APOKRIFNA NOVOZAVETNA

EVANĐELJA I DJELA

Evanđelja Djela Petrova i dvanaestorice apostola

Evanđelje po Tomi - djetinjstvo – grčki A Djela Filipa
Evanđelje po Tomi - djetinjstvo - grčki B Djela Filipa (druga verzija)
Evanđelje po Tomi - djetinjstvo- latinski Pismo Pilatovo Tiberiju
Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista Predaja Pontija Pilata
Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja Smrt Pilata
Protoevanđelje Jakovljevo Dela Tadeja
Evanđelje rođenja Marije Dela Tomina
Odlomci iz Evanđelja po Mariji Knjiga Tomina
Evanđelje Pseudo Matejevo Mučeništvo Tome Apostola
Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova Djela Ksantipe i Poliksene
Evanđelje po Bartolomeju
Evanđelje po Petru
Evanđelje po Tomi Apokalipse
Evanđelje po Filipu Otkrivenje Ivana Teologa (Bogoslova)
Evanđelje Gospodnje Otkrivenje Pavlovo
Otkrivenje Petrovo
Otkrivenje po Petru - druga verzija
Djela (fragmenti)
Povijest Josifa drvodjelje Apokalipsa Djeve
Djela Andreja
Dela i mučeništvo svetoga apostola
Andrije Pseudonimni spisi
Dela Andrije i Matije (Mateja) Učenje Tadeja Apostola
Dela Andrije i Matije (duža verzija) Poslanica Apostola
Dela Petra i Andrije Jakovljev apokrif
Dela Petra i Andrije (druga verzija) Pisma Isusa i Abgara
Dela Barnabina Priča o Josifu iz Arimateje
Mučeništvo Bartolomeja Poslanica Laodikejima
Dela Ivanova Prepiska Pavla i Seneke
Apokrifna Dela Jovana Molitva apostola Pavla
Apokrifna dela o uznesenju Marije Petrova poslanica Filipu
Dela i mučeništvo Sv. Mateja Učenje Apostola
Mučenistvo Mateja Tri Setove stele
Dela Pavlova Izvještaj Pilata Cezaru
Dela Pavla i Tekle Osveta Spasitelja
Dela Petrova
Djela Petra i Pavla Riječ prevoditelja
Literatura

1
Evanđelje po Tomi – detinjstvo – grčki tekst A

Priče Tomasa Izraelca, Mudraca, u pogledu djela Detinjstva

Gospodnjeg

I , Ja, Tomas Izraelac, govorim vam, i svoj brači koja su u paganima, da

znate dela detinjstva Gospoda Isusa Hrista i njegova močna dela, sve
šta je učinio kad je rođen u našoj zemlji, čiji početak je ovakav:

II. 1 Ovo malo dijete Isus kad je imao pet godina se igrao u pličaku
potoka, i on je skupljao vode koje su plovile u jezerca, i učinio ih je
čistim, i zapovedio im samom rečju. 2 I učinivši mekanu glinu, on je
izradio odtoga dvanaest vrabaca. I bila je Subota kad on učini ove
stvari. I bilo se također mnogo druge dece igralo sa njim.

3 I izvjesni židov kad je vidio šta je Isus učinio, igrajući se u Subotnji

dan, otišao je odmah i rekao njegovom ocu Josifu: Eto, tvoje dijete je
na potoku, uzeo je glinu i izradio dvanaest malih ptica, i okaljao je
Subotnji dan. 4 Josif dođe do mjesta i vidje: i plaka ka njemu,
govoreći: Zbog čega radiš te stvari u Subotu, koje nije zakonito činiti?
Ali Isus je zapljeskao rukama i zaplakao vrapcima i rekao im: Idite! I
vrapci poletješe i odoše cvrkutajući. 5 I kad židovi vidješe behu
zapanjeni, i odoše i rekoše njihovom upravitelju ono što su vidjeli da
je Isus učinio.

III. 1 Ali sin Ane pisara je stajao tamo sa Josifom, i on uze granu vrbe i
rasuo je vode koje je Isus sakupio. 2 I kad Isus vidje šta je učinjeno, on
bi bijesan i reče mu: O zli, loši i glupane, šta su jezerca i vode ti
učinile? Evo, sad češ ti uvenuti kao drvu, i nečeš nositi lišća, niti
korijena, niti ploda. 3 I odmah taj momak uvenu ceo, ali Isus ode i
uđe u Josifovu kuću. Ali roditelj od onoga koji je uvenuo uzeše ga,
oplakujući njegovu mladost, i dovedoše ga Josifu, i optužiše ga ' za to
što ima takvo dete koje čini takva dela.'
2
IV. 1 Nakon toga on je išao kroz selo, i dete je trčalo i i udarilo ga po
ramenu. I Isus je bio uznemiren i rekao mu: Nečeš završiti svoje
kretanje (lit. Ići svojim putem). I odmah on pade i umre. Ali neki kad
vidješe šta je učinjeno rekoše: Odakle je ovaj mladi dečak rođen, jer
svaka njegova reč je gotovo delo? I roditelji onoga koji je umro
dođoše Josifu, i optužiše ga, govoreći: Ti koji imaš takvo dete ne
možeš živjeti u našem selu: ili ga nauči da blasosilja a ne da kune, jer
on ubija našu decu.

V. 1 I Josif pozva dečaka ustranu i prekori ga, govoreći: Zašto radiš

takve stvari, da ovi pate i mrze i progone nas? Ali Isus reče: Ja znam
da te tvoje reći nisu tvoje: kakogod zarad tebe ću držati moj mir: ali
oni će nositi njihovu kaznu. I odmah oni koji optužiše ga behu udareni
sljepilom. 2 I oni koji videše to behu veoma uplašeni i zbunjeni, i
rekoše za njega da svaka riječ koju on izgovori bilo dobra ili loša, je
delo, i postaje čudo. I kad oni (on?) vidješe šta je Isus učinio, Josif
ustane i uze ga za uho i povuče ga bolno. 3 I mladi dečak bi ljut i reče
mu: Dovoljno ti je (ili njima) da tražiš i ne nađeš, i uistinu učinio si
glupo: ne znaš li ti da ja nisam tvoj? Ne dosađuj mi.

VI. 1 A izvjesni učitelj, Zahej po imenu, stajao je tamo i čuo je dio kad
je Isus rekao ove stvari svome ocu i on se čudio veoma da bijući mlad
dečak priča takve stvari. 2 I nakon nekoliko dana on dođe blizu Josifa i
reče mu: Ti imaš mudrog dečaka, i on ima razumevanja. Hajde, daj ga
meni da ga naučim slova. I ja ću ga naučiti sa slovima svemu znanju i
da on pozdravlja sve starešine i časti ih kao djedove i očeve, i voli ih
zarad njihovih godina. 3 I on mu reče sva slova od Alfe do Omege
jasno, sa mnogo pitanja. Ali Isus gledajući na Zaheja učitelja reče mu:
Ti koji ne znaš Alfu prema njenoj prirodi, kako možeš druge učiti Beti?
Licemeru, prvo ako znaš, uči Alfu, i tad čemo mi verovati tebi u
pogledu Bete. Tad on poče da se zbunjuje ustima učitelja u pogledu
prvog slova, i nije mogao da mu odgovori. 4 I u slušanju mnogih mladi

3
dečak reče Zakeju: Čuj, O učitelju, određenje prvog slova i pazo na
ovo, kako da ima (šta slijedi je uistinu nerazumljivo u ovom i svim
paralelnim tekstovima: doslovno bi išlo ovako: kako da ima linije,
srednju oznaku, koju vidiš, zajedničko objema, idući ustranu, ide
zajedno, podiže se visoko, igra (kriva reč), od tri znaka, kao u vrsti
(kriva reč), usklađeno, jednako u mjeri): ti imaš pravila Alfe.

VII. 1 A kad Zakej učitelj ču takvo i mnoga druga poređenja od prvog

slova izgovoreno od mladog deteta, on je bio zbunjen u odgovaranju i
u svom učenju bivajuči tako velik, i reče onima koji behu tamo: Teško
meni, jadan li sam, ja sam pobeđen, doveo sam sebe do srama vodeći
sebi ovo dete. 2 Odvedite ga, zato molim te, moj brate Josif, ne mogu
izdržati ozbiljnost njegova pogleda, ne mogu da razjasnim riječi. Ovaj
dečak nije od zemlje rođen, ovo je onaj koji može ukrotiti vatru, biti
ovakav je onaj koji je stvoren pre stvaranja sveta. Koja stomak rodi
ovo, koja utroba ga je hranila? Ne znam. Jao meni, O moj prijatelju,
on me stavio van sebe, Ne mogu da sledim njegovo razumevanje. Ja
sam zavarao sebe, triput jadan li sam, trudio sam se da dobijem
učenika i nađoh sebi učitelja. 3 Ja mislim, O moji prijatelji, o mojoj
sramoti, jer bijući tako star prevladan sam od deteta, skoro sam se
onestvestio i umro zarad ovog dečaka, jer ne mogu u ovaj čas da ga
gledam u lice. I kad svi ljudi kažu da sam prevladan od dečaka, šta da
kažem? I šta mogu reći u pogledu linija prvog slova o komu on mi je
pričao? Ja sam neznalica, O moji prijatelji, jer niti početak niti kraj
toga (ili njega) ne znam. 4 Zato te molim, moj brate Josif, odvedi ga
dalje u tvoju kuću, jer on je nešto veliko, da li bog ili anđeo ili kako da
ga nazovem, Ja ne znam.

VIII. 1 I dok su židovi savjetovali (tješili) Zaheja, mladi dječak se

smijao uveliko i reče: Sad nek su oni koji nose plodove neplodni (Gr.
Koji su tvoji) i neka vide da su slijepi u srcu. Ja sam došao odozgo da
ih prokletem, i pozovem ih stvarima koje su iznad, kao što mi je

4
zapovijedio onaj koji me poslao zarad vašeg dobra. 2 I kad dečak
presta govoriti, odmah svi oni behu došli pod kletvu. I nijedan čovek
nakon toga nije ga dirao, da ga ne bi prokleo, i bio osakaćen.

IX. 1 Nakon nekoliko dana Isus se igrao na gornjem spratu izvjesne

kuće, i jedan od mlade djece koji se igrao sa njim padne iz kuće i
umre. I druga deca vidješe pobjegoše, i Isus osta sam.2 I njegovi
roditelji koji je bio mrtav dođoše i optužiše njega da ga je bacio dole.
(I Isus reče: Ja ga nisam bacio dole) ali oni grdili su ga dalje. 3 Tad Isus
skoči dole sa krova i stade kod tijela djeteta i zaplaka glasno i reče:
Zeno (jer tako se zvao), ustani i reci mi, jesam li te ja bacio dole? I
odmah on usta i reče: Ne, Gospodaru, ti me nisi zbacio, već si me
podigao. I kad oni vidješe behu zapanjeni, i roditelji dečaka veličaše
Boga zarad znaka koji se dogodio, i obožavaše Isusa.

X. 1 Nakon nekoliko dana, izvjesni mladić je cijepao drva u susjedstvu

(MSS. čošku), i sjekira pade i prereza nadvoje stopalo njegove noge, i
gubeći mnogo krvi on je bio na tački umiranja. 2 I kad je tamo bila
pometnja i stiska, mladi dječak Isus takođe potrča tamo, i silom prođe
masu, i držeći stopalo mladića koji je bio udaren, ono odmah zacijeli. I
on kaže mladome čovjeku: Ustani i cijepaj drva i sjeti me se. Ali kad
mnoštvo vide šta se dogodi oni su obožavali mlado dete, govoreći:
Zaista duh Božji živi u ovome detetu.

XI. 1 Kad je imao šest godina, njegova majka poslala ga je da izvadi

vode i donese u kuću, i dade mu bokal, ali u stisci on udari protiv
drugog i bokal bi razbijen. 2 Ali Isus raširi odeću koja je bila na njemu i
ispuni je sa vodom i donese majci. I kad njegova majka vidje šta je
učinjeno, ona ga poljubi, i ona je držala u sebi tajne koje je vidjela da
čini.

XII. 1 Opet, u vreme sjetve mladi dečak izađe sa ocem da seje pšenicu
u njihovoj zemlji, i kako je otac sijao, mlado dete Isus sijao je također

5
jedno pšenično zrno. 2 I on ga požanje i izvrši i učini odtoga stotinu
mjera (kori), i pozva sve siromašne sela na gumno i dade im pšenice. I
Josif uzme ostatak pšenice. I imao je osam godina kad izvede ovaj
znak.

XIII. 1 Njegov otac je bio drvodjelja i izrađivao je na vreme plugove i

jarmove. I bilo je traženo od njega jedan krevet od izvjesnog bogatog
čovjeka, da ga uradi za njega. I dok jedna greda, ona koja je zvana
pokretna je bila prekratka i Josif nije znao šta da radi, mlado dete Isus
reče svome ocu Josifu, Položi dole dva komada drveta i učini ih
krajem do tebe (MSS. na srednjem delu). I Josif učini kako mlado
dete mu je reklo. I Isus stade na drugom kraju i uze kraću gredu i
ispruži je i učini je jednakom sa drugom. I njegov otac Josif je vidio i
čudio se, i on zagrli mlado dete i poljubi ga, govoreći: Sretan li sam da
Bog mi je dao ovo mlado dete.

XIV. 1 Ali kad Josif vidje razumevanje deteta, i njegovu dob, da je

došao do zrelosti, on je mislio u sebi opet da on ne treba a da ne zna
slova, i on uze ga i dovede drugom učitelju. I učitelj reče Josifu: Prvo
ja ću ga naučiti grčka slova, i nakon toga hebrejska. Jer učitelj je znao
umiječe djeteta i bojao ga se, međutim on je napisao alfabet i Isus je
razmišljao o tome dugo vremena i nije mu odgovorio. 2 I Isus mu
reče: Da si ti uistinu učitelj i ako znaš slova dobro, reci mi moč Alfe i
potom ja ću ti reči moč Bete. I učitelj je bio izazvan i udari ga po glavi.
I mlado dete bi povređeno i prokle ga, i odmah on klonu i padne na
zemlju na lice. 3 I dete se vrati u kuću Josifu, i Josif je bio tužan i
zapovijedio njegovoj majci, govoreći: Neka ne izlazi kroz vrata, jer svi
će umreti koji ga izazivaju do gnjeva.

XV. 1 I nakon nekog vremena drugi učitelj koji je bio vjeran prijatelj
Josifa reče mu: Dovedi dete meni u školu, možda ja mognem lijepo da
ga naučim slovima. I Josif reče: Ako nemaš straha, moj brate, uzmi ga
sa sobom. I on uze ga sa sobom, u strahu i nevolji duha, ali mlado
6
dete ga je slijedilo zadovoljno. 2 I iduči smjelo u školu on nađe knjigu
koja je ležala na propovjedaonici i on uze je, i nije čitao slova koja su u
njoj, već otvori svoja usta i govoraše po Svetom Duhu, i učio je zakon
onima koji su stajali. I veliko mnoštvo dođe i stade slušati, i čudiše se
ljepoti njegova učenja i čitljivosti njegovih riječi, na taj način dete
izgovara takve stvari. 3 Ali kad Josif ču, on se bio uplašio, i potrča u
školu misleći da li je ovaj učitelj također bez umijeća (ili udaren
slabošću), ali učitelj reče Josifu: Znaj, moj brate, da sam primio ovo
dete za učenika, ali on je pun milosti i mudrosti, i sad ja molim te ,
brate, uzmi ga u svoju kuću. 4 I kad je dete čulo to, on mu se nasmeši
i reče: Utoliko kako si ti rekao dobro i donio ispravan sud, zarad tebe
će onaj koji je udaren biti izliječen. I odmah drugi učitelj bi izliječen. I
Josif uze mlado dete i ode u svoju kuću.

XVI. 1 I Josif posla svog sina Jakova da sveže ogrjev i unese ga u kuću.
I mlado dijete Isus ga je slijedio. I Jakov je sakupljao naramke, zmija
ugrize ruku Jakova. 2 I kako je on bio bolno unesrećen, i spreman da
strada, Isus dođe blizu i disao je nad ugrizom, i odmah je bol nestala, i
zmija prsnu, i nadalje Jakov nastavi ceo.

XVII 1 I nakon ovih stvari, u susedstvu Josifa, malo dete je palo

bolesno i umre, a njena majka plakala je bolno. I Isus je čuo da je bila
velika žalost i nevolja i on otrča brzo i nađe dete mrtvo, i on dotače se
njegovih grudi i reče: Kažem ti, Dijete, ne umri, već živi i budi sa
svojom majkom. I odmah ono pogleda i nasmija se. I on reče ženi:
Uzmi ga i daj mu mleka, i seti me se. 2 I mnoštvo koje je stajalo pored
vidje to i čudilo se, i rekoše: Uistinu ovo dete je ili bog ili anđeo Božji,
jer svaka riječ njegova je savršeno delo. I Isus ode odtamo, i igrao se
sa drugom decom.

XVIII. 1 I nakon nekog vremena bila je izgradnja. I dođe veliki metež, i

Isus usta i ode tamo, i on vidje čoveka kako leži mrtav, i uze ga za
ruku i reče: Čoveće, Kažem ti, ustani i čini svoj posao. I odmah on
7
ustane i obožavaše ga. 2 I kad mnoštvo vidje, oni behu zapanjeni, i
rekoše: Ovo dete je sa neba, jer je spasao mnoge duše od smrti, i ima
moč da spasi ih ceo njihov život.

XIX. 1 I kad mu je bilo dvanaest godina njegovi roditelji su otišli po

običaju u Jerusalem na praznik pashe sa njihovom pratnjom, i nakon
pashe oni se vratiše da uđu u kuću. I kako su se vratili dijete Isus se
vrati u Jerusalem, ali njegovi roditelji su pretpostavljali da je on sa
njihovim društvom. 2 I kad su otišli dan putovanja, tražili su ga među
rođacima, i kad ga nisu našli, behu u nevolji, i vratiše se ponovo do
grada tražeći ga. I nakon trećeg dana nađoše ga u hramu kako sjedi
usred učitelja i sluša i pita ih pitanja. I svi ljudi su gledali u njega i
čudili se kako tako mlado dete ostavlja bez reči starešine i učitelje
naroda, izlažući glave zakona i poredbe proroka. 3 I njegova majka
Marija dođe blizu i reče mu: Dijete, zašto si nam učinio tako? Evo
tražimo te tugujući. A Isus im reče: Zašto me tražite? Ne znate li da Ja
moram biti u kući moga Oca? 4 Ali pisari i farizeji rekoše: Jesi li ti
majka ovvoga deteta? I ona reče: Jesam. I oni joj rekoše: Blažena si ti
među ženama jer Bog je blagoslovio plod tvoje utrobe. Jer takva slava
i takva izvrsnost i mudrost mi nismo videli niti čuli ni u kojem
vremenu. 5 I Isus usta i pratio je svoju majku i bio potčinjen svojim
roditeljima, ali njegova majka je držala u mislima sve šta se dogodilo.
I Isus je rastao u mudrosti i ugledu i milosti. Njemu je slava zauvek i
uvek. Amen.

8
Evanđelje po Tomi - detinjstvo - grčki tekst B

Pisanije svetog Apostola Tome u pogledu razgovora Gospoda u

njegovom detinjstvu

I Ja, Toma Izraelac, mislio sam da je potreba da učinim znanim svoj

braći koja su u neznabošcima, velika dela detinjstva koja naš Gospod
Isus Hrist izvede kad je bio u telu, i došao u grad Nazaret u petoj
godini njegove dobi.

II. 1 U izvjesan dan kada je pao pljusak kiše on ode iz kuće gde
njegova majka je bila i igrao se na zemlji gde su vode tekle, i on učini
barice, i vode su tekle dole, i barice behu ispunjene vodom. Tad on
reče: Želim da postanete čiste i pitke vode. I odmah bi tako. 2 Ali
izvjestan sin Ane pisara prolazio je noseći granu vrbe, i on izruši
lokvice sa granom, i vode se izliše. I Isus se okrene i reče mu: O loši i
neposlušni, šta su lokve ti učinile da si ih ispraznio? Nečeš završiti svoj
put, i potom češ uvenuti kao grana koja je u tvojoj ruci. 3 I on nastavi,
i nakon malo on pade i preda duh. I kad mlada deca koja se igraše
vidješe, oni su se čudili i otišli su i rekli ocu njegovom da je mrtav. I on
otrča i nađe dete mrtvo, i ode i optuži Josifa.

II. 1 Sad Isus je učinio od te gline dvanaest vrabaca, a bila je Subota. I

dete otrča i reče Josifu, govoreći: Eto, tvoje dete se igra uz potok, i
napravio je vrapce od gline, što nije zakonito. 2 I kad on ču on ode i
reče detetu: Zašto činiš tako i prljaš Subotu? Ali Isus mu ne odgovori,
već pogleda na vrabce i reče: Idite vi,letite, i setite me se u svom
životu. I na reč oni poleteše i odoše u vazduh. I kad Josif vidje on bi
skamenjen.

IV. 1 I nakon nešto dana, kako Isus je prolazio sred grada, izvjesno
dete je bacilo kamen na njega i udarilo ga u rame. I Isus mu reče:
9
Nečeš završiti svoj put. I odmah on također pade i umre. A oni koji
behu tamo začuđeni, govoriše: Odakle je ovo dete, da svaka riječ koju
on izgovori postaje savršeno delo? 2 Ali oni također odoše i optužiše
Josifa, govoreći: Ti nečeš moći da živiš s nama u ovom gradu, ali ako
želiš, nauči svoje dete da blagosilja a ne da proklinje, jer uistinu on
ubija našu decu, i svaka stvar koju on izgovori postaje savršeno delo.

V. I Josif sjede na stolicu, dete stade pred njim, i on uze ga za uho, i

privrnu ga bolno. Ali Isus pogleda na njega ozbiljno i reče: Previše ti
je.

VI. 1 I sutradan on uze ga za ruku i odvede ga izvesnom učitelju,

Zakheju po imenu, i reče mu: Uzmi ovo dete, O gospodaru i nauči ga
slova. A drugi reče: Daj ga meni, moj brate, i ja ću ga naučiti svetom
pismu, i ja ću uvjeriti ga da blagosilja sve ljude a ne da proklinje. 2 I
kad Isus ću on se smijao i reče im : Vi pričate što znate, ali ja imam
znanja više od vas, jer ja sam prije svjetova. I ja znam kad oci tvojih
otaca su bili rođeni, i ja znam mnoge su godine vašega života. I svaki
koji je čuo bio se čudio. 3 I opet kaže Isus njima: Čudite li se jer ja
rekoh vam ja znam koliko je godina vašega života? Uistinu ja znam
kad je svijet stvoren. Eto, sad mi ne verujete, kad vi vidite moj krst
tad ćete verovati da ja pričam istinu. I oni behu zatečeni kad čuše sve
ove stvari.

VII. 1 A Zakhej je napisao alfabet na Hebrejskom, i rekao mu: Alfa. A

mlado dete reče: Alfa. I opet učitelj reče: Alfa, i mlado dete isto tako.
Tad opet treći put učitelj reče: Alfa. Tad Isus pogleda na učitelja i
reče: Ti koji ne znaš Alfu, kako možeš druge učiti Beti? I dijete počeći
na Alfi reče u svom glasu dve i dvadeset slova. 2 I potom reče on: Čuj,
O učitelju propisa prvoga slova, i znaj koliko ulaza i linija ima, i
oznaka, zajedničkih, idući odvojeno, i dolazeći zajredno. I kad Zakhej
ču takvo određenje jednoga slova on bi začuđen i nije ništa

10
odgovorio, i okrečući se re Josifu: Moj brate, ovo dete uistinu nije
zemaljskog rođenja, odvedi ga od mene.

VIII. 1 I nakon ovih stvari jednog dana Isus se igrao sa drugim

dečacima na vrhu kuće od dva kata. I jedno dete je gurnulo drugo i
bacilo ga na zemlju i umrije. I dečaci koji su se igrali sa njim, kad
vidješe, utekoše, i Isus bi ostavljen sam stojeći na krovu odakle je
dečak zbačen. 2 I kad roditelji dečaka koji je umro su čuli to oni trčaše
plačući, i kad nađoše dečaka kako leži mrtav na zemlji i Isus stoji sam,
oni su pretpostavili da je dečak gurnut dole od njega, i oni ga
pogledaše i psovali su ga. 3 Ali Isus, videći to, poskoči dole odmah sa
gornjeg sprata i stade do glave njega koji bi mrtav i reče mu: Zeno,
jesam li te ja zbacio? Ustani i reci. Jer tako je dečak zvan. I sa rečju
dečak usta i pokloni se Isusu i reče: Gospodine, ti me nisi bacio dole,
već kad ja bih mrtav ti si me oživio.

IX. I nekoliko dana poslije jedan od susjeda je cepao drva i presekao

je stopalo noge sa sekirom, i gubitak krvi je bio na tački umiranja. 2 I
mnogo ljudi je trčalo i Isus dođe onamo sa njima. 3 I on pogleda
stopalo mladića koji bi udaren, i iscijeli ga odmah, i reče mu: Ustani,
cepaj drva. I on ustane i pokloni mu se, hvaleći, i cepao je drva. Tako i
oni koji behu tamo čudili su se i davaše hvale njemu.

X. Sad kad je imao šest godina, Marija njegova majka posla ga da

donese vode iz izvora, i kako on ode njegov bokal bi razbijen. I on ode
do izvora i raširi gornju odeću i uze vode iz izvora i napuni i uze i
donese vodu majci. I kad ona vidje, bi začuđena i zagrli ga i poljubi ga.

XI. 1 I kad on dođe do osme godine svoje dobi Josif je bio tražen od
izvesnog bogatog čoveka da mu sagradi krevet, jer on je bio
drvodelja. I on ode u polje da uzme drva, i Isus također ode s njim. I
on odseče dve grede drveta i obradi ih sa sekirom, i stavi jednu pored
druge i izmjeri i nađe prekratkom, i kad on vidje on se uznemirio i

11
tražio da nađe drugu. 2 Ali Isus gledajući reče mu: Postavi ove dve
zajedno tako da krajevi od obje budu ravni (jednaki). I Josif, iako je
bio zbunjen u pogledu ovog, šta dete misli, učini što mu je rečeno. I
on reče opet njemu: Uzmi čvrsto kraću gredu. I Josif je uze, čudeći se.
Tad Isus također uze drugi kraj i povuče (drugi) kraj toga i učini ga
jednakim drugoj gredi, i reče Josifu: Ne budi više uznemiren, već čini
svoje delo bez smetnje. I kad on vide bio je neizmerno začuđen i reče
u sebi: Blagoslovljen sam ja da Bog mi je dao takvog sina. 3 I kad oni
odoše u grad Josif je rekao to Mariji, a ona kad je čula i videla
čudesna močna dela svoga sina radovala se, veličajući njega sa Ocem
i Svetim Duhom sad i zauvek i svijet bez kraja. Amin.

12
Evanđelje po Tomi – detinstvo- latinski tekst

Ovde počinje delo o detinstvu Isusa prema Tomi

I Kako su Marija i Josif pobegli sa njim u Egipat

Kad je bila pometnja zarad potrage učinjene od Heroda za našega

Gospoda Isusa Hrista, da bi ga on ubio, tad reče anđeo Josifu: Uzmi
Mariju i njeno dete i beži u Egipat od njihovih lica koji traže da ga
ubiju. A Isus je bio dve godine star kad je ušao u Egipat. I kako je
hodao posejanim poljem on ispruži svoju ruku i uzme klasova i stavi ih
na vatru i samljeo i počeo jesti. (I on je dao takvu milost tome polju
da godinu za godinom kad bi sejano prinosilo je vlasniku njegovom
toliko mnogo mjera pšenice kao broj zrna koje je on uzeo od njega.) A
kad su ušli u Egipat uzeli su smještaj u kući izvjesne udovice, i ostali u
istom mjestu jednu godinu. I Isus posta tri godine star. I videći dečake
kako se igraju on je počeo igrati se sa njima. I on uze suhu ribu i stavi
je u bazen i zapovedi da se kreće ovamo i onamo, i počela se kretati. I
opet on reče ribi: Izbaci tvoju sol koja je u tebi i idi u vodu. I to se
dogodilo. Ali kad susjedi vidješe šta je učinjeno oni to rekoše udovici
u čijoj kući je njegova majka Marija živjela. I ona kad je čula, požuri i
izbaci ih iz kuće.

II. Kako je učitelj izbacio ga iz grada

1 I kako je Isus hodao sa Marijom svojom majkom kroz sred tržnice

grada, on pogleda i vidje učitelja kako uči đake. I gle dvanaest
vrabaca koji su se svađali jedan s drugim padoše sa zida u krilo
učitelja koji je učio dečake. I kad Isus vidje on se smijao i stajao. 2 A
kad učitelj ga vide da se smije, on reče učenicima u velikoj ljutnji:
13
Idite, dovedite ga meni. I kad ga oni dovedoše, učitelj pogleda na
njegovo klas i reče: Šta si vidio da se smiješ? I on mu reče:
Gospodaru, vidi, moja ruka je puna žita, i ja pokazah je njima, i
razbacah žito, koje su oni odnosili u strahu: zarad ovog su se borili
jedan s drugim kako bi uzeli žito. 3I Isus nije napustio mesto dok nije
izvršeno. I zarad ovog učitelj je radio da ga izbaci iz grada zajedno sa
njegovom majkom.

III. Kako je Isus izašao iz Egipta

1 I gle, anđeo Gospodnji srete Mariju i reče joj: Uzmi dete i vrati se u
zemlju židova, jer oni su mrtvi koji su tražili njegov život. Tako Marija
ustane sa Isusom, i oni odoše u grad Nazaret, koji je bio nasljeđe
njegova (njena?) oca. 2 Ali kad Josif izađe iz Egipta nakon smrti
Heroda, on uze Isusa u divljinu dok ne bi mir u Jerusalimu od onih koji
tražiše život deteta. I on je zahvaljivao Bogu što mu je dao
razumevanje, i jer je našao milost pred Gospodom Bogom. Amin.

Ili, I Marija ustane sa Isusom, i oni odoše u grad Kapernaum koji je od

Tiberije, nasljeđe njenog oca. 2 Ali kad Josif je čuo da Isus dolazi iz
Egipta, on uze ga, &c.

Ili, Nakon ovih stvari anđeo Gospodnji dođe Josifu i Mariji majki
Isusovoj i reče im: Uzmite dete, vratite se u zemlju Izrael, jer oni su
mrtvi koji su tražili život deteta. I oni ustaše i odoše u Nazaret gde
Josif je posedovao dobra svoga oca. 2 I kad Isus je imao sedam
godina, bio je mir u oblasti Heroda od svih njih koji tražiše život
dečaka. I oni se vratiše u Betlehem i prebivahu tamo.

IV. Šta je Isus činio u gradu Nazaretu

14
Veliko je delo za Tomu Izraelita (Ismaelita) učenika (apostola)
Gospodnjeg da kaže dela Isusa nakon što je izašao iz Egipta u Nazaret.
Čuj (razumite) zato svi vi voljena braćo, znakove koje Gospod Isus
učini kad je bio u gradu Nazaretu: kao što je rečeno u prvom
poglavlju.

1 Sad kad Isus je bio pet godina star bila je velika kiša na zemlju, i
dete Isus hodao je tuda. I kiša je bila veoma velika, i on je sakupljao
vode u lokve i zapovedao rečju da postanu čiste, i odmah su bile.

2 Opet, on uze gline koja dođe iz te lokve i učini odtoga dvanaest

vrabaca. A bila je subota kad Isus učini ovo među decom hebreja, i
deca hebreja odoše i rekoše Josifu njegovom ocu, Gle, tvoj sin se igra
sa nama i on uze gline i učini vrapce što nije pravo činiti u Subotu, i on
ih je razbio. I Josif ode do deteta Isusa, i reče mu: Zašto si učinio to
što nije pravo činiti u Subotu? Ali Isus raširi (otvori) svoje ruke i
zapovedi vrapcima, govoreći: Idite pravo u visine i letite, vi nečete
sresti smrt od ljudskih ruku. I one odletiše i počeše plakati i hvaliti
svemočnoga Boga. Ali kad židovi videše šta bi učinjeno oni se čudiše i
odoše, obznanjujući znakove koje Isus učini.

3 A Farizej koji je bio sa Isusom uze granu masline i poče da

ispražnjuje lokvu koju Isus učini. I kad Isus vide bio je uznemiren i reče
mu: O ti iz Sodoma, zli i neznalice, šta je izvor vode tebi učinio, koji ja
napravih? Eto ti češ postati kao suho drvo koje nema ni korijena niti
lista ni ploda. I odmah on bi osušen i pade na zemlju i umre: ali
njegovi roditelji odnesoše ga mrtva i psovaše Josifa, govoreći: Evo šta
je tvoj sin učinio, nauči ga da moli a ne da proklinje.

V. Kako su ljudi grada tužili se protiv Josifa zarad toga šta Isus učini.

15
1 I nakon nekoliko dana Isus je hodao sa Josifom kroz grad, istrčao je
jedan dečak i udario Isusa u ruku, ali Isus mu reče: Tako završi svoj
put. I odmah on pade na zemlju i umre. A oni kad videše ovo čudo,
plakaše govoreći: Odakle dolazi ovo dete? I oni rekoše Josifu: Nije
pravo da takvo dete bude među nama. I on ode i uze ga sa sobom. I
oni mu rekoše: Odlazi iz ovog mesta, ako moraš biti s nama, nauči ga
da moli a ne da proklinje, jer naši sinovi idu u smrt radi njega (gube
se). 2 I Josif pozva Isusa i poče da opominje ga govoreći: Zašto
proklinješ? Oni koji stanuju u ovome mestu su nas počeli mrziti, Ali
Isus reče: Ja znam da ove reči nisu moje već tvoje, ali zarad tebe ja ću
držati moj mir: Ali neka vide (nosim) njihovu glupost. I odmah oni koji
su govorili protiv Isusa behu oslepeli, i kako su hodali tamo i vamo oni
rekoše: Svaka riječ koja dolazi iz njegovih usta je ispunjena. 3 I kad
Josif vidje da Isus je učinio on ga uze za uho u ljutnji: ali Isus bi
uznemiren i reče Josifu. Dovoljno ti je da me vidiš i da me ne diraš.Jer
ti ne znaš tko sam, koje da znaš, ne bi me žalostio. I iako ja sam sa
tobom sad, ipak sam stvoren prije tebe.

VI. Kako Isus je tretiran od učitelja.

1 Bio je tamo čovjek po imenu Zakej koji je čuo sve šta je Isus rekao
Josifu, i on se čudio u sebi i rekao: Nisam nikada vidio dete koje priča
tako. I on dođe blizu ka Josifu i reče mu: Ti imaš pametno dete,
dovedi ga meni da uči slova, i kad bude učen u učenju slova, učiti ću
ga predano da ne bude glup. Josif odgovori i reče mu: Nijedan čovjek
ne može da ga uči već Bog jedino. Misliš li ti da ovaj mladi dečak će
biti prilika nama za muku, moj brate? (Trebalo bi da bude
spominjanje krsta u ovoj rečenici. Sirijska ima, Misliš li da je vredan da
primi mali krst? Vidi dole)

16
2 Ali kad Isus je čuo Josifa da govori ove stvari, on reče Zakheju:
Uistinu, O učitelju, sve stvari koje izlaze iz mojih usta su istinite. I ja
sam pre svih ljudi, i ja sam Gospodin, ali vi ste deca stranaca, jer meni
je data slava njih (ili svetova) ali tebi ništa nije dato: jer ja sam pre
svih svetova. I ja znam koliko mnogo je godina tvoga života, i kad češ
ustati da standard (tj. Krst) o kome je moj otac govorio, tad češ ti
razumjeti da sve stvari koje proizilaze iz mojih usta su istina.

