AKADEmIJA NAUKA I UmJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

АКАДЕМИJА НАУКА И УМJЕТНОСТИ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

ACADEmY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA CXLV

Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka

Knjiga 19

Naučna konferencija
ŠUME – INDIKATOR
KVALITETA OKOLIŠA
Sarajevo, 23. 3. 2011. godine

Zbornik radova

Urednici
Taib Šarić i Vladimir Beus

SARAJEVO, 2012.
 AKADEmIJA NAUKA I UmJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
АКАДЕМИJА НАУКА И УМJЕТНОСТИ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
ACADEmY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

SPECIAL EDITIONS
VOL. CXLV

Department of Natural Sciences and Mathematics

Volume 19

Scientific Conference
FORESTS – AN INDICATOR
OF ENVIRONMENTAL QUALITY
Sarajevo, March 23, 2011.

Proceedings

Editors
Taib Šarić & Vladimir Beus

SARAJEVO, 2012.
 SADRŽAJ

Midhat Usčuplić
Šume i šumarstvo na raskršću politike i struke......................................................... 5
Vladimir Beus, Sead Vojniković
Specifičnosti šumske vegetacije Bosne i Hercegovine.............................................. 7
Čedomir Burlica, Boris Marković
Prilog geografiji šumskih zemljišta........................................................................... 19
Faruk Mekić, Ćemal Višnjić, Besim Balić, Sead Vojniković,
Dalibor Ballian, Sead Ivojević
Konverzija šuma panjača u viši gospodarski oblik................................................. 27
Zoran Maunaga, Renzo Motta, Vojislav Dukić
Zaštićena područja – razvoj i budućnost prašume “Lom”..................................... 41
Saša Kunovac, Marijan Grubešić
Diverzitet divljači u šumama Bosne i Herecegovine –
zaštita kroz održivo korištenje................................................................................... 61
Dalibor Ballian, Faruk Bogunić
Genetička identifikacija sjemenskih sastojina hrasta kitnjaka
(Quercus petraea /matt./ liebl.) u Federaciji Bosne i Hercegovine....................... 77
Azra Čabaravdić, Tarik Treštić, Osman Mujezinović
Procjena prostorne rasprostranjenosti oštećenja šuma
na bazi daljinske detekcije.......................................................................................... 89
Anesa Jerković-Mujkić, Renata Bešta Osman Delić
Biljni virusi kao faktor propadanja šuma................................................................ 99
Zlata Grabovac, Edina Šalja, Amina Alić, Amela Karavdić
Šumski požari u Bosni i Hercegovini (2000–2010)............................................... 109
Sabina Delić, Dženan Bećirović
Značaj i potreba ukupnog ekonomskog vrednovanja šuma................................. 121
Rifet Terzić, Jasmina Kamberović, Isat Skenderović, Avdul Adrović
Ekološka edukacija s posebnim osvrtom na ekološke probleme......................... 131
Mersad Omanović, Mufik Muslić
Digitalni katastar gradskog zelenila javnog karaktera
na primjeru grada Sarajeva....................................................................................... 141
Smajo Sulejmanović, Hrustem Smailhodžić
Providni toplotni izolatori u funkciji zaštite šuma................................................. 149
Sulejman Redžić
Struktura i dinamika biocenoza kao indikator stabilnosti
šumskih ekosistema.......................................................................................... 159
 ŠUME I ŠUMARSTVO NA RASKRŠĆU POLITIKE I STRUKE

Midhat Usčuplić
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, BiH

Sažetak

Šume su, zahvaljujući svojim ekosistemskim funkcijama, najvažniji

indikator kvaliteta okoliša. Kao rezultat ovih funkcija, koristi od šuma su
brojne: zaštitne, socijalne i produktivne, i ne mogu biti zamijenjene nikakvim
tehnologijama. Šumske resurse koristi više subjekata, čije je znanje o funkci-
onisanju ovih prirodnih sistema različito, u nekih čak vrlo oskudno ili nika-
kvo. Integritet šuma se narušava a prijetnje njihovoj stabilnosti su u porastu.
Nažalost, vlast od koje se očekuje da sistemski zaštiti šume, percipira ih kao
fabrike drveta i stranački plijen. Umjesto da upravlja šumama vlast preferira
da se bavi pitanjima njihovog iskorištavanja, što bi trebala biti obaveza šu-
marske struke. Upravljanje šumama podrazumijeva utvrđivanje politike i, s
tim u vezi, izradu dugoročne strategije koja uključuje i međunarodno zako-
nodavstvo o šumama. Tek na osnovama jasne strategije o šumama moguće je
donijeti zakon i drugu prateću legislativu, kao instrument vlasti za praćenje
rada svih korisnika šuma i ne samo preduzeća šumarstva. U našoj praksi,
međutim, pokušava se zakonom riješiti i pitanje upravljanja i gospodarenja
šumama, što unosi zabunu i u politici i u struci. Odgovornost prema zaštiti
šuma nije jasna ni politici ni struci, što za posljedicu ima da se neki korisnici
šuma ponašaju kao vlasnici ovog resursa. Nerazumijevanje općih ekosistem-
skih funkcija šuma i nedostatak odgovornosti utiče da i vlast i korisnici šuma
vide samo profit koji im donosi ovaj resurs. Zaliha drveta u našim prirodnim
šumama je u stalnom padu, a u nekim područjima smanjena je više nego dvo-
struko u posljednje dvije dekade. Međutim, više od toga zabrinjava i parale-
lan pad kvaliteta drveta. Raste učešće nižih tehničkih klasa i ogrjevnog drveta
što utiče na financijske efekte nekih preduzeća šumarstva ali i unosi sumnju u
korektnost poslovanja. Pod pritiskom javnosti i međunarodne zajednice neka
šumska područja se formalno zaštićuju i izdvajaju, ali, nažalost, mnoga i dalje
financijski ovise o sječi drveta. Integralno gospodarenje šumama je narušeno
a šume su sve češće mjesto za skladištenje otpada. Očigledno je da se odnosi
između politike i šumarstva trebaju unaprijediti jer je to osnov i za efikasnu
zaštitu šuma i održivo korištenje šumskih resursa.

Ključne riječi: funkcije šume, okoliš, pojmovi u šumarstvu, prijetnje, upravljanje.

5
 Forests and forestry at the crossroad of politics and profession

Summary

Forests are the most important indicator of the quality of environment due
to their ecosystem functions. As a result of these functions, benefits from forests
are numerous, e.g. protective, social and productive, and could not be replaced
by any technology. Forest resources are used by many subjects, but some of
these subjects have very limited, or not any knowledge about the function of
these natural systems. Integrity of forests has been deteriorating and threats to
their stability have been increasing. Unfortunately, political authorities percept
forest as a factory for timber production and, thus, as a pray of their parties. In-
stead of developing a management s. l. system, they prefer to handle the issue in
a way to get the profit from the forests, which should be a responsibility of the
profession. Management s. l. imply forest policy and, related to that, long-term
strategy, including international legislation about sustainable forest manage-
ment. Only based on the clear strategy about forests it is possible to create the
low and other corresponding legislation. This would be a tool of the political
authorities to monitor work of all the users of the forest products and not just
to monitor the forest industry. In our practice, however, there are attempts to
solve all the problems of the forest management through the forest low, caus-
ing confusion within both the politics and profession. Responsibility for for-
est protection is clearly neither to politics nor to profession. A consequence is
that some forest enterprises conduct themselves as owners of these resources.
Misunderstanding of the universal functions of the forest ecosystems, as well
as lack of responsibilities, brings about that both political leaders and consum-
ers of the forest products look only to exploit the forest resources. Basic wood
stock in our natural forests has been constantly decreasing, and it has been re-
duced more then double in some forest districts during last two decades. More
concerning is, a simultaneous and even in a greater extent, deterioration of the
wood quality. There is an increase of less valuable classes of roundwood and
firewood. This has an influence on profit and financial results of some forest en-
terprises, but brings also some doubts in integrity of their administration. Under
public and international pressure, some forest districts are formally protected
and separated as new enterprises but, unfortunately, many of them still depend
financially on production of wood. Integrate forest management is ruined and
forests often serve as a depot for waste. A relationship between the politics and
forest industry obviously needs to improve soon. This is crucial for both effec-
tive protection of forests and for sustainable use of the forest resources.

Key words: environment, forest functions, forest management s.l., terms in forestry, threats.
6
SPECIFIČNOSTI ŠUMSKE VEGETACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Vladimir Beus i Sead Vojniković

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izvod: Šumsku vegetaciju Bosne i Hercegovine odlikuje izražena heteroge-

nost biljnih zajednica i bogatstvo florističkog sastava kao rezultanta djelova-
nja historijskog razvoja vegetacije u prošlosti, specifičnih ekoloških uslova i
antropogenih uticaja. Svaki od ovih faktora ostavio je pečat na sadašnju sliku
šumske vegetacije Bosne i Hercegovine. U ovom radu su prezentirane speci-
fičnosti šumske vegetacije u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: šumska vegetacija, specifičnosti, diverzitet, Bosna i Hercegovina

Reliktne šumske zajednice

Šumsku vegetaciju Bosne i Hercegovine odlikuje izražena heterogenost

biljnih zajednica i bogatstvo florističkog sastava kao rezultanta djelovanja
historijskog razvoja vegetacije u prošlosti, specifičnih ekološki uslova i an-
tropogenih uticaja. Svaki od ovih faktora ostavio je pečat na sadašnju sliku
šumske vegetacije Bosne i Hercegovine.
Klimatske promjene koje su se odigravale u Evropi tokom tercijara uti-
cale su da se namjesto suptropske vegetacije razvila arctotercijarna vegeta-
cija, da bi u diluvijumu izgubila brojne predstavnike, ali se ipak sačuvala.
Dijelovi Bosne i Hercegovine, kao i općenito Balkanskog poluotoka, i u doba
maksimalne glacijacije imali su znatno povoljnije klimatske prilike, gdje su
u refugijumima mnoge vrste nalazile utočište. Zato neke šumske zajednice
odlikuju i biljne vrste tercijarne starosti, npr. Pančićeva omorika, munika,
crni grab, medvjeđa lijeska i dr. Neke od ovih vrsta grade posebne fitoceno-
ze. Među ovim posebno interesantne i najpoznatije su fitocenoze Pančićeve
omorike i fitocenoze munike, koje su sintaksonomski izdvojene i opisane u
okviru više sintaksonomskih jedinica. Rasprostranjene su u specifičnim eko-
loškim uslovima, što je, inače, odlika svih reliktnih šumskih fitocenoza.
Opisane fitocenoze sa Pančićevom omorikom: Piceetum omorikae
Treg. 1941. s.l., Abieti-Piceetum «illyricum» piceetosum omorikae Fuk.
1950, Erico-Piceetum omorikae «mixtum» M-ić 1983, Piceetum omorikae
«subalpinum» Lkšć. 1984, su disjunktnog areala, rasprostranjene u Bosni na
nekoliko lokaliteta u području toka rijeke Drine, s njene lijeve i desne strane,
između Višegrada i Bajine Bašte. Ovdje je najveće nalazište njenih sastojina
na planinskom masivu Stolac (1590 m n.v.). Osim ovih, dva manja nalazišta
7
fitocenoza ove vrste su na Viogor planini (s desne strane rijeke Drine nasuprot
Ustiprače) a drugo na Radomišlju na masivu planine Zelengore. Na ovim na-
lazištima šume Pančićeve omorike uklopljene su u visinskom regionu šuma
bukve i jele sa smrčom na jako inkliniranim krečnjačkim stjenovitim tereni-
ma, a u kanjonu rijeke Drine i na liticama i točilima, tzv.«strugovima».
I druga reliktna vrsta tercijarne starosti, munika, koja u području viso-
kih dinarskih planina: Čvrsnica, Čabulja i Prenj (uključivo i Rujište) ima svo-
ju sjeverozapadnu granicu areala na Balkanskom poluotoku, gradi fitocenoze,
koje odlikuju brojne endemične biljke, u subalpinskom regionu, a manje i u
visinskom regionu šuma bukve i jele. Vezane su za položaje gdje se osjećaju
uticaji mediteranske klime, na stjenovitim i strmim terenima na krečnjacima
i dolomitima. Fitocenoze munike, koje su također, disjunktnog areala, zastu-
pljene su u sličnim orografsko-edafskim prilikama i na planini Orjen (na tro-
međi Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore), te zajedno sa crnim borom u vidu
male eksklave na sjeverozapadnim litičastim obroncima planine Bjelašnice u
Bosni. Ovo je najsjevernija točka areala munike na Balkanskom poluotoku.
Interesantno je ekspanzivno širenje munike na prostrane planinske goleti na i
oko navedenih hercegovačkih planina, po prestanku pašarenja, među kojima
na prostranoj depresiji između planina Čvrsnice i Vrana, kao i na južnim pa-
dinama Vran planine. Kao pionirska vrsta naseljava i terene tzv. ljutog krša.
Šume munike u ovom dijelu njihovog areala na Balkanskom poluoto-
ku prvobitno su opisane kao skup hercegovačkih fitocenoza (Pinetum hel-
dreichii «hercegovinicum» Horv. 1963. s.l.). Kasnije je Fukarek (1966) iz-
dvojio i opisao sljedeće fitocenoze munike u hercegovačkom dijelu njihova
areala: Amphoricarpo-Pinetum leucodermis, Senetio-Pinetum leucodermis,
te fitocenoze crnog bora i munike Pinetum nigrae-leucodermis) i krivulja i
munike (Mugo-Pinetum leucodermis).
Posebnu specifičnost šumske vegetacije predstavljaju reliktne fitoceno-
ze vezane za kanjone i klisure vodotoka: šume crnog graba, šume crnog bora
i šume javora i lipa, koje zajedno sa geomorfološkim oblicima daju poseban
kolorit ovim prostorima.
Šume crnog graba i crnog jasena (Fraxino orni - Ostryetum Aich. 1933),
kao azonalna vegetacija, rasprostranjene su na krečnjačkim liticama i padina-
ma ekstremnih nagiba u kanjonima i klisurama brojnih vodotoka. Ova staništa
su refugijalnog karaktera na kojima ove fitocenoze predstavljaju reliktnu vege-
taciju. Odlikuju se zastupljenošću endemičnih i reliktnih biljnih vrsta.
Šume crnog bora (Pinetum «illyricum calcicolum» Stef. 1960) raspro-
stranjene su u orografsko-edafskim uslovima kao i šume crnog graba i crnog
jasena sa kojima često grade komplekse vegetacije zauzimajući izložene ge-

8
omorfološke položaje grebena i visova i sa kojima su sindinamski povezane.
Na ovim staništima, koja su refugijalnog karaktera, predstavljaju reliktnu za-
jednicu. I ove šume odlikuju brojne endemične i reliktne biljne vrste.
Šume javoda i lipa (Aceri-Tilietum «mixtum» Stef. 1974) imaju također
reliktni karakter. U kanjonu rijeke Neretve javljaju se u kompleksu sa prethod-
nim reliktnim fitocenozama, gdje zauzimaju ljevkaste reljefske forme sa kolu-
vijalnim zemljištima i specifičnom mikroklimom u višim dijelovima kanjona.
S obzirom na ekstremne orografsko-edafske uslove, ove reliktne zajed-
nice kanjona i klisura vodotoka su prirodno zaštićene i predstavljaju razvojne
centre flore i vegetacije izraženog biodiverziteta i očuvanog genofonda.
Šume makedonskog hrasta (Quercetum trojanae Em 1958) rasprostra-
njene su disjunktno u dijelovima Hercegovine unutar klimatogene šume me-
dunca i bijelog graba, u ekstremnijim orografsko-edafskim uslovima.
Među vrstama tercijarne starosti je i znatan broj zeljastih biljaka: pasji
zub (Erythronium dens canis), ozimica (Eranthis hiemalis), grahorica (Vicia
oroboides), biskupska kapica (Epimedium alpinu), koje daju posebno obiljež-
je flornom diverzitetu određenih šumskih fitocenoza.
Specifičnosti florističkog sastava nekih šumskih fitocenoza doprinosi
i zastupljenost glacijalnih flornih elemenata ili su, čak, prisutne specifične
šumske fitocenoze borealnog karaktera kao eksklave na jugu Evrope, zaosta-
le u specifičnim ekološkim prilikama. U ovoj skupini je na rangu asocijacije
izdvojeno nekoliko fitocenoza.
Šume smrče sa Sphagnum-ovim mahovinama (Sphagno-Piceetum
«montanum» Stef. 1964) zastupljene su na nekoliko mikro lokaliteta na viso-
ravni Nišići-Bijambare i na Zvijezdi planini. Vezane su za reljefske depresije
sa hidromorfnim zemljištima i hladnim mikro klimatom, mrazišta, u kontaktu
sa Sphagnum-ovim tresetištima. Odlikuju se prisustvom borealnih flornih
elemenata i higrofitima.
Šume smrče na opodzoljenim zemljištima obrazovanim na kvarcnim
supstratima (Lycopodio-Piceetum «montanum» Stef. 1964) predstavljaju ta-
kođer borealni tip šume smrče, sa brojnim borealnim flornim elementima.
Rasprostranjene su u području visoravni Nišići i planina Zvijezda i Ozren.
Šume bijelog bora i maljave breze (Pino-Betuletum pubescentis Stef.
1961) predstavljaju, kao i prethodno opisane fitocenoze, borealni tip šumske
vegetacije sa brojnim borealnim flornim elementima. Ova fitocenoza zastu-
pljena je samo kod Han Krama u istočnoj Bosni, na tresetištu. Ovdje se održa-
la kao glacijalni relikt u specifičnim edafskim i mikro klimatskim uslovima.
Na istom lokalitetu opisana je šuma maljave breze i vrba (Salici-Be-
tuletum pubescentis Beus, 2007) koja predstavlja kariku u sukcedanom nizu

9
razvoja šumske vegetacije, tj. formiranja zajednice bijelog bora i maljave
breze. Iako su u istom ambijentu sa ovom zajednicom, jasno se fizionomski
i floristički izdvajaju. Obje ove fitocenoze imaju tipična obilježja borealnih
šuma a cijeli kompleks tresetišta je zaštićen kao prirodna rijetkost.

Specifična šumska vegetacija i ekološki faktori

Osebujnost šumske vegetacije Bosne i Hercegovine, uz historijski fak-

tor, uslovljena je i veoma različitim ekološkim prilikama u kojima su formi-
rane šumske fitocenoze.
Zahvaljujući različitim klimatskim uslovima koji vladaju u Bosni i Her-
cegovini, šumska vegetacija se odlikuje specifičnom horizontalnom i verti-
kalnom raščlanjenošću, gdje najniži pojas čine različite fitocenoze hrastova a
najviši pojas klekovina bora, između kojih su pojasevi različitih šumskih fito-
cenoza. S obzirom na različitu makro klimu pojedinih dijelova Bosne i Herce-
govine u hrastovom pojasu su zastupljene različite klimatogene šume hrastova.
Za uski pojas Jadranskog primorja, kod Neuma, sa mediteransko-ja-
dranskom klimom, karakteristične su šume crnike (Fraxino orni-Quercetum
ilicis H-ić 1956), danas predstavljene sa makijom.
Područje Hercegovine sa submediteranskom klimom odlikuju šume
medunca i bijelog graba (Querco-Carpinetum orientalis «adriaticum» H-ić
1939), a u višim položajima šume medunca i crnog graba (Ostryo-Quercetum
pubescentis Trin. 1974).
Unutrašnja područja, središnja, sjeverna i sjeverozapadna Bosna, sa
umjereno kontinentalnom klimom predstavljaju staništa šuma kitnjaka i gra-
ba (Querco-Carpinetum «illyricum» Horv. et al. 1974).
U istočnim dijelovima Bosne, u području Podrinja, koje fitogeografski
pripada mezijskoj provinciji, sa kontinentalnim karakteristikama klime, ra-
sprostranjene su šume sladuna i cera (Quercetum frainetto-cerris Rud. 1949).
I u pogledu vertikalne raščlanjenosti šumske vegetacije prisutne su
razlike uslovljene promjenama makro klime a posebno su specifične u su-
balpinskom pojasu. Iznad snažnog pojasa šuma bukve i jele odnosno šuma
bukve i jele sa smrčom je pojas subalpinskih šuma bukve: Aceri-Fagetum
«illyricum» Horv. et al. 1974, na zemljištima obrazovanim na krečnjacima i
dolomitima, odnosno Vaccinio-Fagetum «subalpinum» Fuk. 1969, na zemlji-
štima na silikatnim stijenama. Zbog kontinentalnosti klime, sjeveroistočne
padine planine Jahorine i planinu Ljubišnju, u jugoistočnoj Bosni, u subal-
pinskom pojasu karakteriziraju subalpinske šume smrče (Piceetum «subal-
pinum» Horv./1950/ 1967 s.l.), koje su, inače, karakteristične za istočno bal-
kansko područje, odnosno mezijsku provinciju.
10
 Posebnu specifičnost šumske vegetacije u subalpinskoj zoni planina
Vranice, Zeca i Bitovnje čine fitocenoza zelene johe (Athyrio-Alnetum viridis
Stef. et Beus 1981). Vezane su za specifične reljefske forme, ljevkaste uvale
na sjevernim padinama. Kao i druge šumske fitocenoze u subalpinskoj zoni
danas su znatno potisnute, naročito na planini Bitovnji.
Posebno obilježje šumske vegetacije predstavljaju fitocenoze smrče
uslovljene specifičnim mikro klimatskim uslovima. Ove šume karakteristične
su za depresije sa klimatskim inverzijama, zbog kojih su ova staništa izrazito
hladna. Rasprostranjene su kao trajni stadij vegetacije u pojasu šuma bukve i
jele sa smrčom. Opisane su kao asocijacija Piceetum «montanum illyricum»
Horv. et. al. 1974.
Pod klimatskim utjecajima su i određene zakonitosti u pogledu raspro-
stranjenosti vrsta drveća, npr. jugozapadna granica areala smrče i bijelog bora
u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini određena je utjecajima mediteranske kli-
me koji dopiru do ovih dinarskih područja.
Velika raznolikost geološke građe na prostoru Bosne i Hercegovine, za-
stupljenost različitih sedimentnih, metamorfnih i magmatskih stijena, i s tim
u vezi veoma heterogen zemljišni pokrivač uslovili su jaku izdiferenciranost
šumske vegetacije i njen specifičan floristički sastav. Pod utjecajem edafskih
faktora formirane su brojne šumske fitocenoze specifičnog florističkog sasta-
va, npr. šume crnog i bijelog bora na tlima obrazovanim na krečnjaku, dolomi-
tu i peridotitu-serpentinitu, često su reliktnog karaktera. U sintaksonomskom
smislu su izdiferencirane u okviru različitih sintaksonomskih kategorija.
Posebnu skupinu predstavljaju šume crnog i bijelog bora u ofiolitskoj
zoni Bosne na zemljištima obrazovanim na peridotitu-serpentinitu. Veoma
specifične orografsko-edafske prilike, naročito fizičko-hemijska svojstva
ovih supstrata, uslovila su da ove borove šume čine zasebnu skupinu, izdvo-
jene sintaksonomski u podsvezu Orno-Ericenion «serpentinicum» Krause et
Ludwig 1957. Za neke od njih su isključivo vezane određene biljne vrste. Ove
vrste vezane za borove šume na ovim supstratima označene su kao serpenti-
nofite (Fumana bonapartei, Scrophularia tristis, Notholaena maranthe, Ha-
lacsya sendtneri, Euphorbia gregersenii, Potentilla visiani), a neke morfološ-
ke modifikacije biljaka kao serpentinomorfoze (Riter-Studnička, 1963,1970).
U kombinaciji djelovanje orografsko-edafskih faktora, koji modifici-
raju klimu u smislu veće kserotermnosti, duboko u kontinentalnom dijelu su
zastupljene različite termofilne fitocenoze, među kojima su šume medunca i
bijelog graba i medunca i crnog graba, ekstrazonalnog karaktera, inače karak-
teristične za submediteransko područje.
Među faktorima obrazovanja šumske vegetacije posebno mjesto pripa-
da antropogenim utjecajima, čijim stoljetnim negativnim djelovanjem je iz-
11
mijenjena slika vegetacijskog pokrivača. Ovi utjecaji su različiti u pojedinim
dijelovima Bosne i Hercegovine pa su i posljedice drugačije. Najdrastičnije
posljedice ovi utjecaji su ostavili na šumskoj vegetaciji na karstificiranim
krečnjacima a posebno na termofilnim hrastovim šumama u submediteranu
Hercegovine. Nastali su prostrani kompleksi različitih regresivnih stadija
šumske vegetacije (šikare, šibljaci, goleti, kamenjare), te izdanačke šume i
sekundarne šumske fitocenoze. Prema podacima Druge inventure šuma na
velikim površinama u Bosni i Hercegovini (Lojo et al. 20011) izdanačke
šume zauzimaju čak 1,252.200 ha površine ili 43,1% od ukupnih šumskih
površina.

Diverzitet šumske vegetacije

Veoma različiti uslovi obrazovanja šumske vegetacije u Bosni i Herce-

govini rezultirali su rasprostranjenošću brojnih šumskih fitocenoza odnosno
njihovim izraženim diverzitetom, kao i flornim diverzitetom, čija dosadašnja
istraživanja su skoro isključivo se odnosila na specijski biodiverzitet. Šum-
ski ekosistemi spadaju među najvažnije i najsloženije kopnene ekosisteme sa
biodiverzitetom koji čine različite biljne i životinjske vrste, gljive i mikroor-
ganizmi. Međutim, često se u svakodnevnoj upotrebi pitanje biodiverziteta
svodi na florni diverzitet, što je, vjerovatno, uslovljeno i činjenicom poznava-
nja florističkog sastava šumskih fitocenoza.
Podaci o florističkom sastavu šumske vegetacije u Bosni i Hercegovini
sadržani su u radovima velikog broja florističkih i fitocenoloških istraživanja.
Analizom i sintezom ovih podataka, precizno koncipiranim metodom rada,
dobili bi se podaci o flornom diverzitetu pojedinih širih kategorija šuma, šum-
skih fitocenoza na nivou različitih sintaksonomskih jedinica ili, pak, pojedinih
geografskih područja. Rezultati ovakvih istraživanja dali bi osnovne okvire
za dalja i detaljnija istraživanja flornog diverziteta naših šumskih fitocenoza,
pogotovo različitih aspekata (pokazatelja) flornog diverziteta.
U novije vrijeme obavljena su detaljna floristička istraživanja, između
ostalog, s ciljem utvrđivanja flornog diverziteta nekih šumskih fitocenoza ili
geografskih područja, čiji rezultati se prezentiraju.
Među ovim obavljena su istraživanja florističkih karakteristika prašume
bukve i jele u Ravnoj vali na sjeveroistočnim padinama planine Bjelašnice
(Beus i Vojniković, 2002). Na trajnoj oglednoj plohi površine 1 ha, na 100
eksperimentalnih površina veličine 4 m² koje su sistematski raspoređene,
utvrđen je florni diverzitet koji čini: 95 vaskularnih biljaka (89 cvjetnica i 6
paprati) iz 76 rodova i 37 familija.

12
 Uporedna analiza šuma kitnjaka, šuma kitnjaka i jele i šuma bukve i
jele ofiolitske zone BiH (Vojniković, S. 2006) pokazala je da unutar ovih
šuma registrovano: u zajednicama kitnjaka 102 vrste u 34 familije; zajednici
kitnjaka i jele 78 vrsta u 32 familije; a zajednici bukve i jele (sa smrčom) 62
vrste u 36 familija.
Floristička istraživanja šuma bukve i jele (sa smrčom)
(Beus i Vojniković, 2010) pokazala su sljedeće:

Gospodarska Gospodarska šuma

Prašuma bukve
šuma bukve i jele (sa
i jele (krečnjak-
bukve i jele smrčom) (ultrabazični
dolomit)
(bazični eruptivi) eruptivi)
br. vrsta br. vrsta br. vrsta
Biljne vrste 95 67 80
Cvjetnice 88 58 71
Bezcvjetnice 7 9 9
Drveće 6 4 5
Grmlje 10 6 6
Prizemna flora 72 48 60
Paprati 7 8 8
Mahovine 0 1 1

Kao najbogatija biljnim vrstama je prašuma bukve i jele na krečnjačko-

dolomitnim stijenama, što je očekivan rezultat s obzirom na prirodne karak-
teristike, posebno karakter geološke podloge, odnosno zastupljenost kalcifita.
Istraživanjem flore prašumskog rezervata Lom u zapadnoj Bosni (Bu-
calo et al., 2008), na površini od 298 ha ovog rezervata, na određenim oda-
branim plohama u kombinaciji sa maršrutnim opažanjem, registrirane su 463
vrste biljaka i gljiva. Među ovim, registrirano je 256 vrsta vaskularnih biljaka
(239 cvjetnica i 17 paprati), koje pripadaju u 177 rodova i 61 familiju. Od
nižih biljaka utvrđeno je 96 vrsta mahovina koje spadaju u 76 rodova i 32 fa-
milije i 37 vrsta lišajeva iz 25 rodova i 11 familija. Istraživanjem je utvrđeno
74 vrste gljiva iz 48 rodova i 27 familija.
Istraživanja flore Nacionalnog parka Kozara (Bucalo et al., 2007), na
površini ovog parka od 3.494,51 ha, na reprezentativnim primjernim površi-
nama (od 0,25 do 1 ha), kao i maršrutno između primjernih površina, eviden-
tirane su sve biljne vrste, obuhvaćene su i alohtone vrste oko memorijalnog
kompleksa, i gljive.
Registrirano je ukupno 657 vrsta vaskularnih biljaka (640 cvjetnica i 17
paprati), koje pripadaju u 343 roda i 95 familija. Od nižih biljaka utvrđeno je

13
80 vrsta mahovina koje pripadaju u 59 rodova i 29 familija i 11 vrsta lišajeva
iz 11 rodova i 6 familija. Istraživanjem je utvrđeno prisustvo 117 vrsta gljiva
iz 54 roda i 25 familija.
Analiza rezultata ovih istraživanja pokazuje visok specijski diverzitet flo-
re na različitim sistematskim nivoima (vrsta, rod, familija) a isto se odnosi i na
gljive.
Diverzitet flore i gljiva u šumskim fitocenozama ovisan je o brojnim
faktorima: mikrostanišnim uvijetima, sastojinskog oblika i veličine sklopa
sastojina, sindinamskog stanja tj. faza i stadija razvoja vegetacije, načina
gospodarenja šumskim sastojinama, oštećenja ili potpunog uništenja šuma
požarima, golim sječama, neadekvatnim uzgojnim postupcima u rekultivaciji
degradiranih šuma i pošumljavanja šumskih goleti – unošenje alohtonih vrsta
drveća…
Gospodarenje šumama prema načelima održivog gospodarenja, što je
temeljni princip šumarske nauke i struke, između ostalog, znači i očuvanje
biodiverziteta šumskih ekosistema, odnosno njegove promjene u skladu sa
prirodnim razvojem i promjenama šumskih fitocenoza odnosno općenito ži-
vog svijeta u šumi.
Komparativna istraživanja florističkog sastava prašume i gospodarske
šume bukve i jele sa smrčom (Beus i Vojniković, 2005, 2006) na lokalitetu
Ravne vale na planini Bjelašnici, na sistematski raspoređenim oglednim plo-
hama pokazala su da se ove sastojine praktično ne razlikuju kako u pogledu
broja biljnih vrsta tako i njihovog sastava, indeksa diverziteta i indeksa izjed-
načenosti. Ove činjenice ukazuju da preborne sječe, tj. preborni sistem gos-
podarenja, koji se provodi u gospodarskim šumama bukve i jele sa smrčom,
bitnije ne narušavaju njihove stanišne prilike ni njihov floristički sastav.

Zaštićene šume - prašumski rezervati

Šume u planinskim dijelovima Bosne i Hercegovine i općenito prosto-

ra planinskog sistema Dinarida se odlikuju relativnom očuvanošću šumskih
ekosistema tj. njihovom prirodnošću, za razliku od šuma srednje i zapadne
Evrope, što predstavlja izvanrednu komparativnu prednost Bosne i Hercego-
vine. Zastupljene su i šumske sastojine prašumskog tipa, koje su izdvojene
i zaštićene kao I kategorija zaštite prema IUCN kategorizaciji, među kojima
je najveći i najraznovrsniji prašumski rezervat u Perućici. Njihov razvoj se u
potpunosti odvija prirodnim putem bez uticaja čovjeka. Prašume se najvećim
dijelom nalaze u regionu šuma bukve i jele sa smrčom, a samo neke dijelom
i u subalpinskoj zoni.

14
 Izdvojeni su sljedeći prašumski rezervati:
- prašumski rezervat u Perućici, površine 1434 ha,
- prašumski rezervat u Ravnoj vali, na sjeveroistočnim padinama planine
Bjelašnice, površine 45,04 ha,
- prašumski rezervat na izvoru vodotoka Trstionica, kod Kaknja, površine
30,50 ha,
- prašumski rezervat munike na lokalitetu Masna luka, na planini Čvrsnici,
površine 90 ha,
- prašumski rezervat Janj, kod Šipova, površine 295 ha
- prašumski rezervat Lom, kod Oštrelja, zapadna Bosna, površine 298 ha,
- prašumski rezervat na planini Plješivici, površine 50 ha.

U novije vrijeme od strane šumarskih stručnjaka (Mešković, E. 2007; So-

laković, S. 2010, Solaković, S., Muslimović, Dž., 2011), osim navedenih,
identificirani su, opisani, te zaštićeni i sljedeći prašumski rezervati:
- prašumski rezervat Bobija na planini Grmeč, kod Sanskog Mosta, povr-
šine 70 ha,
- prašumski rezervat u Malovčića dolu na planini Grmeč, kod Sanskog Mo-
sta, površine 10 ha,
- prašumski rezervat Crni vrh na planini Grmeč kod Bos. Petrovca, površi-
ne 189 ha,
- prašumski rezervat na planini Osječenici kod Bos. Petrovca, površine 30 ha,
- prašumski rezervat sekundarnih šuma bukve na lokalitetu Mačen do, kod
Stupara, nedaleko od Kladnja, površine 30,30 ha.

Literatura

1. Beus, V., 2007: Fitocenološka istraživanja. In:Genekološka istraživanja zajednice bije-

log bora i maljave breze (Pino-Betuletum pubescentis Stef.) kod Han Krama na Romani-
ji. Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 28-32, Banja Luka.
2. Beus, V., Vojniković, S., 2002: Floristical characteristics of the virgin forest of beech
and fir in Ravna vala on mountain Bjelašnica. Razprave IV. Razreda SAZU, Ljubljana,
XLIII –3:63-78, Ljubljana.
3. Beus, V., Vojniković, S., 2005: Floristički sastav prašume i gospodarske šume u Rav-
noj vali na planini Bjelašnici. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, knj.
XXXV, br. 1:25-32, Sarajevo.
4. Beus, V., Vojniković, S., 2006: Floristički diverzitet prašume i gospodarske šume u
Ravnoj vali na Bjelašnici. Međunarodna naučna konferencija «Gazdovanje šumskim
ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja», Zbornik radova, 55-
65, Jahorina-Tjentište.

15
5. Beus, V., Vojniković, S. 2010: Komparacija florističkog sastava šuma bukve i jele na
krečnjacima-dolomitima, bazičnim i ultrabazičnim eruptivima u Bosni; Naše šume br.
20-21; UŠIT FBiH i HŠD BiH; Sarajevo; str.:17-28.
6. Bucalo, V., Brujić, J., Travar, J., Milanović, Đ., 2007: Flora Nacionalnog parka Kozara.
Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 1-383, Banja Luka.
7. Bucalo, V., Brujić, J., Travar, J., Milanović, Đ., 2008: Flora prašumskog rezervata Lom.
Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 1-550, Banja Luka.
8. Fukarek, P., 1966: Zajednice endemne munike na planini Prenj u Hercegovini. Acta bo-
tanica croatica, Vol. XXV, Zagreb.
9. Horvat, I., Glavač, V., Ellenberg, H., 1974: Vegetation Südosteuropas. Geobotanica se-
lecta, Bd. IV, 1-768, Gustav Fischer Verlag, Stuttgart.
10. Krause, W., Ludwig, W., 1957: Zur Kenntnis der Flora und Vegetation auf Serpentinstan-
dorten des Balkans. 2.Pflanzengesellschaften und Standorte in Gostović-Gebiet (Bosni-
en), Flora, 145.
11. Lojo, A., Balić, B., Treštić, T., Vojniković, S., Višnjić, Ć., Čabaravdić, A., Delić, S.,
Musić, J., 2011: Druga inventura šuma na velikim površinama u Bosni i Hercegovini
(preliminarni podaci).
12. Mešković, E. 2007: Analiza strukture prirodnog pomlatka u prašumskom rezervatu
“Mačen do” (Bosna i Hercegovina), Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko; Vol. 42,
no.2, str.85. - 92.
13. Riter-Studnička, H., 1963:Biljni pokrivač na serpentinu u Bosni. God. Biološkog institu-
ta u Sarajevu, sv. 1-2, Sarajevo.
14. Riter-Studnička, H., 1970: Die Vegetation der Serpentinvorkommen in Bosnien. Vegeta-
tio 21, Springer, Netherland.
15. Solaković, S., 2010: Prašuma «Bobija», ŠPD «Unsko-Sanske šume», ŠGP «Sansko»,
Sanski Most. Naše šume, br. 20-21, 40-41, Sarajevo.
16. Solaković, S., Muslimović, Dž., 2011: Režim gospodarenja i upravljanja šumama i lov-
nim resursom u zaštićenim područjima u Federaciji BiH i Nacionalnom parku «Una».
Naše šume, br. 22-23, 28-34, Sarajevo.
17. Stefanović, V., 1964: Šumska vegetacija na verfenskim pješčarima i glincima jugoistoč-
ne Bosne. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu, knj.9, sv. 3,
Sarajevo.
18. Stefanović, V., 1978: Fitocenoza javora i lipa (Aceri-Tilietum mixtum Stef.) u nekim
kanjonima dinarskih planina. Zbornik II Kongresa ekologa Jugoslavije, sv. II, Zadar-
Plitvice.
19. Stefanović, V., Sokač, A., 1962: Fitocenoza bijelog bora i maljave breze na rubu treseti-
šta kod Han Krama (Pino-Betuletum pubescentis Stef.). Radovi Naučnog društva BiH,
XIX, knj. 5, Sarajevo.
20. Stefanović, V., Beus, V., 1981: Die Gesellschaft der Grünerle (Athyrio-Alnetum viridis
ass. nova) auf dem Gebirge Vranica in Zentralbosniens, Glas. Zemaljskog muzeja, Sve-
ska Prirodne nauke, XIX-XX, 55-64, Sarajevo.
21. Vojniković, S. 2006: Sindinamske karakteristike fitocenoza kitnjaka i jele na zemljištima
ofiolitske zone i perm-karbonskih formacija u Bosni; Doktorska disertacija, Šumarski
fakultet Univerziteta u Sarajevu.

16
 Specificities of forest vegetation in Bosnia and Herzegovina

Summary

Forest vegetation in Bosnia and Herzegovina is characterized by great

heterogenity of plant communities and richnes of floristical composition,
both of which result from vegetation’s historical development, specific eco-
logical conditions and anthropogenic influences. Each of these factors left a
mark on today’s composition of forest vegetation in Bosnia and Herzegovina.
Climate changes that have been occurring in Europe during the tertiary
period have conrtibuted to expansion of arcto-tertial vegetation to the places
of subtropical vegetation. In diluvium period subtropical vegetation has lost
many of its representatives, but it preserved. Parts of Bosnia and Herzego-
vina, as well as the entire Balkan Peninsula notably during glacial periods,
had unusually favorable climate characteristics, where many species devel-
opment in refuge. That is precisely why some forest communities are rich in
plants characteristic of tertiary period, which, among other, include Serbian
spruce, white-bark pine, hop hombeam, Turkish hasel, etc. Notable are also
herbaceous plants, such as: Erythronium dens canis, Eranthis hiemalis, Vicia
oroboides, Epimedium alpinum, etc. Specificity of floristical ccomposition of
some forest phytocenozes contributes to the abundance of glacial floral-ge-
ographic elements. Specific forest phytocenozes of boreal character are also
found, such as spruce with Sphagnum moss.
Aside from historical factors, the peculiar forest vegetation of Bosnia
and Herzegovina is conditioned by varying ecological aspects in which forest
phytocenozes form.
Owing to various climate conditions across Bosnia and Herzegovina,
forest vegetation is characterized with specific horizontal and vertical diver-
sity, where in the low zones distinct oak phytocenozes can by found, while in
the highest zones one can find mugho pine. The central zones between low
and high areas are characterized by other different forest phytocenozes. For-
est phytocenozes coditioned by specific micro-climatic factors, such as frost
spruce forests, are also worth mentioning in this context. On the other hand,
climatic changes dictate the distribution order of certain tree species; hence,
the southwest areal boundary of spruce and Scots pine in the southwest part of
Bosnia and Herzegovina is contingent upon the effects of the Mediterranean
climate which reaches the Dinaric range.
The great diversity of geological composition in Bosnia and Herzego-
vina, the abundance of different sediment, metamorphic and eruptive rocks

17
and, consequently, a very heterogeneous soil cover, all create great differ-
entiability of forest vegetation and its specific floristical composition. Under
the influence of numerous edaphic factors, various forest phytocenozes with
specific floristical composition were formed, including Scots pine and black
pine on limestone, dolomite and peridotite-serpentinite. Specific plant species
are associated only with these types of soil. The species associated with pine
forest on peridotite-serpentinite are marked as serpentinophyte, while certain
morphological modifications of plants on these substrates are labeled as ser-
pentinomorphose (Riter-Studnička, 1970).
Due to a combinational effect of orographic and edaphic factors that
reach deep into the continent, different thermophilous phytocenozes can be
found, among which are pubescent oak and oriental hornbeam forests of extra-
zonal character, which are usually found in submediterranean areas.
Anthropogenic effects are among the most important factors that influ-
ence the formation of forest vegetation; its negative influences for hundreds
of years have resulted in the changed image of the vegetation cover. These
effects differ across Bosnia and Hercegovina and cause different outcomes.
The most drasticc changes occurred in the forest vegetation on carstificated
limestone, notably intermophilus oak forests ib the submediterranean parts
of Herzegovina. Huge zones of regressive forest vegetation (brush, bushland,
bares, rocky ground) were created, and today they are characterized by cop-
pice forests and secondary forest phytocenozes.
Different conditions which influenced the creation of forest vegetation
resulted in the distribution of numerous forest phytocenozes, or better their
pronounced diversity (floral), on which one solely find research on species
biodiversity. Moreover, the research conducted on the flora of the virgin for-
est reserve «Lom» in west Bosnia which occupies 298 hectares, established
some 463 species (256 vascular plants, 96 mosses, 37 lichen and 74 species of
fungus).
Forests of the mountainous areas in Bosnia and Hercegovina, and of
the Dinaric Alps in general, are characterized by relative preservation of forest
ecosystems, or better their preservated natural characteristics, which are quite
uncharacteristic of forest in central and western Europe This gives Bosnia
and Herzegovina an excellent comparative advantage in this respect. Forest
stands of virgin origin are also present, isolated and protected under protection
I category of the IUCN categorization. Among those, the biggest and certainly
the most diverse is the virgin forest reserve in Perućica. These virgin forest
reserves have an exceptional scientific, educational and cultural significance.

18
 PRILOG GEOGRAFIJI ŠUMSKIH ZEMLJIŠTA

Čedomir Burlica, Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci

Banja Luka, Vojvode Stepe Stepanovića 75a, e-mail:burce@teol.net
Boris Marković, Ministarstvo poljoprevrede, šumarstva i vodoprivrede RS – Banja
Luka, Petra Karađorđevića, e-mail:bmarkovic6@gmail.com

Izvod: U radu se daje kvantitativni prikaz prostorne (horizontalne i vertikal-

ne) procentualne zastupljenosti grupa (devet za ukupnu površinu i visinsku
zonalnost) i osam za šumske površine Republike Srpske.

Ključne riječi: geografija,kvantitativni odnosi, šumska zemljišta. Republika Srpska

Uvod

Zemljište je značajan element šumskih ekosistema, od koga zavisi i uti-

caj ovih sistema na životnu okolinu. Međutim, problem je što se zemljište
često definiše kvalitativnim parametrima, pa čak i onda kada postoje mo-
gućnosti za kvantitativno karakterisanje. Tako je, na primjer, potrebno veli-
ko iskustvo da bi se (sa karata) definisao prostorni (horizontalni i vertikalni)
raspored zemljišta.
Zato se u ovome radu daje prilog kvantitativnom karakterisanju pro-
stornog rasporeda zemljišta.

Objekt i cilj istraživanja

Za objekt istraživanja uzeta su šumska zemljišta Republike Srpske, a

cilj istraživanja je da se kvantitativno definiše horizontalni raspored zemljišta
po rejonima, područjima i oblastima, u skladu sa definicijama datim u ekološ-
ko-vegetacijskoj rejonizaciji Bosne i Hercegovine (Stefanović i sar. 1983),
kao i vegetacijski raspored po visinskim zonama.

Materijal i metod rada

Polazna podloga rada je pedološka karta Bosne i Hercegovine, 1:200.000

(Burlica i Vukorep, 1980), koja obuhvata 44 (četrdesetčetiri) kartografske jedi-
nice, kao i karta realne vegetacije Bosne i Hercegovine, 1:200.000 (Stefanović
i Beus, 1980) odnosno karta ekološko-vegetacijskih rejona (Beus i sar., 1980).
Kartografske jedinice pedološke karte (Burlica i Vukorep, 1980) dijele
se u tri grupe:
19
 - grupa homogenih kartografskih jedinica – dvadesetdvije jedinice,
koje karakterišu sistematske jedinice klasifikacije zemljišta Jugosla-
vije (Škorić i sar., 1973), od jedinica koje definiše podtip zemljišta do
jedinice definisane redom;
- grupa zemljišta – šesnaest jedinica, okarakterisana zemljišnim kom-
binacijama (sa dva ili više) srodnih zemljišta (Ćirić, 1975 ) i
- grupa različitih zemljišta – šest jedinica (uglavnom po dvije ili više
različitih sistematskih jedinica).

Kao teritorijalne jedinice za koje se definiše prostorni raspored zemlji-

šta poslužile su kartografske jedinice karte ekološko-vegetacijske rejonizacije
(četiri oblasti, koje su podijeljene na područja - 12 područja) sastavljenih od
24 rejona (kao najniže prostorne jedinice, od kojih 5 područja nije cijepano
na rejone).
Karte su za potrebe izrade prostornog plana RS (Bursać i sar., 2006)
skenirane i planimetrisane, pa je utvrđena površina kartografskih jedinica za
zemljišta po rejonima i područjima i zbirno za veća područja i oblasti, kako za
ukupnu površinu, tako i za zemljišta pod šumom. Za definisanje raspostranje-
nosti, zemljišnih grupa po visinskim zonama, izdvojene su četri zone (do 500
m.n.v., od 500 do 1000, od 1000 do 1500 m.n.v., kao i preko 1500 m.n.v.).
U cilju pojednostavljenja postupka definisanja prostorne raspostranje-
nosti kartografske jedinice zemljišta su grupisane u osam (za šumske povr-
šine), odnosno devet grupa (za ukupnu površinu i vertikalni raspored). Grupe
su, u osnovi, formirane grupisanjem kartografskih jedinica (po geološkim
supstratima), pa slijede grupe: zemljišta na krečnjacima, zemljišta na dolomi-
tima, zemljišta na silikatima bogatim bazama - eutrična zemljišta, zemljišta
sa silikatima siromašnim sa bazama - distrična zemljišta, dodatno vlažena
zemljišta (zemljišta pod vodenim površinama), antropogena zemljišta i povr-
šine na kojima (zbog razmjere i prostorne promjene) nije bilo moguće izdva-
jati zemljišta – neraščlanjena zemljišta.
Rezultati su iskazani u procentima ukupne, odnosno šumske površine
rejona, područja i oblasti za horizintalni raspored i po procentima površine
grupa zemljišta za visinski raspored.

