DECRETUM DE ECCLESIIS ORIENTALIBUS CATHOLICIS. DEKRET O ISTOCNIM KATOLICKIM CRKVAMA »ORIENTALIUM ECCLESIARUM« Ovdje otisnut konaéni tekst Dekreta preuzet je iz AAS 57 (1965.), 76-89; usp. takoder AS 11/8, 837-845. Koncilski su ga oci prihvatili 21. studenoga 1964. sa sljedecim rezultatom glasovanja: 2110 »placet« i 39 »non placet« (usp. AS III/8, 782) (nap. izdv.). PAULUS EPISCOPUS SERVUS SERVORUM DEI UNA CUM SACROSANCTI CONCILII PATRIBUS AD PERPETUAM REI MEMORIAM. PROOEMIUM 1, ORIENTALIUM ECCLESIARUM in- stituta, ritus liturgicos, traditiones ecclesiasticas atque vitae christianae disciplinam Ecclesia catholica magni facit. In eis enim, utpote veneranda antiquitate praeclaris, elucet ea quae ab Apostolis per Patres est traditio," 1 Cf. Leo XIII, Litt. Ap. Orientalium dignitas, 30 nov. 1894., in Leonis XII, Acta, vol. XIV, pp. 201-202. PAVAO BISKUP, SLUGA SLUGU BOZJIH ZAJEDNO S OCIMA SVETOGA SABORA NA TRAJAN SPOMEN PROSLOV 1. Katoliéka crkva visoko cijeni usta- nove, liturgijske obrede, crkvene predaje i naéin kr¢anskoga Zivota isto¢nih Crkava. Buduci da se one mogu podi¢iti ¢asnom starinom, u njima sjaji apostolska predaja prene- sena po Ocima;' ona je dio po Bogu 1 Lav XIIL, Ap. pis. Orientalium digni- tas, 30. studenoga 1894., w: Leonis XII Acta, sv. XIV, str. 201-202. 209 OE 1,10E2,1 OE 1,1 quaeque partem constituit divini- tus revelati atque indivisi universae Ecclesiae patrimonii. Ecclesiarum igitur Orientalium, quae huius tradi- tionis testes sunt vivi, sollicitudinem gerens, haec Sancta et Oecumenica Synodus cupiens ut eaedem floreant et novo robore apostolico concredi- tum sibi munus absolvant, praeter ea quae ad universam spectant Ec- clesiam, capita quaedam statuere decrevit, ceteris ad providentiam Sy- nodorum orientalium nec non Sedis Apostolicae remissis. De EccLesuis PARTICULARIBUS seu RiTIBUS 2, Sancta et catholica Ecclesia, quae est corpus Christi mysticum, constat ex fidelibus, qui eadem fide, iisdem sacramentis et eodem regimine in Spiritu Sancto organice uniuntur, quique in varios coetus hierarchia iunctos coalescentes, particulares Ecclesias seu ritus constituunt. Inter eas mirabilis viget communis, ita ut varietas in Ecclesia nedum eiusdem noceat unitati, eam potius declaret; Ecclesiae enim catholicae hoc pro- positum est, ut salvae et integrae maneant uniuscuiusque particula- ris Ecclesiae seu ritus traditiones, eademque pariter vult suam vitae 210 Orientalium Ecclesiarum objavijene i nepodijeljene bastine sveopce Crkve. Vodedi, dakle, skrb za istoéne Crkve koje su zive svje- dokinje te predaje, ovaj sveti i eku- menski Koncil Zeli da one cvatu i da novom apostolskom snagom ispu- njaju povjerenu im zadac¢u; stoga je odlucio da osim onoga sto se odnosi na sveopéu Crkvu utvrdi neke glav- ne toéke, dok ostalo prepusta skrbi isto¢nih sinoda i Apostolske Stolice. PARTIKULARNE CRKVE ODNOSNO OBREDI 2. Sveta i katoliéka Crkva, koja je otajstveno Kristovo Tijelo, sastoji se od vjernika koji se po istoj vjeri, po istim sakramentima i po istoj upravi organski sjedinjuju u Duhu Svetome. Oni su srasli u razligite hijerarhijom povezane zajednice te tvore partiku- larne Crkve ili obrede. Medu njima jena snazi divno zajednistvo tako da razliéitost u Crkvi ne samo da ne Ste- ti njezinu jedinstvu nego ga jo8 bo- lje iskazuje. Katoliéka crkva, naime, tezi tome da predaje svake pojedine partikularne Crkve ili obreda ostanu neokrnjene i cjelovite. Isto tako, ona hoée prilagoditi nacin svojega zivo-Dekret 0 istognim katoli¢kim Crkvam 0E3,1 rationem aptare variis temporum locorumque necessitatibus.” 3. Huiusmodi particulares Ecclesiae, tum Orientis tum Occidentis, licet ritibus, ut aiunt, nempe liturgia, ec- clesiastica disciplina et patrimonio spirituali partim inter se differant, aequali tamen modo concreduntur pastorali gubernio Romani Pontifi- cis, qui Beato Petro in primatu super universam Ecclesiam divinitus suc- cedit. Eaedem proinde pari pollent dignitate, ita ut nulla earum ceteris praestet ratione ritus, atque iisdem fruuntur iuribus et tenentur obli- 2 §. Leo IX, Litt. Jn terra pax, an. 1053: >Ut enim«. INNOcENTIUs III, Synodus Lateranensis IV, an. 1215, cap. IV: »Licet Graecos«. Litt. Inter quatuor, 2 aug. 1206: »Postulasti postmodums«. INNOCENTIUS IV, Ep. Cum de cetero, 27 aug. 1247. Ep. Sub catholicae, 6 mart. 1254, prooem., Ni- coLaus III, Instructio Istud est memoria- le, 9 oct. 1278. LEo X, Litt. Ap. Accepimnus nuper, 18 maii 1521. Pautus III, Litt. Ap. Dudum, 23 dec. 1534. Prus IV, Const. Ro- manus Pontifex, 16 febr. 1564, § 5. Cu! MENS VIII, Const. Magnus Dominus, 23 dec. 1595, § 10. Pautus V, Const. Solet circumspecta, 10 dec. 1615, § 3. BENEDIC- Tus XIV, Ep. Enc. Demandatam, 24 dec. 1743, § 3. Ep. Encycl. Allatae sunt, 26 iun. 1755, §§ 3, 6-19, 32. Prus VI, Litt. Encycl. Catholicae communionis, 24 maii 1787. Pius IX, Litt. In suprema, 6 ian. 1848, § 3. Litt. Ap. Ecclesiam Christi, 26 nov. 1853. Const. Romani Pontificis, 6 ian. 1862. LEO XIILL, Litt. Ap. Praeclara, 20 iun. 1894, n. 7. Litt. Ap. Orientalium dignitas, 30 nov. 1894, prooem. ete. ta razli¢itim potrebama vremena i mjesta.? 3. Premda se te partikularne Crkve kako Istoka tako i Zapada dijelom medusobno razlikuju - kako kazu — po obredima, to jest bogosluzjem, na¢inom crkvenog Zivota i duhov- nom bastinom, one su ipak na isti naéin povjerene pastoralnoj upravi rimskoga prvosvecenika, koji je po Bozjoj volji nasljednik blazenoga Petra u primatu nad sveopéom Cr- kvom. Te iste partikularne Crkve odlikuju se jednakim dostojan- 2 Lav IX., Pismo In terra pax, god. 1053.: »Ut enime; INocENT IIL, CeTVRTI LATERANSKI KONCIL, 1215. god., 4. pogl.: »Licet Graecos«; Pismo Inter quattuor, 2. kolovoza 1206.: »Postulasti postmodum«; INocENT IV., Pismo Cum de cetero, 27. kolovoza 1247; Pismo Sub catholicae, 6. ozujka 1254. predgovor; NiKota IL, Nap. Istud est memoriale, 9. listopada 1278; Lav X., Ap. pis. Accepimus nuper, 18. svibnja 1521; Pavao IIL, Ap. pis. Du- dum, 23. prosinca 153+ 10 IV., Konst. Romanus Pontifex, 16. veljaée 1564., § 5; KL eMmenT VIIL., Konst. Magnus Dominus, 23, prosinca 1595., § 10; Pavao V., Konst. Solet circumspecta, 10. prosinca 1615., § 3; BeNeDIkT XIV., Enc. Demandatam, 24. prosinca 1743., § 3; Enc. Allatae sunt, 26. lipnja 1755., §§ 3, 6-19, 32; Pro VL, Ene. Catholicae communionis, 24. svibnja 1787, P1o IX., Pismo In suprema, 6. sijeé- nja 1848., § 3; Ap. pis. Ecclesiam Christi, 26. studenoga 1853.; Konst. Romani Pon- tificis, 6. sijeénja 1862; Lav XIIL, Ap. pis. Praeclara, 20. lipnja 1894., br. 7; Ap. pis. Orientalium dignitas, 30. studenoga 1894., predgovor itd. 211 0E3,104,1 OE 3,1 Orientalium Ecclesiarum gationibus, etiam quod attinet ad Evangelium praedicandum in uni- versum mundum (cfr. Mc. 16, 15), sub moderamine Romani Pontificis. 4. Provideatur igitur ubique terra- rum tuitioni atque incremento om- nium Ecclesiarum particularium ac propterea constituantur paroeciae atque propria hierarchia, ubi id po- stulat bonum spirituale fidelium. Hierarchae vero variarum Ecclesia- rum particularium in eodem ter- ritorio iurisdictionem obtinentes, curent, collatis consiliis in periodi- cis conventibus, unitatem actionis fovere, et, viribus unitis, communia adiuvare opera, ad bonum religionis expeditius promovendum et cleri di- sciplinam efficacius tuendam.? Cle- rici omnes et ascendentes ad ordines sacros bene instruantur de ritibus et praesertim de normis practicis in materiis interritualibus, imo et laici in institutione catechetica de ritibus eorumque normis doceantur. Omnes denique et singuli catholici, necnon baptizati cuiusvis Ecclesiae vel communitatis acatholicae ad ple- nitudinem communionis catholicae convenientes, proprium ubique ter- 1 Prus XII, Motu proprio Cleri sanctita- ti, 2 iun. 1957, can. 4. 212 stvom, tako da nijedna od njih ne- ma nikakve prednosti pred ostalima na temelju obreda; one uzivaju ista prava i obvezane su istim obvezama, takoder s obzirom na propovijedanje evandelja svemu svijetu (usp. Mk 16, 15) pod ravnanjem rimskoga prvo- svecenika. 4. Stoga neka se posvuda diljem svi- jeta vodi skrb o za&titi i rastu svih partikularnih Crkava i neka se radi toga osnivaju Zupe i vlastita hijerar- hija, gdje to iziskuje duhovno do- bro vjernika. Hijerarsi, pak, raznih partikularnih Crkava, koji su dobi- li jurisdikciju na istome podruéju, neka se skrbe oko promicanja je- dinstva tako da redovito odrzavaju vijeéanja; neka ujedinjenim silama pomazu zajedni¢ka djela kako bi se bez zapreka promicalo dobro vje- re i djelotvornije Stitio na¢in zivota Klera.? Neka se svi klerici i oni koji pristupaju svetim redovima dobro pouée o obredima, a osobito o prak- tiénim propisima k obrednih pitanja; Stovise, neka se i laici u katehetskoj nastavi pouce o obredima i njihovim propisima. I na kraju, svi katolici i svaki pojedini od njih kao i krteni pripadnici bilo koje nekatoli¢ke Crkve ili zajednice, koji pristupaju punom katoli¢kom za- jednistvu, neka posvuda po svijetu ) Pro XIL, Motupr. Cleri sanctitati, 2. lipnja 1957, kan. 4.Dekret o istoénim katoli¢kim Crkvama rarum retineant ritum eumque co- lant et pro viribus observent;* salvo iure recurrendi ad Sedem Apostoli- cam in casibus peculiaribus perso- narum, communitatum, vel regio- num, quae, uti suprema relationum interecclesialium arbitra, providebit necessitatibus in spiritu oecumeni- co, ipsa vel per alias auctoritates, da- tis opportunis normis, decretis vel rescriptis. DE spiRITUALI ECCLESIARUM ORIENTALIUM PATRIMONIO SERVANDO 5. Historia, traditiones et plurima ec- clesiastica instituta praeclare testan- tur quantopere de universa Ecclesia Orientales Ecclesiae meritae sint.° Quapropter Sancta Synodus patri- monium hoc ecclesiasticum et spiri- tuale non solum aestimatione debita et iusta laude prdsequitur Sed etiam * Pius XII, Motu proprio Cleri sanctita- ti, 2 iun. 1957, can. 8: »sine licentia Sedis Apostolicae«, sequendo praxim saeculo- rum praecedentium; item quoad baptiza- tos acatholicos in can. 11 habetur: »ritum quem maluerint amplecti possunt« in textu proposito disponitur modo positivo observantia ritus pro omnibus et ubique terrarum. 5 Cfr. Leo XIII, Litt. Ap. Orientalium dignitas, 30 nov. 1894. Ep. Ap. Praeclara gratulationis, 20 iun. 1894, et documenta in nota 2 allata. OE 5,1 zadrie vlastiti obred te ga njeguju i prema svojim silama opsluZuju.' Pri- tom, u posebnim slugajevima, ostaje netaknuto pravo utoka osoba, zajed- nica ili krajeva Apostolskoj Stolici; ona ée se, kao vrhovna sutkinja u meducrkvenim odnosima, pobrinu- ti da u ekumenskom duhu odgovori potrebama, i to sama ili preko dru- gih autoriteta, daju¢i za to prikladne propise, odluke ili otpise. OGUVANJE DUHOVNE BASTINE ISTOCNIH CRKAVA. 5. Povijest, predaje i mnoge crkvene ustanove sjajno svjedoce koliko su isto¢ne Crkve zasluzne za sveopéu Crkvu.' Stoga Sveti sabor ne samo da's-duznim postovanjem i praved- nom hvalom razmatra tu crkvenu i duhovnu bastinu nego je i odluéno smatra bastinom sveopée Kristove Usp. Pio XII, Motupr. Cleri sanctita- ti, 2. lipnja 1957,, kan. 8: »bez dopustenja Apostolske Stolice«, slijededi praksu pret- hodnih stoljeéa; isto se kaze is obzirom na nekatoli¢ke krStenike u kan. 11: »mogu prihvatiti obred koji vide vole«; u tom se predlozenom tekstu na pozitivan naéin odreduje obdréavanje obreda za sve [oso- be] i posvuda na zemfji. 5 Usp. Lav XIIL, Ap. pis. Orientalium dignitas, 30. studenoga 1894.; Ap. posl. Praeclara gratulationis, 20. lipnja 1894., kao i dokumente navedene u bilj. 2. 213 0E5, 10E 6,1 OE 5, 1 Orientalium Ecclesiarum tamquam patrimonium universae Christi Ecclesiae firmiter considerat. Quamobrem sollemniter declarat, Ecclesias Orientis sicut et Occidentis iure pollere et officio teneri se secun- dum proprias disciplinas peculiares regendi, utpote quae veneranda an- tiquitate commendentur, moribus suorum fidelium magis sint con- gruae atque ad bonum animarum consulendum aptiores videantur. 6. Sciant ac pro certo habeant om- nes Orientales, se suos legitimos ri- tus liturgicos suamque disciplinam semper servare posse et debere, ac nonnisi ratione proprii et organici progressus mutationes inducendas esse. Haec omnia, igitur, maxima fidelitate ab ipsis Orientalibus ob- servanda sunt; qui quidem harum rerum cognitionem in dies maiorem usumque perfectiorem acquirere debent, et, si ab iis ob temporum vel personarum adiuncta indebite de- fecerint, ad avitas traditiones redire satagant. Illi vero qui ratione sive muneris, sive apostolici ministerii frequens cum Orientalibus Ecclesiis aut cum earum fidelibus habeant commercium, in cognitione et cul- tu rituum, disciplinae, doctrinae, historiae atque indolis Orientalium accurate, pro gravitate officii quod gerunt, instituantur.® Religionibus 6 Cfr. BENEpicrus XV, Motu proprio Orientis catholici, 15 oct. 1917. Prus XI, 214 Crkve. Zbog toga svetano izjaviju- je da Crkve Istoka ba’ kao i Zapa- da imaju pravo i duznost ravnati se prema svojim vlastitim posebnim uredbama jer ih preporucuje njihova éasna starina, vise su u skladu s obi- €ajima njihovih vjernika te se cine prikladnijima u skrbi za dobro dusa. 6. Neka svi istoéni kr3éani znaju i budu sigurni da uvijek mogu fF imo- raju éuvati svoje zakonite liturgijske obrede i svoj nacin zivota; promjene se, pak, smiju uvoditi samo radi nji- ma svojstvenoga i organskoga na- pretka. Sve to, dakle, sami istoéni krs- éani moraju obdriavati s najvecéom vjerno8éu; oni, dakako, trebaju iz da- na u dan stjecati sve bolje poznavanje isve savrSeniju uporabu svih tih stva- ri; ako su se od njih zbog vremeni- tih ili osobnih okolnosti neopravda- no udaljili, neka se uznastoje vratiti djedovskim predajama. Oni, pak, koji bilo zbog svoje zadacée bilo zbog apo- stolske sluzbe ¢esto dolaze u dodir s isto¢nim Crkvama ili njihovim vjer- nicima, neka budu brizljivo upuée- ni u poznavanje i njegovanje obreda, naéina Zivota, nauka, povijesti i zna- éaja isto¢nih krSéana, veé prema vaznosti sluzbe koju obavijaju.° A re- S Usp. BENEDIKT XV., Motupr. Orientis catholici, 15. listopada 1917,; P10 XI, Ene. Rerum orientalium, 8. rujna 1928. itd.Dekret o istoénim katoliékim Crkvama vero et associationibus latini ritus, quae in regionibus orientalibus vel inter fideles orientales operam prae- stant, enixe commendatur, ut, ad maiorem apostolatus efficaciam, do- mos aut etiam provincias orientalis ritus, quantum fieri potest, consti- tuant.” DE PATRIARCHIS ORIENTALIBUS, 7. Ab antiquissimis temporibus in Ecclesia viget institutio patriarcha- lis, iam a primis Synodis Oecumeni- cis agnita.® Nomine vero Patriarchae orientalis venit episcopus, cui competit iuris- dictio in omnes episcopos, haud exceptis metropolitis, clerum et po- pulum proprii territorii vel ritus, ad normam iuris et salvo primatu Ro- mani Pontificis.’ Litt. Encycl. Rerum orientalium, 8 sept. 1928, etc. 1 Praxis Ecclesiae catholicae tempori- bus Pii XI, Pii XI, loannis XXII motum hunc abunde demonstrat. ' Cfr. Syn. Nic. I, can. 6. CONSTANTI- nop. I, can. 2 et 3. CHALCED., can. 28; can. 9, Constantino. IV, can. 17; can. 21. LaTERAN, IV, can. 5; can. 30, FLORENT., Decr. pro Graecis; etc. ® Cfr. Syn. Nic. I, can. 6; CONSTANTI- nop. I, can. 3. CONSTANTINOP. IV, can. 17. Pius XI, Motu proprio Cleri sanctitati, can. 216, § 2, 1°. OE 7,2 dovima i druzbama latinskoga obre- da, koji djeluju u isto¢nim krajevima ili medu istoénim vjernicima, usrd- no se preporucuje da poradi vece inkovitosti_ apostolata osnivaju — Koliko je moguée — kuée pa i provin- cije istoénoga obreda” IsTOCNI PATRIJARSL (2)Od pradavnih vremena u Crkvi je na snazi ustanova patrijarhata, koju su priznavali veé prvi sveop¢i kon- cili.® Nazivkom, pak, istoéni patrijarh oznacuje se biskup kojemu — prema odredbi prava i bez Stete za primat rimskoga biskupa — pripada jurisdik- cija nad svim biskupima, ukljucujuci i metropolite, nad klerom i narodom vlastitoga podruéja ili obreda? 1 To obilno potkrjepljuje praksa Kato- ligke erkve u vremenima Pija X1., Pija XIL ilvana XXIII. 