KNJIGE O ADAMU I EVI

1. Apokalipsa Mojsijeva – Grčki...............................................5

2. Život Adama I Eve – Latinski...............................................18

3. Slavenski život Adama i Eve................................................31

4. Prva knjiga Adama i Eve - egipatsko etiopski......................34

Druga knjiga Adama i Eve - egipatsko etiopski..................119

5. Pokajanje Adamovo – Armenski........................................151

6. Knjiga Adamova – Gruzijski...............................................169

1
PREDGOVOR PREVODIOCA

Želja mi je pored biblijskog teksta, i pored brojne literature, kompletirati

kako sam to nazvao treći biblijski krug, a nailazi se u literaturi docnije
vidjeh da još neki tako to nazivaju. Ako su deuterokanonski ili apokrifni
tekstovi čine drugi biblijski krug, i koji negdje barem u dijelovima su i dio
same Biblije. Deuterokanonski tekstovi su dostupniji na jugoslavenskom
području, od prvo navedenih pseudoepigrafskih tekstova koji čine treći
biblijski krug i koje mi je želja prevesti, sa ostalim izvorima religijskih
tekstova ovdašnjih religija monoteizma jugoslavenskog prostora, čime
neupitno mora se poći od korijena vjere i jevrejskih tekstova.

Da ne bih dužio prvo sam preveo knjige o Adamu i Evi koje su dostupne
na engleskom jeziku. Prevod koji sam ja učinio zasigurno je daleko od
nekog savršenstva, ali tekst čini razumnim, i o tome ne bih puno.
Manjkavosti ima, ali to ne čini prevod nerelevantnim. Daljni je podstrek
da i drugi prevode, jer ja ovo ne bih radio da je neko uradio. Istina neko
u Srbiji jeste preveo egipatsko etiopsku verziju, ali nije moguće
dostupna, kao što moguće da prevoda ima ali nisu u opticaju ili ne
znamo. U tom cilju sledeće na redu su svakako apokrifna evanđelja kao i
apokrifna djela apostolska, i drugi spisi, dok su djela apostolskih učenika
i spisi iz kumrana već prevedeni na naš jezik. Ovi tekstovi su kružili od
najranijih vremena i našim krajevima pojedinačno.

Knjige o Adamu i Evi ovdje prevedene su iz šest izvora, za koji se navodi

da je grčki najpouzdaniji, kome latinski je najsličniji, a tu je i slavenski.
Armenski i Gruzijska varijanta ovdje vrlo su međusobno slične. Egipatsko
etiopska verzija života Adama i Eve je najopširnija, vjerovatno i
najinteresantnija, a šta je istina ili ako ima preuveličavanja, čitalac može
razlučiti sam za sebe. Ove knjige koje govore o prvobitnom grehu, i
stvaranju i početku, daju nam uvod i razloge koje možemo tražiti uzrok
stvarima koje nas od onda od Adama i Eve do danas zaukupljuju i utiču
na nas. Pitanje greha danas treba tražiti u izvoru. Zašto je nešto danas
ovako kako je, ove knjige daju odgovor na to. Vrijedi pročitati svih pet
varijanti, svaka ima sličnosti i razlike. U opticaju se nalazi i djelo
Otkrivenje Mojsijevo za koje se navodi da je istovjetan grčkoj verziji
knjige o Adamu i Evi ili takozvanoj Apokalipsi Mojsija, što sam i
provjerio.

Od najstarijih vremena, recimo u manastirima bilo je najuobičanije da se

prevode knjige, a samo prevođenje tjera prevodioca da sporije čitajući
duže razmišlja o tekstu, što je prednost čitanja i prevođenja, čime želim

2
ohrabriti one koji bi da prevode da sebi učine tu uslugu, a i drugima koji
ne znaju jezike.

3
UVOD

''Knjige o Adamu i Evi pripadaju trećem redu apokrifnih tekstova. One

mora da su originalno jevrejske knjige, i ispričane su vjerovatno bez
namjere za prevaru. Jevrejske legende o Adamu su veoma brojne i
veoma stare. Tokom hriščanske ere ove stare legende i proročanstva su
skupljana u jednu knjigu, latinski Život Adama i Eve. Tokom 14 i 15 vijeka
ovo je prevođeno skoro u svaki evropski jezik, i bilo je neizmjerno
popularno. Jevrejski originali više nisu poznati, ali datum njihovog
sastavljanja mora da je tokom ranog hrišćanstva''

''Druga knjiga, Mojsijeva apokalipsa je slično srednjovjekovno djelo, koje

na mnogim mjestima je paralelno latinskom, tako da mora da su imale
zajednički izvor. Navodno ovo djelo je objavljeno Mojsiju o prošlosti, o
Adamu i prvom grijehu. Navodi se da se smatra da je originalni grčki
tekst.''

''Kao datum nastanka Prve i druge knjige o Adamu i Evi navodi se period
od 200-300g pre Hrista do 200-300 godina nakon Hrista, što se
uopšteno odnosi na sve pseudoepigrafe.''

Citirano iz više izvora

4
APOKALIPSA MOJSIJEVA - GRČKI

APOCALYPSIS MOSIS

From-The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament

R.H. Charles

Oxford: The Clarendon Press, 1913

I 1 Ovo je priča o Adamu I Evi nakon što su izašli iz raja. I Adam pozna
svoju ženu

2 Evu I ode pravo gde se sunce diže I ostade tamo osamnaest godina I
dva mjeseca. I

3 Eva zače I rodi dva sina, Adiafota koji se zove Kain I Amilaba koji je
ABEL.

II 1 I POTOM, Adam I Eva su bili skupa I dok su spavali, Eva kaže Adamu
svome gospodaru:’ Moj gospodaru, Adame, vidi

2 vidjela sam u snu ove noći krv mog sina Amilaba koji je Abel bi izlivena
u usta Kaina njegovog brata I on ode da pije bez žalosti. Molio ga je da
mu ostavi malo toga. I on ču.

3 ne njega, već proguta cijelo, i nije stalo u stomaku, već izađe kroza
usta. I Adam reče, ‚Hajde da ustanemo i idemo

4 vidjeti šta se dogodilo s njima. Bojim se da ih je neprijatelj napao

negdje.

Iii 1 I oboje odoše i nađoše Abela ubijenog, rukom njegovog brata Kaina.
I Bog

2 kaže Mihaelu arhanđelu: ‚Reci Adamu. ‚‘Ne otkrivaj tajnu koju znaš
Kainu sinu svom, jer on je sin gnjeva. Ne žali, jer dati ću ti drugog sina
umjesto njega, pokazati će ti sve što treba da radiš. Ne reci mu ništa.
‚‘Tako kaže arhanđel Adamu. I držaše riječ u srcu, također i Eva, iako su
tugovali za Abelom svojim sinom.

Iv 1 I potom, Adam pozna svoju ženu Evu, i ona zače nositi Seta

5
I Adam reče Evi: ‘’Vidi! mi imamo

2 dobiti sina namjesto Abela, koga Kain ubi, hajde da damo slavu I žrtvu
Bogu.

V 1 I Adam dobi trideset sinova I trideset kćeri I življaše Adam devet

stotina I trideset godina, I pade bolesta I plakaše glasno

2 I reče, ‘Neka dođu svi moji sinovi k meni da ih vidim pre nego umrem.’

3 I svi se sakupiše, jer zemlja beše podjeljena na tri djela. I Set njegov sin
mu reče

4oče Adame, koja je tvoja želja?

5 I on reče, ‚Moja djeco, ja sam slomljen teškim nevoljama‘, I oni mu

rekoše,’’Šta je problem?’

Vi 1 I Set odgovori I reče mu: Da li si se sjetio, oče, ploda iz raja koje nisi
smio jesti, I zato tugovao zbog čežnje za njima?’

Ako je tako reci mi, I ja ću otići i

2 donijeti ti plod iz raja. Staviti ću prašinu na glavu i plakati i moliti da

Gospodar čuje me i pošalje svog anđela (i donese mi biljku iz raja) i
donijeti ću je tebi da te prođe nevolja.‘‘

Adam mu reče: ‚Ne, sine moj Set, već

3 Imam mnogo bola i nevolja!‘ Set mu reče, ‘ A kako je to došlo na

tebe?’

Vii 1 I Adam mu reče: ‘Kad Bog je stvorio nas, mene I tvoju majku, kroz
koju ja umirem, dao nam je da jedemo sa svakog stable koje je u raju, ali
što se tiče samo jednog, on upozorio nas je da ne jedemo s njega, I kroz
to jedno mi umiremo. I čas dođe blizu za anđele

2 koji su bili čuvali tvoju majku da odu gore I veličaju Gospodara, a ja

sam bio udaljen od nje, a neprijatelj je znao da je ona sama I dade njoj, I
ona jede sa drveta sa koga nam je rečeno da ne jedemo.

3 Tad ona dade I meni da jedem

Viii 1 ‚ I Bog razgnjevi se na nas, i Bog dođe u raj i pozva je stražnim

glasom i reče: ‘’Adame, gdje si? I zašto se kriješ od moga lica? Može li se
kuća sakriti od onoga ko ju zida? ‚‘I on treče meni: ‚‘Jer si prekršio moj
zavjet, donosim na tvoje tijelo sedamdeset i dva udarca, kazna prvog

6
udarca je bol očiju, drugi udarac uzetost ušiju i tako sve vrste bolova će
te snaći.

Ix 1 Kako reče ovo sinovima svojim, Adam uzdahne tužno i reče: ‚Šta da
radim? Ja sam u velikoj nevolji.‘

I Eva plakaše i reče: ‚Moj gosspodaru

2 Adame, ustani I daj mi polovinu svoje nevolje I ja ću izdržati, jer zbog

mene ovo se dogodi tebi, zbog mene ti si opsjednut bolom I nevoljama. ‘
Ali Adam

3 reče Evi, ‘Ustani I idi sa mojim sinom Setom blizu raja, I stavite zemlje
na svoje glave I placate I molite Boga da ima milosti prema meni I
pošalje svog anđela u raj, I da mi od drveta od koje ulje teče, I donese
mi, I ja ću pomazati sebe I imati ću odmora od svojih nedaća.’

X 1 Tad Set I Eva odoše prema raju, I Eva vidje svog sina, I divlja zvijer
napade ga, I Eva plakađe I reče: ‘Jao meni, ako

2 dođem do dana uskrsnuća, svi oni koji su griješili će me prokleti

govoreći: Eva nije držala zapovjedi Božje’ I ona

3 reče zvijeri: ‘Ti zla zvijeri, ne bojiš li se boriti sa slikom Božijom? Kakos
u tvoja usta otvorena? Kakos u tvoji zubi tako jaki? Kako nisi dozvala se
pameti da si potčinjena? Davno učinjena si podčinjena slici Božijoj.’ Tad
zvijer

4 plakaše I reče:

Xi 1 ‘Ne tiče se nas, Evo, tvoja pohlepa I tuga je tvoja, od tebe je došlo
da se vlast zvijeri uzdigla. Kakos u bila

2 tvoja usta otvorena za jelo drveta za koje Bog ti reče da ne jedeš?

Zato, naša priroda također bi promijenjena, zato ne možeš podnijeti,

3 ako ti počnem dokazivati.’

Xii 1 Tad Set progovori zvijeri, ‘Zatvori svoja usta I šuti stojeći pred
slikom Božijom do dana suda. ‘Tad reče

2 zvijer Setu: ‘Vidi, stojim pred slikom Božijom.’ I on ode do svoje

jazbine.

Xiii 1 I Set ode sa Evom do raja, I plakaše tamo, I moliše Boga da pošalje
anđela da im da ulje milosti

7
I Bog

2 posla arhanđela Mihajla koji reče Setu: ‘Sete, čovjeće Božiji, ne umaraj
se sa molitvama I uticanjima što se tiče drveta iz kojeg teče ulje da
pomažeš svog oca Adama. Jer ono neće sad biti tvoje, ali na kraju
vremena

3 tad će sve meso ustati od Adama do velikog dana, svi ti biti će sveti
ljudi. Tad će užici raja biti dati njima I Bog će biti usred njih. I oni neće
vise griješiti pred njegovim licem, jer zlo srce će se uzeti od njih I dati će
im se srce razumijevanja dobra I služenja Bogu jedino.

A ti idi nazad do svog oca. Jer

6 vrijeme njegovog života se napunilo I on će živjeti tri dana od danas

dok ne umre. Ali kad mu duša ode, vidjeti ćeš užasni prizor prolaženja.’

Xiv 1 Tako reče anđeo I ode od njih. I Set I Eva dođoše do kolibe gde je
Adam ležao. I Adam reče Evi: ‘Evo, šta

2 si donijela nan as? Donijela sin a nas veliko zlo koje je smrt., (vladavina
je gotova naše rase).’ I reće joj, ‘Zovi svu

3 našu djecu I naše djece djecu I reci im kako smo pogriješili.’

Xv 1 Tad reče Eva njima: ‘ Čujte moja djeco I moje djece djeco reći ću
vam

2 kako nas je neprijatelj zaveo, dogodilo se dok smo čuvali raj, svako od
nas dio

3 dodijeljen od Boga. Ja čuvah u svom dijelu, zapadnom I južnom. A

đavo ode do Adamovog dijela, gdje muška stvorenja budu (jer Bog
razdvoji stvorenja, svi muški behu dati tvom ocu a sve žensko behu date
meni.)

Xvi 1 I đavo reće zmiji govoreći, Ustani, dođi k meni I reći ću ti riječ

2 gdje možeš zaraditi.’’ I on ustane I dođe do njega, I đavo mu reće

3’’Čujem da si mudrija od svih zvijeri, I dođoh da se savjetujem s tobom.

Zašto jedeš Adamov korov a ne raj? Ustani I ja ću učiniti da bude izbačen
iz raja, kao

4 što smo mi izbačeni zbog njega.’’Zmija mu reče, ‘’Bojim se da će

Gospodar se ljutiti na mene.’’ Đavo mu reće: ‘’Ne boj se, samo budi
moje oruđe I ja ću pričati kroz tvoja usta riječi da ga zavedem.’’

8
Xvii 1 I odmah on objesi se na zid raja, I kad anđeli uznidoše

2 da mole se pred Bogom, tad Satana se pojavi u obliku anđelani

pjevaše himne kao anđeli. I ja bih na zidu I vidjeh ga,kao anđeo. I on mi
reče:’’Jesi li ti Eva?’’ I ja rekoh

3 njemu. ‘’Jesam’’. ‘’Šta ti radiš u raju’’? I ja rekoh mu, ‘’Bog nas postavi
da čuvamo

4 i da jedemo od njega. ‚‘Đavo odgovori kroz usta zmije: ‚‘Dobro činiš ali
ne jedeš

5 od svake biljke- ‚‘I ja rekoh ‚‘‘Da jedemo od svakog, osim od jednog,

koje je u sredini raja, za koje Bog nam zabrani da jedemo, jer On reče
nam, na dan kad ga okusite, umrijeti ćete smrtno.‘‘

Xviii 1 Tad zmija mi reče, ‚‘Neka živi Bog! Ali ja te žalim, ne želim te
ostaviti u neznanju. Već ustani, dođi, čuj me i pojedi i vidi vrijednost tog
drveta.‘’

2,3 Ali mu rekoh, ‘’Bojim se da će Bog biti gnjevan na nas kao što Je
rekao‘‘ I on mi reče: ‚‘Ne boj se, jer čim okusiš s njega, biti češ kao Bog, i
tad češ znati dobro i zlo.

4 Bog zna ovo da možeš postati kao On, zato ti je rekao, Nečeš jesti s
njega

5,6 Hajde, ne pridaj značaju biljci I vidjeti češ njegovu veliku slavu.
‘’Bojim se da uzmem voće. I on mi reče: ‘’Dođi brzo, I ja ću ti dati. Slijedi
me‘‘

Xix 1 I otvorih mu i on idaše kratko, tad se okrenu i reče mi:

‚‘Predomislio sam se

2 Neću ti dati jesti ako mi se ne zakuneš da češ također dati svome

mužu da jede. I ja rekoh, ‚‘Kojom zakletvom da ti se zakunem?

Sad što znam, kažem ti. Prijestoljem

3 Gospodara, i Heruvimima i Drvetom Života! Dati ću također svome

mužu da jede.’’ I kad je primio zakletvu moju, on ode I stavi otrov na
voće svoje poročnosti, koje je požuda, korijen I početak svakog grijeha, I
on sav granu do zemlje I ja uzeh voće I jedoh

Xx 1 I u tom trenu moje oči behu otvorene, i odmah znala sam da sam
ogoljena od pravičnosti

9
2 kojom sam bila odjevena, i plakah i rekoh mu: ‚‘Šta si tu

3 uradio meni lišio si me slave kojom sam bila odjevena?‘’ I plakah

također zbog zakletve, kojom se zakleh. A on siđe s drveta I nestane

4 I ja počeh da tražim, u ogoljenosti, u mom dijelu za liščem da sakrijem

sramotu, ali ne nađoh, jer čim sam pojela, lišče je palo dole na svim
drvetima u mom dijelu, osim smokvinog drveta

5 I uzeh lišče s njega I učinih sebi pojas I bio je od iste biljke od koje sam
jela.

Xxi 1 I ja plakah u taj čas, ‘Adame, Adame, gdje si? Ustani, dođi k meni i

2 Pokazati ću ti veliku tajnu. ‘’ Ali kad tvoj otac dođe, rekoh mu o grijehu

3 koji nas je doveo do pada naše velike slave. Jer, kad on dođe, otvorih
usta I đavo govoraše, I ja počeh nagovarati ga I rekoh, ‘’ Dođi brzo, moj
gospodaru Adame, čuj me I pojedi plod drveta za koje Bog nam reče da
ne jedemo s njega, I biti češ kao

4 Bog. ‘’A tvoj otac odgovori I reče, ‘’Bojim se da će Bog se razljutiti na

mene’’ I rekoh mu

5 ‘’Ne boj se, jer čim pojedeš znati češ dobro I zlo’’, I ubrzo uvjerila sam
ga, I on pojede I ubrzo njegove oči behu otvorene I on također pozna
svoju golotinju.

6 A meni reče, ‘’O bezumna ženo! Šta sam ti uradio da si me izvela iz

slave Božije?’’

Xxii 1 I u tom trenu, čusmo arhanđela Mihaela kako duva u svoju trubu I
zove

2 anđele govoreći: ‘’Ovako kaže Gospod, dođite sa mnom do raja I čujte

presudu kojom ću suditi Adamu.’’

3 I kad se Bog pojavi u raju, izdignut na prijestolju od heruvima sa

anđelima koji su prolazili pred njim I pjevali himne I hvale, sve rajske
biljke, na sudbinu oboje tvog oca

4 I moju, pretvoriše se u cvijeće. I prijestolje Božije se učvrsti gdje je bilo

Drvo Života.

Xxiii 1 I Bog pozove Adama govoreći, ‘’Adame, gdje si? Može li se kuća
sakriti od prisustva onog

10
2 ko ju je izgradio? ‘’Tad tvoj otac odgovori, ‘’Nije zato što mislimo da se
možemo sakriti od tebe, Gospodaru, već pobojah se, jer ja sam go, I
postideo sam se pred tvojom moći,

3 moj Gospodaru. ‘’Bog mu reče, ‘’Ko ti je pokazao da si go, osim ako

nisi prekršio moju

4 zapovijed, koju ti rekoh da držiš. ‚‘Tad Adam sjeti se riječi koje mu ja

rekoh govoreći ‚‘Učiniti ću te sigurnim pred Bogom; i on se okrenu i reče
mi: ‚‘Zašto si to učinila?‘‘ I ja rekoh, ‚‘Zmija me prevarila.‘‘

Xxiv 1 Bog reče Adamu: Budući da nisi držao moju zapovijed i slušao si
svoju ženu, prokleta je zemlja od tvog djela. Raditi češ je a ona ti neće
rađati, trnje i bodlje će rađati ti, i u znoju svoga lica jesti češ svoj kruh.
(biti češ u mnogim mukama, srušiti će te gorčina, i slatkog nečeš kušati.)

3 Iscrpljen češ biti i nečeš imati odmora, vručinom češ biti umaran,
hladnoćom češ biti stešnjen, stalno češ biti uposlen, ali nečeš biti bogat,
rasti češ u širinu, i doči do svog kraja.

4 Zvijeri, kojima si vladao, će ustati protiv tebe, jer nisi držao moju
zapovijed.‘‘

Xxv 1 I Gospod se okrenu ka meni i reče: ‘’Budući da si slušao zmiju I nisi

poslušao

2 moje zapovjedi, biti ćeš u bolovima i patnji i neizdrživim mukama,

rađati češ djecu u mnogim mukama i u isti čas doći češ do rođenja, i
izgubit češ svoj

3 život, od bolne muke i nevolje. Ali priznati češ I reči: ‘’Gospode,

Gospode, spasi me, i

4 I neću vise grešiti tjelom.’’ I stoga, tvojim vlastitim riječima ću ti suditi,

mišlju neprijatelja koje on posada u tebe.’’

xxvi

1 I on okrenu se prema zmiji u velikoj ljutnji I reče: ‘’Budući da si uradila

to, I postala nezahvalno oruđe dok nisi prevarila nedužna srca, prokleta
si ti među zvjerima.

2 Biti će ti uskračena hrana koju si jela I hranit ćeš se prašinom sve dane

11
3 tvog života, na grudima I stomaku češ hodati I biti proganjana rukama
I nogama. Neće ti biti ostavljeno uho ili krila, nijedan ud kojim si hvatala
u zamku u

4 svojoj zlobi I uzrokovala da oni budu izbačeni iz raja, I staviti ću

neprijateljstvo između tebe I njihovog sjemena, ono će gaziti tin a glavu
a ti češ ih hvatati za petu do dana suda,.’’

Xxvii 1,2 Tako on reče I naredi anđelima da nas izbace iz raja, I kako smo
bili izbačeni sa plačem, tvoj otac Adam zamolio je anđele rekavši:
‘’Ostavite mi malo vremena da zamolim Gospodara da ima milosti na
mene I sažali se, jer ja jedino

3 sam pogrešio.’’ I oni ga ostaviše I Adam plaka glasno I reče: ‘’Oprosti

mi Gospode moja djela.’’ Tad Gospod reče anđelima. ‘’Zašto niste izveli
Adama iz raja? Zašto ga niste izbacili? Jesam li ja učinio krivo? Je li moja
presuda

5 krivo suđena?‘‘ Tad anđeli padoše dolje do zemlje i moliše Gospoda

govoreći, ‚‘Ti si pravedan, O Gospodaru, i ti sudiš pravim sudom.‘‘

Xxviii 1 Ali Gospod se okrenu Adamu i reče:‘‘ Neću te nadalje trpjeti u

raju.‘‘

2 A Adam odgovori i reće, ‚‘Daj mi, O Gospode, sa Drveta Života da

jedem, prije

3 nego izađem.‘‘I Gospod odgovori, ‚‘Nečeš sad s njega probati, jer

zapovjedih heruvivima sa ognjenim mačem kojima mašu na sve strane
da čuvaju ga od tebe da

4 ga ti ne probaš, već ti imaš rat koje neprijatelj tvoj stavi u tebe, jer kad
izađeš iz raja, ako držiš sebe dalje od svakog zla, kao što jedan umrije,
kad jednom uskrsnuća dođe vrijeme, tad ću te oživjeti i tad će ti biti
dato Drvo Života.‘‘

Xxix 1,2 Tako reče Gospod i naredi da budemo istjerani iz raja. Ali otac
Adam plaka pred anđelima nasuprot raja i anđeli mu rekoše: ‚‘Šta želiš
da učinimo,

3 Adame?‘‘ I tvoj otac reče im, ‚‘Vidite, vi me izbacujete, molim vas,

dozvolite mi da uzmen mirisno bilje iz raja sa sobom, da bih mogao
prinijeti žrtvu Bogu nakon što izađem iz raja da bi me on čuo.‘‘ I anđeli
priđoše Bogu i rekoše: ‚‘JA’EL, Vječni Kralju, zapovjedi, moj Gospode, da
Adamu bude dat tamjan i lijepi mirisi iz raja i sjemena

12
5 njemu za hranu.‘‘ I Bog dade Adamu da die i da uzme slatke mirise i
mirisno bilje iz raja

6 i sjemena za hranu. I anđeli ga pustiše i on uze četiri vrste: šafran,

nard, iđirot I cimet I ostala sjemena sebi za hranu, I nakon što uze ove,
on izađe iz

7 raja. I bismo na zemlji.

Xxx 1 Sad znate, moja djeco, kazah vam kako bismo zavedeni, i čuvajte
se od sagrešenja protiv dobra.‘

Xxxi 1 I kad Eva izgovori ovo usred sinova, dok je Adam ležao bolan i
spreman da umre

2 dan nakon bolova koji padoše na njega, ona mu reče: ‚‘Kako to da

3 ti umireš a ja živim i koliko ću dugo ja živjeti nakon tebe? Reci mi.++I

Adam joj reče: ‚‘Ne mari, ali nečeš se zadržati nakon mene, već čemo
skupa umrijeti. I ona će ležati na mom mjestu. Kad umrem, pomaži me i
nemoj da me ko dira dok

4 anđel Gospodnji ne kaže nešto što se tiče mene. Jer Bog me neće
zaboraviti, već će tražiti Svoje stvorenje, a sad ustani I moli Boga dok ne
predam svoj duh u ruke onoga ko mi ga je dao. Jer ne znamo kako čemo
sresti svog Stvoritelja, da li će biti ljut nan as, ili milostiv I smilovati se I
primiti nas.’’

Xxxii 1,2 I Eva usta I izađe van I pade na zemlju I poče govoriti: Jas am
pogriješila, O Bože, ja sam griješila, O Bože Svih, ja sam pogriješila protiv
Tebe. Jas am pogriješila protiv odabranih anđela. Pogriješila sam prema
Heruvima. Pogriješila sam protiv Tvog velikog I nedodirljivog prijestolja .
Jas am pogriješila pred Tobom I sav grijeh počeo je od mene I mog
nedjela u stvaranju.

3 Tako je molila Eva na koljenima, I gle, anđeo čovječji dođe do nje, I

podiže

4 je I reče: ‘’Ustani, Evo, od svog pokajanja, jer vidi, Adam tvoj muž je
izašao iz svog tijela. Ustani I vidi njegov duh je odnešen gore ka
njegovom Stvoritelju.

Xxxiii 1 I eva usta i obrisa suze rukom, a anđeo joj reče, ‚‘Pridigni se

13
2 sa zemlje, I gledala je čvrsto u nebo, I gle svjetlosna kola, nošena od
četiri svijetla orla, i bilo je nemoguće za ijednog čovjeka rođenog od
žene da ispriča slavu njihovu ili

3 vidi njihovo lice, I anđeli su išli pred kolima I kad su došli do mesta gdje
je Adam bio kola stadoše I Serafim. I vidjeh zlatne kadionice, između
tvog oca I kola, I svi anđeli sa kadionicama I tamjanom dođoše u žurbi
do

5 tamjanovog prinosa I uznese se u dimu tamjana obuhvačajući nebeski

svod. I anđeli padoše dole I veličaše Boga, glasno plačući govoreći, JA’EL,
Jedini Sveti, oprosti nam, on je tvoja slika, I djelo Tvojih svetih ruku.’’

Xxxiv 1 I ja Eva pogledah dva velika I puna straha čuda stajaše u

prisustvu Božijem I ja plakah zbog

2 straha, I plakah glasno do svog sina Seta I rekoh, ‘’Ustaj, Sete, od tijela
tvog oca Adama I dođi k meni, I vidjeti češ čudo koje nijedno ljudsko oko
ne može izdržati.’

Xxxv 1 Tad Set usta I dođe do svoje majke I reče joj: ‘’Što te muči? Zašto
places? I ona reče mu:’’ Pogledaj

2 gore I vidi svojim očima sedam nebesa otvorena, I vidi kako duša tvoga
oca leži na licu I svi sveti anđeli mole za njega I govore: ‘’Oprosti mu,
Oče Svih, jer on je Tvoja slika. ‘’Moli se, moje dijete

3Sete, šta ovo znači? I hoće li jednog dana on biti dat u ruke Nevidljivog
Oca, našeg Boga? Ali ko su dva

4 crnca koja stoje s molitvama za tvog oca Adama.’’

Xxxvi 1 I Set reče majci, oni su sunce I mjesec I oni sami padoše I mole za
našeg oca Adama. Eva reče

2 njemu. ‘’A gde je njihovo svetlo I zašto su uzeli takvu tamnu pojavu?’’ I

3 Set joj odgovori, svijetlo ih nije napustilo, ali ne mogu sijati pred
Svjetlošču Svemira, Oca Svjetlosti, I zato njihovo svijetlo je sakriveno od
njih.

Xxxvii 1 I dok je Set govorio ovo svojoj majci, gle, anđeo je puhnuo u
trubu, I stadoše svi anđeli I ležali su licima dole, I oni plakaše glasno
teškim glasom rekoše: ‘’Blagosloven je Gospod od

14
2 djela Svog stvaranja, jer On se sažalio na Adama stvorenje Svojih ruku,
‘ ali kad

3 anđeli rekoše te riječi, gle, dođe jedan serafim sa šest krila I uze
Adama gore i odnese ga dalje do Aheruskog jezera, i opraše ga triput, u
prisustvu Božijoj.

Xxxix 1 I Bog reče mu: ‘’Adame , šta si to uradio? Da si držao moje

zapovijedi, sad se ne bi radovali oni koji su te izveli iz ovog mesta, ali
kažem ti okrenuti ću njihovu radost u žalost

2 a tvoja žalost će se okrenuti u radost, I ja ću te dovesti do tvoje

prijašnje slave, I staviti te iznad tvog zavodnika, a on će biti izbačen

3 u ovo mjesto da vidi one koji sjede iznad njega, tad će on biti osuđen I
oni koji su ga slušali, I on će teško žaliti kad vidi tebe kako sjediš na
počasnom mjestu.

Xxxvii

4 I on osta tamo tri sata, ležeći, I potom Otac svega sjedeći sa prijestolja
raširi svoje ruke, I uze Adama I predade ga arhanđelu Mihaelu govoreći:
‘’Podigni ga u raj na treće nebo, I ostavi ga tamo do strašnog dana
obračuna, koji ću učiniti u svijetu. ‘ Tad Mihael uze Adama I odvede

6 ga gdje Bog reče mu.

Xxxviii 1 A nakon svega, arhanđel pita za one što ostaše gde da ih

postavi. I Bog

2 zapovjedi da svi anđeli trebaju se sakupiti u Njegovom prisustvu, svaki

po redu, I svi se anđeli sakupiše, neki držeći kadionice u svojim rukama,
a drugi trube, I gle! ‘Gospod

3 nad Vojskama’ dođe I četiri vjetra odnesoše Njega I heruvima podigne

na vjetru I anđeli nebeski pratiše Njega I oni dođoše na zemlju, gdje je
bilo tijelo Adama. I

4 oni dođoše do raja I sve lišće raja beše prostrto tako da svi ljudi
rođenog Adama spavaše u mirisu osim Seta, jer je on rođen prema
odredbi Božijoj’. I Adamovo tijelo osta tamo

5 u raju na zemlji I Set tugova mnogo nada njim.

Xl 1 Tad Bog govori arhanđelima Mihaelu, Gabielu, Urielu I Rafaelu:

‘Idite

15
2 u raj na treće nebo, I prostrite lanenu odjeću I prekrijte tijelo Adamovo
I donesite ulje od mirisnog ulja I pospite ga iznad njega. I oni učiniše
tako tri velika anđela I pripremiše ga za sahranu. I Bog reče: ‘’Neka tijelo
Abela također bude

3 donešeno . ‘ I donesoše ostalu lanenu odjeću I pripremiše njegovo

tijelo također. Jer bio je neukopan od dana kad Kain ubi ga, jer bezumni
Kain potrudio se da prikrije ga ali nije mogao, jer ga zemlja nije htjela
primiti, tijelo je izlazilo iz zemlje I glas je izlazio iz zemlje govoreći: ‘Neću

5 primiti njegovo tijelo, dok zemlja koja je uzeta I oblikovana u meni

dođe k meni.’ U to vrijeme, anđeli uzeše ga I staviše na stijenu, dok
Adam njegov otac se ne sahrani. I

6 oboje behu sahraniti, prema reči Božijoj, na mestu gde Bog uze prah, I
On učini da mjesto bude uzdignuto za dvoje. I Bog posla sedam anđela u
raj I oni

7 donesoše mirisne začine I staviše ga u zemlju, I oni uzeše oba tijela I

staviše ih na mjesto koje su uzeli I stvorili.

Xli 1 I Bog pozva I reče, ‘Adame, Adame, ‘I tijelo odgovori iz zemlje I

reče: ‘Ovdje sam moj Gospodaru, ‘A Bog mu reče: ‘ Kažem ti

2 da si zemlja I da češ se u zemlju vratiti. Opet obečavam ti oživljenje,

dignuti ću te u uskrsnuću sa svakim čovjekom koji je tvoje sjeme..‘

Xlii 1 Posle ovih riječi, Bog napravi pečat i zapečati grob, da niko ne
može mu učiniti ništa za šest dana dok se njegovo rebro ne vrati njemu.
Tad Gospod i njegovi anđeli vratiše se na svoje mjesto.

2 I Eva također, kad se navrši šest danapade u san. Dok je bila živa,
plakala je gorko za Adamom koji je pao u san, jer nije znala gde je
položen. Jerk ad Gospod dođe u raj da sahrani Adama ona je spavala, I
njeni sinovi takođe, osim Seta, on je pripremao Adama za sahranu, I
nijedan čovjek na zemlji nije znao, osim njenog sina Seta. Eva je molila u

4 trenutku njene smrti da bi se mogla sahraniti na mjesto gdje njen muž

Adam je bio. I nakon što je završila molitvu, ona reče: ‚‘ Gospode

5 Gospodaru, Bože sve vladavine, ne odstrani me svoju sluškinju od

tijela Adama, od njegovih djelova si me napravio. Smatraj me

16
6 vrijednom, čak mene nevrijednu da ja sam grešnik, da uđem u tvoju
svetinju, kao što sam bila s njim u raju, oboje nerazdvojni jedno od
drugog, kao i u našem prestupu, mi smo

7 oboje odvedeni ustranu, i pogrešili tvoju zapovjed, ali nismo

razdvojeni. Čak tako, Gospode, nemoj

8 odvojiti nas sad. ‚Nakon što je molila, ona pogleda u nebesa i zajauče
glasno i udari svoje grudi i reče: ‚Bože Svih, primi moj duh‘, i odmah ona
preda svoj duh Bogu.

Xliii 1 I Mihael dođe i nauči Seta kako da spremi Evu za sahranu. I

dođoše tri anđela i oni sahraniše njeno tijelo gdje Adamovo tijelo je bilo
i Abelovo. I potom Mihael

2 govoraše sa Setom i reče mu: ‚‘Polegni na ovaj način svakog čovjeka

koji umre do dana oživljenja‘. I nakon što mu dade ovu uredbu, on

3 mu reče: ‘ Ne plači preko šest dana, već sedmog dana, odmori i raduj
se, jer na taj dan, Bog se radovao i mi anđeli također sa dušama
pravednika, koji su napustili zemlju. ‚‘ Tako reče

4 anđeo, i podiže se u nebo, veličajući Boga i govoreći : ‚‘Aleluja‘ (Slava

Bogu)

Svet, SVET, SVET JE Gospod, u slavi

5 Boga Oca, za Njega je slava, čast i veličanje, sa vječnim životom datim

duhom sad i uvijek i zauvek. Amen, Svet, svet, svet je Gospod nad
Vojskama. Komu slava i moč za uvek i zauvek Amen.

Tad arhanđel Joel proveliča Boga , govoreći, ‚‘Svet, Svet, Svet Gospod,
nebesa i zemlja su puna njegove slave.

Scanned and Edited by

Joshua Williams

Northwest Nazarene College, 1995

17
ŽIVOT ADAMA I EVE - LATINSKI

VITA ADAE ET EVAE - LATIN

From "The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament"

R.H. Charles

Oxford: Clarendon Press, 1913

I 1 Kadsu izvedeni iz raja, napravili su si sklonište, I proveli su sedam

dana žaleći I plačući

Ii 1 Nakon sedam dana, postali su gladni i tražili hranu da jedu, i nisu je

našli.

2 Tad Eva reće Adamu:‘Moj gospodaru, ja sam gladna. Idi pogledaj

(nešto) nam za jelo. Možda Gospod Bog će nas pogledati i smilovati se i
pozvati nas na mjesto gde smo ranije bili.

Iii 1 i Adam ustade i hodao je sedam dana zemljom, i nije našao jela
kakva su imali u raju.

2 I Eva reće Adamu:‘Hočeš li me ubiti? Da umrem, I možda Bog

Gospodar dovede tebe u raj, jer si izveden od tamo.’

3 Adam odgovori: ‘Suzdrži se, Evo, od takvih riječi, da ne bi Bog donio

neku drugu kaznu na nas. Kako je moguće da podignem ruku protiv
samog sebe? Nego, hajde da potražimo nešto od čega ćemo živjeti, da
ne propadnemo.’

Iv 1 I hodali su I tražili devet dana, I nisu našli ništa od onoga što su imali
u raju, već nađoše jedino životinjsku hranu. I Adam reće Evi: ‘ Ovo je
Gospodar pribavio za životinje I zvijeri da jedu;

3 a mi smo navikli da imamo hranu anđela. Pravedno je i ispravno da

plačemo pred Bogom koji nas je stvorio. Hajde da se povratimo velikim
pokajanjem: možda Gospodar bude milostiv i smiluje se i da nam nešto
da preživimo.

V 1 I Eva reće Adamu: ‘Šta je pokajanje? Reci mi, kako da se pokajem?

Ne uzimajmo puno truda na sebe, koji ne možemo podnijeti, tako da
Gospodar ne čuje naše molitve, i ne okrene lice svoje od nas, jer nismo

18
3 ispunili svoje obećanje. Moj gospodaru, koliko pokajanja treba za
nevolju i bol koju sam donijela pred tebe?

vi 1 I reče Adam Evi:‘Ne možeš učiniti koliko ja , već samo koliko možeš.
Postiti ću četrdeset dana, a ti pođi na rijeku Tigris i podigni kamen i stoj
na njemu u vodi do vrata u rijeci. I nemoj ništa da izgovoriš, jer nismo
vrijedni obratiti se Gospodaru, jer naše usne su nečiste od bezakonja i
zabranjenog drveta.

2 I stoj u vodi trideset i sedam dana. A ja ću biti četrdeset dana u

vodama Jordana, možda se Gospod Bog sažali na nas.’

Vii 1 I Eva dođe do rijeke Tigris I učini

2 kako Adam reće joj. Također, Adam dođe do rijeke Jordan I stajaše na
kamenu u rijeci do vrata.

Viii 1 I Adam reće:’ Kažem ti, vodo Jordana , žaluj sa mnom, I skupi oko
mene sva plivajuća (stvorenja), koja su u tebi, I nek me opkole I tuguju
sa mnom. Neka ne plaču za sobom, već za mnom, jer nisu one
sagriješile, već ja.’

3 Odmah, sve životinje dođoše I opkoliše ga, I tog trena ustavi se voda
Jordana.

Ix Nakon osamnaest dana, Satan bijesan pretvori se u sjaj anđela I pođe

do rijeke

3 Tigris ka Evi, I nađe je da place, I šavo se pretvori da tuguje s njom, I

poče plakati I reče joj:’Izađi Iz rijeke I ne plači vise. Prestani tugovati I
jadikovati. Zašto se brinete ti

3 I tvoj muž Adam? Gospod Bog je čuo vase zapomaganje I prihvatio

vađe pokajanje, I mi svi anđeli dođosmo vam pomoći, I zauzeti se kod
Gospodara,

4 I on me posla da te izvadim iz vode I dam ti hranu koju si imala u raju, I

za kojom places.

5 Sad izađi iz vode I ja ću ti pokazati mjesto gdje ti je obrok pripremljen.’

X 1 I Eva ću I povjerova I izađe iz rijeke, I tijelo joj je drhtalo

2 kao trava, od hladnoće vode. I kad je izašla, pala je na zemlju I đavo je

podiže I odvede ka Adamu.

19
3 A Adam kad je vidje i đavola s njom , plakaše i jaukaše glasno i reče: ‘
O Evo Evo , gdje je djelo tvog pokajanja?

4 Kako si prevarena od neprijatelja, čijom mišlju smo udaljeni iz

prebivališta u raju i duhovnog zadovoljstva?

Xi 1 I kad ću ovo, Eva razumi da je đavo ko ju je nagovorio da izađe iz

vode, i pade licem na zemlju i njena tuga i jauk i plakanje

2 se udvostruči. I plakaše i reće: ‚ Jao tebi đavole. Zašto nas napadaš bez
razloga? Šta si nam učinio? Šta smo ti učinili? Da nas nagoniš u nesreću?
I zašto tvoja zloba

3 salijeće nas? Jesmo li mi uzeli tvoju slavu I uzrokovali da budeš bez

časti? Zašto nas progoniš, I tjeraš nas do smrti u zlu I ljubomori?

Xii 1 I sa teškim uzdahom, đavo reče: ‘O Adame! Moja mržnja, zavist I

tuga je za tobom, jer zbog tebe sam istjeran iz svoje slave, koju sam
imao u nebesima.

2 između anđela zbog tebe sam bačen na zemlju. ‚Adam odgovori,‘Šta

mi kažeš?

3 Šta sam ti uradio i koja je moja greška prema tebi? Budući na nisi
primio štetu ili nesreću od nas, zašto nas progoniš?

Xiii 1 Đavo odgovori, ‚Adame, šta mi reče? Zbog tvog spasenja ja sam
bačen odatle. Kad si ti stvoren, ja sam izbačen iz nazočnosti Božje i
zabranjeno mi je biti u društvu anđela. Kad je Bog udahnuo u tebe dah
života i tvoje lice i sličnost je napravljena prema slici Božjoj. Mihael
također doveo te i učinio nas da te obožavamo pred Bogom, i Bog
Gospodar reče: Ovo je Adam, Učinio sam te prema svojoj slici.‘

Xiv 1 I Mihael ode i pozove sve anđele govoreći:

‘Poklonite se slici božijoj kako Gospod Bog vam zapovjeda’

I Mihael lično poklonio se prvi, tad je pozvao mene I reče:’Klekni pred

slikom Gospoda Boga’

3 Ja odgovorih, ‘Nemam potrebu da pokleknem pred Adamom ‘ I dok je

Mihael tjerao me da pokleknem, rekoh mu,’ Zašto me tjeraš? Neću
pokleknuti slabijem I mlađem biću od sebe. Ja sam stariji po stvaranju,

20
pre nego je on stvoren ja sam već bio stvoren. Njegova je dužnost da
meni ukaže počast.

Xv 1,2 Kad su anđeli, niži od mene, čuli ovo , odbili su da mu ukažu

poštovanje. I Mihael reče, ‚‘Počast dajte slici Božijoj, jer ako ga ne
uvažite, Gospod Bog će biti gnjevan na vas.

3 I ja rekoh, ‚ Ako se bude ljutio na mene, ja ću postaviti svoje mjesto

iznad zvijezda nebeskih i biti ću kao Najuzvišeniji‘

Xvi 1 I Gospod Bog bješe gnjevan na meine i oduze slavu meni i mojim
anđelima, i

2 zbog toga bijasmo istjerani iz naših prebivališta u ovaj svijet I bačeni na

zemlju. I

3 odmah bijasmo obuzeti tugom , jer nam je oduzeta naša velika slava. I
mi

4 smo žalili kad smo vidjeli tebe u takvoj sreći I sjaju. I lukavstvom
prevarih tvoju ženu I uzrokovah da budeš istjeran preko njenog nedjela
iz slave I sjaja, kao što sam ja istjeran iz svoje slave.

Xvii 1 Kad Adam ću đavola šta govori, plakaše I tugovaše I reče:’O

Gospode Bože, moj život je u tvojim rukama. Drži ovog neprijatelja dalje
od mene, koji traži da mi uništi dušu, I daj

2, 3 mi njegovu slavu koju je on izgubio.’ I u tom trenu, đavo iščezne

pred njim. Adam je izdržao u svom pokajanju, stajući četrdeset dana na
kraju u vodama Jordana.

Xviii 1 I Eva reće Adamu: ‘ Živi ti, moj Gospodaru, tebi je život dat, jer ti
nisi učinio ni prvi ni drugi grijeh. Ali ja sam griješila I skrenula s puta jer
nisam držala zapovjesti Boćje, I sad odstrani me od svjetlosti tvog života
I ja ću otići gdje sunce zalazi

2 I tamo ću biti dok ne umrem.’ I poče hodati prema zapadnim

djelovima žaleći

3 I plačući gorko I jaukaše glasno. I tamo napravi si skrovište, imajući u

sebi potomka tri mjeseca staro.

Xix 1 I kad dođe vrijeme kraja njene trudnoće, bjaše uznemirena bolom,
i

21
2 plakaše glasno Gospodu I reče: ‘Smiluj se, o Bože, pomozi mi’. I nije
bila uslišena i

3 milost Božja nije ju dotakla. I reče ona sebi: ‘Tko će reći mom
gospodaru Adamu? Preklinjem vas, zvijezde nebeske, kad se vratite na
istok, prenesite poruku mom mužu Adamu.’

Xx 1 I u tom trenu, Adam reče: Evina molba dođe do mene. Možda, se

zmija borla s njom još jednom.’

2 I ode I nađe ju u velikoj boli. I Eva reče: ‘Od trenutka kad sam te
vidjela, moj gospodaru, moja bolna duša je oživjela. I sad moli Gospoda
Boga da mi pomogne

3 da te čuje I pogleda na mene I oslobodi me teških bolova.’ I Adam

upita Gospoda radi Eve

Xxi 1 I gle, dođe dvanaest anđela I dva bića, stajaše na desno I na lijevo

2 od Eve; I Mihael stajaše desno, I on pomilova je po licu do grudi I reče

Evi: ‘Blagoslovena si ti, Evo, radi Adama. Jer njegove molitve I
posredovanja su velika, poslan sam da primiš našu pomoć. Ustani sad, i

3 pripremi se za poneseš. I ona rodi sina koji biješe sijao, I odjednom

dijete ustane I potrči I donese lisće trave u rukama, I dade ih majci, I
njegovo ime bi nazvano Kain

Xxii 1 I Adam uze Evu I dječaka I povede

2 ih ka istoku. I Gospod Bog posla različna sjemena po Mihajlu anđelu I

dade Adamu I pokaza mu kako da radi I obrađuje zemlju, da bi imap
plodove od kojih će sve njihove generacije moći živjeti.

3 Potom Eva zače I ponese sina, čije ime je Abel, I Kain I Abel su
uobičajeno bivali skupa.

4 I Eva reče Adamu: ‘ Moj gospodaru, dok sam spavala, imala sam viziju,
bila je krv našeg sina Avelja u rukama Kaina, I progutao ju je ustima.
Zato sam žalosna.’

5 I Adam reče: ‘ Jao da neće Kain ubiti Avelja. Hajde da ih razdvojimo, I

napravimo im odvojene stanove.

Xxiii 1 I učiniše Kaina ratarom, a Abela pastirom, u smislu da na ovaj

način budu međusobno razdvojeni.

22
2 I kasnije, Kain ubi Abela, a Adam je tad bio stotinu i trideset godina
star, a Abel je ubijen kad je imao stotinu dvadeset i dvije godine. I
potom Adam pozna svoju ženu i ona ponese sina i nazvaše ga Set.

Xxiv 1 I Adam reće Evi, ‘ Vidi, dobio sam sina, na mjesto Avelja, koga
Kain ubi’.

2 I potom nakon što je Adam dobio Seta, poživje stotinu godina I dobi
trideset sinova I trideset kćeri, ukupno šezdeset I troje djece. I oni
prekriše lice zemlje svojim nacijama.

Xxv 1 I Adam reće Setu, ‘ Slušaj, moj sine Sete, da ti kažem što sam čuo i

2 čuvaj svoju majku I bijah izveden iz raja. Dok smo molili, tamo

3 dođe Mikal anđeo, poslanik Božji. I vidjeh kola kao vjetar I njegove
kotače bijaše užareni I bijah uhvačen u Raju pravednosti, I vidjeh
Gospodara kako sjedi I njegovo lice je goruća vatra koju se izdržati ne
može. I hiljade mirijada anđela bivahu na desno I na lijevo od tih kočija.

Xxvi 1 Kad vidjeh ovo, bijah zbunjen, I užas uhvati me I poklonih se dole
pred

2 Bogom licem do zemlje. I Bog mi reče, ‘Vidi ti umireš, pošto si prekršio

zapovjest Gospodnju, radije si slušao glas svoje žene, koju dadoh tebi u
moč, da je možeš držati pod svojom voljom. I slušao si nju I prekršio si
Moju riječ.’

Xxvii 1 I kad ćuh ove riječi od Boga, prostreh se na zemlju I veličah Boga
govoreći,’Moj Gospodaru, Svemoćni I milostivi Bože, Sveti I Pravedni,
nedaj da se tvoje ime tvog veličanstva umrlja, već preokreni moju dušu,
da umrem I moj

2 dah da izađe iz mojih usta. Ne odbacuj me iz svog prisustva, meine

koga si stvorio od zeljane gline. Ne protjeruj iz svoje milosti onog koga
hraniš.

3 I vidi! Riječ o tebi dođe k meni i Gospod mi reče,‘ Od stvaranja svijeta,

bio si stvoren sa ljubavlju kako sam znao, stoga od tvog sjemena neće se
uzeti pravo da Mi služi.’

Xxviii 1 I kad čuh ove riječi. Bacih se na zemlju I molio sam Gospoda
Boga I rekao, ‘ Ti si vječni I najuzvišeniji Bog, I sva stvorenja daju ti slavu I
hvalu.

23
2 ‘ Ti si istinska Svjetlost iznad svih svjetlosti, Živi Život, beskrajni veliki
Močni. Tebi, duhovne sile daju cast I hvalu. Ti upravljaš rasama ljudi u
izobilju Svoje milosti.’

3 Nakon što sam slavio Boga, odmah Mihael, Božji anđeo, uhvati me za
ruku i

4 izbaci me iz raja vizije I od Božje riječi. I Mihael držaše štap u ruci, I

dodirnu vode, koje su okruživale raj, I jako ih zamrznu.

Xxix 1 I pređoh preko, I Mihael arhanđel pređe preko sa mnom, I odvede

me nazad

2 do mjesta gdje me uzeo. Čuj, moj sine Sete, do poslednje tajne biti će,
što mi je otkriveno, kad sam jeo sa drveta znanja

3i znaj I primi što će biti do kraja ovog doba, šta Bog namjerava

4 stvaranjem čovjeka. Gospodar će se pojaviti u plamenu vatre I iz usta

njegovog veličanstva dati će zapovjedi I zakone (iz Njegovih usta izaći će
mač sa dve oštrice) I oni će ga osvetiti u kući prebavališta Njegovog
veličanstva.

5 I pokazat će im uzvišeno mjesto svoje veličine. Tad će izgraditi kuću

Gospodu svome Bogu u zemlji koju će on dati im I oni će prekršiti
njegove zakone I njihovo svetište će biti spaljeno I njihova zemlja
opustošena, I oni

6 će biti raseljeni, jer upališe gnjev Gospodnji. I opet učiniti će da se

vrate iz rasejanja, I ponovo graditi će kuću Gospodnju.

7 I u poslednje vrijeme kuća Gospodnja će biti uzvišenija nego u stara

vremena. Još jednom nepravda će prevazići pravdu. I stoga Bog će
stanovati sa ljudima na zemlji (u vidljivom obliku); I tad, Pravda će početi
da sija. I kuća Gospodnja će biti veličana u tom vremenu I njegovi
neprijatelji neće vise moći povrijediti ljude, koji veruju u Boga, I Bog će
uzdići sebi vjerna ljude, koje će sačuvati za vječnost, I nevjerni će biti
kažnjeni.

8 od Boga kralja, koji odbiju da vrše Njegove zakone. Nebo I zemlja, noći
I dani, sva stvorenja će ga slušati, I neće prestupiti Njegove zapovjesti.
Ljudi neće promjeniti svoja djela

24
9 ali će biti promjenjeni radi odbacivanja zakona Gospodnjeg. Stoga Bog
će otjerati ispred sebe bezumne, I pravedni će sijati kao sunce, u očima
Božjim.

10 U to vreme, ljudi će biti očiščeni vodom od svojih greha. A oni koji

nisu voljni očistiti se vodom biti će osuđeni. I sretan će biti čovjek, koji je
upravio svoju dušu, kad dođe Sud I veličina Božja bude viđena među
ljudima I budu pitani za djela od Boga pravednog sudije.

Xxx 1 I Adam poslije devet stotina I trideset godina starosti, znajući da je

došao kraj njegovim danima, on reče: 0 Neka se skupe svi moji sinovi k
meni, da ih blagoslovim pre nego umrem, I da pričam s njima.’

