Pravo lice katolicizma J]. KRIST U CRKVI* Evo, ja sam s vama u sve dane do konca svijeta, Mat. 28, 20, Zapitamo li katoli¢éku Crkvu, Sto ona sama o sebi dri, 8to saginjava njen bitni zahtjev, njenu samosvijest, odgovara nam ustima svojih najznamenilijih uditelja sviju stoljeca: Crkva je ostva- renje Bogjega kraljevsiva aa zemlji, Sv. Augustin snazno naglaéa- va: »Sadanja, danainja je Crkva kraljevstvo Kristovo i kraljevstvo nebesas, (de civ. Dei 20, 9, 1). »Nebesko kraljevstvo<, »Bozje kraljevstvo«, Sto ga Krist u vezi sa Danijelovim prorocanstvom (7, 9-28) navijesta, Sto raste kao gorudiéno zrno, Sto prodire svijet kao kvasac, te kao oranica krije pSenicu i kukolj do zetve, ovo okraljevstvo nebesa« vidi Crkva u svojoj bili zaceto i pretstavlja- no. Ona si je svijesna, da je ona pojava neéega novoga, sto nadire, nadnaravnoga u Bogjem kraljevstvu, pojava svetoga. U_haljini prolaznosti ona je nova, od Krista na svijet donesena stvarnost, bozanska istina i milost, koja se pokazuje u zemaljskoj ljuski. Te u koliko se njena punina stvarajuci razvila u Kristovoj osobi, izgavara apostol naroda, Pavao, njenu najdublju tajnu, kad hele- nistigkim formulama Crkvu nazivlje Tijelom Kristovim (1. Kor. 12, 27; Kol. 1, 18, 24; Ef, 1, 22; 4, 12): »Svi smo jednim Duhom krteni u jedno tijelo, bili mi Zidovi ili Grci, sluge ili slobodni, i svi smo u jedan duh ‘napajani« (1. Kor. 12, 13}. Krist Gospodin je stvarni Ja Crkve. Crkva je tijelo, koje je prozeta spasonosnim Isusovim snagama. Ovo jedinstvo Kritovo s Crkvom tako je usko, tako nerazdruzivo, prirodno i bivstveno, da Pavao u pismu Kolo3anima i Efezanima Krista upravo nazivlje glavom tijela. Kao glava crkvenog tijela Krist tek dovréuje i upotpunjava crkveni organizam. Kao Sto se glava i tiielo ne daju razdijelieni zamisljati, isto tako se ne da ni Krist i Crkva. (Kol. 1, 18; Ef 4, 15; itd) Ovo uvjerenje, da Krist prozivijuje Crkvu, uvierenje o bitnom jedinstvu Crkve s Kristom jest temelini dio krSéanskog navjestenja. Od Origena preko Augustina do Pseudo- dionizija i preko njega do Tome Akvinca i dalje do nageg neza- * Prva dva_odlomka jz Adamovog djela »Bit Katolicizma — Wesen des Katholizismus«, sto de iza Edmunda_ Campio- na izaéi doskora u Kniiznici Zivota. Zivot Edmunda Campiona u glavnom je dotiskan i doskora ée uéi u promet. 45boravnog Mahlera, tiibinskog majstora, stoji ova sigurnost u srii nauke o Crkvi. Crkveni nauditelji uzivaju, da uvijek novim slikama ponavijaju rijeé Augustina, kojom slavi mistiéno jedinstvo Urkve s Kristom: oboje su »jedno«, >jedno tijelo«, »jedno meso«, »jedna te ista osobac, »jedan éovjek«, »jedan Krist«, »cijeli Krist«. Ovaj bivsteni odnogaj Krista i Crkve, ovo njihovo usko jedinstvo nije moglo doéi do jaéeg izrazaja nego li u slici o zaruéenju izmeau Krista i Crkve, Sto je Pavao prvi upotrebljava u vezi s rijedima nekih proroka. (2. Kor. 11, 2;), (Hos. 1-3; Jer. 2, 2; Jes. 54, 5). Fo Pavlu je Crkva zaruénica Kristova, za koju je samog sebe predao. Slitnim mislima slavi sv. Ivan »svadbu Janjetax u Lajnom Otkrivenju, te pjeva o »zaruénici«, koja je pripravna (Otkr, 19, 7, 8). Kasnija misti¢ka teologija splela je iz ovih biblijskih misli svoju divnu miomirisnu zaruéniéka mistiku: Krist je Gospodin, Crkva Mu zaruénica, te oboje radaju u uskom jedinstvu djecu Zivota, Qva nadnaravna bivstvenost Crkve u prvom se redu ispolja- va u njenim praiskonskim djelima, u dogmi, ¢udoredu i kultu. Njena dogma neée nista drugo da bude nego objavijena istina Kristova, koju nam Crkva nepogreiivom uditeljskom odlukom nalaze vjerovati. Ona hoée da bude radosna vijest 0 svoj dragocje- noj stvarnosti, o svem bujnom Zivotu, koji je uSao u prostorni i vremenski svijet nestvorenom Rijeéju. Dogme kristologije u uzem smislu opisuju osobu Boga-Covjeka, »znaéenje Bozjega velicanstvac na isusovom licu. Dogme o spasenju opisuju Njegovo spasiteljsko djelo u Zivotu, muki i smrti te s desne Oca. Dogme o Trojstvu vode do izvornoga dna ovog bozanskog zivota, do Oéevog krila te potvrduju prostornu i vremensku pojavu Isusa u vjeénim nutar- njim boZanskim ishodima. Marioloske dogme opisuju naravne tje- lesne veze Isusovog ¢ovjetanstva i Njegovo djelo spasa u odnosu prema vlastitoj blagoslovijenoj Majci. Dogme o milosti osiguravaju, da Isus nije bio duzan spasiteljstva i da za nj Bogu dugujemo zahvalnost te one odreduju nove temeljne odnose spasenih: lju- bav, mir, radost u Duhu Svetome. Dogme o Crkvi i sakrementima i sakramentalijama osvjetljuju predanje novog Zivota, koji izvire iz Krista, ljudima sviju vremena i sviju krajeva. Dogme o posljed- njim stvarima opisuju Isusa kao Suca i Izvriitelja i kako On po- slije dovrsenog spasenja Ocu predaje Svoje veliéanstvo, da »Bog bude sve u svemuc. Tako sve dogme katolitke Crkve nose znaéaj Kristov; hoée da izraze jednu stranu Njegovog navjestenja, hoée da nam prikazu divog, spasonosnog, vladajuceg, sudeéeg Krista u svem opsegu Njegovog povjesnog razvoja. Drugaéije nije ni sa crkvenim éudoredem i bogostovijem. Te- meljni cilj sve erkvene stege, cijelog nauéavanja i propovijedi jest, da se u vjerniku izgradi »drugi Krist«, kako vele Oci, »da bude Kristu sligan«. Ovaj jedini odgojni cilj uzdrzava krééanskom éudo- 46redu njegovu nutarnju jedinstvenost, Nema dvostrukog morala a Crkvi, jet samo jednog Krista imamo da izgradimo. Samo su nacini i putevi veoma razlititi, kojima se teZi za tim jednim ciljem, bas kao Sto su razliéiti i Hudi, koji treba da uzrastu i sazriju do Krista. Mnosi ée vjernici mo¢i da izgrade Kristovu sliku samo tihim, sjen- kovitim obrisom. Ali kao Sto se prirodi dopada, da u pojedinim savréenim stvorovima dade svoje najbolje i da njima iZivi svoju su- vigau snagu, isto tako i u Crkvi u ovim ili onim svetackim lié-° nostima plane djelotvorna punina Kristova, bogatstvo Njegovog milosnog blagoslova u pramen sjajnih zraka, u éudesa nesebiénosti i ljubavi, distoée, poniznosti i predanosti. Knjiga profesora Mer- kle-a »Vjerski odgojitelji katolicke Crkve« moze da pruzi po koji pogled i inostranim u duboku ozbiljnost i junatku snagu, kojom Crkva u pojedincu rva da ostvari Kristovu sliku, da Njegov Duh pretvori u krv i meso, da utjelovi Isusa. Istom povezanoséu i puninom Kristovom odige i erkveni kult kao i crkveno éudorede. Kao &to svaka pojedina moliiva u liturgiji sveSava sa starokrséanskim blagoslovom: »po Kristu, Gospodinu nagemux, tako je svaki bogosluini cin od misne artve do zadnje molitve upucenje na Krista, sjeéanje na Njega (avanviyns Xewtot)+ Jo8 i vise: erkveni kult nije samo djetinj- sko sjedanje na Krista, nego je sudjelovanje s Isusom i Njegovom spasonosnom moti, koje se vréi vidljivim tajnovitim znacima, okrep- no doditivanje ruba Njegove haljine, oslobadajuée doticanje Nje- govih svetih rana. To je najdublji smisao crkvene liturgije; da Kristov spasiteljski blagoslov udinimo prisutnim, zornim i plodnim kao svetu, potresnu stvarnost, koja ispunjava éitav Zivot krééani- na. U krstenju struji za vjersku svijest Kristova 2rtvovana krv u duSu, disti je od svake slabosti istotnog grijeha te je napaja svojom Zivotnom snagom, da