oko – očna jabučica na pritisak palcem i kažiprstom izdužuje se u
smjeru pritiska i tako ostaje;
2. mrtvačke pjege – taloženje krvi kod prestanka cirkulacije prema
mjestima kojima tijelo pritišće podlogu;
3. mrtvačko bljedilo;
4. mrtvačka ukočenost – javlja se u vremenu od četiri do osam sati nakon
smrti i nestaje nakon 48 - 72 sata;
5. mrtvačka hladnoća – hlađenje prema vanjskoj temperaturi.
Slika 45.

STRES

( Priručnik na stranicama Škole – Praktična nastava )

Zdravstveni problemi…. (predavanje)

 12. ČOVJEKOV ŽIVOTNI I RADNI OKOLIŠ

1. Zagađenje i zaštita zraka

Maksimalno dopustive količine štetnih tvari u radnim prostorijama i prostorima propisane su
odgovarajućim propisom. S tim u svezi prema odredbama Zakona o zaštiti na radu postoji obveza poduzeća
da ispituje stanje u radnom okolišu najmanje svake dvije godine, odmah nakon što započne s radom pri
kojem se oslobađaju štetne tvari u radni okoliš, odnosno nakon svake promjene u tehnološkom procesu koja
bi mogla imati utjecaj na stanje u radnom okolišu glede nazočnosti određenih štetnih tvari. Zrak
pročišćavamo industrijskim filtrima, gravitacijskim taložnim komorama, te mokrim i ciklonskim
separatorima.

2. Zagađenje i zaštita voda

Vode koje se rabe u tehnološkom procesu su industrijske otpadne vode i najčešće su znatno
zagađene, pa ih je prije otpuštanja u kanalizaciju ili vodotok potrebno pročistiti. Tri su osnovna načina
pročišćavanja otpadnih voda:
a) Primarno pročišćavanje - obično mehaničko pročišćavanje vode gdje se površinski i taloženjem
u posebno izgrađenim bazenima odvajaju krute tvari - čestice iz vode;
b) Sekundarno pročišćavanje - složeniji je i finiji sustav za pročišćavanje jer se osim fizičkog
uklanjanja voda obogaćuje kisikom, što pozitivno djeluje na floru i faunu u vodi;
c) Tercijarno pročišćavanje - zadnja i najsloženija faza pročišćavanja otpadnih voda. Osim vanjskog
pročišćavanja rabi se i tzv. aktivni krug, poseban mulj s mikroorganizmima za obogaćivanje vode kisikom.
Mulj je smjesa gline i zemlje obogaćene aerobnim i anaerobnim mikroorganizmima koji su fermentirali te
se takvi bacaju u vodu s nakanom obogaćivanja vode kisikom.

3. Zagađenje i zaštita tla

Jedan od izvora zagađenja tla je zaštita biljki od bolesti i insekata. Takva sredstva trebalo bi pažljivo
primjenjivati. Višak sredstava za zaštitu odlazi u zemlju i uzrokuje ugibanje i korisnih živih bića. Naročito
su opasna za čovjeka ako se prekomjerno rabe ili neprimjereno primjenjuju.
U gradovima i urbanim sredinama poseban problem su komunalni i industrijski otpad. Ovi problemi
najčešće se rješavaju reciklažom ( odvajanje korisnog otpada ), odnosno spaljivanjem preostalog dijela koji
se ne može upotrijebiti i nije prirodno razgradiv.

EKOLOGIJA
Otpad je potrebno skladištiti u zatvorenom i natkrivenom prostoru – otpornom na prodor vode, s
nepropusnim podom otpornim na otpad koji se skladišti.
Potrebno je:
(predavanje)

GOSPODARENJE OTPADOM:
( predavanje)
SLINGSHOOT – novi aparat budućnosti koji treba jako malo energije za pročišćavanje svih
mogućih otpadnih voda kako bi dobili zdravstveno potpuno čistu vodu. Cijena stroja kretat će se oko 2000
dolara, a vjeruje se da će ga u budućnosti imati svako domaćinstvo.
U Norveškoj, u planinama, postoji trezor sa svim sjemenkama s planete pohranjen u dubokom
vječnom ledu, a na suhom – SVALBARDOV TREZOR.
Puente Hills ( L.A. ) sanacija smeća pomoću gline ( prvo zemlja 0,6 m koja se sabija na 0,3m pa
glina, pa opet zemlja). Plin se koristi kao energent za struju, grijanje, te vožnju kamiona.
 ZNAKOVI SIGURNOSTI

1.zabranjeno pušenje, 2) zabranjena uporaba otvorenog plamena, 3) zabranjen prolaz, 4) zabranjen prilaz 5) zabranjeno
gašenje vodom 6) zabranjena uporaba vode za piće, 7) zabranjeno uzimanje goriva dok motor radi 8) opća obveza 9)
obvezna zaštita očiju, 10) obvezna zaštita dišnih organa, 11) obvezna zaštita glave, 12) obvezna zaštita sluha, 13) obvezna
zaštita ruku, 14) obvezna zaštita nogu, 15) opća opasnost, 16) opasnost od požara, 17) opasnost od oksidirajuće materije,
18) opasnost od nagrizanja, 19) opasnost od eksplozije, 20) opasnost od trovanja, 21) opasnost od električne struje, 22)
opasnost od radioaktivnih materija, 23) opasnost od visećeg tereta, 24) opasnost viljuškar, 25) opasnost od zračenja, 26)
prva pomoć, 27) smjer, 28) i 29) put za evakuaciju L/D
Literatura:
Bolf, Erceg, Filipović., Kacijan: Zaštita na radu, priručnik za učenike srednjih škola, Otvoreno
sveučilište, Zagreb, 1994.

Stručni suradnici Više tehničke škole za sigurnost na radu: Sigurnost i zaštita pri radu; NIŠRO
Varaždin, 1975.
N.Delak: Sigurnost pri radu na strojevima, Viša tehnička škola za sigurnost na radu; Zagreb
1985.

Razne „Upute za siguran rad“ ; IPROZ, Zagreb 1994.

M. Brkić : Zaštita od požara, Sveučilište „Moša Pijade“ Zagreb, 1986.

„Upute za siguran rad“ ZIRS

Materijali stručnih predavanja iz Društva inženjera

Stručni materijali, Internet

Razni članci iz časopisa Sigurnost, ZIRS, Zagreb, razna godišta