2 I biše skupljeni u tri skupine, pred njim, u kući molitve, gdje su

uobičajavali

3 moliti su Gospodu Bogu. I pitaše ga govoreći: ‘Šta te brine, Oče, da sin

as okupio, I zašto ležiš na

4 svom krevetu? Tad Adam odgovori I reče: ‘ Moji sinovi, bolestan sam I
u bolovima’. I svi sinovimu rekoše: ‘ Šta to znači, oče, tvoja bolest I bol?

Xxxi 1 Tad reče Set njegov sin: ‘ O moj gospodaru, možda žudiš za voćem
iz raja, koje bi htio jesti, I stoga ležiš u tugi? Reci mi I ja ću otići do
najbližih vrata raja I posuti ću glavu pepelom I izbaciti sebe na zemlju
pred vrata raja I plakati da učinim molbu Bogu velikim jadikovanjem,
možda me čuje I pošalje svog anđela da mi donese voća, za kojim žudiš’.

2 Adam odgovori I reče: ‘Ne sine moj, ne žudim za tim, već osječam
slabost

I veliku

3 bol u mom tijelu.’ Set odgovori, ‘ Šta je patnja, moj gospodaru oče?
Neupućen sam, ali ne sakrij to od nas, već reci nam o tom.’

Adam odgovori I reče: ‘Čujte me, moji sinovi. Kad Bog stvori nas, mene I
vašu majku, I stavi nas u raj I dade nam svako drvo što nosi voće za jelo,
zabranio nam je drvo poznanja dobra I zla, koje je u sredini raja,
govoreći

2 ‘Ne jedite ga’. I Bog dade dio raja meni a dio vašoj majci, drveća
istočno I sjeverno dade meni, a vašoj majci dade južni dio I zapadni.

Xxxiii Potom Bog nam dade dva anđela

25
2 da nas čuvaju. Dođe sat kad anđeli uzdigoše se slaviti u prisustvu Boga,
odmah neprijatelj đavo nađe priliku dok su anđeli odsutni i đavo odvede
vašu majku ustranu da pojede

3 nezakonito i zabranjeno drvo. I ona pojede i dade meni

Xxxiv 1 I odmah, Bog bi ljut nan as, I Bog mi reće: ‘ Obzirom da si

prekršio moju zapovjed I nisi držao moju riječ, koju ti dadoh, vidi,
donijeti ću na tvoje tijelo, sedamdeset udaraca, sa različitim bolovima
biti ćeš mučen, počev od glave

I tvojih očiju I tvojih ušiju dolje do noktiju na nožnim prstima, I u svaki

2 odvojeni dio tijela. To je Bog odredio za kaznu. Sve te stvari Bog posla
mi I cijeloj našoj rasi

Xxxv 1 Tako reče Adam sinovima svojim, I obuzimali su ga teški bolovi, I

plakao je glasno, ‘ Šta da radim? Ja sam smeten. Tako jaki su bolovi koji
me obuzimaju’. I kad Eva vidje ga da place, ona također poče plakati, I
reče: ‘ O Gospode Bože, daj meni njegovu bol, jer ja sam zgriješila.’

3 I Eva reče Adamu: ‘ Moj gospodaru, daj mi dio svoga bola, jer ovo ti
dođe od moje greške.

Xxxvi 1 I Adam reče Evi: ‘ Ustani I idi sa mojim sinom Setom do granica
raja, I stavite prašinu na svoju glavu I bacite se na zemlju I placate pred
očima

2 Božjim. Možda On se smiluje na vas I pošalje svoga anđela preko do

drveta Njegove milosti, gdje teče ulje života, I dadne vam kap njega, da
me pomažete s njim, da se odmorim od svoga bola, od kojeg sam
izjeden.

Tad Set I njegova majka odoše prema vratima raja. I dok su hodali, gle!
Najednom tamo dođe zvijer

2 zmija I napade I ugrize Seta. I nakon što Eva vidje to, zaplaka I reča: ‘,
Jao, jadna žena ja sam. Jas am prokleta od kad nisam držala zapovjesti
Božje.

3 I Eva reče zmiji glasno: ‘Prokleta zvijeri!kako to da se nisi bojala dati

sebi za pravo činiti protiv slike Božje I usudila boriti se s njom.

Xxxviii 1 Zvijer odgovori jezikom ljudskim: Nije li protiv tebe, Evo, naša
zloba usmjerena? Nisi li ti sredstvo našeg bijesa?

26
2 Reci mi, Evo, kako su tvoja usta otvorena kad si jela voće? A sad ću ti
dokazati što ne možeš nositi.

Xxxix 1 Tad reče Set ka zvjeri: ‘Gospod Bog će ti osvetiti. Budi miran,
nijem, zatvori usta, prokleti neprijatelju istine. Opadač I uništitelj. Dalje
se drži od slike Božije do dana kad će Gospod Bog narediti da se dovedeš
u red.’ I zvijer reče Setu: ‘ Vidi, ja se uklanjam ispred prisustva slike
Božije, kako kažeš.’ Potom ostavi Seta, ranivši ga zubima.

Xl 1 Ali Set I majka hodaše do dijela raja za uljem milosti da pomažu

bolesnog Adama: I dođoše na vrata raja, I uzeše prašine sa zemlje I
staviše na glavu, I pokloniše sebe licem do zemlje I počeše jadikovati i

2 glasno plakaše utječući su Bogu da se sažali Adamu u njegovim

bolovima I da pošalje svog anđela da im da ulje sa drveta Njegove
milosti.

Xli 1 I nakon što su molili I utjecali se mnogo sati, gle, anđeo Mihael se
pojavi

2 njima I reče: ‘ Poslan sam k vama od Gospodara – postavljen sam od

Boga iznad

3 tjelesa ljudskih- kažem ti, Sete, ti čovjeće Božiji, ne plači I ne moli I

preklinji za ulje drveta milosti da pomažeš oca Adama od tjelesnih
bolova.

Xlii 1 Kažem ti nečeš primiti mudrost osim u poslednje dane.’

2 Kad pet hiljada pet stotina godina se navrši, tad će na zemlju doći
najdraži kralj Hrist, sin Božji, da oživi tijelo Adama I da oživi

3 tijela mrtvih. On sam Sin Božji, kad dođe biti će kršten u rijeci Jordan, I
kad izađe iz voda Jordana, tad će On pomazati

4 uljem milosti sve koji vjeruju u njega. I ulje milosti će biti od naraštaja
do naraštaja za one koji su spremni da se rode ponovo

5 iz vode I Svetim Duhom da žive vječno. Tad će najvoljeniji Sin Božiji,

Hrist, silazeći na zemlju povesti oca Adama do raja i drveta milosti.

Xliii 1 A ti Sete, idi ocu Adamu, budući da se navrše godine njegovog

života. Za šest dana, njegova duša će izaći iz tijela i kad izađe, vidjeti češ
velika čuda na nebesima i u zemlji i

2 zvijezdama nebeskim. Tim riječima, odmah Mihael ode od Seta

27
3 I Eva i Set se vratiše noseći mirisno bilje, nard, šafran, iđirot I cimet.

Xliv 1 I kad Set I njegova majka dođoše do Adama, rekoše mu, kako
zvijer zmija

2 ugrize Seta. I Adam reče Evi: ‘Šta si uradila? Veliku nesreću si donijela
nan as, prekršajem I grijehom za sve naraštaje I to što si uradila, reci
svojoj

3 djeci nakon moje smrti, (za one koji ustanu nakon nas će se mučiti I
padati ali će

4 željeti I prokleti nas, sve zlo naši roditelji donesoše na nas, koji bijahu
na

5 početku)’ Kad Eva ću ove rijeći, poče da place I tuguje

Xlv 1 I kao što je Mihajlo arhanđel rekao

2 nakon šest dana umrije Adam. Kad Adam osjeti da je čas njegove smrti
došao, reče svim sinovima: ‚ Gledajte, ja sam devet stotina i trideset
godina star, i ako umrem

3 pokopajte me prema izlasku sunca u polju da tamo počivam.’ I kad je

završio svoj govor, predade duh svoj. I bi sunce zatamnjelo i mjesec

Xlvi 1 i zvijezde za sedam dana, i Set u tugovanju zagrli odozgo tijelo

svog oca, i Eva gledaše u zemlju sa rukama na glavi, i sva njena djeca
gorku plakahu. I gle, pojavi se

2 Mihael anđeo i stajaše do glave Adamove i reče Setu: ‚Ustani od tijela

svog oca i dođi i vidi koju mu je sudbinu namjenio Gospod Bog. On je
Njegovo stvorenje, I Bog ga žali’.

I svi anđeli puhaše u trube, I plakahu:

Xlvii 1 ‘Blogosloven si ti, o Gospode, jer si se sažalio na Tvoje stvorenje.’

Xlviii 1 I Set vidje ruku Božiju kako prekriva I drži Adama I predade ga

2 Mihaelu, govoreći: ‘Neka bude tebi povjeren na čuvanje do dana Suda

I kazne, do zadnjih dana kada ću preokrenuti njegovu tugu u radost.

3 Tad će sjediti na tronu sa onim koji će ga naslijediti.’

28
4 I Gospod reče ponovo anđelima Mihaelu I Urielu: Donesite mi tri
lanene odjeće od bisusa I raširite ih preko Adama I ostale lanene odjeće
preko Abela njegovog sina I sahranite Adama I Abela njegovog sina.’,

5 I sve sile anđela prođoše pred Adamom, I san mrtvih beše

5 osvećen. I anđeli Mihael I Uriel sahraniše Adama I Abela u dijelu raja,

pred očima Seta I njegove majke

7 (I niko drugi) I Mihael I Uriel rekoše: ‘Kao što si video, na takav način,
sahranjuj svoje mrtve.’

Xlix 1 Poslije šest dana, Adam umrije, I Eva osjeti da će I ona umrijeti, te
okupi ona sve svoje sinove

2 I kćeri, Set sa trideset brace I trideset sestara, I Eva reče svima,’ Čujte
me, moja djeco, I reći ću vam šta arhanđel Mihael reče nam kad smo ja
I vaš otac pogriješili zapovjed Božju.

3 Zbog tvog grijeha, Naš Gospod će donijeti na našu rasu ljutnju svoga
suda, prvo vodom, drugi put vatrom, sa ovim dvjema, će Gospod suditi
svim ljudima

L 1 Čujte me, moja djeco. Načinite deset kamenih tablica I druge

glinene, I pišite

2 na njima, sav moj život I vašeg oca sve što ste ćuli I vidjeli od nas. Ako
vodom Gospodar sudi našoj rasi, tablice od gline će otopiti a tablice od
kamena ostati; a ako vatrom, tablice od kamena će se razbiti a tablice
od gline će biti pečene tvrde’

3 Kad Eva reče sve ovo svojoj djeci, raširi ruke prema nebu u molitvi, I
savi koljena do zemlje, I dok je veličala Gospoda I davala mu hvalu,
predade duh. Zatim, sva njena djeca sahraniše je glasno plačući.

Li 1 U jutro četvrtog dana, Mihajlo arhanđeo pojavi se I reče

2 Setu: ‘Čovjeće Božiji, ne tuguj za svojim mrtvima vise od šest dana, jer
sedmog dana je znak uskrsnuća I ostalog vremena koje dolazi, na sedmi
dan Gospod se odmori od svih Svojih djela.

3 I Set napravi tablice.

English version

29
Scanned and Edited by

Joshua Williams

Northwest Nazarene College

30
SLAVENSKI ŽIVOT ADAMA I EVE

SLAVONIC VITA ADAE ET EVAE

From-The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament

R.H. Charles

Oxford: The Clarendon Press, 1913

XXVIII 1 I mi sjedismo ispred vrata raja, Adam plačući sa licem povijenim

ka zemlji, ležeči na zemlji jadikujući. I sedam dana prođe I mi nemasmo
ništa

2 za jesti I uhvati nas velika glad, I ja Eva plakah glasno: ‘ Smiluj se na

mene, O Gospodaru, Moj Stvoritelju, zbog mene Adam trpi ovo!’’

Xxxix 1 I ja rekoh Adamu: ‚‘Ustani! Moj gospodaru, da možemo potražiti

hranu, duh me moj izdaje i srce moje u meni je slabo.‘‘ Tad Adam reče
mi: ‚‘Imam misli da

2 te ubijem, ali se bojim jer Bog stvori tebe po slici i pokazala si

pokajanje i plakala Bogu, a moje srce nije se udaljilo od tebe.‘

Xxx 1 I Adam ustane i mi lutasmo preko svih zemalja i ne nađosmo ništa

za jesti osim koprive i trave u polju. I vratismo se nazad do vrata raja I
plakasmo glasno I molismo: ‘’Smiluj se na svoje stvorenje

2 O Gospodaru Stvoritelju, daj nam hranu.’

Xxxi I petnaest dana neprestano smo molili. Tad čusmo Mihajla

arhanđela I Joela

2 kako mole za nas, I Joelu arhanđelu bi zapovjeđeno od Gospodara, I

on uze sedmi deo raja I dade nam. Tad

3 Gospod reče: ’’Trnje I čkalj će rasti od vaših ruku, I od svoga znoja češ
jesti kruh, I tvoja žena će drhtati kad pogleda na tebe.’’

Xxxii 1 Arhanđel Joel reče Adamu: ‘’Ovako kaže Gospod, nisam stvorio
tvoju ženu da ti zapovjeda, već da sluša, zašto si poslušan svojoj ženi?’’
Opet arhanđel Joel reče Adamu da odvoji stoku svih vrsta na one koje

31
lete I koje puze, I divlje I domaće, I da da imena svim stvarima. Tad
stvarno

3 on uze volove I poče da ore

Xxxiii 1 Tad đavo priđe I stade pred goveda, I spreči Adama da ore polje I
reče mu: ‘’Moje su stvari na

2 zemlji, stvari Nebeske su Božje, ali ako budeš moj, raditi češ na zemlji,
ali ako budeš Božji, moli da odes u raj.’ I Adam reče: ‘Stvari

3 Nebeske su Gospodnje, I stvari zemlje I raja I čitavog univerzuma.

Xxxiv 1 Đavo reče: ‘Ne sviđa mi se da ores zemlju, već da budeš moj. ‚
Adam odgovori: ‚Tkogod je gospodar na

2 zemlji, tome pripadama ja i moja djeca.‘ Đavola je obuzelo

zadovoljstvo. (Ali Adam nije zanemarivao da Gospodar

3 će sići na zemlju I staviti đavola pod noge). Đavo reče: ‘’ Napiši mi

svoju

4 vezu. ‚ I Adam napisa: ‚Ko je gospodar zemlje, istomu tome ja

pripadam i moja djeca.‘‘

Xxxv 1 Eva reče Adamu: ‚‘ Ustani, moj gospodaru, hajde da molimo Boga
u vezi ovoga da nas oslobodi đavola, ti si siguran u vezi ovoga.‘

Adam reče:‘‘ Evo od kad si se ti pokajala

2 od svoga nedjela, moje srce će te slušati, jer Gospod te stvorio od mog

rebra. Hajde da postimo četrdeset dana možda Gospod će imati
sažaljenja na nas i da nam razumevanje i život.‘ Ja, za sebe kažem:
‚‘Učini, moj gospodaru

3 posti četrdeset dana, ali ja ću postiti četrdeset i četiri.‘

Xxxvi 1 I Adam reče mi: ‚‘Požuri do rijeke, zvane Tigris, I uzmi veliki
kamen I stavi ga pod stopala, I uđi u potok i okruži se vodom, i sa
odijelom, do vrata, i moli Boga u srcu i nemoj ni riječ da izgovoriš na
usta.‘ I

2 Ja rekoh: ‚O moj gospodaru, sa čitavim srcem svojim ću zvati Boga. ‚ I

Adam reče mi:

3’Pobrini se za sebe. Ako me ne vidiš, i moje znakove, ne izlazi iz vode,

ne vjeruj u riječi, koje ti se kažu da ne upadneš ponovo u zamku.‘ I

32
4 Adam dođe do Jordana i uđe u vodu i umoči sebe u vodu, do kose čak,
dok je molio Boga i slao molitve Njemu.

Xxxvii 1 i tamo, anđeli dođoše u skupini i sva živa stvorenja, divlja i

domaća, i sve ptice što lete, i one okružiše Adama, kao zid, moleći Boga
za Adama.

Xxxviii 1 Đavo dođe do meine, obučen u oblik svijetlog anđela, i plačući I

reče mi: ‘’Izađi iz vode

2 Eva, Bog je čuo tvoje molitve i mi anđeli. Bog je ispunio molitve onih
koji posreduju na pomoć Božiju. Bog me posla tebi, da izađeš iz vode.

Xxxix 1 Ali ja Eva osetih da je on đavo i ništa mu ne odgovorih. A Adam

kad se vratio sa Jordana, vide đavolove otiske stopala, i poboja se
možda da me je zaveo, ali kad je opazio da stojim u vodi bio je ispunjen
srećom, i on uze

2 i izvadi me iz vode.

Xl 1 Tad Adam plaka glasno: ‘Miruj, Evo, jer već je moj duh stešnjen u
mom tijelu, ustani, idi pravo, drži molitve ka Bogu, dok ne predam svoj
duh Bogu.’

( odlomak koji slijedi paralelan je Apokalipsi Mojsija xxxii glava., ali u

skračenoj formi)

Scanned and Edited by

Joshua Williams

Northwest Nazarene College, 1995

33
PRVA KNJIGA ADAMA I EVE

TAKOZVANA

SUKOB ADAMA I EVE SA SATANOM

Priče o Adamu I Evi postoji u vise verzija I na vise jezika. Verzija koja je
ovde je djelo nepoznatog egipčanina, I nemoguće je odrediti vrijeme
pisanja djela. Djelovi ove verzije se nalaze u Talmudu, Kur’anu, I drugdje,
pokazujući koju bitnu ulogu je imalo u originalnoj literaturi ljudske
mudrosti. Egipatski autor prvo je pisao na arapskom, a potom je
prevedeno u etiopski. Iz etiopskog je prevedeno na engleski, a ovaj
južnoslavenski prevod je rađen iz engleskog.

Ovo je priča o prvoj porodici.

Priču o postanju nalazimo u Bibliji, ovde nalazimo nova poglavlja, vrstu

nastavka. Ovde je priča o bliznakinjama, sestrama Kaina I Abela, I vidi se
da krivica za prvo ubistvo počiva na različitostima među ženama.

Sadržaj knjiga je sledeći:-

Knjiga I. Život Adama I Eve, od dana napuštanja raja, njihov život u

Pećini s Blagom, njihova iskušenja; Satanina ukazanja njima. Rođenje
Kaina, Abela, njihovih sestara bliznakinja; Kainova ljubav prema
sopstvenoj bliznakinji Luluvi, koju Adam I Eva htjedoše dati za ženu
Abelu; Kainovo ubistvo svojega brata; Adamova tuga I smrt.

Knjiga II. Istorija patrijarha (praroditelja) koji su živjeli pre potopa; život
Setove djece na Svetoj Planini – Hermon – dok ih nije primamio Henun I
kćeri Kainove, da dođu dole s planine. Kainova smrt, kad ga je ubio
slijepi Lameh; život ostalih patrijarha do rođenja Noja.

34
KNJIGA I.

Glava I.

Kristalno more. Bog zapovjeda Adamu, istjeranom iz raja, da živi u Pećini

s Blagom.

Na treći dan, Bog posadi vrt na istoku zemlje, na granici istočnog svijeta,
preko koga, prema dizanju sunca, nema ništa osim vode, koja okružuje
čitav svijet, I dostiže do granica neba.

2 I na sjeveru vrta je more vode, bistro i čisto onima koji ga probaju, kao
ništa drugo, tako da, putem njegove čistoće, mogu se vidjeti dubine
zemlje.

3 I čovjek kad se okupa u njemu, postane čistiji od najčistijeg , I bijelji od

bijeloga, I ako je bio taman.

4 I Bog stvori to more za svoje zadovoljstvo, jer znao je šta će biti sa

čovjekom koga stvori, tako da nakon što napusti vrt, zbog svog
sagrešenja, čovjek bude rođen na zemlji, među kojim pravedni treba da
umru, čije duše Bog će uzdići na poslednjem danu, kad treba da se vrate
svojim tijelima; treba da se okupaju u vodi morskoj, I svi da se pokaju od
svojih grijeha.

5 A kad Bog načini Adama da izađe iz vrta, nije ga stavio na granicu

sjevera, da se ne bi privukao bliže morskoj vodi, I on I Eva oprali se u
njemu, I budu čisti od svojih grijeha, zaborave prijestup koji su počinili, I
da se vise ne podsječaju na njega I njihovoj kazni.

6 Tad opet što se tiče južne granice vrta, Bogu nije bilo drago da dopusti
da Adam stanuje tamo, jerk ad vjetar puše sa sjevera, dovest će ga, na
južnoj strani, prijatan miris drveća u vrtu.

7 Zato Bog nije Adama stavio tamo, da ne udahne prijatan miris tog
drveća I zaboravi svoj prijestup, I nađe utjehu za to što je učinio, uzme
zadovoljstvo od mirisa drveća, I ne bude očišćen od svog prijestupa.

8 Opet, također, jer Bog je milostiv I velikog sažaljenja, I upravlja svim

stvarima na način znan samo Njemu – On učini da naš otac Adam
stanuje na zapadnoj granici vrta, jer na toj strani zemlja je veoma široka.

9 I Bog zapovjedi mu da živi tamo u kamenoj pećini – Pećini od Blaga

ispod vrta.

35
GLAVA II.

Adam I Eva se onesvješćuju nakon napuštanja vrta. Bog šalje Svoju riječ
da ih ohrabri.

Ali kad naš otac Adam, i Eva, izađoše iz vrta, hodali su bosi, ne znajuči da
su bosi.

2 I kad dođoše do otvorenih vrata vrta, I vidjeli široku zemlju kako se

prostire pred njima, prekrivenu velikim I malim kamenjem, I sa
pijeskom, plašili su se I drhtali, I padoše na lice, od straha što dođe na
njih, I bili su ko mrtvi.

3 Jer – gdje god su do sada bili u vrtu bila je zemlja, lijepo zasađena sa
svakojakim drvećem, sad su se vidjeli, u stranoj zemlji, koju nisu znali,
niti su ikad vidjeli.

4 I jer u to vrijeme bili su ispunjeni milošću svijetla prirode, i nisu imali

srca okrenuta prema zemaljskim stvarima.

5 Zato Bog se sažali na njih, i kad ih vidje pale pred vratima vrta, On
pošalje Svoju riječ ocu Adamu i Evi, i podiže ih iz njihovog palog stanja.

GLAVA III.

Dato obećanje o velikih pet dana i polovinu

Bog reče Adamu, ‘’Ja sam odredio na ovoj zemlji dane I godine, a ti I
tvoje sjeme ćete živjeti I hodati njome, dok se dani I godine ne navrše,
kad ću poslati Riječ kojom te stvorih, I protiv koje si sagriješio, Riječ
kojom si izašao iz vrta I koja te podigla kad si pao.

2 Da, Riječ koja će te ponovno spasti kad pet I pola dana budu
navršeni.’’

3 Kad Adam ću ove riječi od Boga, I o pet I po velikih dana, nije razumeo
značenje toga.

4 Adam je mislio da će biti pet I pola dana za njega, do svršetka svijeta.

36
5 I Adam plaka, I molio je Boga da mu objasni to.

6 Tad Bog u svojoj milosti za Adamom koji je stvoren po Njegovoj slici I

sličnosti, objasni mu, da to su 5000 I 500 godina, I kako će Jedan tad
doći I spasiti njega I njegovo potomstvo.

7 Bog je ranije učinio ovaj savez sa našim ocem Adamom po istim

okolnostima, kad je izašao iz vrta, kad je zbog drveta gdje Eva uze voćku
I dade mu da jede.

8 Kako je naš otac Adam izašao iz vrta,prošao je kraj tog drveta, I video
kako Bog je tad promjenio mu izgled u drugi oblik, I kako je usahlo.

9 Adam kako je prišao mu bojao se, drhtao I pao dole, ali Bog u svojoj
milosti podiže ga, I tad učinu zavjet s njim.

10 I opet kad je Adam bio na vratima vrta, I video heruvima sa mačem

od plamena vatre u njegovoj ruci, i heruvim posta ljut i namršti se na
njega, oboje I Adam I Eva pobojaše se njega, I misliše da je mislio da ih
usmrti. Tako padoše na svoja lica, I drhtaše sa strahom.

11 Ali on se smilova na njjih, I pokaza im milost, I okrenu se od njih I ode

u nebo, I moliše Gospodara, I reče

12 ‘’Gospodaru, Ti si poslao me da čuvam vrata vrta, sa plamenim

mačem.

13 ‘’Ali kad tvoje sluge, Adam I Eva, vidješe me, oni padoše na svoja lica,
kao da su mrtvi. O moj Gospodaru, šta da radimo sa tvojim slugama?’’

14 Tad Bog imaše milosti za njih, I pokaza im milost, I posla svog anđela
da čuva vrt.

15 I Riječ Gospodnja dođe k Adamu I Evi, I podiže ih.

16 I Gospodar reče Adamu, ‘’Rekoh ti da na kraju pet i pola dana, poslati

ću svoju Riječ da te spasi.

17 ‘’Učvrsti svoje srce, stoga, I budi u Pećini od Blaga, o kojoj sam ti

ranije govorio.’’

18 I kad Adam ću ovu Riječ od Boga, bio je ohrabren time što mu je Bog
rekao. Jer On mu je rekao kako će On spasiti ga.

GLAVA IV.

37
Adam oplakuje promijenjene okolnosti. Adam I Eva ulaze u Pećinu s
Blagom.

Ali Adam I Eva plaču jer su izašli iz vrta, njihovog prvog prebivališta.

2 I zaista, kad Adam pogleda na svoje tijelo, koje se izmjenilo, gorko je

plakao, on I Eva.zbog toga što su uradili. I oni hodaše I odoše polako
dole u Pećinu s Blagom.

3 I kako su došli do nje Adam plakaše nad sobom I reče Evi: ‘’Vidi ovu
pećinu, to će biti naš zatvor u ovom svijetu, I mjesto kazne!

4 ‘’Šta je uporedivo sa vrtom? Šta je njena tjeskoba sa drugim

prostorom?

5 ‚‘Šta je ovaj kamen, prema tim gajevima? Šta je sumornost ove pećine,
u usporedbi sa svijetlom vrta?

6 ‚‘Šta je ovaj viseći kameni ležaj da štiti nas, u usporedbi sa milošću

Gospoda koji nas zaklanja?

7 ‚‘Šta je ovo tlo ove pečine u usporedbi sa zemljom u vrtu? Ova zemlja,
prekrivena kamenom, i ono, posađene mirisne voćke?‘‘

8 I Adam reče Evi, ‚‘Vidi oči svoje, i moje, koje prije gledaše anđele na
nebu, slaveći, i one također bez prestanka.

9 ‚‘A sad ne vidimo kako smo vidjeli, naše oči su postale od mesa, one
ne mogu vidjeti na način kako su vidjele ranije.‘‘

10 Adam reče ponovo Evi. ‚‘Šta je danas naše tijelo, u usporedbi kakvo je
bilo ranije, kad smo stanovali u vrtu?‘‘

11 Poslije ovog Adam nije htio ući u pećinu, pod nadvišenu stijenu; niti
je htio ikad da uđe.

12 Ali se povinuo pred Božjim odredbama, i rekao sebi, ‚‘Dok ne uđem u

pećinu, opet ću biti prestupnik.‘‘

GLAVA V.

U kojem Eva čini veliko i emotivno posredovanje, uzimajući krivicu na

sebe.

38
TAD Adam i Eva uđoše u pećinu, i stadoše moliti, na njihovom jeziku,
nepoznatom nama, ali koji su dobro znali.

2 I kako su molili, Adam podiže oči, i vidje stijenu i krov pećine koji ga
pokriva iznad glave, tako da nije mogao vidjeti nebesa, niti Božja
stvorenja. Te on plakaše i udari se jako u grudi, dok nije pao, kao da je
mrtav.

3 I Eva stade plakati, jer je vjerovala da je on mrtav.

4 Tad ona usta, raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći ga za milost i
samilost, i reče, ‚‘: O Bože, zaboravi mi moj grijeh, grijeh koji sam učinio,
i ne pamti ga protiv meine.

5 ‚‘Ja sama uzrok sam da je Tvoj sluga pao iz vrta u ovo loše stanje, iz
svijetla u tamu, i iz mjesta užitka u ovaj zatvor.

6 ‚‘O Bože, vidi na ovog Svog slugu ovako palog, i digni ga iz mrtvih, da bi
mogao plakati i pokajati se za svoja sagrešenja koja je učinio
posredstvom meine.

7 ‚‘Ne uzimaj njegovu dušu odjednom, već daj mu da živi da bi mogao

stajati nakon dovoljno pokajanja, i da čini Tvoju volju, kao pre smrti.

8 ‚‘Ali ako ga Ti ne podigneš , O Bože, uzmi moju dušu, da budem kao

on, I ne ostavi me u ovoj tamnici samu; ne bih mogla sama biti na ovom
svijetu, već samo s njim.

9 ‚‘Jer ti, O Bože, uzrokovao si san da dođe na njega, I uzeo si kost sa

njegove strane, I vratio si meson a mjesto njega, Svojom moći.

10 ‚‘ I Ti uze me, tvoju kost, i učinio si me ženom, svijetlom kao on, sa

srcem, razumom I govorom, I u tijelu kao njemu, I učinio Si me da
izgledam po njegovom licu, tvojom milošću I silom.

11 ‚‘O Gospodaru, Ja i on smo jedno i Ti, O Bože, ti si naš Stvoritelj, ti si

Onaj koji nas je učinio oboje u jednom danu.

12 ‚‘Stoga, O Bože, daj mu život, da može biti sa mnom u ovoj stranoj

zemlji, dok živim na njoj zbog svog grijeha.

13 ‚‘Ali ako mu ne daš život, tad uzmi mene, i meine, kao njega, da
oboje umremo u istom danu.‘‘

14 I Eva plaka gorko, i pade na našeg oca Adama, od velike tuge.

39
GLAVA VI.

Božiji ukor Adamu I Evi u kojem shvaćaju kako I zašto su griješili.

ALI Bog pogleda na njih, jer oni ubiše velikom tugom.

2 A On je htio dići ih, I utješiti.

3 On, stoga, pošalje svoju riječ njima, da bi mogli živjeti I napredovati

nadalje.

4 I Gospod reče Adamu I Evi, ‘’ Pogriješili ste svojom slobodnom voljom,

dok niste izašli iz vrta u koji vas smjestih ja.

5 ‘’Svojom slobodnom voljom pogriješili ste zbog svoje želje za

božanstvom, veličinom, I uzdignutim stanjem, kakav ja imam; tako vas
liših svijetle prirode u kojoj ste bili, I učinih da izađete iz vrta na ovu
zemlju , tešku I punu nevolja.

6 ‘’Da samo niste pogriješili moje zapovjedi I da ste držali Moj zakon, I
da niste jeli voće sa drveta, komu vam rekoh da ne prilazite! A bilo je u
vrtu voćnih drveta koja su bolja od toga jednog.

7 ‘’Ali bezumni Satana koji nije bio u svom prvom stanju, ni čuvao svoju
vjeru, u komu nije bilo dobre namjere prema Meni, I koji je iako sam ga
ja stvorio, učinio Me ništavnim, I tražio Božanstvo, tako da sam ga
zavitlao sa neba, - on je ko je učinio drvo da ti se ukase prijatnim u
tvojim očima, dok nisi probao s njega, slušajući njega.

8 ‘’Tako si prekršio Moju zapovjed, I stoga ja sam donio na vas sve ove
žalosti.

9 ‘’Jer Jas am Bog Stvoritelj, koji, kad sam stvorio Moja stvorenja, nisam
namjeravao da ih uništim. Već nakon što su oni ljuto podigli Moj gnjev,
Ja sam ih kaznio sa bolnim pošastima, dok se ne pokaju.

10 ‚‘Ali, ako nasuprot, oni nastave otežavati u svom grešenju, biti će pod
prokletstvom zauvek.‘‘

GLAVA VII.

Zvijeri su pomirene.

40
KAD Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, oni plakahu i jecahu još vise, ali
osnaživši svoja srca u Bogu, jer sad su osjetili da Gospod je njima kao
otac i majka; i iz toga razloga, oni plakahu pred njim, i tražiše milost od
Njega.

2 Tad Bog imaše milosti ka njima, i reče: ‚‘O Adame, učinio sam Moj
savez sa tobom, I neću se okrenuti od njega, niti ću tebi dati da se vratiš
u vrt, dok Moj zavjet od pet I pol dana ne bude ispunjen.’’

3 Tad Adam reče Bogu, ‚‘O Bože, Ti si nas stvorio, i učinio nas prikladnim
da budemo u tvom vrtu, i pre nego pogreših, ti si učinio da sve životinje
dođu k meni, da ich nazovem imenima.

4 ‚‘Tvoja milost je bila tada na meni, i ja imenovah sve i jedno prema

Tvom naumu, i Ti učini svako od njih podložnim meni.

5 ‚‘A sad, O Gospode Bože, da sam pogrešio Tvoju zapovjed, sve

životinje će ustati protiv mene i proždrijeti me, i Evu tvoju pomoćnicu; i
oduzeti će nam život sa lica zemlje.

6 ‚‘Stoga te molim, O Bože, da, kao što si učinio da izađemo iz vrta, i

učinio nas u stranoj zemlji, da ne dozvoliš da nas zvijeri povrijede.

7 Kad Gospod ću ove rijeći od Adama, On imaše milosti ka njemu, i osjeti

da je bio u pravu kad je rekao da će zvijeri poljske ustati i proždrijeti
njega i Evu, jer On,, Gospod, je bio ljut na njih dvoje zbog njihovog
prekršaja.

8 Tad Bog zapovijedi zvijerima, i pticama, i svemu što se kreće po

zemlji, da dođu Adamu i da budu bliski sa njim, i da ne stvaraju nevolje
ni njemu ni Evi; i nijednomu dobromu i pravednome ismeđu njihovog
potomstva.

9 Tad zvijeri učiniše naklon Adamu, prema zapovijedi Gospodnjoj, osim

zmije, protiv koje Bog je bio gnjevan. Ona nije došla Adamu, sa
zvijerima.

GLAVA VIII.

‚‘Svijetla priroda‘‘ čovjeka je oduzeta

41
TAD Adam plaka i reče ‚‘‘O Bože, dok smo živjeli u vrtu, naša srca su bila
vesela, vidjeli smo anđele koji su pjevali hvale u nebesima, ali sad ne
vidimo kao što smo do sada, jer kad smo ušli u pećinu, sve stvaranje
posta skriveno od nas.‘‘

2 Tad Gospod Bog reče Adamu, ‚‘ Kad si bio podčinjen meni, imao si
svijetlu prirodu unutar sebe, I zbog toga nisi mogao vidjeti stvari daleke.
A nakon tvog sagrešenja tvoja svijetla priroda je povučena od tebe, i nije
ti ostavljeno da vidiš stvari daleke, već samo one blizu pri ruci, nakon
sposobnosti tijela, to je životinjski.

3 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, odoše svojim putem, slaveći i
veličajući Ga sa tužljivim srcem.

4 I Bog presta pričati s njima.

GLAVA IX.

Voda sa Drveta Života. Adam I Eva blizu utapanja.

TAD Adam I Eva izađoše iz Pećine od Blaga, I dođoše blizu vrtnih vrata, I
tamo stajaše da vide, I plakaše jer su izašli od tamo.

2 I Adam I Eva odoše ispred vrata vrta ka južnoj strani od njih I nađoše
tamo vodu koja je natapala vrt, iz korijena Drveta Života, I koja se djelila
od tud u četiri rijeka po zemlji.

3 Tad oni dođoše i priđoše blizu vodi, i pogledaše u nju; i vidješe da je to

voda koja je dolazila iz korijena Drveta Života u vrtu.

4 I Adam plaka i zajauka, i udari se po grudima, jer je bio odvojen od

vrta, i reče Evi:--

5 ''Šta si donijela na mene, na sebe,i na naše potomstvo, tolike nesreće i

kazne?''

6 A Eva mu reče, ''Šta si to vidjeo, da plačeš i govoriš ovako sa mnom?''

7 I reče On Evi, ''Ne vidiš li ti ovu vodu što je s nama u vrtu, koja je
natapala drveće u vrtu, i plovila odatle?

42
8 ''A mi, kad smo bili unutar vrta, nismo brinuli za to, već kad dođosmo
u ovu stranu zemlju, zavolismo ga, i okrenusmo da ga koristimo za
sebe.''

9 Ali kad Eva ču ove riječi od njega, ona plakaše, i iz ove tuge njenog
plača, oni padoše u vodu; i mogaše se utopiti u njoj, tako da nikad se ne
vrate i vide stvaranje, jer kad pogledaše na djelo stvaranja, osjetiše da
moraju da zadaju sebi smrt.

GLAVA X.

Njihova tjela trebaju vodu nakon izlaska iz vrta

TAD Bog, milostiv i velikodušan, pogleda na njih ležaše u vodi, i blizu

smrti, i posla anđela, koji ih izvadi iz vode, i postavi ih na obalu kao
mrtvace.

2 I anđel ode Bogu, i dobrodošao reče, ''O Bože, Tvoja stvorenja su

udahnula njihovo poslednje.''

3 Tad Bog posla svoju riječ Adamu i Evi, koji ih diže iz njihove smrti.

4 I Adam reče, nakon što bi dignut, ''O Bože, dok smo bili u vrtu nije nam
trebala, i nismo marili za ovu vodu, ali čim dođosmo u ovu zemlju mi ne
možemo biti bez nje.''

5 Tad Bog reča Adamu, '' Dok si bio pod Mojom komandom i bio svetao
anđeo, nisi znao za ovu vodu.

6 ''Ali nakon što si prekršio Moju zapovjed, ti ne možeš biti bez vode,
koja ti pere tijelo i čini da rasteš; sad ti je kao i životinjama, i u potrebi za
vodom.''

7 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, gorko plakaše, i Adam umoli
Boga da mu da da se vrati u vrt, i pogleda ga drugi put.

8 Ali Bog reče Adamu, ''Učinio sam ti obećanje; kad to obećanje je

ispunjeno, vratiti ću te u vrt, tebe i tvoje pravedno potomstvo.''

9 I Bog presta pričati sa Adamom

43
GLAVA XI.

Sjećanje na slavne dane u Vrtu.

TAD Adam i Eva osjetiše da izgaraju od žeđi, i vručine, i tuge.

2 I Adam reće Evi, ''Nećemo piti ovu vodu, čak i da umremo. O EVO, kad
ova voda uđe u nas, uvećati će našu kaznu i naše djece, koja će doći
poslije nas.''

3 Oboje Adam i Eva tad povukoše se od vode,i nisu pili ništa od nje, već
došli i ušli u Pećinu Blaga.

4 Ali kad u njoj Adam nije mogao vidjeti Evu; samo je čuo zvuk koji je
činila. Ni ona nije mogla vidjeti Adama, samo je čula ga.

5 Tad Adam plaka, u velikoj tugi, i udari se u grudi, i ustane i kaže Evi,
''Gdje si ti?''

6 I ona mu reče, ''Gle, ja stojim u tami.''

7 Tad on reče njoj, ''Sjeti se svijetle prirode u kojoj smo živjeli, dok smo
boravili u vrtu!

8 ''O Evo! Sjeti se slave koja je počivala na nama u vrtu. O Evo! Sjeti se
drveća koje nas je zasjenjivalo u vrtu dok smo kretali se kroza njega.

9 ''O Evo! Sjeti se da dok smo bili u vrtu, nismo znali ni za noć ni za dan.
Sjeti se drveta života, ispod koga je tekla voda, i koje je djelilo svijetlo
iznad nas! Sjeti se O Evo, zemlje u vrtu, i svijetlosti tamošnje!

10 ''Misli, o misli o vrtu u kome nema tame, dok smo boravili tamo.

11 ''Dok nismo ranije došli u ovu Pećinu Blaga dok tama nas okruživala, i
sad mi ne možemo vidjeti jedno drugo, i sva zadovoljstva ovog života su
došla do kraja.''

GLAVA XII.

Kako je tama došla do Adama i Eve

TAD Adam udari se u grudi, on I eva, i jadikovaše cijelu noć do pred zoru,
i uzdahnuše nad dužinom noći u Mijaci (Aprilu).

44
2 I Adam se udari, i baci se na zemlju u pećini, od gorke tuge, i zbog
tame, i leža tamo kao mrtav.

3 Ali Eva je čula kako je učinio zvuk prilikom pada. I tražila ga je rukama,
i nađe ga kako leži.

4 Tad je bila uplašena, nijema, i osta pri njemu.

5 Ali milostiv Gospod pogleda na smrt Adama, i na Evinu šutnju od

straha od tame.

6 I Riječ Božja dođe Adamu i podiže ga iz mertvih, i otvori Evina usta da

može govoriti.

7 Tad Adam usta u pećini i reče, ''O Bože, gde je svetlo otišlo od nas, i
tama dođe nada nas? Gdje si na ostavio u ovoj dugoj tami? Zašto nas
mučiš time?

8 ''I ova tama, O Gospode, gdje je bila da dođe na nas? Takva je da ne

vidimo jedno drugo.

9 ''Za toliko koliko dugo bismo u vrtu, nismo vidjeli ni znali šta je tama.
Nisam bio sakriven od Eve, niti je ona bila sakrivena od mene, do sada
kad me ne može vidjeti, i tama nije bila nada nama, da nas razdvoji.

10 ''Ali Ona i ja bismo oboje u jarkom svijetlu. Ja vidjeh nju i ona vidje
mene. I sad pošto smo došli u ovu pećinu, tama dođena nas, i razdvoji
nas na dvoje, tako da ja ne vidim nju, niti ona vidi mene.

11 ''O Gospodaru, hočeš li nas mučiti ovom tamom?

GLAVA XIII.

Pad Adama. Zašto su noć i dan stvoreni.

TAD bog, koji je milostiv i pun sažaljenja, čuo Adamov glas, On reće
njemu:--

2 ''O Adame, toliko dugo dok je dobar anđeo bio poslušan Meni, jako
svijetlo počivalo je na njemu i na njegovim.

3 ''Ali kad je pogriješio Moje zapovjedi, oduzeo sam mu tu svijetlu

prirodu, i on posta tama.

45
4 ''I dok je bio u nebesima, u carstvu svijetla, nije znao ništa o tami.

5 ''Ali je pogriješio, i učinih da padne sa nebesa na zemlju, i zato ova

tama dođe na njega.

6 ''I na tebe, O Adame, dok si bio u mom vrtu i poslušan meni, ta je jasna
svijetlost počivala također.

7 ''Ali kad ja ču za tvoje sagrešenje, ja ti oduzeh to jako svijetlo. I iz Moje

milosti, nisam te vratio u tamu, već učinih tvoje tijelo od mesa, preko
koga stavih kožu, kako bi moglo izdržati hladnoću i vručinu.

8 ''Da sam pustio da moj bijes padne teško nada tebe, uništio bih te, i
pretvorio te u tamu, bilo bi kao da sam te ubio.

9 ''Ali mojom milošću, učinio sam te takvim kakav jesi; kad si prekršio
Moje zapovjedi, O Adame, izveo sam te iz vrta, i učinio da dođeš pravo
na ovu zemlju, i zapovjedih ti da živiš u ovoj pećini, i tama dođe na tebe,
kao što je na onog koji je prekršio Moju zapovjed.

10 ''Tako, O Adame, ova noć te je prevarila. Neće večito trajati, već

samo za dvanaest sati, kad je gotova, dan će se vratiti.

11 '' Ne uzdiši, stoga, niti se pomjeraj, i ne reci u svom srcu da je ova

tama duga i dugo traje, i ne reci u svom srcu da te ja mučim s njom.

12 ''Osnaži svoje srce, i ne plaši se. Ova tama nije kazna. Već, O Adame,
učinio sam dan, i stavio sunce da daje svijetlost, kako bi ti i tvoja djeca
mogli raditi svoj rad.

13 ''Jer znao sam da ćeš griješiti i prekršivati, i izaći u ovu zemlju. I nisam
te silio, niti slušao tebe, ni šutao, ni osudio te kroz tvoj pad, niti kroz tvoj
izlazak iz svijetla u tamu, niti kovao tebe iz vrta u ovu zemlju.

14 ''Ja te učinih od svijetla; i bio sam voljan da izvedem djecu svjetlosti iz

tebe i nalik tebi.

15 ''Ali ti nisi jednog dana držao Moju zapovjest, dok nisam završio
stvaranje i blagoslovio sve u njemu.

16 ''Tad ti zapovjedih za drvo, da ne jedeš s njega. Ipak znah Satanu, koji

je prevario sebe, da će takođe prevariti tebe.

17 ''Tako ti dadoh na um drvo, da mu ne prilaziš. I rekoh ti da ne jedeš

voće s njega, da ne kušaš, niti da sjedaš pod njega, niti da bereš s njega.

46
18 ''Da nisam bio i govorio s tobom, O Adame, što se tiče drveta, i da
sam te ostavio bez zapovjedi, i da si grešio –bio bi to Moj prekršaj, jer ti
nisam dao naredbu; ti bi se vratio i krivio Mene za to.

19 ''Ali Ja zapovjedio sam ti, i upozorio te, i ti si pao. Tako da Moja

stvorenja ne mogu kriviti mene, već krivnja prebiva na njima samima.

20 ''I O Adame, učinio sam dan za tebe i za tvoju djecu nakon tebe, za
njih da rade, i težače u njemu. I učinio sam noć za njih da se odmore od
svog rada; i za zvijeri poljske da idu noću i traže svoju hranu.

21 ''Ali dio tame sad preostaje, O Adame, i dnevno svijetlo će uskoro se

pojaviti.

GLAVA XIV.

Najranije proroštvo o dolasku Hrista

TAD Adam reče Bogu: '' O Gospodaru, uzmi moju dušu, i daj da ne vidim
ovu sumornost više, ili premjesti me na neko mjesto gdje nema tame.''

2 Ali Gospod Bog reče Adamu, ''Uistinu ti kažem, ova tama će otići od
tebe, svaki dan sam odredio za tebe, do ispunjenja Mog zavjeta, kad ću
te spasti i dovesti nazad u vrt, u prebivalište svijetla koje tražiš, gdje
nema tame. Dovesti ću te, unutar – u kraljevstvo nebesko.''

3 I opet reče Bog Adamu, ''Sva ova bol šta se nađe na tebi zbog tvog
sagrešenja, neće te osloboditi od ruke Satane, i neće te spasti.

4 ''Ali Ja hoću. Kad dođem dole sa nebesa, i postanem tijelo od tvog

potomstva, i uzmeš na Mene slabost od koje ti patiš, tad će tama što je
došla na tebe u ovoj pećini doći na Mene u grobu, kad budem u tijelu od
tvog sjemena.

5 ''I Ja, koji sam bezvremen, ću biti predmet računanju godina, i

vremena, i mjeseci i dana, i biti ću ubrojan kao jedan od sinova između
ljudi, u smislu tvog spasenja.''

6 I Bog presta pričati sa Adamom

47
GLAVA XV

Tad Adam i Eva plakaše i tugovaše zbog riječi Božje ka njima, da će da se

vrate u vrt dok se ne ispune dani određeni za njih, najviše zbog jer Bog
im reče da On mora trpjeti zbog njihovog spasenja.

GLAVA XVI.

Prvo podizanje sunca. Adam i Eva misle da vatra dolazi da ih spali.

POSLIJE ovog Adam i Eva nisu prestajali da stoje u pećini, mole i tuguju,
dok nije jutro svanulo iznad njih.

2 I kad su vidjeli svjetlo da im se vratilo, prestaše se bojati, i očvrsnu u

srcima.

3 Tad Adam poče izlaziti iz pećine. I kad je došao do ulaza u nju, i stavši
okrenu svoje lice ka istoku, i vidje podizanje sunca sa užarenim zracima,
i osjetiše toplotu od njega na tijelu,bio je uplašen od toga, i mislio je u
srcu da ovaj plamen dolazi da ga muči.

4 On plaka tad, i udari se u grudi, i pade na zemlju na lice, i učini zahtjev,

govoreći:--

5 ''O Bože, nemoj me mučiti, ni proždrijeti me, već uzmi moj život sa
zemlje.''

6 Jer mislio je da je sunce Bog.

7 Kako je dok je bio u vrtu čuo glas Božji i zvuk koji je On činio u vrtu, i
bojao ga se, Adam nikad nije vidio savršeno svijetlo sunca, ni plamenu
vručinu koja mu je doticala tijelo.

8 Stoga se bojao sunca jer plameni zraci su ga stizali. Mislio je da Bog

misli da ga muči stoga sve dane on je odredio za njega.

9 Adam također reče u svojim mislima, kako Bog nije nas mučio u tami,
možda, on je uzrokovao sunce da ustane i da nas muči vatrenom
vručinom.

10 I dok je tako mislio u srcu, Riječ Božja dođe i reče mu:--

48
11 ''O Adame, ustani i stani. Ovo sunce nije Bog; već je stvoreno da to
daje svijetlo po danu, o čemu sam to govorio u pećini govoreći, '' da će
svanuće doći brzo, i biti će svijetlo po danu.'

12 ''Ja sam Bog koji te tješio u noći.''

13 I Bog presta da govori Adamu.

GLAVA XVII.

Poglavlje o Zmiji

TAD Adam i Eva izađoše iz otvora pećine, i krenuše ka vrtu.

2 Ali kako dođoše blizu njega, pre zapadnih vrata, od kojih Satana dođe
kad prevari Adama i Evu, oni nađoše da zmija postade Satana dolazeći
na vrata, i tužno ližući prašinu, i krivuda na grudima na zemlji, zbog
prokletstva koje je palo na nju od Boga.

3 I iako je prethodno zmija bila najuzvišenijaod svih zvijeri, sad je

promijenjena i postala je ljigava, i najbeznačajnija od svih, i vukla se na
grudima i išla po stomaku.

4 I iako je bila najljepša od svih životinja, bila je promijenjena, i posta

najružnija od njih svih. Umjesto jedenja najbolje hrane, sad je jela
prašinu. Umjesto stanovanja, kao ranije, na najboljim mjestima, sad je
živjela u prašini.

5 I dok je bila najljepša između zvijeri, od kojih su sve stajale nijemo na

njenu ljepotu, sad je bila omražena od njih.

5 I opet, dok je živjela na najljepšim mjestima, na koja sve ostale

životinje dolazile su oda svuda, i gdje je pila, pile su isto, sad, nakon što
je postala otrovna, zbog Božje kletve, sve zvijeri su bježale od njenog
staništa, i nisu htjele piti vodu, već bježahu od nje.

GLAVA XVIII

Smrtna borba sa zmijom

49
KAD prokleta zmija vidje Adama i Evu, ona nadune svoju glavu, stajući
na repu, i sa očima krvavo crvenim, učini kao da će ih ubiti.

2 Išla je pravo na Evu, i trčala za njom; dok je Adam stajao, plakao jer
nije imao štap u ruci da udari zmiju, i nije znao kako da ju usmrti.

3 Sa srcem koje je gorjelo ka Evi, Adam je prišao zmiji, i držao je za rep,

kad se okrenu ka njemu i reče mu:--

4 ''O Adame, zbog tebe i Eve, ja sam gmizava, i idem na stomaku.'' Tad
svojom velikom snagom, baci Adama i Evu i pritisne ih, kao da će ih
ubiti.

5 Ali Bog posla anđela koji je bacio zmiju dalje od njih, i pridigao ih.

6 Tad Riječ Gospodnja dođe zmiji, i reče joj, ''iz prva učinih te glatkom, i
učinih da ideš na stomaku, ali ti nisam oduzeo govor.

7 ''Sad, međutim, budi nijema, i ne pričaj više, ti i tvoja vrsta; jer iz prva,
pad mojih stvorenja se dogodio kroz tebe, i htjela si ih ubiti.''

8 Tad zmija bi pogođena nijemošću, i nije pričala više.

9 I vjetar dođe udari s nebesa naredbom Božijom da odnese dalje zmiju

od Adama i Eve, baciše je na morsku obalu, i spusti se u Indiji.

GLAVA XIX.

Zvijeri se podčiniše Adamu.

ALI Adam i Eva plakaše pred Bogom. I Adam Mu reće:--

2 ''O Bože, kad sam bio u pećini, rekoh ovo Tebi, moj Gospode, da zvijeri
poljske će ustati i progutati me, i oduzeti će mi život sa zemlje.''

3 Tad Adam, zbog toga što ga snađe, udari se u grudi, i pade na zemlju
kao mrtvac, tad dođe k njemu Riječ Božja, koja ga podiže, i reče mu,

4 ''O Adame, nijedna od ovih zvijeri neće moći da te povrijedi; jer kad ja
stvorih zvijeri i ostale koji se kreću dovedoh ih tebi do pećine, nisam dao
zmiji da dođe s njima, jer bi ustala protiv tebe, učinila da se bojiš, i strah
bi ti pao na srce

5 ''Jer ja znam da prokleti je bezuman; stoga nisam dao da dođe blizu

tebi sa ostalim zvijerima.

50
6 ''Ali sad ohrabri svoje srce i ne boj se. Ja sam sa tobom do zadnjeg
dana koji sam odredio za tebe.''