4 Usp. PRVI NICEISKI KONCIL, kan. 6; PRVI CARIGRADSKI KONCIL, kan, 2 i 3; KALCEDONSKI KONCIL, kan. 28 i kan. 9; CETVRTI CARIGRADSKI KONCIL, kan. 17 i 21; CETVRTI LATERANSKI KONCIL, kan. 5 i kan. 30; FIRENTINSKI KONCIL, Decr. pro Graecis itd. * Usp. PRvI NICEJSKI KONCIL, kan. 6; PRVI CARIGRADSKI KONCIL, kan. 3; CeT- VRTI CARIGRADSKI KONCIL, kan. 17; Pio XII, Motupr. Cleri sanctitati, kan. 216, § 2,1. 215 0E7,1OE 8,1 0E9,1 oc 7.3 Ubicumque Hierarcha alicuius ritus extra fines territorii patriarchalis constituitur, manet aggregatus hie- rarchiae patriarchatus eiusdem ritus ad normam iuris. 8. Patriarchae Ecclesiarum Orienta- lium, licet alii aliis tempore poste- riores, omnes tamen aequales sunt ratione dignitatis patriarchalis, salva inter eos praecedentia honoris legi- time statuta.’° 9. Secundum antiquissimam Ec- clesiae traditionem, singulari ho- nore prosequendi sunt Ecclesiarum Orientalium Patriarchae, quippe qui suo quisque patriarchatui tamquam pater et caput praesint. Ideo statuit haec Sancta Synodus, ut eorum iura atque privilegia instaurentur, iuxta antiquas traditiones uniuscuiusque Ecclesiae et Synodorum Oecumeni- carum decreta.” Haec autem iura et privilegia sunt illa, quae tempore unionis Orientis et Occidentis viguerunt, etsi ad ho- diernas conditiones aliquantum ap- tanda sint. 1 In Synodis Oecumenicis: Nic. I, can. 6. ConsTaNTiNop. I, can. 3. CONSTAN- tinop. IV, can. 21. LATERAN. IV, can. 5. FroreNr,, Decr. pro Graecis, 6 iul. 1439, § 9. Cf. Prus XII, Motu proprio Cleri sanc- iun. 1957, can. 219, etc. Cfr. supra, nota 8. 216 Orientalium écclesiarum Gdje god se postavi hijerarh nekog obreda izvan granica patrijarhat- skoga podruéja, on ostaje pridruzen hijerarhiji patrijarhata istoga obreda prema odredbi prava. 8. Iako su patrijarsi isto¢nih Crkava s obzirom na vrijeme postavljanja jedni mladi od drugih, svi su ipak jednaki u odnosu na patrijarhatsko dostojanstvo; pritom medu njima ostaje netaknuto zakonito ustanov- Ijeno prvenstvo éasti.? 9, Prema prastaroj predaji Crkve, pa- trijarhe isto¢nih Crkava treba astiti posebnom éa8éu jer svaki svojem pa- trijarhatu predsjeda kao otac i glava. Stoga ovaj Sveti sabor odreduje da se ponovno uspostave njihova prava i povlastice, u skladu s drevnim pre- dajama svake pojedine Crkve i odlu- kama ekumenskih koncila."! To su ona prava i povlastice koji su bili na snazi u vrijeme jedinstva Isto- ka i Zapada, iako ih valja ne’to malo prilagoditi danagnjim prilikama. ® Na ekumenskim koncilima: PRvt NI- CEJSKI KONCIL, kan. 6; PRVI CARIGRADSKI KONCIL, kan. 3; CETVRTI CARIGRADSKI KONCIL, kan. 21; CETVRTI LATERANSKI KONCIL, kan. 5; FIRENTINSKI KONCIL, Decr. pro Graecis, 6. srpnja 1439, § 9. ~ Usp. Pio XIL., Motupr. Cleri sanctitati, 2. lipnja 1957., kan. 219 itd. 1 Usp. bilj. 8.Dekret o istognim katoli¢kim Crkvama Patriarchae cum suis synodis supe- riorem constituunt instantiam pro quibusvis negotiis _patriarchatus, non secluso iure constituendi novas eparchias atque nominandi episco- pos sui ritus intra fines territorii pa- triarchalis, salvo inalienabili Roma- ni Pontificis iure in singulis casibus interveniendi. 10. Quae de Patriarchis sunt dicta, valent etiam, ad normam iuris, de Archiepiscopis maioribus, qui uni- versae cuidam Ecclesiae particulari seu ritui praesunt.” 11. Cum institutum patriarchale in Ecclesiis Orientalibus sit forma regiminis traditionalis, Sancta et Oecumenica Synodus exoptat ut, ubi opus sit, novi erigantur patriar- chatus, quorum constitutio Synodo Oecumenicae vel Romano Pontifici reservatur.? 2 Cf. Syn. EPHES., can. 8, CLEMENS VILL, Decet Romanum Pontificem, 23 febr. 1596. Pius VII, Litt. Ap. In universalis Ecclesiae, 22 febr. 1807. Prus XII, Mo- tu proprio Cleri sanctitati, 2 iun. 1957, can. 324-339, SYN. CARTHAGIN., a. 419, can. 17. 3 Syn. CARTHAGIN., a. 419, can. 17 et 57. CHALCED.,a. 451, can. 12. S. INNOCEN- ‘ius I, Litt. Et onus et honor, a. c. 415: »Nam quid sciscitaris«. $. Nicotaus I, Litt. Ad consulta vestra, 13 nov. 866: »A quo auteme. IvNocentius III, Litt. Rex regum, 25 febr. 1214. Leo XII, Const. Ap. Petrus Apostolorum Princeps, 15 aug. 1824. Leo XIII, Litt. Ap. Christi Domi- OE 11,1 Patrijarsi sa svojim sinodama tvore -vi8e mjerodavno tijelo za sve poslove patrijarhata, ne iskljucujuci ni pravo ustanovljenja novih eparhija i ime- novanja novih biskupa svojega obre- da unutar grani¢a patrijarhatskoga podruéja; pritom se ne dira neotu- divo pravo rimskoga prvosvecenika da intervenira u pojedinim sluéaje- vima. 10. Ono to je reéeno o patrijarsi- ma, vrijedi — prema odredbi prava — takoder za velike nadbiskupe koji se nalaze na elu cijele neke partiku- larne Crkve ili obreda.’* 11. Buduéi da je ustanova patrijarha- ta predajom dani oblik upravijanja u istoénim Crkvama, Sveti i ekumen- ski koncil Zeli da se, gdje to bude po- trebno, uspostave novi patrijarhati; njihovo se ustanovljenje pridrzava ekumenskom saboru ili rimskomu prvosveceniku.'* 2 Usp. ErE8KI KONCIL, kan. 8; KLEMENT VIIL, Decet Romanum Pontificem, 23. ve- Fjaée 1596,; Pio VIL, Ap. pis. In universalis Ecclesiae, 22. velja¢e 1807; Po XIL, Mo- tupr. Cleri sanctitati, 2. lipnja 1957., kan. 324-339; KARTASKA SINODA, 419. god., kan. 17. 8 KARTASKA SINODA, 419. god., kan. 17 i 57; KALCEDONSKI KONCIL, 451. god., kan. 12; INocENT L, Pismo Et onus et ho- nor, oko 415. god.: »Nam quid sciscitaris«; Nixota L, Pismo Ad consulta vestra, 13. studenoga 866.: »A quo autem«; INOCENT IIL, Pismo Rex regum, 25. veljace 1214.5 Lav XIL, Ap. konst. Petrus Apostolorum Princeps, 15. kolovoza 1824; Lav XIIL, 217 OE 10,1 OE 11, 10E 12,1 0£ 13,1 OE 14,1 OE 12, 1 Orientalium Ecclesiarum DE DISCIPLINA SACRAMENTORUM 12. Veterem disciplinam de sacra- mentis apud Orientales Ecclesias vigentem, itemque praxim quae ad eorum celebrationem et ministra- tionem spectat, Sancta Oecumenica Synodus confirmat et laudat, et, si casus ferat, exoptat ut eadem instau- retur. 13. Disciplina de ministro $. Chris- matis inde ab antiquissimis tempo- ribus apud Orientales vigens plene instauretur. Idcirco presbyteri hoc sacramentum conferre valent, adhi- bito Chrismate a patriarcha vel epi- scopo benedicto."* 14. Presbyteri omnes orientales hoc sacramentum, sive una cum Bapti- smo sive separatim, valide conferre ni, a. 1895. Prus XII, Motu proprio Cleri sanctitati, 2 iun. 1957, can. 159. Cfr. LyNoceNTuus IV, Ep. Sub catho- licae, 6 mart. 1254, § 3, n. 4. Syn. Luep. II, a. 1274 (professio fidei Michaelis Palae- ologi Gregorio X oblata). EuGenius IV, in Syn, Florentina, Const. Exsultate Deo, 22 nov. 1439, § 11. CLEMENS VIII, Instr. Sanctissimus, 31 aug. 1595. BENEDICTUS XIV, Const. Etsi pastoralis, 26 maii 1742, § Il, n. 1, § IIL, n. 1, etc. Syn. Laopic,, a. 347-381, can. 48, SYN. SISEN. ARMENO- RUM, an. 1342, SYN. LIBANEN. MARONI- TARUM, a. 1736, P. II, Cap. IIL, n. 2, et aliae Synodi particulares. 218 DISCIPLINA SAKRAMENATA 12. Sveti ekumenski koncil potvr- duje i pohvaljuje staru disciplinu sa- kramenata, koja je na snazi u istoé- nim Crkvama, kao i praksu koja se tie njihova slavjenja i podjeljivanja te Zeli da se ona u danom sluéaju po- novno uspostavi. 13. S obzirom na djelitelja sv. potvr- de [miropomazanja], neka se opet u svoj punini ponovno uspostavi ona disciplina koja je kod istoénih kr3éa- na na snazi veé od pradavnih vreme- na. U skladu s time mogu prezbiteri podjeljivati taj sakrament tako da upotrijebe krizmu [miro] koju je bla- goslovio patrijarh ili biskup.* 14. Svi istoéni prezbiteri mogu va- Ijano podijeliti taj sakrament svim vjernicima bilo kojega obreda, ne Ap. pis. Christi Domini, 1895. god.; Po XIL, Motupr. Cleri sanctitati, 2. lipnja 1957,, kan. 159. 4 Usp. INoceNr LV. Pismo Sub catholi- cae, 6. ozujka 1254., § 3, br. 4; DRUGI LI- ONSKI KONCIL, 1274. god., ispovijest vjere Mihaela Paleologa pred Grgurom X.; Eu- GEN IV. na Firentinskom koncilu, Konst. Exsultate Deo, 22. studenoga 1439,, § 11; Ktement VIIL, Naputak Sanctissimus, 31. kolovoza 1595.; BENEDIKT XIV., Konst. Etsi pastoralis, 26. svibnja 1742., § 2, br. 1, § 3, br. 1 itd; LAODICEJSKA sINODA, 347,/381.god., kan. 48; ARMENSKA SINODA u Sisu (Cilicija), 1342. god.; MARONITSKA LIBANONSKA SINODA, 1736. god., IL. dio, 3. pogl., br. 2 te druge pokrajinske sinode.Dekret 0 istoénim katolizkim Crkvama possunt omnibus fidelibus cuiusvis ritus, latino haud excluso, servatis ad liceitatem praescriptis iuris tum communis tum particularis.° Pres- byteri quoque latini ritus, secun- dum facultates quibus gaudent circa ministrationem huius sacramenti, valent illud etiam fidelibus Ecclesia- rum Orientalium ministrare, sine praeiudicio ritui, servatis quoad li- ceitatem praescriptis iuris sive com- munis sive particularis.'* 15. Fideles obligatione tenentur die- bus dominicis et festis interesse di- vinae liturgiae aut, iuxta praescripta vel consuetudinem proprii ritus, ce- lebrationi divinarum laudum.” Quo facilius fideles hanc obligationem 8 Cfr. S.C. S, OrFici, Instr. (ad Ep. Sce- pusien.), a. 1783. S. C. De Prop. Five (pro Coptis), 15 mart. 1790, n. XIII. Decr. 6 oct. 1863, C, a. S. C. PRo Eccl. ORIENT., 1 maii 1948. S. C. S. OrFICuL, resp. 22 apr. 1896 cum litt. 19 maii 1896. %® CIC, can. 782, § 4; S. C. Pro Eccu. OriENT,, Decr. »De Sacramento Confir- mationis administrando etiam fidelibus orientalibus a presbyteris latini ritus, qui hoc indulto gaudent pro fidelibus sui ri- tus«, 1 maii 1948, U Cfr. Syn. LAODICEN., a. 347-381, can. 29. S. NicepHorus CP., cap. 14. SYN. DUuINEN. ARMENORUM, a. 719, can. 31. S. THEODorUus StupITA, sermo 21. S. Ni- coxaus I, Litt. Ad consulta vestra, 13 nov. 866: »In quorum Apostolorum«; »Nos cupitis«; »Quod interrogatis«; »Praeterea consulitis«; »Si die Dominicox; et Synodi particulares. OE 15,1 iskljuéujuéi ni latinski, bilo zajedno s krstom bilo odvojeno; s obzirom, pak, na dopuétenost, trebaju se drZati propisa i opéega i posebnoga prava."° I prezbiteri latinskoga obreda mo- gu podijeliti taj sakrament takoder yjernicima istoénih Crkava, u skladu s ovlastima koje uzivaju s obzirom na podjeljivanje tog sakramenta i bez nanoSenja stete obredu; a da to bude i doputeno, trebaju se drZati propisa i opéega i posebnoga prava.' 15. Vjernici su nedjeljama i blag- danima obvezani na_sudjelovanje u bozanskoj liturgiji, odnosno, pre- ma propisima ili obigaju vlastitoga obreda, na slavijenje bozanskih po- hvala.” Da bi vjernici Sto lakse mo- 8 Usp. KoNGREGACHIA Sv. OFICIJA, Nap. biskupu Zipsa (ad Ep. Scepusien.), 1783. god.; KoNGREGACUA »DE Prop. FIDE« (2a Kopte), 15. oZujka 1790., br. XUIL; Dekr. od 6. listopada 1863., C, a; KoNGREGACI- JA ZA ISTOGNE CRKVE, 1. svibnja 1948, KONGREGACITA Sv. OFICIJA, odgovor od 22. travnja 1896. i Pismo od 19. svibnja 1896. ® CIC, kan. 782, § 4; KONGREGACIA ZA 1stoénu Crkvu, Dekr. De Sacramento Confirmationis administrando etiam fi- delibus orientalibus a presbyteris latini ritus, qui hoc indulto gaudent pro fideli- bus sui ritus, 1. svibnja 1948. 1 Usp. LAODICEJSKA SINODA, god. 347.- 381, kan, 29; NICEFOR CARIGRADSKI, 14. pogl; ARMENSKA SINODA u Dvinu, 719. god., kan, 31; Teopor Stuprr, Sermo 21; NiKota L, Pismo Ad consulta vestra, 13. studenoga 866. »In quorum Apostolo- rum; »Nos cupitis«; »Quod interrogatis«; 219 OE 15,1OE 16,1 OE 17,1 OE 15,1 adimplere valeant, statuitur tempus utile, pro hoc praecepto adimplen- do, decurrere inde a vesperis vigiliae usque ad finem diei Dominicae vel festi* Enixe commendatur fideli- bus, ut his diebus, imo frequentius ac vel etiam quotidie, Sacram Eu- charistiam suscipiant.” 16. Ob quotidianam permixtionem fidelium diversarum particularium Ecclesiarum in eadem regione vel territorio orientali, facultas pres- byterorum cuiuscumque ritus exci- piendi confessiones, a propriis hie- rarchis rite et sine ulla restrictione concessa, ad totum territorium extenditur concedentis necnon ad loca et fideles cuiuscumque ritus in eodem territorio, nisi hierarcha loci, quoad loca sui ritus, expresse renuerit.” 17. Ut antiqua sacramenti Ordinis disciplina in Ecclesiis Orientalibus iterum vigeat, exoptat haec Sancta * Novum quid, saltem ubi viget obliga- tio audiendi S. Liturgiam; ceterum cohae- ret diei liturgicae apud Orientales. ® Cf. CANONES APOSTOLORUM, 8 et 9. SyN. ANTIOCH,, a. 341, can. 2. TIMOTHE- Us ALEXANDRINUS, interrogat. 3. INNO- cENTIUS III, Const. Quia divinae, 4 ian. 1215; et plurimae Synodi particulares Ecclesiarum Orientalium recentiores. Salva territorialitate iurisdictionis, ca- non providere intendit, in bonum anima- rum, pluralitati iurisdictionis in eodem territorio. 220 Orientalium Ecclesiarum gli ispuniti tu obvezu, odreduje se da prikladno vrijeme za izvrsenje te zapovijedi teée od vecernje uodi ne- djelje ili blagdana do konca nedjelje ili blagdana."* Vjernicima se usrdno preporuéuje da u te dane, stovise i ée8ée, pa i svakim danom, primaju svetu euharistiju.” 16. Buduéi da vjerniciraznih partiku- larnih Crkava éesto zive pomijegani u istom isto¢nom kraju ili podrugju, prezbiterima bilo kojega obreda, ko- ji su od viastitih hijerarha propisno i bez ikakva ograniéenja dobili ovlast ispovijedanja, ta se ovlast progiru- je na sveukupno podruéje hijerarha koji je dao dopu8tenje, kao i na mje- sta i na vjernike svakoga obreda na istom podruéju, osim ako bi se mje- sni hijerarh za mjesta svojega obreda tome izrigito usprotivio.” 17. Kako bi drevna praksa sakra- menta reda opet stupila na snagu u isto¢nim Crkvama, ovaj Sveti sabor »Praeterea consulitis«; »Si die Dominico« te pokrajinske sinode. * To je novost, barem ondje gdje je na snazi obveza sluganja bozanske liturgije. No to se, uostalom, slaze s liturgijskim danom kod istoénjaka. 8 Usp. APOSTOLSKI KANONI, 8 i 9; AN- TIOHYSKA SiNODA, 341. god., kan. 2; Ti- MOTE] ALEKSANDRIJSKI, interrogatio 3; Inocent IIL, Konst. Quia divinae, 4. si- jeénja 1215. te brojne novije pokrajinske sinode istoénih Crkava. ® Uz oéuvanje teritorijalnosti jurisdik- cija taj kanon ima za cilj da se radi dobra dua pobrine za pluralitet jurisdikeija.Dekret o istognim katoli¢kim Crkvama Synodus, ut institutum diaconatus permanentis, ubi in desuetudinem venerit, instauretur.2? Quoad subdia- conatum vero et Ordines inferiores eorumque iura et obligationes, pro- videat Auctoritas legislativa unius- cuiusque Ecclesiae particularis.” 18. Ad praecavenda matrimonia in- valida, quando catholici orientales cum acatholicis orientalibus bap- tizatis matrimonium ineunt, et ad consulendum nuptiarum firmitati et sanctitati nec non domesticae pa- ci, Sancta Synodus statuit formam canonicam celebrationis pro his matrimoniis obligare tantum ad li- ceitatem; ad validitatem sufficere praesentiam ministri sacri, servatis aliis de iure servandis.* 4 Cf. Syn. Nic. I, can. 18. SYN. NEOCAE- SARIEN,, a. 314~325, can, 12. SYN. SARDI- CEN., a. 343, can. 8. S. LEO M., Litt. Omni- um quidem, 13 ian. 444, SyN. CHALCED., can. 6. SyN. CONSTANTINOP. IV, can. 23, 26; etc. 2 Subdiaconatus consideratur apud Ec- clesias Orientales plures Ordo minor, sed Motu proprio Pii XII, Cleri sanctitati, ei praescribuntur obligationes Ordinum maiorum. Canon proponit ut redeatur ad disciplinam antiquam singularum Ecc- lesiarum quoad obligationes subdiaco- norum, in derogationem iuris communis »Cleri sanctitati«. ® Cfr. Pius XII, Motu proprio Crebrae allatae, 22 febr. 1949, can. 32, § 2, n. 5° (facultas patriarcharum dispensandi a forma). Pius XII, Motu proprio Cleri sanctitati, 2 iun. 1957, can. 267 (facultas patriarcharum sanandi in radice). S. C. __OE 18,1 Zeli da se ustanova stalnoga dakona- ta opet uspostavi ondje gdje je izisla iz obi¢aja2! Sto se, pak, tiée podda- konata i nizih redova te njihovih prava i duznosti, neka se za to pobri- ne zakonodavna viast svake partiku- larne Crkve.” 18. Da se predusretnu nevaljale ze- nidbe kada katolici isto¢noga obreda sklapaju Zenidbu s krétenim istoé- nim nekatolicima te da se pomogne évrstodi i svetosti Zenidbe kao i obi- teljskome miru, Sveti sabor odreduje da kanonski oblik slavijenja tog sa- kramenta obvezuje samo s obzirom na dopuétenost. Za valjanost je do- voljna prisutnost posvecenoga sluzi- telja, uz obdrzavanje ostaloga sto po pravu valja obdrzavati.* 2 Usp. PRVI NICEJSKI KONCIL, kan. 18; NEOCEZAREJSKA SINODA, 314.