postane novi Govjek, preporodeni éovjek, éoviek Bozjega djetinjstva. U sakramentalnom éinu po- tvrde Salie Krist Svoga »Tjegiteljac, Duha jakosti i bogodane vjere u probudenu vjersku svijest, da iz Bozjega djeteta stvori Bozjega borca. U sakramentu pokore Isus kao prastajudi Spasitelj tjesi zabrinutu duu rijecima mira: Idi, grijesi su ti oprosteni. U sakra- mentu pomasti stupa milosrdni Samaritanac do bolesnigkog kre- veta te kaplje novu Zivotnu voliu i duh zrtve u ranjeno srce. U sakramentu Zenidbe ukorjenjuje ljubav muza i Zene u Svojoj dubo- koj ljubavi prema Svojima, k zajednici, prema Crkvi, u Svojoj dosmrtnoj vjernosti. U rukopolozenju sveéenitkog redenja predaje Svoju_mesijansku punomoé, Svoju poslaniéku vlast ugenicima, koje On zove, da preko njih iz carstva smrti uvijek iznova budi nove liude, djecu Bozju. Sakramenti nisu nigta drugo do vidliivog jamstva, koje nam je z=jaméeno rijeéju Isusovom i apostolskom porabom, da Isus djeluje u nagoj sredini. Isus je tu kao prijatelj i tjegitelj, kao lijeénik dugevnih i tjelesnih rana, kao Spasitelj u skrovitoj formi sakra- 47mentalnog milosnog blagoslova u svim vaznijim prokretima naSeg siéuSnog Zivota, u njegovim visinama i dubinama, kod oltara i kolijevke, kod ‘bolesniékog kreveta, u svim bojaznim i teskim potresima, koji nas mogu snaéi. Toma Akvinski' sjajno je opisao ovu usku isprepletenost cijelog krséanskog Zivota sa sakramen- talnom i spasiteljskom vjerom. Cak i stari majstor Goethe 0 njoj toplo govori u 7. knjizi 2. dijela »Pjesma i istinac, te zakljuéuje svoju raspravu znagajnom napomenom: »Kako je 1a prava duhov- na vez u protestantizmu raspréena, gdje se jedan dio tih simbola drzi apokrifnim, a samo malen dio kao kanonitki, i kako nas mogu ravnodusnoséu prema jednima pripraviti na veliko dostojan- stvo drugih«. Ali nabrojeni sakramenti jo8 nisu ono najdublje i najsvetije. Isus se tako jako predaje svojim vjernicima, Njegova spasiteljska Yubav tako je prodorna, da se vjerniku predaje kao {liéna stvarnost milosti. Isus daje Svojima Svoju nutrinu, najdragocjenije 3to ima, svoje Ja, Svoju boZansko-covjeéansku liénost. Blagujemo Njegovo Tijelo i pijemo Njegovu krv. Isus toliko ljubi Svoju opéi- nu, da je proZivljuje ne samo Svojim blagoslovom i Svojom snagom nego i Svojim pravim bozansko-covjecanskim Ja, da On 5 njome stupa u tjelesnu i krvnu zajednicu te je spaja sa Svojim biéem kao éokot lozu. Ne, mi nijesmo kao sirotad ostavljeni na svijetu. Pod prilikama kruha i vina zivi Uéitelj medu Svojim uéenicima, zaruénik kod svoje zaruénice, »Gospodin« usred Svoje opéine dok jednom opet ne dode u vidljivoj slavi s oblaka nebeskih. Sakra- menat olfara je najaéa, najdublja i najnutarnija uspomena na Go- spodina, dok opet dode. I zato ne mozemo da zaboravimo Isusa, pa da produ i stoljeéa i tisuéljeéa, pa da se uvijek iznova ispremi- jeSaju narodi i kulture. I zato nema na zamlji srca, tak ni srea oca ili majke, koje miljuni i miljuni_tako istinito i vjerno, tako djelotvorno i predano Ijube kao Srce Isusovo. Vidimo: u sakramentima, osobito u sakramentu oltara odra- zuje se najsjajnije temelina misao Crkve, istina o uclanjenju vjer- nika u Krista. Zato katoliku izgleda povrino, kad bi se radi ove ili one izvanske sliénosti crkveni sakramenti i u njihovom pravyom sadrzaju i glavnom odredenju htjeli izvesti iz vankrSéanskih siste- ma i kultova, recimo iz poganskih misterija. Sakramenti odisu tak iskonski krséanski Zivot. Kao neposredna ustanova Kristova oni su najvjerniji izraz i poklad prakréanske blagovijesti 0 nerazdje- Ijivoi povezanosti sa Kristom, o trajnom »prebivanju u Kristu«. U katoligkoj sakramentalnoj mistici afirmira se i osje¢a se Krist kao Gospodar opécine, kao njen tajni izvor snage i blagoslova. U njoj se izrazuje temeljna bit Crkve: nastavak Kristovog zivota u njoj. * Toma Akvinski, Summa Theologica p, 3 q. 65 a. J. K ojelini isp. C, Marmion, Krist, Zivot duSe, 1928, 48Prema onome, sto je dosad reéeno, dogma, éudorede i kult oéituju prije svega svijest Crkve, da je ona vrhunaravnog postanka, da je ona Tijelo Kristovo. Ova svijest nadalje prevladaya i u duhu njenih redova i uredaja, osobito u nacinu i vrsti, kako Crkva hoée da joj se ispolji njen vrhunaravni Zivot, narocito crkveno shvacanje sluzbe i sakramenta. Kad smo dosada govorili o vrhunaravnom divotu u Crkvi, sada éemo osvijetliti posebnu formu, u kojoj se prikazuje taj Zivot. Buduéi da Crkva neée niita drugo da bude nego Kristovo lo, ispoljavanje Njegovog bozansko-éovjeéanskog biéa u povi- jesti, zato je preobrazeni Krist stvarni izvor njenih snaga i puno- moéi tako, da se sve te punomodi mogu vréiti samo u Njegovo ime i da zapravo u najdubljem smislu Njemu pripadaju. Citav ustavni Zivot Crkve je aristokratigan, upravljan odozgor, od Krista, a nije demokratiéan, Autoritet, punomoé ne dolazi odozdo, iz opéine, nego odozgor, od Krista, Od Boga koji se objavio u Kristu, teée struja novih mo¢i preko apostola k Crkvi. Veé stari Alrikanac Tertulijan podvlaéi ovaj odnos stvari: »Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga« (de praeser. 37). Apostoli nijesu djeio- vali vlastitim pravom, nego kao »poslanici« i zamjenici Kristovi: »Tko vas sluga, Mene sluga, i tko vas prezire, Mene prezire; a tko Mene prezire, prezire Onog, koji Me poslao« (Luk. 10, 16; isp. Mat. 10, 40). Kako nam novozayjetne knjige, osobito pastirska pisma, svjedoée [isp. Tit. 1, 5; 1. Tim. 4, 14; 2. Tim. 1, 6; Dj. ap. 20, 28), apostoli su sa svoje strane svagdje, gdje su osnivali opéine, za prestojnike (x jocorere:} namijestali rukopolaganjem »prvijence«, tj. koji su se prvi obratili, koji bi mjesto njih »pasli Bozje stado«, kako se sv. Petar tako lijepo i zgodno izrazuje (1. Petr. 5, 2). Dakle nisu opéine bile nosioc, subjekt-apostolskih punomoéi, hego vnajstariji«, »pretstojnici«, »nadzorniciv, (frozen) koje su apostoli mjesto sebe izabirali u Kristovo ime. Poslije smrti aposto- la opet su ovi najstariji dalje predavali rukepolaganjem svoju po- slanigku moé, Dakako da su opéine smjele kazati svoju rijeé i savjet, tko ée primiti poslani¢éku moé. Ali sama vlast bila je iskljuéi- vo apostolska viast, rezervat »pretstojnikas, koji su se svodili na apostole. Mozemo reéi; cijela starokrséanska literatura potyrduje ovu misao. Klasiénom zornogéu je razvija veé jednom od prvih pisama kri¢anskih, 1. pismo Klementa (ad Cor. 44, 3). Crkveno zvanje pogiva dakle na apostolskom nasljedstvu {successio apostolica}, na predavanju — polaganjem ruku — one poslaniéke vlasti, koju su apostoli primili od Krista. Ova apostol- ska poslanidka vlast, kako se dalje predaje od biskupa do biskupa sve do danainjega dana, u svojoj nutarnjoj biti nije niita drugo nego mesijanska punomoé Isusova, Apostolskim nasljedstvom struji ona dalje i dijeli govjeganstvu Kristovu istinu i milost. Tako nam Isus_stoji za crkvenim zvanjem, Kako skola veli, Krist je glavni uzrok (causa principalis) svih erkvenih funkcija, nfihov posljednji 49 sBivote 1000/14izvor snage i djelatnosti. Covjek je samo sretstvo, causa instrumen- talis, svega onoga, sto sam Krist u Crkvi uéi i