UDK 232:2313 ‘Struéni élanak Primljeno 11/01. Pneumatologka kristologija Veronika GASPAR Sazetak Da bi obnovila samu sebe i da bi zadovoljila velika ogekivanja svoga vremena, veoma je vaino razvijanje pneumatoloski motivirane kristologije u smjeru trinitar- nog posredovanja. Pneumatoloska kristologija moze najbolje posrednicki pomiriti jedinstvenost Isusa Krista i njezino spasenjsko univerzalno znagenje. Ona polazi od cinjenice da se osoba i djelo Isusa Krista ne mogu rastaviti i da Boje samo- priopéavanje u povijesti spasenja ima svoj razvojni put. Isus nije samo nositelj Du- ha Svetoga, on jei utjelovijen djelovanjem Duha, Postao je covjekom da bismo mi mogli postati Bozjom decom. Isus nam dariva svoga Duha koji mote i u nama Tjudima ostvariti ono sto je ostvario u Isusovor éovjestvu. Rijec je o jednoj eko- nomiji spasenja Jednoga i Trojedinoga Boga, ostvarenoj u otajstvu utjelovijenja, smerti i uskrsnuéa Bozjega Sina, uz suradnju Duha Svetoga, i u svojoj spasenjskoj viijednosti provirenoj na cijelo Covjecanstvo i svemir. Spasenje je po Isusu Kristu posredovano sudionistvo u Bogjem Zivotu u Duhu Svetomu. 1. Aktualnost i kontekst pneumatoloske kristologije Razvijajuci teologiju u znaku povijesti spasenja u posljednjim desetljecima, opaza se nastojanje da se kristologija i soteriologija opet jase medusobno povezZu. Ovoj teZnji prema uZoj isprepletenosti kristologije i soteriologije pridonosi i po- treba dubljeg posredovanja dogmatsko-spekulativne i spiritualne kristologije. Razmisljanje o Isusu Kristu izbjeci e dojam puste spekulacije samo ako je évrsto ukorijenjeno u vjeri, molitvi i Zivijenom nasljedovanju, te s druge strane ako moze obrazloditi kr8¢ansku etiku i duhovnost.! »Spiritualna kristologija je pneumatolos- ka kristologija u ostvarenju. KristoloSka refleksija koja izvire iz duhovnog iskustva razmisljat 6e dublje i na pojmovnoj razini o boZanskom Duhu, jedinstvu izmedu Oca i Sina. Zato ne zaéuduje da s ponovnim otkriéem duhovne dimenzije kristo- logije zapotinje i okretanje pneumatskoj kristologiji.«2 Usredotogena na ekonomiju spasenja, kristologija se nakon Drugog vatikan- skog sabora vie ne zanima prvenstveno za shva¢anje otajstva u sebi, ve¢ za otaj- 1 Usp. RATZINGER, J., Schauen auf den Durchbohrten, Versuch zu einer spivituellen Christologie, Einsiedeln, 1984. 2 KASPER, W., Jsus Krist, Split, CuS, 1995., XX, 105V. Gaspar: Pneumatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 stvo spasenja sto se ostvaruje u povijesti Govjetanstva, polazeci od biblijske datosti i slijedeci povijesni tijek ostvarenja otajstva spasenja u svim razdobljima erkvene tradicije, da bi, otvorena za probleme svoga vremena, mogla primjereno Ijudima danaSnjice prenijeti BoZji odgovor na Covjekovo trazenje istine i smisla3 U otajstvu Isusa Krista, utjelovijenog Sina Bozjega, na jedinstven, neponovijiv inenadmaviy naéin objavijena je punina boZanske istine o Bogu i éovjeku. Univer- zalna i spasenjska volja Jednoga i Trojedinoga Boga objavijuje se i ostvaruje je- danput zauvijek u misteriju utjelovijenja, smrti i uskrsnuda Sina Bozjega, Isusa Krista. »Rijeé BoZja po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao sa~ vr8en éovjek sve spasi i u sebi sve obnoviti. Gospodin je cilj Ijudske povijesti, toka prema kojoj smjeraju Zelje povijesti i civilizacije, sredi8te Ijudskoga roda, radost svih srdaca i punina njihovih teznji. Njega je Otac uskrisio od mrtvih, wzvisio i po- sadio 0 svoju desnu postavivsi ga sucem Zivim i mrtvima.«* Upravo ta jedinstvena Kristova posebnost daje mu posvemainje i sveopée znaéenje cime je, ostajudi u povijesti, sredi8te i svrha te iste povijesti. Stoga Isus Krist ima jedinstveno i jedin- cato, samo njemu svojstveno, jedino, univerzalno i apsolutno znaéenje i vrijednost za ljudski rod i njegovu povijest. Drugi vatikanski koncil, izlazuéi Oéev plan spasenja prema cijelom éovjeéan- stvu, ukazao je na tijesnu povezanost Kristova otajstva i otajstva Duha ve¢ od sa- mih poéetaka.5 U Novom je zavjetu otajstvo Isusa, utjelovijene Rijeci, prostor na- zoénosti Duha Svetoga i potélo njegova izlijevanja na éovjeganstvo ne samo u me- sijanskim vremenima (usp. Dj 2, 32-36; Iv 7, 39; 20, 22; 1 Kor 15, 45) veé iu vre- menima koja prethode njegovu ulasku u povijest (usp. 1 Kor 10, 4; 1 Pt 1, 10-12). Rijed je o ekonomiji spasenja Jednoga i Trojedinoga Boga, ostvarenoj u otajstvu utjelovijenja, smrti i uskrsnuéa BoZjega Sina, uz suradnju Duha Svetoga, iu svojoj spasenjskoj vrijednosti progirenoj na cijelo govjeéanstvo i svemir. Spasenje je po Isusu Kristu posredovano sudioni8tvo u Bozjem Zivotu u Duhu Svetomu. »Ljudi zato u Zajednistvo s Bogom mogu uéi samo po Kristu, pod djelovanjem Duha Sve- toga«.® Sin Bodji je postao Zovjekom da bismo mi mogli postati Bozjom djecom. Isus nam dariva svoga Duha koji moze iu nama Ijudima ostvariti ono Sto je ostva- rio u Isusovom Sovjestvu — sinovstvo Bodje.7 3. Sesbotié istic da teolosko raspravijanje o pitanjima kristologije valja gledati u kontekstu pokon- cilske obnove, Na Drugom vatikanskom saboru Crkva je dosla do obnovijenog svaéanja same se- be. Istodobno se u Pastoralnoj konstituciji Crkva u suvremenom svijetu otvorila na novi nagin da- naSnjem svijetu. Stoga je razumljivo da su neposredno nakon Sabora bila na prvom mjestu pitanja ckleziologije, te odnosa Crkve i drustva, Velo brzo se ipak pokazalo da pokoneilska obnova i otva- ranje nuzno zahtijevaju produbljeno promiljanje temelja Crkve, Upravo ta potreba objainjava po- jaéani zaokret prema kristologij jer Crkva ima u Isusu Kristu svoj temelj isvoje mjerilo. Usp. SE- SBOUE, B., Une problématique nouvelle, u Etudes (aot-setembre) 1975., 277. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gadivun et Spes, 45, Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gadivun et Spes, 22. IVAN PAVAO II, Redemptoris missio, 29. Usp. CONGAR, Y., Credo nello Spirito Santo, Brescia, Queriniana, 1998,, 604-612. Zanimanje za codnos Isusa Krista i Duha Svetoga potaknula je i pojava tzv. karizmatskih pokreta u Crkvi, od se- damdesetih godina naovamo. Drugi vatikanski sabor tumatio je te dogadaje kao proroéke i kao poéetak »nove epohe« u kojoj mnogi »dolaze do Zivijeg iskustva Boga« (usp. Gadium et Spes, 11), Baus 106Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 1: Pnewmatolaska kristologija »Kao Sto je Isus Krist s jedne strane cilj i najvisa totka novostvorene sadainjosti i djelotvornosti Duha Bogjega, tako je s druge strane on i polazi8te za poslanje Duha. Duh je u Kristu takore¢i konaéno postigao svoj cilj, novo stvorenje. Njegova daljnja zadaéa sastoji se sada u tome da svu ostalu stvarnost integrira u zbiljnost Isusa Krista, odnosno da zbiljnost Isusa Krista uéini sveop¢om. (...) Tako je Duh posrednik i snaga, u Kojoj je Isus Krist nama dostupan i u kojoj ga dozivijavamo kao novog Gospodara svijeta. Duh je djelotvorna prisutnost uzvisenoga Gospodi- nau Crkvi, u pojedinom vjerniku i u svijetu. (...) Duh je naime snaga eshatoloski novoga. Njegova je zadaéa stoga uvijek iznova uprisutnjivati Isusa Krista u njego- voj novosti. On je stoga i Duh proro8tva, éija je zadaca navije8tati buduée (Iv 16, 14); On je zalog tek u buduénosti oéite slave (Rim 8, 23; Ef 1, 14)«.8 Ovdije je rijeé o najstarijoj kristolo’koj shemi u svjedoéanstvu novozayjetnih spisa. I rana patristiéka teologija polazit ée od ove novozavjetne, pneumatoloski odredene kristologije, nastavjajuéi je razvijati u soterioloskom smislu.? Premda je Pneuma-sarx-kristologija najstarija novozayjetna kristologija, ona je veé priligno rano bila nejasna. Mogla se lako adopcionistitki pogresno tumatiti. Naime, mogla je pobuditi krivi dojam da je Duh djelovao, odnosno prebivao u Kristu samo kao u jednom, milo8¢u posebno obdarenom ovjeku i tako ga uéinio Sinom Bo%jim. Osim toga, nejasnoti je pridonio i pojam pneuma koji u tadaSnjoj stoitkoj filozofiji nije iskljuéivao materijalnost. Stoga, ¢im je kr8anstvo do8lo u dodir s migljenjem tog vremena, morao sc ovaj pojam pokazati neprikladnim da oznaci Isusov bo¥anski bitak na nepomucen naégin. Od vece pomoéi negoli sama Pneuma-sarx-shema pokazao se jedan, veé u Pismu oblikovani, premda kasnije isto tako nejasni model: Logos-sarx-shema. Kristologija Duha stavija naglasak na uzvigenje kao vrhunac prisutnosti Duha Svetoga u Isusu (uzlazna kristologija). Totka polazi8ta je Isusovo Covjestvo. Logos Inistologija stavlja naglasak na utjelovijenje, dakle na preegzistenciju i Isusovo bo- Zanstvo (silazna kristologija). O njemu se najprije kaze da je od vjetnosti kod Oca; ali iza toga slijedi neéuvena tvrdnja da on postaje »tijelo«. Sam Logos ostaje sub- jekt tog dogadanja io njemu se tvrdi da je istovremeno bozanski i Ijudski. Tako su postavljene sve premise za kasniju kristologiju, a Iv 1, 141 postao je s pravom bi- blijsko-teoloska totka polazista kasnijeg povijesno-dogmatskog razvoja u kristo- logiji. 8 KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995, 316-317. 9 Dogmatska konstitucija o bo¥anskoj objavi isti¢e vaznost Svetoga pisma za teolosko promisljanje: »Sveta teologija ima svoje uporiste u pisanoj rijeti Bozjoj koja joj je—zajedno sa Svetom predajom —trajan temelj... [pa] zato i treba da prouavanje svetib stranica bude kao dua svete teologije« (DV 24), Usp. BORDONI, Marcello, La cristologia nel! orizzonte dello Spirito, Brescia, Querinia- na, 1995., 210-218; 234-237; 259-266; CANTALAMESSA, R., Incarnatus de Spiritu Sancto ex Maria Vergine, Cristologia e pneumatologia nel simbolo Costantinopolitano ¢ nella patristica, w Credo in Spiritum Sanctum, 1, Roma 1982, 101-125; LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo: mistero e pre- senza, Brescia, Dehoniana, 1987., 203-217; LADARIA, F. L., Il Dio vivo e vero. Il mistero della Tri- nita, Roma, Piemme, 1999., 77-82; SIMONETI, M., Note di cristologia pneumatologica, u Augu- stinianum, 12 (1972), 210-232. 10. »I Rijeé (logos) je Tijelom (sarx) postala« (Iv 1, 14) 11. Kristologija utjelovijenja osvjetljavala je ontolo&ki identitet Isusa kao bozanske osobe koja je u do- gadaju utjelovijenja postala Tijelo. Premda je to neosporna istina vjera, usredotodivanje oko ovog 107V. GaSpar: Pacumutoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 Ponovno zanimanje za pneumatolosku perspektivu u kristologiji nakon Dru- g0g vatikanskog sabora mote se zamijetiti kako u suvremenoj katoli¢koj teologiji tako i u protestanskoj i pravoslaynoj teologiji. Tomu pridonosi i zamah biblijskog, patristi¢kog, liturgijskog, ekumenskog i karizmatskog pokreta koji vodi k ponov- nom otkrivanju komunitarnog vida krS¢anstva te povijesno-spasenjskog znaéenja objave. Drugi vatikanski sabor ukazao je na nuZnost novog produbliivanja nauka o Du- hu Svetomu kao &to je i Pavao VI. izrijekom rekao: »Kristologiju, a napose ekle- ziologiju Koncila treba da slijedi novo prouéavanje i novo stovanje Duha Svetoga, Sto ¢e svakako upotpuniti nauk Koncila.«!? | medunarodna teoloska komisija u svojoj je kristolo8koj izjavi snazno istaknula potrebu da prisutnost Duha Svetoga u danagnjoj kristologiji postane eksplicitna i svjesna.!5 Novi zavjet svjedodi da bez Duha Svetoga nema govora o Isusu Kristu jer Isus je Krist, to jest Mesija. »>Kao Krist, Isus je Duhom Svetim pomazani.«!+ Zanimanju za pneumatolosku dimenziju dogadaja Isusa Krista pridonosi i &i- njenica da se Crkva otvorila medureligijskom dijalogu, a u razgovoru s nekrS¢an- skim religijama kristologiji pripada upravo kljuéna uloga, buduéi da se ovdje jed- nako radio identitetu kao io univerzalnosti kri¢anskoga. Problem nastaje u praksi dijaloga i ekumenizma izmedu kr&¢anske vjere i drugih religijskih tradicija; kada treba svjedoéiti i drugima navijestiti krSéansku vjeru o jedincatosti i spasiteljskoj univerzalnosti misterija Isusa Krista u svijetu pluralizma religija. Pri rjeSavanju ovoga problema pojavijuju se neka pogregna i dvoznatna tumavenja koja nisu u skladu sa svjedotanstvom Svetoga pisma, tradicije Crkve i crkvenog utiteljstva.!5 U nekim od suvremenih teoloskih razmi8ljanja pristupa se Isusu iz Nazareta tako da ga se promatra kao pojedinaéni, konaéni, povijesni lik koji objavijuje bo- Zanstvo ne na iskljuéiv nego komplementaran naéin s drugim objaviteljskim i spa- siteljskim likovima. Beskonaéni, apsolutni, konaéni misterij Boga o€itovao bi se tako ovjeanstvu na mnogo naéina i u mnogim historijskim likovima: Isus iz Na- zareta bi bio jedan od njih. Jo8 konkretnije, za neke bi Isus bio jedno od mnogih shvaéanja Isusa vodilo je do iskljuéenja ostalih biblijskih dimenzija punoga znaéenja Isusove osobe kao Bogje objave. U konatnici, zanemarivanje pneumatoloske dimenzije dogadaja Isusa Krista u korist ontolotke kristologije vodilo je do jedne apstraktne, individualne, partikulamne i nepovijesne kristologije. Klasiéna kalcedonska definicija toliko je usredotogena na Isusovo »biti« da je njegova konkretna povijest jedva dotaknuta. Dok je kristologija Duha izloZena opasnosti adopcionizma, Logos kristologija izlozena je opasnosti zanemarivanja Isusovog éovjedtva, Usp. O"DONNEL, J., A mistero della Trinita, Roma, Piemme, 1993., 83; LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo: mistero e pre~ senza, Brescia, Dehoniana, 1987, 219. 