GLAVA XX.

Adam želi da zaštiti Evu

TAD Adam plaka i reče, ''O Bože, premjesti nas na drugo mjesto, da
zmija ne dođe ponovo blizu nas, i ustane na nas. Da ne nađe tvoju
sluškinju Evu samu i ubije je; jer njene oči su gadne i zle.''

2 Ali Bog reče Adamu i Evi, ''Nadalje ne bojte se, neću dati da priđe blizu
vas, odveo sam je dalje od vas, od ove planine; niti ću ostaviti u njoj išta
da vas povrijedi.''

3 Tad Adam i Eva slaviše Boga' i dadoše mu hvalu, i veličaše Ga za to što

ih je izbavio iz smrti.

GLAVA XXI.

Adam i Eva pokušavaju samoubistvo

TAD Adam i Eva krenuše u potragu za vrtom

2 I vručina im je pekla lica; i znojili su se od vručine, i plakaše pred

Bogom.

3 Mjesto gdje su plakali bilo je blizu visoka planina, prema zapadnim

vratima vrta.

4 Tad Adam baci sebe dole sa vrha planine; njegovo lice je bilo iskidano i
tijelo oderano; mnogo krvi je tjecalo od njega, i bio je blizu smrti.

5 U međuvremenu Eva je ostala na planini plačući nada njim, ležeći.

6 I ona reče, ''Ne želim da živim poslije njega, jer sve što on uradio je
sebi je zbog mene.''

7 Tad ona baci sebe za njim, i bi izudarana i ogrebana od stijenja, i osta

ležeći kao mrtva.

8 Ali milostivi Bog, koji gleda na svoja stvorenja, pogleda na Adama i Evu
kako ležaše mrtvi, i posla svoju riječ njima, i podiže ih

51
9 I reče Adamu, ''O Adame, sva ova bijeda koju si donio na sebe, neće
prevagnuti protiv Moje odluke, niti če izmijeniti zavjet od 5500 godina.''

GLAVA XXII.

Adam u vedrijem raspoloženju

Tad Adam reče Bogu, ''Venem se na vručini; umoran sam od hodanja,

nisam sklon ovom svijetu. I ne znam kad ćeš me Ti izvesti iz njega, da
odmorim.''

2 Tad Gospod Bog reče mu, ''O Adame, ne može to biti sada, niti kada ti
završiš svoje dane. Tada ću izvesti tebe iz ovog jadnog svijeta.''

3 I Adam reče Bogu, ''Dok sam bio u vrtu nisam znao za vručinu, ni
umor, niti sam kretao unaokolo, niti drhtao, niti bojao se; a sad od kad
sam došao u ovu zemlju, sve te nevolje dođoše na mene.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Tako dugo dok držiš Moje zapovijedi, Moje
svijetlo i Moja milost će počivati na tebi. Ali kad prekršiš Moju zapovijed,
tuga i patnja će te snaći u ovoj zemlji.''

5 I Adam plaka i reče, ''O Bože, ne ostavljaj me zbog ovog, niti udaraj me
sa teškim patnjama, niti mi uzvraćaj prema mojim grijesima; Jer mi,
našom slobodnom voljom, smo sagriješili Tvoju zapovijed, i zaboravili
Tvoj zakon, i tražili da budemo bogovi kao Ti, kad Satan neprijatelj
prevari nas.''

6 Tad Bog reče opet Adamu, ''Jer si donio strah i nevolju u ovu zemlju,
umor i trpljenje zato su tu, penjanje na ovu planinu, i smrt od nje, uzeti
ću sve ovo na Sebe u cilju da te spasim.

GLAVA XXIII

Adam i Eva se spremaju i prave prvi oltar ikad napravljen.

TAD Adam zaplaka više i reče, ''O Bože, imaj milosti na me,tako daleko
da uzmem na Tebe, to što ću raditi.''

2 Ali Bog uze Svoju Riječ od Adama i Eve.

52
3 Tad Adam i Eva stadoše na noge; i Adam reče Evi ''Spremi se, i ja ću
također spremiti se.'' I ona se pripremala, kako joj Adam reče.

4 Onda Adam i Eva uzeše kamenje i staviše ga u obliku oltara; i uzeše

lišće sa drveća van vrta, sa kojim su obrisali, sa strane kamena, krv koju
su prolili.

5 Ali to što je palo na pijesak, uzeše zajedno sa prahom i pomješaše i

ponudiše na oltaru Bogu.

6 Tad Adam i Eva stadoše podno oltara i tugovaše, tako prizivajući Boga,
''Oprosti nam prekršaj (*1) i naš grijeh, i pogledaj nas Tvojim milostivim
očima. Jer kad smo bili u vrtu naše hvale i naše himne išle su pred Tebe
bez prestanka.

7 ''Ali kad smo došli u ovu stranu zemlju, čista hvala nije više bila naša, ni
prava molitva, niti razumijevanje srca, ni mile misli, ni pravi savjet, ni
duboka pronicljivost, ni visoke misli, čak naša svijetla priroda napusti
nas. Ali naša tijela su se promjenila od izgleda u komu su prvo bili, kad
smo stvoreni.

8 ''Sad pogledaj našu krv koja je ponuđena na ovom kamenju, i primi iz

nađih ruku, kao hvalu koju smo uobičajavali pjevati Tebi prvo, kad smo
bili u vrtu.++

I Adam poče upučivati još molbi Bogu.

Napomena

16.1 ORIGINALNA GOSPODNJA MOLITVA NAVODI SE DA JE KORIŠTENA

150 GODINA PRIJE NAŠEG GOSPODA: Naš Oče, Koji si na nebesima, budi
milostiv nama, O Gospode Bože, sveti se Ime Tvoje, i daj da sječanje na
Tebe bude veličano u Nebesima gore i dole na zemlji.

Daj da dođe kraljevstvo Tvoje sad i zauvek. Sveti ljudi od davnina kažu
popusti i oprosti svim ljudima šta god oni uradili meni. I ne uvedi nas u
iskušenje, već izbavi nas od zloga; jer Tvoje je kraljevstvo i Ti ćeš vladati
u slavi zauvek i u vijeke, AMEN.

GLAVA XXIV

Jasno proročanstvo o životu i smrti Hrista

53
Tad milostivi Bog, dobar i koji voli ljude, pogleda na Adama i Evu, i na
njihovu krv, koju su držali kao žrtvu Njemu; bez naređenja od Njega da
tako rade. On se čudio nad njima, i primio njihovu žrtvu.

2 I Bog posla oda sebe svijetlu vatru, i spali žrtvu.

3 Osjetio je miris slatkog mirisa njihovog prinosa, i pokaza im milost.

4 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kao što si ti prolio
krv, tako ću ja proliti Moju sopstvenu krv kad Ja postanem tijelo od tvog
potomstva; i kao što si ti umro, O Adame, tako ću također ja umreti. I
kao što si ti sagradio olta, tako ću ja za tebe napraviti oltar na zemlji, i
kao što si ti ponudio svoju krv na njemu, tako ću također ponuditi Ja
Svoju krv na oltaru na zemlji.

5 ''I kao što si ti tražio oproštenje kroza krv, tako ću ja učiniti Moju krv
oproštenjem od grijehova, i izbaciti sagrešenje u njoj.

6 ''I sad, vidi, Ja sam prihvatio tvoj prinos, O Adame, ali dani zavjeta,
čime sam te vezao, nisu ispunjeni. Kad budu ispunjeni, tad ću te dovesti
nazad u vrt.

7 ''Sad, stoga, osnaži svoje srce; i kad tuga dođe na tebe, učini Mi žrtvu, i
biti ću ti na uslugi.

GLAVA XXV.

Bog se pokazuje kao milostivi i ljubljeni. Ustanovljenje bogosluženja.

ALI Bog je znao šta Adam ima na svom umu, da bi on morao često ubijati
sebe i činiti prinos Njemu svoje krvi.

2 Stoga mu je rekao, ''O Adame, ne ubijaj se kao što si, bacajući sebe sa
te planine.''

3 Ali Adam reče Bogu, ''Bilo mi je na umu da stavim kraj sebi odjednom,
jer sam sagrešio Tvoju zapovjed, i za to što sam izašao iz prelijepog vrta;
i zbog jasnog svijetla koje Si oduzeo od mene, i za hvalu koja je izlazila iz
mojih usta bez prestanka, i zbog svjetlosti koja je prekrivala me.

4 ''Sad, Tvojom dobrotom, O Bože, ne udaljuj od mene sve to, već budi
mi na usluzi svaki put kad umrem, i dovedi me u život.

54
5 ''I tako biti će znano da Ti si milostiv Bog, koji ne želi da jedan strada;
koji ne voliš da čovjek padne; i koji ne osuđujueš nikog okrutno, teško, i
kroz cijelo uništenje.''

6 Tad Adam osta tiho.

7 I Riječ Božja dođe k njemu, i blagoslovi ga, i utješi ga, i dogovori se s

njim, da će ga On spasiti na kraju dana određenog za njega.

8 Ovo, tad, bi prva žrtva koju je Adam učinio Bogu, i to posta običaj da
se čini.

GLAVA XXVI.

Prelijepo proročanstvo o vječnom životu i sreći (v.15). Dolazak noći

TAD Adam uze Evu, i počeše se vračati do Pećine Blaga gde življaše. Ali
kad se približavao i vidio je iz daljine, teška tuga dođe na Adama i Evu
kad je pogledaše.

2 Tad Adam reče Evi, ''Kad smo bili na planini bili smo utješeni Rječju
Božjom kad je pričao s nama; i svjetlost koja je došla sa istoka, sijaše
iznad nas.

3 ''Ali sad Riječ Božja je sakrivena od nas, i svijetlo koje je sijalo iznad nas
je tako promjenjeno da nestaje, i daje da tama i tuga dolaze na nas.

4 ''I natjerani smo da uđemo u ovu pećinu koja je kao zatvor, gdje tama
nas pokriva, tako da smo razdvojeni jedno od drugog; i ti me ne možeš
vidjeti, niti Ja tebe.

5 Kad Adam izgovori ove riječi, oni plakaše i raširiše ruke pred Bogom;
jer bili su puni žalosti.

6 I oni se utjecaše Bogu da donese sunce na njih, da im sija, tako da

tama se ne vraća, i da ne dolaze ponovo da se sakrivaju u kamen. I
htjedoše radije umreti nego vidjeti tamu.

7 Tad Bog pogleda na Adamai Evu i na njihovu veliku tugu, i na sve što
su uradili žarkog srca, na nevolje u kojima su, umjesto prijašnjeg stanja
dobrog bića, i na svu bijedu što dođe na njih u stranoj zemlji.

8 Stoga Bog se nije ljutio na njih; niti bio nestrpljiv s njima; već je bio
dugo trepeljiv i suzdržan prema njima, kao prema djeci koju On je
stvorio.

55
9 Tad dođe Riječ Božja k Adamu, i reče mu, ''Adam, što se tiče sunca,
ako ga ja uzmem i donesem tebi, dani, sati, godine i mjeseci bi došli do
ničega, i savez koji sam ja napravio sa tobom, nikad ne bi bio ispunjen.

10 ''Tad bi ti bio ostavljen u dugoj boli, i spasenje ti ne bi nikad došlo.

11 ''Tako, radije, nosi dugu i mirnu dušu dok živiš noću i danju, do
ispunjenja dana, i vremena kad Moj zavjet dođe.

12 ''Tad ću doći da te spasem, O Adame, jer ja ne želim da ti budeš

nesrećan.

13 ''I kad Ja pogledah na sve dobre stvari u kojima ti prebivaš, i zašto

izlaziš iz njih, tad ću ti voljno pokazati milost.

14 ''Ali ne mogu izmjeniti zavjet što je izašao iz Mojih usta; drugačije bih
te doveo nazad do vrta.

15 ''Kad bude zavjet ispunjen, tad ću ti pokazati i tvom potomstvu

milost, i dovest ću te u zemlju zadovoljstva, gdje nema ni tuge ni bola,
već stalna sreća i zadovoljstvo, i svjetlo da nikad ne prestaje, i slava da
nikad ne prestaje, i prelijepi vrt koji nikad neće proći.''

16 I Bog reče ponovo Adamu, '' Budi dugo strpljiv i uđi u pećinu, jer
tama, koje se bojiš, će biti samo dvanaest sati duga, i kad završi, svjetlo
će se dići.''

17 Tad kad Adam ću ove rijeći od Boga, on i Eva slaviše Boga, i njihova
srca bijahu utješena. Oni se vratiše u pećinu po običaju, dok su suze
tekle im niz oči, tuga i jadikovanje dođoše iz njihovih srca, i oni htjedoše
da njihova duša napusti im tijelo.

18 I Adam i Eva stadoše moliti, dok tama noći dođe na njih, i Adam bi
sakriven od Eve, i ona od njega.

19 I ostaše stajati u molitvi.

GLAVA XXVII.

Drugo iskušenje Adama i Eve. Đavo uzima oblik lažne svjetlosti.

56
KAD Satana mrzitelj svega dobra, vidje kako su nastavili svoju molitvu, i
kako Bog pričao je s njima, i utješio ih, i kako je On prihvatio prinos –
Satan se prikaza u utvari.

2 Počeo je da mijenja svoje snage; u njegovim rukama bijaše plamteća

vatra, i biše u velikom svijetlu.

3 Potom svoje prijestolje stavi blizu ulaza u pećinu, jer nije mogao uči
zarad njihovih molitvi. I on prosu svjetlo u pećinu, dok pećina nije
blistala kroza Adama i Evu; dok snage počeše pjevati hvale.

4 I Satan učini ovo, da kad Adam ugleda svijetlo, da pomisli da je

nebesko svijetlo, i Satanine snage su anđeli; i da Bog posla ih da paze na
pećinu, i da im da svijetlo u tami.

5 Tako da kad Adam izađe iz pećine i vidje ih, Adam i Eva se pokloniše
Satani, tako je prevario Adama, i drugi put ponizio ga pred Bogom.

6 Kad Adam i Eva vidješe svijetlo, misleći da je pravo, oni očvrsnuše u

srcima, i kako su drhtali Adam reće Evi: --

7 '' Pogledaj na veliko svijetlo, i na mnoge te što pjevaju himne, i snage

koje stoje vani nisu došle do nas, ne govore nam šta govore, ili odakle
dolaze, ili šta znači to svijetlo, šta su te himne, zbog čega su poslani
ovamo, i zašto ne ulaze.

8 ''Da su od Boga, došli bi kod nas u pećinu, i rekli bi nam njihovu

namjeru.''

9 Tad Adam stane i moli se Bogu sa žarkim srcem, i reče:-

10 ''O Bože, je li u svijetu iko drugi nego Ti, koji si stvorio anđele i
napunio ih svijetlom, i poslao ih da nas čuvaju, koji češ doći s njima?

11 '' Ali vidi, mi vidimo ove snage koje stoje na ulazu u pećinu, oni su u
velikom svijetlu, pjevaju glasne hvale. Ako su oni neki drugi bogovi
pored Tebe, reci mi; i ako su oni poslani od Tebe, obavijesti me o razlogu
kojem si ih poslao.

12. Čim je Adam ovo rekao, tad anđel Božji pojavi se njemu u pećini, koji
mu reče, ''O Adame, ne boj se. Ovo je Satana i njegove snage; on želi da
te zavede kao što te prevario prvi put. Prvi put, bio je sakriven u zmiji, ali
sad je došao po sličnosti anđela svjetlosti, iz razloga, da kad ga poštivaš,
on može očarati te, u prisustvu Boga.

57
13 Tad anđeo ode od Adama, koji je svezao Satanu na ulazu u pećinu, i
skinuo ga od lažnog prikaza koji je imao, i dovede ga u njegovom
odvratnom obliku Adamu i Evi; koji su se bojali kad su ga vidjeli.

14 I anđel reče Adamu, ''Ovaj odvratan oblik je njegov od kad je Bog dao
da padne sa nebesa. On nije mogao prići ti u njoj; stoga se preobrazio u
anđela svjetlosti.

15Tad anđel odvede Satanu dalje i njegove horde od Adama i Eve, i reče
im, ''Ne bojte se, Bog koji vas je stvorio, će vas ojačati.''

16 I anđeo ode od njih

17 Adam i Eva ostaše stajući u pećini, utjeha ne dođe do njih, bili su

razdvojeni u mislima.

18 I kako je dolazilo jutro oni se moliše, i onda odoše da traže vrt. Jer
njihovo srce bi prema njemu, i nisu mogli naći utjehu za to što su ga
napustili.

GLAVA XXVIII

Đavo se pretvara da vodi Adama i Evu do vode da se okupaju.

ALI kad Satana vidje ih, kako idu ka vrtu, on okupi svoje snage, i dođe u
vidu oblaka, s namjerom da ih prevari.

2 Adam i Eva vidješe ga, i mislili su da su anđeli Božji došli da ih utješe

zarad njihovog napuštanja vrta, ili da ih odvedu nazad u njega.

3 I Adam raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći od Njega da ga učini da

razumije šta su postali.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobrog, reče Adamu, ''O Adame, Ja sam
anđeo velikog Boga, i vidi snage koje me okružuju.

5 ''Bog me posla i njih da učinim da te dovedem do granice vrta ka

sjeveru; do obale čistog mora, i da okupaš se ti i Eva u njemu, i da
uzdigneš se u prošlo stanje, da se vratiš ponovo u vrt.

6 Ove riječi uploviše u srce Adama i Eve.

58
7 Zasad Bog je držao svoju riječ od Adama, i nije mu dao da razumije iz
prva, već je čekao da vidi njegovu snagu; da li će prevazići kao Evu u
vrtu, ili će on nadvladati.

8 Tad Satana pozva Adama i Evu i reče, ''Vidite, idemo do morske vode,
''i oni krenuše

9 I Adam i Eva slijediše ih na nekoj maljoj udaljenosti

10 Ali kad dođoše do planine sjeverno od vrta, vrlo visoka planina, bez
ijednog koraka ka vrhu nje, Đavo se približi Adamu i Evi, i učini ih da idu
do vrha ustvarno, a ne u viziji, želeći, kao on, da ih baci odozdo i ubije ih,
i da izbriše njihovo ime sa zemlje; tako da zemlja ostane njemu i
njegovim poslušnima samo.

GLAVA XXIX.

Bog saopštava Adamu namjeru Đavola

Ali kad milostivi Bog vidje da Satana želi da ubije Adama na razne
načine, i vidje da je Adam krotak i bez lukavstva, Bog reče Satani jakim
glasom, i prokle ga.

2 Tad on i njegove snage odoše, a Adam i Eva ostaše stajaći na vrhu

planine, odakle vidješe da ispod njih je prostran svijet, veći nego su
mislili. Ali ne vidješe nikog od snaga koje biše s njima.

3 Oni plakaše, oboje Adam i Eva, pred Bogom, i moliše za oproštaj.

4 Tad dođe Riječ od Boga k Adamu, i reče mu, ''Znaj i razumij glede
Satane, da on traži da zavede te i tvoje potomke poslije tebe.''

5 I Adam plaka pred Gospodom Bogom, i molio ga i tražio da mu da

nešto iz vrta, kao znak, da bude utješen.

6 I Bog vidje Adamove misli, i posla anđela Mihaela daleko na more koje
je do Indije, da uzme od tamo zlatni štap i donese ga Adamu.

7 Ovo uradi Bog u mudrosti, u smislu da ovaj zlatni štap, bude sa

Adamom u pećini, sija svijetlom u noći oko njega, i da to bude kraj
strahu od tame.

59
8 Tad anđeo Mihajlo ode po Božjem naređenju, uzme zlatni štap, kako
Bog naredi mu, i donese Adamu.

GLAVA XXX.

Adam prima prva zemaljska dobra.

POSLE, ovih stvari, Bog odredi anđelu Gabrielu da ode do vrta, i kaže
heruvimu koji ga čuva, ''Vidi, Bog mi odredi da dođem u vrt, i da uzmem
prijatan mirisni tamjan, i dam Adamu.''

2 Tad anđeo Gabriel ode dole Božjim određenjem do vrta, i kaže

kerubimu kako Bog zapovjedi mu.

3 Heruvim tad reče, ''Dobro.'' I Gavrilo ode i uze tamjan.

4 Tad Bog naredi anđelu Rafaelu da ode do vrta, i kaže heruvimu da mu

da mirisne smole mira, da da Adamu.

5 I anđeo Rafael ode i kaže heruvimo kako Bog mu naredi , i heruvim

reče, ''Dobro.'' Tad Rafael ode i uze miro.

6 Zlatni štapovi su bili iz Indijskog mora, gdje je tamo drago kamenja.

Tamjan je bio sa istočne granice vrta, a smirna sa zapadne granice,
odakle gorčina dođe na Adama.

7 I anđeli donesoše ove tri stvari Bogu, do Drveta Života, u vrtu.

8 I Bog reče anđelima, ''Uronite ih u izvor vode; tad uzmite ih i pospite

njihovu vodu preko Adama i Eve, da mogu biti malo utješeni u svojoj
tugi, i dajte ih Adamu i Evi.

9 I anđeli učiniše kako Bog zapovjedi im, i daše sve te stvari Adamu i Evi
na vrhu planine na koju Satana stavi ih, kad su tražili da učini kraj s
njima.

10 I kad Adam vidje zlatne štapove, tamjan i miro, bio je radostan i

plakao jer je mislio da zlato je uzeto iz carstva odakle je došao, da je
tamjan uzet od jarkog svjetla koje je uzeto od njega, i da miro je uzeto
od tuge u kojoj je bio.

60
GLAVA XXXI.

Dodatno su se prilagodili Pećini Blaga na treći dan.

POSLIJE ovih događanja Bog reče Adamu, ''Tražio si me nešto iz vrta da

uzmeš, da se utješiš time, i Ja dao sam ti ove tri uspomene kao utješenje
k tebi; da veruješ u Mene i Moj savez s tobom.

2 ''Ja ću doći i spasti ću te; i kraljevi će mi donijeti kad budem u tijelu,

zlato, tamjan i izmirnu; zlato kao znak Mog kraljevstva; tamjan kao znam
Moje božanstvenosti; i miro kao znak Mog trpljenja i Moje smrti.

3 ''Ali, O Adame, stavi ovo u pećinu; zlato da ti da svjetlost po noći;

tamjan, da možeš udisati njegov mio miris, i smirnu, da te utješi u tugi.''

4 Kad Adam ću ove riječi od Boga, on slavio ga je pred Njim. On i Eva

veličaše Ga i dadoše mu hvalu, jer je milostivo odnosio se prema njima.

5 Tad Bog zapovjedi trima anđelima, Mihaelu, Gavrilu i Rafaelu,

svakomu da donese šta je on donio, i da daju Adamu. I oni učiniše tako,
jedan po jedan.

6 I Bog zapovjedi Surijelu i Salatielu da uzmu Adama i Evu, i da ih donesu

dole sa vrha visoke planine, i da ih odvedu u Pećinu Blaga.

7 Tamo oni položiše zlato na južnu stranu pećine, tamjan na istočnu

stranu, i izmirnu na zapadnu stranu. Jer otvor pećine bi na sjevernoj
strani.

8 Anđeli tada udobno smjestiše Adama i Evu i odoše.

9 Zlato je imalo sedamdeset štapova, tamjan dvanaest funti (6 kg); i

smirna, tri funte (1.5kg.)

10 To je sotalo Adamu u Pećini Blaga; stoga je zvano ''od skrovišta.'' Ali

prevodioci kažu da je znava ''Pećina od Blaga'', zbog tijela pravednika
koja su bila unutar nje.

11 Ove tri stvari Bog dade Adamu, i treći dan nakon što je izašao iz vrta,
znak trećeg dana Gospodnjeg treba ostati u srcima na zemlji.

12 I ove tri stvari, su ostale sa Adamom u pećini, davale su mu svjetlo po

noći, i po danu davalu su mu malo olakšanja od tuge.

61
GLAVA XXXII.

Adam i Eva ulaze u vodu da se mole.

I Adam i Eva ostaše u Pećini Blaga do sedmog dana; nisu ni jeli plodova
zemaljskih, ni pili vodu.

2 I kad je svanulo osmi dan, Adam reće Evi, ''O Evo, da molimo Boga da
nam da nešto iz vrta, i On posla Svoje Anđele koji su donijeli šta su
željeli.

3 ''A sad, ustani, hajde da idemo do mora vode koje vidimo prvo, i hajde
da stojimo u njoj, moleći Boga da ponovo bude uslužan nam i da nas
vrati u vrt; ili da nam da nešto; ili da nam On da nešto da nas utješi u
nekoj drugoj zemlji od ove u kojoj smo.

4 Tad Adam i Eva izađu iz pećine, odoše i stajaše na obali mora u koje su
ranije uronili sebe, i Adam reće Evi:--

5 ''Dođi, idi dolje do ovog mjesta, i ne izlazi do kraja tridesetog dana, tad
ću doći k tebi. I moli Boga sa žarkim srcem i milim glasom, da nam
oprosti.

6 ''Ja ću ići na drugo mjesto, i uči u njega, i učiniti kao i ti.''

7 Tad Eva ode dolje u vodu, kako Adam odredi joj. Adam također ode u
vodu; i oni stajaše moleći; i tražeći Gospodara da im oprosti njihovu
grešku, i da povrati ih u njihovo prijašnje stanje.

8 I tako su stajali moleći, do kraja pet i tridesetog dana.

GLAVA XXXIII

Satana lažno obećava ''jarku svjetlost''

ALI Satana, mrzitelj svega dobrog, tražio ih u pećini, i nije ih našao, iako
tražio je svugdje za njima.

62
2 Ali našao ih je kako stoje u vodi moleći i mislio u sebi, ''Adam i Eva
stoje u toj vodi moleći Boga da im oprosti njihov prekršaj, i da povrati
njihovo prijašnje stanje, i da ih uzme od moje ruke.

3 ''Ali ja ću zavesti ih tako da oni izađu iz vode, i da ne ispune svoj zavjet.

4 Tad mrzitelj svega dobra, ne ode Adamu, već ode Evi, i uzme oblik
anđela Božjeg, hvaleći i radujući, i reće joj—

5 ''Mir tebi! Budi zadovoljna i radosna! Bog je na naklonjen vama, i

poslao me Adamu. Donio sam mu radosne vijesti spasenja, i od njega
ispuniti ću ga jasnim svjetlom kao iz prva što je bio.

6 ''I Adam, u svojoj radosti za obnovom, poslao me tebi, da dođeš k

meni, u smislu da te krumišem svjetlom kao njega.

7 ''I on reče mi, ''Reci Evi; ako ona ne dođe s tobom, reci joj za znak kad
smo bili na vrhu planine, kako je Bog poslao Svog anđela koji nas je uzeo
i doveo do Pećine s Blagom; i ostavio zlato na južnoj strani; tamjan na
istočnoj strani, i miro na zapadnoj strani. 'Sad dođi k njemu.''

8 Kad Eva ću ove rijeći od njega, ona se veoma obradova. I mislila da

Satanina pojava je stvarna, i izađe iz mora.

9 On ode prije, i ona ga pratila dok nisu došli do Adama. Tad Satana
sakri sebe od nje, i nije ga vidjela više.

10 Ona tad dođe i stade pred Adama, koji je sjedio u vodi i radovao se
Božjem oprostu.

11 I kako ga je ona pozvala, on se okrenuo, našao nju tamo i plakao kad

ju je vidio, i udario se po grudima; i od gorčine žalosti, on potonu u
vodu.

12 Ali Bog pogleda na njega i na njegovu nevolju, i na njega na

poslednjem udisaju. I Riječ Božja dođe s nebesa, podiže ga iz vode, i reče
mu, ''Idi do obale ka Evi.''I kad on dođe do Eve reče joj, ''Ko ti reče da
dođeš ovamo?''

13 Tad ona reče mu razgovor anđela koji se pojavio njoj i dao joj znak.

14 Adam je tugovao, i dade joj do znanja da je to Satana. On tad uze nju

ioboje se vratiše u pećinu.

15 Ova stvari su se dogodile njima po drugi put kad su otišli do vode,

sedam dana nakon njihovog izlaska iz vrta.

63
16 Postili su u vodi trideset i pet dana; sve skupa četrdeset i dva dana
odkad su napustili vrt.

GLAVA XXXIV.

Adam podsječa na stvaranje Evu. On rječito moli za hranu i piće.

I u jutro četrdeset i treći dan, izađoše iz pećine, tužni i plakahu. Njihova

tijela bijahu izgladnjela, i bili su omršavjeli od gladi i žeđi, od posta i
molitve, i od teške tuge zbog njihovog grijeha.

2 I kad su izašli iz pećine odoše na planinu zapadno od vrta.

3 Stajali su i molili i tražili Boga da im oprosti njihove grijehe.

4 I poslije moljenja Adam poče da se utječe Bogu govoreći, ''O moj

Gospode Bože, i moj Stvoritelju, ti si zapovjedio četiri elementa da se
sakupe, i biše sakupljeni tvojim naređenjem.

5 Tad si raširio Svoju ruku i stvorio me iz jednog elementa, koji je prah

zemlje; tad si me doveo u vrt na treći čas, u Petak, i saopštio mi o tomu
u pećini.

6 ''Onda, iz prva, nisam znao noć ni dan, jer imah svjetlu prirodu; niti me
je svjetlo u kojem sam živio napuštalo da bih znao noć i dan.

7 ''Potom , opet, O Gospode, u taj treći čas u kome si stvorio me, doveo
si mi sve zvjeri, i lava, i nojeve, i ptice u vazduhu, i sve stvari koje se
kreću po zemlji, koje Si stvorio u prvi čas prije mene u Petak.

8 ''I Tvoja volja bila je da ih imenujem sve, jedno po jedno, sa

odgovarajučim imenom. I ti dao si mi razumevanje i znanje, i čisto srce i
pravu misao od Sebe, kako bih mogao nazvati ih po Tvom promislu u
odnosu na imenovanje njihovo.

9 ''O Bože, Ti si ih učinio poslušnim meni, i naredio da nijedno od njih

prekrše i zastrane, prema Tvojoj zapovjedi, i vlast koju Si dao mi nad
njima. Ali sad one su se odstranile od mene.

10 ''Tad je u taj treći čas u Petak, u kojem si me stvorio, i zapovjedio mi

u pogledu drveta, kojem se nisam ni približavao, niti jeo s njega, jer Ti
reče mi u vrtu, ''Kad okusiš s njega, od smrti ćeš umrijeti.''

64
11 ''I ako si me kaznio kao što si rekao, sa smrću, trebao sam umrijeti isti
taj trenutak.

12 ''Štaviše, kad si mi zapovjednio u pogledu drveta, nisam prilazio ni jeo

s njega, Eva nije bila sa mnom; Ti nisi je još stvorio, niti Si još uzeo nju s
moje strane; niti je još čula ovo naređenje od Tebe.

13 ''Onda, na kraju trećeg časa u Petak, O Bože, Ti si učinio da

zadrijemam i san dođe na mene, i ja spavah, i bih prevučen snom.

14 ''Tad Ti si povukao rebro s moje strane, i učinio ga po mojoj sličnosti i

slici. Tad ustah, i kad ja vidjeh nju i znah ko je, Ja rekoh, 'Ovo je kost od
moje kosti, i tijelo od mog tijela, stoga ona će biti zvana ženom.'

15 ''Bila je Tvoja dobra volja, O Bože, da si donio drijemež i san nada me,
i da si izveo Evu iz moje strane, dok nije izašla, tako da nisam vidio kako
je stvorena, niti mogu svjedočiti. O moj Gospodarum kako strašna i
velika je Tvoja dobrota i slava.

16 ''I Tvoja dobra volja,O Bože, Ti učini nas oboje sa tijelima od svijetle
prirode, i Ti učini nas dvoje, jednim, i Ti dade nam Svoju milost, i
napunio si nas hvalama tvog Svetog Duha; da ne budemo ni gladni ni
žedni, niti da znamo šta je tuga, ni slabost srca; niti patnja, post, ni
umor.

17 ''Ali sad, O Bože, poslije sagrešenja Tvoje zapovjedi i kršenja Tvog

zakona, Ti si izveo nas u stranu zemlju, i uzrokovao patnju, i slabost, glad
i žeđ da nas obuzmu.

18 ''I sad, O Bože, molimo Te, daj nam nešto da jedemo iz vrta, da
zadovoljimo našu glad, i nešto čime ćemo ugasiti žeđ.

19 ''Jer, vidi, mnoge dane, O Bože, mi nismo kušali ništa i pili ništa, i
naše tijelo je sasušeno, i naša snaga je iscrpljena, i san je otišao s naših
očiju od slabosti i plakanja.

20 ''Tako, O Bože, mi se ne usudimo sakupljati išta plodova sa drveća, iz

straha od Tebe. Jer kad sagriješismo iz prva Ti si poštedio nas, i nisi
učinio da umremo.

21 ''Ali sad, mi mislimo u svojim srcima, ako ne jedemo voća sa drveta,

bez Božjeg naređenja, On će nas uništiti ovaj put, i izvući će nas sa lica
zemlje.

65
22 ''I ako pijemo ovu vodu, bez Božjeg naređenja,On će učiniti kraj s
nama, i isčupati nas odjednom.

23 ''I zato O Bože, došao sam na ovo mjesto sa Evom, molimo Te daj
nam voća iz vrta, da budemo zadovoljeni njime.

24 ''Mi želimo plodove koji su na zemlji, i sve ostalo što nam nedostaje
na njoj.

GLAVA XXXV.

Božji odgovor

TAD Bog pogleda na Adama i njegov plač i stenjanje, i Riječ Božja dođe k
njemu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kad si bio u Mom vrtu, nisi znao ni za jelo ni piće; niti
slabost, niti patnju; niti mršavost tijela, niti promjenu; niti je san dolazio
na tvoje oči. Ali kako si pogrešio, i došao u ovu stranu zemlju, sva ova
iskušenja dođoše na tebe.

GLAVA XXXVI.

Smokve.

TAD Bog zapovijedi heruvimu, koji je čuvao vrata vrta sa plamenim

mačem u ruci, da uzme nešto voća od smokvinog drveta, i da da Adamu.

2 Heruvim posluša zapovijed Gospoda Boga, i ode u vrt i donose dve

smokve na dve grančice, svaka smokva visjela je na svom listu; bile su od
dva drveta između kojih Adam i Eva sakriše sebe kad Bog hodaše u vrtu,
i Riječ Božija dođe k Adamu i Evi i reće im, ''Adama, Adame, gdje si?''

3 A Adam odgovori, ''O Bože, ovdje sam Ja. Kad čuh glas Tvoj, sakrih se,
jer sam go.''

4 Tad heruvim uze dve smokve i donese ih Adamu i Evi. Ali on baci njima
izdaleka, jer nisu smjeli prilaziti blizu heruvimo iz razloga svojih tijela, da
ne prilaze blizu vatri.

66
5 Iz prva, anđeli su drhtali u prisustvu Adama i bojali ga se. Ali sad Adam
je drhtao pred anđelima i bojao ih se.

6 I Adam se približi i uze jednu smokvu, i Eva također dođe i uzme

drugo.

7 I kako ih uzeše u ruke, oni pogledaše na njih, i znaše da su sa drveća

između kojeg su se bili sakrili.

GLAVA XXXVII

Četrdeset i tri dana ispaštanja ne može otkupiti jedan čas grešenja.

TAD Adam reće Evi ,''Ne vidiš li ove smokve i njihovo lišće, sa kojim smo
se pokrili kad smo bili otkriveni od naše svijetle prirode? Ali sad, mi ne
znamo koja bijeda i patnja može doći na nas od jedenja njih.

2 Zato, O Evo, hajde da su uzdržimo i da ih ne jedemo, ti i ja; i hajde da

pitamo Boga da nam da voća od Drveta Života.''

3Tako učiniše Adam i Eva suzdržiše se, i nisu jeli ove smokve.

4 Ali Adam poče moliti Boga i tražiti od Njega da mu da voća od Drveta

Života, govoreći ovako: ''O Bože, kad smo mi pogriješili Tvoju zapovjed u
šesti čas u Petak, bili smo otkriveni od svjetle prirode koju smo imali, i
nismo nastavili biti u vrtu nakon našeg grijeha, više od tri sata.

5 ''Ali na većer, Ti si učinio da izađemo iz njega. O Bože, mi pogriješismo

protiv Tebe jedan sat, i sva ova iskušenja i žalosti su došli na nas do
današnjeg dana.

6 ''I ti dani zajedno sa ovim su četrdeset i tri dana, ne mogu iskupiti taj
jedan sat u kome smo pogriješili!

7''O Bože, pogledaj na nas sa očima samilosti, i ne vračaj nam po našim

prekršajima Tvojih zapovjesti pred tobom.

8 ''O Bože, daj nam voće Drveta Života, da ga možemo jesti, i živjeti, i da
se ne vraćamo patnjama i ostalim nevoljama, na zemlji, jer Ti si Bog.

9 ''Kad smo pogriješili Tvoju zapovjed, Ti si učinio da izađemo iz vrta, i

poslao si heruvima da drži Drvo Života, jer bi jeli s njega, i živjeli, i ne
znajući slabost poslije sagrešenja.

67
10 '' Ali sad, O Bože, vidi, mi smo izdržali sve ove dane, i stvorili patnju.
Učini ovih četrdeset i tri dana jednakim onom jednom satu u kome smo
pogriješili.''

GLAVA XXXVIII.

''Kad 5500 godina se navrši....''

POSLIJE

Ovih stvari Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, u pogledu voća Drveta Života, za koje si pitao, Ja ti ga sad

neću dati, već kad 5500 godina se napuni. Tad ću ti dati voće sa Drveta
Života, i ti češ jesti, i živeti večno, ti, i Eva, i tvoje pravedno potomstvo.

3 ''A ovih četrdeset i tri dana ne mogu učiniti odštetu za čas u kojem si
prekršio Moju zapovjed.

4 ''O Adame, dajem ti da jedeš drvo smokve u kojem si se sakrio. Idi i

jedi s njega, ti i Eva.

5 ''Neću odbaciti tvoje molbe, niti ću razočarati tvoju nadu, strpi se do

ispunjenja zavjeta koji Ja učinih s tobom.''

6 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XXXIX

Adam je svjestan – ali prekasno.

TAD Adam se vrati Evi, i reče joj, ''Ustani, i uzmi smokvu za sebe,a ja ću
uzeti drugu, i hajde da idemo u našu pećinu.''

2 Tad Adam i Eva uzeše svako po smokvu i odoše put pećine; vrijeme je
bilo zalaska sunca; i njihove zamisli učiniše da dugo jedoše voće.

3 I Adam reće Evi, ''Bojim se da jedem ovu smokvu. Ne znam šta se

može mi dogoditi od nje.''

68
4 I Adam plaka, i stade moliti pred Bogom, govoreći, ''Utoli moju glad,
bez da moram jesti ovu smokvu, jer nakon što je pojedem, šta će biti
bolje od mene? I šta ću željeti i pitati od Tebe, O Bože, kad ga ne bude?''

5 I opet on reče, ''Bojim se da ga jedem, jer ne znam šta će mi se

dogoditi kroza njega.''

GLAVA XL.

Prva ljudska glad.

TAD Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''O Adame, zašto se bojiš, ni
postiš ni brineš o ovom? I zašto se ovoga nisi bojao prije nego si
pogrešio?

2 ''Već kad si došao živjeti u ovoj stranoj zemlji, životinjsko tijelo nije
moglo biti na zemlji bez zemaljske hrane, da te ojača i povrati tvoje
snage.''

3 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XLI.

Prva Adamova žeđ.

Tad Adam uze smokvu, i stavi je na zlatne štapove. Eva također uze
smokvu, i stavi je na tamjan.

2 I težina svake smokve bi kao u lubenice; jer voće iz vrta je bilo mnogo
veće nego voće sa zemlje.

3 Ali Adam i Eva ostaše stajati i postiti cijelu tu noć, sve do svitanja jutra.

4 Kad je sunce podiglo se oni behu kod svojih molitvi, i Adam reče Evi,
nakon obavljene molitve:--

5 ''O Evo, dođi, hajde da idemo na granicu gledajući južno; do mjesta

gdje rijeke teku, i dijele se na čitiri glave. Tamo ćemo se moliti Bogu, i
pitati ga da nam da da pijemo Vodu Života.

69
6 ''Jer Bog nas nije hranio Drvetom Života, da ne bismo živjeli. Mi ćemo,
također, pitati ga da nam da Vode Života, da ugasimo žeđ sa njom,
radije nego da pijemo vodu ove zemlje.

7 Kad Eva ću ove riječi od Adama, ona sesloži, i oboje ustaše i dođoše do
južne granice vrta, do obale rijeke vode na maloj udaljenosti od vrta.

8 I oni stajaše i moliše se pred Gospodarem, i pitaše Ga da ih pogleda

jednom, da im oprosti, i da im da što su tražili.

9 Poslije ove molitve njih oboje, Adam poče moliti glasom pred Bogom, i
reče:--

10 ''O Bože, kad sam bio u vrtu vidio sam vodu koja je plovila ispod
Drveta Života, moje srce ju nije htjelo, niti je moje tijelo tražilo da je pije,
niti sam znao za žeđ, jer bio sam živ; i preko toga što sam sad.

11 ''Tako da bih mogao živjeti ja nisam tražio Hranu Života, niti sam pio
Vodu Života.

12 ''Ali sad, O Bože, ja sam mrtav, moje tjelo je presječeno žeđi. Daj mi
Vode Života da mogu piti i živjeti.

13 ''Od Tvoje milosti, O Bože, spasi me ove pošasti i iskušenja, i dovedi

me u drugu zemlju drugačiju od ove, ako Ti nečeš mi dopustiti da živim u
vrtu.''

GLAVA XLII.

Obećanje Vode Života. Treće proroštvo o dolasku Hrista.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kao što kažeš, ''Odvedi me u zemlju odmora, 'to nije druga
zemlja od ove, već je kraljevstvo nebesko gdje je jedini odmor.

3 ''Ali ti ne možeš sada uči u njega, već jedino nakon što je tvoj sud
pređen i ispunjen

4 ''Tad ću učiniti da odeš u kraljevstvo nebesko, ti i tvoje pravedno

potomstvo, i dati ću tebi i njima odmor koji si trenutno tražio.

70
5 ''I ako kažeš, ''Daj mi Vode Života da mogu piti i živjeti'—ne može biti
to danas, već na dan kad ću sići u pakao, i razbiti bakrena vrata, i razbiti
u komade željezno kraljevstvo.

6 ''Tad ću u milosti sačuvati tvoju dušu i duše pravednika, i dati im

odmor u Mom vrtu. I to će biti kad kraj svijeta dođe.

7 ''I opet s obzirom na Vodu Života koju tražiš,neće ti biti data ovaj dan,
već na dan kad ću proliti Moju krv na tvoju glavu u zemlji Golgoti.

8 ''Jer Moja krv će biti Voda Života tebi, u to vrijeme, i ne samo tebi, već
svima od tvog sjemena koji će vjerovati u Mene; da im bude za vječiti
mir.

9 Gospod reče opet Adamu, ''O Adame, kad si bio u vrtu, ova iskušenja
nisu dolazila do tebe

10 '' Ali čim si pogriješio Moju zapovijed , ove patnje dođoše na tebe.

11 ''Sad, također, dali tvoje tijelo traži hranu i piće; pij onda vodu koja
teće od tebe na licu zemlje''

12 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

13 I Adam i Eva hvališe Gospoda, i vratiše se od vodene rijeke do pećine.

Bilo je podne; i kad se povukoše do pećine, vidješe veliku vatru od nje.

GLAVA XLIII

Đavo podmeće požar.

TAD Adam i Eva se bojaše, i stajaše čvrsto. I Adam reće Evi, ''Šta je ta
vatra u našoj pećini? Nismo ništa učinili u njoj da donese vatru.

2 ''Nismo imali ni kruh da pečemo unutra, niti smo čorbu kuhali. Što se
tiče vatre, ne znamo odakle, niti znamo šta da radimo.

3 ''Ali odkad Bog posla heruvima sa mačem od plamteće vatre koji je

svijetlio u njegovoj ruci, od straha od kog mi padosmo i bismo kao
mrtvaci, nismo vidjeli nešto takvo.

4 ''Ali sad O Evo, ovo je ista vatra koja je bila u kerubimovoj ruci, koju je
Bog poslao da držimo u pećini u kojoj stanujemo.

71
5 ''O Evo, to je što je Bog ljut na nas, i izvest će nas iz nje.

6 ''O Evo, opet smo pogriješili Njegovu zapovijed u pećini, tako da On je

poslao vatru da spali okolo, i da spriječi da uđemo u nju.

7 ''Ako je to tako, O Evo, gde ćemo živjeti? I gde ćemo pobeći pred licem
Gospodnjim? Još, od vrta, On nam neće dati da živimo u njemu, On nam
je oduzeo sve dobre stvari tamošnje; i smjestio nas u ovu pećinu, u kojoj
smo vidjeli tamu, iskušenja i teškoće, dok nismo našli utjehu.

8 ''A sad nas je doveo u drugu zemlju, tko šta se može dogoditi u njoj? I
tko zna tamu te zemlje može biti veća nego tama ove zemlje?

9 ''Tko zna šta se može dogoditi u zemlji po danu ili noći? I tko zna hoće
li biti daleko ili blizu, O Evo? Hoće li zadovoljiti Boga da nas stavi, možda
daleko od vrta, O Evo! Ili gde će Bog spriječiti nas od gledanja Njega, jer
smo pogriješili Njegovu zapovjed, i jer smo ga molili sve vrijeme?

10 ''O evo, ako Bog nas dovede u stranu zemlju drugu od ove, u kojoj
nađemo utjehu, morao bi naše duše dovesti do smrti, i izbrisati naše ime
sa lica zemlje.

11 ''O Evo, ako smo dalje udaljeni iz vrta Gospodnjeg, gde ćemo Ga
ponovo naći, i pitati ga da nam da zlato, tamjan, smirnu, i nešto voća od
drveta smokve?

12 ''Gde ćemo ga naći, da nas utješi drugi put? Gde ćemo ga naći, da On
misli na nas, u pogledu saveza koji je On učinio na našu korist?

13 I Adam ništa više nije rekao. I oni nastaviše gledati, on I Eva, prema
pećini, i vatri koja je plamsala unaokolo.

14 Ali vatra bi od Satana. On je sakupio drveće i suvu travu, i sakupio i

donio do pećine, i zapalio vatru, u smislu da spali pećinu i što je u njoj.

15 Tako da Adam i Eva bi trebali biti tužni, i on je mislio odsjeći njihovo

povjerenje u Boga, i učiniti da ga zanijeću.

16 Ali milost Gospodnja nije davala da spali pećinu, Bog je poslao anđela
oko pećine da ju čuva od takve vatre, dokle ne prestane.

17 I vatra je trajala od podneva do kraja dana. To je bio četrdeset i

četvrti dan.

72
GLAVA XLIV

Moč vatre nad čovjekom.

Adam i Eva stajaše i gledašu u vatru, i nisu mogli da priđu bliže pećini iz
straha od vatre.

2 I Satana je donosio drveće i bacao ga u vatru, dok plamen nije

narastao visoko, i pokrio celu pećinu, misleći, po svom osobnom mišlju,
da zapali pećinu vatrom. Ali anđel čuvaše je.

3 I nije mogao prokleti Satanu, ni povrijediti ga rečju, jer nije imao

ovlasti nad njim, niti je činio tako sa riječima svojih usta.

4 I tako se anđeo nosio sa njim, bez da je rekao ijednu lošu riječ sve dok
Riječ Božja dođe koji reče Satani, ''Idi odavde, jednom prije prevario si
Moje sluge, a ovaj put tražiš da ih uništiš.

5 ''Da nije bilo moje milosti uništio bih tebe i tvoje snage sa zemlje. Ali
imam strpljenja sa tobom, do svršetka svijeta.''

6 Tad Satan pobeže pred Gospodom. Ali vatra je palila okolo pećine
užareno celi dan; koji je bio četrdeset šesti dan Adam i Eva koji su
proveli kako izađoše iz vrta.

7 I kad Adam i Eva vidješe da je vručina vatre se nešto spustila, krenuše

da idu ka pećini da uđu u nju, ali još nisu mogli zbog vreline vatre.

8 Tad oboje počeše plakati zbog vatre koja je odvojila njih od pećine, i
koja im je se približila. I bojali su se.

9 I Adam reče Evi, ''Vidi ovu vatru u kojoj imamo udio: ranije nam je bila
dobra, ali više nije, sad kad smo pogriješili granice stvaranja, i promjenili
naše stanje i naša priroda je promijenjena. Ali ova vatra nije
promijenjena u svojoj prirodi, ni u stvaranju. Zato sad ima moč nad
nama, i kad dođemo blizu nje, prži nam tijelo.

GLAVA XLV

Zašto Satana nije održao svoje obećanje.

73
POTOM Adam usta i poče moliti Gospoda govoreći, ''Vidi, ova vatra se
ispriječila između nas i pećine u kojoj Ti zapovjedi nam da živimo, a sad
vidi, ne možemo ući u nju.''

2 I Bog ću Adama, i posla mu Svoju riječ, koja kaže:--

3 ''O Adame, vidi ovu vatru! Kako različiti su plamen i vručina od užitaka
u vrtu i dobrih stvari u njemu!

4 ''Kad si bio pod Mojim upravljanjem, sva stvorenja su ti dolazila, ali

nakon što si pogrešio Moju zapovjed, sve ustaše protiv tebe.''

5 Opet Bog mu reče, ''Vidi, O Adame, kako Satana te uzvisio! On te lišio

od božanstva, i uzvišenog stanja kao što sam Ja, i nije ti držao riječ; već,
nakon svega, postao tvoj neprijatelj. On je taj koji je učinio ovu vatru
kojom želi da spali tebe i Evu.

6 ''Zašto, O Adame, nije držao svoj dogovor sa tobom, niti jedan dan, već
je oduzeo od tebe slavu koja je bila na tebi—kad si poslušao njegovu
zapovijed?

7 ''Misliš li, Adame, da te on voli kad je uradio pogodbu s tobom? Ili da

te volio i želio te podići na visoko?

8 ''Ali ne, Adame, on nije to učinio iz ljubavi prema tebi, već je htio da
izađeš iz svijetla u tamu, i iz uzvišenog stanja u stanje propadanja; iz
slave u poniženje; iz sreće u žalost; i iz odmora u post i nesvjest.''

9 Bog također reče Adamu, ''Vidi ovu vatru zapaljenu od Satane oko
pećine; vidi ovo čudo koje te okružuje; i znaj da će okruživati tebe i tvoje
potomstvo, kad poslušate njegov zavjet; da će vas mučiti sa vatrom; i da
će te ići u pakao nakon smrti.

10 ''Tad ćete vidjeti gorjenje vatre, koja će pržiti oko vas i vašeg
potomstva. Neće biti izbavljenja od nje vama, već Mojim dolaskom; na
isti način kao što ti ne možeš do pećine, zbog velike vatre oko nje, ne
dok Moja Riječ ne dođe koja će učiniti put za tebe na dan ispunjenja
Moga zavjeta.

11 ''Ne postoji način za tebe sada da dođeš od tamo do se odmoriš, ne

dok Moja Riječ ne dođe, koji je Moja Riječ. Tad će On učiniti put za tebe,
i ti ćeš imati odmor.'' Tad Bog pozva Svojom Rječju vatru što je palila
unaokolo pećine, da se podijeli nadvoje, dok Adam ne prođe kroza nju. I
vatra se podijeli po Božjem naređenju, i put bi učinjen Adamu.

74
12 I Bog povuće Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XLVI.

''Koliko puta sam te izbavio iz njegove ruke...''

I Adam i Eva dođoše ponovo do pećine.I kad dođoše između vatre,

Satana baci u vatru vihor, i učini na Adama i Evu da prži užarena vatra;
tako da su njihova tijela bila spržena; i užarena vatra opržila ih.

2 I od gorenja vatre Adam i Eva plakaše glasno i rekoše , ''O Gospodaru,

spasi nas ! Ne ostavi nas da budemo izgoreni i unesrećeni gorenjem ove
vatre, niti traži od nas grijeha za prekršenje Tvoje zapovijesti.''

3 Tad Bog pogleda na njihova tijela, na koja Satana učinio je vatra da ih

prži, i Bog posla svog anđela koji je zaustavio vatru. Ali rane ostaše na
njihovim tijelima.

4 I Bog reče Adamu, ''Vidi Sataninu ljubav za tobom, koji je namjeravao

dati ti božanstvo i veličinu, i vidi, on te prži vatrom, i traži da te uništi sa
zemlje.

5 ''I pogledaj Mene, O Adame, Ja te stvorih, i koliko puta trebam da te

izbavljam iz njegove ruke? Da nisam, ne bi li te on uništio?

6 Bog reče Evi, ''Šta je to što ti je obećao u vrtu, govoreći, 'Kad okusiš sa
drveta, tvoje oči će biti otvorene, i postat ćete kao bogovi, znajući dobro
i zlo. 'Ali vidi! On je spalio vaša tijela sa vatrom, i učinio da kušate ukus
vatre, za ukus vrta, i učinio da vidite plamen vatre, i zlo

Od nje, i moč koju ima nada vama.

