Professional Documents
Culture Documents
TEORIJA I TEHNIKA
MJERENJA
KOLOKVIJ 1
Valentino Jugović
2014.
1. OSNOVNI POJMOVI U MJERITELJSTVU
Mjerenje je uspoređivanje stanovite kakvode, pojave ili tvorevine s odabranom isto takvom
usporednom kakvodom, pojavom ili tvorevinom.
Pri mjerenjima u tehnici se stanovitoj kakvodi pridružuju brojčane vrijednosti na osnovi usporedbe s
objektivno odabranom usporednom jedinicom te iste kakvode (osnovne mjere ili etaloni*).
Mjerenja u strojarstvu su dio ispitivanja koja se provode u svim fazama proizvodnje, a mogu
se u užem smislu podijeliti na:
Ispitivanja u strojarstvu:
- KONTROLNA:
o Ispitivanja tehničke dijagnostike strojeva
o Ispitivanja sigurnosti
o Ispitivanja zaštite na radu
o Ispitivanja kvalitetne i ekonomične proizvodnje…
- RAZVOJNA
- ISTRAŽIVAČKA
- ZNANSTVENA
- PRIMOPREDAJNA
- GARANTNA
-
1.3 METROLOGIJA
Temeljna (osnovna) veličina (SI) – jedna od veličina koje su u veličinskom sustavu dogovorno
prihvadene kao funkcijski neovisne o bilo kojoj drugoj veličini. Npr. duljina, masa, vrijeme i dr.
Izvedena veličina – veličina koja je u veličinskom sustavu definirana kao funkcija temeljnih (osnovnih)
veličina tog sustava. Npr. gustoda, obujam i dr.
Npr. duljina štapa: 5,34 m, 534 cm; masa tijela: 4 kg, 235g;
Mjerni rezultat – mjerenoj veličini dodijeljena vrijednost dobivena mjerenjem. Potpun iskaz mjernog
rezultat uključuje informaciju o mjernoj nesigurnosti. Mjerna nesigurnost je mjernom rezultatu
pridruženi parametar koji obilježava rasipanje niza vrijednosti koje se opravdano mogu pridjeliti
mjerenoj veličini. Mjerni rezultat može biti obrađen i neobrađen.
Neobrađen mjerni rezultat bi bio mjerni rezultat prije nego što se uzme u obzir sustavna greška.
Obrađeni mjerni rezultat je onaj mjerni rezultat poslije ispravka neobrađenog mjernog rezultata
sustavnom pogreškom.
Etalon* - referentna tvar ili mjerilo koje služi definiranju mjerne jedinice, radi upotrebe kao
reference.
Sljedivost – svojstvo etalona da se nizom usporednih mjerenja oslanja na nacionalni ili međunarodni
etalon. Može biti i svojstvo mjernog rezultata.
Državni etalon
Umjeravanje
Umjeravanje etalona =>
granične granična
mjerke mjerka Etalon
mikrometra
Radno mjesto
3
mikrometar
1. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA
2. ODGOVORNOSTI
3. PLANIRANJE
4. UVJETI OKOLINE
6. TOČNOST
7. NEISPRAVNI INSTRUMENTI
8. UMJERAVANJE
Državni zavod za mjeriteljstvo izdaje sljedede isprave pri ovjeravanju mjerila i umjeravanju:
- Ovjernicu
- Potvrdu o umjeravanju
- Potvrdu o ekspertnom i službenom mjerenju
Mjeriti znači uspoređivati, tj. određivati vrijednost mjerene veličine. (L.Euler 1766.)
Pri tome:
Xu Xi KORISNIK
MJERNI OBJEKT MJERNI UREĐAJ INFORMACIJA
Mjerna veličina
Čovjek, proces
Xu … mjerena veličina
Xi … mjerni rezultat
OBRAĐEN
NEOBRAĐEN
Mjerni rezultat, ved ranije spomenut, jest mjerenoj veličini dodijeljena vrijednost dobivena
mjerenjem.