12 PAPA PAVAO VI, Nagovor na generalnoj audijenciji 6. lipnja 1973., u Jnsegnamenti di Paolo VI, 11(1973), 477. 13 Bez pneumatologije nema plodne kristologije, ani obratno. Usp. CONGAR, Y., La Parola e il Sof- fio, Brescia, Queriniana, 1985., 10.3 LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo; mistero e presenza, Brescia, Dehoniana, 1987., 147; SCHNEIDER, A., Tendencije i problematika suvremene kristologije, u Bogoslovska smotra, 54, Zagreb, KS, 1984., 312. 14 KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995., 312-313. 15. Usp. KONGREGACIIA ZA NAUK VJERE, Dominus Jesus, 9-12, 16 Usp. DUPUIS, J, Introduzione alla cristologia, Casale Monferrato (AL), 1993., 245, 108Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 V. Gaspar: Pneumatoloika kristologija lica koje je Logos uzeo u tijeku vremena da komunicira s Zovjetanstvom na spa- siteljski nagin. Nadalje, da bi se opravdala univerzalnost kr8¢anskog spasenja takoder kao éi- njenica religijskog pluralizma, iznosi se da postoji ckonomija vjetne Rijedi koja je valjana i izvan Crkve i bez odnosa s njom, kao dodatak ekonomiji utjelovljene Ri- jedi. Prva ckonomija spasenja bila bi veée univerzalne vrijednosti negoli druga ko- ja je ograniéena na krséane, iako bi Bodja prisutnost bila punija u drugoj. Ima ta- koder onih koji iznose hipotezu o ekonomiji Duha Svetoga s univerzalnijom Siri- nom od one Utjelovijene Rijeti, razapete i uskrsnule. Ovaj je stav takoder protivan katolitkoj vjeri koja, naprotiv, promatra spasite- ljsku inkarnaciju Rijeéi kao jedan trinitarni dogadaj. U Novom zavjetu misterij Isusa Krista, Utjelovijene Rijeci, odreduje mjesto prisutnosti Duha Svetoga kao i naéelo izlijevanja Duha na Govjetanstvo, ne samo u mesijanskim vremenima, nego i prije njegova dolaska u povijest. Djelovanje Duha nije izvan djelovanja Krista ili paralelno njemu. Postoji samo jedna spasiteljska ekonomija Jednoga i Trojedino- ga Boga, ostvarena u misteriju utjelovijenja, smrti i uskrsnuéa Sina BoZjega, ak- tualizirana sudjelovanjem Duha Svetoga i progirena spasiteljski na sve éovjecan- stvo i cijeli svemir. Stoga nitko ne moée u¢i u zajedni8tvo s Bogom osim po Kristu, djelovanjem Duha Svetoga.'6 Walter Kasper, Marcello Bordoni kao i mnogi drugi teolozi istitu da pneuma toloski odredena kristologija moze, naime, najbolje posrednitki pomiriti jedi stvenost Isusa Krista i njezino spasiteljsko univerzalno znavenje jer pneumatolo- gija stavlja kristologiju u odredeni univerzalni obzor.!7 Pitanje posrednigtva izmedu Boga i Ijudi, izmedu boZanskog i ljudskog, teme- Iino je pitanje spasenja svakog vjerskog iskustva. Beskonaéni razmak izmedu Boga i Sovjeka, izmedu Stvoritelja i stvora, éije je posredovanje naznageno u osobi Sov- jeka kao i pitanje i nada, Sovjek ne moze sam od sebe preskotiti. Ovo posredova- nje po samoj naravi stvari ne moze izvesti Covjek nego samo Bog. Posredovanje Boga i Sovjeka u Isusu Kristu moze se teoloski shvatiti samo kao dogadanje »u Duhu Svetomu«, a to nas vodi prema pneumatologki usmjerenoj kristologiji. »U Duhu prema vani prodire najnutarnjija bit Boga, njegova sloboda u ljubavi. U nje- mu, kao slobodi u ljubavi, Bog ima istovremeno moguénost da stvara stvorenje i da ga ukljudi u svoju ljubav, uz ofuvanje njegove stvorene samostojnosti. Duh je dakle istovremeno transcendentalno-teolosko omoguéenje slobodnog Bozjeg sa- mopriopéavanja u povijesti. U njemu Bog moze svoju slobodu u ljubavi na povij sni natin ne samo objaviti, nego i ostvariti. Duh kao posredovanje izmedu Oca i Sina, istovremeno je posredovanje Boga u povijesti.«!8 Duh kao poosobljena sve- za slobode u Ijubavi izmedu Oca i Sina jest medij s pomoéu kojega Otac Salje Sina u slobodi i iz diste milosti te u kojemu on u Isusu nalazi ljudskoga partnera; u ko- jemu i po kojemu Sin na povijesni nadin poslusno izvrSava O&evo poslanje. Isus je 17 Usp. MADONIA, N., W. Kasper e M. Bordoni: per una cristologia pneumatologica, u Gesit Cristo eunicita della mediazione, Crociata M. (ur.), Roma, 2000., Paoline, 227-240. 18 KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995,, 308, 109V. Gagpar: Pneumatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 u osobi ujedno Bozje obraéanje Zovjeku i odgovor ovjeka. U Isusu susrecemo novu moguénost i zbiljnost Zovjestva: CovjeStvo za Boga iza drugoga. Prema svjedoganstvu Svetog pisma cjelokupna povijest i sudbina Isusa Krista dogadaju se »u Dubu Svetomu«. Pismo vidi Duha na djelu u svim stadijima Isuso- ve povijesti: Isus je zaéet od Duha; kod krstenja on po Duhu biva postavljenim u svoju mesijansku sluzbu; on djeluje u snazi Duha; na krizu se u Duhu Svetomu prinosi Ocu kao Zrtva; uskri8en snagom Duha, on sam postaje »¥ivotvorni Duh« (1 Kor 15, 45). »Duh je takoreéi medij, u kojemu Bog milosno djeluje u Isusu Kri- stu i preko Isusa Krista, te u kojem je Isus Krist, po slobodnoj postusnosti uosob- Hjeni odgovor.«!9 Buduéi da je Isus pomazan Duhom, on je Krist, tj, Pomazanik; jo8 vise u Duhu je Isus Sin Bogji. Takvo stvarno stanje Luka formulira neobitno precizno: buduéi da je Isus na jedinstven natin stvoren snagom Duha, zvat ée se Sinom Bogjim (usp. Lk 1, 35). Stoga i pokoncilsko teolo8ko promisljanje o prisutnosti i ulozi Duha Svetoga u dogadaju Isusa Krista od njegovog utjelovljenja do smrti i uskrsnuéa polazi od no- vozayjetnog svjedotanstva,Isus nije samo nostelj nego i stvorenje Duha Sveto- ga. 2. Novozavjetno utemeljenje pneumatoloske perspektive u kristologiji* Promatrajuéi odnos Isusa Krista i Duha Svetoga u Novom zavjetu, susrecemo dvije perspektive. Kod sinoptika Isus je prikazan kao nositelj Duha, kao onaj koji djeluje u snazi Duha. Kod Pavlai Ivana Isus je onaj koji nam dariva Duha Svetoga. Rijeé je o dvije komplementarne perspektive koje su prikazane u dvjema skupina- ma tekstova. Prvi niz tekstova koji dominira u sinoptiékoj kristologiji, prizivajuéi nam u svi- jest starozayjetno poimanje Bozjega Duha — iako ne iskljuéivo, prikazuje nam ‘odnos zemaljskog Isusa i Duha Svetoga koji je viastit kristologiji Duha. U njoj se djelo Duha, u svojoj stvoriteljskoj i obnoviteljskoj moéi stvaranja, na prorockoj karizmatskoj liniji, koncentrirano pokazuje na poseban naéin u Isusu. Pri tome se istiée da je Isus razli¢it od drugih nositelja Duha i stupnjem i kvalitetom; on je od Duha ne samo zahvaéen nego od Duha zaéet i stvoren (usp. Mt 1, 18. 