IZRADA SKICE I PLANA ZASADA

STUDENT:
Demir Muamer

Sarajevo, maj 2009. god.

U okviru radnji za izradu skice i plana zasada voćaka
izdvajaju se:

 Odabir adekvatne vrste spram ekoloških faktora

projektnog područja
 Izbor mjesta za podizanje voćnjaka
 Priprema zemljišta za sadnju
 Razmjeravanje za sadnju
 Odabir sadnica – tipovi sadnog materijala
 Izbor sorte i podloge
 Izbor uzgojnog oblika
 Sadnja
 Mjere upravljanja zasadom.

ODABIR ADEKVATNE VRSTE SPRAM EKOLOŠKIH

FAKTORA PROJEKTNOG PODRUČJA

Prilikom planiranja zasada voćnjaka na prvom mjestu jeste

izbor adekvatne vrste spram: edafskih i klimatskih faktora,
specijalizacije određenog područja, te tržišne orjentacije,
odnosno namjene plodova. Poseban segment predstavlja
nadmorska visina kao jedan od ograničavajućih faktora
prilikom izbora određene vrste za uzgoj.

IZBOR MJESTA ZA PODIZANJE VOĆNJAKA

Pravilan izbor mjesta za podizanje voćnjaka uključuje:

a) Odabir položaja – za normalan rast i razvitak

voćaka, budući zasad bi trebao da ima u toku cijele
godine dovoljne količine sunčeve svjetlosti, lagano
strujanje vazduha-vazdušnu drenažu i da je zaštićen
od dominantnih hladnih i toplih vjetrova. Posebnu
opasnost predstavlja podizanje voćnjaka u zoni
vazdušnih bara gdje dolazi do stagniranja hladnih
vazdušnih masa i do inverzije temperatura.
b) Ekspozicija terena (okrenutost stranama svijeta) –
južna ekspozicija u našim uslovima je najtoplija, te se
na njoj pojavljuju najviše temperature vazduha i

2
 zemljišta, u proljeće se brzo oslobađa snijega, ranije
kreće vegetacija, ali ima najmanje zalihe vode, a
ujedno su isparavanja najveća. Suprotno južnoj,
sjeverna ekspozicija je najhladnija, na njoj se
pojavljuju najniže temperature vazduha i zemljišta.
Na zapadnoj strani (naročito jugozapadnoj) oscilacije
temperature su brže i veće, nego na istočnoj, jer se
zapadna strana brže hladi po zalasku sunca.
c) Inklinacija (pad) terena (odnos između visinske
razlike između dvije tačke na terenu i horizontalnog
rastojanja između tih tačaka) – vrlo je bitna kod
iskorištavanja zemljišta. Tako zemljišta 0-5°
inklinacije normalno se iskorištavaju kad su u pitanju
voćnjaci (ravni tereni), 5-15° potrebna je obrada po
izohipsama, 15-30° obavezno je trasiranje za
podizanje voćnjaka, dok > 30° u obzir dolaze samo
šume i travnjaci.

Slika 1.
Optimalan položaj, ekspozicija i inklinacija terena za podizanje
voćnjaka

d) Zemljište (tlo) – u našim klimatskim uslovima za

uspješno gajenje voćaka (za njihovu dobru
produktivnost) mnogo češći su nepovoljni zemljišni
uslovi, radi njihove velike promjenljivosti na malom
prostoru. Zemljište treba da ima sljedeće
karakteristike: rastresiti sloj da bude što dublji, da je
u okviru fizičkog profila i fiziološki profil, da je

3
 fiziološki profil cijelom svojom dužinom jednoličan, te
da ima povoljan vodno-vazdušni režim i da nije
podložno eroziji.

Osim navedenog, pravilan izbor mjesta za podizanje

voćnjaka još obuhvata sagledavanje: stanja podzemnih voda
(nivo podzemne vode ne smije biti ispod 2 m), padavine,
trajanje sunčevog sjaja, opasnost od kasnih mrazeva,
učestalost od grada i slično.

