Professional Documents
Culture Documents
Engleski, Skripta
Engleski, Skripta
Present Simple tense je jednostavno sadašnje vrijeme koje se tvori od infinitiva glavnog
glagola koji ostaje nepromijenjen u svim licima osim u trećem licu jednine gdje mu se dodaje
nastavak –s ili –es.
kad govorimo o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve odnosno
ostaju nepromijenjene neki duži vremenski period
Present Continuous se koristi za izražavanje radnje koja se odgađa baš sada odnosno u
trenutku dok mi o toj radnji pričamo ili pišemo.
za izražavanje radnje koja se događa upravo sada, u trenutku dok o njoj govorimo ili
pišemo
glagoli koji završavaju na samoglasnik –e , gube prije dodavanja nastavka –ing; smoke –
smoking; come – coming; dance – dancing; write – writing
*iznimka su glagoli age, dye, singe; ageing, dyeing, singeing, kao i glagoli koji
završavaju na –ee: agree – agreeing, see –seeing
kod glagola koji završavanju na nastavak –y, ne dolazi do nikakvih promjena, već im se
jednostavno dodaje nastvak –ing: play – playing, cry – crying, enjoy – enjoying.
THE PRESENT PERFECT
Uvijek izražava strogu povezanost sa sadašnjošću, bilo da opisuje radnju koja traje do nekog
sadašnjeg trenutka ili koja se dogodila u prošlosti no koja je ostavila naglasak na sadašnjosti.
Present Perfect tense se tvori od Present Simpla glagola to have i participa prošlog zadanog
glagola.
Particip prošli pravilnih glagola ima isti oblik kao i za Past Simple (worked, lived, loved,
admired...) dok onaj nepravilnih glagola ima svoj poseban oblik kojeg je potrebno naučiti
napamet.
radnje koje su se netom dogodile, te imaju određeni utjecaj na sadašnjost ili im je rezultat
vidljiv u sadašnjosti:
He has had a bad car accident. (He is probably still in hospital.)
(Imalo je tešku prometnu nesreću. = Vjerovatno je još u bolnici.)
She has just come in. = She came in few minutes ago.
Just se obavezno nalazi između pomoćnog i glavnog glagola, a koristi se najviše u izjavnim
rečenicama.
This is the worst football match I have ever seen. (Ovo je najgora nogometna utakmica koju
sam ikad vidio.)
Have you ever been to Paris?(Jesi li ikad bio u Parizu?)
I have seen that film many times. (Vidio sam taj film već puno puta.)
SINCE + a point in time She has lived in Split since since 2006. I haven' seen her since
2002. (Ona živi u Splitu od 2006. godine. Nisam je vidjela od 2002. g.)
Since koristimo kad želimo kazati od koje točke u vremenu radnja započinje (te njezino
trajanje od te točke u prošlosti do današnjeg trenutka.)
FOR + a period in time She has lived in Šibenik for 10 years. (Ona živi u Šibenniku
deset godina.)
For koristimo želimo zaokružiti vremenski period; od trenutka kada je radnja započela
do sadašnjeg trenutka (budući da u tim slučajevima radnja još nastavlja svoj tijek, ne
završava se).
PAST SIMPLE TENSE
Past Simple je vrijeme kojim se izriče radnja, stanje i navike koje imaju svoj početak i kraj u
prošlosti, a čije je vrijeme zbivanja točno poznato.
kad je jasno da se neka radnja dogodila u prošlosti premda točno vrijeme radnje nije
navedeno:
How did you buy that car? (Kako si kupila taj auto?)
Shakespeare wrote at least 36 plays. (Shakespeare je napisao najmanje 36 drama.)
za radnje čije vrijeme nije točno definirano, no koja je imala određeno vrijeme trajanja
(svoj početak i kraj u prošlosti):
Mark lived in London for five years. (but he does not live there now)
yesterday
prilozi sa ago; two days ago, ten minutes ago, five years ago...
then, when, in 1992, in 2000...
prilozi sa last; last year, last month, last Saturday...
PAST CONTINUOUS
Past Continuous tense je radnja koja je svoj početak i kraj imala u prošlosti, međutim koja
naglaska stavlja na trajanju same radnje (slično kao i Present continuous u sadašnjosti).
za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon neke druge radnje u
prošlosti:
The children were playing when Jane entered the room. (Djeca su se igrala kad je Jane
ušla u sobu.)
za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon nekog vremenskog
perioda odnosno određene točke u prošlosti, a ne nužno neke druge radnje:
Last night at 6 pm I was eating dinner. (Jučer u 6 sati sam večeravao.)
This time last year we were travelling across America. (Lani u ovo vrijeme smo putovali
po Americi.)
za izricanje dviju ili više istovremenih prošlih radnji koje su se u prošlosti događale
paralelno:
I was studying while he was watching TV
FUTURE SIMPLE
Tvorimo ga od glagola will (za sva lica) i infinitiva glavnog glagola; I will go out. = Ići ću
vani.)
BE GOING TO + INFINITIV
Glagol BE GOING TO + Infinitiv koristimo za izražavanje poveznice između sadašnjosti i
budućnosti.
možemo ga koristiti za planove i namjere koje smo već odlučili napraviti prije vremena
govorenja; to nije trenutno donesena odluka (instant decision) kao u prijašnjem slučaju
(Future simple):
Are you going to watch that film this evening?(Ideš li gledati taj film večeras?)
I am going to visit my friends in Germany next Christmess. (Posjetit ću svoje prijatelje u
Njemačkoj slijedeći Božić.)
Vrijeme izraženo u takvim rečenicama može biti bliza ili daljnja budućnost (no naglasak
je uvijek na tome da koristimo going to + infinitiv kad govorimo o našim unaprijed
donesenim planovima za budućnost):
I am going to call Anna this afternoon. (Nazvat ću Anu danas popodne.)