~325. god., kan. 12; SARDIEKA SINODA, 343. god., kan. 8; Lav VELIKI, Pismo Omnium quidem, 13. sijeénja 444,; KALCEDONSKI KONCIL, kan. 6; CETVRTI CARIGRADSKI KONCIL, kan, 23 i 26 itd. 2 U mnogim istoénim Crkvama podda- Konat se smatra nizim redom, ali je Motu- pr. Pija XII. Cleri sanctitati poddakonatu propisao obveze visih redova. $ obzirom na duznosti poddakonata ovaj kanon predlaze povratak na staru praksu poje- dinih Crkava uz ukidanje opéega prava iz Cleri sanctitati. % Usp. Pio XIL, Motupr. Crebrae allatae, 22. veljace 1949., kan. 32, § 2, br. 5 (vlast da oslobode od »forme«); Pro XII, Motupr. Cleri sanctitati, 2. lipnja 1957., kan. 267 (vlast patrijarha da ukrijepe u korijenu); Kongregacija Sv. oficija i Kongregacija za 221 OE 18, 1OF 19,1 OE 20,1 OE 19, 1 DE CULTU DIVINO 19. Dies festos pro omnibus Eccle- siis Orientalibus communes in po- sterum constituere, transferre aut supprimere unius est Synodi Oecu- menicae vel Sedis Apostolicae. Dies yero festos pro singulis Ecclesiis particularibus constituere, transfer- re aut supprimere, praeter Aposto- licam Sedem, competit Synodis pa- triarchalibus aut archiepiscopalibus, debita tamen ratione habita totius regionis ceterarumque Ecclesiarum particularium.”* 20. Donec perveniatur ad optatam inter omnes christianos conventio- nem de unico die, quo festivitas Pas- chatis ab omnibus celebretur, inte- rim ad unitatem inter christianos in eadem regione vel natione degentes fovendam, Patriarchis vel Supremis in loco Auctoritatibus ecclesiasticis committitur, ut, unanimi consensu et collatis consiliis cum iis quorum S. Orricu et S. C, PRO EccL. ORIENT., a. 1957 concedunt facultatem dispensandi a forma et sanandi ob defectum formae (ad quinquennium): »extra patriarchatus, Metropolitis, ceterisque Ordinariis loco- rum ... qui nullum habent Superiorem in- fra Sanctam Sedem«. * Cfr. S$. Leo M., Litt. Quod saepissime, 15 apr. 454: »Petitionem autem«. S. Ni- cePHorus CP,, cap. 13. SYN. SERGI PA- TRIARCHAE, 18 sept. 1596, can. 17. Prus VI, Litt. Ap. Assueto paterne, 8 apr. 1775; ete. 222 Orientalium Ecclesiarum BoGosLuZjE 19. Samo ¢ée ekumenski koncil i Apostolska Stolica ubuduée imati pravo da ustanovijuju, prenose ili dokidaju blagdane zajednitke svim isto¢nim Crkvama. Ustanovljivanje, pak, prenoéenje ili ukidanje blagda- na u pojedinim partikularnim Cr- kvama pripada — osim Apostolskoj Stolici - takoder patrijarhatskim i nadbiskupijskim sinodama; one su pritom duzne uzimati u obzir citav kraj i ostale partikularne Crkve.”* 20. Dok se medu svim krSéanima ne postigne Zeljeni sporazum o jedin- stvenome danu u koji ée svi svetkova- ti Vazam, u meduvremenu se — radi promicanja jedinstva sviju kri¢ana Koji Zive u istome kraju ili narodu — povjerava patrijarsima i vrhovnim mjesnim crkvenim vlastima da se, u jednodusnoj suglasnosti i saslusavsi mifljenja onih kojih se to tiée, spora- isto¢ne Crkve god. 1957. udjeljuju (na pet godina) ovlast dispenziranja od »forme« i ukrjepljenja u korijenu zbog manjka »for- me«: »izvan patrijarhata, metropolitima i ostalim mjesnim ordinarijima ... koji ne- maju nikakvoga drugoga, poglavara osim Svete Stolice«. * Usp. Lav VELIK1, Pismo Quod saepis- sime, 15. travnja 454.: »Petitionem au- tem«; NICEFOR CARIGRADSKI, 13. pogl. SINODA PATRIJARHA SERGYA, 18. rujna 1596., kan. 17; Pio VL, Ap. pis. Assueto paterne, 8. travnja 1775. i dr.Dekret o istoénim katoli¢kim Crkvama OE 22,1 interest, de festo Paschatis eadem die Dominica celebrando conveniant.”* 21. Singuli fideles extra regionem vel territorium proprii ritus versan- tes, quoad legem de temporibus sa- cris, ad disciplinam in loco ubi de- gunt vigentem se plene conformare possunt. In familiis mixti ritus hanc legem servare licet iuxta unum eun- demque ritum. 22. Clerici et religiosi orientales ce- lebrent iuxta propriae disciplinae praescripta et traditiones Laudes Divinas, quae inde ab antiqua ae- tate magno in honore fuerunt apud omnes Ecclesias Orientales.” Fideles % Cfr. Syn. Var. II, Const. de Sacra Li- turgia, Sacrosanctum Concilium, 4 dec. 1963. *® Cfr. CLeMENs VIII, Instr. Sanctissi- ‘mus, 31 aug. 1595, § 6: »Si ipsi graeci«. S.C. $. OrFict, 7 iun. 1673, ad 1 et 3; 13 mart. 1727, ad 1. $. C. De Prop. FIDE, De- cret. 18 aug. 1913, art. 33; Decret. 14 aug. 1914, art. 27; Decr. 27 mart. 1916, art. 14. S.C. pRo Ecct. OrtENT., Deer. 1 mart. 1929, art. 36; Decr. 4 maii 1930, art. 41. 2 Cfr. Sy. LAODICEN., 347-381, can. 18. SyN. MAR IssACI CHALDAEORUM, a. 410, can. 15. S. NERSES GLAIEN. ARMENORUM, a. 1166. INNocENTIUS IV, Ep. Sub catho- licae, 6 mart. 1254, § 8. BENEDICTUs XIV, Const. Etsi pastoralis, 26 maii 1742, § 7, n. 5, Instr. Eo quamvis tempore, 4 maii 1745, §§ 42 ss.; et Synodi particulares recentio- res. Armenorum (1911), Coptorum (1898), Maronitarum (1736), Rumenorum (1872), Ruthenorum (1891), Syrorum (1888). zume oko svetkovanja Vazma na istu nedjelju.> 21. Pojedini vjernici, koji borave izvan kraja ili podrudja vlastitoga obreda, mogu se glede zakona’o sve- tim vremenima potpuno prilagoditi redu koji je na snazi u mjestu gdje borave. U obiteljima mjeSovitoga obreda dopusteno je obdrzavati taj zakon prema jednom te istom obredu.”* 22. Neka istoéni klerici i redovnici slave bozZanske pohvale prema pro- pisima i predajama vlastitoga nagina bogosluzja; ta su, naime, slavljenja od drevnih vremena bila u velikoj éasti kod svih istoénih Crkava.”’ Ne- % Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Konst. 0 svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 4. prosinca 1963. % Usp. Ktemenr VIII, Nap. Sanctissi- mus, 31. kolovoza 1595., § 6: »Si ipsi grae- ci«; KONGREGACI|A SV. OFICIJA, 7. lipnja 1673., ad 1 et 3; 13. ozujka 1727., ad 1; KONGREGACIJA »DE PROPAGANDA FIDE«, Dekr. 18. kolovoza 1913., él. 33; Dekr. 14. kolovoza 1914., él. 27; Dekr. 27. ozujka 1916., él. 14; KONGREGACIJA ZA é Crkvu, Dekr. 1. ozujka 1929,, él. 3 4, svibnja 1930,, él. 41. 7 Usp. LAODICEISKA siNopa, god. 347.-381., kan. 18; KALDEJSKA SINODA (Mar Issacus), 410. god., kan. 15; NERZES GLAIENSIS (HROMKLAYSK!1) ARMENSKI, 1166. god.; INocENT IV., Pismo Sub ca- tholicae, 6. ozujka 1254., § 8; BENEDIKT XIV., Konst. Etsi pastoralis, 26. svibnija 1742., § 7, br. 5; Naputak Eo quamvis tem- pore, 4, svibnja 1745., §§ 42ss.; uz to i no- vije sinode: Armenaca, 1911. god.; Kopta, 223 OE 21,1 OE 22,1OE 23,1 OE 24, 1 OE 22, 1 quoque, exempla maiorum secuti, in Divinas Laudes pro viribus et devote incumbant. 23. Ad Patriarcham cum Synodo vel ad Supremam cuiusque Ecclesiae Auctoritatem cum Consilio hierar- charum, ius pertinet moderandi usum linguarum in sacris actioni- bus liturgicis nec non, facta relatio- ne ad Sedem Apostolicam, probandi versiones textuum in linguam ver- naculam.”* DE CONVERSATIONE CUM FRATRIBUS ECCLESIARUM SEIUNCTARUM. 24. Ad Ecclesias Orientales, com- munionem cum Sede Apostolica Romana habentes, peculiare perti- net munus omnium christianorum unitatem, orientalium praesertim, fovendi, iuxta principia decreti huius S. Synodi »De Oecumenismo«, pre- cibus imprimis, vitae exemplis, re- ligiosa erga antiquas traditiones orientales fidelitate, mutua et me- liore cognitione, collaboratione ac fraterna rerum animorumque aesti- matione.” a a Ex traditione orientali. Ex tenore Bullarum unionis singula- rum Ecclesiarum orientalium catholica- rum. 224 Orientalium Ecclesiarum ka i vjernici, slijede¢i primjer preda- ka, prema svojim moguénostima i pobozno sudjeluju u boZanskim po- hvalama. 23. Patrijarhu sa sinédom, odno- sno vrhoynoj vlasti svake Crkve s vijecem hijerarha pripada pravo da ravnaju uporabom jezika u svetim bogosluznim ¢inima kao i pravo da odobravaju prijevode tekstova na narodni jezik, posto su o tome izvi- jestili Apostolsku Stolicu.2® OPHODENJE $ BRACOM ODIJELJENIH CRKAVA 24, Istoéne Crkve, koje su_u zajed- ni8tvu s Apostolskom rimskom Sto- licom, imaju posebnu zadacu promi- cati jedinstvo sviju krséana, napose isto¢nih, u skladu s naéelima De- kreta o ekumenizmu ovoga Svetog sabora — prije svega molitvama, pri- mjerima Zivota, zdusnom vjernoséu starim istoénim predajama, boljim uzajamnim poznavanjem, surad- njom te bratskim postovanjem stva- tii osoba.” 1898. god.; Maroniti, 1736. god; Rumu- njé, 1872. god; Ukrajinaca (Rutenaca), 1891. god.; Sirijaca, 1888. god. % Prema istoénjackoj pred: ® Prema sadréaju bula unije pojedinih istocnih katolikih Crkava.Dekret o istognim katoli¢kim Crkvama 25. Ab Orientalibus seiunctis, in unitatem catholicam sub influxu gratiae Sancti Spiritus convenien- tibus, ne plus exigatur quam quod simplex fidei catholicae professio exigit. Et cum apud eos sacerdotium validum servatum sit, clericis orien- talibus, in unitatem catholicam con- venientibus, facultas est proprium Ordinem exercendi, iuxta normas a competenti Auctoritate statutas.*° 26. Communicatio in sacris, quae unitatem Ecclesiae offendit aut for- malem errori adhaesionem vel peri- culum aberrationis in fide, scandali et indifferentismi includit, lege divi- na prohibetur. Praxis vero pastora- lis demonstrat, ad fratres orientales quod spectat, varia considerari pos- se et debere singularum persona- rum adiuncta, in quibus nec unitas Ecclesiae laeditur, nec pericula vi- tanda adsunt, sed necessitas salu- tis et bonum spirituale animarum urgent. Ideo Ecclesia catholica, pro temporum, locorum et personarum adiunctis, mitiorem saepe adhibuit et adhibet rationem agendi, salutis media et testimonium caritatis inter christianos omnibus praebens, per participationem in sacramentis aliis- % Obligatio synodalis quoad fratres se- junctos orientales et quoad omnes Ordi- hes cuiuscumque gradus tum iuris divini tum ecclesiastici. 4 Haec doctrina valet etiam in Ecclesiis seiunctis. OE 26, 1 25. Neka se od odijeljene istoéne bra- 6€ koja, poticana milo8éu Duha Sve- toga, stupaju u katoli¢ko zajednistvo ne zahtijeva nista vise od onoga Sto zahtijeva jednostavno ispovijedanje katoli¢ke vjere. A buduéi da je u njih sa¢uvano sveceni’tvo u punoj valja- nosti, istoénim je klericima koji stu- pe u katoliéko zajedni8tvo slobodno vriiti vlastiti red u skladu s propisi- ma koje utvrdi mjerodavna vlast.*° 26. Zajednitko sudjelovanje u sve- tinjama, koje povrjeduje jedinstvo Crkve ili ukljuéuje formalan prista- nak uz zabludu ili pogibelj zastra- njenja u vjeri te pogibelj sablazni i vjerske ravnoduénosti, zabranjeno je bozanskim zakonom. No pastoral- na praksa dokazuje da se u pogledu isto¢ne braée mogu i moraju uzima- ti u obzir razligite okolnosti pojedi- nih osoba; u tim se okolnostima ne povrjeduje jedinstvo Crkve niti ima pogibelji koje valja izbjeci, nego se hitno nameée potreba za spasenjem i duhovno dobro dusa. Stoga je Kato- li¢ka crkva, veé prema okolnostima vremena, mjesta i osoba, éesto pri- mjenjivala i primjenjuje blazi nacin postupanja time Sto svima pruza sredstva spasenja i svjedocanstvo 3 To je koncilska obveza koja se tige odi- jeljene istoéne brace i sviju redova bilo ko- jega stupnja, i to kako bozanskoga tako i crkvenoga prava. 3 Taj nauk vrijedi iu odijeljenim Cr- kvama. 225 0 25,1 OE 26,1OE 27,1 OE 28, 1 OE 26, 1 que in functionibus et rebus sacris. His attentis, Sancta Synodus, »ne impedimento propter sententiae se- veritatem simus iis qui salvantur«®? et ad magis fovendam unionem cum Ecclesiis Orientalibus a nobis seiun- ctis, sequentem agendi rationem statuit. 27. Positis memoratis principiis, Orientalibus, qui bona fide seiuncti inveniuntur ab Ecclesia catholica, si sponte petant et rite sint dispositi, sacramenta Poenitentiae, Euchari- stiae et Unctionis Infirmorum con- ferri possunt; imo, etiam catholicis eadem sacramenta licet petere ab iis ministris acatholicis, in quorum Ecclesia habentur valida sacramen- ta, quotiescumque id necessitas aut vera spiritualis utilitas suadeat, et accessus ad sacerdotem catholicum physice vel moraliter impossibilis evadat.3? 28. Item, positis iisdem principiis, communicatio in sacris functioni- bus, rebus et locis inter catholicos et 2S. Basittus M., Epistula canonica ad Amphilochium, PG 32, 669 B. ™ Fundamentum mitigationis conside- ratur: 1) validitas sacramentorum; 2) bo- na fides et dispositio; 3) necessitas salutis aeternae; 4) absentia sacerdotis proprii; 5) exclusio periculorum vitandorum et for- malis adhaesionis errori. 226 Orientalium Ecclesiarum medukrséanske ljubavi sudjelova- njem u sakramentima i u drugim svetim éinima i stvarima. Imajuéi to u vidu, i »da ne bismo odvige stro- gim stavom bili zaprekom onima koji primaju spasenje«® te da bi se jaze promicalo jedinstvo s istoénima od nas odijeljenim Crkvama, Sveti sabor odreduje sljede¢i naéin postu- Ppanja. 27. Na temelju spomenutih nacela mogu se isto¢nim krséanima, koji se u dobroj vjeri nalaze odijeljeni od Katolitke crkve, podijeliti sakramen- ti pomirenja, euharistije i bolesni¢- koga pomazanja ako sami od sebe to zatraze i ako su pravo raspolozeni; Stovise, i katolicima je dopusteno zatraziti iste sakramente od onih nekatolickih sluzitelja u éijoj Crkvi postoje valjani sakramenti, kad god to svjetuje potreba ili prava duhov- na korist, a pristup je katolickom sveceniku fizicki ili moralno postao nemogué.** 28. Isto se tako na temelju tih naéela iz opravdanog razloga dopusta za- jednicko sudjelovanje u svetim éini- ® Bazinye VeLiKt, Epistula canonica ad Amphilochium, PG 32, 669 B. "Kao temelj tog ublazavanja smatra se sljedeée: 1) valjanost sakramenata; 2) dobra vjera i raspolozenje; 3) nuznost za vjeéno spasenje; 4) odsutnost vlastitoga svecenika; 5) iskljuéenost opasnosti koje valja izbjegavati i iskljuéenost] formalno- ga prianjanja wz zabludu.Dekret o istognim katoliékim Crkvama OE 30, 2 fratres seiunctos orientales iusta de causa permittitur.** 29. Haec mitior communicationis in sacris cum fratribus Ecclesiarum Orientalium seiunctarum ratio vi- gilantiae et moderamini hierarcha- rum locorum committitur, ut, col- latis inter se consiliis, et, si casus ferat, auditis etiam hierarchis Ec- clesiarum seiunctarum, opportunis efficacibusque praeceptis et normis christianorum moderentur conver- sationem. ConcLusio 30. Magnopere laetatur Sancta Synodus de fructuosa et actuosa collaboratione Orientalium et Oc- cidentalium Ecclesiarum Catholica- rum, simulque declarat: hae omnes iuris dispositiones pro praesentibus conditionibus statuuntur, usque- dum Ecclesia catholica et Ecclesiae Orientales seiunctae ad plenitudi- nem communionis convenient. Interim tamen omnes christiani, Orientales nec non Occidentales, enixe rogantur, ut ferventes atque assiduas, imo quotidianas preces Deo fundant ut, Sanctissima Dei- para auxiliante, omnes unum fiant. ™ Agitur de s. d. »communicatione in sacris extrasacramentali«, Concilium est quod mitigationem concedit, servatis ser- vandis. ma, stvarima i mjestima izmedu ka- tolika i odijeljene istoéne braée.* 29. Taj se blaZi nagin zajedni¢koga sudjelovanja u svetinjama s bracom odijeljenih isto¢nih Crkava povje- rava budnosti i ravnanju mjesnih hijerarha da oni — posto su se medu- sobno posavjetovali i ako ustreba ta- koder saslugali hijerarhe odijeljenih Crkava — prikladnim i uéinkovitim odredbama i smjernicama ravnaju medusobnim ophodenjem krééana. ZAKLJUCAK 30. Sveti sabor vrlo se raduje zbog plodne i djelatne suradnje istoé- nih i zapadnih katoli¢kih Crkava te ujedno izjavijuje: sve se ove pravne odredbe donose za sadasnje prilike, sve dok Katoliéka crkva i odijeljene istoéne Crkve skupa ne prispiju u puno zajednistvo. U meduvremenu se, pak, usrdno mole svi kr8éani, istoéni i zapadni, da Bogu upucuju Zarke i ustrajne, S8tovise, svakodnevne molitve kako bi uz pomoé Presvete Bogorodice svi 4 Rijeé je 0 gore navedenom »zajedni- kom sudjelovanju u izvansakramental- nim svetinjama« [communicatio in sacris extrasacramentalis}. Koncil je taj koji, uz nuzZne uvjete, dopusta ublazavanje. 227 0£ 29, 1 OE 30,1OE 30, 2 Orent quoque, ut tot christianis cuiuscumque Ecclesiae, qui, strenue profitentes Christi nomen, patiun- tur et angustiantur, Spiritus Sancti Paracliti adfluat plenitudo conforta- tionis et solatii. »Omnes caritate fraternitatis in- vicem diligamus, honore invicem praevenientes.