3 Ali židovi koji su stajali i čuli riječi koje Isus je govorio, čudili su se i
rekli: Sad ste vidjeli takva čuda i čuli takve riječi od ovog deteta, kakve
nismo nikad čuli niti čemo čuti od ijednog drugog čoveka, niti od
glavnog sveštenika niti od učitelja niti od fariseja. 4 Isus odgovori i
reče im: Zašto se čudite? Mislite li stvari neverovatnom što sam vam
rekao istinu? Ja znam kad ste vi rođeni, i vaši oci, i ako kažem više
vam, ja znam kad je svijet stvoren, i on poslao me vama.

Kad židovi čuše riječi koje dete izgovori, oni behu ljuti jer nisu mogli
da mu odgovore. I dete se okrene i uzradova se i reče: Govorim vam
poslovice, ali znam da ste slabi i ne znate ništa.

5 A učitelj reče Josifu: Dovedi ga k meni i naučiti ću ga slova. I Josif

uze dete Isusa i dovede ga do kuće (izvjesnog učitelja) gde druga deca
također bivahu učena. Ali učitelj je počeo da ga uči slova sa lijepim
govorom, i napisa za njega prvi red koji ide od A do T, i poče da laska
mu i da ga uči (i zapovedi mu da izgovori slova), ali dete je držalo svoj
mir. 6 Tad taj učitelj udari dete po glavi i kad dete primi udarac, on
mu reče: Ja trebam da učim tebe a ne ti da učiš mene. Ja znam slova
koja ti želiš da me naučiš, i znam da ti ti prema meni kao posuda iz
koje ne dolazi ništa osim zvuka, i niti mudrosti niti spasenja duše. I
počinjući liniju on je govorio sva slova od A do T u potpunosti sa
mnogo brzine, i on pogleda na učitelja i reče: Ali ti ne znaš kako da
objasniš A i B kako možeš da učiš druge? Ti dvoličnjaku, ako znaš i ne
možeš mi reći u pogledu A, tad ću ti ja reći u pogledu B. Ali kad učitelj
17
poče da izlaže u pogledu prvog slova, on nije mogao da da ikakav
odgovor.

7 Tad reče Isus Zaheju: Slušaj me, O učitelju i razumi prvo slovo.
Poslušaj me, kako da ima dve linije (osam prilično nerazumljivih opisa
izgovora slijedi),

8 I kad Zakhej vide da on tako podeli prvo slovo bio je zbunjen takvim
imenima, i njegovim učenjem, i plakao je i rekao: Teško meni, jer sam
zbunjen: ja sam doveo sram na sebe ovim detetom. I on reče Josifu,
ja molim te iskreno, moj brate, uzmi ga od mene, jer ja ne mogu
gledati u njegovo lice niti slušati njegov močan govor. Jer ovo dete
može da potčini vatru i uzdrži more, jer on je rođen prije svetova.
Koja utroba ga rodi na koji način majka ga je donijela ja ne znam. 10
O moji prijatelji, ja sam skrenuo svojom pameću, ja sam ismijan ,
jadan li sam. Ja rekoh da imam učenika, ali on je nađen da bude moj
učitelj, ne mogu prevladati moj sram, jer sam star, i ne mogu nači gde
sa čim da mu odgovorim, tako da sam pao u tešku bol i odlazim sa
sveta i iz ovog grada, jer svi ljudi su videli moju sramotu, da dete me
nadmudrilo. Šta da kažem ikojem čovjeku, ili koje riječi da kažem, jer
on me nadvladao na prvom slovu! Ja sam smeten, O vi moji prijatelji i
poznanici, i ne mogu naći niti prvo niti zadnje da mu odgovorim. 11 I
sad ja molim te brate Josife, ukloni ga od mene i uzmi ga u svoju
kuću, jer ili je čarobnjak ili bog (Gospod) ili anđeo, i šta da kažem ja
ne znam.

12 I Isus okrene se židovima koji behu sa Zahejom i reče im: Sad neka
svi vide i neka razumiju koji ne razumeju, i neka gluhi čuju, i neka
ustanu koji su umrli zarad mene, i ja ću ih pozvati koji su visoko tamo
gde je višlje, čak kao on koji me posla vama mi je zapovedio. I kad
dete Isus presta govoriti, svi napaćeni behu celi, i mnogi koji behu
unesrećeni njegovom rečju. I oni nisu smeli pričati s njim.

18
VII. Kako je Isus podigao dečaka

1 U dan, kad Isus se popeo na kuću sa decom, on je počeo da se igra

sa njima, ali jedan od dečaka pao je kroz vrata iz gornje sobe i umro
odmah. I kad djeca su vidjela oni svi pobjegoše, a Isus osta sam u
kući. 2 I kad roditelji djeteta koje je umrlo dođoše oni govorahu protiv
Isusa govoreći: Uistinu ti si učinio da padne. Ali Isus reče: Ja nisam
učinio da padne: međutim oni su ga još optuživali. Isus stoga siđe
dole iz kuće i stane nad mrtvim detetom i plakao je glasno, zovući
njegovo ime: Zeno, Zeno, ustani i reci ako sam ja učinio da padneš. I
odjednom on usta i reče: Ne, Gospodine. I kad njegovi roditelji videše
ovo veliko čudo koje Isus učini, oni slaviše Boga, i pokloniše se Isusu.

VIII. Kako je Isus izliječio stopalo dečaka

1 I nakon nekoliko dana neki dječak toga sela je cijepao drva, i udario
svoje stopalo. 2 I kad mnogi ljudi dođoše njemu, Isus također dođe sa
njima. I on dodirnu stopalo koje je bilo povređeno, i odmah bi celo. I
Isus reče mu: Ustani i cepaj drva i seti me se. Ali kada mnoštvo koje je
bilo s njim videše znakove koji behu učinjeni oni pokloniše se Isusu i
rekoše: uistinu mi verujemo sigurno da si ti Bog.

IX. kako je Isus nocio vodu u ogrtaču

1 I kad je Isus imao šest godina, njegova mati ga je poslala da donese

vode. I kad Isus je dolazio do bunara bilo je mnogo ljudi tamo i oni
razbiše bokal. 2 I on uze ogrtač koji je imao na sebi i ispuni ga vodom i
donese Mariji njegovoj majci. I kad njegova mati vidje čudo koje Isus
učini ona poljubi ga i reče: Gospode, poslušaj me i sačuvaj moga sina.

19
X. Kako je Isus sejao pšenicu

1 Kad je bilo vreme setve, Josif ode da seje žito, i Isus ga je sledio. I
kad Josif poče da sije, Isus ispruži ruku i uze žita toliko mnogo koliko
je mogao držati u ruci, i razbaca ga. 2 Josif potom dođe u vreme žetve
da požanje svoju žetvu. I Isus također dođe i sakupi svoje klasove koje
je posejao, i oni učiniše stotinu mjera dobra žita, i on pozove
siromahe i udovice i siročad i dade im žita koje je stekao, osim što
Josif uze malo od toga u svoju kuću za blagoslov (Isusa).

XI. Kako je Isus učinio kratku gredu jednakom dugoj

1 I Isus uđe u osmu godinu starosti. A Josif je bio gradio i pravio

plugove i jaram za volove. I u dan neki bogati čovjek reče Josifu:
Gospodine, napravi mi krevet poslužan i lijep. Ali Josif je bio u nevolji
jer greda koju je učinio za rad bi kratka. 2 Isus mu reče: Ne muči se,
već drži ovu gredu za jedan kraj a ja ću za drugi, i hajde da je
izvučemo. I bilo je tako, i odmah Josif nađe pogodnim što je on želio. I
on reče Josifu: Evo, izradi kako hočeš. Ali Josif kad vidje šta je bilo,
zagrli ga i reče: Blagosloven sam ja jer Bog mi je dao takvoga sina.

XII. Kako je Isus dat da uči slova

1 I kad Josif vidje da ima tako veliku milost i da je rastao u izgledu, on

je mislio da ga da da uči slova. I on ga je dao drugomu učitelju da ga
uči. Tad reče taj učitelj Josifu: Koja slova želiš da učim ovo dete? Josif
odgovori i reče: Nauči ga prvo slovima pagana i nakon toga hebrejski.
A učitelj je znao da je on od izvanrednog razumevanja, i primio ga je
zadovoljno. I kad je za njega napisao prvi red, to je A i B, on ga je učio
za vreme nekoliko časova, ali Isus je držao svoj mir i nije odgovarao
ništa. 2 Na kraju Isus reče učitelju: Da si ti uistinu učitelj i uistinu znaš
slova, reci mi moč A i ja ću ti reći moč od B. Tad je učitelj bio ispunjen

20
sa gnjevom i udari ga po glavi. Ali Isus je bio ljut i prokleo ga, i
odjednom on pade i umre. 3 A Isus se vrati svojoj kući. I Josif je
naredio Mariji njegovoj majci da mu ne da da izlazi iz dvorišta kuće.

XIII. Kako je on predat drugom učitelju.

1 Nakon mnogo dana dođe drugi učitelj koji je bio prijatelj Josifa i
reče mu: Daj ga meni i ja ću ga naučiti slova sa mnogo blagosti. I Josif
mu reče: Ako možeš, uzmi ga i nauči ga, i biti će učinjeno rado. I kad
učitelj primi Isusa, on ode sa strahom i velikom smjelošću i uze ga
radujući se. 2 I kad je ulazio u kuću učitelja, on nađe knjigu koja leži u
tom mestu i uze je i otvori, i nije čitao te stvari koje behu unutar, već
otvarao je svoja usta i govorio po Duhu Svetome i učio zakon, i svi koji
su stajali slušali su pažljivo, i učitelj sjede pored njega i slušao ga rado
i molio ga da nastavi učenje. I mnogo ljudi se sakupilo i slušalo sveto
učenje koje je on učio i voljene riječi koje su izlazile iz njegovih usta
čudeći se da bijući malo dete priča takve stvari.

3 Ali kad je Josif čuo, on se uplaši i otrča do mesta gde Isus je bio, i
učitelj reče Josifu: Znaj moj brate, da ja sam primio tvoje dete da ga
učin i uputim, ali on je ispunjen sa velikom milošću i mudrošću. Zato
vidi, uzmi ga u svoju kuću sa radošću, jer milost koja mu je data je od
Gospodara. 4 I kad Isus je čuo učitelja da govori tako on je bio
radostan i rekao: Evo, sad si dobro rekao, O učitelju, zarad tebe on će
ustati ponovo koji je mrtav. I Josif ga uze u svoju kuću.

XIV. Kako je Isus iscelio Jakova od ujeda zmije

Josif posla Jakova da sakupi slame, i Isus ga je slijedio. I kako je Jakov

sakupljao slamu, zmija ga ujede i on pade na zemlju kao mrtav zarad

21
otrova. Ali kad Isus vidje to, on je disao nad ranom i odmah Jakov bi
ceo, i otrovnica umre.

XV. Kako je Isus oživeo dečaka

Nakon nekoliko dana dijete njegova suseda umre, i njegova majka

tugovaše za njim bolno, i kad Isus ču, on ode i stane nad detetom, i
udari ga u grudi i reče: Dete, kažem ti, ne umri, već živi. I odmah dete
ustane, i Isus reče majci deteta: Uzmi svoga sina i zadoji ga, i seti me
se. 2 Ali mnoštvo kad vidje čudo rekoše: Uistinu ovo dete je sa
nebesa, jer sad je oslobodio mnoge duše od smrti i spasio sve njih
koje se uzdaju u njega.

(praznina u celom Latinskom MSS, ispšunjena grčkim tekstom A, gl.

19, 1-3 Isus i učitelji u Hramu)

3 Pisari i Farizeji rekoše Mariji: Jesi li ti majka ovoga deteta? I Marija

reče: Uistinu jesam. I oni joj rekoše: Blagoslovena si ti među ženama,
jer Bog je blagoslovio plod tvoje utrobe u tom da ti je dao dijete tako
slavno: jer tako veliki darovi mudrosti mi nismo nikad vidjeli niti čuli u
nikomu.

4 I Isus ustane i slijedio je majku. Ali Marija je držala u svome srcu sve
velike znakove koje Isus izvede među narodom, u liječenju mnogih
bolesnih. Isus je rastao u izgledu i mudrosti, i svi koji ga vidješe
veličaše Boga Oca Svemočnoga: Koji je blagosloven zauvek i uvek.
Amen.

Sve ove stvari sam ja, Toma Izraelit (Ismaelit), napisao i zapisao za
pagane i za našu braću, i također mnoge druge stvari je Isus učinio,
koji je rođen u zemlji Judeji. Eto, kuća Izraela je videla sve to od prvog
do zadnjeg, kako veliki znaci i čuda što ih je Isus učinio među njima,
22
koja behu dobra neizmerno. I ovo je on koji će suditi svijetu prema
volji njegova Oca, večnog i nevidljivog, kako Sveto Pismo govori i kako
proroci su svedočili o njegovim delima među celim narodom Izraela,
jer on je Sin Božji kroz ceo svijet. I njemu pripada sva slava i čast
večna, koji živi i vlada Bog, svijetom bez kraja. Amin.

23
Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista

Petovekovni sastav Tominih tekstova - Evandjelje detinstva

iz "The Apocraphal Books of the New Testament", 1901

GLAVA 1

Sledeći izveštaj nalazimo u knjizi Josifa visokog sveštenika, zvanog po

nekima Kajafas: 2 On navodi, da Isus je govorio čak kad je bio u
kolijevki, i rekao je svojoj majci:

3 Marija, Ja sam Isus Sin Božij, ta reč koju si iznela prema objavi
anđela Gabriela tebi, i moj otac me je poslao zarad spasenja svijeta. 4
U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je izdao
naredbu da sve osobe trebaju biti oporezovane u njihovoj vlastitoj
zemlji. 5 Josif stoga ustane, i sa Marijom njegovom suprugom ode ka
Jerusalemu, i potom dođe u Vitlejem, da on i njegova porodica budu
oporezovani u gradu njihovih otaca. 6 I kad dođoše do pećine, Marija
je priznala Josifu da njeno vreme porođaja je došlo, i ona nije mogla
da ide u grad, i reče, Hajdemo u pećinu. 7 U to vreme sunce je bilo na
zalasku. 8 Ali Josif je požurio dalje, kako bi doveo babicu, i kad vidje
staru hebrejku ženu koja je bila u Jerusalimu, on reče njoj, Molim
dođi ovamo, dobra ženo, i idi u tu pećinu, i tamo češ vidjeti ženu
spremnu da rodi. 9 Bilo je nakon zalaska sunca, kad stara žena i Josif
sa njom dođoše do pećine, i oni oboje uđoše u nju. 10 I gle, bila je
ispšunjena sa svetlom, večim od svetla svetiljki i svijeći, veće od
svetlosti samoga sunca. 11 Dijete bi tad umotano u povoje, i dojeći
grudi svoje majke svete Marije. 12 Kad oni oboje videše svetlo, behu
24
iznenađeni, stara žena upita svetu Mariju, Jesi li ti majka ovoga
deteta? 13 Sveta Marija odgovori, Ona je. 14 Na šta stara žena
odgovori, Ti si drugačija od svih drugih žena. 15 Sveta Marija
odgovori, Kako nema nijednog deteta kao što je moj sin, tako nema ni
žene koja je kao njegova majka. 16 Stara žena odgovori i reče, O moja
Gospođo, Ja sam došla ovamo da ostvarim večnu nagradu. 17 Tad
naša Gospa, Sveta Marija reče joj, Položi svoju ruku na dete, koje, kad
je ona bila gotova, ona posta cela. 18 I kako je izlazila, ona reče, Od
sada nadalje, sve dane moga života, ja ću gledati na i biti sluga ovoga
deteta. 19 Nakon ovog, kad pastiri dođoše, i napraviše vatru i behu se
neizmerno radovali, nebeska sila pojavi se njima, slaveći i obožavajući
svevišnjeg Boga. 20 I kao pastiri bavili smo se istim poslom, pećina u
to vreme izgledala jre kao slavan hram, jer i jezici anđela i ljudi
udružiše se da obožavaju i veličaju Boga, zarad rođenja Gospoda
Hrista. 21 A kad stara žena hebrejka vidje ta očita čuda, ona dade
slavu Bogu, i reče, Ja zahvaljujem ti, O Bože, tebi Bože Izraela, jer
moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

GLAVA II

I kad je vreme obrezanja došlo, naime, osmi dan, u koji zakon

zapoveda deca da se obrežu, oni obrezaše ga u pećini. 2 I stara
hebrejka žena uze kožicu (drugi kažu da je uzela pupčanu vrpcu), i
sačuvala je u gipsanoj kutiji od starog ulja narda. 3 A ona je imala sina
koji je bio ljekar, komu ona reče, Pazi da ne prodaš ovu gipsanu kutiju
od ulja narda, iako bi trebao, ponuditi tri stotine novčića za njega. 4 A
to je ta gipsana kutija koju Marija grešna je nabavila, i posula ulje na
glavu i noge Gospoda Isusa Hrista, i obrisala sa kosom svoje glave. 5
Tad nakon deset dana oni dovedoše ga u Jerusalem, i u četrdeseti
dan od njegovog rođenja oni predstaviše ga u hramu pred
Gospodom, čineći propisne prinose za njega, prema uvjetima zakona
25
Mojsija, naime, da svaki muški koji otvara utrobu bude zvan svetim
Bogu. 6 U to vreme stari Simeon vie ga kako sija kao stup svjetla, kao
Sv. Marija Devica, njegova majka, nosila ga je u rukama, i bio je
ispunjen največom radošću u pogledu. 7 I anđeli stajaše oko njega,
obožavajući ga, kao kraljevi stražari stajaše oko njega. 8 Tad Simeon
idući blizu Sv. Marije, i pružajući svoju ruku prema njoj, reče Gospodu
Kristu, Sad, O moj Gospodine, tvoj sluga odlazi u miru, prema tvojoj
riječi. 9 Jer moje oči su videle tvoju milost, koju si pripravio zarad
spasenja naroda, svjetlost svim ljudima, i slava tvoga naroda Izraela.
10 Hana proročica bi također prisutna, i prišavši, ona dade slavu
Bogu, i proslavi sreću Marije.

GLAVA III

I dogodilo se, kad je Gospod Isus bio rođen u Betlehemu, gradu

Judeje u vreme Heroda kralja, mudri ljudi dođoše sa istoka u
Jerusalim, prema proroštvu Zaratustre, noseći sa njima darove,
naime, zlato, tamjan i smirnu, i pokloniše se i prinesoše mu njihove
darove. 2 Tad Gospa Marija uze jedno od njegovih povoja u kojem
dete bi umotano i dade im umjesto blagoslova, koji oni primiše od nje
kao najplemenitiji dar. 3 I u isto vreme pojavi se njima anđeo u obliku
te zvezde koja je ranije bila njihov vodić u njihovom putovanju;
svjetlo koje su slijedili dok su se vratili u njihovu vlastitu zemlju.

4 Na njihovom povratku njihovi kraljevi i prinčevi dođoše do njih

ispitujući, Šta su videli i učinili? Koja vrsta putovanja i povratka su
imali? Koje drštvo su imalu usput? 5Ali oni daše povoje koje sv.
Marija im je dala, zarad čega su držali praznik. 6 I imajući, prema
običaju u niihovoj zemlji, učiniše vatru, i obožavaše je. 7 I vacajući
povoje u nju, vatra ih uze, i zadrža. 8 I kad je vatra se ugasila, oni
uzeše povoje čitave, tako da ih vatra nije takla. 9 Tad oni počeše da ih

26
ljube, i staviše na svoje glave i njihove oči, govoreći, Ovo je izvjesno
bez sumnje istina, i uistinu je iznenađujuče da vatra ga nije spalila . 10
Tad oni uzeše ga, i sa največim poštovanjem položiše među svoje
blago.

GLAVA IV

A Herod, videći da su mudraci odgodili, i nisu se vratili njemu, pozva

sveštenike i mudrace i reče, Recite mi u kojem mjestu Krist
(Pomazanik) treba biti rođen? 2 I kad oni odgovoriše, u Vitlejemu,
gradu Jude, on poče da smišlja u svojim mislima smrt Gospoda Isusa
Hrista. 3 Ali anđeo Gospodnji se pojavi Josifu u snu i reče, Ustani,
uzmi dete i njegovu majku, i idi u Egipat, ubrzo kako pijetao
zakukuriče. Tako on usta, i ode.

4 I kako je on namišljao u sebi o svom putu , jutro dođe na njega. 5 U

dužini puta pojasevi sedla se slomiše. 6 I kad je prišao velikom gradu,
u kojem je bio idol, kojemu drugi idol i bogovi Egipta donesoše
njihove žrtve i obećanja. 7 I tamo bi idol kojemu je služio sveštenik, i
kako često je Satana govorio kroz idola, u pogledu stvari on reče
stanovnicima Egipta i tim zemljama. 8 Ovaj sveštenik je imao sina tri
godine stara, koji je bio obuzet sa velikim mnoštvom đavola koji su
izgovarali mnoge čudne stvari i kad đavo ga obuze on je hodao gol sa
odećom poderanom, bacajući kamenje na one koji ga vide. 9 Blizu tog
idola bilo je svratište grada, u koje kad Josif i sv. Marija su došli, i
svratili se u to boravište, svi stanovnici grada behu zapanjeni. 10 I svi
sudije i sveštenici idola sakupiše se pred idolom, i upitaše tamo,
govoreći. Šta znači sve ovo zaprepaštenje i strah koji je pao na
zemlju? 11 Idol im odgovori, Nepoznati Bog je došao ovamo, koji je
istiniti Bog, niti ima ijednoga pored njega, koji je vredan božanskog
obožavanja, jer on je uistinu Sin Božji. 12 U slavi njegovoj ova zemlja

27
je drhtala, i na njegov dolazak je pod pometnjom i zbunjenosti, i mi
sami se bojimo od veličine njegove moči. 13 I u isti trenutak ovaj idol
pade dole, i na njegov pad svi stanovnici Egipta, pored drugih, otrčaše
zajedno.

14 Ali sin sveštenika, kad ovaj uobičajen nered dođe na njega, idući u
svratište, nađe tamo Josifa i sv. Mariju, koje svi ostali ostaviše i
zaboraviše . 15 I kad Gospa Sv. Marija opra povoje Gospoda Isusa, i
objesi ih da se suši na stubu, dečak obuzet sa đavolom uze jednu od
njih, i stavi na svoju glavu. 16 I odmah đavo poče da izlazi iz njegovih
usta, i da odlazi u obliku vrane i zmije. 17 Od toga vremena dečak bi
izlečen moči Gospoda Krista, i on poče da peva slave i daje hvale
Gospodu koji ga izleči. 18 Kad njegov otac vide ga povraćenog u
prijašnje stanje zdravlja, on reče, Moj sine, šta ti se dogodilo, i na koji
način si ti izliječen? 19 Sin odgovori, Kad đavoli me obuzeše, ja odoh
u svratište i tamo nađoh vrlo lijepu ženu sa dečakom, čije povoje je
upravo oprala, i objesila o stub. 20 Jedan od tih uzeh, i stavih na
glavu, i odmah đavoli napustiše me, bježeći. 21 Na ovo otac
neizmerno se radovao, i rekao, Moj sine, možda ovaj dečak je sin
živoga Boga, koji učini nebesa i zemlju. 22 Jer uskoro kako on dođe
među nas, idol bi razbijen i svi bogovi padoše, i behu uništeni večom
moči. 23 Tad bi ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta Ja pozvah
moga sina.

GLAVA V

A Josif i Marija, kad su čuli da idol je pao i uništen behu obuhvačeni

strahom i drhtaše, i rekoše, Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod,
namjeravajući da ubije Isusa, ubio je zarad toga djecu Betlehema i
susjedstva. 2 I nema sumnje da egipćani ako dođu i čuju da ovaj idol
je slomljen i pao, će spaliti nas vatrom. 3 Oni odoše zato u tajno

28
mjesto razbojnika, koji su pljačkali putnike koji su prolazili, njihova
kola i njihovu odeću, i odnosili ih dalje vezane. 4 Ovi lopovi na njihov
dolazak čuli su veliki glas, kao glas kralja sa velikom vojskom i mnoge
konje, i trube koje se čuju na svom odlasku od vlastita grada na što
behu toliko uplašeni tako da su ostavili plijen iza njih, i pobjegli u
žurbi. 5 Kad su ovi zatvorenici ustali, i oslobodili jedan drugomu
okove, i svaki uzevši svoju torbu, oni odoše, i videše Josifa i Mariju
kako idu prema njima, i pitaše, Gde je taj kralj, na čiji zvuk razbojnici
čuše i ostaviše nas, tako da smo izašli sad sigurni? 6 Josif odgovori, On
će doći nakon nas.

GLAVA VI

Oni odoše u drugi grad gde je bila žena obuzeta đavolom, i kojoj
Satana, taj prokleti odmetnik, je uzeo je svojim boravištem. 2 Jedne
noći, kad je ona otišla da donese vode, nije mogla izdržati svoju
odeću na sebi, niti biti u ijednoj kući, već koliko su je često vezali
lancima ili užadima, ona ih je lomila, i odilazila u pusta mesta, i nekad
stajala gde se putevi ukrštaju, i u crkvenim dvorištima, bi bacala
kamenje na ljude. 3 Kad Sv. Marija vidje ovu ženu, ona se sažali na
nju, pri čemu Satana je ostavi, i pobegne u obliku mladića, govoreći,
Jao meni, zarad tebe, Marija i tvog sina. 4 Tako žena bi izbavljena od
njenih muka, ali uvidjeći sebe golom, ona je pocrvenila, i izbegavala
da vidi ijednog čoveka, i stavljajući na sebe odeću, ode kući, i dade
prikaz svog slučaja svome ocu i drugima, koji, kako su bili
najodabraniji grada, zabavljali su Sv. Mariju i Josifa sa najvećim
uvažavanjem. 5 Sledeće jutro budući da je primila dovoljno opskrbe
zalihama za put, oni odoše od njih, i oko večera dana stigoše u drugi
grad, gde vjenčanje je bilo obilježavano, ali umiječem Satane i radom
nekih vračara, mlada je postala nijema, tako da nije mogla otvoriti
usta. 6 Ali kad ova nijema mlada vidje Gospu Sv. Mariju kako ulazi u
29
grad, i nosi Gospodina Hrista u njenim rukama, ona raširi njene ruke
Gospodu Hristu i uze ga u njene ruke, i blisko grlila ga, često ljubeći,
stalno pokrečući ga i stiskajući ga uza svoje tijelo. 7 Odmah žica
njenog jezika bi odpuštena, i njene uši behu otvorene, i ona poče da
peva slave Bogu, koji ju je povratio. 8 I tamo bi velika radost među
stanovnicima grada te noći, koji su mislili da Bog i njegovi anđeli su
sišli dole među njih.

9 U ovomu mestu oni ostaše tri dana, srečući se sa največim

uvažavanjem i najsjajnijom zabavom. 10 I bijući namješteni od ljudi sa
namirnicama za put, oni odoše i uđoše u drugi grad, u kojem oni behu
namjereni da stanuju, jer bilo je slavno mesto. 11 Bila je u tom gradu
gospođa, koja, kako je išla dole jedan dan do rijeke da se kupa, gle
prokleti Satana skoči na nju u obliku zmije, 12 I omota se oko njenog
stomaka, i svake noći ležaše na njoj. 13 Ova žena videći Gospu Sv.
Mariju, i Gospoda Hrista deteta u naručju,pitala je Gospo Sv.Mariju,
da bi ona dala njoj dete da ga poljubi, i nosi u rukama. 14 Kad je ona
pristala, i kako je žena pomerila dete, Satana je ostavi, i uteče, niti je
žena potom ikad videla ga. 15 Nakon toga svi susjedi hvalili su
Svemočnoga Boga, i žena ih je nagradila obilnim dobročinstvom. 16
Sutradan ista žena donese mirisne vode da okupa Gospoda Isusa, i
kad ga je okupala, ona sačuva vodu. 17 I bila je devojka tamo, čije
telo je bilo belo sa gubom, koja bijući poprskana sa ovom vodom , i
okupana, bi odmah očišćena od njene gube. 18 Ljudi stoga rekoše Bez
sumnje Josif i Marija, i taj dečak su Bogovi, jer oni ne sliče smrtnicima.
19 I kad su oni bili spremni da idu dalje, devojka, koja je bila u nevolji
sa gubom, dođe i željela je da oni joj dopuste da ide sa njima, i oni
pristaše, i devojka je išla sa njima dok nisu došli do grada, u kojem je
bila palača velikog kralja, i čija kuća nije bila daleko od svratišta. 20
Ovde su oni ostali, i kad devojka ode jednog dana do prinčeve žene, i
nađe je u tužnom i žalosnom stanju, ona upita za razlog njenih suza.
21 Ona odgovori, Ne čudi se mojim jecajima, jer ja sam pod velikom
30
nesrećom, o kojoj ne smem nikome pričati. 22 Ali, reče devojka, ako
mi veruješ sa svojom osobnom tugom, možda ti nađem lijek za to. 23
Ti, stoga, reče prinčeva žena, češ čuvati tajnu, i nečeš je otkriti
nikomu živom! 24 Ja sam udata za ovoga princa, koji vlada kao kralj
nad velikim ovlastima, ja sam živela dugo s njim, prije nego je imao
dete od mene. Na kraju ja zatrudneh s njim, ali jao! Ja rodih gubava
sina, koji, kad on vide, on nije želio imati ga za svoga, već mi reče. 26
Iuli ga ubi, ili pošalji nekoj dojilji u takvo mesto, u kojem se nikad neće
čuti za njega, i sad pobrini se za sebe, Ja te nikad neću videti. 27 I tako
ovde ja čeznem, plačem moje jadno i bijedno stanje. Jao, moj sine!
Jao, moj mužu! Jesam li ti otkrila? 28 Devojka odgovori, Ja sam našla
lijek za tvoju bolest, koju ti obećavam, jer ja također sam bila gubava,
ali Bog me očistio, baš on koji je zvan Isus, sin Gospe Marije. 29 Žena
je ispitivala gde je taj Bog, o komu je govorila, devojka odgovori On
boravi sa tobom ovde u istoj kući. 30 Ali kako može to biti? Reče ona:
gde je on? Evo, odgovori devojka, Josif i Marija, i dete koje je sa njima
je zvan Isus, i on je koji me izbavio od moje bolesti i muka. 31 Ali na
koji način, reče ona, si ti očišćena od svoje gube? Nečeš li mi reći to?
32 Zašto ne? Reče devojka; Ja sam uzela vode sa kojom je njegovo
telo bilo okupano, i posuh se njime, i moja guba nesta.33 Prinčeva
žena tad usta i zabavljaše ih, čineći veliku gozbu za Josifa među
velikim društvom ljudi. 34 I sledeći dan uze mirisne vode da okupa
Gospoda Isusa, i potom posu istu vodu na njenog sina, kojeg je dovela
sa sobom, i njen sin bi odmah očišćen od njegove gube. 35 Tad je ona
pevala hvale i slave Bogu, i rekla, Blagoslovena je majka koja je rodila
te, O Isuse! 36 Da li ti ovako liječiš ljude iste prirode sa sobom, sa
vodom kojom je tvoje telo oprano? 37 Ona tad ponudi veoma velike
darove Gospi Mariji, i posla je dalje sa svim mogučim počastima.

GLAVA VII

31
Oni dođoše potom u drugi grad, i imali su naum da borave tamo. 2
Shodno oni odoše do čovjekove kuće, koji je bio skoro oženjen, ali
uticajem vračara nije mogao uživati svoju ženu. 3 Ali oni boravkom u
njegovoj kući te noći, čovjek je bio oslobođen od svog poremećaja. 4 I
kad su se oni pripremali rano ujutro da idu napred njihovim
putovanjem, novo oženjena osoba spriječila ih je i pribavila veliku
zabavu za njih. 5 Ali idući napred sutradan, oni dođoše u drugi grad, i
videše tri žene kako idu od jednoga groba sa velikim plakanjem. 6 Kad
Sv. Marija vidje ih ona govori devojci koja je bila njihov pratilac,
govoreći, Idi i pitaj ih, šta je s njima, i koja nesreća ih je snašla? 7 Kada
devojka ih pita oni joj ne odgovoriše, već pitaše je ponovo, Tko si ti i
gde ideš? Jer dan je pri kraju, i noć je počela. 8 Mi smo putnici, reče
devojka, i tražimo boravište da se smestimo. 9 One odgovoriše, Idite
sa nama, i boravite sa nama. 10 Oni su tad sledili ih i behu uvedeni u
novu kuću, dobro nameštenu sa svim vrstama nameštaja. 11 Bilo je
sad zimsko vreme i devojka ode u sobu gde te žene behu i nađe ih
kako tuguju i plaču, kao ranije. 12 Pored njih je stajala mazga
pokrivena sa svilom, i crni ovratnik koji je visio sa vrata, koga oni
ljubiše, i behu hranili. 13 Ali kad devojka reče, Kako lijepa, dame, ta
mazga je! One odgovoriše sa suzama, i rekoše, Ova mazga, koju vidiš,
je bio naš brat, rođen od iste majke kao mi. 14 Jer kad naš otac
umrije, i ostavi nam veoma veliko imanje, i mi imasmo samo ovog
brata, i mi smo nastojali pribaviti mu prikladnu mladu, i mislili da on
treba biti oženjen kao drugi ljudi, neka luda i ljubomrna žena ga je
začarala bez našeg znanja. 15 I mi, ove noći, malo pre dana, dok vrata
kuće su bila čvrsto zatvorena, videsmo ovog našeg brata kako se
promenio u mazgu, takvu kakvu vidiš da je. 16 I mi, u tugi u kojoj vidiš
nas, nemamo oca da nas utješi, smo išli kod svih mudrih ljudi,
čarobnjaka, i vračara u svetu, ali oni nam nisu bili od pomoći. 17 Kako
često nađemo zato sebe pritisnute tugom, mi ustajemo i idemo sa
ovom našom majkom na grob našega oca, gde, kad se dovoljno
32
isplačemo vraćamo se kući. 18 Kad devojka je čula ovo, ona reče,
Budite hrabre, i utišajte svoje strahove, jer imate lijek za vašu nesreću
blizu pri ruci, čak među vama usred vaše kuće, 19 Jer ja bijah gubava
ali kad videh ovu ženu, i ovo malo dete sa njom, čije ime je Isus, ja
posuh moje tijelo sa vodom sa kojim njegova majka ga je oprala, i u
tren bijah izlečena. 2' I ja sam izvjesna da on također može olakšati
vašu nevolju. Zato, ustanite, idite mojoj gospođi, Mariji, i kad je
dovedete u svoju sobu, otkrijte joj tajnu, u isto vreme iskreno moleći
je da se sažali nad vama. 21 I kad su žene čule devojkin govor, oni
požuriše do Gospe Sv. Marije, predstaviše sebe njoj, i sedeći dole
pred nju, oni plakaše. 22 I rekoše, O naša Gospo Sv. Marija, sažali se
na tvoje sluškinje, jer mi nemamo glavu naše porodice nikoga starijeg
od nas, nemamo oca, ili brata da ide iza ili pred nama. 23 A ova
mazga, koju vidiš, je bio naš brat, kojeg neka žena sa vradžbinom je
dovela u ovo stanje, koje vidiš, mi zato molimo te da se sažališ na nas.
24 Potom Sv. Marija je bila tužna zarad njih, i uzeći Gospoda Isusa,
stavi ga na leđa mazge. 25 I reče svome sinu, O Isuse Hriste, povrati
(ili izliječi) prema tvojom nadnaravnom moči ovu mazgu, i daj mu da
ima opet oblik čovjeka i razumno biće, kako je imao ranije. 26 Ovo je
teško rečeno od Gospe Sv. Marije, ali mazga odmah pređe u ljudski
oblik, i posta mladić bez mane. 27 Tad on i njegova mati i sestre se
pokloniše Gospi Sv. Mariji i dižući dete na njihove glave, oni ga
ljubiše, i rekoše, Blagoslovena je tvoja majka, O Isuse, O Spasitelju
svijeta! Blažene su oči koje su tako sretne da te vide. 28 Tad obje
sestre rekoše svojoj majci, govoreći, Uistinu naš brat je vraćen u svoj
raniji oblik s pomoću Gospoda Isusa Hrista, i dobrota te devojke, koja
nam je rekla za Mariju i njenog sina. 29 I utoliko kako naš brat je
neoženjen, prikladno je da ga oženimo za ovu devojku njegog slugu.
30 Kad oni upitaše Mariju o ovome, i ona dala odobrenje, oni učiniše
sjajno venčanje za ovu devojku. 31 I tako njihova tuga se okrenula u
radost, i njihovo tugovanje u veselje, oni počeše da se raduju, i da se
33
vesele, i pevaju, bijući obučeni u njihovu najbogatiju odeću, sa
narukvicama. 32 Potom oni slaviše i hvališe Boga, govoreći, O Isuse
sine Davidov koji menjaš tugu u radost, i tugovanje u veselje! 33
Nakon ovoga Josif i Marija zadržali su se tamo deset dana, potom
odoše dalje, primajući veliko uvažavanje od tih ljudi 34 Koji, kad oni
krenuše od njih, i vratiše se kući, plakaše, 33 Ali osobito devojka.