1. IZMJERENA VRIJEDNOST
2. MJERNA NESIGURNOST
Mjerenje je eksperimentalni postupak kojemu je cilj određivanje vrijednosti mjerene veličine. Mjerenje
počinje definiranjem mjerene veličine, zatim izborom mjerne metode I mjernog postupka. Načelno je svaki
mjerni rezultat procjena vrijednosti mjerene veličine. Svaki se mjerni rezultat doznaje s nekom pogreškom, tj.
svakom se rezultatu pridjeljuje njegova mjerna nesigurnost.
2. Mjerne nesigurnosti
Primjer.
Vršeno je mjerenje toplinske provodljivosti metalnog uzorka od aluminija, pri naznačenoj temperaturi, vlažnosti
I tlaku zabilježeno je:
-1 -1
ʎ = 220 WK m – vrijednost
-1 -1
U(ʎ) = ± 4,4 WK m – mjerna nesigurnost
-1 -1 -1 -1
UKUPAN REZULTAT MJERENJA: ʎ = 220 WK m ± 4,4 WK m , p = 0,95
-1 -1
Ili možemo zapisati: ʎ = (220 ± 4,4) WK m , p = 0,95
ZAKLJUČAK!
Vrijednost smo definirali, mjerna nesigurnost je također ranije definirana I objašnjena ali svakako da bi mogli
još istaknuti das u sastavnice mjerne nesigurnosti svrstane u dvije skupine I da se procjenjuje statističkim
postupcima – normalna, studentova razdioba i dr. (SKUPINA A) i iskustveno te priručnicim i sl. (SKUPINA B).
Određivanje mjerne nesigurnosti nije ni rutinski ni samo matematički postupak, potrebni su: kritičko mišljenje,
intelektualno poštenje I profesionalno umijede.
Sama vjerojatnost iz koje to proizlazi je statička sigurnost p da se naznačena mjerna nesigurnost zapravo nalazi
unutar iskazanih granica (±).
7
Definirana je izrazom prema normi DIN 1319 – 2:2005 (u apsolutnom iznosu ili %):
𝛥𝑥 𝑥 − 𝑥𝑝 𝑥
ƒ= = = −1
𝑥𝑝 𝑥𝑝 𝑥𝑝
Primjer. Na utegu je naznačena masa m=500 g, a kontrolnim mjerenjem ustanovljeno je da je istinita (prava)
masa utege zapravo mp=499,85 g. Izračunaj relativnu pogrešku utege!
𝛥𝑥 𝑥 − 𝑥𝑝 𝑥 𝛥𝑚 𝑚 − 𝑚𝑝 𝑚
ƒ= = = −1 = = = − 1 = 0,0003 = 0,03%
𝑥𝑝 𝑥𝑝 𝑥𝑝 𝑚𝑝 𝑚𝑝 𝑚𝑝
Korekcijom se ovih dobivenih 0.03% kao sustavna pogreška može ukloniti iz mjernih rezultata.
- na pravu vrijednost
- na najvedu (krajnju) vrijednost
- na opseg mjernog područja
2. SUSTAVNE POGREŠKE
3. SLUČAJNE POGREŠKE
Propusti mogu biti raznorazni, kao glavni itaknuti su nedovoljna pozornost mjeritelja, njegova nemar ili manjak
znanja i stručnosti. Ovakvi mjerni rezultati, s velikim propustima, grubim pogreškama, se uglavnom ne uzimaju
u obzir i mjerenje je potrebno ponoviti. Uz iznimku ako se otkrije uzrok I iznos kolika je ta gruba pogreška, tada
se korekcijom ovi rezultati mogu iskoristiti ravnopravno.
Sustavne pogreške su takve prirode da nastaju ili zbog nesavršenosti mjernog područja, uređaja I instrumenata,
ili zbog utjecaja okoliša ili čak osobnog utjecaja mjeritelja. Ovakav oblik pogreški se pri obradi mjernih rezultata
uzima u obzir prilikom korekcije jer su obuhvatljive (imaju stalnu vrijednost I predznak).
Slučajne pogreške rezultat su promjena koje za vrijeme mjerenja nastaju u mjernim instrumentima, uređajima,
okolišu I mjeritelju. Prepoznati ih možemo onda kada ponovimo mjerenje više puta u istim okolnostima.