«°* Haec omnia et singula quae in hoc Decreto edicta sunt, placuerunt Sa- crosancti Concilii Patribus. Et Nos, Apostolica a Christo Nobis tradita Potestate, illa, una cum Venerabili- bus Patribus, in Spiritu Sancto ap- probamus, decernimus ac statuimus et quae ita synodaliter statuta sunt ad Dei gloriam promulgari iube- mus. Romae, apud S. Petrum die XXI mensis novembris anno MCMLXIV. Ego PAULUS Catholicae Ecclesiae Episcopus Sequuntur Patrum subsignationes ® Cfr. Rom. 12, 10. 228 Orientalium Ecclesiarum postali jedno. Neka takoder mole da punina okrjepe i utjehe Duha Sveto- ga Branitelja pritjeée tolikim kri¢a- nima bilo koje Crkve koji podnose patnju i tjeskobu zbog odvaznoga ispovijedanja Kristova imena. »Ljubimo se svi uzajamno bratskom Ijubaviju pretjecuci jedni druge po- Stovanjem.«® Sve to u cijelosti i u pojedinostima, Sto je u ovom dekretu odredeno, pri- hvatise oci Svetoga sabora. I mi, apo- stolskom vlaséu od Krista nam pre- danom, sve to zajedno s éasnim ocima u Duhu Svetom odobravamo, odlucujemo i odredujemo te zapo- vijedamo da to sto je tako koncilski odredeno, na slavu Bozju bude pro- glaseno. U Rimu, kod Sv. Petra, dana 21, studenoga godine 1964. Ja, PAVAO, biskup Katoli¢ke erkve Slijede potpisi otaca 3 Usp. Rim 12, 10.Ex Actis Ss. Oecumenici Concilii Vaticani II Iz Akata svetoga ekumenskog Drugoga vatikanskog koncila NOoTIFICATIO Pro Decreto De Ecclesiis Orienta- libus Catholicis Summus Pontifex statuit vacationem legis duorum mensium, facta temen facultate Pa- triarchis illam iusta de causa redu- cendi vel prorogandi. + PERICLES FELICI Archiepiscopus tit. Samosatensis Ss. Concilii Secretarius Generalis OBAVIJEST Za dekret »O katoli¢kim isto¢nim Crkvama« vrhovni je svecenik odre- dio rok od dva mjeseca do njegova stupanja na snagu, a da je patrijar- sima ipak dana moguénost da iz opravdanoga razloga skrate ili pro- dulje taj rok. + PERIKLO FELICI Naslovni nadbiskup Samozate Generalni tajnik Svetoga sabora 229DECRETUM DE OECUMENISMO DEKRET O EKUMENIZMU »UNITATIS REDINTEGRATIO« Ovdje otisnut konaéni tekst Dekreta preuzet je iz AAS 57 (1965), 90-107; usp. takoder AS IIV/8, 845-859, Koncilski su ga oci prihvatili 21. studenoga 1964. sa sljededim rezultatom glasovanja: 2137 »placet« i 11 »non placet« (usp. AS III/8, 783) (nap. izdv.). PAULUS EPISCOPUS SERVUS SERVORUM DEI UNA CUM SACROSANCTI CONCILII PATRIBUS AD PERPETUAM REI MEMORIAM PROOEMIUM 1, UNITATIS REDINTEGRATIO inter universos Christianos promoven- da unum est ex praecipuis Sacrae Oecumenicae Synodi Vaticanae Se- cundae propositis. Una enim atque unica a Christo Domino condita est Ecclesia, plures tamen christianae Communiones sese ut Iesu Christi veram haereditatem hominibus pro- ponunt; discipulos quidem Domini PAVAO BISKUP SLUGA SLUGU BOZJIH ZAJEDNO S OCIMA SVETOGA SABORA NA TRAJAN SPOMEN PROSLOV 1. Promicanje ponovne uspostave jedinstva medu svim krs¢anima je- dan je od poglavitih ciljeva Svetoga ekumenskog Drugoga vatikanskog koncila. Krist je Gospodin, naime, utemeljio jednu i jedincatu Crkvu, a ipak se mnoge kr8éanske zajednice predstavljaju Ijudima kao prava ba- Stina Isusa Krista; sve se one, dodu- 8e, proglaguju Gospodnjim uéenici- 231 UR1,1UR1,1 Unitatis redintegratio omnes se esse profitentur at diversa sentiunt et per diversas ambulant vias, ac si Christus Ipse divisus sit? Quae sane divisio et aperte volunta- ti Christi contradicit et scandalo est mundo atque sanctissimae causae praedicandi Evangelium omni crea- turae affert detrimentum. Dominus vero saeculorum, qui pro- positum gratiae suae erga nos pecca- tores sapienter et patienter prosequi- tur, novissime in Christianos inter se disiunctos animi compunctionem et desiderium unionis abundantius ef- fundere incepit. Qua gratia permulti ubique homines permoti sunt atque inter fratres quoque nostros seiunc- tos amplior in dies motus, Spiritus Sancti fovente gratia, exortus est ad omnium Christianorum unitatem restaurandam. Hunc autem unitatis motum, oecumenicum nuncupa- tum, participant qui Deum Trinum invocant atque Iesum confitentur Dominum et Salvatorem, nec modo singuli seiunctim, sed etiam in coe- tibus congregati, in quibus Evange- lium audierunt quosque singuli Ec- clesiam dicunt esse suam et Dei. Fere omnes tamen, etsi diverso modo, ad Ecclesiam Dei unam et visibilem adspirant, quae sit vere universalis et ad universum mundum missa ut mundus ad Evangelium convertatur et sic salvus fiat ad gloriam Dei. 1 Cfr. 1 Cor. 1, 13. 232 ma, ali misle razligito i idu razlicitim putevima, kao da je sam Krist raz- dijeljen! Ta razdijeljenost, dakako, otvoreno proturjeci Kristovoj volji, na sablazan je svijetu i nanosi Stetu najsvetijoj stvari: navije’tanju evan- delja svemu stvorenju. No Gospodar vjekova, koji mudro i strpljivo nastavlja izvoditi naum svoje milosti prema nama grjesnici- ma, u najnovije je doba u medusobno razdijeljene krééane poéeo obilnije ulijevati skrugenost srca i Zelju za je- dinstvom. Tom su milo¢éu posvuda pokretani mnogi Ijudi, pa je uz po- moé milosti Duha Svetoga i medu nagom odijeljenom braéom nastao danomice sve Siri pokret za usposta- vom jedinstva sviju krséana. U tom, pak, pokretu za jedinstvom, nazva- nom ekumenskim, sudjeluju oni ko- ji zazivaju trojedinoga Boga i Isusa priznaju Gospodinom i Spasiteljem, i to ne samo odvojeni i pojedinaéno nego i sabrani u skupinama u kojima su ¢uli evandelje i za koje pojedinci kazu da su one njihova i Bozja Crkva. Ipak, gotovo svi oni, iako na razli¢i- te nadine, teze za jednom i vidljivom Bozjom Crkvom koja treba biti uisti- nu sveopéa i poslana svemu svijetu, da se svijet obrati k evandelju te tako bude spagen na slavu BoZju. 1 Usp. 1 Kor 1, 13.Dekret o ekumenizmu Haec igitur Sacra Synodus ea omnia laeto animo considerans, cum iam doctrinam de Ecclesia declaraverit, desiderio unitatis inter omnes Chri- sti discipulos restaurandae permota, Catholicis omnibus proponere vult adiumenta, vias ac modos quibus ipsi possint huic divinae vocationi et gratiae respondere. Caput I DE CATHOLICIS OECUMENISMI PRINCIPUS 2. Inhocapparuit caritas Deiin nobis, quod Filius Dei unigenitus a Patre in mundum missus est, ut homo factus totum genus humanum redimendo regeneraret atque in unum congre- garet. Qui antequam seipsum in ara crucis hostiam immaculatam offer- ret, Patrem pro credentibus oravit, dicens: »ut omnes unum sint, sicut tu, Pater, in me, et ego in te, ut et ipsi in nobis unum sint; ut credat mun- dus quia tu me misistic (Io. 17, 21), et in Ecclesia sua Eucharistiae mirabile sacramentum instituit, quo unitas Ecclesiae et significatur et efficitur. Discipulis suis novam mutui amoris mandatum dedit? atque Paraclitum Spiritum promisit* qui, Dominus et 2 Cfr. 11. 4, 9; Col. 1, 18-20; lo. 11, 52. 2 Cro. 13, 34. "Chi. 10. 16,7. UR2,1 Motreéi, dakle, sve to radosna duha i poito je ve¢ izlozio nauk 0 Crkvi, ovaj Sveti sabor — potaknut Zeljom za obnovom jedinstva medu svim Kri- stovim uéenicima — svim katolicima Zeli predloziti pomagala, puteve i naéine na koje oni mogu odgovoriti tom bozanskom pozivu i milosti. PRVO POGLAVLJE KaTOLIGKA NACELA EKUMENIZMA 2. Bozja se ljubav u nama o¢itova- la time Sto je Otac\poslao jedino- rodenoga Sina Bozjega u svijet da, postavéi Covjekom, po otkupljenju preporodi i u jedno sabere sav Ijud- ski rod.’ Prije negoli je sama sebe na artveniku kriza prinio kao neokalja- nu Zrtvu, on je Oca molio za vjernike govoreéi: »Neka svi budu jedno; kao Sto si ti, O€e, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno da svijet uz- vjeruje da si me ti poslao« (Iv 17, 21); u svojoj je Crkvi ustanovio éudesan sakrament euharistije po kojemu se i naznacuje i ostvaruje jedinstvo Cr- kve. Svojim je uéenicima dao novu zapovijed uzajamne ljubavi? te im obeéao Duha Branitelja* koji ¢e za- 2 Usp. 1 Iv 4, 9; Kol 1, 18-20; Iv 11, 52. 3 Usp. lv 13, 34. ‘Usp. Iv 16, 7. 233 UR 2,1UR 2,1 vivificans, cum eis maneret in aeter- num. Exaltatus autem in cruce et glo- rificatus Dominus Iesus Spiritum promissum effudit, per quem Novi Foederis populum, qui est Ecclesia, in unitatem fidei, spei et caritatis vocavit et congregavit, sicut docet Apostolus: »Unum corpus et unus Spiritus sicut vocati estis in una spe vocationis vestrae. Unus Dominus, una fides, unum baptisma« (Eph. 4, 4-5). Etenim »quicumque in Chri- sto baptizati estis, Christum induis- tis ... Omnes enim vos unus estis in Christo lesu« (Gal. 3, 27-28). Spiri- tus Sanctus, qui credentes inhabitat totamque replet atque regit Eccle- siam, miram illam communionem fidelium efficit et tam intime omnes in Christo coniungit, ut Ecclesiae unitatis sit Principium. Ille divisio- nes gratiarum et ministrationum operatur,® variis muneribus Eccle- siam lesu Christi ditans »ad con- summationem sanctorum in opus ministerii, in aedificationem corpo- ris Christi« (Eph. 4, 12). Ad hanc autem sanctam suam Eccle- siam ubique terrarum usque ad con- summationem saeculi stabiliendam, Christus munus docendi, regendi et sanctificandi Collegio Duodecim concredidit.* Inter eos Petrum elegit, 5” Cf. 1 Cor. 124-11. * Cf. Mt. 28, 18-20, coll. lo. 20, 21-23. 234 Unitatis redintegratio uvijek ostati s njima kao Gospodin i ozivijavatelj. A posto je bio uzdignut na kriz i proslavijen, Gospodin je Isus izlio obeéanoga Duha; po njemu je po- zvao i sabrao u jedinstvo vjere, na- de i ljubavi narod Novoga saveza, tj. Crkvu, kao Sto nauéava Apostol: »Jedno tijelo i jedan Duh, kao &to ste pozvani u jednoj nadi svoga poziva. Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst« (Ef 4, 4-5). Jer »koji ste god u Kristu krsteni, Krista ste obukli ... Svi ste vi, naime, jedan u Kristu Isusu« (Gal 3, 27-28). Duh Sveti koji prebiva u vjernicima te ispunja svu Crkvu i njome upravlja, udjelotvoru- je to divno zajedni&tvo vjernika i sve ih povezuje tako prisno u Kristu da je on poéélo jedinstva Crkve. On di- jeli milosti i sluzbe® tako &to i Crkvu Isusa Krista obasiplje raznovrsnim darovima »da usavrii svete za djelo sluzenja, za izgradnju Kristova tije- la« (Ef 4, 12). Da bi tu svoju svetu Crkvu uévrstio po svoj zemlji sve do svrgetka vje- kova, Krist je zboru dvanaestorice povjerio zadaéu nauéavanja, uprav- Ijanja i posvecivanja.° Izmedu_ njih je izabrao Petra na kojemu je poslije 5 Usp. 1 Kor 12, 4—11. ® Usp. Mt 28, 18-20 u svezi s Iv 20, 21— 23.Dekret o ekumenizmu UR 2,5 super quem post fidei confessionem Ecclesiam suam aedificare decrevit; cui claves regni caelorum promisit? atque, post suae dilectionis profes- sionem, universas oves in fide con- firmandas® et in perfecta unitate pascendas commisit? Ipso Christo Iesu summo angulari lapide”® et pa- store animarum nostrarum" in ae- ternum manente. Jesus Christus per Apostolorum eorumque successorum, nempe episcoporum cum Petri successore capite, fidelem Evangelii praedica- tionem sacramentorumque admini- strationem, et per gubernationem in dilectione, Spiritu Sancto operante, populum suum crescere vult eiusque communionem perficit in unitate: in confessione unius fidei, in divini cul- tus communi celebratione, necnon in familiae Dei fraterna concordia. Ita Ecclesia, unicus Dei grex, tam- quam signum levatum in nationes,” Evangelium pacis ministrans toti generi humano,’ peregrinatur in spe ad patriae supernae metam.'* 1 Cfr. Mt. 16, 19, coll. Mt. 18, 18. * Cf. Le. 22, 32. * Cf. lo, 21, 15-17. © fr. Eph. 2, 20. 4 Cfr. 1 Petr. 2, 25; Conc. Var. I, Const. Pastor Aeternus: Coll. Lac. 7, 482 a. 2 Cfr. Is. 11, 10-12. 3 Cfr. Eph. 2, 17-18, coll. Mc. 16, 15. 4 Cfr. 1 Petr. 1, 3-9. njegove ispovijest viere odluéio saz- _Kijuceve ene nebeskoga’ te mu je, nakon o¢itovanja njegove Iju- bavi, povjerio® da u vjeri utvrduje? iu savrsenom jedinstvu pase sve ovce; pritom sam Krist Isus dovijeka osta- je najvisi zaglavni kamen" i pastir nagih duga."* Isus Krist hoée da djelovanjem Du- ha Svetoga njegov narod raste po vjernom propovijedanju. evande- lja, po podjeljivanju sakramenata i po upravijanju u ljubavi — to vr8e apostoli i njihovi nasljednici bisku- pi s Petrovim nasljednikom kao, gla- vom; zajednistvo svojega naroda Isus Krist usavrsava u jedinstvu: u ispovijedanju jedne vjere, u zajed- ni¢kom slavijenju sluzbe Bozje te u bratskoj slozi Bozje obitelji Tako Crkva, jedincato BoZje stado, kao znak uzdignut za narode,’? po- sluzZujuci evandelje mira svemu ljud- skome rodu,’® putuje u nadi prema cilju visnje domovine."* 7 Usp. Mt 16, 19 u svezi s Mt 18, 18. * Usp. Lk 22, 32. 9 Usp. Iv 21, 15-17. 10 Usp. Ef 2, 20. 4 Usp. 1 Pt 2, 25; PRVI VATIKANSKI KON- IL, 4. zasj. (1870.), Konst. Pastor Aeter- nus: Coll. Lac. 7, 482 a. 2 Usp. Iz 11, 10-12. 8 Usp. Ef2, 17-18 u svezi s Mk 16, 15. “Usp. 1 Pt 1, 3-9. 235UR3,1 UR 2,6 Hoc est unitatis Ecclesiae sacrum mysterium, in Christo et per Chri- stum, Spiritu Sancto munerum va- rietatem operante. Huius mysterii supremum exemplar et principium est in Trinitate Personarum unitas unius Dei Patris et Filii in Spiritu Sancto. 3. In hac una et unica Dei Ecclesia iam a primordiis scissurae quaedam exortae sunt,!> quas ut damnandas graviter vituperat Apostolus;’* po- sterioribus vero saeculis ampliores natae sunt dissensiones, et Com- munitates haud exiguae a plenacom- munione Ecclesiae catholicae seiun- ctae sunt, quandoque non sine ho- minum utriusque partis culpa. Qui autem nunc in talibus Communita- tibus nascuntur et fide Christi im- buuntur, de separationis peccato argui nequeunt, eosque fraterna re- verentia et dilectione amplectitur Ecclesia catholica. Hi enim qui in Christum credunt et baptismum rite receperunt, in quadam cum Ecclesia catholica communione, etsi non per- fecta, constituuntur. Profecto, ob discrepantias variis modis vigentes inter eos et Ecclesiam catholicam tum in re doctrinali et quandoque etiam disciplinari tum circa struc- turam Ecclesiae, plenae ecclesia- sticae communioni opponuntur im- © Cfr. 1 Cor. 11, 18-19; Gal. 1, 6-9; 1 lo. 2, 18-19. 8 Cfr. 1 Cor. 1, 11 ss5 11, 22. 236 Unitatis redintegratio To je sveto otajstvo jedinstva Crkve, u Kristu i po Kristu, dok je Duh Sve- ti tvorac razligitosti darova. Vrhun- ski je uzorak i poéélo toga otajstva jedinstvo u Trojstvu osoba jednoga Boga Oca i Sina u Duhu Svetome. 3. U toj jednoj i jedincatoj Bozjoj Crkvi veé su se od samih poéetaka pojavili neki rascjepi'® koje Apostol o8tro kori kao vrijedne osude;'* u kasnijim su, pak, stoljecima nastale jo vece nesuglasice i znatne su za- jednice odijeljene od punoga zajed- ni’tva Katoli¢ke crkve, ponekad ne bez krivnje Ijudi s obiju strana. A oni koji se sada radaju u takvim zajedni- cama i napajaju se vjerom u Krista, ne mogu biti optuzeni za grijeh ra- stavljenosti i Katoli¢ka ih crkva grli s bratskim postovanjem i Ijubaviju. Oni, naime, koji vjeruju u Krista ina pravi su naéin krsteni, postavijeni su u neko, iako ne i savréeno, zajedni- Stvo s Katoliékom crkvom. Dakako, zbog razilazenja koja na razne na- éine viadaju izmedu njih i Katoli¢ke crkve, kako u doktrinarnim, a katkad iu disciplinskim pitanjima, tako i gledom na ustrojstvo Crkve, punom se erkvenom zajednistvu protive ne male, a katkad i teze zapreke, koje ekumenski pokret nastoji prevlada- 8 Usp. 1 Kor 11, 18-19; Gal 1, 6-9; 1 lv 2, 18-19. %® Usp. 1 Kor 1, 11ss; 11, 22.Dekret 0 ekumenizmu pedimenta non pauca, quandoque graviora, ad quae superanda tendit motus oecumenicus. Nihilominus, iustificati ex fide in baptismate, Christo incorporantur,” ideoque christiano nomine iure decorantur et a filiis Ecclesiae catholicae ut fratres in Domino merito agnos- cuntur.'* Insuper ex elementis seu bonis, qui- bus simul sumptis ipsa Ecclesia aedi- ficatur et vivificatur, quaedam immo plurima et eximia exstare possunt extra visibilia Ecclesiae catholicae saepta: verbum Dei scriptum, vita gratiae, fides, spes et caritas, aliaque interiora Spiritus Sancti dona ac vi- sibilia elementa: haec omnia, quae a Christo proveniunt et ad Ipsum conducunt, ad unicam Christi Ec- clesiam iure pertinent. Non paucae etiam christianae reli- gionis actiones sacrae apud fratres a nobis seiunctos peraguntur, quae variis modis secundum diversam condicionem uniuscuiusque Eccle- siae vel Communitatis procul dubio vitam gratiae reapse generare pos- sunt atque aptae dicendae sunt quae ingressum in salutis communionem pandant. " Cfr. Conc. FLor., Sess. VIII (1439), Decr. Exsultate Deo: Mansi 31, 1055A. 8 Cfr. S. AUGusTINUS, In Ps, 32, Enarr. II, 29: PL 36, 299. UR 3, 3 ti. Uza sve to, oni se, u krstu iz vjere opravdani, pritjelovljuju Kristu’” pa se zato s pravom rese kr3¢anskim imenom, a djeca Katoli¢ke crkve ih zasluzeno priznaju bracom u Gospo- dinu."