GLAVA VIII

U njihovom putu od tamo oni dođoše u pustu zemlju, i bi im rečeno

da je opustošena pljačkašima, tako Josif i Sv. Marija su se pripremali
da prođu njome po noći. 2 I kako su išli uzduž, gle vidješe dva
razbojnika spavaju na putu, i sa njima velik broj razbojnika, koji behu
njihovi sudružnici, također spavali. 3 Imena ovih behu Titus i
Dumahus; i Tit reče Dumahusu, Ja te molim neka ove osobe prođu
mirno, da naše društvo ne osjeti ništa od njih. 4 Ali Dumahus je
odbijao, Tito opet reče, ja ću ti dati četrdeset grota, i kao zalog uzmi
moj opasač, koji mu on dade ranije prije nego je počeo pričati, da on
ne otvori svoja usta, i učini zvuk. 5 Kad Gospoa Sveta Marija vide
ljubaznost koju je razbojnik im pokazao, ona mu reče, Gospod Bog će
primiti te u desnu ruku, i oprostiti ti tvoje grehe. 6 Tad Gospodin Isus
odgovori, i reče svojoj majci, Kad trideset godina istekne, O majko,
židovi će me razapeti u Jerusalimu; 7 I ova dva lopova će biti sa mnom
u isto vreme na križu, Tito na desno mene i Dumahus na levo, i od
toga vremena Titus će ići preda mnom u raj: 8 I kad je on rekao, Bog
da zabrani da ovo bude tvoja sudbina, O moj sine, oni odoše u grad u
koje bi nekoliko idola koji, čim oni dođoše blizu njih, behu pretvoreni
u brdo pijeska. 9 Odatle oni odoše tome javorovom drvetu, koji se
sad zove Matarea; 10 I u Matareji Gospod Isus učini da izvor potekne,
u kojem Sv. Marija opra svoj ogrtač; 11 I balzam je stvoren, ili raste, u
toj zemlji od znoja koji poteče tu od Gospodina Isusa. 12 Tad oni
34
nastaviše u Memfis, i videše faraona, i boravili su tri godine u Egiptu.
13 I Gospod Isus učini mnoga čuda u Egiptu, koja nisu nađena u
Evanđelju Djetinjstva niti u Evanđelju Savršenstva.

14 Na kraju tri godine on se vrati iz Egipta, i kad dođe blizu Judeje,

Josif se bojao uči; 15 Čuvši da je Herod mrtav, i da Arhelaj njegov sin
vlada umesto njega, on se plašio; 16 I kad on ode u Judeju, anđel
Božji pojavi se njemu, i reče, O Josife idi u grad Nazaret i boravi tamo.
17 Uistinu je neobično da on koji je Gospod svih zemalja, bude tako
nošen nazad i napred kroz toliko mnogo zemalja.

GLAVA IX

Potom kad su došli u grad Vitlejem, oni naiđoše tamo na nekoliko

teških nevolja, koje su postale takav problem deci videći ih, većina od
njih je umrla. Tamo je bila žena koja je imala bolesnog sina, koga ona
dovede, kad je on bio na tački smrti, Gospi Sv. Mariji, koja vidje ju kad
je ona kupala Isusa Hrista. 3 Tad reče žena, O moja Gospo Marija,
pogledaj na moga sina, koji je unesrećen sa najstrašnijim bolovima. 4
Sveta Marija čujući je, reče, Uzmi malo od te vode sa kojom sam ja
prala moga sina, i pospi na njega. 5 Tad ona uze malo od te vode,
kako je Sveta Marija zapovedila, i posula na njenog sina,koji bijući
umoran od teških bolova, je pao u san, i nakon što je spavao malo,
probudi se savršeno dobar i obnovljen. 6 Majka je bila izobilno
radosna ovom uspjehu, ode opet Svetoj Mariji, i Sv. Marija reče joj,
Daj slavu Bogu, koji je izlečio ovog tvog sina. 7 Bila je u istome mjestu
druga žena, susjeda njena, čiji sin je sad izliječen. 8 Ove žene sin bio je
unesrećen sa istom bolešću, i njegove oči bile su sad gotovo
zatvorene, i ona je plakala za njim danju i noću. 9 Majka deteta koje
je izlečeno, reče joj, Zašto ne dovedeš tvoga sina Sv. Mariji, kao što
sam ja dovela moga sina njoj, kad je on je bio u mukama smrti, i on je

35
bio izlečen sa tom vodom, sa kojom telo njenog sina Isusa je oprano?
10 Kad je žena čula nju da govori ovo, ona također ode, i bijući
dobavila istu vodu, opra njenog sina sa njom, na šta njegovo telo i
njegove oči behu odmah povraćene u njihovo ranije stanje. 11 I kad
ona dovede njenog sina Sv. Mariji, i otvori svoj slučaj njoj, ona
zapovedi joj da da hvalu Bogu zarad oporavka zdravlja njenog sina, i
da ne kaže nikomu šta se dogodilo.

GLAVA X

Bile su u istome gradu dve žene jednoga čoveka, od kojih je svaka

imala sina bolesna. Jedna od njih je zvana Marija i njen sin je bio
Kaleb. 2 Ona usta, i uzeći svoga sina, ode do Gospe Sv. Marije, majke
Isusa, i ponudi joj veoma lijepi tepih, govoreći, O moja Gospo Marija
uzmi ovaj tepih od mene, i umjesto njega daj mi malo povoja. 3
Ovome se Marija složila, i kad majka Kaleba je otišla, ona napravi
kaput za njenog sina od povoja, stavi na njega, i njegova bolest bi
izlečena, ali sin od druge žene umre.

4 Potom nastane između njih, razlika u činjenju posla u porodici po

smjenama, svakoj njena sedmica. 5 I kad red Marije majke Kaleba
dođe, i ona je ložila peć da peče hljeb, i ode dalje da donese jelo, ona
ostavi njenog sina Kaleba kod peći; 6 Koga druga žena, njena
suparnica, videći da je sam uze i baci ga u peć, koja je bila veoma
vruća, i tad ode. 7 Marija na povratku vidje njenog sina Kaleba kako
leži usred peći smeje se, i peć prilično hladna kao da ranije nije bila
zagrijavana, i znala je da njena suparnica druga žena je bacila ga u
vatru. 8 Kad ga je uzela ona donese ga do Gospe Sv. Marije, i reče joj
priču na koju ona odgovori, Budi tiha, Zabrinuta sam da li trebaš ovu
stvar učiniti znanom. 9 Nakon ovoga njena suparnica, druga žena,
kako je nosila vodu na bunaru, i vidje Kaleba kako se igra kod bunara,

36
i da nikoga nema blizu, uze ga, i baci ga u bunar. 10 I kad neki ljudi
dođoše da dohvate vode iz bunara oni videše dječaka kako sedi na
površini vode, i povukoše ga sa užadima, i behu veoma iznenađeni na
dete i slaviše Boga. 11 Tad dođe majka i uze ga i odnese ga Gospo Sv.
Mariji, plačući i govoreći, O moja Gospo, vidi šta moja suparnica je
uradila mome sinu, i kako ga je bacila u bunar, i ja ne pitam jednom ili
drugo ona će biti razlog njegove smrti. 12 Sv. Marija odgovori da njen
Bog će opravdati tvoj povređen slučaj. 13 Shodno tome nekoliko
dana kasnije, kad druga žena dođe do bunara da uzme vode, njena
noga bi zapetljana u užad, tako da je pala glavom u bunar, i oni koji
trčaše da joj pomognu, nađoše joj lubanju slomljenu, i kosti
natučene. 14 Tako je došla do lošeg kraja, i u njoj je ispunjeno što
kaže autor, Oni kopaše bunar, i učiniše ga dubokim, ali padoše sami u
rupu koju su iskopali.

GLAVA XI

Druga žena u tom gradu je imala isto dva sina bolesna. 2 I kad jedan
bi mrtav, drugi, koji je ležao na tački smrti, ona uze ga u ruke do
Gospo Sv. Marije, i u potopu suza obrati se njoj, govoreći. 3 O moja
Gospo, pomozi i oslobodi me, jer ja sam imala dva sina jednoga sam
upravo sahranila, drugog vidim da je upravo na tački smrti, evo ja
iskreno tražim milost od Boga, i molim njemu. 4 Tad ona reče, O
Gospode, ti si milostiv i ljubazan, dao si mi dva sina, jednog od njih si
uzeo sebi, O poštedi me ovog drugog. 5 Sv. Marija da osečajući
veličinu njene tuge, sažali se na nju i reče, Stavi tvoga sina u krevet
moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. 6 I kad ga je stavila u
krevet gde je Hrist ležao, u trenutku kad njegove oči su bile upravo
zatvorene na smrt, ubrzo kako je pomirisao miris odeće Gospodina
Isusa Hrista dotaknu dečaka, njegove oči behu otvorene, i pozivajući
glasno svoju majku, on upita za kruh, i kad je primio ga, on uze ga. 7
37
Tad njegova majka reče, O Gospo Marija, sada sam sigurna da moči
Božje stanuju u tebi, tako da tvoj sin može liječiti djecu koja su iste
vrste kao sam on, čim prije dotaknu njegovu odeću. 8 Ovaj dečak koji
je izlečen,je isti koji je u Evanđelju zvan V(B)artolomej.

GLAVA XII

I BILA JE TAMO GUBAVA ŽENA KOJA JE OTIŠLA DO Gospo Sv. Marije,

majke Isusa, i rekla, O moja Gospo, pomozi mi.2 Sv. Marija odgovori,
koju pomoč želiš? Je li zlato ili srebro, ili da tvoje tijelo bude izliječeno
od gube? 3 Tko, reče žena, može mi dati ovo? 4 Sv. Marija odgovori
joj, Sačekaj malo dok operem mog sina Isusa, i stavim ga u krevet. 5
Žena je čekala, kako je zapovjedila, i Marija kad je stavila Isusa u
krevet, dala joj je vodu sa kojom je oprala njegovo telo, govorivši
uzmi nešto od vode, i pospi na tvoje telo; Koje kad je učinila, ona
odmah posta čista, i proslavi Boga, i dade hvale njemu.

7 Tad ona ode dalje, nakon što je boravila sa njom tri dana. 8 I idući u
grad, ona vidje izvjesnog princa, koji je oženio drugog princa kćer, 9
Ali kad on dođe da je vidi, on vidje među njenim očima znakove gube
kao zvijezda, i stoga oglasi vjenčanje razrješenim i nevažećim. 10
Kada žena vidje te osobe u takvom stanju, neizmerno tužne, i
prolivajući izobilno suze , ona je upitala njih za razlog njihovog
plakanja. 11 Oni odgovoriše, Ne pitaj za naše okolnosti, jer mi ne
možemo da objavimo našu nesreću ijednoj osobi koja god da je. 12
Ali još ona je pritiskala i tražila ih da govore o svom slučaju njoj,
povjerljivo, da možda ona mogne uputiti ih na lijek. 13 Tako kad oni
pokazaše mladu ženu njoj, i znakove gube, koji se pojaviše između
njenih očiju, 14 Ona reče, Ja također, koju vidite u ovom mjestu, bih
unesrećena sa istom nevoljom, i idući nekim poslom u Betlehem, ja
odoh u neku pećinu, i vidjeh ženu zvanu Marija, koja je imala sina

38
zvanog Isus. 16 Ona videći me da sam gubava, bi zabrinuta za mene, i
dade mi nešto vode sa kojom je oprala njenog sina telo, sa čime ja
posuh moje telo, i postah čista. 16 Tad rekoše te žene, Hočeš li,
Gospođo, ići sa nama, i pokazati nam Gospu Sv. Mariju nama? 17 S
čime se ona složi, oni ustahu i odoše do Gospe Sv. Marije, uzeći sa
sobom mnoge velike darove. 18 I kad oni dođoše i ponudiše njihove
poklone njoj oni pokazahu gubavu mladu ženu da oni dovedoše nju
sa sobom. 19 Tad reče Sv. Marija, Milost Gospoda Isusa Hrista počiva
na vama. 20 I dajući im malo od te vode sa kojom ona je okupala telo
Isusa Hrista, ona ponudi ih da operu bolesnu osobu sa njom, što kad
su učinili, ona je bila odmah izlečena. 21 Tako oni, i svi koji su bili
prisutni, slaviše Boga, i bijući ispunjeni sa radošću, oni odoše nazad
do njihovog grada, i dadoše slavu Bogu zarad toga.22Tad princ čuvši
da njegova žena je izlečena, uze nju kući i učini drugo vjenčanje,
dajući hvale Bogu zarad oporavka zdravlja njegove žene.

GLAVA XIII

Opet tamo je bila devojka, koja je bila obuzeta Satanom; 2 To je

prokleti duh činio često pojavljivao se njoj u obliku zmaja, i naginjao
je da je proguta, i isisao je svu njenu krv, da je izgledala kao mrtav leš.
3 Toliko često koliko je ona dolazila sebi, sa njenim rukama
iscijeđenim oko njene glave ona bi plakala, i govorila, Jao, Jao meni,
nema nikoga da se nađe ko bi me izbavio od tog bezbožnog zmaja! 4
Njeni otac i majka, i svi koji behu oko nje i vidješe je, tugovahu i
plakahu nada njom; 5 I svi koji behu prisutni bi naročito bili pod
tugom i u suzama, kad bi čuli njeno plakanje, govorili bi, Moja braćo i
prijatelji zar nema nikoga tko bi me izbavio od ovoga ubice? 6 Tad
prinčeva kćer, koja je bila izlečena od gube, čuvši žalbu te devojke,
ode na vrh dvorca, i vidje je sa rukom uvijenom oko glave, prosipajući
potop suza, i svi ljudi koji behu oko nje u tugi. 7 Tad ona upita muža
39
obuzete osobe, Da li ženina majka je živa? On reče joj, da njen otac i
majka oboje su živi. 8 Tad ona naredi njenoj majki da bude poslana
njoj, koja, kad vidje njen dolazak, ona reče, Je li ova obuzeta devojka
tvoja kćer? Ona jadikujući i plačući reče, Da, gospođo, ja rodih je. 9
Prinčeva kćerka odgovori, Otkrij tajnu njenog slučaja meni. 10 I ako
želiš tvoja kćer će biti oporavljena u ranije stanje, povedi je u
Vitlejem, i pitaj za Mariju majku Isusa, i ne sumnjaj da tvoja kćer će
biti izlećena, jer ja ne postavljam pitanje već ti češ doći kući sa
velikom radošću na oporavak tvoje kćeri. 11 Utoliko koliko je ona
govorila, ona usta i ode sa njenom kćeri do mjesta naznačenog, i do
Marije, i reče joj slučaj njene kćeri. 12 Kad Sv. Marija je čula njenu
priču, ona dade joj malo vode sa kojom je ona oprala telo njenog sina
Isusa, i ponudi je da pospe na tijelo svoje kćeri. 13 Također ona dade
joj jednu povojnu odeću od Gospoda Isusa, i reče, Uzmi ovu povojnu
odeću i pokaži je tvome neprijatelju toliko često koliko ga vidiš, i ona
posla ih dalje u miru. 14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se
kući, i vreme je došlo u koje Satana je želio da je obuzme, u istom
trenutku ovaj proklet duh pojavi se njoj u obliku velikog zmaja, i
devojka videći ga beše se uplašila. 15 Majka joj reče, Ne boj se kćeri,
pusti ga sama dok ne priđe ti bliže! Tad pokaži mu povoje koje Gospa
Marija dade nam, i vidjeti čemo šta će se dogoditi. 16 Satana tad
dolazeći kao strašan zmaj, tijelo devojke se treslo od straha. 17 Ali
utoliko kako je ona stavila povoje na njenu glavu, i oko očiju, i
pokazala ih njemu, odmah izađe od povoja plamen i goreći ugalj, i
pade na zmaja. 18 Oh! Kako veliko čudo bi ovo, koje je učinjeno,
ubrzo kad je zmaj vidio povoje Gospoda Isusa, vatra izađe i bi raširena
na njegovoj glavi i očima, tako da je plakao glasno, Šta ja imam sa
tobom, Isuse, sine Marijin, Kamo da uteknem od tebe? 19 Tako se on
povuče veoma uplašen, i ostavi devojku. 20 I ona bi izbavljena iz svoje
nevolje, i pevaše slave i hvale Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni na
delu čuda.
40
GLAVA XIV

Druga žena je također živela tamo, čiji sin je bio obuzet Satanom. 2
Ovaj dečak, zvan Juda kako često ga je Satana vezao, naginjao je da
ugriza sve koji su bili prisutni, i ako ne bi našao nikoga blizu sebe, on
bi grizao vlastite ruke i druge delove. 3 Ali majka ovoga jadnoga
dečaka, čujući Sv. Mariju i njenog sina Isusa, usta istovremeno, i uzeći
sina u naručje, dovede ga Gospi Mariji. 4 U međuvremenu, Jakov i
Josija su odveli dete, Gospoda Isusa, da igraju se u odgovarajuće doba
sa drugom decom, i kad oni odoše, oni sedoše dole i Gospod Isus sa
njima. 5 Tad Juda koji je bio obuzet, dođe i sede na desno Isusa. 6 Kad
Satana je delovao nad njima kao uobičajeno, on je otišao da ugrize
Gospoda Isusa. 7 I jer nije mogao, on udari Isusa u desnu stranu, tako
da je plakao. 8 I u istome trenutku Satana izađe iz dečaka, i otrča kao
bijesan pas. 9 Ovaj isti dečak koji je udario Isusa, i iz koga je Satana
izašao u obliku psa, bio je Juda iskariot, koji ga je izdao židovima. 10 I
ta ista strana, u koju Juda ga je udario, židovi je probodoše kopljem

GLAVA XV

I kad je Gospodu Isusu bilo sedam godina, on je u izvjestan dan bio sa

drugim dečacima njegovim drugarima oko iste dobi. 2 Koji kad su se
igrali, učiniše glinu u nekoliko oblika , magaraca, volova, ptica i drugih
oblika. 3 Svaki se hvalio svojim delom i nastojao da pretekne druge. 4
Tad Gospod Isus reče dečacima, ja ću zapovediti tim figurama koje
sam učinio da hodaju. 5 I odmah oni se makoše i kad on zapovedi im
da se vrate, oni se vratiše. 6 On je također učinio figuru ptice i
vrabaca, koji kad on zapovedi da lete, su leteli, i kad on zapovedi da
stoje čvrsto, oni su stajali, i ako im je dao jelo i piće oni su jeli i pili. 7
Kad na kraju dečaci odoše, i rekoše te stvari svojim roditeljima,
41
njihovi očevi im rekoše. Pazite deco, za ubuduće, od njegova društva,
jer on je vračar, i izbegavajte ga, i od nadalje nikad se ne igrajte sa
njim.

8 U određeni dan također kad Gospod Isus se igrao sa dečacima, i

trčao dok je prolazio bojarsku radnju, čije ime bi Salem. 9 I bilo je u
toj trgovini mnogo komada odeće koji pripadaju ljudima toga grada,
koju su oni namislili da oboje u nekoliko boja. 10 Tad Gospod Isus
iduči u trgovinu boba, uze svu odeću, i baci je u peć. 11 Kad Salem
dođe kući i vide odeću upropašćenu, on poče da galami, i da
prekoreva Gospoda Isusa govoreći, 12 Šta si mi učinio, O ti Sine
Marijin? Ti si povredio i mene i moje susede, oni svi su želeli njihovu
odeću propisne boje, ali ti si došao, i upropastio ih sve. 13 Tad
Gospod Isus odgovori, ja ću promeniti boju svake odeće u boju koju
želiš; 14 I tad on odmah poče da izvlači odeću iz peći, i one behu sve
obojene od iste boje koju je bojar želio. 15 I kad židovi videše
iznenađujuće čudo, oni slaviše Boga.

GLAVA XVI

I Josif, gdje god je otišao u grad, uze Gospoda Isusa sa njim, gde je bio
poslan da radi da napravi vrata, ili kante za mlijeko, ili sita, ili kutije;
Gospod Isus je bio sa njim gde god je on išao. 2 I toliko često kako je
Josif imao išta da radi, da učini duže ili kraće, ili šire ili uže, Gospod
Isus bi raširio svoju ruku prema tome. 3 I trenutno bi postalo kako je
Josif želio. 4 Tako da nije imao potrebu da čini išta sa svojim rukama,
jer nije bio toliko vješt u drvodjeljskoj trgovini.

5 U izvjesno vrijeme Kralj Jerusalema posla po njega i reče, Želio bih

da mi napraviš tron od istih dimenzija u tom mjestu u kojem obično
sjedim. 6 Josif je poslušao, i odmah počeo sa radom, i nastavio dve
godine u kraljevoj palači prije nego što je završio. 7 I kad je došao da
42
učvrsti ga u svom mjestu, on nađe potrebnim dva pedlja na svakoj
strani od utvrđene mjere. 8 Koja, kad kralj vide, on bi veoma ljut na
Josifa; 9 I Josif se uplašio kraljeve ljutnje, otišao je u krevet bez
večere, ne uzimajući ništa za jelo. 10 Tad Gospod Isus upita ga, Čega
se on boji? 11 Josif odgovori, Jer sam izbugio moj posao u radu u
kojem sam bio ove dve godine. 12 Isus mu reče, Ne plaši se, niti budi
odbačen; 13 Drži ti na jednoj strani prijestolja a ja ću druge, i ja ću ga
dovesti u njegove prave dimenzije. 14 I kad Josif je učinio kako je
Gospod Isus rekao, i svaki od njih je izvukao snagom svoju stranu,
tron je poslušao, i bi doveden u propisne dimenzije mjesta; 15 Koje
čudo kad oni koji stajaše vidješe, oni behu zapanjeni, i slaviše Boga.
16 Tron je bio napravljen od istoga drveta, koje je bilo u Solomonovo
vreme, naime, drvo ukrašeno sa različitim oblicima i figurama.

GLAVA XVII

U drugi dan Gospod Isus je išao ulicom, i videći neke dečake koje je
sreo da se igraju, pridružio se njihovom društvu. 2 Ali kad ga oni
vidješe, oni se sakriše, i ostaviše ga da ih traži. 3 Gospodin Isus dođe
do vrata izvjesne kuće, i pita neke žene koje su stajale tamo, Gde su
dečaci nestali? 4 I kad oni odgovoriše, Da tamo nije bilo nikoga,
Gospod Isus reče, Tko su oni koje vidiš u peći? 5 Oni odgovoriše, Oni
behu deca od tri godine. 6 Tad Isus plaka glasno, i reče, Dođite
ovamo, O vi deco, svome pastiru, 7 I odmah dečaci dođoše kao jarad,
i skakaše oko njega, koji kad ih žena vidje, oni behu neizmerno
začuđeni, i drhtaše. 8 Tad oni odmah pokoniše se Gospodu Isusu, i
moliše ga, govoreći, O naš Gospode Isuse, sine Marije, ti si taj dobri
pastir Izraela! Imaj milosti na svoje sluškinje, koje stoje pred
tobom,koje ne sumnjaju,već da ti, O Gospode, si došao da spaseš, a
ne da uništiš. 9 Nakon toga, kad Gospod Isus reče, djeca Izraela su
kao etiopljani među narodom, žena reče, Ti Gospode, znaš sve stvari,
43
niti je išta skriveno od tebe, ali sad te preklinjemo, i molimo tvoju
milost da ti povratiš one dečake u njihovo prijašnje stanje. 10 Tad Isus
reče, Dođite ovamo O dečaci, da možete ići i igrati se, i odmah, u
prisustvu tih žena, jarad bi promenjena i povraćena u oblik dečaka.

GLAVA XVIII

U mjesecu Adaru Isus je sakupljao zajedno dečake, i rangirao ih kao

da je kralj. 2 Jer oni raširiše svoju odeću na zemlju za njega da sjedi na
tom, i izradio je krunu od cvijeća, stavio na glavu, i stajali su na desno
njega i lijevo kao stražari kralja. 3 I ako bi iko prolazio, uzimali bi ga
silom, i rekli, Dođi ovamo, i pokloni se kralju,da bi imao dobar put.

4 I u međuvremenu, dok ove stvari su činjene, dođe izvjesan čovjek,

noseći dečaka na krevetu: 5 Pošto je ovaj dečak otišao sa drugarima
do planine da sakuplja drva, i našavši tamo gnijezdo jarebice, i stavio
je ruku da uzme jaja, on je bio uboden od otrovne zmije, koja je
poskočila iz gnezda, tako da je bio prisiljena da plače za pomoć svojih
drugova: koji, kad su došli, našli su ga da leži na zemlji kao mrtva
osoba. 6 Nakon čega susjedi dođoše, i nosiše ga nazad u grad. 7 Ali
kad dođoše do mjesta gde Gospod Isus je sedio kao kralj, i drugi
dečaci stajaše oko njega kao sluge, dečaci su požurili da ga sretnu,
koji je bio ugrižen od zmije, i reče svojim bližnjima, Dođite i dajte
počast kralju. 8 Ali kad, zarad njihove tuge, oni odbiše doći, dečaci ih
privuku, i prisiliše ih protiv njihove volje da dođu. 9 I kad oni dođoše
do Gospoda Isusa, on upita, Zarad čega oni nose tog dečaka? 10 I kad
oni odgovoriše, da ga je zmija ugrizla, Gospodin Isus reče dečacima,
Hajde da idemo i ubijemo tu zmiju.11 Ali kad roditelji od dečaka su
želeli da budu izuzeti, jer njihov sin leži na tački smrti, dečaci
odgovoriše, i rekoše, Niste li čuli šta kralj kaže? Idemo da ubijemo
zmiju, i nečete li ga poslušati? 12 Tako oni dovedoše ležaj ponovo,

44
bilo da hoće ili ne. 13 I kad su došli do gnezda, Gospod Isus reče
dečacima, Je li ovo mesto gde se zmija skriva? Oni rekoše, Jeste. 14
Tad Gospod Isus zovući zmiju, ona odmah izađe i podloži se njemu,
kojoj on reče, Idi i posiši sav otrov koji si utisla u tog dečaka; 15 Tako
zmija je puzala do dečaka, i uzela sav otrov opet. 16 Tad Gospod Isus
prokle zmiju tako da je odmah puknula nadvoje i umrla. 17 I on
dotače dečaka sa svojom rukom da povrati ga u ranije stanje: 18 I kad
on poče da plače, Ja Gospod Isus rekoh, Prestani plakati, jer ubuduće
češ biti moj učenik; 19 I to je taj Simon Kananit, koji je spomenut u
Evanđelju.

GLAVA XIX

Drugi dan Josif je poslao svoga sina Jakova da sakuplja drva i Gospod
Isus ode s njim; 2 I kad oni dođoše do mjesta gde su drva bila, Jakov
poče skupljati, i eto otrovna zmija ga ugrize, tako da je počeo da
plače, da jauče. 3 Gospod Isus videći ga u ovom stanju, dođe njemu, i
puhaše nad mjestom gde zmija ga je ugrizla, i bio je odmah dobar.

4 U neki dan Gospod Isus je bio sa nekim dečacima, koji su bili igrali
se na vrhu kuće, i jedan od dečaka pade dole, i u trenutku umre. 5 Na
šta drugi dječaci svi pobegoše, Gospodin Isus osta sam na vrhu kuće.
6 I dečakovi rođaci dođoše do njega i rekoše Gospodu Isusu, Ti li si
zbacio našega sina sa vrha kuće. 7 Ali on je nijekao, oni su plakali, Naš
sin je mrtav, i ovo je onaj koji ga je ubio. 8 Gospod Isus odgovori
njima, Ne teretite me za zločin, za koji me ne možete optužiti , već
hajde da pitamo telo samo, koji će doneti istinu do svetla. 9 Tad
Gospod Isus idući dole stane nad glavom mrtvog dečaka, i reče
glasno, Zenune, Zenune, tko te bacio dole sa vrha kuće? 10 Tad mrtav
dečak odgovori, ti me nisi bacio dole, ali jedan takav jeste. 11 I kad

45
Gospod Isus reče onima koji su stajali da uvide njegove reči, svi koji
behu prisutni slaviše Boga zarad tog čuda.

12 U neko vreme Gospa Sv. Marija je zapovjedila Gospodinu Isusu da

donese nešto vode iz bunara; 13 I kad je on otišao da donese vode,
bokal, kad je bio pun, razbio se. 14 Ali Isus raširivši svoj ogrtač
sakupio je vodu ponovo, i donio je tako svojoj majci. 15 Koja, bijući
začuđena ovom čudesnom stvari, položi ovo, i sve druge stvari koje je
videla, u sećanje.

16 Opet u drugi dan Gospodin Isus je bio sa nekim dečacima kod reke
i oni su vadili vodu iz reke malim kanalima, i učinili male riblje
bazenčiće. 17 Ali Gospod Isus je učinio dvanaest vrabaca, i stavio ih
oko bazena na svakoj strani, tri na strani. 18 Ali bio je subotnji dan, i
sin Hanana židova dođe, i vide ih kako čine ove stvari, i reče, Da li vi
ovo činite figure od gline u Subotu? I on potrča njima, i razbije
njihove riblje bazenčiće (barice) 19 Ali kad Gospod Isus pljesnu svojim
rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. 20 Na
dolazak sina Hanana dolazeći do ribljih barica od Isusa da uništi ih,
voda je nestala, i Gospod Isus mu reče, 21 Na koji način je ova voda
nestala, tako će tvoj život nestati, i odmah dečak umre.

22 Drugi put, kada je Gospod Isus dolazio kući u veče sa Josifom, on

srete dečaka, koji je trčao teško protiv njega, i on baci ga dole, 23
Komu Gospod Isus reče, Kako si ti bacio me dole, tako češ ti pasti, niti
ikad češ ustati. 24 U momentu dečak pade i umre.

GLAVA XX

Također je bio u Jerusalimu jedan zvan Zakje koji je bio učitelj. 2 I on

reče Josifu, Josif, zašto ne pošalješ Isusa meni, da on može naučiti
slova? 3 Josif se složi, i reče Sv. Mariji; 4 I oni ga dovedoše do tog

46
učitelja, koji, čim prije ga vide, ispisa alfabet za njega. 5 I on ga
potaknu da izgovori Alfu, i kad je rekao Alef, učitelj ga potače da
izgovori Beta. 6 Tad Gospod Isus reče mu, Reci mi prvo značenje slova
Alfa, i tad ću ja izgovoriti Betu. 7 I kad je učitelj zaprijetio da će ga
išibati, Gospod Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; 8 Također
koje behu pravi oblici slova, koji kosi i koja slova imaju duple oblike,
koji imaju tačke, i koji nemaju, zašto jedno slovo ide prije drugog, i
mnoge druge stvari on poče da mu kazuje, i objašnjava, što učitelj
sam nikad nije čuo, niti čitao ni u jednoj knjigi. 9 Gospod Isus nadalje
reče učitelju, Imaj na umu kako ti kažem, tad on počne jasno i izrazito
da izgovara Alef, Beta, Gama, Delta, i tako dalje do kraja alfabeta. 10
Na ovo učitelj je bio tako iznenađen, da on reče, Ja verujem da ovaj
dečak je rođen prije Noja, 11 I okrečući se Josifu, on reče, Ti si doveo
dečaka da bude učen, koji je učeniji od ijednog učitelja. 12 On reče
također ka Sv. Mariji, Ovaj tvoj sin nema potrebu ni za kakvim
učenjem.

13 Oni ga dovedoše tad učenijem učitelju, koji kad ga vide, reče, reci
Alef. 14 I kad je on rekao Alef, on učitelj reče mu da izgovori Beta, na
što Gospod Isus odgovori, Reci mi prvo značenje slova Alfa, i tad ću ja
izgovoriti Beta. 15 Ali ovaj učitelj, kad je podigao ruku da ga bičuje, je
imao ruku trenutno usahlu, i on umre. 16 Tad reče Josif ka Sv. Mariji,
odsada mi mu nečemo dopustiti da izlazi iz kuće, jer svako ko ga
onezadovolji je ubijen.

GLAVA XXI

I kad je on bio dvanaest godina star, oni ga dovedoše u Jerusalem na

praznik, i kad se praznik završi oni se vratiše. 2 Ali Gospod Isus je
ostao iza u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima
Izraela, kojima je on postavljao nekoliko pitanja učenja, i također

47
davao im odgovore; 3 Jer on im reče, Čiji sin je Mesija? Oni
odgovoriše, sin Davidov; 4 Zašto onda, kaže on, da li on u duhu naziva
ga Gospodarem? Kad on kaže, Gospod reče mome Gospodinu, sjedi
kraj moje desne ruke, dok ne stavim tvoje neprijatelju pod tvoje
podnožje. 5 Tad izvjesni glavni Učitelj (Rabin) upita ga, Jesi li čitao
knjige? 6 Isus odgovori, on je čitao i knjige, i stvari koje behu sadržane
u knjigama. 7 I on objasni njima konjige zakona, i zapovijedi i zakone,
i tajne koje su sadržane u knjigama proroka, stvari koje misao ni
jednog stvorenja može dosegnuti. 8 Tad reče taj učitelj, Još nikad
nisam vidio ili čuo takvo znanje! Šta mislite da će taj dječak biti!

9 Kada izvjesni astronom, koji je bio prisutan, upita Gospoda Isusa, Da

li je studirao astronomiju? 10 Gospodin Isus odgovori, i reče mu broj
sfera i nebeskih tijela, i također njihove trokutaste, kvadratne i
izglede kutova, njihov rast i smanjivanje kretanja, njihovu veličinu i
razne prognoze, i druge stvari koje um ljudi nikad nije otkrio.

11 Tamo je bio među njima također mudrac dobro učen u fizici i

prirodnoj filozofiji, koji upita Gospoda Isusa, Da li je studirao fiziku?
12 On odgovori, i objasni mu fiziku i metafiziku. 13 Sve one stvari koje
behu ispod i iznad moči prirode; 14 Sile tela također, njihove osečaje,
i njihov efekat. 15 Također broj njegovih članova, i kostiju, vena,
arterija, i nerava. 16 Nekoliko osnova tela, vruče i suho, hladno i
vlažno, i težnje njihove. 17 Kako duša upravlja telom; 18 Koji njegovi
su razni osječaji i sposobnosti; 19 Sposobnost govora, ljutnja, želja; 20
I poslednje način njegova sastavljanja i otpuštanja, i druge stvari, koje
razumevanje nijednog stvorenja je ikad doseglo. 21 Tad filozof
(mudrac) usta, i pokloni se Gospodinu Isusu, i reče, O Gospodine
Isuse, od nadalje ja ću biti tvoj učenik i sluga.