20; Lk 1, 35). Kod kr8tenja u Jordanu pomazan je Duhom (Mk 1, 10), a citavo njegovo djelova- 19 KASPER, W., sus Krist, Split, CuS, 1995, 309. 20 Usp. O'DONNELL, J, /Lmistero della Trinita, Roma, Piemme, 1993., 82-86. 21 Usp. BORDONI, M., Cristologia nell’orizonte dello Spirito, Brescia, Queriniana, 1995, 201-205; KASPER, W.. Cristo-Spirito-chiesa, u L ‘esperienza dello Spirito, P. Brand (ur.), Brescia, 1974, 70 75; ROSATO, Ph., Spirit Christology: Ambiguity and Promise, u Theological Studies, 38, Wod- stoch: Md, 1977., 423-449; LADARIA, L. F., Cristologia del Logos y Cristologia del Espritu, u Gregorianum 61, Roma: Gregoriana, 1980., 353. 360; LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo: mistero ¢ presenza, Brescia, Dehoniana, 1987., 217-224; SCHOONENBERG, P. J, A. M., Spirit Christology and Logos Cristology, u Bijdragen. Tijdschrift voor philospphie en theologie 38, 1977., 350-375. 110Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 V. Gaipar: Pneumatoloika kristologija nje uznaku je Duha (Lk 4, 14. 18; 5, 17, 6, 19; 10, 21 idr.). Duh ne samo da potiva na njemu (Lk 4, 18) nego ga on i tjera (Mk 1, 12). Njegova éudesna djela kao an- ticipacija novog stvaranja su djelovanja Duha koji u njemu Zivi (Mt 12, 18. 21. 28; LK 5, 17; 6, 19). »U Duhus predaje sam sebe na krizu Ocu (Heb 9, 14); snagom Duha uskrsnuo je od mrtvih (Tim 1, 4, 8, 11, 1 Tim 3, 16) i postaje Zivim Duhom (1 Kor 15, 45). Kristologija Duha povezuje utjelovijenje sa stvaranjem, dogadaj Isusa Krista s povijeséu svijeta, dajuci mu univerzalno znaéenje. U ovoj kristologiji Duh Sveti se pokazuje kao onaj koji ima odredenu prednost s obzirom na Isusa kao nositelja Duha. Uzeto jednostrano, ovo novozavjetno svjedogéanstvo moze voditi stavljanju kristologije u funkciju pneumatologije: u njoj bi Isus bio u sluzbi Duha kao stari starozavjetni karizmatici. Time bi bila dovedena u pitanje jedinstvenost Isusa Kri- sta buduéi da se on reducira na jednog od mnogih povijesnih nositelja univerzal- nog Bozjeg Duha, a Duh kao bozanska stvarateljska moé pokazuje se kao Isusov prethodnik.22 Kao bitnu komplementarnu nadopunu prvog niza tekstova nuZno je uzeti u obzir i vaznost »druge skupine tekstova«, u kojima je Duh Sveti promatran i shva- ¢en polazeéi od Isusa Krista buduéi je od njega darovan. Zato Duh nosi kristolo’ka obiljezja: on je Duh Kristoy (Rim 8, 9; Fil 1, 19), Duh Sina (Gal 4, 6), Duh istine (Iv 14, 17; 16, 13). Isam Gospodin je Duh (2 Kor 3, 17). Po Duhu smo »u Kristu« i »Tijelo Kristovo« (1 Kor 12, 13), Zadaéa je Duha podsje¢ati uéenika na rijeé ina djelo Isusa Krista i diniti ga prisutnim (Iv 14, 26; 16, 23). Po Duhu se preobraZava- mo u sliku Kristovu (2 Kor 3, 18). Gdje je Duh Sveti, ondje je sloboda (2 Kor 3, 17). Duh Sveti ozivijuje (2 Kor 3, 6), on ispunja ditav svemir GeZnjom za Isusom Kristom (Rim 8, 19-28). Duh Sveti je obeéanje i zalog buduée slave (Ef 1, 14; 2 Kor 1, 22). Vazno je napomenuti da i u ovim novozavjetnim svjedoéanstvima, kako u Pa- viovim tako i u Ivanovim, unatoé tomu Sto nosi kristoloska obiljezja, Duh Sveti jednako tako ostaje »Bo%ji Duh« koji svoj prvi izvor ima u Ocu (Iv 14, 16. 26). U ckonomiji spasenja osobnost Duha ne moze se drugatije shvatiti nego u dvostru- kom odnosu prema Sinu i prema Ocu. U ovoj perspektivi Duh Sveti nije samo »osobac u Kojoj se ostvaruje susret zajedni8tva izmedu Sina i Oca, nego i osoba u kojoj smo mi »u Kristu«, dineéi jedno tijelo u njemu (1 Kor 12, 13). U svjetlu ovog drugog aspekta pashalni dar Duha sa strane Isusa Krista, novo je i vlastito obiljezje Novoga zavjeta. Duh se objavljuje kao »trojstvena osoba« koja u povijesno spase- njskoj misiji, polaze¢i od Oca, biva poslan u vremenu preko utjelovijenog Sina, raspetoga i uskrsloga, Cuvajuéi u svim svojim pojavama kristolosko obiljezje. Ova kristolo$ko-trinitarna perspektiva stavlja u srediste jedinstvenost dogadaja Isusa Krista kojega Duh Sveti nastavlja aktualizirati.23 No jednostrano isticanje i ovoga svjedotanstva, za razliku od »opasnosti« pneumocentrizma u sinoptigkoj kristologiji, moze voditi u »opasnost« kristomo- 22 Usp. KASPER, W., Cristo-Spirito-chiesa, u L’esperienza dello Spirito, P, Brand (ur.), Brescia, 1974, 71. 23. Usp. BORDONI, M,, Cristologia nell orizonte dello Spirito, Brescia, Queriniana, 1995,, 203 11V. GaSpar: Pneumatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 nizma, u kojoj bi Duh Sveti bio tako integriran u Isusu, u njegovim rijedima i dje- lima da bi pneumatologija postala jednostavno funkcija kristologije. U kristo- lo’kim studijama bila bi opasnost da se u Duhu Svetome ne vidi ni§ta drugo doli prisutnost Uskrsloga u Crkvi. Ovdje se nameée nuznost reciprognog integriranja obaju svjedoganstava po8- tujuéi tako naéelo totaliteta— naéelo koje je viastito teoloSkom Zitanju Biblije — prema kojemu treba uvijek uzimati zajedno mnogovrsne aspekte objave.24 U in- tegraciji ovih dvaju nizova tekstova reciproéni odnos kristologije i pneumatologije mogao bi se promatrati trojstveno. Tri temeljna spasenjska dogadaja: utjelovlje- nje, krétenje i pashalni misterij otituju nam ovaj uzajamni odnos izmedu Isusa Kri- sta i Duha Svetoga. U njima se Isusovo »sinovstvo«, njegovo »biti« Sin BoZji kao Zovjek oéituje usko povezano s éinjenicom da je u njemu na jedinstven natin pri- sutan, i biva od vremena do vremena sve vige prisutan i djelatan Duh Sveti: Duh nam daje Isusa kao Krista, a Krist nam daje Duha25 2.1. U Duhu i po Duhu Rijeé »postaje« Isus — utjelovijenje Prema svjedotanstvu Pisma utjelovijenje se dogada kao i cjelokupna povijest Tsusova »u Duhu Svetomus« (Mt 1, 18. 