* Povrh toga, mnogi i izvrsni elementi ili dobra, od kojih se — uzetih zajed- no — izgraduje i oivijuje sama Cr- kva, mogu postojati takoder izvan vidljivih ograda Katoli¢ke crkve: pi- sana Bofja rijeé, zivot milosti, vjera, nada i ljubav te drugi unutrasnji da- rovi Duha Svetoga i vidljivi elementi; sve to, 8to od Krista proizlazi i k nje- mu vodi, s pravom pripada jedinoj Kristovoj Crkvi. Od nas odijeljena braéa obavljaju ta- koder mnoge svete cine kriéanske religije, koji na razne nadine, veé pre- ma razli¢itom stanju svake Crkve ili zajednice, bez sumnje mogu stvarno roditi Zivot milosti te valja re¢i da su prikladni za otvaranje pristupa u za- jedni8tvo spasa. 1 Usp. FIRENTINSKI KONCIL, 8. zasj. (1439), Dekr. Exsultate Deo: Mansi 31, 1055A. #8 Usp. Augustin, In Ps. 32, Enarratio IL, 29: PL 36, 299. 237UR 3,4 Unitatis redintegratio Proinde ipsae Ecclesiae? et Com- munitates seiunctae, etsi defectus illas pati credimus, nequaquam in mysterio salutis significatione et pondere exutae sunt. lis enim Spiri- tus Christi uti non renuit tamquam salutis mediis, quorum virtus deri- vatur ab ipsa plenitudine gratiae et veritatis quae Ecclesiae catholicae concredita est. Attamen fratres a nobis seiuncti, sive singuli sive Communitates et Eccle- siae eorum, unitate illa non fruuntur, quam lesus Christus iis omnibus di- largiri voluit quos in unum corpus et in novitatem vitae regeneravit et convivificavit, quamque Sacrae Scripturae et veneranda Ecclesiae Traditio profitentur. Per solam enim catholicam Christi Ecclesiam, quae generale auxilium salutis est, om- nis salutarium mediorum plenitudo attingi potest. Uni nempe Collegio apostolico cui Petrus praeest credi- mus Dominum commisisse omnia bona Foederis Novi, ad constituen- dum unum Christi corpus in terris, cui plene incorporentur oportet om- nes, qui ad populum Dei iam aliquo modo pertinent. Qui populus, du- rante sua terrestri peregrinatione, quamvis in membris suis peccato "Cf. Conc. Lat. IV (1215), Constitutio IV: Mansi 22, 990; Conc. Luep. II, Profes- sio fidei Michaelis Palaeologi: Mansi 24, TIE. Conc. Etor., Sess. VI, Definitio Lae- tentur caeli: Mansi 31, 1026E. 238 Stoga te odijeljene Crkve" ili zajed- nice, iako smatramo da trpe od onih nedostataka, nipoéto nisu lisene zna- éenja i vaznosti u otajstvu spasenja. Kristov se, naime, Duh ne ustruéava posluZiti njima kao sredstvima spa- senja; njihova snaga potjece od one punine milosti i istine koja je povje- rena Katolitkoj crkvi. Pa ipak, od nas odijeljena braéa — bi- lo pojedinci bilo zajednice i njihove Crkve — ne uzivaju ono jedinstvo sto ga je Isus Krist htio darovati svima onima koje je preporodio i suozivio u jedno tijelo i u novost Zivota, a sto priznaju Sveta pisma i asna crkve- na predaja. Jer samo se po Katoli¢koj Kristovoj crkvi, koja je opée pomaga- lo spasenja, moze posti¢i sva punina spasonosnih sredstava. Vjerujemo, naime, da je samo apostolskome zboru na éelu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza radi uspostave jednoga Kristova tije- la na zemlji; njemu se potpuno tre- baju pritjeloviti svi koji veé na neki naéin pripadaju BoZjemu narodu. Premda taj narod, dok traje njego- vo zemaljsko putovanje, u svojim ¢lanovima ostaje podlozan grijehu, © Usp. CETVRTI LATERANSKI KONCIL (1215.), 4. konstitucija: Mansi 22, 990; DRUGI LIONSKI KONCIL (1274.), Ispovijest vjere Mihaela Paleologa: Mansi 24, 71E; FIRENTINSKI KONCIL, 6. zasj. (1439), De- finicija Laetentur caeli: Mansi 31, 1026E.Dekret o ekumenizmu UR 4,2 obnoxius remaneat, in Christo cres- cit et a Deo, secundum Eius arcana consilia, suaviter ducitur, usquedum ad totam aeternae gloriae plenitu- dinem in caelesti Jerusalem laetus perveniat. 4. Cum hodie in pluribus orbis par- tibus, afflante Spiritus Sancti gratia, oratione, verbo et opere multi cona- tus fiant accedendi ad illam plenitu- dinem unitatis, quam Iesus Christus vult, haec Sancta Synodus cunctos fideles catholicos hortatur ut, signa temporum agnoscentes, operi oecu- menico sollerter participent. Per »motum oecumenicum« intel- liguntur activitates et incepta, quae pro variis Ecclesiae necessitatibus et opportunitatibus temporum ad Christianorum unitatem fovendam suscitantur et ordinantur, ut sunt: primum, omnes conatus ad elimi- nanda verba, iudicia et opera, quae fratrum seiunctorum condicioni secundum aequitatem et veritatem non respondeant, ideoque mutuas cum ipsis rationes difficiliores red- dant; dein, in conventibus Chri- stianorum ex diversis Ecclesiis vel Communitatibus in spiritu religioso ordinatis, »dialogus« inter peritos apte instructos initus, in quo unus- quisque suae Communionis doctri- nam profundius explicat eiusque characteres perspicue praesentat. Per hunc enim dialogum veriorem on ipak u Kristu raste i Bog ga bla- go vodi u skladu sa svojim skrovitim naumima, sve dok radostan ne bude prispio k cjelovitoj punini vjeéne sla- ve u nebeskom Jeruzalemu. 4, Buduéi da se danas u mnogim dijelovima svijeta pod milosnim da- hom Duha Svetoga molitvom, rije¢ju i djelom poduzimaju brojni pokuga- ji kako bi se prispjelo k onoj puni- ni jedinstva koju hoée Isus Krist, ovaj Sveti sabor poti¢e sve katoli¢ke vjernike da raspoznavajuéi znakove vremena domi8ljato sudjeluju u eku- menskom radu. Pod »ekumenskim pokretom« shva- éaju se djelatnosti i pothvati koji se u skladu s razlicitim potrebama Cr- kve i okolnostima vremena pokre- i i usmjeruju prema promicanju jedinstva kr8éana; to su prije svega svi napori da se uklone rijedi, sudovi i djela koji po pravednosti i istini ne odgovaraju stanju odijeljene brace te tako oteZavaju njihove uzajamne odnose; zatim u religioznom duhu uprili¢eni skupovi krSéana iz raznih Crkava ili zajednica i na njima zapo- djenut »dijalog« izmedu prikladno upuéenih struénjaka, u kojem svaki od njih dublje objagnjava nauk svoje zajednice i jasno pokazuje njegova obiljezja. Po tom dijalogu, naime, svi stjetu istinitiju spoznaju nauka i Zivota te pravednije vrednovanje obiju zajednica; tada te zajednice 239 UR4,1UR4, 2 Unitatis redintegratio utriusque Communionis doctrinae vitaeque cognitionem et magis ae- quam aestimationem omnes acqui- runt; tum etiam illae Communiones eam consequuntur ampliorem col- laborationem in quibusvis officiis ad bonum commune ab omni conscien- tia christiana postulatis, et in oratio- ne unanimi, sicubi licet, conveniunt. Denique omnes suam fidelitatem voluntati Christi circa Ecclesiam examinant atque, ut oportet, opus renovationis nec non reformationis strenue aggrediuntur. Quae omnia, cum a fidelibus Eccle- siae catholicae sub pastorum vigilan- tia prudenter et patienter perficiun- tur, ad bonum aequitatis et veritatis, concordiae et collaborationis, frater- nianimiet unionis conferunt; ut hac via paulatim, superatis obstaculis perfectam communionem ecclesia- sticam impedientibus, omnes Chri- stiani, in una Eucharistiae celebra- tione, in unius unicaeque Ecclesiae unitatem congregentur quam Chris- tus ab initio Ecclesiae suae largitus est, quamque inamissibilem in Ec- clesia catholica subsistere credimus et usque ad consummationem sae- culi in dies crescere speramus. Patet autem opus praeparationis ac reconciliationis eorum singulorum, qui plenam communionem catho- licam desiderant, ab oecumenico incepto natura sua distingui; nulla tamen adest oppositio, cum utrum- 240 takoder postizu onu Siru suradnju u svim duZnostima koje se zahtijevaju od svake krééanske savjesti radi za- jednickoga dobra te se, gdje god je to dopusteno, sastaju na jednodugnu molitvu. I napokon, svi ispituju svoju vjernost Kristovoj volji glede Crkve te se, kako i valja, odluéno la¢aju po- sla oko obnove i reforme. Kada sve to vjernici Katoli¢ke crkve razborito i strpljivo cine pod budnim okom pastira, oni pridonose dobru pravednosti i istine, sloge i suradnje te bratskoga duha i jedinstva; tako ¢e se na tom putu malo-pomalo, posto se prevladaju zapreke koje prijece savrseno crkveno zajedniétvo, svi krS¢ani skupiti u jednom euharistij- skom slaviju i u jedinstvu jedne jedi- ne Crkve; tim je jedinstvom Krist od poéetka obdario svoju Crkvu, a mi vjerujemo da ono neizgubivo postoji u Katoli¢koj crkvi te se nadamo da ¢e iz dana u dan rasti sve do svrsetka svijeta. Oéito je, medutim, da se posao oko pripreme i pomirenja onih pojedi- naca koji zele puno katolitko zajed- nigtvo po svojoj naravi razlikuje od ekumenskoga pothvata; ipak, tu ne- ma nikakve opreke jer jedno i drugoDekret o ekumenizmu que ex Dei mirabili dispositione procedat. Fideles catholici in actione oecume- nica sine dubio de fratribus seiunctis solliciti sint oportet, pro illis orando, de rebus Ecclesiae cum illis commu- nicando, primos gressus ad illos mo- vendo. In primis vero ipsimet sincero attentoque animo ea perpendere de- bent, quae in ipsa Familia catholica renovanda et efficienda sunt, ut eius vita fidelius et clarius testimonium reddat de doctrina institutisque a Christo per Apostolos traditis. Quamvis enim Ecclesia catholica omni a Deo revelata veritate et om- nibus mediis gratiae ditata sit, ta- men membra eius non omni quo par est fervore inde vivunt, ita ut vultus Ecclesiae fratribus a nobis seiunctis et universo mundo minus affulgeat atque regni Dei incrementum retar- detur. Quapropter Catholici omnes ad perfectionem christianam ten- dere debent” atque, pro sua quisque condicione, eniti ut Ecclesia, hu- militatem et mortificationem lesu in corpore suo portans,” de die in diem mundetur et renovetur, donec Christus eam sibi exhibeat glorio- sam, non habentem maculam aut rugam.” In necessariis unitatem custodien- tes,omnes in Ecclesia, secundum ™ Cfr. lac. 1, 4; Rom. 12, 1-2. 4 Cfr. 2 Cor. 4, 10; Phil. 2, 5-8. 2 fr. Eph. 5, 27. UR 4,7 proizlazi iz Cudesne Bozje raspored- be. U ekumenskom radu katoli¢ki se vjernici bez sumnje trebaju skrbiti za odijeljenu braéu moleéi za njih, razgovarajuci s njima o crkvenim pi- tanjima te dine¢i prve korake prema njima. No prije svega, oni sami mo- raju iskrena i pozorna srca odvagnu- ti ono Sto u samoj katoliékoj obitelji i udiniti kako bi nje- zin Zivot vjernije i jasnije svjedocio valja obnoviti o nauku i ustanovama koje je Krist predao po apostolima. lako je Katolitka crkva obdarena svom Bogom objavijenom istinom i sredstvima milosti, njezini clano- vi ipak ne Zive od toga svim Zarom kako bi pristajalo, tako da lice Crkve manyje sjaji bra¢i koja su od nas odi- jeljena, a usporava se rast Bozjega kraljevstva. Stoga svi katolici moraju teziti za kr$anskim savrsenstvom;”° svaki se mora truditi, kako odgovara njegovu stanju, da se Crkva, koja u svojem tijelu nosi Isusovo ponize- nje i umiranje,” iz dana u dan éisti i obnavija, dok si je Krist ne privede slavnu, bez ljage i bore.” Pazeci na jedinstvo u onom &to je nuZno, neka svi u Crkvi — u skladu ® Usp. Jak 1, 4; Rim 12, 1-2. 4 Usp. 2 Kor 4, 10; Fil 2, 5-8. 2 Usp. Ef5, 27. 241Unitatis redintegratio UR4,7 munus unicuique datum, cum in va- riis formis vitae spiritualis et discipli- nae, tum in diversitate liturgicorum rituum, immo et in theologica veri- tatis revelatae elaboratione, debitam libertatem servent; in omnibus vero caritatem colant. Hac enim agendi ratione ipsi veri nominis catholicita- tem simul et apostolicitatem Eccle- siae in dies plenius manifestabunt. Ex altera parte necessarium est Ca- tholicos cum gaudio agnoscere et aestimare bona vere christiana, a communi patrimonio promanantia, quae apud fratres a nobis seiunctos inveniuntur. Divitias Christi et vir- tutum opera agnoscere in vita alio- rum, qui pro Christo testimonium ferunt, quandoque usque ad sangui- nis effusionem, aequum et salutare est: Deus enim semper mirabilis est et mirandus in operibus suis. Neque est praetereundum, quae- cumque Spiritus Sancti gratia in fra- tribus seiunctis efficiuntur, eadem ad nostram quoque aedificationem conferre posse. Quodcumque vere christianum est, numquam germa- nis fidei bonis adversatur, immo semper efficere potest ut perfectius ipsum mysterium Christi et Eccle- siae attingatur. Attamen divisiones Christianorum impedimento Ecclesiae sunt, quomi- nus ipsaad effectum deducat plenitu- dinem catholicitatis sibi propriam in iis filiis, qui sibi quidem baptismate 242 sa zadaéom koja je svakome dana — Cuvaju duznu slobodu kako u raz- nim oblicima duhovnoga Zivota i stege tako i u razlicitosti liturgijskih obreda, stovise, iu teolo’koj razradbi objavijene istine; u svemu, pak, neka njeguju ljubav. Budu li, naime, tako postupali, oni ée iz dana u dan pu- nije ogitovati pravo shvaéeno katoli- 8tvo te ujedno i apostolstvo Crkve. S druge strane, nuzno je da katoli- ci radosno priznaju i cijene prava krséanska dobra koja proizlaze iz zajednitke ba&tine, a nalaze se kod od nas odijeljene brace. Pravedno je i spasonosno priznavati Kristova bogatstva i krjeposna djela u zivotu drugih koji za Krista svjedoée kat- kad sve do prolijevanja krvi: Bog je, naime, u svojim djelima uvijek cude- san i vrijedan divljenja. Ne smije se mimoiéi ni to da sve ono Sto se po milosti Duha Svetoga ostvaruje kod odijeljene braée moze pridonijeti i na8oj izgradnji. Sto god je uistinu kr8¢ansko, nikada se ne protivi pravim dobrima vjere; stovi- Se, to uvijek moze imati takav ucinak da se savr8enije dosegne s4mo otaj- stvo Krista i Crkve. Pa ipak, razdijeljenosti kr3¢ana za- preka su Crkvi da postigne sebi svoj- stvenu puninu katolistva u onoj djeci koja joj, doduge, po krstu pripadaju, ali su odijeljena od njezina punogDekret o ekumenizmu_ UR6,1 appositi, sed a sua plena communio- ne seiuncti sunt. Immo et pro ipsa Ecclesia difficilius fit plenitudinem catholicitatis sub omni respectu in ipsa vitae realitate exprimere. Haec Sacra Synodus cum gaudio advertit participationem fidelium catholicorum in actione oecumenica in dies augeri, eamque episcopis ubi- que terrarum commendat, ut eadem promoveatur sollerter, et prudenter ab ipsis dirigatur. Capur II DE OECUMENISMI EXERCITIO 5. Ad totam Ecclesiam sollicitu- do unionis instaurandae spectat, tam ad fideles quam ad pastores, et unumquemque secundum propriam virtutem afficit, sive in vita christia- na quotidiana sive in theologicis et historicis investigationibus. Haec cura fraternam coniunctionem in- ter omnes Christianos existentem iam quodammodo manifestat, atque ad plenam perfectamque unitatem secundum Dei benevolentiam con- ducit. 6. Cum omnis renovatio Ecclesiae* essentialiter in aucta fidelitate erga vocationem eius consistat, ea procul dubio ratio est cur motus versus uni- ® Cfr. Conc. Lar. V, Sess. XII (1517), Const. Constitui: Mansi 32, 988B—C. zajednistva. Stovise, pa i za samu Crkvu biva teze u svakom pogledu izraziti puninu katoli8tva u samoj stvarnosti Ovaj Sveti sabor s radoSéu opaza ka- ko iz dana u dan raste sudjelovanje katoli¢kih vjernika u ekumenskom radu; on ga povjerava biskupima di- Ijem svega svijeta da ga domisljato promicu i njime razborito ravnaju. DRUGO POGLAVLJE PROVODENJE EKUMENIZMA 5. Skrb za ponovnu uspostavu jedin- stva tie se cijele Crkve, kako vjernika tako i pastira; ona obvezuje svakoga pojedinog od njih veé prema njego- voj sposobnosti, bilo u svagdasnjem kré¢anskom Zivotu bilo u teoloskim i povijesnim istrazivanjima. Ta skrb na neki na¢in veé ogituje bratsku povezanost koja postoji medu svim kr$éanima te vodi prema punom i savrsenom jedinstvu u skladu s Boz- jom dobrohotnos¢u. 6. Buduéi da se svaka obnova Crkve* bitno sastoji u povecanoj vjernosti njezinu pozivu, bez sumnje je upra- vo to razlogom zaéto ovaj pokret tezi 2% Usp. PETI LATERANSKI KONCIL, 12. zasj. (1517,), Konst. Constitui: Mansi 32, 988B-C. 243 i URS5,1 UR6, 1UR7, 1 UR 6,1 tatem contendat. Ecclesia in via pe- regrinans vocatur a Christo ad hanc perennem reformationem qua ipsa, qua humanum terrenumque institu- tum, perpetuo indiget; ita ut si quae, pro rerum temporumque adiunctis, sive in moribus, sive in ecclesiastica disciplina, sive etiam in doctrinae enuntiandae modo — qui ab ipso de- posito fidei sedulo distingui debet — minus accurate servata fuerint, opportuno tempore recte debiteque instaurentur. Haec igitur renovatio insigne obti- net momentum oecumenicum. Va- rii autem illi modi vitae Ecclesiae, per quos haec renovatio iam efficitur — ut sunt motus biblicus et liturgi- cus, praedicatio verbi Dei atque ca- techesis, laicorum apostolatus, vitae religiosae novae formae, matrimonii spiritualitas, doctrina et activitas Ecclesiae in re sociali — tamquam pignora et auspicia quaedam sunt habenda, quae futuros oecumenismi progressus fauste portendunt. 