20
 Rezultati istraživanja

Horizontalni raspored šumskih zemljišta na prostorima pod šumama

Republike Srpske prikazan je po rejonima, područjima i oblastima u tabela-
ma br. 1.1-1.4, a na ukupnoj površini,samo po oblastima u tabeli br. 2.
Šumske površine oblasti, kao najkrupnijih teritorijalnih jedinica, ka-
rakteriše najveća heterogenost u broju zemljišnih grupa. Pripanonsku oblast
karakteriše prisutnost svih izdvojenih grupa zemljišta pod šumom (osam),
a ilirsko-mezijsku i dinarsku oblast karakteriše po sedam grupa zemljišta, u
kojimA nedostaje (u oba slučaja) grupa antropogenih zemljišta, dok u medi-
teranskoj oblasti nisu registrovana vertična zemljišta.
Područja u sastavu zemljišnih grupa imaju manju heterogenost. Od svih
osam grupa u sjeverozapadnom bosanskom području, do po četIri grupe u
jugoistočnom bosanskom i submediteransko/montanom području. Pri tome,
pojedine grupe zemljišta imaju značajno povećan procenat zastupljenosti u
površini šuma područja (do 97,60%).
Rejone, kao najniže teritorijalne jedinice, karakteriše šest (ključko-petro-
vački i majevički) do dvije (trnovački) grupe zemljišta. Rejoni imaju najmanju
hetergenost, što je i posve razumljivo jer su upravo na osnovu toga i izdvajani.
Zastupljenost grupa zemljišta po teritorijalnim jedinicama je slijedeća:
Sve oblasti kararakteriše prisutnost krečnjačkih, dolomitnih, eutričnih,
distričnih, hidričnih i nerazvrstanih grupa zemljišta.Vertična zemljišta nisu
registrovana u mediteranskoj oblasti, a antropogena u dinarskoj i mediteran-
skoj oblasti.
Tabela br. 1.1 Zastupljenost zemljišnih grupa (u % šuma) u pripanonskoj oblasti
Table No. 1.1 Distribution groups of soil (in % of forest) in Subpanonic area
Šifra rejon, područje, OBLAST krec dol eutr distr vert hidr antr ne ras
11 sjeverno bosansko 1,05   6,29 63,08 4,00 25,19 0,01 0,38
12 sjeverozapadno-bosan. 8,54 0,90 3,13 62,44 2,00 16,16 0,75 6,07
1 PRIPANONSKA 3,65 0,31 5,20 62,86 3,31 22,07 0,26 2,35

Tabela br. 1.2 Zastupljenost zemljišnih grupa (u % šuma) u ilirsko-mezijskoj oblasti

Table No. 1.2 Distribution groups of soil (in % of forest) in Iliric-mezoic area
Šifra rejon, područje, OBLAST krec dol eutr distr vert hidr antr ne ras
211 sembersko-posavski     0,04 5,49 0,64 93,83    
212 majevički 6,18 0,53 0,76 56,86 17,64 18,03    
213 srebrenički 13,24   3,84 82,45   0,02   0,45
21 donje drinsko 10,39 0,10 2,82 68,74 3,35 14,28   0,32

21
221 višegradski 23,41 2,22 33,28 40,42   0,67    
222 rogatički 79,02     20,66   0,31    
223 goraždanski-fočanski 14,60 2,46   82,34   0,56   0,04
224 čajničko-meštrovački 47,29 0,82 1,30 49,27   1,33    
22 gornje drinsko 33,32 1,65 8,61 55,61   0,79   0,01
2 ILIRSKO-MEZIJSKA 24,17 1,03 6,30 60,85 1,34 6,17   0,13

Tabela br. 1.3 Zastupljenost (u %) zemljišnih grupa po rejonima i područjima dinarske oblasti
Table No. 1.3 Distribution groups of soil in Dinaric area (in % of forest area)

Šifra rejon, područje, OBLAST krec dol eutr distr vert hidr antr ne ras
321 ključko-petrovački 71,84 5,08   15,54 0,06 0,55   6,93
322 kneževački 91,55     5,75   2,69   0,01
323 glamočko-kupreški 95,03     1,05   0,51   3,41
324 koprivnički 16,15 73,95   9,44   0,47    
32 zapadno bosansko 75,78 9,97   9,29 0,03 0,72   4,21
331 vrandučki 11,52   0,30 83,90 0,41 3,87    
333 sarajevsko-zenički 49,07     44,36   6,56    
33 srednje bosansko 13,38   0,29 81,94 0,38 4,00    
34 zavidovačko-tesličko 0,03   51,38 40,63 1,77 6,20    
351 ozrensko-okruglički 27,00     70,92   0,51   1,57
352 romanijski 66,72 0,19 1,33 16,58   0,43   14,75
35 istočno bosansko 62,55 0,17 1,19 22,29   0,44   13,36
361 igmansko-zelengorski 72,45 1,45   25,93   0,17    
362 trnovački 3,04     96,96        
36 jugoistočno bosansko 64,09 1,27   34,49   0,15    
3 DINARSKA 52,43 3,45 8,56 27,74 0,33 1,76   5,73

Tabela br. 1.4 Zastupljenost (u %) zemljišnih grupa u mediteranskoj oblasti

Table No. 1.4 Distribution groups of soil (in % of forest) in Mediteran area

Šifra rejon, područje, OBLAST krec dol eutr distr vert hidr antr ne ras
41 submed.-planinsko 62,86 2,40 1,68 27,85   0,21   5,00
42 submed.-montano 97,60 2,20   0,17       0,03
431 bez zimzelenih vrsta 92,88 2,94   2,64   1,44 0,10  
432 sa zelenim vrstama 93,16 5,80   0,06   0,63 0,35  
43 submediteransko 92,93 3,47   2,17   1,29 0,15  
4 MEDITERANSKA 81,05 2,72 0,72 12,73   0,57 0,05 2,16

22
 Tabela br. 2 Zastupljenost grupa zemljišta u ukupnoj površini oblasti
Table No. 2 Distribution groups of soil for total area

OBLAST kreč dol eutr distr vert hidr subh antr neraš
1 PRIPANONSKA 3,00 0,17 2,63 37,6 4,01 45,72 0,03 0,33 6,51
ILIRSKO-
2 20,04 0,84 5,07 49,37 2,68 19,83 0,06 0,12 1,99
MEZIJSKA
3 DINARSKA 52,25 4,35 6,35 25,94 0,58 3,35     7,18
4 MEDITERANSKA 77,9 1,76 1,44 10,12   2,45 0,47 0,12 5,69

Tabela br. 3 Zastupljenost grupa zemljišta po visinskim zonama (u % ukupne površine)

Table No. 3 Distribution of soils group on altitude zones (in % total area)

visinske zone zemljišne grupe – groups of soils

altitude zones krec dol eutr distr vert vlaž podv antr neraš
  limest. hydr subhyd differ.s.
do 500 2,81 0,14 2,37 36,35 4,07 47,21 0,03 0,35 6,67
500 – 1000 8,54 1,04 10,05 73,95 2,4 2,29 0 0 1,73
ilirsko-mezijska oblast – area
do 500 6,66 0,22 3,38 38,79 5,8 41,76 0,14 0,25 3
500 – 1000 26,94 1,44 7,53 61,51   1,31     1,27
1000 – 1500 44,52 1,21 3,55 49,86   0,11     0,76
preko 1500 66,39     33,61          
dinarska oblast – area
do 500 22,94 0,66 20,16 36,1 2,37 10,67     7,09
500 - 1000 54,02 3,99 4,88 25,75 0,24 2,58     8,53
1000 - 1500 66,17 7,32 0,21 20,52   0,08     5,7
preko 1500 81,72 3,19   15,09          
mediteranska oblast – area
do 500 72,16 3,05       12,18 3,98 1,08 7,54
500 – 1000 77,52 2,32   11,98   2,22 0,1 0,01 5,85
1000 – 1500 78,78 0,86 3,48 10,87   0,21     5,81
preko 1500 86,81 0,04 4,19 8,96          

Za sva područja su registrovana samo krečnjačka i distrična zemljišta.

Od ostalih grupa zemljišta najveću zastupljenost imaju hidrična zemljišta,
koja izostaju samo u submediteranskom montanom području, a najmanje su
zastupljena antropogena zemljišta (samo u područjima pripanonske oblasti i
u submediteranskom području.
23
 Distrična zemljišta su prisutna u svim rejonima - područjima, krečnjač-
ka u 23 rejona, a dodatno vlažena u 22 rejona. Zemljišta na dolomitima, eu-
trišna i neraščlanjena zemljišta su relativno zastupljena u rejonima (11-13
rejona), a vertična i antropogena slabo (u 7, odnosno 4 rejona).
Prema procentu zastupljenosti po oblastima, na prvom mjestu je gru-
pa krečnjačkih zemljišta u mediteranskoj oblasti sa 81,05% površine šuma
oblasti. Dolomitna zemljišta su najzastupljenija u dinarskoj oblasti (3,45%),
kao i eutrična zemljišta sa 8,56%. Najmanju procentualnu zastupljenost imaju
antropogena zemljišta sa 0,26% i vertična zemljišta (3,21%) u pripanonskoj
oblasti.
Zastupljenost grupa zemljišta po ukupnoj površini oblasti prikazuje ta-
bela br. 2:
u pripanonskoj oblasti su najzastupljenija suviše vlažena zemljišta
(49,37%),
u ilirsko-mezijskoj oblasti diminiraju distrična zemljišta sa 49,37%, a
u dinarskoj i mediteranskoj oblasti krečnjačka zemljišta (52,25 odnosno
77,90%).
Visinsku zonalnost prikazuje tabela br. 3. Pripanonsku oblast karakte-
riše zastupljenost samo dvije visinske zone, do 500 m.n.v. i 500-1000 m.n.v.
Ostale oblasti karakteriše distribucija zemljišta u sve četiri visinske zone. Za-
stupljenost grupa zemljišta opada sa povećavanjem nadmorske visine, tako
da su u najvišoj zoni (preko 1500 m.n.v.) registrovane samo dvije (u ilirsko-
mezijskoj oblasti) do četiri grupe u mediteranskoj oblasti.

Diskusija rezultata

Prikazani rezultati ukazuju na različitu prostornu zastupljenost grupa

zemljišta, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom prostoru. Krečnjačka i
distristrična zemljišta su dominantna, kako po prisutnosti u prostoru uopšte,
tako i po zastupljenoj površini. Ostale grupe zemljišta su prisutne i zastuplje-
ne znatno manje, neke samo u najnižoj visonskoj zoni.
Krečnjačka, dolomitna, eutrična i distrična zemljišta su većim dijelom
svoje površine pod šumama, dok su ostale grupe manjim dijelom svoje po-
vršine pod šumom ili čak i nisu pod šumom (grupa podvodnih zemljišta),
zato se i povećava broj grupa zemljišta u analizi ukupnih površina i visinske
zonacije.
Posebno je potrebno naglasiti da je prostorni raspored zemljišta na po-
dručju Republike Srpske na pojedinim dijelovima bio toliko velik da se nisu
mogle izdvajati ni zemljišne kombinacije, a da se ne govori o homogenim

24
kartografskim jedinicama, već izdvojena grupa neraščlanjenih zemljišta. Za-
stupljenost ove grupe se kreće, po oblastima, od 0,76 do 8,53% ukupne povr-
šine, 0,13- 5,73% šumskih površina i 1,99 do 6,51% visinskih zona.
Prema opštim karakteristikama grupa zemljišta odgovara i određeni sa-
stav i struktura šumskih ekosistema pa, prema tome, i njihov značaj za zaštitu
životne sredine.
Zaključak

Šumske ekosisteme Republike Srpske karakteriše relativno velika he-

terogenost-diverzitet zemljišta. Na pedološkoj karti (1:200.000) izdvojeno je
44 kartografske jedinice, od kojih su 22 homogene (jedna sistematska jedini-
ca, bez obzira na sistematske nivo klasifikacije), 16 zemljišnih kombinacija
(serija zemljišta međusobno uslovljenih nekim osobinama) i 6 jedinica sa ze-
mljištima koja vezuje samo nemogućnost prostornog razgraničenja.
Za potrebe procjene značaja zemljišnog pokrivača za šumske ekosi-
steme i zaštitnu životne sredine uopšte, zemljišta su grupisana u osam (za
površine pod šumom), odnosno devet grupa (za ukupne površine i visinsku
zonalnost).
Dominantna je zastupljenost krečnjačkih zemljišta u dinarskoj i medi-
teranskoj oblasti i svim visinskim zonama, a distričnih zemljišta u pripanon-
skoj i ilirsko-mezijskoj oblasti, kada su u pitanju šumske površine.

Literatura

1. Burlica, Č., Vukorep, I.(1980): Pedološka karta SR Bosne i Hercegovine. In Stefanović,

V. i sar.: Ekološko-vegetacijska rejonizacij Bosne i Hercevgovine, Posebna izdanja br.
17, Šumarski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 1983.
2. Ćirić, M.(1975): Iskorištavanje i interpretacija pedoloških karata u šumarstvu. ANU-
BiH, Posebna izdanja XXVII, knj. 6, Sarajevo
3. Stefanović,V. i sar.(1983) Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine. Po-
sebna izdanja br. 17, Šumarski fakultet u Sarajevu.
4. Stefanović, V., Beus, V. 1983): Karta realne veegetacije SR Bosne i Hercegovine. In
Stefanović, V. i sar.: Ekološko-vegetacijska rejonizacij Bosne i Hercewgovine, Posebna
izdanja br. 17, Šumars fakultet u Sarajevu, Sarajevo 1983.
5. Stefanović,V., Beus,V. (1983): Karta ekološko-vegetacijskih rejona SR Bosne i Hercego-
vine. In Stefanović, V. i sar.: Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercevgovine,
Posebna izdanja br. 17, Šumarski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 1983.
6. *** (2006): Prostorni plan Republike Srpske do 2015. godine. Red.: Bursać, Urbani-
stički zavod Republike Srpske, Banja Luka

25
 A contribution to geography of forest soils

Summary

Spatial disposition of (forest) soils in Bosnia and Herzegovina is pre-

sented in three pedological maps: ecological and vegetation zoning in scale
of 1:500.000 (i.e. 1:200.000), pedological map of SR B&H (1:50.000), and
maps of forest land of economic units (1:25.000).
This paper presents quantitative relation of horizontal and vertical dis-
position (representation in percentages) of forest land for the Republic of Srp-
ska, based on the maps in scale of 1:200.000. Pedological map of SR B&H, in
scale of 1:200.000, shows that there are 44 cartographic units in the Republic
of Srpska, out of which 20 is defined according to type of soil or lower unit
(mainly sub-type). For the purpose of this paper cartographic units are cla-
ssified in nine groups ( on limestone,on dolomite, eutric, distric, vertisolic,
gleysolic, subhydric, anthropogenic and diferent classificed soils).
Horizontal disposition is characterized by predominant distric soils
in Subpanonish areal(62,86%) and transitional Ilyrian and Moesian area
(60,85%), and predominant soils on limestone is in Dinaric (52,43%) and
Mediterranean area (81,05%). Dolomite soils are mainly located in Dinaric
area (3,45%), i.e. Western Bosnian province (9,97%). Eutric soils are mainly
located in Dinaric area (8,56%), i.e. Zavidovići and Teslić province (51,38%).
Vertisoil (3,31%) and gley soils(22,07%) soils are mainly located in Subpa-
nonic area, and unclassified soils in Dinaric area (5,73%).
According to altitudinal zoning only four groups, i.e. 10 cartographic
units, were classified in all four altitudinal zones. The lowest zone (up to
500 m a.s.l.) mainly contains gley soil(94,34%), vertisoil(94,29%), underwa-
ter (91,36%), eutric (53,02%), distric (45,68%) and diferent classificed soils
(40,73%). In the altitudinal zone between 100-1500 m a.s.l. there are no ver-
tsoils, underwater and anthropogenic soils. In the zone above 1500 m a.s.l
there are no gleysolic and diferent classificed soils.
Presented review shows that land geography is significant for forest
production.

26
 KONVERZIJA ŠUMA PANJAČA U VIŠI GOSPODARSKI OBLIK

Faruk Mekić, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, mekicf@bih.net.ba

Ćemal Višnjić, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, vicemal@yahoo.com
Besim Balić, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, balicbesim@yahoo.com
Sead Vojniković, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, svojniković@yahoo.com
Dalibor Ballian, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, balliand@bih.net.ba
Sead Ivojević, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, sead_ivojevic@yahoo.com

Izvod: Prema preliminarnim podacima druge nacionalne inventure šume i

šumska zemljišta Bosne i Hercegovine prekrivaju 3,23 miliona ha njezine
površine, od čega visoke šume učestvuju sa 51,1 % površine dok izdanačke
šume-panjače prekrivaju 1,25 miliona ha ili 38,7 % površine BiH i nalaze se u
različitim stadijima degradacije. Mnoge šume panjače nalazimo na vrlo kva-
litetnim tlima, visokog boniteta, sa vrlo malom produkcijom nekvalitetnog
drveta. Znatne površine šuma panjača imamo u području submediterama, na
lošim staništima, i imaju samo zaštitnu funkciju.
U ovom radu težište je usmjereno na uzgojno planiranje u panjačama
proizvodnog karaktera s ciljem povećanja njihovog kvaliteta i boljeg korište-
nja produkcionih mogućnosti staništa kroz konverziju u visoki uzgojni oblik.
Kroz realiziranje spomenutih aktivnosti imali bi stabilnije šumske ekosisteme
a šumarstvo BiH bi igralo još značajnu ulogu ne samo u proizvodnji drveta
nego i u vezivanju CO2 i njegovoj trgovini, te bi se prihodi iz ove privredne
grane značajno povećali.
Ključne riječi: Šumski ekosistemi, izdanačke šume-panjače, uzgojno planiranje, konverzija,
visoki uzgojni oblik,

Uvod

Prema preliminarnim rezultatima Druge inventure šuma na velikim

površinama u Bosni i Hercegovini (2006 – 2009), izdanačke šume - panja-
če zauzimaju površinu od 432.100 hektara, što je oko 38,70 % od ukupnih
šumskih površina. S obzirom na vrstu drveća najrasprostanjenije su panjače
bukve koje zauzimaju 432.000 ha. Panjače termofilnih lišćara rasprostiru se
na 408.000 ha. Pored njih za šumarsku privredu su značajne i panjače hrasta
kitnjaka kojih je manje i zauzimaju površinu od 282.000 ha, dok ostale izda-
načke šume - panjače zauzimaju površinu od 131.100 ha. Ovako velike po-
vršine pod panjačama nameću potrebu za hitnom izradom programa sa jasno
definiranim ciljevima gospodarenja. Postojeće panjače su različite starosti,

27
uzrasta, strukture i kvaliteta, to se za postizanje definiranih ciljeva svi gospo-
darski zahvati moraju provoditi kroz duži vremenski period. Zbog toga u pro-
gramu gospodarenja treba biti sadržan dugoročni plan njihove melioracije.
U cilju izrade realnog plana dugoročnih radova na njezi i obnovi panja-
ča bukve važno je definirati određena pitanja na koja treba dati odgovore, a
to su prije svega:

• Kako izvršiti kvalitetnu klasifikaciju panjača?

• Koje uzgojne postupke u njima treba primijeniti?
• Koje panjače su prioritet prilikom izvođenja radova?
• Koji su vremenski okviri za provođenje planova?
• Koji su dugoročni ciljevi sa aspekta uzgajanja šuma?

Postojeće stanje panjača u pogledu stepena degradiranosti nas upućuje

na izbor odgovarajućih uzgojnih mjera njege i obnove. Nekvalitetne panjače
na dobrim staništima treba prevoditi direktnom konverzijom, dok kvalitetne
treba prorjeđivati i obnavljati. Starost i struktura imaju značaja kod određi-
vanja prioriteta za provođenje radova. U odraslim panjačama dobrog kvali-
teta treba odmah početi podmlađivanje nekom od obnovnih sječa. Panjače
“preborne” strukture potrebno je čišćenjem i prorjeđivanjem dovesti do faze
fiziološke zrelosti kada treba započeti sa obnavljanjem. Šikare i šibolike for-
macije na lošim staništima nisu prioritet kod izvođenja uzgojnih radova, ali
treba zaustaviti faktore koji dovode do dalje degradacije. Meliorativni zahvati
u njima nemaju nikakvog efekta, a one imaju prvenstveno zaštitnu funkciju
Đikić i dr., 1965, Mekić, 1998, Balić i dr., 2006, Višnjić i dr. 2009a).
Kako se panjače po svojim strukturnim obilježjima, stepenu degradira-
nosti i stanju površine tla razlikuju od sastojine do sastojine, to je potrebno
utrošiti više vremena za provođenje potrebnih uzgojnih radova. U pojedinim
panjačama se može odmah početi sa prevođenjem u viši uzgojni oblik, dok u
drugim mlađim, tek za 30 i više godina. Zbog toga se za dugoročno uzgojno
planiranje u prosjeku mora uzeti vremenski okvir od 50 godina. U tom peri-
odu bi se sve planirane panjače uzgojnim postupcima njege i obnove prevele
u viši uzgojni oblik, što je i krajnji cilj uzgojnih radova u panjačama bukve
(Višnjić i dr. 2010).

Površina panjača i njihova klasifikacija

Prema metodici Druge inventure šuma u Bosni i Hercegovini (Lojo i dr.,

2008) izvršena je klasifikacija izdanačkih šuma na određene kategorije koje

28
bi trebale biti u funkciji njihovog boljeg i racionalnijeg korištenja. S obzirom
na namjenu korištenja sve šume i šumska zemljišta, a s tim u vezi i izdanačke
šume (panjače), svrstane su u pet klasa:
1. izdanačke šume i šumska zemljišta proizvodnog karaktera,
2. izdanačke šume i šumska zemljišta veoma loših privrednih uvjeta,
3. isključivo zaštitne izdanačke šume,
4. izdanačke šume posebne namjene,
5. izdanačke šume nedostupne zbog mina.

Osnovni podaci o površinama panjača u Bosni i Hercegovini koje su

podijeljene u klase s obzirom na namjenu korištenja prikazane su u tabeli 1
(preliminarni rezultati Druge inventure šuma na velikim površinama u Bosni
i Hercegovini, 2006-2009).

Tabela 1. Površine (ha) panjača u Bosni i Hercegovini po entitetima

s obzirom na namjenu korištenja (klase 1-5)
BiH FBiH RS
Klasa Državne Privatne Ukupno Državne Privatne Ukupno Državne Privatne Ukupno

(ha)
1. 438.400 451.300 889.700 217.300 164.000 381.300 221.000 284.900 505.900
2. 139.400 80.000 219.400 86.200 52.400 138.600 53.200 27.200 80.400
3. 5.200 800 6.000 400 400 800 4.800 400 5.200
4. 3.200 2000 5.200 1.200 800 2.000 2.000 1200 3.200
5. 75.900 56.000 131.900 52.700 21.200 73.900 23.200 34.800 58.000
Suma 662.100 590.100 1.252.200 357.800 238.800 596.600 304.200 348.500 652.700

Iz tabele 1 se vidi da panjače u Bosni i Herecegovini zauzimaju površi-

nu od 1.252.200 hektara. Od toga najveći dio pripada panjačama proizvodnog
karaktera (klasa 1) koje zauzimaju površinu od 889.700 hektara. Ove panjače
su sa aspekta melioracija i provođenja uzgojnih mjera s ciljem konverzije
u visoki uzgojni oblik od posebnog značaja te se uzgojno planiranje odnosi
iskjučivo na njih.
Panjače loših privrednih uvjeta (klasa 2) zauzimaju površinu od 219.400
hektara. One se nalaze u subalpinskoj zoni blizu gornje granice šume ili na
strmim terenima sa nagibom preko 35°, sa izraženom stjenovitošću koja se
javlja na preko 50 % površine. Mogu biti i proizvodnog karaktera, ali su ra-
dovi na uzgajanju i iskorištavanju veoma skupi tako da gazdovanje ne bi bilo
29
rentabilno. Međutim, ove panjače imaju, prije svega zaštitni karakter te kao
takve neće biti u interesu uzgojnog planiranja.
Pored panjača loših privrednih uvjeta. koje su najčešće zaštitnog karak-
tera, imamo i kategoriju isključivo zaštitne šume (klasa 3) koje se prostiru
na oko 6.000 hektara. Zatim klasa 4, šume posebne namjene u koje spadaju
vodozaštitne šume, rezervati, nacionalni parkovi i izletišta. Ove šume zauzi-
maju površinu od 5.200 hektara.
Na kraju su panjače nedostupne zbog mina (klasa 5), koje zauzimaju
površinu od 131.900 hektara. U njih ubrajamo sve one panjače koje su izdvo-
jene kao minirane ili se sumnja da bi mogle biti minirane. S obzirom na na-
mjenu korištenja minirane panjače mogu pripadati bilo kojoj navedenoj klasi.
Međutim, svaki vid aktivnosti na iskorištavanju i uzgoju je u njima isključen
do čišćenja od mina.

Planiranje uzgojnih zahvata u panajčama

Panjače u Bosni i Hercegovini zauzimaju površinu od 1.252.200 hek-

tara, što je oko 38,7 % od ukupne površine šuma. Ovako veliki udio panjača
ukazuje na važnost uspostavljanja i provođenja gospodarskih mjera u cilju
njihovog boljeg korištenja, posebno sa aspekta povećanja proizvodnosti i
unapređenja ostalih općekorisnih funkcija koje obavljaju.
Sve šume, u koje možemo ubrojati i panjače, pored proizvodnje drveta
imaju veoma važnu ekološku ulogu. Šume ublažavaju negativno djelovanje
olujnih vjetrova, dugih i jakih kiša, ekstremno visokih i niskih temperatura. U
procesu fotosinteze usvajaju CO2 iz atmosfere i ugrađuju ga u svoju biomasu.
Zbog toga možemo reći da šume pa i panjače kao kategorija šuma, po-
red ekonomskog značaja, predstavljaju veoma važan ekološki mehanizam
koji reguliše klimu na lokalnoj i globalnoj razini te ublažava njeno negativno
djelovanje.
Sve ovo nam govori da uzgojne aktivnosti u panjačama treba usmjeriti
u pravcu poboljšanja proizvodnih mogućnosti i unapređenja ostalih općekori-
snih, prije svega ekoloških funkcija ovih šuma. Proizvodne i ekološke funk-
cije panjača se ne mogu posmatrati odvojeno. Svaka uzgojna mjera treba da
ima za cilj istovremeno poboljšanje kvaliteta drvne mase panjače i očuvanje
i unapređenje ostalih ekoloških funkcija.
U Bosni i Hercegovini panjače su različite starosti, kvaliteta stabala,
strukture i razvijaju se u različitim pedoklimatskim uvjetima. Ovakva hete-
rogenost strukturnih i stanišnih uvjeta traži analizu mnogobrojnih faktora i
tek nakon toga donošenje konačne odluke o uzgojnim mjerama koje treba
primijeniti.
30
 Kako se ne bi napravile greške koje mogu za sobom da ostave velike
ekonomske i ekološke posljedice, u panjačama se ne smije pristupiti šablo-
niziranju, tj. nikakvim uzgojnim zahvatima bez prethodno utvrđenog plana,
koji bi trebao da sadrži sljedeće (Stojanović i dr. 1986a, Višnjić i dr. 2010).

1. Opis staništa. - Predstavlja opis orografsko-edafskih i klimatskih

uvjeta u kojima se razvija panjača. Ovim opisom se definišu proizvodne mo-
gućnosti datog staništa i na taj način u određenoj mjeri utvrđuje pravac daljeg
djelovanja

2. Opis osnovnih strukturnih pokazatelja panjače. - Obuhvata sljedeće

parametre: starost, broj stabala po hektaru, generaciju iz panja, broj izdanaka
iz panja, broj stabala sjemenskog porijekla, srednji prečnik panjače, zalihu i
kvalitet drvne mase. Ovi pokazatelji trebaju dati odgovore o strukturnoj iz-
građenosti panjače, odnosno njenom kvalitetnom sastavu.

3. Kategorizacija panjača s obzirom na uzgojne potrebe. - Potrebno

je izvršiti podjelu panjača na uzgojne grupe i to na osnovu opisa staništa i
osnovnih strukturnih pokazatelja panjače.

4. Svrha ili cilj koji se želi postići u panjači uzgojnim mjerama. - Ciljevi
mogu biti različiti, npr. proizvodnja drvne mase i prevođenje u visoki uzgojni
oblik, samo prevođenje u visoki uzgojni oblik ili održavanje i unapređenje
zaštitne funkcije koju panjača obavlja.

5. Uzgojne mjere koje treba primijeniti. - Obuhvataju čišćenje, način

prorjeđivanja i obnovu panjača sa tačno definiranim postupkom za pojedine
kategorije panjača, potrebe za sjemenskim i sadnim materijalom i načine sje-
tve i sadnje šumskih kultura.

6. Plan provođenja uzgojnih mjera. Obuhvata vremenski plan u kojem

se trebaju provesti ove aktivnosti, kao i angažman potrebne stručne i radne
snage na provođenju i kontroli izvršenja radova, te opreme koja je neophodna
da bi se radovi pravovremeno izvršili.

Opis staništa

Panjače se nalaze na različitim staništima u pogledu: nadmorske visine,

orografije terena, matičnog supstrata, tipa i dubine zemljišta, te su rasprostra-

31
njene u područjima sa različitim vladajućim klimatskim uvjetima. S pravom
se postavlja pitanje da li treba opisati stanišne karakteristike svake sastojine.
Opisom stanišnih karakteristika svake sastojine dobija se veliki broj stanišnih
tipova, što nije prihvatljivo sa aspekta uzgojnog planiranja. Zbog toga, stani-
šta na kojim se nalaze panjače treba grupisati na ona sa sličnim pedoklimat-
skim karakteristikama, prije svega sličnom dubinom tla, plodnošću, vodnim
režimom tla i nagibom terena. Na osnovu takvog grupisanja sva staništa na
kojima se nalaze panjače možemo svrstati u:
o dobra staništa,
o srednje dobra staništa i
o loša staništa.
Dobra staništa karakterišu zemljišta sa najvećom dubinom profila, ne-
narušenog teksturnog sastava sa dobrim humusno-akumulativnim horizon-
tom i slojem šumske prostirke koja se dobro razlaže. To su zaravnjene ili
blago nagnute površine. Na stranama eksponiranim sjeveru mogu biti i više
nagnute. Staništa su mezofilna sa dobrim vodnim režimom i bez izražene
suše tokom ljetnih mjeseci.
Srednje dobra staništa karakterišu srednje duboka zemljišta sa malom
stjenovitošću na površini tla (na krečnjacima). Tla su očuvana, sa dobrim hu-
musno-akumulativnim horizontom i steljom koja se dobro razlaže. Površine
na kojim se nalaze su blago do srednje nagnute. Na sjevernim stranama mogu
biti i sa nagibima do 25°. Klima je humidna sa dovoljno oborina tokom godi-
ne. Tla su dobro snabdjevena vodom. Tokom ljeta može doći do nedostatka
vode u tlu, posebno na stranama eksponiranim jugu.
Loša staništa karakterišu plitka zemljišta sa izraženom stjenovitošću.
Tereni su najčešće eksponirani jugu sa nagibima do 35°. Nalaze se u uvjetima
umjereno kontinentalne klime (jugu eksponirani tereni na jedrim krečnjaci-
ma), ili submediteranske klime na većim nadmorskim visinama i strminama
na krečnjačkoj matičnoj podlozi. Tokom ljeta u zemljištima se javlja deficit
vode, posebno u sastojinama u kojima je raskinut sklop i onima koje su ek-
sponirane jugu. Loše stanišne uvjete, na kojim su rasprostranjene panjače,
najčešće vezujemo za krečnjačko dolomitne supstrate na jugu eksponiranim
terenima u Bosni i čitavom području Hercegovine (Višnjić i dr., 2010).

Opis osnovnih strukturnih pokazatelja

Utvrđivanje strukturnih pokazatelja panjače je od velike važnosti i služi

za dobijanje slike o njihovom kvalitetnom sastavu. Na osnovu kvalitetnog
sastava, panjače se dijele na:

32
 o kvalitetne panjače,
o nekvalitetne panjače i
o šikare i šibolike formacije.

Kvalitetni sastav panjače nam određuje pravce budućeg djelovanja. U

kvalitetnim panjačama se mogu provoditi uzgojni zahvati slično kao kod vi-
sokih šuma, dok se u lošim panjačama i šikarama uzgojnim zahvatima stva-
raju preduvjeti za njihov bolji rast i razvoj ili se čistim sječama prevode u
visoke šume (Matić i dr., 2003).
Donošenje odluke o provođenju određenih uzgojnih zahvata samo na
osnovu kvalitetnog sastava panjače nije ispravno. Moraju se analizirati i sta-
nišni uvjeti u kojima se panjača razvija. Tek nakon analize kvalitetnog sastava
i stanišnih uvjeta možemo donijeti konačnu odluku o uzgojnim zahvatima
koje je potrebno provesti u panjači.
Kod opisa kvalitetnih karakteristika panjača najčešće greške se prave
kod analize strukture panjača različite starosti. Tako se panjača starosti dvije
do šest godina često poistovjećuje sa šikarom ili šibolikom formacijom, što
nije ispravno.

Kategorizacija panjača s obzirom na uzgojne potrebe

Na osnovu stanišnih i strukturnih karakteristika, a obzirom na uzgojne

potrebe, sve panjače možemo svrstati u četiri kategorije ili uzgojne grupe
(Krstić i dr., 2003, Višnjić i dr., 2010). Ova podjela je veoma važna i pomaže
kod uzgojnog planiranja. Za određenu kategoriju panjača planiraju se isti ili
slični uzgojni zahvati. Tako razlikujemo:

I kategorija – uzgojna grupa 1

U ovu kategoriju svrstane su sve kvalitetne panjače bukve, pretežno

sastavljene od izdanaka iz zdravih panjeva. Ove sastojine se nalaze na naj-
boljim staništima. U ovu uzgojnu grupu spadaju kvalitetne panjače različite
starosti koje možemo razvrstati na odrasle i mlađe. Cilj gazdovanja u njima
je postepeno prevođenje u visoki uzgojni oblik. S obzirom na uzgojne mjere
koje su u njima ranije provođene dijele se na:

o kvalitetne njegovane panjače i

o kvalitetne nenjegovane panjače.

33
 II kategorija- uzgojna grupa 2

U ovu kategoriju su svrstane sve panjače, šikare i šibolike formacije

lošeg kvaliteta i male ekonomske vrijednosti, a koje se nalaze na relativno
dobrim staništima gdje bi se mogla postići privredno interesantna proizvod-
nja i gdje se postojećim inventarom produkcioni potencijal staništa ne koristi
u zadovoljavajućoj mjeri. U njima preovladavaju stabla lošeg izgleda, kriva,
jako granata, niska. Izdanci su se najvećim dijelom razvili iz natruhlih panje-
va. U ovu kategoriju spadaju panjače različite starosti koje možemo razvrstati
na odrasle i mlađe. Šikare i šibolike formacije zbog svog izgleda ne možemo
podijeliti na mlađe i odrasle već su različite (nepoznate) starosti.
Cilj gazdovanja u ovim panjačama je konverzija u šume visokog uz-
gojnog oblika. To bi se postiglo uglavnom čistim (golim) sječama i sadnjom
odgovarajućih ekonomski vrijednijih vrsta četinara i lišćara.
Obzirom na stepen degradacije, ova kategorija panjača se dalje raščla-
njuje na:
o nekvalitetne-degradirane panjače na dobrim staništima,
o degradirane panjače u kojim preovlađuju šubarci i
o šikare i šibolike formacije na dobrim staništima.

III kategorija – uzgojna grupa 3

U ovu kategoriju svrstane su sve panjače relativno dobrog kvaliteta

koje se nalaze na lošim staništima. Najčešće se javljaju na plitkim krečnjač-
kim zemljištima sa izraženom stjenovitošću. U njima preovladavaju izdanač-
ka stabla dobrog kvaliteta. Ove panjače imaju, prije svega, zaštitnu funkciju.
Njihovo prevođenje u visoki uzgojni oblik čistom sječom se ne preporučuje,
čak ni obnova oplodnom sječom nije podesna jer je pri ovakvim stanišnim
uvjetima upitan razvoj prirodnog podmlatka. Zbog toga treba nastojati da ta-
kve panjače što duže obavljaju svoju funkciju pa bi se i uzgojne mjere ogra-
ničile na slobodni način prorjeđivanja i preborno gospodarenje.

IV kategorija - uzgojna grupa 4

U ovu kategoriju su svrstane sve ostale veoma loše panjače kseroter-

mnih staništa. Nalaze se na kamenjarama i plitkim erodiranim zemljištima u
izrazito nepovoljnim pedoklimatskim uvjetima i jako nagnutim terenima. Sa
ekonomskog stanovišta ove šume nemaju posebnog značaja. Pored drveća, u
ovim šumama je prisutan i značajan udio grmolikih vrsta.

34
 U njima prioritetno treba zaustaviti i ukloniti sve faktore koji su uzro-
kovali i dovode do dalje degradacije. Sa uzgojnog stanovišta trebaju izostati
sve sječe i uzgojne mjere (bar za dogledno vrijeme), te se kao takve prepušta-
ju spontanom razvoju.
U ovu kategoriju spadaju panjače različite starosti. U pogledu stepena
degradacije raščlanjuju se na:
o nekvalitetne-degradirane panjače na lošim staništima i
o šikare i šibolike formacije na lošim staništima.

Svrha ili cilj koji se želi postići panjačama

Da bismo provodili odgovarajuće uzgojne zahvate u panjačama, pret-

hodno moramo definirati cilj koji želimo postići. Ciljevi mogu biti različiti,
ali se prije svih izdvajaju: maksimalna proizvodnja drveta, proizvodnja bio-
mase kao izvora obnovljive energije, poboljšanje proizvodnosti i očuvanje
stabilnosti šumskih ekosistema, očuvanje zaštitne funkcije koju ove šume
obavljaju.
Ako je ciljem predviđena proizvodnja maksimalne količine kvalitetnog
drveta, onda su sve uzgojne mjere usmjerene ka konverziji panjača u visoke
šume, u što kraćem vremenu. Samo na taj način možemo na odgovarajućem
staništu poboljšati proizvodnju drvne mase kako po kvaliteti tako i po količini.
Ako se uzgojnim mjerama želi u što kraćem vremenu proizvesti maksi-
malna količina biomase koja se koristi za dobijanje energije, onda se koristi
izdanačka sposobnost pojedinih vrsta drveća, tj. ranija kulminacija prirasta
panjača u odnosu na visoke šume. Stoga se u kratkim turnusima dobija drvo
koje se koristi za energiju. Ovo se postiže gospodarenjem niskim uzgojnim
oblikom.
Ako je cilj očuvanje i poboljšanje stabilnosti ili održanje zaštitnih funk-
cija ovih šuma, onda se prvenstveno zaustavljaju negativni uticaji koji vode da-
ljoj degradaciji, a zatim se čišćenjem i proredama povećava njihova stabilnost.
U sljedećoj tabeli dat je prikaz nekih ciljeva u panjačama do kojih tre-
bamo doći uzgojnim zahvatima (Višnjić i dr 2010.).

Tabela 2. Neki od ciljeva uzgojnih zahvata u panjačama

Panjača
Etapni cilj 1 Etapni cilj 2 Etapni cilj 3
Kultura lišćara ili Kvalitetna odrasla Kvalitetna produktivna
četinara panjača niska šuma

35
 Konačni cilj 1 Konačni cilj 2 Konačni cilj 3
Visoka ekološki stabilna
Visoka šuma lišćara Niska šuma
produktivna šuma (i jele)
ili četinara u funkciji neograničenog korištenja
sa ostalim općekorisnim
proizvodnje drveta drveta za energiju
funkcijama

Postavljeni ciljevi su dugoročni, ali mogu biti vremenski ograničeni ili

neograničeni. U nekim slučajevima prioritet je proizvodnja drvne mase, u
drugim očuvanje stabilnosti šumskih ekosistema i unapređenje funkcija koje
obavljaju. Međutim, pri planiranju uzgojnih radova, ne smije se zaboraviti da
proizvodnja drveta treba da bude u funkciji očuvanja i unapređenja stabilnosti
šumskih ekosistema što se postiže održivim gospodarenjem.
Konačni cilj mora da bude jasno definiran, realno postavljen, u odre-
đenim vremenskim okvirima i da je provodiv. Da bi došli do konačnog cilja,
moramo prethodno dostići odgovarajući etapni cilj. Tek nakon njegove reali-
zacije možemo nastaviti sa uzgojnim zahvatima radi postizanja krajnjeg cilja.

Konačni cilj 1- Proizvodnja maksimalne količine drvne mase

Ako je krajnji cilj maksimalna proizvodnja drveta, onda se panjača

uklanja čistom sječom. Na goloj površini se vrši pošumljavanje sadnjom ili
sjetvom sjemena domaćih ili stranih vrsta drveća. Uspjelo pošumljavanje i
dobar razvoj podignute kulture je etapni cilj koji smo postavili na putu ka
konačnom cilju. Konačni cilj je definiran produkcionim periodom, odnosno
sortimentima koji se žele dobiti iz šumske kulture. Ako je cilj drvo za hemij-
sku preradu onda se koriste kraći produkcioni periodi. Za dobijanje drveta
namijenjenog mehaničkoj preradi određuju se duži produkcioni periodi.

Konačni cilj 2- Ekološki stabilna produktivna visoka šuma bukve (i jele)

Zatečena panjača, pored proizvodne, obavlja i druge ekološke funkcije.

Ako je cilj očuvanje stabilnosti i povećanje proizvodnosti panjače, onda se
svi uzgojni zahvati usmjeravaju na njegu i prirodnu obnovu panjače u visoku
stabilnu šumu bukve ili bukve i jele. Ovdje je etapni cilj odrasla kvalitetna pa-
njača bukve koja rađa sjemenom. Do konačnog cilja dolazimo obnavljanjem
sastojine prirodnim podmlađivanjem pod zastorom krošanja matičnih stabala
bukve. Podmlađena sastojina je sjemenskog porijekla i pravilnim mjerama
njege, čišćenjem i prorjeđivanjem dobijamo ekološki stabilnu i produktivnu
sastojinu bukve visokog uzgojnog oblika.

36
 Konačni cilj 3- Produktivna niska šuma

U posljednje vrijeme sve se više govori o biomasi kao obnovljivom

izvoru energije. Iz panjača se može koristiti biomasa (drvo, granjevina), za-
hvaljujući boljem prirašćivanju izdanačkih stabala u mlađoj dobi. Nakon kul-
minacije prirasta provodi se čista sječa, a iz preostalih panjeva razvijaju se
novi izdanci koji će činiti buduću sastojinu. Svaka naredna sječa se provodi
u turnusima, nakon kulminacije zapreminskog prirasta. Ovaj vid sječe i ob-
nove panjače možemo definirati kao gospodarenje niskim uzgojnim oblikom.
Sječu bi trebalo provoditi u turnusima od 10 godina. Panjače u kojima se gos-
podari niskim uzgojnim oblikom s pravom se mogu zvati “niskim šumama”.

Uzgojne mjere koje treba primijeniti

Najviše dilema kod provođenja uzgojnih mjera u panjačama javlja se

kod izbora konverzije ili prevođenja u visoki uzgojni oblik. Najčešće se ko-
riste direktna, indirektna konverzija ili gospodarenje niskim uzgojnim obli-
kom. Direktna konverzija podrazumijeva čistu sječu i obnovu pošumljava-
njem sadnicama iste ili druge vrste drveća. Indirektna konverzija obuhvata
mjere njege čišćenjem i proredama sve dok sastojina ne počne da rađa punim
urodom, nakon čega se vrši obnova pod zastorom krošanja odrasle sastojine
ili se preborno gospodari. Kod niskog uzgojnog oblika koristi se sposobnost
vegetativnog razvoja izdanaka pojedinih vrsta drveća lišćara da u što kraćem
vremenu daju određene sortimente (Matić i dr., 2003, Višnjić i dr., 2010).
Direktna i indirektna konverzija imaju svoje prednosti i nedostatke pa
kod donošenja konačne odluke treba voditi računa o mnogobrojnim faktori-
ma među kojima su i oni finansijske prirode.

Plan provođenja uzgojnih mjera

Bolje i racionalnije korištenje proizvodnih mogućnosti staništa unutar pa-

njača u Bosni i Hercegovini se nameće kao prioritetni zadatak šumarske privre-
de. Proizvodne mogućnosti tala su daleko veće od proizvodnje drveta koje daju
panjače, pa je stoga neophodno izvršiti planiranje uzgojnih radova koji se tre-
baju provoditi u panjačama u cilju što bržeg prevođenja u visoki uzgojni oblik.
Ovo se ne može postići u svim panjačama. Neke imaju zaštitnu funkciju, koja
je ispred proizvodne i one neće biti obuhvaćene uzgojnim mjerama. Međutim,
prije nego se počne sa navedenim radovima treba dati odgovor na neka pitanja:
o Gdje i kada započeti sa uzgojnim zahvatima?
o Koliko zahvatiti?
37
Gdje i kada započeti sa uzgojnim mjerama?

Prioritet kod provođenja uzgojnih mjera treba biti na kvalitetnim pa-

njačama (uzgojna grupa 1). U odraslim kvalitetnim panjačama treba početi
sa prirodnim podmlađivanjem pod zastorom krošanja odrasle sastojine. U
narednom periodu od 10 do 15 godina treba podmladiti odrasle panjače. U
mlađim kvalitetnim panjačama treba početi sa prorjeđivanjem i čišćenjem,
ako ranije nisu provođene uzgojne mjere čišćenja. Kada se govori o nekvali-
tetnim panjačama sa uzgojnim mjerama treba početi u onim koje se nalaze na
dobrim staništima, a u kojim preovladavaju šubarci. U tim panjačama treba
početi uzgojne mjere obnove sastojine prirodnim podmlađivanjem. Prioritet
kod izvođenja uzgojnih radova treba dati i šikarama i šibolikim formacijama
na dobrim staništima. Ove degradirane oblike panjača bukve treba prevoditi
čistom sječom i pošumljavanjem sadnicama bukve, hrasta ili nekim drugim
autohtonim vrstama drveća koje se javljaju na tim staništima.

Koliko zahvatiti ?

Panjače bukve proizvodnog karaktera u Bosni i Hercegovini zauzimaju

površinu od 1.252.200 hektara. U cilju realizacije uzgojnih radova koji se u
njima trebaju provesti, potrebno je napraviti vremenski plan sa realnim okvi-
rima. U tom vremenu bi se uzgojnim mjerama njege i obnove panjače prevele
u stabilne visoke šume bukve ili mješovite šume bukve i jele, a u pojedinim
slučajevima i šumske kulture autohtonih vrsta lišćara i četinara. Kako su po-
jedine panjače još mlade, trebaće dosta vremena da odrastu kako bi se počelo
sa prevođenjem u visoku šumu oplodnom sječom. Podmladno razdoblje kod
oplodne sječe kod hrasta kitnjaka i bukve je različito i traje od 10 do 20 godi-
na što takođe produžava ove okvire. Zbog toga kod sagledavanja mogućnosti
provođenja dugoročnih uzgojnih zahvata u panjačama, s ciljem optimiranja
njihove proizvodnosti i stabilnosti polazimo od 50-godišnjeg perioda.
Imajući u vidu površinu koju zauzimaju dostupne panjače proizvodnog
karaktera i vremenski period od 50 godina koliko je potrebno da se poboljša
njihova proizvodnost i stabilnost, godišnji obim uzgojnih zahvata u panjača-
ma bukve bi se odnosio na površinu od 17.794 hektra. Na ovoj površini treba
u zavisnosti od uzgojne situacije, provoditi mjere njege, obnove oplodnom
ili čistom sječom ili gospodariti niskim uzgojnim oblikom. Radovi ne trebaju
biti vremenski odvojeni već se u nekim panjačama može odmah početi sa
prirodnom obnovom. U drugim tek treba početi sa čišćenjem, dok će se poje-
dine panjače čistom sječom prevoditi u šumske kulture lišćara i četinara. Kod

38
ovih poslova važno je poznavati starost i kvalitet panjača te prioritet staviti na
odrasle kvalitetne panjače kao i na one loše na dobrim staništima.

Literatura

1. Balić, B., Vojniković, S., Višnjić, Ć., Musić, J., 2006: Osnovni proizvodni pokazatelji i
strukturna izgrađenost izdanačkih šuma bukve na području KS. Simpozij poljoprivrede,
veterinarstva, šumarstva i biotehnologije, Zenica, Knjiga kratkih sažetaka, str. 115 - 116.
2. Đikić, S., Kolaković, R., 1965: Osnovi za proizvodno ekološku klasifikaciju zapuštenih
i degradiranih panjača u Bosni i Hercegovini. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za
šumarstvo u Sarajevu, Posebno izdanje.
3. Krstić, M., Koprivica, M., Rakonjac, LJ., Milijašević, T., Popović, Z., Danilović, M.,
Košanin, O., Lavadinović, V., 2005: Izdanačke bukove šume severoistočne Srbije. Šu-
marski fakultet, Beograd.
4. Lojo, A., Balić, B., Mekić, F., Beus, V., Koprivca, M., Treštić, T., Musić, J., Čabaravdić,
A., Hočevar, M., 2008: Metodika druge inventure šuma na velikim površinama u Bosni
i Hercegovini. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Posebna izdanja br.
20. sveska 1, Sarajevo.
5. Matić, S., Anić, I., Oršanić, M., 2003: Njega bukovih panjača; Obnova bukovih panjača.
Monografija: Obična bukva u Hrvatskoj, ed. Matić, S., Zagreb, str. 855.
6. Mekić, F., 1998: Rasadnici i nasadi. Šumarski fakultet u Sarajevu, Svjetlost-Fojnica,
Fojnica.
7. Stojanović, O., Đurđević, J., Koprivica, M., Lazarev, V., Luteršek, D., Mekić, F., Pavlič,
J., Pintarić, K., Stefanović, V., 1986a: Ekološko-proizvodne karakteristike (proizvodni
potencijal), dugoročni ciljevi i mogućnosti proizvodnje drveta, na staništima izdanačkih
šuma bukve u SR BiH. Šumarski fakultet, naučno istraživački projekat, Sarajevo, str. 120.
8. Višnjić, Ć., Mekić, F., Vojniković, S., Balić, B., Ivojević, S., 2009a: Analiza stanišnih
uvjeta i optimiranje uzgojnih mjera u panjači bukve na lokalitetu Musići kod Sarajeva,
Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, broj: 1, Sarajevo, str. 63 - 82.
9. Višnjić, Ć., Mekić, F., Vojniković, S., Balić, B. Ballian, D., Ivojević S., 2010: Ekološko
– uzgojne karakteristike panjača bukve u Bosni i Hercegovini. Šumarski fakultet Univer-
ziteta u Sarajevu, Štamparija Fojnica.

The conservation of coppices to high forests

Summary

Forests of today are an important basis for a normal life on earth. Their
importance is immense in both the production of timber as well as ecological
and sociological terms, and there are also laws on forests in many countries
that qualify forests as an asset of special social significance.
According to preliminary data of the second national forest inventory in
BiH (2006-2009), forests and woodlands are covering an area of 3.23 million

39
hectares, of which the high forest account for 51.1% of the overall area. Cop-
pice forests cover 1.25 million hectares or 38.7% of forests land area and are in
various stages of degradation. Large areas of coppice forests are encountered
in the field of sub Mediterranean zone, on shallow, rocky soil, and have only
a protective function. On the other side of the continental part of Bosnia, large
areas of coppice are found on very high quality soils, which have low yield and
a large proportion of poor quality wood. Leaving timely silviculture interven-
tions in these forests, economy of our country is suffering great losses. This is
even more emphasized when one takes into account the differences between
the growth of coppice forests and highly productive forest plantations with do-
mestic and some introduced species. The large areas that are currently under the
coppice, indicate to large amounts of wood that in this way could be produced,
for which there are numerous scientific confirmations.
Coppices have long been the subject of consideration of a large num-
ber of scientific meetings, with only one question on how to improve their
condition. The results were the same and conclusive that the activities should
focus on three objectives: to preserve the existing natural forests in order to
improve conditions in degraded high forests, coppice forests translation into a
higher form of cultivation through measures of indirect and direct conversion
and artificial regeneration of deforested habitats.
In this paper, the focus was on increasing the quality of degraded cop-
pice, underbrush and shrubs, and planting and tending of forest plantations.
Through implementation of these activities into BiH forestry important role
will be played not only in the production of wood but in the binding of CO2
and its generation, and would significantly increase income from forestry.