posvecuje i nare~ duje. Zato i stupa u crkvenim funkcijama ljudsko Ja, lino, indivi- dualnost kao takva sasma u pozadinu. Na mjesto li¢noga stupa Isusova spasiteljska mo¢, koja prozima Kristovo Tijelo. Njen izraz i poklad jest crkveno zvanje. Zvanje je u biti sluzba Kristu, to znaéi sluzba, koja se vr8i samo _u ime i nalogom Kristovim te ima svoje znaéenje iskljuéivo od Kristovog autoriteta. Svakako se moze liénost sluzbenika odraziti u naéinu i vrsti, kako on izvrSuje Kristovu volju. Ali ono bitno njegovog dijela, srz njegove djelat- nosti potpuno je nezavisna od liénih prednosti i slabo¢éa. Ma kako njegove ligne snage podupirali njegovo propovijedanje i upravija-~ nje, ono se vréi samo Kristovom punomodi. I ne krsti on, nego Krist po njemu. Crkveno shvaéanje zvanja proistite dakle nepo- sredno iz temeljnog uvjerenja, da »Gospodin« u nutrini prozivljuje Svoju Crkvu. To shvaéanje nije neevandeoska pozajmica iz po- ganskih vrela, mozda éak iz Zidovskog ili rimskog prava, nego je izraz krééanske pramisli: »Krist je onaj, koji govori; Krist je onaj, koji krstic«. Crkveno zvanje hoée samo da obrani veliku prakrSéansku misao, da s pravom u Crkvi postoji samo jedan Autoritet, samo jedan Uditelj, samo jedan Djelitelj milosti samo jedan Pastir: Krist, Gospodin. Zato ipak ne znaéi crkveno shva- éanje neko skruéenje i skamenjenje, nego ono otvara pogled i vjersko dréanje Kristu i samo za Niega. Nijedan Sjudski autoritet, nijedno tude Ti neka ne stupi izmedu Krista i viernika. Bozanska istina, milost, Zivot neka neposredno struji od Krista u du’u. Crk- veno dakle zvanje — ma kako to protuslovno zvucilo — bag svojim nelignim, izvanliénim znaéajem osigurava slobodu kri¢anske figno- sti. Ono Stiti od duhovnog nasilnog gospodstva i posrednicke uloge takozvanih vodecih lignosti te stavlja Krista i vjernike u neposred- ni snoSaj. Zvanje dakle ne rastavlja, nego veze, jo’ vise: ono Stiti i osigurava tajinstveno polje snaga i one éudovite figure, koje nastaju iz polariteta Krista i duse. Ono &titi i osigurava neposred- nu vezu i izmjenu zivota izmedu Glave i Njegovih udova. To vrijedi kako za crkveno zvanje tako i za sveéeniéku i pastirsko zvanje. I crkvena nauéiteljska je vlast vezana na Gospo- dinovu rijeé: samo jedan neka je vas uéileli, Krist (Mat. 23, 19). Kad katolitki sve¢enik navije’ta rijeé Bozju, govori sam Krist u njemu. BaS u nauéavanju Njegovog zamjenika istige se Kristov autoritet najuvijerljivije i najasnije. Ali i u propovijedi kojeg jedno- stavnog kapelana u samotnoj seoskoj crkvi razabire vjernik Kri- stovu rijeé. »U Svojima govori sam Krist i u Njegovim vijesnicima razabire se Njegov glas« (Augustin, in Ev. Joh. tract. 47. 5). Svom povijeséu vjerskih borbi prevladava ova kristocentriéna svijest nauéavanja Crkve. Zato se Crkva drzi tako prkosno i évrsto primljenog Kristovog poslanstva, jer je njeno navjeScivanje isklju- Sivo vezano na Krista. Zato kod nje nema namigivanja i bratimlje- nja sa duhom vremena. Njeno nauéavanje nece da bude i nije 50niéta drugo do nastavak predavanja Kristovog poslanstva, 8to su 8a apostoli navijestali. Sto Pavao naglasuje svojem uéeniku Timo- teju: »Timoteju, saéuvaj, sto ti je predano!« (2. Tim. 1, 14; is; 1. Tim. 4, 16; 6, 14), to je lozinka cijelog erkvenog nauéavanj Ovaj duh zilave vjernosti do predaje neposredno struji iz kristo- centrignog temeljnog drzanja Crkve. $ tog osnovnog stava Crkva se uvijek prolivila svakom nasilju vodeéih lignosti, skola i pravaca. Gdje je god od tih skola potamnjela ili dosla u opasnost zajedniéka krgéanska svijest, predano Kristovo poslanstvo, nije se ona ustru- Zavala da mimoide i svoje najveée sinove, jednog Origena, Augu- stina — tu i tamo — éak i Tomu Akvinea. I svagdje, gdje god se pokuSavalo da nosiocem Kristovog poslanstva postane viastito siromasno Ja, a ne predaja, niti oslon na povijest, prakriéansku predaju, na zivu vjersku zajednicu, ondje je Crkva izrekla svoju osudu i tu bi osudu ona izrekla i onda, kad bi andeo siSao s neba, koji bi drugaéije nauéavao, nego Sto je ona to primila od apostola. Povijest crkvenog nauéavanja nije nista drugo nego povijest nje- nog Zilavog drzanja na Isusovom evandelju, strogo desljedno pro- vodenje Njegovog naloga: samo jedan neka vam je uéitelj, Krist!” Jo& neposrednije nego li za crkvenim nauéavanjem stoji Krist, »Gospodin« opéine, za sakramentalnim Zivotom Crikve. Sa- mo onaj, koji ovo odluéujuée smetne s uma, moze da naklapa da se »u skolastitko-dogmatskom shvaéaniju sakramentalnog djelova- nja odaju primitivne pretstave o automatskoj sriazi, o Mani svetog éina«. Po katoligkoj nauci »sakramentalna« milost, koja za razliku od prolazne »djelujuée« milosti stvara trajmi povezanost s Bogom, ne radaju, ne uzrokuju moralno-religijozni napori primasca sa‘kra- menta (ex opere operantis), nego je uzrokuje prosto izvrenje sa~ mog sakramentalnog znaka (ex opere operato}. U svakom je sakramentu dano nesto objektivno (opus operatum), naime neko osobito vezanje stvari (materije) i izgovorene rijeci (forme), u éeriu po volji Kristovoj sakramentalna milost prima vidljiv oblik. Kad se ta veza na primaocu izvrsi po nakani Crkve, vidljivi znak postaje »Kristovo djelo« (opus Christi), koje neovisno od lignog sudjelovanja primaoca snagom valjanog izvrsenja uzrokuje sakra- mertalnu milost, koju oznaéuje simboliéni sadrzaj znaka.* Na pr- time. Sto se krsna voda lijeva u ime presvetog Trojstva na glavu neodraslog djeteta, dijete se ba3 izvrSenjem ovog gina opira od istoénog grijeha i prima u bogansku zajednicu ljubavi. Otvara se nebo, i glas O&ev govori: »Ti si moje ljublieno dijete«, Sakramentalni din dakle stvarno posreduje Spasiteljevu mi- lost »bez ikojeg subjektivnog momenta«, bar u koliko je u pitanju * Augustin: Christus est, qui docet. Cathedram in coloe habet... schola ipsius in terra est et schola ipsius corpus ispins est. Canut docet mombra sua, lingua loguitur pedibus suis. Christus est, qui docet: audiamus, fimeamus, faciamus (de disc. Christ. 14, 15), ‘F. Heiler, isto str. 12, “Isp. Pickamp. Katoligka degmatika, sv. 3, 1920, str. 31 i d. K misnoj Zelvi v. A. Vonier, Tajna euharistijske zrtve, 1929. 