7. Oecumenismus veri nominis si- ne interiore conversione non datur. Etenim ex novitate mentis,* ex sui ipsius abnegatione atque ex caritatis liberrima effusione proficiscuntur et maturescunt desideria unitatis. Ideo a Spiritu divino imploranda nobis est gratia sincerae abnegationis, humili- tatis et mansuetudinis in serviendo, 4 Cfr. Eph. 4, 23. 244 Unitatis redintegratio prema jedinstvu. Dok Crkva hodo- éasti svojim putem, Krist je poziva na onu neprekidnu reformu koja joj je kao Ijudskoj i zemaljskoj ustanovi trajno potrebna; prema tome, ako se ne&to, veé prema okolnostima stvari i vremena, slabije obdrzavalo bilo u éudoredu ili crkvenoj stezi bilo tako- der u naéinu izricanja nauka — koji valja brizljivo razlikovati od samoga pologa vjere — neka se to u prikladno vrijeme na pravi i duzan naéin po- novno uspostavi. Ta obnova dakle ima posebnu eku- mensku vaznost. A one raznovrsne na¢ine Zivota Crkve, po kojima se ta obnova veé ostvaruje, valja drzati takore¢i zalogom i povoljnim pred- znacima koji sretno navjeS¢uju bu- duée napredovanje ekumenizma; to su: biblijski i liturgijski pokret, pro- povijedanje Bozje rijeci i kateheza, apostolat laika, novi oblici redovnié Koga zivota, duhovnost zenidbe te nauk i djelatnost Crkve.na.drustve- nom polju. 7. Nema ekumenizma u pravom smi- slu rijeci bez unutrasnjega obracenja. Naime, iz novosti duha” te iz samo- zataje i posve slobodnoga iskaziva- nja jjubavi nastaju i sazrijevaju Zelje za jedinstvom. Stoga moramo moliti bozanskoga Duha za milost iskrene samozataje, poniznosti i blagosti u sluzenju, kao i bratske sirokogrudno- 4 Usp. Ef4, 23.Dekret o ekumenizmu UR8,1 atque fraternae in alios animi libe- ralitatis. »Obsecro itaque vos«, ait Apostolus gentium, »ego vinctus in Domino, ut digne ambuletis vocatio- ne, qua vocati estis, cum omni humi- litate et mansuetudine, cum patien- tia supportantes invicem in caritate, solliciti servare unitatem Spiritus in vinculo pacis« (Eph. 4, 1-3). Exhorta- tio haec illos praesertim spectat, qui ad sacrum ordinem eo consilio evecti sunt, ut continuetur missio Christi, qui inter nos »non venit ministrari, sed ministrare« (Mt. 20, 28). De culpis etiam adversus unitatem valet testimonium S. Ioannis: »Si dixerimus quoniam non_peccavi- mus, mendacem facimus eum, et verbum eius non est in nobis« (1 Io. 1, 10). Humili igitur prece veniam petimus a Deo et a fratribus seiunc- tis, sicut et nos dimittimus debitori- bus nostris. Meminerint omnes christifideles se Christianorum unionem eo melius promovere, immo exercere, quo pu- riorem secundum Evangelium vitam degere studeant. Quo enim arctiore communione cum Patre, Verbo et Spiritu unientur, eo intimius atque facilius mutuam fraternitatem auge- re valebunt. 8. Haec cordis conversio vitaeque sanctitas, una cum privatis et publi- cis supplicationibus pro Christiano- rum unitate, tamquam anima totius motus oecumenici existimandae sti prema drugima. Apostol naroda kaze: »Zaklinjem vas, braéo, ja — su- zanj u Gospodinu — da Zivite dostoj- no poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznos¢u i blago8éu strpljivo pod- noseéi jedni druge u Iubavi i skrbni da svezom mira sacuvate jedinstvo duha« (Ef 4, 1-3). To upozorenje ti¢e se poglavito onih koji su promaknuti u sveti red, s nakanom da bude na- stavljeno poslanje Krista koji nije do- Sao medu nas »da bude posluzivan, nego da sluzi« (Mt 20, 28). Svjedoéanstvo svetoga Ivana vrijedi iza grijehe protiv jedinstva: »Rekne- mo li da nismo zgrijesili, pravimo ga laScem i rijeci njegove nema u nama« (1 Iv 1, 10). Stoga poniznom molitvom zatrazimo oprogtenje od Boga i od odjjeljene braée, kao Sto i mi otpustamo svojim duznicima. Neka svi Kristovi vjernici imaju na umu da jedinstvo kr3éana to bolje promicu, Stovise udjelotvoruju, Sto ¢i&¢e nastoje Zivjeti u skladu s evan- deljem. Sto se, naime, tjenjim za- jedni8tvom sjedine s Ocem, Rijegju i Duhom, to ¢e prisnije i lak&e mo¢i uve¢avati uzajamno bratstvo. 8. To obraéenje srca i tu svetost zivota, zajedno s privatnim i jav- nim molitvama za jedinstvo kr8éa- na, valja smatrati dusom cijeloga ekumenskog pokreta te se s pravom 245 UR, 1UR 8,1 sunt et merito oecumenismus spiri- tualis nuncupari possunt. Sollemne enim est Catholicis fre- quenter ad illam orationem conveni- re pro Ecclesiae unitate, quam Salva- tor Ipse in pervigilio mortis a Patre flagranter precatus est: »ut omnes unum sint« (Io. 17, 21). In quibusdam peculiaribus rerum adiunctis, cuiusmodi sunt precatio- nes quae »pro unitate« indicuntur, atque in oecumenicis conventibus licitum est immo et optandum, ut Catholici cum fratribus seiunctis in oratione consocientur. Communes eiusmodi preces perefficax sane me- dium sunt gratiae unitatis impetran- dae et genuina significatio vinculo- rum, quibus Catholici cum fratribus seiunctis adhuc coniunguntur: »Ubi enim sunt duo vel tres congregati in nomine meo, ibi sum in medio eo- rum« (Mt. 18, 20). Attamen communicationem in sa- cris considerare non licet velut me- dium indiscretim adhibendum ad Christianorum unitatem restauran- dam. Quae communicatio a duo- bus principiis praecipue pendet: ab unitate Ecclesiae significanda, et a participatione in mediis gratiae. Si- gnificatio unitatis plerumque vetat communicationem. Gratia procu- randa quandoque illam commendat. De modo concreto agendi, attentis omnibus circumstantiis temporum, locorum et personarum, prudenter 246 Unitatis redintegratio mogu nazvati duhovnim ekumeniz- mom. Kod katolika je, naime, uobiéajeno da se Gesto sastaju na onu molitvu za jedinstvo Crkve kojom je sam Spasi- telj u predveéerje svoje smrti Zarko molio Oca: »Da svi budu jedno« (Iv 17, 21). U nekim posebnim prigodama, kao 8to su molitve koje se zakazuju »za jedinstvo« te na ekumenskim sku- povima, slobodno je i, stovise, po- Zeljno da se katolici zdruzuju u mo- litvi_ s odijeljenom braéom. Takve zajednicke prognje zasigurno su vrlo ucinkovito sredstvo da se postigne milost jedinstva; one izvorno ozna- éuju one sveze kojima su katolici jo8 povezani s odijeljenom bracom: »Gdje su naime dvojica ili trojica sa- brana u moje ime, ondje sam ja me- du njima« (Mt 18, 20). Ipak, zajedni¢ko sudjelovanje u sve- tinjama ne smije se smatrati sred- stvom koje se bez ikakva razluiva- nja smije primjenjivati za ponovnu uspostavu jedinstva kréana. To zajednicko sudjelovanje u svetinja- ma poglavito ovisi 0 dva naéela: o tome da naznacuje jedinstvo Crkve io udionigtvu u sredstvima milosti. Naznaéivanje jedinstva ponajéesée zabranjuje to zajedni¢ko sudjelova- nje. Nastojanje oko stjecanja milo- sti katkada ga preporucuje. O kon- kretnome naéinu postupanja nekaDekret 0 ekumenizmu decernat auctoritas episcopalis loca- lis, nisi aliud a conferentia episcopa- li, ad normam propriorum statuto- rum, vel a Sancta Sede statuatur. 9. Fratrum seiunctorum animum cognoscere oportet. Ad hoc neces- sario requiritur studium, quod se- cundum veritatem et animo benevo- lo peragendum est. Catholici debito modo praeparati acquirant necesse est meliorem cognitionem doctri- nae et historiae, vitae spiritualis et cultualis, psychologiae _religiosae et culturae, quae fratribus propria est. Ad id assequendum multum iu- vant ex utraque parte conventus ad theologicas praesertim quaestiones tractandas, ubi unusquisque par cum pari agat, dummodo qui in illis partem habent sub praesulum vigi- lantia vere periti sint. Ex tali dialo- go etiam clarius innotescet, quae sit revera Ecclesiae catholicae condi- cio. Hac via et seiunctorum fratrum mens melius cognoscetur eisque fi- des nostra aptius exponetur. 10. Sacrae theologiae institutiones et aliae disciplinae praesertim hi- storicae tradantur oportet etiam sub aspectu oecumenico, ut usque accu- ratius rerum veritati respondeant. Multum enim interest futuros pa- stores et sacerdotes pollere theolo- gia hoc modo adamussim elaborata, non polemice, in iis imprimis, quae UR 10, 2 razborito odlu¢i mjesna biskupska vlast uzimajuéi u obzir sve okolnosti mjesta, vremena i osoba, osim ako biskupska konferencija prema propi- su vlastitoga statuta ili Sveta Stolica drukéije ne odluée. 9. Valja upoznati uvjerenje odijeljene brace. Za to se nuzno trazi prouca- vanje kojim se valja baviti na istino- Ijubiv i dobrohotan naéin. Potrebno je da na duzan nacin pripremljeni katolici bolje upoznaju nauéavanje i povijest, duhovni i bogostovni Zivot te religioznu psihologiju i kulturu, koji su bra¢i svojstveni. Kako bi se to postiglo, mnogo pripomazu skupovi pripremljeni s obiju strana, na koji- ma se osobito raspravljaju teoloska pitanja i gdje svatko nastupa ravno- pravno, samo neka su oni Koji na nji- ma sudjeluju — pod nadzorom bisku- pa - uistinu struénjaci. Iz takva ée se dijaloga takoder jasnije upoznati koje je pravo stanje Katoliéke crkve. Tim ée se putem takoder bolje spo- znati naéin misljenja odijeljene bra- ée te ée im se na prikladniji nacin izloziti naga vjera. 10. Poduka u svetoj teologiji i u dru- gim, napose povijesnim predmeti- ma, treba se takoder davati pod eku- menskim vidikom kako bi sve toénije odgovarali stvarnoj istini. Od velike je, naime, vaznosti da bu- duéi pastiri i sveéenici vladaju toéno ovako, ne polemicki razradenom teologijom, napose u onom Sto se 247 UR9, 1 UR 10, 1UR 11,1 UR 10, 2 Unitatis redintegratio fratrum seiunctorum erga Ecclesiam catholicam relationes spectant. A sacerdotum enim formatione ne- cessaria institutio ac formatio spiri- tualis fidelium et religiosorum quam maxime pendet. Etiam Catholici in missionalia opera in iisdem terris ac alii Christiani in- cumbentes hodie praesertim cognos- cant oportet quaestiones et fructus, quae ex oecumenismo in eorum apostolatu oriuntur. 11. Modus ac ratio fidem catholicam exprimendi nullatenus obstaculum fieri debet dialogo cum fratribus. Integra doctrina lucide exponatur omnino oportet. Nil ab oecumeni- smo tam alienum est quam ille fal- sus irenismus, quo puritas doctrinae catholicae detrimentum patitur et eius sensus genuinus et certus ob- scuratur. Simul fides catholica et profundius et rectius explicanda est, modo et sermone qui etiam a fratribus se- iunctis possit vere comprehendi. Insuper in dialogo oecumenico theologi catholici, doctrinae Eccle- siae inhaerentes, una cum fratribus seiunctis investigationem peragen- tes de divinis mysteriis, cum veri- tatis amore, caritate et humilitate progredi debent. In comparandis doctrinis meminerint existere ordi- nem seu »hierarchiam« veritatum doctrinae catholicae, cum diversus sit earum nexus cum fundamento fi- 248 tice odnosa odijeljene braée prema Katoli¢koj crkvi. O obrazovanosti svecenika, naime, u najveéoj mjeri ovisi nuzna poduka i duhovna izobrazba vjernika i redov- nika. Oni katolici koji su se predali misij skoj djelatnosti u istim zemljama kao i drugi krs¢ani trebaju se, napose da- nas, takoder upoznati s pitanjima i plodovima koji u njihovu apostolatu izviru iz ekumenizma. 11. Na¢in i postupak izricanja kato- litke vjere nikako ne smije postati zaprekom dijalogu s braéom. Svaka- ko je potrebno jasno izlagati cjelovit nauk. Ekumenizmu nije nigta tako strano kao onaj lazni irenizam kojim se Gisto¢i katoli¢kog nauka nanosi Steta i zamracuje njegov pravi i si- gurni smisao. Ujedno valja i dublje i ispravnije objagnjavati_ katoli¢ku vjeru naéi- nom i govorom koji mogu razumjeti takoder odijeljena braéa. Osim toga, katoliéki teolozi, koji u ekumenskom dijalogu — prianjajuci uz nauk Katoliéke crkve — zajedno s odijeljenom braéom poduzimaju istrazivanja o bozanskim otajstvima, moraju postupati Stovanjem i poniznogéu. U uspore- divanju nauéavanja neka ne smetnu s uma da postoji red ili »hijerarhija« istina katolitke vjere, jer je razli¢ita njihova povezanost s temeljem kr8- inoljubivo, s po-Dekret o ekumenizmu UR 12,1 dei christianae. Sic via sternetur qua per fraternam hanc aemulationem omnes incitentur ad profundiorem cognitionem et clariorem manife- stationem investigabilium divitia- rum Christi.?* 12. Coram omnibus gentibus Chri- stiani universi fidem in Deum unum et trinum, in Filium Dei incarna- tum, Redemptorem et Dominum nostrum profiteantur et communi conatu in mutua aestimatione te- stimonium reddant spei nostrae, quae non confundit. Cum hodiernis temporibus in re sociali cooperatio latissime instauretur, omnes pror- sus homines ad communem operam vocantur, potiore vero ratione ii, qui in Deum credunt, maxime autem omnes Christiani utpote Christi no- mine insigniti. Omnium Christia- norum cooperatio coniunctionem illam qua iam inter se uniuntur vivo modo exprimit atque Christi ser- vi vultum in pleniorem lucem po- nit. Cooperatio haec, in non paucis nationibus iam instaurata, magis magisque perficiatur oportet, in re- gionibus praesertim, ubi evolutio socialis vel technica peragitur, sive in dignitate personae humanae recte aestimanda, sive in bono pacis pro- movendo, sive in sociali Evangelii applicatione prosequenda, sive in scientiis et artibus spiritu christiano ® Cf. Eph. 3,8. éanske vjere. Tako ée se prokréiti put na kojem e se u tom bratskom natjecanju svi poticati na dublju spo- znaju i jasnije ogitovanje neistraziva Kristova bogatstva.> 12. Neka svi kr8¢ani pred svim na- rodima ispovijedaju vjeru u trojedi- noga Boga, u utjelovijenoga Bozjeg Sina, na’ega Otkupitelja i Gospodi- na, te zajedni¢kim naporom u uzaja- mnom postovanju svjedoce o nagoj nadi koja ne iznevjeruje. Buduci da se u nagim vremenima vrlo Siroko uspostavlja suradnja na drustve- nom podruéju, svi su Ijudi redom pozvani na taj zajednitki posao, pogotovo oni koji vjeruju u Boga, a najvise svi kr8¢ani jer su obiljezeni Kristovim imenom. Suradnja svih kr§éana na Ziv na¢in izrazava onu svezu kojom se oni ve¢é medusobno ujedinjuju te u punije svjetlo stav- Ija lice Krista sluge. Ta suradnja veé je uspostavljena u mnogih naroda i treba se sve vise i vise usavrSava- ti, napose u onim krajevima gdje se odvija drustveni i tehnicki razvoj: bilo da je rijeé o ispravnom vredno- vanju dostojanstva ljudske osobe, o promicanju dobra mira ili o proved- bi drutvene primjene evandelja, o unaprjedivanju znanosti i umjetno- sti u kr8éanskom duhu, bilo takoder u primjeni ma koje vrste Ijekovitih % Usp. Ef3, 8. 