20; Lk 1, 35; Rim 1, 3-4; lv 1, 14).6 Buduéi da je Isus na jedinstven naéin utjelovijen snagom Duha, on ¢e se zvati Sinom Boz- jim (Lk 1, 35). Isus je za Luku Sin Bo%ji ispunjen Duhom. Zaéeée po Duhu Sveto- mu i Isusovo boZansko sinovstvo u povijesti spasenja stoje u mnogo uzoj vezi nego se to obiéno pretpostavlja.27 Otajstvo utjelovljenja ostvarilo se »djelom Duha Svetoga« koji je u apsolutnom otajstvu Boga, jednoga i trojednoga, Osoba-Ijubay, nestvoreni dar i vjetni izvor svakoga dara 8to proizlazi od Boga u redu stvaranja, te izravno potelo i u odre- denom smislu subjekt Bozjeg samodarivanja u redu milosti. Otajstvo utjelovijenja predstavlja vrhunac toga Bozjeg priopéavanja, vrhunac Bozjeg samodarivanja.8 Doista, zateée i rodenje Isusa Krista vrhunsko je djelo 8to ga je Duh Sveti izveo u povijesti spasenja i to je djelo izvor i poelo svake druge milosti, »Punini vreme- na« (Gal 4, 4-7) odgovara posebna punina samodarivanja kojim se Bog jedan i trojedini dariva u Duhu Svetomu. »Po Duhu Svetomuc ostvaruje se otajstvo hipo- statskog sjedinjenja, to jest sjedinjenja bozanske naravi s naravi ljudskom, bozan- stva s Zovje8tvom — u jednoj jedinoj osobi Sina. Po tom »uéovjesenju« Sina Boz- jega Boije samodarivanje doseze svoju konaénu puninu u povijesti stvaranja i spa- senja. »Duh, ispunjajuéi posve Isusovo GoyjeStvo, daje tom Zovjestvu otvorenost, 24 Usp. PAPINSKA BIBLLISKA KOMISIJA, Biblija i kvistologija, 71. 25. Usp. LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo: mistero e presenza, Brescia, Dehoniana, 1987,, 203. 26 Uz dvojicu evandelista Kojima dugujemo opis Isusova rodenja, i druga dva novozavjetna teksta (Rim 1, 3-4 iv 1, 14) sludila su kao temelj patristi¢koj misli i dogmatskoj definiciji posvjedoenoj u dlanku Nicejsko-carigradskog vjerovanja: »1 utjelovio se po Duhu Svetomu od Djevice Marije« (DS 150). Usp. BORDONI, M,, La cristologia nel’orizzonte dello Spirito, Brescia, Queriniana, 1995., 205-210. 27. Usp. KASPER, W,, Isus Krist, Split, CuS, 1995., 309. 28 Usp. PAPA IVAN PAVAO II, Dominum et Vivificantem, 50. 112Obnov, Zivot (57) 1 (2002) str, 105-119 V. Gapar: Pneumatoloxka kristologi na temelju koje ono moée biti neispunjeni i posve prazni prostor za Bogje samo- priopéavanje. Posveéenje Isusova éovjestva po Duhu i njegovim darovima stoga nije samo akcidentalna posljedica posveéenja po Logosu na temelju hipostatske unije, nego i obratno njezina pretpostavka. Time je Duh kako uosobljena sloboda Ijubavi u Bogu tako i stvoriteljski princip, Koji Zovjeka Isusa posve¢uje na takav naéin da ga osposobljava da bude po svojoj slobodnoj poslusnosti i svojoj preda- nosti utjelovijeni odgovor na Bodje samopriopéavanje.«29 Dogadaj utjelovljenja svjedogi dakle da Duh Sveti nije samo stvoriteljski prin- cip Bozje modi nego i »uosobljeno mjesto« (Iv 1, 18) u kojemu Isus, utjelovijeni Sin, Zivi svoj ljudski Zivot u savrsenom meduosobnom zajednistvu s Ocem, u »pro- egzistenciji« koja kulminira u potpunom predanju na krizu, savrSenoj Zrtvi koja je ostvarena u Duhu Svetomu (Heb 9, 14). U Isusu Kristu i samo u njemu ostvaruje se punina prisutnosti trojstvenog boZanskog misterija medu ljudima (2 Kol 2, 9). Utjelovijenje Bozjeg Sina znadi preuzimanje u jedinstvo s Bogom ne samo ljudske naravi nego zajedno s njome, u odredenom smislu, i svega onoga sto je »tijelo«, svega Covjecanstva, svega vidljivog, materijalnog svijeta. Stoga utjelovijenje popri- ma kozmiéku dimenziju. »Prvorodenac svakog stvorenja« (Kol 1, 15), time sto se utjelovio u individualnom éovje8tvu Isusa Krista, sjedinjuje se na neki nacin sa svom ovjekovom stvarnos¢u, sa svim Sto spada na Govjeka. Cinjenica da Duh Sveti prebiva u Isusu od prvog trenutka njegova povijesnoga Zivota ne dozvoljava nam da ostale dogadaje u kojima se odituje njegovo djelova- nje u Isusu Kristu reduciramo na puke ilustracije ili manifestacije onoga Sto je Isu- sa od samog zaéeéa. Pneumatologka kristologija s jedne strane izbjegava napasti adopcionista prema kojima Isus ne bi bio pravi Bog nego Eovjek koji je na kr8tenju u Jordanu postao Sin Bo%ji, a s druge strane mora izbje¢i antipovijesnu viziju pre- ma kojoj je Isus na Jordanu jednostavno samo proglasen Sinom Bozjim. Doga- dajem krStenja na rijeci Jordanu zapotinje uistinu ne&to novo u povijesti spasenja, zapocinju mesijanska vremena, vremena milosti. 29 KASPER, W.., [sus Krist, Split, CuS, 1995, 309. Tradicionaino shvaéanje na temelju svoga jedno- stranog metafiziékog polazita od jecine boZanske biti jedva je moglo izraziti pneumatoloski vidik inkarnacije. Ono je moglo utjelovijenje, kao djelo ljubavi Bozje, Duhu Svetom samo pripisivati Buduci da Duh istide milosni karakter BoZjeg utjelovijenja, skolska teologija ga je posve primjere- no izrazila natuknicom gratia unionis, odnosno u jo’ slikovitijem govoru patristitke teologije, u slici pomazanja, Obiéno je ona ipak jedno i drugo primarno pripisivala Logosu, koji po svom hipostat- skom sjedinjenju s ljudskom naravi nju obdaruje miloséu i istovremeno kao pomast prozima svojim mirisom. Ovim protimanjem, prema nauei mnogi Otaca, Isusovo éovjestvo biva upravo pobodan- stvenjeno, a da time ne postane lis jostojnosti, Ovo najdublje sjedinjenje Logosa s éo- vjeStvom, prema Skolskoj teotogi icu da i Isusovo Covjestvo postaje sudionikom pu- rine milosnih darova Duha, Stovige da je posve prodcto Duhom Svetim i njime ispunjeno (usp. Iz 61, 1-2; Lk 4, 21; Dj 10, 38). Kasper istiée da ne moZemo ovo tradicionalno shvaéanje jednostavno osporavati, ali ga trebamo osloboditi od njegove jednostranosti o pobozanstvenjenju Isusova éo- vjeStva, dodavéi da Sto je veéa blizina Boga to je veée oslobadanje Covjeka. 113V. Gaspar: Pneumatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 2.2. U Duhu Isus »postaje« Krist — krstenje*° Pneumatolosko shva¢anje hipostatske unije vratila su teolo8ka promisijanja na kristolo’ki temeljni izritaj: Isus je Krist, to jest Mesija, Sto u povijesti spasenja zna- &i »Pomazanik Duhom Svetim«.! To je prorotka predaja Staroga zavjeta (Iz 11, 2), Vjeran toj predaji Petar ée re¢i u Kornelijevoj kuéi: » Vi znate Sto se dogadalo po svoj Judeji (...) nakon krétenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Naza- reta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom« (Dj 10, 37-38). To Petrovo svjedotanstvo i mnoga druga novozavjetna svjedoéanstva (Lk 4, 16. 