51spas neodraslog djeteta. Gdje se radi o opravdanju odraslog éovje- ka, koji je dogao do religijozno-moralne svijesti, mora se primacc, potanknut prethodnom djelujuéom miloséu, subjektivno pripraviti — énima vjere, pokore i pokajanja — na milost, koja se objektivno pruza u sakramentalnom aktu. Ovaj religijozno-moralni trud odra- slog nije djelotvorni razlog pomilovanja (causa efficiens), nego samo pripravlja na to (causa disposiliva). Djelotvorni je razlog milosti iskljucivo Krist, koji pokazuje i daje Svoju milosnu voljz u_milosnom znaku, koji je On utvrdio. Sakramentalna je dakle milost neSto dato, darovano, nesto Sto se daje sakramentalnim d- nom preko i mimo svakog napora. Da |i ée ta iskonski veé daro- vana sakramentalna milost za mene biti djelotvorna, tj. da li ona stvarno u meni uspostavija ili usavrguje stanje opravdanja, zavisi od one ozbiljnosti, kojom sam se rastvorio prethodnoj milosti i pripravio na primanje sakramenta. U koliko katoligko shvaéanje sakramenta smjera na liénu primjena sakramentalne milosti, ono pretpostavija religijozno-moralno sudjelovanje primaoca. Zato ono nema niata zajedniékog sa onom primitivnom éarolijom, koja oge- kuje sav spas samo od »Manee, pune snage. Tko misli da mora govoriti o »magiénoj djelatnosti« sakra- menta, rastavija ga ne samo od primaoca, nega i od Krista, stvar- nog i jedinog djelitelja milosti, te ga stavlja na samog sebe. Crkve- ni sakramenat u njegovim rukama od milosnog znaka postaje samostalan izvor milosti, koji ima snagu, sveta éarolija. U stvari sakramenat nije i nijednog momenta nije postavljan na samog sebe. On ima sav svoj smisao i postajanje samo u Kristu i po Kristu. Kao gto se Krist nije ustrugavao da za veijeme svog zemaljskog Bivota Svoja tjelesna ozdravijenja veze za neznatne simbole (isp. Mat. 7, 32; Iv. 9, 6), tako je i u novom uzvigenom smislu uzvisio sakramente do sretstava Svoje spasiteljske mo¢i (causae instru- mentales), da po njima, njihovim vidljivim znacima posveéuje duse Da, po Izv. franjevackoj skoli, koju jos i danas zastupaju, sakra- mentu ne pripada uopée bilo kakva nutarnja »fizitka< uzroénast Sto vise, milost struji neposredno od Isusa u du&u vjernika. Sa- kramenat je samo sveéano obloZen znak Kristov, uvjetovana milo- sna volja Isusova, vidljivom uéinjena, osjetna, djelatna rijeg: Hoéu, otisti se! Svakako nesto stvarno, neliéno ostaje nam skriveno i postije ovog razlaganja crkvenog pojma sakramenta, Ostaje istina, da Kristova milost uzroéno ostaje vezana za objektivno izvrienje milosnog znaka, a ne za moralno-religijozno sudjelovanje vjernika ili svecenika. Ali za3to je tako? Ba§ u neliénom, stvarnom kod sakramenta izrazuje se najdublje, 8to Crkva nazivlje svojim: niena najuza veza s Kristom, njeno djelovanje iz Kristove punine, njeno ‘posvedenje jedino Kristovom snagom. Baé zato, Sto ni&ta ljudsko Da njoj ne posveéuje ljude, nego jedino Kristova snaga, zato nije blagoslov Kristov vezan na ¢isto naravno, ljudsko djelovanje, na vjeru i kajanje greSnika, ni na molitvu i Zrtvu svetih, plemenitih 52dua, izvanredno obdarenih lignosti, svetih proroka, biskupa i sve- éenika, nego na potpuno neliéno, na mrtvi znak, koji po sebi ima samo tu prednost da bude Kristov znak, valjan izraz Njegove milo- sne volje. Crkveno shvaéanje sakramenta hoée dakle da nam saéuva ono najdublje u kr8éanstvu, ono, za Sto se borio i trpio sv, Pavao; polpuno nedugovanje milosti i misao, da je Krist »sve u svemus«. Zato, sto je u sakramentu neliéno dano neposredno sa samom biti kr8éanstva, zato je ono tako staro kao samo krééaa- stvo i tako staro kao samo Kristovo lijelo, Crkva. Biblijska teolo- gija naglasuje, da veé sakramentalna nauka sv. Ivana i sv. Favla sadrdaje ovo neliéno, da poznaje cisto sakramentalno djelovanje u opisanom smislu, bar Sto se stvari tige, i da je zato skroz nakroz katoliéka. I kako bi i moglo da bude drugaéije! Gdje je Krist u stediiiu, gdje se rijeé ozbiljno shvaéa, da smo od Niegove punine sve primili, iskljuéuju se svi Iudski spasonosni uzroci. Ondje ne- ma |judskih posrednika, kako napominje Augustin protiv donalista. Tu djeluje jedino Krist. Kad su se u korintskoj opdini neki vjernici prikljudili pojedinim istaknutim litnostima te stvorili Petrovu, Pavlovu i Apolovu stranku, kao da bi htjeli svoj spas izgraditi na ljudskim veliginama, obrnuo se Pavao plamenim Zarom Kristo- vog svjedoka protiv ovakvog oljudskovljenja evandelja. »Sto je samo Arolo, Sto Pavao?... Sluge Onoga, po kojem sle postali vjernici... drugog temelja nitko ne moze da postavi od onoga, koii je veé metaut, a taj je Isus Krist (1. Kor. 3, 4 itd.) U erkvenom shvcéanju sakramenta radi se o tom da se istakne i osigura ova osnova krééanstva. U stoljetnoj borbi protiv montanista, novacija- na i donatista, gostije opet protiv valdenza, albingenza i husita ponavljala je Crkva rijeé sv. Augustina: »Sakramenti posveéuju sami po sebi, a ne po ljudimas. Jer ne krste i ne oprastaju grijehe judi, nego samo Krist. Baé tim, Sto kré¢anski sakramenat iskljuéu- je svoiim neliérim znaéajem sve liudske posrednike, osigurava on nerosrednu slobodnu izmjenu Zivota izmedu Glave i Njegovih udova. Zato i nigdje nije toliko Sticena liéna sloboda vjerskog zivota kao u katoli¢koj poboZnosti. Kao Slo je raznoyrsno lise na _drvetu tako su raznovrsne forme poboZnosti, u kojima se ispo- Tjuje sakramentalno dozivljavanje Krista u katolika. Jo8 bi trebalo reSlo reéi o odnosu erkvenog pastirskog zva- nja prema Glavi Crkve, Prema evandelju sv. Ivana (21, 15 itd.) nalozio je preobrazeni Krist Petru: »Pasi Moje jagenjce, pasi Moje ovee!« Neka ne pase vlastite ovce, nego ovce Kristove. Pastirska sluzba pokazuje se kod sv. Ivana jasno kao viast zamjenjivanja, kao viast mjesto Krista. U tom smislu vréi je veé sv. Pavao onom nepokornom Korinéaninu: »U ime Gospodina Isusa Krista«, »sna- gom Gospodina Isusa Krista« predaje ga »Sotoni na propast tijela, da mu se duh spasi na dan Gospodnji« (1. Kor 5, 4). Sve su mjere erkvene stege noSene svije3éu, da odluke padaju u ime i snagom Isusovom. U koliko se crkveno zvanje ne odnosi kao uéiteliska i sveéeniéka vlast neposredno na nadnaravne, od kriéanske Obja~ 53ve jednom zauvijek oznaéene stvarnosti, na_stvarnost dogme i sakramenta, nego radi na uvodenju ove nadnaravne stvarnosti u praktiéni Zivot, na primjeni krééanskih norma i vrednota na tekuéi, s dana u dan promjenfjivi Zivot Ijudi i narod, nije ba’ za sve njegove naredbe sigurno, da su dane u smislu i duhu Isusovem. Tako je moguée, kako je veé sv. Augustin vige puta ponavljao, da se u rukovodenje crkvene stege uvladi ljudsko, previse ljudsko 1 da zato treba Zaliti zablude i pogreske. Ali iako pojedinaéno moze da bude pogregno, jasni cilj, vodeée misli i odluéaa sretstva erkvene stege jesu prema uvjerenju vjernika Kristov duh, da je vlast Crkve viast istine, pravde i ljubavi, i zalo je za njega rife’en problem Dostojevskog, koji je take dirljivo ocrian u legendi o Velikom inkvizitoru ili joS vise u velikom romanskom fragmentu Bra¢e Karamazovih, od ega je legenda samo dio; problem, nije Hi Ijudska ylast istovjetna sa nasiljem. Da, tako je. Svaka disto Tjudska vlast jest nuzno nasilje, bila ona izvrsena od pojedinaca ili cd zajednice. Samo u vidljivom bozjem kraljevstvu Crkve govjek je slobodan od Govjeka. Jer ne sluzi liudima, nego Bogu. U tom je faina inostrenim nerazumljive djetinjske poslugnosti, kojom nik prima crkvene naredbe; poslugnosti, koja spremnim i junagkim Da podlaze svoje maleno miljenje i Zelje Kristovoj volji, koja aprevija Crkvom i koja se izrazuje u crkvenom ustavu; ona spre- mono Siri maleno, siéusno Ja u veliko Ja Crkve. To nije poslu3nost Feline, ropsko drzanje, to je religijozni akt za vjernika, bezuvjet- na predanost volji Gospodinovoj, koja prozima Crkvu, to je bogo- sluzice. Ova poslugnost zato nije kukaviéna i slaba, nego jaka i poirlvovna, muzZevna i ponosna éak i pred kraljevskim prijesto- Hima. Ona je vjerna ¢ak i do gubitka zemaljskih dobara, pa i vlas- titog Zivota, ona je Zrtva samoga sebe Kristu, koji