PRIPREMA ZEMLJIŠTA ZA SADNJU

Neposredno prije zasnivanja zasada, i to na dvije

godine ranije, treba zasijati višegodišnje leguminoze –
predkultura (imaju sposobnost fiksacije atmosferskog azota i
obogaćivanja zemljišta istim, što je vrlo značajno za ishranu
voćaka), i iste zaorati.
Priprema zemljišta za podizanje zasada obavlja se dva
do tri mjeseca prije same sadnje i predstavlja jednu od
najvažnijih radnji iz razloga što voćnjaci predstavljaju
višegodišnje zasade, te s toga loša priprema zemljišta
značila bi gubitak, ili čak propadanje cjelokupne prozvodnje.
Prije same sadnje potrebno je izvršiti hemijsku analizu
zemljišta, te na osnovu iste provesti odgovarajuću
meliorativnu gnojidbu. Meliorativna gnojidba obično ide u
količini 80-100 kg NPK/dunumu (0,8-1 t/ha), i to kombinacije
0:20:30, 5:20:30 ili 8:16:24 dakle, sa malim sadržajem azota.
Ovom radnjom potrebno je unijeti i dovoljne količine
organskog đubriva (stajnjaka, i to zgorjelog), obično u količini
30-50 t/ha, ili što predstavlja jednu klasičnu traktorsku
prikolicu (3-5 t) po dunumu. Takođe, potrebno je ispitati pH
zemljišta, optimalni bi bio 5,5-6,5, a u slučaju da od istog
stvarni odstupa potrebno je izvršiti kalcifikaciju – dodavanje
90% CaCO3 + mljeveni dolomit u količini 2000 kg/ha. Nakon
toga slijedi duboko oranje 30-60 cm, a na težim zemljištima
potrebno je provesti i rigolovanje (veoma duboko oranje i do
1 m). Pitanje zasnivanja novih zasada na prethodnim
voćnjacima razmatrano je u posebnom poglavlju.

4
 Slika 2. Duboko
oranje kao jedan od bitnih
preduslova za zasnivanje
zasada voćaka

RAZMJERAVANJE
ZA SADNJU

Za pravilno zasnivanje voćnjaka od posebne je važnosti

je pravilan razmak sadnje, obzirom na bujnost kalem
komponenti, te u zavisnosti od raspoložive mehanizacije i
nagnutosti terena. Već je ranije napomenuto da se u
savremenoj voćarskoj proizvodnji teži srednje i slabobujnoj
kombinaciji kalem komponenti. U slučaju jabuke na podlozi
M9 i uzgojne forme vitko vreteno najčešće se preporučuje
razmak 1,2 x 3,5 m (redni 1,2; međuredni 3,5 m). Ako su u
pitanju blaže padine razmak treba nešto povećati zbog
proklizavanja mašina prilikom obrade. Za krušku razmak
sadnje je obično 3,8 x 1,5 m, ako je ista na dunji kao podlozi,
ili 3,8 -4 m x 2 m, ako je podloga sijanac.
Obavezan pravac redova je sjever-jug zbog dominantnih
sjevernih vjetrova. Time se onemogućava zadržavanje
vazduha unutar voćnjaka i ujedno smanjuje mogućnost
pojave različitih bolesti. Takođe, u tom slučaju dominantni
vjetrovi ne pušu u redove, već između redova (ne lome
stabla). Razmjeravanje za sadnju vrši se na sljedeći način: u
donjem dijelu parcele pruži se kanap u horizontalnom
položaju. Zatim na njemu se bira jedna tačka (blizu sredine) i
iz nje pruža drugi kanap, pod pravim uglom na istu. Od ove
osnove se dalje vrši razmjera prema određenim rastojanjima.

5
 Sjever

Jug

Slika
3.

Primjer razmjeravanja za jabuku na geometrijeski nepravilnoj parceli,

kada je ista na podlozi M9 i u uzgojnoj formi vitko vreteno

Kada je razmjeravanje gotovo pruža se kanap iz bilo

koje tačke prema dijagonali. Ako je razmjeravanje pravilno
izvršeno sve tačke treba da budu u dijagonali.