21; 3, 16; 4, 14; Mk 1, 10) upuéuju nas na Izaijino proroéanstvo koje ukazuje na dolazak otajstvene osobe tije je cijelo postanje povezano s posebnim djelovanjem Duha Bozjega. »Isklijat 6e mladica iz panja JiSajeva — izdanak ée izbiti iz njegova korijena. — Na njemu ée duh Gospodnji poégivat — duh mudrosti i umnosti, — duh znanja i straha Gospodnjeg. — Prodahnut ée ga strah Gospodnji« (Iz 11, 1-2). Novozayjetna objava poistovjecuje tu osobu s Isusom. To je mjesto vrlo vaéno za svu pneumatologiju Staroga zavjeta. Ono je kao neki most izmedu biblijskog poimanja Bodjeg Duha shvacena prije svega kao »kariz- matski da’ak« i »Duha« kao osobe i dara, kao dara osobe osobi. Mesija iz Davi- dove loze upravo je ta osoba na kojoj e »potivati« Duh Gospodnji. Jasno je da se tu jo8 ne mo¥e govoriti o Parakletu, Branitelju. No u tim tajanstvenim navjeStaji- ma osobe buduéega Mesije otvara se put kojim se pripravlja puna objava Duha Svetoga u jedinstvu Trojice, koja ¢e se napokon ofitovati u Novom zayjetu. Sam je Mesija taj put ogitovanja. U Starom zavjetu pomazanje je postalo va- niski znak dara Duha. Mesija je vise no ikoja druga pomazana osoba Starog zav- jeta onaj jedinstveni veliki Pomazanik Bodji jer posjeduje puninu Duha Bozjega. (On ¢e takoder biti i Posrednik u darivanju toga Duha svemu narodu. »Duh Gos- podnji na meni je — jer me Gospod pomaza — posla me da radosnu vijest done- sem ubogima — da iscijelim srca slomljena — da zarobljenima navijestim slobodu — i oslobodenje suénjevima — da navijestim godinu milosti Gospodnje« (Iz 61, 1-2). Pomazanik je takoder i Poslanik »s Duhom Gospodnjim« (Iz 48, 16). Po knjizi Izaijinoj Pomazanik i Poslanik s Duhom Gospodnjim takoder je i Iza- branik, Sluga Gospodnji na kojega je »izliven« Duh Bod (Iz 42, 1). Poznato je da je Sluga Gospodnji u Knjizi Izaijinoj objavljen kao Trpeti Mesija (Iz 53, 5-8). On jeu isto vrijeme onaj dije ée poslanje donijeti istinske plodove spasenja za sve Co- vjetanstvo (Iz 42, 1. 6; 49, 6; 59, 1). 30 Sva éctiri evandelista na potetak svoga Evandelja stavjjaju izvjeStaj o Isusovu krétenju od Ivana i osilasku Duha na Isusa, KrStenje Isusovo po miljenju veéine egzegeta pripada u najpouzdanije podatke iz Isusova Zivota. Evandelista ga opisuju, dakako, ne biografski kao viziju Isusova poziva, nego teolokki kao viziju tumatenja u kojoj se saZcto i korjenito tumati cjelokupno mesijansko Isu- sovo djelovanje. Usp. CONGAR, Y., Credo nello Spirito Santo, Brescia, Queriniana, 1998,, 607; KASPER, W., [sus Krist, Split, CuS, 1995, 312; FORTE, B., Gest: di Nazaret. Storia di Dio, Dio delta storia, Roma, 1981.,310; MUHLEN, H., L’evento di Cristo come atto dello Spirito, u Misterium Salutis, VI, 645~ 684, 31 114‘Obnov. ivot (57) 1 (2002) str. 105-119 V. Gaipar: Preumatoloska kristologija Ove prorokove tekstove valja Zitati u svjetlu Evandelja u kojemu tek oni bivaju u punini razumijivi, Prorok predstavija Mesiju kao onoga koji dolazi u Duhu Sve- tomu, kao onoga koji posjeduje puninu ovoga Duha u sebi, i to u isto vrijeme i za druge, za Izraela, za sve narode, za cijelo Eovjetanstvo. »Svi mi primismo od nje- gove punine; milost na milost« (Iv 1, 16). Tu puninu Duha Bodjega prate mnogo- struki darovi spasenja namijenjena osobito siromasima i patnicima, svima onima koji otvore svoja srca tim darovima (Lk 2, 25-35; 2, 19. 51). Tu treba posebno istaknuti da je »Duh Gospodnji« koji »pogiva« na buduéem Mesiji posve otito i osobito dar Bozji, darovan osobi toga Sluge Gospodnjega. No taj Sluga Gospodnji nije neka osamljena osoba koja bi postojala sama za se. On djeluje naime po volji Gospodnjoj, snagom njegove odluke i izbora. Pa makar to spasenjsko djelovanje Mesije, Sluge Gospodnjega, po Izaijinim tekstovima uklju- &uje djelatnost Duha koja se po njemu odvija, ipak u starozavjetnom sklopu nije ni natuknuta razlika subjekta ili boZanskih osoba koje su u otajstvu Presvetog Trojstva, a poslije su objavijene u Novom zayjetu. Osobnost Duha Svetoga je iu u cijelom Starom zavjetu skrivena u objavi jedincatog Boga, kao iu nav- jeStaju buduéeg Mesije. Isus Krist ée se pozivati na taj navje8taj, sadréan u Izaijinim rijecima, na po- &etku svoga javnog mesijanskog djelovanja. To ée se dogoditi u samom Nazaretu ukojem je proveo tridesetak godina Zivota. Kad mu se pruiila prilika da progovori u sinagogi, otvori Knjigu Izaijinu i nade odlomak gdje stoji napisano: »Duh Gos- podnji na meni je — jer me pomaza« (Lk 4, 16-21; Iz.61, 1-2). Na taj natin ispov- jedi i proglasi da je on taj »Pomazanik« Oéev, da je Mesija, to jest onaj na kom potiva Duh Sveti kao dar samoga Boga, onaj koji posjeduje puninu toga Duha, onaj koji predstavija »novi pogetak« dara Sto ée ga Bog pokloniti Zovjevanstvu u Duhu. To njegovo mesijansko poslanje u Duhu Svetomu narodu je objavio Ivan Krs- titelj prigodom Isusova krétenja (Mt 3, 16-17; Mk 1, 10-11; Lk 3, 21-22; Iv 1, 32- 34), Koje predstavija neposredan uvod u novu mesijansku stvarnost. Ivanovim svjedofanstvom na Jordanu Isus biva uzvigen pred otima Izraela kao Mesija, to jest »Pomazanik«, Zbiva se trojstveno bogojavljenje koje ne samo sto potvrduje svjedo%anstvo Ivana Krstitelja nego i otkriva mnogo dublji opseg istine o Isusu iz Nazareta kao Mesiji: Mesija je Ljubljeni, Sin Oéev. Jordansko bogojavljenje osyjetljuje otajstvo Isusa Krista éije ée se cijelo dje- lovanje odvijati pod aktivnim djelovanjem Duha Svetoga. To ée otajstvo sam Isus postupno objavijivati i potvrdivati kroz sve 8to ée »&initi i uditi« (Dj 1, 1). To je daljnja objava Oca i Sina, sjedinjenih u Duhu Svetomu. Isus govori samo 0 Bozjem ofinstvu i o svom sinovstvu; ne govori izravno o Duhu koji je ljubav i dosljedno tomu spaja Oca i Sina. No, ono &to Isus govori Ocu io sebi kao Sinu proiziazi iz one punine Duha koja prebiva u njemu i koja se izlijeva u njegovo srce, obuzima sav njegov »ja«, te nadahnjuje i odivijava iznutra sve njegovo djelovanje. Jedinstvo Isusa s Duhom Svetim kojega je on posve svjestan izrazava se u »klicanju u Duhu Svetomu« (Lk 10, 21; Mt 11, 25) koje nam na neki nagin omoguéuje da upoznamo sam njegov otajstveni izvor. »Tako tu dolazi do osobitog izrazaja i uzvisenje koje 115V. GaSpar: Pneumatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str, 105-119 je svojstveno Sinu Covjegjemu, Kristu, Mesiji, zije éovje8tvo pripada osobi Sina Bojjega, po biti jednoga sa Duhom Svetim u bozanstvu.