prozivijuje Crkvu, U loj vjernosti tege plemenita krv vjere. Ako se sutra nad kr8anskim zajednicama prolomi oluja, kad moraju da ispo- vjedaju vjeru do krvi ne znam, da li ée sve zajednice ostati sloine i jeke i vjerne, ckupliene oko jednog Krista; da li se neée veze kojima su vezale svoje élanove u mirno vrijeme, raspraiti na tisuéu komadiéa, kao vjetar zadune u plievu. Ali to znam: vezu, koja drai Crkvu i njene élanove, neée ni jedan davao ni demon raspriili. Jer ona nije s ove zemlje. Ona je vezana od »Gospodina« Crkve, od Boga-Covjeka Isusa Krista. Il. CRKVA, TIJELO KRISTOVO Crkva je Niegovo Tiielo. noga koji sve u svemn EE 1, 2 nina Q- aja. Posl. Iz bitnog odredenja Crkve kao kraljevstva Bodjega i Kristo- vog Tijela slifedi kao prva osebina: nadnaravni, nebeski 2nacaj njenih punomoéi. U njemu naginje Crkva nevidljivom, duhovnom, 54vjetnom. O tom smo govorili u prvom predavanju. Ali Crkva nije samo nevidljiva. Zato slo je ona kraljevstvo Boze, nije ona slugajna smjesa, nego je sredena hijerarhija. Takav je red nuzno vidijiv. Zato je ona Tijelo Kristovo, njena je bit nesto organsko, jedan je dio za drugi i u odnosu prema drugom, vidhjivi organizam. U tom ledi druga osebina crkvenog biéa. Duh Kristov, koji se pokazuje u Crkvi, nije neka slobodno lebdeéa velitina, spasiteliska moé, koja se nevidljivo spusta samo na ovog ili onog, kako su to ra- zumjeli starokrSéanski i novokrséanski spiritualisti. Krist Gospodin kao Glava Svojth udova nikada ne djeluje na pojedinog vjernika 1 nutarnjoj odijeljenosti od Svoga Tijela, nego uvijek u njemu i s njim. " To znaéi: Nadnaravna Isusova spasiteljska moé¢, kako se po- kazuje u Crkvi, nije vezana na pojedinu osobu u koliko je cna osoba nego u toliko, Sto je ona Bogom pozvani organ zajednice. Isusov se dakle Duh ne uvodi u zemaljsku stvarnost preko poje- dinih lignosti, koje su obdarene osobitim karizmatitkim darovima, nego se uvodi redovima i zvanjima, koja po volji Kristovoj kao sastavai elementi na osobil nadin stvaraju i nose zajednicu te joj razvijaju njen nularnji Zivot. Dakle nosioc Isusoveg duba nije Crkva kao mno&tvo pojedinosti, kao suma duhovzih liénosti, nego Crkva kao slozna, sredena cjelina vjernika, kao zajednica, koja lebdi nad lignostima, a ispoljuje se u svetim redovima i zvanjima. U koliko je ta organizirana cjelina, ova zajednica zaéela sa glavom Kristom i ukoliko je zasnovana na Njegovoj volji, ona je kr3éanska pradatost. Ona je neSgto, sto ne postaje slobodnim ili nametnutim skupom vjernika, Sto ue podiva na dobroj vclji krééanskih litnosti, ato dakle ne pretstavija samo sekundarni, svedeni sastav, nego je neSto Sto je bivstveno veé dato u bozjem planu spasenja prije svake kr&éanske li¢nosti. Zato je ona nadliéna bitnost, nadasjeti!- na ciclina, koja ne pretpostavija krSéanske lignosti, nego ih ona tek stvara, tek rada. Crkva ne postaje tim, sto Petar i Pavao, Jakob i Ivan shvaéajit Isusovu tajnu, Njegovo bozansko-éovjegan- sko biée, i sto na osnovu ove zajedniéke vjere u Isusa stvaraju neku zajednicu, koja se zove po Isusu; u klici je Crkva veé tu i prije nego li Petar i Ivan vjeruju, jako je ona tek skupom vjer postala puna historijska stvarnost. Veé je u tom smisiu ona Bozje djelo. Svetim utjelovijenjem Bozjega Sina postala je ona cjelina, koja je pozvana da spasi Ijude, ona je Kosmos fjudi, éovjeéanstvo kao cjelina, mnostvo kao jedinstvo. Ova misao ne lezi na povrsini, ali se ipak tek s njom dade razumjeti_vidljiva strana Crkve, smisao_njene izvanjske poiave. Ako je Krist Onaj, kojim Ga priznaie Crkva, ako je On bozan- sko-covjeéanski Spasitelj ljudi — a On to jest — onda je pozvan, da s Bogom sjedini covieganstvo, a ne ovog ili ones govjeka, nego éitavo govjetanstvo kao jedinstvo, kao cielinu. U tom je bsg i bila nevolja nespasenog govjeéansiva, bit teskog pragriieha, dn je Adamovim padom raspréeno nadnaravno sjedinjenje s Bo- 55gom, u kojem je éovjek ispoéetka bio stvoren i u kojem je govjek jedino mogao da postigne svoje savrsenstvo biéa, svoju cjelovitost, svoju puninu. Adam nije samo za sebe otpao od Boga, nego u njemu i po njemu cijelo éovjeéastvo. To je temeljno uvjerenje krSéanstva, koje su zapoéeli veé pokanonski zidovski spisi, a for- mulirao ga kao krséanski vjerski élanak osobito Pavao. Temelj je ovog krééanskog stavka o pragrijehu i o isto’nom grijehu, o spasenju po novom éovjeku Kristu, potresna ideja da se éovje- éanstvo ne smije smatrati kao zbroj istovrsnih bica, koja samo jedno za drugim nastaju i nestaju; ono se ne smije smatrati ni kao zbroj ljudi, kaji sa medusobno sjedinjeni, povezani zajedniékim porijeklom od praoca ili spolnim jedinstvom; éovjeéanstvo se mora shvatiti kao jedan jedincati govjek. Ljudi su tako usko povezani medusobno svojoj naravnoj biti, u svom tjelesnom i dugeynom bivstvu; tako su jako sjedinjeni medusobno u svom misljenju i htijenju, osjeéanju i djelovanju; Zivot, krepost i grijeh tako im je solidaran, da ljudi u Bozjem planu spasenja dolaze u obzir samo kao cjelina, jedinstvo, kao jedan éovjek, Ne poje- dinac, nego cijeli govjek, punina izrazne forme éovjeéanstva, koja je rapréena na nebrojene inidividualitete, koji tek zajedno sad vaju ditavog govjeka; tek punina svih Ijudi, koji su bili prije ti godina i koji ée biti poslije tisuéu godina: Covjek, cijeli Tako je grijeh i sudbina pojedinca vlastita krivica i vlastita sudbina, ipak se ona tiée Gitavog éovjecanstva po veligini znagenja, koje mu je odredio plan bozanske Providnosti u skupnoj igri govjecan- skog organizma. To su misli, koje se tudinski doimlju modernog Sovjeka ili su ga se bar do nedavna tudinski doimale. Sa renesansom zapoéeo je individualizam zapadnjacke duse; sa dobom prosvjele zapotelo fe komadanje i kidanje éovjeka i njegovih redova; napokon je s Kantom prodro u evropski duh bijeg od predmeta, od objekta, od transubjektivne stvarnosti, a s lime je izazvan neukroéen su- bjektivizam: — sve nas je to otrglo od nasih bitnih snosaja, pa i od nageg bivstvenog temelja, te od ¢ovjeéanstva, koje nas je radalo, nosilo, zakrililo. Zatvorili smo se u kuéicu nagega Ja te nismo nasli vise puta do éovjetanstva, do punog cijelog Zovjeka. Katego- rija »Zovjeganstvoe bila je tuda na’em migljenju. Mislili smo i Hivjeli smo samo jos u kategoriji Ja. Covjeéanstvo kao cjelina, kao punina, moralo se iznova pronadéi. Djelovanjem prakrs¢anskih ideja, uticajem socijalizma i svjet- skog rata — ne gledavsi na éisto filozofske, spoznajnoteoretske preokrete — zapoéinje prekret citave nage duhovnosti.’ Neugodno nam je u pustinji nagega Ja le bjezimo od sebe. I otkrivamo, da nismo sami, da je kraj nas, s nama, u nama Covjecanstvo. Cudimo se, da nutarnje i mi pripadamo tom éovjeéanstvu, da nas s njom veie jedna zajednica sudbine i bi¢a i jedna solidarna dudnost, 5 Isp. R. Guardini, O osjeéaju Crkve, 1922, str. 2 i dd. 74 i dd. 56da mi tek po njemu dolazimo do nase cijele svojstvenosti, da se nage biée u njemu i po njemu usavréuje do cijelog éovjeka. Iz tog novog duhovnog stava mozemo da procijenimo ogromno zna- @enje kri¢anskih temeljnih misli o pratovjeku i o novom éovjeku, o Adamu i Kristu. U Adama koji je kao pragovjek pozvan na milosno sudjelovanje na boZanskom Zivotu, stavio je Bog, Stvo- ritelj, cijelo ¢ovjeéanstvo. Adamov pad bio je pad ditaveg dovje- éanstva. Covjetanstvo je otrgnuto od svoga prvotnog nadnaravnog cilja te je samo jos u ludom viru kruzilo oko sebe kao planeta, koja se otrgla od svoje matigne zvijezde, Vlastito Ja postalo je srediste njegove éeznje i Zelje. Boga, izvora duhovnosti, osjeéao je éovjek kao teret. U religijsko-moralnom smislu bio je Adam prvi »autonomni« éovjek, kad je otrgnuo plod sa drveta Zivota. Tako Sovjek nije nita vise imao, iz éega bi crpio svoju snagu, nego samo svoje siéuino Ja. Napustio je vjeéno teku¢i izvor zivotne vode, te si u vlastitom Ja iskopao jednu cisternu. I voda iz te cisterne brzo se ispila, Covjek je obolio i umro na samome sebi, umro je na svojemu Ja. I cijelo je Zovjeganstvo umrlo s njime. Tada je prema Bodjoj vjeénoj ljubavnoj odluci nastupio novi Zovjek, govjek novog, trajnog, nerjesivog sjedinjenja s Bogom, Krist Gospodin. U Njegovom Ja zalutalo éovjeéanstvo, od svog boZanskog korjena otrgnuti ovjek opet je jednom za- uvijek sjedinjen sa bozanstvom, sa zivotom sviju Zivota, sa izvorom svake snage, istine i ljubavi. Covjeéanstvo — ne samo ovaj ili onaj, ne samo Ti i Ja, nego cijelo éovjecanstvo, cjelina sviju ljudi, — opet je povraéeno Zivom Bogu iz njegove stragne dijaspore, iz njegove rascjepkanosti, Stvoren je opet cijeli covjek, trajno sje- dinjen s Bogom, tako sjedinjen, da je za Zovjeéanstvo kao za cje- linu spasiteljska milost neizgubiva, iako se pojedinac moze rijediti ovoga jedinstva. Tako je Krist u Svojoj bozansko-éovjeganskoj osobi novo Eovjeéanstvo, novi pogetak, cijeli covjek u potpunom znaéenju te rijedi.” S tog je stanovi8ta jasno: Crkva je kao organska zajednica zaéeta veé u tajni Utjelovijenja. »Mnogi«, zbroj svih od Krista spasenih, jesu u svojem nutarnjem medusobnom odnosu, u njihovom sjedan u drugome i »jedan za drugog« u njihovoj organskoj zajed- nici, objektivno i jednom zauvijek Kristovo Tijelo, u kolike su * Nijedan od erkvenih otaca ne istiée tako snazno mistiéno jedinstvo Krista i vjernika kao sv. Augustin. Pomoéu njega ho¢e on da shvati crkvenu bit: cum ille caput, nos membra, unus est Filius Dei (in ep. Jo, tr. 10, 3). Aliter enim est in nobis tamquam in templo suo, aliter autem, quia et nos ipse sumus, cum secundum id, quod ut caput nostrum esset, homo factus est, corpus ejus sumus (in, Jo. ev. tr. III, 5). Et nos Ipse {serm. ‘133, 8). He caput cum ceteris membris unus homo est. Et cum ascendere nemo potest, nisi qui in eius corpore membrum ipsius factus fuerit, impletur: quia nemo ascendit, nisi qui descendit... igitur jam non duo, sed una caro (serm. 91, 6, 7). Isp. Adam, Krist, nas brat, 1929, str. 47 i dd.; Raoul Plus, U Kristu Isusu, 1927, pu 27 i dd. Metafiziku zajednice napisao j D. von Hildebrand 1930, str. 412 i dd. 57spaseno Céovjeéanstvo, »opet pomireni« svijet (Augustin, ser- mo 96, 8}. U svijetlu spasiteliske ideje zaista je tako: Crkva nije onda nastala, kad su Petar, Ivan i Pavao uzvjerovali. Zapravo je ona bila veé tu, kad je bozanska Rijeé sjedinila Svoju narav sa ljudskom naravi u jedinstvo Svoje osobe. Utjelovijenje Krista je za spasenog vjernika utemeljenje, zaceée, one zajednice, koju zovemo Crkva. Kristovo Tijelo i kraljevstvo Bogje veé je gotovo stvoreno u éasu, kad je Rijeé tijelom postala. Uz gréke Oce osobito je veliki uéitelj hiponski, sv. Augustin, vidio ovu vezu izmedu utjelovijenja i Crkve te na osnovu nje uvijek iznova dokazivao nadnaravnu uzvisenost crkvenog bic: Ovu vezu treba uzeti na sree, da se zna procijeniti katoli¢ko crkyeno shvaéanje u svoj dubini. Tek s tog stanovista sasma razu- mijemo, zasto je ideja zajednice njegova premoéna ideja; zasto zajednicu ne stvaraju vjernici, zasto ona ne moze da bude tvo- revina od Ja i Ti, nego je nadliéna cjelina, koja prozZima i nadilazi sijelo éovjeéanstvo, kojemu je potrebno spasenje. Kao takva cje- lina ona nije nesto, Sto se rasplinulo te se ne da odrediti, nego je ona konkretna nutarnja cjelina spasenih, s Kristom sjedinjeno €ovjeganstvo, U katoligkoj slici Crkve stoji kao odluéna veligina cijeli éovjek, ne samo Ti ili Ja. Iz toga slijede dva vaina zakljuéka. Jedan smo veé istakli, On glasi: Savrsena i iscrpna objava bozansko-éovjetanskog Isuso- vog spasiteliskog duha, njegovo stvarno utjelovijenje, ukazivanje, ne slijedi u pojedinoj lignosti, nego u zajednici kao zajednici, ne u Ja, nego u Mi. U zajednici, u Mi objektivira se Kristov duh. Vidljivost Crkve nije dakle samo u vidlijivo- sti pojedinih njenih élanova, nego u vidlji vosti njene skupne cjeline, njene zajednice. Gdje je zajednica, gdje je nadosjetna zajednica, ondje dijelovi jesu jedan za drugog i jedan s drugim. To je drugi zakljugak, koji se izvodi iz tajne Kristovog utjelovijenja. Cjelina spasenih sa Utjelo- vijenim nije neko izvanjsko poredani red dijelova, nego organska cjelina, koja se nutarnje dijeli na udove. Ako je Tijelo Kristovo pravo lijelo, mora da ima udove i organe, koji imaju vlastite zadaée i poslove, koji opet sluze izgradnji bitne tjelesne forme, koji su dakle jedan za drugog tu. Veé prvi apostol, koji je u crkvenu uporabu unio izraz »Kristovo Tijelo<, opisuje ondje, gdje razvija misao o Kristovom Tijelu, u 12 glavi 1. pisma Korinéanima, oréan- ske funkelie ovoga tijela: »Ima raznih darova, ali jedan je Duh. Ima raznih zvanja, ali jedan je Gospodin, te ima raznih sila, ali jedan je Bog, koji sve djeluje u svemu. Kao &to je jedno tijelo, te 7 Augustin: Dominus autem securcm moriens dedit sanguinem suum pro ea, quam resurgens haberct, quam sibi jam conjunxerat in utero virginis. ‘erbum enim sponsus et sponse caro humana; et utrumque unus Fitius Def et idem filius hominis, ubi factus est caput ecclesiae, ille uterus virginis Mariae thalamus eius, inde processit tamquam sponsus de thalamo suo (in Jo. Ev. tr. 8, 4). 58ima mnogo udova, ali svi su udovi tijela, makar ih mnogo ima, jedna cjelina, isto tako i Krist... a vi ste pak Kristovo Tijelo i udovi, svaki prema svom dijelu. Bog je u opéini najprije postavio apostole, onda proroke, na treéem mjestu uéitelje, zatim cudo- tvorce, onda darove lijeéenja, pomoénike, vladaoce, razne jezike« (12, 4, itd). Stvarna je misao apostola, da zajednica po biti nuzno mora da je ragélanjena na udove, da tijelo djeluje u mnozini organ- skih funkcija, da se jedan Kristov duh uzdrézava u cjelini punine. Svakako da Pavao jo& ne upotrebljava o&tro teolosko razlikovanje raznih Jivotnih funkcija organizma. Njega je donio tek kasniji razvoj i mi8ijenje, kojim je razvoj vladao. Ovo je dovelo do toga, da se opazilo, da jedni darovi, kao dar apostolata, uéitelja i upra- vijaéa, spadaju na odréanje biti Crkve te joj se ne mogu oduzeti. Drugi pak darovi, kao dar proro&tva, stvaranja éudesa, jezika, radaju se iz preobilnosti krséanskog Zivota, te se moraju procije- niti kao znak i izraz nutarnjeg zivota, a ne kao nosioc. Temeljna misao, da Kristovo Tijelo jest i da mora biti organ- sko tijelo, da bivstveno slozno djeluje