7 ''Tvoje oči su vidjele dobro koje je on uzeo od vas, i uistinu on je

otvorio vaše oči; i vidjeli ste vrt u kojem ste bili sa Mnom, i također ste
vidjeli zlo koje je došlo na vas od Satane. A božanstvo vam on ne može
dati, niti ispuniti vam to svoje obećanje. Već, on je bio ljut na vas i vaše
potomstvo, koje će doći poslije vas.''

8 I Bog povuče Svoju Riječ od njih.

75
GLAVA XLVII.

Đavolje spletkarenje

Tad Adam i Eva dođoše u pećinu, još strahujući od vatre koji je oprćila
njihova tijela. I Adam reće Evi:--

2 ''Vidi, vatra je spalila naše tijelo na ovom svijetu; ali kako će biti kad
budemo mrtvi, i kad Satana kazni našu dušu?Nije li naše izbavljenje
predaleko, dok Bog ne dođe, i iz milosti ka nama ispuni svoje obećanje?''

3 Adam i Eva uđoše u pećinu, blagosiljajući sebe što su ušli još jednom u
nju. Mislili su, da nikad u nju neće uči, kad su vidjeli vatru oko nje.

4 Ali kako je sunce zalazilo vatra je još gorjela blizu Adama i Eve u pećini,
tako da nisu mogli spavati u njoj. Nakon što je sunce zašlo, oni su izašli iz
nje.. To je bio četrdeset i sedmi dan nakon što su izašli iz vrta.

5 Adam i Eva tad dođoše ispod vrha brda do vrta da spavaju, mada nisu
htjeli.

6 I oni stajaše i moliše Boga da oprosti ih njihovog grijeha,i oni padoše u

san ispod vrha planine.

7 Ali Satan, mrzitelj dobra, mislio je u sebi: Ako je Bog obećao spasenje
Adamu po zavjetu, a ne da će ga izbaviti iz svih nevolja koje bi padale na
njega – ali nije obećao meni po zavjetu, i neće me izbaviti iz moje
nesreće; dakle ako mu je obećao da će učiniti njega i sve njegovo
potomstvo da stanuju u kraljevstvu u kome sam ja jednom bio – Ja ću
ubiti Adama.

8 Zemlja će se lišiti njega; i biće ostavljena meni samom; tako kad bude
mrtav, neće imati nijednog potomka koji će ostati da naslijedi
kraljevstvo koje će ostati moje sopstveno kraljevstvo; Bog će tada željeti
mene, i On će vratiti me njemu sa mojim snagama.

GLAVA XLVIII

Peto ukazanje Satane Adamu i Evi

POSLIJE ovog Satana pozva svoje snage, koje dođoše k njemu, i oni mu
rekoše:--

76
2 ''O, naš gospodaru, šta češ činiti?''

3 On tada reče im, ''Vi znate da ovaj Adam, koga Bog napravi iz prašine,
je onaj koji je uzeo naše kraljevstvo. Hajde, da se sakupimo i da ga
ubijemo, ili da bacimo stijenu na njega i na Evu, i smrskamo ih ispod nje.

4 Kad Satanine sluge čuše ove riječi, oni dođoše do dijela planine gdje
Adam i Eva su spavali.

5 Tad Satan i njegove sluge uzeše velik stijenu, široku i ravnu, i bez
imalo savjesti, misliše u sebi, ''ako bude rupa u stijeni, kad padne na
njih, rupa u stijeni će doći na njih, i tako će izbjeći i neće umreti.''

6 On tad reće svojim slugama, ''Dignite ovaj kamen, i bacite ga pravo na

njih, tako da se ne odkotrlja od njih negde drugamo. I kad bacite, bjećite
i zadržavajte se.''

7 I oni učiniše kako im ovaj reče. Ali kako je stijena padala dole sa
planine na Adama i Evu, Bog naredi da je postala vrsta pokrova iznad
njih, i ne učini im štetu. I tako bi po Božjem naređenju.

8 Ali kad je stijena pala, cijela zemlja se zatresla, i bi udarena veličinom

stijene.

9 I kako je zatreslo i udarilo, Adam i Eva se probude iz sna, i nađu se

ispod stijena koja ih je natkrivala.Ali nisu znali odkud to, jer su bili
spavali pod nebom, a ne ispod strehe, i kad je vidiše, onin se bojaše.

10 Tad Adam reće Evi, ''Zbog čega se planina savila, i zemlja tresla i
udarala radi nas? I zašto je ova stijena raširila sebe iznad nas kao šator?

11 ''Namjerava li Bog mučiti nas i zatvoriti nas u ovaj zatvor? Ili hoće li
zatvoriti zemlju nada nama?

12 ''On je ljut na nas jer smo izašli iz pećine bez Njegovog naređenja; i
zato što smo učinili tako po svom osobnom promislu, vez pitanja Njega,
kad smo napustili pećinu i došli u ovo mjesto.''

13 Tad Eva reče, ''Ako uistinu, zemlja se tresla zbog našeg spasenja, i ova
stijena oblikovala šator iznad nas zbog našeg sagrešenja, tada jao nama,
O Adame, jer naša kazna će biti duga.

14 ''Već ustani i moli Boga da nam kaže u pogledu ovoga, šta je ova
stijena, što se raširila iznad nas kao šator.''

77
15 Tad Adam ustane i molio se pred Gospodom, da mu ukaže o ovoj
tjeskobi. I Adam tako stajaše moleći do jutra.

GLAVA XLIX.

Prvo proroštvo o uskrsnuću (oživljenju)

TAD riječ Božja dođe i reče:--

2 ''O Adame, tko te savjetovao, kad si izašao iz pećine i došao na ovo

mjesto?''

3 I Adam reče Bogu, ''O Gospodaru, mi dođosmo na ovo mjesto zbog

vreline vatre, koja je došla na nas unutar pećine.''

4 Tad Gospod Bog reče Adamu, ''O Adame, ti se bojiš vreline vatre za
jednu noć, a kako će biti kad budeš stanovao u paklu?

5 ''Sada, O Adame, ne boj se, niti reci u svome srcu da sam raširio stijenu
kao nadstrešnicu iznad tebe, da te mučim tamo.

6 ''Došlo je od Satane, koji je obećao ti božanstvo i veličinu. On je taj koji

je bacio stijenu dole da te ubije njome, i Evu s tobom, kako bi sprečio te
da živiš na zemlji.

7 ''Ali, iz milosti za tobom, baš kao što je ta stijena padala dole na tebe,
ja naredih da oblikuje strehu iznad tebe, i kamen ispod tebe, da se
smanji.

8 ''I ovaj znak, O Adame, će se dogoditi Meni na Mom dolasku na

zemlju. Satana će podići židovski narod da Me stave na smrt; i oni će Me
staviti da ležim na stijeni, i staviti veliki kamen na Mene, i ja ću ostati
unutar te stijene tri dana i tri noći.

9 ''Ali na treći dan ja ću oćivjeti ponovo, i biće to spasenje tebi, O

Adame, i tvom potomstvu, da vjeruju u Mene. Ali, O Adame, Ja te neću
izvesti ispod stijene dok tri dana i tri noći ne prođu.

10 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

11 A Adam i Eva ostaše ispod stijene tri dana i tri noći, kako Bog reče im.

78
12I Bog učini tako jer su oni napustili svoju pećinu i došli do ovog mjesta
bez Božjeg naređenja.

13 Već, nakon tri dana i tri noći, Bog otvori stijenu i izvede ih ispod nje.
Njihovo tijelo je bilo suho, a njihove oči i njihova srca su bila u nevolji od
plača i tuge.

GLAVA L.

Adam i Eva traže da pokriju svoju golotinju

POTOM Adam i Eva odoše pravo i dođoše do Pećine od Blaga, i stadoše

moliti u cijeli taj dan, do većera.

2 I ovo bi na kraju pedesetog dana otkako su izašli iz vrta.

3 Adam i Eva ustaše opet i moliše Boga u pećini cijelu tu noć, i tražiše
milost za njih.

4 I kad je dan svanuo , Adam reče Evi, ''Dođi! Idemo i učinimo nešto za
naša tijela, ''

5 I izađoše iz pećine, i dođoše do sjeverne granice vrta, i tražiše nešto da

pokriju svoja tijela s tim. Ali ne nađoše ništa, i ne znaše šta da rade.
Njihova tijela još behu obojena, i oni ne mogahu pričati od hladnoće i
vručine.

6 Tad Adam stade i upita Boga da mu pokaže nešto čime bi pokrio svoje
tijelo.

7 Tad dođe Riječ Božja i reče im, ''O Adame, uzmi Evu i dođi do obale
mora, gdje postiste prethodno. Tamo ćete nači kožu od ovce, čije meso
su pojeli lavovi, i čija koža je ostala. Uzmi ih i učini odjeću za vas, i
obucite se s tim.''

GLAVA LI.

''Koja je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga?''

79
KAD Adam ću ove rijeći od Boga, on uze Evu i ukloni se od sjevernog
kraja vrta ka južnije od njega, do rijeke vodene, gdje jednom postiše.

2 Ali kako su išli putem, i prije nego stigoše do tog mjesta, bezumni, je
čuo Riječ Božju koju je pričao sa Adamom o njegovom odijevanju.

3 To ga je ljutilo, i on požuri do mjesta gdje ovčje kože su bile, sa

namjerom da ih uzme i baci ih u more, ili da ih spali vatrom, da Adam i
Eva ne nađu ih.

4 Ali upravo kad je htio da ih uzme, Riječ Božja dođe sa nebesa, i zabrani
mu te kože dok Adam i Eva nisu došli blizu njega. Već kako su se
približavali oni su ga se bojali, i njegovog odvratnog pogleda.

5 Tad dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i reče im, ''Ovo je onaj koji je bio
sakriven u zmiji, i koji vas je zavarao, i ogolio vas od vaše odjeće
svjetlosti i slave u kojoj ste bili.

6 ''Ovo je onaj koji vam je obećao božanstvo i veličanstvo. Gdje, onda, je

ljepota što bi na njemu? Gdje je njegovo božanstvo? Gdje je njegovo
svjetlo? Gdje je slava koja počiva na njemu?

7 ''Sad njegov izgled je odvratan, on je postao omražen među anđelima,

i dobio je ime Satana.

8 ''O Adame ako bih Ja želio da uzmem od tebe zemaljsku odjeću od

ovčje kože, i da je uništim, i ne bih dao da se pokriješ njome.

9 ''Šta, onda, je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga? I šta si stekao

slušajući ga? Vidi njegova zla djela i onda pogledaj Me, u Mene, svog
Stvoritelja, i na dobra djela koja učinih tebi.

10 ''Vidi, Ja ga vežem dok ti ne dođeš i vidiš ga i njegovu slabost, da

nimalo moći je preostalo s njim.''

11 I Bog oslobodi ga njegovih okova.

GLAVA LII.

Adam I Eva sašivaju prvu košulju.

80
POSLE ovog Adam i Eva ne rekoše ništa, već plakaše pred Bogom na
račun njihovog stvaranja, i njihovih tijela kojima je potrebna zemaljska
odjeća.

2 Adam reće Evi, ''O Evo, ovo je koža od životinje kojom ćemo se pokriti.
Ali kad trebasmo je staviti na nas, gle, znak smrti će doći na nas, utoliko
što vlasnici ovih koža su umrli, i prošli dalje. Tako ćemo isto mi umrijeti, i
proći dalje.''

3 Tad Adam i Eva uzeše kože, i vratiše se u Pećinu s Blagom, i kad u njoj
biše, oni stadoše i moliše kako su željeli.

4 I razmišljali su kako će napraviti odjeću od tih koža, jer ne imaše

vještine za to.

5 Tad Bog im posla svog anđela da im pokaže kako da izrade. I anđeo

reče Adamu, ''Idi pravo, i donesi nešto palminog trnja.'' I Adam ode, i
donese nešto, kako mu anđeo naredi.

6 Tad anđeo poče pred njima da izrađuje te kože, na način kako se kroji
košulja. I on uze trnje i zabije u kože, pred njihovim očima.

7 Tad anđel stane i moli Boga da trnje u tim kožama budu sakriveni,
kako treba, da bude šivano sa jednim koncem.

8 I tako bi, po Božjem naređenju; one postaše odjeća za Adama i Evu, i

On obuće ih s time.

9 Od tog vremena ogoljenost njihovih tijela je bila pokrivena od pogleda

o očiju jednog i drugog.

10 I ovo se dogodi na kraju pedeset i petog dana.

11 Tad Adamovo i Evino tijelo biše pokriveno, oni stajaše i moliše, i

tražiše milost od Gospodara, i oprost i dali su Mu zahvalu za to što je On
imao milosti za njih, i pokrio njihovu golotinju. I nisu prestajali od
molitve cijelu tu noć.

12 Tad kad je mjesec prošao i sunce se diglo, oni slijediše svoju molitvu
po običaju, i tad izađoše iz pećine.

13 I Adam reče Evi, ''Budući da ne znamo šta je zapadno od pećine,

hajde da idemo da vidimo dok je dan.'' Oni idoše pravo i odoše prema
zapadnoj granici.

81
GLAVA LIII.

Proroštvo o Zapadnim Zemljama

ONI nisu bili daleko od pećine, kad Satana dođe prema njima, i sakrije se
između njih i pećine, u obliku dva gladna lava koja tri dana nisu jela, oni
dođoše prema Adamu i Evi, kao da će ih razderati u komadiće i pojesti
ih.

2 Tad Adam i Eva plakaše, i moliše Boga da ih izbavi iz njihovih kandži.

3 Tad Riječ Božja dođe do njih, i odvede lavove dalje od njih.

4 I Bog reče Adamu, ''O Adame, šta tražiš ti na zapadnoj granici? I zašto
ni napustio tvoje vlastito mjesto na istočnoj granici, u kome je mjesto
tvoga stanovanja?

5 ''Sad, hajde, vrati se u pećinu, i ostani u njoj, da te Satana ne zavede,

niti da radi svoju namjeru na tebi.

6 ''Jer u ovoj zapadnoj granici, O Adame, tamo će ići od tebe potomstvo,

koje će napuniti ga; i koji će uprljati sebe sa svojim grijesima, i sa
njihovim pristajanjem zapovjedima Satane, i slijedeći njegova djela.

7 ''Stoga ću donijeti na njih vode potopa, i zasuti ih sve. Ali ću izbaviti što
je ostalo između pravednih između njih, i dovesti ih u udaljenu zemlju, i
zemlju u kojoj ti živiš sad će ostati pusta i bez ijednog stanovnika u njoj.''

8 Nakon što Bog ovako govori im, oni odoše nazad do Pećine s Blagom.
Ali tijelo njihovo bi osušeno, i njihova snaga pala je od posta i molitve, i
od žalosti koju su osjetili jer su pogriješili prema Bogu.

GLAVA LIV.

Adam i Eva idu istraživati .

POTOM Adam i Eva stadoše u pećini i moliše cijelu noć do jutarnjeg

svitanja. I kad se diglo sunce oboje izađoše iz pećine; njihove glave
klonuše od težine žalosti, i nisu znali kuda idu.

82
2 I hodaše tako do južne granice vrta. I počeše ići tom granicom dok nisu
stigli do istočne granice preko koje dalje nije bilo prostora.

3 I heruvim koji je čuvao vrt je stajao na zapadnim vratima, i čuvao ih od

Adama i Eve, da ne dođu odjedanput iznenada u vrt. I heruvim je kružio
okolo, kao da će ih usmrtiti; prema zapovjedi Božjoj kako mu je dato.

4 Kad Adam i Eva dođoše do istočne granice vrta—mislili su u srcima da

heruvim ne gleda.. kako su stajali na vratima i htjeli ući, odjednom dođe
heruvim sa plamenim mačem vatre u svojoj ruci, i kad ih je vidio, on
krenu pravo da ih ubije. Jer bojao se da Bog ga ne uništi ako oni uđu u
vrt bez Njegovog naređenja.

5 I mač od heruvima izgledao je izdaleka plamtiješe. Ali kad se uzdigao

iznad Adama i Eve, plamen nije plamtio pravo.

6 Stoga je heruvim mislio da je Bog milostiv ka njima, i da će ih dovesti

nazad u vrt. I heruvim stajaše čudeći se.

7 Nije mogao ići u nebo da sazna Božju odredbu prema njihovom

puštanju u vrt, on stoga ostaše stajati s njima, bespomoćan kao da je dio
s njima, jer se bojao ako uđu u vrt bez dolvole Božje, koji će potom
uništit ga.

8 Kad Adam i Eva vidješe heruvima dolazeći ka njima plamenim mačem

u ruci, oni padoše na lica od straha, ko mrtvi.

9 Tad nebesa i zemlja se potresu; i drugi heruvim dođe dole sa neba do

heruvima koji je čuvao vrt, i vidi ga začuđenog i nijemog.

10 Tad opet drugi anđeli dođoše dolje do mjesta gdje Adam i Eva biše.
Oni behu podeljeni između sreće i žalosti.

11 Bili su zadovoljni, jer su mislili da Bog je umilostivio Adama, i htio da

ga vrati u vrt; i htio da povrati ga u zadovoljstvo koje je jednom uživao.

12 Ali žalili su Adama, jer je pao kao mrtav čovjek, on i Eva, i oni rekoše
u svojim mislima, ''Adam nije umro u ovom mjestu; već Bog ga usmrtio,
jer je došao na ovo mjesto, i htio da uđe u vrt bez Njegovog
dopuštenja.''

GLAVA LV.

83
Sukob Satane.

TAD dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i podiže ih iz njihovog mrtvog stanja,
govoreći im, ''Zašto ste došli ovamo? Da li namjeravate da idete u vrt, iz
koga sam vas istjerao? to ne može biti danas; već jedino kas zavjet koji
Ja učinih s vama bude ispunjen.''

2 Tad Adam, kad je čuo Riječ Božju, i lepršanje anđela koje on nije vidio,
već samo čuo zvuk od njih ušima, on i Eva plakaše, i reče anđelima:--

3 ''O Duhovi, koji ćekate na Boga, pogledajte me, i na moje biće koje ne
može vas vidjeti! Jer kad sam bio i prijašnjoj svijetloj prirodi tad sam vas
mogao vidjeti. Pjevao sam hvale kao i vi, i moje srce je bilo daleko iznad
vas.

4 ''A sad, kako sam pogriješio, svijetla priroda je otišla od mene, i došao
sam do ovog jadnog stanja. I sad da li dolazim ovdje, gde ne mogu da
vas vidim, i vi ne služite me kao što ste željeli. Ja sam postao životinja.

5 ''I sad O anđeli Božiji, pitajte Boga sa mnom, da povrati me gde sam
bio ranije, da me spasi iz ove bijede, i da ukloni od mene kaznu smrti
koju je sproveo On na meni, zbog sagrešenja prema Njemu.''

6 Tad, kad anđeli čuše ove riječi, oni žalovahu nada njim, i prokleše
Satanu koji je prevario Adama, jer je došao iz vrta do bijede, iz života u
smrt; iz mira u nevolju, i iz zadovoljstva u stranu zemlju.

7 Tad anđeli rekoše Adamu, ''Ti si slušao Satanu, i zaboravio Riječ Božju
koji te stvorio, i ti si vjerovao da Satana će ispuniti šta ti je obećao.

8 ''A sad, O Adame, dati ćemo ti na znanje, šta dođe na nas kroza njega,
prije njegovog pada sa neba.

9 ''On sakupio je svoje sluge, i zaveo ih, obečavajući im da će im dati

veliko kraljevstvo, božansku prirodu, i druga obećanja on učini njima.

10 ''Njegove sluge vjerovaše da njegova riječ je istina, tako mu

pristupiše, i odrekoše se slave Božije.

11 ''On tad posla po nas prema naredbi u kojoj mi treba da dođemo pod
njegovu zapovijed, i da slušamo njegova uzaludna obećanja. Ali mi
nismo htjeli, i nismo poslušali njegov savjet.

84
12 ''Onda nakon što se borio sa Bogom, i djelovao pravo sa Njim, on
sakupi svoje sluge, i učini rat sa nama. I da nije bilo Božije snage koja je
sa nama bila, mi ne bismo prevladali protiv njega da ga zbacimo sa
nebesa.

13 ''Ali kad je pao od nas, bilo je veliko zadovoljstvo na nebesima, jer je

otišao od nas. Jer da je nastavio na nebesima, ništa, niti jedan anđeo ne
bi ostao na njima.

14 ''Ali Bog u Svojoj milosti, izvede ga između nas na ovu mračnu zemlju,
jer on posta tama sama i činitelj nepravde.

15 ''I on je nastavio, O Adame, da čini rat sa tobom, i da prevari te i da

učini da izađeš iz vrta, na ovu stranu zemlju, gdje sva iskušenja su došla
tebi. I smrt, koju Bog donese na njega on također donese na tebe, O
Adame, jer ti si ga slušao, i pogrešio protiv Boga.''

16 Tad anđeli se radovaše i veličaše Boga, i pitaše Ga da ne uništi Adama

ovaj put, jer je tražio da uđe u vrt, već da se nosi s njim do ispunjenja
obećanja, i da mu pomogne na ovom svijetu dok ne bude slobodan od
Satanine ruke.

GLAVA LVI.

Poglavlje o božjem utješenju.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, pogledaj na vrt užitka i na ovu zemlju ropstva, i vidi anđele
koji su u vrtu koji je pun njih, i vidi sam na ovu zemlju, sa Satanom koga
si slušao.

3 ''Da si bio potčinjen, i poslušan Meni, i držao Moju Riječ, bio bi sa

Mojim anđelima u Mom vrtu.

4 ''Ali kada si pogrešio i poslušao Satanu, postao si njegov gost među

njegovim anđelima, koji su puni bezumlja, i ti dođe na ovu zemlju, koja ti
donosi trnje i čkalj.

5 ''O Adame, pitaj onog koji te zaveo, da ti da božansku prirodu koju ti je

obećao, ili da ti napravi vrt kao što sam Ja učinio za tebe, ili da te ispuni
sa svijetlom prirodom sa kojom sam te ispunio.

85
6 ''Pitaj ga da ti načini tijelo kao jedno što sam ti ja napravio, ili da ti da
dan odmora kao što sam tebi dao Ja, ili da stvori unutar tebe razumnu
dušu, kao što sam ja stvorio tebi, ili da te ukloni odavde na neku drugu
zemlju nego ovu koju sam ti Ja dao. Ali, O Adame, on neće ispuniti niti
jednu od stvari koje ti rekoh.

7 ''Priznaj, onda, Moju naklonost prema tebi, i Moju milost na tebi, Moje
stvorenje, da ti nisam vratio za tvoj prekršaj prema Meni, već u Mom
sažaljenju za tobom Ja ti obečah da na kraju velikih pet i pol dana Ja ću
doći i spasti te.''

8 Potom Bog ponovo reče Adamu i Evi, '' Ustanite i idite odavde, da
heruvim sa vatrenim mačem u ruci ne uništi vas.''

9 I Adamovo srce bijaše utješeno sa Božjim rječima ka njemu, i on slavio

ga pred Njim.

10 I Bog naredi svojim anđelima da prate Adama i Evu do pećine sa

radošću, umjesto straha koje je došlo na njih.

11 Tad anđeli uzeše Adama i Evu, i dovedoše i dolje sa planine do vrta,

sa pjesmama i psalmima, dok ih nisu doveli do pećine. Tamo anđeli
počeše da tješe i ohrabruju ih, i potom otidoše od njih prema nebu, ka
njihovom Stvoritelju, koji ih je poslao.

12 Ali, nakon što anđeli odoše od Adama i Eve, dođe Satana, sa

besramnim licem, i stade na ulazu pećine u kojoj su bili Adam i Eva. On
tada pozva Adama i reče, ''O Adame, dođi, daj da pričam s tobom.''

13 Tad Adam izađe iz pećine, misleći da je jedan od Božjih anđela koji je

došao da mu da dobar savjet.

GLAVA LVII.

''Zato sam pao...

ALI kad Adam izađe i vidje njegov odvratan izgled, bojao ga se, i reče
mu, ''Tko si ti?''

2 Tad Satana odgovori i reče mu, ''Ja sam, koji je sakrio sebe u zmiju, i
koji je govorio sa Evom, i prevario je dok nije poslušala moju zapovijed.

86
Ja sam onaj koji je poslao nju, kroz smišljeni govor, da zavede tebe, dok
ti i ona ste jeli voće sa drveta, i vi izađoste pod zapovjedi Božjom.

3 Ali kad Adam ču ove riječi od njega, on mu reče, ''Možeš li mi ti načiniti

vrt kao Bog što učini za me? Ili možeš li me obuči u istu svijetlu prirodu u
kojoj Bog obukao me?

4 ''Gdje je božanstvena priroda koju si obećao mi? Gdje je taj pošten

tvoj govor, koji si držao sa nama iz prva, kad smo bili u vrtu?''

5 Tad Satana reče Adamu, ''Misliš li, da kad sam govorio o bilo čemu, da
ću ikad donijeti i ispuniti moju riječ? Nije tako. Ja sam nikad nisam mislio
da ću ostvariti šta sam pitao.

6 ''Zato sam pao, i jesam li učinio tvoj pad za to što sam sam pao, i s
tobom, tko god uzme moj savjet, stoga pada.

7 ''Ali sad, O Adame, zbog tvog pada ti si pod mojom vlašću, i ja sam
kralj iznad tebe, jer ti si poslušao me, i pogriješio protiv Boga. Niti će biti
ikakovog izbavljenja iz moje ruke do vremena koje je obećao Bog.''

8 Opet on reče, ''Utoliko kako mi ne znamo dan dogovoreni između tebe

i Boga, niti sat u kojem ćeš biti izbavljen, iz tog razloga mi ćemo uvećati
rat i ubojstvo nad tobom i tvojim potomstvom nakon tebe.

9 ''To je naša volja i naše zadovoljstvo, da ne ostavimo sinove čovječje

da nasljede naše mjesto u nebesima.

10 Jer to naše obitavalište, O Adame, je u goručoj vatri, i mi nećemo

prestati činiti naše zlo, niti jedan dan niti jedan sat. I ja, O Adame, ću
posijati vatru na tebe kad dođeš u pećinu u kojoj živiš.''

11 Kad Adam ču ove riječi on plaka i tugova, i reče Evi, ''Čuj šta on kaže,
da neće ispuniti ništa što ti je obećao u vrtu. Da li je on stvarno postao
kralj nada nama?

12 ''Ali pitati ćemo Boga, koji nas je stvorio, da izbavi nas iz njegovih
ruku.''

GLAVA LVIII

''Na zalasku sunca 53-eg dana...''

87
TAD Adam i Eva raširiše svoje ruke Bogu, moleći i utječući mu se da
odvede Satanu dalje od njih, da im ne čini nasilja, i da ne čini da zaniječu
Boga.

2 Tad Bog posla im svog anđela, koji odvede Satanu dalje od njih. Ovo se
dogodi oko zalaska sunca, na pedeset i treći dan nakon što su izašli iz
vrta.

3 Tad Adam i Eva odoše u pećinu, i stadoše i okrenuše svoja lica prema
zemlji, da mole Boga.

4 Dok su molili Adam reče Evi, ''Vidi, ti si vidjela koja iskušenja su nas
snašla u ovoj zemlji. Dođi, hajde da ustanemo, i pitamo Boga da nam
oprosti naše grijehe koje smo učinili, i nećemo izlaziti do kraja
četrdesetog dana. I ako umremo ovdje, On će nas spasiti.''

5 Tad Adam i Eva ustaše, i zajedno moliše Boga.

6 Oni ostaše tako moleći u pećini, niti su izlazili iz nje, po noću ili danju,
dok njihove molitve ne iziđoše iz njihovih usta, kao plamen vatre.

GLAVA LIX.

Osmo ukazanje Satane Adamu i Evi

ALI Satana, mrzitelj svega dobra, nije im dozvolio da završe svoje

molitve. On pozva svoje sluge, i oni dođoše, svi oni. On tada reče im,
''Odkad Adam i Eva, koje smo prevarili, su se složili zajedno da mole
Boga noću i danju, da mu se utjeću da ih izbavi, i kako neće izaći iz
pećine do kraja četrdesetog dana.

2 ''I kako će oni nastaviti njihove molitve kako su se dogovorili, kako bi

ih On izbavio iz naših ruku, i da ih povrati u prijašnje stanje, vidite šta
ćemo raditi s njima.'' I njegove sluge mu rekoše, ''Vlast je tvoja, o naš
gospodaru, da činiš šta kažš. ''

3 Tad Satan, velik u poročnosti, uze svoje snage i dođe u pećinu, u

tridesetoj noći od četrdeset i jednog dana, i on udari Adama i Evu, dok ih
nije ostavio mrtve.

4 Tad dođe Riječ Božja ka Adamu i Evi, koji ustaše od svoje patnje, i Bog
reče Adamu, ''Budi jak, i ne boj se njega koji je upravo došao kod tebe.''

88
5 Ali Adam plaka i reče, ''Gdje si bio, O moj Bože, da oni udariše me
takvim udarcima, i da ove muke dođoše na nas, na mene i Evu, tvoju
sluškinju?''

6 Tad Bog reče mu, ''O Adame, vidi, on je gospodar i vlasnik svega što ti
imaš, on koji kaže, onaj koji će ti dati božanstvenost. Odkud ova ljubav
za tobom? I gdje je dar koji je on obećao?

7 ''Jednom ga je zadovoljilo, O Adame, da dođe tebi, da te utješi, da te

ojača, i da se raduje sa tobom, i da pošalje svoje snage da te čuvaju, jer
si slušao ga, i išao si za njegovim savjetom, i prekršio si Moju zapovijest i
slijedio njegov nalog?

8 Tad Adam plaka pred Gospodom i reče, ''O Gospode jer sam pogriješio
malo, Ti si ljuto kaznio me za to, molim te izbavi me iz njegovih ruku, ili
imaj milosti ka meni, i uzmi moju dušu iz mog tijela sad u ovoj stranoj
zemlji.''

9 Tad Bog reče Adamu, ''da je samo ovo zapomaganje i molitve bile
ranije, prije nego si pogriješio! Ti bi imao odmora od nevolja u kojim si
sad.''

10 Ali Bog imade strpljenja sa Adamom, i dozvoli mu i Evi da ostanu u

pećini dok se napuni četrdeset dana.

11 Što se tiče Adama i Eve, njihova snaga i tijela povukoše se od posta i

molitve, od gladi i žeđi, jer nisu probali ništa hrane ni pića odkad su
napustili vrt, niti je njihovo tijelo bilo još dovedeno u stanje, i nisu imali
snage preostale da nastave molitvu zbog gladi, do kraja sljedećeg dana
posle četrdesetog. Bili su pali u pećini, i što govora izađe iz njihovih usta,
su bile samo hvale.

GLAVA LX.

Đavo se pojavljuje kao starac. On nudi ''mjesto za odmor.''

TAD osamdeset i devetog dana, Satana dođe do pećine, odjeven u

odjeću svjetlosti, i opasan svjetlim pojasom.

2 U njegovoj ruci bi palica svjetlosti, i izgledao je najviše odvratno, ali

njegovo lice je bilo prijatno i njegov govor sladak,

89
3 Tako se preobrazio u smislu da zavede Adama i Evu, i da učini da izađu
iz pećine, nakon što su napunili četrdeset dana.

4 Jer reče on u sebi, ''Sad kad su napunili četrdeset dana posta i molitve,
Bog će ih vratiti u prijašnje stanje, ali ako ne učini tako, On će im i dalje
biti na usluzi, iako nije bio milostiv na njih, On će im još dati nešto iz vrta
da ih utješi, kao ranije pre dvaput.''

5 Tad Satana približi se blizu pećini u zgodnoj prilici, i reče;--

6 ''O Adame, ustani, stani, ti i Eva, i kreni sa mnom, ka dobroj zemlji, i ne

plaši se. Ja sam meso i kost kao ti, i iz prva ja sam stvorenje koje je Bog
stvorio.

7 ''I bilo je tako, da kad me On stvorio, On stavio me u vrt na sjever, na

granicu svijeta.

8 ''I On reče mi, ''Budi ovdje!' I ja sam živio tamo prema Njegovoj Riječi,
niti sam prekršio Njegovu zapovjed.

9''Tad On učini da zadrijemam, i On dovede tebe, O Adame, iz moje

strane, ali nije učinio da živiš sa mnom.

10 ''Ali Bog uze te svojom božanskom rukom, i stavi te u vrt istočno.

11 ''Tad ja sam se žalio zbog tebe, jer Bog te uze iz moje strane, a nije
dao da živiš sa mnom.

12 ''Već Bog mi reče: 'Ne žali se zbog Adama, kojeg izvedeh od tebe,
nevolja mu neće doći.

13 ''Zasad Ja sam izveo iz njega pomočnicu za njega, i dao sam mu

radost čineći tako.''

14 Tad Satana opet reče, ''Ja ne znam kako ti je u ovoj pećini, niti išta od
iskušenja dođe na tebe dok Bog nije rekao mi, ''Vidi, Adam je pogrešio,
on koga sam izveo iz tebe, i Eva također, koju sam izveo iz njegove
strane, i izveo sam ih iz vrta, učinio sam da žive u zemlji tuge i bijede, jer
su prekršili protiv Mene, i poslušao Satanu. I vidi, oni su na patnjama do
ovog dana , osamdesetog.'

15 ''Tad Bog mi reče, 'Ustani, idi njima, i učini da oni dođu na tvoje
mjesto, i ne muči se što Satana dolazi njima, da nanese im bol. Oni su
sada u velikoj nevolji, i leže bespomoćni od gladi.'

90
16 ''I dalje on reče mi, 'Kad si ih doveo sebi, daj im da jedu od voća
Drveta Života, i daj im da piju vode mira, i obuci ih u odjeću svjetlosti, i
povrati ih u njihovo ranije stanje milosti, i ne ostavljaj ih u patnji, jer oni
dođoše iz tebe. Ali ne žali za njima, niti kaji se za to što dođe na njih.

17 ''I kad čuh ovo, bilo mi je žao, i moje srce nije moglo strpljivo
podnositi zbog tvog spasenja, O moje dijete.

18 ''Već, O Adame, kad ja čuh ime Satane, bojao sam se, i rekoh unutar
sebe, neću izaći, da me ne prevari, kao što je moju djecu, Adama i Evu.

19 ''I ja rekoh, 'O Bože, kad odem svojoj djeci, Satana će me sresti na
mom putu, i ratovati sa mnom, kao što je protiv njega.'

20 ''Tad Bog reče mi, ''Ne boj se, kad ga nađeš, udari ga sa štapom koji je
u tvojoj ruci, i ne boj se njega jer ti si stariji, i on neće preći protiv tebe.'

21 'Tad ja rekoh,' O moj Gospode, Ja sam star, i ne mogu ići. Pošalji

svoje anđele da ih dovedu.'

22 ''Ali Bog mi reče, 'Anđeli, zaista, nisu kao oni, i oni neće htjeti doći sa
njima. Ali ja sam odabrao tebe, jer su oni tvoji potomci, i kao ti, i
poslušati će šta ti kažeš.'

23 ''Bog mi dalje reče,'Ako nemaš snage da hodaš, Ja ću poslati oblak da

ponese tebe i olakša ti ulaz u pećinu, onda će oblak se bratiti i ostaviti
tebe tamo.

24 ''I ako oni dođu s tobom, Ja ću poslati oblak da ponese tebe i njih.'

25 ''Tad On naredi oblaku, i ponese me i donese vama, i vrati se.

26 ''I sad O moja djeco, Adame i Evo, pogledajte na moju od inja kosu i
na moje slabo stanje, i na moj dolazak iz udaljenog mesta. Dođite,
dođite sa mnom, ka mjestu odmora.''

27 Tad on poče da plače i jeca pred Adamom i Evom, i njegove suze

padaše na zemlju kao voda.

28 I kad Adam i Eva podigoše svoje oči i vidješe njegovu bradu, i čuše
njegov sladak govor, njihova srca omekšaše prema njemu, oni poslušaše
ga, jer vjerovaše da je istinit.

29 I izgledalo je njima da je on zaista njihov rođak, kad oni vidješe

njegovo lice kao njihovo vlastito, i vjerovaše mu.

91
GLAVA LXI.

Oni počeše da slijede Satanu.

TAD on uze Adama i Evu za ruku, i poče da ih izvodi iz pećine.

2 Ali kad su bili na malo da izađu iz nje, Bog je znao da Satana ih je

prešao, i izveo ih od tamo nakon četrdeset dana, da ih odvede u neko
udaljeno mesto, da ih uništi.

3 Tad Riječ Gospoda Boga opet dođe i prokle Satanu, i izvede ga od njih.

4 I Bog poče govoriti sa Adamom i Evom, govoreći im, ''Šta vas je učinilo
da izađete iz pećine, na ovo mjesto?''

5 Tad Adam reče Bogu, ''Da li si ti stvorio čovjeka pre nas? Jer kad bismo
u pećini odjednom dođe nam dobri stariji čovek koji nam reče, ' Ja sam
poslanik od Boga vama, da vas odvedem u neko mjesto odmora.'

6 ''I mi vjerovasmo, O Bože, da je on poslanik od Tebe, i mi izađosmo s

njim, i nismo znali da li da idemo s njim.''

7 Tad Bog reče Adamu, ''Vidi, to je otac zlid djela, koji je izveo tebe i Evu
iz Vrta Zadovoljstva. I sad, uistinu, i sad kad je on vidio tebe i Evu oboje
skupljeni zajedno u postu i molitvi, i da nisi izašao iz pećine prije
završetka četrdesetog dana, on je želio da vam učini trud uzaludnim, da
prekine vaše uzajamne veze, da odsiječe svu nadu od vas, i da vas izvede
na neko mjesto gde može da vas uništi.

8 ''Jer nije bio sposoban da učini išta vama, dok se nije pojavio u vašoj
sličnosti.

9 ''Zato je došao sa licem nalik vašem, i počeo da vam daje znakove kao
da su svi istiniti.

10 ''Ali u mojoj milosti i sa milošću koju imam Ja ka vama, nisam mu

dozvolio da vas uništi, već odvedoh ga dalje od vas.

11 ''Sad, stoga, O Adame, uzmi Evu, i vrati se u pećinu, i ostani u njoj do

sutra nakon četrdesetog dana. I kad izađete, idite prema istočnim
vratima vrta.''

12 Tad Adam i Eva veličaše Boga, i hvališe i blagosloviše Ga za izbavljenje

koje učini za njih. I vratiše se prema pećini. Ovo se dogodi na večer
trideset i devetog dana.

92
13 Tad Adam i Eva ustaše i sa velikom revnošću, moliše Boga, da budu
iznešeni van njihove želje za snagom, jer njihova snaga ih je napustila,
kroz glad i žeđ i molitvu. Ali oni gledaše cijelu tu noć moliše do jutra.

14 Tad Adam reče Evi, 'Ustani, idemo prema istočnim vratima vrta kako
Bog reče nam.''

15 I oni izrekoše svoje molitve kao što su činili svaki dan, i izađoše iz
pećine, i odoše blizu istočnih vrata vrta.

16 Tad Adam i Eva stadoše i moliše, i tražiše Boga da ih ojača, i da im

pošalje nešto da utole svoju glad.

17 A kad završiše svoje molitve, oni ostaše gdje su bili zbog njihove
iscrpljene snage.

18 Tad dođe Riječ Božja ponovo, i reče im, ''O Adame, ustani, idi i donesi
brzo dve smokve.''

19 Tad Adam i Eva ustaše, i odoše dok se nisu privukli blizu pećine.

GLAVA LXII

Dva voćna drveta

ALI Satana zli beše zavidan, zbog utješenja koje im Bog da.

2 Tako ih presrete, i ode u pećinu i uze dve smokve, i spali ih van pećine,
tako da Adam i Eva ne nađu ih. Također je imao na umu da ih uništi.

3 Ali milošću Božjom, čim te dve smokve biše u zemlji, Bog pobjedi
Satanin savjet koje im dade, i učini ih u dva voćna stabla, koja su
zasjenjivala pećinu. Jer Satan ih je spalio na istočnoj strani od njih.

4 Tad kada dva stabla behu narasla, i biše pokrivena voćem, Satan je
žalio i tugovao, i reče, ''Bolje bi bilo da sam ostavio te smokve kakve su
bile, jer sad, imaju dva voćna stabla, odakle Adam će jesti sve dane svog
života. Dok sam mislio, kad sam ih spalio, da ih uništim cele, i da ih
sakrijem od očiju.

5''Ali Bog preokrenu moj naum, i nije dozvolio da ovo sveto voće
propadne, i učinio je jasnim naše namjere, i pobjedio je naše namjere
koje smo imali protiv Njegovih slugu.

93
6 Tad Satana ode posramljen, jer nije učinio što je zamislio.

GLAVA LXIII

Prvo zadovoljstvo sa drveća.

ALI Adam i Eva, kako su se približili pećini, vidješe dva smokvina drveta,
puna voća, koja zasjenjivaše pećinu.

2 Tad Adam reče Evi, ''Izgleda mi da smo išli pogrešnim putem. Kad je
ovo dvoje drveta izraslo ovdje? Izgleda mi da neprijatelj želi da nas
odvede pogrešnim putem, Misliš li da postoji na zemlji druga pećina od
ove?

3 ''Još, O Evo, hajde da idemo u pećinu, i da nađemo u njoj dve smokve,

jer ovo je naša pećina, u kojoj smo bili. Ali ako ne nađemo dve smokve u
njoj, tad ne može biti naša pećina.''

4 Oni uđoše u pećinu i pogledaše u četiri ugla njena, ali ne nađoše dve
smokve.

5 I Adam plakaše i reče Evi, ''Jesmo li došli do pogrešne pećine, onda, O

Evo? Izgleda mi da ova dva smokvina drveta su dve smokve koje su bile
u pećini.'' I Eva reče, ''Ja, što se mene tiče, ne znam.''

6 Tad Adam ustane i poče moliti i reče , ''O Bože, ti si rekao nam da
dođemo u ovu pećinu, da uzmemo dve smokve, i onda da se vratimo
Tebi.

7 ''A sad, nismo ih našli. O Bože, jesi li ih Ti uzeo, i posadio ova dva
drveta, ili jesmo li išli pogrešnim putem po zemlji, ili nas je neprijatelj
zaveo? Ako je to stvarno, O Bože, otkrij nam tajnu ova dva drveta i dve
smokve.''

8 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kad sam poslao te
da doneseš smokve, Satana ode prije tebe do pećine i uze smokve, i
spali ih vani, istočno od pećine, misleći da ih uništi, i da ne posije ih sa
dobrom namjerom.

9 ''I da bih ih sačuvao, onda, su ova dva drveta izrasla odjednom, ali Ja
imah milosti na tebe i Ja naredih im da izrastu. I oni izrastoše u dva

94
velika drveta, tako da budeš zasjenjen sa njihovim granama, i nađeš
odmor, i da učinim da vidiš Moju moč i moja veličanstvena djela.

10 '' I također da pokažem ti Satanino bezumlje, i njegova zla djela, jer

od kada si izašao iz vrta, on nije prestao, ne, niti jedan dan, da učini ti
neku štetu. Ali ja mu nisam dao vlast nad tobom.''

11 I Bog reče, ''Nadalje, O Adame, raduj se zbog tih stabala, ti i Eva, i

odmaraj se ispod njih kad se osjetiš umoran. Ali ne jedi njihovog voća,
niti prilazi im blizu.''

12 Tad Adam plaka, i reće, ''O Bože, hočeš li nas opet ubiti, ili izvesti nas
dalje od Tvog lica, i odsjeći naš život sa lica zemlje?

13 ''O Bože, molim te, ako Ti znaš da ima u tom drveću bilo smrt ili neko
drugo zlo, kao prvi put, iščupaj ih iz blizine naše pećine, neka uvenu, i
ostavi nas da umremo od vrućine, od gladi ili žeđi.

14 ''Jer mi znamo Tvoja velika djela, O Bože, da si ti velik, i da Tvojom

vlašču Ti možeš izvesti jednu stvar iz drugog, bez ičije želje. Jer Tvoja
moč može učiniti kamenje da postane drveće, i drveće da postane
kamen.

GLAVA LXIV

Adam i Eva uzimaju prvu zemaljsku hranu.

TAD Bog pogleda na Adama i na njegovu snagu misli, na njegovu

izdržljivost za hranom i žeđi, i od vručine. I on promjeni dva smokvina
stabla u dve smokve, kao što su iz prva bili, i tad reče Adamu i Evi,
''Svako od vas može uzeti jednu smokvu.'' I oni uzeše ih, kako Gospod
zapovjedi im.

2 I on reče njima, ''Idite u pećinu, i jedite smokve, i zadovoljite svoju

glad, da ne umrete.

3 Tako, kako Bog im naredi, oni odoše u pećinu, u vreme zalaska sunca. I
Adam i Eva stajaše i moliše u vremenu zalaska sunca.

4 Tad sjedoše da jedu smokve, ali nisu znali kako da ih jedu, jer nisu
naučili da jedu zemaljsku hranu. Bojali su se naposle, ako pojedu, njihov

95
stomak će otežati i tijelo odebljati, i njihova srca će voljeti zemaljsku
hranu.

5 Ali dok su tako sjedili, Bog, iz sažaljenja prema njima, posla im anđela,
da ne trpe od gladi i žeđi.

6 I anđeo reče Adamu i Evi, ''Bog vam kaže da nemate snage da postite
do smrti, jedite stoga, i ojačajte svoja tijela, jer vi ste sad životinjska
tijela, koja ne mogu izdržati bez hrane i pića.

7 Tad Adam i Eva uzeše smokve i počeše da ih jedu. Ali Bog stavi u njih
mješavinu ukusnog hljeba i krvi.

8 Tad anđel ode od Adama i Eve, koji jedoše smokve dok nisu zadovoljili
svoju glad. Tad oni ostaviše šta je preostalo, ali uz Božju moč, smokve
postaše cijele kao ranije, jer Bog ih blagoslovi.

9 Poslije ovog Adam i Eva ustaše, i moliše sa zadovoljnim srcem i

obnoviše snagu, i hvališe i radovaše se mnogo cijeli tu noć. I ovo je bio
kraj osamdeset i treće noći.

GLAVA LXV

Adam i Eva dobivaju probavne organe. Poslednja želja za povratkom u

vrt je ugašena.

I kad je bio dan, oni ustaše i moliše, po običaju, i izađoše iz pećine

2 Ali kako su osječali veliku nevolju od hrane koju su pojeli, i koju oni do
sad nisu koristili, oni odoše u pećinu govoreći jedno drugom:--

3 ''Šta nam se dogodilo kroz jedenje, da ova bol dolazi na nas? Jao
nama, umrijeti ćemo! Bolje da smo umrli nego da smo jeli, i da smo
držali naša tijela čistim, nego što smo onečistili naša tijela sa hranom.''

4 Potom Adam reće Evi, ''Ova bol nije nam dolazila u vrtu, niti smo jeli
takvu hranu ranije. Misliš li ti, O Evo, da Bog će nas mučiti s ovom
hranom što je u nama, ili da naša utroba će izači van, ili da Bog misli da
nas ubije sa ovim bolom prije nego ispuni Svoje obećanje nama?''

5 Tad Adam moli Gospoda i reče, ''O Gospode, nemoj da patimo kroz
hranu koju smo jeli, O Gospodaru, ne udaraj nas, već radi s nama prema

96
Tvojoj velikoj milosti, i ne zaboravi nas do dana obećanja koje si Ti dao
nam.''

6 Tad Bog pogleda na njih, i odmah prijalo im je jesti hranu, tako do dan
danas, tako da se ne pate.

7 Onda Adam i Eva dođoše nazad u pećinu tugujući i plačuči zbog

promjene njihove prirode. I oboje znadoše od tog trenutka da su
promijenjena bića, da njihova nada za povratkom u vrt je sad završena, i
da ne mogu više uči.

8 Za to sad njihova tijela imadoše drugačije funkcije, i svo tijelo koje

zahtijeva hranu i piće za svoje održanje, ne može biti u vrtu.

9 Tad Adam reče Evi, ''Vidi, naša nada je sad isčupana, i naše povjerenje
da ćemo uči u vrt. Mi više ne pripadamo stanovnicima vrta, već nadalje
mi smo zemljani i od prašine, i od stanovnika zemlje, nećemo se vratiti u
vrt, do dana koji Bog nam obećao je da nas spase, i da nas dovede
ponovo u vrt, kao što je obećao.''

10 Tad oni moliše Bogada On ima milosti ka njima, poslije čega, njihove
misli se smiriše, njihova srca behu slomljena, i njihova čežnja je
umanjena, i oni behu kao stranci na zemlji. Te noći Adam i Eva proveše u
pećini, gdje su spavali duboko zbog hrane koju su jeli.

GLAVA LXVI.

Adam čini svoj prvi radni dan.

KAD bi jutro, dan nakon što su pojeli hranu, Adam i Eva moliše u pećini, i
Adam reče Evi, ''Vidi, mi tražismo za hranu od Boga, i On nam dade.
Hajde da pitamo također Njega da nam da piće od vode.

2 Tad oni ustaše, i odoše na obalu do izvora vode, to bi na južnoj granici

vrta, u koju oni ranije ubaciše sebe. I stajaše na obali, i moliše Boga da
On da zapovijed njima da piju vodu.

3 Tad Riječ Božja dođe Adamu i reče mu, ''O Adame, tvoje tijelo je
postalo životinjsko, i treba vodu za piće. Uzmi, i pij, ti i Eva, dajte hvalu i
slavu.

97
4 Adam i Eva tad se približiše, i piše, dok njihova tijela ne osjetiše
osvježenje. Nakon što su pili, oni hvališe Boga, i tad se vratiše u pećinu,
po ranijem običaju. Ovo se dogodi na kraju osamdeset i trećeg dana.

5 Tad na osamdeset i četvrti dan, oni uzeše dve smokve i objesiše ih u

pećini, zajedno sa njihovim lišćem, da im bude znak i blagoslov od Boga.
I staviše ih tamo dok ne ustane potomstvo njima, koji će vidjeti čudesna
djela Gospodnja koja je učinio njima.

6 Tad Adam i Eva opet stadoše van pećine, i moliše Boga da im pokaže
nešto hrane s čime bi nahranili svoja tijela.

7 Tad Riječ Božja dođe i reče im, ''O Adame, idi dolje do zapadne granice
pećine, toliko daleko u zemlju tamne zemlje, i tamo češ naći hranu.''

8 I Adam ču Riječ Božju, uze Evu, i ode dole do zemlje tamnog tla, i nađe
tamo pšenicu koja raste, u klasu i zrelu, i smokbe za jesti, i Adam se
radovaše nada tim.

9 Tad Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''Uzmi od ove pšenice i
napravi sebi kruh od nje, da nahraniš svoje tijelo s tim. ''I Bog da Adamu
mudro srce, da radi sa žitom dok ne postane hljeb.

10 Adam završi sve to, dok nije postao veoma umoran i težak. On tada
vrati se u pećinu, radujući se šta je naučio da radi sa pšenicom, dok nije
napravljena u pogaču za prvu upotrebu.

GLAVA LXVII

''Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu...''

ALI kad Adam i Eva odoše dole do zemlje crnog mulja, i dođoše blizu do
pšenice koju Bog pokaza im, i vidješe je zrelu i spremnu za žetvu, i kako
nisu imali srp da žanju je time, --oni opasaše se, i počeše da trgaju
pšenicu, dok nije bilo gotovo.

2 Tad su je stavili na hrpu, i umorni od vručine i od žeđi, odoše pod

sjenovito drvo,gdje povjetarac i hladio dok nisu zaspali.

3 Ali Satana vidje šta su Adam i Eva uradili. I on pozove svoje sluge, i
reče im,'' Budući da je Bog pokazao Adamu i Evi sve o ovoj pšenici, s
čime će ojačati svoja tijela—i, vidite, oni dođoše i napraviše gomilu od

98
toga, i umorni od rada su sad spavaju--, dođite hajde da zapalimo vatru
na ovoj hrpi žita, i spalimo ga, i hajde da uzmemo tu flašu vode koja je s
njima, i da je ispraznimo, tako da ne nađu ništa za piće, i da ih ubijemo
glađu i žeđu.

4 ''Tad, kad se probude iz njihovog sna, i budu gledali da se vrate u

pećinu, sresti ćemo ih na putu, i odvesti ćemo ih ustranu, tako da umru
od gladi i žeđi, da tada možda, zanijeću Boga, i On uništi ih. Tako ćemo
se osloboditi njih.

5 Tad Satana i njegove snage baciše vatru na pšenicu i spališe je.

6 Ali od vručine plamena Adam i Eva se probudiše iz sna, i vidješe

pšenicu da gori, i kantu vode s njima, baciše.

7 Tad plakaše i otidoše nazad do pećine.

8 Ali kako su išli gore sa ispod planine gde behu, Satan sa svojim
slugama sretne ih u obliku anđela, hvaleći Boga.

9 Tad Satana reče Adamu, ''O Adame, zašto si tako bolan, gladan i
žedan? Izgleda mi da je Satana zapalio tvoju pšenicu.'' I Adam mu reče,
''Ah''

10 Opet Satana reče Adamu, ''Dođi s nama, mi smo božiji anđeli. Bog
nas je poslao tebi, da ti pokažemo drugo polje sa žitom, bolje od toga, i
preko je izvor sa dobrom vodom, i mnogo drveća, gdje možeš stanovati
blizu, i da radiš na žitnom polju boljim prinosom nego to koje Satana je
spalio.''