We are going to visit Italy next year. (Posjetiti ćemo Italiju sljedeće godine.)
Going to + infinitive koristimo kako bismo izrazili naša predviđanja oko onoga što bi se
moglo dogoditi kad za to postoji opravdana pretpostavka (future evidence) u sadašnjosti (tj.
kad je to jasno vidljivo iz neke sadašnje situacije): Be careful! You are going to fall! (Pazi!
Past ćeš!)
PASIVNE REČENICE
(passive voice)
AKTIVNA REČENICA Mary writes a book. = Mary piše knjigu.
PASIVNA REČENICA A book is written by Mary. = Knjiga je pisana od strane Mary.
Kako tvorimo Pasivni oblik u engleskom jeziku?
POGODBENE REČENICE
(Conditional sentences)
Pogodbene rečenice tipa I (first conditional) poznate kao i kao kondicional budući (future
conditional). One nam ukazuju na to da će se određena radnja dogoditi u budućnosti ukoliko
se ostvari određeni uvjet iz sadašnjosti. Pogodbena rečenica je zavisno složena rečenica što
znači da se sastoji od glavne rečenice i zavisne ili –if rečenice.
Ukoliko zavisna rečenica stoji na prvom mjestu, biva odvojena zarezom prije dodavanja
glavne rečenice. Ukoliko pak glavna rečenica stoji na prvom mjestu, tada ne biva odvajana
zarezom, već nakon nje slijedi -if rečenica.
If you arrive on time, we will go to the cinema. (Ako dođeš na vrijeme, otići ćemo u kino.)
We will go to the cinema if you arrive on time. (Ići ćemo u kino ako dođeš na vrijeme.)
Pogodbene rečenice tipa II (second conditional) poznate i kao kondicional sadašnji. U ovim
rečenicama je vjerojatnost da se ispuni uvjet ili pogodba jako mala i ponekad u potpunosti
nemoguća. Sastoje se od –if rečenice u Past Simplu i glavne rečenice s glagolom would +
infinitivom glavnog glagola.
If I had time, I would take coffee with you. (Da imam vremena, popila bih kavu s tobom. = ali
nemam vremena pa je ne mogu popiti.)
If I knew Japanese, I would speak with Japanese tourists. (Da znam japanski, pričao bih s
japanskim turistima. = ali ne pričam japanski pa to nije moguće.)
I would buy that dress if I were you. (Da sam ja na tvom mjestu, kupila bih tu haljinu. = ali ja
nisam na tvom mjestu pa ne mogu kupiti tu haljinu.)
Kondicional I
If I have time, I will go out with you. (if + present s., will + infinitiv)
Kondicional II
If I had time, I would go out with you. (if + past s., would + infinitiv)
Anna said: „I like walking here“. Ann said to me: „I like walking here.“
Anna said that she liked walking there. Ann told me that she liked walking there.
Present Simple Past Simple
U gore navedenom primjeru može se primijetiti kako se zamjenica I promijenila u she, kako
se vrijeme iz Present simpla promijenilo u Past simple te kako se prilog here promijenio u
there.
Say se koristi kad nije navedena osoba kojoj se netko obraća u, a tell (Ann told me...)
kada navodi osoba kojoj se netko u neupravnom govoru obraća; kad nam je jasno kome je
poruka upućena
*tell traži objekt
UPRAVNE REČENICE NEUPRAVNE REČENICE
(direct speech) (reported speech)
PRESENT SIMPLE PAST SIMPLE
He said:“I am late“. He said that he was late.
PRESENT CONTINUOUS PAST CONTINUOUS
He said: „I am watching TV“. He said that he was watching TV.
PAST SIMPLE PAST PERFECT
He said: „I was late“. He said that he had been late.
PAST PERFECT PAST PERFECT
He said: „I had been late“ He said that he had been late.
PRESENT PERFECT TENSE PAST PERFECT
He said: „I have been late“. He said that he had been late.
PAST CONTINUOUS PAST PERFECT CONTINUOUS
He said: „I was watching TV“. He said that he had been watching TV.
FUTURE SIMPLE (will + glagol) He said: WOULD + glagol
„I will be late“. He said that he would be late.
ČLANOVI
(ARTICLES)
Članovi općenito
A / AN - neodređeni član (indefinite article), koristi se kad imenicu spominjemo po prvi put u
nekom određenom kontekstu (u govoru ili pisanju).
THE - određeni član (definite article), koristi se kad je imenica sugovorniku već poznata iz
konteksta ili pak kad govornik neku imenicu želi izdvojiti iz cjeline.
Kad koristimo članove a/an?
A - ispred imenica koje počinju suglasnikom; a car, a factory, a dog, a teacher...
AN - ispred imenica koje počinju samoglasnikom; an elephant, an apple, an idea...
Neodređeni član se koristi:
kad se uvodi neka nova informacija u govoru i pisanju, a svako njeno sljedeće
korištenje u tom istom kontekstu, zahtjeva korištenje određenog člana THE.
USPOREDIMO!
She reads a book.
(imenicu „book“ spominjemo po prvi put, nije nam je poznata iz određenog konteksta, tj.ne
znamo o kojoj se knjizi radi stoga ispred te imenice stavljamo neodređeni član a)
Have you read the book I gave you?
(imenica „book“ je u ovom slučaju već pobliže definirana WHICH BOOK?.......''the book I
gave you'')
„Jesi li pročitao knjigu koju sam ti dao?“
Za razliku od prvog primjera, u drugom primjeru imenica book je definirana: „the book I
gave you“, stoga joj ne prethodi neodređeni član kao u prvom primjeru, već dobiva
određeni član the jer govornik želi precizirati o kojoj je knjizi riječ.