22 Dok su oni razgovarali o ovima i sličnim stvarima, Gospa Sv. Marija

dođe, budući da je tri dana hodala okolo sa Josifom, tražeći njega. 23
I kad ga je videla da sjedi među učiteljima, koji mu postavljaju pitanja,
48
i daje odgovore, ona mu reče, Moj sine, zašto si učinio to nama? Evo
ja i tvoj otac smo u mnogim mukama tražeći te. 24 On odgovori,
Zašto ste me tražili? Niste li znali da ja treba da budem u kući moga
oca? 25 Ali oni nisu razumeli riječi koje im je on rekao 26 Tad učitelji
pitaše Mariju, Je li ovo tvoj sin? I kad ona reče, On je, oni rekoše, O
sretna Marijo, koja si rodila takvoga sina. 27 Tad on se vrati sa njima
u Nazaret, i slušao ih je u svim stvarima. 28 I njegova majka držala je
sve te stvari u svojim mislima; I Gospod Isus je rastao u izgledu i
mudrosti, i milosti sa Bogom i ljudima.

GLAVA XXII

Sad od ovog vremena Isus je počeo sakrivati svoja čuda i tajna dela, 2
I on dade se na učenje zakona, dok je došao do kraja njegove
tridesete godine; 3 U koje vreme Otac javno pokaza ga u Jordanu,
šaljuči dole svoj glas sa nebesa, Ovo je moj ljubljeni sin, s kojim sam
zadovoljan ; 4 Sveti duh također je bio prisutan u obliku goluba. 5
Ovo je onaj kome se mi poklanjamo sa svim uvažavanjem, jer on nam
je dao naš život i bivanje, i izveo nas iz utrobe naših majki. 6 Koji,
zarad naše koristi, uzeo je ljudsko telo, i otkupio nas, tako da on može
uzeti nas sa večnom milošću, i pokazati njegovu slobodnu, veliku,
izobilnu milost i dobrotu nama. 7 Njemu neka je slava i hvala, i moč, i
vlast, od sada na ubuduće i zauvek, Amin.

Kraj celog evanđelja detinjstva, pomoću Svevišnjeg Boga, prema

onomu što smo našli u izvorniku.

49
Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

Napomena prevodioca:

(Ovo Evanđelje je istovetno po sadržaju kao - Prvo Evanđelje o

detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova)

U Ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga

Sa pomoću i milošću Svevišnjeg počinjemo da pišemo knjigu čuda

našega Gospoda i Učitelja i Spasitelja Isusa Hrista, koje je zvano
Evanđelje Detinjstva: u miru Gospodnjem. Amen.

1Mi nalazimo (1) šta slijedi u knjizi Josifa visokog sveštenika, koji je
živeo u vreme Krista. Neki kažu da je on Kajafa. (2) On je rekao šta je
Isus govorio, i uistinu, kad je On ležao u kolijevki rekao je Mariji svojoj
majci: Ja sam Isus, Sin Božij, Onaj koji zna, koga si ti rodila, kako
anđeo Gabriel ti objavi, i moj Otac koji posla me zarad spasenja
svijeta.

2 U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je dao

naredbu, da svaki čovjek treba biti upisan u svom rodnom mjestu.
Josif stoga usta, i uzeći Mariju svoju suprugu, ode do (3) Jerusalema, i
dođe u Betlehem, da bude upisan zajedno sa svojom obitelji u
rodnom gradu. I došavši do pećine, Marija reče Josifu da vrijeme
rođenja je došlo, i da ona ne može ići u grad, već, reče ona, hajdemo
u ovu pećinu. Ovo je bilo u sumrak. I Josif ode i požuri da ide za
ženom koja bi bila blizu njoj. Kad, zatim, on je bio zauzet oko toga, on
vide hebrejsku stariju ženu koja pripada Jerusalimu, i reče: Dođi
ovamo, moja dobra ženo, i idi u ovu pećinu, u kojoj je žena blizu
svoga vremena.
50
3. Zato, nakon zalaska sunca, stara žena, i Josif sa njom, dođoše do
pećine, i oboje uđoše. I gle, bila je ispunjena sa svjetlom mnogo ljepša
nego svjetlost lampi i sviječa. (4) i mnogo sjajnije nego svjetlost
sunca. Dijete, umotano u povoje je dojilo grudi Gospe Marije njegove
majke, bijući u štali. I kad oboje behu čudili se svjetlu, stara žena
upita Gospu Mariju: Jesi li ti majka od ovog djeteta? I kad Gospa
Marija reče da jest, ona reče: Ti nisi uopće kao kćeri Evine. Gospa
Marija reče: Tako kako moj sin nije jednak među djecom, tako
njegova majka nije jednaka među ženama. Stara žena odgovori: Moja
gospođo, Ja sam došla da uzmem platu: Bila sam dugo vremena
oduzeta. Naša gospođa Gospa Marija reče joj: Stavi tvoje ruke na
moje dete. I stara žena učini tako, i bi odmah izlečena. Tad ona ode,
govoreći: Odsele ja ću biti čuvar i sluga ovoga deteta sve dane moga
života.

4 Potom dođoše pastiri, i kad su upalili vatru, i bili radovali se uveliko,

pojavi se njima sila nebeska slaveći Boga Svevišnjeg. I dok su pastiri
činili isto, pećina je u to vreme bila kao hram gornjeg svijeta, jer i
nebeski i zemaljski glasovi su slavili i veličali Boga zarad rođenja
Gospoda Hrista. I kad ta stara hebrejka žena vidje pojavu tih čuda,
ona zahvali Bogu, govoreći: Ja ti zahvaljujem, O Bože, Bože Izraela, jer
moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

5. U vreme obrezanja, to je, osmi dan, kad je došao, dijete je bilo

obrezano po zakonu. Zato su ga obrezali u pećini. I stara hebrejska
žena uze komad kožice, ali neki kažu da je uzela pupčanu vrpcu, i
stavila je u staklenku od starog nardovog ulja. I ona je imala sina,
trgovac pomastima, i dade je njemu, govoreći: Gledaj da ne prodaš
ovu staklenku od masti narda, čak ni za tri stotine dinara (5) da ti se
ponudi za nju. A ovo je teglica koju Marija grešnica je kupila i posula
na glavu i stopala našega Gospoda Isusa Hrista, koju potom ona
obrisa sa kosom glave. (1) Deset dana kasnije, oni ga uzeše u

51
Jerusalem, i u četrdesetom danu (2) nakon njegova rođenja oni
odnesoše ga u hram, i postaviše ga pred Gospoda, i prinesoše žrtve za
Njega, prema zapovijestima zakona Mojsijevog, koje je: Svaki muški
koji otvori utrobu će biti zvan svecem Božjim. (3)

6. Tad stari Simeon vide ga da sija kao stup svjetlosti, kad Gospa
Marija, Njegova djevica majka se radovala nad Njim, noseći ga u
naručju. I anđeli, slaveći ga, stajahu oko njega u krugu, kao čuvari
života stojeći do kralja. Simeon stoga ode u žurbi do Gospoe Marije, i
sa rukama raširenim pred nju, reče Gospodu Hristu: Sad, O moj
Gospodine, pusti Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer
moje oči su vidjele Tvoju samilost, koje si pripravio zarad spasenja
svih ljudi, svjetlost svih naroda, i slavu Tvome narodu Izraelu. Hana
također, proročica, bi prisutna, i dođe, dajući hvale Bogu, i zovuči
Gospou Mariju blaženom. (4)

7 I bilo je to, kad Gospod Isus je bio rođen u Betlehemu Jude, u vreme
kralja Heroda, gle, magi dođoše iz istoka u Jerusalem, kako je
Zaratustra (5) predvidio, i bili su sa njima darovi, zlato, i tamjan, i
smirna. I oni se pokloniše Njemu, i predstaviše mu njihove darove.
Tad Gospoa Marija uze jedan od povoja, i, zarad malenkosti njenih
sredstava, dade njima , i oni primiše ga od nje sa največom počasti. I
u isti čas pojavi se njima anđeo u obliku te zvijezde koja ih je ranije
vodila na njihovom putovanju, i oni odoše, slijedeći vodstvo svetlosti,
dokle su došli u njihovu zemlju. (6)

8 I njihovi kraljevi i upravitelji dođoše do njih, pitajući šta se videli ili

učinili, kako su otišli i vratili se, šta su ponijeli sa sobom. I oni
pokazahu im povoje koje Gospa Marija im je dala. Zbog čega oni
proslaviše praznik i prema njihovom običaju, upališe vatru i
obožavahu je, i baciše te povoje u nju, i vatra ih uhvati i obuhvati. I
kada vatra je prestala, oni uzeše povoje tačno kakvi su bili ranije, kao
da ih vatra nije ni takla. Zbog čega oni počeše da ih ljube, i da
52
stavljaju na njihove glave i njihove oči, govoreći: Ovo uistinu je istina
bez sumnje. Sigurno je velika stvar da vatra nije mogla da spali i uništi
ih. Oni ih tad uzeše, i sa največom počašću položiše među svoja blaga.

9 A kad Herod vidje da magi su ga napustili, i nisu mu se vratili, on

pozva sveštenike i mudrace, i reče im. Pokažite mi gde Hrist treba biti
rođen. I oni odgovoriše, U Betlehemu Jude, on poče da misli da stavi
Gospoda Isusa Hrista na smrt. Tad pojavi se anđeo Gospodnji Josifu u
snu, i reče: Ustani, uzmi dečaka i njegovu majku, i idi u Egipat. (7) On
usta, zato, prema pijetlu, i krene.

10. Dok je on razmišljao kako da ide na put, jutro dođe na njega

nakon što je malen put prešao. I sad se približavao velikomu gradu, u
kojem je bio idol, kojemu drugi idoli i bogovi egipćana prinosiše
darove i obećanja. I tamo stajaše pred ovim idolom sveštenik koji mu
je služio, koji, koliko često je Satana progovorio iz idola, izvjestio je
stanovnike Egipta i njihove oblasti. Ovaj sveštenik je imao sina, tri
godine stara, opsjednutog sa nekoliko demona, i on je činio mnoge
govore i izgovore, i kad ga demoni uzeše, on podra svoju odeću, i osta
go, i bacao je kamenje na ljude. I tamo bi bolnica u tom gradu
posvećena tome idolu. I kad Josif i Gospa Marija su došli do grada, i
okrenuli se ustranu u tu bolnicu, građani su se veoma bojali, i svi
upravitelji i sveštenici idola dođoše zajedno do tog idola, i rekoše mu:
Koja uznemirenost i urnebes je ovo koja je digla se u našoj zemlji?
Idol im odgovori: Bog je došao ovdje tajno, koji je Bog uistinu, niti
ijedan bog pored Njega nije vrijedan obožavanja, jer On je uistinu Sin
Božiji. I kad ova zemlja je postala svesna Njegova prisustva, drhtala je
na Njegovom dolasku, i bi pokrenuta i udarena, i mi besmo
neizmerno se bojali od veličine Njegove moči. I u istome času taj idol
pade dole, i na njegov pad, stanovnici Egipta i drugi, potrčaše
zajedno.

53
11 I sin sveštenika, njegova uobičajena bolest kad je došla na njega,
ušao je u bolnicu, i tamo dođe do Josifa i Gospu Mariju, od kojih svi
pobegoše. Gospa Marija je oprala odeću Gospoda Isusa, i raširila je
preko nekog drveta. Taj demonizovan dečak, potom, dođe i uze jednu
od odeće, i stavi na svoju glavu. Tad demoni, leteći u obliku vrana i
zmija, počeše da izlaze iz njegovih usta. Dečak, bio je odmah izlečen
na zapovest Gospoda Hrista, počeo je da slavi Boga, i potom da daje
hvale Gospodaru koji ga je izlečio. I kad njegov otac vidje povraćeno
zdravlje, Moj sine, reče on, šta ti se dogodilo? I kako si izliječen? Sin
odgovori: Kad demoni su me bacili na zemlju, ja odoh u bolnicu, i
tamo nađoh uvaženu ženu sa dečakom, čija upravo oprana odeća
koju je bacila na neka drva, jednu od tih ja uze i stavih na moju glavu,
i demoni me napustiše i pobjegoše. Na ovo otac se uveliko radovao, i
reče: Moj sine, je li moguće da ovaj dečak je Sin živoga Boga koji je
stvorio nebesa i zemlju: jer kad on dođe nada nas, idol je slomljen, i
svi su bogovi pali, i propali zarad moči njegove veličine.

12 Ovde je ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta ja pozvah

moga sina. (1) Josif uistinu, i Marija, kad su čuli da taj idol je pao i
stradao, drhtaše i behu se bojali. Tad oni rekoše: Kad mi besmo u
zemlji Izrael, Herod je mislio da stavi Isusa na smrt, i zarad toga ubio
svu decu Betlehema i njegovih granica, i nema sumnje da egipćani,
ubrzo kako su čuli da ovaj idol je slomljen, će nas spaliti vatrom. (2)

13. Idući od tamo, oni dođoše do mjesta gde behu razbojnici koji su
opljačkali nekoliko ljudi i njihovu prtljagu i odeću, i svezali ih. Tad
razbojnici su čuli veliki zvuk, kao zvuk dolaska velikog kralja koji izlazi
iz grada sa vojskom, i njegove kočije i njegovi bubnjevi; i na ovo
razbojnici behu ustrašeni, i ostaviše sav njihov plijen. I njihovi
zarobljenici ustaše, odvezaše jedni drugima okove, povratiše svoj
prtljag i odoše dalje. I kad oni videše Josifa i Mariju kako dolaze do
mjesta, oni rekoše njima: Gde je taj kralj, na čije čujenje

54
veličanstvenog zvuka čijim dolaskom razbojnici nas ostaviše, tako da
smo pobegli sigurno? Josif odgovori im: On će doći iza nas.

14 Potom oni dođoše u drugi grad, gde je bila demonizovana žena

koju Satana, prokleti odmetnik, je opsjeo, kad na jednoj prilici ona je
izašla noću po vodu. Nije mogla niti nositi odeću, niti živeti u kući, i
koliko često su je vezali sa lancima i okovima, oni bi ih lomila, i bežala
gola u pusta mesta, i stajući na raskršćima i grobljima, ona je bacala
kamenje na ljude, i donosila mnogo teške nesreće na njene prijatelje.
I kad je Gospa Marija vidjela ju, ona se sažali, i na ovo Satana odmah
ostavi je, i uteče u obliku mladića, govoreći: Teško meni od tebe,
Marija, i od tvoga sina. Tako da žena je izlečena od njenih muka, i
vratila se sebi, ona je pocrvenila zarad svoje nagosti, izbegavajući od
pogleda ljudi, otišla je kući svojim prijateljima,. I nakon što je stavila
na sebe odeću, ona iskaza stvar svome ocu i njenim prijateljima, i
kako su oni bili upravitelji grada, oni primiše Gospu Mariju i Josifa sa
velikom čašću i gostoljubivošću.

15 Na dan poslije, bijući opskrbljeni od njih sa namirnicama za njihov

put, oni odoše, i u večer u taj dan stigoše u drugi grad, u kojem su
proslavljali venčanje, ali umećem prokletoga Satane i delima vračara,
mlada je postala nema, i nije mogla izgovoriti ni reč. I nakon što je
Gospa Marija ušla u grad, noseći njenog sina Gospoda Hrista, ta
nijema mlada vidje je, i raširi svoje ruke prema Gospodu Hristu, i
povuče ga ka njoj, i uze ga u njene ruke, i držala ga je blizu i ljubila ga,
i nagnula se na njega, pomerajući svoje telo nazad i napred. Odmah
čvor njenog jezika je bio opušten, i njene uši behu otvorene, i ona
dade hlavu i slavu Bogu, jer je On povratio je zdravlju. I tu noć
stanovnici toga grada uzvikivali su radosno, i mislili su da Bog i
Njegovi anđeli su sišli među njih.

16 Tamo oni ostaše tri dana, bijući držani u velikoj časti, i živeći
veličanstveno. Potom bijući opskrbljeni od njih sa zalihama za njihov
55
put, oni odoše i dođoše u drugi grad, u kojem, jer je bio veoma
naseljen, oni misliše da prenoće. I bila je u tom gradu izvrsna žena, i
jednom, kad je otišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Satana, u
obliku zmije, poskoči na nju, i ovije se oko njenog stomaka, i koliko
često je noć dolazila, on ju je teško mučio. Ova žena, videći gospođu
Gospu Mariju , i dete, Gospoda Hrista, u njenom naručju, bila je
udarena sa čežnjom za Njim, i reče gospođi Gospi Mariji: O gospođo,
daj mi to dete, da mogu da ga nosim, i poljubim. Ona stoga dade
Njega ženi, i kad On bi dat njoj, Satana je ostavi, i uteče i ostavi je, niti
je žena ikad videla ga nakon toga dana. Zbog čega svi koji su bili
prisutni slaviše Boga Svevišnjeg, i ta žena darivala ih je darovima.

17 Dan poslije, ista žena uze mirisne vode da opere Gospoda Isusa, i
nakon što ga je oprala, ona uze vode sa kojom je išla, i posu je na
devojku koja je živela tamo, čije telo je bilo belo sa gubom, i opra ju
sa tim. I ubrzo čim je ovo učinjeno, devojka je bila očišćena od njene
gube. I gradski ljhudi rekoše: Nema sumnje da Josif i Marija i taj dečak
su bogovi, ne ljudi. I kad oni su bili se spremali da idu od njih, devojka
koja se mučila pod gubom dođe njima, i upita ih da joj daju da ide sa
njima.

18. Kad su joj dali dozvolu, ona ode sa njima. I potom oni dođoše u
grad, u kojem je bio dvorac najčuvenijeg princa, koji je držao kuću za
zabavu stranaca. Oni se okrenuše u ovo mesto, a devojka ode do
prinčeve žene, i ona nađe je kako plače i tužnu, i ona upita zašto ona
plače. Ne budi iznenađena, reče ona, na mojim suzama, jer sam
obuzeta velikom nesrećom, koju dosad nisam izdržala da kažem
ikomu. Možda, reče devojka, ako je otkriješ meni, ja ću imati lijek za
nju. Sakri ovu tajnu, tad, odgovori princeza, i ne reci nikom. Ja sam
bila udata za ovoga princa, koji je kralj i vladar nad mnogim
gradovima, i živeh dugo s njim, ali od mene nije imao sina. I kad na
kraju ja rodih mu sina, on bi gubav, i ubrzo kako on vide ga, on se

56
okrene sa gnušanjem i reče mi: Ili ga ubi, ili daj mu dojilju da bude
izveden u neko mesto sa koga ga nikad više neću čuti. Nakon ovog ja
ne mogu imati ništa sa tobom, i nikad te više neću videti. Zarad ovog
nisam znala šta da radim, i ja bih preplavljena sa tugom. Jao! Moj
sine. Jao! Moj mužu. Nisam li rekla tako? Reče devojka. Našla sam
lijek za tvoju bolest, i reći ću ti. Jer ja sam također imala gubu, ali sam
očišćena od Boga, koji je Isus, sin Gospe Marije. I žena je pitala ju gde
ovaj Bog je o kojem ona je pričala. Ovdje, sa tobom, reče devojka: On
živi u istoj kući. Ali kako je moguće? Reče ona. Gdje je on? Tamo, reče
devojka,su Josif i Marija; a dete koje je sa njima se zove Isus; i On je
tak koji me izlečio od moje bolesti i mojih muka. Ali na koji način, reče
ona, si ti izlečena od tvoje gube? Nečeš li mi reći to? Zašto ne? Reče
devojka. Ja dobih od Njegove majke vodu u kojoj On je bio kupan, i
posuh je po sebi, i tako sam očišćena od moje gube. Tad princeza
ustane, i pozva ih da iskoriste njenu gostoljubivost. I ona pripravi
sjajnu gozbu za Josifa u velikom skupu ljudi tog mjesta. I na slijedeći
dan ona uze mirisnu vodu sa kojom je okupan Gospod Isus, i potom
pospe istu vodu preko njenog sina, koga je ona uzela sa sobom, i
odmah njen sin je bio očišćen od njegove gube. Zato, pevajući hvale i
slavu Bogu, ona reče: Blagoslovena je majka koja te rodila, O Isuse, da
li tako čistiš one koji dijele istu prirodu sa tobom sa vodom u kojoj je
tvoje tijelo bilo oprano? Pored toga, ona darivala je velike darove
gospođi Gospi Mariji, i posla je dalje sa velikom čašću.

19. Dolazeći potom u drugi grad, oni su želeli da provedu noć u

njemu. Oni se okrenuše ustranu, zato, do kuće čovjeka koji je upravo
vjenčan, ali koji, pod uticajem vradžbine, nije mogao da uživa svoju
ženu, i kad su oni proveli tu noć sa njim, njegovi okovi behu odrešene.
I u svitanje, kad su se spremali za put, mladoženja nije ih htio pustiti, i
pripremio je za njih veliko slavlje.

57
20. Oni krenuše, stoga, sledeći dan, i kako su došli blizu drugoga
grada, oni videše tri žene kako plaču dok su izlazile iz groblja. I kad
Gospa Marija vidje ih, ona reče devojci koja ju je pratila: Pitaj ih šta je
sa njima, ili koja nesreća ih je snašla. I na devojkina pitanja oni nisu
odgovarali, već pitaše nasuprot: Odakle ste vi, i gde idete? Jer dan je
već prošao, i noć dolazi brzo. Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo
kuću za odmor u kojoj možemo provesti noć. Oni rekoše: Idi s nama, i
provedi noć sa nama. Oni su slijedili ih, stoga, i behu dovedeni u novu
kuću sa sjajnim ukrasima i nameštajem. Bila je zima, i devojka, idući u
sobu ovih žena, nađe ih opet plačući i jadikujući. Tamo stajaše pored
njih mazga, pokrivena sa tkaninom od zlata, i sezam je stavljen pred
njega, i žene su ga ljubile, i dajući mu hranu. I devojka reče: Kakva je
to sve muka, moje dame, oko ove mazge? One odgovoriše sa suzama,
i rekoše: Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen od iste majke sa
nama. I kad naš otac umre, i ostavi nam veliko bogatstvo, i ovog
jedinog brata, mi učinismo naše najbolje da ga oženimo, i pripremali
smo svadbu za njega, po običaju ljudi. Ali neke žene, pokrenute
uzajamnom ljubomorom, začarale su ga nepoznatim nama, i jedne
noći , malo prije svitanja, kad vrata naše kuće behu zatvorena, mi
videsmo da ovaj naš brat je pretvoren u mazgu, i ti sad gledaš ga. I mi
smo tužne, kako vidiš, nemajući oca da nas uteši, nema mudra
čoveka, ni čarobnjaka, niti vračara u ovomu svetu kojemu nismo slali,
ali ništa nije učinjeno za nas dobro. I koliko često kako naša srca su
obuzeta tugom, mi ustajemo i idemo sa našom majkom ovde, i
plačemo na grobu našega oca, i vračamo se.

21. I kad devojka ču ove stvari, Budi ohrabrena, reče ona, i ne plači;
jer lijek za tvoju nesreću je blizu, pored tebe je, i usred tvoje vlastite
kuće. Jer ja također sam bila gubava, ali kad videh tu ženu, i uz nju to
mlado dete, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo sa vodom sa kojom
Njegova majka ga je prala, i ja bih izlečena. I ja znam da On može
izlečiti tvoju nesreću također. Ali ustani, idi do Marije moje gospođe,
58
dovedi nju u svoju kuću, i reci joj svoju tajnu, i preklinji i moli ju da
ima sažaljenja na tebe. Nakon što je žena čula devojčine riječi, ona
ode žurno do Gospe Marije, i dovede je u njenu sobu, i sjede dole
pred nju plačući, i govoreći: O naša gospođo, Gospo Marija, imaj
sažaljenja na tvoje sluškinje: jer nitko nema stariji od nas, i nema
glave porodice, je ostao – niti otac niti brat – da živi sa nama; ali ova
mazga koju vidiš je naš brat, i žene su ga učinile takvim kakvim vidiš
vradžbinom. Mi molimo te, zato, imaj sažaljenja na nas. Tad, žaleći
njihovu sudbinu, Gospa Marija uze Gospoda Isusa, i stavi ga na
mazgina leđa, i ona je plakala kao i druge žene, i reče Isusu Hristu:
Jao! Moj sine, izliječi ovu mazgu Tvojom moči, i učini ga čovekom
obdarenim razumom kakav je bio ranije. I kad ove riječi behu
izgovorene od Gospe Marije, njegov oblik bi promenjen, i mazga
posta mlad čovek, bez ijednog nedostatka. Tad on i njegova majka i
njegove sestre pokloniše se Gospi Mariji, i podigoše dečaka iznad
svojih glava, i počeše da ga ljube, govoreći: Blagoslovena je ona koja
te je rodila, O Isuse, O Spasitelju svijeta, blagoslovene su oči koje
uživaju sreću viđenja Tebe.

22 Štaviše, obe sestre rekoše njihovoj majci: Naš brat uistinu, pomoću
Gospoda Isusa Hrista, i spasonosnim delovanjem ove devojke, koja
pokaza nam Mariju i njenog sina, je uzdignut u ljudski oblik. Sad,
uistinu, budući da naš brat je neoženjen, bilo bi dobro za nas da mu
damo kao ženu ovu devojku, njegovu slugu. I pitajući Gospu Mariju, i
primajući pristanak, oni učiniše divnu svadbu za devojku; i njihova
tuga bi promenjena u radost, i udarajući njihove grudi plešući, počeše
biti radosne, da se vesele, da uzvikuju, i pjevaju – ukrašene, na račun
njihova velikog radovanja, u najdivniju i raskošnu odeću. Tad one
počeše da recitiraju pesme i slave, i da govore: O Isuse, sine Davidov,
koji okrečeš žalost u radost, i tugovanje u veselje! I Josif i Marija
ostaše tamo deset dana. Potom oni odoše, sa velikom čašću od tih

59
ljudi, koji poželeše im sretan put, i od ispračanja, i od njihovog
oproštaja vratiše se plačući, naročito devojka.

23. I okrečući se od ovog mjesta, oni dođoše do pustinje, i čuvši da je

opustošena od razbojnika, Josif i Gospa Marija odlučiše da pređu ovu
oblast po noći. Ali dok su išli napred, gle, videli su dva razbojnika kako
leže na putu, i uzduž njih velik broj razbojnika, koji behu njihovi
drugovi, kako spavaju. Sad ta dva razbojnika, u čije ruke su oni pali,
behu Tit i Dumahus. Titus stoga reče Dumahus: Ja molim te da pustiš
ove osobe da idu slobodno, tako da naši drugovi ih ne vide. I
Dumahus odbi, Titus mu reče opet: Uzmi sebi četrdeset drahmi od
mene, i drži to kao zalog. U isto vreme on je ispružio njemu pojas koji
je on imao oko struka, da ga drži od otvaranja njegovih usta ili
govora. I Gospa Marija, videći da razbojnik im je učinio ljubaznost,
reče mu: Gospod Bog će držati te za Njegovu desnu ruku, i dati će ti
oproštaj tvojih grehova. I Gospod Isus odgovori, i reče Njegovoj majci:
Trideset godina odavde, O moja majko, židovi će me razapeti u
Jerusalemu, i ova dva razbojnika će biti podignuti na krst zajedno sa
mnom, Tit na moju desnu ruku i Dumahus na levo, i nakon toga dana
Titus će ići preda mnom u raj. I ona reče: Bog neka drži ovo od tebe,
moj sine. I oni odoše odatle prema gradu idola, koji , kako su prilazili
blizu njega, bi promenjen u brda peska.

24. Stoga su se okrenuli tome javoru koji je sad zvan Matarea, (1) i
Gospod Isus iznese u Matareji izvor u kojem Gospa Marija je oprala
svoju košulju. I od mirisa Gospoda Isusa koje ona posu tamo, balzam
bi se stvorio u toj oblasti.

25. Odatle oni dođoše dole u Memfis, i videše faraona, i ostaše tamo
tri godine u Egiptu, i Gospod Isus učini u Egiptu veoma mnogo čuda
koja nisu zapisana niti u Evanđelju detinjstva niti u savršenom
(potpunom) Evanđelju.

60
26. I na kraju treće godine On se vrati iz Egipta. I kad su stigli u Judeju,
Josif se bojao da uđe, ali čuvši da Herod je mrtav, i da Arhelaj njegov
sin ga je naslijedio, on se uistinu bojao, ali ode u Judeju. I anđeo
Gospodnji pojavi se njemu, i reče, O Josif, idi u grad Nazaret, i tamo
boravi. Čudesno uistinu, da Gospod svijeta bi trebao biti tako nošen i
vođen kroz svijet!

27. Potom, idući u grad Betlehem, oni videše tamo mnoge i tužne
bolesti kako zaražuju oči dece, koja su umirala od posljedica. I žena je
bila tamo sa bolesnim sinom, kome, sad blizu smrti, ona dovede
Gospi Mariji, koja ga vide dok je kupala Isusa Hrista. Tad reče žena
njoj: O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji se muči pod
teškom bolešću. I Gospa Marija posluša ju, i reče: Uzmi malo te vode
u kojem sam oprala svoga sina, i pospi ga sa tim. Ona stoga uze malo
vode, kako je Gospa Marija joj rekla, i pospe po svome sinu. I kad ovo
bi učinjeno bolest se smanji, i nakon spavanja malo, od usta iz sna
siguran i čio. Njegova majka radujući se ovome, opet ga uze do Gospe
Marije. I ona reče joj: Daj hvalu Bogu, jer On je izliječio ovog tvoga
sina.

28. Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena čiji sin je kasnije
bio povratio zdravlje. I kako je njen sin mučio se pod istom bolešću, i
njegove oči behu skoro slepe, ona je plakala noću i danju. I majka
djeteta koje je bilo izliječeno reče joj: Zašto ne uzmeš tvog sina do
Gospe Marije, i kao što sam ja učinila kad je on bio blizu smrti? I on je
postao dobar sa tom vodom sa kojom tijelo njenog sina Isusa je
okupano. I kad je žena čula ovo od nje, ona također ode i uzme nešto
iste vode, i opra svoga sina sa njom, i njegovo telo i njegove oči behu
odmah dobre. Ona također, kad je dovela svoga sina ka njoj, otkrila je
njoj sve šta se dogodilo, Gospa Marija je naredila da da hvalu Bogu za
njenog sina povrat zdravlja, i da ne kaže nikomu o ovome.

61
29. Bile su u istomu gradu dve žene, žene jednoga čovjeka, svaka je
imala sina bolesna od vrućice. Jedna se zvala Marija, i njenog sina ime
je Kleopa. Ona ustane i uze njenog sina, i ode do Gospe Marije, majke
Isusove, i ponudi joj lijepi ogrtač, govoreći: O moja Gospo Marija,
uzmi ovaj ogrtač, za njega daj mi mali povoj. Marija učini tako, i majka
Kleopa ode dalje, i napravi košulju od toga, i stavi na njenog sina.
Tako je on bio izlečen od njegove bolesti, ali sin njene suparnice
umre. Odatle se pružila mržnja među njima, i kako su činile kućne
radove sedmično, i kako je bio red Marijin majke Kleope, ona je
zagrejala peć da peće hljeb, i idući dalje da donese grudvu koju je
mijesila, ona ostavi njenog sina Kleopu pored pećnice. Njena
suparnica videći ga sama – i peć je bila veoma vruća sa vatrom
plamtjela pod njom – uhvati ga i baci ga u peć, i ode. Marija vračajući
se, i videći njenog sina Kleopu kako leži u pećnici i smije se, i peć
prilično hladnu, kao da nema vatre da nije ni došla blizu, znala je da
njena suparnica je bacila ga u vatru. Ona ga izvuče, potom, i uze ga do
Gospe Marije, i reče njoh šta se dogodilo njemu. I ona reče: Drži mir, i
ne reci nikomu o ovome, jer se bojim za tebe ako otkriješ. Nakon
ovoga njena suparnica ode do bunara da dovuče vode, i videći Kleopu
kako se igra pored bunara, i nikoga blizu, i uhvati ga i baci ga u bunar,
i dođe kući sama. I kad neki ljudi su išli do bunara po vodu videše
dečaka kako sjedi na površini vode, i tako oni odoše dole i izvukoše
ga. I oni behu obuhvačeni sa velikim poštovanjem prema tome
dečaku, i hvališe Boga. Tad dođe njegova majka, i uze ga sebi, i ode
plačući do Gospe Marije, i reče: O moja gospo, vidi šta je moja
suparnica učinila mome sinu, i kako je ona bacila ga u bunar, ona će
biti sigurna da uništi ga neki dan ili drugi. Gospa Marija reče njoj: Bog
će osvetiti te na njoj. Potom, kad njena suparnica ode do bunara da
donese vode, njena noga bi upetljana u uže, i ona pade u bunar. Neki
ljudi dođoše da izvuku je van, ali nađoše njenu lubanju slomljenu i
njene kosti razbijene. Tako ona umre bijednom smrću, i u njoj je
62
došlo govorenje: Oni koji su kopali bunar dubok, pali su u jamu koju
su pripremili. (1)

30. Druga žena tamo je imala sinove blizance koji su obolili, i jedan od
njih umre, i drugi je bio na poslednjem dahu. I njegova majka,
mplačući, podiže ga, i odnese ga Gospi Mariji, i reče: O moja gospo,
pomozi mi i pritekni mi. Jer imala sam dva sina, i upravo sam
sahranila jednoga, i drugi je na tački smrti. Vidi kako ja idem da te
molim i da molim Boga. I ona poče da govori: O Gospodaru, Ti si
saosječajan i milostiv i pun ljubavi. Ti si mi dao dva sina, od kojih Ti si
uzeo jednoga, ovoga barem ostavi mi. Zbog toga Gospa Marija, videći
jačinu njenog plakanja, imala je saosječanje na nju, i reče: Stavi tvoga
sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. I kad je ona
stavila ga u krevet u kojem Hrist je ležao, on je već zatvorio svoje oči
u smrti; ali čim je miris odeće Gospoda Isusa Hrista je dostigao
dečaka, on otvori njegove oči, i zovuči svoju majku glasno, on upita za
kruh i uze ga i pojede. Tad njegova majka reče: O Gospo Marija, sada
znam da moč Božja stanuje u tebi, tako da tvoj sin liječi one koji
učestvuju u istoj prirodi sa njim, uskoro kako su takli njegovu odeću.
Ovaj dečak je bio izlečen je onaj koji u Evanđelju je zvan Vartolomej.

31 Štaviše, bila je gubava žena, i ona ode do Gospe Marije, majke

Isusa i reče: Moja gospo, pomozi mi. I Gospa Marija odgovori: Koju
pomoć tražiš? Je li zlato ili srebro? Ili je li da tvoje telo bude čisto od
gube? I žena upita: Tko može dati mi ovo? I Gospa Marija reče joj:
Sačekaj malo, dok ne operem moga sina Isusa, i stavim ga u krevet.
Žena je čekala, kako Marija joj je rekla, i kad je stavila Isusa u krevet,
ona ispruži ženi vodu u kojoj je oprala svoje telo, i reče: Uzmi malo
ove vode, i pospi po telu. I skoro kako je učinila tako, ona bi očišćena,
i dade slavu i hvalu Bogu.