11 Adam je mislio da je on iskren, i da su oni bili anđeli koji govoriše s

njim, i on vrati se s njima.

12 Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu osam dana, dok oni
oboje ne padoše kao da su mrtvi, od hrane,žeđi, i slabosti. Tad on
pobježe sa svojim slugama i ostavi ih.

GLAVA LXVIII

Kako uništenje i nesreća je od Satane kad je on gospodar. Adam i Eva

ustanovljavaju običaj bogosluženja.

99
POTOM Bog pogleda na Adama i Evu, i na to što dođe na njih od Satane,
i kako je učinio da oni pate.

2 Bog, stoga, pošalje svoju Riječ, i podiže Adama i Evu od njihovog stanja
smrti

3 Tad, Adam, kad bi podignut, reče, ''O Bože, Ti si spalio i uzeo od nas
žito koje si Ti nam dao, i Ti si ispraznio vedro sa vodom. I ti si poslao
svoje anđele, koji su odveli nas od polja žita. Hočeš li Ti da mi patimo?
Ako je ovo od Tebe, O Bože, tad uzmi nazad naše duše, ali ne kažnjavaj
nas.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Ja nisam spalio pšenicu, i nisam prosuo vodu iz
vedra, i nisam poslao Moje anđele da te odvedu u stranu.

5 ''Već je Satana, tvoj gospodar koji učini to, on kome si se podredio,

Moje zapovjesti u međuvremenu su stavljene postrani. On je taj, koji je
spalio žito, i izlio vodu, i koji te je odveo ustranu, i sva obećanja koja ti je
dao, sigurno su obmana, prevara i laž.

6 ''Ali sad, O Adame, ti češ priznati Moja dobra djela koja učinih tebi.''

7 I Bog reče svojim anđelima da uzmu Adama i Evu, i da ih ponesu do

polja žita, koje su ranije našli, sa vedrom punom vode.

8 Tad oni vidješe drvo, i nađoše na njoj manu, i čudiše se Božjoj moči. I
anđeli narediše im da jedu manu kad su gladni.

9 I Bog prokle Satanu prokletstvom, da ne dolazi opet, i ne uništava

polje žita.

10 Tad Adam i Eva uzeše žito, i napraviše prinos (žrtvu), i uzeše i

prinesoše na planini, na mjestu gdje su ponudili prvu žrtvu svoje krvi.

11 I oni ponudiše žrtvu ponovo na oltaru koji su prvo izgradili. I stajaše i

moliše, i tražiše Gospoda govoreći, ''O Bože, kad smo bili u vrtu, jesu li
naše hvale stizale do Tebe, kao žrtva, i naša nevinost (čistoća) išla je tebi
kao tamjan. A sad, O Bože, primi ovaj prinos od nas, i ne okreni se od
nas, ne otuđuj nam Tvoju milost.''

12 Tad Bog reče Adamu i Evi, ''Budući da ste učinili ovu žrtvu i ponudili je
Meni, učiniti ću je Mojim tijelom, kad dođem dole na zemlju da vas
spasem, učiniti ću da će stalno biti prinošena na oltaru, za oproštaj i za
milost, onima koji služe pravilno.''

100
13 I Bog posla svijetlu vatru na prinos Adama i Eve, i napuni ga sjajem,
milošću, i svijetlom, i Sveti Duh dođe na tu žrtvu.

14 Tad Bog zapovijedi anđelu na napravi mašice , kao kašiku, i sa njom

da uzme prinos i donese ga Adamu i Evi. I anđel učini tako, kako Bog
naredi mu, i ponudi ga njima.

15 I duše Adama i Eve postaše osvijetljene, i njihova srca behu ispunjena

sa radošću i zadovoljstvom i sa hvalama ka Bogu.

16 I Bog reče Adamu, ''Ovo će ti biti običaj, da radiš tako, kad nesreća i
tuga dođu na tebe. Ali tvoje izbavljenje i tvoj ulazak u vrt, neće biti do
dana ispunjenja dana, kako je ugovoreno između tebe i Mene, da nije
tako, Ja bih,iz moje milosti i sažaljenja ka tebi, doveo te nazad u Moj vrt i
za Moju naklonost za žrtvu koju si upravo učinio Mom imenu.

17 Adam se radovao na ove riječi koje je čuo od Boga, i on i Eva veličaše

pred oltarom, prema kome su se poklonili, i oni odoše nazad do Pećine
od Blaga.

18 I ovo se dogodi na kraju dvanaestog dana poslije osamdesetog dana,

od vremena odkad Adam i Eva iziđoše iz vrta.

19 I oni stajaše cijelu noć moleći do jutra i onda odoše u pećinu.

20 Tad Adam reče Evi, srećnoga srca, zbog žrtvenog prinosa koji su oni
učinili Bogu, i koje bi prihvačeno od Njega, ''Hajde da radimo to tri puta
svake sedmice, na četvrti dan Srijedu, na pripreme za Petak, i na Subotu,
sve dane našeg života.''

21 I kako se dogovoriše ovim rječima između sebe, Bog bi zadovoljan

njihovim mislima,i sa odlukom koju su oni uzajamno dogovorili.

22 Poslije ovog, dođe Riječ Božja ka Adamu i reče, ''O Adame, ti si

odredio ranije od sebe dane u kojim tvoje muke će dolaziti Meni, kad Ja
budem u tijelu, jer oni su četvrti Srijeda i dan pripreme u Petak.

23 ''Ali kao prvi dan, Ja stvorih u njemu sva stvorenja, i podigoh nebesa.
I opet, kroz Moje uzdizanje ponovno na taj dan, ja ću stvoriti radost, i
uzdići ih visoko, one koji vjeruju u Mene, O Adame, ponudi ovu žrtvu,
sve dane tvog života.''

24 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

25 Ali Adam je nastavio da prinosi ovu žrtvu tako, svake sedmice triputa,
do, kraja sedme sedmice. I na prvi dan, koji je pedeseti, Adam napravi

101
žrtvu kako je htio, i on i Eva uzeše i dođoše do oltara pred Boga, kako im
je On rekao.

GLAVA LXIX

Dvanaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, dok Adam je molio nad žrtvom
na oltaru, kad Satana udari ga.

TAD Satana , mrzitelj svega dobra, zavidan na Adama i na njegov prinos

preko koga će nači miloast u Boga, požuri i uzme oštar kamen između
oštrog željeznog kamenja, pojavi se u obliku čovjeka, i ode i stade pored
Adama i Eve.

2 Adam je tad prinosio na oltaru, i počeo je da moli, sa rukama raširenim

ka Bogu.

3 Tad Satana požuri sa oštrim željeznim kamenom koje je imao, i sa njim

probode Adama na desnoj strani, i potječe krv i voda, tad Adam pade na
oltar kao mrtvac. I Satana pobeže.

4 Tad Eva dođe, i uzme Adama i stavi ga ispod oltara. I tu ona stajaše,
plačući nada njim, dok je mlaz krvi tekao od Adamove strane na njegovu
žrtvu.

5 Ali Bog pogleda na smrt Adamovu. On tata posla svoju Riječ, i podiže
ga i reče mu, ''Ispuni tvoju žrtvu, jer zaista, Adame, mnogo vrijedi, i
nema nedostatka u njoj.''

6 Bog nadalje reče Adamu, ''Ovo će također dogoditi se Meni, na zemlji,

kada budem proboden i krv će teći sa vodom od Moje strane i prelit će
Moje tijelo, koje je stvarna žrtva, i koja će biti prinesena na oltaru kao
savršena žrtva.''

7 Tad Bog naredi Adamu da završi svoj prinos, i kad je završio od

klanjaše pred Bogom, i hvališe Njega, zbog znakova koje On pokaza mu.

8 I Bog izliječi Adama u jednom danu, koji je kraj sedme sedmice, i to je

pedeseti dan.

9 Tad Adam i Eva vratiše se na planinu, i uđoše u Pećinu Blaga, kao što
su uobičajavali. Ovo završiše Adam i Eva, stotinu i četrdeseti dan od
njihovog izlaska iz vrta.

102
10 Tad njih oboje stadoše te noći i moliše se Bogu. I kad bi jutro, oni
izađoše, i odoše zapadno od pećine, do mjesta gdje njihovo žito je bilo, i
tamo odmoriše se pod sjenom drveta, kako su željeli.

11 Ali kad tamo mnoštvo zvijeri dođe okolo njih. Bilo je to Satanino
djelo, u njegovom zlu, u cilju da naplati rat protiv Adama preko ženidbe.

GLAVA LXX

Trinaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, da načini rat s njim, preko

ženidbe sa Evom.

POSLE ovoga Satana, mrzitelj svega dobra, uze oblik anđela, i s njim dva
druga, tako da su izgledali kao tri anđela koja su donijela Adamu zlato,
tamjan i smirnu.

2 Oni prođoše pred Adamom i Evom dok su oni bili pod drvetom, i
čestitaše Adamu i Evi sa lijepim riječima koje su bile pune prevare.

3 Ali kad Adam i Eva vidješe njihovu zgodnu vanjštinu, i čuše njihov lijep
govor, Adam ustane, poželi im dobrodošlicu, i dovede ih Evi, i oni ostaše
svi zajedno, Adamovo srce dok je bio zadovoljan zbog misli u pogledu
njih, da su oni isti anđeli,koji su mu donijeli zlato, tamjan i smirnu.

4 Jer, kad oni dođoše Adamu prvi put, došlo je na njega od njih mir i
sreća, kroz donešenje njihovog njemu dobrih poklona, tako Adam
mišljaše da su oni drugi put došli da mu daju druge poklone za njega da
se raduje s tim. Jer on nije znao da je to bio Satana, zato ih je primio sa
radošću i družio se s njima.

5 Tad Satana, najviši od njih, reče, ''Raduj se, O Adame, i budi

zadovoljan. Vidi, Bog nas je poslao k tebi da ti kažemo nešto.''

6 I Adam kaže, ''Što je to?'' Tad Satana odgovori, ''To je svijetla stvar, i
riječ je od Boga, hočeš li čuti od nas i uraditi? Ali ako ne čuješ, mi čemo
se vratiti Bogu, i reči mu da ti nisi htio čuti Njegovu riječ''

I Satana reče ponovo Adamu, ''Ne boj se, niti nemoj da se treseš, zar nas
ne znaš?''

8 Adam reče, ''Ne znam vas.'',

103
9 Tad Satana reče mu, ''Ja sam anđeo koji ti je donio zlato, i stavio u
pećinu; ovaj drugi je onaj koji ti je donio tamjan, i treći je onaj koji ti je
donio smirnu kad si bio na vrhu planine, i koji te nosiše do pećine.

10 ''A drugi anđeli naši pratioci, koji su te doveli do pećine, Bog ih nije
poslao sa nama ovaj put, jer On reče nam, ''Vi ste dovoljni.''

11 Tako kad Adam je čuo ove riječi on vjerovao je, i reče tim anđelima,
''Recite riječ Božju, da je mogu primiti.''

12 I Satana mu reče ''Zakuni se, i obečaj mi da češ ju primiti.''

13 Tad Adam reče, ''Ne znam kako da se zakunem i obećam.''

14 I Satana mu reče, ''Pruži svoju ruku, i stavi je unutar moje ruke.''

15 Tad Adam pruži ruku, i stavi je u Sataninu ruku, kad Satana reče mu,
''Reci sad—tako mi istine kao živoga Boga, razumnog, koji je govorio,
koji je podigao nebesa u prostoru, i ustanovio zemlju na vodama, i
stvorio mene iz četiri elementa, i iz praha zemaljskog—neću prekršiti
moje obećanje, niti odreći se svoje riječi.''

16 I Adam zakle sa tako.

17 Tad Satana mu reče, ''Vidi, neko je vrijeme kako si izašao iz vrta, i ti

ne znaš ni za pokvarenost niti zlo. Ali sad Bog ti kaže, da uzmeš Evu koja
dođe iz tebe, i da ju oženiš, da ti može nositi djecu, da te utješe, i da te
izvedu iz nevolje i tuge, sad ovo učiniti nije teško, niti ima ijedan
problem u tom za tebe.''

GLAVA LXXI

Adam je u nevolji sa ženidbom sa Evom.

ALI kad Adam ču ove riječi od Satane, on tugovaše mnogo, zbog zakletve
i njegovog obećanja, i reče, '' Hoču li učiniti preljubu sa svojim tijelom i
mojim kostima, hoću li griješiti protiv sebe, da me Bog uništi, i da me
izbaci sa lica zemlje?

2 ''Odkad, iz prva, jedoh sa stabla, On izvede me iz vrta u stranu zemlju, i

oduze mi svijetlu prirodu, i dovede smrt na mene. Ako tad ja učinim ovo,
On će odsjeći moj život od zemlje, i On će me baciti u pakao, i mučiti će
me tamo mnogo vremena.

104
3 ''Ali Bog nikad nije rekao riječi koje si mi ti rekao, i vi niste Božji anđeli,
niti poslani od Njega. Već vi ste đavoli, koji ste došli u lažnom izgledu
anđela. Dalje od mene, vi prokleti od Boga!''

4 Tad ti đavoli pobjegoše pred Adamom. I on i Eva ustaše, i vratiše se u

Pećinu Blaga, i uđoše u nju.

5 Tad Adam reće Evi, ''Ako si vidjela šta sam uradio, ne govori, jer sam
griješio protiv Boga u zaklinjanju Njegovim velikim imenom, i ja sam
stavio svoju ruku drugi put u Satanovu.'' Eva, potom, drža svoj mir, kako
Adam reče joj.

6 Tad Adam usta, i raširi ruke prema Gospodu, tražeći i moleći Njega sa
suzama, da mu oprosti šta je učinio. I Adam osta tako stajati i moliti
četrdeset dana i četrdeset noći. Nije jeo ni pio dok nije pao na zemlju od
gladi i žeđi.

7 Tad Bog posla svoju Riječ Adamu, koji podiže ga odkud gdje je ležao, i
reče mu, ''O Adame, zašto si se zakleo Mojim imenom, i zašto si načinio
dogovor sa Satanom po drugi put?''

8 Ali Adam plakaše, i reče, ''O Bože, oprosti mi, ja učinih ovo iz neznanja,
verujući da su oni anđeli Božiji.

9 I Bog oprosti Adamu, govoreći njemu, ''Čuvaj se Satane.''

10 I on povuče Svoju Riječ od Adama.

11 Tad Adamovo srce bi utješeno, i on uze Evu, i oni odoše do pećine, da

naprave neku hranu za svoja tijela.

12 Ali od tog dana Adam se borio sa mislima o svom vjenčavanju Eve,

bojeći se da će to učiniti, da Bog ne bude ljut na njega.

13 Potom Adam i Eva odoše do vode u rijeci, i sjedoše na obali, kako

ljudi čine kad hoće da im bude ugodno.

14 Ali Satana je bio ljubomoran na njih, i htio ih uništiti.

GLAVA LXXII

Adamovo srce kao na vatri.

105
TAD Satana i deset njegovih slugu, pretvoriše se u djevice, kakvih nije
bilo u cijelom svijetu da tražiš.

2 One iziđoše iz rijeke u prisustvu Adama i Eve, i rekoše među sobom,

''Dođite, gledati ćemo na lica Adama i Eve, koji su od ljudi na zemlji.
Kako su lijepi, i kako drugačiji je njihov izgled od naših vlastitih lica. '' Tad
one dođoše do Adama i Eve, i pozdraviše ih, i stadoše čudeći se na njih.

3 Adam i Eva gledaše na njih također, i čudiše se njihovoj ljepoti, i

rekoše, ''Je li tamo, onda, ispod nas, drugi svijet, sa tako lijepim
stvorenjima kao ove u njemu''

4 I te djevojke rekoše Adamu i Evi, ''Da, stvarno, mi smo brojna

stvorenja.''

5 Tad Adam im reče, ''Ali kako se uvećavate?''

6 I oni odgovoriše im, ''Mi imamo muževe koji nas vjenčavaju, i mi im

nosimo djecu, koja odrastu, i koja potom se vjenčavaju i bivaju vjenčani,
i takođe donose djecu, i tako se uvečavamo. I ako tako biva, O Adame, ti
nam nečeš vjerovati, mi ćemo ti pokazati drvo naših muževa i naše
djece.''

7 Tad one dozivaše preko rijeke kao da dozivaju svoje muževe i njihovu
djecu, koji dođoše iza rijeke, ljudi i djeca, i svaki dođe svojoj ženi,
njihova djeca bivaše s njima.

8 Ali kad Adam i Eva vidješe ih, oni ostaše nijemi, i čudiše se njima.

9 Tad oni rekoše Adamu i Evi, ''Vi vidite naše muževe i našu djecu, oženi
Evu kao što mi vjenčavamo naše žene, i ti ćeš imati djecu istu kao i mi. ''
Ovo je bio savjet Satane da zavede Adama.

10 Satana također mislio je u sebi, ''Bog iz prva naredi Adamu što se tiče
voća od drveta, govoreći mu, ''Ne jedi od njega, inače smrću ćeš
umrijeti.' Ali Adam jede od njega, i još Bog ga nije ubio, On samo
zapovjedio je nad njim smrt, i pošasti i iskušenja, do dana kad će on izaći
iz svoga tijela.

11 ''Sad, onda, ako ja zavedem ga na ovu stvar, i da oženi Evu bez Božje
zapovjedi, Bog će ubiti njega tada.''

12 Zato je Satana učinio svoje prikazanje pred Adamom i Evom, jer je

tražio da ga ubije, i da učini da nestane sa lica zemlje.

106
13 U međuvremenu vatra grijeha dođe na Adama, i on pomisli da uradi
grijeh. Ali se ustručavao, bojeći se da slijedeći savjet Satane će ga
dovesti do smrti.

14 Tad Adam i Eva ustaše, i moliše Boga, dok Satana i njegove sluge
odoše u rijeku, u prisustvu Adama i Eve, da vide da oni idu nazad u
njihovo vlastito područje.

15 Tad Adam i Eva se vratiše u Pećinu Blaga,kako su željeli, negdje oko

večeri.

16 I oni oboje ustaše i moliše se Bogu te noći. Adam je ostao stajati u

molitvi, sad ne znajući kako da moli, iz razloga misli svoga srca radi
njegovog vjenčavanja Eve, i on nastavi tako do jutra.

17 I kad nasta svijetlo, Adam reče Evi, ''Ustani, idemo u podnožje

planine, gdje su nam donijeli zlato, i idemo pitati Gospoda o ovoj stvari.''

18 Tad Eva reče, ''Koja je to stvar, O Adame?''

19 I on odgovori joj, ''Da mogu tražiti Gospoda da mi kaže o vjenčavanju

tebe, jer neću učiniti bez Njegovog dopuštenja, da ne učini On da
propadnemo, ti i ja. Za one đavole staviše moje srce na vatru, sa mislima
onog što pokazaše nam, u njihovoj grešnoj pojavi.''

20 Tad Eva reče Adamu, ''Zašto treba da idemo u podnožje planine?

Hajde da radije stanemo i molimo u našoj pećini Boga, da nam ukaže da
li je ovaj savjet dobar ili ne.''

21 Tad Adam usta u molitvi i reče, ''O Bože, ti znaš da smo griješili protiv
Tebe, i od trenutka kad pogriješismo, mi smo oduzeti od naše svijetle
prirode, i naša tijela postaše životinjska, trebajući hranu i piće, i sa
životinjskim željama.

22 ''Zapovjedi nam, O Bože, da im ne damo puta bez Tvoje dozvole, da

nas ne dovedeš do ništavila. Jer ako Ti ne daš nam dopuštenje, mi čemo
biti prevladani, i slijediti savjet Satane, i Ti ćeš učiniti ponovo da patimo.

23 ''Ako ne, tad uzmi naše duše od nas, oslobodi nas ove životinjske
požude. I ako Ti ne daš nam dopuštenje o ovoj stvari, tad odvoji Evu od
mene, i mene od nje, i stavi nas jedno dovoljno daleko od drugog.

24 '' Jer opet, O Bože, kad Ti nas staviš nadvoje jedno od drugog, đavoli
će nas zavesti svojim ukazanjem, i razoriti naša srca, i uprljati naše misli
jedno prema drugom. A ako jedno od nas ne bude prema drugom, onda

107
će, svake većeri, kroz njihovu pojavu oni se pojavljivati nama. Ovdje
Adam završi svoju molitvu.

GLAVA LXXIII

Zaruke Adama i Eve

POTOM Bog pogleda na riječi Adama koje behu istinite, i da on čeka

dugo Njegovu naredbu, što se tiče savjeta Satane.

2 I Bog odobri Adamu u tom što je mislio u pogledu ovog, i u molitvi što
je ponudio u Njegovom prisustvu, i Riječ Božja dođe Adamu i reče mu,
''O Adame, da si samo bio oprezan iz prva, ne bi zaradio izlaz iz vrta u
ovu zemlju!''

3 Poslije toga, Bog posla svog anđela koji je donio zlato, i anđela koji je
donio tamjan, i anđela koji je donio izmirnu, da oni treba da obavijeste
ga u pogledu njegovog vjenčavanja Eve.

4 Tad ti anđeli rekoše Adamu, ''Uzmi zlato i daj ga Evi kao vjenčani
poklon, i zaruči je, tad daj joj nešto tamjana i izmirne kao dar, i budite vi,
ti i ona, jedno tijelo.''

5 Adam je poslušao anđele, i uze zlato i stavi na Evine grudi na odjeću, i

zaruči je svojom rukom.

6 Tad anđeli narediše Adamu i Evi, da ustanu i mole četrdeset dana i

četrdeset noći, i potom Adam bi trebao doći svojoj ženi, jer tad ovo bi
bio čin čist i neuprljan, i on bi trebao imati djecu koja će se umnožiti, i
napuniti lice zemlje.

7 Tad oboje Adam i Eva primiše riječi anđela, i anđeli se udaljiše od njih.

8 Zatim Adam i Eva počeše da poste i da mole, do kraja četrdesetog

dana, i oni dođoše zajedno, kao što su im anđeli rekli. I od vremena
Adamovog napuštanja vrta dokle je vjenčao Evu, bilo je dve stotine i
dvadeset i tri dana, to je sedam mjeseci i trinaest dana.

9 To je bio Satanin rat sa poraženim Adamom.

108
GLAVA LXXIV

Rođenje Kaina i Luluve. Zašto su primili ta imena.

I oni živješe na zemlji radeći, u smislu da nastave za dobrobit svojih

tijela, i tako bi dok devet mjeseci Evine trudnoće se završi, i približi se
vrijeme kad ona mora da bude oslobođena.

2 Tad ona reče Adamu, ''Ova pećina je čisto mjesto zbog promisla
znakova donesenih u nju odkad smo napustili vrt, i mi čemo opet moliti
u njoj. Nije zgodno, stoga, da rodim u njoj, hajde da ispravimo to na
zaklonjenoj stijeni, koju Satana baci na nas, kad je htio da nas ubije
njome, ali koja je zadržana i prostrta kao nadstrešnica iznad nas
zapovješću Božijom, i stvorena je pećina.''

3 Tad Adam premjesti Evu u tu pećinu, i kad dođe vrijeme da ona rodi,
ona rađala je dugo. Tako da je Adamu bilo žao, i njegovo srce trpjelo je
zbog nje, jer bila je skoro blizu smrti, tad riječ Božija na njoj bi ispunjena:
''U bolovima ćeš nositi djecu, i u tugi češ rađati djecu.''

4 Ali kad Adam vidje tjeskobu u kojoj Eva je bila, on ustane i moli Boga, i
reče, ''O Bože, pogledaj me sa okom Tvoje milosti, i izvedi je iz njene
nevolje.''

5 I Bog pogleda na svoju sluškinju Evu, i izbavi je i ona rodi prvorođenog

sina, i sa njim kćer.

6 Tad Adam se radova Evinom izbavljenju, i također djeci koju je ona

rodila mu. I Adam posluživaše Evu u pećini, do kraja osmog dana, kad
nazvaše sina Kain, a kćer Luluva.

7 Kain znači ''mrzitelj'', jer on je mrzio svoju sestru u majčinoj utrobi, s

kojom je izašao. Stoga Adam ga nazva Kain.

8 Ali Luluva znači ''lijepa'' jer ona je bila ljepša od svoje majke.

9 Onda Adam i Eva čekaše dok Kain i njegova sestra su bili četrdeset
dana stari, kad Adam reče Evi, ''Napraviti ćemo žrtvu i ponuditi ju na
dobrobit naše djece.''

10 I Eva reče, ''Napraviti čemo jedan prinos za prvorođenog sina, i

potom napraviti čemo jedan za kćer.''

109
GLAVA LXXV

Porodica ponovo posječuje Pećinu Blaga. Rođenje Abela i Aklemije.

TAD Adam pripremi prinos, i on i Eva priniješe ga za svoju djecu, i

donesoše do oltara koji su prvo izgradili.

2 I Adam ponudi žrtvu, i moli Boga da mu prihvati njegov prinos.

3 Tad Bog prihvati Adamovu žrtvu, i pošalje svijetlo sa nebesa koje sijaše
nada žrtvom. I Adam i njegov sin priđoše blizu žrtve, ali Eva i njena kćer
nisu prilazili joj.

4 Tad Adam dođe dole od oltara, i oni bili su radosni, i Adam i Eva čekali
su dok kćer je napunila osamdeset dana, tad Adam pripremi žrtvu i da je
Evi i djeci, i oni odoše do oltara, gdje Adam ponudi je, kao što je želio,
tražeći Gospoda da primi njegovu žrtvu.

5 I Gospod prihvati žrtvu Adama i Eve. Tad Adam, Eva i djeca, približiše
se, i siđu dole sa planine, radujući se.

6 Ali ne vratiše se do pećine u kojoj behu rođeni, već dođoše do Pećine

Blaga, u smislu da djeca treba da idu oko nje, i da budu blagoslovljena sa
znacima donesenim iz vrta.

7 Nakon što su bili blagoslovljeni s tim simbolima, oni se vratiše nazad

do pećine u kojoj su bili rođeni.

8 Međutim, prije nego Eva ponudi žrtvu, Adam ju uze, i ode sa njom do
vode rijeke, u koju oni baciše sebe prvo, i tamo se okupaše. Adam opra
svoje tijelo i Eva svoje također očisti, nakon patnje i nevolje koja dođe
na njih.

9 Ali Adam i Eva, nakon što su se okupali u vodi rijeke, vračali su se

svake noći u Pećinu Blaga, gdje su molili i bili blagoslovljeni, i vratiše se
njihovoj pećini gdje djeca behu rođena.

10 Tako činiše Adam i Eva dokle su djeca sisala. Tad, kad behu odbijeni,
Adam načini prinos za duše svoje djece, tri puta je napravio žrtvu za njih,
svake sedmice.

11 Kad su dani dojenja djece bili gotovi, Eva opet zaće, i kad njeni dani
se ispuniše ona rodi drugog sina i kćer, i oni nadjenuše ime sinu Abel, a
kćerki Aklia.

110
12 Tad na kraju četrdeset dana, Adam napravi žrtvu za sina, i na kraju
osamdesetog dana napravi drugu žrtvu za kćer, i učini za njih, kao što je
učinio ranije za Kaina i njegovu sestru Luluvu.

13 On ih dovede do Pećine Blaga, gde primiše blagoslov,i potom se

vratiše do pećine gde behu rođeni. Nakon rođenja ovih, Eva prestade sa
rađanjem.

GLAVA LXXXVI

Kain postaje ljubomoran zbog svojih sestara

I djeca počeše da rastu jača, i da rastu u visinu, ali Kain beše neosjetljiv i
vladaše nad mlađim bratom.

2 I često kad otac pravio je žrtvu, on bi ostao po strani i ne bi išao s

njima, da prinese.

3 Ali Abel, on je imao meko srce, i bio je poslušan ocu i majci, koje je
često poticao da prave žrtvu, jer je to volio to, i molio je postio mnogo.

4 Tad dođe znak Avelju. Kako je dolazio do Pećine Blaga, i vidio zlatne
štapove, tamjan i izmirnu, on je pitao roditelje Adama i Evu o tome, i
rekao im, ''Kako ste došli do ovoga?''

5 Tad Adam mu reče o svemu što snalazilo ih je. I Abel se osječao teško
o tome šta otac mu je rekao.

6 Nadalje njegov otac Adam, reče mu o djelima Božjim, i o vrtu, i nakon

toga, on osta uz svoga oca cijelu tu noć u Pećini Blaga.

7 Te noći, dok je molio, Satana se pojavi njemu u obličju čoveka, i reče

mu, ''Ti si često išao sa ocem da prineseš žrtvu, da postiš i moliš, zato
ubiti ću te, i učiniti da patiš od ovog svijeta.''

8 Ali Abel, moliše se Bogu, i odagna Satanu od njega, i nije vjerovao

riječima đavola. Tad kad bi dan, anđeo Božiji pojavi se njemu, koji mu
reče, ''Ne skračuj post, ni molitvu, niti prinos žrtveni svome Bogu. Jer
vidi, Gospod je primio tvoju molitvu. Ne boj se oblika koji ti se pojavio u
noći, i koji prokle te do smrti.'' I anđeo ode od njega.

111
9 Tad kad bi dan, Abel dođe do Adama i Eve, i reče im o viziji koju je
vidio. Ali kad su oni čuli, oni tugovaše mnogo nada njom, ali ne rekoše
njemu ništa o tome, oni jedino utješiše ga.

10 Ali bezdušnom Kainu, Satana dođe mu po noći, pokaza mu se i reče

mu, ''Otkako Adam i Eva vole tvoga brata Avelja više nego što vole tebe,
i žele da ga vjenčaju sa tvojom lijepom sestrom, jer ga vole, i žele da
vjenčaju tebe sa njegovom ružnom sestrom, jer te mrze.

11 ''Sad, zato, savjetujem te, kad oni učine to, ti ubij svog brata, tad
tvoja sestra će ostati samo za tebe, a njegova sestra će biti odbačena i
udaljena.''

12 I Satana se udalji od njega. Ali zlikovac osta u srcu Kaina, koji je tražio
dugo vremena, da ubije svoga brata.

GLAVA LXXVII

Kain, 15 godina star, i Abel 12 godina star, rastu odvojeno.

ALI kad Adam vidje da stariji brat mrzi mladog, on nastojaše da omekša
njihova srca, i reče Kainu, ''Uzmi, O moj sine, plodove žetve, i napravi
prinos Bogu, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

2 On reče također ka Abelu, ''Uzmi ti od svoje sjetve i napravi žrtvu i

donesi pred Boga, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

3 Tad Abel posluša očev glas, i uzme od svoje sjetve, i napravi žrtvu, i
reče ocu Adamu, ''Dođi sa mnom, da mi pokažeš kako da napravim
prinos.''

4 I oni odoše, Adam i Eva s njim, i pokaza mu kako da prinese svoj dar na
oltaru. I poslije toga, oni ustaše i moliše da Bog prihvati Abelovu žrtvu.

5 Tad Bog pogleda na Abela i prihvati njegovu žrtvu, I Bog je bio

zadovoljniji sa Abelom nego s njegovom žrtvom, zbog njegovog dobrog
srca i žistoće tijela. Nije bilo traga prevare u njemu.

6 Tad siđoše od oltara, i odoše do pećine gde su živeli. Ali Avelj, iz

razloga veselja što je učinio žrtvu, ponavljaše je triput sedmično, po
primjeru svog oca Adama.

112
7 Ali Kain, on nije našao zadovoljstvo u prinoženju žrtve, već nakon
mnogo ljutnje na svog oca, on ponudi svoj dar jednom, i kad ga je
ponudio, njegovo oko bi na prinosu koji on načini, i on uze najmanju od
svojih ovaca za žrtvu, i njegovo oko bi ponovo na njoj.'

8 Stoga Bog nije primio njegovu žrtvu, zbog njegovog srca koje je bilo
puno misli o ubistvu.

9 I oni svi tako živješe zajedno u pećini u kojoj Eva ih rodi, i Kain bi
petnaest godina star, a Abel dvanaest godina star.

GLAVA LXXVIII

Ljubomora prevazilazi Kaina. On čini nevolju u porodici. Kako je

planirano prvo ubistvo.

TAD Adam reče Evi, ''Vidi, djeca su odrasla, moramo misliti naći im
žene.''

2 Eva odgovori, ''Kako da uradimo to?''

3 Tad Adam reče njoj, ''Spojiti ćemo Abelovu sestru u braku sa Kainom,
a Kainovu sestru sa Abelom.''

4 Onda reče Eva Adamu, ''Ne sviđa mi se Kain jer je bezosječajan, ali
neka čekaju dok ne ponudimo žrtvu Gospodu u njihovo ime.''

5 I Adam ne reće ništa više.

6 U međuvremenu Satana dođe do Kaina u obliku čovjeka sa polja, i

reče mu, ''Vidi Adam i Eva su se savjetovali sajedno o vjenčavanju vas
dvojice, i oni sesložiše da udaju Abelovu sestru za tebe, a tvoju sestru za
njega.

7 ''Ali da nije zato što te volim, ne bih ti rekao ovu stvar. Sad ako uzmeš
moj savjet, i poslušaš me, ja ću donijeti tebi na vjenčanje lijepu odjeću,
zlato i srebra u obilju, i moje nastojanje će biti za tobom.''

8 Tad Kain reče s užitkom, ''Gdje je tvoje obećanje?''

9 I Satana odgovori, ''Moje obećanje je u vrtu na sjeveru, gdje jednom

mišljah dovesti tvog oca Adama, ali on nije prihvatio moju ponudu.

113
10 ''Ali ti, ako primiš moje riječi i ako dođeš mi na moju ponudu tvog
vjenčanja, ti ćeš se odmoriti od nevolje u kojoj si, i naći ćeš odmor i biti
ćeš bolji od tvog oca Adama.''

11 Na ove Satanine riječi Kain otvori svoje uši, i skrene ka njegovom

govoru. 12 I on nije ostao u polju, već ode do Eve, svoje majke, i udari je
i prokle je, i reće joj, ''Zašto govoriš o mojoj sestri da je udaš za mog
brata? Jesam li ja mrtav''

13 Njegova majka , međutim, utiša ga, i pošalje ga na polje gde je bio.

14 Tad kad Adam dođe, ona mu reče šta je Kain uradio.

15 A Adam je žalio i držao svoj mir, i ne reče ni riječi.

16 Tad slijedeći dan Adam reče Kainu svome sinu, ''Uzmi svoju ovcu,
mladu i dobru, i ponudi je Bogu,i ja ću pričati sa tvojim bratom, da
učinim da Bogu ponudi od žita.''

17 Oni oboje poslušaše svog oca Adama, i oni uzeše svoje žrtve, i
ponudiše ih na planini kod oltara.

18 Ali Kain se ponašao nadmeno prema svome bratu, i zbaci ga sa

oltara, i učini da mu zabrani da ponudi svoj dar na oltaru, već ponudi
svoj vlastiti na njemu, i ponositog srca, pun lukavstva i prevare.

19 Što se tiče Abela, on postavi kamenje što mu bi pri ruci, i na to, on

ponudi svoj dar sa srcem poniznim i slobodan od svake prevare.

20 Kain je tad stajao do oltara na kojem je ponudio svoj dar, i on plakaše

Bogu da primi njegovu žrtvu, ali Bog nije prihvatio od njega, niti je
božanska vatra sišla dole da spali njegovu žrtvu.

21 Već on ostane stajati prema oltaru, van šale gnjevan, gledajući prema
bratu Abelu, da vidi da li Bog će prihvatiti njegovu žrtvu ili ne.

22 I Abel je molio Bogu da primi njegovu žrtvu. Tad nebeska vatra dođe
dole i spali njegovu žrtvu. I Bog pomiriše lijepi miris njegovog prinosa,
jer Abel je volio Njega i veselio se u Njemu.

23 I jer Bog je bio zadovoljan sa njim On pošalje mu anđela svijetlosti u

obliku čovjeka koji je podijelio njegovu žrtvu, jer On je namirisao slatki
miris njegove žrtve, i oni utješiše Abela i ojačaše njegovo srce.

24 Ali Kain je gledao na sve što se dogodilo sa bratovom žrtvom, i bio je

gnjevan na račun toga.

114
25 Tad on otvori svoja usta i hulio je na Boga, jer On nije primio njegovu
žrtvu.

26 Ali Bog reče Kainu, ''Zašto je tvoja pojava tužna? Budi pravedan, da
mogu da primim tvoju žrtvu. Nisi ti protiv mene govorio, već protiv
sebe.''

27 I Bog reče Kainu ovo u prijekoru, i jer je On gadio se njega i njegovog

prinosa.

28 I Kain dođe dole od oltara, i njegova se boja izmjeni u bijednu pojavu,

i dođe svome ocu i majci i reče im sve šta ga je snašlo. I Adam je
tugovao mnogo jer Bog nije primio Kainovu žrtvu.

29 A Abel dođe dole radujući se, i zadovoljnog srca, i reče svom ocu i
majci kako Bog je primio njegovu žrtvu. I oni se radovaše tomu i ljubiše
mu lice.

30 I Abel reče svome ocu, ''Jer Kain udari me na oltaru, i nije mi dao da
prinesem svoj dar na njemu, napravio sam oltar za sebe i ponudio svoj
dar na njemu.

31 I kad Adam ču ovo bilo je veoma tužan, jer bio je oltar koji je prvi
izgradio, i na kojem on je nudio svoje vlastite žrtve.

32 A Kain, on je bio tako zlovoljan i ljut da je otišao u polje, gdje Satana

dođe mu i reče mu, ''Odkad tvoj brat Abel je uzeo zaklon kod tvog oca
Adama, jer ti si odbio ga od oltara, oni su poljubili njegovo lice, i radovali
se nada njim, mnogo više nego nada tobom.''

33 Kad je Kain čuo ove riječi od Satane, bio je pun bijesa, i nije dao da
iko zna. Već je namjerio da čeka da ubije svog brata, dok ga nije doveo u
pećinu, i tad rekao mu:--

34 ''O brate, zemlja je tako lijepa, i tamo su tako lijepa i prijatna drveća
u njoj, i ugodna za gledanje! Ali brate, ti nisi nikad nio jedan dan u polju
da uzmeš užitak od toga.

35 ''Danas, O, moj brate, mnogo želim da ti dođeš sa mnom u polje, da

uživaš i da blagosloviš naša polja i naša stada, jer ti si pravedan, i ja
volim te mnogo, O moj brate! Ali ti si odstranio sebe od mene.''

36 Tad Abel pristane da ide sa svojim bratom Kainom u polje.

37 Ali pre odlaska, Kain reče Abelu, ''Čekaj me, dok ne donesem štap,
zbog divljih životinja.''

115
38 Tad Abel stane čekati u svojoj nedužnosti. A Kain, nadalje, donese
štap i ode.

39 I oni počeše, Kain i njegov brat Abel, da hodaju putem, Kain pričajući
s njim, i tješeći ga, da učini da zaboravi sve.

GLAVA LXXIX

Zao naum je sproveden to tragičnog kraja. Kain je uplašen. ''Jesam li ja

bratov čuvar?'' Sedam kazni. Mir je prekinut.

I tako oni odoše, dok nisu došli do usamljenog mesta, gde nije bilo
ovaca, tad Abel reče Kainu, ''Vidi, moj brate, umorni smo od hodanja, ne
vidimo nijedno od drveća, niti od voća, niti zelenila, niti ovaca, niti jedne
od stvari o kojima si mi govorio. Gde su te ovce tvoje o kojima si mi
govorio da blagoslovim?''

2 Tad Kain reče mu, ''Dođi, i u trenu češ vidjeti mnoge lijepe stvari, ali idi
preda mnom, dok ja ne dođem do tebe.''

3 Tad Abel krenu napred, a Kain osta iza njega.

4 I Abel hodaše u čistoti, bez lukavstva, niti vjerovaše da njegov brat bi

ubio ga.

5 Tad Kain, kad dođe do njega, utješi ga svojim govorom, hodajući malo
pored njega, tad on požuri, i udari ga štapom, udarac za udarcem, dok
nije bio nepomičan.

6 Ali kad je Abel pao dole na zemlju, videći da njegov brat namjerava da
ga ubije, on reče Kainu, ''O , moj brate, imaj milosti prema meni. Na
grudima smo sisali, ne udaraj me! Tako ti utrobe koja nas je nosila i
donijela nas na ovaj svijet, ne udaraj je do smrti sa tim štapom! Ako me
ubiješ, uzmi jedan od tih velikih kamena, i ubij me u trenu.''

7 Tad Kain, bezdušni, i teški ubica, uze velik kamen, i udari svoga brata s
njim po glavi, dok mozak ne izađe mu, i on valjaše se u svojoj krvi, pred
njim.

8 I Kain se ne pokaja od tog što je učinio.

9 Ali zemlja, kad krv pravednika Abela pade na nju, tresla se, kao pijana
od krvi, i htjela je Kaina dovesti do ništavnosti s tim.

116
10 I krv Abelova plakaše tajno ka Bogu, da osveti ga od svoga ubice.

11Tad Kain poče odjednom da kopa zemlju gde bi stavio brata, jer se
tresao od straha koji dođe na njega, kad je vidio da zemlja se trese na
račun toga.

12 On tada baci svog brata u jamu koju načini, i pokrije ga sa zemljom.

Ali zemlja nije htijela da ga primi, već ga je izbacivala cijela odjednom.

13 Opet Kain kopaše zemlju i sakri brata u nju, ali opet zemlja izbaci ga
na sebe, do tri puta je zemlja tako ga izbacivala na sebe tijelo Abelovo.

14 Blatnjava zemlja izbacila ga je prvi put, jer on nije prvo stvorenje, i

izbaci ga drugi put i ne htjede ga primiti, jer on bi pravedan i dobar, i
ubijen je bez razloga, i zemlja izbaci ga do tri puta i ne htjede ga primiti,
da ostane pred svojim bratom kao svjedok protiv njega.

15 I tako je zemlja izlagala ruglu Kaina, dok Riječ Božja, dođe mu u

pogledu njegovog brata.

16 Tad bi Bog ljut, i mnogo nezadovoljan Abelovom smrću, i On grmješe

sa nebesa, i munje odoše pred Njim, i Riječ Gospoda Boga dođe sa
nebesa do Kaina, i reče mu, ''Gdje je Abel tvoj brat?''

17 Tad Kain odgovori ponosnog srca i odsječno, ''Kako, O Bože? Jesam li

ja čuvar svoga brata?''

18 Tad Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvog brata
Avelja, i ti, da drhtiš i treseš se, i ovo će biti znak tebi, da tkogod nađe te,
će te ubiti.''

19 Ali Kain plaka jer Bog reče te riječi njemu, i Kain mu reče ''O Bože,
tkogod me nađe ubiti će me, i ja ću biti izbačen sa lica zemlje.''

20 Tad bog reče Kainu, ''Tkogod te nađe neće te ubiti, ''zbog ovoga, Bog
je rekao Kainu, ''Ja ću ići sa sedam kazni na onog ko ubije Kaina.'' Jer
riječ Božja Kainu bi, ''Gdje je tvoj brat?'' Bog reče tako u milosti za njim, i
pokušao da napravi ga da se pokaje.

21 Jer da se Kain pokajao u tom trenu, i rekao, ''O Bože, oprosti mi moje
grijehove, i ubistvo moga brata, ''Bog bi tada oprostio mu njegov grijeh.

22 I kako Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvoga
brata'', tako također, je bila Božja milost na Kainu. Jer Bog ga ne prokle,
već prokle zemlju, premda nije zemlja ta koja je ubila Avelja, i počinila
bezakonje.

117
23 Jer bilo je tako da prokletstvo treba da padne na ubicu, ali u milosti
Bog tako uradi u Svojim mislima tako da niko ne zna, i da odvrati od
Kaina.

24I On reče mu, ''Gdje je tvoj brat?'' Komu on odgovori i reče, ''Ja ne
znam.'' Tad stvoritelj reče mu, ''Da drhtiš i treseš se.''

25 Tad Kain tresao se i posta užasnut, i kroz ovaj znak Bog učini njega
primjerom pred čitavim stvaranjem, kao ubicom svoga brata. Također
učini Bog drhtanje i užas na njemu, da on može vidjeti mir u kojem je bio
prvo, i vidjeti također drhtanje i užas on izdrži do kraja, tako da bi bio
ponizan pred Bogom, i da okaje svoj grijeh, i da traži mir u kojem je
prvotno uživao.

26 I u rijeći koju Bog reče, ''Ja ću ići sa sedam kazni na svakom ko ubije
Kaina,'' Bog nije tražio da ubije Kaina sa mačem, već je tražio da učini da
umre od posta, i molitve i plakanja pod teškim jarmom, do vremena kad
bi on bio oslobođen od svoga grijeha.

27 I sedam kazni su sedam naraštaja kroz koje Bog je čekao Kaina za

ubistvo brata.

28 Ali Kainu, odkad je ubio svog brata, nije našao odmora ni na jednom
mjestu, već vratio se Adamu i Evi, drhteći, užasnut, i uprljan od krvi...

118
DRUGA KNJIGA O ADAMU I EVI

GLAVA I.

Bolom udarena porodica. Kain ženi Luluvu, i oni odlaze dalje.

KAD Luluva ču Kainove riječi, ona plakaše i ode do oca i majke, i reče im
kako Kain je ubio njihovog brata Abela.

2 Tad svi oni plakaše glasno i podigoše svoje glasove, i udaraše svoja
lica, i posuše zemlju po svojim glavama, i poderaše nadvoje svoju
odjeću, i izađoše i dođoše do mjesta gde Abel bi ubijen.

3 I nađoše ga leži na zemlji, ubijen, i zvijeri okolo njega, dok su plakali i

žalili zbog ovog pravednika. Od njegovog tijela,iz razloga njegove
čistoće, odilazio je prijatan miris.

4 I Adam ponese ga, njegove suze padaše niz lice, i ode u Pećinu Blaga,
gde ga poleže, i obloži ga prijatnim mirisima i izmirnom.

5 I Adam i Eva nastaviše sa njegovom sahranom u dubokoj žalosti

stotinu i četrdeset dana. Abelu bi petnaest i pola godina starosti, a Kainu
sedamnaest godina i po.

6 A Kain, kad oplakivanje za njegovim bratom je završilo, on pogleda

svoju sestru Luluvu i oženi je, bez da je napustio svoga oca i majku, jer
oni nisu mogli držati njega od nje, iz razloga njihovih teških srca.

7 Tad on ode do dna planine, dalje od vrta, blizu mjesta gdje je ubio
svoga brata.

8 I u tom mjestu bi mnogo voćki i šume. Njegova sestra zanese mu

djecu, koja na svoj način počeše na se uvećavaju koljenima dok nisu
napunila to mjesto.

9 Što se tiče Adama i Eve, oni nisu došli skupa nakon Abelove sahrane za
sedam godina. Posle ovog, međutim Eva zatrudni, i dok je bila sa
djetetom, Adam joj reče ''Dođi, hajde da uzmemo žrtvu i prinesemo je
Bogu, i pitamo Njega da nam da dobro dijete, u kojem ćemo naći
zadovoljstvo, i kome ćemo pridružiti vjenačavanjem sa Abelovom
sestrom.''

119
10 Tad oni pripremiše prinos i staviše ga na oltar, i ponudiše pred
Bogom, i počeše da mole Njega da primi njihovu žrtvu, i da im da dobrog
potomka.

11 I Bog ču Adama i prihvati njegovu žrtvu. Tad, oni hvališe, Adam, Eva i
njihova kćer, i dođoše dolje do Pećine Blaga i staviše svjetiljku u nju, da
gori po noći i po danu, pred tijelom Avelja.

12 Tad Adam i Eva nastaviše postiti i moliše dok Evino vrijeme porođaja
nije došlo, kad ona reče Adamu: ''Želim da idem do pećine u stijeni, da
rodim tamo.''

13 I on reče, ''Idi i uzmi sa sobom svoju kćer da pazi na tebe; a ja ću

ostati u Pećini Blaga pred tijelom mog sina Abela.''

14 Tad Eva posluša Adama, i ode, ona i njena kćer. Ali Adam ostade sam
u Pećini Blaga.

GLAVA II.

Treći sin je rođen Adamu i Evi.

I Eva rodi sina savršeno lijepog u izgledu i u pojavi. Njegova ljepota bi

kao ona u Adama njegovog oca, i još ljepši.

2 Tad Eva bi utješena kad ga vidje, i osta osamdeset dana u pećini, tad
ona posla kćer k Adamu da mu kaže da dođe i vidi dijete i imenuje ga. Ali
kćerka je stajala u mjestu do tijela svoga brata, dok Adam se nije vratio.
Tako učini ona.

3 Ali kad Adam dođe i vidje dječakov lijep izgled, njegovu ljepotu, i
savršen izgled, on se radova nada njim, i bi utješen za Abelom. Tad on
nazva dijete Set, što znači, ''da Bog je čuo moju molitvu, i izbavio me iz
moje nevolje.'' Ali također znači i ''moč i snaga.''

4 Tad nakon što Adam je imenovao dijete, on se vrati u Pećinu Blaga, i

njegova kćerka se vratila majci.

5 Eva je ostala u njenoj pećini, dokle četrdeset dana se ne napuni, kad

dođe Adamu, i donese sa sobom dijete i svoju kćer.

6 I dođoše oni do rijeke, gde Adam i njegova kćer se opraše, zbog svoje
tuge za Abelom, a Eva i dijete opraše se zbog očišćenja.

120
7 Tad se oni vratiše, i uzeše žrtvu, i odoše do planine i prinesoše je, za
dijete, i Bog primi žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njih, i na njihovog
sina Seta, i oni se vratiše do Pećine Blaga.

8 A Adam, on nije ponovo poznao svoju ženu Evu, sve dane svog života,
niti je bilo više potomaka od njih, već samo petoro, Kain, Luluva, Abel,
Aklija i Set.

9 Ali Set je rastao u izgledu i u snazi, i počeo je da posti i moli, žarko.

GLAVA III.

Satana se pojavljuje kao lijepa žena iskušava Adama, govoreći mu da je

još mlad, ''Provedi svoju mladost u radosti i zadovoljstvu.'' (12) Različiti
izgledi koje Satana uzima (15)

A naš otac Adam, na kraju sedme godine od dana od kad se odvojio od

svoje žene Eve, Satana zavidješe mu, kad ga vidje odvojenog od nje, i
žudio je da natjera ga da živi s njom ponovno.

2 Tad Adam usta i ode iznad Pećine s Blagom, i nastavi spavati tamo noć
za noć. Ali što pre kako beše svetlo svaki dan on siđe dole u pećinu, i
moli se tamo da primi blagoslov.

3 Ali kad bi večer on ode na krov pećine, gde je spavao sam, bojeći se da
ga Satana ne prevaziđe. I on nastavi tako odvojeno trideset i devet dana.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobra, kad vidje Adama tako samog, kako
posti i moli, pojavi se njemu u obliku lijepe žene, koja dođe i stade pred
njim u noći četrdesetog dana, i reče mu:--

5 ''O Adame, od dana odkada si živio u pećini, mi smo prošli veliki mir s
tobom, i tvoje molitve su stigle do nas, i mi smo utješeni s tobom.

6 ''Ali sad, O Adame, od kako si otišao gore na krov pećine da spavaš,

imali smo sumnje o tebi, i velika žalost je došla na nas zbog tvoje
odvojenosti od Eve. Tad opet, kad si na krovu pećine, molitve su prazne,
i tvoje srce ide od strane do strane.

7 ''A kad si bio u svojoj pećini tvoje molitve su bile kao vatra skupljene
skupa, dolazile su dole do nas, i ti si nalazio mir.

121
8 ''Zato ja također sam žalio nad tvojom djecom koja su odvojena od
tebe, i moja tuga je velika zbog ubistva tvog sina Abela, jer on je bio
pravednik, i nad pravednim čovjekom svaki od nas žali.

9 ''Ali ja sam se radovao nad rođenjem tvog sina Seta, jer nakon malo
što sam žalio mnogo nad Evom, jer je ona moja sestra. Jer kad Bog posla
dubok san na tebe, i izvuče nju iz tvoje strane, On iznese i mene zajedno
s njom. Ali On podiže nju stavljajući je sa tobom, dok je otpustio mene.

10 ''Ja sam se radovala nad svojom sestrom jer je bila sa mnom. Ali Bog
mi je dao obećanje ranije, i rekao, ''Ne tuguj, kad Adam ode na krov
Pećine Blaga, i bude odvojen od Eve svoje žene, Ja ću te poslati k njemu,
ti češ pridružiti se njemu u braku, i donijeti mu petoro djece, kao Eva što
mu donese petoro.'

11 ''I sad vidi! Božje obećanje meni je ispunjeno, jer On je taj koji me
posla tebi za vjenčanje, jer ako me oženiš, donijeti ću ti ljepšu i bolju
djecu nego što su ta Evina.