TIPOVI SADNOG MATERIJALA

Tipovi sadnog materijala krošnjastog voća (kalemljenog)

mogu biti:

6
IZBOR SORTE I PODLOGE

Izbor sorte

Kod izbora sorte treba napomenuti da je jabuka izrazito

stranooplodna vrsta kao i kruška. To znači da se nesmiju
podići monosortni (jedna sorta) zasad jabuke ili kruške, jer u
tom slučaju neće biti roda, zbog nemogućnosti oplodnje. Za
podizanje zasada moramo planirati minimalno dvije sorte
(ako nijedna od njih nije triploidna), ali i tu se vodi računa o
tome da li su one međusobno kompatibilne (mogu li jedna
drugu oprašiti).
Međutim, kod planiranja zasada treba znati da kod
jabuke postoje i triploidne sorte – sorte koje imaju vrlo slabu
ili nikakvu klijavost polena i ne mogu biti oprašivači. Takva je
npr. sorta Jonagold. To praktično znači ako se planira zasad s
njom, nije dovoljna samo još jedna, već trebaju minimalno
još dvije sorte koje se mogu međusobno oprašiti i još
osnovna sorta.
Još jedna pojava na koju je bitno upozoriti prilikom
podizanja zasada jeste da kod jabuke postoje sorte koje su
međusobno nekompatibilne, jer je u stvaranju sorte
učestvovala druga sorta. Npr. Jonagold nastao ukrštanjem
Jonatana i Golden delišesa, a još je i triploidna sorta, ne
može oploditi nikog, a zlatni ne može nju jer je otac, kao i
Jonatan koji je majka.

7
 Pored navedenih odnosa oprašivanja treba obratiti
pažnju da se unutar sortne kompozicije (sorte u zasadu)
poklope fenofaze punog cvjetanja.
Optimalnim odnosom rasporeda glavnih sorata i
oprašivača smatra se 3:1:1:3 ili 4:2:2:4, ili 3:1:3:1, 4:2:4:2, to
znači tri reda glavne sorte jedan oprašivača, i to pod
uslovom da imaju dvije sorte koje se međusobno mogu
oprašiti.
Može se i unutar reda na svako deseto stablo staviti
jedan oprašivač.

Dobri oprašivači za jabuku

Ajdared x Golden delicious, Greeni smith, James grieve ,

jonatan, Melroza
Golden delicious x Greeni smith, Idared, Jonatan, Melroza
Melroza x Golden delicious, Idared, Greeni smith, Richared
(3n) Jonagold x Idared, Gloster, James grieve
(3n) Mutzu x Jonatan, Gloster, James grieve
(3n) Crveni boskop x Idared
(3n) starking x Golden delicious, Melroza.

Podloge za jabuku

Vrlo bitan momenat prilikom podizanja zasada jeste

odabir podloge od koje zavisi:

 Uzgojni oblik
 Razmak sadnje (redni i međuredni)
 Potreba naslona
 Dugovječnost voćke
 Dužina trajanja pojedinih fenofaza
 Rodnost
 Kvalitet plodova
 Otpornost na niske temperature i sušu

Sve podloge za jabuku u odnosu na način

razmnožavanja mogu se podijeliti na:

8
 1. GENERATIVNE (sijanac, sjemenjak)
2. VEGETATIVNE

Generativne podloge kaže dobijaju se iz sjemena.

Osnovna odlika ovih podloga je veća bujnost, što čini da je
rezidba veoma otežana, manji je broj sadnica po jedinici
površine, voćka kasnije stupa na rod (obično u 10 godini daje
puni rod). Jabuka kalemljena na ovakvim podlogama obilnije
rađa, ali daje plodove slabijeg kvaliteta.
Kao prednosti ovih podloga pripisuje im se:
dugovječnost, otpornost na lošije zemljišne i klimatske
faktore, te bolest i štetočine. Međutim, danas u
savremenoj proizvodnji jabuke sve se manje ili nikako koriste
ovakvi tipovi podloga. Jedinu primjenu nalaze u genbankama
u cilju očuvanja autohtonog genofonda voćaka.
Vegetativne podloge su dobivene nekim od vegetativnih
načina razmnožavaja: nagrtanicama (najčešći),
položenicama, mikrorazmnožavanjem i sl.

Ovaj tip podloga predstavlja osnovu u savremenoj

voćarskoj proizvodnji, jer prije svega patuljastog su rasta,
ranije stupaju na rod, daju kvalitetnije plodove. Kao
nedostaci navodi se sljedeće: kraći životni vijek, slabija
otpornost na lošije zemljišne i klimatske faktore, kao i bolesti
i štetočine.