u mnotvu zadaéa, i da je ovo mnoSivo spojeno jednim Kristovim duhom u nutarnju cje- linu, ova misao jest prapaulinska, nasijedstvo i temeljni dio éila- vog krS¢anskog navjeS¢ivanja. U éemu je dakle poblize to rasélanjenje Kristovos Tijela, cjeline u punini, punine u cjelini? Prije svega treba kazali: bududl da je cjelina, zajednica, nosilac Isusovog duha, a ne pojedinac, te buduéi da je vidljivost te bivstvene cjeline u tom, to se ona vid vom pokazuje, dobiva vidljivi organizam Crkve radi svoje vidljivo- sti jedan princip cjeline, koji je posaden u tlo stvarnosti. U tom prin- cipu nadliéna cjelina sviju vjernika dolazi do svojeg vidljivog prika- za, te on tu cjelinu atiti, nosi i uzdrzava. Papa je kao stijena Crkve vidljiva pojava i stalno jamstvo za tu cjelinu. Stoga nam je odmah jasno: u papinstvu se najbolje izrazuje prvobitna forma Crkve i njeno osnovno odredenje kao jedinstvenog zivotnog susta- va. U papinstvu erkvena zajednica+tezi i dolazi do najbudnije svijesti o svojoj nuznoj cjelini. U papinstvu ona priznaje o samoj sebi, da je jedno Kraljevstvo, jedno Tijelo Kristovo na zemlji. Vjernik nikada ni ne dijeli papu od te cjeline kao neku veliéinu, recimo kao neku karizmati¢ku osobu, koja bi imala nadzemaliske punomodi poput Mojsije ili Iije, Kao vidljiva glava papa mu je vidljivo utjelovlienje crkvenog jedinstva, onaj realni princip, u kojem se uoblikuje nespaseno éovjeéanstvo kao ¢itava, slozna cjelina. U papi vjerniku postaje jedinstvo braée vidljivo. Posled prelazi preko svih ograda pojedinaca, preko granica zemalja i kultura, preko svih mora i pustinja. Citavo, veliko krééanstvo, njegovi nutarnji odnosi, njegovo veliko sveto jedinstvo ljubavi ukazuie se u papi vidljivo i kao ponosna stvarnost, koja éovjeka dize. Zato mu tu ljubav i poétivanje papinstva ne moze oduzeti nitedna zloraba papinske vlasti i nijedna Ijudska slabost nosioca tijare. Kad vjernik ljubi papinu ruku, on [jubi svu svoju bracu, 59koja su s njime u jedinstvu. Srce mu se Siri do srca Gitavog kriéan- stva, cjeline u punini. Isam papa uéi, djeluje, bori se, trpi samo u toj cjelini, Kako je on prema mudrom vodstvu Providnosti u isto vrijeme biskup rimske opéine, moze da izda naredbe i odluke, koje vrijede samo za rimsku opéinu, te zato imaju samo mjesno znaéenje. Ali kad on govori kao papa, kao Petrov nasljednik, govori on kao vidljivi nosilac i jamac cjeline bozanskim autoritetom, koji obvezuje sve vjernike na poslugnost. Onda govori iz slozne punine Kristovog Tijela, kao princip, u kojem je nadosobna cjelina Kristvog Tijela postala vidljiva stvarnost za prostorni i vremenski svijet. On dakle ne govori kao moéni vladar u smislu apsolutistiékog doba, nego kao glavar Crkve, u nutarnjem najzivliem snogaju prema crkvenoj zajednici. Zato on ne moze kao dellijska Pythia da izda vjerske odluke prema dosjetku razularenog migljenja ili mnijenja. Sto vise, kako Vatikanum istiée, on je strogo duzan u savjesti, da navijesta i tumadi Objavu, koja se nalazi u pisanoj i nepisanoj svijesti Crkve, u vjerskim izvorima sv. Pisma i vanbiblijske Predaje. S druge strane lezi u samoj biti Crkve kao nadosobne cje- line, a s time le2i i u biti papinstva, da se papa ne smije smatrati kao prost delegat, povjerenik Crkve, kao sluga, i navijestitelj javnog mnijenja u Crkvi. Ba’ zato ono »Mi« crkvene zajednice ne nastaje crkvenim udovima niti im zahvaljuje svoje bivovanje, nego je ono u Utjelovljenom nadosobna celina, jedan organizaci- joni princip, koji djeluje u sebi i iz sebe, ono je samostalna bitna forma; upravija papa, u kojem ovo »Mi« dobiva po volji Kristovoj vidljiv oblik, snagom vlastitog prava, apsoluino, ex esse, . j. on ni u kojem pogledu nije u svojoj djelatnosti vezan na ikoje djelo- vanje udova Kristovog Tijela, niti na pristanak skupnog episkopata niti pojedinih biskupa ili drugih vjernika. On nije samo »pastire kraj drugih pastira, on je mnogo vise pastir, kojemu su povjerene jedino ovce Mesije {isp. Mat. 21, 15 itd.). I on nije samo jedan kamen u zgradi, niti samo prvi kamen, nego je stijena (isp. Mat. 16, 18) prema kojoj sve drugo kamenje ima taj odnos, da ga ona_nosi, da je potpuno ovisno 0 njoj u ditavoj svojoj biti i djelovanju. Upra- vo momumentalnim naglaskom opisuje novi crkveni Zakonik {can. 218 § 1, 2) papinsku punomoé, koja je »neovisna od svakog ljud- skog autoritetac, koja neposredno obuhvata ne samo pojedine >Crkve«, nego i pojedine »pastire i vjernike« (suprema et plena potestas jurisdictionis in universam ecclesiam). Sto je papinstvo za cijelu Crkvu, to je analogno biskup za pojedinu opéinu, biskupiju. On prikazuje, objektivira njeno nutar- nje jedinstvo, vidljivu medusobnu Iubav vjernika, vidljivi medu- sobni odnos vjernika (Méhler). Tako razumijemo, zaito katolik ne poznaje éasnijeg imena na zemlji od pape i biskupa, i kad vremenima, u kojima je katoli¢ka svijest prozela citav zapadnjacki svijet, nijedna poéast, nijedan ukras nije bio predragocjen a da ne bi pristao papi i biskupu. To nije bilo niti je sada radi osobe pape 60ili biskupa — nitko ne razlikuje o&trije izmedu osobe i zvanja od katolika; —- to je namijenjeno i namjenjuje se njihovoj uzvisenoj zadaéi, da ostvare, prikadu i uzdrze jedinstvo Kristovog Tijela na zemlji. Tko je bio svjedok biskupske sveéane mise te se divio ogromnom éaru i sjaju, punini ceremonija, koje okruzuju osobu i djelovanje Pontifexa, taj samo napola govori istinu, kad u tom vidi odjek, ostatak bizantinskog i rimskog dvorskog ceremonijala. diva snaga, premoéna misao ovog sjaja jest zahvaina, prebujala radost vjernika nad njihovom Crkvom, nad njenom siinom cjelinon nad Ja bratske zajednice, koja je u biskupu postala osobna, nad Ja jednog Kristovog Tijela. Jedan Bog, jedna vjera, jedna ljubav, jedan jedini éovjek: To je svijetla misao, koja vodi do umjetnié- ko-religijoznog oblikovanja te produhovljuje cijeli crkveni sjaj. To je trazenje i nalazenje ljubivi, ljubavi do Krista i braée, koja su u Njemu sjedinjena u cjelinu. U svijetlu ove temeljne misli o papinstvu i biskupstvu rje- Savaju se sami od sebe prigovori, koje neki dizu u ime Kristove iznosti i bratske \jubavi protiv postanka crkvene vlasti. U cima, kojima je Isus rijeSio spor medu uéenicima, misle ne’. da je »najadi nutarnji argument« protiv primitka, da je papinstv> Kristova ustanova.” Isusovi su se uéenici rasrdili na molbu Zebe- dajida, da ovi jednom sjede s desne is lijeve Gospodinove. Tada ih pozove Isus te im rege: »Znate, da oni koji se smatraju za vladare narodne, gospoduju nad njima i prvaci njihovi da ih tlaée. Ne smije tako da bude medu vama. Nego koji hoe da bude velik medu vama, neka bude vaé sluga, i koji hoée prvi da bude medu vama, neka bude sluga svima. Jer i Sin Sovjedji nije dogao, da mu sluze, nego da sluzi i dade zivot Svoj u otkup za mnoge.