12 ''Sad opet, ti si još mlad, ne prekidaj svoju mladost na ovom svijetu u

tugi, već provedi dane tvoje mladosti i radosti i sreći. Jer dana je malo i
tvoja iskušenja su velika. Budi jak, završi svoje dane na ovom svijetu u
veselju. Ja ću uzeti zadovoljstvo u tebi, i ti češ radovati se sa mnom u
ovomu znanju, i bez straha.

13 ''Ustani, stoga, i ispuni zapovijest Božiju, '' ona tad privuče se blizu
Adama, i zagrli ga.

14 Ali kad Adam vidje da će on biti prevladan od nje, on se moliše Bogu

sa žarkim srcem da ga izbavi od nje.

15 Tad Bog posla svoju Riječ k Adamu, govoreći, ''O Adame, taj oblik je
jedan koji ti je obećao božanstvo, i veličanstvo, on nije dobrih namjera
ka tebi, već pokazuje sebe tebi u jednom u obliku žene, a u drugom
trenu, u izgledu anđela, u drugoj prilici, on je sličan zmiji, i u sljedećem
vremenu, u naličju boga, ali on čini to samo da uništi tvoju dušu.

16 '' Sad, stoga, O Adame, razumi svoje srce, Ja sam te izbavio mnogo
puta iz njegovih ruku, u smislu da ti pokažem da sam ja milostiv Bog, i da
želim ti dobro, i da ne želim tvoju propast.''

122
GLAVA IV.

Adam vidi đavola u njegovim stvarnim bojama.

TAD Bog naredi Satani da se pokaže Adamu otvoreno, u svom vlastitom

odvratnom obliku.

2 Ali kad Adam vidje ga, on se bojao, i tresao se od pogleda na njega.

3 I Bog reče Adamu, ''Pogledaj na ovog đavola, i njegov odvratan izgled,

i znaj da je on taj tko je učinio pad iz svijetlosti u tamu, iz mira i odmora
ka mučenju i patnji.

4 I vidi, O Adame, na njega, koji je rekao za sebe da je on Bog! Može li

Bog biti crn? Hoće li Bog uzeti oblik žene? Je li ima iko snažniji od Boga? I
može li On biti nadvladan?

6 ''Vidi, tad, O Adame, i vidi ga svezanog u tvom prisustvu, u vazduhu,

nemoćan da umakne! Stoga, Ja kažem ti, ne boj ga se, već ubuduće vodi
brigu, i čuvaj ga se, u bilo čemu što on može da ti učini.''

6 Tad Bog odvede Satanu dalje od Adama, koga On ojača, i čije srce On
utješi, govoreći mu, ''Idi dole do Pećine Blaga, i ne odvajaj se od Eve; Ja
ću ugušiti u vama svu životinjsku požudu.''

7 Od tog časa ostaše Adam i Eva, i oni uživahu mir od zapovjesti Božje.
Ali Bog nije volio nikoga od Adamovog potomstva,već jedino Adama i
Evu.

8 Tad Adam slaviše Boga pred Njim, jer ga je izbavio, i što je utihnuo
njegove strasti. I on dođe dole sa pećine, i živio je sa Evom.

9 Tad završiše četrdeset dana od odvojenosti od Eve.

GLAVA V.

Đavo slika predivnu sliku za Seta da proslavi njegove misli na njoj.

Što se tiče Seta, kad je bio sedam godina star, oni nije znao dobro ni
loše, i bio je dosljedan u postu i molitvi, i provede sve svoje noći u
moljenju Boga za milošću i oprostom.

123
2 On takođe postio je kad je prinosio svoju žrtvu svaki dan,više nego što
je njegov otac činio, jer bio je lijepog izgleda, kao anđeo Božiji. On
takođe imao je dobro srce, očuvano u najboljim osobinama njegove
duše, i iz tog razloga on prinosiše žrtvu svaki dan.

3 I Bog bi zadovoljan sa njegovom žrtvom, ali on je također bio

zadovoljan sa svojom čistotom. I on nastavi da radi tako volju Božju, i
svoga oca i majke, dok nije bio sedan godina star.

4 Poslije toga, kako je dolazio sa oltara, završivši svoje prinošenje,

Satana se pojavi njemu u obliku prelijepog anđela, prekrasnog svijetla,
sa štapom svjetlosti u svojoj ruci, a sam opasan sa pojasom od svijetla.

5 On pozdravi Seta sa lijepim osmjehom, i poče da vara ga sa lijepim

riječima, govoreći mu, ''O Sete, zašto živiš u planini? To je teško, puno
kamenja i pijeska, i drveća sa slabim plodovima na njima, divljina bez
stanovnika i bez gradova, nije dobro mjesto za život. Već sve je vručina,
umor i nevolja.''

6 On reče dalje, ''A mi živimo u lijepim mjestima, u drugom svijetu nego

ova zemlja. Naša zemlja je od svijetla i naši uvjeti su najbolji, naše žene
su ljepše od ijednih drugih, i ja želim ti, O Sete, da oženiš jednu od njih,
jer ja vidjeh da si ti lijep na pogled,i u ovoj zemlji nijedna žena nije
dovoljno dobra za tebe. Pored toga, svi koji žive na svijetu, jesu samo
pet duša.

7 ''Ali u našem svijetu je puno ljudi i puno djevojaka, svi ljepši od drugih.
Želim stoga da te odvedem tamo, da možeš vidjeti moju namjeru i
budeš vjenčan za koju god hočeš.

8 ''Ti ćeš tada živjeti kraj mene i u miru, biti ćeš ispunjen sa sjajem i
svijetlom, kao što smo mi.

9 ''Ti ćeš ostati u ovom svijetu, i odmoriti se od ovog svijeta i nevolje

njegove, nikad više nečeš osjetiti umor i iscrpljenost, nikad nečeš
prinijeti žrtvu, niti moliti za milost, jer ti nečeš više učiniti grijeh, niti biti
izložen starastima.

10 ''I ako poslušaš to što kažem, ti češ oženiti jednu od mojih kćeri, jer
za nas nema grijeha tako činiti, niti je uračunata životinjska požuda.

11 ''Jer u našem svijetu mi nemamo Boga, već smo svi bogovi, mi smo
svi od svijetla,nebeski, moćni, snažni i slavni.''

124
GLAVA VI.

Setova savjest pomaže mu. On se vrača Adamu i Evi.

Kad Set ču ove riječi on bi začuđen, i prikloni srce Sataninom varljivom

govoru, i reče mu, ''Kažeš ti ta tamo je drugi svijet stvoren pored ovog, i
ostala stvorenja da su ljepša nego stvorenja koja su u ovom svijetu?''

2 I Satana reče, ''Da, vidi ti si me čuo, ali ja ću hvaliti ih i njihove puteve,

u tvojim ušima.''

3 Ali Set mu reče, ''Tvoj govor me iznenadio, i tvoj lijepi opis svega toga.

4 ''Ali ne mogu ići sa tobom danas, ne dok ne odem svom ocu Adamu i
mojoj majci Evi, i kažem im sve šta ti si rekao mi. Tad ako mi daju da
idem sa tobom, ja ću doći.''

5 Opet Set reče, ''Ja se bojim da radim išta bez očevog i majčinog
dopuštenja, da ne bih patio kao moj brat Kain i kao moj otac Adam, koji
je pogriješio zapovjed Božju. Ali vidi, ti znaš ovo mjesto, dođi, i nađi me
ovdje sutra.

6 Kad Satana ču ovo, on reče Setu, ''Ako kažeš svome ocu šta sam ti ja
rekao, on neće dati da pođeš sa mnom.

7 Već poslušaj me, ne reci svome ocu i majci šta sam ti rekao, već kreni
sa mnom danas, u naš svijet, gdje češ vidjeti lijepe stvari i uživati tamo, i
veseli se danas među mojom djecom, držeći ih i uzmi svoj snop smirne, i
raduj se. Tad ću te vratiti nazad na ovo mjesto sutra, ali ako hočeš radije
biti sa mnom, neka bude tako.

8 Tad Set odgovori, ''Duh mog oca i moje majke, je nada mnom, i ako
sakrijem od njih jedan dan, oni će umrijeti, i Bog će držati me krivim za
grijeh prema njima.

9 ''I osim što znaju da ću doći na ovo mjesto i prinijeti žrtvu, oni ne bi od
mene bili odvojeni niti jedan sat, niti bi ja išao u ijedno drugo mjesto,
dok mi oni ne bi dali. Ali oni su postupaju prema meni najjubaznije, jer ja
im dolazim brzo.''

10 Tad Satana reče mu, ''Šta će ti se dogoditi ako se sakriješ od njih

jednu noć, i vratiš im se kad svane dan?''

125
11 Ali Set, kad on vidje kako je on nastavio govoriti, i da mu neće
dopustiti da ide-otrči, i ode na oltar, i raširi svoje ruke ka Bogu, i zatraži
izbavljenje od Njega.

12 Tad Bog posla svoju Riječ, i prokle Satanu, koji pobježe od Njega.

13 A Set,on je otišao do oltara, govoreći u svom srcu. ''Oltar je mjesto

prinosa, i Bog je tamo,božanska vatra će ga progutati, tako da Stana će
biti nemoćan da me povrijedi, i neće me odvesti tamo.''

14 Tad Set dođe dole od oltara i ode ocu i majci,gde ih nađe na putu,
čeznuli su da čuju njegov glas, jer se zadržao prilično.

15 On tada počne govoriti njima šta ga je snašlo od Satane, u obliku

anđela.

16 A Adam kad ču ovo, on poljubi njegovo lice, i upozori ga protiv tog

anđela, govoreći mu da je Satana to koji mu se pojavio. Tad Adam uze
Seta, i odoše do Pećine Blaga i radovaše se tamo.

17 Ali od tog dana nadalje Adam i Eva nikad se nisu odvajali od njega,
gdje god bi on išao, da li za žrtvu ili za bilo šta drugo.

18 Ovaj znak dogodi se Setu, kad je bio devet godina star.

GLAVA VII.

Set vjenčava Akliu. Adam živi da vidi unuke i praunučad.

KAD naš otac Adam vidje da Set ima savršeno srce, on poželi da ga
oženi, da ne bi neprijatelj pojavio se njemu drugi put, i prešao ga.

2 Tado Adam reče svome sinu Setu, ''Ja želim, O moj sine, da ti oženiš
tvoju sestru Akliju, Abelovu sestru, da ona može ti donijeti djecu, koja će
napuniti zemlju, prema Božjem obećanju nama.

3 ''Ne boj se , O moj sine, nema sramote u tom. Želim da te oženim, iz

straha da te neprijatelj ne prevaziđe.''

4 Set, kakogod, nije želio da se oženi, ali u poslušnosti ka svom ocu i

majci, on ne reče ni riječ.

5 Tako Adam oženi ga sa Aklijom. I on bi petnaest godina star.

126
6 A kad bi dvadeset godina starosti, on dobi sina, koga nazva Enos, i tad
poče dobivati drugu djecu pored njega.

7 Tad Enos odraste, oženi se i rodi Kainana.

8 Kainan odraste, oženi se i rodi Mahalalela.

9 To roditelji behu rođeni tokom Adamovog života, i živjeli su u Pećini

Blaga.

10 Tad behu dani Adamovi devet stotina i trideset godina, a od

Mahalaela jedna stotina. Ali Mahalalel kad odraste, volio je postiti,
moliti i teško je radio, dok kraj našeg oca Adama dani nisu došli kraju.

GLAVA VIII.

Adamove značajne zadnje riječi. On predviđa potop. On upućuje svoje

potomke na dobro. On otkriva izvjesne misterije života.

KAD naš otac Adam vidje da njegov kraj je blizu, on pozva svoga sina
Seta, koji dođe mu u Pećini Blaga, i on reče mu:--

2 ''O Sete, moj sine dovedi mi svoju djecu, i svoje djece djecu, da mogu
da podjelim moj blagoslov njima prije nego umrem.

3 Kad set ču ove riječi od svog oca Adama, on ode od njega, ispusti
potok suza niz svoje lice, i sabra svu svoju djecu, i svoje djece djecu, i
dovede ih do svog oca Adama.

4 Ali kad naš otac Adam vidje ih oko njega, on plaka štoće biti odvojen
od njih.

5 I kad ga vidješe da plače, oni svi zajedno plakaše, i padoše na njegovo

lice govoreći, ''Kako ćeš ti biti odvojen od nas, O naš oče? I kako će
zemlja primiti te i sakriti te od naših očiju?'' Tako plakaše mnogo, i slično
govoriše.

6 Tad naš otac Adam blagoslovi ih sve, i reče Setu, nakon što ga je
blagoslovio:--

7 ''O Sete, moj sine, ti znaš ovaj svijet da je pun tuge, i teškoća, i ti znaš
da sve to došlo je na nas, od naših iskušenja u njemu. Ja stoga sad
zapovijedam ti ovim riječima, da čuvaš nevinost, da budeš čist i

127
pravedan, i vjeruj u Boga, i ne skreći ne nagovorima Satane, niti
ukazanjima u kojim on pokazuje sebe k tebi.

8 Već drži zapovijedi koje ti ja dajem danas, potom daj iste svome sinu
Enosu, i neka Enos da to svome sinu Kainanu, a Kainan svome sinu
Mahalalelu, tako da ove zapovijesti prebivaju čvrsto među vašom
djecom.

9 ''O Set, moj sine, u trenutku moje smrti uzmi moje tijelo i prođi njime
sa smirnom, alojem i cimetom, i ostavi me ovdje u Pećini Blaga u kojoj
su sve ove uspomene koje Bog nam da iz vrta.

10 ''O moj sine, nadalje će potop doći na sva stvorenja, i ostati će samo
osam duša.

11 ''Već, O moj sine, daj tima što će ostati između djece tog vremena, da
uzmu moje tijelo s njima iz ove pećine, i kad ga uzmu sa sobom, neka
najstariji između njih naredi svojoj djeci da polegnu moje tijelo u brod
dok potop ne prestane, i oni izađu iz broda.

12 Tad će oni uzeti moje tijelo i poleći ga u sredinu zemlje, kratko nakon
što će biti spaseni od voda potopa.

13 ''Jer mjesto gdje će moje tijelo biti polegnuto, je središte zemlje, Bog
će doći od tamo i spasti sav naš rod.

14 ''Ali sad, O Set, moj sine, stavi se na čelo svog naroda, služi im i pazi
na njih u strahu Gospodnjem, i vodi ih dobrim putem, zapovijedi im da
poste Bogu, i neka razumiju da ne trebaju slušati Satanu, da ih ne bi
uništio.

15 ''Tad, opet, odvoj svoju djecu i toje djece djecu od Kainove djece, ne
daj da se miješaju s njima, niti prilazi blizu njih niti u njihovim riječima
niti u njihovim djelima.''

16 Tad Adam da svoj blagoslov da se spusti na Seta, i na njegovu djecu, i

na svu njegovu djece djecu.

17 On se tada okrene ka svom sinu Setu, i ka Evi svojoj ženi, i reče im,
''Sačuvaj ovo zlato, ovaj tamjan, ovo miro, koje Bog nam je dao kao
znak, jer u danima koji dolaze, potom će pokriti sve stvoreno. Ali oni koji
budu išli u arku će uzeti sa sobom zlato, tamjan i izmirnu, zajedno sa
mojim tijelom, i polegnuti će zlato, tamjan i izmirnu sa mojim tijelom u
središte zemlje.

128
18 ''Tad, nakon dugog vremena, grad u kome zlato, tamjan i smirna
behu nađeni sa mojim tijelom, će biti oplijenjeno. I kad bude opljačkano,
zlato, tamjan i smirna će biti zbrinuti na taj način, i nitko od njih neće
patiti, do Riječi Božije, lud čovjek će doći, kad kraljevi ga uzmu, i ponuditi
će ga Njemu, zlato u znak Njegovog bića kralja, tamjan, u znaku
Njegovog Boga nebesa i zemlje, i smirna u znaku Njegove muke.

19 ''Hladnoća kao znak Njegovog prevazilaženja Satane i svih njegovih

neprijatelja, tamjan kao znak da će On ustati iz mrtvih, i biti uznesen
iznad stvari u nebesima i stvari u zemlji; i izmirna, znak da će On piti
gorku žuč; i osjetiti bolove pakla od Satane.

20 ''A sad, O Sete, moj sine, vidi ja sam otkrio ti skrivene tajne, koje Bog
otkrio mi. Drži moje zapovjesti, za sebe, i za svoj narod.''

GLAVA IX.

Smrt Adama

KAD Adam završi svoju zapovijed Setu, njegovo tijelo popusti, njegove
ruke i stopala izgubiše svu snagu, njegova usta postaše nijema, i njegov
jezik prestade pričati. On zatvori svoje oči i predade svoj duh.

2 A njegova djeca kad vidješe da je mrtav, oni baciše sebe na njega,

muški i žene, stari i mladi, plačući.

3 Smrt Adama dogodi se na kraju devet stotina i trideset godina koliko je

živio na zemlji, petnaestog dana Bermuda (Marta), nakon računanja
epakta sunca, u deveti čas.

4 Bilo je u petak, na dan kad je stvoren, i na koji se odmori, i u sat u

kojem umre, je bio isti taj u kome je izašao iz vrta.

5 Tad Set previje ga dobro, i stavi balzam sa mnogo lijepih mirisa, od

svetog drveća i sa Svete Planine, i on ostavi njegovo tijelo na istočnoj
strani unutar pećine, na strani tamjana, i stavi nasuprot njega svjetlo
koje je gorjelo.

6 Tad njegova djeca stadoše pred njim plačući i jadikujući nada njim
cijelu noć do svitanja.

129
7 Tad set i velik sin Enos, i Kainan, sin Enosov, izađoše i uzeše dobru
žrtvu da prinesu Gospodu, i oni dođoše do oltara na kojem Adam
ponudi darove Bogu, kad je prinosio.

8 Ali Eva reče im ''Čekajte dok prvo ne priupitamo Boga da primi našu
žrtvu, i da drži sa Njim dušu od Adama Njegovog sluge, i da ju uzme gore
u smiraj.''

9 I oni svi stajaše i moliše.

GLAVA X.

''Adam je bio prvi...''

I kad završiše svoju molitvu, Riječ Božja dođe i utješi ih za njihovog oca
Adama.

2 Poslije ovog, oni ponudiše svoje darove za sebe i za svoje očeve.

3 I kad su završili svoje primošenje, Riječ Božja dođe Setu, najstarijem od

njih, govoreći mu, ''O Sete, Sete, Sete, tri put. Kao što sam ja sa tvojim
ocem, tako također ću biti sa tobom, do ispunjenja obećanja koje mu
učinih- tvom ocu govoreći, Ia ću poslati Moju Riječ i spasti tebe i tvoje
sjeme.

4 I kao tvoj otac Adam, drži zapovijest koju on dade ti, i odvoj tvoje
sjeme od tog od Kaina tvog brata.''

5 I Bog povuče svoju Riječ od Seta.

6 Tad Set, Eva, i njihova djeca, dođoše dole sa planine do Pećine Blaga.

7 Adam je bio prvi čija duša je umrla u zemlji Edena, u Pećini Blaga, jer
nitko nije umro prije njega, osim njegovog sina Abela, koji umre ubijen.

8 Tad sva djeca Adamova ustaše, i plakaše nad svojim ocem Adamom, i
napraviše žrtvu za njega, stotinu i četrdeset dana.

GLAVA XI.

130
Set postaje poglavar najsrečnijeg i pravednog plemena ljudi koji ikad
živješe.

NAKON smrti Adama i Eve, Set podijeli svoju djecu, i njegove djece
djecu, od Kainove djece. Kain i njegovi potomci otišli su i živjeli zapadno,
ispod mjesta gdje je on ubio svog brata Abela.

2 Ali Set i njegova djeca, živješe sjeverno na planini Pećine Blaga, iz

razloga da budu blizu svom ocu Adamu.

3 A Set stariji, visok i dobar, lijepe duše, i jake misli, stajao je na čelu
svog naroda, i vodio ih je u bezazlenosti, strpljenju i finoći, i nije
dopuštao nikom od njih da idu Kainovoj djeci.

4 Zbog svoje čistoće, bili su nazvani ''Djeca Božija'', i bili su s Bogom,

namjesto horde anđela koji su pali, oni su nastavili u hvaljenju Boga, i u
pjevanju psalama Njemu, u njihovoj pećini – Pećini od Blaga.

5 Tad Set stade pred tijelo svog oca Adama, i svoje majke Eve, i moliše
noći i dan, i tražiše za milost prema njemu i njegovoj djeci, i kad je imao
teškoća u upravljanju djecom, On bi mu dao savjet.

6 Ali Set, i njegova djeca nisu voljeli zamaljskog posla, već daše sebe
nebeskim stvarima, oni nisu imali drugih misli već hvaliti, pričati i pjevati
Bogu.

7 Zato su svo vrijeme slušali glasove anđela, hvaleći i veličajući Boga,

iznutar vrta, ili kad su bili poslani od Boga na zadatak, ili kad su išli na
nebesa.

8 Za Seta i njegovu decu, iz razloga njihove čistoće, čuli su i vidjeli te

anđele. Tad, opet, vrt nije bio daleko od njih, već samo petnaestak
duhovnih lakata.

9 Duhovni lakat odgovara tri lakta od ljudi, sveukupno četrdeset i pet

lakata.

10 Set i njegova djeca stanovaše ispod vrta, nisu sijali, niti su želi, nisu
sakupljali hranu za sebe, niti pšenicu, već samo prinosili. Jeli su voće od
drveća mirisnog koje je raslo na planini gde su živjeli.

11 Set je često postio svakih četrdeset dana, kao što su činila njegova
najstarija djeca. Setova porodica je mirisala mirisom drveća u vrtu, kad
je vjetar duvao tim smjerom.

131
12 Bili su srečni, nedužni,bez iznenadnog straha, nije bilo zavisti, ni zla,
ni mržnje među njima. Nije bilo životinjske požude, iz usta između njih
nije izlazila loša riječ ili prokletstvo, niti zao savjet niti prevara. Ljudi tog
vremena nikad se nisu zaklinjali, a u teškim okolnostima,kad se čovjek
mora zakleti, zaklinjali su se krvlju Abela pravednog.

13 Držali su svoju djecu i svoje žene svaki dan u pećini da poste i mole, i
da veličaju najvećeg Boga. Blagoslovili su se u tijelu svog oca Adama, i
pomazivaše sebe sa njim.

14 I činiše tako dok Setu nije došao kraj.

GLAVA XII.

Događaji sa Setovom porodicom. Njegova smrt. Vodstvo Enosa. Kako je

izbačena grana Adamove porodice prošla.

TAD Set, pravedni, pozva svog sina Enosa, i Kainana, sina Enosovog, i
Mahalalela, sina Kainana, i reče mim:

2 ''Moj kraj je blizu, želim da izgradim krov iznad oltara na kojima darovi
se prinose.''

3 Oni poslušaše njegovu zapovijed i odoše, svi, i stari i mladi, i radiše

mnogo, i izgradiše lijepi krov iznad oltara.

4 I Set mišlajše u svom djelu, je li to blagoslov došao na njegovu djecu

na planini, i da bi trebao prinijeti žrtvu za njih prije smrti.

5 Tad kad je izgradnja krova bila završena, on naredi im da prinesu žrtvu.

Oni radiše marljivo na ovom, i donesoše ih do Seta njihovog oca koji ih
uze i ponudi ih na oltaru, i moliše Boga da prime njihovu žrtvu, da ima
milosti na duše njegove djece, i da ih drži od ruke Satane.

6 I Bog prihvati njegovu žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njega i na

njegovu djecu. I tad Bog učini obećanje Setu govoreći, ''Na kraju velikih
pet dana i pola, radi čega dadoh obećanje tebi i tvome ocu, ja ću poslati
Moju Riječ da spase tebe i tvoje potomstvo.''

7 Potom Set i njegova djeca, i njegove djece djeca, sastaše se zajedno, i

siđoše sa oltara, i odoše do Pećine Blaga, gde su molili, i blagosloviše se
tijelom oca Adama i pomazaše sebe njime.

132
8 Ali Set osta u Pećini Blaga, nekoliko dana, i tad pretrpi, bolove do
smrti.

9 Tad Enos, njegov prvorođeni sin, dođe do njega, sa Kainanom,

njegovim sinom, i Mahalalelom, Kainanovim sinom, i Jaredom, sinom
Mahalalela, i Enohom, Jaredovim sinom, sa svojim ženama i djecom da
prime blagoslov od Seta

10 Tad Set moliše nada njima, i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju Abela
pravednog govoreći, ''Molim vas, moja djeco, ne dajte ni jednomu od
vas da siđe sa Svete i čiste Planine.

11 Ne pravite drugarstvo sa djecom Kainovom ubice i grešnika, koji ubi

svoga brata, jer znate, O moja djeco, da smo pobjegli od njega, i od sveg
njegovog grijeha svom svojom snagom jer on je ubio našeg brata
Abela.''

12 Nakon što je rekao ovo, Set blagoslovi Enosa, prvorođenog sina, i

naredi mu uobičajeno da služi u čistoći pred tijelom našeg oca Adama,
sve dane svog života, potom također da ide na vrijeme do oltara koji je
Set izgradio. I on zapovijedi mu da hrani svoj narod sa pravdom, u sudu i
čistoći sve dane svog života.

13 Tad tijelo Setovo popusti, njegove ruke i noge izgubiše svu snagu,
njegova usta postaše nijema i nemočna da govore, i predade svoj duh i
umre dan nakon njegove devet stotina i dvanaeste godine, na dvadeset
sedmi dan mjeseca Abiba (rani april); Enoh bi dvadeset godina star.

14 Tad previše tijelo Setovo, i namazaše ga balzamom sa lijepim

mirisima, i staviše ga u Pećinu Blaga, na desnu stranu od tijela
Adamovog, i žališe za njim četrdeset dana. Prinesoše darove za njega,
kako učiniše za našeg oca Adama.

15 Poslije Setove smrti, Enos stade na čelo svog naroda, koji je vodio u
pravednosti, i sudu, kako njegov otac naredi mu.

16 Vremenom Enos bi osam stotina i dvadeset godina star, Kain je imao

veliko potomstvo, jer su se često ženili, odajući se životinjskoj požudi,
dok zemlja podno planine, nije bila ispunjena njima.

133
GLAVA XIII.

''Između Kainove djece ima mnogo pljačke, ubistava i grijeha.''

U tim danima življaše Lameh slijepi, koji beše od sinova Kainovih. On

imade sina čije ime bi Atun, i njih dvoje imadoše mnogo stoke.

2 Lameh je uobičavao slati ih na pašu sa mladim pastirom, koji je pazio

ih, i koji kad je dolazio kući na većer plaka pred svojim djedom, i pred
svojim ocem Atunom i svojom majkom Hazinom, i reče im, ''Što se mene
tiče, ja ne mogu hraniti tu stoku sam, da me ne opljačka ko od njih, i
ubije me zbog spasenja njihovog.'' Jer između Kainove djece, ima mnogo
pljačke, ubistva i grijeha.

3 A Lameh žaleći ga, reče mu, ''Uistinu, on kad je sam, može biti
nadvladan od ljudi ovog mesta.''

4 Tako Lameh ustane, uzme luk koji je čuvao odkad je bio mlad, dok nije
oslijepio, i uzme mnogo strijela, i glatko kamenje, i praćku koju je imao, i
ode u polje sa mladim pastirom, i stane pored stoke, dok mladi pastir
pazio je stoku. Tako je činio Lameh mnogo dana.

5 U međuvremenu Kain, odkad ga je Bog izbacio, i prokleo ga drhtanjem

i užasom, nije se mogao smjestiti ni nači mira ni u jednom mjestu, već
lutaše od mjesta do mjesta.

6 Lutajući dođe do Lamehovih žena, i pita ih o njemu. One mu rekoše,

''On je u polju sa stokom.''

7 Tad Kain ode da ga vidi, i kako dođe u polje, mladi pastir čuo je zvuk
koji je činio, i stoka je išla pred njim.

8 Tad reče on Lamehu, ''O moj gospodaru, je li to divlja zvijer i pljačkaš?''

9 I Lameh mu reče, ''Reci mi da razumijem kako izgleda, kada dođe.''

10 Tad Lameh savi svoj luk, stavi strijelu u njega,i namjesti kamen u
omču, i kad Kain dođe sa otvorene zemlje, pastir reče Lamehu, ''Gađaj,
vidi, on dolazi.''

11 Tad Lameh pogodi Kaina sa strijelom i udari ga postrani. I Lameh

udari ga sa kamenom iz praćke, koja mu pade na lice, i udari ga u oba
oka, tad Kain padne odjednom i umre.

134
12 Tad Lameh i mladi pastir dođoše do njega, i nađu ga ležeći na zemlji. I
mladi pastir reče mu, ''To je kain naš praotac, koga si ubio, O moj
gospodaru!''

13 Tad Lamehu bi žao zbog toga, i iz gorčine za poštovanjem, on udari

rukama, i udari sa dugom dugom palmom glavu mladića, koji pade kao
da je mrtav, a Lameh je mislio da se pravio, tako da uze kamen i udari
ga, i razbi mu glavu dok nije umro.

GLAVA XIV.

Vrijeme, kao nepresušni izvor, dovodi drugi naraštaj ljudi.

KAD Enos bi devet stotina godina star, sva djeca Setova, i od Kainana,
njegovog prvorođenog, sa njihovim ženama i djecom, sakupiše se oko
njega, tražeći blagoslov od njega.

2 On tad pomoli se nada njima i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju

Aveljovom pravednika govoreći im, ''Nemojte da niti jedno od vaše
djece siđe dole sa ove Svete Planine, i nedajte im da prave prijateljstva
sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Enos pozva svoga sina Kainana i reče mu, ''Vidi, O moj sine, i
upravi svoje srce na svoje ljude, i utvrdi ih u pravdi, i u čistoti, i stani
upravljajući pred tijelom našeg oca Adama, sve dane tvog života.''

4 Poslije ovoga Enos umre, u devet stotina i osamdeset i petoj godini, i

Kainan ga previ, i stavi ga u Pećinu Blaga na lijevo od oca Adama, i
napravi žrtvu za njega, po običaju svojih otaca.

GLAVA XV.

Potomci Adamovi nastavljaju da drže Pećinu Blaga kao porodično

svetište.

POSLIJE smrti Enosa,Kainan stade na vodstvo svog naroda u pravdi i

čistoti, kako njegov otac zapovjedi mu, on takođe nastavi da služi pred
tijelom Adama unutar Pećine Blaga.

135
2 Tad kad je imao devet stotina i deset godina, patnja i nevolja dođe na
njega. I kad je trebao da umre, svi oci sa njihovim ženama i djecom
dođoše kod njega, i on ih blagoslovi, i preklinjaše ih krvlju Abelovom,
pravedna, govoreći im, ''Nemoj da ijedan između vas ide dole sa ove
Svete Planine, i ne radite drugarstva sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Mahalalel namaza ga balzamom sa slatkim začinima, i poleže ga u

Pećini Blaga, sa njegovim očevima, i oni uradiše žrtvu za njega, po
običaju njihovih otaca.

GLAVA XVI.

Dobar dio porodice još uvijek strahuje od Kainove djece.

TAD Mahalalel stade pred narod, i vodi ga u pravdi i čistoti, i gledaše na

njih da ne drže doticaj sa djecom Kaina.

2 On također nastavi u Pećini Blaga moliti i služiti pred tijelom oca

Adama, tražeći Boga za milost nad sobom i njegovim narodom, dok nije
bio devet stotina i sedamdeset godina star, kad pade bolestan.

3 Tad sva njegova djeca se skupiše ka njemu, da ga vide, i da pitaju za

blagoslov za sebe, pre nego što napusti svijet.

4 Tad Mahalalel ustade i sjede na krevet, suze su mu padale niz lice, i

pozva najstarijeg sina Jareda,koji dođe k njemu.

5 On tad poljubi njegovo lice, i reče mu, ''O Jarade, moj sine, preklinjem
te Onim koji stvori nebesa i zemlju, da paziš na svoj narod, i da ga vodiš
u pravdi i čistoti, i da ne daš nikomu od njih da silazi sa Svete Planine ka
djeci Kainovoj, da ne pati s njima.

6 ''Čuj, O moj sine, nadalje će doći veliko razaranje na zemlju zbog njih,
Bog će biti ljut na zemlju, i uništiti će ih sa vodama.

7 ''Ali također znam da tvoja djeca te neće slušati, i da će oni sići dole sa
ove planine i držati odnos sa djecom Kaina, i da oni će propasti sa njima.

8 ''O moj sine! Uči ih, i gledaj nada njima, da nikakva krivica te ne
dodirne zbog njih.''

9 Mahalalel reče, još, svom sinu Jaredu, ''Kad ja umrem, balzamiraj moje
tijelo i poleži ga u Pećini Blaga, do tijela mojih otaca, tad stani do moga

136
tijela i moli Boga, i brini o njima I ispuni svoju službu pred njima, dok ne
uđeš u svoj mir.''

10 Mahalalel tad blagoslovi svu svoju djecu, i leže na svoj krevet, i uđe u
odmor kao njegovi oci.

11 A kad Jared vidje da je njegov otac Mahalalel umro, on plaka, i

tugovaše, i zagrli i poljubi mu ruke i njegova stopala, i tako uradiše sva
djeca.

12 I njegova djeca balzamovaše ga pažljivo, i polegoše ga do tijela

njegovih otaca. Tad oni ustaše, i žališe za njim četrdeset dana.

GLAVA XVII

Jared odriče poslušnost. On je primamljen ka zemlji Kaina gdje vidi

mnoge pohotne prizore. Jared jedva bježi čistoga srca.

POTOM Jared je držao očevu zapovijed, i naraste kao lav nad svojim
narodom. On vodio ih je u pravičnosti i čistoti, i naredio im da ne rade
ništa bez njegovog savjeta. Jer bojao se za njih, da ne odu djeci Kaina.

2 Zato im je naređenja ponavljao, i nastavio je tako do kraja četiri

stotine i osamdeset i pet godina svog života.

3 Na kraju tih godina, dođe njemu znak. Kako Jared je stajao kao lav
pred tijelima svojih otaca, moleći i upozoravajući ljude, Satana zavidje
mu, i dođe u lijepoj prikazi, jer Jared ne bi dao svojoj djeci da rade išta
bez njegovog savjeta.

4 Satan se potom pojavi njemu kao trideset ljudi svojih hordi, u obliku
lijepih ljudi. Satana sam beše stariji i najviši među njima, sa lijepom
bradom.

5 Oni stajaše na ulazu pećine, i zvaše Jareda, iz nje.

6 On izađe napolje ka njima, i nađe ih da izgledaju kao lijepi ljudi, puni

svjetla, i velike ljepote. On se čudio njihovoj ljepoti i njihovom izgledu, i
mislio je u sebi da li oni možda su djeca Kainova.

7 On reče takođe u svom srcu, ''Kako djeca Kaina ne mogu doći gore u
visine ove planine, i nijedan od njih nije tako zgodan kao ovi što se

137
pojaviše, i među ovim ljudima nema nijednog od moje rodbine—oni
mora da su stranci.''

8 Tad Jared i oni razmjeniše pozdrave i on reče najstarijem među njima,

''O moj oče, objasni mi čudo koje je u tebi, i reci mi ko su ovi, sa tobom,
jer oni izgledaju mi kao strani ljudi.''

9 Tad stariji poče plakati, i ostali plakaše s njim, i on reče Jaredu, ''Ja sam
Adam koga Bog načini prvog, a ovo je Avelj moj sin, koji je bio ubijen od
svog brata Kaina, u čije srce Satana stavi da ga ubije.

10 ''A ovo je moj sin Set,koga izmolih od Gospoda, koji ga dade meni, da
utješi me umjesto Abela.

11 ''Ovaj je moj sin Enos, sin Setov, a ovaj drugi je Kainan, sin Enosov, a
ovaj tamo je Mahalalel, sin Kainanov, tvog oca.''

12 A Jared osta čudeći se njihovoj pojavi,i govoru najstarijeg ka njemu.

13 Tad starješina reče mu, ''Ne čudi se, O moj sine, mi živimo u zemlji
sjeverno od vrta, koji Bog stvori prije svijeta. Nije nam dao da živimo
tamo, već stavi nas nasred vrta, ispod koga ti sad živiš.

14 ''Jer nakon što sam pogriješio, On je učinio da izađem iz njega, i bijah

ostavljen da živim u ovoj pećini, velike i teške nevolje dođoše na mene, i
kad moja smrt se približi, ja naredih mom sinu Setu da pazi na svoje
ljude dobro, i ovu moju naredbu je bila predana od jednog ka drugom,
do kraja dolazečih naraštaja.

15 ''Jer, O Jarede, moj sine, mi živimo u lijepim predjelima, dok ti živiš u

bijedi, a ovo je tvoj otac Mahalalel rekao mi, govoreći mi da veliki potop
će doći i pokriti čitavu zemlju.

16 ''Zato, O moj sine, bojeći se ta tebe, ja ustah i uzeh svoju djecu sa

sobom, i dođoh hitro sa nama da te posjetim i tvoju djecu, ali nađoh te
kako stojiš u ovoj pećini plačeš, i tvoja djeca rasuta su po ovoj planini, u
vručini i nevolji.

17 ''Jer, O moj sine, kako smo mi prošli naš put, dolazeći izdaleka, mi
nađosmo druge ljude ispod ove planine, koji naseljavaju lijepu zemlju,
punu drveća i voća, i svih oblika zelenila, tako da kad smo ih našli mi
smo mislili da su oni vi, dok nije tvoj otac Mahalalel rekao mi da oni to
nisu.

138
18''Sad, zato, O moj sine, poslušaj moj savjet, i idi dolje njima, ti i tvoja
djeca. Odmoriti ćete se od sve ove patnje u kojoj ste. Ali ako nečeš ići
dole njima, tad ustani, uzmi moju djecu, i dođi sa nama u naš vrt, živjeti
češ u prelijepoj zemlji, i naći češ odmor od svih nevolja, koje ti i tvoja
djeca sad podnosite.

19 A Jared kad je čuo ovaj govor od najstarijeg, čudio se, i on ode tamo i
vamo, i u trenu on ne nađe nijedno od svoje djece.

20 Tad on odgovori i reče starješini, ''Zašto ste se krili do današnjeg

dana?''

21 I najstariji odgovori, ''Da nam tvoj otac nije rekao, mi ne bismo znali.''

22 Tad Jared vjerovaše da su njegove riječi istinite.

23 I tako stariji reče Jaredu, ''Zašto se osvrčeš, tako i tako?'' I on reče,

''Tražio sam jedno od moje djece, da im kažem da idem s vama, i o
njihovom dolasku dole tima o kojima si mi govorio.''

24 Kad starješina ču Jaredove namjere, on mu reče, ''Ostavi sad to, i idi s

nama,vidjeti češ našu zemlju, ako te zemlja u kojoj živimo zadovolji, mi i
ti čemo doći brzo i uzeti tvoju porodicu sa tobom. Ali ako naša zemlja te
ne zadovolji, doći češ nazad u svoje mjesto.

25 I starješina požurivaše Jareda, da ide ispred svoje djece da ih

savjetuje.

26 Jared tad izađe iz pećine i ode s njima, i među njima. I oni ga utješiše,
dok nisu došli do vrha planine sinova Kainovih.

27 Tad reče starječina jednom od svoj pratilaca, ''Zaboravili smo nešto

na ulazu u pećinu, i to je odabrana odjeća koju smo donijeli da obučemo
Jareda s time.''

28 On tada reče jednomu od njih, ''Idi nazad, ti, netko, i mi čemo te

čekati, dok se ne vratiš. Tad čemo obuči Jareda i on će biti kao mi,
dobar, zgodan, i odgovarati će da dođe s nama u našu zemlju.

29 Tad taj jedan se vrati.

30 Ali kad je bio na kratkoj udaljenosti, starješina ga zovnu i reče mu,

''Sačekaj , dok ne dođem i kažem ti nešto.''

139
31 Tad je ovaj stajao, i starješina ode do njega i reče mu, ''Jednu stvar
smo zaboravili u pećini, to je ovo—da stavimo vani svjetiljku koja gori
unutar, iznad tijela koja su unutar. Tad dođi do nas, brzo.''

32 Taj ode, i starješina se vrati nazad svojim pratiocima i Jaredu. I oni

siđoše sa planine, i Jared s njima, i oni stajaše na izvoru vode blizu kuća
Kainove djece, i čekaše na svog druga dok nije donio odječu za Jareda.

33 On , tad, koji ode, nazad do pećine, stavi lampu, i dođe do njih i

donese utvaru sa njim i pokaže im. I kad Jared vidje on se čudio na
ljepoti i milosti toj, i radovao se u svom srcu vjerujući da je sve to istina.

34 Ali dok su stajali tamo, troje od njih odoše u kuće sinova Kainovih,i
reče im, ''Donesite nam danas nešto hrane do izvora vode za nas i naših
pratilaca da jedemo.''

35 Ali kad sinovi Kaina vidješe ih, oni se čudiše njima i misliše: ''Ovi su
lijepi na pogled, tako kako nikad ne vidjesmo prije.'' Tako da ustaše i
dođoše sa njima do izvora vode, da vide njihovu držinu.

36 Našli su ih toliko zgodnima, da su glasno plakali na mjestima za

drugima da se okupe zajedno i dođu i pogledaju na ova lijepa bića. Tad
se okupiše oko njih i muški i žene.

37 Tad starješina reče im, ''Mi smo stranci u vašoj zemlji, donesite nam
nešto dobre hrane i pića vi i vaše žene, da se osvježimo s vama.

38 Kad ti ljudi čuše te riječi od starješine, svaki od sinova Kainovih

dovede svoju ženu, a drugi dovede svoju kćer, i tako, mnogo žene
dođoše k njima, svaki uzimaše Jareda za sebe ili za svoju ženu, svi tako.

39 Ali kad Jared vidje što su učinili, njegova duša istrgnu se od njih, niti
je želio kušati njihove hrane niti piti.

40 Starješina vidje priliku kad se istrgnuo od njih, i reče mu, ''Ne budi
tužan, ja sam veliki starješina, kao što vidiš da ja radim, čini i ti na isti
način.''

41 Tad on raširi svoje ruke i uze jednu od žena, i petoro njegovih

pratilaca učiniše isto pred Jaredom, da bi on učinio kao što su oni.

42 Ali kad Jared vidje da oni rade sramotu on plaka, i reče u svojim
mislima,--moji oci nikad nisu činili takvo što.

43 On tad raširi svoje ruke i molio se žarkoga srca, sa mnogo plakanja, i

moliše Boga da izbavi ga iz njihovih ruku.

140
44 I čim je Jared počeo moliti tad starješina uteče sa svojim pratiocima,
jer nisu mogli biti u mjestu molitve.

45 Tad Jared se okrene i nije ih mogao vidjeti, već vidje sebe kako stoji u
sredini sinova Kainovih.

46 On tada zaplaka i reče, ''O Bože ne uništi me sa ovim rodom, na koji

moji oci upozoriše me, za sad, O moj Gospode Bože, ja sam mislio da to
koji se pojaviše meni behu moji oci, ali nađoh ih da behu đavoli, koji
namamiše me sa lijepom prikazom, i ja vjerovah im.

47 ''A sad molim te, O Bože, da me izbaviš od ovog roda, između kojeg
sam sad stojim, kao što si izbavio me od tih đavola. Pošalji svog anđela
da me izbavi između njih, jer na nemam moči da pobjegnem između
njih.''

48 Kad Jared završi svoju molitvu, Bog posla svog anđela usred njih, koji
uze Jareda i postavi ga na planinu, i pokaza mu put, dade mu savjet, i
tad ode od njega.

GLAVA XVIII.

Pometnja u Pećini Blaga. Čudotvorni govor mrtvog Adama.

Jaredova djeca su uobičajavala posjećivati ga sat nakon sata, da prime

njegov blagoslov i da pitaju za savjet u svakoj stvari koju su činili, i kad je
on imao šta da radi, oni činjahu za njega.

2 Ali ovaj put kad su otišli u pećinu nisu našli Jareda, već nađoše
svjetiljku vani,i tijela otaca razbacana, i glas dolazaše od njih Božjom
moći, koja govoraše, ''Satan u utvari je zaveo našeg sina, želeći da ga
uništi, kao što je uništio našeg sina Kaina.''

3 Oni rekoše također, ''Gospod Bog nebesa i zemlje, izbavi našeg sina iz
ruku Satane, koji je izveo veliko i lažno ukazanje pred njim, ''Također
pričaše o drugim stvarima, moći Božjom.

4 A kad djeca Jaredova čuše ove glasove oni se bojaše, i stadoše plakati
za svojim ocem, jer nisu znali šta ga je snašlo.

5 I plakaše za njim taj dan do zalaska sunca.

141
6 Tad dođe Jared žalosnog izgleda, smeten u misli i tijelu, i tužan jer je
bio odvojen od tijela svojih otaca.

7 Ali kako se približavao pečini, njegova djeca vidješe ga, i požuriše do

pećine, i objesiše mu se oko vrata, plačući i govoreći mu, ''O oče, gdje si
bio, i zašto si nas ostavio, kako nisi želio? I opet, ''O oče, kad si ti nestao,
svjetiljka iznad tijela naših otaca je bila vani, a tijela razbacana okolo, i
glasovi dolaziše oda njih.''

8 Kad Jared čuo je ovo bi mu žao, i ode u pećinu, i tamo nađe tijela
razbacana, lampu stavljenu vani, i očevi sami molili si za izbavljenje iz
ruku Satane.

9 Tad Jared pade na tijela i zagrli ih i reče, ''O moji očevi, vašim
posredovanjem, Bog me izbavio od ruku Satane! I molim vas pitajte
Boga da me drži i da me čuva od njega do dana moje smrti.''

10 Tad svi glasovi utihnuše osim glasa našeg oca Adama, koji je pričao
Jaredu moči Božjom, baš kao što bi neko pričao svom prijatelju,
govoreći, ''O Jarede, moj sine, prinesi darove Bogu jer te izbavio iz ruku
Satane, i kad prineseš te žrtve, tako da bude da ih prineseš na oltaru na
kome sam ja prinosio. Tad također, boj se Satane, jer on obmanjivaše
me mnogo puta svojim ukazanjima, želeći da me uništi, ali Bog me
izbavio iz njegove ruke.

11 ''Naredi svom narodu da budu na straži u pogledu njega, i nikad ne

prestani prinositi darove ka Bogu.''

12 Tad glas Adama utihnu, i Jared i njegova djeca čudiše se ovomu. Tad
oni polegoše tijela kako su bila iz prva, i Jared i njegova djeca stadoše
moliti cijelu tu noć, dok nije svanulo.

13 Tad Jared načini žrtvu i prinese je na oltaru, kako Adam mu naredi. I

kako je išao gore do oltara, on molio je Boga za milost i oproštenje
grijeha, jer je lampa bila vani.

14 Tad Bog se pojavi Jaredu na oltaru i blagoslovi njega i njegovu djecu, i

prihvati njegovu žrtvu, i zapovijedi Jaredu da uzme svetu vatru sa oltara,
i sa njom upali lampu koja je isijavala svijetlo na tijelo Adama.

GLAVA XIX.

142
Jaredova djeca odvedena ustranu.

TAD Bog otkri mu ponovo obećanje koje je On učinio Adamu, On objasni

mu 5500 godina, i otkri mu tajnu Njegovog dolaska na zemlju.

2 I Bog reče Jaredu, ''I za tu vatru koju si uzeo od oltara da osvijetliš

svetiljku nome, neka prebiva sa tobom da ti daje svjetlo tijelima, i nemoj
da izađe iz pećine, dok tijelo Adamovo ne izađe iz nje.

3 Već, O Jarede, brini o vatri, da gori svjetlom u svjetiljci, niti izlazi više iz
pećine, dok ne primiš odredbu o tome vizijom, a ne prikazom, kad vidiš.

4 ''Tad naredi opet svom narodu da ne drže odnos sa djecom Kainovom,

i da ne idu njihovim putevima, jer ja sam Bog koji ne voli mržnju i djela
nepravde.''

5 Bog dade također mnoge druge zapovjedi Jaredu, i blagoslovi ga. I tad
povuče svoju Riječ od njega.

6 Tad Jared povuče se blizu svoje djece, uzme vatre, i dođe dole do
pećine, i osvijetli svjetiljku pred tijelom Adamovim, i dade svojim
ljudima naredbe kako Bog naredi mu da učini.

7 Ovo ukazanje dogodi se Jaredu na kraju njegovog četiri stotine i

pedesete godine, kako učini također mnoga druga čuda, koja ne
bilježimo. Već bilježimo samo ovaj jedan zbog kratkoće, i u smislu da ne
produžujemo naše pričanje.

8 I Jared nastavi da uči svoju djecu osamdeset godina, ali nakon toga oni
počeše da greše zapovijedi koje im je on dao, i da rade mnoge stvari bez
njegovog savjeta. Oni počeše da idu dolje sa Svete Planine jedan za
drugim, i da se miješaju sa djecom Kaina, u zabranjenim druženjima.

9 Razlog zbog koga djeca Jareda odoše dolje sa Svete Planine je ovaj,
koji ćemo sad otkriti ti.

GLAVA XX.

Zanosna muzika, jaka piča puštena između sinova Kainovih. Čine

različito odjevanje. Setova djeca gledaju sa požudnim očima. Oni
odbacuju mudar savjet, oni silaze sa planine u dolinu bezakonja
(grešnosti). Ne mogu se popeti na planinu ponovo.

143
NAKON što Kain ode u zemlju tamne zemlje, i njegova djeca se
namnožiše tamo, bio je jedan od njih, čije ime bi Genun, sin Lameha
slijepog koji ubiKaina.

2 Što se tiče Genuna, Satana mu dođe u djetinjstvu, i on uradi osušene

suncem trube i rogove, i žičane instrumente, cimbale i psaltire, i lire i
harfe, i flaute, i on sviraše na njima svo vrijeme i svaki sat.

3 I kad je on svirao na njih, Satana im je dolazio, tako da od njih su se

čuli lijepi i slatki zvukovi, koji su zanosili srce.

4 Tad on sakupi drugare sa drugarima da igraju sa njima, i dok je on

svirao, to je dobro zadovoljilo sinove Kaina, koji se upaljivaše sebe na
grijeh između sebe, i zapališe se poput vatre, dok je Satana palio njihova
srca, jedno sa drugim, i povečavao požudu među njima.

5 Satana je također naučio Genuna da pravi jaka pića od koma, i ovaj

Genun uobičavao je da skuplja zajedno društvo sa društvom u kućama
za opijanje, i donese u njihove ruke sve vrste voća i cvijeća, i oni piše
zajedno.

6 Tako je Genun uvečavao grijeh neizmjerno, i radio je to ponosito, i

naučio djecu Kaina da čine sve vrste velikih poročnosti, koje oni nisu
znali, i stavljaše na njih razne radnje za koje ranije nisu znali.

7 Tad Satana, kad je vidio da oni idu Genunu i slušaju ga u svakoj stvari
koju im kaže, radovao se neizmjerno, povečao je Genunu razumijevanje,
dok nije uzeo željezo i njime napravio oružje za rat.

8 Tad kad su bili pijani, mržnja i ubisto se poveća među njima, čovjek je
bio nasilan prema drugom da ga nauči zlu uzimajući njegovu djecu i
obeščaščivaše ih pred njim.

9 I kad su ljudi vidjeli da su prevladani, vidjeli su druge koji nisu

potčinjeni, oni koji su bili tučeni dođoše Genunu, uzeše zaklon kod
njega, i on učini ih pridružnicima.

10 Tad grijeh naraste među njima veoma, dok čovjek nije oženio vlastitu
sestru, ili kćer, majku i druge, ili kćerku očeve sestre, tako da nije bilo
razlike u rodbinskim odnosima, i oni nisu više znali šta je grešnost, već
radiše zlo, i zemlja se uprlja sa grijehom, i oni ljutiše Boga Sudiju, koji ih
stvori.

11 Ali Genun skupljaše društvo na društvo, koje sviraše na rogovima i na

svim vrstama instrumenata koje malopre spomenusmo, u podnožju

144
Svete Planine, i činili su tako u smislu da djeca Setova koja su bila na
Svetoj Planini čuju to.

12 A djeca Setova kad čuše zvuk, oni se čudiše, i dođoše u društvu, i

stadoše na vrhu planine da pogledaju dole, i činili su tako cijelu godinu.

13 Kad, na kraju te godine, Genun kad je vidio da su oni preuzeti od

njega malo po malo, Satana uđe u njega, i nauči ga da čini obojene
tkanine za odjeću raznih oblika, i da mu da razume kako da boji
tamnocrvenu i ljubičastu a šta ne.

14 I sinovi Kaina koji napraviše sve ovo, i sijaše u ljepoti i predivnoj

pojavi, skupljaše se zajedno u podnožju planine u sjaju, sa rogovima i
predivnim odijelima, i kojnskim trkama, čineći sve vrste gadosti.

15 U međuvremenu djeca Seta, koja su bila na Svetoj Planini, molili su i

hvalili Boga, na mjestu hordi anđela koji su pali, radi čega Bog ih je zvao
''anđeli'', jer On se radovao nada njima veoma.