40
 ZAŠTIĆENA PODRUČJA - RAZVOJ I BUDUĆNOST PRAŠUME
“LOM”

Zoran Maunaga1, Renzo Motta2, Vojislav Dukić1

Šumarski fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci, Stepe Stepanovića 75a, BiH,
1

2
Affiliation: Dip. Agroselviter, University of Turin, Via Leonardo da Vinci 10095
GRUGLIASCO (TO), Italy
E-mail: maunaga@blic.net

Izvod: Sa povećanjem ugroženosti šumskih ekosistema jača čovjekova svi-

jest o njihovom značaju za očuvanje biodiverziteta i funkcionisanje biosfere.
Sa porastom svijesti javlja se briga za očuvanje svih segmenata žive prirode.
Očuvanje ekosistema, vrsta živih organizama i genofonda ostvaruje se kroz
različite načine njihove zaštite. Zaštićena šumska područja su jedan od najbo-
ljih načina zaštite šumskih ekosistema.
U Bosni i Hercegovini stepen zaštite objekata prirode je znatno ispod
evropskog prosjeka, iako se po prirodnim potencijalima BiH može svrstati u
vodeće evropske zemlje. Uz pomoć međunarodnih organizacija čine se na-
pori da se situacija po tom pitanju poboljša. Najvrijedniji među objektima
prirode su strogi rezervati prirode i nacionalni parkovi.
U ovom radu pokušava se predočiti problematika zaštite objekata priro-
de na konkretnom primjeru jednog postojećeg zaštićenog objekta – prašume
“Lom” i jednog potencijalno zaštićenog objekta Klekovača-Lom. Za prašu-
mu “Lom” daju se rezultati istraživanja koji odslikavaju stanje prašume u
prethodnom periodu i ukazuju na njenu prirodnu stabilnost. Prašuma “Lom”
se nalazi u “zagrljaju” planine Klekovače, masiva izuzetno velike vrijednosti
u pogledu biodiverziteta. Za budući način zaštite i korišćenja ovog kompleksa
predlaže se više različitih rješenja. Ovdje su prikazana ta rješenja i konflikti
koje nose sa sobom, kao i eventualni njihov uticaj na prašumu Lom.

Ključne riječi: zaštićena područja, biodiverzitet, prašuma, razvoj

1. Uvod

Životna sredina je sve ugroženija, a udio ekosistema koji nisu modi-

fikovani djelovanjem čovjeka konstantno se smanjuje Nekada su šume pre-
krivale kopneni prostor gotovo u cijelosti.Najveći “udar” na šume donijela
je industrijalizacija u 17. vijeku. “Urbanizacija, rast stanovništva na planeti,
potrošnja energije i zagađivanje atmosfere, rastuće potrebe za sirovinama i
hranom doveli su do velikih globalnih promjena u životnoj sredini: degrada-

41
cije, zagađivanja i iscrpljivanja elemenata životne sredine, promjena klime,
ugrožavanja biodiverziteta, itd” (Bucalo i drugi, 2006a). Do danas je uništeno
oko dvije trećine šuma. Taj proces dramatično teče i dalje.
Upozoravajući su svjetski podaci o ugroženosti velikog broja vrsta bi-
ljaka i životinja. Svakog dana svjedoci smo neke ekološke katastrofe, ali i si-
stematskog ugrožavanja pojedinih vrsta. Kako se ugroženost vrsta povećava
tako se s druge strane ulažu sve veći napori za zaustavljanje svih ekoloških
opasnosti.
U vezi s tim održane su brojne konferencije, donešeni programi i stra-
tegije zaštite životne sredine. Inicijalne međunarodne konvencije su Bernska
konvencija o zaštiti flore, faune i biogeocenoza Evrope i Ženevska konvenci-
ja o dalekosežnom prekograničnom vazdušnom zagađivanju. Obje su donije-
te 1979. godine. Nakon njih uslijedili su brojni dokumenti, od kojih se mogu
izdvojiti Agenda 21 – Akcioni program UN za postizanje potrajnog razvoja
(Skup o Zemlji, Rio de Žaneiro, 1992), Konvencija o biološkoj raznovrsnosti
(1992) i Projekat evropske ekološke mreže “Natura 2000”.
Zaštitom i očuvanjem ekosistema bave se IUCN – Međunarodna unija
za zaštitu prirode, WWF – Svjetski fond za zaštitu prirode, UNEP – Program
za životnu sredinu, i drugi.
Generalno program zaštite ostvaruje se tako što zemlje prihvataju po-
nuđene strategije zaštite i potpisuju odgovarajuće dokumente. Time se oba-
vezuju na ugradnju sistemskih rješenja tretirane oblasti u zakone i njihovo
sprovođenje u praksi. Među zemljama koje postepeno ulaze u svjetski sistem
zaštite prirode je i Bosna i Hercegovina. S obzirom da spada u nerazvijene
zemlje, a ima veliko prirodno bogatstvo, u BiH je posebno aktuelna zaštita
šumskih ekosistema. BiH je u oktobru 2001. godine pristupila GEF-u. Glo-
balni fond za okolinu (GEF) pruža podršku globalnoj zaštiti životne sredine i
pomoć zemljama u razvoju za provođenje međunarodnih ugovora i konven-
cija u oblasti zaštite životne sredine. U toku je izrada planova upravljanja za
neka zaštićena područja u BiH, među kojima se nalazi i prašumski rezervat
“Lom”.
U konceptu održivog razvoja svake zemlje postavlja se zahtjev za ra-
cionalnim korišćenjem prirodnih resursa, zaštiti prirodnog prostora i pobolj-
šanju uslova života. Tako se u zapadnoj Njemačkoj već 1977. godine pod
raznim režimima zaštite našlo 14% teritorije, a u Lombardiji 1988. godine
20%. U Bosni i Hercegovini je zvanično zaštićeno oko 0,5% od ukupne po-
vršine šuma. U stvarnosti je taj procent znatno veći, jer nisu registrovani oni
dijelovi šuma koji su zaštićeni time što su nepristupačni. Takvi su kanjoni,
viši subalpijski pojas i slično. Prema potencijalima očuvanih prirodnih šum-

42
skih ekosistema kojima raspolaže Bosni i Hercegovini pripada mjesto među
vodećim evropskim zemljama (Bucalo i drugi, 2006a).
Prašume i drugi vrijedni i osjetljivi šumski ekosistemi mogu se saču-
vati kao rezervati u okviru mreže zaštićenih objekata prirode. Stvaranje me-
đunarodne mreže zaštićenih područja biosfere predviđeno je 1970. godine
(UNESCO), a u okviru Agende 21 preporučuje se svim zemljama osnivanje
prirodnih rezervata na reprezentativnim staništima. Praćenje prirodnog ra-
zvoja omogućilo bi poređenje sa redovnim gazdovanjem i primjenu utvrđenih
prirodnih zakonitosti u praksi. Nesporno je da svako udaljavanje od prirodnih
tokova nosi sa sobom razne rizike. Zato i jeste osnovna namjena formiranja
mreže zaštita biodiverziteta, odnosno zaštita flore, vegetacije i faune.
U Republici Srpskoj urađena je prva faza projekta “Mreža zaštićenih
objekata prirode u RS”, u kojem se trebaju dati prijedlozi novih zaštićenih
objekata, ali i opisi postojećih objekata. “Cilj Projekta je da se trajno zaštiti
i svestrano istraži bar jedan, po mogućnosti najočuvaniji, uzorak svakog iole
značajnijeg šumskog ekosistema (fitocenoze ili tipa šume) kao i ostali objekti
izuzetnih prirodnih vrijednosti, te da se na savremenim principima, uz kori-
šćenje informacionih sistema, oformi multidisciplinarno zasnovana baza po-
dataka koja će se bez teškoća moći korigovati i dopunjavati, a biće dostupna
svima koji se bave planiranjem, korišćenjem i zaštitom prostora” (Bucalo i
drugi, 2006a).
Pored šumskih ekosistema mrežom zaštićenih objekata prirode pred-
viđa se izdvajanje i zaštita ostalih prirodnih vrijednosti, kao što su pejsaži,
hidrološke i geomorfološke vrijednosti, staništa rijetkih vrsta i drugi. Nakon
stvaranja katastra objekata zaštićene prirode slijedi ustanovljavanje zateče-
nog stanja sa svim karakteristikama, odnosno izdavanje “lične karte” svakom
objektu.
Za potencijalne objekte zaštićene prirode koji imaju posebnu vrijednost
najbolji način njihove verifikacije je izrada odgovarajuće studije. Takva stu-
dija urađena je za područje planine Klekovače, uključujući i prašumu Lom. U
ovoj studiji dati su slikoviti opisi prirodnih vrijednosti ovog prostora. “Kad se
dolazeći s istočne strane približi Bosanskom Petrovcu, pred putnikom se uka-
že moćni bedem Osječenice i Klekovače, koje razdvaja Oštrelj. Veličanstve-
ni, divovski masiv Klekovače, koji se proteže lijevo od Oštrelja, vertikalno
se završava bilom Velike Klekovače (1962 m), najvišim vrhom koji srećemo
idući od Alpa prema jugoistoku.” (Bucalo i drugi, 2006b).
Klekovača, kao i njene susjedne planine Osječenica, Grmeč i Jadov-
nik bile su ne tako davno pod prašumama. Tregubov (1941) navodi da je na
potezu od Osječenice do Vitoroge prije 100 godina bilo oko 25.000 hektara

43
pravih prašuma. Eksploatacija šuma na ovim prostorima počinje dolaskom
austrougarske uprave. Prva pilana se podiže 1900. godine u dolini Unca u
jugozapadnom dijelu Klekovače. Za nepune dvije decenije Klekovača je bila
ispresijecana mrežom željezničkih pruga uskog kolosijeka. Započela je in-
tenzivna eksploatacija šumskog bogatstva. Ona traje i danas. Od nekadašnjih
iskonskih šuma i iskonske prirode ostao je sačuvan samo rezervat Lom (298
ha) i neprostupačni subalpijski pojas ispod vrhova Velike i male Klekovače.
U isto vrijeme kada je počinjala intenzivna eksploatacija šuma pojavila
se ideja da se jedan dio planine Klekovače potpuno zaštiti. U proljeće 1910.
godine na skupštini Austrijskog zoološko-botaničkog društva obznanjen je
početak zvaničnih državnih aktivnosti na izdvajanju prašumskog rezervata na
Klekovači. Bilo je predviđeno da rezervat obuhvati površinu od 1748 ha mje-
šovitih šuma bukve, jele i smrče i 300 ha neobraslog i krivuljem obraslog ze-
mljišta. Iako izdvajanje zaštićenog objekat na terenu nije završeno do početka
Prvog svjetskog rata u njemu nije bilo sječe. Izbijanjem rata sve aktivnosti na
zaštiti ovog, ali i drugih područja u BiH su prekinute. Tek nakon drugog svjet-
skog rata, 1956. godine, zakonom je zaštićen strogi rezervat prirode Lom, na
površini od 298 hektara (Begović, 1971).

2. Prašuma versus privredna šuma

Prašuma je specifičan šumski sistem. Prema Korpelu (1995) to je “eko-

loški stabilna šuma sa čvrstim i dinamički uravnoteženim odnosima između
klime, zemljišta i organizama, a istovremeno očuvana od takvih antropogenih
uticaja koji bi mogli izmjeniti zakonitosti životnih procesa i strukturu sasto-
jine”.
Prašume trebaju služiti prvenstveno u naučne svrhe, a šumarska nauka
treba i dalje istraživati njihovu strukturu, teksturu i dinamiku. Naime, prašu-
ma je „škola prirode“ koja pruža mogućnosti spoznaje životnog puta šumskog
ekosistema od nastanka do raspadanja i samoobnove. Prirodno gazdovanje
šumama (nature based forest management) primjenjuje u praksi te spoznaje.
Šume sa kojima se gazduje po prirodnim načelima zadržavaju optimalnu pri-
rodnu strukturu koja im osigurava prirodnost, raznolikost, stabilnost, maksi-
malnu proizvodnju, optimalno prirodno podmlađivanje i potrajnost (Zaključ-
ci, 2009).
Prema Matiću (2009) ako se šuma od svog nastanka razvija pod uti-
cajem čovjeka koji obavlja radove njege i obnove temeljene na prirodnim
načelima tada govorimo o prirodnoj gospodarskoj šumi. Nasuprot tome, ako
se šuma oduvijek razvijala bez uticaja čovjeka, onda je riječ o prašumi. Pra-

44
šuma u svom višestoljetnom razvoju proživljava razvojne cikluse u kojima se
izmjenjuju tri različita stadija: inicijalni, optimalni i terminalni stadij. Stadiji
se preklapaju s razvojnim fazama, primjerice starenjem, raspadanjem i pre-
bornom fazom. Razdoblje od nastanka do nestanka jedne generacije u jelovo-
bukovoj prašumi traje približno 400 – 500 godina.
Prirodna šuma je generalno prihvaćena kao pogodan model za realiza-
ciju prirodi bliskog gazdovanja šumama. Zbog toga je neophodno proučavati
različite tipove prirodnih šuma koje su sačuvane u Evropi i dobijene rezultate
primijeniti u gajenju šuma gdje je to moguće (Parviainen, 1999). Prema Har-
tmanu (1999) prašuma je šumska zajednica koja je po svojoj biljnoj strukturi,
kompoziciju i rastu, te klimatu potpuno ostala bez bilo kakvog uticaja čovje-
ka. Prašumu karakteriše vrlo dobro uravnotežen odnos između vegetacije,
klime i zemljišta.

3. Materijal i metod rada

Objekat istraživanja je prašumski rezervat Lom koji se nalazi u zapad-

nom dijelu Republike Srpske na planinskom masivu Klekovače, odnosno
preciznije na planini Lom. Od ukupne površine rezervata (297 hektara) na
jezgro (IUCN kategorija Ia) otpada 56 ha, a na površinu izvan jezgra IUCN
kategorija Ib) 241 ha.
Prašumski rezervat Lom, autentični primjer starih prašumskih šuma
centralne i istočne Evrope, pripada gospodarskoj jedinici „Lom-Klekova-
ča“. Prostire se između 44°27’ i 44°28’ sjeverne geografske širine i između
16°27’i 16°30’ istočne geografske dužine. Visinska amplituda je od 1250 do
1522 metra nadmorske visine.
Prašumski rezervat „Lom“ nalazi se na granici sudara kontinentalnih i
maritimnih vazdušnih masa. Može se pretpostaviti da je uticaj kontinental-
nih vazdušnih masa jače izražen u toku vegetacionog perioda, a maritimnih
u vrijeme zime. Prosječna godišnja temperatura vazduha iznosi od 5ºC na
najnižim dijelovima rezervata do 3,5 ºC na najvišoj koti. Prosječna dužina
trajanja vegetacionog perioda u toku godine iznosi 100 – 120 dana. Snijeg vi-
sine iznad 30 centimetara zadržava se na zemlji od 70 do 100 dana. Godišnja
suma padavina iznosi 1597 mm, a u vegetacionom periodu 746 mm. U toku
godine postoje dva maksimuma padavina, prvi koji se javlja u oktobru, rjeđe
u novembru i decembru, a drugi u maju. Najsušniji mjesec je januar, rjeđe
februar i juli. Karakteristično je da u toku vegetacionog perioda padne oko
polovine ukupne godišnje količine padavina. Na planinskom kompleksu Kle-
kovače, uopšte ne postoji opasnost od suše, jer su količine padavine velike, a

45
temperatura vazduha je na takvom nivou da isključuje pojavu suše u ljetnim
mjesecima (Maunaga i drugi, 2005; Šumskoprivredna osnova, 1993).
Geološku podlogu rezervata čine jako karstifikovani trijaski krečnja-
ci. Jako izraženu mozaičnost zemljišta uslovljava izraženost reljefa, čistoća
trijaskih krečnjaka kao i velika zastupljenost vrtača različitog oblika i formi.
Reljef i podloga su uslovili razvoj serije zemljišta na krečnjacima, počev od
crnice, uglavnom organo – mineralne, preko smeđeg do ilimerizovanog ze-
mljišta. Dominiraju plića zemljišta (crnice i plitka smeđa). Na razvoj zemlji-
šta, takođe, utiče i moćno razvijena specifične forma sirovog humusa – ligno-
humusa (Maunaga i drugi, 2005).
Osnovni metod primjenjen u ovom istraživanju je metod komparacije
podataka prikupljenih u različitim vremenskim periodima i sinteze rezultata
različitih istraživanja. Prvi zadatak istraživanja je dobivanje cjelovitog uvida
u dinamiku prašumskog rezervata odnosno stabilnost tog prirodnog sistema
od neprocjenljive vrijednosti. Za ovaj zadatak korišćeni su podaci dobijeni
metodom koncentičnih kružnih površina postavljenih na cijeloj površini re-
zervata sistematskim uzorkom (mreža 120 x 120 metara). Drugi zadatak je
da se na osnovu dobijenog cjelovitog uvida i ostalih relevantih informacija
izvrši analiza mogućih rješenja za budući status prašume i njenog okruženja,
a u cilju očuvanja prirodnog bogatstva.

4. Rezultati istraživanja i diskusija

U Bosni i Hercegovini ima zaštićenih šuma sa različitim stepenom za-

štite. Pored ostalog, pod zaštitom su prašumski rezervati Perućica, Janj, Lom,
Žuča-Ribnica i Plješevica ukupne površine oko 2.100 ha (Pintarić, 1999). Ka-
snije su registrovana još dva rezervata Ravna vala na Igmanu i Trstionica po-
red Kaknja. Potrebno je napomenuti da su prije 1878. godine skoro sve šume
u Bosni i Hercegovini bile prašumskog karaktera. Prašumski rezervat „Lom“
„zaštićen je 1956. godine kao strogi prirodni rezervat u kojem je zabranjena
privredna djelatnost i vršenje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slo-
bodno djelovanje prirode. Rezervat služi za naučna istraživanja“ (Šumarska
enciklopedija, 1983). Prašumski rezervat „Lom“ je predmet kontinuiranog
istraživanja (Tregubov, 1941; Drinić, 1956; Maunaga i drugi, 2005; Dukić i
Maunaga, 2006; Motta, et al. 2008; Lazendić, 2009).

4.1. Karakteristike i razvoj prašume “Lom”

Prašuma „Lom“ (Slika 1) nalazi se na granici ilirske vegetacijske pro-

vincije. Zajednica Piceo – Abieti - Fagetum (Treg. 1941) Čolić 1965. Emend.
46
Gajić et al. pokriva oko 75% površine rezervata. Zajednica Aceri - Fagetum
subalpinium (subalpska bukova šuma) zauzima oko 18% površine i nalazi se
uglavnom na sjevernim i sjeveroistočnim ekspozicijama u najvišem dijelu
rezervata na visini 1420 – 1522 metra. Preostala zajednica Abieti - Picetum
nom., prov. sekundarnog karaktera zauzima oko 4% površine na nadmorskoj
visini 1350 - 1470 metara (Maunaga i drugi, 2005).

Slika 1. Detalj iz prašume „Lom“ (Foto Dukić, 2009)

Image 1 Detail from Virgin Forest Lom (Photo by Dukić, 2009)

U prašumskom rezervatu “Lom” registrovano je 463 vrste: od čega 256

vaskularnih biljaka, 96 mahovina, 74 gljiva i 37 vrsta lišajeva (Bucalo i drugi,
2008)
Kada su u pitanju razvojne faze (inicijalna, optimalna i terminalna),
prema Maunagi i saradnicima (2005) u rezervatu „Lom“ značajno je prisu-
stvo podfaze starenja (28,7% površine rezervata) u okviru optimalne faze kao
i terminalne faze (46,6 % površine rezervata). U ovim fazama istovremeno
propadanje, podmlađivanje i urastanje stabala na relativno malim površinama
uzrokuje nastanak preborne strukture. Anić i Mikac (2008) su u Dinarskoj
bukovo-jelovoj prašumi Čorkova uvala utvrdili prisustvo terminalne faze
(podfaze starenja i raspadanja) na 65% površine.
47
 Prema Motta, R. et al (2009) uz taksacioni prag od 7,5 cm utvrđena je
ukupna zapremina drvne mase u rezervatu od 763,1 m3/ha i zapremina mrtve
drvne mase 327,3 m3/ha (9.5 m3/ha panjevina, 236,4 m3/ha trupci i 81,4 m3/
ha sušike). Udio mrtve drvne mase u ukupnoj (živoj i mrtvoj) drvnoj masi je
30%. Utvrđena je temeljnica od 47,1 m2/ha. Na stalnoj oglednoj površini su
utvrđene starosti pojedinačnih stabala. Najstarije stablo jele je imalo starost
441 godinu, smrče 432 i bukve 393 godine. Analiza dinamike formiranja otvo-
ra u sklopu je pokazala da od ukupne površine prašumskog rezervata osnovni
i prošireni otvori zauzimaju 19%, odnosno 41% površine. Prosječna površina
otvora (canopy gap) je 76,89 m2 sa intervalom od 11,12 m2 do 708,03 m2.
Kada su u pitanju tvorci otvora u sklopu (gapmakers) u 14% slučajeva to su
izvaljena, u 60% prelomljena, a u 26% mrtva stabla u dubećem stanju.
U proteklom periodu istom metodikom (Matić, V. 1977) izvršen je premjer na
cijeloj površini prašume u tri navrata. Prvi put 1991. godine (Šumskoprivred-
na osnova, 1993), potom 2001. godine (Maunaga i drugi, 2005) i 2008. godi-
ne (Lazendić, 2009). U prvom premjeru utvrđena je zapremina ukupne drvne
mase 729 m3/ha, u drugom 731 m3/ha, a u trećem 768 m3/ha.
Zapremina drvne mase po vrstama drveća u 1991, 2001. i 2008. godini
prikazana je na Grafikonu 1, a omjer smjese na Grafikonu 2. Evidentan je
trend povećanja zapremine, odnosno udjela smrče i bukve na račun jele. Na
Grafikonu 3 prikazan je odnos raspodjele broja stabala po debljinskim klasa-
ma u 1991. i 2008. godini. Evidentno je povećanje broja najdebljih stabala (>
80 cm) i smanjivanje broja najtanjih stabala (11 – 20 cm). Talasaste promjene
u broju stabala po debljinskim klasama su uobičajena pojava u prašumama.
Njih prate slične promjene zalihe.

48
 Grafikon 1. Zapremina žive drvne mase
Chart 1 Volume of timber

Na osnovu utvrđenog stanja u različitim vremenskim periodima može-

mo konstatovati da je istraživani ekosistem stabilan, ali istovremeno i dina-
mičan, što je i za očekivati kada su u pitanju prašumski ekosistemi. Stabilnost
se manifestuje približno istom zapreminom žive drvne mase, a dinamičnost
stalnim promjenama u pogledu omjera smjese i debljinske strukture sastojina.

49
 Grafikon 2. Omjer smjese
Chart 2 Mixture proportion

Grafikon 3. Raspodjela broja stabala po debljinskim klasama

Chart 3 Distribution of trees per diameter classes

50
 Analiza stanja u prašumi Rajhenavski Rog1 u proteklih 100 godina ta-
kođe je pokazala da prašuma nije statičan sistem. Pored činjenice da u posma-
tranom periodu ukupna zapremina drvne mase ostaje praktično nepromijenje-
na istovremeno dolazi do značajnih promjena u pogledu omjera smjese jele i
bukve. Najniži udio jele u zapremini je bio u 1893. godini (27%), a najviši u
1967. godini (61%), a potom je do 1995. opao na 57% i svi parametri ukazuju
na dalje smanjivanje u budućnosti. Kada je u pitanju debljinska struktura u
periodu 1957-1995. godine dolazi do smanjivanja broja stabala osrednje de-
bljine i povećanja broja najdebljih stabala (Bončina, 1999).
Ista je dinamika i Dinarske bukovo-jelove prašume Čorkova uvala.
Anić i Mikac (2008) su utvrdili prosječnu zapreminu sastojine u iznosu od
671 m3/ha, a Mayer et al. (1980) su utvrdili prosječnu zapreminu iste sastojine
u iznosu 680 m3/ha.

4.2. Aktuelni prijedlozi za status područja Klekovača – Lom

Studijom “Mogućnost izdvajanja zaštićenog područja Klekovača –

Lom” (Bucalo i drugi, 2006b) ponuđene su dvije varijante za zaštitu ovog
područja. Iste godine pojavila se treća opcija, odnosno projekat razvoja turiz-
ma na ovim prostorima. U 2008. godini bavarski privrednici izrazili su inte-
resovanje za koncesiono korišćenje šumskog bogatstva. Ovim, na neki način
već razrađenim opcijama, mogu se dodati još neke, kao što su zadržavanje
postojećeg stanja ili potpuna konzervacija šireg područja. Treba imati u vidu
i trenutnu izradu plana upravljanja za prašumski rezervat “Lom”.
Dakle, u ovom trenutku, za status područja Klekovača-Lom moguće su
sljedeće opcije:
1. Rezervat prirode
2. Nacionalni park
3. Turistički kompleks
4. Koncesija za privredno korišćenje
5. Zadržavanje postojećeg načina gazdovanja
6. Potpuna konzervacija područja
7. GEF-ov plan upravljanja

1  U pitanju je prašuma u kojoj dominiraju jela i bukva za razliku od prašume Lom u kojoj
je u značajnom stepenu prisutna i smrča.
51
 4.2.1. Rezervat prirode

Rezervat prirode Lom – Klekovača predstavlja kompleks strogih re-

zervata prirode i područja divljine ukupne površine 3.724 hektara. Obuhvata
samo vrh Klekovače i rezervat Lom. “S obzirom da se radi o planinsko-viso-
koplaninskom području, ova varijanta predstavlja na neki način kompromis
između dva suprotna stava: (1) ne činiti ništa novo – verifikovati postojeće
stanje, i (2) aktivnog principa zaštite prirode – promocija i valorizacija vrijed-
nosti u skladu sa zahtjevima vremena” (Bucalo i drugi, 2006b). Kompromis
je u tome što se samo jedan manji dio izdvaja iz redovnog gazdovanja kao
strogo zaštićen, a drugim većim dijelom se gazduje kao privrednom šumom.

4.2.2. Nacionalni park

Šira varijanta zaštite područja Klekovača-Lom “predstavlja nacionalni

park sa širokom lepezom različitih stepena zaštite i vidova aktivnosti, uskla-
đenih u najvišem stepenu. Sa složenom ali jasnom zonacijom, zastupljenošću
svih šest kategorija IUCN-a, ovaj prostor bi mogao da se iskoristi za kvalita-
tivno novi život lokalnih zajednica i regiona” (Bucalo i drugi, 2006b). Pred-
viđena površina nacionalnog parka iznosi 17.250 hektara.

4.2.3. Turistički kompleks

Idejni projekat turističkog kompleksa “Klekovača” u prvom planu ima

zimski turizam. Ukupna vrijednost projekta iznosi 338 miliona evra. Predviđa
se izgradnja skijaških staza za alpske discipline i rekreativno skijanje, zatim
smještajnih kapaciteta sa 1000 ležajeva sa pratećom infrastrukturom i drugih
sadržaja. Očuvana priroda i prašumski rezervat Lom pružaju mogućnosti za
razvoj planinskog ljetnog turizma kao i seoskog turizma. Još 1907. godine
je bilo formirano odjeljenje Instituta za šume iz Beča, na čijim temeljima
je sagrađena Eko kuća. Prema istraživanjima Instituta za zdravlje iz Novog
Sada 1983. godine šire područje podnožja planine Klekovače predstavlja po-
godno mjesto za vazdušnu banju. U ovom području sudaraju se kontinentalna
i mediteranska klima usljed čega nastaju strujanja vazduha pogodna za razne
plućne i kardiovaskularne bolesti. Za izgradnju sanatorijuma Kozila pred-
stavljaju idealno mjesto (Nezavisne novine, 2011).
Očigledno je da se ovdje radi o ambicioznom projektu stvaranja regio-
nalnog ski-centra. Raspored objekata na terenu vodi računa samo o ključnim
orografskim elementima (ekspoziciji i nagibu) bitnim za kvalitet ski-staza.

52
“Potpuno je zanemarena stjenovitost i karstni reljef terena, što znači potpuno
mijenjanje reljefa, skupe građevinske poduhvate i bitnu izmjenu stanišnih i
pejsažnih karakteristika” (Bucalo i drugi, 2006b) Unutar najvrijednijih ekosi-
stema planine predviđa se izgradnja velikog kompleksa, do kog dolaze žičare
i sa kog polaze ski-staze. Prašumski rezervat “Lom” sa svojim okruženjem
ostaje izvan zone gradnje. Ovakve situacije konflikta interesa nisu rijetkost.
“Nije nepoznato da se intenzivni turizam i jak rekreacioni pritisak, podržani
visokim investicijama – nađu u sukobu sa ciljevima i potrebama zaštite bio-
diverziteta i vrijednosti staništa” (Bucalo i drugi, 2006b).

4.2.4. Koncesija za privredno korišćenje

Prije nekoliko godina bavarski privrednici započeli su razgovore sa

Vladom Republike Srpske o potpisivanju koncesionog ugovora za 100.000
hektara prirodnih šuma na području Drinića, Ribnika i Šipova. Predviđa se
korišćenje šuma u trajanju od 30 godina. Planira se osnivanje jednog velikog,
visokomodernog i kompleksnog pilanskog preduzeća, uključujući mašinsku
sječu u šumi i transport drveta u pilanu.
Investicionim planom u periodu od 30 godina predviđa se potpuna re-
konstrukcija šuma prema bavarskom modelu. Očekuje se godišnje 1,2 milio-
na kubnih metara trupaca četinara. Debelo drvo četinara i bukovo drvo svih
dimenzija koristile bi i dalje male domaće pilane. Iz šume bi se koristila sva
biomasa. Bila bi izgrađena jedna toplana na bio-gorivo i pogon za proizvod-
nju peleta.
U proizvodne pogone planira se uložiti 220 miliona evra, a obezbedilo
bi se i 735 trajnih radnih mjesta.
Investitori su godišnje spremni platiti 80 evra po hektaru koncesione
površine, što je prema njihovim podacima deset puta više od prihoda koji se
trenutno ostvaruje na tom području. Godišnje povećanje prihoda bilo bi preko
7 miliona evra. Uz to se otvaraju druge mogućnosti za ekonomsko jačanje i
razvoj regiona.
Za naše šume se kaže da su prestarjele, da je u njima puno debelih
stabala zbog čega se one “guše” i imaju mali prirast. Njih treba “pročistiti”
kako bi se stimulisao, a ne sputavao prirast. Novi pogon može da koristi samo
stabla prečnika od 14 do 40 cm, a mašinskom sječom koristi se sva bio-masa
(Dopis, 2008).

53
 4.2.5. Zadržavanje postojećeg načina gazdovanja

S obzirom na dosadašnje iskustvo najrealnija opcija je da će se na po-

dručju planine Klekovače nastaviti sa dosadašnjim načinom gazdovanja.
To podrazumijeva čvrst i siguran status zaštite samo prašumskog rezervata
“Lom”, dok bi se na ostalom dijelu nastavilo sa privrednim aktivnostima ko-
rišćenja šumskog bogatstva. Izrada novih planova gazdovanja (šumskopri-
vrednih osnova) zahtijeva jasnije vrednovanje ekoloških i socijalnih funkcija
šuma. To bi bilo poboljšanje u odnosu na prethodni period.

4.2.6. Potpuna konzervacija područja

Potpuna konzervacija područja, odnosno primjena pasivnog načina za-

štite šumskih i drugih prirodnih vrijednosti za ovo područje u cjelini je samo
jedna teorijska mogućnost. U toj varijanti u području ne bi bilo dovoljno pri-
sustvo čovjeka, koji svakako treba da razvija ovo područje i stvara uslove za
život i optimalno korišćenje svih vrijednosti ovog prostora. Posebno bi bilo
neracionalno i neopravdano obustaviti sječu šume na većim površinama. Ta-
kve šume imaju smanjene ekološke i socijalne funkcije, a ekonomska funkci-
ja uopšte ne bi postojala.

4.2.7. GEF-ov plan upravljanja

U toku je izrada plana upravljanja za prašumski rezervat “Lom”, koji

uključuje i procjenu za eventualno njegovo proširenje. Moguće je da ovaj
plan da i neke preporuke za šire područje, odnosno okruženje rezervata, kao
što su pufer zone ili slično. Značaj, status i korišćenje rezervata “Lom” izra-
dom ovog plana trebali bi biti značajno poboljšani.

5. Zaključci

Očigledno je da izgradnja Turističkog kompleksa ili uvođenje Koncesi-

ja za privredno korišćenje šuma šireg područja Klekovače predstavlja veliku
opasnost za biodiverzitet i druge vrijednosti prirode. Izgradnjom velikog ski-
centra sa pratećom infrastrukturom i drugim sadržajima, bez prethodno ispi-
tanog ekološkog uticaja, može dovesti do “masakriranja” planine Klekovače.
Takođe, ekonomski interes za korišćenje šumskog drvnog bogatstva,
bez prethodnog sagledavanja svih ekoloških posljedica, predstavlja veliki ri-
zik za ovo područje. Potpuna rekonstrukcija šuma prema bavarskom modelu,

54
odnosno pretvaranje prirodnih mješovitih raznodobnih šuma u čiste jedno-
dobne šume smrče donosi veći prinos, ali i gubitak svih drugih funkcija šume.
Do rješenja za status područja Klekovača-Lom očigledno neće biti lako
doći. Ko treba da donese odluku o tome? Ko sve treba biti uključen u dono-
šenju jedne takve odluke? To su nezaobilazna pitanja. I kad se donese odluka,
bez obzira kakva je, ne znači da je problem riješen. Briga o prirodnim vrijed-
nostima nikad ne prestaje. U zaštićenim područjima ona je samo dignuta na
viši stepen.
Rješenje pitanja kao što je status područja Klekovače je u rukama dr-
žave, odnosno političke volje. Odgovornost nose opštinske vlasti i viši nivoi
vlasti. U procese odlučivanja kod donošenja odluke o statusu nekog područja,
a kasnije i pluralnom korišćenju tog prostora mora biti uključena i javnost.
Šumski i drugi ekosistemi u zaštićenim područjima mogu imati stabilnost
samo razvojem muldisiplinarnog koncepta gazdovanja prirodnim resursima
i sistemskom podrškom vlasti. Odgovornost za održivo korišćenje prirodnih
resursa mora biti podijeljena kod svih subjekata koji te resurse koriste (Usču-
plić, 2006)
Do rješenja za status ovog područja, koje mora biti kompromisno i du-
govječno, može se doći jedino putem studijskog pristupa i uzimanja u obzir
svih elemenata:
- stanišnih karakteristika (fizičkih, bioloških i drugih)
- vrijednosti staništa (zaštita biodiverziteta, edukativna, naučna, rekre-
ativna, estetske i druge)
- faktora očuvanja i korišćenja (konvencije, zakoni, projekti, studije
ekonomskog razvoja, rekreacioni i obrazovni pritisak, ekološki odnosi, aero-
zagađenje i drugi).
Na kraju, može se rezimirati sljedeće:
Za rješenje statusa područja masiva Klekovače, uključujući i prašumu
Lom postoji više opcija. Neke od njih nude visok stepen zaštite ovog područja
(rezervat prirode i nacionalni park), dok druge nose sa sobom dosta nepo-
znanica i opasnosti za biodiverzitet ovog područja (razvoj zimskog turizma i
koncesiono korišćenje šuma).
Nije dobro, s jedne strane, ni da planina ostane potpuno konzervirana
bez ikakvih ljudskih aktivnosti u njoj, a s druge strane “masakriranje” plani-
ne i uništavanje prirodnih životnih procesa može ostaviti dugoročno štetne
posljedice za ovo područje i šire. U oba slučaja, koji predstavljaju krajnosti,
šire područje planine Klekovače bilo bi “mrtvo”. U prvom slučaju ne bi se
dovoljno koristio potencijal ovog područja, a u drugom zbog prekomjernog
djelovanja čovjeka bio bi ugrožen biljni i životinjski svijet.

55
 Prašumski rezervat “Lom” ima stabilan status. Svijest o potrebi njego-
vog postojanja obezbjeđuje mu pravni status, a prirodne karakteristike samo-
održivosti garantuju njegov biološki opstanak. Rezervat predstavlja stabilan
i dinamičan sistem. U proteklih nekoliko decenija konstatovana je pojava
smanjenja udjela jele, odnosno povećanja udjela bukve. Smrča se održava
stabilno sa učešćem oko 30%.
Konačno rješenje za status šireg područja planine Klekovače kao prirod-
nog dragulja može se donijeti na bazi sveobuhvatnog studijskog pristupa. U
obzir se moraju uzeti sve stanišne karakteristike i njegove vrijednosti, te fakto-
ri očuvanja i razvoja. U procese odlučivanja treba uključiti sve zainteresovane
subjekte, koji će nositi odgovornost za očuvanje prostora. Rješenje mora biti
kompromisno i dugovječno. Zato mora imati podršku vlasti i javnosti.

Literatura

1. Anić, I., Mikac, S. (2008): Struktura, tekstura i pomlađivanje Dinarske bukovo-jelove

prašume Čorkova uvala. Šumarski list br. 11–12. Zagreb.
2. Begović, B. (1971): Akcije i rad na zaštiti prirode i izdvajanju šumskih rezervata i naci-
onalnih parkova u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. Narodni šumar.
9/10. Str. 289-293. Sarajevo.
3. Bončina, A. (1999): Stand dynamics of the virgin forest Rajhenavski Rog (Slovenia)
during the past century. Proceedings of the invited lecturers’ reports. Virgin forests and
forest reserves in central and east European countries. Ljubljana.
4. Bucalo, V, Brujić, J, Travar, J, Milanović, Đ. (2006a): Mreža zaštićenih objekata prirode
u Republici Srpskoj. /Projekat/ Šumarski fakultet Banja Luka.
5. Bucalo, V, Cvjetićanin, R, Brujić, J, Travar, J, Stupar, V, Milanović, Đ. i saradnici
(2006b): Mogućnost izdvajanja zaštićenog područja Klekovača – Lom. /Projekat/ Ma-
gaprojekt-Waldprojekt. Banja Luka. Str. 1-103 (bez aneksa).
6. Bucalo, V, Brujić, J, Travar, J, Milanović, Đ. (2008): Flora prašumskog rezervata “Lom”.
/Monografija//. Šumarski fakultet Banja Luka. Str. 1-550.
7. Drinić, P. (1956): Taksacioni elementi sastojina jele, smrče i bukve prašumskog tipa
u Bosni. Radovi Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 1. Str.
107-160.
8. Dukić, V. i Maunaga, Z. (2006): Stanje prašuma Lom i Janj u drugoj polovini XX vijeka.
Zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije “Gazdovanje šumskim ekosiste-
mima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”. Šumarski fakultet Banja Luka.
Str. 561-568.
9. Hartman, A. (1999): Stand dynamics of the virgin forest Rajhenavski Rog (Slovenia)
during the past century. Proceedings of the invited lecturers’ reports: Virgin forests and
forest reserves in central and east European countries. Ljubljana.
10. Korpel, S. (1995): Die Urwälder der Wastkarpaten Fischer. Jena.
11. Lazendić, Z. (2009): Struktura i varijabilitet taksacionih elemenata mješovitih sastojina
jele, smrče i bukve u prašumi Lom. /Magistarski rad/ Šumarski fakultet, Banja Luka.
12. Mayer, H., M. Neumann, H.-G. Sommer. (1980): Bestandesaufbau und Verjungungdyna-

56
 mik unter dem Einfluss naturlicher Wilddichten im kro a - tischen Urwaldreservat Čor-
kova uvala/Plitvicer Seen. Schwiz. Zeitschr. f. Forstwes. 131 (1). 45–70.
13. Matić, V. (1977): Metodika izrade šumskoprivrednih osnova za šume u društvenoj svo-
jini na području SRBiH. Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo u Sarajevu. Posebno
izdanje broj 12.
14. Matić, S. (2009): Veza između prirodnog gospodarenja i životnih faza u razvoju prašu-
me. Zbornik radova znanstvenog skupa. Prašumski ekosustavi Dinarskoga krša i prirod-
no gospodarenje šumama u Hrvatskoj. Zagreb.
15. Maunaga, Z, Burlica, Č, Pavlović, B, Bozalo, G, Koprivica, M, Lazarev, V. i saradnici
(2005): Prašume Janj i Lom. /Studija/ Šumarski fakultet Banja Luka.
16. Motta R, Maunaga Z, Berretti R, Castagneri D, Lingua E, Meloni F, (2008): La riserva
forestale di Lom (Repubblica di Bosnia Erzegovina): descrizione, caratteristiche, struttu-
ra di un popolamento vetusto e confronto con popolamenti stramaturi delle Alpi italiane.
Forest@ 5: 100-111 [online: 2008-03-27] URL: http://www.sisef.it/forest@/
17. Motta R, Lingua E, Berretti R, Castagneri D, Dukic V, Govedar Z, Maunaga Z, Melo-
ni F (2009): Structure, spatial patterns and disturbance history in old-growth forests:
the Reserve of Lom (Bosni-Herzegovina). VII Congresso Nazionale SISEF: Sviluppo e
adattamento, naturalita e conservazione.
18. Parviainen, J. (1999): Strict forest reserves in europe -- efforts to enhance biodiversity
and strenghten research related to natural forests in europe. Proceedings of the invited
lecturers’ reports: Virgin forests and forest reserves in central and east European coun-
tries. Ljubljana.
19. Pintarić, K. (1999): Forestry and forest reserves in Bosnia and Herzegovina, Proceedin-
gs of the invited lecturers’ reports: Virgin forests and forest reserves in central and east
European countries, Ljubljana.
20. Tregubov. V. (1941): Les forêts vierges mantagnardes des Alpes Dinariquers (Massif de
Klekowatscha et Guermetch). Montpellier.
21. Usčuplić, M. (2006): Pluralno korištenje zaštićenih područja i prijetnje stabilnosti šum-
skih ekosistema. Zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije “Gazdovanje
šumskim ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”. Šumarski
fakultet Banja Luka. Str. 1-10.
22. - - - (1983): Šumarska enciklopedija. Jugoslovenski leksikografski zavod „Miroslav Kr-
leža“. Zagreb.
23. - - - (1993): Šumskoprivredna osnova za ŠPP Bosansko Petrovačko. Istraživačko-razvoj-
ni centar. Banja Luka.
24. - - - - (2009): Zaključci međunarodnog znanstvenog skupa prašumski ekosustavi dinar-
skoga krša i prirodno gospodarenje šumama u Hrvatskoj. Zbornik radova znanstvenog
skupa, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Znanstveno vijeće za poljoprivredu i
šumarstvo - Sekcija za šumarstvo. Zagreb.
25. - - (2008): Dopis Manfred Schwabl-a premijeru Republike Srpske od 08.02.2008.
Holzkirchen.
26. - - - (2011) Nezavisne novine (10.03.2011). Banja Luka.

57
 Protected areas – development and future of the virgin forest Lom

Summary

As forest ecosystems become more threatened, people are becoming

more aware about their significance for biodiversity conservation and functi-
oning of the biosphere. As the awareness grows stronger people are starting
to care about the conservation of all segments of living nature. Conservation
of ecosystems, species of living organisms and gene pool, is achieved through
various ways of their protection. Protected forest area is one of the best ways
for protection of forest ecosystems.
Degree of protection of natural sites in Bosnia and Herzegovina is way
below the European average degree, although by natural potentials B&H can
be classified among leading European countries. With the assistance of inter-
national organizations efforts have been made to improve the conditions in
that regard. Strict natural reserves and national parks are amongst the most
valuable natural sites.
This paper is trying to present the issues in the protection of natural
sites, using the example of the existing protected site - virgin forest Lom,
and the potential one Klekovača-Lom. For virgin forest Lom we provided
the results of the research that reflect the conditions of the virgin forest in the
previous period, and point out to its natural stability. Lom is “embraced” wit-
hin the mountain Klekovača, which is very valuable in regard to biodiversity.
Several different solutions are proposed for the future protection and utiliza-
tion of this complex. Those solutions, together with the conflicts they bare,
are presented here, as well as their possible impact on the virgin forest Lom.
One group of options for the status of Klekovača-Lom area are those
putting emphasis on the conservation of the area, while the options in the
second group are emphasizing economic interest. There is group of options,
between these two, which emphasizes the maintenance of existing manage-
ment practices, including development of new Management and Administra-
tion Plans for the area.
Group one is consisted of two options (variants). Those are Nature Re-
servation and National Park. Nature Reservation Lom – Klekovača represents
the complex of strict nature reservations and wildlife area in the total area of
3.724 hectares. It includes the top of Klekovača Mountain and Reservation
Lom. Economic activities will be carried out in the remaining part of the area.
Wider variant of the conservation of Klekovača-Lom area would be the Na-
tional Park, which would include all IUCN conservation categories. Planned
area of the National Park is 17.250 hectares.
58
 Group two is also consisted of two options; Tourist Complex and Con-
cession for economic utilization. Conceptual design for Tourist Complex
Klekovača is planning winter tourism, while the development of mountain
summer tourism, as well as rural tourism is a background option. The project
is an ambitious one, and it plans the creation of the regional ski centre. Dispo-
sition of objects is only taking care of key orographic elements (exposure and
inclination) relevant for the quality of the ski slopes, which means that relief,
habitat and landscape features will be changed. This is in direct conflict with
the biodiversity conservation and other habitat values. Concession for eco-
nomic utilization for 100.000 hectare of natural forests in the areas of Drinić,
Ribnik and Šipovo is planned for the period of 30 years. It is planned to esta-
blish one large, modern and complex sawmill company, including logging
with machines. Overall reconstruction of forests is planned according to the
Bavarian model, which means turning natural mixed various aged forest to
pure even aged spruce forests. This would increase yield, but all other functi-
ons of the forest would be lost.
On the basis of planned development of Virgin Forest Lom in the pre-
vious few decades, it can be ascertained that studied ecosystem is stable. At
the same time, it is also a dynamic one, which is characteristic for virgin
forest ecosystems. Stability is manifested through approximately the same
timber volume (around 750 m3/ha), and dynamic feature with constant chan-
ges in regard to mixture proportion and diameter structure. Share of beech is
increasing in regard to fir, while the share of spruce is maintaining relatively
high level of around 30%. Virgin Forest Lom has a stable legal and biological
(natural) status.
Final solution for the status of Klekovača, as the natural jewel, need
to be based on the comprehensive study that involves the authorities and all
stakeholders. The solution need to be a compromise and a long-lasting one.

59
60
DIVERZITET DIVLJAČI U ŠUMAMA BOSNE I HERECEGOVINE –
ZAŠTITA KROZ ODRŽIVO KORIŠTENJE

Saša Kunovac, Marijan Grubešić

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, sasakunovac@yahoo.com;
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, grubesic@sumfak.hr;

Izvod: Šume i šumska zemljišta, predstavljaju dio kopnenih ekosistema sa

vrlo izraženom biološkom raznolikošću i zbog toga zaslužuju odgovarajuću
pažnju. Posebno u Bosni i Hercegovini gdje pokrivaju više od polovine ze-
mlje i gdje je bogatstvo prirodnih razlika (uslovljeno geografskom pozicijom,
različitim geološkim podlogama, nadmorskim visinama, konfiguracijom, ra-
zličitom klimom i pedološkim procesima) stvorilo povoljne uslove za razvoj
mnogobrojnih različitih biljnih zajednica koje su opet, u svom okrilju omogu-
ćile opstanak, reprodukciju i uspješan razvoj brojnim životinjskim vrstama,
često i na veoma malim prostorima.
Od posebnog značaja su šume i šumska zemljišta, koje se nalaze u pla-
ninskom dijelu Bosne i Hercegovine. Ove šume predstavljaju životni prostor
rijetkih i ugroženih vrsta divljači u kojem se, i pored dugotrajnih antropoge-
nih uticaja, nisu bitno promjenili iskonski prirodni uslovi. U njima i danas
povoljne stanišne uslove imaju sve autohtone vrste divljači koje su tu i anije
egzistirale. Činjenica da današnje stanje njihovih populacija nije na nivou
stvarnih mogućnosti ovih staništa, te da su određene vrste nestale, posljedica
je nerazumnog i neplanskog čovjekovog ponašanja koje je neophodno pro-
mjeniti.

Ključne riječi: šume, biodiverzitet, divljač, lovno gospodarenje

Uvod

Bosna i Hercegovina, kao malo koja druga zemlja, ima, na relativno

malom prostoru, povoljne ekološke uslove za opstanak i uzgajanje različitih
vrsta divljači. Ovi uslovi, u odnosu na uslove u Evropskim zemljama, nisu
značajnije izmijenjeni negativnim djelovanjem čovjeka, tokom istorije.
Primjer za to je svakako opstanak populacija velikih zvijeri (vuka i
medvjeda), brojnih drugih autohtonih vrsta kao što su jarebica kamenjarka i
poljska, divokoza, itd. Nažalost, na ovim prostorima u daljoj i bližoj prošlosti,
stanje ljači je često svođeno na minimum, nakon čega je uvijek slijedio dug i
mukotrpan put do oporavka, odnosno do poboljšanja stanja divljači u lovišti-
ma Bosne i Hercegovine.