«3? U ovoj veliéanstvenoj ispovijesti Bozjeg ofinstva Isus objavljuje takoder samo ga sebe, svoj boZanski »ja«. On je uistinu »istobitan« Sin koji se »radi nas judi radi na’ega spasenje« utjelovio Zovjekom po Duhu Svetomu od Djevice i postao éovjekom. Kao Krist, Isus je Duhom Svetim pomazani, Kao Mesija, medutim, on nije sam neka privatna osoba, nego je »sluzbena osoba«, Pomazanje kod kraljeva i velikih svecenika u Starom zavjetu znagi javno opunomoéenje od Boga. Pomazanje Du- hom Svetim postavlja Isusa za kralja i za velikog sveéenika i Cini ga djeliteljem Duha za sve? koji u njega vjeruju. Mesijansko »uzvisenje« Krista u Duhu Svetomu doseze svoj vrhunac u uskrs- nuéu u kojem se on objavijuje i kao Sin Boi »pun snage« koja svoj izvor ima u zajednistvu Trojice. 2.3. U Duhu Krist »postaje« Duh Zivotvorni i darovatelj Duha — Pasha Snaga Uskrsnuloga otituje se iznad svega u Ginjenici da uskrsli Krist s jedne strane ispunjava Bozje obe¢anje: »Dat éu vam novo srce, nov duh udahaut ¢u u vas... duh svoj« (Bz 36, 26), as druge strane ostvaruje i svoje obe¢anje apostolima: »Ako pak odem, poslat éu ga k vamac (Iv 16, 7). To je Duh istine kojega Salje uskrsli Krist da nas po njemu preobrazi u svoj vlastiti uskrsli lik jer »spasenje je po Isusu Kristu posredovano sudioni8tvo u Bozjem Zivotu u Duhu Svetomu«.>4 Obis- tinjuje se ono najveée obe¢anje oprostajnog Isusovog govora: uskrsli »donosi« apostolima Duha Svetoga i time kao da zapotinje novo stvaranje (Iv 20, 19-22). »Svi mi primismo od njegove punine; milost na milost« (Iv 1, 16). Umirudi Isus se posluSno predaje O&evoj volji. Otac prihvaéa taj posluh, tako da Isusovo samopredanje doseze svoj cilj, dolazi k Bogu i zadobiva jedno nedje- 32 PAPAIVAN PAVAO II, Dominum et Vivificantem, 21. 33. Prema shvaéanju svih Zetiriju evandelista, Isus nakon Sto je umro i uskrsnuo udjeljuje Crkvi dar svoga Duha. Covjek koji umire, ma koliko bio velik njegov dub i koliko god bio dubok utjecaj to ga ostavlja, ipak je osuden na to da pripadne prodlosti. Njegovo ga djelo moze nadiivjeti, ali ono vige ne pripada njemu, on nema nad njime nikakve viasti i mora ga prepustiti na milost i nemilost Ijudskoj éudljivosti. Naprotiv, kad Isus umire i »predaje svoj Duh« Bogu, on ga u isti mah »pros- Ijeduje« svojoj Crkvi (Iv 19, 30). Do Isusove smrti izgledalo je kao da je Duh zatvoren u naravne Branice njegove Ijudske osobnosti i njezina djelokruga. Sada, kad je Sin Covjeéji uzvigen da bi stao s desne Oca u slavi (Iv 12, 23), on okuplja spaseno éovjetanstvo (Iv 12, 32) i izlijeva na nj Duha (Iv 7,39; 20, 22; Dj 2, 33). Kao novo stvorenje, Crkva se moze roditi samo od Duha u kojemu je izvo- rikte svega Sto se rada u Bogu (Iv 3, sl). Usp. KASPER, W., Bog Isusa Krista, Dakovo, 1994, 308- au. 34. KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995, 311. U Duhu Krist jest Gospodin i Glava Crkve kao svo- ga tijela, Glava novoga éoyjeganstva i Gospodara povijesti. Formulirano jezikom tradicionaine dogmatike, to znadi: Duh kao gratia unionis nije samo njegova privatna obdarenost milo8éu, nego je ujedno gratia capitis koja se od Krista, Glave, posreduje njegovu tijelu, Crkvi, i preko Crkve svi- jetu, 116Obnov. zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 V. Gaipar: Paeumatoloska kristologiia Ijivo otajstvo, Pashu Gospodnju; jedan jedini prolaz Isusov kroz smrt u Zivot, po Kojem je inama dao poéetak novog Zivota u Duhu Svetom. Tako se uspostavija tijesna veza izmedu slanja Sina i slanja Duha Svetoga. Ne- ma slanja Duha Svetoga bez kriza i uskrsnuéa: »Jer ako ne odem, Branitelj nee doéi k vama« (Iv 16, 7). Slanje Sina na neki natin doseze svoje »ispunjenje« u ot- kupljenju, Slanje pak Duha »crpi« iz otkupljenja: »On ée od mojega uzeti i —nav- ivati e vama« (Iv 16, 15). »Otkupljenje potpuno izvréuje Sin kao Pomazanik Koji je do8ao i djelovao snagom Duha Svetoga, Zrtvujuéi dokraja samoga sebe na drvetu kriZa. To otkuplienje trajno odjelotvoruje u srcima i sayjestima ljudi — u povijesti svijeta— Duh Sveti kao ’drugi Tjesitelj’.«35 Duh Sveti nas suobliguje Sinu i vodi na putu prema zajedni8tvu s Ocem. U Du- hu se dogada ostvarivanje po Kristu otvorene moguénosti novog Covjestva: preda- nje Bogu i postojanje za druge. Zivot Zovjeka uspijeva samo kad se Govjek u vjeri, radi i jubavi dade voditi Duhom Bozjim u dijalogu izmedu boZanskog i Zovjegieg duha. Prema kri¢anskom uyjerenju, u povijesti postoji samo jedan »sluéaj« gdje je Dub na jedinstven naéin, bez pretvaranja i nepomuéeno primljen: u Isusu Kristu. On je bio u snazi Duha prazna forma i posve ispraznjeni prostor za Bozje samo- priopéavanje po Logosu. On je to na jedan neizvedivo jedinstven naéin, tako da je on v osobi sama Ljubav Bo%ja, smisao cjelokupne zbiljnosti. Sveopéa povijesna djelotvornost Duha postigla je stoga u njemu svoj cilj na nenadmasiv natin. Stoga kristologija u pneumatoloskoj perspektivi omoguéava jo8 u veéoj mjeri medusob- no posredovanje jedinstvenosti i univerzalnosti Isusa Krista. 3. Perspektive pneumatoloske kristologije u teologiji Nepobitno je da postoji intimnost izmedu Isusa Krista i Duha Svetoga, mnogo veéa nego Sto obiéno mislimo, Istina, svi su nasi pojmovi kruti i nedostatni da izra~ ze medusobno prozimanje Isusa Krista i Duha Svetoga koje po intimnosti nadilazi sve naSe kategorije, a ipak ne bri’e samosvojnost i razliditost osoba. Napetost iz- medu kristologije »odozdo« i kristologije »odozgo«, izmedu zemaljskog Isusa i proslavljenog Krista, jo§ ni izdaleka nije rijeSena. Ona se u ovom nagem eonu ine moze do kraja rijeSiti. Priblizavat Ge se u toj mjeri rjeSenju koliko shvati da Isus Krist — koji danas zaokuplja ne samo teolo8ku misao nego i Sire slojeve vjernika, pa i nevjernika — nije ni zemaljski Isus ni proslavijeni Krist, nego Isus Krist prisu- tan u Duhu Svetomu, Potrebno je stoga pronalaziti nove kategorije mi8ljenja i ostvarivati nove forma dodivijavanja, da bi ono Sto je Paviu bilo samo po sebi ra- zumiljivo kad je napisao: »Gospodin je Duh« (2 Kor 3, 17) postalo sastavnim dije- lom na’eg odnosa prema Kristu37 35 PAPAIVAN PAVAO IL, Dominumn et Vivificantem, 24. 36. Usp. KASPER, W., Teologia e Chiesa, Brescia, 1989., 236-243. 