249 UR 12, 1UR 13, 1 UR 12,1 provehendis, sive etiam in cuiusvis generis remediis adhibendis con- tra nostrae aetatis aerumnas, cuius- modi sunt fames et calamitates, analphabetismus et inopia, penuria habitationum et non aequa bono- rum distributio. Hac cooperatione omnes qui in Christum credunt fa- cile addiscere possunt, quomodo alii alios melius cognoscere et pluris aestimare queant atque ad unitatem Christianorum via sternatur. Capur Ill De ECCLESIIS ET DE CoMMUNITATIBUS ECCLESIALIBUS A SEDE APOSTOLICA ROMANA SEIUNCTIS Unitatis redintegratio mjera protiv nevolja nagega doba, kao Sto su glad i nesreée, nepisme- nost i neimastina, oskudica stanova i nepraviéna razdioba dobara. Svi koji u Krista vjeruju, mogu u toj suradnji lako nauéiti kako da jedni druge uz- mognu bolje upoznati i vise cijeniti te kako da se prokréi put prema je- dinstvu kr8éana. TRECE POGLAVLJE CRKVE I CRKVENE ZAJEDNICE ODIJELJENE OD RIMSKE APOSTOLSKE STOLICE 13. Ad duas praecipuas scissionum a) Svoj pogled okreéemo prema categorias inconsutilem tunicam Christi afficientium oculos conver- timus. Primae earum in Oriente evenerunt, sive contestatione dogmaticarum formularum Conciliorum Ephesini et Chalcedonensis, sive, posteriore tempore, per solutionem ecclesiasti- cae communionis inter Patriarcha- tus orientales et Sedem Romanam. Aliae dein, post amplius quattuor saecula, in Occidente ortae sunt ex eventibus qui sub nomine Re- formationis communiter veniunt. Exinde a Sede Romana plures Com- 250 dyjema glavnim vrstama raskola, koji pogadaju nesagivenu Kristovu haljinu. Prvi od njih dogodili su se na Isto- ku, bilo osporavanjem dogmatskih obrazaca Efeskoga i Kalcedonsko- ga koncila ili, u kasnijem razdoblju, raspadanjem crkvenoga zajednistya izmedu istoénih patrijarhata i Rim- ske Stolice. Potom su na Zapadu, vise od ¢etiri stoljeéa kasnije, izbili drugi raskoli iz dogadaja koji su opéenito pozna- ti pod nazivom reformacije. Otada je vie zajednica — bilo nacionalnihDekret o ekumenizmu UR 14,1 muniones sive nationales sive con- fessionales seiunctae sunt. Inter eas, in quibus traditiones et structurae catholicae ex parte subsistere per- gunt, locum specialem tenet Com- munio anglicana. Hae tamen diversae divisiones inter se valde differunt non solum ratione originis, loci et temporis, sed prae- sertim natura et gravitate quaestio- num ad fidem et structuram eccle- siasticam pertinentium. Quam ob rem, haec Sancta Synodus, nec con- diciones diversas diversorum Coe- tuum christianorum parvipendens, neque superstites, non obstante di- visione, nexus inter eos praeteriens, ad prudentem actionem oecumeni- cam exercendam sequentes conside- rationes proponere decernit. |. De Ecclesiarum Orientalium peculiari consideratione 14. Ecclesiae Orientis et Occidentis per non pauca saecula suam pro- priam viam, fraterna tamen com- munione fidei et vitae sacramentalis coniunctae, secutae sunt, Sede Ro- mana moderante communi consen- su, si dissensiones circa fidem vel disciplinam inter eas orirentur. Sa- crosanctae Synodo gratum est, inter cetera gravis momenti, omnibus in mentem revocare plures in Oriente florere particulares seu locales Ec- bilo vjeroispovjednih — odijeljeno od Rimske Stolice. Medu onima u kojih i dalje djelomiéno postoje katoliéke predaje i ustrojstvo, posebno mjesto zauzima anglikanska zajednica. Ipak se te razlicite razdijeljenosti medusobno vrlo razlikuju, ne samo s obzirom na podrijetlo, mjesto i vri- jeme nego osobito po naravi i tezZini pitanja koja se ticu vjere i crkveno- ga ustrojstva. Stoga ovaj Sveti sabor — ne podcjenjujudi razligite uvjete raznih kr8éanskih skupina niti mi- moilaze¢i preostale sveze koje jo8 postoje medu njima unatoé razdije- Ijenosti — odluéuje izloziti sljedece misli radi razboritoga provodenja ekumenskog djelovanja. 1. Posebno promatranje isto¢nih Crkava 14. Crkve Istoka i Zapada slijedile su kroz mnoga stoljeéa svoj viastiti put, povezane ipak bratskim zajed- nistvom vjere i sakramentalnoga zivota; pritom je Rimska Stolica, uz zajedni¢ku suglasnost, bila mjero- davna ako bi medu njima nastala razmimoilazenja s obzirom na vjeru ili crkvenu stegu. Svetom je saboru, medu ostalim vrlo vaZnim stvari- ma, milo sve podsjetiti na to kako na Istoku cvjeta vise partikularnih 251 UR 14,1UR 14,1 Unitatis redintegratio clesias, inter quas primum locum tenent Ecclesiae Patriarchales, et ex quibus non paucae ab ipsis Aposto- lis ortum habere gloriantur. Proin- de apud Orientales praevaluit atque praevalet sollicitudo et cura servan- di fraternas illas in fidei caritatisque communione necessitudines, quae inter Ecclesias locales, ut inter soro- res, vigere debent. Praetermittendum pariter non est Ecclesias Orientis ab origine habere thesaurum, ex quo plura in rebus li- turgicis, in traditione spirituali et in ordine iuridico Ecclesia Occidentis deprompsit. Neque illud parvi fa- ciendum est fundamentalia dogmata christianae fidei de Trinitate et de Verbo Dei, ex Virgine Maria incar- nato, in Conciliis Oecumenicis in Oriente celebratis definita esse. Ad hanc fidem servandam illae Ecclesiae multa et passae sunt et patiuntur. Tradita autem ab Apostolis haeredi- tas diversis formis et modis accepta- ta est et inde ab ipsis Ecclesiae pri- mordiis hic et illic varie explicata ob diversitatem quoque ingenii et vitae condicionum. Quae omnia, praeter causas externas, propter defectum etiam mutuae comprehensionis et caritatis separationibus ansam prae- buerunt. Quamobrem Sacrosancta Synodus omnes quidem, sed praesertim eos exhortatur qui in instaurationem plenae communionis optatae inter 252 ili mjesnih Crkava; medu njima prvo mjesto zauzimaju patrijarhatske Cr- kve, od kojih se nemali broj njih digi time da su potekle od samih aposto- la. Otuda je u istoénjaka prevladava- la i jo8 prevladava skrb i nastojanje oko oéuvanja onih bratskih odnosa u zajedni8tvu vjere i ljubavi, koji mo- raju vladati medu mjesnim Crkvama kao medu sestrama. Isto se tako ne smije previdjeti ni to da Crkve Istoka od pocetka ima- ju blago iz kojega je Crkva Zapada mnogo toga preuzela u bogosluzju, u duhovnoj predajii u pravnom urede- nju. Isto se tako ne smije podcijeniti ni to da su temeljne dogme krSéan- ske vjere o Trojstvu i o Bozjoj rijeci, utjelovljenoj iz Marije Djevice, bile definirane na ekumenskim konci- lima odrzanima na Istoku. Kako bi oéuvale tu vjeru, te su Crkve mnogo trpjele i jos mnogo trpe. BaStina predana od apostola bila je prihvaéana u razlicitim oblicima i na razli¢ite nacine; stoga se ona od samih pocetaka Crkve ovdje ili ondje raznovrsno tumacila, i to takoder zbog razli¢ite éudi i zbog razlicitih uvjeta ivota. Sve je to, uz vanjske uzroke i zbog pomanjkanja uzaja- mnoga razumijevanja i ljubavi, da- valo povod za razdvajanja. Stoga Sveti sabor poti¢e doduse sve, ali osobito one koji se kane posvetiti radu na uspostavi Zeljenoga punog zajednistva izmedu istoénih CrkavaDekret o ekumenizmu UR 15, 2 Ecclesias orientales et Ecclesiam ca- tholicam incumbere intendunt, ut debitam considerationem habeant de hac peculiari condicione nascen- tium crescentiumque Ecclesiarum Orientis et de indole relationum, quae inter eas et Sedem Romanam ante separationem vigebant atque rectam de his omnibus existimatio- nem sibi efforment. Haec accurate servata ad dialogum intentum sum- mopere conferent. 15. Omnibus quoque notum est quanto cum amore Christiani orientales liturgica Sacra peragant, praesertim celebrationem euchari- sticam, fontem vitae Ecclesiae et pig- nus futurae gloriae, qua fideles cum episcopo uniti accessum ad Deum Patrem habentes per Filium Verbum incarnatum, passum et glorificatum, in effusione Sancti Spiritus, commu- nionem cum Sanctissima Trinitate consequuntur, »divinae consortes naturae« (2 Petr. 1, 4) effecti. Proin- de per celebrationem Eucharistiae Domini in his singulis Ecclesiis, Ec- clesia Dei aedificatur et crescit,”° et per concelebrationem communio earum manifestatur. In cultu hoc liturgico Mariam sem- per Virginem, quam Oecumenica Synodus Ephesina sollemniter Dei- param Sanctissimam proclamavit ut % Cfr. S. IOANNES CHrysostomus, Jn Ioannem Homelia XLVI, PG 59, 260-262. i Katoli¢ke crkve, neka poklone duz- nu pozornost osebujnom polozaju Crkava Istoka u njihovu nastajanju i rastu kao i naravi odnosa koji su viadali izmedu njih i Rimske Stolice prije razdvajanja te si o svemu tome oblikuju ispravan sud. Ako se na to bude brizljivo pazilo, to ée u najve- ¢oj mjeri pridonijeti namjeravanom dijalogu. 15. Svima je takoder poznato s koli- kom Ijubavlju istoéni kr8éani obav- Ijaju svete bogosluzne dine, osobito euharistijsko slavije, izvor zivota Crkve i zalog buduée slave; po nje- mu vjernici, sjedinjeni s biskupom, imaju pristup k Bogu Ocu po Sinu = utjelovijenoj Rijeéi, muéenoj i pro- slavljenoj — u izlijevanju Duha Sve- toga, te postizu zajedni8tvo s Presve- tim Trojstvom postavai »dionicima bozanske naravi« (2 Pt 1, 4). Stoga se slavljem Gospodnje euharistije u tim pojedinaénim Crkvama izgraduje i raste Bozja Crkva,”* a koncelebraci- jom se ogituje njihovo zajedni’tvo. U tom liturgijskom bogostovlju is- toénjaci prekrasnim hvalospjevima veli¢aju Mariju vazda Djevicu, koju je Efeski ekumenski koncil sveéano % Usp. IVAN Ztarousti, In loannem Homelia XLVI: PG 59, 260-262. 253 UR 15,1UR 15, 2 vere et proprie Christus Filius Dei et Filius Hominis secundum Scripturas agnosceretur, Orientales pulcherri- mis hymnis magnificant et multos quoque Sanctos, inter quos Patres universalis Ecclesiae, collaudant. Cum autem illae Ecclesiae, quamvis seiunctae, vera sacramenta habeant, praecipue vero, vi successionis apo- stolicae, Sacerdotium et Euchari- stiam, quibus arctissima necessitu- dine adhuc nobiscum coniunguntur, quaedam communicatio in sacris, datis opportunis circumstantiis et approbante auctoritate ecclesiastica, non solum possibilis est sed etiam suadetur. In Oriente quoque inveniuntur di- vitiae illarum traditionum spiritua- lium, quas praesertim monachismus expressit. Ibi enim inde a gloriosis Sanctorum Patrum temporibus flo- ruit spiritualitas illa monastica, quae dein ad occidentales partes manavit et ex qua religiosum latinorum in- stitutum tamquam e suo fonte ori; nem duxit ac deinceps novum vigo- rem identidem accepit. Quapropter enixe commendatur ut Catholici frequentius accedant ad has spi tuales Patrum Orientalium divitias quae hominem totum ad divina con- templanda evehunt. Ditissimum Orientalium patrimo- nium liturgicum et spirituale cogno- scere, venerari, conservare et fovere omnes sciant maximi esse momenti 254 Unitatis redintegratio proglasio Presvetom Bogorodicom, da bi Krist — prema Pismima — pravo i navlastito bio priznat Sinom Boz- jim i Sinom Covjeéjim; oni takoder Caste mnoge svece, a medu njima osobito oce sveopée Crkve. Buduéi da te Crkve, iako odijeljene, imaju prave sakramente, a poglavi- to snagom apostolskoga nasljedstva sveéenistvo i euharistiju, po kojima su $ nama jo8 povezani najtjesnjom svezom, stanovito zajednicko sudje- lovanje u svetinjama ne samo da je moguée nego je i preporuéljivo, ako su okolnosti za to prikladne i crkve- na ga vlast odobri. Na Istoku se takoder nalaze bogat- stva onih duhovnih predaja koje su dole do izrazaja osobito u mona- &tvu. Ondje je, naime, veé od slavnih vremena syetih otaca cvjetala ona monagka duhovnost koja se potom progirila na zapadne strane; iz nje je kao iz svojega izvora potekla usta- nova latinskoga redovnistva, koje je potom vise puta odatle primalo novu snagu. Stoga se usrdno prepo- rucuje da katolici ée8ée pristupaju k tom duhovnom bogatstvu isto¢nih otaca, koje citavoga Covjeka uzdize k promatranju bozanskih otajstava. Neka svi znaju da je za vjerno oéu- vanje punine kr8éanske predaje i za postizanje pomirenja istoénih i za- padnih krSéana od najvece vazno-Dekret o ekumenizmu ad plenitudinem traditionis chri- stianae fideliter custodiendam et ad reconciliationem orientalium et occidentalium Christianorum per- ficiendam. 16. Praeterea a primis iam tempo- ribus Ecclesiae Orientis disciplinas proprias a Sanctis Patribus atque Sy- nodis, etiam Oecumenicis, sanctitas sequebantur. Cum autem unitati Ecclesiae minime obstet, immo de- corem eius augeat et ad missionem eius implendam non parum conferat quaedam morum consuetudinum- que diversitas, uti supra memoratur, Sacra Synodus, ad omne dubium tol- lendum, declarat Ecclesias Orientis, memores necessariae unitatis totius Ecclesiae, facultatem habere se se- cundum proprias disciplinas regen- di, utpote indoli suorum fidelium magis congruas atque bono animo- rum consulendo aptiores. Perfecta huius traditionalis principii obser- vantia, non semper quidem servata, ad ea pertinet quae ad unionem re- staurandam tamquam praevia con- dicio omnino requiruntur. 17. Quae supra de legitima diversitate dicta sunt, eadem placet etiam de di- versa theologica doctrinarum enun- tiatione declarare. Etenim in veritatis revelatae exploratione methodi gres- susque diversi ad divina cognoscen- da et confitenda in Oriente et in Oc- cidente adhibiti sunt. Unde mirum non est quosdam aspectus mysterii UR 17,1 ti_poznavanje i CaScenje, Cuvanje i promicanje_prebogate liturgijske i “duhovne baitine istoénjaka. 16. Osim toga, Crkve Istoka veé su se od prvih vremena dréale viastitoga pravnog uredenja koje su potvrdivali sveti oci i koncili, pai oni ekumenski. Kao Sto je prije spomenuto, stanovita se raznolikost u vladanju i u obiéaji- ma ni najmanje ne protivi jedinstvu Crkve, nego éak povecava njezin ukras i znatno pridonosi ispunjenju njezina poslanja. Stoga, da ukloni svaku dvojbu, Sveti sabor izjavljuje: Crkve Istoka, svjesne nuZnoga jedin- stva cijele Crkve, imaju pravo drzati se vlastitoga pravnog uredenja jer je ono vige u skladu s naravi njihovih vjernika i prikladnije je u skrbi za dobro dusa. Potpuno obdriavanje toga tradicionalnog naéela koje se, istina, nije uvijek po8tovalo, pripada ured onih stvari koje se svakako za- htijevaju kao prethodni uvjet za po- novnu uspostavu jedinstva. 17. Sto je Koncil prije rekao 0 zako- nitoj raznolikosti, to se isto smatra dobrim izjaviti i o razli¢itom teo- logkom izricanju nauka. Na Istoku ina Zapadu su se, naime, u istrazi- vanju objavijene istine primjenjiva- li razligiti postupci i koraci za spo- znavanje i priznavanje bozanskih otajstava. Stoga nije Cudno da neke 255 UR 16, 1 UR 17,1UR 18, 1 UR 17,1 Unitatis redintegratio revelati quandoque magis congrue percipi et in meliorem lucem poni ab uno quam ab altero, ita ut tunc variae illae theologicae formulae non raro potius inter se compleri dicendae sint quam opponi. Ad traditiones theolo- gicas authenticas Orientalium quod attinet, agnoscendum est eas eximio quidem modo in Sacris Scripturis radicatas esse, vita liturgica foveri et exprimi, viva apostolica traditio- ne scriptisque Orientalium Patrum ac spiritualium auctorum nutriri, ad rectam vitae institutionem, immo ad christianam veritatem plene con- templandam tendere. Haec Sancta Synodus, gratias agens Deo quod multi orientales Ecclesiae catholicae filii, qui hoc patrimonium custodiunt et illud purius pleniusque vivere cupiunt, iam cum fratribus traditionem occidentalem colenti- bus in plena communione vivunt, declarat, totum hoc patrimonium spirituale ac liturgicum, disciplinare ac theologicum in diversis suis tradi- tionibus ad plenam catholicitatem et apostolicitatem Ecclesiae pertinere. 18. His omnibus bene perspectis, haec Sacrosancta Synodus renovat id quod a Sacris praeteritis Conci- liis nec non a Romanis Pontificibus declaratum est, nempe ad commu- nionem et unitatem restaurandam vel servandam opus esse »nihil ultra imponere ... oneris quam ... necessa- ria« (Act. 15, 28). Vehementer etiam 256 vidike objavljenoga otajstva katkada prikladnije poimlju i bolje osvjetlju- ju jedni negoli drugi, tako da onda valja re¢i kako se oni razliéiti teolo- 8ki izrigaji nerijetko vise medusobno | dopunjuju nego suprotstavijaju. Sto / se ti¢e izvornih teoloskih predajaj isto¢njaka, valja priznati da su one zaista na izvrstan nacin ukorijenjene ussvetim Pismima; liturgijski ih Zivot njeguje i izrazava; hrane se zivom apostolskom predajom i spisima istoénih otaca i duhovnih pisaca te teze ispravnom uredenju Zivota, da- pace, punom promatranju kr3éanske istine. . Ovaj Sveti sabor zahvaljuje Bogu sto munoga istoéna djeca Katoli¢ke crkve, koja tu baStinu Cuvaju i Zele je cis¢e i punije Zivjeti, ve¢ zive u punom za- jedni’tvu s bra¢om koja njeguju za- padnu predaju; on izjavijuje da sva ta duhovna, liturgijska, disciplinarna i teoloska baStina u svojim razlicitim predajama pripada punom katoli- Stvu i apostolstvu Crkve. 