61
 Lov, kao djelatnost koja se vezuje uz čovjeka od najranijih vremena,
sve do danas, a i ubuduće, nastao je iz proste potrebe praljudi da sebi i pripad-
nicima svoje vrste pribave hranu, skrovište i zaštitu od hladnoće, kroz hvata-
nje i ubijanje divljih životinja. Lov je djelatnost koja je omogućila opstanak
čovjeka i usmjerila njegov razvoj prema organizovanoj zajednici ljudi, koja
se bitno razlikuje od ostalih zajednica unutar životinjskog svijeta. Razvoj ove
zajednice donio je velike promjene u svim sferama života, tako i u lovu, pa
danas lov nije samo odstrijel divljači, niti je puka potreba, već je evoluirao
u lovstvo, odnosno plansku i složenu djelatnost, zasnovanu na naučnim
dostignućima, a koja se sastoji iz upravljanja (očuvanje, uzgoj i racionalno
korištenje) prirodnim resursima (populacije divljih životinja i njihova sta-
ništa), a u skladu sa mogućnostima određenog područja i interesu društva
u datom području. Dakle, lovstvo je djelatnost koja ima mnogostruke (poli-
valentne) funkcije za društvo, i kao takva ne obuhvata samo odstrijeljivanje
i hvatanje divljači nego sve radnje čovjeka-lovca kojima zaštićuje, uzgaja i
racionalno koristi divljač i njena staništa

Istorijat zaštite divljači i prirode u Bosni i Hercegovini

i situacija danas

Povoljni prirodni uslovi, oduvijek su obezbjeđivali kvalitetne predispo-

zicije za korištenje divljači, dok je obaveza očuvanja i opstanka autohtonih
vrsta divljači, i prirode uopšte izostajala sve do promjene državnog uređenja
u Bosni i Hercegovini 1878. godine.
Feudalni sistem, kao osnova života u Srednjovjekovnoj Bosni, bio je
sličan onome u Evropi, mada donekle modifikovan, prema domaćoj tradi-
ciji. Prostori Bosne i Hercegovine su ranije bili naseljeni Keltima i Ilirima,
potom slijedi dolazak Rimskih legija, kao i Slovena i Turaka pa su lov i
lovni običaji dijelom usvajani, a dijelom donošeni od više kultura raznih
naroda. Osnovni načini lova su bili na konju, sa psima, sokolom (orlom),
te pogonom (prigonom) i zasjedom. Do dolaska Turaka, lov je uglavnom
bio privilegija plemstva, sa manjim izuzecima. Zaštita divljači provodila se
uglavnom na manjim dijelovima posjeda velikaša, isključivo u svrhu izlov-
ljavanja, odnosno organizovanja velikaških ili kraljevskih lovova i u rela-
tivno kratkom periodu.
Karakteristika vremena Otomanske imperije je nepostojanje bilo ka-
kvog Zakona o Lovstvu, pa se moglo loviti kako i kad je ko htio.
Okupacijom Bosne i Hercegovine, 1878. godine, od strane Austro-
Ugarske nastaju potpuno nove prilike u lovstvu. Petnaest godina nakon

62
okupacije, odnosno 1893. godine, donesen je prvi Zakon o Lovu u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je lov definisan kao državni regal, a pravo lova je
uslovljeno izdavanjem dozvole od upravnih vlasti, izuzev državnih šumar-
skih organa, kojima se, na zahtjev, morala pokazati dozvola za lov. Odredbe
ovog zakona predvidjele su i mogućnost osnivanja „Wildschongebiet-Za-
štitnih područja za divljač“, što je bio rezultat desetogodišnjih istraživanja
i upoznavanja lokalnih prilika u Bosni i Hercegovini, odnosno već tada je
uočena potreba za očuvanjem prirodnih karakteristika pojedinih područja
i zaustavljanjem prekomjernog korištenja divljači. Donošenjem Zakona i
osnivanjem tadašnjih šest (6) Zaštitnih područja za divljač, postavljeni su
temelji savremenijem lovnom gospodarenju u Bosni i Hercegovini. Kao Za-
štitna područja ustanovljena su:
- Wildschongebiet I – Kruščica
- Wildschongebiet II – Čvrsnica
- Wildschongebiet III – Prenj
- Wildschongebiet IV– Bjelašnica
- Wildschongebiet V – Zelengora
- Wildschongebiet VI – Hrbljina

Ukupna povšina ovih zaštitnih područja iznosila je 251.333 hektara, i

kao takva su predstavljala prvi organizovani oblik zaštite prirode u Bosni
i Hercegovini. Usljed posebne, stalne i organizovane brige, te kvalitetnog
nadzora i organizacije, rezultati upravljanja i gospodarenja nisu izostali.
Ova lovišta brzo su postala poznata, a ovako započeta tradicija i stečeni
ugled, doprinijeli su njihovom očuvanju i kroz kasnije promjene državnog
uređenja, te čak i izdvajanju novih područja sa ovakvim statusom i načinom
upravljanja. Karakteristika ovog perioda, je da se u tim područjima pažnja
posvećuje rijetkim i prorijeđenim vrstama divljači, ali i izgradnji lovnih
objekata, te ostale neophodne infrastrukture u lovištima te obrazovanju po-
trebnih kadrova.

63
 Karta 1: Prva zaštićena područja u BiH; Izvor: Studija za održivo gospodarenje
sa divljači u posebnim lovištima, Kunovac et al, 2008.

Kasnijim promjenama državnog uređenja, broj zaštićenih područja se

mijenjao, uglavnom na više, pa je 1961. godine, na osnovu zakonskih ovla-
štenja, posebnom Uredbom Izvršnog Vijeća SR BiH osnovano dvadeset i tri
(23) Posebna lovišta. Do osamdesetih godina prošlog vijeka, neka od ovih
Posebnih lovišta su gubila status, predavana na upravljanje Lovačkim orga-
nizacijama ili Šumarskim preduzećima, zbog promjena namjene područja
(Plješevica - izgradnja aerodroma i vojnog kompleksa „Željava“), lokalnih
interesa-rasparčavana na manje dijelove, itd., da bi do 1992. bilo zadržano
samo dvanaest (12) Posebnih lovišta u BiH.
Ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, nastala je haotična situacija
u zemlji, a ni lovstvo nije ostalo pošteđeno. Divljač je sistematski uništavana,
kako u zonama ratnih dejstava, tako i na “slobodnim teritorijama”. Uništa-
vanje je imalo daleko veći obim nego u prošlosti, zahvaljujući modernijem
naoružanju, većoj otvorenosti područja i činjenici da je gotovo svako imao
oružje. Divljač je stradala i od mina, migrirala uslijed ratnih dejstava ili uni-
64
štavanja staništa. Današnja situacija, u pogledu Posebnih lovišta je veoma ra-
zličita. Od dvanaest Posebnih lovišta koja su egzistirala do 1992. godine, sta-
tus posebnih zadržala su Posebna lovišta koja se nalaze u Republici Srpskoj,
izuzev Treskavice čija je ucijeljenost ozbiljno dovedena u pitanje administra-
tivnim podjelama-entitetskim granicama. U RS, je prema odluci Ministarstva
Poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ustanovljeno i novo Posebno lovište
«Rupska rijeka», na području opštine Čelinac. I pored zadržanog admini-
strativno-zakonskog statusa, prisutni su brojni problemi, posebno u lovištima
koja graniče sa susjednim zemljama (Kamenica, Sušica, Zelengora), zbog
krivolova, pomanjkanja sredstava, odgovarajućih kadrova, itd.
U Federaciji BiH, status posebnih lovišta je administrativno nejasan.
Ministarstvo Poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kao nadležna institu-
cija nije na odgovarajući način potvrdilo status nekadašnjih posebnih lovišta,
niti dalo prijedlog Vladi Federacije za ustanovljenje novih. Sve ovo imalo je
za posljedicu degradaciju staništa, uništavanje divljači i postojeće infrastruk-
ture. Najgore su prošla nekadašnja čuvena lovišta kao Prenj i Kruščica, koja
su skoro potpuno uništena.
Od vremena osnivanja prvih šest zaštićenih područja u Bosni i Herce-
govini, danas je taj status zadržala samo Zelengora.

Nestale i ugrožene vrste divljači u Bosni i Hercegovini

Negativno djelovanje čovjeka, odnosno prekomjerno korištenje, uz

rasparčavanje ili gubitak statusa nekadašnjih zaštićenih prirodnih cjelina,
imalo je za posljedicu nestanak određenih životinjskih vrsta sa prostora Bo-
sne i Hercegovine. Od onih koje su Zakonima o lovstvu FBiH i RS označene
kao divljač, nabrajamo neke najznačajnije: Balkanski ris (Lynx pardinus),
mali tetrijeb-ruževac (Lyrurus tetrix), bjeloglavi sup (Gyps fulvus), smeđe-
glavi sup (Aegypius monachus), bradan, kostoberina (Gypeatus barbatus), a
koje su u vrijeme osnivanja prvih zaštićenih područja u BiH, bile prisutne
na ovim prostorima. Brojne druge vrste divljači, danas su ugrožene ili na
lokalnom ili na globalnom nivou, a Bosna i Hercegovina je obavezu njiho-
vog očuvanja preuzela donošenjem vlastitih zakonskih propisa i potpisiva-
njem odgovarajućih međunarodnih konvencija, koje uređuju pitanja zaštite
i gazdovanja sa divljači. Najvažnije su svakako, Bernska Konvencija, Cites
Konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. BiH nije u potpunosti im-
plementirala Konvenciju o biološkoj raznolikosti, niti završila razvoj naci-
onalne strategije, planova ili programa za očuvanje i održivo korištenje bi-
ološke raznolikosti ili u tu svrhu usvojila neke postojeće strategije, planove

65
 ili programe. Kada su u pitanju Bern
i CITES Konvencije, s obzirom da
Bosna i Hercegovina, nije izrazila
nikakve rezerve po pitanju izuzeća
statusa zaštite vrsta pobrojanih u
Dodacima II i III, pri potpisivanju
Bernske konvencije, na što je prije
i prilikom potpisivanja imala pravo
učiniti (kao što su to učinile Slove-
nija, Hrvatska, Makedonija, Bugar-
ska, Češka Republika, Slovačka, te
druge zemlje u kojima obitavaju pr-
venstveno populacije velikih karni-
vora kao što su npr. vuk i medvjed,
a i brojne druge lovne vrste), zemlja
se dovela u vrlo neugodnu situaciju
sličnu onoj u kakvoj su Srbija i Ru-
munija od zemalja u bližem i daljem
okruženju Bosne i Hercegovine, a po
Slika 1: odstreljeni bjeloglavi sup, bradan
pitanju implementacije ovih Kon-
i smeđeglavi sup na Trebeviću kod Saraje-
va; Izvor: Lovstvo u Bosni i Hercegovini, vencija nije urađeno bukvalno ništa
F.B. Laska (prevod) 2010. više od dvije godine nakon njihovog
potpisivanja. U ovakvoj situaciji
Bosna i Hercegovina najprije mora usaglasiti vlastite zakonodavne norme i u
njima predvidjeti dalje postupke (kao što je to učinila npr Hrvatska), i u vezi
sa time imenovati nadležno tijelo na nivou države (koja je i potpisnik među-

Slike 2 i 3: Buljina (Bubo bubo) i veliki tetrijeb (Tetrao urogallus),

samo su neke od jako ugroženih vrsta divljači u BiH danas; Foto Kunovac;
66
narodnih konvencija), koje će podnijeti odgovarajuće argumente za nastavak
gospodarenja vrstama pobrojanim u dodacima Konvencija (za nas posebno
interesantni medvjed, vuk, ris i divokoza), koji podrazumijevaju utvrđiva-
nje veličine staništa, lovnoproduktivne površine, kapaciteta i brojnosti ovih
vrsta, te obrazloženje planiranih zahvata u populacije ovih vrsta. Potrebni
preduslovi u BiH već postoje. U entitetskim Zakonima o lovstvu, proglašena
su uzgojna područja za medvjeda, te su svi korisnici lovišta unutar uzgojnog
područja obavezni da usaglašeno donose godišnji plan gospodarenja. U Fe-
deraciji BiH, ovakve odredbe postoje i za divokozu.
Veličina staništa, kapacitet i procijenjena brojnost, za najvažnije vr-
ste divljači su vrlo kvalitetno obrađeni i prezentirani u Studiji: „Ugrožene
vrste divljači u BiH“, koja treba da posluži kao polazna osnova za budu-
ću izradu planova gospodarenja ovim vrstama, a na osnovu njih i svako-
godišnjim Akcionim (godišnjim) planovima za svaku pojedinu vrstu. Uz
vrste koje su već obrađene, biće potrebno uraditi isto i za jarebicu kame-
njarku (Alectoris graeca).

Stvaranje i održavanje uslova za opstanak i povratak

(reintrodukciju) vrsta

Davno uočena potreba za očuvanjem većih prirodnih cjelina, reali-

zovana kroz osnivanje Zaštitnih područja za divljač, uz integralno gazdo-
vanje ovim područjima doprinijela je oporavku populacija divljači unutar
ovih područja i stvorila neophodne preduslove za organizovani povratak
vrsta koje su iščezle sa drugih područja u BiH, iako su na tim područjima
i dalje postojali odgovarajući uslovi za opstanak i razvoj ovih vrsta. Prvi,
pionirski primjer u tadašnjoj zemlji, a i okruženju bilo je naseljavanje divo-
koza (Rupicapra rupicapra balcanica). Za isporučioca je izabrano lovište
„Prenj“ koje je organizaciono obuhvatalo komplekse Prenja i Čvrsnice, sa
očuvanom i kvalitetnom populacijom divokozje divljači, usljed planskog i
racionalnog gazdovanja od 1893. godine. Realizacija posla je započeta na-
bavkom mreža i pletenih korpi za transport i (neophodnom) obukom kadro-
va. Sa hvatanjem i isporukom počelo se 1964. godine. Najprije za potrebe
lovišta u Srbiji (Prokletije) i Hrvatskoj (Biokovo) a zatim i drugih. Unutar
Bosne i Hercegovine je u periodu od 1965 – 1988. godine divokozja divljač
unešena na 9 lokaliteta. Naseljavanja su u svim slučajevima bila uspješna.
Šta više, sa naseljenih područja je dio jedinki, po ispunjenju kapaciteta sta-
ništa, prirodnim migracijama odlazio na okolna podesna područja i tako
povećavao areal rasprostranjenja. Posebno lovište Prenj je tokom sedamde-

67
setih godina poslužilo kao baza za re-introdukciju i introdukciju divokoza
širom Bosne i Hercegovine, u susjedne zemlje, Srbiju i Hrvatsku, a čak i na
Novi Zeland. Tokom ovog perioda, iz lovišta Prenj, uspješno je isporučeno
i naseljeno na nove lokalitete 434 grla divokoza.
U bližoj prošlosti, Bosna i Hercegovina je uspješno sprovela i re-intro-
dukciju evropskog dabra (Castor fiber) na dva lokaliteta 2005 i 2006. godine
u Federaciji BiH (Semešnica) i Republici Srpskoj (Sokočnica), uz zajedničke
napore Šumarstva pokrajine Hessen, Udruženja Šumarskih inženjera i tehni-
čara, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog
kantona, ŠPD „Srednjobosanske šume/Šume središnje Bosne“, Lovačkog
društva „Semešnica“, JP „Šume Republike Srpske“, Šumskog gazdinstva
„Gorica“ Šipovo i Šumarskog fakulteta u Sarajevu, uspjelo se prevazići broj-
ne administrativne i političke probleme, te postati 26-ta zemlja u Evropi koja
je vratila dabra na nekadašnja staništa. I ovo naseljavanje je bilo uspješno,
pa su danas dabrovi rasprostranjeni oko svih većih vodenih tokova u Bosni i
Hercegovini.
Navedeni primjeri nedvosmisleno ukazuju da je uprkos složenoj poli-
tičkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i izostanak podrške institucija sistema
u brizi za očuvanje vlastitog prirodnog resursa, moguće očuvanje preostalih
autohtonih vrsta divljači, te uz male napore, i pomaganje njihovog povratka
na nekadašnja staništa.

Slike 4 i 5: Detalj sa hvatanja divokoza mrežama u nekadašnjem posebnom lovištu

„Prenj“ i sa re-introdukcije evropskog dabra u Sokočnici kod Šipova;
Foto: Rapaić, Kunovac;

68
 Diskusija i zaključci

Epohe razvoja ljudske civilizacije, karakterišu se po tome što je lov i

bavljenje lovom bilo dominantna djelatnost. U tadašnjim vremenima, ljudi su
bili malobrojni, a životinjski svijet veoma brojan i raznovrstan. Izgleda neza-
mislivo da se do danas, broj većine vrsta životinja toliko smanjio, a pojedine
vrste nestale ili dovedene pred nestanak, da je neophodno angažovanje čovje-
ka da bi se te vrste održale i omogućio njihov opstanak i razvoj.
Tokom razvoja ljudskog društva, značaj lova se mijenjao od nužnosti
(u cilju ishrane i pukog preživljavanja), do situacije danas, kada je lov hobi,
sport, rekreacija, ali i privredna grana.
Od vremena osnivanja prvih posebnih lovišta u Bosni i Hercegovini,
odnosno područja pod posebnim režimom upravljanja, ili tačnije: prije 119
godina, osnovni razlog za osnivanje ovakvih područja nije se promijenio -
Očuvanje i zaštita najkvalitetnijih prirodnih staništa, kao i svih životinjskih
vrsta koje u njima obitavaju. Kasnije, ovom osnovnom razlogu dodavani su
i drugi: Potrajnost gospodarenja, Stvaranje svojevrsnih „rasadnika“ divljači
za ostala područja, Adekvatan plasman i racionalno korištenje lovnih po-
tencijala (prvenstveno putem lovnog turizma), i Trajno zadovoljenje potreba
društva (rekreativno, ekonomsko, naučno-obrazovno) u odnosu na lovnu i
nelovnu faunu.
Da bi se sve ovo u praksi i realizovalo, Institucije sistema još u vrijeme
Austro-Ugarske, shvatile su da potrebne kadrove, finansijska sredstva, te ade-
kvatan nadzor, planiranje i organizaciju u ovakvim područjima nije moguće
provesti na nivou dobrovoljnih lovačkih organizacija, pa su ista - odredbama
Zakona, stavljena pod upravu i nadzor države. Naknadne promjene državnog
uređenja u Bosni i Hercegovini, zadržale su ovakav način upravljanja po-
sebnim lovištima, što je i potvrđivano kroz odgovarajuće zakonske propise.
I današnji zakonski propisi iz oblasti lovstva u Bosni i Hercegovini regulišu
status posebnih lovišta, odnosno, stavljaju ih u nadležnost entitetskih Mini-
starstava za Poljoprivredu, Vodoprivredu i Šumarstvo.
U današnjoj situaciji, kada je brojnost pojedinih životinjskih vrsta dra-
stično reducirana (uglavnom negativnim antropogenim djelovanjem), još je
više izražena potreba za planskim i potrajnim gospodarenjem populacijama
ovih vrsta. Brojne zaštitarske organizacije, laici i neupućeni, sigurno se ne bi
složili sa ovakvom tvrdnjom, već bi se svesrdno zalagali za koncept totalne
zaštite. Na osnovu vlastitih iskustava, iskustava u Evropskim zemljama i ze-
mljama u okruženju, slobodni smo da tvrdimo da je Pravilno gospodarenje
sa divljači, kao obnovljivim prirodnim dobrom - najbolja moguća zaštita!

69
Koncept totalne zaštite, donedavno primjenjivan za ugrožene vrste divljači u
Evropi a i u susjednim zemljama, danas se napušta, jer nije dao (a i nije mo-
gao dati) očekivane rezultate. Izostanak adekvatnih podataka, kontrola, moni-
toring i uvid u trend populacije, posebno kada se radi o tzv. „problematičnim“
vrstama, su samo neki od problema koji su doveli do shvatanja da je koncept
totalne zaštite neodrživ. Kroz osnivanje Posebnih lovišta, te plansko i potraj-
no gospodarenje sa divljači u njima, u velikoj mjeri se doprinosi i očuvanju
staništa, divljači, a i svih ostalih životinjskih vrsta koje u njemu obitavaju,
odnosno – promovisanju i zaštiti biodiverziteta, što je i jedan od konačnih
ciljeva. Uostalom, ona su i ustanovljavana da bi racionalnim gospodarenjem
sa divljači i lovištem (izraženim kroz stručno planiranje i urednu realizaciju
planiranih zadataka) bila „primjer za ugled“ svim ostalim korisnicima pri-
rodnih resursa.
Osiguranje zaštite divljih životinja je važna odgovornost za buduće ge-
neracije, za političare i druge koji donose odluke, kako na Evropskom tako
i na nivou pojedinih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ovaj cilj se može
postići integralnim upravljanjem prirodnim resursima.
Svakako, u zavisnosti od toga koliko su različiti korisnici obnovljivih
prirodnih resursa – poljoprivrednici, šumari, lovci, itd., koji su odabrali da
rade u praksi, oni mogu biti uništavači ili čuvari-stvaraoci ovih resursa. Kako
se nositi uopšte sa ovim dualitetom? Primjenjujući kazne ili nagrađujući za
usluge koje ovi korisnici obezbjeđuju društvu? U stvarnosti, obje opcije nisu
tako kontradiktorne kao što možda izgleda, obzirom da se mogu kombinovati
ugrađivanjem jedne u drugu: legalni zakonski okvir koji postavlja granicu
između loše i dobre prakse... i nagrada za one koji odaberu da učine više
od minimalno zahtijevanog za prirodu i okolinu.
U pojedinačnim slučajevima, potrebno je sveukupno sagledati prirodne
procese, i poduzeti mjere koje dovode do „pobjedničkog scenarija“ u kojem su
socijalne i ekološke funkcije prirodnih staništa garantovano očuvane uporedo
sa njihovim ekonomskim funkcijama. Napori koje čini upravljač prirodnim re-
sursima da bi ostvario ovakvu „održivu praksu“ moraju biti prepoznati, na pri-
mjer kroz finansijsku podršku ovakvom načinu razmišljanja i rada. Međutim,
za one koji još nisu počeli da razmišljaju i rade na ovakav „integralni“ način,
slijede kazne direktno ili indirektno, a potom kroz informacije, edukaciju, istra-
živanja, razvoj, itd. i ohrabrivanja i upućivanja za rad u ovom smislu.
Kao ilustraciju nivoa koji može biti zahtijevan da bi se obezbijedila
puna finansijska podrška ovakvim mjerama, je budžet, prihvaćen za održa-
vanje mreže NATURA 2000 (obuhvata nekih 15% teritorije EU), a kreće se
između 3,4 i 5,7 biliona eura godišnje. Ako znamo da «priroda» zauzima

70
otprilike tri četvrtine površine EU, velika područja će ostati izvan NATURA
2000 mreže, a takođe bi trebala biti pod sistemom integralnog i održivog
korištenja.
U cilju zaštite biodiverziteta -Na samitu „Gothenberg“, 2002. godine,
Vijeće Evrope preuzelo je obaveze da preduzme sve potrebne mjere za zau-
stavljanje gubitka biodiverziteta do 2010 godine. Bosna i Hercegovina takođe
stoji pred zadatkom da čini određene napore, koji zahtijevaju hitnu primjenu
razrađenih i isplaniranih aktivnosti. Pošto mnoge ekonomske i rekreativne
aktivnosti imaju pozitivan ili negativan uticaj na biodiverzitet, od esencijal-
nog je značaja da se zaštitne mjere i programi inkorporiraju u različite sektore
politika u BiH. Koherentost politika ne bi se trebala samo odraziti na sve
tipove korištenja zemljišta, nego, što je važno i na široki spektar drugih eko-
nomskih sektora, kao što su industrija i transport. Ovakav, globalni pristup, bi
trebao zamijeniti suviše usku perspektivu mnogih aktuelnih Direktiva (Uklju-
čujući one o pticama i staništima), Regulacija i Propisa, koje se odnose samo
na određene specifične elemente unutar sveukupnog problema. Biodiverzitet
mora biti briga svih sektora, da bismo se mogli nadati ostvarenju zadataka
samita u Gothenburgu.
Sa pristupom novih članica Evropskoj Uniji, posebno onih iz Istočne
i Centralne Evrope, ne samo da su se pojavili novi izazovi, već su prezenti-
rane i nove mogućnosti u EU vezano za politiku očuvanja prirodnih resursa.
Po prvi put, teritorija EU će pokrivati prirodne areale nekoliko vrsta velikih
karnivora-vuka, medvjeda i risa, čije su populacije stabilne ili čak u porastu.
Do sada, politika EU bila je bazirana na prilično restriktivnom principu, za-
htijevajući striktnu zaštitu ovih vrsta, često označavanih kao ugrožene. Sada
je postalo moguće koristiti vrijedna i značajna iskustva novih zemalja članica
u zaštiti, gazdovanju i održivom korištenju ovih vrsta, te ugraditi ova isku-
stva i principe u planove na međunarodnom nivou. Ovi planovi moraju uzeti
u obzir socio-ekonomske uticaje prisustva velikih karnivora u područjima sa
većim brojem stanovnika i predlagati realna rješenja da bi se umanjili poten-
cijalni konflikti između populacija ovih vrsta i interesa ljudskih populacija u
ruralnim područjima. Bosna i Hercegovina, kao zemlja sa očuvanim i stabil-
nim populacijama velikih karnivora, koji su dio Dinarske populacije, koja se
smatra najvažnijom u pogledu budućih re-introdukcija u zemljama EU (ob-
zirom na genetsku sličnost između dinarske populacije i nekadašnjih nestalih
populacija velikih karnivora iz evropskih zemalja), može da ponudi veliki
doprinos i nemalo iskustvo u upravljanju i održivom korištenju ovih popula-
cija, po čemu je nekada bila poznata u svijetu. Velika većina posebnih lovišta,
upravo je i postizala najbolje rezultate kroz održivo korištenje populacija ve-

71
likih karnivora, po čemu smo važili za primjer u svijetu (npr. Posebno lovište
„Koprivnica“- Bugojno). Osim ovoga, posebna lovišta su se najvećim brojem
nalazila unutar najkvalitetnijih staništa ovih vrsta i unutar uzgojnih područja
za medvjeda u Bosni i Hercegovini.
Prirodno okruženje je postalo nasljeđe koje koristi sve veći broj ljudi.
Ovo može uzrokovati tenzije, na primjer između lovaca, šumara i zaštitara
(prirode). Ove tenzije često nastaju usljed nedovoljne informisanosti. Krajnji
ciljevi ovih različitih strana su u stvarnosti jako slični i uz dobru komunikaci-
ju i transparentan nastup mogu biti usaglašeni. U pokušaju da se umanji ova
sterilna i često veoma skupa konfrontacija, Evropska komisija je nedavno po-
krenula „Održivu lovačku inicijativu“. FACE i BIRDLIFE International, kao
aktivne članice ove inicijative, zajedno partipiciraju u izradi plana za održivo
korištenje kroz lov, radi smanjenja konflikata i polarizacije između lovaca
i drugih zaštitara. Sličan koncept bio je i jeste zastupljen kroz osnivanje i
upravljanje posebnim lovištima. Takođe, moramo prestati razmišljati o živo-
tinjama u ljudskim okvirima- jednostavno zato što životinje ne razmišljaju i
ne ponašaju se kao ljudska bića. Potrebe i prioriteti nisu one „besmrtne“ iz
priča u našem djetinjstvu ili iz filmova Walta Disneya. Ovo su priče o ljud-
skim nedostacima a ne o životinjama.
Danas, većina ljudske populacije u Evropi, kao i Bosni i Hercegovini
je urbana i rijetko ima bilo kakav kontakt sa divljim životinjama u njihovim
prirodnim staništima. Iako su naši preci znali da ishrana i odijevanje znače
ubijanje divljih životinja, današnje društvo je izgleda zaboravilo da je opsta-
nak čovječanstva još uvijek u velikoj mjeri baziran na produkciji i korištenju
živućih resursa bilo kroz poljoprivredu, ribolov, šumarstvo ili lovstvo.
Sve divlje vrste su prirodno predispozicirane za razmnožavanje i uve-
ćanje populacije. U svakom reproduktivnom periodu, broj jedinki raste. Cilj
nam je da raste sve do granice prirodnog kapaciteta staništa. Prelazak tog
praga uzrokuje povećane štete od divljači na drugim privrednim granama ili
pogoršano zdravstveno stanje kod same divljači. Priroda, svakako, uzima dio
ovih populacija prije slijedeće reproduktivne sezone odgovarajućim meha-
nizmima (gladovanje, loši vremenski uslovi, bolesti i paraziti, predacija, itd.).
Obaveza korisnika lovišta je da organizovanim radom doprinese održavanju
prirodnog kapaciteta staništa. Izbor je moguć između ove dvije opcije: Prva
je ostaviti populacije divljači da budu reducirane ovim prirodnim mehanizmi-
ma, ili - populacije održavati na optimalnom nivou korištenjem-lovom – što
ne bi trebalo biti upitno. U Evropskoj Uniji, lovstvo je određeno striktnim
pravilima i načinima izvođenja, koje osiguravaju da će prekomjerno kori-
štenje ali i patnja životinja u staništima biti izbjegnuti. Nekadašnja iskustva

72
nam pokazuju da smo kroz integralno gazdovanje u posebnim lovištima imali
zastupljen i primijenjen potpuno isti princip.
Ruralni egzodus, nastavlja sa afektiranjem brojnih nazovi „manje po-
željnih“ regiona u EU, i vjerovatno će čak i porasti sa pristupom novih članica
Uniji. U Bosni i Hercegovini, uslijed ratnih dešavanja ovaj fenomen je više
nego izražen. Priznajemo da vrlo često nije moguće kompenzirati značajan
gubitak radnih mjesta u poljoprivredi, stvaranjem novih djelatnosti u rural-
nim područjima. Uzroci ovih migracija iz ruralnih područja prema „centri-
ma zaposlenja“ (urbanim sredinama), takođe imaju i socio-kulturni karakter.
Mnogi ljudi mogu biti voljni da žive u ruralnim oblastima zato što cijene vri-
jednosti i prednosti prirodnog i zdravijeg okruženja, i prihvataju rad u takvim
uslovima uz manje prihode nego u gradu. Ali za sve to, zahtijevaju minimum
infrastrukture, komunikacija, komfora i rekreativnih aktivnosti-posebno lova.
U mnogima od ovih zajednica, lovstvo može imati važnu ulogu u osiguranju
socijalne kohezije, a u isto vrijeme nudeći alternativu ili u najmanju ruku
jednake prihode u različitim sektorima: uređenje lovišta, lovočuvari, lovni
turizam, smještajni kapaciteti, trgovina autohtonim proizvodima, itd. kroz
ko-ordiniranu i koherentnu ruralnu politiku, Bosna i Hercegovina bi trebala
ohrabrivati i podržavati pilot projekte koji ilustruju kako tradicionalne aktiv-
nosti-kao lovstvo-mogu doprinijeti ekonomiji i socijalnoj infrastrukturi odre-
đenog područja. Ovo bi takođe doprinijelo boljoj ravnoteži i razumijevanju
između urbanih i ruralnih zajednica. Posebna lovišta, obzirom da obuhvataju
upravo ovakve prostore mogu dati značajan doprinos organizovanom rural-
nom razvoju.
Održivo gazdovanje sa divljači nije u koliziji sa modernim „zaštitarskim
trendovima“, što je najbolje vidljivo u neposrednom susjedstvu i Evropi, gdje
se početni koncept „totalne zaštite“ pojedinih područja i vrsta promijenio
u koncept „održivog gazdovanja“, koje je u svim slučajevima neuporedivo
bolje rješenje od totalne zaštite. Vrlo lijepi i poučni primjeri su situacija ve-
likog tetrijeba u Hrvatskoj, velikih zvijeri (medvjeda, vuka i risa) u Evropi,
Hrvatskoj i Sloveniji- u kojim slučajevima se koncept totalne zaštite pokazao
kao neodrživ-bilo zbog gubitka realnih podataka, uvida u stvarno stanje, bilo
zbog vrlo ozbiljnih konflikata sa drugim interesnim grupama (poljoprivreda,
stočarstvo, itd.)
U skladu sa prethodnim, Posebna lovišta takođe nisu u suprotnosti sa
Nacionalnim parkovima, Parkovima prirode i drugim posebno zaštićenim
područjima: Putem profesionalne čuvarske službe doprinose efikasnijoj za-
štiti područja, kontroli svih posjetilaca i bržoj intervenciji u slučaju potrebe.
Upravo kroz održivo gazdovanje, odnosno stalan monitoring i uvid u stanje

73
populacija divljači i svih drugih životinjskih vrsta u području, te preduzima-
njem potrebnih zaštitnih, uzgajivačkih i selektivnih mjera doprinose očuva-
nju i napretku i područja i vrsta koje u njemu obitavaju.
Mnogobrojne dosada urađene studije i prihvaćeni prijedlozi o ustanov-
ljavanju Nacionalnih parkova, Parkova prirode i drugih zaštićenih područja
(primjeri: Nacionalni park: Prenj-Čvrsnica-Čabulja, Nacionalni park: Treska-
vica-Igman-Bjelašnica, Park prirode Konjuh, odnosno proširenje postojećih
Nacionalnih parkova Sutjeska i Kozara), često suviše usko tumače brojne
međunarodne konvencije i sporazume, te se uglavnom zalažu za pomenuti
koncept „totalne zaštite“. Kao mala zemlja, koja je umnogome oslonjena na
prirodne resurse, Bosna i Hercegovina, jednostavno nije u mogućnosti da pod
totalnu zaštitu stavi dvije trećine svoje teritorije, niti da postane svojevrstan
zoo-park za posjetioce iz Evrope. Uzimajući u obzir naše tradicionalno-isto-
rijske, kulturne i sociološko-ekonomske vrijednosti, čiji je LOVSTVO neod-
vojiv dio, posebna lovišta odnosno održivo gazdovanje sa divljači u njima
imalo je, ima i imaće svoju perspektivu u razvoju Bosne i Hercegovine.
Sve ovo jasno pokazuje, da je dugoročno, zaštita prirode, u principu
jedino moguća ako je sama po sebi nusproizvod korištenja prirodnih resursa.
Održivo korištenje prirodnih resursa u konformizmu sa globalnim ciljevima
u zaštiti okoline, trebalo bi u stvari, da postane fundamentalni princip poli-
tike u Bosni i Hercegovini, kao zemlji koja se jedino sa tim može mjeriti sa
zemljama EU.
Literatura

1. Adaptacija i distribucija evropskog dabra (Castor fiber L.) Nakon re-introdukcije u rijeci
Semešnici / Saša Kunovac, I. Hadžić. - Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, God. XXXV, Br. 1, 2005. - str. 57-66.
2. „Building Capacity to Meet the Challenges of Multi-Level Democracy: The Case of
Conserving Species With Transboundary Populations” NINA-Norvegian Institute for
Protection Nature i Šumarski fakultet Sarajevo,(2006-2009)
3. „Das Weidwerk in Bosnien und der Hercegovina- Lovstvo u Bosni i Hercegovini“, Fr. B
Laska. Klagenfurt 1905., UŠIT FBiH, Sarajevo 2009.
4. „Korištenje lovišta“ / Kunovac S., Rapaić Ž., Popović Z., Salkić A., Grubešić M., Krasić
P., Bačić M., Maunaga Z. Atlantik bb d.o.o, Sarajevo-Banja Luka 2010. – Priručnik;
5. Lovstvo i lovna privreda u Bosni i Hercegovini / Saša Kunovac, R. Ćutuk, M. Ibrović.
- Prvi simpozij poljoprivrede, veterinarstva i šumarstva - Neum, Zbornik radova „Šumar-
stvo i hortikultura“, Sarajevo, 2003. - str. 245-255.
6. Re-introdukcija evropskog dabra (Castor fiber L.) u Bosni i Hercegovini na području ri-
jeke Plive / Saša Kunovac, M. Omanović. - Četvrti simpozij poljoprivrede, veterinarstva,
šumarstva i biotehnologije - Zenica, Knjiga kratkih sadržaja, 2006. - str. 138.
7. “Studija za održivo gospodarenje sa divljači u posebnim lovištima”/Kunavac et al; PIU
Šumarstva i Poljoprivrede FBiH, 2007;
74
8. „Ustanovljenje staništa divokozje divljači u BiHi prijedlog za revitalizaciju populacije”-
Establishment of chamois habitat in BiH and proposal for population revitalization“/
Rapaić Ž., Kunovac S. i Soldo V., Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva, Sarajevo, 2008. – Monografija;
9. „Ugrožene vrste divljači u BiH“/ Adamič et al; MAGA Projekt i Wald Projekt; 2006;

Game diversity in forests of Bosnia and Herzegovina – protection

through sustainable use

Summary

Legal protection and special regime of management to specific areas

with quality habitats of rare, endangered and growth-most-valuable game
species in BiH dates from 1893. and have had extremely positive results.
This way of protection and management, was established first in exclu-
sively mountainous areas, and later – inspired by positive socio-economic re-
sults, and, than, on other areas of hill-mountainous or low-land areas, appro-
priate for successful development of hunting through protection, growth and
rational use of game and hunting districts, achieved equally valuable results.
Sustainable use of game is not in collision with modern „protection
trends“, which is best visible in close neighbourhood and Europe, where ini-
tial concept of „total protection“ of certain areas ans species has changed into
concept of „sustainable management „, which, in all cases, is uncomparably
better solution than total protection. Very nice and most pragmatical exam-
ples are situation of capercaillies in Croatia, big beasts (brown bear, grey
wolf and lynx) in Europe, Croatia and Slovenia – and in those cases concept
of total protection has shown as unsustainable – wether for loss of realistic
data, insight into real situation, wether due to very serious conflicts with other
interest groups (agriculture, cattlery, etc.)
In accordance with previous, Special hunting districts are, also, not in
contradiction with National parks, Nature parks and other specially protected
areas: through professional gamewarden service they contribute to efficient
protection of area, control of all visitors and quicker intervention in case of
necesity. Exactly sustainable management, i.e. constant monitoring and in-
sight in status of game populations and all other animal species in the area,
and taking necessary protection, growth and selection measures contributes to
preservation and progress of the areas and species that inhabit them.
Numerous, up-to-date developed studies and accepted proposals on es-
tablishment of National parks, Nature parks and other protected areas (ex-
amples: National park: Prenj-Čvrsnica-Čabulja, National park: Treskavica-

75
Igman-Bjelašnica, Nature park Konjuh, i.e. expansion of existing National
parks Sutjeska and Kozara), more often narrowly interprete numerous Inter-
national conventions and agreements, and mainly advocate the mentioned
concept of «total protection». As small country, which largely relies on natu-
ral resources, Bosnia and Herzegovina simply is not in position to put under
total protection two thirds of its territory, nor to become certain zoo-park for
visitors from Europe. Taking into consideration our traditional-historical, cul-
tural and socio-economic values, whose HUNTING is its integral part, Spe-
cial hunting districts i.e. sustainable game management in them have had,
has, and will have its perspective in development of Bosnia and Herzegovina.
Number of Special hunting districts in BiH during the change of re-
gimes has changed and regularly adjusted to the needs of time.
With present status and number of Special hunting districts in BiH, and
especially game status in them, we should not be pleased with. It is neces-
sary to take necessary steps to have their number and management manner in
them to offer „example for reputation„ to others and therefore contribute to
improvement and development of hunting in the country.

76
 GENETIČKA IDENTIFIKACIJA SJEMENSKIH SASTOJINA
HRASTA KITNJAKA (Quercus petraea (Matt.) Liebl.)
U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Dalibor Ballian i Faruk Bogunić

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izvod: Hrast kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Lieblein.) je ekonomski vrlo

važna vrsta šumskog drveća u Bosni i Hercegovini, iako imamo jako malo
kvalitetnih kitnjakovih šuma. Razlog tome je stogodišnja neplanska sjeća i kr-
čenje radi dobivanja poljoprivrednog zemljišta na brdskim područjima, ali u
posljednjih 100 godina i slabi sustavi gospodarenja ovom vrijednom vrstom. U
uvjetima Bosne i Hercegovine kitnjak gradi čiste i većinom mješovite sastojine
između 150 i 1000 m nadmorske visine, koje su kroz povijest jako antropogeno
uplivisane.
Hrast kitnjak sa svojim arealom u Bosni i Hercegovini gradi specifičnu
vezu južnih provenijencija sa onim iz zapadne, središnje i istočne Europe, te
kao takva igra vrlo značajnu ulogu u kretanju gena od zapada, istoka i sjevera
ka jugu i obrnuto.
Kroz ovo istraživanje želi se odgovoriti na slijedeće pitanje: ka-
kva je genetička struktura, diverzitet i diferencijacija populacija hrasta
kitnjaka u sjemenskim sastojinama Federacije Bosne i Hercegovine, te
kakav je značaj poznavanja genetičke strukture u procesima obnove.

Ključne riječi: Hrast kitnjak, Quercus petraea (Matt.) Liebl., populacija, genetika

Uvod

Hrast kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Liebl) u Bosni i Hercegovini

poslije bukve predstavlja najznačajniju vrsta listača s gospodarskog i ekološ-
kog motrišta. Prema inventuri šuma (Matić i sur. 1971) u Bosni i Hercegovini
hrast kitnjak pridolazi na 333 000 ha ili u oko 15 % svih šuma, 115 000 ha
visokih i 218 000 ha niskih šuma (Pintarić, 1997). U uvjetima Bosne i Her-
cegovine šume hrasta kitnjak nalazimo u čistim i većinom mješovitim sastoji-
nama sa grabom ili bukvom, na nadmorskim visinama između 150 i 1000 m.
Proces degradacije kao posljedica povijesnog utjecaja čovjeka na ovu vrstu je
bio jako dug, posebice u zadnjih 160 godina.
U zadnje vrijeme postavlja se pitanje ponovne, umjetne obnove, podiza-
nja šuma hrasta kitnjaka na degradiranim kvalitetnim i visokoprinosnim sta-
ništima, jer u Bosni i Hercegovini postoje brojne mogućnosti. Prije svega tu

77
je oko 218 000 ha niskih degradiranih šuma hrasta kitnjaka, a postoje i druge
velike površine pogodne za rast i razvoj ove vrste. Nekad su se u Bosni i Her-
cegovini nalazile stare hrastove šume (hrasta lužnjaka i kitnjaka) koje su posje-
ćene, a sad su ih zamijenile nekvalitetne šume, panjače (Begović 1960, 1978).
Hrast kitnjak je rasprostranjen pored brdskog dijela Posavine (pretežito
na području planina Motajica, Prosara, Majevica) gdje nalazimo najkvalitet-
nije šume, i u unutrašnjosti, posebice u brdskom dijelu oko velikih rijeka gdje
gradi isprekidano područje rasprostiranja. Također tu su i veoma interesan-
tna nalazišta kitnjaka u ofiolitskoj zoni, na peridotitima i serpentinitima, gdje
gradi šumske zajednice lošije kvalitete na pretežno ekstremnim staništima
(Stefanović i sur. 1983).
Rečeno govori u prilog tezi da je hrast kitnjak, nekad i sad na ovim
prostorima bio ekonomski vrlo važna vrsta, zbog čega ne bi trebalo da ga kao
procentualno slabo zastupljenu vrstu ‘’otpisujemo’’ već bi bilo potrebno raditi
na iznalaženju načina da se ona ponovo unese na pogodna staništa, posebno
imajući u vidu da postoje velike neiskorištene površine pogodne za podizanje
šuma hrasta kitnjaka.
Od dosadašnjih istraživanja hrasta kitnjaka na području Bosne i Herce-
govine mogu se navesti analiza genetičke varijabilnost hrasta kinjaka uz po-
moć cpDNA, uporabom AFLP tehnike. Tada je određena haplotipska pripad-
nost 16 populacija. Analiza je pokazala da u istraživanim populacijama hrasta
kitnjaka egzistira sedam različitih haplotipova (2,4,5,6,7,17,31) (Ballian i sur.
2006; Slade i sur. 2008). Pored velike varijabilnosti prikazana je i praktična
uporabna vrijednost rezultata.
Cilj ovoga rada je da pokaže moguću molekularno genetičku identifika-
ciju sjemenskih objekata hrasta kitnjaka uz pomoć analize izoenzima. Ovim
istraživanjem učinjen je pokušaj određivanja molekularno genetičke poveza-
nosti populacija hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini.
Pored fundamentalnog značaja ovog istraživanja, ono je također pri-
mjenljivo u gospodarenju šumama, a prije svega značajno je za dalje radove
na oplemenjivanju hrasta kitnjaka, odnosno kod kontrole podrijetla sjemena i
sadnog materijala bitnog za proces umjetne obnove degradiranih šuma hrasta
kitnjaka (pošumljivanje i sjetva sjemena), kao i za poslove vezane na osniva-
nju banki i arhiva gena metodama in situ i ex situ.

Materijal i metoda rada

Za analizu smo uporabili 5 prirodnih populacija hrasta kitnjaka iz

Bosne i Hercegovine koje su izdvojene kao sjemenski objekti, te svo-

78
jim fenotipom se izdvajaju iznad prosjeka u okruženju. Uporabljeni su
zimski pupovi, u fazi mirovanja, i to sa 50 stabala ravnomjerno raspo-
ređenih u istraživanim populacijama (sjemenskim objektima) (Tablica
1., Slika 1.).

Tablica 1. Izdvojene i analizirane sjemenske sastojine

Broj sjemenskih Površina sjemenskih

ŠGD
sastojina sastojina (ha)

GD Unskosanske šume doo Bos. Krupa 1 36

ŠPD Zeničko-Dobojskog Kantona doo Zavidovići 3 52
Šumarstvo Prenj Konjic 1 2
UKUPNO 5 90

Slika 1. Zemljopisni raspored sjemenskih sastojina

Enzimi su izolirani uz pomoć Tris-HCl buffera uz pH 7,5 (Longauer

1996) i razdvojeni na škrobnom gelu primjenom elektroforeze uz uporabu
3 bufferna sustava (Li-borat/tris-citrat pH 8,1; Na-borat pH8,0/tris-citrat pH
8,7; tris-citrat/tris-histidin pH 7,0). Za analizu je uporabljeno 11 enzimskih
sustava (Tablica 2).

79
 Tablica 2. Enzimski sustavi, E.C. referentni broj, broj lokusa
Enzimski sustavi E.C. broj Genski lokusi
Fluorescent ά-esterase 3.1.1.1 Fest
Glutamate dehydrogenase 1.4.3.11 Gdh - A
Glutamate-oxalacetat trans-aminase 2.6.1.1 Got –B
Isocitrate dehydrogenase 1.1.1.42 Idh –B
Malate dehydrogenase 1.1.1.37 Mdh-A, -B, -C
Menadione reduktase 1.6.99.2 Mnr –A
6-phosphoglucomate dehydrogenase 1.1.1.44 6pgdh –B
Phosphoglucose isomerase 5.3.1.9 Pgi–A, -B
Phosphoglucomutase 5.4.2.2 Pgm –A
Glucose 1.1.1.47 Glu-A
Sorbitol Sod-A
Ukupno - Total 11 14

Obrada statističkih podataka za alelne frekvencije, frekvencije genoti-

pova i genetička odstojanja je obavljena u računalnom programu BIOSYS-1
(Swofford & Selander 1981).
Obrađeni su slijedeći parametri:
- alelne i genotipske frekvencije
- očekivana srednja heterozigotnost (He) i dobivena srednja heterozi-
gotnost (Ho),
- ukupni broj alela, broj alela po lokusu, proporcija polimorfnih loku-
sa, koeficijent inbridinga (Fis)
- genetička odstojanja (Nei 1972, 1978)

Rezultati istraživanja i rasprava

Od ukupno 11 analiziranih enzimskih sustava i 14 genskih lokusa i 45

alela kod hrasta kitnjaka podrijetlom iz sjemenskih sastojina, šest genskih lo-
kusa se pokazalo monomorfnim, a samo kod devet genskih lokusa dobili smo
polimorfizam u manjem ili većem obimu, jer neki genski lokusi pokazuju
svojstveni monomorfizam samo za određene populacije. Tako populacija Te-
šanj pokazuje monomorfoizam za genski lokus Gdh-A, a populacije Konjic i
Cazin za genski lokus Mdh-A. Interesantno je da genski lokusi Sod-A, Mdh–
B, Mdh-C, 6pgdh-B, Pgi-A pokazuju i monomorfizam u istraživanja koja je
proveo Gömöry i sur.(2001). Kod drugih istraživanih lokusa registriran je po-
limorfizam, a to su sljedeći genski lokusi: Fest, Gdh-A, Got-B, Idh-B, Mdh-

80
A, Mnr-A, Pgi-B, Pgm-A, GluDH-A, što je u svom istraživanju registrirao
Gömöry i sur.(2001).
Najmanji broj alela po lokusu je registriran kod populacija Olovo i Ca-
zin (Tablica 3.), a najveći kod populacije Konjic, što nije bilo za očekivati
s obzirom na stanje koje imamo na terenu. Najveći broj alela je očekivan u
populaciji Cazin, a najmanji u populacijama Olovo i Konjic. Također slično
se ponaša i efektivni broj alela.

Tablica 3. Svojstva genetičke raznolikosti u istraživanim populacijama

Prosječan Efektivni Promatrana Očekivana Fiksacijski
Populacija broj alela broj alela erozigotnost erozigotnost indeks
Na Ne Ho He Fis
Olovo 2,3571 1,2020 0,1438 0,1340 -0,4450
Cazin 2,3571 1,1967 0,1310 0,1243 -0,7195
Žepče 2,4286 1,1523 0,1200 0,1056 -0,6988
Konjic 2,5714 1,1726 0,1384 0,1250 -0,4310
Tešanj 2,4286 1,1616 0,1279 0,1221 -0,4995
Najveću srednju promatranu heterozigotnost imamo u populaciji Olovo
iako pripada grupi relativno izoliranih odnosno rubnih populacija, koja iznosi
0,1438 (tablica 3), a najmanju heterozigotnost imamo u populaciji Žepče što
nije bilo za očekivati. Na isti način se ponašaju i očekivane heterozigotnosti,
koje su znatno manje te to ima implikacije na fiksacijski indeks.