32. Stoga, nakon što je bila sa njom tri dana, ona ode, i dolazeći u
grad,vidje tamo jednog od upravitelja, koji je vjenčavao kćer drugoga
63
upravitelja. Ali kad on vidje ženu, on je gledao između njenih očiju i
znak gube u obliku zvijezde, i tako vjenčanje bi razrešeno, i posta
ništavan i izbegnut. I kad ta žena vidje ih u tom stanju, plačući i
shrvani sa tugom, ona upita za uzrok njihove tuge. A oni rekoše: Ne
pitaj za naše stanje, jer nikomu živomu mi ne možemo reći našu tugu,
i nikomu već nama možemo je otkriti. Ona ih je poticala, i molila ih da
veruju njoj, govoreći da ona treba možda da im kaže za lijek. I kad oni
pokazahu njoj devojku, i znak gube koji se pojavio između njenih
očiju, ubrzo kako je vidjela, žena reče: Ja također,koju vidite ovde,
mučila sam se od iste bolesti, kad, usled nekog posla koji dođe na
mom putu, odoh u Vitlejem. Tamo idući u pećinu, videh ženu zvanu
Marija, čiji sin je onaj koji je zvan Isus, i kad ona vidje da sam ja
gubava, ona se sažali na mene, i dade mi vodu sa kojom je ona oprala
telo svoga sina. Sa njom ja posuh moje telo, i izađe čisto. Tad žena
reče joj: Nečeš li ti, O gospo, ustati i ići sa nama, i pokazati nam
Gospu Mariju? I ona se složi: i oni ustanu i odoše do Gospe Marije,
noseći sa njima divne darove. I kad su ušli, i predstavili njoj darove,
oni pokazahu njoj gubavu devojku koju su doveli. Gospa Marija stoga
reče: Neka samilost Gospoda Isusa Hrista siđe na vas; i dajući njima
također vode u kojoj je ona oprala telo Isusa Hrista, ona odredi jadnoj
ženi da bude okupana u njoj. I kad je ovo učinjeno, ona bi odmah
izlečena, i oni, svi koji su stajali, hvališe Boga. Radosno stoga se
vratiše u njihov grad, slaveći Gospodina za ono što On učini. I kad je
upravitelj čuo da njegova žena je bila izlečena, on uze je kući, i učini
drugo venčanje, i dade hvalu Bogu za oporavak zdravlja njegove žene.

33. Bila je tamo također mlada žena unesrećena od Satane; taj

prokleti jadni stalno se pojavljivao njoj u obliku velikog zmaja, i
pripremao se da je proguta. On je također sisao svu njenu krv, tako
da je ostala kao leš. I često kako je on dolazio blizu nje, ona, sa njenim
rukama sklopljenim iznad glave, je plakala, i govorila: Teško, teško
meni, jer nikoga nema blizu da me oslobodi od toga prokletog zmaja.
64
I njen otac i majka, i svi koji behu oko nje vidješe je, sažalijevali su
njenu sudbinu; i ljudi su stajali oko nje u masi, i svi plakahu i
tugovahu, naročito kad je ona plakala, i rekla: O, moja braćo i
prijatelji, zar nema nikoga da me oslobodi od toga ubice? I kćer
upravitelja koja je bila izlečena od njene gube, čuvši devojkin glas,
ode na krov njenog dvorca, i vidje je sa njenim rukama sklopljenim
nad glavom kako plače, i svo mnoštvo stajaše oko nje plačući kao zid.
Ona stoga upita obuzete muža da li njegove žene majka je živa. I kad
on odgovori da oboje njenih roditelja su živi, ona reće: Pošalji po
njenu majku da dođe k meni. I kad ona vidje da je poslala po nju, i
ona je došla, ona reče: Je li ta rastrojena žena tvoja kćer? Da, O
gospo, reče ta tužna i plačuća žena, ona je moja kćer. Upraviteljeva
kćer odgovori: Drži moju tajnu, jer ja priznajem ti da sam ja ranije bila
gubava, ali sad Gospa Marija, majka Isusa Hrista, je izlečila me. Ali ako
želiš tvoja kćer da bude izlečena, odvedi je u Betlehem, i potraži
Mariju majku Isusovu, i veruj da tvoja kćer će biti izlečena; Ja uistinu
verujem da ti češ se vratiti radosna, sa tvojom kćeri izlečenom. I
uskoro kako je žena čula riječi upraviteljeve kćeri, ona odvede kćer u
žurbi, i idući do naznačenog mjesta, ona ode do Gospe Marije, i otkri
joj njeno stanje i njene kćeri. I Gospa Marija čujući njene reći, dade joj
malo od vode u kojoj je oprala telo njenog sina Isusa, i naredi joj da
pospe na telo njene kćeri. Ona dade njoj također od odeće od
Gospoda Isusa povoje , govoreći: Uzmi ovu odeću, i pokaži je tvojim
neprijateljima kako često ih vidiš. I ona pozdravi ih, i posla ih dalje.

34. Kad, potom, oni su otišli od nje, i vratili se u njihov vlastiti okrug, i
vrijeme je bilo u koje je Satana želio da ju napadne, u to vreme
prokletnik se pojavi njoj u obliku velikog zmaja, i devojka se bojala
pogleda njegovog. I njena majka reče njoj: Ne boj se,moja kćeri,
dopusti mu da ti priđe, i tad pokaži mu odeću koju Gospa Marija nam
je dala, i da vidimo šta će se dogoditi. Satana, stoga, došavši blizu u
obličju užasnoga zmaja, telo devojke je drhtalo od straha od njega, ali
65
ubrzo kako je ona uzela odeću, i stavila je na njenu glavu, i pokrila
svoje oči sa tim, plamenovi i živi ugalj počeše da izbacuju od nje, i
bivahu bacani na zmaja. O veliko čudo koje je učinjeno kako brzo je
zmaj video odeću Gospoda Isusa, od koje je vatra bacala, i bila je
bacana na njegovu glavu i oči! On je plakao glasno: Šta ja imam sa
tobom, O Isuse, sine Marijin? Gde da odletim od tebe? I sa velikim
strahom on se okrenuo i otišao od devojke, i nikad poslije se pojavio
njoj. I devojka sad je u miru od njega, i dala slavu i hvalu Bogu, i sa
njom svi koji behu prisutni tom čudu.

35. Druga žena je živela u istom mestu, čiji sin je mučen od Satane.
On, Juda po imenu, kako često je Satana ga obuzimao, uobičavao je
da ugriza sve koji su dolazili blizu njega, i ako ne bi našao nikoga blizu
njega, on bi uobičavao da grize vlastite ruke i druge udove. Majka
ovoga jadnog stvorenja, tad, čuvši za slavu Gospe Marije i njenog sina
Isusa, ustane i dovede njenog sina Judu sa njom do Gospe Marije. U
međuvremenu, Jakov i Josija su uzeli dete Gospodina Isusa sa njima
da se igraju sa drugom decom, i oni su otišli iz kuće i seli, i Gospod
Isus sa njima. I opsednut Juda dođe, i sede na Isusovu desnu ruku, tad
bijući napadnut od Satane na isti način kao obično, on je želio da
ugrize Gospodina Isusa, ali nije mogao; međutim on udari Isusa u
desnu stranu, na što On poče da plače. I odmah Satana izađe iz tog
dečaka, bežeći kao besan pas. I ovaj dečak koji je udario Isusa, i iz
koga Satana je izašao u obliku psa, je bio Juda Iskariot, koji ga je izdao
židovima, i ta ista strana u koju je Juda udario ga, židovi su probili
kopljem. (1)

36. Sad, kad je Gospod Isus napunio sedam godina od svog rođenja, u
izvjesan dan On se družio sa dečacima svoje dobi. Oni su se igrali
među glinom, od koje su činili figurice magaraca, volova, ptica i
drugih životinja; i svaki se hvalio svojom vještinom, i hvalio se svojim
delom. Tad Gospodin Isus reče dečacima: Slike koje sam načinio

66
učiniti ću da hodaju. Dečaci ga pitaše da li onda je on sin Stvoritelja, i
Gospod Isus zapovedi im da hodaju. I oni odmah počeše da skaču, i
tad, kad im je dao da odu, oni su stajali i dalje. I on je načinio figure
od ptica i vrabaca, koji su letjeli kad On reče im da lete, i stajali su
čvrsto kad im je rekao da stoje, i jedu i piju kad On dade im hranu i
piće. Nakon što su dečaci otišli i rekli ovo njihovim roditeljima, njihovi
očevi rekoše im: Moji sinovi,pazite da se ne družite sa njim ponovo,
jer on je čarobnjak, bježite od njega, zato , i izbegavajte ga, i ne
igrajte se sa njim opet nakon ovog.

37. U neki dan Gospod Isus, trčeći okolo i igrajući se sa dečacima,

prošao je trgovinu bojara, čije ime bi Salem, i on je imao u svojoj
trgovini mnoge komade odeće koje je on bojio. Gospod Isus tad, idući
u njegovu radnju, uze sve delove odeće, i stavi ih u kadu punu plave
boje. I kad Salem dođe i vidje njegovu odeću uništenu, on poče da
plače glasno, i da prekoreva Isusa, govoreći: Zašto si mi to uradio, O
sine Marijin? Ti si me omalovažio pred mojim sugrađanima: jer, videći
da svako je želio boju koja je odgovarala njemu, ti si uistinu došao i
uništio ih sve. Gospodin Isus odgovori: Ja ću promeniti za tebe boju
od svakog dela odeće koju ti želiš da bude promenjena. I odmah on
poče da uzima delove odeće iz kade, svaku od njih te boje koju je
bojar hteo, dok ih nije sve uzeo. Kad židovi videše ovo čudo, oni
slaviše Boga.

38. I Josif je uobičavao ići kroz ceo grad, uzimajući Gospoda Isusa sa
njim, kad ljudi poslaše po njega na putu njegove trgovine da im
napravi vrata, i kante za mlijeko, i krevete, i sanduke, i Gospod Isus je
bio sa njim gde god bi on išao. I često, tako, kako Josif je izrađivao
nešto lakat ili pedalj duže ili kraće, šire ili uže, Gospod Isus bi pružio
svoje ruke prema tomu, i čim bi učinio tako, postalo je kako je Josif
želio. Niti je bilo potrebno za njega da čini išta vlastitom rukom, jer
Josif nije bio osobito vješt u drvodjeljstvu.

67
39. U neko dan kralj Jerusalema posla po njega, i reče: Želim da ti,
Josife, učiniš za mene tron da odgovara mjestu u kojem uobičajeno
sjedim. Josif je poslušao, i počeo da radi odmah, i ostao je u palači
dve godine, dok nije završio rad toga trona. I kad ga je nosio na
njegovo mesto, vidio je da svaka strana je trebala još dva pedlja od
propisane mjere. I kralj, videći ovo, bio je ljut na Josifa, i Josif, bijući u
velikom strahu od kralja, proveo je noć bez večere, niti je probao išta.
Tad, bijući pitan od Gospoda Isusa zašto se boji, Josif reče: Jer sam
iskvario sav rad u kojem sam bio dve godine. I Gospod Isus reče mu:
Ne plaši se, i ne gubi srce, već drži na jednoj strani trona, a ja ću
drugu, i staviti čemo ga kako je pravo. I Josif, učinivši kako je
Gospodin Isus rekao i svaki je vukao svoju stranu, tron je bio
namešten, i doveden do prave mere mjesta. I oni koji su stajali i videli
čudo behu začuđeni, i slaviše Boga. I drveta korištena u tom tronu
behu ona koja su slavljena u vreme Solomona sina Davidova, to je,
drveta mnogih i raznih vrsta.

40. U drugi dan Gospod Isus je otišao na cestu, i video dečake koji su
dolazili zajedno da se igraju, i slijedio ih,ali dečaci se sakriše od Njega.
Gospodin Isus, stoga, došavši do vrata neke kuće, i videći neke žene
da stoje tamo, upita ih gde su dečaci otišli, i kad oni odgovoriše da
nije bilo ni jednoga, On reče opet: Tko su oni koje vidite u peći? One
odgovoriše da su to jarad od tri godine stara. I Gospod Isus je plakao,
i rekao: Dođite ovamo, O jaradi, svome Pastiru. Tad dečaci, u obliku
jaradi, izađoše, i počeše da plešu oko Njega, i žene, videći ovo, behu
zapanjene, i uhvačene drhtanjem, i brzo su, preklinjale i molile
Gospoda Isusa, govoreći: O naš Gospodine Isuse, sine Marijin, Ti si
uistinu taj dobri Pastir Izraela, imaj milosti na tvoje sluškinje, koje
stoje pred Tobom, i koje nisu nikad sumnjale, jer Ti si došao, O naš
Gospode, da izliječiš, a ne da uništiš. I kad Gospod Isus je odgovorio
da sinovi Izraela su kao etiopljani među narodima, žene rekoše: Ti, O
Gospode, znaš sve stvari, niti je išta sakriveno od Tebe, sad , uistinu,
68
mi molimo Te, i pitamo Te za Tvoju ljubav da povratiš te dečake Tvoje
sluge u njihovo ranije stanje. Gospod Isus stoga reče: Dođite, dečaci,
idemo da se igramo. I odmah, dok su ove žene gledale, jarad bi
promenjena u dečake.

41. U mjesecu Adaru, Isus,po uzoru na kralja, sakupi dečake zajedno.

Oni raširiše njihovu odeću na zemlju, i On sjede na nju. Potom oni
staviše na Njegovu glavu krunu od cvijeća, i kao , sobne sluge, stajaše
u Njegovom prisustvu, na desno i na lijevo, kao da je On kralj. I
tkogod bi prošao tim putem bio je silom dovučen od dečaka,
govoreći: Dođite ovamo, i poklonite se kralju, tad idite svojim putem.

42. U međuvremenu, dok su se ove stvari odvijale, neki ljudi dođoše

noseći dečaka. Ovaj dečak je otišao u planine sa tima od vlastita
uzrasta da traži drva, i tamo on nađe jarebičino gnezdo, i kad je
pružio ruku da uzme jaja iz njega, otrovna zmija ugrize ga iz sredine
gnezda, tako da je zvao za pomoć. Njegovi drugovi shodno tome odu
njemu sa žurbom, i nađu ga kako leži na zemlji kao mrtvac. Tad
njegovi drugovi dođoše i uzeše ga i nosiše nazad u grad. I potom kad
su došli do toga mesta gde je Gospod Isus sjedio kao kralj, a ostali
dečaci sjedili okolo njega kao Njegove sluge, dečaci odoše brzo
napred da ga sretnu koji je bio ujeden od zmije, i reče svojim
drugarima: Dođite i pozdravite kralja. Ali kad oni nisu hteli ići, zarad
tuge u kojoj su bili, dečaci su dovukli ih silom protiv njihove volje. I
kad su oni došli do Gospoda Isusa, On ih je upitao zašto su nosili
dečaka. I kad oni odgovoriše da je zmija ugrizla ga, Gospod Isus reče
dečacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. I roditelji dečaka tražili su da
odu da idu, jer njihov sin je bio u mukama smrti, ali dečaci im
odgovaraše, govoreći: Nisi li čuo kralja kako govori: Hajdemo ubiti
zmiju? I nečete li ga poslušati? I tako, protiv njihove volje dečak je
nošen nazad. I kad dođoše do gnezda, Gospod Isus reče dečacima: Je
li ovo zmijino mesto? Oni rekoše da jeste; i zmija, na poviv Gospoda,

69
izađe bez zadržavanja, i potčini sebe Njemu. I On reče joj: Odlazi, i
posiši sav otrov koji si ulila u ovog dečaka. I tako zmija dopuza do
dečaka, i posisa sav otrov, Tad Gospod Isus prokle je, i odmah na ovo
kad je bilo učinjeno pukne nadvoje; i Gospod Isus udari dečaka sa
rukom, i on bi izlečen. I on poče da plače, ali Isus reče: Ne plači, jer ti
češ biti moj učenik. I ovo je Simon Kananit , (2) o koji je spomenut u
Evanđelju. (3)

43. U drugi dan, Josif je poslao svog sina Jakova da sakuplja drva, i
Gospod Isus ode s njim kao sudrug. I kad su došli do mesta gde su
drva bila, Jakov je počeo da sakuplja, i eto, otrovna zmija ugrize
njegovu ruku, tako da je počeo plakati. Gospod Isus potom, videći ga
u tom stanju, ode do njega, i puhao je na mjestu gde zmija ga je ujela,
i ovo bi urađeno, on bi izlečen odmah.

44 Jedan dan, kad je Gospod Isus opet sa dečacima se igrao na krovu

kuće, jedan od dečaka padne odozgor, i odmah izdahnu. A ostatak
dečaka pobegne u svim smerovima, i Gospod Isus bi ostavljen sam na
krovu. I rodbina dečaka dođe i reče Gospodinu Isusu: To si ti bacio
našega sina na glavu s krova. I kad On je zanijekao, oni su plakali,
govoreći: Naš sin je mrtav, i ovdje je onaj koji ga je ubio. I Gospod Isus
reče im: Ne iznosite zlo protiv mene, već ako mi ne vcjerujete , dođite
i da pitamo dječaka samoga, da bi on iznio istinu na svjetlo. Tad
Gospod Isus ode dole, i stajući na mrtvim telom, reče, glasno: Zeno,
Zeno, tko te je bacio dole sa krova? Tad mrtav dečak odgovori i reče:
Moj gospodaru, nisi ti koji me je zbacio dole, već takav me jedan
bacio dole sa njega. I kad Gospod zapovedi onima koji su stajali da
paze na Njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga za to čudo.

45. Jednom je Gospa Marija naredila Gospodu Isusu da ide i donese

joj vode sa bunara. I kad On je otišao da donese vode, bokal već pun
je udario protiv nečeg, i razbio se. I Gospod Isus je raširio svoj rubac, i

70
sakupio vodu, i odnio majci, i ona je bila začuđena na to. I ona sakri i
sačuva u njenom srcu sve šta je videla.

46. Opet, na drugi dan, Gospod Isus je sa dečacima bio na potoku, i

pravili su male riblje barice. I Gospod Isus je napravio dvanaest
vrapčića, i stavio ih okolo Njegovih ribljih barica, tri na svakoj strani. I
bila je subota. Potom židov, sin Hanana, dolazeći, i videći njih tako
zaokupljene, treče u ljutnji i velikom gnjevu: Da li ti činiš figurice od
gline u Subotnji dan? I on otrča brzo, i uništi riblje barice. Ali kad
Gospodin Isus zapljeska svojim rukama nad vrapcima koje je
napravio, oni odletješe cvrkučući. Tad sin Hanana dođe do riblje
barice Isusa, i udari je cipelom, i voda se izli. A Gospod Isus mu reče:
Kao ta voda što je nestala, tako tvoj život će nestati. I odmah dečak je
klonuo.

47. U drugo vreme, kad Gospod Isus se vraćao kući sa Josifom

navečer. On srete dečaka koji je trčao suprot njega sa mnogo sile da
je On pao. I Gospod Isus reče mu: Kao što si me bacio dole, tako ti češ
pasti i nečeš ustati. I isti čas dečak padne, i umre.

48. Bio je, u Jerusalemu, neki čovjek zvan Zakej, koji je učio dečake.
On reče Josifu: Zašto, O Josife, ne dovedeš Isusa da uči slova? Josif se
složio da učini tako, i izvesti o tome Gospu Mariju. Oni stoga uzeše
Njega ka učitelju, i on, ubrzo kad ga je vidio, napisa alfabet za Njega, i
reče mu da kaže Alef. I kad je on rekao Alfa, učitelj naredi mu da
izgovori Beta. I Gospod Isus reče m,u: Reci mi prvo značenje slova
Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj zaprijeti da će ga bičevati,
Gospodin Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; također koje
oblici slova su pravi, koji krivi, koji su nacrtani ukrug , koja su
označena tačkama, koja bez njih, zašto jedno slovo ide prije drugog, i
mnoge druge stvari On poče da nabraja i da objašnjava koje učitelj
sam nije nikad niti čuo niti čitao u ijednoj knjigi. Gospod Isus, još, reče
učitelju: Slušaj, ja ću ih reči tebi. I On poče jasno i temeljno da
71
ponavlja Alef, Beta, Gama, Delta do Tau. I učitelj bi zapanjen, i reče:
Ja mislim da ovaj dečak je rođen prije Noja. I okrečući se Josifu, on
reče: Ti si mi doveo dečaka da bude učen koji je učeniji od svih
učitelja. A Gospi Mariji također on reče: Ovaj tvoj sin nema potrebu
za učenjem.

49. Potom oni uzeše ga drugome i još učenijem učitelju, koji, kad ga
vide, reče: Reci Alef. I kad je On rekao Alef, učitelj naredi mu da
izgovori Beta. I Gospod Isus odgovori mu, i reče: Prvo reci mi značenje
slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj potom podiže ruku i
udari ga, odmah se njegova ruka osušila, i on umre. Tad reče Josif,
Gospi Mariji: Od ovog vremena nećemo mu dati da izlazi iz kuće, jer
svako ko mu se suprotstavlja je udaren smrću.

50. I kad je on imao dvanaest godina, oni odvedoše ga u Jerusalem na

praznik. I kad praznik bi završen, oni se vratiše, ali Gospod Isus je
ostao u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima
sinova Izraela, kojima je On postavljao brojna pitanja o nauci, i davao
odgovore zauzvrat. (1) Jer On im reče: Čiji sin je Mesija? Oni mu
odgovoriše: Sin Davidov. Zašto onda, reče On, on ga u duhu zove
gospodom,kad on kaže, Gospod reče mome Gospodu, Sjedi desno od
mene, da mogu staviti tvoje neprijatelje pod tvoja stopala? (1) Opet
upravitelj učitelja reče Njemu: Jesi li čitao knjige? I knjige, reče
Gospod Isus, i stvari sadržane u knjigama. I on objasni knjige, i zakon,
i zapovijedi, i odredbe, i tajne, koje su sadržane u knjigama proroka –
stvari koje razumevanje nijednog stvorenja sadrži. Taj učitelj stoga
reče: Ja do sada nisam nikad stekao niti čuo takvo znanje: Tko, molim,
mislite ovaj dečak će biti?

51. I mudraci koji su bili prisutni, i učeni astronomi, pitaše Gospoda

Isusa da li je On učio astronomiju. I Gospod Isus odgovori im, i objasni
broj sfera, i nebeskih tijela, i prirodu i kretanja, i razmješenja,
njihovizgled, trokute, kvadrate i šestine, njihov smer, pravac i
72
vraćanje, dvadeset četvrtine, (2) i šezdesetine od dvadeset četvrtina, i
druge stvari preko shvatanja razuma.

52. Bio je među tim mudracima jedan veoma učen u primjeni

(liječenju) prirodnim znanostima, i on pita Gospoda Isusa da li On je
učio o liječenju. I on, u odgovoru, objasni njemu fiziku i metafiziku,
višu fiziku i nižu fiziku, i o silama, i osečanja tela i delovanja istoga, i
broj članaka i kostiju, vena, arterija i nerava, također uticaj vručine i
suše, hladnoće i vlage, i kako se ovi podižu, koje je delovanje duše na
telo, i njena osećanja i sile, koje je delovanje sposobnosti govora, i
ljutnje i želja, poslednje, njihova sastavljanja i rastavljanja, i druge
stvari preko dosega ikog stvorenog razuma. Tad taj mudrac usta, i
pokloni se Gospodu Isusu, i reče: O Gospode, od ovoga vremena ja ću
biti tvoj učenik i rob.

53. Dok su oni govorili jedan s drugim o ovome i drugim stvarima,

Gospa Marija dođe, nakon što je otišla da ga traži za tri dana zajedno
sa Josifom. Ona stoga, videći ga da sedi među učiteljima postavljajući
im pitanja, i odgovarajući, reče mu: Moj sine, zašto si tako postupio
prema nama? Evo, tvoj otac i ja tražimo te u velikoj nevolji. Ali On
reče: Zašto me tražite? Ne znate li da ja trebam da se bavim u kući
moga Oca? Ali oni nisu razumeli riječi koje je On izgovorio njima. Tad
ti učitelji pitaše Mariju, da li on je njen sin, i kad ona pokaza da On
jeste, oni rekoše: Blagoslovena si ti,O Marija, koja si rodila takva sina.
I vračajući se s njima u Nazaret, On je slušao ih u svim stvarima. I
Njegova majka držala je sve te riječi o Njemu u njenom srcu. I Gospod
Isus je rastao u izgledu, i u mudrosti, i u milosti sa Bogom i ljudima.
(3)

54. I od toga dana On poče da sakriva svoja čuda i tajne, i da se

posvećuje zakonu, dok nije napunio tridesetu godinu, kad Njegov
Otac javno objavi Njega na Jordanu svojim glasom koji posla sa neba.

73
Ovo je moj voljeni Sin, sa kojim sam zadovoljan, i Sveti Duh bijući
prisutan u obliku belog goluba. (4)

55. Ovo je On komu se poklanjama sa molitvama, koji nam je dao biće

i život, i koji nas je izveo iz majčinih utroba, koji zarad nas je primio
ljudsko telo, i otkupio nas, da On može dočekati nas u večnom
sažaljenju, i pokazati nam Njegovu milost prema Njegovoj
darežljivosti, i dobročinstvu i velikodušnosti, i dobronamjernosti.
Njemu je slava, dobročinstvo, i moč, i vlast od ovog vremena napred
za svagda, zauvek. Amin. Ovde završava celo Evanđelje Detinjstva, sa
pomoću Boga Svevišnjega, prema onomu što smo našli u izvorniku.

74
Protoevanđelje Jakovljevo

Protoevanđelje Jakovljevo novozavjetni je apokrif iz 2. stoljeća.

Premda nije dio svetopisamskoga kanona, Crkva ga smatra vrijednim
tekstom. Donosi priču o Marijinu rođenju i djetinjstvu, njezinim
zarukama s Josipom i Isusovu rođenju. U ovom evanđelju saznajemo i
imena Marijinih roditelja – Joakima i Ane – koje Crkva časti kao svece.

Napomena prevoditelja. Protoevanđelje Jakovljevo preveo sam s

engleskoga jezika (prijevod Alexandera Walkera iz 19. stoljeća koji se
može naći na engleskom Wikizvoru). Izvornik je na grčkom jeziku. Kod
prevođenja dijelova koji se podudaraju s dijelovima iz Matejeva i
Lukina evanđelja, koristio sam slične ili iste rečenice kao u prijevodu
Novoga zavjeta Bonaventure Dude i Jerka Fućka.

1. U zapisima dvanaest plemena Izraelovih bijaše Joakim, čovjek

veoma bogat. Donošaše udvostručene prinose govoreći: „Od suviška
moj je prinos za sav narod, a moj prinos Gospodinu za oproštenje je
kako bi mi se umilostivio.“ Jer velik dan Gospodnji bijaše blizu i sinovi
Izraelovi donošahu svoje prinose. A stade preda nj Ruben govoreći:
„Nije dostojno da ti prvi donosiš prinose jer potomstva nisi dao u
Izraelu.“ A Joakim se veoma rastuži i ode do zapisa dvanaest plemena

75
svojega naroda govoreći: „Pogledat ću u zapise dvanaest plemena
Izraelovih jesam li ja jedini koji ne dade potomstva u Izraelu.“ I
tražaše i nađe da svi pravednici imahu potomstvo u Izraelu. I sjeti se
patrijarha Abrahama kako mu u posljednje dane Bog dade sina Izaka.
Tada se Joakim veoma rastuži i ne dođe svojoj ženi, nego se povuče u
pustinju i razape šator. Proposti četrdeset dana i četrdeset noći
govoreći u sebi: „Neću uzeti ni hrane ni pića dok Gospodin Bog moj
ne pogleda na me, a molitva će mi biti i hranom i pićem.“

2. A njegova žena Ana plakaše i naricaše iz dva razloga govoreći:

„Oplakivat ću svoje udovištvo, oplakivat ću svoju nerodnost.“ Kada
velik dan Gospodnji bijaše blizu, Judita, njezina sluškinja, reče: „Koliko
ćeš dugo ponižavati dušu svoju? Evo, velik dan Gospodnji blizu je i
nije ti dopušteno plakati. Nego uzmi ovaj rubac koji mi žena koja ga
izradi dade. Nije prikladno da ga ja nosim jer sam sluškinja, a
kraljevskoga je izgleda.“ A Ana reče: „Odstupi od mene. Ja ne učinih
ovo premda me Gospodin veoma ponizi. Možda ga zla osoba dade
tebi, a ti dođe ne bi li me učinila dionicom svojega grijeha.“ A Judita
reče: „Zašto bih te proklela? Gospodin zatvori utrobu tvoju i neće ti
dati ploda u Izraelu.“ Tako se i Ana veoma rastuži i odloži kostrijet,
očisti glavu i odjenu svadbene haljine. Oko devetoga sata ode u vrt u
šetnju. Ugleda lovor, sjede poda nj i pomoli se Gospodinu govoreći:
„Bože otaca naših, blagoslovi me i čuj molitvu moju kao što blagoslovi
Sarinu utrobu i dade joj sina Izaka.“

3. I pogledavši u nebesa, vidje vrapčevo gnijezdo u lovoru. Naricaše u

sebi govoreći: „Jao! Tko me rodi? Koja me utroba oblikova? Jer
postadoh kletva među sinovima Izraelovim. Kore me i tjeraju s
podsmijehom iz hrama Gospodnjega. Jao! Čemu sam nalik? Nisam
nalik pticama nebeskim jer su ptice nebeske plodne pred Tobom,
Gospodine. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik zvijerima zemaljskim
jer su zvijeri zemaljske plodne pred Tobom, Gospodine. Jao! Čemu

76
sam nalik? Nisam nalik ovim vodama jer su vode plodne pred Tobom,
Gospodine. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik ovoj zemlji jer zemlja
rađa plodove u svoje doba i blagoslivlja Te, Gospodine.“

4. I gle, anđeo Gospodnji stade govoreći: „Ana, Ana, Gospodin ču

molitvu tvoju. Začet ćeš i roditi i o tvojem će se porodu govoriti u
cijelom svijetu. A Ana reče: „Dok Gospodin Bog moj živi, ako rodim
bilo muško bilo žensko dijete, dat ću ga kao dar Gospodinu Bogu
svojemu i služit će Mu sve dane života svojega.“ I gle, dva anđela
dođoše govoreći joj: „Vidi, Joakim, muž tvoj, stiže sa svojim stadima.“
Jer anđeo Gospodnji siđe k njemu govoreći: „Joakime, Joakime,
Gospodin Bog ču molitvu tvoju. Idi dakle jer žena tvoja Ana začet će u
utrobi svojoj.“ U taj čas Joakim ode i dozove pastire govoreći:
„Donesite deset janjića bez mane i nedostatka; bit će za Gospodina
Boga mojega. Donesite dvanaest telića; bit će za svećenike i
starješine. Donesite stotinu koza; bit će za sav narod.“ Tada Joakim
dođe sa svojim stadima. Ana stajaše pored vrata. Kada vidje Joakima
kako stiže, dotrči i obujmi mu vrat govoreći: „Sada znam da me
Gospodin Bog veoma blagoslovi jer udovica više nije udovica,
nerodna će začeti u utrobi svojoj.“ I Joakim počinu prvoga dana kod
kuće.

5. Sutradan donijevši prinose, reče u sebi: „Je li mi Gospodin Bog

iskazao milost, pokazat će mi ploča na svećenikovu čelu.“ I Joakim
prikaza prinose i obrati pažnju na svećenikovu ploču kada se pope na
žrtvenik Gospodnji i ne vidje grijeha u njoj. Joakim reče: „Sada znam
da mi Gospodin iskaza milost i otpusti sve grijehe moje.“ I siđe iz
hrama Gospodnjega opravdan i ode svojoj kući. I ženi mu se mjeseci
navršiše. Nakon devet mjeseci Ana se porodi i reče babici: „Što sam
rodila?“ Ona reče: „Djevojčicu.“ Reče Ana: „Veliča duša moja ovaj
dan.“ I položi je u krevet. Kada se dani navršiše, Ana se očisti i podoji
djevojčicu i nadjenu joj ime Marija.

77
6. Djevojčica je rasla i jačala iz dana u dan. Kada joj bijaše šest
mjeseci, majka je položi na tlo ne bi li vidjela zna li stajati, a ona učini
sedam koraka i dođe u majčino naručje. Ona je podiže govoreći: „Dok
Gospodin Bog moj živi, nećeš hodati po ovoj zemlji dok te ne
dovedem u hram Gospodnji.“ I načini svetiše u njezinoj sobi i ne
dopuštaše ničemu običnom i nečistom proći kroza nj. I pozva
neoskrvnjene kćeri hebrejske i one se igrahu s njom. Kada joj bi
godinu dana, Joakim priredi veliko slavlje. Pozva svećenike,
pismoznance i starješine i sav narod izraelski. I Joakim dovede
djevojčicu svećenicima i oni je blagosloviše govoreći: „Bože otaca
naših, blagoslovi ovo dijete i daj joj vječno ime kojim će je zvati svi
naraštaji.“ I sav narod reče: „Tako neka bude, tako neka bude,
amen.“ I dovede je vrhovnim svećenicima i oni je blagosloviše
govoreći: „Bože svevišnji, pogledaj na ovo dijete i blagoslovi je
najvećim blagoslovom koji će biti zauvijek.“ I majka je podiže i donije
u svetište njezine sobe i podoji. I Ana načini pjesmu Gospodinu Bogu
govoreći: „Pjevat ću pjesmu Gospodinu Bogu svojemu jer pogleda na
me i ukloni prijekore neprijatelja mojih. Gospodin dade plod svoje
pravednosti, jedinstven po svojoj prirodi, a obilato blagoslovljen pred
Njim. Tko će reći sinovima Rubenovim da Ana doji? Čujte, čujte,
dvanaest plemena Izraelovih: Ana doji!“ I položi je na počinak u
svetištu njezine sobe i izađe i posluživaše im. Kada večera završi,
odoše radujući se i slaveći Boga Izraelova.

7. Mjeseci su prolazili. Kada djetetu bi dvije godine, Joakim reče:

„Donesimo je u hram Gospodnji kako bismo ispunili zavjet koji
dadosmo da se ne bi možda Gospodin okrenuo od nas i prinos nam
ne prihvatio.“ I Ana reče: „Pričekajmo treću godinu kako ne bi dijete
tražilo oca i majku.“ I Joakim reče: „Onda pričekajmo.“ Kada djetetu
bi tri godine, Joakim reče: „Pozovimo neoskvrnjene kćeri hebrejske.
Neka svaka uzme svjetiljku i upali je kako se dijete ne bi osvrnulo i
srce joj se odvratilo od hrama Gospodnjega.“ I učiniše tako dok se ne
78
popeše u hram Gospodnji. I svećenik je primi. Poljubivši je, blagoslovi
je govoreći: „Gospodin uveliča ime tvoje među svim naraštajima. Po
tebi će u posljednje dane Gospodin objaviti otkupljenje svoje
sinovima Izraelovim.“ I spusti je na treću stubu žrtvenika i Gospodin
Bog izli milost na nju. Ona zaigra nogama i cijela je kuća Izraelova
zavolje.

8. A roditelji joj siđoše diveći se i hvaleći Gospodina Boga jer se dijete

ne bijaše osvrnulo. Marija bijaše u hramu Gospodnjem poput
golubice koja prebiva ondje, a hranila se iz ruke anđelove. Kada joj bi
dvanaest godina, održavaše se vijeće svećenika koji rekoše: „Gle,
Marija navrši dvanaest godina u hramu Gospodnjem. Što ćemo dakle
s njom kako ne bi možda oskvrnula svetište Gospodnje?“ I rekoše
vrhovnomu svećeniku: „Stani uza žrtvenik Gospodnji. Uđi i pomoli se
u vezi nje i što god ti Gospodin otkrije, učinit ćemo.“ I svećenik uđe
uzevši ogrtač s dvanaest zvona u svetinju nad svetinjama i pomoli se
u vezi nje. I gle, anđeo Gospodnji stade preda nj govoreći: „Zaharija,
Zaharija, izađi i skupi udovce narodne i svaki neka donese štap svoj. I
koga god Gospodin istakne znakom, njegovom će ženom ona biti.“
Tada se glasnici raspršiše po cijeloj Judeji i truba se Gospodnja oglasi i
svi pojuriše.