Vegetativne podloge kod jabuke dijele se na:

SLABOBUJNE SREDNJEBUJNE
BUJNE
Od slabobujnih podloga najvažnije su M9 (M – Malling),
M26 i M27.
Podloga M9. Jedna je od najstarijih vegetativnih
podloga (1897 godine). Posjeduje sljedeće karakteristike:

 Utiče na smanjenje vegetativnog rasta stabla, što

omogućava veći broj sadnica po jedinici površine,

9
  Sorte jabuke kalemljene na ovu podlogu ranije
stupaju na rod (prorodi u 2 ili 3 godini),
 Postižu veliku i redovnu rodnost, te znatno bolju
krupnoću i obojenost plodova.

Stabla jabuke na podlozi M9 su mala, tankog debla,

provodnice i grana, te kratkih grančica što ukazuje na mali
utrošak biljnih hraniva. Ova podloga ima plitak, ali vrlo
razgranat korijen sa mnogo obrstajućeg (apsorpcijskog)
korijenja koji se snažno i intenzivno razvija u zemljištu, a
time jače izvlači vodu i biljna hraniva. Međutim, ona ima krto
(lako lomljivo) i asimetrično razgranato skeletno korjenje
zbog čega se slabo pričvršćuje za zemljište, s toga zahtijeva
naslon (armatura) što čini skupljim početna ulaganja u
zasad. Posebno joj pogoduju srednje teška zemljišta.
Nedostatak je taj što je osjetljiva na niske temperature i sušu
(obavezan sistem za navodnjavanje), i jače je podložna
djelovanju poljskih miševa i voluharica.

Najbolje forme uzgojnog oblika za ovu podlogu jesu

vitko vreteno i njegove modifikacije (sjevernoholandsko,
supervreteno), sa razmacima sadnje 3-3,5 m u međuredu,
što zavisi i od agrotehnike, a unutar reda 0,5-0,6-1,5 m. Njen
najbolji klon je 337, a voćke kalemljene na ovu podlogu
prepoznaju se po tome što imaju spojno mjesto više
zadebljalo.

Podloga M26. Stabla na ovoj podlozi su nešto bujnija u

odnosu na ista kalemljena na podlogu M9. Koristi se samo
onda kada ekološki i zemljišni uslovi ne odgovaraju M9, jer je
otpornija na niske temperature zimi i bolje podnosi lošija
zemljišta. Slične karakteristike posjeduje i podloga M27.
Najvažnije srednje bujne podloge su: M2, M4, MM104 i
MM106 (MM – Malling – Morton; selekcionisana u Ist Molingu
u saradnji sa Džon Ines Institutom – Merton). Među njima se
kao najbolja izdvaja podloga MM106.

IZBOR UZGOJNOG OBLIKA

10
 Prilikom formiranja zasada u savremenoj voćarskoj
proizvodnji potrebno je da u odbiru uzgojnog oblika isti
zadovolji sljedeće kriterije:

a) Stabilan skelet, koji može sigurno nositi teret i pod

nepovoljnim vremenskim uslovima (vjetar, snijeg),
b) Jednostavan rad na uzgoju, čime se dobija što manji
utrošak radne snage prilikom rezibe i berbe,
c) Formiranje otvorenije krošnje, prije svega zbog
djelotvornije zaštite protiv štetočina i bolesti (bolje
djelovanje aplikativnih sredstava, bolju vazdušnu
drenažu), kao i zbog osvjetljenja kako bi plodovi bili što
kvalitetniji,
d) Prikladnost habitusa odabranim sortama.

Zadnjih godina u našoj zemlji se sve više podižu

superintenzivni zasadi jabuka na slabobujoj podlozi, M9. Na
ovoj podlozi mogu se podizati gusti zasadi sa što manjim
razmakom sadnje, npr. kod jabuke 1,2 x 3m. Najčešći uzgojni
oblik je vitko vreteno, koji se sastoji od provodnice sa
primarim granama, koje su ujedno i rodno drvo, ili te kratke
primarne grane nose na sebi rodno drvo (sekundarne
elemente). Dakle, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo
stožinu, a poluskeletne grane – nosači rodnog drveta i
obrastajuće grančice koje se nalaze direktno na provodnici.

11