Tablica 4. Nejov genetički identitet (iznad dijagonale)

i genetička odstojanja (ispod dijagonale) (192)7
Populacija Olovo Cazin Žepče Konjic Tešanj
Olovo 0 0,9975 0,9969 0,9965 0,9908
Cazin 0,0025 0 0,9970 0,9959 0,9891
Žepče 0,0031 0,0030 0 0,9962 0,9909
Konjic 0,0035 0,0041 0,0039 0 0,9933
Tešanj 0,0093 0,0109 0,0092 0,0067 0
Fiksacijski indeks osigurava određivanje postojanja stupnja inbridinga
u populacijama, i to na taj način da negativne i nulte vrijednosti pokazuju
njegovo odsustvo, a povezane su i s većim stupnjem heterozigotnosti u po-
pulacijama.
Promatramo li heterozigotnost na temelju fiksacijskog indeksa, primi-
jetit ćemo u tablici 3, da je u istraživanim populacijama vrijednost negativ-
na, što pokazuje da je stvarna heterozigotnost u tim populacijama veća od
očekivane, te da u njima samo neki od genskih lokusa pokazuju postojanje
81
inbridinga. Inače svojstvo inbridinga je vezano za male populacije, te smo ga
očekivali u populacijama Olovo i Tešanj, ali je u potpunosti izostao.
Promatra li se genetički kriterij, najbolje je da populacija posjeduje što
je moguće više genetičkih varijanti (brojnost genotipova), bilo rijetkih alela,
bilo onih s visokom učestalošću uz visok stupanj heterozigotnosti, jer joj to
garantira veliki genetički potencijal za prilagodbu (Ballian 2002), a prema
Larsenu (1986 a i b) velika raznolikost povezuje se s višom otpornošću prema
propadanju. U vezi s genetičkom raznolikošću posebno su važne populacije
koje se mogu smatrati predstavnicima postojećega gene poola (sve istraži-
vanje populacije su prirodne) te populacije koje imaju veliku raznolikost u
gene poolu, jer oslikavaju posebnosti u svom razvoju, odnosno prilagodbu na
specifične ekološke uvjete.
Prema Nei (1972) najveća genetička odstupanja su registrirana između
populacija Cazin i Tešanj s vrijednošću 0,0109, a je najmanja između popu-
lacija Cazin i Olovo. (Tablica 4.)
Dobivene su prilično niske vrijednosti genetičkog odstupanja, a razlog
je vjerojatno zemljopisna bliskost istraživanih populacija. Kada je u pitanju
genetički identitet, najbliže su populacije Cazin i Olovo, a genetički naju-
daljenije Cazin i Tešanj, što se moglo zaključiti iz prethodnog rezultata. I
rezultati genetičkih odstupanja i genetičkog identiteta prema Neiju iz 1978
(Tablica 5.) su sukladni prethodnim te ih ne treba posebno komentirati.
Razloge za ovakvo stanje treba tražiti u malom području istraživanja,
ali i specifičnoj situaciji naših populacija hrasta kitnjaka.

Tablica 5. Nejov genetički identitet (iznad dijagonale)

i genetička odstojanja (ispod dijagonale) (1978)
Populacija Olovo Cazin Žepče Konjic Tešanj
Olovo 0 0,9983 0,9977 0,9973 0,9916
Cazin 0,0017 0 0,9977 0,9966 0,9898
Žepče 0,0023 0,0023 0 0,9968
Konjic 0,0027 0,0034 0,0032 0
Tešanj 0,0085 0,0102 0,0085 0,0060

Pomoću prikazanih genetičkih parametara razlike između istraživanih

populacija ili unutar populacija su jasne. Mogući uzroci tih različitosti su,
osim prirodne selekcije, i antropogena djelovanja, kao i razvojni čimbenici ili
procesi prilagođavanja na određene ekološke uvjete.
Područje Dinarskih planina vrlo je specifično kad su posrijedi uvjeti
okoliša, a na malom prostoru javlja se velika šarolikost klimatskih, edafskih,
orografskih i drugih čimbenika, koji izravno utječu na genetičku diferenci-

82
jaciju populacija. To je osnovni razlog zašto brojni stručnjaci smatraju da
vrste šumskog drveća s područja Dinarida pokazuju veliku varijabilnost, u
usporedbi s istim vrstama sa sjevera (Lewandowski i sur. 1997; Ballian i sur.
2008).
Na temelju dobivenih rezultata moglo bi se zaključiti da je za genetičku
varijabilnost i razlike između populacija odgovorna i postglacijalna migraci-
ja, odnosno možda prilagodljivost određenih genotipova na neka specifična
staništa u kojima djeluju specifični selekcijski procesi.
Kako u budućnosti moramo prići umjetnom pomlađivanju hrasta kitnja-
ka, zbog devastacije prirodnih populacija koje nisu sposobne da se na priro-
dan način obnove, moramo raspolagati genetičkom slikom svih potencijalnih
izvora reprodukcijskog materijala. Samo dobra genetička struktura garantira
dobru umjetnu obnovu u izmijenjenim uvjetima sredine. Tu je i problem koji
je vezan uz proizvodnju sadnog materijala, prije svega od komplicirane pro-
izvodnje u rasadnicima zbog posebnih ekoloških zahtjeva vrste do slabo za-
stupljenog gene poola u proizvedenom materijalu. Zato pri umjetnoj obnovi
treba voditi računa o sljedećem:
- o porijeklu sjemena i sadnog materijala, odnosno sjeme ne bi smjelo
biti opterećeno lošom genetičkom strukturom, koja mora odgovarati lokalnim
populacijama izdvojenima na temelju sjemenskih rajona kao što za hrvatsku
predlaže Gračan i sur. (1999), u Bosni i Hercegovini treba držati ovih istra-
živanja i ekološko vegetacijske rajonizacije date od strane Stefanovića i sur.
(1983), dok se za svaku vrstu ne uradi genetička rajonizacija.
- o određivanju optimalnog broja biljaka u procesu obnove, da bi se u
kasnijim stadijima dobio zadovoljavajući broj biljaka, koje bi reprezentirale
genetičku strukturu populacije (Ziehe i sur. 1989).
- o korištenju sjemena sabranoga sa što više stabala ravnomjerno raspo-
ređenih u populaciji i to sjemena (sadnice) različitih godišta, kako bi se sma-
njilo moguće štetno djelovanje inbridinga, i bolje očuvala genetička struktura
populacije, jer se može dogoditi da zbog nekog razloga dio stabala u godi-
ni sabiranja nije cvjetao ili nije plodonosilo (Müller–Starck, 1991; Konnert,
1996), ili se javlja usmjerena oplodnja zbog konstantnosti puhanja vjetra iz
istog kvadranta.
- o održavanju što je moguće veće heterogenosti zasada, uz provođenje
samo minimalnih uzgojno tehničkih zahvata, ili bilo kakvih mjera njege ili
nekih drugih radova u populaciji, a to znači da je poželjno omogućiti pri-
rodnoj selekciji eliminiranje što više neprilagođenih genotipova na nekom
staništu (Muona i sur., 1988).
Ipak na temelju dobivenih rezultata, odnosno velike genetičke raznoli-
kosti, iako smo analizirali samo pet populacija, postavlja se temeljno pitanje
83
‘’koliko populacija može predstavljati genetičku strukturu ove vrste u Bosni
i Hercegovini’’. Na to ne možemo odgovoriti sa sigurnošću jer se u Bosni i
Hercegovini hrast kitnjak javlja u različitim ekološkim uvjetima i brojnim
fitocenoloških asocijacijama.
Usto pojavljuje se i problem hoće li biti obuhvaćeni svi aleli i geno-
tipovi, u procesu obnove šuma hrasta kitnjaka. Stoga bi u području poput
Dinarida, gdje se na vrlo malom prostoru izmjenjuju različiti ekološki uvjeti,
s različitim biljnim zajednicama u kojima se pojavljuje hrast kitnjak (na 333
000 ha), trebalo primijeniti varijantu više manjih sjemenskih sastojina, a obu-
hvatiti što raznovrsnije ekološke uvjete, odnosno mnogo više populacija.
Temeljem dobivenih rezultata mi trenutno ne bi mogli točno reći koliko
nam je potrebno izdvojiti sjemenskih sastojina za održanje genetičkih potenci-
jala. Ipak, pri umjetnom širenju populacija hrasta kitnjaka u Bosni i Hercego-
vini treba posebnu pažnju obratiti na lokalne populacije, odnosno populacije
iz jednog rajona. Osobito zbog toga što hrastovi pokazuju veliku plastičnost i
prilagodbeni potencijal, a što u Bosni i Hercegovini treba i dokazati kroz seriju
terenskih pokusa kao što se već radi s hrastom lužnjakom (Ballian i sur. 2011).
Pored rečenog prilikom istraživanja, ili aplikativnih radova s hrastom
kitnjakom, a i s drugim vrstama, treba obratiti pažnju na genetičku strukturu
populacije prema njenim starosnim stadijima, jer tijekom starenja se zbog su-
stavnih djelovanja selekcije smanjuje broj stabala i mijenja genetička struktura.
Ove navode je provjerio u istraživanjima starosnih stadija populacije smreke
Ruetza i sur. (1996). Zbog toga kod obnove hrasta kitnjaka, treba povremeno
kontrolirati genetičku strukturi i usmjeravati je u željenom pravcu (Behm i
Konnert, 1999), jer se genetičke razlike između starih i mladih stabala u jednoj
populaciji, uz odgovarajuće uzgojne mjere, mogu svesti na minimum.

Zaključci

Provedenom biokemijskom analizom genetičke strukture pet sjemen-

skih sastojina hrasta kitnjaka, uz uporabu 14 izoenzimskih genskih lokusa
dobili smo značajne razlike.
Varijabilnost je kod nekih genskih lokusa velika, dok je kod pet genskih
lokusa registriran monomorfizam.
Prosječan broj alela po lokusu kretao se od 2,3571 kod sjemenske sa-
stojine Olovo i Cazin do 2,5714 kod sastojine Konjic, dok se efektivni broj
alela po lokusu kretao od 1,1523 kod Žepče do 1,2020 kod populacije Olovo.
Također su se slično odnosile heterozigotnosti, te je najveća u sjemenskoj
sastojini Olovo, a najmanja u sastojini Žepče.
Neki od alela koji su registrirani predstavljaju rijetke alele, što je veoma
84
cijenjeno kod kasnijih utvrđivanja podrijetla sjemena i sadnog materijala, te
predstavljaju specifične biljege tih sastojina. Pored važnosti za određivanje
podrijetla reprodukcijskog materijala, jako je bitno i za uspješno provođenje
mjera gospodarenja.
Negativne vrijednosti fiksacijskog indeksa u istraživanim sjemenskim
sastojinama su pokazatelj da se može slobodnije gospodariti istim, jer ne bi
izgubile mnogo od svoga genetičkog potencijala za adaptaciju, jer posjeduju
dovoljno genetičke varijabilnosti o čemu svjedoče sva istraživanja sjemenske
sastojine.
Sve aktivnosti u narednom periodu, a koje bi imale za cilj održanje
autohtonih genskih izvora, treba prije svega usmjeriti na osnivanje što gušće
mreže banki gena in situ (sjemenskih sastojina) i ex situ (sjemenskih plantaža
i testova provenijencija) koje će biti nužne za održanje genetičke raznolikosti
populacija hrasta kitnjaka s obzirom da je prilično ugrožen u cijeloj Bosni i
Hercegovini. Zato se može preporučiti da za svaku ekološku nišu hrasta kit-
njaka imamo odgovarajuću banku gena.
Kako je ovim istraživanjem samo dana djelomična genetička struktu-
ra hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini, potrebno je nastaviti sa daljnjim
istraživanjima da bi se uradila genetička rajonizacija ove vrijedne vrste. U
tim poslovima posebnu pažnju treba posvetiti razgraničenju provenijencija
(sjemenskih sastojina), kao i na eksperimentalnu rajonizaciju temeljenu na
pokusima provenijencija, kroz istraživanja ekološko - fizioloških svojstava.
Metode s uporabom biokemijskih biljega za određenje genetičke struk-
ture hrasta kitnjaka su dale dobru sliku o istraživanim sjemenskim sastoji-
nama, što nam djelomično omogućava da se preporuče potrebne mjere za
očuvanje genetičkih izvora ove vrijedne vrste.

Literatura

1. Ballian D., Ivanković M., Danko, S. 2006: The distribution of the populations of sessile
oak (Quercus petraea (Matt.) liebl) in Bosnia and Herzegovina by cloroplasts dna (cpD-
NA) and its application in forestry. In: Bohnens, J., Rau, H.-M. (Hrsg.): Forstliche Gen-
ressourcen als Produktionsfaktor. 26. Tagung der Arbeitsgemeinschaft Forstgenetik und
Forstpflanzenzüchtung vom 20. bis 22. Oktober 2005 in Fuldatal. Hessen-Forst, Hann.
Münden, 61-66, 2006.: 121-131.
2. Ballian, D., Monteleone, I., Ferrazzini, D., Kajba, D., Belletti, P. 2008: Genetic charac-
terization of common ash (Fraxinus excelsior L.) population in Bosnia and Herzegovina.
Periodicum Biologorum, Vol. 110, 4: 323-328.
3. Ballian, D., Mekić, F., Murlin, I., Memišević, M., Bogunić, F. (2011): Preliminarni rezul-
tati istraživanja provenijencija hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u starosti 1+0 u Bosni
i Hercegovini i njihovo preživljavanje u pokusu “Žepče”. Šumarski list (u tisku).

85
4. Begović B. 1960: Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme
otomanske vladavine. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu indu-
striju u Sarajevu, Godina V, Broj 5, str. 243
5. Begović B. 1978: Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austro-
ugarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku
preradu drveta. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, Knjiga LIV,
Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 31, str. 164-165
6. Behm, A., Konnert, M., 1999: Conservation of Forest Genetic Ressources by Ecologi-
cally Oriented Forest Menagement- a Realistic Chance?, Forst und Holzwirtschaft, 194:
215-235.
7. Gömöry, D., yakovlev, I., Zhelev, P., Jedináková, J., Paule, L. 2001: genetic differentia-
tion of oak populations with the Quercus robur/Quercus petraea complex in Central and
Eastern Europe. Heredity, 86: 557-563.
8. Gračan, J., Krstinić, A., Matić, S., Rauš, Đ., Seletković, Z., 1999: Šumski sjemenski
rajoni (jedinice) u Hrvatskoj, Rad. Šumar. inst. Jastrebarsko, 34 (1): 55-93.
9. Konnert, M., 1996: Beeinflussen Nutzungen einzelner Bäume die genetische Struktur
von Beständen? Die Wald, 23: 1284-1291.
10. Larsen, J.B., 1986 a: Geography variation in silver fir (Abies alba) growth rate and frost
resistance. Fortwissenschaflitches Centralblatt, Gottingen, 105 (5): 396-406.
11. Larsen, J.B., 1986 b: Das Tannensterben: Eine neue Hypothese zur Klärung des Hin-
tergrundes dieser rätselhaften Komplexkrankheit der Weißtanne (Abies alba Mill.),
Fortwissenschaflitches Centralblatt, Gottingen, 105 (5): 381-396.
12. Lewandowski, A., Butczyk, J., Chalupka, W. 1997: Preliminary results on allozyme di-
versity and differentiation of Norway spruce (Picea abies (L.) Karst.) in Poland based on
plus tree investigations. Acta Societatis Botanicorum Poloniae, 66: 197-200.
13. Longauer, R. 1996: Genetic Diversity of Silver Fir (Abies alba Mill.) PhD Thesis, Tech-
nical University in Zvolen, Zvole.
14. Matić V., Drinić P., Stefanović V., Ćirić M. i saradnici: Beus V., Bozalo G., Golić S.,
Hamzić U., Marković LJ., Petrović M., Subotić M., Talović N., Travar J., 1971: Stanje
šuma u SR Bosni i Hercegovini prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964-
1968. godini. Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo u Sarajevu, posebna izdanja, str.
253-254, 202-203.
15. Müller – Starck, G., 1991: Genetic processes in seed orchads. In: Giertych, M., Mátyás,
C. (ed.): Genetics of Scots Pine. Elsevier, Amsterdam, 147-162.
16. Muona, O., Harju, A., Kärkkäinen, K., 1988: Genetic comparison of natural and nusery
grown seedlings of Pinus sylvestris using allozymes, Scand. J. of Forest. Res., 3:37-46.
17. Nei, M. 1972: Genetic distance between populations. Amer. Nat. 106: 283-292.
18. Nei, M. 1978: Estimation of average heterozygosity and genetic distance from a small
number of individuals. Genetics 89:- 583-590.
19. Pintarić, K. 1997: Foresry and forest reserves in Bosnia and Herzegovina. COST Action
E4 -Forest reserves research network, Ljubljana, 1-15.
20. Ruetz, W. F., Konnert, M., Behm, A., 1996: Sind Waldschäden auch eine Frage der Her-
kunft?, Der Wald, 14: 2-3.
21. Slade, D.; Skvorc, Z.; Ballian, D.; Gracan, J.; Papes, D. 2008: The chloroplast DNA
polymorphisms of White Oaks of section Quercus in the Central Balkans. Silvae Gene-
tica v. 57 (4-5): 227-234.
22. Stefanović, V., Beus, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Vukorep, I., 1983: Ekološko-vege-

86
 tacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1983, Šumarski fakultet, Posebna
izdanja br. 17:. 23-27.
23. Swofford, K, Selander, N., 1981: Boisys 1 – a FORTRAN program for the comprehen-
sive analysis of electrophoretic dana in population genetics and systematics. J. Her.,
72:281-283.
24. Ziehe, M., Gregorius, H. R., Glock, H., Hattemer, H. H., Herzog, S., 1989: Gene resources
and gene conservation in forest tres: General concept. In: Scholc, F., Gregorius, H. R., Ru-
din, D. (ed.): Genetic Effects of Air Pollutants in Forest Tree Populations, Springer-Verlag,
Berlin, 173-185.

Genetic Identification of Seed Stands of the Sessile Oak (Quercus petraea

(Matt.) Lieblein.) in the Federation of Bosnia and Herzegovina

Summary

Sessile oak (Quercus petraea (Matt.) Lieblein.) is an economically

important forest tree species in Bosnia and Herzegovina, although we have
very little quality sessile oak forests. The reason for this is the centennial
unplanned logging and deforestation since it has been located in agricultural
soils of mountain areas, but in the last 100 years additional reasons have been
weaken management systems of this valuable species.
In terms of Bosnia and Herzegovina sessile builds small pure and
mostly mixed stands between 150 and 1000 m above sea level, which have
been influenced by strong anthropogenic activities throughout history.
Sessile oak with its range in Bosnia and Herzegovina builds a specific
relationship of southern provenances with those from west, central and east
Europe, and as such plays a very important role in the movement of genes
from the west, east and north to south and vice versa.
Through this research we want to give answer to the following questi-
on: what is the genetic structure, diversity and differentiation of sessile oak
populations in seed stands of the Federation of Bosnia and Herzegovina, and
what is the importance of knowing the genetic structure in the reconstruction
processes.
For this analysis we used 11 enzyme systems with 14 genetic loci and
45 analyzed alleles.
The average number of alleles for the studied populations ranged from
2.3571 (pop. Olovo and Cazin) to 2.5714 (pop. Konjic). The actual and the-
oretical heterozygosity was lowest in the population Žepče, while the largest
was in the population Olovo. As for the fixation index, in all populations it
was negative, which indicates good stability of the population, so the negative
processes of inbreeding in populations are excluded.
87
 The greatest genetic distances towards others showed population Te-
šanj, which is unexpected, but it is very interesting that the population Cazin
and Olovo showed the smallest genetic distance, although they are geographi-
cally more distant from one another.
Accurate obtained results provide good grounds for recommending ne-
cessary measures for the conservation of genetic resources, as well as the
rehabilitation and use of reproductive material of sessile oak.

88
PROCJENA PROSTORNE RASPROSTRANJENOSTI OŠTEĆENJA
ŠUMA NA BAZI DALJINSKE DETEKCIJE

Azra Čabaravdić, Tarik Treštić, Osman Mujezinović

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Zagrebačka 20
a.cabaravdic@sfsa.unsa.ba

Izvod: Rastući društveni zahtjevi za korištenje svih funkcija šuma doveli su do

povećanja rizika od negativnih uticaja uzrokovanih kako redovnim korištenjem
drvnih i ne-drvnih šumskih proizvoda tako i mnogim vidovima ekološkog i so-
ciološkog djelovanja na šumu. Globalne tendencije očuvanja šumskih resursa
podrazumijevaju korištenje svih dostupnih socioloških, tehnoloških i tehničkih
rješenja u cilju poznavanja tretnutnog stanja šuma i poduzimanja mjera za njego-
vo očuvanje i unapređenje.
Posebna pažnja se obraća na oštećenja šuma. U ovom radu će biti istraže-
ne mogućnosti identifikacije šumskih površina na kojima su se javila oštećenja
šumske vegetacije uzrokovana različitim faktorima koja se mogu detektovati na
Landsat satelitskim snimcima.

Ključne riječi: oštećenja šuma, daljinska istraživanja, Landsat, prostorna rasprostranjenost

Uvod (Problem)

Rastući društveni zahtjevi za korištenje svih funkcija šuma doveli su do

povećanja rizika od negativnih uticaja uzrokovanih kako redovnim korištenjem
drvnih i ne-drvnih šumskih proizvoda tako i mnogim vidovima ekološkog i so-
ciološkog djelovanja na šumu. Globalne tendencije očuvanja šumskih resursa
podrazumijevaju korištenje svih dostupnih socioloških, tehnoloških i tehničkih
rješenja u cilju poznavanja tretnutnog stanja šuma i poduzimanja mjera za njego-
vo očuvanje i unapređenje. Prostorna rasprostranjenost šumske vegetacije i njeni
atributi predstavljaju osnovne i najvažnije karakteristike za planiranje i poduzi-
manje niza mjera očuvanja i unapređenja. Prostorna rasprostranjenost šumske
vegetacije i njene promjene prate se različitim tehnikama daljinske detekcije – od
satelitskih snimaka, aerosnimaka do laserskih snimanja i kombiniranja svih vrsta
snimaka različite rezolucije. Efikasnost upotrebe različitih snimaka za zavisi i
od vegatacijskih karakteristika šumskih površina. Posebna pažnja se obraća na
oštećenja šuma.
Brojna su istraživanja mogućnosti daljinske detekcije (satelitskih, aero, ra-
darskih, lidarskih snimaka i njihovih kombinacija) u identifikaciji niova zdrav-
stvene stabilnosti šumskih sastojina. Na bazi različitih tipova refeksija vegetacij-
skog pokrova i terenskih snimanja primjenjuju se različite klasifikacione metode

89
na osnovama teorije vjerovatnoće. Istraživanja pokazuju da probabilističke me-
tode procjene koje se zasnivaju na prostornim odnosima numeričkih multivari-
jantnih informacija postižu dobre rezultate te su predmet stalnog preispitivanja
i unapređivanja na globalnom nivou (Chirici et al. 2011, Stümer et al. 2010,
Tomppo et al. 2009).
Realizovano je nekoliko istraživanja koja su se bavila mogućnostima
daljinske detekcije pri kartiranju oštećenja šuma u Bosni i Hercegovini. Bal-
ser et al. (2000) su istraživali oštećenja šuma prateći promjene na bazi Land-
sat satelitskih snimaka iz 1987, 1994. and 1998. godine. Zatim je provedeno
istraživanje centara napada Ips typographus na miniranim površinama u BiH
pomoću HRVIR (SPOT-4) satelitskih snimaka iz 1997. i 1998. godine (Wolf
2002). Čabaravdić (2007) prezentira mogućnost procjene prostorne raspo-
djele oštećenja šuma neparametrijskom klasifikacijom na osnovu informaci-
ja koja se prikupljaju u redovnoj inventuri šuma i Landsat TM+ satelitskog
snimka iz 2000. godine. U ovom radu predstavljena je prostorna raspodjela
oštećenja šuma s najvećim očekivanim varijabilitetom rasprostranjenosti.

Cilj istraživanja

Cilj istraživanja je ocijeniti efikasnost kartiranja prostorne raspodjele

oštećenja šuma pomoću terenskih snimanja i spektralnih karakteristika LAN-
DSAT satelitskog snimka po neparametrijskom metodu ponderisanih „k naj-
bližih susjeda“.

Materijal i metodi rada

Kao objekat istraživanja odabrana je Gospodarska jedinica Srednja Dri-

njača Šumsko gospodarskog područja Konjuh Kladanj. Za statističke procje-
ne korišteni su podaci taksacionih snimanja obavljenih u okviru istraživanja
iz oblasti inventura šuma na velikim površinama 2003. godine i snimanja
obavljenih u junu 2011. godine. Uzorak i metode snimanja iz 2003. godine su
opisani u radu Čabaravdić (2007). Spektralne karakteristike Landsat snimka
preuzete su iz segmenta snimka 187-29 iz 2000. godine. Za statističke pro-
cjene korišteni su rasteri 1-5 spektralnih kanala te PCA i NDVI rasteri. PCA
raster odnosi se na prvu glavnu komponentu kreiranu iz seta šest spektralnih
kanala. Raster NDVI odnosi se na tzv. normalizirani vegetacijski index razli-
ka koji se dobije kao količnik razlike i sume crvene i infracrvene refleksije.
NDVI daje informacije o vegetacijskom pokrovu pri čemu se njegova vrijed-
nost javlja u rangu od -1 do 1. Vrijednosti između 0,1 i 0,7 ukazuju na zdrav-

90
stveno stanje vegetacije pri čemu više vrijednosti korespondiraju s boljim
zdravstvenim stanjem.
Oštećenje šuma je, u ovom radu, posmatrano u relaciji s prisustvom
oštećenja koja se pri redovnim taksacionim snimanjima šuma registruju u tri
kategorije: prisustvo raka jele (Melampsolrella sp.), imela (Viscum album L.)
i ostalo oštećenja. Prisustvo bilo kojeg od tri kategorije oštećenja je označeno
kao „prisustvo oštećenja“ što je u daljem radu tretirano kao varijabla nomi-
nalne skale (kategorijska varijabla).
Procjene prostorne rasprostranjenosti oštećenja šuma zasniva se na pri-
mjeni neparametrijske klasifikacije osnovnih ćelija rastera (piksela) u multi-
dimenzionalnom prostoru (spektralni kanali 1-5, PCA i NDVI). Kao metod
neparametrijske klasifikacije korišten je algoritam razvijen i opisan u okviru
sličnih istraživanja u Njemačkoj (Stümer 2004). Ovaj metod integrira podat-
ke terenskih snimanja i podatke dobijene daljinskim istraživanjem u postupku
klasifikacije osnovnih rasterskih ćelija (piksela) u odnosu na k najbližih su-
sjeda (k-NN). Polazeći od piksela, kod kojih se geografska pozicija poklapa
sa tačkama (uzorak) na terenskim snimcima, za sve se piksele, čak i one koje
ne koindiciraju sa terenskim premjernim površinama, određuje promjenljiva
veličina (prisustvo/odsustvo oštećenja). Svaki piksel sadrži neku digitalnu
vrijednost kanal kao spektralnu informaciju. Spektralna diferencijacija izme-
đu dva piksela može se izračunati pomoću mjerne udaljenosti. Kod kategorij-
skih varijabli koristi se najjednostavnija tzv. Euklidova udaljenost. Ako su x1
i x2 vektori koji obilježavaju dva piksela, čija se sličnost mora provjeriti, onda
je Euklidova udaljenost d(x1,x2) između njih :
1
N  2
d( x1 , x 2 ) =  ∑ ( x1 j − x 2 j ) 2 
 j=1 
gdje N označava broj spektralnih komponenti (npr. primjenjene kanale).
Generalizacija Euklidove udaljenost je tzv. Minkowski-r-distanca, gdje se
zamjenjivanjem eksponenta 2 (npr.1/2) sa eksponentom r (npr.1/r), dobija ge-
neralizacija:
1

d ′′(x 1 , x 2 ) =  ∑ (x 1 j − x 2 j ) 
N r
r

 j=1  .
Sa r = 1 se sve opisne razlike jednako razvrstavaju na osnovu težine
nezavisno od njihove veličine. Za r = 2 velike razlike sadrže i veću težinu
nego manje razlike. Ako se stavi da je r = ∞, najveća opisna raznolikost
dobija težinu od 1, a sve ostale sadrže težinu od 0. Varijabilnost spektralne
informacije je u svakom pojedinom kanalu posebno izražena da bi se kanali
sa većom varijabilnošću u povratnim zračenjima i sa tim povezanim uticajem
91
na razlikovanje opisnih grupa nekog atributa jače ponderisale, u formulu za
udaljenost se uvodi parametar aj za ponderisanje kanala (FRANCO-LOPEZ et
al. 2001).
1
N r
r
d ′′( x1 , x 2 ) = ∑ a rj (x1 j − x 2 j )  ;
 j =1 

Ako se izabere parametar aj za j = 1,…N jednako 1, onda imaju svi

kanali kod računanja udaljenosti isti ponder (težinu). Međutim, može se sva-
kom kanalu dodati i prilagođena težina aj. U tu svrhu se biraju pikseli, koji
ispunjavaju uslov :
d (1) , p ≤ d ( 2 ), p ≤ ... ≤ d ( k ), p ≤ ... ≤ d ( n ) , p

u spektralnom prostoru, pri čemu je d(k),p udaljenost od k sljedećeg piksela, a

n broj prisutnih piksela sa korespondirajućim terenskim podacima. Svi pikseli
sa udaljenošću većom od d(k),p u spektralnom prostoru, u odnosu na posmatrani
piksel p se ignorišu. Kod k = 1 se za dalji obračun obraća pažnja na piksel sa
najmanjom spektralnom raznolikošću. Što je veća vrijednost k, to više piksela
sa određenim terenskim informacijama utiču na opisnu vrijednost koja treba da
bude izračunata, i to onog piksela koji ne sadrži terenske informacije.
Kod kategorijskih varijabli se svakom k referensiranom pikselu odre-
đuje atribut j sa t opisnom klasom. Za svaki t opisnih klasa od j se izračunava
zbir težina, wp,j.
k
w p , j = ∑ w(i ), p , j ;
i =1 sa p =1,...,N; i = 1,...,k.
Iz količine t težina wp,j određuje se maksimum i odgovarajući atribut j
sa odgovarajućom opisnom klasom t po kojoj se svrstava piksel p.
Klasifikacije su provedene na bazi sedam kanala (sedam rasterskih slo-
jeva) formata 881 kolona x 1026 redova (903906 piksela) i 188 podataka
terenskih snimanja. Odabrano je šest ulaznih setova (konfiguracija) s pro-
mjenjivim brojem k, r i t. Vizuelizacija jednog tematskog rješenja je trajala
2:58:18 sati.
Kao metod procjene tačnosti klasifikacije na nivou primjenjenog uzorka
korišten je metod reuzorkovanja (engl. bootstrapping) pri čemu je iz uzorka
slučajno odabrano 10 tačaka i na bazi ove veličine uzorka određen procenat
podudaranja klasifikacija (Stümer 2004).
S obzirom da su kao glavni uzroci oštećenja šumskih sastojina označeni
prisustvo raka jele i imela, korišten je kartografski prikaz prostorne raspodje-
le vjerovatnoća prisustva jele (Čabaravdić 2004). Radi poređenja rezultata

92
korištena je karta procjene prostorne raspodjele oštećenja šuma na bazi šest
spektralnih kanala pri najvećoj procjenjenoj varijablnosti (k jednako 1)
U junu 2011. godine izvršena je identifikacija dijela potpuno osušenih
stabala u slučajno odabranom odjelu na osnovu vizuelanog opažanja (Odjel 17)
i određene njihove geopozicije. Nakon izvršene procjena prostorne raspodjele
oštećenja šumskih sastojina napravljena je sintezna karta prisustva jele i ošteće-
nja stabala jele identifikovanog 2011. godine u Odjelu 17 GJ Srednja Drinjača.

Rezultati istraživanja i diskusija

Procjene prostorne raspodjele šumskih vegetacijskih zajednica i njiho-

vih karakteristika uz pomoć daljinskih istraživanja se, u tehnološki napred-
nim zemljama, provode već duži period. Postignuti rezultati su ukazali na
mogućnosti i efikasnost ovih procjena u specifičnim okolnostima. Kako se
radi o kompleksnim modelima, poseban značaj imaju predhodna istraživanja
koja su promovirala efikasne metodske okvire za specifična pitanja.
Prema Stümer-u (2004) se, za neparametrijske klasifikacije oštećenja
šuma na bazi terenskih snimanja i Landsat satelitskog snimka, najbolji re-
zultati zasnivaju na upotrebi 1-5 spektralnih kanala snimka, te njihovih tran-
sformisanih PCA i NDVI vrijednosti. Poznato je da spektralna refleksija ve-
getacije manifestuje različitim vrijednostima digitalnih brojeva na kanalima
satelitskog snimka uz različit nivo korelacije. U tom smislu i zdravstveno
stanje vegetacijskih zajednica utiče na te vrijednosti. S obzirom na prisutne
korelacije između kanala, metodom glavnih komponenata izdvajena je prva
komponenta radi pojačavanja značaj postojećih razlika. Pored toga određen
je NDVI kao nosilac informacija o vegetaciji i njihovom zdravstvenom sta-
nju. Karta prostorne raspodjele normaliziranog vegetacijskog index razlika
ukazuje na intenzitet pokrovnosti i zdravstvenog stanja šumskih sastojina na
području GJ Srednja Drinjača (Slika 1. ).
Za tematsko kartiranje korišteni su podaci o prisustvu/odsustvu ošteće-
nja šumskih sastojina registrovanih na području visokih šuma cijelog Šum-
sko-gospodarskog poručja Konjuh Kladanj.
Pri tome su korišteni različiti ulazni parametri modela (k- broj susjeda,
r- ponderi razlika vrijednosti, t – ponderi distance) (Tabela 1).

93
 Tabela 1. Evaluacija rezultata klasifikacije na nivou uzorka
Konfiguracija Podudaranje Nepodudaranje
Rb k r t n % n %
(Landsat 1-5, PCA, NDVI) (188 tačaka)
1 1 1 1 131 67,16 67 33,83
2 1 2 2 133 67,17 65 32,83
3 3 2 2 133 67,17 65 32,83
4 5 2 2 152 76,76 46 23,23
5 7 2 2 158 79,79 40 20,21
6 15 2 2 161 81,31 37 18,69
7 20 2 2 161 81,31 37 18,69

Slika 1. NDVI index GJ Srednja Drinjača

Evaluacija rezultata klasifikacije na nivou uzorka ukazuje na povećanje

procenta podudaranja klasifikacije pri povećanju broja susjeda uz iste ponde-
re razlika vrijednosti i distance. U cilju ocjene realnosti karografskog prikaza
prostorne raspodjele na terenu analizirane su dobijene tematske karte prema
identificiranom oštećenju stabala u odjelu 17. Na bazi poređenja ustanovljeno
je da najbolje rezultata daju procjene bazirane na atributima jednog do dva
susjedna stabla u odnosu na konkretnu lokaciju (Slika 2.). Povećanje broja
susjednih stabala uzrokuje smanjenje indikacija oštećenja i njihovu značajnu
dislokaciju. U konkretnom slučaju identifikovana su lokacijska odstupanja
tačaka kod kojih je uočena sistematičnost te je provedena korekcija u tom
smislu. Nakon korekcije uočena je visok stupanj saglasnosti u procjenjenim i
94
registrovanim područjima sa oštećenjem stabala na nivou odjela (preko 60%).
Uočeno je da konfiguracija terena direktno utiče na nivo efikasnosti rezultata
klasifikacije te da treba nastaviti istraživanja u cilju smanjivanja lokacijskih
nepodudaranja (Pavlović et al. 2004).

Slika 2. Procjena prostorne raspodjele oštećenja šuma na GJ Srednja Drinjača

(k=1, r=2, t=2)

Poznat je trade-off efekat primjenjenog metoda pri čemu se s pove-

ćanjem broja k dobija na smanjenju greške na nivou piksela a gubi na tač-
nosti prostorne procjene (Franco-Lopez et al. 2001). U konkretnom slučaju
ocjenjujemo da veći značaj ima realnost tačnog prostornog prikaza oštećenja
šuma te da se dalja istraživanja trebaju fokusirati na konfiguracije sa jednim
ili dva susjeda uz minimiziranja lokacijskih odstupanja kroz istraživanje ra-
zličitih vidova transformacija.

Zaključak

Na osnovu rezultata neparametrijske klasifikacije područja sa ošteće-

nim dijelovima šumskih sastojina može se zaključiti da integracija podataka
i informacija terenskih snimanja sa spektralnim vrijednostima registrovanim
na Landsat satelitskom snimku ima potencijal za razlikovanje područja sa ra-
zličitim zdravstvenim statusom. Testiranje konfiguracija modela za statistič-
ku procjenu rezultiralo je rangom od 67-82% podudaranja procjena na nivou
uzorka (lokacija terenskih snimanja s registrovanim oštećenjima) pri čemu

95
konfiguracije s većim brojem k postižu veći procenat podudaranja. Najbolje
prostorno podudaranje registrovano je kod klasifikacije bazirane na jednom
ili dva najbliža susjeda uz osiguranje lokacijske tačnosti procjena.
Rezultati ovog istraživanja pokazuju potencijal primjenjenih metoda u
identifikaciji površina sa oštećenim šumskim područjima, skupinama stabala
i pojedinačnim stablima kako na nivou visokih šuma tako i na nižim uređaj-
nim nivoima. Tematske karte područja oštećenja šuma s pripadajućim vjero-
vatnoćama mogu poslužiti kao dodatni kriterij pri planiranju redovnih mjera
u okviru gazdovanja šumama u tekućem uređajnom periodu. Pored toga ove
tematske karte pružaju mogućnost monitoringa zdravstvenog stanja šumskih
sastojina u prostornoj i vremenskoj dimenziji.

Literatura
1. Balser, A.; Rupp, S.; Bader, H. (2000): Bosnia and Herzegovina Forest Assessment. A
Project of the University of Alaska Fairbanks for the World Bank 2000.
2. Chirici G., Giuliarelli D., Biscontini D., Tonti D., Mattioli W., Marchetti M., Corona
P.(2011): Large-scale monitoring of coppice forest clearcuts by multitemporal very high
resolution satellite imagery. A case study from central Italy. Remote Sensing of Envi-
ronment. Volume 115 (4).
3. Čabaravdić A., Kušan V., Čengić I. (2004): Monitoring šumskih resursa – primjena sa-
telitskih snimaka. II Simpozij poljoprivrede, veterinarstva, šumarstva i biotehnologije,
Bihać, 2004. Sažetak u Zborniku. - str. 151.
4. Čabaravdić A. (2007): Efficent estimation of Forest Atribures with k NN. Disertation.
Albert-Ludwigs-Universität. Freiburg im Breisgau.
5. Franco-Lopez, H.; Ek, A. R.; Bauer M. E. (2001) Estimation and Mapping of Forest
Stand Density, Volume, and Cover Type Using the k-Nearest Neighbours Method. Re-
mote Sensing of Environment. 251-274 p.
6. Pavlović R., Čupković T., Marković M. (2004): Daljinska detekcija. Zavod za uđbenike
i nastavna sredstva. Beograd.
7. Stümer W., Kenter B., Kohl M. (2010): Spatial interpolation of in situ data by self-orga-
nizing map algorithms (neural networks) for the assessment of carbon stocks in Europe-
an forests, Forest Ecology and Management. Volume 260 (3), 287-293 p.
8. Stümer, W. (2004): Kombination vor terrestischen Aufnahmen und Fernerkundungsda-
ten mit Hilfe der kNN-Methode zur Klassifizierung und Kartirung von Wäldern. Fäkultet
vor Forst-, Geo- und Hydrowissenschaften der Technischen Universität Dresden. Diser-
tation.
9. Tomppo E. O., Gagliano C., Natale F., Katila M., McRoberts R. E. (2009): Predicting
categorical forest variables using an improved k-Nearest Neighbour estimator and Land-
sat imagery. Remote Sensing of Environment. Volume 113. 500-517 p.
10. Wolff E. (2002): Detection Of Infection Induces Of Ips Typographus In The Mined Fore-
sts Of Bosnia-Herzegovina. Earth observation by satellite TELSAT4. Feasibility Study
T4/11/045. Brussels. 107-115. p.

96
 Modeling of spatial distribution of damaged forest areas
based on remote sensing

Summary

Demanding social requests towards all forests functions increased risks

of negative influence caused with regular wood and non-wood products utili-
zation and also by many different ecological and social activates into forests.
Global tendency for preservation forest resources considers use of all
available sociological, technological and technical possibilities aiming to
scan actual forest status and conduct measures for its conservation and im-
provement. Spatial distribution forest vegetation and their attributes present
basic and most important characteristics for planning and performing those
measures. Recently spatial distribution forest vegetation and their changes are
analyzed and monitored by different remote sensing images: satellites, aero
and lasers images and their combination with different resolutions. Efficiency
of different images depends on forest vegetation characteristics too. Spatial
attention is paid on forest damages. This presentation explores possibilities
for identification forest areas affected by some types of vegetation damage
detectable by Landsat satellite images. Behind technical characteristics of
images, multilayered-multispecies forests and different damage types (fun-
gi, insects, mechanical damages and others) limits remote sensing modeling
possibilities. Modeling evaluation is performed on northeast Bosnian mixed
forests.

97
98
 BILJNI VIRUSI KAO FAKTOR PROPADANJA ŠUMA
Anesa Jerković-Mujkić1, Renata Bešta1,, Osman Delić2
¹Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, amujkic@hotmail.com
2
KJU Spomenici prirode Sarajevo

Izvod: Faktori koji uzrokuju propadanje šuma mogu biti predispozicijski,

inicijacijski i oportunistički. Virusne infekcije su predispozicijski faktori
koji smanjuju otpornost drveća prema drugim patogenima (npr. bakterijama
ili gljivicama) omogućuju tako pojavu oportunističkih bolesti.
Virusne bolesti šumskog drveća, za razliku od viroza poljoprivrednih
kultura, dosta su slabo proučene. Samo malobrojni virusi uzrokuju vidljive
simptome na zaraženim biljkama. Međutim, molekularno-genetičkim istra-
živanjima nađene su sekvence geminivirusa i pararetrovirusa integrirane u
genom domaćina širom biljnog carstva, što upućuje da je prisustvo virusa u
biljkama znatno češće nego što se ranije smatralo. Danas malo znamo o ulozi
koju su virusi imali u evoluciji drvenastih biljaka i općenito o uticaju ovih
agensa na dinamiku biljnih populacija.
Budući da cjelokupan život u prirodi egzistira u izuzetno interaktivnim i
međuovisnim zajednicama, virus i biljku domaćina treba prije posmatrati kao
simbionte, a ne kao zasebne entitete. Moguće je da će se sticanjem potpunijeg
uvida u međuodnose virus-biljka domaćin promijeniti i uvriježeno mišljenje
da su virusi obligatni paraziti koji uvijek nanose štetu svom domaćinu.

Ključne riječi: biljni virusi, integrirane sekvence, genom, drvenaste biljke.

Uvod

Današnje propadanje šuma je rezultat nepovoljnog djelovanja različi-

tih i međusobno isprepletanih abiotičkih i biotičkih faktora. Biotički faktori
uključuju širok spektar uticaja od štetnog djelovanja čovjeka, životinja i bilja-
ka do različitih patogena. U biljne patogene svrstavaju se: bakterije, gljivice,
parazitske više biljke i alge, virusi i subviralni agensi.
Manion (1981) je faktore koji uzrokuju propadanje šuma podijelio u tri
kategorije: predispozicijske, inicijacijske i oprtunističke. Virusne infekcije su
predispozicijski faktori koji smanjuju otpornost biljke prema drugim uzroč-
nicima bolesti (npr. bakterijama ili gljivicama) omogućuju tako pojavu dru-
gih, oportunističkih bolesti. U većini slučajeva virus ne usmrćuje biljku koju
inficira, ali joj znatno smanjuje životni potencijal. Štetno djelovanje biljnih
virusa obično se očituje u smanjenju rasta i kvaliteta drveta. Drveće infici-

99
rano virusima ne samo što je manje lijepo, nego je obično i slabije razvijeno
(Cooper 1993). Kao posljedica virusne infekcije u biljkama se javljaju ra-
zličite biohemijske, fiziološke i citopatološke promjene kao što su poremećaj
u transportu hranjivih materija, povećana respiracija, povećana akumulacija
metabolita, degeneracija plastida, disorganizacija strome, lamela i granuma,
abnormalna akumulacija ili gubitak hlorofila i boje pomoćnih pigmenata (Šu-
tić 1994). Najčešće se simptomi virusne zaraze ispoljavaju na listovima
oboljelih biljaka u vidu hloroza, mozaika, šarenila, prstenaste pjegavosti, itd.
(Juretić 2002). Treba istaći da se simptomi viroza mogu opaziti na biljkama
samo nekoliko sedmica u godini i često samo na onim dijelovima biljke koji
su aficirani virusom. Stoga nije rijetka pojava da se simptomi virusne infek-
cije vide samo na pojedinim granama krošnje, a mnoga zaražena stabla ne
pokazuju nikakve simptome (Miličić 1982).
Istraživanja virusa u šumskim ekosistemima, za razliku od virusa u
agroekosistemima, izuzetno su rijetka. Većinom je teško mehanički preni-
jeti virus iz drvenaste biljke na zeljaste test-biljke zbog postojanja određe-
nih inhibitora (fenolna jedinjenja) koji oksidacijom mogu inaktivirati virus
i onemogućiti njegovo prenošenje (Pleše & Juretić 1996). Samo mali broj
virusa uzrokuje prepoznatljive simptome u inficiranim biljkama, dok je veći-
na aficiranih biljaka bezsimptomna. Iz navedenih razloga su virusne bolesti
drveća dosta slabo pruočene (Nienhaus & Castello 1989). Cooper (1993) je
istakao da virusi dosad otkriveni u drvenastim biljkama vjerovatno predstav-
ljaju samo vrh ledenog brijega.

Objekt i cilj istraživanja

Cilj ovog rada je sagledati da li su se virusni genetički elementi tokom

evolucije ugrađivali u genom biljaka i kakve su posljedice takve integracije
po biljke domaćina, s posebnim osvrtom na drvenaste biljke.

Materijal i metodi rada

Za realizaciju postavljenog cilja komparativno su analizirani relevantni

literaturni podaci o asimilaciji virusnih sekvenci u genome animalnih i biljnih
domaćina.
Istraživanje je provedeno primjenom metoda analize i indukcije. Meto-
da analize je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenje stvarnosti putem
raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije dijelove
i elemente i izučavanje svakog dijela za sebe i u odnosu na druge dijelove

100
cjeline. Induktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena induktivnog
načina zaključivanja u kojoj se na temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica
dolazi do općih zaključaka. Ove dvije metode se međusobno nadopunjuju
zato što se cjelina može razumjeti shvaćanjem dijelova, a dijelovi se mogu
shvatiti samo kao dijelovi cjeline (Zelenika 2000).

Rezultati istraživanja i diskusija

Historijski gledano, fokus viroloških istraživanja isključivo je bio

usmjeren na viruse koji uzrokuju oboljenja ljudi, domaćih životinja i biljaka.
Međutim, sve životne forme a ne samo patogeni, trebaju se preispitati iz per-
spektive evolucije života (Villarreal 2005). Metagenomskim analizama veli-
kih habitata (okeani, tlo, i dr.) je ustanovljeno da je naš biološki svijet kako
brojčano, tako i diverzitetom dominantno virusni (Edwards & Rohwer 2005,
Comeau et al. 2008, Helton & Wommack 2009).

Virusne sekvence integrirane u animalni i ljudski genom

Gotovo sve biološke vrste podložne su retrovirusnim infekcijama. Re-

trovirusi imaju osobit način umnožavanja. Integracija DNK kopije retrovi-
rusnog RNK genoma u DNK inficirane stanice predstavlja ključni korak u
replikaciji ovih virusa. Osim u DNK somatskih stanica, retrovirusne sekven-
ce su se tokom evolucije integrirale i u DNK germinativnih stanica brojnih
domaćina, čime je omogućeno njihovo nasljeđivanje iz generacije u gene-
raciju. Asimilacija virusnih sekvenci u genom domaćina je proces označen
kao endogenizacija. Genomi kičmenjaka sadrže brojne kopije retrovirusnih
sekvenci, stečene tokom procesa evolucije. Ove sekvence predstavljaju mo-
lekularne fosile drevnih retrovirusa. Takvi retrovirusni redoslijedi u sastavu
ljudske DNK nazivaju se humani endogeni retrovirusi (HEV) i čine oko 8%
genetičkog materijala čovjeka (Lander et al. 2001, Paces et al. 2002, Belshaw
et al. 2004).
Donedavno su retrovirusi bili jedini poznati virusi sa sposobnošću ge-
neriranja endogenih kopija u vertebrata. Međutim, u januaru prošle godine,
na opšte iznenađenje znanstvene javnosti, Feschotte (2010) je pronašao da
je genom sisara u više navrata tokom evolucije bio podložan procesu endo-
genizacije od strane bornavirusa. Time je dokazano da se geni i drugih RNK
virusa, pored retrovirusa, mogu stabilno integrirati u DNK stanice domaćina.
Komparativna istraživanja prisutnosti neretrovirusnih sekvenci u genomima
48 vrsta kičmenjaka (Belyi et al. 2010) su utvrdila endogenizaciju virusa iz

101
dvije porodice: Filoviridae (Ebola/Marburg virus) i Bornaviridae (Bornavi-
ruavirus). Ebola/Marburg virusi su uzročnici letalne hemoragijske groznice,
dok su bornavirusi koji inficiraju ptice i sisare (uključujući čovjeka) jedin-
stveni po tome što zaražavaju samo neurone i uspostavljaju trajnu infekciju u
mozgu domaćina.
Ukoliko dođe do integracije virusnog genoma u stanični genom, rezul-
tati su obično negativni za organizam domaćina. Međutim, u nekim slučaje-
vima domaćimi imaju koristi od endogenizacije. Određene endogene retro-
virusne sekvence omogućavaju zaštitu stanice od virusne infekcije, dok su
druge uključene u reprodukciju svog domaćina. Prema Arnaudu at al. (2007)
neke HEV sekvence onemogućavaju infekciju stanice domaćina drugim srod-
nim retrovirusima. Isto tako, eksperimentalno je dokazano da endogene re-
trovirusne sekvence imaju esencijalnu ulogu u razvoju placente kod sisara,
pa samim time i u reprodukciji pripadnika ove klase kičmenjaka (Dunlap et
al. 2006). Ekspresija nekih od ovih konzerviranih endogenih sekvenci i po-
tencijalna korelacija između njihovog prisustva i otpornosti vrsta na bolesti
uzrokovanih ovim virusima, sugerira na činjenicu da su one mogle pridonijeti
bitnoj selektivnoj prednosti u populaciji vertebrata.