9. Josip, bacivši svoju sjekiru, ode ne bi li se sastao s njima. I kada se

skupiše, odoše k vrhovnomu svećeniku sa svojim štapovima. Uzevši
svačiji štap, vrhovni svećenik uđe u hram i pomoli se. Završivši
molitvu, uze štapove i izađe i dade im ih, ali ne bi znaka među njima.
Posljednji uze svoj štap Josip. I gle, golubica izađe iz štapa i sleti na
glavu Josipovu. I vrhovni svećenik reče: „Josipe, Josipe, izabran si
ždrijebom kako bi pod zaštitu svoju uzeo djevicu Gospodnju.“ Ali
Josip odbi govoreći: „Ja imam djecu i star sam čovjek, a ona je mlada
djevojka. Bojim se da ne postanem predmet ismijavanja sinovima
Izraelovim.“ A svećenik reče Josipu: „Boj se Gospodina Boga svojega i

79
sjeti se što Gospodin učini Datanu i Abiramu i Korahu, kako se zemlja
otvori i proguta ih zbog njihova proturječenja. Zato se boj, Josipe, da
se ne bi isto dogodilo u tvojem domu.“ Uplašivši se, Josip je uze pod
svoju zaštitu. I reče joj: „Marijo, primih te iz hrama Gospodnjega i
sada te dovodim u dom svoj. Odlazim graditi kuće, ali vratit ću ti se.
Gospodin će te zaštititi.“

10. A odvijaše se vijeće svećenika koji rekoše: „Načinimo zavjesu za

hram Gospodnji.“ I vrhovni svećenik reče: „Pozovite mi neoskvrnjene
djevice iz roda Davidova.“ I sluge odoše i nađoše sedam djevica. A
svećenik se sjeti djeteta Marije da ona bijaše iz roda Davidova i
neoskvrnjena pred Bogom. Tada sluge odoše i nađoše je. I dovedoše
djeve u hram Gospodnji. I vrhovni svećenik reče: „Izaberite ždrijebom
koja će izvesti zlatnu, bijelu, lanenu, svilenu, modru, crvenu i
ljubičastu tkaninu.“ I Mariju zapadoše ždrijebom ljubičasta i crvena
tkanina. Uzevši ih, ode svojoj kući. U to vrijeme Zaharija zanijemje, a
Samuel bijaše na njegovu mjestu dok Zaharija ne progovori. Marija
vezijaše crvenu tkaninu koju bijaše uzela.

11. I uze vrč i izađe da ga napuni vodom. I gle, glas joj reče: „Zdravo,
milosti puna. Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama!“ I
ona pogleda nadesno i nalijevo ne bi li vidjela odakle glas dolazi. I
drhteći uđe u svoju kuću. Spustivši vrč i uzevši ljubičastu tkaninu,
sjede na stolac i poče je vesti. I gle, anđeo Gospodnji stade pred nju
govoreći: „Ne boj se, Marijo, jer našla si milost u Gospodina sviju.
Začet ćeš po Njegovoj riječi.“ Ona pak čuvši to, stade razmišljati
govoreći u sebi: „Hoću li začeti po Gospodinu Bogu živome? Hoću li
roditi kao što svaka žena rađa?“ A anđeo Gospodnji reče: „Ne tako,
Marijo, jer sila će te Gospodnja osjeniti. Stoga će se to sveto dijete
koje ćeš roditi zvati Sinom Svevišnjega. I ti ćeš mu nadjenuti ime Isus
jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Nato Marija reče:

80
„Evo službenice Gospodnje pred licem Njegovim, neka mi bude po
riječi tvojoj.“

12. I načini ljubičastu i crvenu tkaninu i donije vrhovnomu svećeniku. I

svećenik je blagoslovi i reče: „Marijo, Gospodin Bog uveliča ime tvoje.
Blaženom će te zvati svi naraštaji zemlje.“ Tada Marija s velikom
radošću ode k Elizabeti, svojoj rođakinji, i pokuca na vrata. Kad je
Elizabeta ču, baci svoju ljubičastu tkaninu i otrči do vrata i otvori ih.
Vidjevši Mariju, blagoslovi je i reče: „Ta otkuda meni da mi dođe
majka Gospodina mojega? Jer gle, dijete mi u utrobi skoči i blagoslovi
te.“ Ali Marija bijaše zaboravila otajstva o kojima joj anđeo Gabrijel
bijaše govorio. I pogledavši u nebesa, reče: „Tko sam ja, Gospodine,
da me svi naraštaji zemlje blagoslivljaju?“ Osta tri mjeseca s
Elizabetom. Dan za danom trbuh joj je rastao. Bojeći se, Marija ode
svojoj kući i sakri se od sinova Izraelovih. Bijaše joj šesnaest godina
kada se ova otajstva zbiše.

13. U šestom mjesecu Josip se vrati od svoje gradnje i ušavši u kuću,

nađe da je trudna. I udari lice svoje i baci se na pod u kostrijeti i
zaplaka gorko govoreći: „S kojim ću obrazom pogledati u Gospodina
Boga svojega? Koju ću molitvu izmoliti u vezi nje? Jer primih je kao
djevicu iz hrama Gospodnjega i ne sačuvah je. Tko je taj koji me
prevari? Tko učini ovo zlo u kući mojoj i oskvrnu djevicu? Ne ponovi li
se povijest Adamova sa mnom? Jer kao što, dok Adam pjesmom
slavljaše Boga, zmija dođe i nađe Evu samu i sasvim je obmanu, tako
se dogodi i meni.“ I Josip usta iz kostrijeti i zovnu Mariju i reče: „Ti za
koju se brinuo Bog, zašto si to učinila i zaboravila Gospodina Boga
svojega? Zašto si ponizila dušu svoju ti koja si odgojena u svetinji nad
svetinjama i koja si se hranila iz ruke anđelove?“ A ona gorko zaplaka
govoreći: „Nevina sam i ne upoznah muškarca.“ A Josip joj reče:
„Odakle onda to što je u utrobi tvojoj?“ A ona reče: „Dok Gospodin
Bog moj živi, ne znam odakle.“

81
14. Tada se Josip veoma uplaši i ne govoraše o njoj razmatrajući što bi
trebao učiniti. I Josip reče u sebi: „Skrijem li njezin grijeh, naći ću se
protivnim zakonu Gospodnjemu, a ako je razotkrijem sinovima
Izraelovim, bojim se da to, što je u utrobi njezinoj, nije anđeosko i
naći ću se kako predajem nevinu krv na smrtnu presudu. Što dakle da
učinim s njom? Potajice ću je napustiti.“ I pade noć. I gle, anđeo
Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: „Ne boj se u vezi ove djeve jer
što je u utrobi njezinoj, od Duha Svetoga je. Rodit će Sina, a ti ćeš mu
nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod Svoj od grijeha njegovih.“
Kada se Josip probudi oda sna, proslavi Boga Izraelova koji mu dade
ovu milost. I on je zadrži.

15. Tada pismoznanac Ana dođe k njemu i reče: „Zašto se ne pojavi

na našem skupu?“ A Josip mu reče: „Jer bijah umoran od puta i
počinuh prvoga dana.“ I Ana se okrenu i vidje Mariju trudnu. I otrči k
vrhovnomu svećeniku i reče mu: „Josip, za koga si jamčio, učini težak
zločin.“ A svećenik reče: „Kako to?“ A on reče: „Oskvrnu djevicu koju
primi iz hrama Gospodnjega i oženi je potajice i ne otkri sinovima
Izraelovim.“ A svećenik reče: „Učini li to Josip?“ Tada reče
pismoznanac Ana: „Pošalji sluge i naći će djevicu trudnu.“ I sluge
odoše i nađoše kako reče i dovedoše je zajedno s Josipom u sudnicu. I
vrhovni joj svećenik reče: „Marijo, što si to učinila? Zašto si ponizila
dušu svoju i zaboravila Gospodina Boga svojega ti koja si podignuta u
svetinji nad svetinjama i koja si se hranila iz ruke anđelove? Ti koja si
slušala pjesme i igrala pred Njim, zašto si to učinila?“ A ona gorko
zaplaka govoreći: „Dok Gospodin Bog moj živi, ja sam čista pred Njim i
muža ne poznajem.“ A vrhovni svećenik reče Josipu: „Što si to
učinio?“ A Josip reče: „Dok Gospodin živi, čist sam u vezi nje.“ Tada
reče vrhovni svećenik: „Ne reci lažna svjedočanstva, nego reci istinu.
Oženio si je potajice i nisi otkrio sinovima Izraelovim i nisi pognuo
glavu svoju pod jakom rukom kako bi se blagoslovilo potomstvo
tvoje.“ A Josip je šutio.
82
16. I svećenik reče: „Vrati djevicu koju si primio iz hrama
Gospodnjega.“ A Josip briznu u plač. I svećenik reče: „Dat ću ti da
piješ vode gnjeva Gospodnjega i ona će pokazati grijehe tvoje u očima
tvojim.“ Uzevši vodu, svećenik dade Josipu da pije i posla ga u
pustinju, a on se vrati nepovrijeđen. Dade također Mariji da pije i
posla je u pustinju, a ona se vrati nepovrijeđena. I sav se narod začudi
kako se ne pokaza grijeh njihov. I svećenik reče: „Kada Gospodin Bog
ne pokaza grijeh vaš, ni ja vam neću suditi.“ I otpusti ih. A Josip uze
Mariju i ode svojoj kući, radujući se i hvaleći Boga Izraelova.

17. A bijaše naredba cara Augusta da se svi u Betlehemu judejskome

moraju upisati. I Josip reče: „Upisat ću svoje sinove, ali što ću s ovom
djevom? Kako ću je upisati? Kao ženu? Sramim se. Onda kao kćer? Ali
svi sinovi Izraelovi znaju da mi ona nije kći. U taj dan učinit ću kako
Gospodin bude želio.“ I osedla magarca i posjede je na nj i sin ga
vođaše, a Josip ga praćaše. I kada dođoše na tri milje, Josip se osvrnu
i vidje ju žalosnu. I reče u sebi: „Vjerojatno je dijete pritišće.“ I opet se
osvrnu i vidje kako se smije i reče joj: „Marijo, kako to da na tvojem
licu vidim malo radost, a malo žalost?“ A Marija reče Josipu: „Jer
vidim dva naroda svojim očima, jedan koji plače i nariče, a drugi koji
se raduje i veseli.“ Kada dođoše na polovicu puta, Marija mu reče:
„Josipe, spusti me s magarca jer me dijete pritišće ne bi li izašlo.“ I
spusti je s magarca i reče joj: „Kamo da te odvedem i skrijem tvoju
sramotu? Jer ovo je mjesto pustinja.“

18. I nađe pećinu i odvede je onamo. Ostavivši svoja dva sina uz nju,
ode tražiti hebrejsku babicu u okolici Betlehema.

Tada ja Josip hodah i ne hodah. I pogledah u nebo zapanjen.

Pogledah prema nebeskom svodu i vidjeh kako miruje i kako ptice u
zraku miruju. I pogledah prema zemlji i vidjeh zdjelu kako leži i
radnike kako se naslanjaju, a ruke im bijahu u zdjeli. I jedući, ne
jeđahu. I uzimajući hranu, ne uzimahu je. I stavljajući je u usta, ne
83
stavljahu je. Nego im lica bijahu uprta prema gore. I vidjeh ovce kako
se miču, a stajahu. I pastir podiže ruku ne bi li ih udario, a ruka mu
osta gore. I vidjeh tok rijeke i vidjeh koze s ustima u vodi, a ne pijahu.
I odjednom sve nastavi teći svojim uobičajenim tijekom.

19. I vidjeh ženu kako silazi s gorja i reče mi: „Čovječe, kamo ideš?“ I
rekoh: „Tražim hebrejsku babicu.“ A ona odgovori: „Jesi li iz Izraela?“
I ja joj rekoh: „Da.“ Tada ona reče: „A tko je ta koja rađa u pećini?“ A
ja rekoh: „Moja zaručnica.“ A ona mi reče: „Nije li ona tvoja žena?“ A
ja joj rekoh: „To je Marija, podignuta u hramu Gospodnjem. Dobih je
ždrijebom za svoju ženu. A ipak mi nije žena, nego zače po Duhu
Svetom.“ A babica mu reče: „Zaista?“ I Josip joj reče: „Dođi i vidi.“ I
babica ode s njim. I stadoše kraj pećine i gle, sjajan oblak lebdio je
iznad pećine. I babica reče: „Veliča duša moja ovaj dan jer oči mi
vidješe čudo: spasenje dođe Izraelu.“ I odmah oblak nestade iz pećine
i velika svjetlost zasvijetli u pećini tako da je oči nisu mogle podnijeti.
I malo kasnije svjetlost se postupno smanjivaše dok se ne pojavi
dijete. I dođe i uze prsi svoje majke Marije. A babica povika i reče:
„Kako je velik dan ovaj za me jer vidjeh čudo ovo.“ I babica izađe iz
pećine, a Saloma je srete i reče joj babica: „Salomo, Salomo,
upućujem te na čudo. Djevica se porodi, što joj priroda ne dopušta.“
Tada reče Saloma: „Dok Gospodin Bog moj živi, ako ne stavim prst i
ne istražim je, neću vjerovati da se djevica porodila.“

20. I babica uđe i reče Mariji: „Pokaži se jer nemala nedoumica

nastade u vezi tebe.“ Stavivši prst svoj, Saloma povika i reče: „Jao
meni zbog bezakonja mojega i nevjere jer iskušah Boga živoga. Vidi,
ruka mi otpada kao vatrom spaljena.“ I kleknu pred Gospodina
govoreći: „Bože otaca mojih, sjeti se da sam potomstvo Abrahamovo i
Izakovo i Jakovljevo. Ne razotkrij me sinovima Izraelovim, nego me
vrati siromašnima. Jer Ti znaš, Gospodine, da u Tvoje ime posluživah i
primah plaću svoju iz ruke Tvoje.“ I gle, anđeo Gospodnji stade kraj

84
nje govoreći joj: „Salomo, Salomo, Gospodin te ču. Stavi ruku svoju na
dijete i podigni ga i bit će ti spas i radost.“ I Saloma ode i podiže ga
govoreći: „Poklonit ću mu se jer velik Kralj rodi se Izraelu.“ I gle,
Saloma se umah izliječi i izađe iz pećine opravdana. I glas reče:
„Salomo, Salomo, ne govori o čudu koje vidje dok dijete ne dođe u
Jeruzalem.“

21. Josip bijaše spreman otići u Judeju, a uznemiri se Betlehem

judejski jer mudraci stigoše govoreći: „Gdje je taj novorođeni kralj
židovski? Vidjesmo zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.“
Kada to doču Herod, veoma se uznemiri i posla sluge k mudracima. I
posla po svećenike i upita ih govoreći: „Kako je pisano o Kristu? Gdje
se ima roditi?“ Oni mu rekoše: „U Betlehemu judejskome jer tako je
pisano.“ I otpravi ih. I upita mudrace govoreći im: „Koji znak vidjeste
u vezi novorođenoga kralja?“ A mudraci rekoše: „Vidjesmo zvijezdu
veliku kako svijetli među ovim zvijezdama i ometa im svjetlost tako
da se doimahu blijedima. Tako smo znali da se kralj rodi Izraelu i
dođosmo mu se pokloniti.“ A Herod reče: „Pođite i potražite ga. Ako
ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.“ I mudraci
odoše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku iđaše pred njima sve dok
ne stiže do pećine i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kada
ga mudraci vidješe sa svojom majkom Marijom, prinesoše mu darove:
zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim od anđela da se ne vraćaju u
Judeju, odoše drugim putem u svoju zemlju.

22. Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla

ubojice govoreći im: „Ubijte djecu od dvije godine naniže.“ A Marija,
čuvši da ubijaju djecu, uplaši se i uze dijete i povi Ga i stavi u štalicu. A
Elizabeta, čuvši da traže Ivana, uze ga i ode u gorje. Tražaše gdje da
ga skrije, ali ne bijaše pogodnoga mjesta. Tada Elizabeta, glasno
jecajući, reče: „Planino Božja, primi majku i dijete.“ I umah se planina

85
rascijepi i primi je. A svjetlost svijetljaše uokolo jer je anđeo
Gospodnji bio s njima i pazio na njih.

23. A Herod tražaše Ivana pa posla sluge Zahariji govoreći: „Kamo

sakri sina svoga?“ A on im odgovori: „Ja sam ovdje sluga Božji i
neprestano služim u hramu Gospodnjem. Ne znam gdje mi je sin.“ I
sluge odoše i sve prenesoše Herodu. Herod se rasrdi i reče: „Sin mu je
određen za kralja nad Izraelom.“ I opet posla sluge po nj govoreći:
„Reci istinu. Gdje ti je sin? Znaš da ti je život u mojim rukama.“ A
Zaharija reče: „Božji sam mučenik ako proliješ krv moju. Gospodin će
primiti duh moj jer prolijevaš nevinu krv u predvorju hrama
Gospodnjega.“ I Zaharija bi ubijen u zoru premda sinovi Izraelovi nisu
znali da je ubijen.

24. Ali u vrijeme pozdrava svećenici odoše, a Zaharija ih ne pozdravi

svojim blagoslovom po običaju. Svećenici očekivahu Zahariju ne bi li
ga pozdravili molitvom i dali slavu Svevišnjemu. Kako on i dalje ne
dođe, uplašiše se. Jedan od njih usudi se ući u svetište i vidje
zgrušanu krv uza žrtvenik i ču glas koji reče: „Zaharija je ubijen i krv
mu se neće obrisati dok ne dođe osveta.“ Čuvši ove riječi, uplaši se i
izađe i reče svećenicima. I usudivši se ući, vidješe što se dogodi. I dok
ploče hrama naricahu, oni razdriješe odjeću svoju od vrha do dna. I
ne nađoše mu tijela, nego mu nađoše krv pretvorenu u kamen. I
uplašivši se, izađoše i javiše narodu da je Zaharija ubijen. I sva
plemena naroda čuše. Plakahu i naricahu za njim tri dana i tri noći. I
poslije tri dana svećenici razmotriše koga da stave na mjesto njegovo
i ždrijeb pade na Šimuna. Jer njemu bijaše objavio Duh Sveti da neće
vidjeti smrti dok ne vidi Krista u tijelu.

Ja Jakov napisah ovu pripovijest u Jeruzalemu koji se uznemiri nakon

što Herod umrije. Povukoh se u divljinu dok uznemirenost u
Jeruzalemu ne prođe, slaveći Gospodina Boga koji mi dade dar i
mudrost da napišem ovu pripovijest. A milost će biti s onima koji se
86
boje Gospodina našega Isusa Krista, komu slava u vijeke vjekova.
Amen.

87
Evanđelje rođenja Marije

GLAVA 1. Blažena u slavna zauvek djevica Marija, iznikla je iz

kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi
dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a
njena majka Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta,
ali njena majčina familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan
i ispravan pred Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima.
Jer oni su djelili sve njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na
hram i čuvare hrama, drugo su davali strancima i siromašnima, a
treće su čuvali za sebe i potrebe njihove obitelji. Tako, dragi Bogu,
ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli u njihovoj vlastitoj
kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim oni su se
zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu
Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na
svaki praznik tokom godine.

GLAVA 2. - I bilo je to da je praznik posvećivanja (Hanuka) (1) se

približavala, zato Joakim ode u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita
plemena. A u vreme Isahara (2) je prvosveštenik tamo. I kad on vidje
Joakim sa njegovim prinosom među drugim sugrađanima,on ga
prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema
potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi
ni na koji način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga
nevrednim potomstva: jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao
muško ili žensko u Izraelu. (3) On reče, zato, da on prvo treba biti
oslobođen od ovoga prokletstva tako da dobije dece, i tad, i samo
tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim prinosom. I Joakim,
pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi, povuče
se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom,
niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim

88
prijekorom od onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i
čuli su ovo od sveštenika.

GLAVA 3 - I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan kad je bio
sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on
bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao
ga je od straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren
mojom pojavom, jer Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da
ti kažem da tvoje molitve su uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u
Njegovo prisustvo. (4) Jer on je vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor
neplodnosti koji je nepravedno doveden protiv tebe. Jer Bog je
osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On zatvori utrobu
ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono što je
rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije
liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna
do osamdesete godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi
Isaka, kojemu obećanje je obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela
također, tako umilostivi Gospodar, i tako voljeni sveti Jakov, je bio
dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne samo da je bio gospodar
Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali propasti od
gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od Samuela?
I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi
te ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u
slučaju žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim
čudesnim. Prema tomu tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj
dati ime Marija: ona će biti, kao što si zavjetovao , posvećena
Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti ispunjena sa Svetim
Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti ikoju nečistu
stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u hramu
Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu
nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od
neplodne žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina
89
Svevišnjeg, koji će biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova
imena, će biti Spasitelj svih naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari
koje ti objavljujem: Kada dođeš do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ
tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško zabrinuta zbog tvog
zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi. Rekavši
ovako, anđeo ode od njega.

GLAVA 4. – Potom on se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se,

Ana, niti misli da je utvara to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio
tvoje molitve i milostinju pred Boga, i sada sam poslat tebi da
objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti zvana Marija, i koja će biti
blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti Gospodenje, još od
rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne bude
odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće
izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost).
Tamo, u lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona
će se uzdržavati od svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati
čoveka, već sama, bez slične, besprijekorna, nepokvarena, bez
odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina; ona, Njegova
pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na delu,
Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do
vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak,
sresti češ svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove
stvari se dogode, znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti
ispunjeno.

GLAVA 5 – Potom, kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od

mesta gde su bili, odoše u Jerusalim, i kada su došli do mjesta
naznačenog od anđelovog proroštva, tamo oni sretoše jedno drugo.
Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u izvjesnost
obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji
uzvisuje ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše

90
kući, i čekaše u izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana
potom zatrudni, i rodi kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji
nazvaše je Marija.

GLAVA 6 – I kad je krug od tri godine istekao, i vreme njenog

odvikavanja došlo, oni dovedoše devicu u hram Gospodnji sa
prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest Psalmu Stepena (1),
petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram sagrađen na
planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu mogle biti
dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji
staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću
koju su nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje
behu ljepše i čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu
za drugom, bez pomoći ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način
da, u pogledu najmanjeg, pomislio bi da je već dosegla odraslu dob.
Jer već je Gospodin u detinjstvu Njegove djevice izveo veliku stvar, i
pokazivanjem čuda predskazao kako će ona biti velika. Zato, pošto je
žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov zavjest bijući
izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude učena
sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.

GLAVA 7. – A devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i

iako, u rečima Psalmista njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju
je uzeo. (2) Danima je bila posećivana anđelima, dnevno je uživala
božanske vizije, koja sačuvala su je od svega zla, i učinila su je da
obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla četrnaestu godinu, i ne samo
da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za išta vrijedno prijekora,
već svi dobri, koji su znali njen život i govor, sudili su je vrednom
uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje su javno
nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući
i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su
spremno poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja,

91
odgovorila je da ona ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih
roditelja su posvetili nju službi Gospodnjoj, i da štaviše, ona se
posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji ona neče nikad da
prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući stavljen u
veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će biti
prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on
smio da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik,
koji se približavao, svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu
prisutni, kako bi od njihove službe mogao znati šta da se čini u ovako
neizvesnom slučaju. I kad se ovo dogodi, oni odlučiše anonimno da
Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I kad su oni svi poklonili se
u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje sa Bogom u
uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je izašao
iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek
treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je
jasno da Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti
iz korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i
razumevanja, i duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će
biti ispunjen sa duhom straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom
proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz kuće i porodice
Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju donijeti
štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh
Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba
biti poverena i venčana.

GLAVA 8. – A bio je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice

Davidove, čovjek stariji, i kad donesoše štapove, prema redu, on sam
uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa božanskim glasom se ne pojavi,
prvosveštenik mislio je da je potrebno da savetuje Boga drugi put; i
On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on sam komu djevica
treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen van. Jer
kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh
92
njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti
venčana. Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se
vrati do grada Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi
stvari potrebne za brak. Ali Marija, devica Gospodnja, sa sedam
drugih djevojaka od iste dobi, i koji su bile odlučene u isto vreme,
koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući njenih roditelja u
Galileju.

GLAVA 9. – I u tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u

Galileju, anđeo Gavrilo bi poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće
Gospodnje, i da joj objasni mačin i red začeća. Prema tome, ulazeći,
on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim svetlom, i najpristojnije
pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice visoko omiljena
od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom,
blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do
sada rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim
licima, i nije bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od
vizije anđela, niti začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena
njegovim rečima, i ona poče da misli od koje vrste pozdrav
neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji kraj bi imao. I anđeo,
božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj se, Marija, ako
išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru
neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ
začeti bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od
mora do mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin
Svevišnjega, jer On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u
nebesima u uzvišenosti; i Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog
oca Davida, i On će vladati u kući Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog
kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer On je Kralj kraljeva i Gospod
Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od večnosti do večnosti.
Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela je da zna način
toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj zakletvi, ja
93
nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg
sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na
način ljudi, jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti,
ti djevica, češ roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe,
i uz moč Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i
zato taj koji će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući
začet i rođen bez greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži
svoje ruke, i podiže oči ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje,
jer ja nisam vrijedna imena gospe, neka mi bude prema tvojoj riječi.

GLAVA 10. – Josif potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da

oženi djevicu koja mu je bila zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i
bio je početak četvrtog odkad je ona bila obećana njemu. U
međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je trudna, niti je
mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka njoj,
dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on
nađe da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i
smetenosti, jer nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući
pravedan čovjek, on nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući
pobožan čovek, da povredi njen lijep ugled u sumnji preljuba. On
dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov ugovor, i da je pošalje od
sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle, anđeo Gospodnji
pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se, to
je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i ne boj
se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi
tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od
svih djevica će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to
je, Spasitelj; jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif,
prema zapovedi anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju
ne pozna, već povede računa o njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I
deveti mjesec od njenog začeća je bio na izmaku, kad Josif, uzeći sa
sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale, ode u Betlehem,
94
grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da njeni dani
behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog
prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda
Isusa Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog
od večnosti do večnosti.

95
Odlomci iz Evanđelja po Mariji
EVANĐELJE PO MARIJI (BG 8502,1)

Uvod:

KAREN L. KING

Uredio:

DOUGLAS M. PARROTT

Postojeći tekst Evanđelja po Mariji može se lako podijeliti u dva

dijela. Prvi dio (7,1—9,24) iznosi dijalog između (uskrslog) Spasitelja i
učenika, pri čemu On odgova­ ra na njihova pitanja o tvari i grijehu.
Oslanjajući se na egzegezu Poslanice Rimljani­ ma 7, kao što pokazuje
Anne Pasquier, Spasitelj ustvrđuje da grijeh nije moralna, već
kozmološka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog miješanja
materijalnog i duhov­ nog. Na koncu svega, sve će biti vraćeno svom
pravome korijenu. Završavajući izla­ ganje, Spasitelj ih pozdravlja, i
upozorava da se čuvaju onih koji bi ih mogli zavesti na krivi put,
dajući im u zadatak da idu i propovijedaju evanđelje o kraljevstvu. Po
njegovu odlasku, međutim, učenike u njihovoj žalosti izjedaju dvojbe i
nemir. Marija Magdalena ih tješi i okreće njihova srca prema Bogu,
potičući ih da razmisle o Spa­ siteljevim riječima.

Drugi dio teksta (10,1-23; 15,1-19,2) sadrži Marijin opis posebnog

otkrivenja ko- je joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona učenicima
pripovijeda o stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja
njezino je viđenje Gospodina i razgovor koji je s njime nasamo

96
vodila. Na ovom mjestu, na žalost, nedostaju četiri stranice teksta, te
nam je poznat samo početak i kraj Marijina otkrivenja.

Samo otkrivenje izloženo je u obliku dijaloga. Prvo pitanje koje Marija

upućuje Spasitelju jest na koji se način doživljava viđenje. Spasitelj
odgovara da duša gleda umom koji se nalazi između duše i duha.
Ovdje se tekst prekida, i na mjestu gdje se nastavlja (15,1), Marija
pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju vezanom uz uzdizanje duše
iznad četiri moći, pri čemu su one najvjerojatnije suštinski izrazi za
četiri mate­ rijalna elementa. Prosvijetljena duša, oslobođena svojih
spona, uzdiže se iznad četiri moći, nadvladava ih svojom gnozom, i
postiže vječan, tih počinak.

Nakon što Marija dovršava prepričavanje svog viđenja, Andrija i Petar

suprotstav­ ljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kaže Andrija, taj je
nauk stran. Kao drugo, propit- kuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista
otkrio ženi, zatajivši ih svojim muškim uče­ nicima. Levi opominje
Petra neka se prema ženi ne odnosi kao prema neprijatelju, te
priznaje da ju je Spasitelj ljubio više od ostalih učenika. On poručuje
učenicima da bi se zbog takvih riječi trebali stidjeti, i da bi im valjalo
umjesto toga, prema Spasite- ljevim naputcima, krenuti u svijet i
propovijedati. Učenici smjesta odlaze na svoj put propovijedanja, i
tekst time završava.

Marijin sukob s Petrom, motiv koji nalazimo i u Evanđelju po Tomi,

Pistis Sofiji te Evanđelju po Egipćanima, odraz je tenzija koje su bile
prisutne u kršćanstvu drugoga stoljeća. Petar i Andrija predstavljaju
ortodoksna stajališta svojim poricanjem znača­ ja ezoteričnog
otkrivenja, i odbacivanjem vjerodostojnosti žene kao učitelja.
Evanđe­ lje po Mariji energično se suprotstavlja tim stajalištima u
svom opisu Marije Magda- lene. Ona je Spasiteljeva ljubljena,

97
posjednica znanja i nauka koji je nadmoćan ono- mu javne
apostolske predaje. Njezina je nadmoćnost utemeljena na viđenju i
osobnom otkrivenju, kao i u njezinoj sposobnosti da u učenike
rastrgane dvojbom ulije snage i okrene ih Gospodinu.

Tekst pripada žanru gnostičkog dijaloga, no, bio je također klasificiran

i kao ot­ krivenje, i to zbog nekoliko značajki koje nalazimo i u drugim
tekstovima tog žanra: zbog dijaloga otkrivenja, viđenja, skraćene
kozmogonije, opisa svjetova onkraj ovo­ ga i uzlaska duše (iako
nebesko putovanje kao takvo izostaje), posljednjih naputaka, te
kratkog narativnog zaključka. Poteškoće u određivanju žanra
djelomice proizlaze iz činjenice da je tekst prošao sekundarnu
redakturu. Znanstvenici se uglavnom slažu da su dva gore opisana
dijela teksta izvorno bile odvojene i zasebne (usmene ili pismene)
pripovijesti, koje su umjetno spojene u postojeću cjelinu. Uloga
Marije na kraju prvo­ ga dijela i neslaganje između učenika
predstavljaju narativnu vezu.

Evanđelje po Mariji izvorno je napisano na grčkom jeziku, tijekom

drugog stolje­ ća. Nažalost, dva postojeća primjerka Evanđelja po
Mariji veoma su fragmentarna. Stariji tekst sastoji se od samo jednog,
loše očuvanog lista koji je ispisan na grčkom jeziku, i koji potječe s
početka trećeg stoljeća (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Du­ ži je
tekst sadržan u koptskom kodeksu iz petog stoljeća (P. Berolinensis
8502,7), iako je i on prilično fragmentaran. Od ukupno osamnaest
stranica, sačuvano je samo osam (7-10 i 15-19). Premda se tekst
grčkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske ver- zije, on se ipak
podudara s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, zbog čega se ne mo­
že smatrati novim materijalom.

98
EVANĐELJE PO MARIJI (BG 7, 1-19,5)

[...] (str. 1-6 nedostaju) hoće li tvar biti [uništena] ili ne?" Spasitelj
reče: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i
jedni s drugima, i sve će se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro­
da tvari vraća se (korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima uši da čuje,
neka čuje."

Petar ga upita: "Budući da si nam sve objasnio, reci nam još i ovo: Što
je grijeh svijeta?" Spasitelj reče: "Nema grijeha, nego vi griješite kada
činite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz­
loga Bog došao među vas, u (suštinu) svake prirode, kako bi je vratio
njezinim korijenima." Reče još i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer
[...]onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila]
strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (nečega) protivnog pri­
rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kažem 'Budi­
te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost
različitih oblika prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavši: "Mir s

vama. Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni koji
kažu: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin Čovječji je u va­ ma.
Slijedite ga! Tko ga traži, naći će ga. Idite, stoga, i propovijedajte
evanđelje o kraljevstvu. Ne smišljajte drugih pravila uz moja, i ne do­
nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi ograničili." I ka­
da je to rekao, on otiđe.

No, oni se ražalostiše, i zaplakaše, govoreći, "Kako da odemo među

nežidove i propovijedamo evanđelje kraljevstva Sina Čovječjega? Ako
nisu poštedjeli njega, kako će poštedjeti nas?" Tada ustane Marija,
po­ zdravi ih i reče braći svojoj, "Ne plačite i ne tugujte, i ne budite
neodluč­ ni, jer njegova će milost biti s vama i štititi vas. Radije
slavimo njego­ vu veličinu, jer on nas je pripremio i učinio ljudima."

99
Kada je Marija to rekla, njihova se srca okrenuše Dobru, i oni počeše
raspravljati o [Spa­ siteljevim] riječima.

Petar reče Mariji, "Sestro, znamo da te učitelj ljubio više od ostalih

žena. Reci nam, po sjećanju svojemu, koje su bile riječi Spasitelja - ri-
ječi koje ti znaš (a) mi ih ne znamo, niti smo ih čuli." Marija
odgovo­ ri, "Što je od vas skriveno, ja ću vam objaviti." I poče im
pripovijeda­ ti sljedećim riječima: "Ja", reče, "ja sam vidjela
Gospodina u viđenju, i rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela u
viđenju.' On mi odgovo­ ri, i reče, 'Blagoslovljena ti koja se nisi
uplašila kada si me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga,
'Gospodine, vidi li onaj koji ima viđenje <pomoću> duše <ili> duha?'
Spasitelj mi odgovori i reče, 'On ne vidi ni dušom ni duhom, već
umom koji [je] između njih - to je [ono] što vidi viđenje i to je [...].'
(stranice 11-14 nedostaju)

"[...] to. I poželi ovo, 'Ja te nisam vidio kako silaziš, no vidim te sada
kako uzlaziš. Zašto lažeš, kada mi pripadaš?' Duša odgovori, 'Vid­ jela
sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Služila sam ti kao
ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otišla je u velikoj
radosti.

"Ponovno je došla trećoj moći zvanoj neznanje. [Ona (moć)] upita

dušu, 'Kamo ideš? Zatočena si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A duša
reče, 'Zašto ti sudiš meni, iako ja nisam sudila? U uzama sam bila,
iako nisam u uze bacala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da
Sve- kolikost nestaje, kako zemaljske, tako i nebeske (stvari).'

Kada je duša nadvladala treću moć, vinula se gore i vidjela četvr­ tu

moć, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi žudnja,
treći neznanje, četvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, šesti
nerazum- na mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam
[moći] gnjeva. One upitaše dušu, 'Odakle dolaziš, ubojico ljudi, ili,

100
kamo ideš, osvaja­ ču prostora?' Duša im ovako odgovori, "Ono što
me veže, ubijeno je, a ono što me okružuje nadvladano je. Žudnja je
moja okončala, a nezna­ nje umrlo. U [svijetu] bijah oslobođena od
svijeta, [a] u vrsti od ne- beske vrste, i (od) okova zaborava koji je
prolazan. Od sada, ja ću seza- ti do kraja vremena, do kraja doba, i
eona, u tišini.'"

Kada je Marija to izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj ništa više ni­ je
bio rekao. No, Andrija se obrati braći, i reče, "Recite što (vam) dra­ go
o onome što je ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spa­
sitelj to izrekao. Jer, taj nam je nauk stran." Petar također progovori o
istom pitanju. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa
ženom, bez našeg znanja (i) u tajnosti? Zar ćemo je poslušati? Zar je
nju ljubio više od nas?"