16 Nakon ovoga, oni nisu više držali Njegove zapovijesti, niti držali
obećanje koje je On učinio njihovim očevima, već oni se opustiše od
posta i molitve, i od savjeta Jareda svog oca. I oni su se skupljali zajedno
na vrhu planine, da gledaju na sinove Kainove od jutra do večera, na ono
što su radili, njihove lijepe haljine i ukrase.

17 Tad djeca Kainova pogledaše na njih odozdo, i vidješe djecu seta,

kako stoje na vrhu planine, i oni pozvaše ih da dođu dole k njima.

18 Ali djeca Setova rekoše im odozgo, ''Mi ne znamo put.'' Tad Genan,
sin Lamehov, čuo ih šta su rekli da ne znaju put, i on je smišljao kako bi
ih doveo dole.

19 Tad Satana se pojavi njemu noću, govoreći, ''Nema puta za njih da

dođu dole sa planine na kojoj stanuju, već kad dođu sutra, reci im,
''Dođite na zapadnu stranu planine, tamo ćete naći put od izvora vode,
koji silazi dole u podnožje planine, između dva brda, dođite tim putem
do nas.''

20 Tad kad bi dan, Genun udari u trube i udaraše u bubnjeve ispod

planine, kako su željeli. Djeca Setova su čula to, i dođoše kako su
uobičajavali raditi.

21 Tad Genun reče im njima dole, ''Idite na zapadnu stranu planine,

tamo ćete nači put da dođete dole.''

145
22 A Setova djeca kad su čuli te riječi od njega, oni odoše nazad do
pećine ka Jaredu, da mu kažu sve šta su čuli.

23 Tad kad Jared ču to, on se ožalosti, jer je znao da će prekršiti njegov

savjet.

24 Nakon ovog stotinu ljudi i djece Setovih skupiše se zajedno, i rekoše

međusobom, ''Dođite,idemo dole ka Kainovoj deci, da vidimo šta rade, i
da uživamo s njima.''

25 Kad Jared ču ovo o stotini ljudi, njegova duša se potrese, i srce mu se

ražalosti. On tad ustane sa velikim žarom, i stade sred njih, i preklinjaše
ih krvlju Abela pravednog, ''Nemoj da ijedan od vas ide dole sa ove svete
i čiste planine, na kojoj naši oci su odredili da živimo.''

26 Ali kad Jared vidje da oni nisu primili njegove riječi, on reče njima, ''O
moja draga i nedužna i sveta djeco, znajte da jednom kad odete dole sa
ove svete planine, Bog neće dozvoliti vam da se vratite ponovo na nju.''

27 On opet preklinjaše ih, govoreći, ''Preklinjem vas smrću našeg oca

Adama, sa krvi Abela, Sa Setom, Enosa, Kainana i Mahalalela, da me
poslušate, i da ne idete sa ove svete planine, jer u trenutku kad je
napustite, vi ćete biti oteti od života i od milosti, i više nećete biti zvani
''djecom Božjom'', već ''djecom đavola''.

28 Ali oni nisu htjeli da čuju njegove riječi.

29Enoh u to vrijeme je već bio odrastao, i u svojoj revnosti za Bogom, on

ustane i kaže, ''Čujte me, O vi sinovi Seta, mali i veliki—kad vi prekršite
zapovijedi naših otaca, i siđete dole sa ove svete planine—vi nećete doći
nazad zauvek.''

30 Ali oni ustaše protiv Enoha, i nisu htjeli slušati njegove riječi, već
odoše dole sa Svete Planine.

31 I kad pogledaše na kćerke Kaina, na njihova lijepa tijela, i na njihove

ruke i stopala obojena sa bojama, i tetovirani ukrasima na njihovim
licima, vatra i grijeh bi zapaljen u njima.

32 Tad Satana učini ih da izgledaju najljepše pred sinovima Seta, kao što
je uradio da sinovi Seta izgledaju najljepše u očima kćeri Kaina, tako da
kćeri Kaina su žudile za sinovima Seta kao gladne zvijeri, i sinovi Seta za
kćerima Kaina, dok nisu učinili blud sa njima.

146
33 Ali nakon što su tako pali u onečišćenje, oni se vratiše putem kojim
su došli, i pokušali su da se popnu na Svetu Planinu, ali nisu mogli, jer
stijenje sa svete planine je kao vatra plamsalo pred njima, zbog razloga
tog nisu mogli ponovo ići gore.

34 I Bog bi ljut na njih, i pokaja se zbog njih jer su sišli dole iz slave, i zato
su izgubili i zaboravili svoju vlastitu čistotu nevinosti, i pali su u
onečišćenje grijeha.

35 Tad Bog posla svoju Riječ k Jaredu, govoreći, ''Ova tvoja djeca, koju si
zvao ''Moja djeca'' – vidi oni su prekršili Moju zapovijest, i otišli su dole
da žive u propasti, i u grijehu. Pošalji poslanika tima koji su ostali, tako
da ne idu dole, i budu izgubljeni.

36 Tad Jared plaka pred Bogom, i pita ga za milost i oproštenje. Žalio je

da mu se duša rastane od tijela, radije nego da čuje te riječi od Boga o
silasku dole svoje djece sa Svete Planine.

37 Ali on je slijedio Božju uputu, i molio ih da ne idu sa svete planine, i

da ne drže veze sa djecom Kaina.

38 Ali oni nisu držali njegovu uputu, i nisu slušali njegov savjet.

GLAVA XXI.

Jared umire u tugi za sinovima koji su skrenuli. Predskazanje o Potopu.

NAKON što druga družina se skupila, i oni odoše da vide za svojom

braćom, ali oni su propali kao i oni. I tako je bilo, družina za družinom,
dok nije samo nekoliko njih ostalo.

2 Tad Jared se razboli od tuge, i njegova bolest bi takva dok nije došao
do dana svoje smrti.

3 Tad on pozva Enoha svog najstarijeg sina, i Metuzaleha Enohovog sina

i Lameha sina od Metuzalema i Nou sina Lamehovog.

4 I kad oni dođoše do njega on se molio nad njima i blagoslovio ih,i reče
im, ''Vi ste pravedni, nedužni sinovi, ne silazite sa ove planine,jer vidite,
vaša djeca i vaše djece djeca su sišla sa ove svete planine, i odstranila
sebe sa ove svete planine, kroz njihovnu odvratnu požudu i prekršili
Božju zapovijed.

147
5 ''Jer znam, kroz moč Božiju, oni vas neće ostaviti na ovoj svetoj planini,
jer vaša djeca pogriješiše Njegovu zapovijed i naših otaca, koje smo
primili od njih.

6 ''Več, O moji sinovi, Bog će vas odvesti u nepoznatu zemlju, i nećete se

nikada vratiti da vidite vašim očima ovaj vrt i ovu svetu planinu.

7 ''Stoga, O moji sinovi, pripremite svoja srca za sebe, i držite zapovijedi

Božje koje su u vama. I kad odete sa ove svete planine, u stranu zemlju
koju ne znate, uzmite sa sobom tijelo oca Adama, i sa njim ova tri draga,
dara i prinose, imenom zlato, tamjan i smirnu, i neka oni budu u mjestu
gdje tijelo našeg oca Adama bude polegnuto.

8 ''I njima od vas koji preostanu, O moji sinovi, će Riječ Božja doći, i kad
on izađe iz ove zemlje on će uzeti sa sobom tijelo našeg oca Adama, i
staviti će ga u sred zemlje na mjesto u koji slava bude donešena.''

9 Tad Noa reče mu, ''Koji je od nas koji će preostati?''

10 I Jared odgovori, ''Ti si taj koji će ostati. I ti češ uzeti tijelo našeg oca
Adama iz pećine, i staviti ga sa sobom u arku kada potop dođe.''

11 ''I tvoj sin Šem, koji će izači iz tvojih slabina, on je koji će poleći tijelo
našeg oca Adama u sredinu zemlje, na mjesto gdje spasenje dođe.''

12 Tad Jared okrenu se svom sinu Enohu i reče mu, ''Ti moj sine,
prebivaj u ovoj pećini, i službuj vrijedno pred tijelom našeg oca Adama
sve dane tvog života, i vodi svoje ljude u pravdi i čistoti.''

13 I Jared ne reče više. Njegove ruke popustiše, njegove oči se zatvoriše,

i on uđe u mir kao njegovi oci. Njegova smrt dogodi se u tri stotine i
šezdesetoj godini Noe, i u devet stotina i osamdeset devetoj godini
njegovog života, na dvanaesti Taksas (decembar?) u Petak.

14 I kako Jared umrije, suze padaše dole njegovim licem od velike tuge,
za Setovom djecom, koja su pala u njegovim danima.

15 Tad Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa, ovih četvoro plakaše nada njim,
balzamom ga previše pažljivo, i tad polegoše ga u Pećini Blaga. Tad oni
ustaše i plakaše za njim četrdeset dana.

16 I kad ti dani oplakivanja behu gotovi, Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa

ostaše sa tugom u srcu, jer njihov otac je otišao od njih, i više ga ne
vidješe.

148
GLAVA XXII

Samo trojica pravednika ostaju na svijetu. Zlo stanje ljudi prije potopa.

A Enoh držaše zapovijedi Jareda svog oca, i nastavi da služi u pećini.

2 To bi ovaj Enoh komu mnoga čuda se dogodiše, i koji takođe napisa

slavnu knjigu, ali čija čuda neće biti rečena na ovom mjestu.

3 Nakon ovoga, djeca Setova zastraniše i padoše, njihova djeca i njihove

žene. I kad Enoh, Metuzalem, lameh i Noa vidješe ih, njihova srca patiše
iz razloga njihovog pada u sumnju punu nevjere, i oni plakaše i tražiše
od Boga milost, da ih sačuva, i da izvede ih iz tog pokvarenog naraštaja.

4 Enoh nastavi službovati pred Gospodom tri stotine i osamdeset i pet

godina, i na kraju vremena on posta svjestan milošću Božjom, da Bog
namjerava da ga ukloni sa zemlje.

5 On tada reče svome sinu, ''O moj sine, znam da Bog namjerava da
dovede vode Potopa na zemlju, i da uništi naše stvaranje.

6 ''I vi ste poslednji vladari nad ljudima ove planine, jer znam da nijedan
neće biti ostavljen da dobijete djecu na ovoj svetoj planini, niti će ijedan
od vas vladati nad djecom svog naroda, niti će ijedna velika družina
ostati od vas, na ovoj planini.''

7 Enoh reče takođe njima, ''Čuvajte svoje duše, i držite post sa strahom
Božjim i svojom službom Njemu, i obožavajte ga pravom vjerom, i služite
mu u pravednosti, nevinosti i sudu, u pokajanju i također u čistoti.

8 Kad Enoh završi svoju zapovijest njima, Bog prenese ga sa te planine u

zemlju života, u palače pravednika i izabranika, prebivalište Raja radosti,
u svjetlu koje stiže do nebesa, svijetlo koje je izvan svjetla ovoga svijeta,
jer je svjetlo Boga, koje ispunjava cijeli svijet, ali koje nijedno mjesto
može sadržati.

9 Tako, jer Enoh bi u svjetlu Božjem, on nađe sebe van domašaja smrti,
dok Bog ne da mu da umre.

10 Sve zajedno, nijedan od naših otaca ili njihove djece, nisu ostali na
svetoj planini, osim trojice, Metuzalema, Lameha i Noa. Svi ostali su sišli
sa planine i pali u grijeh sa djecom Kaina. Stoga im je zabranjena ta
planina, i nijedan ne osta na njoj osim tih troje ljudi.

149
The Forgotten Books of Eden, by Rutherford H. Platt, Jr., [1926], at
sacred-texts.com

150
POKAJANJE ADAMOVO

Uvod

Ovaj tekst, djelo, se nalazi u više manuskripata nekompletan.

Navodi se da prvo poglavlje odgovara latinskom Životu Amada i Eve, a

zadnje poglavlje i srednje Apokalipsi Mojsija – grčki Život Adama i Eve.

Općenito Pokajanje Adamovo je opisano kao druga verzija Adamove

knjige, najvjerovatnije prevedena u armenski iz grčkog jezika. Navodi se
da ovaj tekst ima primitivniji tekst od latinske i grčke verzije.

Ovo djelo je blisko gruzijskoj Adamovoj knjizi koja je prevedena i

objavljena nakon ove armenske verzije.

1.1. Bilo je tako, kad Adam izađe iz vrta sa svojom ženom, van, na istok
od vrta, oni napraviše sebi kolibu da žive i uđoše unutar. Njihove suze
padaše neprestano i provodili su dane usaglasavajući misli, u plaču i
tugi,i rekoše jedno drugom, ''Mi smo daleko od života.''

2.1. Tadm nakon sedam dana,postaše gladni i tražiše hranu.

2.2. Eva reče Adamu. ''Moj gospodaru, Ja sam gladna. Ustani, traži hranu
da možemo živjeti i znati da Bog će doći i odvesti nas u vrt, na naše
mjesto.''

3.1. Oni ustaše i krenuše zemljom, nisu našli hrane kao što je hrana sa
kojom su bili hranjeni u vrtu.

3.2a Eva reče Adamu, ''Umirem od gladi. Bilo bi bolje da sam mrtva, moj
gospodaru, možda tad oni bi te doveli u vrt, jer zbog mene Bog je ljut.''

3.2b Adam reče, ''Velik gnjev dođe na nas, ne znam da li zbog tebe ili
zbog mene.''

3.2c Eva reče mu, ''Ubije me ako želiš, tako da bijes i ljutnja se smanje
pred tobom, jer ovo dođe zbog mene, i oni će te dovesti u vrt.''

151
3.3 Adam joj reče. ''Evo, ne spominji ovu stvar, da Bog ne donese na nas
veće zlo i ne postanemo prezreni. Kako uistinu, ja mogu učiniti iko zlo,
jer ti si moje tijelo?''

3.4 Eva reče ''Ustani, tako da možemo naći povrća.''

4.1 Tražili su i nisu našli povrća takvog kakvo je bilo u Vrtu.

4.2 Eva reče, ''jer Bog stvori ovo povrće za hranu zvijerima da mogu jesti
na zemlji, ali naša hrana je ta koju anđeli jedu.

4.3 Ustani, hajde da se pokajemo četrdeset dana, možda Bog će se

sažaliti i dati nam hrane koja je bolja nego ona od zvijeri, tako da ne
postanemo kao oni.''

5.1 Adam reče Evi, ''Na koji način ćeš se pokajati? Koliko dana možeš da
izdržiš ? Možda počneš i ne budeš se mogla pokajati, i Bog neće čuti.

5.2. Tako da nećemo moći držati šta smo primili.''

5.3 Eva reče, ''Zadaj mi broj dana za koji ću se pokajati, možda dani budu
pre dugi, jer ja dovedoh ovo pokajanje na tebe.''

6.1a Adam reče, ''Ti ne možeš izdržati isti broj dana kao ja, već radi što ti
kažem i drži se tih uputa.'' --Adam reče, ''Ja ću biti u pokajanju četrdeset
dana, šest dana više od tebe, jer ti si stvorena na šesti dan...

6.1b Sad, zato, ustani, idi do rijeke Tigris i uzmi kamen i stani na njega i
stoj u vodi do vrata, u odjeći. Nemoj da riječ molbe ka Bogu izađe iz
tvojih usta, jer mi nismo vrijedni i naša usta su nečista , zbog prekršaja
koji učinismo u vrtu kad jedosmo s drveta.

6.2. Ostani mirna tamo nasred vode dok ne uradiš pokajanje za trideset i
četiri dana, a ja ću biti u rijeci Jordan, dok nas Bog ne usliši i da nam
hranu.''

7.1 I Eva ode do Tigrisa i učini kako Adam joj reče.

7.2. i Adam ode do Jordana. I kosa na njegovoj glavi bi nepokrivena.

8.1 On je molio i reče, ''Kažem ti, vodo Jordana, budi drug u stradanju sa
mnom i sakupi mi sve stvari u tebi koje se kreću, i neka me opkole i žale
sa mnom.

8.2 ne zbog sebe, već zbog mene. Jer Bog nije povukao njihovu hranu od
njih, koju Bog odredi im od postanja, ali ja sam uskraćen od moje hrane i
mog života.

152
8.3 Kad Adam reče to, sve kretajući stvorovi koji behu u Jordanu
sakupiše se ka njemu i stadoše oko njega kao zid. I vode Jordana
zaustaviše se i postaše stajače od plovljenja. Adam zaplaka Bogu i on
odredi 600 redova da zovu Boga u molitvi sve dane.

9.1 Kad osamnaesti dan njihovog plakanja se završi, tad Satana uze oblik
heruvima sjajem obučenog, i ode do Tigrisa da prevari Evu.

9.2 Njene suze su padale na odjeću, na zemlju. Satana reče Evi, ''Izađi
van iz vode i odmori, jer Bog je čuo tvoje pokajanje, tebe i Adama tvog
muža.

9.3 jer vi moliste Boga.

9.4 I Bog me posla da vas odvedem odatle i da vam dam hrane, radi koje
ste se pokajali.

9.5 Upravo sad dolazim od Adama i on me posla tebi i reče, ''Idi, sine,
pozovi moju ženu,'', sad dođi, idemo Adamu i ja ću te voditi do mjesta
gdje tvoja hrana je.''

10.1 Kad Eva izađe iz vode, njeno tijelo je bilo kao uvela trava, jer njeno
tijelo je bilo izmjenjeno od vode, ali oblik njene slave ostao je sjajan.

10.2 Kad ona izađe iz vode, ona pade i ostade na zemlji u velikoj tugi dva
dana, jer bila je prilično nesposobna da se pokrene s mjesta. Tad ona
ustane i Satana je odvede gde Adam je bio.

10.3 Kad Adam vidje Satanu i Evu koja ga je pratila, on glasno zaplaka i
pozva glasno i reče Evi, ''Gdje je moja zapovest o pokajanju, koju ti
dadoh? Kako si zašla s puta, da slijediš njega koji nas je odstranio od
našeg prebivališta?''

11.1. Kad Eva ču ovo, ona je znala da onaj koji ju je prevario je bio
Satana, ona pade pred Adama. Od tog trena Adamova nesreća se
poveća duplo kad je vidio stradanja svoje žene, jer ona bi povređena i
osječala se kao mrtva.

11.2 On je bio tužan i plaka velikim plakanjem i reče Satani, ''Zašto si u

tako velikom sukobu s nama? Koji je naš grijeh prema tebi, da si nas
izveo iz našeg mesta?

11.3 Jesmo li uzeli tvoju slavu od tebe? Jesmo li te odbili da te

posedujemo, da se boriš protiv nas nepotrebno?''

153
12.1. Satana takođe jaukao je glasno i reče Adamu, ''Svo moje zlo i tuga
došli su zbog tebe, jer zbog tebe sam izbačen iz svog mjesta prebivanja, i
zbog tebe sam odstranjen od prestola heruvima koji, raširiše zaklon,
htjedoše da me zatvore, zbog tebe moja stopala gazaju zemljom.''

12.2 Adam odgovori i reče mu

12.3 ''koji je naš grijeh protiv tebe, da si ti sve to učinio protiv nas?''

13.1. Satana odgovori i reče, ''Ti nisi učinio meni ništa, ali ja sam došao
do ovog stanja zahvaljujući tebi, na dan kad si stvoren,jer ja izađoh taj
dan.

13.2 Kad Bog udahnu svoj duh u tebe, ti primio si sličnost njegovu.
Stoga, Mihael dođe i nakloni ti se pred Bogom. Bog reče Mihaelu, ''Vidi
stvorio sam Adama nalik meni.

14.1 Tad Mihajlo pozove sve anđele, i Bog im reče: ''Dođite, i poklonite
se bogu koga stvorih.

14.2 Mihael se nakloni prvi. On pozva me i reče, 'Ti također, nakloni se

Adamu.'

14.3 Ja rekoh, 'Idi dalje, Mihajlo! Neću se pokloniti onome koji je došao
poslije mene, jer ja sam prije njega. Zašto je odgovarajuće za mene da
mu se poklonim?''

15.1 Ostali anđeli, također, koji bijahu sa mnom, čuvši ovo, i moje riječi
izgledaše im odgovarajuće i oni nisu prostrli se pred Adamom.

16.1 Stoga, Bog posta ljut na mene i naredi da nas se istjera iz našeg
prebivališta i da izbaci mene i moje anđele, koji behu složili se sa mnom,
na zemlju,a ti si u isto vreme bio u Vrtu.

16.2 Kad uvidih da zbog tebe sam izašao iz svog prebivališta svjetla
bijah u tugi i bolu.

16.3 tad ja pripremih zamku za tebe, tako da te mogu odvratiti od tvoje

sreće baš kao što ja sam odvratnut zbog tebe.'

17.1 Kad Adam ču ovo, on reče Gospodu, ''Gospode moja duša je u

tvojoj ruci, Učini ovog neprijatelja mog udaljenim od mene, koji želi da
me odvede ustranu, i koji tražim svjetlost koju izgubih.''

17.2 U to vreme Satana se povukao od njega

154
17.3 Adam je stajao tad u vodama pokajanja, i Eva je ostala pala na
zemlju tri dana, kao mrtva. Tad, nakon tri dana, ona ustane sa zemlje.

18.1 i ona reče Adamu, ''ti si nevin od prvog grijeha i od ovog drugog. Ja
sama sam prevarena od Satane, i kao rezultat Božije riječi i tvoje.'' Opet
Eva reče Adamu, ''Vidi, ja ću ići na zapad i biti ću tamo i moja hrana biti
će trava dok ne umrem, jer ubuduće nisam vrijedna hrane života.''

18.2 Eva ode na zapad i plaka i bi tužna.

18.3 i tad napravi kolibu za sebe na zapadu, i bi napredna u trudnoći i

imaše Kaina, bezakonika u utrobi.

19.1 kad vrijeme njenog porođaja dođe, ona poče da plače glasno i reče,

19.2 ''gdje je Adam, da može vidjeti moju bol? Tko, uistinu će reći moje
bolove Adamu? Ima li vjetra pod nebesima koji će otići i reći Adamu,
''Dođi i pomozi Evi?!'' I ona reče, ''Preklinjem vasm vi zvijezde, kad
dođete na istok, recite mom gosparu Adamu, o mojim bolovima.''

20.1a Tad Adam, u rijeci Jordan, čuo je Evin plač i njeno tugovanje.

20.1b Kad Bog ču zvuk Adamovog pokajanja, on nauči ga sijati i žeti, i

onomu što će doći na njega i njegovo potomstvo.

20.1cTad Adam ču zvuk Evine molitve na zapadu, i Adam reče sebi, ''Taj
glas i plakanje su od mog tijela, hajde da ustanem i idem do nje da vidim
zašto plače. Možda je zvijer u borbi s njom opet!''

20.2a Adam ustane i slijedio je zvuk gde Eva bi. Kad Eva vidje ga, ona
progovori i reče Adamu, ''Jesi li čuo zvuk moga plakanja? Jesu li ti
vjetrovi rekli tko moli za tebe? Jesu li svjetiljke nebeske rekle ti, tko je u
istočnim djelovima svaki dan, na svojim putevima? Jesu li ptice nebeske
rekle ti, ili zvijeri zemlje koje pozvah i poslah tebi, da ti kažu?

20.2b Sad ustani, moli Stvoritelja, da me izbavi od ovih bolova''

20.3 Adam zaplaka i molio je Boga na njenu pomoć.

21.1 i gle, dva anđela i dve sile spustiše se sa neba, dođoše do Eve i
stadoše pred nju.

21.2 Sile joj rekoše, ''Evo, ti si blagoslovena zbog Adama, Božjeg

odabranika, jer njegove molitve su močne i preko njega pomoč Božja
dolazi do tebe. Odvojena od njega, ne bi preživjela ovaj porođaj.''Anđel
reče Evi, ''Pripremi se, ja ću biti babica za tebe.''

155
21.3a Tad, kad je rodila dijete, boja njegovog tijela bješe kao boja
zvezda.

21.3b u trenutku kad je dijete palo u ruke babice, ono skoči, i sa rukama
isčupa trave sa zemlje blizu majčine kolibe, i neplodnost posta brojna u
tom mjestu.

21.3c Anđeo mu reče, ''Bog je pravedan, da nije učinio da padneš na

glavu, jer ti si Kain, bezakonik, koji će biti uništivač dobra i ...preljuba,
gorčine....

21.3d I opet anđeo reče Adamu, ''Ostani s Evom, tako da uradi što joj
kažem.''

22.1.2 Odatle Adam uze Evu i dijete i dovede ih do istočnih dijelova, i

tamo on bi s njom, i osamnaest godina i dva mjeseca se navrši.

22.1.3 Ona posta noseća i rodi sina,...koga babica imenova imenom

Abel, i oni živješe zajedno.

23.2.1. Eva reče Adamu,

23.2.2 ''Moj gospodaru , Adame , ja padoh u san i vidjeh u noćnoj viziji

da krv mog sina Abela je ušla u usta našeg sina Kaina, njegovog brata, i
on popi njegovu krv bez milosti. Abel ga je molio da ostavi ga malo,

23.2.3 i on ga ne ostavi, niti ga posluša, već popi njegovu krv u cjelosti.''

23.2.4a Adam reče Evi, ''Zasigurno Kain će ubiti Abela. Dođi, hajde da
odvojimo ih jedno od drugog. Hajde da napravimo zasebna mjesta za
njih i ostavimo ih tamo, i nemojmo dati mjesta među nama zlomu.

23.2.4b oni uradiše po ovom prijedlogu. Adam im reče, ''Moji sinovi,

ustanite, idite svaki u svoje mjesto.''Oni ustaše i odoše prema
predloženom.

23.3.2a Tad, nakon uputstava Bog reče Mihaelu, ''Idi reci Adamu, 'Ne
govori tajnu koju znaš Kainu, jer on je sin gnjeva i on je ubica Abela,
njegovog brata.

23.3.2b I ne budi tužan zbog njega, umjesto njega dati ću ti Seta, koji je
kao moja prva slika (Adam), on će pokazati svo sječanje kroz mene, a ne
samo ono što mu kažeš.''

23.3.3 Bog reče ovo anđelu, i on dođe i govori sa Adamom i Adam

zadrža u svom srcu to, i on i Eva behu tužni.

156
24.4.1 Nakon ovog, Eva posta noseća i donese Seta

24.4.2 Adam reče Evi kad su razgovarali, ''Vidi mi dobismo sina namjesto
Abela, koga Kain ubi pred nama.''

30.5.1 Potom, on imade sinove i kćeri, 30 obaju polova i oni odrastoše.

Adamu je bilo 930 godina.

30.5.2. i tad Adam se razboli u smrtnim bolovima, i on plaka glasno i

reče, ''Neka moji sinovi dođu i okupe se kod mene, da mogu da ih vidim,
pre nego umrem.''

30.5.3 Svi njegovi sinovi koji behu na sve strane svijeta sakupiše se pred
njim. (Okupili su se unutar mjesta u koji Eva uđe) i on moliše Gospoda
Boga.

31.6.1 Njegov sin Set reče Adamu, ''Moj oče, sječaš li se ploda u Vrtu,
koji si uobičavao jesti, i jesi li postao tužan zbog toga gde si bio?

31.6.2 Ako je tako, reci mi, da mogu otići do vrta i baciti prašinu na svoju
glavu i plakati. Jer, možda Bog će mi dati ploda, da mogu donijeti tebi, i
da ovaj bol ode od tebe.''

31.6.3 Adam mu reče, ''Nije tako moj sine Sete, radije ću imati ovu
smrtonosnu bolest i patnju.

31.6.4 Set mu reče, ''Kroz koga ti je došla ova bol?''

32.7.1 Adam reče njemu, '' Kad Bog stvori nas , mene i tvoju majku, on
nam dade zapoved da ne jedemo s tog drveta.

32.7.2 Satana nas je prevario u čas kada anđeli čuvari od drveta su

unzijeli se da obožavaju Boga. Tad Satana navede Evu da pojede taj
plod.

32.7.3a Eva dade meni da jedem kad nisam znao.

32.7.3b Jer, moj sine Sete, Bog podjeli Vrt između mene i tvoje majke
Eve, da ga mi možemo čuvati. Meni dade istočni dio i sjeverni, a tvojoj
majci zapadni i južni.

33.1 Mi imasmo dvanaest anđela koji su išli okolo sa nama, radi čuvanja
Vrta, do vremena svjetlosti.

157
33.2 Svaki dan oni su išli da veličaju Gospoda, i u vremenu kad su otišli u
nebesa, u to vreme Satana prevari tvoju majku i uzrokova da pojede
plod. Satana je znao da ja nisam sa njom, niti nađeli, u to vreme on
uzrokova nju da pojede.

33.3 Potom, ona dade i meni.

34.8.1 Znadoh tad, kad probah plod, da je Bog ljut na nas.

34.8.2 Bog reče, ' Jer si prestupio moju zapovest, Ja ću donijeti

sedamdeset nevolja na tvoje tijelo, bol očiju i zvonjenje ušiju i svih
zglobova.' Biti će ubrojeno u nevolju bolesti koja su sačuvana u
riznicama, tako da Bog može ih poslati u poslednjim vremenima.''

35.9.1 Kad Adam reče ovo svome sinu Setu, on zaplaka i reče, 'Šta da
radim, jer ja sam u velikoj boli i nevoljama.''

35.9.2 Eva zaplaka i reče, ''Moj gospodaru Adame, daj mi nešto od svog
bola, tako da mogu da primim i nosim ga, jer ti bolovi koji dođoše na
tebe, dođoše zbog mene.''

36.9.3

Adam joj reče, ''Ustani, idi sa svojim sinom Setom, blizu Vrta i tamo baci
prašinu na svoju glavu i plači pred Bogom.

36.9.4 Možda Bog će se sažaliti na mene i poslati svog anđela do Vrta, i

on će ići do mjesta gdje maslinovo drvo stoji, od koga ulje izlazi, i da ti
da malo njega, tako da možeš donijeti mi i da ja mogu pomazati moje
kosti da ublažim bol.

36.9.5 i ja možda naučim ovaj put...koji smo probali ranije.''

37.10.1 I potom Set i Eva odoše prema Vrtu, i dok su išli, Eva vidje divlju
zver kako se borila sa Setom i tukla ga. Eva poče plakati i reče,

37.10.2 ''Kad dan Sudnji dođe, svi grijehovi će krivnje biti na meni i ljudi
će reći, ''Naša majka nije poslušala zapovijed Gospoda Boga!''

37.10.3 Eva pozva protiv divljih zveri i reče, ''O divlje zveri, kako se ne
plašite slike Božije, da se usuđujete boriti sa slikom Božijom? Kako su
tvoja usta otvorena i zubi oštri, i kosa što stoji na kraju? Kako niste se
sjetili poslušnosti koju ste ranije obećali, da vaša usta su otvorena protiv
slike Božije?''

158
38.11.1 Tad divlje zveri jaukaše i rekoše Evi, ''Uistinu, naša neposlušnost
je zbog tebe, jer primjer dođe kroza te.

38.11.2 Kako su tvoja usta usudila se otvoriti da pojedu plod za koji Bog
zapovijedi ti da ne jedeš?

38.11.3 (Dok on ne promjeni sve u našoj prirodi, nadalje ti nisi sposobna

odupreti se tomu što ti rekoh, ili ako počnem da te prekorevam.)

39.12.1 Tad Set reče divljoj zveri, ''Zatvori tvoja usta, O Satano. Odlazi
od slike Božije dok dan ne dođe za koji Bog će te prekoriti.

39.12.2 Tad on reče Setu, ''Vidi, stojim udaljen od tebe, slike Božije.''

39.12.3 Zvijer uteče od njega.

40.13.1 Set, sa Evom, ode blizu Vrta, i plakahu glasnim jadikovanjem i

tražiše Boga da pošalje anđela da im pomogne.

41.13.2a Bog posla im anđela Mihaela, koji je princ duša, i on reče ove
riječi njima

41.13.2b ''Sete, čovjeće Božiji. Ne preklinji za ulje koje ističe iz drveta

maslinovog da pomažeš svog oca Adama

42.13.3a to ne može biti sad, već onda, u vrijeme kad godine se završe
napune i budu konačne,

42.13.3b tad voljeni Hrist će doći da oživi Adamovo tijelo, zbog njegovih
grijeha koji su ga snašli.

42.13.3c On će doći do Jordana i biti kršten od njega, i kad izađe iz vode,

tad Mihael će doći i pomazati novog Adama sa uljem radosti.

42.13.4 Tad, nakon toga, dogoditi će se na isti način sa divljim zverima

zemlje, koje će ustati o oživljenju (uskrsnuću) i biti dostojni uči u Vrt, Ja
ću ih pomazati sa tim uljem.

42.13.6 Ali ti, idi Adamu svom ocu, jer njegovo vrijeme će se ispuniti u
tri dana i vidjeti ćeš mnoga čuda u nebesima i na zemlji, i u svim
zvijezdama koje su na nebesima.''

43.14.1a Kad anđeo izgovori ovo, on nestane iza drveća Vrta.

44.14.1b Od tamo, Set i Eva dođoše do kolibe gdje Adam je ležao

bolestan. Adam se sjeti sagrešenja jedenja sa drveta.

159
44.14.2 i on reče Evi. ''O, šta sam uradio? Koju vrstu bola su donijela na
nas i na naše potomstvo?

44.14.3a Sad, onda, reci svojoj djeci kako grijeh dođe,jer vidi, ja sam slab
i iscrpljen.

44.14.3b Jer, možda, kad umremo, teškoće će doći na zemlju i na sve

naraštaje koji će izići iz našeg djela. I oni će nas prokleti i reći,

44.14.4 'Naš otac i naša majka doniješe ova zla na nas.''

44.15.1 Tad Eva poče da plače i reče, ''Dođi bliže mene i ja ću ti reći ovaj
put,kako greh uze mesta.

44.15.2 U vrijeme kad tvoj otac je čuvao zemljište koje mu je dano od

Boga, a ja sam čuvala svoj dio zemljišta na južnoj i zapadnoj strani.

44.15.3 Satana ode do tvoga oca dijela , gde su divlje zveri bile. On
pozva zmiju i reče joj, 'Ustani, dođi k meni!'

44.15.4 Jer Bog je podelio divlje zvjeri (životinje) i dao nam, muške je
dao tvome ocu, i ženske je dao meni. Mi smo ih hranili prema onom što
nam je dodjeljeno.

44.16.1 Satana reče zmiji, 'Ustani, i dođi k meni i reći ću ti nešto od čega
češ se okoristiti.'

44.16.2a Tad zmija dođe njemu i Satana joj reče, 'Čujem da si mudrija od
svih divljih životinja i dođoh da te vidim. Nađoh da nema nikog kao ti u
promišljenosti između svih životinja. Kako Adam je davao hranu svim
životinjama, tako činila si i ti.''

44.16.2b I tad, kad divlje životinje odoše da poštuju Adama, Satana ode
s njima i reče zmiji, 'Zašto se klanjaš Adamu svako jutro? Ti si stvorena
prije njega: kako to da ti koja si stvorena ranije, klanjaš se kasnijem. Prije
bi mlađi trebao pođtivati starijeg.

44.16.3 Zašto obožavaš Adama i zašto si hranjena od Adama a ne od

voća iz Vrta? Dođi, ustani, dođi k meni i čuj šta ti imam reći. Hajde da
istjeramo Adama iz Vrta tako da mi možemo ponovo uči u Vrt.'

44.16.4a Zmija reče, 'Na koji način ili kako možemo istjerati ga iz Vrta?'

44.16.4b Satana reče zmiji, 'Budi ti, u svom obliku, lira za mene i ja ću
govoriti kroz tvoja usta, tako da možemo biti na pomoć.''

160
44.17.1 Tada dvoje njih dođoše k meni i objesiše svoja stopala oko zida
Vrta. Kad anđeli uznesoše se da veličaju Gospoda, u to vreme Satana
uze oblik anđela i poče da veliča Boga sa anđeoskim hvalama. Ja kleknuh
do zida i slušah njegove hvale.

44.17.2a Ja pogledah i vidjeh ga u obliku anđela, kad pogledah ponovo,

ne vidjeh ga.

44.17.2b Tad on ode i pozove zmiju i reče mu, ''Ustani dođi k meni da
mogu uči u tebe i govoriti kroz tvoja usta toliko koliko mi treba ka
kažem.'

44.17.2c U to vreme zmija posta instrument njemu, i on dođe ponovo

do zida Vrta. On plaka i reče, 'O, ženo, ti koja si slijepa u ovom Vrtu
uživanja, ustani dođi k meni da ti kažem nešto.'

44.17.2d Kad ja odoh k njemu, on mi reče, ''Jesi li ti Eva?', ja rekoh, 'Da,

Ja sam.'

On odgovori i reče, 'Šta ti radiš u Vrtu?'

44.17.3 Ja mu rekoh, 'Bog nas stavi da čuvamo Vrt'.

44.17.4 Satana odgovori i reče mi kroz usta zmije, 'To djelo je dobro, ali
dođi, da li jedeš sa svih drveća koja su u vrtu?'

44.17.5 Ja mu rekoh, 'Da, mi jedemo sa svih osim samo jednog drveta

koje je u sredini Vrta, za koje nam Bog zapovjedi, ''Ne jedite s njega, jer
ako jedete onda ćete zasigurno umrijeti.''

44.18.1 Tad zmija reče, 'Tako živ bio Bog, ja sam uveliko zabrinut za tebe
jer vi ste kao zvijeri, jer Bog je uzdržao od vas, a ja ne želim da budeš
zanemarena. Hajde, dođi i jedi s drveta, i vidječeš čast koja će biti vaša.'

44.18.2 Ja mu rekoh, 'Bojim se da ću umrijeti kako Bog reče nam.'

44.18.3 Zmija, zajedno sa Satanom, odgovori i reče mi, 'Tako živ bio Bog,
ti nečeš umrijeti, već kad pojedeš, tvoje oči će se otvoriti i postati ćeš
kao Bog, znajući dobro i zlo.

44.18.4 Ali Bog je znao da češ postati kao On, on te zavarao, kad je
rekao, ''Ne jedi s njega.''

44.18.5 I on reče, 'Pogledaj na drvo i vidi slavu koja je oko drveta, 'Kad ja
pogledah na drvo, Ja vidjeh veliku slavu koja bi oko njega. Ja rekoh mu,

161
44.18.6 'Drvo je dobro i izgleda dobro mi, ali ne mogu ići i uzeti voćku, Ja
se bojim. Dođi ovamo! Ako se ne bojiš, donesi mi plod i ja ću jesti, tako
da znam da li su tvoje riječi istina ili ne.' Tad zmija pozove me i reče,
'Dođi, otvori vrata za mene i ja ću uči i dati joj voće.

44.19.1a Kad on uđe, on prođe malen put u Vrtu i stade.

44.19.1b Ja rekoh, ''Zašto si stao?

44.19.1c On reče mi, 'Možda, kad ti dam da jedeš i tvoje oči se otvore i
postaneš kao Bog, ti češ zavesti Adama i nečeš mu dati da jede voće i on
će postati kao zvijer pred tobom.

44.19.1d Ali ti, ako želiš, obečaj mi iskreno, da češ mu dati da jede, i
nečeš ga prevariti svog muža Adama.

44.19.2 Ja mu rekoh, 'Ne znam nijednu zakletvu kojom bih se zaklela, ali
reći ću ti koju znam: Sa biljkama Vrta i Heruvima i Serafima i Oca koji
sjedi u nebesima koji silazi u Vrt, ako jedem i saznam sve, neću
suzdržati, već ću dati svom mužu Adamu da jede.

44.19.3 Kad me uhvati kroz zakletvu, tad me odvede i dovede do drveta

i on ode pravo do drveta. On stavi prevaru u voće, koje je želja za
grijehom, bludništvo, preljuba, požuda. On savije granu drveta do
zemlje. Tad ja uzeh voće i jedoh.

44.20.1 U taj čas uvidjeh očima da sam gola od slave u kojoj sam bila
odjevena. Stoga, počeh da plačem i rekoh,

44.20.2 'Šta si mi uradio? (Ali nisam bila ponižena zbog rata koji
neprijatelj povede protiv mene), tad uvidjeh, da će me on voditi do
dubina pakla.

44.20.3 Kad Satana učini ovo, on se spusti s drveta i sakri u Vrtu.

44.20.4 U mojim djelovima Vrta ja potražih lišće da pokrijem svoju

golotinju, i nisam mogla naći nijedno od drveća. Jer u taj čas svo drveće
u Vrtu posta bez lišća, osim drveta smokve jedino.

44.20.5a Uzeh njegovog lišća i pokrih svoju golotinju, i stadoh do drveta

koje sam pojela.

44.20.5b Bijah uplašena, moj sine Sete, zbog zakletve kojom se zakleh
da ću dati mom mužu Adamu da jede.

162
44.21.1 Ja plakah Adamu jakim glasom, 'Ustani , dođi k meni i pokazati
ću ti ovo.'

44.21.2 Tad Adam dođe k meni sa svojom velikom slavom.

44.21.5 i dadoh mu da jede plod, i učinih ga kao što sam ja. Zatim, on
također, dođe uze list smokve i pokri svoju golotinju.

44.22.1 Potom, mi čusmo anđela Gavrila kako puše u rog i poziva sve
anđele i govori im,

44.22.2 'Ovako kaže Gospod, ''Dođite k meni da mogu da siđem do Vrta

s vama, i čujte moj sud sa kojim ću presuditi Adamu.'' 'Kad mi čusmo
zvuk anđeovog roga, mi znasmo da Bog dolazi u Vrt da nam sudi.

44.22.3 On krenu napred s Heruvimovom kočijom i anđeli ga veličaše

neprestano, mi se bojasmo i sakrismo. Bog dođe u Vrt i svo bilje Vrta
procva.

44.22.4 On postavi svoje prijestolje blizu drveta života.

44.23.1 Bog pozva Adama i reče, ''Adame gdje si?'' Da li misliš da si se

sakrio i da li kažeš, ''On me ne zna?'' Može li zgrada sakriti se od onoga
ko ju je izgradio, kriješ li se blizu maslinovog drveta?''

44.23.2 Adam odgovori i reče, 'Ne, Gospodine, nije da sam se sakrio,

misleći da me ti nečeš naći, već se pobojah, jer sam go i sramim se.'

44.23.3 Bog mu reče, ''Tko ti pokaza da si go, osim ako nisi prekršio
moju zapovijed koji da dadoh da držiš?'

44.23.4 Tad Adam sjeti se upute koju On reče mu, da čini i čuva. Adam
reče, ''Ova žena, koju tu dade, prevari me i dade mi jesti.

On okrenu se meni i reče, 'Zašto si to učinila?'

44.23.5 Ja se sjetih zmijina govora i rekoh, 'Zmija prevari me.'

44.24.1 Zatim, Bog reče Adamu, 'Jer si poslušao svoje žene glas i
pogrešio protiv moje zapovijedi biti ćeš osuđen na zemlju.

44.24.2 Ti češ se mučiti na njoj, i neće ti davati svoju snagu, trnje i čkalj
će nicati ti. U znoju svojih obrva češ jesti svoj hljeb.

44.24.3 i nečeš imati odmora, biti češ gladan i biti ćeš sit i biti ćeš
pogođen gorčinom i tad ćeš jesti slatko, biti češ mučen vručinom i

163
pogođen hladnoćom, biti ćeš osiromašen i postati velik; udebljati ćeš se
i oslabiti.

44.24.4 i zvijeri kojima si upravljao će ustati na tebe zloćudno,jer si

prekršio moju zapovijed i nisi čuvao je.

44.25.1 Bog okrenu se i reče mi, 'Jer si slušala zmiju i prekršila moju
zapovijed trpjeti ćeš muke i bolobe.

44.25.2 Nositi ćeš mnogu djecu i u čas rođenja dovesti ćeš svoj život do
kraja, od velike muke i patnje.

44.25.3 obečati ćeš svojim ustima i reći, ''Ako preživim ove muke, nikad
neću nazad ići svome mužu.'' I kad se pojave ove muke, vratiti ćeš se
odmah zemlji.

44.25.4 jer biti ćeš prokleta spostvenim ustima, jer si obećala kad bol bi
jak.''Nikad se neću vratiti ovoj zemlji'' i tad si se vratila istoj. U bolu češ
nositi djecu i u sažaljenju ćeš se vračati svom mužu i on će vupravljati
tobom.'

44.26.1 Nakon što je sve ovo rekao mi, Gospod posta veoma ljut na
zmiju i reče, ''Jer si učinila ovo, i bila zvuk da odvedeš ustranu one koji
hodiše u slabosti srca, budi prokleta više od drugih životinja.

44.26.2 budi uzdržana od hrane koju si dosada jela. Prašina će ti biti

hrana i hodati ćeš na grudima i stomaku, i tvoja noge i ruke će se povuči.

44.26.3 i tvoje uši neće čuti, i nijedan od tvojih udova. Znak krsta će
donijeti mog sina zemlji, jer zbog njega ti si prevarena. Budi
onesposobljena i slomljena zbog zla srca svog.

44.26.4 Stavio sam neprijateljstvo između tebe i Adamovog potomstva.

Ti ćeš ležati i čekati za njegovom petom a on za tvojom glavom, do dana
u koji ti ćeš biti kažnjena.

44.27.1 Kad Bog izgovori ovo, on naredi naše istjerivanje iz Vrta.

44.27.2 I anđeli kretoše da nas istjeraju. Adam je molio anđele i reče,

'Pustite me za malo, tako da mogu moliti Boga za moje grehove. Možda
mi uvaži pokajanje i ne istjera me iz Vrta.'

44.27.3 Anđeli ga pustiše od istjerivanja iz Vrta, i Adam reče, ''Budi

milostiv meni, Gospode Bože, jer sam grešio protiv tebe.'

164
44.27.4 Tad Gospodin reče anđelima, 'Ne dajte mu da stoji još, već
istjerajte ga iz Vrta. Jesu li grehovi bili moji? Da li izgovaram sud uzalud?'

44.27.5 Tad anđeli veličaše Boga i rekoše, Ti si pravedan, O Gospode, i

tvoji sudovi su ispravni.

44.28.2 Adam opet reče Bogu, 'Moj Gospodine, molim te, daj mi od
drveta života, da jedem pre nego izađem iz Vrta.'

44.28.3 Bog reče Adamu, 'Ne možeš ga uzeti u svom životu, jer sam dao
naređenje Serafimu da čuva oko njega sa oružjem zbog tebe, da ne
pojedeš od njega i postaneš besmrtan i kažeš, ''Vidi, ja neču umrijeti.'', i
biti češ naprasit (hvalisav) i pobjednik u ratu koji neprijatelj učini sa
tobom.

44.28.4 Radije, kad izađeš iz vrta, čuvaj sebe od ogovaranja, bludništva,

preljube, vračanja, od ljubavi za novcem, od škrtosti i od svih grijehova.
Tad češ ustati od smrti, u oživljenju (uskrsnuću) koje će doći. U to
vreme, dati ću ti od drveta života i biti češ vječno besmrtan.'

44.29.1 Kad Bog reče ovo, on zapovijedi da nas istjeraju iz Vrta.

44.29.2 Adam poče plakati pred anđelima, i anđeli mu rekoše, 'Šta želiš
od nas da učinimo za tebe?'

44.29.3 Adam odgovori i reče anđelima, 'Molim vas,pustite me malo,

tako da mogu uzeti mirisni tamjan sa sobom iz Vrta, tako da kad odem
odavde, mogu da prinesem mirisni tamjan Bogu i prinose (žrtvu), tako
da, možda, Bog nas čuje.'

44.29.6 Anđeli mu pustiše da bude, i on uze mirisni tamjan sa sobom, i

iris (šafran) i balzam. Mi uzesmo ih i izađosmo iz Vrta na ovu zemlju.

44.30.1 Sad, moj sine Sete, pokazah ti put, kako smo pogrešili. Ali ti, vodi
brigu o dobrim stvarima. Ne zanemaruj Božje naredbe i ne odilazi od
njegove milosti. Vidi, pokazati ću ti svaku vrstu nadoknade, i dobra i zla.

44.31.1 U vrijeme kad Adam je bio bolestan i oni stajahu oko njega, jer
poslednji dan je ostao njegovog života i Adamova duša je išla iz tijela,
Eva ispriča sve ovo. I Eva reče Adamu.

45.31.2 ''Zašto ti umireš, a ja živim? Reci mi, šta da uradim za tebe?

Koliko dugo ću ja biti na zemlji poslije tvoje smrti?''

45.31.3 Adam joj reče, ''Ne brini se o zemaljskim stvarima, već vidi da
ćemo oboje umreti kao par, i oni će te staviti gdje ću ja biti. Ali kad

165
umrem, ne dolazi blizu mene da me pomjeriš s mjesta, dok Bog ne
razgovara s tobom u pogledu mene.

45.31.4 Jer Bog me neće zaboraviti, on će tražiti posudu koju stvori. Sad,
ustani, moli Boga dok ne predam dušu, koju on dade mi, u njegove ruke.
Jer ja ne znam kako čemo se sačuvati za Oca svega, da li će on biti ljut ili
će biti milostiv nam.''

45.32.1 Tad Eva ustane, moleći Boga i reče,

45.32.2 ''Ja sam griješila, Bože, Ja sam griješila protiv tebe, moj voljeni
Gospode, Ja sam griješila protiv tvojih odabranih anđela, ja sam griješila
protiv Heruvima, ja sam griješila protiv Serafima, griješila sam pred
tobom, Gospodine, Ja molim sve vas koje Bog stvori u nebesima i na
zemlji, da posredujete sa Ocem u nebesima.''

45.32.3 Dok je Eva molila na savijenim koljenima, gle, arhanđel Mihael

dođe do nje, podiže je i reče,

45.32.4 ''Ustani, Evo, od svog pokajanja. Vidi, duša tvog muža Adama je
izašla iz tijela.''

45.33.1 Eva ustane

47.38.2 i svi anđeli se skupiše preda njom, svaki po činu. Neki od njih
nosiše kadionice u rukama, drugi sa trubama i drugi donosiše
blagoslove.

47.38.3 Vidi, Gospod nad vojskama na Heruvima kočiji i četiri vjetra nose
ga, i Heruvimi služahu te vjetrove i anđeli su prolazili pred njim. Bog
dođe do zemlje, do mjesta gdje Adamovo tijelo ležaše, i svi anđeli behu
pred njim sa hvalama.

47.38.4 Bog dođe do vrta i sve biljke se pomjeriše, i svi ljudi koji behu sa
Adamom padoše u san. Jedino Set, moralan, bi budan, prema Božjem
određenju.

47.39.1 Bog dođe do Adamovog tijela, gdje je on ležao mrtav. Bog

tugova veoma i reče umilnim glasom, ''Oh, Adame. Zašto si to učinio? Da
si čuvao moje zapovijesti, oni koji dovedoše te dole do tog mjesta, ne bi
se radovali nada tobom.

47.39.2 Ali ja ću okrenuti njihovo radost u tugu, i ja ću okrenuti tugu u

radost. Ja ću učiniti te početkom radosti i postaviti ću te na prijestolje
njegovo koji te prevari.

166
47.39.3 i bacit ću ih u mjesto tame i smrti.''

48.40.1 Potom, Bog govori Mihajlu i reče, ''Idi do vrta na treće nebo i
donesi mi tri lanena ogrtača''.

48.40.2 Kad ih donese, Bog reče Mihajelu i Ozelu i Gavrilu, ''Donesite tu

lanenu odjeću i pokrijte Adamovo tijelo, i donesite mirisno ulje. ''Oni
donesoše ih i staviše oko njega, i previše ga u tu odeću.

48.40.3 Kad završiše sve, Bog naredi da donesu Abelovo tijelo. Oni
donesoše još druge lanene odjeće i obukoše ga.

48.40.4 Jer on osta od tog dana u koji Kain bezbožni ubi ga i žele da
sakrije ga, i nije mogao. Jer, kako je tijelo njegovo bilo u prašini, nebeski
glas dolazio je i rekao,

48.40.5a ''Nije dozvoljeno sakriti ga u zemlji prije prvog stvorenja nego

što se vrati u zemlju iz koje dođe.''

48.40.5b Nadalje, uzeše ga i staviše u istu pečinu gdje bi Adam umro. I

nakon toga, oni donesoše ga i učiniše s njim kao sa njegovim ocem
Adamom.

48.40.6 Posle oblačenja, Bog naredi da oboje njih budu odvedeni u dio
Vrta i da budu donešeni do mjesta od koga prašina bi uzeta i odakle je
Adam stvoren. Bog učini ih da kopaju

48.40.7 u tom mjestu i posla ih da donesu mirisni tamjan i irisov miris i

učini da stave ulje na prašinu i da pokriju mirise. Nakon ovog, uzeše
tijela obojice njih i staviše ih u mjesto u kojem oblikovaše ih. Oni kopaše
i napraviše grobnicu iznad njih.

48.41.1 Bog pozove Adamovo tijelo kroz prašinu i reče, ''Adame,

Adame.'' Adamovo tijelo reče prašini, ''Odgovori i reci, ''Ovdje sam,
Gospodaru.''

48.41.2 Gospodar mu reče, ''Vidi, kao što ti rekoh, 'Adame ti si prašina i

vrati se prašini.'

48.41.3 ali ja ću te podići u oživljenju koje ti obećah.''