Virusne sekvence integrirane u biljni genom

Molekularno-genetička istraživanja provedena posljednjih godina po-

kazuju da su virusi daleko više rašireni u živom svijetu, pa tako i među bilj-
kama, nego što se ranije smatralo i čini se da su imali uticaj na evoluciju
cjelokupnog života na našoj planeti (Domingo et al. 2008). Sve donedavno
je vladalo mišljenje da se biljni virusi, za razliku od animalnih i bakterijskih
virusa, prilikom replikacije ne integriraju u genom domaćina.
Međutim, eksperimentalni dokazi pokazuju da su integrirane virusne se-
kvence široko rasprostranjene u biljnom carstvu, ukazujući na činjenicu da se
endogenizacija odvijala tokom koevolucije biljaka i virusa (Hull et al. 2000).
Sekvence koje potiču od dvije skupine DNK virusa: geminivirusa (Kenton
et al., 1995; Bejarano et al., 1996; Ashby et al., 1997) i pararetrovirusa (Ja-
kowitsch et al. 1999, Ndowora et al. 1999, Budiman et al. 2000, Lockhart et
al. 2000, Harper et al. 2002) nađene su inkorporirane u hromosomima bilj-
nih stanica. Opće je prihvaćeno da mehanizam integracije uključuje prekid
dvolančane molekule DNK domaćina i njenu reparaciju koja može dovesti
do homologne rekombinacije ili nasumične integracije koja preovladava kod
biljaka (Roosinck 2008). Lakoća s kojom se integrirane virusne sekvence de-
tektuju sugerira da postoje faktori koji potenciraju njihovu održivost. Malo je

102
podataka o potencijalnoj patogenosti endogenih virusnih sekvenci i njihovom
uticaju na strukturu i funkciju biljnog genoma (Gregor et al. 2004). Studije
su pokazale da održavanje ovih sekvenci, poput endogenih pararetrovirusa
duhana (Mette et al. 2002), može pridonijeti funkcionalnoj prednosti biljnog
domaćina kao što je odbrana od štetočina ili replikacija njihove nukleinske
kiseline transkripcijskim i postranskripcijskimim genskim utišavanjem preko
endogenih virusnih sekvenci. Nedavno provedena analiza dva nuklearna ge-
noma vinove loze (Bertch et al. 2009) je otkrila nekoliko horizontalnih gen-
skih transfera koji dolaze od pararetrovirusa. Integrirana virusna sekvenca od
200-800 bp, koja odogovara ORF (otvoreni okvir čitanja) kodiranoj reverznoj
transkriptazi i koja je vjerovatno derivat nepoznatog kaulimovirusa i tungro-
virusa, pronađena je u 11 hromosoma vinove loze. Budući da je poznato da
vinova loza može biti inficirana pozitivnim RNA virusima (Flexiviridae, Co-
moviridae, Tymoviridae), ali ne i pararetrovirusima, studija je pretpostavila
da su integrirane pararetroviralne sekvence zaslužne za rezistentnost biljnog
genoma domaćina na pararetroviruse. Pretpostavlja se da takva rezistentnost
uključuje ili mehanizam RNK interferencije putem RNK posredovane meti-
lacije pararetroviralne DNK ili degradaciju viralne RNK. Endogene virusne
sekvence mogu biti amplificirane u familiju repetitivnih sekvenci, te tako
poslužiti kao izvor varijacija za evoluciju biljaka. Dok je prisutnost sekvenci
DNK virusa u biljnom genomu dobro poznata, endogenizacija jednolančanih
pozitivnih RNK virusa, u koje spada većina biljnih virusa, još uvijek ostaje
tema rasprave.

Diskusija

U međudjelovanju s drugim abiotičkim i biotičkim agensima virusi

mogu uzrokovati pogubne stresove za drvenaste biljke. Budući da ne postoji
mogućnost liječenja virusno oboljelih biljaka hemijskim sredstvima (Usču-
plić 1996), zaražene višegodišnje drvenaste biljke predstavljaju dugotrajan
izvor zaraze za druge, zdrave biljke u njihovoj okolini. Pored toga, virusi se
oslobađaju i u zemljište iz inficiranih biljaka koje se raspadaju i iz tkiva kori-
jena biljaka što također predstavlja izvor virusne zaraze. Mnogi biljni virusi
izolovani su iz rijeka i jezera na području Europe, Sjeverne Amerike i Afrike
(Juretić et al. 1996). Uobičajeno je da viruse posmatramo kao parazite, zbog
njihove prominentne patogene uloge, ali to nije uvijek slučaj. Treba imati na
umu da je većina informacija koje imamo o virusima proistekla iz istraživanja
simptomatskih domaćina, mada samo mali broj virusa uzrokuje simptome
bolesti. Postoje i primjeri gdje virus bitno ne šteti zaraženoj biljci, a znatno

103
joj povećava dekorativnu i tržišnu vrijednost. Takvi su na primjer virus šare-
nila cvjetova tulipana i virus mozaika abutilona. Budući da u ekosistemima
egzistiraju simbiotske asocijacije između biljaka i mikroba, poput mikoriza
ili endofita, teorijski je moguće da biljni virusi stupaju u slične interakcije sa
svojim biljnim domaćinima (Domingo 2008) i utiču na lokalnu adaptaciju
biljke na njen okoliš (Wren 2006). Mišljenja smo da će buduća istraživanja
pomoći boljem razumijevanju ne samo ekologije virusa, već i ekologije nji-
hovih biljnih domaćina.

Zaključak

Trenutno važeći koncept u virologiji baziran na komparativnoj genomi-

ci jeste široka rasprostranjenost „virusnih genskih znakova“ („viral hallmark
genes“) unutar RNK i DNK molekula. Ovaj koncept naglašava usku poveza-
nost između evolucije virusa i stanica s velikim brojem međusobnih horizon-
talnih genskih transfera. Dvosmjerni protok gena između virusa i stanica je
evidentan iz prisutnosti homolognih celularnih gena u viralnom genomu kao
i prisutnosti provirusa i virusnih gena u prokariotskom i eukariotskom geno-
mu. Čini se da su neki transferi virusnih gena u genom domaćina evolucijski
odavno prisutni, dok je do drugih transfera došlo znatno kasnije. Veličina
virusnih integriranih sekvenci se kreće od kratkih područja genoma faga kori-
štenih za antiviralnu odbranu, pa do cjelokupnih virusnih genoma sposobnih
da uzrokuju infekciju.
Otkrivanjem novih virusnih vrsta i sticanjem potpunijeg uvida u među-
odnose virus-biljka domaćin, vjerovatno će se promijeniti paradigma da su
virusi obligatni paraziti koji uvijek nanose štetu svom domaćinu. Budući da
cjelokupan život u prirodi egzistira u izuzetno interaktivnim i međuovisnim
zajednicama, virus i biljku domaćina treba prije posmatrati kao simbionte, a
ne kao zasebne entitete.

Literatura

1. Arnaud F, Caporale M, Varela M, Biek R, Chessa B, et al. (2007): A Paradigm for Virus–
Host Coevolution: Sequential Counter-Adaptations between Endogenous and Exogeno-
us Retroviruses. PLoS Pathog 3(11): ): e170. doi:10.1371/ journal.ppat.0030170.
2. Ashby M.K., Warry A., Bejarano E., Khashoggi A., Burrell M. And Lichtenstein C.P.
(1997): Analysis of multiple copies of geminiviral DNA in the genome of four closely re-
lated Nicotiana species suggests a unique integration event. Plant Mol. Biol., 35: 313- 321.
3. Bejarano E.R., Khashoggi A., Witty M. and Lichtenstei C. (1996): Integration of mul-
tiple repeats of geminiviral DNA into the nuclear genome of tobacco during evolution.
Proc. Natl Acad. Sci. USA, 93: 759-764.

104
4. Belshaw R., PereiraV., Katzourakis A., Talbot G., Paces J., Burt A., and TristemM.
(2004): Long-term reinfection of the human genome by endogenous retroviruses Proc.
Natl. Acad Sci USA, Vol. 101 No. 14: 4894–4899.
5. Belyi V. A, Levine A.J., Skalka A.M. (2010): Unexpected Inheritance: Multiple Inte-
grations of Ancient Bornavirus and Ebolavirus/Marburgvirus Sequences in Vertebrate
Genomes. PLoS Pathog , 6(7) ): e1001030. doi:10.1371/journal.ppat.1001030.
6. Bertch C., Beuve M., Dolja V., Wirth M., Pelsy F., Herrbach E., Lemaire O. (2009.): Re-
tention of the virus-derived sequences in the nuclear genome of grapevine as potential
pathway to virus resistance. Biology Direct 4:21.
7. Budiman M.A., Mao L., Wood T.C. and Wing R.A. (2000): A deepcoverage tomato BAC
library and prospects toward development of an STC framework for genome sequencing.
Genome Res., 10: 129- 136.
8. Comeau A. M., Hatfull G. F., Krisch H. M., Lindell D., Mann N. H., and Prangishvili D..
(2008): Exploring the prokaryotic virosphere. Res. Microbiol., 159 (5): 306-13.
9. Cooper J. I. (1993): Virus Diseases of Trees and Shrubs. Chapman & Hall, London.
10. Domingo E.,. Parrish C. R and Holland J. J. (2008): Origin and Evolution of Viruses
(Second edition). Academic Press, London.
11. Dunlap K. A., Palmarini M., Varela M., Burghardt R. C. , Hayashi K., Farmer J. L.
and Spencer T. E. (2006): Endogenous retroviruses regulate periimplantation placental
growth and differentiation. PNAS , Vol. 103, No. 39: 14390-95.
12. Edwards R. A. and Rohwer F. (2005). Viral metagenomics. Nature Rev Microbiol,
3:504-510
13. Feschotte C. (2010): Bornavirus enters the genome. Nature, Vol 463/7: 39-40.
14. Gregor W, Mette M. F., Staginnus C., Matzke M. A. and Matzke A. J. M. (2004): A
Distinct Endogenous Pararetrovirus Family in Nicotiana tomentosiformis, a Diploid Pro-
genitor of Polyploid Tobacco. Plant Physiology, 134:1191-1199.
15. Harper G., Hull R., Lockhart B., and Olszewski N. (2002): Viral sequences integrated
into plant genomes. Annu. Rev. Phytopathol. 40: 119–36.
16. Helton R. R. and Wommack K. E. (2009): Seasonal dynamics and metagenomic cha-
racterization of estuarine viriobenthos assemblages by randomly amplified polymorphic
DNA PCR. Applied and Environmental Microbiology, Vol. 75, No. 8: 2259–2265.
17. Hull R., Harper G. and Lockhart B. (2000): Viral sequences integrated into plant geno-
mes. Trends Plant Sci., 5,: 362-365.
18. Jakowitsch J., Mette M.F., van der Winden J., Matzke M.A. and Matzke A.J.M. (1999):
Integrated pararetroviral sequences de®ne a unique class of dispersed repetitive DNA in
plants. Proc. Natl Acad.Sci. USA, 96: 13241-13246.
19. Juretić N. (2002): Osnovi biljne virologije. Školska knjiga, Zagreb.
20. Juretić N., Mamula D., Pleše N. (1996): Biljni virusi u tlu i vodi nekih šumskih ekosiste-
ma Hrvatske s pregledom virusa nađenih u šumskom i ukrasnom drveću. Šumarski list
11-12: 477-485.
21. Kenton A., Khashoggi A., Parokonny A. and Bennett M.D. (1995): Chromosomal loca-
tion of endogenous geminivirus-related DNA sequences in Nicotiana tabacum L. Chro-
mosome Res., 3: 346-350.
22. Lander ES, Linton LM, Birren B, Nusbaum C, Zody MC, et al. (2001): Initial sequencing
and analysis of the human genome. Nature 409: 860–921.
23. Lockhart B., Menke J., Dahal G. and Olszewski N.E. (2000): Characterization and ge-
nomic analysis of tobacco vein clearing virus, a plant pararetrovirus that is transmitted

105
 vertically and related to sequences integrated in the host genome. J. Gen. Virol., 81:
1579-1585.
24. Manion P. D. (1981): Decline diseases of complex biotic and abioticorigin, in:Tree dise-
ase comcepts, Prentice Hall, New York.
25. Mette M.F., Kanno T., Aufsatz W., Jakowitsch J.,.van der Winden J, Matzk1 M.A. and
Matzke A.J.M.
26. (2002): Endogenous viral sequences and their potential contribution to heritable virus
resistance in plants. The EMBO Journal Vol. 21 No. 3 :461-469.
27. Miličić D. (1982): Some virus diseases of trees and shrubs in Yugoslavia. Annales Fo-
restales, 10/3.
28. Ndowora T., Dahai G., LaFleur D., Harper G., Hull R., Olszewski N. And Lockhart
B.(1999): Evidence that badnavirus infection in Musa can originate from integrated pa-
raretroviral sequences. Virology, 255: 214-220.
29. Nienhaus F. and Castello J. D. (1989): Viruses in forest trees caused by viruses, myco-
plasma-like organisms and primitive bacteria. Experientia 41,: 597-603
30. Paces J, Pavlicek A, Paces V (2002): HERVd: database of human endogenous retroviru-
ses. Nucleic Acids Res 30: 205–206.
31. Pleše N., Juretić N. (1996); Biljni virusi u tlu i vodi nekih šumskih ekosustava Hrvatske s
pregledom virusa neđenih u šumskom i ukrasnom drveću. Šumarski list, 11-12: 477-485.
32. Roossinck M. J. (2008): Plant virus evolution. Springer-Verlag Berlin, Heidelberg.
33. Šutić D. (1994): Biljni virusi, Poljoprivredni fakultet, Beograd
34. Uščuplić M. (1996): Patologija šumskog i ukrasnog drveća. Šumarski fakultet, Sarajevo.
35. Villarreal L. P. (2005): Viruses and the Evolution of Life. ASM Press, Washington, USA.
36. Wren J. D., Roossinck M. J., Nelson R. S., Scheets K., Palmer M. W., Melcher U. (2006):
Plant Virus Biodiversity and Ecology PLoS Biology Vol. 4, Issue 3: 0001-02.
37. Zelenika, R. (2000): Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,
38. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

Plant viruses as the factor of forests declination

Summary

Decline of forests may be caused by predisposing, inciting and oportu-

nistic factors.
Virus infections are predisponing factors that decrease the resistance of
trees to other pathogens (e.g.bacteria or fungi) thus enabling the opportunistic
diseases.
Our knowledge about the virus diseases of forest trees, unlike viroses
of agricultural plants, is quite limited. Only few viruses cause distinquisha-
ble symptoms on infected plants. The recent fimdings in molecular-genetic
research indicated the sequences of geminiviruses and pararetroviruses inte-
grated in a genomes of hosts throughout the plant kingdom, although not so
far associated with virus disease. These findings lead us to conclusion that
the presence of viruses in plants seems to be relatively common than it was
106
previously thought. Still today the role of viruses in the evolution of woody
plants and the influence of these agents on the dynamics of plant populations
is poorly investigated.
Having in mind that all life in nature exists in highly interactive and
interdependent communities, it is useful to think of viruses and host plants
in terms of symbionts rather than to think of them as independent entities.
It could be supposed that a more comprehensive insight in the relationship
between virus and host plant would alter the dominant opinion that viruses
are mere obligatory parasites that always harm their hosts.

107
108
 Šumski požari u Bosni i Hercegovini (2000-2010)

Zlata Grabovac, Edina Šalja, Amina Alić, Amela Karavdić

Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina; E-mail: makica_ku@hotmail.com; edinashal@hotmail.com;
aminaalic@hotmail.com; amelakaravdic@live.com

Izvod: Šumski požari su proces koji izaziva nekontrolisano i stihijsko uni-

štavanje šumske biomase. Šumski požari su velika prijetnja i uzroci nestanka
biodiverziteta. Uzroci nastanka požara mogu biti antropogenog ili prirodnog
porijekla. Najveći broj požara nastaje djelovanjem ljudskog faktora. Svaki
region je u većoj ili manjoj mjeri pogođen ovom katastrofom. Različite vrste
šuma su različito osjetljive na šumske požare. Četinarske šume su puno pod-
ložnije požarima nego lisčarsko-listopadne šume. Danas na globalnoj razini
imamo sve veći broj požara čiji broj raste iz godine u godinu.
Ovim prilogom dat je uvid u količinu požara koji su zahvatili Bosnu i
Hercegovinu u periodu od deset godina.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, šuma, požari, biodiverzitet

1. Uvod

Šumski požar je nekontrolirani intenzivni požar koji izbija u šumovitom

području, prirodnim putem ili ljudskim djelovanjem. Šumski požari mogu
biti spontani s obzirom na visoke temperature i sušni period. Za nastanak
požara esecijalna su tri uvjeta: kisik, prisutnost goriva i dovoljna temperatura
(Jurjević i suradnici, 2009). Bez jednog od tri elementa, vatra se gasi. Vatra će
se širiti prema smjeru koji su najbogatiji opskrbom tri elementa, dok je stopa
izgaranja obično ograničena jednim od tri elementa.
Prirodni faktori koji uzrokuju šumske požare su munje, vulkani i iskre iz
kamena. Munja pokreće prirodni požar, s vrlo malim postotkom, tako što spon-
tanim putem počinje sagorijevati suho gorivo, poput piljevine i lišća. Pored
prirodnih faktora koji uzrokuju šumske požare, oko 90% šumski požara nastaju
ljudskim djelovanjima: krčenjem zemljišta, podmetanjem požara, spaljivanjem
suhe trave kako bi se ubrzao rast nove trave, ljudskim nemarom, poput ostavlja-
nja logorske vatre i upaljene cigare, namjernim paljenjem trave itd.
Šumski požari uzrokuju oštećenja ključnih resursa, uključujući vrijed-
na stabla, biljni i životinjski svijet, tla, te utječu na kvalitet vode za piće. Iz
šumskih požara oslobađaju se staklenički gasovi (poput vodene pare, ugljič-
nog dioksida, metana, azotnih oksida, ozona i hloroflorokarbona), te se time
109
povećava efekat stakleničkih gasova, zagađivanje zraka. Zbog ogoljavanja
terena, šumski požari mogu izazvati eroziju i klizanja tla, te naknadno i bujič-
ne poplave.
Šumski požari, pored negativnih uticaja na ekosisteme, utječu pozitiv-
no na rast i razmnožavanje neki biljnih vrsta. Postoji nekoliko vrsta šumskih
požara: prizemni požar, podzemni, visoki požar ili požar krošanja i požar
pojedinačnih stabala. Prizemni požar zahvaća samo mrtvi materijal na tlu i
nisko rastinje; podzemni požar nastaje kada se npr. zapali tresetište; iz prize-
mnog požara jačeg intenziteta razvija se visoki požar koji se širi skokovito, tj.
prestiže liniju prizemnog požara i spušta se na zemlju i dalje se širi kao niski
požar, postajući sve jači, ponovo se prebacuje na krošnje (Bertović & Lovrić,
1987). Požar pojedinih stabala nastaje udarom groma ili paljenjem vatre u
šupljinama stabala i vrlo je rijedak požar na području Bosne i Hercegovine.
Na području Bosne i Hercegovine šume i šumska zemljišta se raspro-
stiru na površini od oko 2,709.800 ha, što čini 53% površine države. U držav-
nom vlasništvu je oko 2,186.300 ha ili 81%, dok je u privatnom vlasništvu
523.500 ha ili 19%. Procjenjuje se da je drvna zaliha svih šuma oko 291
milion m3, od čega četinara oko 108 miliona m3, a liščara oko 183 miliona m3.
Godišnji zapreminski prirast je 7,942.200 m3, od čega četinara 3,123.100 m3,
a liščara 4,819.100 m3 (Dautbašić i suradnici, 2008).
U Bosni i Hercegovini šumski požari predstavljaju ozbiljan problem,
posebno u mediteranskom području i na staništima borovih šuma. Organiza-
cija i zaštita šuma od požara je veoma značajna. Na državnom nivou nema
ministarstva nadležnog za šumarstvo. Prema vanjskim institucijama na dr-
žavnom nivou šumarstvo zastupa Ministarstvo vanjske trgovine i ekonom-
skih odnosa. S obzirom da je, prema Ustavu, Bosna i Hercegovina podijeljena
na Federaciju BiH, Republiku Srpsku i Distrikt Brčko, na svakom području
administrativno se upravlja šumama preko nadležnih ministarstava. Federa-
cija BiH je podijeljena na deset kantona, tako da svaki kanton upravlja i gos-
podari šumama preko kantonalnih ministarstava nadležnih za poslove šumar-
stva. Federalna uprava za šumarstvo, koja je formirana u okviru Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ima funkciju planiranja
razvoja šumarstva, dok kantonalne uprave imaju funkciju planiranja i admini-
strativnog nadzora nad gospodarenjem državnim i privatnim šumama.

2. Materijal i metode rada

Materijal korišten pri izradi ovog rada je obuhvatao podatke dobivene iz

resornih ministarstava Federacije Bosne i Herecegovine i Republike Srpske.

110
Također, visok stepen informiranosti o požarima je dobiveno od šumarskih
preduzeća, koji su nam ustupili arhivske podatke o požarima širom Bosne i
Hercegovine. Velika količina informacija je dobivena sa Šumarskog fakulteta
u Sarajevu, koji su nam ustupili informacije i podatke o šumskim požarima.
Veliku pomoć i mnoštvo informacija i podataka je dobiveno iz Centara za
civilne inicijative u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također, određena koli-
čina podataka je dobivena iz nevladinog sektora usmenom komunikacijom, a
određeni dio je dobiven preko interneta.

3. Rezultati rada i diskusija

U periodu od 2000. do 2009. godine na području FBiH je registrovano

4851 šumska požara. Broj šumskih požara po godinama je veoma različit i
kretao se od 175 koliko ih se pojavilo u 2004. godini, do 1016 koliko je za-
bilježeno u 2003. godini. Prosječno godišnje u posmatranom periodu pojav-
ljivalo se 485 požara (Grafikon 1) (Statistički godišnjak/ljetopis Federacije
Bosne i Hercegovine, 2010).

Grafikon 1. Broj požara u Federaciji BiH u periodu od 2000-2009. godine

(*Podaci za 2010. godinu su nepotpuni)

U požarima u periodu od 2000. do 2009. godine ukupno je, u Federaciji

BiH, opožareno 56.639 ha šuma i šumskog zemljišta. Posebno velike površi-
ne opožarene su 2000. godini – 22.756 ha, te 2003. godine kada je opožareno
16.845 ha. Najmanje opožarene površine su bile 2004. godine – 728 ha, te
u 2005. godini kada je opožareno 738 ha šuma i šumskog zemljišta (Stati-

111
stički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2010). U Republici
Srpskoj u periodu od 2000. do 2008. godine ukupno je opožareno 51.398
ha šuma i šumskog zemljišta. Posebno velika površina je opožarena u 2003.
godini - 18.942 ha, dok je najmanja opožarena površina bila u 2005. godini -
360 ha šuma i šumskog zemljišta (Tabela 1) (Statistički godišnjak Republike
Srspke, 2010).
Tabela 1. Opožarena površina u Bosni i Hercegovini u periodu od 2000-2009. godine
(*Podaci za 2010. godinu su nepotpuni)
Opožarena površina (ha)
Godina
Federacija BiH Republika Srpska
2000 22756 8064
2001 1449 5066
2002 1336 1426
2003 16845 18942
2004 728 1391
2005 738 360
2006 1687 2224
2007 7767 8279
2008 2167 5646
2009 1166 1281
Ukupno 56639 52679
Prosječno 5663.9 5267.9

3.1. Opožarena površina prema vrsti vegetacije

u periodu od 2000-2009. godine

Opožarena površina od 56.639 ha za Federaciju BiH i 52.679 ha za

Republiku Srpsku dosta je značajna.
U Federaciji BiH vidljivo je da u strukturi opožarenih površina prema
vrsti vegetacije najmanje participiraju visoke šume. Od ukupno opožarene
površine od 56.639 ha, 19.972 ha, odnosno 35,26% visokih šuma su opožare-
ne (Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2009). Naj-
više participiraju niske šume, gdje je oko 22.844 ha, odnosno 40,33% opoža-
rene površine. Ostalih 13.823 ha ili 24,40% opožarene površine predstavlja
neobraslo šumsko i ostalo šumsko zemljište (Tabela 2) (Statistički godišnjak/
ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2009).
I u Republici Srpskoj konstatovano je da u strukturi opožarenih površi-
na prema vrsti vegetacije najmanje participiraju visoke šume. Od ukupno opo-
112
žarene površine od 52.679 ha, samo je 4791 ha, odnosno 9% visokih šuma opo-
žareno. Ostalih 91% ili 47.888 ha opožarene površine predstavljaju niske šume
i ostalo zemljište (Tabela 3) (Statistički godišnjak Republike Srspke, 2009).
Tabela 2. Opožarena površina prema vrsti vegetacije u Federaciji BiH
u periodu od 2000-2009. godine (*Podaci za 2010. godinu su nepotpuni)
Federacija BiH
Godina Opožarena površina (ha)
Šume i ostalo
Visoke šume Niske šume Ukupno
zemljište
2000 9769 7409 5578 22756
2001 462 960 27 1449
2001 667 619 50 1336
2003 4802 7964 4079 16845
2004 614 67 47 728
2005 243 273 222 738
2006 357 1052 278 1687
2007 1953 3201 2613 7767
2008 677 783 707 2167
2009 428 516 222 1166
Ukupno: 19972 22844 13823 56639
Tabela 3. Opožarena površina prema vrsti vegetacije u Republici Srpskoj
u periodu od 2000-2009. godine (*Podaci za 2010. godinu su nepotpuni)
Republika Srpska
Godina Opožarena površina (ha)
Niske šume i
Visoke šume Ukupno
ostalo zemljište
2000 1436 6628 8064
2001 435 4631 5066
2001 70 1356 1426
2003 1377 17565 18942
2004 760 631 1391
2005 23 337 360
2006 17 2207 2224
2007 539 7740 8279
2008 12 5634 5646
2009 122 1159 1281
Ukupno: 4791 47888 52679

113
 3.2. Opožarena površina prema vlasništvu
u periodu od 2000-2009. godine

Šume u državnom vlasništvu (Federacija BiH i Republika Srpska) u uku-

pnoj vlasničkoj strukturi šuma Bosne i Hercegovine sudjeluju sa oko 2,186.300
ha ili 81%, a u privatnom vlasništvu sa oko 523.500 ha ili 19% (Udruženje
inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine, 2011).
Podaci za šumske požare prema vlasništvu u periodu od 2000-2010.
godine u Federaciji Bosne i Hercegovine nisu dostupni.
U Republici Srpskoj ukupna opožarena površina u državnom vlasniš-
tvu iznosi 45.265 ha ili 86%, dok u privatnim šumama ukupna opožarena
površina iznosi 7.414 ha ili 16%. Veliki udio opožarene površine je posljedica
nedovoljne brige o šumama i neprovođenja potrebnih mjera zaštite šuma od
požara (Tabela 4) (Statistički godišnjak Republike Srspke, 2009).
Osim u državnim šumama, gdje je nastalo 86% požara, značajan broj
šumskih požara nastane u zapuštenim poljoprivrednim površinama, kao i u
privatnim šumama, odnosno oko 18% svih požara (Grafikon 2).
Provođenje protivpožarne preventive, te revitalizacijom spomenutih
površina znatno bi se doprinijelo smanjenju nastanka i širenja požara.
Tabela 4. Opožarena površina prema vlasništvu u periodu od 2000-2009. godine
u Republici Srpskoj (*Podaci za 2010. godinu su nepotpuni)

Opožarena površina (ha)

Godina
Državne šume Privatne šume Ukupno
2000 7477 587 8064
2001 4661 405 5066
2002 1382 44 1426
2003 18288 654 18942
2004 1376 15 1391
2005 360   360
2006 2205 19 2224
2007 3993 4286 8279
2008 4768 878 5646
2009 755 526 1281
 Ukupno 45265 7414 52679

114
 Grafikon 2. Mjesto nastanka požara u Republici Srpskoj
u periodu o 2000-2009. godine

3.3. Provođenje preventivne zaštite šuma od požara

Eksploatacija šuma u BiH je generalno niska, ali je „mjestimično ne-

umjerena“. Održivo upravljanje šumama i šumskim resursima, te stabilnost
šumskih ekosistema je ugroženo slijedećim činjenicama: nedavnim ratom;
neuređenim razvojem koja je posljedica rata; nezakonitom sječom koja je do-
vela do ogoljavanja i degradacije zemiljšta što je uzrokovalo pojavu mnogih
bolesti i šumskih požara te miniranošću terena čime je onemogućeno provo-
đenje aktivnosti zaštite šuma i mjera restauracije.
Šumarstvo u BIH je različito regulisano u dva entiteta. U RS je Zakon
o šumama usvojen 1994. godine (amandmani i izmjene Zakona su usvojene u
maju 2002. godine). U FBiH Zakon o šumama je usvojen 2002. godine.
U našoj zemlji postoji legislativa o šumskim požarima, a sadržana je u
članu 6. Zakona o šumama (“Služb. novine FBiH”, br. 20/02, 29/03 i 37/04) i
Pravilniku o zaštiti šuma od požara (“Služb. novine FBiH”, br. 21/04). U Re-
publici Srpskoj u oblasti zaštite šume od požara definisan je zakon dat odredba-
ma Zakona o šumama (Služ.glasnik RS, br.46/91...101/05), dok su u Distriktu
Brčko, šumski požari predstavljeni Zakonom o zaštiti od požara (Služ.glasnik
Brčko distrikta BiH, br.1/00,4/00,7/04,20/05,24/05). Osnovni problem koji je
identifikovan na državnom nivou jeste da je Bosna i Hercegovina potpisnica
tek 17 konvencija, 6 protokola i nekoliko rezolucija koje su posredno ili nepo-
sredno vezane za šumske ekosisteme. Postoji još 13 međunarodnih i evropskih
konvencija, kao i protokola i sporazuma kojima Bosna i Hercegovina još nije
pristupila a koje su od neizmjerne važnosti za šume. Neusklađenost šumarskih

115
zakona sa međunarodnim obavezama, neprovođenje postojećih zakona, ne-
razvijena podzakonska regulativa, nedostatak stručnih institucija, nedostatak
komunikacija između entiteta, kao i distrikta, nedostatak općeg stanja svijesti,
te slabo i nedovoljno znanje o upravljanju šumama predstavljaju probleme sa
kojima se suočavaju šume na prostoru Bosne i Hercegovine.
Sveobuhvatno praćenje zdravstvenog stanja šuma moguće je obezbije-
diti jedino funkcionalnim monitoring sistemom i putem dijagnozno-progno-
zne službe.
Na području Bosne i Hercegovine ne postoji sistematsko i funkcional-
no praćenje zdravstvenog stanja šuma. Uspostavljanje monitoring sistema
zdravstvenog stanja šuma i dijagnozno-prognozne službe bi obezbjedilo sve-
obuhvatno praćenje abiotskih i biotskih faktora koji determinišu zdravstveno
stanje šuma.
Za područja kantona, u cilju sprječavanja i širenja šumskih požara, te
spašavanja ljudi i materijalnih dobara ugroženih šumskim požarima, a shodno
članu 6. stav 6. Zakona o šumama („Službene novine Federacije BiH”, broj:
20/02, 29/03 i 37/04), člana 46,48,83,84 i 85, Zakona o spašavanju ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Federa-
cije BiH”, broj: 39/03 i 22/06) a u skladu sa Pravilnikom o sadržaju Planova
za zaštitu šuma od požara („Službene novine Federacije BiH”, broj: 21/04)
izrađuju se i donose jedinstveni planovi zaštite šuma od požara za sve šume
i šumska zemljišta.
Uspostava saradnja između kantonalnih ŠGD – preduzeća šumarstva,
nadležnih kantonalnih ministarstava za šumarstvo, odnosno kantonalnih
uprava za šumarstvo i kantonalnih uprava civilne zaštite, a u cilju izrade je-
dinstvenog plana zaštite šuma od požara je neophodna kako bi se obezbijedilo
provođenje mjera i aktivnosti u cilju zaštite šuma od požara.
Neophodno je formiranje Koordinacionog tijela na nivou kantona čiji
zadaci bi bili razmatranje izvještaja o provedenim aktivnostima na realizaciji
jedinstvenih planova zaštite šuma od požara, provođenje aktivnosti i predla-
ganje daljih mjera, te izvještavanje nadležnih organa, institucija i službi kao
i vlade kantona.
Uspostava protivpožarne zaštite bez obzira na vlasništvo, te izrada godiš-
njih planova zaštite šuma od požara je potrebna na području svakog kantona.
Provođenje Planova zaštite šuma od požara na nivou Federacije BiH
nije u potpunosti usklađeno sa zakonima i podzakonskim aktima iz ove obla-
sti. Neophodno je poštivanje zakonskog okvira, Pravilnika o sadržaju planova
zaštite šuma od požara, kako bi se izvršila procjena ugroženosti šuma.
Klasifikacija šuma prema stepenima ugroženosti od požara prema
odredbama Zakona o šumama nije usklađena sa četverostepenom klasifikaci-
116
jom zemalja iz okruženja, te je neophodna kategorizacija i rejonizacija FBiH
prema stepenu ugroženosti šuma od požara.
U cilju zaštite šuma od požara neophodno je poduzeti neke prioritetne
aktivnosti poput: potenciranja značaja i mjere borbe protiv šumskih požara u
obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine; formiranje edukacionih centara
protivpožarne zaštite za obuku kadrova; nabavka specijaliziranih protivpo-
žarnih vozila i opreme za gašenje šumskih požara u svim jedinicama protiv-
požarne zaštite jer je postojeća protivpožarna oprema zastarjela; neophodna
je nabavka najsavremenije opreme i obučenih kadrova za ranu detekciju dima
kako bi se brzo i efikasno reagovalo i ugasio inicijalni požar.
Nedostupnost informacija o realizovanim aktivnostima na poslovima
zaštite šuma onemogućava donošenje suda o kvalitetu provođenja mjera na
zaštiti šuma.

Zaključak

Šumski požari nanose velike štete šumama i šumskim zemljištima.

Državna tijela, vlasnici i korisnici šuma, lokalne uprave i samoupra-
ve, civilna zaštita, vatrogasne službe, dobrovoljci, treba da u cilju uklanjanja
opasnosti od šumskih požara odgovorno provode zakonom i drugim aktima
propisane mjere koje su u njihovoj nadležnosti.
Kvalitetna provedba preventivnih mjera zaštite od požara (izgradnja
protivpožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta koje bi olakšale pristup
šumi; uspostavljanje što više sistema motrenja i dojave požara; njega i pror-
jeđivanje sastojina, kresanje i uklanjanje suhih grana; postavljanje znakova
upozorenja i zabrane loženja na svim prilazima šumama, kao i uz ceste, edu-
kacija ljudi itd.) jedna je od temeljnih pretpostavki efikasne i učinkovite za-
štite šuma od požara.

Literatura
1. Abazović, Dž., 1987: Ugroženost šuma od požara na području SR Bosne i Hercego-
vine, Šumarstvo i prerada drveta, 263-276, Sarajevo.
2. AVDIBEGOVIĆ M., SRNDOVIĆ R., 2006: Zakonska regulativa o zaštićenim područ-
jima u Bosni i Hercegovini, Međunarodna naučna konferencija-Gazdovanje šumskim
ekosistemima Nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja, Jahorina, Zbornik ra-
dova 553-559.
3. Bertović S., & Lovrić A.Ž., 1987: Vegetacija i kategorije njezine prirodne ugrože-
nosti od požara. Osnove zaštite šuma od požara, 121-128, CIP, Zagreb.
4. Dautbašić M., Treštić T., Pešković B., 2008. Šumski požari u Bosni i Herce-
govini u periodu 2005. – 2007. godina; - 52. seminar biljne zaštite, Opatija, 5.-8. februar
2008.

117
5. ISAJEV, V., BEUS, V., MATARUGA, M., 2006: Biodiverzitet zaštićenih područja u Bo-
sni i Hercegovini i njihov značaj za konzervaciju. Zbornik radova. Naučna konferencija:
“Gazdovanje šumskim ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”.
Jahorina. 11-24.
6. Jurjević, P., Vuletić, D., Gračan, J., Seletković, G., 2009: Šumski požari u
Republici Hrvatskoj (1992-2007). Šumarski list: Znanstveno- stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskoga društva , Vol.133 No. 1-2, 63-72.
7. Margaletić, J.M., 2003: Požari u šumi i na šumskom zemljištu kao čimbenici de-
gradacije staništa, Šumarski list: Znanstveno- stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šu-
marskoga društva (0373-1332) 127 (2003), 9-10; 475-482.
8. Nikolov, N., 2006: Global Forest Rosources Assessment 2005- Report on the fires in
the Balkan region, FAO, Rome, Italy
9. Redžić, S., Barudanović, S., Radević, S.,(ed) 2008: Bosna i Hercegovina-Ze-
mlja raznolikosti, Pregled i stanje biološke i pejzažneraznolikosti Bosne i Hercegovine,
Prvi izviještaj za CBD, Baybook, Sarajevo (978-9958-9089-3-4)
10. Uščuplić, M., 2001: Šumski požari u Bosni i Hercegovini i evaluacija šteta, Radovi
Šumarskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XXXII, br 1, 7-17, Sarajevo
11. Usčuplić, M., Dautbašić, M., Treštić, T., Dunđer, A., 2006: Forests of Bo-
snia and Herzegovina at the threshold of the new millennia. Proceedings from the Bi-
ennal International Symposium. Faculty of Silviaculture and Forest Enginnering „Forest
and Sustainable Development“ –Transilvania University of Brasov (Rumunija), 603-608.
12. Vasić, M., 1992: Šumski požari – priručnik za šumarske inžinjere i tehničare, Beograd
13. Živojinović, S., 1958: Zaštita šuma, Naučna knjiga, Beograd

Relevantne institucije, publikacije i studije:

1. Derome, J.,J., et al., 2007: Scientific Seminar on Forest Condition Monitoring and

Ecosystem Functioning in Northern Europe under the Forest Focus and ICP Forests pro-
grammes, Vantaa 27-28.11.2007, Proceedings
2. Schroder, T., 2005: Implementation of ISPM No. 15 in the EU, Seminar: Practical
application of ISPM No. 15, Presentatin, Federal Biological Research Centre for Agri-
culture and Forestry – Germany, Vancouver
3. Republički komitet za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu BiH, (1986.): Dugoročni
program razvoja šumarstva u BiH za period 1986 – 2000. godine.
4. Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune, 1973: Va-
šington, www.cites.org
5. Konvencija o biološkoj raznolikosti, 1992: Rio de Jenerio, www.biodiv.org
6. Roterdamska konvencija, 1998 : Roterdam. www.pic.int
7. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
8. Federalna uprava za šume
9. PIU- jedinica za implementaciju projekata u šumarstvu
10. Federalna šumarska inspekcija
11. Kantonalne uprave za šume
12. Kantonalna šumsko-privredna društva
13. Šumarski fakultet u Sarajevu
14. Udruženje šumarskih inženjera i tehničara Federacije Bosne i Hercegovine (http://www.
usitfbih.ba/sumarstvo_bih.html). 
118
15. Spoljno trgovinska komora Bosne i Hercegovine
16. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske
17. Šumsko-privredno društvo „Sokolac“
18. Vlada Distrikta Brčko
19. Pravilnik o planovima zaštite šuma od požara (“Službene Novine F BiH”, broj: 21/04).
20. Službeni glasnik Brčko Distrikta, Broj: 1/00, 4/00, 7/04, 20/05 i 24/05.
21. Službene novine Federacije BiH. Broj: 20/02, 29/03, 37/04, 21/04, 39/03, 22/06, 64/09
i 83/09.
22. Službeni glasnik Republike Srpske, Broj: 46/91 i 101/05.
23. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2008. Federalni zavod za
statistiku, FBiH.
24. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2009. Federalni zavod za
statistiku, FBiH.
25. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2010. Federalni zavod za
statistiku, FBiH.
26. Statistički godišnjak Republike Srspke, 2009. Republički zavod za statistiku Republike
Srpske.
27. Statistički godišnjak Republike Srspke, 2010. Republički zavod za statistiku Republike
Srpske.
28. Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine 
29. Uredba o šumama FBiH (“Službene Novine F BiH”, broj: 83/09)
30. Zakon o spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene
novine Federacije BiH”, broj: 39/03 i 22/06)
31. Zakon o šumama („Službene novine Federacije BiH”, broj: 20/02, 29/03 i 37/04)
32. Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu (“Službene Novine F BiH”, broj: 64/09),
33. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
(“Službene Novine F BiH”, broj: 39/03 i 22/06),
34. Zakon o zaštiti od požara (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, broj: 1/00, 4/00, 7/04,
20/05, 24/05).
35. Zakon o šumama (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 46/91,101/05)

Forest fires in Bosnia and Herzegovina (2000-2010)

Summary

Forest fires are a process which causes uncontrolled and random de-
struction of forest biomass. Forest fires are a big threat and causes of bio-
diversity loss. Causes of fires can be of anthropogenic or natural origin The
largest number of fires caused by the affect of human factors. Each region has
a greater or lesser extent affected by the disaster. Different types of forests are
sensitive to different forest fires. Coniferous forests are much more susceptible
to fires than broadleaf-deciduous forests. Today at the global level we have an
increasing number of fires, whose number is growing from year to year. Ac-
cording to estimates, only in Europe per year are around 30 000-40 000 fires
with the total amount of 500 000 burn wood. Mediterranean countries (Spain,
119
Italy, Portugal, Bosnia and Herzegovina, Albania, Croatia, Montenegro and
Greece) due to climate change and expressed the influence of global climate
change are the countries with the highest degree of threat. Forests and forest
lands in Bosnia and Herzegovina, occupying an area of about 2,709.800 ha,
accounting for 53% of the country. The state-owned (the Federation and the
Serb Republic) is about 2,186.300 ha or 81%, and privately owned 523 500
ha or 19%. Under mostly natural forests of different developmental stages is
about 2 209 700 ha or 81.5%, of which the high forest 1 291 900 ha or 47.6%
and coppice forests (coppice) 917 800 ha 33,9%.
This paper gives an insight into the amount of fires that spread to Bos-
nia and Herzegovina for a period of ten years. In Bosnia and Herzegovina,
there is the intention of the growth of fires from year to year. In this way, are
disappearing a large amounts of woods and is being destroyed.

120
Značaj i potreba ukupnog ekonomskog vrednovanja
šuma

Sabina Delić, Dženan Bećirović

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izvod: Problematika vrednovanja svih koristi koje društvo ima od šume je

izuzetno komplikovana. Samo se neke vrijednosti mogu iskazati na bazi tr-
žišnih principa, dok se u pojedinim slučajevima primjenom različitih metoda,
netržišne vrijednosti mogu pretvariti u tržišne (npr. spremnost konzumenta da
plati za uslugu). Kompleksnost proizilazi i iz različitog značaja šume za po-
jedina društva, različite kulture, tradicije i običaja, tako da iste funkcije šume
mogu imati različitu vrijednost.

Ključne riječi: vrednovanje šuma, koristi od šume, metode vrednovanja, ukupna ekonomska
vrijednost.

1. Uvod

Šuma kao obnovljivi prirodni resurs je javno dobro koje obavlja niz
funkcija, obezbjeđujući različite proizvode i usluge koje služe čovjeku za za-
dovoljenje njegovih potreba. Mnogobrojne koristi od šume se mogu svrstati
u dvije grupe.
U prvu grupu spadaju direktne ili proizvodne koristi, odnosno mate-
rijalna dobra u obliku različitih šumskih drvnih sortimenata i mnogobrojnih
tzv. „nedrvnih šumskih proizvoda” kao: razni šumski plodovi, ljekobilje i je-
stivo bilje, gljive, smola, pluto, drveni ugalj i sl.
Druga grupa koristi od šume proizilazi iz upotrebne vrijednosti šume
kao prirodne pojave. Šuma svojim postojanjem obezbjeđuje blagodeti koje
čovjek uživa kroz materijalne i nematerijalne koristi. Materijalne koristi se
ogledaju kroz doprinos koje šuma daje razvoju drugih djelatnosti: turizmu,
lovstvu, poljoprivredi, vodoprivredi, energetskom sektoru i sl. Koristi nema-
terijalne prirode se ogledaju kroz pozitivan uticaj na ljudsko zdravlje preko
osiguranja čistog i svježeg zraka, vode, regulacije makro i mikroklimatskih
faktora, obezbjeđujući mogućnost rekreacije u cilju poboljšanja psiho-fizič-
kog stanja čovjeka, zaštite zemljišta i naselja od različitih elementarnih nepo-
goda, te zadovoljenja kulturološko-estetskih potreba čovjeka.
Zakonom o šumama Federacije BiH (2002. godine) i Uredbom o šu-
mama (2009. godine) funkcije šuma se definišu kao ekološke, ekonomske i
sociološke. Ekološke funkcije podrazumjevaju očuvanje biodiverziteta, zaštitu

121
staništa i zemljišta, zaštitu voda, klimatsku ulogu, te ulogu šuma u vezivanju
ugljika iz zraka. Prihodi od proizvodnje drveta i sekundarnih šumskih proizvo-
da čine ekonomsku funkcije, dok se kao sociološke funkcije definišu: rekreaci-
ja, turizam, obrazovanje, istraživanje, odbrana, zaštita objekata i infrastrukture
i sl. Istim zakonom su jasno definisani šumski proizvodi, navodeći: “sve pro-
izvode šuma i šumskog zemljišta, uključujući, šumsko drveće i žbunje i sve
njihove dijelove, sjeme, koštunjičavo voće, bobičaste plodove, koru drveta,
korijen, šišarke i plodove druge vegetacije unutar šume, mahovinu, paprat,
travu, trsku, cvijeće, ljekovito, aromatsko i jestivo bilje i druge biljke, gljive,
biljni sok, smolu, med, listinac, divljač i ostale životinje koje žive u šumi, trav-
nati ili pašnjački prekrivač, treset, zemlju, pijesak, šljunak i kamen”.
Nabrojane koristi koje šuma obezbjeđuje i koje čovjek koristi, ukazuju
i potvrđuju izuzetan značaj šuma i neprocjenjivu vrijednost koju u sebi sadr-
ži, pri čemu postoji međusobna uslovljenost i zavisnost svih funkcija šuma.
Zdrava i vitalna šuma koja ima visoku proizvodnu vrijednost, istovremeno
predstavlja i veći potencijal za općekorisne funkcije šuma. Općekorisne funk-
cije šuma su rezultanta funkcionisanja šume kao ekosistema i posljedica su
njene proizvodne funkcije, tj. proizvodnje biomase. Proizvodna funkcija se
zbog toga pojavljuje i kao “općekorisna”, dok su općekorisne funkcije u isto
vrijeme i ekonomske i to zbog svog višestrukog pozitivnog uticaja na uslove
života i rada čovjeka. Rezultati vrednovanja šuma u svijetu ukazuju na izu-
zetno visoke vrijednosti sadržane u ukupnom potencijalu šume, na osnovu
čega je moguće sagledati realan značaj šume i doprinos djelatnosti šumarstva
ukupnoj nacionalnoj ekonomiji.

2. Objekat i cilj istraživanja

Cilj ovog istraživanja je ukazati na potrebu i značaj izračunavanja vri-

jednosti svih koristi i funkcija šume, čime će se dati doprinos očuvanju, zaštiti
i unapređenju stanja šuma u BiH. Takođe se kroz analizu metoda vrednovanja
koje se primjenjuju u svijetu i prikazom rezultata primjene tih metoda, daju
upute za izradu i primjenu adekvatne metodike u skladu sa društveno-eko-
nomskim okruženjem.
Na osnovu dobivenih vrijednosti svih funkcija šume, dobiće se realna
slika njenog značaja i doprinosa u stvaranju bruto društvenog proizvoda, što
će rezultirati većom podrškom društveno-političke zajednice u investiranju
u šume, te doprinijeti pravilnoj raspodjeli koristi koju generišu šumski eko-
sistemi.

122
 3. Materijal i metode rada

S obzirom na karakter istraživanja u izradi ovog rada korištene su na-

učno-istraživačke metode analize i sinteze, te normativni metod. Analizom
je obuhvaćen veći broj literarnih izvora kako bi se došlo do saznanja o isku-
stvima u primjeni različitih metoda i tehnika vrednovanja ukupnih koristi od
šuma u svijetu. Detaljnije su proučene metodike vrednovanja šuma u zemlja-
ma sa sličnim društveno-ekonomskim uslovima, načinom gospodarenja šu-
mama i stanjem šumskog fonda, kako bi se mogli definisali elementi metodi-
ke vrednovanja šuma u Federaciji BiH.