Rasipanje je veliko, pa za određivanje, procjenu prave vrijednosti mjerene veličine provodimo matematičku
(statističku) obradu mjernih rezultata. 8
Postoji procjena tipa A I tipa B. Proučavamo tip A, dok tip B zahtjeva razumijevanje, znanje I vještinu koja se
stječe u praksi mjerenja. Gaussova, pravokutna, trokutna razdioba I sl.
Za što vedu sigurnost, neka mjerena veličina X mjeri se više puta u jednakim uvjetima. Rezultat n je zapravo broj
ponavljanja, broj koliko smo puta mjerili, a predstavlja ništa drugo nego niz vrijednosti xi.
𝑥1 , 𝑥2 , 𝑥3 , … , 𝑥𝑖 , … . 𝑥𝑛
Najsigurnija procjena istinite vrijednosti mjerene veličine X jest aritmetička sredina 𝑥 tog niza.
𝑛
𝑖=1 𝑥𝑖
𝑥=
𝑛
NORMALNI ODMAK:
𝑛
1 2
𝑠 𝑥 = · 𝑥𝑖 − 𝑥
𝑛−1
𝑖=1
𝑠(𝑥)
𝑠 𝑥 =
𝑛
Dvije su razdiobe, Gaussova I studentova. Ako za obradu niza mjernih rezultata želimo koristiti normalnu
(Gaussovu) razdiobu slučajnih pogrešaka, broj mjerenja n mora biti vedi ili jedna broju 30 (n ≥ 30).
Za normalnu (Gaussovu) razdiobu slučajnih pogrešaka procjena nepouzdanosti (nepreciznosti) C(x) srednje
vrijednosti (A.S.) 𝑥 veličine X definirana je izrazom:
𝑠(𝑥)
𝐶 𝑥 =𝑧·
𝑛
gdje je z – varijabla normalne razdiobe, ovisi o odabranoj statičkoj vjerojatnosti (sigurnosti) I očitava se
iz priručne tablice:
𝑥−𝑥
𝑧=
𝑠(𝑥)
Statički obrađen rezultat niza ponovljenih mjerenja veličine X, oslobođen svih sustavnih pogrešaka iskazuje se
procjenom prave vrijednosti x mjerene veličine X I naznakom statičke sigurnosti (vjerojatnosti) p, u obliku:
𝑥 = 𝑥 ± 𝐶 𝑥 ,𝑝
Relativna pouzdanost: 9
𝐶(𝑥) 𝑧 𝑠(𝑥)
𝑐 𝑥 = = · , 𝑎 𝑟𝑒𝑧𝑢𝑙𝑡𝑎𝑡 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑗𝑎 𝑗𝑒 𝑥 = 𝑥 · 1 ± 𝑐 𝑥 , 𝑝
𝑥 𝑥 𝑛
𝑠(𝑥)
𝐶 𝑥 =𝑡· , 𝑎 𝑟𝑒𝑧𝑢𝑙𝑡𝑎𝑡 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑗𝑎 𝑗𝑒𝑠𝑡: 𝑥 = 𝑥 ± 𝐶 𝑥
𝑛
n 2 3 5 7 8 9 10 20 30
𝐶(𝑥) 𝑡 𝑠(𝑥)
𝑐 𝑥 = = · , 𝑎 𝑟𝑒𝑧𝑢𝑙𝑡𝑎𝑡 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑗𝑎 𝑗𝑒 𝑥 = 𝑥 · 1 ± 𝑐 𝑥 , 𝑝
𝑥 𝑥 𝑛
𝑈 𝑥 = 𝐶 𝑥 + |𝐸 𝑥 |
Za naše slučajeve preostale sustavne pogreške E(x) su jednake nuli. (E(x)=0). Pa je ukupna mjerna nesigurnost
zapravo jednaka nepouzdanosti C(x).
Često se postavlja pitanje prihvadanja ili odbacivanja nekog mjernog rezultata. U tu se svrhu npr. koristi
“Nalimov – test”, ako je n – broj mjerenja (mjernih rezultata) vedi od tri, tj. najmanje tri.
𝑥∗ − 𝑥 𝑛
𝑟 ∗= ·
𝑆(𝑥) 𝑛−1
Napomena:
Nakon zadataka ide mjerenje temperature. Dva predavanja (28. ožujka i 2.travnja).
10