48.42.1 Nakon što Bog reče ovo, on uze trostruki pečat i zapečati
Adamov grob i reče, '' Neka se niko ne približava u ovim danima, dok se
njihova tijela ne vrate njima.''

167
48.42.2 Tad, u to vreme, Gospod se uzdiže u nebesa sa anđelima,
Serafimi i svjetlosna kola, svako po svom mjestu.

48.42.3 Vrijeme Evino se ispuni i ona je umirala. Ona poče plakati i

tražiše da zna gdje je Adam bio sahranjen, jer nije znala. Jer, od kad Bog
dođe za smrti Adamovom, sve biljke Vrta behu pokrenute, kroz Sveti
Duh, san pređe na sve one koji bijahu na zemlji, dok nisu obukli Adama, i
nitko na zemlji nije znao, osim Seta samo.

48.42.4 Opet Eva poče plakati, da moli Boga da je donesu do mjesta gdje
Adam bi sahranjen. Kad ona završi molitvu, ona reče,

48.42.5 ''Moj Bože, Bože čuda, ne odstranjuj me od Adamovog mjesta.

48.42.6 već naredi da me stave u njegov grob

48.42.7 Baš kao što mi zajedno smo bili u Vrtu, i nismo bili odvojeni
jedno od drugog, kao u životu, tako i u smrti. U mjesto u koje Adam je
sahranjen, daj da ja također, budem sahranjena s njim.

48.42.8 Kad je izmolila, i rekla ovo, njena duša napusti je.

51.43.1 Mihael, arhanđel, dođe i govori Setu i nauči ga kako da ju obuće.

Tri anđela dođoše i uzeše Evino tijelo i donesoše ga i staviše gdje
Adamovo i Abelovo tijela su bila.

51.43.2 Potom, Mihail govori Setu i reče, '' Ovako češ obući svako
ljudsko biće koje umre, do poslednjeg dana, kroz oživljenje (uskrsnuće).''

51.43.3 Kad anđeo reče ovo Setu, on uznese se u nebo, hvaleći Oca i
Sina i Svetog Duha, sad i zauvek.

168
KNJIGA ADAMOVA

Prevedeno iz gruzijskog u engleski - J.-P. Mahe

Istjerivanje iz Raja

1.1 Bilo je to, kad Adam izađe iz raja sa svojom ženom Evom, oni odoše
do istočnih djelova raja. I Adam napravi kolibu da živi u njoj. Oni oboje
uđoše i ostaše tamo sedam dana. Oboje plakahu obilnim suzama jer su
žalili za življenjem u kraljevstvu iz koga su bili istjerani.

2.1 I nakon sedam dana, oni su bili gladni i tražiše nešto za jesti.

2.2 Eva reče Adamu: ''Adame, moj gospodaru, ustani i idi potraži hranu
za mene da možemo jesti, dok čekamo da probamo, ko zna, možda
Gospod primi nas i odvede nas nazad do mjesta u raju.

3.1 I Adam ustane nakon sedam dana i ode hodati zemljom i nije našao
nikakvu hranu kao onu koju su imali jesti u raju. Adam odgovori Evi i
reče joj, ''Mi čemo umrijeti smrču.''

3.2. Eva reče Adamu, ''O, da sam mrtva tad bi Bog prihvatio te u raju!''
Adam odgovori Evi i reče joj, ''Zbog nas veliki gnjev dođe na sva
stvorenja. Mada ne znam ovo: je li zbog mene, ili zbog tebe. ''Eva
odgovori Adamu, ''Moj gospode, ako misliš da je mudro, ubij me tako da
budem istrebljena ispred pogleda Božjeg i njegovih anđela, tako da Božji
gnjev protiv tebe se zaustavi, koji se dogodi zbog mene, i on će te
dovesti nazad u raj.

3.3 Adam odgovori i reče joj, ''Ne, ne! Ne spominji to, da Bog ne donese
drugu presudu na nas zbog tog ubistva. Kako bih mogao podignuti svoju
ruku i uzrokovati da moje tijelo pati?'' Tad Eva reče mu, ''Ustani, hajde
da oboje tražimo povrće.''

4.1. I oni nisu našli ništa što ima ukus kao voće sa drveta koje je bilo u
raju.

4.2 I Eva reče mu, ''Bog je stvorio za divlje zvijeri da imaju hranu, ali naša
hrana je bila ta za anđeoski život.

4.3 Sad, dođi i hajde da se pokajemo četrdeset dana, tako da Bog se

sažali na nas i da nam bolju hranu od ove nijemih životinje, da ne
postanemo kao oni.''

169
Pokajanje i drugo iskušenje

5.1 Adam odgovori Evi i reče joj, ''Objasni mi sad kojim pokajanjem želiš
da se pokaješ, ili koliko dana možeš da se pokaješ koliko dugo, da
napravimo obećanje Bogu.

5.2 ako nečemo moći ispuniti obećanje koje dadosmo mu.

5.3 Eva odgovori Adamu i ona mu reče, ''Reci mi o broju dana, onda, za
koji vremenski period misliš da radiš pokajanje, tko zna možda dodam
više tomu, jer sam ja koja je donijela nevolje na tebe.''

6.1 Adam odgovori i reče Evi, ''Nećeš moći dodati išta tomu. Nasuprot,
drži broj dana koji ti kažem. I ja ću činiti pokajanje četrdeset dana, a ti,
čini pokajanje trideset i četiri dana. Ostavi mi ovih šest dana, jer ti nisi
stvorena u šesti dan, kad Bog završi stvaranje svih stvorenja? Sad, ustani
i idi do rijeke Tigris, i stavi kamen pod noge i stoj u vodi i uroni se u vode
do vrata. Dok moliš, pazi da nijedan zvuk ne izađe iz tvojih usta, jer naše
usne su nečiste jer smo sagriješili zapovijest, u pogledu hrane (kao što je
jedenje sa drveta) u raju koju Bog zabrani nam.

6.2 Radije, ostani nijema, samo čini pokajanje u vodi za trideset i četiri
dana sa čitavim svojim srcem i ja ću činiti isto u rijeci Jordan, dok Bog ne
čuje i da nam hranu.''

7.1 Eva ode do rijeke Tigris i učini kako Adam joj naredi.

7.2 A Adam, on ostane u rijeci Jordan i kosa njegove glave bi pružena.

8.1 I Adam reče, ''Ja kažem ti, O Jordane, trpi sa mnom i sakupi sve
nijeme životinje koje su oko tebe, tako da dođu i okruže me i žale sa
mnom.

8.2 ne zbog sebe, već zbog mene. Jer Bog nije povukao njihovu hranu od
njih, koju im Bog dade od početka, ali ja sam uskraćen od smisla života i
od moje hrane.''

8.3 Kad Adam reče ovo sa gorkim suzama, sva stoka sakupi se blizu
njega i stajaše oko njega kao zid. U trenutku kad voda Jordana se
zadržala svoj tok, tad Adam podiže svoj glas prema Bogu i on mijenjao je
svoj glas šest puta, kao glasovi anđela u svim vremenima.

170
9.1 Kad dvanaest dana njegovog oplakivanja se završe, đavao udari i
promjeni svoj izgled i njegova odjeća sa namjerom prevare. On ode do
Eve, na rijeku Tigris, i stade do obale.

9.2 On je plakao i lažno suze mu padaše na odjeću, i sa odjeće na zemlju.

Tad on reče Evi, ''Izađi iz vode gdje si i zaustavi svoju nevolju, jer Bog je
čuo tvoje pokajanje i Adama tvog muža.''

9.3 Štaviše, mi također smo tražili pomoć zbog vaše nesreće koju smo
vidjeli.

9.4 Tako Bog me posla vama da izađete i da vam da hranu za koju se

kajete.

9.5 Sad, izađi odatle , jer ja sam otišao k Adamu i on me posla i reče mi,
''Idi i reci Evi, mojoj ženi, dovedi je nazad k meni, 'Dođi sad, i ja ću te
odvesti Adamu do mjesta gdje je on i gdje je također tvoja hrana.''

10.1 I Eva izađe iz vode i njeno tijelo se povuče kao uvelo povrće zbog
hladnoće vode. Sva njena ljepota bi odnesena.

10.2 I kad je izašla iz vode, ona pade na lice na zemlju u velikoj slabosti i
ostade ležati na zemlji bez pomaka dva dana. I nakon dva dana ona
ustane i đavo je odvede gdje Adam je bio.

10.3 I ubrzo kako Adam vidje Evu kako slijedi đavola, on poče da plače
sa teškim suzama i pozva ju glasno i reče joj, ''Gdje je zapovijest o
pokajanju koju ti dadoh? Kako si bila prevarena opet od njega, jer zbog
njega mi smo stranci u našim prebivalištima?''

11.1 Kad Eva ču to, da je đavo koji ju je prevario, ona padne pred njim i
Adamova nesreća za Evom poraste duplo jer on vidje nju kako leži na
zemlji kao mrtva.

11.2 On je bio tužan i reče uzdišući, ''Jao tebi koji ratuješ protiv nas! Koje
zlo smo ti mi učinili? To je zbog tvog ogovaranja da smo izašli iz raja. To
je jer smo mi uzrok toga da si istjeran zato si ljut na nas?

11.3 Ili je jer zbog nas si izgubio svoju slavu? Ili je, na neki način, zbog
nas da si ti u takvoj niskosti? Ili smo mi jedina stvorenja Božja da se boriš
protiv nas samih?

171
Pad Satane

12.1 đavo poče da plače na silu lažno i reče Adamu, ''O Adame, sva
pohlaepa i ljutnja i žalost mog srca su protiv tebe jer kroz tebe ja sam
izbačen iz svog prebivališta, zbog tebe sam odstranjen od svog
prijestolja. Moja krila su bila brojnija nego ta od Heruvima, i ja sakrivao
sam se pod njima. Zbog tebe, sad ja hodam nogama po zemlji, što nikad
ne bih verovao.''

12.2 Adam odgovori đavolu i reče mu,

12.3 Koja je moja greška, kojom učinih sve to tebi?''

13.1 Đavo odgovori i reče mu, ''Ti ne učini ništa meni, več zbog tebe ja
sam pao na zemlju.''

13.2 Na dan kad si ti stvoren, u taj dan, ja padoh pred lice Božije, jer kad
Bog udahnu duh u tvoje lice, ti si imao oblik i sličnost božanstva. I Mihail
dođe, on predstavi te i učini da pokloniš se pred Bogom. I Bog reče
Mihailu, ''Ja sam stvorio Adama prema mojoj slici i mom božanstvu.''

14.1 Tad Mihail dođe, on pozove sve snage anđela i reče im, ''Poklonite
se pred licem i slikom božanstva.''

14.2 I tad, kad Mihail pozove ih i svi pokloniše se tebi, on pozove mene
također.

14.3 Ja mu rekoh, ''Idi od mene, neću se pokloniti onom koji je mlađi od

mene, uistinu, ja sam gospodar prije njega, i odgovara da on pokloni se
meni.

15.1 Šest redova drugih anđela čuli su moj govor i odovaraše im to i nisu
se poklonili tebi.

16.1 Tad Bog posta ljut na nas i zapovijedi nam, njima i meni, da
budemo izbačeni iz naših mjesta na zemlju. A za tebe, On zapovijedi da
živiš u raju.

16.2 Kad ja uvidih da sam pao pred tebe, tvojom moći ja sam u nesreći a
ti u miru.

16.3 tad ja usmjerih se da te lovim tako da mogu da te udaljim iz raja

uživanja, baš kao što sam ja udaljen zbog tebe.

172
17.1 Kad Adam ču ovo, on plaka glasno i reče, ''Gospodaru, moj život je
u tvojoj ruci. Učini ovog neprijatelja udaljenim od mene, koji želi da me
odvede ustranu i traži da uništi moj rod. Zbog njega je Eva se izgubila.''

17.2 U tom trenutku, Beliar posta nevidljiv.

17.3 A Adam, on osta u vodi i učini pokajanje. Ali Eva pade na zemlju kao
mrtva. Tad ustane sa zemlje.

Odvajanje Adama i Eve

18.1 i reče Adamu, ''Budi spašen, Adame, jer ti nisi mi se pridružio u

sagrešenju zapovijedi, niti u prvom slučaju, niti u drugom. Već riječ
Božja prevlada me. I Eva reče mu, ''Vidi, ja ću otići u smjeru zalaska
sunca i jesti ću travu kao nijema životinja dok ne umrem, jer zasigurno
vrijedna sam dijela hrane od živih.''

18.2 Tad Eva ode u smjeru zalaska sunca i ostade tamo u tugovanju i
plakanju.

18.3 I nakon tri dana, ona uradi za sebe kolibu u smjeru zalaska sunca.
Sad ona je začela (zatrudnila) tri mjeseca ranije, i Kain bi u njenoj utrobi.

19.1 kad dani njenog porođaja dođoše, ona poče da se trese, ona je
jaukala prema Bogu glasno i reče:

19.2 ''Gdje je Adam tako da me utješi i mojim bolovima, i tko će mu reći

za moje bolove njemu? Ima li tko među pticama, tko će otići njemu i reći
mu, 'Dođi, pomozi Evi, svojoj supruzi.' Molim vas, svi stvorovi nebesa,
ako idete na istok, prenesite moje sadašnje bolove mome gospodaru.''

20.1a Tad Adam ču i rijeci Jordan nju kako plače suzama u nesreći.

20.1bTad Bog ču Adamovu molitvu i posla anđela Mihaila koji donese

mu sjemena, zapečati sa božanskim pečatom, predodređeno da se
donese Adamu. Tad on nauči ga sjetvi i radu oko tog, tako da može biti
spasen, oni i njihovi potomci.

20.1c I kad Adam ču molitvu Evinu i plač njenih suza od zapada, Adam
prepozna njen glas i reče u srcu, ''Ovo je glas moga rebra, glas moje
ovce?, ustati ću i vidjeti zašto plače. Je li je zmija napala ponovo?''

173
20.2 Adam usta i slijedio je njene stope. I on dođe blizu nje, u dio zapada
gdje Eva je bila, i kad Eva ču Adama, ona je plakala obilnim suzama i
reče, ''Moj gospodaru Adame, nisi li čuo zvuk mog plakanja? Jer danas je
devet dana, dana i noći, da ovako plačem sama prema tebi. Je li to
naraštaj istoka ti rekao kad si ustao? I nisu li ptice nebeske i zvijeri
zemaljske rekle ti, jer ja sam ih molila da ti kažu. Ustani, moli tvog
Stvoritelja da ima sažaljenja, tako da Bog može odgovoriti tvojoj molitvi i
izbaviti me iz mojih bolova, ako smatra odgovarajućim Njemu, pošalji
smrt meni, ili tvojim molitvama, oslobodi me mojih muka.''

20.3 Adam moljaše i reče molbu Bogu na njenu korist i Gospod posluša
ga.

21.1 I gle, dvanaest anđela i dve sile dođoše sa nebesa. I dođoše do

mjesta gdje Eva je bila.

21.2 Jedna od sila dođe, dodirnu Evino lice i grudi, i reče Evi,
''Blagoslovena si ti, Evo, zbog Adama, izabranika i sluge Božjeg, jer
njegove molitve su velike pred Bogom i zbog njega, Bog će te izbaviti. Da
ti nije dovedena pomoć zbog njega, ti bi ponijela takvu boljku da ne bi
mogla biti spasena od svojih bolova. Ustani i pripremi se da rodiš
dijete.''

21.3a Eva ustane i anđel je uputi, ona rodi dijete i njegova boja bi popus
zvijezda. On pade u ruke babice i odjednom on poče da čupa travu, jer u
njegove majke kolibi bi trave posijane.

21.3b Babica odgovori mu i reče, ''Bog je pravedan da te nije dao u moje

ruke. Jer ti si Kain, izopačen, i ubica dobrog, jer ti si onaj koji čupa
plodonosno drvo, a nisi onaj koji sadi. Ti si nosilac gorčine.''

21.3c I sile rekoše Adamu, ''Ostani kod Eve dok ne uradi sa detetom šta
je naučih.''

Smrt Abelova

22.1.2 A Adam uze Evu i dijete i dovede ih do dijela na istoku i osta

tamo. I kad osam godina i dva mjeseca se navrši

22.1.3 Eva posta trudna i donese drugog sina koga sila Božja nazva
imenom Abel, i ostadoše tamo zajedno.

174
22.2.1 U to vreme Eva reče Adamu,

22.2.2 ''Adame, moj gospodaru, u mom snu, vidjela sam krv moga sina
Abela je kapala iz usta njegovog brata Kaina i on pio ju je bez milosti. I
Abel moliše ga da ga ostavi malo njegove krvi.

22.2.3 i on ga nije slušao već je pio u cjelosti i nije mu ostalo u stomaku

već izađe napolje i bi izmazan njome i nije ju mogao odstraniti od svog
tijela.''

22.2.a Adam odgovori Evi i reče joj, ''Da Kain ne smišlja ubiti ga, hajde
da ih odvojimo jedno od drugog.

223.2.4b i hajde da budemo s njima, da ne damo prostora za ljutnju.'' I

oni učiniše kako Adam reče, i on reče im, ''Moji sinovi, dođite da se
raziđemo, svaki na svoje mjesto.''

23.3.2 Tad Bog reče anđelu Gavrilu, ''Reci Adamu: ''Ne otkrivaj Kainu
tajni plan koji ti znaš, jer od je sin gnjeva, jer njegov brat će biti ubijen
od njega!'' Kakogod, Adame ne budi tužan, ja ću ti podići Seta umjesto
Abela, i on će zamjeniti moju sliku i on, ...ću naučiti te sve što ja imam u
sječanju. Ali ne otkrivaj ovo nikomu osim Adamu!''

23.3.3a To je što Bog reče anđelu i anđel reče riječ Adamu. Tad Adam
držaše riječ u srcu. I oni oboje behu tužni, Adam i njegova žena.

23.3.3b I vrijeme dođe kad Abel je bio ubijen od Kaina svog brata i on
Adam reče njoj Evi, ''Bog je utvrdio kraj za sva ljudska bića. Je li smrt bila
išta do ubijanje kojim Abel bi ubijen od Kaina, i Kainova ljubomora
odvede ga u smrt jer Kain je bio od izopačenog roda?''

23.3.3c I vrijeme dođe kad Kain i Abel odoše prema polju. Dva demona
zasjeniše Kaina i Abel dođe. Jedan demon priđe drugom demonu. On
posta ljut s njim i uze kameni mač, koji beše od providnog
kamena(možda isti kao kamen u izlazak 4.25) . On prereza mu grlo i ubi
ga.

233.3.3d I kad Kain vidje krv, od ode brzo i uzme isti kamen u ruku. Ali
kad Abel vidje da dolazi nad njim, on molio ga, ''Ne ubijaj me, O moj
brate Kain!'' On, kako god, nije primio njegovu molitvu i on proli
Abelovu krv nasuprot njega. I Adam i Eva unesrečiše se svo vrijeme sa
velikom tugom.

23.4.1 I potom, Adam uđe svojoj ženi i Eva posta trudna i ponese Seta
koji je sličio Adamu.

175
24.4.2 Adam reče Evi, ''Vidi, ja sam rodila sina namjesto Abela, koga Kain
ubi preda mnom.''

24.5.2a I opet, potom, Adam je imao trideset sinova i trideset kćeri. Svih
godina Adamovih bi 930 godina. I od njega oni se umnožiše zemljom i
naseliše na nju.

Bolest Adamova.

30.5.1b I kad 930 godina se napuni Adam pade bolestan i plaka glasno i
reče, ''Sakupite se meni svi moji potomci, da vas vidim prije smrti.''

30.5.2 I sav njegov naraštaj se sakupi ka njemu, i on ih podijeli na tri

dijela zemlje među svoje potomke. I svi Adamovi potomci sakupiše se
njemu, oni su stajali pred vratima, u mjestu koje Adam podiže, i na koje
je ulazio i upućivao molitve Bogu.

30.5.3 I njegovi sinovi rekoše mu, ''Šta je ovo, Oče Adam?''

30.5.4 On im reče, ''Ja sam bolestan , moji sinovi.'' I oni rekoše mu, ''Šta
je tvoja bolest i kako ljudska bića padnu bolesna?''

31.6.1 Set, njegov sin, odgovori mu i reče, ''Oče Adame, šta te je snašlo?
Jesi li se možda sjetio, voća iz Vrta,i želiš ga i postao si tužan zbog toga?

31.6.2 Ako je to, reci mi i ja ću ići pred raj i baciti prašinu na moju glavu i
plakati. I ako me Bog čuje, možda pošalje anđela i on mi donese voća iz
raja i donesem ti da ublažiš svoju nevolju.''

31.6.3 I Adam reče mu, ''Moj sine Set, nije tako, prije da sam bolestan i
imam bolove.'' Set mu odgovori, ''Oče, šta je bol, i kako ti imaš bol?''

Adamova priča o Padu

32.7.1 Adam reče Setu, ''Sine, kad Bog stvori nas, mene i tvoju majku, on
postavi nas u raju uživanja da jedemo njegovo voće. Ali tamo bi jedna
biljka u sredini raja, veoma lijepa, za koju Bog nam naredi, 'Ne jedite s
nje.'

176
32.7.2 I zmija prevari tvoju majku i uzrokova da ona pojede, zbog čega,
sad, mi ćemo umrijeti. Kad bi čas za čuvare anđele na uznesu se
obožavati Boga, neprijatelj prevari je i ona pojede.

32.7.3a i ona prevari me, moja djeco, jer ja ne znah.

32.7.3b I Bog podijeli raj među nama, između mene i tvoje majke Eve,
tako da možemo čuvati. Meni, on dade istočne i sjeverni dio, a vašoj
majci Evi on povjeri južni i zapadni dio.

33.1 I tamo biše dvanaest anđela sa svakim od nas da nas čuvaju.

33.2 do vremena zore, jer u svako vrijeme dana, oni su odilazili gore. I u
momentu njihovog uznesenja, zmija prevari tvoju majku i uzrokova da
ona pojede od drveta, jer je vidjela da nisam s njom kao ni anđeli.

33.3 Ona takođe učini da ja pojedem a ja nisam shvatao.

34.8.1 Kad smo pojeli, Bog posta ljut na nas i on nam reče,

34.8.2 ' vi ste prekršili moju zapovijed, ja ću vas prokleti.' I on posla 70

nevolja na nas, na naše oči, naše uši, i do naših stopala, pošasti i
znakove, pohranjene u riznicama. Ovo Bog uradi meni da patim kroz
smrt.''

Zapovijed o donošenju ulja

35.9.1

35.9.2 Eva kaže plačući, ''Moj gospodaru Adame, daj mi polovinu svojih
bolova i ja ću ponijeti tvoj sadašnji bol, jer tvoja patnja je zbog mene, ja
sam uzrokovala te bolove da dođu na tebe.''

36.9.3 I Adam reče Evi, ''Ustani i idi sa Setom, mojim sinom, do raja, baci
zemlju na svoju glavu i plači pred Bogom tako da ti da milost.

36.9.4 I Bog će poslati svog anđela u raj gdje drvo života je, od kojega
ulje teče, tako da on može ti dati malo tog ulja. I ti češ donijeti meni i ja
ću pomazati sebe i biti ću izliječen od mojih bolova.

36.95 Tad ja ću vam kazati cijeli put u kome mi smo iskušani.''

177
Susret sa zvijeri

37.10.1

37.10.2 ''Jao meni, jer kad dođem na dan suda, svi mkoji grijehovi će me
spaliti i ljudi će mi reći, 'U prvom slučaju, ti si bio koji nije čuvao Božje
naredbe.''

37.10.3 Eva je zvala i rekla zloj zvijeri, ''O zla zvijeri, zar se ne bojiš?
Usuđujuš li se boriti sa slikom Božijom? Kako si uzela na sebe da otvoriš
svoja usta i kako si pomislila da zariješ svoje zube? Ili zar nisi se
podsjetila prve zapovijesti Božije i otvorila svoja usta protiv slike
Božije?''

38.11.1 Tad zvijer odgovori i reče Evi, ''Nije od naše pohlepe da si ti

nezadovoljna i plačeš, već tvoja tuga i plakanje dolaze od tvoje požude,
na početku stvaranja, bila si ti koja je poslušala zvijer, zmiju.

38.11.2 Kako si se usudila da otvoriš usta i jedeš sa drveta za koje Bog

zapovijedi da ne jedeš? Ti si zbog koje se sve izmjenilo.

38.11.3 Sad, nečeš moći izdržati, ako počnem govoriti i prekoravati te.

38.12.1 Set odgovori mu i reče zvijeri, ''Neka tvoja usta budu zatvorena i
nijema, zvijeri, i odlazi od nas, slike božanske, do dana kad češ pred
Bogom stajati.''

39.12.2 Tad zvijer reče Setu, ''Vidi, onda, da pobjegnem od tebe, sliko
Božija, sjaju Božji.'' I kad zvijer napusti ga, zvijer pobježe od Seta i
ozlijeđen čovjek ode do kolibe Adama svog oca.

Dolazak u raj

40.13.1

41.13.2a I Bog posla im arhanđela Mihaila, koji je zadužen za duše, i on

reče Setu,

41.13.2b ''Čovijeće Božiji,ne čini molbu za maslinovim drvetom, u smislu

pomazanja tvog oca Adama.

178
Mihailov odgovor

42.13.3 Ovo ne može biti sad već u budućnosti, kad pet hiljada godina se
napuni. Tad, na pet i po hiljada godina, ljubljeni sin Božji, Hrist, će doći
na zemlju da oživi Adamovo tijelo od pada, zbog sagrešenja zapovijedi.

42.13.4 On će doći i biti kršten na rijeci Jordan. I ubrzo nakon što izađe iz
vode sa uljem pomazanja, on će pomazati njega, njega

42.13.5 i njegove potomke, tako da će oni ustati u vrijeme uskrsnuća

(oživljenja). Gospod reče, 'Ja ću primiti ih u raj i ja ću pomazati ih sa tim
melemom.'

Povratak Adama

43.13.6 A sad, idi svom ocu Adamu, jer dani njegovog života se
napuniše. Za tri dana njegova duša će izaći iz tijela i brojna čuda će se
vidjeti u nebesima.''

44.14.1 Kad anđeo mu reče ovo, odmah bi sakriven ispod biljaka raja.
Set i Eva su otišli od Adamove kolibe. I Adam plaka zbog rane od zvijeri.

Adamovo prekorevanje Eve

44.14.2 i on reče Evi, ''Šta smo učinili?Zlo je došlo na nas i sve naše
potomstvo.

44.14.3 Zaista, reci svojoj djeci koji su tvoji grijesi, jer ako umremo, ti i
ja, i nesreće će se proširiti zemljom. Svo potomstvo koje dođe iz nas će
nas proklinjati govoreći.

44.14.4 'Bili su to naš otac i majka koji doniješe ovu nesreću na nas.''

179
Djelovi Adama i Eve u Raju

44.15.1 Tad Eva poče da plače i reče, ''Sad čujte me , moja djeco, i ja ću
vam reći kako smo prevareni.

44.15.2 Dogodilo se, da je vaš otac čuvao svoj dio raja, istočni i sjeverni,

44.15.3 dok sam ja čuvala svoj dio, zapadni i južni. I đavo dođe na
Adamov dio. I biše zvijeri tamo

44.15.4 jer Gospod također podijeli životinje između nas. Svi muški On
dade Adamu, a sve koje su bile žensko, on dade meni. I svaki je hranio
svoje.

Satanin susret sa zvijeri

44.16.1 Kad đavo dođe na vašeg oca dio

44.16.2 đavo pozove zmiju i reče joj, ''Ustani i dođi, ja ću te naučiti

korisnoj riječi.''

44.16.3a Tad, zmija dođe i đavo reče zmiji, ''Ja čujem da si ti mudrija od
svih nijemih životinja i ja sam došao da iskušam tvoju mudrost, znanje,
jer Adam daje hranu svim nijemim životinjama, također i tebi.

44.16.3b Kad sve životinje dođu da se poklone pred Adamom iz dana u

dan i iz jutra u jutro, svaki dan, ti također dođeš da se nakloniš. Ti si
stvorena prije njega, i tako velika, i ti se klanjaš pred manjim!

44.16.3c I zašto jedeš hranu slabiju Adamovu i njegove žene a ne dobro

voće iz raja?Dođi i čuj me tako da Adama istjeramo preko zida raja kao
što smo mi vani.Možda mi možemo ponovo uči nekako u raj.''

44.16.4 I zmija reče mu, ''Kako da ih izbacimo?'' Đavo odgovori i reče

zmiji, ''Budi mi oklop i ja ću pričati ženi kroz tvoja usta riječi kojim ćemo
ih prevariti.''

Zmija prilazi Raju

180
44.17.1 I dvoje njih dođoše zajedno i glavama stajaše na zidu raja u
vreme kad anđeli su uzašli da se poklone Bogu. Tad đavo promeni sebe
u izgled anđela, on veličaše hvalama anđela. I ja sam gledala u smjeru
ograde da čujem hvale.

44.17.2a Ja gledah i vidjeh ga kao anđela i odjednom posta nevidljiv.

44.17.2b jer otišao je da dovede zmiju. I on reče joj, 'Ustani i dođi i ja ću

biti sa tobom i govoriti kroz tvoja usta ono što je ispravno da kažem.'

44.17.2c On uze oblik zmije i priđe zidu raja i đavo skliznu u zmiju i on
dozvoli da njegova glava visi na zidu raja. On plaka i reče, ''Stidi se ženo,
ti koja si u raju uživanja, i koja si slijepa! Dođi k meni i ja ću ti reći
izvjesnu tajnu riječ.'

44.17.2d I kad dođoh, on mi reče, 'Evo!' i ja rekoh mu, 'Ovdje sam.' On

odgovori meni i reče mi, ''Šta ti radiš u raju?''

44.17.3 Ja mu odgovorih, 'Bog me stavio da čuvam raj i jedem od njega.'

44.17.4 Đavo odgovori mi i reče kroz usta zmije, 'Dobro činiš!, Jedeš li
voće svakog drveta koje je u vrtu?

44.17.5 Ja mu odgovorih i rekoh, 'Da mi jedemo svo voće osim jednog

drveta koje je ovdje u sredini raja, jer Bog zapovijedi nam, 'Ne jedite s
njega, tako da ne umrete smrću.'

Iskušenje Eve

44.18.1 Tad zmija reče mi, ja sam tužna zbog tebe, jer vi ste kao nijeme
životinje. Bog je ljubomoran na vas i nije vam dozvolio, ali ja, ne želim da
budete u neznanju. Radije dođi, jedi i vidjeti češ slavu koja će biti s
tobom.'

44.18.2 Štaviše, ja rekoh mu, 'Ja se bojim umiranja, možda, kako Bog
reče.'

44.18.3 Zmija odgovori mi i reče, 'Šta je smrt i kako netko umire? Smrt je
život!' Ja odgovorih mu i rekoh, 'Ja ne znam.' On odgovori mi i reče mi,
'Bog je živ, tako da ti nečeš umrijeti, već u momentu kad pojedeš tvoje
oči će se otvoriti i biti češ upućena, kao Bog, u dobro i zlo.

181
44.18.4 Bog je znao da češ ti postati kao on i Bog je bio ljubomoran na
vas. Zato vam je Bog to rekao, ''Ne jedite s njega!'

44.18.5 Vidi na drvo i slavu oko njega.'Što se mene tiče,kad sam otišao i
vidio njegovu slavu oko njega, rekoh

44.18.6 ''Ovo drvo je dobro i njegovo voće je prijatno u mojim očima.

Međutim, bojim se pružiti moju ruku i uzeti. Ali ti, ako se ne bojiš,
donesi meni i ja ću pojesti i znati da li tvoje riječi su istina ili ne.' Zmija
odgovori i reče mi, 'Dođi, otvori vrata i ja ću ti dati od njega.'

Ulazak zmije u raj

44.19.1 I kad odoh da otvorim vrata za njega i on uđe u Raj, on ode

pravo, i tad stade malo. Ja odgovorih njemu i rekoh, 'Zašto si stao?' Ali
on, moja djeco, počeo je koristiti varku ka meni. On odgovori i reče, 'Ako
sam stao to je jer sam promjenio mišljenje iz straha da možda ti dam i ti
ne pojedeš, i tvoje oči će se otvoriti i ti ćeš postati kao Bog, i znati ćeš
dobro i zlo, i postati češ ponosita i zavidna Adamu i nečeš mu dati da
pojede i on, i on će biti kao nijema životinja pred tobom,kao što si ti
pred Bogom, jer Bog je ljubomoran na vas. Ako želiš, zakuni mi se
iskreno, da kad pojedeš, nečeš biti zavidna Adamu, tvom mužu, već češ
mu dati jesti od njega i dati takođe njemu.'

44.19.2 Ja odgovorih mu i rekoh, 'Ja ne znam nijednu zakletvu, kako da

se zakunem? I on reče mi, 'Reci: Zaklinjem se biljkama raja i Heruvivima
na kojima sjedi Otac i na kojim silazi u raj, da ako pojedem i znam sve,
neću biti ljubomorna već ću dati također Adamu.''

44.19.3 I kad me on nagovori na zakletvu, on me veza njome, dadi mi sa

drveta i ja pojedoh.

Evino priznanje njegog grijeha

44.20.4 Ja sam tražila lišće da pokrijem svoju nagost i nisam našla

nijedno od stabala, jer u trenu kad pojedoh, lišće svega drveća u raju, u
mom dijelu, opadoše.

182
44.20.5 Ja uzeh nešto i načinih pokrivalo sebi i stadoh do drveta sa koga
sam jela, moja djeco. Bojala sam se zbog zakletve kojom se zakleh u raju
u kojoj rekoh, 'Učiniti ću da Adam pojede s nje također.''

Iskušenje Adamovo

44.21.2 Tad tvoj otac Adam dođe. On je mislio ovo: da je zvijer ušla u raj
i rekla mi, ''Šta misliš i zašto si uzela ovaj smokvin list?

44.21.3 Ja odgovorih mu i rekoh, ''Želiš li nešto da ti kažem ili ne? Do

danas mi bijasmo kao nijeme životinje. Kad sam razumijela to što
Gospodar nam reče, ''Ne jedite s njega' i kad vidjeh njegov sjaj, Ja uzeh i
pojedoh i saznah dobro i zlo. Sad, jedi ti isto i postati ćeš kao Bog.'

44.21.4a Adam odgovori mi i reče, 'Bojim se da Bog ne bude ljut na

mene i kaže mi, ''Moju zapovijest koju ti dadoh, ti nisi držao!''

44.21.4b Ali ja rekoh ocu, ''Na meni će biti tvoja krivnja. Ako te pita, reci
ovo: ' Ova žena koju si mi dao je kriva za to; ona reče, vidi ukus ove
slave.'!

44.21.5 Tad ja dadoh mu i on pojede i posta kao ja, i on također uze list
smokvinog drveta i pokri svoju golotinju njime.

Ulazak Boga u Raj

44.22.1 Nakon što mi čusmo to, preko anđela, Bog zatrubi u trubu. On
pozva anđele i reče im.

44.22.2 'Ovako kaže Gospod, dođite u raj i čujte presudu kojom ćemo
suditi im''. Adam mi reče, ''Mi smo sagriješili, Bog će doći i suditi nam.
''Mi se bojasmo i sakrismo.

44.22.3 I Bog dođe u raj sjedeći na Heruvimima i anđeli pjevaše himne

pred njim. Kad on dođe u raj, odjednom sva drveća dobiše lišće,

44.22.4 i prijestolje bi smješteno do drveta života.

183
44.23.1 I Bog pozva Adama i reče mu, ''Adame, Adame, gdje si? Da li se
kriješ od mene? Ili kako će kuća sakriti se od zidara? Ili jesi li se sakrio
blizu drveta iz raja?''

44.23.2 Tad tvoj otac odgovori i reče Gospodu, ''Ja sam se sakrio jer se
bojim, gol sam i sram me je.''

44.23.3 Bog odgovori mu i reče, ''Tko ti reče da si go? Jesi li prekršio

zapovijed koju sam ti dao?

44.23.4 Tad Adam sjeti se mojih riječi koje ja rekoh, ''Ne brini se za
krivicu jer ona je moja.'' I Adam reče, ''Gospodaru, ova žena koju si mi
dao me prevarila.'' Tad On se okrenu prema meni i reče mi, ''Šta si
uradila?''

44.23.5 I ja se sjetih zmijinih riječi i rekoh, ''To me zmija prevari!''

Osuda Adama, Eve i zmije

44.24.1 Bog odgovori Adamu i reče, ''Jer si poslušao svoju ženu i nisi
poslušao moju zapovijed, neka zemlja bude prokleta tvojim djelom

44.24.2 Radičeš i nečeš imati ploda, izbijati će ti trnje i čkalj. U znoju

svojih obrva češ jesti kruh.

44.24.3 Neka budeš sa mnogo uzdisanja, radi svoj posao i nečeš imati
odmora. Biti češ gladan i nečeš biti sit. Biti češ pogođen gorčinom i
nečeš probati slatkoga, biti češ mučen vručinom i biti će ti hladno,
osiromašiti češ i nečeš se obogatiti, jesti češ i nečeš udebljati se, grijati
češ se vatrom, i nečeš biti ugrijan. Uranjati??? češ i vodu, i biti izbacivan.

44.24.4 I zvijeri nad kojima si vladao će ustati na tebe. Oslabiti češ jer
nisi slušao moje zapovijesti.''

44.25.1 Bog se okrenu ka meni i reče mi, ''Zašto si poslušao zmiju i

ostavio moje zapovijedi s kojima ti naredih? Neka budeš u teškoćama i
bolovima,

44.25.2 nek ti rađaju mnogi plodovi i kad ti rode ti češ biti tužan zbog
muka i bolova.

184
44.25.3 Obećati češ sebi da ako ikad budeš izbavljena iz bolova, nikad da
se nečeš vratiti svome mužu, i ti češ ogrubiti svoje srce zbog velike
borbe koju zmija usadi u tebe.

44.25.4 Ali nek se vratiš se istu tačku, neka nosiš svoje potomke u bolu i
vračaš u sažaljenju svome mužu, i on će vladati nad tobom.''

44.26.1 Kad on reče sve ovo meni, on posta veoma ljut na zmiju, i on joj
reče, ''Ti, također, pati i budi prokleta među svim životinjama.

44.26.2 Neka bude ti oduzeta hrana koju si jela i neka zemlja ti bude
hrana sve dane tvog života, ići češ na grudima i stomaku, tvoje ruke i
noge će ti biti oduzete.

44.26.3 Neka nemaš ni ušiju ni nokti i neka nijedan ud ti ne ostane. Neka

vrijedi križ koji će moj Sin uzeti na zemlji osudi te zbog obmane kojom si
prevarila Adama. Ali neka opet zgnječena i zgažena zbog zla svog srca.

44.26.4 I ja ću postaviti neprijateljstvo između tebe i potomaka ženinih:

ona će ti stajati na glavu a ti češ čekati na njenu petu do dana sudnjeg.''

Adamova molba za milost

44.27.1 Tako Bog reče, i naredi da oboje budu istjerani iz raja.

44.27.2 Adam je molio anđele i reče im, 'Sačekajte me da zamolim

Gospoda, tko zna, možda Gospodar će mi dati pokajanje za to što sam
učinio , ne želim ići iz raja.''

44.27.3 Tad anđeli sačekaše nas da pitamo. Adam je molio Gospoda i

reče, ''Molim te, Gospode, oprosti mi što sam učinio.''

44.27.4 Tad Gospodin reče anđelima, ''Zašto čekate sa odvajanjem

Adama iz raja? Je li krivnja moja (Jesam li ja kriv) i nisam li sudio
pravedno?''

44.27.5 Tad anđeli padoše do zemlje i rekoše mu, klanjajući se pred

Gospodom, ''Ti si pravedan, Gospode, i tvoja presuda je ispravna.''

44.28.1 Gospodar se okrenu i reče Adamu, ''Nije ti dozvoljeno da

ostaneš u raju.''

185
44.28.2 Adam odgovori Gospodu i reče mu, ''Molim te, Gospode, daj mi
od drveta života tako da mogu jesti prije nego izađem.''

44.28.3 Tad Gospod usmjeri govor ka Adamu i reče mu, ''Nečeš uzeti
ništa od njega više u svom životu. Ja sam postavio plamenog Heruvima i
okretajući mač da čuvaju ga od tebe, da ne kušaš i postaneš besmrtan i
ponosito kažeš, 'Ja neću umrijeti nikad', i ti češ voditi borbu koju
neprijatelj započe protiv tebe.

44.28.4 Ako izađeš iz raja i čuvaš sebe od svakog zla, ti češ umrijeti i
poslije smrti ustati u budučem oživljenju (uskrsnuću). Tad , uistinu, dati
ću ti od drveta života i ti češ biti besmrtan zauvek.''

Istjerivanje

44.29.1 Kad je Gospod rekao da je naredio da nas istjeraju iz raja.

44.29.2 I tvoj otac plaka pred anđelima, a oni mu rekoše, ''Šta je ili šta
da uradimo za tebe?''

44.29.3 Tad tvoj otac odgovori njima i reče, ''Vidite, ja izlazim. Sad vas
molim da u trenutku mog napuštanja raja mogu uzeti tamjana iz raja
tako da, kad izađem, mogu prinijeti mirisni tamjan i Bog će htjeti da me
čuje.''

44.29.6 I anđeli mu daše i on uze četiri mirisa: nard (odoljen), šafran,

trsku i cimet; to je šta Adam iznese iz raja na zemlju.

Smrt Adamova

44.30.1 Sad, znate, moja djeco, naučio sam vas cijelom putu u kome
smo zavarani i molim vas da pazite sebe i ne prestajte činiti dobro.'

45.31.1 To je što je Eva rekla usred djece kad Adam je ležao bolestan. I
drugi dan njegova duša je bila da izađe iz njegovog tijela. Eva reče
Adamu,

45.31.2 '' Zašto sam umireš, a ja sam živa? I koliko dugo ću ja postojati?
Ili šta će biti od mene poslije tvoje smrti? Reci mi o tome.''

186
45.31.3 Tad Adam reče Evi, ''Ne budi zabrinuta, šta god da uradiš. Ako
moramo umrijeti oboje, ti češ također biti stavljena blizu mene. I ako
sam ću umrijeti, ne pomjeraj me sa mog mjesta dok Bog ne da ti
zapovijed za mene.

45.31.4 jer Gospod me neće zaboraviti, već prije on će tražiti posudu

koju je načinio. Ustani i moli Boga da moja duša bude stavljena u ruke
mog Stvoritelja. Jer ne znam kako da dođem do Stvoritelja svega, ili da li
je ljut na mene, i hoće li me primiti.''

Evino priznanje

45.32.1 Tad Eva usta i ode od Adama. Ona učini pokajanje i reče,

45.32.2 ''Ja sam griješila protiv tebe, Bože, ja sam pogriješila protiv tebe
i ja sam griješila pred tobom. Ja sam griješila pred tvojim odabranim
anđelima. Ja sam griješila pred Heruvivima. Ja sam griješila pred oltarom
svetim. Ja sam sagriješila pred naraštajima nebesa. Ja sam pogriješila
pred pticama nebeskim. Ja sam griješila pred zvijerima zemaljskim. Ja
sam griješila protiv tebe, Bože, svojom požudom, pred svim stvorenjima.
Molim vas sve, vi stvorenja nebeska i na zemlji, molite Gospoda svega za
mene.''

45.32.3 Dok je Eva bila na koljenima molila, odjednom Mihail dođe,

anđel čovječanstva, on stade i podiže Evu, i reče joj,

45.32.4 ''Ustani od pokajanja, jer Adam tvoj muž je izašao iz tijela.

Ustani i vidi njegovu dušu, kako njegov Stvoritelj ga je primio.''

Anđeoska liturgija

45.33.1 Eva ustane i stavi ruku na svoje lice i anđeo ode opet, i on reče
Evi, ''Podigni svoje oči i napusti zemaljske brige.''

45.33.2 A Eva, kad je podigla svoje oči prema nebesima, vidjela je kočije
vatrene i svjetlo koje je odlazilo, od četiri vjetra, oni behu tako sjajni da
se riječima ne može opisati, i bilo je nemoguće čuti ih niti od napred niti
odozadi. I anđeli su prolazili ispred kočija

187
45.33.3 I kad dođoše do mjesta gdje otac je bio, kočije stadoše i Serafimi
stadoše između njega i kočija.

45.33.4 I ja Eva, vidjeh tri zlatne kadionice, i tri čaše i tri anđela dođoše
brzo na oltar. Ti anđeli uzeše užareni ugalj i staviše u kadionicu i staviše
kadionice na oltar. I dok su puhali, dim ode i prekrije nebeski svod
nebesa.

45.33.5 anđeli su slavili Boga, oni behu pognuli se pred njega, plakahu i
govorahu, ''Bože,oprosti Adamu jer on je tvoja slika i djelo tvojih ruku,
on je tvoje stvorenje.''

46.34.1 I ja, Eva, vidjeh dva velika svjetla ničice u strahu pred Bogom i ja
plakah i rekoh mome sinu Setu,

46.34.2 Ustani iz blizine očeva tijela, dođi k meni i vidi to što oči nisu
vidjele, za Adama tvog oca.

46.35.1 Tad Set ustane i ode blizu majke Eve i reče joj, ''Zašto plačeš?

46.35.2 Podigni svoje oči i vidi sedam nebesa otvorenih i vidi sličnost
nalikuje ocu Adamu, i on stoji pred Bogom i svi anđeli mole ga i govore,
'Bože, oprosti Adamu, jer on je tvoja slika i tvoja sličnost, jer si ti koji je
stvorio njega.''

46.35.3 ''Šta je ovo, onda, moj sine Set.

46.35.4 da li daju krv mog supruga tim indijcima, jer oni su pred
Bogom?'' Set odgovori Evi i reče joj, ''Ne, majko, zar ne raspoznaješ te
koje nazivaš indijcima u tim bojama krvi?'' Eva odgovori mu i reče, ''Ne
znam onda, moj sine.''

46.36.1 Set odgovori njoj i reče, ''To su sunce i mjesec, oni su prostrli se
ničice i preklinju Adama,mog oca.''

46.36.2 ''Gdje je svjetlost sunca, jer nije više s tim, ili zašto je tamno?''

46.36.3 Set odgovori njoj i reče Evi, ''Jer njegovo svijetlo je zasjenjeno
pred Bogom i sve njegovo svjetlo je postalo tama od straha od Boga.''

Uznesenje Adamovo u Raj

188
47.37.1 Dok jeSet to govorio Evi,odjednom veliki anđel zatrubi u trubu i
svi anđeli koji behu ničice na licima stadoše opet. Oni tražiše Adama i
plakahu glasno i rekoše,

47.37.2 ''Blagosloven je Bog, tvojim blagoslovom. Ti si oprostio prvo

stvorenom.''

47.37.3 I opet anđeli rekoše ove riječi, jedan od šestokrilih Serafima bi

poslat prema njemu (Adamu). On uze Adama do jezera Aheron.

47.37.4 i on uroni ga tri puta. Tad on povede ga nazad pred Boga i Adam
osta ničice na licu tri sata. I nakon toga, Bog raširi svoje ruke sa
Prijestolja, podiže Adama i dade ga Mihailu, i reče mu,

47.37.5 ''Uzmi ga na treće nebo, u raj, i stavi ga pred oltar do dana

''ikonomije'' (spasenja) kad ću suditi svim tjelesnim bićima sa mojim
voljenim sinom''

47.37.6 Tad Mihail uze Adama do mjesta koje Bog zapovijedi i svi anđeli
su pjevali anđeoske psalme. Oni su slavili ovo čudo, oproštenje Adamu i
obećanje budućeg života.

Adamova i Abelova sahrana

47.38.1 Nakon što je Mihail plakao prema Bogu,

47.38.2 i Bog naredi da rog se čuje tako da svi anđeli se sakupe pred
Bogom, svaki u svom činu, oni koji držaše kadionice, oni koji držahu
psaltir, i oni koji puhahu u rog.

47.38.3 I gle, Gospod nad vojskama ustade na vjetrovima Heruvima i

47.38.4 i (Bog) prvi stiže u raj, i cvijeće raja, sa svojim slatkim mirisima,
se pomakoše na miris slavnog Boga. Sva djeca Adamova bila su bez
daha, osim Seta, on je bio sin veličine Božije.

47.39.1 I kad Gospod dođe do tijela Adamovog koje je palo u zemlju,

Gospodu bi žao za njim i reče mu tužnim glasom, ''Da si držao moje
zapovijesti, ne bi pao u to mjesto i tvoj neprijatelj ne bi mogao da vidi da
je prouzročio da budeš protjeran u to mjesto.

189
47.39.2 Ali ja ću promjeniti njegovu radost u tugu, i ja ću voditi te nazad
prema carstvu i staviti ću te na neprijateljevo prijestolje gdje je on
sjedio, blizu mjesta gdje odmetništvo se dogodi.

47.39.3 On će pasti u mjesto gdje si ti i on će vidjeti tebe na tom drugom

mjestu kako sjediš na tronu.''

48.40.1 I nakon toga, Bog dade zapovijest Mihaelu

48.40.2 koji uze Adama nazad u raj, koji je na trećem nebu. Oni uhvatiše
tri presavijene djelove odjeće i Bog reče Mihailu i Gabrielu, '' Raširite te
tkanine i umotajte Adamovo tijelo i uzmite pomast od maslinovog
drveta i izlijte na njega.'' I tri anđela obukoše ga u to i kad su obukli
Adamovo tijelo u to,

48.40.3 Bog reče im, ''Uzmite i Abelovo tijelo također, uzmite drugi
pokrov i obucite u njega također

48.40.4 jer on je ostao ležati nag od dana kad ga Kain ubio. I on je želio
da ga sahrani u zemlju i nije mogao to učiniti, jer njegovo tijelo je izlazilo
iz zemlje. Jer glas se čuo s nebesa i govorio mu,

48.40.5a ''On neće moći biti sahranjen u zemlju prije onog koji je
stvoren prvi se ne vrati u zemlju iz koje je stvoren.''

48.40.5b Tad on uzme kamen (stijenu) i osta raširen tamo do Adamove

smrti. Tad anđeli uzeše ga i obukoše ga kao oca.

48.40.6 Bog zapovijedi da obojica njih trebaju biti uzeti u raj, u istočni
deo, u mjesto iz koga Bog je uzeo zemlju i stvorio Adama. I Bog
zapovijedi Mihailu da kopa.

48.40.7 I Bog posla sedam anđela u raj, oni sakupiše mnogo mirisa iz
raja i donesoše ih njima. Tad uzeše oba tijela, staviše u grob i pokriše ih
zemljom.

48.41.1 Tad Bog se okrenu i pozva Adama. Adamovo tijelo odgovori iz

zemlje i reče, ''Ovdje sam Gospode.''

48.41.2 I Gospod mu reče, ''Vidi, kao što sam ti rekao, ti si zemlja i vratiti
češ se u zemlju.

48.41.3 ali ja ću te podići u oživljenju koje sam ti obećao, u vrijeme

uskrsnuća.

190
48.42.1 Tad, nakon toga, Bog uze trougaoni pečat i zapečati grobnicu
Adamovu i reče, ''Neka nitko ne dira ovo ovih šest dana, dok tvoje rebro
se vrati tebi.

48.42.2 Tad Bog ponovo se podiže u gornje nebo i svaki od anđela po

svojoj službi.

Evina molitva da se pridruži Adamu.

48.42.3 Eva je zanijemila kad je vidjela sve to. Eva je plakala i htjela da
vidi gdje su oni stavili Adama, jer ona nije znala. Kad je Gospod sišao na
zemlju, miris drveća raja nije (...) zbog njegovog mirisa svo je naraslo
uspravno. Do umotavanja i sahrane Adama, nitko nije razumio ništa
osim Seta.

48.42.4 Tad Eva molila je i plakala tako da Bog da ju vodi, da pokaže

mjesto gdje staviše Adama. I kad je završila molitvu, ona reče,

48.42.5 ''Gospode, ne odstranjuj me sa Adamovog mjesta.

48.42.6 već zapovijedi mi, meni također, da budem s njim.

48.42.7 kao što smo oboje bili u raju, nerazdvojni jedno od drugog

48.42.8 Ne odvajaj nas u smrti, već stavi me gdje si stavio njega.'' I

poslije ove molitve ona preda svoj duh.

Evina sahrana i kraj

51.43.1 I anđel Mihail dođe i nauči Seta kako da obuče Evu. Tri anđela
dođoše i uzeše Evino tijelo i staviše ga gdje je ležalo Adamovo tijelo.

51.43.2 I nakon toga, anđeo Mihail reče mu, ''Ovako oblači svaku mrtvu
osobu koja umre, do smrti svih ljudskih bića.''

51.43.3 Kad je naučio Seta sve to, on uznese se na najgornje nebo,

daleko od Seta, i on mu reče, ''Ne žali za mrtvima više od pet dana i u
sedmi dan raduj se, jer na taj dan Bog se odmorio od svih svojih djela
koja Gospod učini.''

191
51.43.4 Njemu slava i čast i obožavanje , sa Ocem i Svetim Duhom, sad i
uvek i zauvek. Amen.

192