4. Rezultati istraživanja i diskusija

4.1. Identifikacija koristi od šume i metode njihovog vrednovanja

S obzirom na mnogobrojne koristi od šume u cilju procjene njihove vri-

jednosti neophodno je izvršiti njihovu identifikaciju i kategorizaciju. Na slici
1. su prikazane osnovne grupe vrijednosti koje šuma pruža u okviru upotreb-
nih i neupotrebnih vrijednosti (Pearce et al,1989. navedeno u Bishop, 1999).
Direktne koristi uključuju, pored komercijalnih vrijednosti (drvo i ne-
drvni proizvodi) i nekomercijalne aktivnosti (usluge rekreacije, edukcije,
istraživanja i sl.).
Indirektne koristi obuhvataju uglavnom ekološke funkcije šume koje
utiču na regulaciju mikroklimatskih faktora, smanjenje zagađenja zraka, re-
gulaciju vodnog režima i sl. Njihova vrijednost proizlazi iz doprinosa dje-
latnostima kao npr. poljoprivredi, ribarstvu, energetskom sektoru ili drugim
ekonomskim aktivnostima. U kategoriju indirektnih vrijednosti spada i uskla-
dištenje ugljika kao jednog od osnovnih uzročnika stvaranja efekta „stakleni-
ka“ i globalnog zagrijavanja.
Neki autori ističu posebnu potkategoriju vrijednosti koju čine potenci-
jalna vrijednost direktnih i indirektnih koristi koje se trenutno ne koriste, ali
bi se mogle ostvariti u budućnosti. Takve vrijednosti oni nazivaju opcijske
vrijednosti.
Treću grupu čine neupotrebne vrijednosti koje proizilaze iz samog po-
stojanja šume, iznad i izvan direktne i indirektne upotrebne vrijednosti koju
ljudi mogu uživati. Tu spada vrijednost egzistencije i vrijednost nasljeđa.
Primjer neupotrebne vrijednosti je, očuvanje određenih ugroženih biljnih i
životinjskih vrsta ili šume u njenom prirodnom obliku kako bi nasljednici
(buduće generacije) mogle uživati te vrijednosti.

123
 Slika 1. Grupe vrijednosti šuma
Figure 1. Types of forest value
Izvor: Modificirano, prema Bishopu, 1999.

Zbir vrijednosti svih nabrojanih grupa koristi od šume čini sveukupnu

ekonomsku vrijednost. Samo jedan dio tih vrijednosti proizilazi iz tržišnih
cijena. Međutim, nedostatak tržišne cijene ne znači da neko dobro nema eko-
nomsku vrijednost. Naprotiv, i pored prognoza da će potražnja za drvetom u
budućnosti zasigurno da raste, uz istovremeno očekivani rast cijena drveta,
potražnja za ostalim proizvodima i uslugama od šume će takođe biti u pora-
stu (Brooks, 1997). Iz toga proizilazi potreba izračunavanja ekonomske vri-
jednosti svih koristi od šume.

4.2. Metode vrednovanja funkcija šuma

Procjena vrijednosti šuma i šumskog zemljišta u Bosni i Hercegovini

je prvi put izvršena 1966. godine na osnovu Pravilnika o utvrđivanju vri-
jednosti šuma. Naime, Zakonom o šumama iz 1965. godine šume su pro-
glašene osnovnim sredstvom. Pravilnikom o utvrđivanju vrijednosti šuma su
date smjernice za obračun vrijednosti šuma, po kojima se procjena zrelih i
približno zrelih šuma obračunavala deduktivnim metodom. S obzirom na ne-
postojanje jedinstvene metodike obračuna vrijednosti šuma niti jedinstvenih
metoda kalkulacija, dobivene vrijednosti su bile različite. Privredne organiza-
cije šumarstva su te vrijednosti uvodile u evidencije osnovnih sredstava, koje
124
se nisu mjenjale u narednih deset godina, jer nije vršena nova procjena niti
revalorizacija izračunate vrijednosti (Šaković,1984).
Klasične metode vrednovanja šuma i šumskog zemljišta se baziraju na
obračunu vrijednosti drvne zalihe i šumskog zemljišta, a najčešće korištene
su: metoda sječive (prodajne) vrijednosti, metoda prihodne vrijednosti i me-
toda troškovne vrijednosti.
Metoda sječive (prodajne) vrijednosti se sastoji u izračunavanju vri-
jednosti drvne zalihe iskazane u sortimentnoj strukturi po tržišnim cijenama.
Prihodna vrijednost se zasniva na utvrđivanju vrijednosti razlike izme-
đu očekivanih prihoda i troškova uz primjenu diskontnog faktora.
Troškovna metoda se sastoji u utvrđivanju vrijednosti sastojine na
osnovu troškova podizanja sastojine, svedenih na dan procjene.
Ove metode su nastale davno i bile su u skladu sa tadašnjim namjenama
procjene vrijednosti. Njima je obuhvaćeno vrednovanje ekonomske funkcije
šume, dok je potpuno zanemarena vrijednost ostalih funkcija. Savremeni šu-
marski ekonomisti smatraju da je računanje vrijednosti šuma klasičnim me-
todama samo parcijalno rješenje i da se njima ne odražava vrijednost i značaj
šuma. Ovim metodama se ne omogućava ostvarenje koncepta održivog eko-
nomskog i ekološkog razvoja (Figurić, 1996).
Šumarski ekonomisti i ekonomisti prirodnih resursa uopšte, 80-tih godi-
na prošlog stoljeća intenzivno se bave problemom vrednovanja prirodnih re-
sursa. U svijetu su koriste mnoge tehnike vrednovanja koje se baziraju kako na
tržišnom, tako i na netržišnom pristupu, principu „davanju prednosti“, „spre-
mnosti na plaćanje“, te oportunitetnim troškovima (Kengen, 1997). Na osnovu
njih razvijene su mnoge metode vrednovanja koje su dosta složene i u kojima je
prisutan element subjektivnosti. Međutim, i pored toga, one se u svijetu danas
uveliko koriste i stalno unapređuju. Najčešće korištene su sljedeće metode:
- Metoda putnih troškova (The Travel Cost Method - TCM);
- Metode vrednovanja zdravstvenih i okolišnih usluga (Human Capital – HC);
- Metode procjene hedonističkih usluga (Hedonic Method – HM);
- Vrijednost neupotrebe (Contigent Valuation method – CV);
- Metoda analize troškova i koristi (Cost Benefit Analisys – CBA);
- Metoda ukupne ekonomske vrijednosti (Total Economic Value – TEV).
Za vrednovanje pojedinih funkcija šuma, koristi se adekvatna metoda,
dok je za valorizaciju svih koristi od šume u primjeni metoda ukupne eko-
nomske vrijednosti.

4.3. Svjetska iskustva u vrednovanju koristi od šuma

Iskustva nekih zemalja potvrđuju činjenicu o višestruko većoj ekološkoj,

klimatskoj, sociološkoj vrijednosti šuma u odnosu na proizvodnu funkciju.

125
 Rezultati istraživanja u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg po-
kazuju da je vrijednost općekorisnih funkcija šuma veća za oko 30 puta u
odnosu na proizvodnu funkciju. Procjena vrijednosti pojedinih općekorisnih
funkcija je vršena posebno, uz primjenu odgovarajuće tehnike vrednovanja.
U Švedskoj se vrši oporezivanje emisije CO2 i SO2, kao glavnih uz-
ročnika stvaranja efekta staklene bašte. Taj iznos poreza je oko 27,7 €/toni.
Godišnja vrijednost švedskih šuma koje su izvan sječe, apsorbuju i CO2 iz
zraka iznosi oko 885 miliona eura, što je više u odnosu na vrijednost ukupnih
godišnjih sječa (Sabadi, 1997). Ublažavanje klimatskih promjena je globalna
korist šume i dobrobit cijele svjetske populacije, te se globalna procjena vri-
jednosti ugljika može praktično koristiti bilo gdje.
Kao primjer vrednovanja rekreacione funkcije šume kao društvene ko-
risti, navodimo primjer Švedske, gdje se šume koje se nalaze u blizini naselja
izdvajaju iz uobičajenog gospodarenja. Gubici zbog zabranjenih sječa iznose
oko 74 miliona eura godišnje, a ta vrijednost se shvata kao vrijednost rekrea-
cione funkcije (Sabadi, 1997).
U Velikoj Britaniji prema metodi putnih troškova (TCM) godišnja vri-
jednost rekreacionih usluga šuma je procjenjena na 14-83 miliona eura (Sa-
badi , 1997).
U Hrvatskoj se primjenjuju modeli vrednovanja općekorisnih funkcija
šuma. Metoda je propisana Pravilnikom o uređivanju šuma. Po ovoj meto-
di, prema unaprijed definisanim oblicima općekorisnih funkcija, dodjeljuje
se svakom obliku općekorisne funkcije odgovarajuća ocjena, čiji rasponi su
takođe definisani u zavisnosti od tipa sastojine (gospodarska šuma, zaštitna
ili šuma posebne namjene). U skladu sa ocjenom svakog oblika općekori-
sne funkcije, dodjeljuje se odgovarajući broj bodova. Nakon toga se prema
utvrđenoj vrijednosti boda izračunava vrijednost svih općekorisnih funkcija.
Prema toj metodologiji prosječna godišnja vrijednost općekorisnih funkcija
šuma po 1 ha u Hrvatskoj je 3.290 kn ili 449,92 € (Elaborat Gospodarsko
vrednovanje šuma, 2000) .
U mnogim evropskim zemljama su zakonom definisani modeli računa-
nja nadoknade zbog privremene ili trajne promjene namjene funkcije šume.
Tako je npr. u Češkoj po zakonu određen godišnji iznos nadoknade za pri-
vremeno oduzetu šumu, izračunat na bazi prosječne produkcije šuma koja
se množi sa faktorom ekološkog značaja, čija vrijednost se kreće od 1,5-5,0
u zavisnosti od kategorije šuma. Ako se radi o trajno oduzetoj šumi, onda se
visina nadoknade računa kao gubitak kapitalne vrijednosti, uz primjenu ka-
matne stope (Delić, 2003).
U Rumuniji je razvijen koncept ukupnog ekonomskog vrednovanja
(TEV) šumarskog sektora. Ukupno ekonomsko vrednovanje nekog resursa

126
jeste vrijednost svih dobrobiti izvedenih iz njega. Te dobrobiti mogu biti po-
dijeljene u ukupne upotrebne vrijednosti i ukupne neupotrebne vrijednosti.
Upotrebne vrijednosti obuhvataju primarnu, sekundarnu i opcijsku vrijed-
nost, dok neupotrebne podrazumjevaju egzistencijalne vrijednosti i vrijed-
nosti nasljeđa. TEV pokušava staviti naglasak na resurs koji odražava, što je
više moguće njegovu vrijednost društvu kao cjelini, a ne samo jednoj ili više
zainteresovanih skupina. Svaka od tih skupina (zemljoposjednici, šumari,
lovci, stočari, turisti i dr.) vrednuje šumske resurse različito. TEV model po-
kušava uzeti u obzir te različite poglede pokazujući koji to ekonomski faktori
utiču na gospodarenje šumama na različitim nivoima društva. TEV pomaže
menadžerima u donošenju ekonomski utemeljenih, a ipak ekološki osjetljivih
odluka, korištenjem jedinstvenog pristupa pri usporedbi uticaja različitih na-
čina gospodarenja. Ona omogućava da se ekološki uticaji proizašli iz različi-
tih odluka budu lakše prihvaćeni i vrednovani u ekonomskim okvirima. Iako
sadrži u sebi mnogo pretpostavki, TEV se ipak smatra korisnim alatom pri
donošenju odluka (Posavec, 2000).
Primjenom TEV u Turskoj došlo se do podataka da je ukupna ekonom-
ska vrijednost šuma oko 1,7 milijardi dolara sa sljedećom strukturom: di-
rektna upotrebna vrijednost (drvni i nedrvni proizvodi) 68,38%; pašarenje,
lov i rekreacija 15,65%; indirektna vrijednost (uskladištenje ugljika) 9,29%;
opcijska vrijednost (farmaceutska vrijednost) 6,60%; neupotrebna vrijednost
(zaštita biodiverziteta) 0,08%. Visok udio direktnih koristi od drveta je po-
sljedica izostavljanja iz procjene ostalih javnih koristi i usluga koje pruža
šuma na nacionalnom nivou, kao što su: očuvanje tla, sprečavanje pojave
lavina, prečišćavanje i kvalitet vode, pejzaž i druge koristi, koje su računate
na lokalnom nivou (Pak, 2010).

5. Zaključci

Detaljnijim istraživanjem i analizom „najboljih praksi“dolazi se do

općeg zaključka da ne postoji usaglašena metoda izračunavanja ekonomske
vrijednosti šuma, koja bi se mogla koristiti u dužem vremenskom periodu.
Posebne poteškoće se javljaju u vrednovanju netržišnih vrijednosti proizvoda
i usluga za koje se primjenjuju različite metode, ali sa mnogo ograničenja.
Postoji niz faktora koji ograničavaju realnu procjenu vrijednosti a jedan od
osnovnih je prisustvo subjektivnosti. Rezultati procjene različitih interesnih
grupa mogu biti različiti, što zavisi od procjene očekivanih prihoda i troškova
u budućnosti i od primjenjene diskontne stope. Kao posljedica toga, procje-
njena vrijednost šuma u mnogim slučajevima može biti različita.

127
 U BiH nije do sada vršena procjena sveukupne vrijednosti šuma. Zato
je neophodno na temelju relevantnih svjetskih iskustava pristupiti izradi me-
todike vrednovanja šuma, na osnovu koje bi došli do saznanja o realnoj vri-
jednosti i značaju ovog prirodnog resursa za nacionalnu ekonomiju.
Pri izradi metodike sveukupnog vrednovanja potebno je, prije svega,
odrediti svrhu (namjenu) vrednovanja. Nakon definisanja glavnih proizvoda i
usluga koje šuma pruža, potrebno je napraviti jasnu razliku između onih pro-
izvoda koji se mogu novčano izraziti i novčano nemjerljivih koristi.
Novčana vrijednost mjerljivih koristi šuma valorizuje se na tržištu na
osnovu ponude i potražnje, dok vrijednost općekorisnih funkcija zavisi od
niza varijabli koje nemaju direktnu vezu sa samom pojavom tj. određenom
funkcijom šume. Zato je jedinio moguće vršiti procjenu vrijednosti pomoću
adekvatnih metoda i tehnika vrednovanja.
Na osnovu analize različitih metoda vrednovanja indirektnih koristi
koje se koriste u svijetu, smatramo da bi u našim uslovima u cilju objektivne
procjene vrijednosti bilo opravdano koristiti iskustva zemalja sa sličnom kul-
turološko-historijskom tradicijom, ekološko-sociološkim ambijentom, stepe-
nom ekonomskog razvoja, nivoa razvoja ekološke svijesti i sl.
Sveukupna vrijednost šuma mogla bi poslužiti kao osnova za katego-
rizaciju šuma prema njihovoj vrijednosti, koja bi imala važnost sa aspekta
investiranja u održavanje i unapređenje stanja, naročito u određenim tipovima
šuma (neproduktivne, zaštitne i sl.) u kojima ne postoji mogućnost samoodr-
živog finansiranja.
Sveukupno vrednovanje šuma je važno iz više razloga, a prije svega u
cilju objektivnog obeštećenja u slučajevima nastanka šteta bilo kog oblika,
utvrđivanja rente na ime korištenja šuma, određivanja naknade za korištenje
općekorisnih funkcija šuma, trgovine karbonom itd.
Poseban interes za sveukupno utvrđivanje vrijednosti šuma i šumskih
zemljišta ima vlasnik šuma, tj. Federacija BiH. Ukupnim vrednovanjem
svih koristi došlo bi se do realnijeg pokazatelja značaja šume (i šumarstva) i
objektivnije procjene njenog doprinosa ukupnoj nacionalnoj ekonomiji. Na
taj način bi se mogla očekivati značajnija podrška društvene zajednice pri
donošenju odluka u procesu investiranja u šume. Zato je neophodno stva-
ranje pretpostavki kroz obezbjeđenje finansijskih sredstava i odgovarajuće
kadrovske osnove u cilju efikasnog provođenje sveukupnog vrednovanja
šuma i šumskog zemljišta.

128
 Literatura

1. Delić, S. (2003): Sveukupno vrednovanja šuma, Radovi Šumarskog fakulteta, broj 1

(knjiga XXXIII), Šumarski fakultet, Sarajevo, strana 29-39
2. Direkcija J.P. “Hrvatske šume” (2000): Gospodarsko vrednovanje šuma, Elaborat, Hr-
vatske šume, Zagreb
3. Figurić, M. (1996): Uvod u ekonomiku šumskih resursa, Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Zagreb
4. Internet: Bishop, J. T. (1999): Valuing Forests, A Review of Methods and Applications
in Developing Countries, Environmental Economics Programme, International Insti-
tute for Environment and Development (IIED), London (www.worldbank.org; pristup
15.4.2011.)
5. Internet: Brooks, D.J. (1997): Demand for wood and forest products: Macroeconomic
and management issues, XI World Forestry Congress, Antalya, Volume 4, Topic 21 Part
1 (www.fao.org, pristup, 15.04. 2011.), str. 93-102
6. Internet: Pak, M., Turker, M.F., Ozturk, A. (2010): Total Economic Value of Forest Re-
sources in Turkey, African Journal of Agricultural Research Vol. 5(15), (Available onli-
ne at http://www.academicjournals.org/AJAR, pristup 05.03.2011.)
7. Kengen, S. (1997): Forest Valuation for Decision Making, Lessons of expirience and
proposals for improvement, FAO, Rome
8. Posavec, S. (2000): Vrednovanje metoda za procjenu vrijednosti šume, Magistarski rad,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
9. Sabadi, R. (1997): Vrednovanje šuma u njihovoj ukupnosti, Hrvatske šume, Zagreb
10. Šaković, Š. (1984): Dohodovni odnosi u šumarstvu, preradi drva i prometu drvnim pro-
izvodima, Zbornik radova, Jugoslavensko savjetovanje, Zajednica fakulteta i instituta
šumarstva i prerade drva Jugoslavije, Sekcija za organizaciju i ekonomiku šumarstva i
prerade drva, Split, str. 149-154
11. Uredba o šumama (2009), Službene novine Federacije BiH, broj 83/09
12. Zakon o šumama Federacije BiH (2002), Službene novine Federacije BiH, broj 20/02

The importance and need of total economic valuation of forests

Summary

The issue of valuation of all benefits for society provide by forests is

very complicated. Only some of these values are reflected in market prices,
while in another cases non-market values can be transformed into market
values with uses of different non-market methods (e.g. readiness that consu-
mer is willing to pay for service). Nevertheless, the complexity is caused by
different importance of forests for the society, different cultures, traditions
and customs, so that some functions of forests may have a different value.
Worldwide, different methods and techniques for valuation of specific
forest function are in use but the concept of Total Economic Value (TEV) is

129
the most comprehensive. Among direct and indirect function of forest it pro-
vides valuation of options and existence values.
The paper deals with review and applications of forest valuation met-
hods with numerous examples that confirm the high value that forest con-
tains, including its biological, ecological, protective and climatic potential.
According to the fact that total valuation of forest has never been performed
in B&H, the paper will propose the elements of the methodology and consider
the application of appropriate methods of forest valuation.
In order to fully understand importance of this resource for national
economy it should be done promptly. We believe, this will positively influen-
ce at decision making process and determination of priorities for investment,
and thus contribute to forest protection, preservation and improvement of fo-
rest resources conditions.

130
 EKOLOŠKA EDUKACIJA SA POSEBNIM OSVRTOM
NA EKOLOŠKE PROBLEME

Rifet Terzić, Jasmina Kamberović, Isat Skenderović, Avdul Adrović

Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za biologiju

Izvod: Neinformiranost stanovništva o osnovnim ekološkim principima i

uticaju svakog pojedinca na remećenje prirodne ekološke ravnoteže i nizak
nivo ekološke svijesti doprinosi lokalnom i globalnom zagađivanju okoliša i
pogoršanju kvaliteta životne sredine. Drastičan primjer remećenja ekološke
ravnoteže u Tuzlanskom kantonu su šume, koje su odavno postale objekti sa
višenamjenskim korišćenjem. Zbog toga je Udruženje biologa Tuzlanskog
kantona, provelo istraživanje stepena ekološke educiranosti stanovništva o
ovom problemu. Metodom anketiranja je obuhvaćeno 1000 ispitanika od
adoloscentne do zrele starosne dobi u pet prigradskih mjesnih zajednica op-
štine Tuzla (Gornja Tuzla, Simin Han, Slavinovići, Bukinje i Šićki Brod).
Istraživanje je provedeno s ciljem ostvarivanja uvida u stupanj ekološke edu-
ciranosti ciljane skupine stanovništva o osnovnim principima značaja šuma,
stupnju njihove degradiranosti, doprinosu pojedinca u njihovom očuvanju i
racionalnom održivom upravljanju. Rezultati istraživanja pokazuju da građa-
ni nisu ekološki educirani do nivoa kada mogu primjeniti svoja znanja. Oko
35% ispitanika najvećim ekološkim problemom smatra nepravilno odlaganje
otpada, 25% zabrinjava zagađivanje i nedovoljna količina pitke vode, oko
18% aerozagađenje, a oko 13% - neregulisana kanalizacija. Svega 5% ispita-
nika smatra da je jedan od većih ekoloških problema bespravna sječa šuma.
Anketiranjem građana utvrđeno je, da se ekološka edukacija mora unaprijedi-
ti kako bi svaki građanin bio svjestan posljedica svojih djela koja onečišćuju
okoliš. Posebnu pažnju treba posvetiti edukaciji stanovništva u smislu zaštite
i održivog upravljanja šumskim ekosistemima.

Ključne riječi: Tuzla, ekološka edukacija, zagađenje, ekološka svijest

Uvod

Opšta ekološka kriza zahvatila je skoro čitavu biosferu zbog ogromnog

antropogenog uticaja na normalne tokove kruženja materije, energije i na-
gomilavanja raznih zagađivača. Činjenica je da je čovjek presudan za stanje
koje danas ocjenjujemo kao stanje ekološke krize. On kao pojedinac ili u za-
jednici sve više ugrožava okoliš i time dovodi u pitanje njegov kvalitet, svoje
blagostanje i zdravlje.

131
 Drastičan primjer negativnog antropogenog djelovanja u Tuzlanskom
kantonu su šume. Mnogobrojne općekorisne funkcije šumskih ekosistema
kao što su zaštita tla od erozije, bujica i poplava, uticaj na vodni režim i
hidroenergetski sustav, uticaj na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju,
uticaj na klimu i biodiverzitet, oslobađanje kisika u procesu fotosinteze i pro-
čišćavanje atmosfere, rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija, nažalost
bivaju zanemarene.
Izlaz iz ekoloških problema moguć je samo uz korjenite promjene u
načinu mišljenja i ponašanja ljudi. Ekološki svjestan čovjek posjeduje infor-
macije koje mu pomažu da se prema prirodi odnosi sa velikom odgovorno-
šću, zbog čega kontroliše ponašanje prema svojoj okolini, potpuno svjestan
da od nje ovisi. Mnogi ekolozi često naglašavaju da je za izgradnju pravilnog
odnosa prema životnoj sredini veoma važno kod ljudi podsticati i razvijati
ekološki način mišljenja i ponašanja (Goletić, Terzić, 2005).
U ovom radu su predstavljeni rezultati istraživanja provedenih na po-
dručju pet prigradskih mjesnih zajednica opštine Tuzla: Slavinovići, Simin
Han, Gornja Tuzla, Bukinje i Šićki Brod. Stanovništvo ovih mjesnih zajedni-
ca suočeno je sa velikim ekološkim problemima kao što je industrijsko oneči-
šćenje zraka, vode i tla od strane velikih industrijskih postrojenja, bespravna
sječa šuma, negativan uticaj odlagališta pepela i šljake, površinskih kopova
uglja, neregulisana pitanja odvoza otpada, kanalizacije, prekomjerno zagađi-
vanje rijeke Jale.
Istraživanje je sprovedeno sa ciljem sagledavanja zastupljenosti ekološ-
kih segmenata u obrazovnom sistemu i medijima, informisanja o zastuplje-
nosti okolinskih problema u ispitivanom području, aktivnostima i spremnosti
pojedinaca da se aktivno uključe u rješavanje okolinskih problema.

Materijal i metode

U istraživanju je primijenjena metoda anketiranja na uzorku od 1000

ispitanika starosne dobi od 12 do 70 godina različitog stepena obrazovanja.
Najveći broj ispitanika bio je u uzrasnom stupnju od 30-40 godina (50%), za-
tim od 40-50 godina (30%), i ispod 30 i preko 50 godina (20%). Među anke-
tiranim, dominirala su lica sa srednjom stručnom spremom (56%), sa višom i
visokom stručnom spremom (25%). Ostalih 19% čine ispitanici sa osnovom
školom, domaćice, poljoprivrednici i studenti.
Anketa je sprovedena u 5 prigradskih mjesnih zajednica općine Tuzla
smještenih na obalama rijeke Jale: Slavinovići, Simin Han, Gornja Tuzla, Bu-
kinje i Šićki Brod. Od toga je 257 anketiranih lica iz naselja Simin Han, 283

132
ispitanika iz mjesne zajednice Slavinovići, 187 ispitanika iz mjesne zajednice
Gornja Tuzla, 134 ispitanika iz Bukinja i 139 iz naselja Šićki Brod.
Anketa je sadržavala pitanja o poznavanju osnovnih ekoloških aspeka-
ta, zastupljenosti ekološke problematike u medijima, informiranosti građana
o osnovnim ljudskim pravima i zakonima koja štite okoliš, aktivnostima i
spremnosti pojedinca da se aktivno uključe u rješavanje okolinskih problema.
Anketa je sprovedena za vrijeme realizacije projekta ekološke edukaci-
je mjesnih zajednica opštine Tuzla od strane Udruženja biologa Tuzlanskog
kantona. Projekat je realizovan u periodu od 30.10.2006 do 30.04. 2007. go-
dine pod pokroviteljstvom Ministarstva za prostorno uređenje i zaštite okoli-
ce Tuzlanskog kantona.

Rezultati i diskusija

Rezultati ekološke ankete na uzorku od 1000 ispitanika prikazani su u

daljem tekstu.
Prema rezultatima ankete najveći ekološki problemi u prigradskim
mjesnim zajednicama općine Tuzla su: neadekvatno odlaganje otpada
(34%), prekomjerno zagađenje voda (25%), aerozagađenje (18%), sječa
šuma (5%), neregulisana kanalizacija (13%) i ostalo (sl. 1).

Slika 1. Rezultati ankete na pitanje o najvažnijim ekološkim problemima

na lokalnom nivou
Najizraženiji problem odlaganja otpada je u mjesnoj zajednici Simin
Han (36,2%), zagađenje voda kao ekološki problem najviše zabrinjava sta-
novnike mjesnih zajednica Gornja Tuzla i Šićki Brod (30%), aerozagađenje
zbog velikog industrijskog onečišćenja i velikog broja indivudualnih ložišta

133
je najzastupljenije u mjesnoj zajednici Bukinje, Šićki Brod i Slavinovići. Pro-
blem neregulisane kanalizacije najizraženiji je u mjesnoj zajednici Slavino-
vići (12,5%).

Slika 2. Rezultati ankete na pitanje o najvažnijim ekološkim problemima

po mjesnim zajednicama
O sječi šuma, kao ekološkom problemu, najviše brinu stanovnici Simin
Hana i Gornje Tuzle (ispod 20%). Međutim, sagledavajući ukupne rezultate
ankete, bespravnu sječu šuma, većina stanovnika prigradskih mjesnih zajed-
nica općine Tuzla, nažalost ne doživljava kao veći ekološki problem (sl. 2).
Na postavljeno pitanje da li sadržaj i forma sadašnje ekološke eduka-
cije može promijeniti i izgraditi pozitivan stav ljudi prema okolišu, gotovo
polovina ispitanika je dala negativan odgovor (48%). Nasuprot tome, 42,75%
ispitanika smatra suprotno i mišljenja je da je ekološka edukacija sadašnjem
obimu i količini sasvim korisna, dovoljna i da može uticati na ekološku svi-
jest građana i samim tim doprinijeti izmjeni negativnog u pozitivan odnos
ljudi prema okolišu.

Slika 3. Rezultati ankete na pitanje o učinkovitosti ekološke edukacije

134
 Informisanje javnosti o ekološkim problemima i aktivnostima koje se
poduzimaju je jedan od najsnažnijih faktora ekološke svijesti i kulture. Mediji
imaju izuzetnu ulogu u prenošenju informacija i poruka zbog čega imaju sna-
žan uticaj na formiranje javnog mnijenja i društvene svijesti. Prema rezultati-
ma sprovedene ankete 70% građana smatra da mediji ne poklanjaju dovoljno
pažnje problematici zagađivanja i zaštite okoliša.

Slika 4. Rezultati ankete na pitanje o zastupljenosti ekološke problematike u medijima

Obaveze zaštite okoliša i održivog razvoja proističu iz međunarodnih
i domaćih okolinskih propisa. Oblast zaštite okoliša i održivog korištenja
prirodnih resursa u BiH pravno je uređena nizom zakona: Zakon o zaštiti
okoliša; Zakon o zaštiti zraka; Zakon o zaštiti voda; Zakon o zaštiti prirode;
Zakon o šumama, Zakon o upravljanju otpadom i nizom podzakonskih akata
koji obezbjeđuju provođenje navedenih zakona. Većina ispitanika (74%) nije
upoznata sa postojanjem zakonskih akata koji regulišu problematiku preko-
mjerne eksploatacije i zagađivanja okoliša. Njih 8% je samo djelimično upo-
znato, a 18% stanovništva zna za postojanje ovih zakona.

Slika 5. Informisanost stanovništva u pogledu poznavanja okolinske legislative

135
 Svako ljudsko biće ima pravo na život u okolišu podobnom za zdravlje i
blagostanje. U tom smislu je dužnost svakog pojedinca, zajednice i organiza-
cije da zaštiti i poboljša okoliš. Nešto više od polovine ispitanika (58%) nije
upoznato sa stavkama Opće deklaracije o ljudskim pravima, među kojima je i
pravo na zdrav okoliš i odgovornosti i dužnosti pojedinca u zajednici.

Slika 6. Informisanost stanovništva o Deklaraciji o ljudskim pravim

Da bi se dobio uvid u to koliko su građani spremni uključiti se u rješa-

vanje okolinskih problema svog naselja, u anketi je postavljeno pitanje de-
skriptivnog tipa da navedu prijedloge unaprijeđenja stanja u zaštiti okoliša.

Slika 7. Prijedlozi unapređenja stanja životne sredine

Veliki dio stanovništva (38%) nije ponudio nikakav odgovor, niti pri-
jedlog rješavanja okolinskih problema, što govori da stanovništno još uvijek
nije dovoljno educirano, zainteresovano i spremno da aktivno doprinese spre-
čavanju zagađivanja i očuvanju okoliša. 20% ispitanika smatra da kontinuiran
i organizovan odvoz otpada predstavlja prvu stepenicu rješavanja okolinskih
136
problema, dok pošumljavanje i ozelenjavanje gradskih površina predlaže 13
% ispitanika. Uvođenje oštrijih kazni i novčanih naknada za onečišćenje ži-
votne sredine predlaže 10% ispitanika, kao prioritet u rješavanju okolinskih
problema. Kontrolu aerozagađenja predlaže 4% građana, posebno iz naselja
Bukinje i Šićki Brod, a 5 % građana za prioritet postavlja zaštitu voda.
Šume i šumski ekosistemi predstavljaju bogastva od opšteg značaja,
koja su u poslednje vrijeme izložena brojnim pritiscima, kao što su klimatske
promjene, zagađenje, kisele kiše, prekomjerna eksploatacija, biljne bolesti,
požari i sl. Svakodnevno smanjenje površina pod šumskim ekosistemima
na planeti Zemlji ima nesagledive posljedice po živi svijet, opšte klimatske
prilike, opskrbljavanje vodom, kvalitet zraka i kvalitet zemljišta. Za aktivno
učešće u rješavanju okolinskih problema potrebno je obezbijedititi kvalitet-
no ekološko obrazovanje. Veća ekološka svijest kod lokalnog stanovništva
o značaju i očuvanju šuma, o potrebi stalnog pošumljavanja i kontroli sječe,
mogla bi rezultirati malim, ali značajnim doprinosima da se šumski ekosi-
stemi očuvaju za buduće generacije. Poznavanje osnovnih ekoloških prin-
cipa omogućava nam bolje razumijevanje svijeta oko nas i pomaže nam u
očuvanju i poboljšanju okoliša i pravilnom upravljanju prirodnim resursima.
Ekološkom edukacijom treba postići promjenu odnosa čovjeka prema priro-
di i to promijenom vlastitog načina proizvodnje i potrošnje dobara koja su
mu potrebna kao i upravljanja nastalim otpadom. Ekološka edukacija treba
da bude kontinuiran proces u kojoj prenošenje informacija, poruka i davanje
praktičnih uputa ima veliku ulogu u formiranju opće društvene svijesti i svi-
jesti pojedinca (Goletić, Selimović, 2003).

Zaključci

Istraživanjem javnog mnjenja o okolišu u prigradskim mjesnim zajedni-

cama općine Tuzla zaključeno je da sadržaj i forma sadašnje ekološke edukaci-
je još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. 38% stanovništva nije ponudilo
nijedan prijedlog unaprijeđenja zaštite životne sredine, što znači da ekološku
edukaciju treba unaprijedititi i uvesti u sve oblike obrazovnog sistema.
Stanovništvo prigradskih mjesnih zajednica općine Tuzla smatra da se
u medijima ne poklanja dovoljna pažnja ekološkim problemima. Zbog toga
je potrebno obezbijediti redovno i kvalitetno informisanje javnosti o okolišu
radi razvijanja ekološke svijesti i kulture.
Više od polovine ispitanika (74%) nije upoznato sa zakonskim aktima
koji regulišu zaštitu životne sredine, dok su ostali samo djelimično ili nikako
upoznati.

137
 Prema rezultatima ankete najveći ekološki problemi u prigradskim
mjesnim zajednicama općine Tuzla su: neadekvatno odlaganje otpada (34%),
prekomjerno zagađenje voda (25%), aerozagađenje (18%), sječa šuma (5%)
neregulisana kanalizacija (13%). S obzirom na stanje okoliša u općini Tuzla
neophodno je što prije izraditi i donijeti ekološku strategiju, kojom treba de-
finisati stanje kvaliteta i osjetljivosti okoliša i odredititi prioritetne aktivnosti
u ovoj oblasti.

Literatura

1. Cifrić I. (1993). Ekološka edukacija i moderno društvo. Socijalna ekologija, 2 (2): 235-
248.
2. Goletić Š., Terzić R., (2005): Ekološka edukacija. Univerzitet u Zenici, 09-24.
3. Goletić Š., Selimović S., (2003): Zaštita okoliša, Ekološka edukacija. Mašinski fakultet
u Zenici, 1-7
4. Goletić Š. (2004): Istraživanje javnog mnjenja o okolišu. Zbornik radova, Pedagoški
fakultet u Zenici.
5. Goletić Š. (2004c): Značaj medija u zaštiti okoliša. List “Naša riječ” Zenici od 13.01.2004.
6. Stevanović B, Radović I. (2003): Suština i značaj ekoloških postavki kao polazišta u
vaspitanju i ukupnom obrazovanju-tradicija i perspektive. Zbornik radova: obrazovanje
u životnoj sredini u reformisanoj školi i društvu, Ed. Ecolibri, Begrad, pp 44-54.

Environmental education with special emphasis on the

ecology problems

Summary

Lack of information among the population about basic ecological prin-

ciples and the impact of each individual to disruption of natural ecological
balance and a low level of environmental awareness contributes to local and
global environmental pollution and deterioration of environmental quality. A
drastic example of ecological balance in the Tuzla Canton, the forests, which
have long since become a multi-purpose facility with using. Therefore, the
Association of Biologists in Tuzla Canton conducted the research degree of
ecological education of population on this issue. Surveys included 1000 re-
spondents from adolescent to mature age, in five suburban local communities
of Tuzla (Tuzla, Simin Han, Slavinovići, Bukinje and Šićki Brod). The study
was conducted in order to achieve insight into the level of ecological educa-
tion of targeted population groups on the basic principles of importance of
forests, their degree of degradation, the contribution of individuals in their
preservation and rational sustainable management. The results show that citi-

138
zens are not environmentally educated to the level where they can apply their
knowledge. Approximately 35% of respondents considered the biggest envi-
ronmental problem of improper disposal of waste, 25% concerned about pol-
lution and insufficient quantity of drinking water, about 18% of air pollution,
and about 13% - unregulated sewage. Only 5% of respondents believe that
one of the major environmental problems, illegal deforestation. Surveys of
citizens have been determined that environmental education must improve so
that every citizen was aware of the consequences of their actions that pollute
the environment. Particular attention should be paid to educating the popula-
tion in terms of protection and sustainable management of forest ecosystems.

139
140
 DIGITALNI KATASTAR GRADSKOG ZELENILA JAVNOG KA-
RAKTERA NA PRIMJERU GRADA SARAJEVA

Mersad Omanović, KJKP ‘‘Park’’ d.o.o. Sarajevo, mersad.omanovic@gmail.ba

i Mufik Muslić, KJKP ‘‘Park’’ d.o.o. Sarajevo, mufik.muslic@park.ba

Izvod: Katastar gradskog zelenila javnog karaktera je osnova za planiranje

dinamike održavanja, kao precizan pokazatelj realnog stanja zelenih površina
sa svim arhitektonsko – građevinskim i hortikulturnim sadržajima/elementi-
ma na određenom području. Kao takav predstavlja osnovu za (i) održavanje
i/ili rekonstrukciju urbanog zelenila, (ii) planiranje proizvodnje sadnog mate-
rijala i (iii) planiranje i projektovanje novih objekata gradskog zelenila. Grad
Sarajevo kao glavni i najveći grad u Bosni i Hercegovini još uvijek nema
sistematičan i precizan katastar zelenih površina sa svim arhitektonsko – gra-
đevinskim i hortikulturnim sadržajima i ocjenom stanja istih!

Ključne riječi: gradsko zelenilo, geografski informacioni sistem, struktura baze podataka

Uvod

Izrada digitalnog katastra gradskog zelenila javnog karaktera grada Sa-

rajevo je aktivnost koja će obuhvatiti popis svih parkovskih površina, stabala
i parkovskog mobilijara (klupa, tobogana, kanti za smeće isl.) Grad Sarajevo
posjeduje tradiciju uređenja zelenih površina. Naime, parkovi grada Sarajeva
su spomenici prirodnog i historijskog naslijeđa. Razvoj parkovskog zelenila
vezan je za Austro–ugarsku monarhiju, kada se uređuje veći broj parkova u
Sarajevu. Konkretno ‘‘Velik’’i i ‘‘Mali’’ park, park kod Predsjedništva Bosne i
Hercegovine, drvored prema vrelu Bosne, Banjski kompleks Ilidža i park ‘‘At–
mejdan’’. Treba napomenuti da se Grad Sarajevo u to vrijeme protezao od Ba-
ščaršije do Marijin dvora. Također, treba navesti činjenicu da je 1947 godine
Sarajevo brojalo 74.000 stanovnika [1], a do 1992 godine je taj broj narastao na
oko 500.000. U ovoj ekspanziji grad Sarajevo se proširio duž 12 km tramvajske
pruge, odnosno duž cijele Sarajevske kotline. Formiranjem gradske zone na-
stala je antropogena pustinja u okviru koje se nalazi veći broj gradskih zelenih
površina javnog karaktera, sa većim ili manjim stepenom biološke raznolikosti
(netaknuta prirodna površina ili totalna antropogena pustinja).
Grad Sarajevo kao Glavni i najveći grad u Bosni i Hercegovini još
uvijek nema sistematičan i precizan katastar zelenih površina sa svim arhi-
tektonsko – građevinskim i hortikulturnim sadržajima i ocjenom stanja istih.
KJKP „Park“d.o.o. se od osnivanja bavi proizvodno uslužno – komunalnom
141
djelatnošću iz oblasti hortikulture, odnosno održavanjem i izgradnjom grad-
skog zelenila, proizvodnjom dendro materijala, cvijeća i proizvoda od cvije-
ća i gradskog mobilijara. Za ove djelatnosti, a u svrhu kvalitetne pripreme i
planiranja, neophodno je imati uvid u stvarno stanje zelenih površina javnog
karaktera. Također, svakodnevno u KJKP „Park“ d.o.o. dospjevaju zahtjevi
građana za intervenciju u vezi sa nenjegovanim i oštećenim stablima koja
mogu ozbiljno ugroziti i život ljudi. Kako bi se osiguralo sistematično i po-
jednostavljeno upravljanje aktivnostima održavanja zelenih površina i stabala
u gradu Sarajevu, neophodno je kreirati potpunu i transparentnu bazu podata-
ka o svakoj zelenoj površini sa svim arhitektonsko– građevinskim i hortikul-
turnim sadržajima. Na ovaj način KJKP „Park“ d.o.o. bi moga sistematično i
preventivno izvršavati svoje obaveze prema građanima.
Potreba za kreiranjem katastra zelenih površina nailazi na svoje upori-
šte i u činjenici da jednom kreiran postaje osnovom za planiranje dinamike
održavanja, kao precizan pokazatelj realnog stanja zelenih površina javnog
karaktera sa svim arhitektonsko–građevinskim i hortikulturnim sadržajima
na određenom području. Prilikom prikupljanja atributivnih podataka o objek-
tima od interesa i njihovom analizom može se dobiti jasan uvid u međusobne
odnose koji vladaju između različitih sadržaja u prostoru. Ovo je od izuzetne
važnosti za prostorno planiranje i planiranja budućih infrastrukturnih zahvata
(izgradnju ili obnovu vodovodne mreže, kanalizacije, tramvajske pruge itd.),
jer pokazuje preciznu lokaciju i ocjenu stanja (vrijednosti) svakog arhitekton-
sko – građevinskog i hortikulturnog elementa.

Materijal i metode

Izrada digitalnog katastra gradskog zelenila javnog karaktera predstav-

lja izazov kako za struku tako i za tehnologiju. Sa aspekta struke, neophodno
je identifikovati sve arhitektonsko – građevinske i hortikulturne elemente koji
mogu i moraju biti predmet izrade katastra. U predmetnom katastru je defi-
nisano 35 elemenata – 27 arhitektonsko–građevinskih i 8 hortikulturnih ele-
menata (Slika 1, 2). Kako zelene površine podliježu određenoj kategorizaciji
(Slika 3), što sa aspekta prioriteta u okviru komunalne privrede, što sa aspekta
funkcionalnosti, treba naglasiti da u Bosni i Hercegovini ona zakonski nije
definisana [2,3]. Također, treba naglasiti da digitalni katastar gradskog zeleni-
la javnog zelenila treba da bude primjenjiv u svim gradskim sredinama.
Sa aspekta tehnologije, neophodno je definisati onu koja je sveprimje-
njiva i svima dostupna. Tehnologija ne smije biti vezana za određenog proi-
zvođača ili izvođača. Razumije se da će se kako za izradu tako i za korištenje
digitalnog katastra gradskog zelenila javnog zelenila koristiti GIS tehnologija.
142
GIS je ‘‘design support tool’’, odnosno alat za pomoč pri odlučivanju i sam sebi
nije svrha. Međutim, GIS je iskonski prostorna baza podataka, te ga tako treba
i tretirati. Konkretno, za izradu digitalnog katastra gradskog zelenila javnog
zelenila neophodno je izvršiti formiranje kostura baze podataka (Slika 1, 2).

Rezultati i diskusija

Za izradu kostura prostorne baze podataka neophodno je za svaki pro-

storni element, bio on arhitektonsko – građevinski ili hortikulturni, jasno de-
finisati prirodu grafičkog prikaza i strukturu vezane referentne baze podataka.
Prostorni elementi, odnosno njihov grafički prikaz, a za potrebe digital-
nog katastra gradskog zelenila javnog karaktera, su vektorske eprirode. Kao
takvi mogu biti isključivo tačka [point], linija [line] ili površina [area]. U
digitalnom katastru zelenih površina javnog karaktera grada Sarajeva defini-
sano je 19 površinskih, 3 linijska i 13 tačkastih elemenata (Slika 1, 2).
Struktura vezane referentne baze podataka je definisana prirodom polja,
koja u predmetnom katastru može biti bilo koje slovo , broj ili znak [text], nu-
merička cijelobrojna vrijednost [integer], numerička racionalna vrijednost [flo-
at], da – ne pitanje [logical: yes/no] ili lista ponuđenih vrijednosti [value list].
Ovako definisana prostorna baza podataka je funkcionalna kada je ja-
sno definisana i prostorna referenca za sve elemente. Ona u katastru zelenih
površina javnog karaktera nije definisana poljima ‘‘X’’ i ‘‘Y’’, već je defini-
sana odabirom korištenog koordinatnog sistema (BH zona 6). Ipak, u slučaju
upotrebe prostornih alata niže klase neophodno je definisati polja referentne
baze podataka i to X [float] i Y [float].
Također, za sve elemente prostorne baze podataka digitalnog katastra
zelenih površina javnog karaktera definisano je osam (8) zajedničkih polja.
Ova polja se nalaze u referentnoj bazi svakog elementa i predstavljaju osnovu
indeksacije, odnodno eksploatacije (Slika 4).

Zaključak

Digitalni katastar zelenih površina javnog karaktera postoji (Slika 5), a

nastao je u KJKP ‘‘Park’’ d.o.o. kao rezultat projektne aktivnosti uspostave
digitalnog katastra urbanog zelenila Kantona Sarajevo, u okviru koje je kao
eksperimentalna ploha obrađen zeleni objekat specijalne namjene ‘‘RZC i
ZOO vrt Pionirska dolina’’.
Ovaj rad je rezultat procesne aktivnosti uspostave digitalnog katastra
gradskog zelenila javnog karaktera grada Sarajeva, u okviru koje su obrađeni
zeleni objekti ‘‘Veliki park, ‘‘Koševo I’’ i ‘‘Koševo II’’.
143
 Za razvoj i izradu digitalnog katastra, u KJKP ‘‘Park’’ d.o.o. , zadužen
je Biro za pripremu projektovanje, katastar i sistem kvaliteta.

Slika 1. Struktura baze podataka arhitektonsko – građevinskih elemenata

144
 Slika 2. Struktura baze podataka hortikulturnih elemenata

Slika 3. Kategorizacija zelenila ‘‘Value List’’: koristi se u digitalnom katastru

gradskog javnog zelenila grada Sarajeva [4,5]

145
 Slika 4. Struktura zajedničkih polja baze podataka za sve elemente

Slika 5. Segment digitalnog katastra gradskog zelenila javnog karaktera

grada Sarajeva

146
 Literatura

1. Statistički godišnjak 1945 – 1953, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, Zavod za

statistiku i evidenciju
2. Odluka o zelenim površinama, Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN RH br. 26/03,
82/04, 178/04)
3. /internet/ http://envis.praha-mesto.cz
4. Mijatović, T. 1981.: Kategorizacija zelenih površina grada Sarajeva, Prvo savjetovanje o
zelenilu urbanih područja, Skupština opštine Centar Sarajevo, 46 – 52 str.
5. Vujković, LJ. 1995.: Pejzažna arhitektura – Planiranje i projektovanje, Šumarski fakultet
u Beogradu, 25 – 27 str.

Urban greenery digital cadastre: case study of the city of Sarajevo

Summary

Urban greenery cadastre is the basis for planning the dynamics of ma-
intenance, as an accurate indicator of the real state of green area with all
the architectural and horticultural elements in a particular area. As such, it
represents the basis for (i) maintenance and/or reconstruction of urban green
area, (ii) planning the planting materials production and (iii) planning and
designing new urban green area. The city of Sarajevo, which is the capital and
largest city in Bosnia and Herzegovina, still has no systematic and accurate
greenery cadastre with all the architectural and horticultural elements and its
evaluation! Company KJKP’’Park’’ d.o.o. has recognized this problem and
decides to use modern technology, in the sense of the developing cadastre
in digital form. The first step in establishing the urban greenery digital ca-
dastre is to define attributes and parameters of architectural and horticultural
elements. Within the spatial database there is distinct space for each defined
attribute / parameter. Within The Cadastre in Company KJKP ‘‘Park’’ d.o.o.
exist 35 elements (27 architectural and 8 horticultural elements). This paper
is the result of the urban greenery digital cadastre establishing in city of Sara-
jevo. During this process following green areas had been treated: ‘‘Pionirska
dolina’’, ‘‘Veliki park’’, ‘‘Koševo I’’ and “Koševo II’’.

147
148
PROVIDNI TOPLOTNI IZOLATORI U FUNKCIJI ZAŠTITE ŠUMA

Smajo Sulejmanović, Hrustem Smailhodžić

Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli
smajos2003@yahoo.com hrustem@gmail.com

Izvod: Providni toplotni izolatori su materijali koji su transparentni za sunče-

vu svjetlost, a dobri su toplotni izolatori. Oni se mogu proizvoditi od transpa-
rentnih materijala, kao što su staklo, najlon, celifan i plastika. Ovi materijali
se nalaze u velikim količinama u otpadu, a mogu poslužiti za proizvodnju
providnih toplotnih izolatora. Upotreba providnih toplotnih izolatora dopri-
nijela bi smanjenju pritiska otpada na okolinu, smanjenju upotrebe fosilnih
goriva, zaustavljanju globalnom zagađenju i zaustavljanju globalnog zato-
pljenja. Providni toplotni izolatori pasivno zahvataju sunčevu energije i ušte-
de toplotnu energiju uloženu u objekt. Providni toplotni izolatori doprinose
očuvanju šuma. Drvnu masu namijenjenu za zagrijavanje stambenih objekata
mogu zamijenit providni toplotni izolatori.