37. Usp. SCHNEIDER, A., Tendencije i problematika suvremene kristologije, u Bogoslovska smoira, 54, Zagreb, KS, 1984,, 312-313, 117V. Gatpar: Pnewmatoloska kristologija Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 105-119 Djelovanje Kristovo i djelovanje Duha Svetoga medusobno je usko povezano. Ipak 0 potpunome poistovjecivanju se ne moze govoriti jer Krist djeluje po Duhu Svetomu (Rim 15, 18-19), a ne obratno. On je po krizu i uskrsnucu ostvario spase- nje, ane Duh. $ druge strane, Duhu pripada da bude »zalog« (2 Kor 1, 22) i »prvi- na« (Rim 8, 23) spasenja. On je »djelokrug«, »podrugje« u kojemu se ostvaruje povezanost vjernika s Kristom, a i povezanost vjernika medusobno (1 Kor 12, 13). »Nitko ne moée reéi: Isus je Gospodin, osim u Duhu Svetomu« (1 Kor 12, 3). Da bi obnovila samu sebe i da bi zadovoljila velika o¢ekivanja svoga vremena, >... Gini se da je od velike vaznosti razvijanje pneumatoloski motivirane kristologije u smjeru trinitarnog posredovanja.°8 Pritom neée biti vazno samo da se ovo po- stedovanje vodi na pojmovno-spekulativnoj razini, nego je potrebno dase i sama fides quaerens intellectum shvati kao trinitarni proces i da se objasni i tamo gdje se Trojstvo izritito spominje. Kristologija mora bit teologka jer je po njoj otigledno da se o Isusu Kristu ne mofe govoriti ako se nema u vidu njegov odnos prema Bogu kao svome Ocu i najdubljem temelju svega stvorenoga. Ona mora biti kri- stolo’ka jer u njezinu ostvarenju postaje jasno da samo po Sinu imamo pristup Ocu. Mora biti pnewmatoloska jer samo u Dubu koji nam je obeéan i darovan mo- %e zasjati jedinstvo Isusa Krist s Ocem i njegovo zajedni8tvo sa svakim od nas.«39 Dogadaj Isusova uskrsnuéa trebao bi biti ne samo polazi8te nego i srediste pneumatoloski odredene kristologije. U njemu je na kona¢an i nenadmagiv nagin objavijeno tko je Bog; ono je pogetak novog stvorenja buduéi da tu Bog zauvijek doseze Govjeka, a Covjek definitivno doseZe Boga; ono je konaéna potvrda Isusove osobe i njegove stvari. Buduéi da Isusovo uskrsnuée i uzvisenje oznaéuje ne samo definitivno znagenje njegove poruke i njegova djela nego i definitivno znaéenje njegove osobe, mnogi suvremeni teolozi“ istitu da bi i ostale dogadaje iz Isusova Zivota trebalo promatrati u svjetlu jednog nedjeljivog pashalnog otajstva, koje obuhvaéa ne samo Veliki Petak i Uskrs nego i Uza8a8¢e i Duhove i u kojemu na- staje dvostruko gibanje: »Otac se u ljubavi priopéava Sinu, u Duhu ta ljubav po- staje svjesna svoje slobode; po tome ona u Duhu ima moguénost da se priopéi prema vani. U Duhu, dakako, dogada se sada istovremeno obrnuto gibanje: Du- hom Bo¥jim ispunjeno stvorenje uzima povijesno obligje u slobodi po kojemu se Sin predaje Ocu. U tom predanju koje se ne Zali do smrti, Duh postaje takore¢i 38. Govoreéi o vainosti ponovnog razvijanja pneumatoloski motivirane kristologije mnogi suvremeni teoloziistitu da ona nije u suprotnosti s kaleedonskom kristologijom nego razvija vidike koji su po- svjedoteni u Novom zayjetu i kod nekih crkveni otaca (npr. sv. Irenej), a nisu dosli do izrazaja u Klasiénoj kristologij utjelovijenja (jedinstvo kristologije i soteriologije te povijesno obiljezje Bozjeg spasenjskog djela). Pncumatoloska kristologija ne moze i¢iza tim da se emancipira od klasi¢ne kri- stologije i njoj suprotstavi kao posve nova kristologija jer jedna na drugu upucuju i medusobno se uyjetuju. Usp. CONGAR, Y., Credo nello Spirito Santo, Brescia, Queriniana, 1998., 604-605. 39 KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995., XXI-XXIL. 40 Usp. ROSATO, Ph., Spirit Christology: Ambiguity and Promise, u Theological Studies, 38, Wod- stoch: Md, 1977., 445; FORTE, F., Gest di Nazavet. Storia di Dio, Dio dela storia, Cinisello Balsa- mo (Milano), 1985., 287; CONGAR, Y., Credo nello Spirito Santo, Brescia, Queriniana, 1998.,609- 610; DURRWELL, F. X., La risurrezione di Gest. Mistero di salvezza, Citt Nuova, 1993., 74; LAM- BIASI, F, Lo Spirito Santo: mistero e presenza, Brescia, Dehoniana, 1987,, 219. 118Obnoy. Zivot (57) 1 (2002) str, 105-119 V. GaSpar: Preumatoloska kristologija slobodan; on je osloboden od svoga partikularnog povijesnog obligja, zbog Sega Isusova smrtii uskrsnuée istovremeno posreduju dolazak Duha (usp. Iv 16, 7; 20, 2). Tako Isus Krist, koji je u Duhu u njegovoj osobi posrednik izmedu Boga i Zovjeka, postaje u duhu univerzalnim posrednikom spasenja.<*! PNEUMATOLOGICAL CHRISTOLOGY Veronika GASPAR Summary For the purpose of self-renewal and in order to satisfy the great demands of the present time, it is of great importance to develop a pneumatologically motivated Chris- tology in the direction of trinitary mediation. Pneumatologically determined Christol- ogy is best equipped to reconcile the uniqueness of Jesus Christ and its universal salvi- (fic significance. It is based on the idea that the person and work of Jesus Christ cannot be separated and that God’s self-mediation in the history of salvation has a specific path of development. Jesus is not only the carrier of the Holy Spirit, but rather he was also made incarnate by the action of the Spirit. He became Man so that we might become the children of God. Jesus grants us his Spirit so that this same Spirit can create within us that which it created in Jesus as Man. We are dealing with the issue of economy of salvation of the One and Triune God, which is realised in the mystery of the Incamnation, Death and Resurrection of the Son of God together with the Holy Spirit and also realised in its salvific value which is spread out to all of mankind as well as the entire universe. Salvation through Jesus Christ is the mediated participation in God’s life in the Holy Spirit. 41 KASPER, W., Isus Krist, Split, CuS, 1995., 311. Jedinstveni i univerzalni Isus Krist ne moze doéi do izrazaja samo na neki unutamii skriveni natin; njemu je Stovige potrebno i meduljudsko i javno svjedotenje i predstavljanje. Na temelju povijesnosti i solidarnosti ljudi mora i spasenje, a to znadi Duh Kristov, biti posredovan na povijesni i javni nagin. To se dogada na fragmentaran nagin preko religija Govjetanstva, Jednoznaénost i punina Duha ipak se ofituju samo ondje gdje se svjedoti Isu- sa Krista kao Gospodina, gdje se éovjek u vjeri izrigito i javno dade zahvatiti njegovim Duhom, te kad sama sebe njemu podredi kao temelju i mjerilu, izvoru i cilju. Gdje se to dogada u nayjestaju i sakramentima kao znakovima vjere, tu je prisutna Crkva. Ona je tijelo Kristovo jer je u njoj na javni naéin Ziv Kristov Duh. Pritom Duh u Crkvi izvodi dvoje: zajedni8tvo s Isusom Kristom i po- dredenost njemu kao Glavi Crkve. 119