Marija tad zaplaka i reče Petru: "Petre, brate moj, što misliš time? Zar
misliš da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da lažem o Spasite­
lju?" Levi se obrati Petru, i reče, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vi­
dim da se prema ženi odnosiš kao prema neprijateljima svojim. Ako ju
je Spasitelj učinio dostojnom, tko si ti da je odbacuješ? Spasitelj je za­
sigurno dobro poznaje, i zato ju je ljubio više nego nas. Neka nas bu­
de stid, i prigrlimo sad savršenoga čovjeka kao što nam je zapovjedio,
i propovijedajmo evanđelje ne smišljajući nikakvih drugih pravila ni
za- kona uz one koje je Spasitelj postavio." Kada je 19 [...] i oni odoše
objav- ljivati i propovijedati.

101
Evanđelje Pseudo Matejevo
(Evanđelje Rođenja Marije)

Ovde počinje knjiga Rođenja Blažene Marije i Detnjstvo Spasitelja.

Napisano na hebrejskom od Blagoslovenog Evanđeliste Mateja, i
prevedeno na latinski od Blaženog Prezbitera Jeroma.

Njihovom voljenom bratu Jeromu Pezbiteru, Episkopima Hromatiju i

Heliodoru u Gospodu,pozdrav.

Rođenje Djevice Marije, i rođenje i detinjstvo našega Gospoda Isusa

Hrista, mi nalazimo u apokrifnim knjigama. Ali s obzirom da u njima
mnoge stvari suprotne našoj veri su napisane, mi verujemo da
trebaju sve biti odbačene, da možda me prenesemo radost Hrista ka
Antihristu. (1) Dok, zato, razmatramo te stvari, došli su sveti ljudi,
Parmenije i Varinus, koji kažu da tvoja Svetost je nađena u Hebrejskoj
knjigi, napisana rukom najblaženijeg Evanđelista Mateja, u kojem
također djevice majke same, i detinjstvo Spasitelja su napisani.
Ishodno tome mi milomo tvoju pažnju od našega Gospoda Isusa
Hrista samoga, da prevedemo ga iz hebrejskog u latinski, (2) ne toliko
za dostizanje tih stvari koje su pod znakom Hrista, koliko za
isključenje od rada nevjernika,koji, u smislu da uče lošu nauku, su
pomiješali vlastite laži sa izvrsnim rođenjem Hrista, da ljepotom
života oni bi sakrili gorčinu smrti. Zato će postati najčišća pobožnost,
bilo slušati kako braća mole, ili da pustimo kako episkopi zahtijevaju,
sumnju ljubavi koju vi smatrate dužnom.

ODGOVOR NA NJIHOVO PISMO OD JEROMA

Mojim gospodarima svetima i najblaženijima episkopima Hromatiju i

Helidoru, Jerom, ponizni sluga Hrista, u Gospodu pozdrav.
102
Onaj koji kopa u zemlji gde zna da je zlato, (3) ne uzima odmah šta je
izlazi iz rupe, prije nego udar lopata se podigne uvis sa blještavom
masom,on u međuvremenu zadržava se iznad busena da preokrene
ih i podigne, i naročito on koji nije dodat svojoj dobiti. Mukotrpan
zadatak je nada mnom, budući da vaša blaženost mi je zapovijedila,
svetome Apostolu i evanđelistu Mateju koji sam nije napisao u svrhu
izdanja. Jer da nije učinio nekako tajno, on ne bi dodao također ovo
Evanđelje koje je objavio. Već je načinio ovu knjigu na hebrejskom, i
tako malo je objavio, da do danas knjiga napisana na hebrejskom
njegovom vlastitom rukom je u posjedu veoma religioznih ljudi, kojim
u narednim vremenima je predano od onih koji su bili pre njih. I ovu
knjigu oni nikad u nijedno vreme nisu dali da prevede. I tako se
dogodilo, da je objavljena od učenika Maniheja i Lecija, koji su
također napisali lažno uređena Dela Apostolska, ova knjiga priuštava
stvari, ne izgradnje, već propasti, i mišljenje Sinoda u pogledu
njegova napuštanja, da uši Crkve ne treba da budu otvorena ka
njemu. Neka zagovaranje onih koji galame na nas prestane, jer mi ne
dodajemo ovu malu knjigu kanonskim pisanjima , već prevodimo šta
je napisano od Apostola i Evanđelista, da otkrijemo pogrešnost
krivovjerja. U ovome delu, mi slušamo zapovedi pobožnih episkopa
kao i nasuprot bezbožne nevernike. Ljubav je Hristova, stoga, koju
ispunjavamo, verujući da će oni podržati nas njihovim molitvama,
koje kroz našu poslušnost zadržavaju znanje svetog detinjstva našega
Spasitelja.

Postoji i također drugo pismo istim episkopima, pridodat Jeromu:

Pitaš me da ti kažem šta mislim o knjizi držane od nekih da je rođenje

Sv. Marije. I tako ja želim da znate da ima mnogo u njoj pogrešnog.
Jer jedan Selecije,koji je napisao Muke Apostola,načini ovu knjigu. Ali
baš kao što je napisao šta je istina o njihovim močima, i čuda koja je
103
činio, i reče da velika je stvar koja je kriva o njihovom učenju, tako i
ovdje je namjereno mnogo neistina iz njihove glave. Pobrinuti ću se
da izustim riječ za riječ, tačno kako je na hebrejskom, budući da je
izjavljeno da je načinjeno od svetog evangleliste Mateja, i napisano
na hebrejskom, i stavljeno na početak njegova Evanđelja. Bilo da je
ovo istina ili ne, ja ostavljam autoru uvoda i pouzdanost pisca, kao za
sebe, I oglašavam ih sumnjivim . Ne potvrđujem da su potpuno krivi.
Već kažem slobodno – mislim da nitko od vjernih neće zanijekati, --
da, dali ove priče su istinite ili izmišljene, sveto rođenje Sv. Marije je
prethodilo velikim čudima, i naslijedilo največa, kako od onih koji
vjeruju da Bog može učiniti ove stvari, njima može biti vjerovano i
čitano bez štete njihovoj veri ili ugrožavajući njihove duše. U kratko,
koliko mogu, slijedeći ovaj smisao radije neko reči pisca, i nekad
hodajući istim putem, iako ne istim stopama, nekad odstupajući
malo, ali držeči isti put, ja ću na ovaj način držati način pripovijedanja,
i neću reči ništa što nije napisano ovde, ili možda, slijedeći isti trag
misli, koji je napisan.

GLAVA 1 – U tim danima bio je čovjek u Jerusalemu, Joakim po

imenu, od plemena Judina. On je bio pastir vlastitih ovaca, bojeći se
Gospoda u cijelosti i usamljenosti srca. On nije imao druge brige nego
za svoja stada, od proizvodnje koju je nakupio sa hranom snabdijevao
je sve koji su se bojali Boga, nudeći duple darove u strahu od Boga
svima koji su trudili u učenju, i koji su služili Njemu. Tako njegova
jagnjad, i njegove ovce, i njegova vuna, i sve stvari koje je posedovao,
on bi delio na tri dela, jedan bi davao siročadima, udovicama,
strancima i siromašnima, drugo onima koji su se molili Bogu, i treće je
držao za sebe i celu svoju kuću. (2) I kako je on činio tako, Gospodar
je umnožavao njemu njegova stada, tako da tamo nije bilo čovjeka
kao on u narodu Izraela. Ovako je počeo raditi od svoje petnaeste

104
godine. I u dvadesetim godinama on uze za ženu Anu, kćer Ahara, od
vlastita plemena, to je, od plemena Judina, porodice Davidove. I iako
su živjeli zajedno dvadeset godina, on nije imao ni sinova ni kćeri. (3)

GLAVA 2 – I dogodilo se da, u vreme praznika, među onima koji su

prinosili tamjan Gospodaru, Joakim je stajao spreman sa darovima u
pogledu Gospodnjem. I sveštenici, Ruvim po imenu, dolazeći njemu,
reče: Nije zakonito za tebe da stojiš među onima koji čine žrtvu Bogu,
jer Bog nije blagoslovio te tako da ti da sjeme u Izraelu. Bijući tako
stavljen na sram u očima ljudi, on se povukao iz hrama Gospodnjeg
plačući, i nije se vratio svojoj kući,već ode do svoga stada, uzimajući
sa njim njegove pastire u planinu u daleku zemlju, tako da pet
mjeseci njegova žena Ana nije čula vijesti od njega. I ona je molila sa
suzama, govoreći: O Gospodine, najmočniji Bože Izraela, zašto si Ti,
videći da već Ti mi nisi dao djece, uzeo si također i moga muža? Evo,
sada pet mjeseci je kako nisam vidjela moga muža, i ne znam gde se
zadržao; (4) niti, ako ga znam da je mrtav, mogu da ga sahranim. I dok
je ona plakala neizmerno, ušla je u dvorište svoje kuće, i pala je na
svoje lice u molitvi, i posula je svoje molbe pred Gospoda. Nakon
ovoga, ustajući sa svoje molitve, i podižući njene oči Bogu, ona vidje
vrapčevo gnijezdo u lovorom drvetu, (5) i izgovarala je glasom
Gospodu sa jecanjem, i reče: Gospode Bože Svemočni, koji si dao
potomka svakome stvorenju, životinjama divljim i domaćim, zmijama,
pticama, ribama, i svi se oni radovahu nad svojim mladima, Ti si
zatvorio mene samu od dara Tvoje dobre volje. Jer Ti, O Bože, znaš
moje srce, da od početka moga oženjenog života ja sam se
zavjetovala da, ako Ti, O Bože, daš mi sina ili šćer, Ja ću ih dati Tebi u
Tvome svetom hramu. I dok je ona govorila ovako, odjednom anđeo
Gospodnji se pojavi pred njom, govoreći: Ne boj se , Ana, jer ima
potomstvo za tebe u odredbi Božjoj; i svi naraštaji do kraja će se

105
čuditi na tome što će biti rođeno od tebe. I kad je on ovako govorio,
on nesta iz njenog vida. Ali ona, u strahu i bojazni jer je vidjela takav
prizor, i čula takve riječi, na kraju ode u svoju spavaću sobu, i baci se
na krevet kao da je mrtva. I ceo dan i noć ona je ostala u velikom
drhtanju i u molitvi. I nakon ovih stvari ona pozva sebi svoga slugu i
reče njoj: Vidiš li me zavedenu u mom udovištvu i u velikoj
zbunjenosti, i jesi li nevoljno došao meni? Tad ona, sa tihim
mrmljanjem, ovako odgovori i reče: Ako Bog je zatvorio tvoju utrobu,
i uzeo tvoga muža od tebe, šta ja mogu učiniti za tebe? I kad Ana ču
ovo, ona podiže njen glas, i plaka glasno.

GLAVA 3 - U isto vreme pojavi se mladić u planinama Joahimu dok je

hranio svoja stada, i reče mu: Zašto se ne vratiš tvojoj ženi? I Joahim
reče: Imao sam je dvadeset godina, i nije bila volja Božja da mi da
djece od nje. Bio sam pod sramom i kaznom u hramu Gospodnjem:
zašto bih joj se vratio, kad sam bio izbačen i krajnje omražen? Ovde
ću ostati sa mojim ovcama, tako dugo koliko u mom životu Bog je
voljan da mi da svjetlo, ja ću voljno, rukama mojih slugu, dodijeliti
njihove djelove siromašnima, i siročadima i onima koji se boje Boga. I
kad je on ovako izgovorio, mladić mu reče: Ja sam anđeo Gospodnji,
danas sam se pojavio tvojoj ženi kad je plakala i molila, ja sam je
utješio, i znam da je začela kćer od tvog sjemena, a ti u svome
neznjanju si je ostavio. Ona će biti u hramu Božjem, i Duh Božiji će
prebivati na njoj, i njena blaženost će biti veća nego od svih svetih
žena, tako da nitko ne može reći da pre nje je bio iko kao ona, ili da
iko nakon nje u ovom svijetu će biti takav. Zato idi dole sa planine, i
vrati se svojoj ženi, koju češ nači sa detetom. Jer Bog je podigao seme
u njoj, i za ovo ti češ dati Bogu zahvalu, i njeno seme će biti
blagosloveno, i ona sama će biti blagoslovena, i biti će načinjena
majkom večnog blagoslova. Tad Joahim pokloni se anđelu, i reče mu:

106
Ako sam našao milost u tvom pogledu, sjedi za malo u mom šatoru, i
blagoslovi svoga slugu. (1) I anđeo mu reče: Ne reci sluga, već
prijatelj sluga, jer mi smo sluge Gospodara. (2) Ali moja hrana je
nevidljiva, i moje piće ne može biti viđeno od smrtnika. Zato ti ne
trebaš da me pitaš da uđem u tvoj šator, već ako hočeš da mi daš
šta.(3) prinos je žrtva paljenica Gospodu. Tad Joahim uze jagnje bez
mane, i reče anđelu, Ja se ne bih usudio da prinesem žrtvu paljenicu
Gospodu, ukoliko ne bi tvoja zapoved mi ne bi dala svešteničko pravo
prinosa. (4) I anđeo mu reče: Ja te nisam pozvao da prinosiš ukoliko
sam znao volju Gospodnju. I tad Joakim je prinio žrtvu Bogu, anđeo i
miris žrtve odoše zajedno pravo u nebo sa dimom. (5)

Tad Joahim, bacajući se na lice, leže u molitvi od šestog časa dana do

večera. I njegovi momci i unajmljene sluge koji behu s njim videše ga,
i ne znajući zašto je ležao, mislili su da je mrtav, i oni dođoše njemu, i
sa teškoćom podigoše ga sa zemlje. I kad on prepriča njima viziju
anđela, oni behu udareni sa velikim strahom i čudom, i savetovaše ga
da izvrši viziju anđela bez odgađanja, i da se vrati sa žurbom svojoj
ženi. I kad Joakim je promislio da li da se vrati ili ne, dogodilo se da je
bio obuzet dubokim snom, i gle, anđeo koji je već pojavio se njemu
kad se probudio, pojavio se njemu u snu, govoreći: Ja sam anđeo
određen od Boga kao tvoj čuvar, idi dole pouzdano i vrati se Ani, jer
djela milosti koja ti i tvoja žena Ana ste učinili su rečeni pred
prisustvom Svevišnjeg; i vama će Bog dati takav plod kakav nijedan
prorok ili svetac nije imao nikad od početka, ili će ikada imati. I kad
Joakim probudi se od svoga sna, on pozva svoje pastire ka njemu, i
reče im njegov san. I oni se pokloniše Gospodu i rekoše mu: Vidi da
ubuduće ne prezreš riječi anđela. Već ustani i idimo tamo, i vratimo
se mirno, hraneći naša stada.

I kad, nakon trideset dana su bili zaokupljeni povratkom, bili su skoro

došli, gle, Anđeo Gospodnji pojavi se Ani, koja je stajala i molila, i reče

107
(6) Idi do vrata koja su zvana Zlatna, (7) i srest češ tvoga muža na
putu, jer danas će doći tebi. Ona stoga ode prema njemu u žurbi sa
njenim devojkama, i moleći Gospoda, ona je stajala dugo u vratima
čekajući ga. I kad se umorila nakon dužeg čekanja, ona podiže svoje
oči i vidje Joakima izdaleka kako dolazi sa stadima, i ona potrča k
njemu i ovjesi mu se oko vrata, dajući hvale Bogu, i govoreći; bila sam
udovica, i gle sad nisam; bila sam neplodna, i evo sad sam zatrudnela.
I oni se pokloniše Bogu, i odoše u njihovu kuću. I kad se za ovo čulo,
bila je velika radost među svim njihovim bližnjima i poznanicima, tako
da je cela zemlja Izraela čestitala im.

GLAVA 4 – Nakon ovih stvari, njenih devet meseci bi ispunjeno, Ana

rodi kćer, i nazva ju Marija. I budući da je odviknula je u trećoj godini,
Joahim i Ana njegova žena, odoše zajedno do hrama Gospodnjeg da
prinesu žrtve Bogu, i staviše djete, Marija po imenu, u društvo
djevica, u kojem su djevice ostajale danju i noću slaveći Boga. I kad je
ona stavljena pred vrata hrama, ona ode petnaest stepenika (1) tako
brzo, da nije gledala nazad uopšte, niti je ona, kao djeca što vole da
čine, tražila svoje roditelje. Zato njeni roditelji, svaki od njih zabrinuto
tražiše dete, behu oboje začuđeni, dok je nisu našli u hramu, i
sveštenici hrama sami su se čudili.

GLAVA 5 – Tad Ana, ispunjena Svetim Duhom, reče pred svima njima:
Gospod Svemočni, Bog nad Vojskama, bijući svjestan svoje riječi, je
posjetio Njegov narod sa dobrom i svetom posjetom, da dovede srca
nevjernika koji su ustajali protiv nas, i da ih okrene sebi. On je otvorio
svoje uši da čuje naše molitve: On je držao od nas uzdizanje svih naših
neprijatelja. Neplodna je postala majka, i donijela je veselje i radost u
Izrael. Evo darova koje sam donio pred moga Gospoda, i moji
neprijatelji nisu mogli da me spriječe. Jer Bog je okrenuo njihova srca
ka meni, i sam je dao mi večnu radost.
108
GLAVA 6 – I Marija je držana u divljenju od svog naroda Izraela, i kad
je ona bila tri godine stara, ona je hodala stepenicima tako zrelo, ona
je govorila savršeno, i provodila je svoje vreme tako vredno u
slavljenju Boga, da su svi bili zapanjeni njome, i čudili se, i ona nije
smatrana mladim detetom, već kao da je odrasla osoba od trideset
godina starosti. Ona je bila tako stalna u molitvi, i njena pojava je bila
tako lijepa i slavna, da jedva bi neko mogao gledati u njeno lice. I ona
se vezala stalno sa njenim radom oko vune (predenja), tako da ona u
njenim mladim godinama mogla je činiti sve šta stare žene nisu mogle
činiti. I ovo je bila zapovijed koji je ona namestila za sebe. (2) Od jutra
do trećeg časa ona je ostajala u molitvi, od trećega do devetoga bila
je okupirana njenim tkanjem, i od devetog ona je ponovo posvećivala
sebe molitvi. Ona se nije povlačila od molitve dok se ne bi pojavio joj
se anđeo Gospodnji, od čije ruke ona je uobičajavala primati hranu, i
tako ona je postala više i više savršena u djelu Božjem. Tad, kad bi
starije djevice odmarala se od slavljenja Boga, ona se nije odmarala
uopće, tako da u slavama i bdijenjima Božjim niko nije nađen pred
njom, nitko više učeniji u mudrosti zakona Božijeg, više ponizniji, više
otmjen u pjevanju, savršeniji u svim osobinama. Ona je uistinu bila
postojana, nepromenjiva i dnevno napredna u savršenstvu. Nitko je
nije vidio ljutu, niti čuo ju da govori zlo. I njen govor je bio pun
milosti, da njen Bog je bio potvrđen u njenom jeziku. Uvijek je bila
zauzeta molitvom i u traženju zakona, i bila je zabrinuta ukoliko
ijednom njenom rečju bi zgrešila u pogledu na njene saputnike.
Potom se bojala u svome smijehu, ili zvuku njenog lijepog glasa, da ne
učini ijednu pogrešku, ili da ne bude ushićena, da ne pokaže ijedno
krivo delo ili oholost nekom njoj jednakim. (3) Ona je blagosiljala
Boga bez predaha, i da ne bi bilo moguće, čak u njenom
pozdravljanju, da ne prestane od veličanja Boga, ako bi itko pozdravio
nju, ona bi odgovarala na način pozdravljanja: Hvala Bogu. I od
109
njenog običaja prvo počeše ljudi govoriti, Hvala Bogu, kada oni
pozdravljahu jedan drugog. Ona je obnavljala sebe samo sa hranom
koju je dnevno primala iz ruke anđela, ali hrana koju je dobijala od
sveštenika ona je delila među siromašnim. Anđeli Božiji su često
viđeni kako pričaju s njom, i najmarljivije su je slušali. Ako bi itko tko
nije bio dobro takao ju, u isti čas bi otišao izlečen.

GLAVA 7 - Tad Abiatar sveštenik prinese darove nebrojene

prvosvešteniku, kako bi mogao steći je kao ženu za svog sina. Ali
Marija zabrani mu, govoreći: Ne može biti da ja poznam čovjeka, ili da
me čovjek pozna. Jer svi sveštenici i njeni rođaci su joj govorili: Bog je
obožavan u deci i potomstvu, kako se oduvijek dešavalo među
sinovima Izraela. Ali Marija odgovori i reče im: Bog je obožavan u
čestitosti, kako je dokazano od prvog od svih. (4) Jer prije Abela nije
bio nijednog pravednog čoveka, i on svojim prinosom udovoljio je
Bogu, i bio je bez milosti ubijen od onoga koji nije udovoljio Njemu.
Dve krune, zato, on primi – od žrtvovanja i od djevičanstva, jer u
njegovom tijelu nije bilo nečisti. Ilija također, kad je bio u tijelu, je
uzet u tijelu, jer je držao svoje tijelo neuprljano. Sad Ja, od moga
rođenja u hramu Božijem, sam naučila da devičanstvo može biti
prilično drago Bogu. I tako, jer ja mogu da prinesem šta je drago
Bogu, ja sam odlučila u mom srcu da ja ne trebam da upoznam
čovjeka uopšte.

GLAVA 8 – Dogodilo se to, kad je ona imala četrnaest godina, i zarad

ovoga bila je prilika za farizeje da kažu da je sad običaj da nijedna
žena te dobi treba da boravi u hramu Božjem, oni su namislili da
pošalju glasnika kroz sva plemena Izraela, da u treći dan svi dođu
zajedno u Hram Gospodnji. I kad sav narod dođe, Avijatar

110
prvosveštenik usta, i podignut na viši stepenik, kako bi bio viđen i bio
čujan od svega naroda, i kad velika tišina je nastala, on reče: Čujte
me, O sinovi Izraela, i primite moje riječi u svoje uši. Još odkad je ovaj
hram izgrađen od Solomona, bile su u njemu djevice, kćeri kraljeva i
kćeri proroka, i prvosveštenika i sveštenika, i oni behu veliki, vrijedni
poštovanja. Ali kad dođoše u propisnu dob one behu date da se
venčaju, i sledeći primer njihovih majki prije njih, i behu ugodne
Bogu. Ali novi način života je nađen samo od Marije, koja je obećala
da će ostati devica Bogu. Zato se čini meni, da kroz naše pitanje i
odgovor Božji mi treba da pokušamo utvrdimo komu na čuvanje će
biti povjerena. Tad ove riječi nađoše milost sa svima u sinagogi. I
kocka bi istočno od sveštenika nad dvanaest plemena, i kocka pade
na pleme Judino. I sveštenik reče: Sutra neka svaki ko nema ženu
dođe, i donese svoj štap u ruci. I dogodi se da Josif (1) donese svoj
štap zajedno sa mladim ljudima. I štapovi behu predani
prvosvešteniku, on prinese žrtvu Gospodu Bogu, i upita Gospoda. I
Gospod mu reče: Stavite sve štapove u svetinju nad svetinjama Boga,
i neka ostanu tamo, i zapovedi im da ti dođu sutra da uzmu svoje
štapove, i čovjek na čiji štap golubica siđe, i odleti put nebesa, i u čijoj
ruci je štap, kad se vrati, će izložiti ovaj znak, i neka mu Marija bude
data na čuvanje.

U sledeći dan , kad su se svi sabrali rano, prinos tamjana učinili,

prvosveštenik ode u svetinju nad svetinjama i iznese štapove. I kad je
podelio štapove (2) golubica ne dođe ni na jedan od njih,
prvosveštenik stavi dvanaest zvončića (3) i svetačku odoru, i ulazeći u
svetinju nad svetinjama, on učini paljeni prinos, i izgovori molitvu. I
anđeo Gospodnji pojavi se njemu, govoreći: Ovde je kraći štap, koji
niste uobzirili, donesi ga sa ostalima, ali ne izuzimaj ga od njih. Kad ga
izvadiš, i daš ga onomu čiji je, u njemu će se dogoditi znak o kojem
govorih ti. A to je bio Josifov štap, i jer je bio stariji čovjek, bio je
odbačen, to jest, da ju ne primi, ali ni on sam nije hteo da pita nazad
111
za svoj štap.(4) I kad je on ponizno stajao zadnji od svih,
prvosveštenik zaplaka njemu glasno, govoreći: Dođi, Josife, i primi
tvoj štap, jer čekamo te. I Josif dođe drhteći, jer prvosveštenik ga je
pozvao veoma glasno. Ali ubrzo pošto pruži svoju ruku, i položi na
štap, odmah sa vrha njega izađe golubica belja od snega, lijepa
neizmjerno, koja, nakon dugog letenja oko krovova hrama, u duž je
letjela prema nebesima. Tad sav narod čestita starom čovjeku,
govoreći: Ti si učinjen blagoslovljenim u staroj dobi, O oče Josif, videći
da Bog je pokazao ti da si prikladan da primiš Mariju. I sveštenici
rekoše njemu, uzmi je, zarad plemena Jude ti sam si odabran od
Boga; Josif je počeo stidljivo da im se obraća, govoreći: Ja sam star
čovek, i imam decu, zašto mi predajete ovo dete, koje je mlađe od
mojih unuka? Tad Avijatar prvosveštenik reče mu: Sjeti se, Josife,
kako Datan i Abiron i Korej stradaše, jer su prezreli volju Božju. Tako
će se dogoditi tebi, ako prezreš ovo što je zapoveđeno tebi od Boga.
Josif odgovori mu: Ja uistinu ne prezirem volju Božju, i biti ću joj čuvar
dokle mogu da utvrdim u pogledu volje Božije, koji je od mojih sinova
može imati za ženu. Neka neke device njene drugarice, s kojima će
ona u međuvremenu provesti njeno vreme, budu joj date za utehu.
Abiatar prvosveštenik odgovori i reče: Pet devica uistinu će biti dato
njoj za utehu, dok utvrđen dan dođe u kojem ti možeš primiti je, jer
nikom drugom ne može biti pridružena u braku.

Potom Josif primi Mariju, sa drugih pet devica koje trebaju biti s njom
u Josifovoj kući. Te device su Rebeka, Efora, Suzana, Abegea i Kael,
kojima prvosveštenik dade svilu, i plavi, (5) i lijepo platno , i crvenu, i
ljubičastu i lijepi lan. Jer one bacahu žreb među sobom šta će svaka
devica raditi, i ljubičasta za veo hrama Gospodnjeg pade u udio
Marijin. I kad ga je dobila, te device joj rekoše: Budući da si ti
poslednja, i ponizna, i mlađa od svih, ti si zaslužila da primiš i dobiješ
ljubičastu. I tako govoreći, kao da su bile riječi teške, one počeše da je
zovu kraljicom djevica. Dok, međutim, one behu činile tako, anđeo
112
Gospodnji pojavi se usred njih, govoreći: Ove riječi neće biti
izgovorene putem uzaludnim, već prorokovane kao proroštvo
najistinitije. Oni drhtaše, zato, na pogled anđela, i na njegove riječi, i
pitaše je da im oprosti, i moli za njih.

GLAVA 9 – I u drugi dan, dok je Marija bila na izvoru da napuni bokal,

anđeo Gospodnji pojavi se njoj, govoreći: Blagoslovena si ti,marija, jer
u tvojoj utrobi si pripravila boravište Božje. Jer, evo, svjetlost sa
nebesa će doći i stanovati u tebi, i pomoću tebe će zasjati celim
svetom.

Opet, u treći dan, dok je radila ljubičastom sa njenim prstima, uđe

mlad čovjek neizrecive ljepote. I kad Marija ga vidje, ona neizmjerno
se bojala i drhtala. I on reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna, Gospod
je s tobom; blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod
utrobe tvoje. (1) I kad ona je ona čula te reći, ona je drhtala, i bila se
neizmerno bojala. Tad anđeo Gospodnji doda: Ne boj se, Marija; jer si
našla milost sa Bogom: Vidi, ti češ začeti u tvojoj utrobi, i roditi češ
Kralja, koji ispunjava ne samo zemlju, već nebesa, i koji vlada od
naraštaja do naraštaja.

GLAVA 10 – Dok su ove stvari se događale, Josif je bio zauzet svojim

poslom, izgradnjom kuće, u oblasti pri moru, jer on je bio drvodjelja. I
nakon devet mjeseci on se vrati svojoj kući, i nađe Mariju trudnu.
Stoga bijući krajnje potrešen, on je drhtao i plakao, govoreći: O
Gospode Bože, primi moj duh; jer je bolje za mene da umrem nego
da živim više. I djevice koje su bile sa Marijom rekoše mu: Josife, šta
govoriš? Mi znamo da nijedan čovjek nije je takao, možemo
posvedočiti da je još djevica, i netaknuta. Mi smo pazile na nju, uvijek
je bila sa nama u molitvi, danom su anđeli Božji razgovarali sa njom,
113
danima je primala hranu iz ruke Gospodnje. Mi ne znamo kako je
moguće da ima ijedan greh u njoj. Ali ako želiš da ti kažemo šta mi
sumnjamo, nitko osim anđela Gospodnjeg (2) nije je učinio trudnom.
Tad reče Josif: Zašto me zavodite, da verujem da anđeo Gospodnji je
učinio je trudnom? Je li moguće da netko se pretvara da je anđeo
Gospodnji, i prevari je. I tako govoreći, on plaka, i reče:

Sa kojim licem da pogledam u hram Gospodnji, ili sa kojim licem da

vidim sveštenike Božje? Šta da radim? I tako govoreći, on je mislio da
će pobeći, i otpustiti je dalje.

GLAVA 11 – I kad je on mislio o podizanju i skrivanju sebe, i

stanovanju tajnom, gle, te baš noći, anđeo Gospodnji se pojavi njemu
u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se da primiš Mariju kao
tvoju ženu, jer to što je u njenoj utrobi je od Svetoga Duha. I ona će
roditi sina, i Njegovo ime će biti zvano Isus, i On će spasti svoj narod
od grijehova. I Josif, ustajući od svoga sna, dade hvalu Bogu, i reče
Mariji i djevicama koje behu sa njom, i reče im njegovu viziju. I on bi
utješen sa Marijom, govoreći: Ja sam zgrešio, u tome da sam sumnjao
u tebe uopće.

GLAVA 12 – Nakon ovih stvari ustaše velike glasine da Marija je sa

detetom. I Josif je bio uhvačen od službenika hrama, i doveden
zajedno sa Marijom do prvosveštenika. I on sa sveštenicima poče da
prekoreva ga, i da govori: Zašto si prevario tako veliku i tako slavnu
djevicu, koja je bila hranjena kao golubica u hramu od anđela Božjih,
koja nikad nije htela da vidi ili da ima čovjeka, koja je imala
najizvrsnije znanje zakona Božijeg? Ako nisi učinio nasilje njoj, ona
treba opet ostati u njenom devičanstvu. I Josif se zavjetovao i zakleo
da je nikad nije dotakao uopće. I Avijatar prvosveštenik odgovori mu:
114
Tako živ bio Gospod, dati ću ti piće od vode pijenja Gospodnje, i
odmah tvoj grijeh će se pojaviti.

Tad se sakupi svjetina ljudi koji nisu mogli biti prebrojani, i Marija bi
dovedena do hrama. I sveštenici, i njeni rođaci, i njeni roditelji
plakahu, i rekoše Mariji: Priznaj sveštenicima tvoj grijeh, ti koja si bila
kao golubica u hramu Gospodnjem, i primala si hranu od ruku anđela.
I opet Josif bi pozvan do oltara, i voda pijenja Gospodnja bi mu data
da pije. I kad svako ko je lagao bi popio ovu vodu, i hodao sedam puta
oko oltara, Bog bi pokazivao znak na njegovom licu. Kad, potom, Josif
ispi u sigurnosti, i kad je hodao oko oltara sedam puta, nikakav znak
se nije pojavio na njemu. Tad svi sveštenici, i službenici, i ljudi
opravdaše ga, govoreći: Blažen si ti, videći da osuda nije nađena
protiv tebe. I oni pozvaše Mariju, i rekoše: I koji izgovor možeš ti
imati? Ili koji veliki znak može se pojaviti u tebi nego začeće tvoje
utrobe, koja izdaje te? Ovo samo tražimo od tebe, da odkad Josif je
čist u pogledu tebe, ti priznaš ko je ko te prevario. Jer je bolje da tvoje
priznanje izda te, nego da gnjev Božiji načini oznaku na tvom licu, i
izloži te usred naroda. Tad Marija reče, čvrsto i bez drhtanja: O
Gospode Bože, Kralju nad svim, koji znaš sve tajne, ako ima ikoje
nečistoće u meni, ili ikoji grijeh, ili ijedna zla želja, ili nečast, izloži me
u očima celog naroda, i načini me primerom za kažnjavanje svima.
Tako govoreći, ona ode do oltara Gospodnjeg smjelo , i popi vodu
pijenja, i hodala je oko oltara sedam puta, i ni tačka se nije našla na
njoj.

I kad sav narod bi u krajnjem čuđenju, videći da je ona sa detetom, i

da znak se nije pojavio na njenom licu, oni postaše uznemireni među
sobom sa suprotstavljenim izjavama: neki rekoše da je ona sveta i
neumrljana, drugi da je luda i uprljana. Tad Marija, videći da je još
osumnjičena od naroda, i da zarad toga ona nije izgledala njima
sasvim čista, reče u čujenju svih, sa velikim glasom, Tako Gospod

115
Adonai živ bio, Gospod nad Vojskama pred kojim stojim, ja nisam
poznala čoveka, ali sam znana od Njega komu od od najranijih godina
ja sam posvetila sebe. I ovu zakletvu ja učinih mome Bogu on moga
detinjstva, da ću ostati neumrljana u Njemu koji me stvorio, i verujem
da ću tako živjeti Njemu samome, i služiti Njemu samo, i u Njemu,
toliko dugo koliko živim, da ću ostati neuprljana. Tad oni počeše svi
da ljube njena stopala i da grle njena kolena, pitajući je da im oprosti
zbog njihovih zlih sumnji. I ona bi vođena dole do njene kuće sa
uzvicima i radošću od naroda, i sveštenici, i sve djevice. I oni plakaše, i
rekoše: Blagosloveno da je ime Gospodnje zauvek, jer On je pokazao
tvoju svetost celomu svome narodu Izraelu.