18. Posto je sve to dobro promotrio, ovaj Sveti sabor obnavlja ono Sto su izjavili prijasnji sveti sabori i rimski prvosveéenici: za ponovnu usposta- vu, odnosno za ocuvanje zajednistva i jedinstva ne treba »stavljati ... ni- kakva drugog tereta osim ... onoga Sto je nuzno« (Dj 15, 28). On tako- der silno Zeli da se radi postupnogaDekret o ekumenizmu exoptat ut ad eam paulatim consi quendam omnes conatus exinde in- tendant in variis institutis et formis vitae Ecclesiae, praesertim oratione et fraterno dialogo circa doctrinam et muneris pastoralis urgentiores aetatis nostrae necessitates. Eodem modo pastoribus et fidelibus Eccle- siae catholicae commendat neces- situdines cum eis qui non iam in Oriente, sed procul a patria vitam degunt, ut fraterna collaboratio cum eis in spiritu caritatis et secluso om- ni spiritu contentiosae aemulationis crescat. Quod si hoc opus toto animo promoveatur, Sacrosancta Synodus sperat fore, ut sublato pariete occi- dentalem orientalemque Ecclesiam dividente, unica tandem fiat mansio angulari firmata lapide, Christo Ie- su, qui faciet utraque unum.” Il. De Ecclesiis et Communitatibus ecclesialibus in Occidente seiunctis 19. Ecclesiae et Communitates ec- clesiales, quae vel in gravissimo illo rerum discrimine, quod in Occi- dente iam ab exeunte medio aevo initium sumpsit, vel posterioribus temporibus ab Apostolica Sede Ro- mana separatae sunt, cum Ecclesia catholica peculiari affinitate ac ne- ” Cfr. Conc. Fior., Sess. VI, Definitio Laetentur caeli: Mansi 31, 1026 E. UR 19, 1 ostvarenja toga jedinstva od sada svi napori poduzimaju u razligitim usta- novama i oblicima crkvenoga Zivota, osobito molitvom i bratskim dijalo- gom o nauku io hitnijim potrebama pastoralne zadaée u nage vrijeme. On isto tako pastirima i vjernicima Katolitke crkve preporucuje blisku povezanost s onima koji vise ne Zive na Istoku, nego daleko od domovine, da poraste bratska suradnja s njima u duhu Jjubavi, iskljucujuci svaki osje¢aj svadljiva nadmetanja. Ako se to djelo bude zduSno promicalo, Sve- ti sabor se nada da €e pasti zid koji dijeli istoénu i zapadnu Crkvu i da ée napokon nastati jedna kuéa uévr- $éena zaglavnim kamenom, Kristom Isusom, koji ée od obojega udiniti jedno.”” Il. Odijeljene Crkve i crkvene zajednice na Zapadu 19. Crkve i crkvene zajednice koje su odijeljene od Rimske Apostolske Stolice, bilo u onoj vrlo teskoj kriznoj prekretnici, koja je na Zapadu zapo- éela veé tamo potkraj srednjega vije- ka, bilo u kasnija vremena, s Katoli¢- kom su crkvom povezane osobitom srodnoééu i tijesnim odnosom zbog 7 Usp. FIRENTINSKI KONCIL, 6. zas)., De- finicija Laetentur caeli: Mansi 31, 1026 E. 257 UR 19, 1UR 20, 1 UR 19, 1 cessitudine iunguntur ob diuturnam populi christiani vitam praeteritis saeculis in ecclesiastica communio- ne peractam. Cum hae vero Ecclesiae et Communi- tates ecclesiales propter diversitatem originis, doctrinae et vitae spiritualis non tantum a nobis, sed etiam inter se non parum differant, eas aeque describere opus perdifficile est, quod hic aggredi non intendimus. Quamvis motus oecumenicus et desiderium pacis cum Ecclesia ca- tholica nondum ubique invaluerint, spes nobis est fore ut in omnibus sensus oecumenicus et mutua aesti- matio paulatim crescant. Attamen agnoscendum est inter has Ecclesias et Communitates atque Ecclesiam catholicam magni ponderis discre- pantias adesse, non tantum indolis historicae, sociologicae, psychologi- cae, culturalis, sed imprimis inter- pretationis revelatae veritatis. Quo autem facilius, non obstantibus illis differentiis, dialogus oecumenicus instaurari possit, in sequentibus quaedam efferre volumus quae fun- damentum huius dialogi atque inci- tamentum esse possunt ac debent. 20. Mens nostra eos imprimis Chri- stianos respicit, qui lesum Christum ut Deum ac Dominum et unicum mediatorem inter Deum et homines palam confitentur ad unius gloriam Dei, Patris et Filii et Spiritus Sancti. Non leves scimus quidem existere 258 Unitatis redintegratio dugotrajna Zivota sto ga je kr8¢anski narod tijekom proslih stoljeéa pro- vodio u crkvenom zajedni’tvu. No kako se te Crkve i crkvene za- jednice zbog razli¢itosti postanka, nauka i duhovnoga Zivota znatno razlikuju ne samo od nas nego i medu sobom, vrlo ih je te8ko to¢no opisati, pa to ovdje niti ne kanimo poduzimati. Premda ekumenski pokret i Zelja za mirom s Katoliékom crkvom jo ni- su svuda prevladali, nadamo se da ée ekumenski osjeéaj i uzajamno uvazavanje malo-pomalo u svima rasti. Ipak valja priznati da izme- du tih Crkava i crkvenih zajednica i Katoli¢ke crkve postoje vrlo teska razilazenja, i to ne samo povijesne, socioloske, psiholoske i kulturalne naravi nego prije svega u tumacenju objavljene istine. A da bi se unatoé tim razlikama Sto lak’e mogao us- postaviti ekumenski dijalog, u ovo- me 8to slijedi Zelimo iznijeti ono sto tom dijalogu moze i mora biti teme- Ijem i poticajem. 20. Mi ponajprije imamo u vidu one kr8éane koji javno priznaju Isusa Krista kao Boga i Gospodina i jedi- noga posrednika izmedu Boga i lju- di, na slavu jednoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Znamo, doduée, da postoje nemala odudaranja od nau-Dekret o ekumenizmu discrepantias a doctrina catholicae Ecclesiae etiam de Christo Verbo Dei incarnato et de opere redemp- tionis, proinde de mysterio ministe- rioque Ecclesiae et munere Mariae in opere salutis. Laetamur tamen vi- dentes fratres seiunctos in Christum tamquam fontem et centrum com- munionis ecclesiasticae intendere. Desiderio tacti unionis cum Christo compelluntur ad unitatem magis magisque quaerendam atque etiam ad testimonium fidei suae ubique apud gentes reddendum. 21. Sacrarum Scripturarum amor et veneratio ac prope cultus fratres nostros ad constans et sollers Sacrae Paginae studium adducunt: Evange- lium »virtus enim Dei est in salutem omni credenti, Iudaeo primum et Graeco« (Rom. 1, 16). Spiritum Sanctum invocantes, in ipsis Sacris Scripturis Deum inqui- runt quasi sibi loquentem in Chri- sto, a Prophetis praenuntiato, Verbo Dei pro nobis incarnato. In iis vitam Christi contemplantur et ea quae Divinus Magister ad salutem ho- minum docuit et peregit, mysteria praesertim mortis eius et resurrec- tionis. At cum Christiani a nobis seiuncti auctoritatem divinam Sacrorum Li- brorum affirmant, aliter ac nos — di- versi quidem diverse — sentiunt de habitudine Scripturas inter et Eccle- siam, in qua secundum fidem catho- UR 21, 3 ka Katoli¢ke crkve o Kristu, utjelov- Ijenoj Bozjoj rijedi, i o djelu otkuplje- nja, pa prema tome i 0 otajstvu io sluzbi Crkve te o Marijinoj zada¢i u djelu spasenja. Ipak se radujemo kad vidimo da odijeljena bra¢a teze pre- ma Kristu kao izvoru i sredistu cr- kvenoga zajednistva. Oni su taknuti Zeljom za sjedinjenjem s Kristom, pa ih to nagoni da sve vi8e i vide tragaju za jedinstvom i da svuda kod naroda svjedoée o svojoj vjeri. 21. Ljubav i éaSdenje te upravo Stova- nje Svetih pisama navode nagu bra- éu na stalno i briZljivo prougavanje svetih stranica: evandelje je, naime, »Bojja sila na spas svakomu koji vje- ruje, najprije Zidovu pa Grku« (Rim 1, 16). Zazivajuci Duha Svetoga, oni u Svetim pismima tragaju za Bogom kao onim koji im takore¢i govori u Kristu; njega su proroci unaprijed navijestili i on je Bozja rijeé za nas utjelovijena. U Svetim pismima oni promatraju Kristov Zivot i ono 3to je bozanski UCitelj ucio i ucinio za spas Ijudi, osobito otajstva njegove smrtii njegova uskrsnuca. No kad od nas odijeljeni kr8¢ani potvrduju bozanski autoritet svetih knjiga, oni misle drukéije negoli mi ~ i to svaki na svoj naéin — 0 odno- su izmedu Pisama i Crkve u kojoj, prema katoli¢koj vjeri, vjerodostojno 259 UR 21,1UR 22,1 UR 21,3 Unitatis redintegratio licam magisterium authenticum pe- culiarem obtinet locum in verbo Dei scripto exponendo et praedicando. Nihilominus Sacra Eloquia in ipso dialogo eximia sunt instrumenta in potenti manu Dei ad illam unitatem adipiscendam, quam Salvator omni- bus hominibus exhibet. 22. Baptismi sacramento, quando- cumque iuxta Domini institutionem rite confertur ac debita animi dispo- sitione accipitur, homo vere Christo crucifixo et glorificato incorporatur atque ad vitae divinae consortium regeneratur iuxta illud Apostoli: »consepulti ei in baptismo, in quo et resurrexistis per fidem operationis Dei, qui suscitavit illum a mortuis (Col. 2, 12).* Baptismus igitur vinculum unitatis sacramentale constituit vigens inter omnes qui per illum regenerati sunt. Attamen baptismus per se dumta- xat initium et exordium est, quippe qui totus in acquirendam tendit ple- nitudinem vitae in Christo. Itaque baptismus ordinatur ad integram fidei professionem, ad integram in- corporationem in salutis institutum, prout ipse Christus illud voluit, ad integram denique in communionem eucharisticam insertionem. Communitates ecclesiales a nobis seiunctae, quamvis deficiat earum plena nobiscum unitas ex baptisma- ™ Cfr. Rom. 6,4. 260 uéiteljstvo zauzima posebno mjesto u izlaganju i propovijedanju pisane Bodje rijedi. Usprkos tome, svete su rijeci u sa- mom dijalogu izvrsno sredstvo u moénoj ruci Bozjoj da se postigne ono jedinstvo koje Spasitelj pruza svim judima. 22. Kad god se sakrament krsta pre- ma Gospodinovu ustanovljenju va- Ijano podjeljuje i s duznim raspolo- Zenjem srca prima, Covjek se uistinu pritjelovljuje raspetomu i proslavlje- nomu Kristu te se preporada za su- djelovanje u bozanskom divotu, pre- ma onoj Apostolovoj: »Suukopani s njime u krstu, u njemu ste i uskrsnu- li po vjeri u djelovanje Boga koji ga uskrisi od mrtvih« (Kol 2, 12).”* Krst, dakle, tvori sakramentalnu sve- zu jedinstva koja viada medu svima Sto su njime preporodeni. Ipak, sam po sebi krst je tek poéetak i ishodi8te jer on sav teZi za postizanjem punine zivota u Kristu. Stoga je krst usmje- ren na cjelovito ispovijedanje vjere, na cjelovito pritjelovljenje ustanovi spasenja kakvu je htio sim Krist i, napokon, na cjelovito ucjepljenje u euharistijsko zajedniatvo. Premda od nas odijeljenim crkve- nim zajednicama nedostaje potpu- no jedinstvo s nama, koje proistjece ® Usp. Rim 6, 4.Dekret o ekumenizmu UR 23,2 te profluens, et quamvis credamus illas, praesertim propter sacramenti Ordinis defectum, genuinam atque integram substantiam Mysterii eu- charistici non servasse, tamen, dum in Sancta Coena mortis et resurrec- tionis Domini memoriam faciunt, vitam in Christi communione signi- ficari profitentur atque gloriosum Eius adventum exspectant. Qua- propter doctrina circa Coenam Do- mini, cetera sacramenta et cultum ac Ecclesiae ministeria obiectum dialogi constituat oportet. 23. Christiana horum fratrum con- versatio fide in Christum alitur, baptismatis gratia et verbo Dei au- dito fovetur. Manifestatur quidem in oratione privata, in meditatione biblica, in familiae christianae vita, in cultu communitatis ad laudem Dei congregatae. Ceteroquin cultus eorum nonnumquam elementa con- spicua communis antiquae liturgiae prae se fert. Fides qua Christo creditur fructus edit in laude et gratiarum actione pro beneficiis divinitus acceptis; accedit vivus iustitiae sensus et sin- cera caritas in proximum. Haec au- tem operosa fides haud pauca etiam instituta ad miseriam spiritualem et corporalem sublevandam, ad iuven- tutis educationem excolendam, ad sociales vitae condiciones humanio- res reddendas, ad pacem universim constabiliendam protulit. iz krsta, te makar vjerujemo da one nisu o¢uvale izvornu i cjelovitu bit euharistijskoga otajstva navlastito zbog nedostatka sakramenta reda, one ipak — dok slave spomen smrti i uskrsnuéa Gospodnjega na Svetoj veéeri — priznaju da se u zajedni8tvu s Kristom naznacuje Zivot i is¢eku- je njegov slavni dolazak. Stoga nauk © Gospodnjoj veéeri, 0 ostalim sa- kramentima, 0 bogotovlju i o crkve- nim sluzbama mora biti predmetom dijaloga. 23. Kr8éanski se nacin zivota te bra- ée hrani vjerom u Krista i krijepi ga krsna milost i sluganje Bodje rijedi. On se, dakako, oéituje u privatnoj molitvi, u biblijskom-razmatranju, u Zivotu krS¢anske obitelji te u bogo- Stovlju zajednice koja se sabrala da Bogu iskaze hvalu. Njihovo bogo- sluzje, uostalom, ponekad sadrzava otite elemente drevne zajednitke liturgije. Vjera kojom se Kristu vjeruje do- nosi plodove u hvali i zahvaljivanju za dobroéinstva primljena od Boga; k tome pridolazi Ziv osjeéaj za pra- vednost i iskrena ljubav prema bli- injemu. Ta je, pak, djelotvorna vje- ra takoder urodila mnogobrojnim ustanovama za uklanjanje duhovne i tjelesne bijede, za njegovanje od- goja mladezi, za stvaranje éovjeéni- jih uvjeta drustvenoga Zivota te za uévriéenje sveopéega mira. 261 UR 23, 1UR 24,1 UR 23, 3 Quod si inter Christianos multi non semper eadem ratione atque Ca- tholici Evangelium in re morali in- telligunt neque easdem solutiones difficiliorum hodiernae _ societatis quaestionum admittunt, nihilomi- nus ut nos volunt verbo Christi ut fonti christianae virtutis haerere et apostolico oboedire praecepto: »Omne, quodcumque facitis in ver- bo aut in opere, omnia in nomine Domini Iesu Christi, gratias agentes Deo et Patri per ipsum« (Col. 3, 17). Hinc dialogus oecumenicus de mo- rali Evangelii applicatione initium sumere potest. 24. Sic post breviter expositas con- diciones, quibus exerceri contingit actio oecumenica, et principia qui- bus moderanda est, fidenter oculos ad futura convertimus. Haec Sacro- sancta Synodus hortatur fideles, ut a quavis levitate vel imprudenti zelo se abstineant, quae vero progres- sui unitatis nocere possint. Eorum enim oecumenica actio non potest esse nisi plene sincereque catholi- ca, fidelis nempe veritati, quam ab Apostolis et Patribus accepimus, et consentanea fidei, quam Ecclesia ca- tholica semper professa est, ac simul in eam plenitudinem tendens, qua Dominus decursu temporum Cor- pus Suum vult augeatur. Haec Sacrosancta Synodus instanter exoptat ut filiorum Ecclesiae catho- 262 Unitatis redintegratio No ako medu kr3éanima mnogi uvi- jek ne shvaéaju evandelje u éudored- nim stvarima na isti na¢in kao kato- lici niti dopustaju ista rjesenja tezih pitanja danasnjega druStva, oni ipak Zele kao i mi prianjati uz Kristovu rijeé kao izvor kr8éanske jakosti te se pokoravati apostolskoj zapovijedi: »Sve Sto god éinite rijegju ili djelom, sve to éinite u imenu Gospodina Isusa Krista, time Sto po njemu za- hyaljujete Bogu i Ocu« (Kol 3, 17). Odavde moze zapoéeti ekumenski dijalog o primjeni evandelja na pod- ruéju éudoreda. 24. Posto smo tako ukratko izlozili uvjete pod kojima se dogada odvija- nje ekumenskoga radai naéela prema kojima se on mora ravnati, s pouz- danjem okreéemo svoj pogled prema buduénosti. Ovaj Sveti sabor poti¢e vjernike da se uzdrze od bilo kakve lakoumnosti i nerazborite revnosti koje bi mogle &tetiti pravomu na- pretku jedinstva. Njihov ekumen- ski rad, naime, ne moze biti drukéiji nego potpuno i iskreno katolicki, to jest vjeran istini koju smo primili od apostola i otaca, te u suglasju s vje- rom koju je Katoli¢ka crkva uvijek ispovijedala; on ujedno tezi za onom puninom kojom Gospodin ho¢e da se tijekom vremena njegovo Tijelo uveéava. Ovaj Sveti sabor silno Zeli da pot- hvati djece Katoliéke crkve napredu-Dekret o ekumenizmu UR 24, 2 licae incepta cum inceptis fratrum seiunctorum coniuncta progredian- tur, quin Providentiae viis ullum ponatur obstaculum et quin futu- ris Spiritus Sancti impulsionibus praeiudicetur. Insuper se consciam esse declarat hoc sanctum propo- situm reconciliandi Christianos omnes in unitate unius unicaeque Ecclesiae Christi humanas vires et dotes excedere. Quapropter spem suam in oratione Christi pro Eccle- sia, in amore Patris erga nos, in vir- tute Spiritus Sancti penitus ponit. »Spes autem non confundit, quia caritas Dei diffusa est in cordibus nostris per Spiritum Sanctum, qui datus est nobis« (Rom. 5, 5). Haec omnia et singula quae in hoc Decreto edicta sunt, placuerunt Sa- crosancti Concilii Patribus. Et Nos, Apostolica a Christo Nobis tradita potestate, illa, una cum Venerabili- bus Patribus, in Spiritu Sancto ap- probamus, decernimus ac statuimus et quae ita synodaliter statuta sunt ad Dei gloriam promulgari iube- mus. Romae, apud S. Petrum die XXI mensis novembris anno MCMLXIV. Ego PAULUS Catholicae Ecclesiae Episcopus Sequuntur Patrum subsignationes ju povezani s pothvatima odijeljene bra¢e, a da se putovima Providnosti ne postavlja nikakva zapreka niti da se preduhitruju poticaji Duha Sve- toga. Osim toga, on izjavljuje da je svjestan kako ovaj sveti cilj, pomi- renje svih krééana u jedinstvu jed- ne i jedine Kristove Crkve, nadilazi Ijudske snage i sposobnosti. Stoga svoju nadu posve polaze u Kristovu molitvu za Crkvu, u Oéevu ljubav prema nama i u silu Duha Svetoga: »Nada pak ne postiduje, jer Bozja je ljubav razlivena u nagim srcima po Duhu Svetome koji nam je dan« (Rim 5, 5). Sve to u cijelosti i u pojedinostima, Sto je u ovom dekretu odredeno, pri- hvatise oci Svetoga sabora. I mi, apo- stolskom vlaséu od Krista nam pre- danom, sve to zajedno s ¢asnim ocima u Duhu Svetom odobravamo, odlucujemo i odredujemo te zapo- vijedamo da to sto je tako koncilski odredeno, na slavu Bozju bude pro- glaseno. U Rimu, kod Sy, Petra, dana 21. studenoga godine 1964. Ja, PAVAO, biskup Katolizke erkve Slijede potpisi otaca 263