« (Mark. 10, 42 itd) Isus ovdje odbija od Svojih udenika bezobzirno gospodstvo, nasilje, kako su ga vréili savremeni vlastodrici, osobito helenis- titki knezovi. Ne nasilno vladanje, nego sluzenje neka je oznaka Isusovog uéenika. U Bodjem kraljevstvu ne »igra se gospodara« nili »se osjeéa nedgija moé«, nego vlada ljubezno sluzenje, sluz Tjubav. Veé gole rijeci oznaéuju, da Gospodin nije htio da osu svaku vlast i moé, nego samo onu vlast, kojoj je bit korist i nasilic Jo& o€itije istiée ovaj smisao Isusovih rijeéi evandelista Luka. Koji ovako saopéuje (22, 24 itd): »Najveci medu vama neka bude najmanji, i poglavar kao sluga«. Prema tome Krist upravo pretpo- stavija, da u opéini udenika ima »najveéih« i »poglavara«. Zahtjev bratske poniznosli i \jubavi ne upravija se protiv hijerarhije, nego protiv njenog sebitnog izrabljivanja. Kako bi se onda i mogao Krist prikazati kao uzor slugeée bratske ljubavi, kad se istom zgodom sveéano oznaéuje kao »Sin Govjegji«, tj. kao Gospodin buduénosti, kao vlastodrzac, Kao Sto Isusova bratska ljubav ni naj- manje ne iskljucuje Njegovu visoku éast kao Sina Covjegjega, isto se tako ne moze Njegova zapovijed poniznosti i ubavi upravit! SF, Heiler, isto str, 40. 61protiv svake poglavarske vlasti. Znacilo bi dakle iskriviti Isusovu misao, kad bi se crkvena dogma o bezuvjetnoj supremaciji pape dovela u nutarnju nopomirljivu suprotnost sa Isusovom rijedi o poniznosti i bratskoj ljubavi. Protivno je istina. Ba’ u ispravno shvacenoj ideji papinstva i biskupstva dobiva ova rijeé svoje sjajno ispunjenje. Jer po tome nije papinsko zvanje —- promatrano iz nadnaravne bitnosti Crkve — nista drugo nego osobna ljubav, vidljivo jedinstvo ljubavi Kristovog Tijela na zemlji. Njegova je bit bag protivno od svakog nasilnog gospodstva, ono nije iz sebié- nosti, nego ljubavlju rodeno. Papinstvo i biskupstvo je bozanska punomoé, ali punomoé u sluzbi ubavi. Istina je, da ponekad papina opomena otro i snazno odjekuje katoliékom svijesti. Kao da Pavao viée: »Zar da sa Sibom dodem k vamal« (isp. 1. Kor. 4, 21), a po- nekad ori njegovo izopéenje >u istom glasu i jeziku« (Heiler) kroz svijet kao nekad izopéenje sv. Pavla, kad je neéudorednog Korin- éanina izbacio iz crkvene zajednice. Ali i ta \jubav srdzbe i kazne ostaje ljubav, ljubav k bratskoj zajednici. U toliko ima papa primat Ijubavi. I nema crkvene vlasti, koja bi se smjela drugadije ispolji- ti nego li u sluzeéoj ljubavi. Jao Pontifexu, koji bi svoju prednost u ljubavi zlorabio na ligne ciljeve, na_zadovoljenje lignog gospod- stva ili gramzivosti ili drugih strasti. On bi se ogrijesio o Kristovo Tijelo, on bi Ginio nasilje Isusu. On bi spadao pod sud kao nijedno drugo udo Kristovog Tijela. Kako Ge mu straino odzvanjati Gospo- dinova rijeé na sudnjem danu, kad ga zapita Uskrsnuli: »Petre, Yubid li Mene, ljubis li Me vise nego ovi?« To je velika sveta prednost njegovog zvanja, da ljubi Krista i Niegovo Tijelo vise nego drugi, da ostvari poéasni naslov, koji je Gréur Veliki pridrzao papi: da bude »Sluga slugu Bogjih!< Papa Pijo XT .veli u svojoj prvoj okruznici Arcanum Dei, da »poglavari nist nigta drvgo nego sluge javnog dobra, sluge slugu Bozjih, prije svega slabih i potreb- nih, po Gospodinovom primjeru.«* Zvaff@Me papino bitno sluzba zaiednici, ljubavi, preda- nosti. I gdje nema zvanja, gdje ne dolazi u obzir biskup i papa nego lignost, ondje nema u Crkvi stepeni vlasti, ondje vrijedi Isu- sova rijeé: »Svi ste braéa!« (Mat. 23, 8). U istoj okruznici pana istige snaino: »Samo u tom carstvu ima prava jednakost prava, tu kojoj smo svi snabdjeveni istom velicinom, istim plemstvom, oplemenjeni istom dragocjenom Kristovom Krvi.« U Kristovom kralievstvu ima samo jedno plemstvo, plemstvo due. Nosilac tro- struke krune nema prednosti da bude stijena za sebe, nego za svoju braéu. Za samog sebe nema on ni veéa krééanska prava manje kriéanske dugnosti od najsiromagnijeg prosiaka na_ulici. 1 on, on prife svega, treba Bozjeg milosrda i molitve svoje braée. 1 kad ga savjest kori, mora se i on pokoriti sudu svog ispovjedni- ka, pa nek je to i najprostiji kapucinski redovnik, I kad bi poput * $ osobitom Sjubaviju_opisuje Augustin crkveno zvanje kao dijakoniju liubavi. Isp. m. o. ¢. Faust. 22, 56: praesunt, non ut praesint, sed ut prosint; c. ep. Parm. 3,3, 16: sic praeest fratribus, ut eorum servum se esse meminerit, 62Zebedejevih sinova uzviknuo Isusu: »Gospodine, daj da uTvojoj slavi sjedim s desne ili lijeve Tvoje«, tada bi i njemu njegov duhov- ni voda odgovorio: »Ne 2naé, to molié. Moze’ li da pijes éa3u, koju Isus pije?« Crkvena povijest dokazuje svakom nepristranom, ako su mnogi nosioci tijare ozbiljno shvaéali svoje ligne dugnosti, kako uzvi8enost njihovog zvanja nije ugudila duh poniznosti, lju- bavi i predanosti, nego ga preobrazila do najdublje poboznosti. istina je da su neki pape, osobito 10. stoljeéa i doba renesanse, platili svoj Zalostan tribut Ijudskom elementu. Ali njihov broj bli- jedi pred sjainom éetom svetaca i muéenika, koju je veé rimska stolica poklonila Crkvi. Sto je evangelicki teolog Walter Kéhler” napisao o papi Piju X., to vrijedi bitno o vedini rimskih papa: »Nije imao oka za ono, Sto se danas nazivlje dréavna vlast u modernom drustvenom uredaju. On je bio svecenik, koji je visoko uzdignuo Hostiju, ne obaziruéi se ni lijevo ni desno, te je htio da pronese svog Spasitelja kroz svijet.< Papinstvo u svojoj ideji i bitnosti jest: nositi Spasitelja kroz svijet, predati se u sluzbu zajednice. Tako je unigtena u temelju svaka sebiénost, nasilno gospod- stvo, privilegirano pravo u Crkvi. U toliko je ona ispunjenje naj- ponosnijeg sna demokratitke jednakosti. Jedinstvo i bratska ljubav sagradila si ovdje kuéu, kucu, u kojoj — kako Ciprijan veli, a Augustin ponavlja {de bapt. s. Don. 7, 49) ~~ samo oni stanuju, koji su jednog srea i jednog duha. Duh Uéitelja provejava prosto- rijama, onaj duh, koji nam je dao svijetlu rijeé: »Samo je Jedan vas Uéitelj, a vi ste svi braéa«. Karl Adam KNJIZEVNOST Maximilicnis Rast S. J., Theologia naturalis in usum scholarum. Insti- tutiones Philosophiae Scholasticae, Pars VI. 8°, XIV + 245, Herder, Freiburg i, B, 1939, Cijena bros. RM 3,20, uvezano 4, 20, Kako smo veé javili (Zivot 1938, 444], profesori filozofskoga_ fakulleta u Pullachu kod Miinchena zapoéeli su izdavati lerderovoj nakladi novu zbirku Skolskih priruénika za predavanja u filozofiji, i to na latinskom jezi i kvenim propisima latinski nastavni jezik u sistematskoj filozo i profeseri izdaju u istoj nakladi zbirku prikaza filozofije na njemaékom jezika za Sire, ne samo skolske krugove. Nova se zbirka odlikuje svestranim dodirom sa suvremenim problemima i poznavanjem najnovije filozofijske litera- ture. Ovo vrijedi i za Rastovu Theologian naturalis«, Uza sve to ovi su pri- ruénici — !atinski — zadrdali strogu skolastignu metodu i forma. Nakon kratkog uvoda si neki problem postavlja se teza, protumaéi se smisao raznih termina, navode sv razna rjesenja ili sentence, postavliaiu se dokazi, slijede korolariji i skoliji, zakljuéuje se tiesavanjem poteskoéa. Dakle klasiéni Skolski naéin, Zato je takav priruénik plod, pa i vrelo jasnoée. Po sebi se razun da je nauka potpunoma sigurna, makar ne bila iskljucena moguénost razligitoga misljenja, dapaée ogtrit opreka izmedu raznih skola. Osobito u teodiceji imade takvih 1 Krééanski svijet, 1914, str. 913, 63