Ključne riječi: providni toplotni izolatori, pasivno zahvatanje sunčeve energije, transparen-
tni materijali, fosilna goriva, globalno zagađenje i globalno zatopljenje

Uvod

Savremeno društvo je proizvodno, ali i potrošačko. Proizvode se razli-

čiti artikli u velikim količinama. Ljudi proizvode mnogo, radi većeg životnog
standarda. Posebna pažnja se poklanja pakovanju artikala. Artikli se pakuju
u ambalažu od različitih materijala: kartona, papira, stakla, plastike, najlona,
celofana, metala, stiropora i td. Stil života je takav da ambalaža ima jedno-
kratnu upotrebu. Nakon raspakivanja artikala, ambalaža postaje otpad. Tada
nastaju problemi. Niko ne želi da preuzme odgovornost za bezbjedno zbrinja-
vanje otpada. On se vrlo često odlaže na nepropisan način i na neadekvatno
mjesto. Posljedice toga su onečišćenje i zagađenje okoline, odnosno životne
sredine. Materijali koji se koriste za pakovanje artikala moraju zadovoljava-
ti određene uslove, moraju imati dug vijek trajanja i moraju biti otporni na
atmosferske uticaje. U prirodu se gomilaju velike količine svježeg otpada,
prije nego što se stari otpad raspadne. Mnoge deponije su prepune, a stalno
se otvaraju nove. Lokacije i načini odlaganja otpada vrlo često predstavljaju
opasnost po okolinu, ekološku bombu, sa katastrofalnim posljedicama.
Zadovoljenje svjetskih potreba za energijom, temelji se na energetskim
sirovinama koje su prikazane grafički na Slici 1. Nafta učestvuje sa 39 %,
149
ugalj sa 23%, prirodni gas sa 23%, nuklearna energija sa 8% i obnovljivi
izvori energije sa 7%. Od fosilnih goriva njaviše se koristi nafta. Upotreba
zemnog plina i uglja je izjednačena. Kao sirovina obnovljivih izvora ener-
gije, najviše se koristi biomasa i hidroenergija, a daleko manje geotermalna
energija, energija vjetra i solarna energija. Drvo spada u obnovljive izvore
toplotne energije. Vrlo često, šume se eksploatišu neplanski, sa nesagledivim
posljedicama.
Evaluacija rezultata klasifikacije na nivou uzorka ukazuje na povećanje
procenta podudaranja klasifikacije pri povećanju broja susjeda uz iste ponde-
re razlika vrijednosti i distance. U cilju ocjene realnosti karografskog prikaza
prostorne raspodjele na terenu analizirane su dobijene tematske karte prema
identificiranom oštećenju stabala u odjelu 17. Na bazi poređenja ustanovljeno
je da najbolje rezultata daju procjene bazirane na atributima jednog do dva
susjedna stabla u odnosu na konkretnu lokaciju (Slika 2.). Povećanje broja
susjednih stabala uzrokuje smanjenje indikacija oštećenja i njihovu značajnu
dislokaciju. U konkretnom slučaju identifikovana su lokacijska odstupanja
tačaka kod kojih je uočena sistematičnost te je provedena korekcija u tom
smislu. Nakon korekcije uočena je visok stupanj saglasnosti u procjenjenim i
registrovanim područjima sa oštećenjem stabala na nivou odjela (preko 60%).
Uočeno je da konfiguracija terena direktno utiče na nivo efikasnosti rezultata
klasifikacije te da treba nastaviti istraživanja u cilju smanjivanja lokacijskih
nepodudaranja (Pavlović et al. 2004).

Slika 1. Potrošnja energenata u svijetu [8]

Potrošnja energije u svijetu prikazana je na Slici 2.

150
 Slika 2. Potrošnja energije u domaćinstvu [8]

Sa Slike 2. se vidi da se u domaćinstvu troši najviše energije na obe-

zbjeđenje mikroklimatskih uslova u stambenim i radnim prostorijama. Mno-
ga domaćinstva koriste drvo kao ogrevni materijal.

Termička izolacija građevinskih objekata

Moderna gradnja zahtijeva termičku izolaciju građevinskih objekata, radi

štednje toplotne energije. Filozofija klasičnog načina zagrijavanja je ulaganje
toplotne energije u unutrašnjost objekata i termička izolacija objekata sa vanj-
ske površine radi kontrolisanog izlaska toplote u vanjski ambijent, Slika 3.

Slika 3. Termička izolacija građevinskog objekta

konvencionalnim toplotnim izolatorom, [8]
151
 Providni toplotni izolatori

Providni toplotni izolatori su materijali koji su transparentni za sunčevu

svjetlost, a dobri su toplotni izolatori.
Ideja ovog rada je ugradnja providnih toplotnih izolatora na vanjsku
površinu građevinskih objekata. Zadatak providnih toplotnih izolatora je da
pasivno zahvate dio dozračenog sunčevog zračenja, dozračenog na vanjsku
površinu objekta, transformišu ga u toplotu, akumuliraju u zidu i usmjere tu
toplotu u unutrašnjost objekta, radi zagrijavanja unutrašnjih prostorija. Prin-
cip funkcionisanja providnih toplotnih izolatora dat je na Slici 4.
U otpadu se nalaze velike količine materijala koji su transparentni za
sunčevo zračenja, imaju dug vijek raspadanja (najlon, celofan, plastika, PET
ambalaža, staklo i td.), a mogu poslužiti za proizvodnju providnih toplotnih
izolatora.
Izgužvan najlon, celofan, plastika, sitno iscjeckana PET ambalaža i
drobljeno staklo sadrže miran i zarobljen vazduh, a transparentni su za sunče-
vu svjetlost. Zrak slabo provodi toplotu kondukcijom. Zarobljen i miran zrak
u tankim porama, pukotinama i malim volumenima ne dozvoljava prenošenje
toplote konvekcijom.

Slika 4. Ugradnja providnih toplotnih izolatora na vanjsku površinu [5]

152
 Slika 5. Određivanje i upoređivanje koeficijenata efikasnosti
providnih toplotnih izolatora i konvencionalnih toplotnih izolatora [6]

Graf. 1 [6] Snaga dozračenog sunčevog zračenja na površinu providnog

i konvencionalnog toplotnog izolatora [6]

153
 1+ a t h=
1 + 0,70 ⋅ 0,17
=
1 + 0,12
=
1,12
= 0,622 , h = 62 ,2%
h= W 1 + 0 ,8 1,8
k 4 2
1+ m K
1+ i W
kz 5 2
m K

1 h =
1
=
1
=
1
= 0,5 5 5 h = 5 5,5 %
h = W 1 + 0,8 1,8
k 4 2
1+ m K
1+ i W
kz 5 2
m K

a ⋅t h =
0,70 ⋅ 0,17
=
0,12
=
0,12
= 0,067 h P = 6,7 %
hp = W 1 + 0,8 1,8
k 4 2
1+ m K
1+ i W
kz 5 2
m K

h - koeficijent efikasnosti
h – koeficijent providnog
efikasnosti toplotnog
providnog izolatora
toplotnog izolatora
a – koeficijent apsorpcije sunčevog zračenja za površinu zida
a - koeficijent apsorcije sunčevog zračenja za površinu zida
t – koeficijent transparentnosti providnog toplotnog izolatora za sunčevo zračenje
ki – koeficijent
t - koeficijent propustljivosti
transparentnosti toplote za
providnog providniizolatora
toplotnog toplotni izolator
za sunčevo zračenje
kz – koeficijent propustljivosti toplote za zid
ki – koeficijent propustljivosti toplote za providni toplotni izolator
Na osnovu eksperimentalnih istraživanja došlo se do zaključka da su
providni toplotni izolatori efikasniji od konvencionalnih toplotnih izolatora
za 6,7%. Konvencionalni toplotni izolatori, ugrađeni na vanjsku površinu
građevinskog objekta, mogu da uštede 55,5% uložene toplote u objekat, u
odnosu na objekat bez toplotne izolacije. Konvencionalni toplotni izolatori,
debljine 58 mm, mogu da zahvate 17% dozračenog sunčevog zračenja, tran-
sformišu ga u toplotu i tu toplotu usmjere u unutrašnjost objekta radi zagrija-
vanja unutrašnjih prostorija.
Eksperimentalno je ustanovljeno da providni toplotni izolator debljine
58 mm i konvencionalni toplotni izolator debljine 13 mm imaju jednake koe-
ficijente propustljivosti toplote.
Ovi podaci su dobiveni na osnovu koeficijenta apsorpcije 0,70 za po-
vršinu zida od cigle, koeficijenta propustljivosti toplote 5 W/(m2K) za zid
od cigle i koeficijent propustljivosti toplote 4 W/(m2K) za providni toplotni
izolator napunjen izgužvanim najlonom i celofanom debljine 58 mm i koefi-
cijenta transparentnosti 0,17 za sunčevu svjetlost [6].
Stambeni objekat bez termičke izolacije, površine 200 m2 troši u prosje-
ku 10 tona uglja u toku grejne sezone. Taj isti objekat troši 4,5 tone uglja sa
ugrađenom konvencionalnom termičkom izolacijom, a sa ugrađenim provid-
nim toplotnim izolatorima trošio bi 3,8 tona uglja.
154
 Mnoga domaćinstva za loženje koriste mrki ugalj ili drvo. Njihova
ogrevna vrijednost je približno jednaka, Tabela 1. Jedno domaćinstvo, koristeći
providne toplotne izolatore, za jednu grejnu sezonu uštedilo bi 6,2 tone drvne
mase. Ukoliko se kao ogrev koristi bukovina, specifične mase 750 kg/m3, za
jednu grejnu sezonu providni toplotni izolatori bi uštedili preko 8 m3 bukovine.
Na ovaj način providni toplotni izolatori se nalaze u ulozi zaštite šuma
od neracionalne eksploatacije. Ogrevna vrijednost za neka čvrsta i tečna go-
riva (prosječna donja vrijednost) data je u tabeli 1. Specifična masa nekih
vrsta drveta data je u tabeli 2.
Tabela 1. Ogrevna vrijednost za neka čvrsta i tečna goriva
(prosječna donja vrijednost) [3]

Gorivo qs
( )
MJ
kg Gorivo qs
( )
MJ
kg
Antracit 32 Etanol 27
Mrki ugalj 12 Benzin 42
Mrki ugalj (briket) 20 Benzol 40
Drvo 12 Nafta 42
Kameni ugalj 30 Metanol 20
Koks 30 Naftalin 39
Treset 15 Parafinsko ulje, petrolej 42

Tabela 2. Specifična masa nekih vrsta drveta [3]

Drvo, sušeno
vazduhom
ρ 3
m( )
kg Drvo, sušeno
vazduhom
ρ
( )
kg
m3
Javor 530 ÷ 800 Smreka 500 ÷ 950
Balsam 80 ÷ 200 Bor 350 ÷ 650
Breza 520÷800 Ariš 500 ÷ 700
Bukva 600 ÷ 900 Mahagonij 550 ÷ 1050
Hrast 500 ÷ 1000 Vrba 400 ÷ 600

Zaključak

Savremeno društvo je proizvodno, ali i potrošačko

Proizvodi se veliki broj različitih artikala u velikim količinama
Posebna pažnja se poklanja pakovanju artikala
Nakon raspakivanja artikala ambalaža postaje otpad
Niko ne želi da preuzme odgovornost za bezbjedno zbrinjavanje otpada
Otpad se gomila u prirodi i predstavlja ekološku katastrofu globalnih razmjera

155
Za proizvodnju je potrebna energija
Kao energetska sirovina najviše se koriste fosila goriva
Zalihe fosilnih goriva su ograničene i jednog dana potuno će ih nestati
Upotreba fosilnih goriva dovela je do globalnog zagađenja i zatopljenja na
Zemlji
Pored fosilnih goriva koriste se i obnovljivi izvori energije
Kao obnovljivi izvori energije najviše se koristi biomasa i hidroenergija
Drvo je obnovljivi izvor energije i koristi se u industriji, građevinarstvu i
domaćinstvu
Toplotni izolatori smanjuju potrošnju fosilnih goriva
Providni toplotni izolatori mogu pasivno zahvatati energiju sunčevog zračenja
Providni toplotni izolatori, ugrađeni na vanjsku površinu građevinskog
objekta, mogu pasivno da zahvate dozračenu energiju sunčevog zračenja,
transformišu je u toplotu i doprinesu zagrijavanju unutrašnjih prostorija
objekta
Providni toplotni izolatori su u funkciji zaštite šuma

Literatura

[1] A. Jaganjac, Živjeti u skladu sa okolišem, Institut za hidrotehniku, Sarajevo, 2007.

[2] E. N. Ganić, Prenos toplote, mase i količine kretanja, Svjetlost, Sarajevo, 2005.
[3] H. Smailhodžić, S. Sulejmanović, Fizika kroz jednačine i tabele, Univerzitet u Tuzli,
Tuzla, 2004.
[4] M. Đonlagić, Energija i okolina, Printkom, Tuzla, 2005.
[5] S. Sulejmanović, Efikasnost providnih toplotnih izolatora u meteo uslovima tuzlanskog
područja, Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005.
[6] S. Sulejmanović, Pasivno zahvatanje solarne energije pomoću providnih toplotnih izola-
tora, Doktorska disertacija, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2010.
[7] Z.I. Pašić, Staklo u građevinarstvu, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2006.
[8] www.ekologija.ba , pristup: 15.10.2010.

Transparent thermal insulators with a function in protection of forests

Summary

Transparent thermal insulators are materials that are transparent for

sunlight and good insulators at the same time. They can be produced from
transparent materials such as glass, nylon, plastics, cellophane, etc. Those
materials are present in huge amounts as garbage, so it is possible to use them
156
as raw materials for production of transparent thermal insulators. Usage of
transparent thermal insulators would help reduce of these materials on land
fields, reduce in usage of fossil fuels, and would result in stopping of glo-
bal pollution and global warming. Transparent thermal insulators passively
collect solar energy and keep energy that is produced inside of an object.
These insulators would help protection of our forests. All the woods needed
for heating we could save by installing transparent thermal insulators on our
objects.

157
 STRUKTURA I DINAMIKA BIOCENOZA KAO INDIKATOR
STABILNOSTI ŠUMSKIH EKOSISTEMA

Sulejman Redžić
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
CEPRES – Centar za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu e-mail: redzic0102@yahoo.com

Izvod: Struktura terestričnih ekosistema podrazumijeva prostornu organiza-

ciju abiotičke komponente (staništa, biotopa) i biotičke komponente (bioce-
noze). Struktura biocenoze određena je biodiverzitetom koji je izdiferenciran
na sinuzije – ekološke komplekse i strukturne i funkcionalne jedinice bioce-
noze. Raslojenost biocenoze determinirana je adaptivnim vrijednostima do-
minantnih i edifikatorskih vrsta u odnosu na ključne faktore strukture.
Kao ključni indikator strukture šumskih ekosistema je floristički sa-
stav. Raslojenost zajednice je u pozitivnoj korelaciji sa granulacijom bio-
topa. Granulacija biotopa odražava ključne procese u evoluciji, odnosno
formiranju različitih ekoloških niša koje mogu da ekološki udome vrste sa
samo njima datim potrebama i vrijednostima. U šumskim ekosistemima
mnogim vrstama stanište nije samo abiotička komponenta, već i biotička
komponenta ekosistema, kao šu su na primjer lijane, epifite, epifunge, mno-
ge životinje i razni mikroorganizmi. Šumska staništa su sa najvišim stup-
njem granulacije.
Recentno stanje strukture i dinamike šumskih zajednica na horizontal-
nom i vertikalnom profilu bosansko-hercegovačkih Dinarida indicira značaj-
nu degradiranost što je u neposrednoj korelaciji sa narušenom stabilnošću
šumskih ekosistema.

Ključne riječi: šumski ekosistem, kruženje materije i protok energije, ekološka ravnoteža,
sinuzija, sukcesija, adaptacija, granulacija staništa, ekološka niša, održivo upravljanje šuma-
ma, Bosna i Hercegovina, Zapadni Balkan

Poimanje strukture ekosistema

Struktura terestričnih ekosistema podrazumijeva prostornu organizaci-

ju abiotičke komponente (staništa, biotopa) i biotičke komponente (bioceno-
ze). Struktura biocenoze određena je biodiverzitetom koji je izdiferenciran na
sinuzije – ekološke komplekse i strukturne i funkcionalne jedinice biocenoze.
Tipičan primjer evolucijskog odraza u postizanju prirodnog savršenstva su
šume zajednice, odnosno šumski ekosistemi (Redžić, 2011a).

159
 Polazeći od elementarnih načela energetske ekologije, šume funkcio-
niraju kao otvoreni ekosistemi kroz koje se vrši višerazinski protok energije i
višekomponentni promet materije (Slika 1).

Slika 1. Struktura ekološke zajednice i njen položaj u sistemu ekosistema životne sredine
Figure 1. The structure of ecological community and its position in the system of
ecosystems of environment

Svaka šumska zajednica u datoj dimenziji vremena i prostora je rezul-

tanta sekularnih primarnih sukcesija koje se odvijaju po prirodnim zakoni-
tostima izvan značajnijeg uticaja čovjeka. Naravno, šume (u izmjenjenom
obliku) mogu nastati i na druge načine, najčešće sekundarnim (progresivnim)
sukcesijama kroz različite restauracijske intervencije antropogene naravi. Uz
to, šume nastaju u sistemu sekundarnih sukcesija u prirodnom toku preko
formiranja različitih razvojnih stadija (sera) u uvjetima odsustva atropogenog
i zoogenog faktora. Na ovaj način šume nastaju progresivnom sukcesijom od
livada, kamenjara, obradivih površina. Sličnim obrascima su nastale različte
šume i na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida (Horvat et al., 1974;
Fukarek, 1979; Redžić et al., 1984). Svaka šumska zajednica je rezultanta
maksimalne usaglašenosti interaktivnosti abiotičkih i biotičkih faktora u datoj
dimenziji prostora, te i svih onih faktora koji determinišu zakonitosti otvore-
nih sistema u planetarnom i kosmičkom okruženju. Šumska zajednica stoga
odražava i stupanj integrativnosti fizičkih, hemijskih i bioloških faktora, te
njihovu međusobnu „kompetitivnost“ s jedne strane, te „koegzistentnost“ s

160
druge strane. Na osnovu toga, šumske zajednice su najpouzdaniji indikatori
stanja i nosivog kapaciteta (Redžić, 1998), te strukture i raslojenosti biotopa,
odnosno staništa. Generalno, šumske zajednice su indikatori kako stabilnosti i
„trajnosti“ ekosistema, tako i karaktera i intenziteta ekološkog ekvilibrijuma.

Slika 2. Sve šumske zajednice u prirodnim uvjetima nastaju u sistemu primarnih suk-
cesija (pretplaninski pojas na sjevernim padinama Čvrsnice, 20267m) (Redžić, 2012)

Raslojenost šumske zajednice

Šumske zajednice su svojevrsnom paradigmom maksimalne konzuma-

cije raspoloživih resursa na jednom staništu s jedne strane, te obrazaca koeg-
zistentnih odnosa između biljaka, kao i drugih članova zajednice. Horizontal-
na i vertikalna raslojenost su najbolji indikatori takvog stanja. Raslojenost je
i pokazatelj kako koevolucijskih trendova bez obzira na filogenetičku pripad-
nost organizama, tako i generalizacije adaptivnih osobina i adaptogeneze. Na
taj način, u šumskim zajednicama vremenom su formirani struturno-dinamič-
ki dijelovi koji u sebi sublimiraju i filogenetičke evolucijske trendove kroz
formiranje manje-više jasno izdiferenciranih cjelina označenih kao sinuzije.
Organizacija sinuzija, njihova međusobna povezanost, te konzistentnost su
veoma dobar pokazatelj stabilnosti čitave zajednice, pa i ekosistema (Redžić
et Barudanović, 2010).
Tako, na primjer, strukturu jedne bukovo-jelove šume čine sljedeće
sinuzije: (i) edafon (organizmi površinskog sloja tla), (ii) šumska stelja (li-

161
šajevi, gljive i mahovine sa pripadajućim životinjskim vrstama), (iii) sloj pa-
pratnjača, (iv) sloj niskih zeljastih biljaka, (v) sloj gljiva – makromiceta, (vi)
sloj trava (gramineja), (vii) sloj visokih zeljastih biljaka, (viii) niski šibovi,
srednji šibovi, (ix) visoki šibovi, (x) nisko drveće, (xi) srednje drveće i (xii)
sloj visokog drveća sa pripadajućim populacijama životinjskih organizama i
epifitskim lišajevima, gljivama i mahovinama (Slika 3).
Unutar sinuzija postoji međusobna funkcionalna povezanost, ne samo
između biljaka, već i životinja, gljiva, te protista. Svaka sinuzija ima posebnu
ulogu u produkciji biomase, mineralizaciji materije, te stabilnost zajednice.
Međutim, najvažnija je „krovna“ sinuzija predstavljena krošnjama najvišeg
drveća kao jedan od ključnih regulatora i stabilizatora kako zajednice tako
i ekosistema. Slijedeći obrasce vertiklane raslojenosti šumskih zajednica na
prostoru Dinarida može se sa sigurnošću tvrditi da je broj sinuzija, za razliku
od broja vrsta, daleko pouzdaniji indikator složenost i stabilnosti zajednice.

Slika 3. Vertikalna i horizontalna raslojenost šumske zajednice

Figure 3 Vertical and horizontal stratification of forest communities

Floristički sastav kao determinanta strukture

Kao ključni idnikator strukture šumskih ekosistema je floristički sastav

(Magurran, 1988; Redžić, 2007). Floristički sastav podrazumijeva ključni
element strukture i obuhvata organizaciju, odnosno izgrađenost zajednice u

162
horizontalnom i vertikalnom pogledu. Drugim riječima, to je sistem (skup)
svih vrsta biljaka organiziranih kroz svoje konkretne pojavnosti – populaci-
je, uključujući prvenstveno „makrofitske“ oblike (traheofite, mahovine), te
askolihenes i bazidiolihenes (u zavisnosti od biogeografskog pojasa). Među-
tim, alge i cijanobakterije u edafonu, epifitonu igraju značajnu ulogu u struk-
turi i stabilnosti zajednice. Takodjer, fungija je neraskidivi kako strukturni,
tako i funkcionalni dio strukture zajednice. Polazeći od standardnih pristupa
terestrične ekologije i nauke o zajednicama, floristički sastav u užem smi-
slu je ključni za determinaciju strukture i dinamike, tipologije, morfologije,
sintaksonomije i drugih bitnih odrednica šumske zajednice. Ovom prilikom
ne treba zaboraviti naglasiti determinirajuću ulogu „florističkog“ sastava na
strukturu i dinamiku „zoocenoze“ što je rezultiralo razvojem širokog spektra
koegzistentnih i kompetitivnih odnosa u datoj zajednici, odnosno ekosistemu
(Redžić, 2011b).
Kada se govori o florističkom sastavu, često se insistira i na broju vrsta,
odnosno njihovih populacija (Scheiner, 1992). Je li broj vrsta i u kojoj mjeri
je u korelaciji sa stupnjem razvijenosti i evolutivne odvedenosti zajednice?
Očekivati je, da je broj vrsta odraz povoljnosti ekoloških uvjeta datog staništa.
S druge strane, boj vrsta značio bi složeniju zajednicu. Složenija zajednica je
u većem stupnju povezanosti sa opstojnosti, odnosno stabilnosti. U uvjetima
potpune ili maksimalne determiniranosti zajednica u prirodnim uvjetima, broj
vrsta bi značio i kompleksnije zajednice, bolje prilagođene, pa i zajednice
koje su ekološki postojanije i stabilnije. Slijedeći ove konstatacije prije sve-
ga se misli na vrste, odnosno njihove zajednice koje su „produkti“ evolucije
šume, tzv. šumske vrste. To su prije svega sve one vrste koje su isključivo
vezane za „šumska staništa“ i njihova pojavnost je uvjetovana kolonizaci-
jom eklološki „jačih“ vrsta, tzv. determinatora ekoloških prilika staništa, kao
što su drvenaste vrste, odnosno vrste drveća. To su uglavnom skiofilne vrste
isključivo uvjetovane ekoklimom drveća. Ove vrste su ujedno i stenovalen-
tne, ne samo steno heliofilne i stenotermofilne, već i stenocenofilne. Ukoliko
dominiraju ove vrste, možemo govoriti o složenosti zajednice i njenoj stabil-
nosti. Sve su one i graditeljske, odnosno edifikatorske vrste koje „nastoje“
zajednicu dovesti do ekološkog vrhunca razvijenosti i usaglašenosti. Mnoga
eksperimentalna istraživanja koja su vršena u in situ uvjetima (Redžić, 1988)
ukazuju da broj vrsta nije u korelaciji sa izgrađenošću zajednice, odnosno
njene stabilnosti (Slika 4).

163
 Slika 4. Odnos broja vrsta i složenosti (stabilnosti) šumskih zajednica
Figure 4. The ratio of number of species and complexity (stability) of forest
communities

Zajednice koje su na bilo koji način uznemirene sadrže veći broj vrsta,
najvjerovatnije kao neka vrsta prilagodbe i odgovora na neki egzogeni ili pak
endogeni faktor. Tako, na primjer, veoma očuvane i sklopljene zajednice smr-
čevo-jelovih šuma na distričnim kambisolima gorskog pojasa planine Jahori-
ne (A-PK1 i A-PK2) sadrže 75 – 76 vrsta biljaka, dok uznemirene zajednice,
nekoliko godina nakon „čiste“ sječe imaju 140 vrsta (A-PE). Veoma slični od-
nosi ustanovljeni su i za zajednice kitnjaka na perm-karbonskim pješčarima i
distričnim kambisolima jugoistočne Bosne (QpK i QpE) (Slika 3) i šumama
kitnjaka i crnog bora na eutričnim kambisolima u zoni peridotita i serpentinita
Konjuh planine u Bosni (Q-PK i Q-PE) (Redžić, 1988). U uvjetima uznemire-
nosti šumskih ekosistema, sklopljenije zajednice su mnogo podložnije „udo-
mljavanju“ novih vrsta, za razliku od svijetlih lišćarsko-listopadnih i svijetlih
četinarskih vrsta u kojima je taj odnos manji. Generalno rečeno, za stabilnost
zajednice mnogo je važniji kvalitet nego kvantitet vrsta.

Granulacija staništa i struktura zajednice

Raslojenost, odnosno izdiferenciranost zajednice je u pozitivnoj ko-
relaciji sa granulacijom biotopa (Slika 5, 6). Granulacija biotopa odražava
ključne procese u evoluciji, odnosno formiranju različitih ekoloških niša koje

164
mogu da ekološki udome vrste sa samo njima datim potrebama i vrijednosti-
ma. U šumskim ekosistemima mnogim vrstama stanište nije samo abiotička
komponenta, već i biotička komponenta ekosistema, kao šu su na primjer
lijane, epifite, epifunge, mnoge životinje i razni mikroorganizmi. Šumska sta-
ništa su sa najvišim stupnjem granulacije.

Slika 5. Granuliranost biotopa/staništa je u korelaciji sa brojem vrsta,

te sabilnosti zajednice
Figure 5. Granulation of biotopes / habitats is correlated with the number of species
and stability of communities

Biotop A je više granuliran. U procesu evolucije i ekogeneze je došlo do

formiranja više tipova staništa, odnosno ekoloških niša u užem smislu riječi.
Svako stanište (S) može biti otvoreno za jednu ili više vrsta, odnosno raslo-
jeno na jednu ili više ekoloških niša. Broj ekoloških niša na jednom staništu
nije definiran i nije stalan. Svakodnevno se događa „raslojavanje“, odnosno
diferencijacija što otvara mogućnosti za nove vrste. Drugim riječima, koliko
diferencijacija abiotičkih prilika staništa doprinosi broju niša i broju vrsta
organizama, toliko i vrste u međusobnoj interakciji bilo kroz procese koeg-
zistencije ili kompeticije utiču na oblikovanje biotopa, staništa, odnosno na
diferencijaciju niša čak do neslućenih razmjera.
Najbolji ekološki indikator složenosti ekosistema je broj izdiferenciranih
ekoloških niša. Najilustrativniji indikator stabilnosti šumskih ekosistema je po-
punjenost ekoloških prostornih i funkcionalnih niša. Proporcije funkcionalnih
niša određuju i produktivitet ekosistema, te i dva kapitalna procesa: kruženje
materije i protok energije, odnosno ekološku ravnotežu ekosistema (Slika 5).

165
 Slika 6. Granuliranost staništa je u neposrednoj vezi sa svim oblicima di-
verziteta (planinski i pretplaniski pojas Prenj planine 1900 m). Idući od A staništa
prema D staništu signifikantno se povećavaa njihova granulacija, raste broj
ekoloških niša, te broj vrsta, složenost zajednica
Figure 6. Granulation of habitat is directly related to all forms of diversity
(mountain belt and subalpine belts of Prenj Mt., 1900 m). Moving from A to D
habitat, granulation significantly increased, the number of ecological niches and
species, the complexity of the community

Raslojenost biocenoze determinirana je adaptivnim vrijednostima do-

minantnih i edifikatorskih vrsta u odnosu na ključne faktore strukture. Izdife-
reniranost zajednice je u pozitivnoj korelaciji sa granulacijom biotopa.

Dinamika zajednica kao indikator stabilnosti ekosistema

Ekosistemi se mijenjaju u prostoru i vremenu. Ključne promjene u

šumskim ekositemima su endodinamske i ektodinamske sukcesije. Obrasci
primarnih sukcesija determinisani su geološkom podlogom, tipom tla, ekokli-
mom i nekim sekularnim vremenom (Slika 7). Posebno se može govoriti o
inicijalnom i terminalnom stadiju. Identifikacija i determinacija intermedi-
jarnih stadija zahtijeva složenu naučnu proceduru i često prisustvo u teren-
skim uvjetima. Kao rezultat potpune usaglašenosti zajednica sa ekološkim
prilikama je formiranje tzv. klimaks zajednica. Šumske zajednice na najve-
ćem dijelu planete Zemlje čine terminalne faze u razvoju vegetacije, a mno-

166
ge su i klimatogenog karaktera. Istraživanja pokazuju da se u uvjetima iste
topoklime mogu razviti različite šumske zajednice, ali u uvjetima različitih
orografskih i edafskih prilika. Tada se govori o oro-klimatogenim zajednica-
ma ili „rojevima“ klimaks zajednica. Klimaks zajednice i klimaks ekosistemi
su najstabilniji. Ali ipak nisu neograničenog trajanja. Kao indikator njihove
stabilnosti su promjene klime koje uvjetuju oscilacije u strukturi i dinamici
šumskih zajednica.
Sukcesije na šumskim staništima imaju u cijelosti drugačije obrasce i
ishodište u uvjetima odgovarajuće uznemirenosti šumskih ekosistema, kao
što su na primjer čiste sječe. (Slika 8)

Slika 7. Obrasci primarnih sukcesija u ekološkim uvjetima Dinarida

(Primarne sukcesije podrazumijevaju sekularnu progresiju od gole matične stijene
do klimaks zajednica)
Figure 7. The patterns of primary succession in the ecological conditions of the
Dinarides (Primary succession refers of secular progression from geological foun-
dation to climax community)

Komparativna istraživanja šumskih ekosistema na horizontalnom i ver-

tikalnom profilu Bosne i Hercegovine (BiH) pokazuju značajnu izmijenjenost
u odnosu na raniji period kada je bio slabiji antropogeni pritisak. Pritisci na
šumske ekosisteme uvjetovali su značajne promjene i u strukturi i dinamici
što se odražava kroz: (i) gubitak biodiverziteta, (ii) smanjenje bioprodukcije,

167
(iii) priliv invazionih vrsta (iv) eroziju tla (v) smanjenje zaliha vode i naruša-
vanje ciklusa vode (vi) konverziju staništa (vii) izmijenjene obrasce sekun-
darnih sukcesija, (viii) gubitak ključnih organskih i mineralnih materija.
Složenost biocenoze je u korelaciji sa brojem vrsta, ali ne i stabilnost i
dužina trajanja terminalnog stadija ili klimaksa. Na prostoru Dinarida glavni
pravci sukcesije u okviru šumskih ekosistema odvijaju se od svijetlih ka ta-
mnim šumama, kako lišćarsko-listopadnih tako i četinarskih i uvijek zelenih
širokolisnih šuma. Tako su skiofilne vrste biljaka najbolji indikatori klima-
togenosti i stabilnosti šumskih ekosistema. Na vertikalnom profilu Dinarida
glavni tipovi klimaks zajednica, različitog ekološkog karaktera, su šume slje-
dećih vegetacijskih sveza (idući od nivoa mora uz vertikalni profil): Querci-
on ilicis, Laurion nobilis, Ostryo-Carpinion orientalis, Quercion petraeae-
pubescentis, Quercion cerris, Quercion petraeae-cerris, Quercion farnetto,
Seslerio-Ostryon, Aremonio-Fagion, Alnion glutinosae, Alno-Quercion, Car-
pinion betuli, Pinion heldreichi, Pinion austriacae, Erico-Pinion, Vaccinio-
Piceion and Pinion mugi. Primarne sukcesije u ovim šumskim ekosistemima
traju od 300 do 3000 godina (Lakušić et al., 1982).

Slika 8. Sekundarne sukcesije na uznemirenom šumskom staništu tokom desetak

godina nakon čiste sječe (zajednica kitnjaka na distričnom kambisolu)
Figure 8. Secondary succession in disturbed forest habitat during ten years after
clear felling (sessile communities on dystric cambisol)

168
 Recentno stanje strukture i dinamike šumskih zajednica na horizontal-
nom i vertikalnom profilu bosansko-hercegovačkih Dinarida indicira značaj-
nu degradiranost što je u neposrednoj korelaciji sa narušenom stabilnošću
šumskih ekosistema.

Literatura

1. Fukarek, P. 1979: Šumske biljne zajednice Jugoslavije. Zbornik radova Drugog kongresa
ekologa Jugoslavije, Zadar-Plitvice, knjiga 1: 55-69.
2. Horvat, I., Glavač, V. & H. Ellenberg, 1974: Vegetation Südosteuropas.- Gustav Fischer
Verlag, pp. 768, Stuttgart.
3. Lakušić, R., Pavlović, D., & S. Redžić, 1982: Horološko-ekološka i floristička diferenci-
jacija šuma i šikara sa bjelograbićem (Carpinus orientalis Mill.) i crnim grabom (Ostrya
carpinifolia Scop.) na prostoru Jugoslavije.- Glas.Republ.zavoda zašt. Prirode – Prirod-
njačkog muzeja Titograd, 15, 103–116.
4. Magurran, A.E., 1988: Ecological diversity and its mea­surement.- Princeton University
Press, pp. 192, Princeton, New Jersey.
5. Redžić, S. 1988: Forest Phytocoenoses and Their Habitats Under Conditions of Total
Fellings/. God. Biol. Inst.Univ., Sarajevo (Special issue), 41: 1-260.
6. Redžić, S. 1998: The state and capacity of acceptance of ecosystems of B&H - precondi-
tion for sustainable space planning. Conference - Establishing of planned using of space
in the process of after-war reconstruction/development, Paper Book, Bihać-Sarajevo,
65-72.
7. Redžić, S. 2007: Syntaxonomic diversity as an indicator of ecological diversity - case
study Vranica Mts in the Central Bosnia. Biologia, 62 (2): 173-184.
8. Redžić, S., Barudanović, S. 2010: The patterns of diversity of forest vegetation of the
Crvanj Mountain in Herzegovina (West Balkan Peninsula) Sumarski list/Forestry Jour-
nal, 134 (5-6): 261-274.
9. Redžić, S. 2011a: Phytogeographic and Syntaxonomic Diversity of High Mountain Ve-
getation in Dinaric Alps (Western Balkan, SE Europe). J. Mt. Sci. 8 (6): 767–786.
10. Redžić, S. 2011b: Vegetacija ekosustava toploljubivih hrastovih šuma i šikara u Bosni
i Hercegovini/The vegetation of ecosystems of thermophilous oak forests and scrubs in
Bosnia and Herzegovina. Hrvatska misao, 3/10(55), n.s. 40: 26-46.
11. Redžić, S. , Lakušić, R. , Muratspahić, D. , Bjelčić, Ž. , Omerović, S. 1984: The Structure
and Dynamics of Phytocoenoses in the Ecosystems on Mountains Cincar and Vitorog/ .
God. Biol. Inst. Univ. u Sarajevu, 37: 123-177.
12. Scheiner, S.M., 1992: Measuring pattern diversity.- Ecology, 73, 1860–1867.

169
 The strucure and dynamics of biocoenosis as an indicator of fores
ecosystems stability

Summary

The structure of terrestrial ecosystems implys the spatial organization

of the abiotic components (habitats, biotopes) and biotic components (bio-
coenosis). The structure of biocoenosis was determined by biodiversity that
is differentiated on synusias - and the ecological complexes of structural and
functional units of biocoenosis.
As a key idnikator of structure forest ecosystems is the floristic composi-
tion. Stratification of the community is in correlation with the biotope granula-
tion. Granulation of biotope reflect key processes in evolution and creation of
different ecological niches that may provide ecological conditions for species
and their spcific needs and values. In forest ecosystems, for many species,
habitat is not only abiotic components, but also the biotic component of eco-
systems as for instance, vines, epiphytes, epifunges, many animals and various
microorganisms. Forest habitats are with the highest degree of granulation.
Recent status of the structure and dynamics of forest communities in the
horizontal and vertical profile of Bosnian Dinarides indicates that significant
degradation is directly correlated with impaired stability of forest ecosystems.

Key words: forest ecosystem, cycling of matter and energy flow, ecological balance, synusia,
succession, adaptation, biotope granulation, ecological niche, sustainable forest management,
Bosnia and Herzegovina, W. Balkan.

170
 Posebna izdanja CXLV
Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, knjiga 19

Izdavač
Akademija nauka i umjetnosti Lektura
Bosne i Hercegovine Snježana Ćerić
Za izdavača DTP
Akademik Božidar Matić Fatima Zimić
Naslovna strana Tiraž
Akademik Dževad Hozo 200
Urednici Štampa
Taib Šarić i Vladimir Beus Dobra knjiga

Sarajevo, 2012.

---------------------------------------------------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
630*1:502.172] (082)
NAUČNA konferencija Šume – indikator kvaliteta
okoliša (2011 ; Sarajevo)
Zbornik radova / Naučna konferencija Šume –
indikator kvaliteta okoliša, Sarajevo, 23.3. 2011.
godine ; urednici Taib Šarić, Vladimir Beus. –
Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine - Academy of Sciences and Arts of
Bosnia and Herzegovina, 2012. - 170 str. : ilustr.
; 24 cm. - (Posebna izdanja / Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine ; knj. 145.
Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka ; knj. 19)
Na spor. nasl. str.: Proceedings. - Bibliografija uz
pojedina poglavlja.
ISBN 978-9958-501-76-0
1. Šarić, Taib. 1. Scientific conference
Forests – an indicator of environmental quality
(2011 ; Sarajevo) vidi Naučna konferencija Šume –
indikator kvaliteta okoliša (2011 ; Sarajevo)
COBISS.BH-ID 19667974
---------------------------------------------------------------------------------------

172
 SAOPĆENJE I PORUKE KONFERENCIJE

U povodu jubileja „Slavimo godinu šuma“

Šume su najkompleksniji prirodni sistemi koji funkcioniraju u tako

širokom opsegu i komplikovanom modelu da se ne mogu zamijeniti nikakvim
tehnologijama. Parametar su kvaliteta okoliša zbog čega je zaštita njihovog
integriteta od općeg interesa (globalnog i lokalnog). Cijeneći nezamjenjive
ekološke funkcije šuma, UN su prije 5 godina odlučile da 2011. proglase
godinom šuma, u želji da podignu svijest o značaju održivog upravljanja
i gospodarenja šumama i potrebi njihove zaštite, znajući da su šume
najbolji, ako ne i jedini čuvari biodiverziteta na kopnu. Okolnost da ovaj
jubilej slijedi onaj o zaštiti biodiverziteta iz prošle 2010. potvrđuje koliko
međunarodna zajednica cijeni opći značaj šuma, ali i mogućnosti koje one
pružaju u borbi protiv siromaštva.
Ovim povodom je Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka ANUBIH
organiziralo naučnu konferenciju na međunarodni dan šuma, 21. marta/ožujka
2011. godine, odnosno na kalendarski dan početka proljeća, što je kontinuitet
priloga o zaštiti biodiverziteta – temeljnog dokumenta Prvog samita o Zemlji
(Rio de Janeiro, 1992).
Na konferenciji su naši najbolji stručnjaci prezentirali 25 referata (13
usmeno i 12 posterima) u vezi sa šumama, šumarstvom i okolišom općenito.

O referatima na konferenciji

Referati su se bavili raznim pitanjima u vezi sa šumama i korisnicima

šumskih resursa. Bilo je riječi o raskoraku između politike (vlasti) i struke; o
biocenozama kao indikatoru stabilnosti šumskih ekosistema; o specifičnostima
šumske vegetacije; mogućnostima i značaju prevođenja niskih i degradiranih
šuma u viši gospodarski oblik; zaštiti šumskog genofonda; biodiverzitetu i
ugroženosti nekih organizama; zaštićenim područjima, zdravstvenom stanju
šuma i mogućnostima daljinske detekcije promjena u šumi; šumskim požarima
i odgovornosti čovjeka kao najvažnijeg uzročnika; odgovornosti preduzeća
šumarstva pri gospodarenju šumama; nemaru drugih korisnika resursa
šuma; o ekološkoj edukaciji; koristima iz šume izvan drveta; vrednovanju
općekorisnih funkcija šuma itd.

i
 Koristi od šuma

Brojne su koristi koje čovjek ima od šuma, a one su rezultat ekoloških

funkcija ovih ekosistema. Koristi su: (a) proizvodne (drvo, ljekovito,
aromatsko i jestivo bilje, gljive, životinje...); b) zaštitne (štite biodiverzitet
i utočište su rijetkih organizama, štite zemljište od spiranja, erozije i
klizanja, generiraju i štite izvorišta vode, štite vodotoke, utiču na mikroklimu
i puferiziraju ekstreme, rezervoar su genetičkih informacija i štite genofond,
akumuliraju ugljenik i ublažavaju efekat staklene bašte, proizvode kiseonik...)
i c) socijalne (naučne, edukativne, duhovne, istorijske, kulturološke, estetske,
turističke, zdravstvene, rekreacione...). Nažalost, šume se percipiraju
pogrešno i doživljavaju se kao obnovljiv resurs u kojem se predominantno
vidi samo drvo, što je posljedica nepoznavanja njihovih drugih funkcija.

Šume i politika

Šumarstvo je privredna grana vrlo značajna za ekonomski razvoj

zemlje i odgovorna je za održivo gospodarenje šumama, ali je, nažalost,
danas u rascjepu između politike i struke. Od aktuelne vlasti (politike) se
očekivalo da upravlja šumama, što podrazumijeva da zna šta su šume i šta
one znače za državu, tj. da ima politiku o šumama. Postoji i globalna politika
o šumama o kojoj brine Forum za šume Ujedinjenih nacija, koja je ugrađena u
konvencije, rezolucije, protokole i druge dokumente međunarodne zajednice.
Bosna i Hercegovina je potpisnik tih dokumenata i obavezna je da principe
međunarodne politike o šumama ugradi u sopstvenu. Jasna politika o šumama
osnov je za izradu strategije o šumama kao dugoročnog dokumenta. Tek na
osnovu strategije donosi se zakon o šumama i druga prateća regulativa, kao
instrument vlasti pri implementaciji politike i strategije o šumama. S druge
strane od šumarske struke se očekuje da gospodari šumama na naučnim
osnovama, što podrazumijeva trajnu zaštitu stabilnosti i biodiverziteta šumskih
zajednica i njihovog integriteta, trajnost prinosa i rast kvaliteta tih prinosa.
U BiH su ova pitanja postavljena pogrešno. Zakonom o šumama
pokušava se riješiti i šumarska politika i strategija i gospodarenje sa šumama.
Vlast očigledno brine samo o profitu koji donosi drvo ne krijući da je ovaj
resurs stranački plijen. Čak je i šumarska inspekcija izmještena izvan
resornog ministarstva, što pokazuje da je vlast vidi kao administrativnu, a ne
kao stručnu polugu vlasti. Na ovaj način umanjen je njen značaj kao mosta
između sistema upravljanja i gospodarenja šumama.

ii
 Šume BiH

Naše bogatstvo u šumama je relativno dobro, ali se špekuliše i veliča

iznad realnosti. Jedan ugledni ekspert UN, koji je nakon II svjetskog rata
boravio u BiH radi podrške razvoju našeg šumarstva, rekao je: „BiH je bogata
siromašnim šumama“. Šta bismo mi trebali reći danas?. Malo je visokih,
tzv. ekonomskih šuma iz kojih se ostvaruje profit u drvetu. Čak je oko 40%
(blizu 1 milion hektara) šumskog zemljišta pokriveno degradiranim šumama
i panjačama u kojim je proizvodnost i kvalitet drveta daleko ispod potencijala
staništa. Ove šume bi se mogle prevesti u viši gospodarski oblik, što bi mogla
biti jedna od razvojnih mogućnosti BiH. (Jedan referat na ovoj konferenciji
govorio je upravo o ovom pitanju.)
Nažalost, mnogi u šumi vide samo drvo i korist koju će od njega dobiti,
tj. „od drveta ne vide šumu“. Interesantno je istaći da građani percipiraju
šume bolje od vlasti, a razloge nije potrebno nagađati.

Prijetnje održivosti šuma

Prijetnje šumama su brojne i pogrešno je vjerovanje da one dolaze samo

iz sektora šumarstva. Postoje i drugi korisnici šumskih resursa (kamenolomi,
mini hidroelektrane, lovstvo, turizam, građani...) koji ih ne percipiraju na isti
način, a da se ne govori da imaju malo ili nikakvo znanje o funkcionisanju
ovih ekosistema.
Šume se najbolje štite i održavaju ako se sa njima kvalitetno gospodari o
čemu brine šumarska nauka i struka. Tako je bar teoretski. U praksi je to obično
drugačije, iako još imamo gospodarskih šuma boljih od nekih zaštićenih.

O zaštićenim područjima

Pojam zaštićenog područja se često pogrešno prihvata pa se neka područja

proglašavaju zaštićenim kako bi se de jure ispunili uvjeti međunarodne
zajednice o procentualnoj zastupljenosti zaštićenih područja. Potrebu da
mnoge, ako ne i sve naše šume budu zaštićene ne treba osporavati, ali izmjena
gospodara ovim šumama unosi sumnju u posljedice. Naša zaštićena područja
nemaju de facto sistemsko rješenje održivog gospodarenja, a neka i dalje
ovise od sječi šuma. Na konferenciji je istaknuto da je održivo gospodarenje
svim šumama racionalno jedino ako je integralno.

iii
 O pojmovima zaštitni i zaštićeni

Ovi se pojmovi ne razumiju i zbog toga pogrešno koriste. Sve su šume

zaštitne, čak je i najmanji travni pokrivač zaštitni, jer u najmanju ruku štiti
zemljište od spiranja. Zaštitne, općekorisne vrijednosti šuma proizilaze iz
njihovih ekoloških funkcija. Neke šume, međutim, imaju posebne vrijednosti
Da bi se te vrijednosti šuma sačuvale, međunarodna zajednica je pokrenula
inicijativu da se šume koje ih sadrže izdvoje i proglase šumama visoke zaštitne
vrijednosti. Naš je zadatak da se ovo prihvati, da se prepoznaju sve posebnosti
naših šuma (imamo ih više nego druge zemlje), da se obilježe u kartama i
unesu u šumsko-gospodarske osnove, kako bi se sačuvale i unaprijedile
postojeće vrijednosti. To su sve šume zakonom zaštićenih područja; zatim
šume u kojima nalaze utočište rijetke i ugrožene vrste (reliktne i endemske
vrsta biljaka, životinja i gljiva prije svih); staništa migracionih ptica; šume
koje štite zemljište od spiranja i erozije; šume sa izvorištima pitke vode; šume
u kojim se nalaze rijetki geomorfološki i hidrološki fenomeni; protivpožarne
šume; šume značajne za istoriju i tradicionalni kulturni identitet lokalnih
zajednica itd.

Nauka i šume

Postojeća zakonska regulativa ne obavezuje preduzeća šumarstva

da podržavaju naučna istraživanja. Istini za volju to i nije materija zakona
nego strategije koja nedostaje. Naše šumarstvo nema instituta ili neku drugu
organiziranu strukturu koja bi se bavila ovim pitanjima. Bez istraživanja
nema novih znanja, a to podrazumijeva zaostajanje. Gospodarenje šumama je
nezamislivo bez istraživanja (nauka je integralni dio gospodarenja šumama),
zbog čega se u stručnoj javnosti češće pominje pojam „sječa šume” nego
pojam „gospodarenje”. S razlogom. Postojeći mladi naučni potencijal
šumarstva, koji će biti nosilac razvoja šumarstva u budućnosti, okupljen je na
Šumarskom fakultetu i naukom se bavi na osnovama ličnog afiniteta. Rijetko
se javi podrška resornih ministarstava za nauku, a i tada je ona simbolična,
i više je pomoć održavanju kondicije istraživača nego financiranje naučnih
projekata. Preduzeća šumarstva ovu potrebu ne osjećaju.

iv
 Umjesto zaključka poruke Konferencije

Ima ih mnogo i upućene su i političarima koji su na vlasti i preduzećima

šumarstva, kao i drugim subjektima korisnicima šumskih resursa.
Od vlasti se očekuje da upravlja šumama, što je njihova ustavna obaveza:
(a) da razvije politiku zaštite šuma i strategiju upravljanja; (b) da sačuva
integritet šuma i spriječi promjenu namjene šumskog zemljišta po svaku
cijenu; (c) da utvrdi odgovornost svih subjekata kojima daje pravo korištenja
prirodnih resursa; (d) da vidi šumu ne kao stranački plijen nego kao dobro
svih građana u čije ime su dobili mandat; (e) da cijene mišljenje nauke i
da odgovornost gospodarenja šumama povjere sposobnim, a ne podobnim
kandidatima; (f) da primjeni međunarodne obaveze u vezi sa biodiverzitetom
i šumama.

Organizacioni odbor