GLAVA 13 – I dogodilo se nešto poslije, da popis je činjen prema

uredbi Cezara Augustusa, da sav svijet bude popisan, svaki čovjek
prema svome rodnom mjestu. Ovaj popis je učinjen od Kirinusa,
upravitelja Sirije. (1) Bilo je potrebno, stoga, da Josif bude popisan sa
blaženim Marijom u Vitlejemu, jer njemu su pripadali, jer su bili od
plemena Judina, i kuće i porodice Davida. Kad, stoga, Josif i
blagoslovena Marija su išli uzduž puta koji vodi u Betlehe, Marija reče
Josifu: Vidim dva čovjeka preda mnom, jedan plače, a drugi se raduje.
I Josif odgovori: Sjedi na tvoju životinju, i ne govori suvišne riječi. Tad
tamo se pojavi pred njima lijepi dječak, obučen u belu odeću, koji
reče Josifu: Zašto si ti rekao riječi koje Marija je rekla o dvojici ljudi da
su suvišni? Jer ona vidje ljude židove kako plaču, jer su otišli od svoga
Boga; i ljudi pagani se radovaše, jer su sad dodati i učinjeni bližim
Gospodu, prema onomu šta je On obećao našem ocu Abrahamu,
Isaku i Jakovu: jer vrijeme dolazi kada sjeme Abrahama svih naroda
će biti blagosloveno. (2)

I kad je on ovako rekao, anđeo naredi životinji da stane, jer vreme

kad ona treba da rodi je na izmaku, i on zapovedi blagoslovenoj Mariji
116
da siđe sa životinje, i da ide u udubljenje ispod pećine, u kome nikad
nije bilo svetla, već uvijek tama, jer svetlo dana nije ga moglo doseći. I
kad blažena Marija je ušla unutar, ona je počela da sija sa mnogo
svjetlosti kao da je bilo u šestom času dana. Svjetlo od Boga je tako
sijalo u pećini, da ni po danu ni noći je bilo svjetla željnog dugo kako
blažena Marija je bila tamo. I tamo ona rodi sina, i anđeli opkoliše ga
kad je On trebao biti rođen. I ukoliko prije je On bio rođen, On usta
na svoje noge, i anđeli mu se pokloniše, govoreći: Slava Bogu u visini,
i na zemlji mir ljudima dobre volje. (3) A kad rođenje Gospodina bi na
izmaku, Josif je otišao da traži babice. I kad ih je našao, on se vrati do
pećine, i nađe sa Marijom dete koje je ona rodila. I Josif reče blaženoj
Mariji: Ja sam doveo ti dvije babice – Zelomu (4) i Salomu, i oni behu
stajali vani pred ulazom u pećinu, ne usuđujući se da dođu unutar,
zarad neizmernog svetla. I kad blagoslovena Marija je čula ovo, ona
se nasmija, i Josif joj reče: Ne smij se, već dopusti im da te posjete, u
slučaju da ih trebaš zarad tvoga izlečenja. Tad ona reče im da uđu. I
kad Zelomi je ušla unutar, Salome je stajala van, Zeloma reče Mariji:
Dopusti mi da te dodirnem. I kad je ona dopustila joj da je ispita,
babica je plakala glasno, i rekla: Gospode, Bože Svemočni, milost na
nas! Nikad nije bilo se čulo ili pomislilo da iko treba da ima svoje grudi
pune mleka, i da rođenje sina da pokaže da njegova majka je djevica.
Ali nije bilo tečenja krvi u njegovom rođenju, niti boli u rađanju.
Djevica je začela, djevica je rodila, ona ostaje djevicom. I čuvši ove
riječi, Saloma reče: Dopusti mi da te držim, i dokažem dali Zeloma je
govorila istinu. I blažena Marija dopustila je da je drži. I kad je ona
povukla svoju ruku od držanje nje, osušila je, i kroz velik bol ona poče
da plače gorko, i da bude u nevolji, plačući, i govoreći: O Gospode
Bože, Ti znaš da sam ja uvijek bojala se Tebe, i da bez uzvrata sam
brinula za sve siromašne: Nisam uzimala ništa od udovica i siročadi, i
potrebitog nisam slala dalje prazna. I evo, ja sam učinjena jadnom

117
zbog moga neverovanja, jer bez potrebe sam htjela da iskušam Tvoju
djevicu.

I dok je ona još tako govorila, stade pored nje mladi čovjek u sjajnoj
odeći, govoreći: Idi do deteta, i pokloni se Njemu, i dodirni ga tvojom
rukom, i On će te izlečiti, jer On je Spasitelj svijeta, i od svih koji
veruju u Njega. I ona ode do deteta žurno, i pokloni mu se, i dotače se
ruba odeče u kojoj je On bio umotan, i odmah njena ruka je bila
izlečena. I iduči dalje, ona poče glasno da plače, i da govori čudesne
stvari koje je videla, i koje je pretrpjela, i kako je bila izlečena, tako da
mnogi kroz njene izjave verovaše.

I neki pastir je također potvrdio da su oni videli anđele kako pjevaju

himne u ponoć, slaveći i blagosiljajući Boga nebesa, i govoreći: Tamo
je rođen Spasitelj svih, koji je Hrist Gospodin, u kojemu spasenje će
biti doneseno Izraelu. (1)

Štaviše, velika zvezda, veća od ijedne koja je viđena od početka

svijeta, sijala je nad pećinom od večeri do jutra. I proroci koji behu u
Jerusalemu rekoše da ova zvijezda označava rođenje Hrista, koji treba
da donese obećanje ne samo za Izrael, već za sve narode.

GLAVA 14 – I u treći dan nakon rođenja našega Gospoda Isusa Hrista,

najblagoslovenija Marija izađe iz pećine, i ulazeći u štalu, stavi dijete
u pregradu, i goveče i magarac mu se pokloniše. Tad je bilo ispunjeno
što je rečeno od Isaije proroka, govoreći: goveče zna svoga vlasnika, i
magarac svoga gospodara jasle. (2) Mnoge životinje, zato, goveče i
magarac, imajući ga usred njih, neprestano su mu se klanjale. Tad bi
ispunjeno šta je rečeno od Abakuka proroka govoreći: (3) Između dve
životinje ti si se javio. U istom mjestu Josif osta sa Marijom tri dana.

118
GLAVA 15 – I u šesti dan oni uđoše u Bethlehem, gde su proveli sedmi
dan. I u osmi dan oni obrezaše dete, i nazvaše Njegovo ime Isus, jer
tako On je zvan od anđela prije nego je On začet u utrobi. (4) Nakon
dana očišćenja Marije što je ispunjen po zakonu Mojsijevu, tad Josif
uye dete do hrama Gospodnjeg. I kad je dete primilo paritomus, (5)
to je, obrezanje – oni prinesoše za Njega par grlica, ili dva mlada
goluba. (6)

Sad bio je u hramu čovjek Božiji, savršen i pravedan, čije ime bi

Simeon, stotinu i dvadeset godina star. On je dobio odgovor od
Gospoda, da neće kušati smrti dok ne vidi Hrista, Sina Božijeg, koji živi
u telu. I videći dete, on je plakao glasno, govoreći: Bog je posjetio svoj
narod, i Gospod je ispunio svoje obećanje. I on požuri, i pokloni mu
se. I nakon ovoga on podiže Njega u svoj ogrtač i poljubi njegova
stopala i reče: Gospode, sad puštaš Tvoga slugu da ode u miru, prema
Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoje spasenje, koje si Ti
pripremio pred licem svih ljudi, da bude svjetlo da osvjetli pagane, i
slava Tvoga naroda Izraela. (7)

Također je bila u hramu Gospodnjem, Ana, proročica, kćer Fanuela,

od plemena Ašera, koja je živela sa svojim mužem sedam godina od
njenog devičanstva, i ona je sad bila udovica osamdeset i četiri
godine. I ona nije nikad ostavila hram Gospodnji, već je provela njeno
vreme u postu i molitvi. Ona je također poklonila se detetu, govoreći:
U njemu je otkupljenje svijeta. (8)

GLAVA 16 – I kad druga godina je prošla, (9) Magi dođoše sa istoka u

Jerusalem, noseći velike poklone. I oni upitaše židove, govoreći: Gde
je kralj koji je rođen vama? Jer mi smo videli njegovu zvedzdu na
istoku, i došli smo da mu se poklonimo. I ova riječ dođe kralju
Herodu, i tako uzbudi ga da je pozvao sve pisare i farizeje i učitelje

119
naroda, pitajući ih gde su proreci prorekli da Hrist treba biti rođen. I
oni rekoše: U Vitlejemu Judinom. Jer je pisano: I ti Vitlejeme, u zemlji
Jude, si bez sumnje najmanje između prinčeva Jude, iz tebe će izaći
Vođa koji će vladati mojim narodom Izraelom. (1) Tad Kralj Herod
pozove mage k njemu, i upita ih kad im se zvezda pojavila. Tad, šaljući
ih u Betlehem, on reče, Idite i pitajte o detetu, i kad ga nađete,
donesite mi riječ ponovo, da mogu da dođem i poklonim mu se
također. I dok su magi išli njihovim putem, pojavi se njemu zvezda,
koja je, kako je bila, vodić njima, idući pred njima dok nisu došli gde je
dete bilo. I kad magi videše zvezdu, oni radovaše se uveliko, i idući u
kuću, oni videše dete Isusa kako sjedi na krilu Njegove majke. Tad oni
otvoriše riznice i pokazaše velike darove blaženoj Mariji i Josifu. A
detetu samome oni ponudiše svakomu komad zlata. (2) I tako jedan
dade zlato, drugi tamjan, a treći smirnu. (3) I kad su se vraćali Kralju
Herodu, bili su upozoreni od anđela u njihovom snu da se ne vraćaju
Herodu, i vratiše se u njihovu vlastitu zemlju drugim putem. (4)

GLAVA 17 – I kad Herod (5) vidje da su ga izigrali magi, njegovo srce

napuni se bijesa, i posla svim putevima, želeći da ih uhvati i stavi na
smrt. Ali kad ih nije mogao naći uopće, on posla opet u Betlehem i
sve njegove granice, i ubi svu mušku decu koja behu dve godine stara
i niže, prema vremenu koje je utvrdio od magija. (6)

Dan prije ovoga što je učinjeno Josif je bio upozoren u snu od anđela
Gospodnjeg, koji mu reče: Uzmi Mariju i dete, i idi u Egipat putem
pustinje. I Josif ode prema riječima anđela . (7)

GLAVA 18 - I došavši do izvjesne pećine, i želeći da odmore u njoj,

blagoslovena (8) Marija je sjahala sa njene životinje, i sjela sa
detetom Isusom u njenom naručju. I tamo biše sa Josifom tri dečaka, i
120
sa Marijom devojčica, iduči na put s njima. I, eto, odjednom dođe iz
pećine mnogo zmajeva, i kad ih deca videše, oni su plakali uplašeni, i
pokloniše se Isusu, i potom povukoše. Tad je bilo ispunjeno šta je
rečeno po Davidu proroku, govoreći: Slava Gospodu sa zemlje, vi
zmajevi, vi zmajevi, i sve vi dubine (9) I mladi dečak Isus, hodajući
pred njima, zapovedi im da ne povrede nijednog čovjeka. Ali Marija i
Josif su se mnogo uplašili da deca ne budu ozleđena od zmajeva. I
Isus reče njima: Ne bojte se, i ne smatrajte me malim detetom: jer ja
sam i uvijek sam bio savršen: i sve životinje šume moraju biti krotke
preda mnom.

GLAVA 19 - Lavovi i pantere pokloniše mu se također, i pratile su ih

u pustinju. Kad god Josif i blažena Marija odoše, oni su išli pred
njima pokazujući put, i poginjući njihove glave; i pokazujući im
pokornost mašući njihovim repovima, oni su ga obožavale sa
velikim poštovanjem. Iz prva, kad Marija vidje lavove i pantere, i
razne vrste divljih zveri, dolazeći oko njih, ona bi veoma uplašena.
Ali dete Isus pogleda u njeno lice sa radosnom pojavom, i reče: Ne
boj se, majko; jer oni ne dolaze da ti učine nažao, već se žure da
posluže i tebi i meni. Sa ovim rečima On odagna strah iz njenog srca.
I lavovi su hodali sa njima, i sa govedima i magarcima, i tegleće
životinje koje nose teret, i nisu ozlijedile nijednoga od njih, iako su
se držale pored njih, već su bile krotke među ovcama i ovnovima
koje su oni doveli sa njima iz Judeje, i koje su oni imali sa njima.
Hodali su među vukovima, ne bojeći se ništa, i nijedan od njih nije
bio povređen od drugog. Tad bi ispunjeno što je govoreno od
proroka: Vukovi će hraniti jagnjad, lav i goveče će jesti slamu
zajedno: (10) Bile su zajedno dva vola vukući kola sa zalihama za
njihov put, i lavovi upravljaše njima u njihovom putu.

121
GLAVA 20 – Bilo je to u treći dan njihova putovanja, dok su još hodali,
da blagoslovena Marija je umorila se od velike vrućine sunca u
pustinji, i videći palmovo drvo, ona reče Josifu: Daj da odmorim pod
senom ovog drveta. Josif stoga požuri, i odvede je do palme, i učini da
siđe sa životinje. I kako je blažena Marija sjedela tamo, ona je gledala
na lišće palme, i videla je puno plodova, i reče Josifu: Želim ako je
moguće da dobijem plodova ove palme. A Josif joj reče: Čudim se da
kažeš to, kada vidiš kako je palma visoko, i da misliš o jedenju ploda.
Ja više mislim o potrebi za vodom, jer kože su sad prazne, i nemamo
više s čime da osvježimo sebe i našu stoku. Tad dete Isus, sa radosnim
licem, ležeći u naručju svoje majke, reče palmi: O drvo, savij svoje
grane, i osvježi moju majku sa voćem. I odmah na ove reči palma se
savila od vrha do nogu blažene Marije; i oni su sakupili voća, sa kojim
su svi bili osvježeni. I nakon što su sakupili svo voće, ona je ostala
pognuta, čekajući zapovest da podigne se od Njega koji je zapovjedio
joj da se sagne. Tad Isus reče joj: Podigni se, O palmovo drvo, i budi
snažno, i budi drug mojih drveća, koja su u raju moga Oca, i otvori od
svojih korijena venu vode koja je sakrivena u zemlji, i neka vode
poteku, tako da mi možemo biti utaženi od tebe. I ustane odmah, i iz
njenog korenja poče da izlazi voda neizmerno čista i sveža i blještava.
I kad videše izvor vode, oni se radovaše sa velikom radošću, i behu
utaženi, oni i sva njihova stoka i njihove životinje. Potom dadoše
hvalu Bogu.

GLAVA 21 – I dan posle, kada su sedeli tamo, i u času u koje su počeli

putovanje, Isus se okrene palmi, i reče: Ovo pravo dajem ti, O
palmovo drvo, da jedna od tvojih grana bude odnešena od mojih
anđela, i posađena u raju moga Oca. I ovaj blagoslov ja ću dati tebi, i
govoriti će se od svih koji pobjeđuju u bilo kojoj borbi, Dobio si palmu
pobjede. I dok je On tako govorio, evo, anđeo Gospodnji pojavi se, i

122
stade na palmovo drvo, i uzimajući jedno od njenih grana, odleti u
nebesa sa granom u svojoj ruci. I kad oni videše ovo, oni padoše na
svoja lica, i postaše kao mrtvi. A Isus im reče: Zašto su vaša srca
obuhvačena strahom? Ne znate li da ova palma, koju sam učinio da
bude prenesena u raj, će biti pripremljena za sve svece u mjestu
zadovoljstva, kao što je pripremljena za nas u mjestu divljine? I oni
behu ispunjeni sa radošću, i bijući ojačani, oni svi ustaše.

GLAVA 22 – Nakon ovoga, dok su išli njihovim putem, Josif reče Isusu:
Gospode, velika je vrućina, ako si zadovoljan, hajde da idemo
morskom obalom, da možemo da se odmorimo u gradovima na obali.
Isus reče njemu: Ne boj se, Josife; Ja ću prekratiti put za tebe, tako da
češono što bi prešao za trideset dana, preći za jedan dan. I dok su
tako govorili, gle, gledali su napred, i počeli da vide planine i gradove
Egipta.

I radujući se i veseleći, došli su u oblast Hermopolisa, i ušli u izvjestan

grad Egipat koji je zvan Sotinen; (1) i jer nisu znali nikoga tamo koga
bi pitali za boravište, oni odoše u hram koji je zvan Kapitol (Glava ili
tvrđava na brežuljku) Egipta. I u ovome hramu bilo je namešteno tri
stotine i pedeset i pet idola, (2) i svaki je na svoj dan primao božansku
čast i svete obrede. Jer Egipćani su pripadali istome gradu ulazili su u
Kapitol, u kojemu sveštenici su im govorili koliko žrtava prinose svaki
dan, prema časti u kojoj je bog držan.

GLAVA 23 - I dogodilo se kad je najblagoslovenija Marija otišla u hram

sa malim detetom, da su svi idoli prostrli se na zemlju, tako da su svi
ležali licima razbijenim u komade; (3) i tako su oni jasno pokazivali da
su ništa. Tad bi ispunjeno što je rekao prorok Isaija: Evo, Gospod će

123
doći na brzom oblaku, i uči će u Egipat, i sve rukotvorine egipćana će
se pokrenuti Njegovim prisustvom. (4)

GLAVA 24 – Potom Afrodozije, upravitelj grada, kad vesti o ovom

dođoše do njega, ode u hram sa celom svojom vojskom. I sveštenici
hrama, kad su videli Afrodozijusa sa celom njegovom vojskom
dolazeći u hram, mislili su da je požurio da vidi osvetu na onima zarad
kojih bogovi su pali. Ali kad on dođe u hram, i vidje sve bogove kako
leže prostri na njihovim licima, on ode do blažene Marije, koja je
nosila Gospoda u svom naručju, i poklonio mu se, i rekao je svoj
svojoj vojsci i svim svojim prijateljima: Osim ako ovo nije Bog bogova,
naši bogovi ne bi pali na svoje lice pred Njim, niti bi oni ležali prostrti
u Njegovom prisustvu: zato oni mirno priznaše da On je njihov
Gospod. Osim ukoliko mi, zato, vodimo računa da činimo što smo
vidjeli da naši bogovi rade, možemo izbeći Njegovu ljutnju, da svi ne
dođemo u uništenje, kao što se dogodilo faraonu kralju egipćana, koji
ne verujući u sile tako močnoga, je potopljen u moru, sa celom
svojom vojskom. (5) Tad ceo narod istoga grada je verovao u
Gospoda Boga kroz Isusa Hrista.

GLAVA 25 – Nakon ne gugo vremena anđeo reče Josifu: Vrati se u

zemlju Judinu, jer mrtvi su oni koji su tražili detetov život . (1)

GLAVA 26 – I bilo je to, nakon što se Isus vratio iz Egipta, kad je On

bio u Galileji, i ulazeći u četvrtu godinu njegove dobi, da u Subotnji
dan On se igrao sa nekom decom na obali Jordana. I kako je On sedio
tamo, Isus učini sebi sedam barica od gline, i svakoj od njih učini
kanaliće, kroz koje na Njegovu zapoved On je dovodio vodu iz bujice u

124
lokvice, i izvodio opet. Tad jedno od te dece, sin đavola, pokrenut
zavišću, zatvori prolaze koji su snabdevali bazenčiće sa vodom, i sruši
šta je Isus izgradio. Tad reče Isus njemu: Jao tebi, ti sine smrti, ti sine
Satanin! Uništavaš dela koja sam ja učinio? I odmah on koji je učinio
ovo umre. Tad sa velikom galamom roditelji mrtvog dečaka plakaše
protiv Marije i Josifa, govoreći im: Vaš sin je prokleo našeg sina, i on
je mrtav. I kad Josif i Marija čuše ovo, oni dođoše odmah Isusu, zarad
vansebnosti roditelja dečaka, i sakupljanja židova. Ali Josif reče
nasamo Mariji: Ne usuđujem se da pričam s Njim, ali ti opomeni ga i
reci: Zašto si podigao protiv nas mržnju naroda, i zašto moramo biti u
nevolji mržnje od ljudi snositi to? I njegova majka došavši Njemu, pita
ga, govoreći: Moj Gospode, šta je to što je on učinio da je umro? I On
reče: On zaslužuje smrt, jer je razasuo djela koja sam ja učinio. Tad
njegova majka upita ga, govoreći: Ne čini tako, moj Gospode, jer svi
ljudi ustaju protiv nas. Ali On, ne želeći da rastužuje svoju majku, sa
svojom desnom nogom udari zadnji dio mrtvog dečaka, i reče mu:
Ustani, ti sine nepravde jer ti nisi vredan da uđeš u počinak moga
Oca, jer ti si uništio dela koja sam ja uradio. Tad on koji je bio mrtav
usta, i ode. A Isus, riječi Njegove moči, dovede vodu u bazenčiće
vodovodom.

GLAVA 27 - I dogodilo se nakon ovih stvari, da u očima svih Isus uze

gline iz bazena koje je uradio, i od toga napravi dvanaest vrabaca. A
bila je subota kad Isus učini ovo, i tamo behu mnoga deca sa Njim.
Kad, stoga, jedan od židova ga je video da čini ovo, on reče Josifu:
Josif, ne vidiš li dete Isusa kako radi u Subotu što nije zakonito za
njega da radi? Jer on je napravio dvanaest vrapčića od gline. I kad
Josif ču ovo,on prekori ga, govoreći: Zašto u subotu takve stvari koje
nisu zakonite radiš? I kad Isus ču Josifa, on udari svoje ruke zajedno, i
reče vrapcima: Letite! Na glas njegove zapovijesti oni počeše da lete. I

125
u očima u čujenju svih koji su stajali, On reče pticama: Idite i letite
zemljom, i celim svetom, i živite. I kad oni koji behu tamo videše
takva čuda, oni behu ispunjeni sa velikim čuđenjem. I neki slaviše i
diviše mu se, ali drugi grdiše ga. I neki od njih otišli su glavnom
svešteniku i glavnom od farizeja, i izvestiše njih da Isus sin Josifov je
učinio velike znakove i čuda u očima sveg naroda Izraela. I o ovom
behu izvešćena dvanaest plemena Izraela.

GLAVA 28 – I potom sin Anin, sveštenik hrama,koji je došao sa

Josifom, držeći njegov štap u svojoj ruci na pogledu svih, sa velikim
bijesom razruši brane koje Isus je učinio sa vlastitim rukama, i pustio
vodu koju On je sakupio u njima iz bujice. Štaviše, on je zatvorio
vodovod kojim je voda dolazila, i srušioga. I kad Isus vidje ovo, On
reče tome dečaku koji je uništio njegove brane: O najzlokobnije seme
nepravde! O sine smrti! O radnjo Satane! Uistinu plod tvoga sjemena
će biti bez snage, i tvoji korijeni bez vlage, i tvoje grane osušene, ne
noseći ploda. I odmah, u pogledu svih, dečak uvene (klone), i umre.

GLAVA 29- Tad je Josif drhtao, i držao Isusa, i otišao sa njim u vlastitu
kuću, i Njegova majka sa njim. I evo , odjednom iz suprotnog pravca
dečak, također činitelj bezakonja, potrča i udari u rame Isusa, želeći
na se poigra s Njim, ili da ga povredi, ako bi mogao. A Isus mu reče:
Nečeš se vratiti sigurno od puta kojim ideš. I odmah on pade, i umre.
A roditelji mrtvoga dečaka, koji su videli šta se dogodilo, plakali su,
govoreći: Odakle je ovaj dečak došao? Očito je svaka riječ koju
izgovori istinita, i često je izvršena prije nego izgovori. I roditelji
mrtvoga dečaka dođoše Josifu, i rekoše mu: Vodi tog Isusa iz ovog
mesta, jer on ne može živjeti sa nama u ovom gradu; ili najmanje
nauči ga da blagosilja, a ne da proklinje. I Josif dođe do Isusa, i

126
opomenu ga, govoreći: Zašto činiš takve stvari? Jer već su mnogi u
žalosti i protiv tebe, i mrze nas zarad tebe, i mi trpimo prijekore ljudi
zbog tebe. A Isus odgovori i reče Josifu: Nitko nije mudar sin već onaj
koga otac nauči, prema znanju ovoga vremena, i očeva kletva ne
može ozlijediti nikoga već samo činitelje zla. Tad oni dođoše zajedno
protiv Isusa, i tužiše ga Josifu. Kad Josif vidje ovo, bio je u velikom
strahu, bojeći se nasilja i bune naroda Izraela. U isti čas Isus je uhvatio
mrtvoga dečaka za uho, i podigao ga sa zemlje na očigled svih, i oni
videše Isusa kako mu govori kao otac sinu. I njegov duh mu se vrati, i
on oživi. I svi oni se čudiše.

GLAVA 30 – A neki židovski učitelj zvan Zakej (1) čuo je da Isus tako
govori, i videći da bi On ne može biti prevladan, od znanja moči koja
je u Njemu. (2)on posta ljut, i poče grubo i glupo, i bez straha, da
priča protiv Josifa. I on reče: Ne želiš li mi povjeriti svoga sina, kako bi
on bio upućen u ljudsko učenjew i u poštovanje? Ali vidim da Marija i
ti sam imate više poštovanja za svoga sina nego za ono što starješine
naroda Izraela govore protiv njega. Vi bi trebali dati više časti nama,
starješinama cele crkve Izrael, oboje da bi on bio u uvjetima
uzajamne odanosti sa decom i da među nama on bi bio upućen u
Židovsko učenje. Josif, na drugu stranu, reče mu: I ima li iko koji može
držati ovo dete, i naučiti ga? Ali ako ne možeš da ga držiš i naučiš ga,
mi čemo nema sumnje spriječiti ga da bude učen od tebe one stvari
koje si naveo, moraju biti držane od onih koji su upućeni u ljudsko
učenje; ali ja sam stranac vašim zakonodavnim sudovima, jer nemam
oca po tijelu. Ti koji čitaš zakon, i učen si u njemu, i prebivaš u
zakonu, ali ja sam bio pre zakona. Ali budući da ti misliš da nitko nije
jednak tebi u učenju, biti češ učen od mene,da nitko drugi ne može
naučiti već te stvari koje si naveo. Ali on sam može koji je vrijedan
(3). Jer kad budem uzvišen na zemlji, učiniti ću da prestanu svi

127
pomeni tvoga rodoslova. Jer ti ne znaš kad si rođen. Ja sam znam kad
si ti rođen, i kako dug tvoj život na zemlji će biti. Tad svi koji čuše ove
reči behu udareni začuđenjem, i plakaše: Oh! Oh! Oh! Ova čudesna
velika tajna. Nikad nismo čuli ovako što! Nikad se nije čulo od nikoga
drugoga, niti je bilo rečeno ili u ijedno vreme se čulo od proroka, ili
farizeja, ili pisara. Mi znamo odakle je nastao i jedva da mu je pet
godina, i odakle govori ove reči? Farizeji odgovoriše: Mi nikad nismo
čuli takve reči izgovorene od ikog drugog deteta tako mladog. I Isus
odgovori i reče im: Na ovomu se čudite, da takve stvari su izgovorene
od deteta? Zašto, onda, mi ne verujete u onim stvarima koje vam
kažem? I vi svi čudite se jer sam rekao vama da ja znam kad ste vi
rođeni. Reči ću vam veće stvari, da se čudite više. Ja sam video
Abrahama, koga vi zovete svojim ocem, i govorio sam s njim, i on me
vidio. (4) I kad oni čuše ovo oni uzdržaše svoje jezike, niti se ijedan od
njih usuđivao pričati. I Isus im reče: Ja sam bio među vama sa decom,
i vi me niste poznali, Ja sam vam govorio kao mudrim ljudima, i vi
niste razumeli moje riječi, jer vi ste mlađi nego što sam ja, (5) i male
ste vjere.

GLAVA 31 – Drugi put učitelj Zakhej, učitelj zakona, reče Josifu i

Mariji: Dajte mi dečaka, i predati ću ga učitelju Leviju, koji će ga
naučiti slova i uputiti ga. Tad Josif i Marija, umirujući Isusa, dadoše ga
u škole, da bi On bio naučen slovima od starog Levija. I ubrzo kako je
On otišao tamo držao je svoj jezik. I učitelj Levi reče jedno slovo Isusu,
i , počinjući od prvog slova Alefa, reče mu: Odgovori. Ali Isus je
biomiran, i nije ništa odgovarao. Zato je učitelj Levi bio ljut, i uzeo je
štap storaksovog drveta (diviza), i udario ga po glavi. I Isus reče
učitelju Leviju: Zašto si me udario? Znati češ uistinu, da On koji je
udaren može naučiti onoga koji ga je udario više nego On što može
biti učen od njega. Jer ja te mogu naučiti tim mnogim stvarima koje ti

128
govoriš. Ali svi ti su slijepi koji govore i slušaju, kao zvuk mjedi (bakra)
ili zvonjava činela u kojima nema prijema onih stvari koje se
podrazumijevaju pod njihovim zvukom. (6) I Isus doda još i reče
Zaheju: Svako slovo od Alefa do Teta (7) je znano po svom uređenju.
Reci prvo, zato, šta je Tet, i ja ću reći ti šta Alef je. I opet Isus reče mu:
Oni koji ne znaju Alef, kako oni mogu reći Tet, licemjeri? Reci mi prvo
šta prvo, Alef , je, i tad ću ja vjerovati ti kad ti kažeš Bet. I Isus poče da
pita imena slova jedno po jedno, i reče: Neka učitelj zakona kaže nam
šta je prvo slovo, ili zašto ima mnoge trokute, prelaze, šiljke, prelaze,
zavoje, uzroke, uspravne, niske, krivulje. (1) I kad je Levi čuo ovo, on
je bio ko gromom udaren na takvom objašnjenju imena slova. Tad on
poče pred svima da plače, i reče: Treba li takav jedan da živi na
zemlji? Da, on treba da bude obešen na velikom krstu. Jer on može
ugasiti vatru, i može se igrati sa drugim načinina kazne. Ja mislim da
je on živeo pre potopa, i da je rođen pre potopa. Jer koja utroba ga
rodi? Ili koja majka rodi ga? Ili koja njedra ga zadojiše? Ja bežim pred
njim; ja ne mogu da shvatim riječi njegovih usta, a moje srce je
skamenjeno da čuje takve reči. Ne mislim da ikoji čovek može
razumeti šta on kaže, osim ako Bog nije s Njim. Sad Ja, nesrećno
jadan, dadoh sebe da budem podsmijeh njemu. Jer kad sam mislio da
imam učenika, Ja, ne znajuči ga, nađoh učitelja. Šta da kažem? Ne
mogu podnijeti riječi ovoga deteta, Ja ću sada otići iz ovoga grada, jer
ne mogu da ga shvatim. Stari čovek kao je je pobeđen od dečaka, jer
ja ne mogu naći ni početak niti kraj onoga šta on kaže. Jer nije laka
stvar naći početak sebe. (2) Mogu da vam kažem sigurno, Ja ne
lažem, da mojim očima postupci ovoga dečaka, početak njegova
razgovora, i rezultat njegove namjere, izgledaju da nemaju ništa
zajedničko sa smrtnim čovjekom. Zato ne znam da li je on čarobnjak
ili bog, ili u najmanje anđeo Božji priča u njemu. Odakle je on, ili
odakle dolazi, ili tko će on biti, Ja ne znam. Tad Isus, smejući se na
njega sa radosnim pogledom, reče mu zapovednim glasom da svi
129
sinovi Izraela stoje u čuju: Neka neplodni donese plod, i slijepi vidi, i
hromi hoda pravo, i siromašni uživa dobre stvari ovoga života, i mrtvi
živi, da se svaki može vratiti u svoje prvobitno stanje, i prebiva u
Njemu koji je koren života i vječna radost. I kad dete Isus reče ovo,
odmah svi koji su pali pod teške bolesti behu ozdravljeni. I oni se nisu
usuđivali da kažu išta više Njemu, ili da čuju išta od Njega.

GLAVA 32 – Nakon ovih stvari, Josif i Marija otišli su odatle sa Isusom

u grad Nazaret, i On osta tamo sa svojim roditeljima. I u prvi sedmice,
kad Isus se igrao sa decom na krovu neke kuće, dogodilo se da jedan
od djece je gurnuo drugoga dole sa krova na zemlju, i bio je ubijen. I
roditelji mrtvoga dečaka, koji nisu videli ovo, plakali su protiv Josifa i
Marije, govoreći: Tvoj sin je bacio našega sina dole na zemlju, i on je
mrtav. Ali Isus bi miran, i ne odgovori im ništa. I Josif i Marija dođoše
u žurbi Isusu, i Njegova majka upita ga , govoreći: Moj gospode, reci
mi ako si ti ga bacio dole. I odmah Isus ode dole sa krova do zemlje, i
pozva dečaka po imenu, Zeno. I on odgovori mu: Moj gospodaru. A
Isus mu reče: Jesam li te ja bacio dole sa krova na zemlju? A on reče:
Ne , moj gospode. I roditelji dečaka koji je bio mrtav su se čudili, i
počastili Isusa zarad čuda koje je izveo. I Josif i Marija otišli su odatle
sa Isusom u Jerihon.

GLAVA 33 – A Isus je imao šest godina, i Njegova majka posla ga sa

bokalom do fontane da donese vode sa djecom. I dogodilo se, nakon
što je izvukao vodu, da jedno od dece dođe protiv Njega, i udari
bokal, i razbi ga. Ali Isus raširi svoj ogrtač koji je imao na sebi, i pokupi
u svoj ogrtač toliko vode koliko je bilo u bokalu, i odnese svojoj majci.
I kad ona vidje ona se čudila, i mislila u sebi, i položi sve ove stvari u
svoje srce. (3)

130
GLAVA 34 – Opet, u neki dan, Ona ode u polje, i uze malo pšenice iz
žitnice svoje majke, i posija je sam. I uzraste, i umnoži se neizmerno. I
na kraju bilo je da ju je sam požeo, i sakupio kao prinos od tri kora (1
kor = 230l), (4) i dao je svojim brojnim poznanicima.

GLAVA 35 – Bila je cesta idući iz Jerihona i vodeći do rijeke Jordan, do

mjesta gde deca Izraela su prelazila, i tamo kovčeg zavjetni rečeno je
da je stajao. I Isus je bio osam godina star, i On ode u Jeriho, i ode
prema Jordanu. I tamo je pored puta, blizu obale Jordana, pećina gde
lavica je dojila njenu mladunčad, i niko nije bio siguran da hoda tim
putem. Isus tad, dolazeći iz Jeriha, i znajući da u toj pećini lavica je
rodila mlade, ode u nju na očigled svih. I kad lavići videše Isusa, oni
potrčaše da ga sretnu, i obožavaju ga. I Isus je sjedio u pećini, a lavlji
mladunci su trčali ovamo i onamo oko njegovih nogu, puzali uz Njega,
i igrali se. A stariji lavovi, sa njihovim glavama povijenim dole, stajali
su na odstojanju, i obožavali ga, i milovali se oko Njega sa njihovim
repovima. Tad ljudi koji su stajali podalje, ne videći Isusa, rekoše:
Ukoliko on ili njegovi roditelji su počinili težak greh, on ne bi vlastitim
glasom prinio sebe tim lavovima. I kad ljudi su tako razmišljali unutar
sebe, i bili ležali pod velikom tugom, eto, odjednom, na očigled svih
ljudi, Isus izađe iz pećine, i lavovi odoše pred Njega, i lavići su igrali se
svaki pred njegovim nogama. I roditelji Isusa stajali su podalje, sa
glavama pognutim, i gledali, tako također narod je stajao na distanci,
zarad lavova, jer nisu smeli da priđu bliže njemu. Tad Isus poče da
govori ljudima: Koliko bolje su životinje od vas, videći da prepoznaju
svoga Gospodara, i slave ga, dok vi ljudi, koji ste stvoreni po slici
Božijoj, ne poznate Njega! Životinje me znaju, i ponizne su, ljudi vide
me, i ne priznaju me.

131
GLAVA 36 – Nakon ovih stvari Isus je prešao Jordan, na očigled svih,
sa lavovima,i voda Jordana je bila podelena na desno i na levo. (1)
Tad On reče lavovima, da su svi čuli: Idite u miru, i ne ozleđujte
nikoga, ali ne dajte ni da vas čovek povredi, dok se ne vratite u mesto
odakle ste došli. I oni, poželjevši mu sretan put, ne samo njihovim
gestom već glasovima, odoše do svoga mesta. A Isus se vrati svojoj
majci.

GLAVA 37 – A Josif (2) je bio drvodjelja, i uobičavao je da pravi ništa

drugoveč jarmove za volove, i plugove, i alat za poljoprivredu, i
drvene krevete. I dogodilo se da izvesni mladić naruči od njega da mu
napravi krevet šest lakata dug. I Josif zapovedi svome slugi (3) da
odseće drvo sa železnom pilom, prema mjeri koju je poslao. Ali on
nije držao se propisane mjere, već učini jedan komad drveta kraći od
drugog. I Josif je bio u nevolji, i počeo je da smišlja šta da radi oko
ovoga. I kad Isus vidje ga u tom stanju premišljanja, videći da je stvar
nemoguća njemu, On mu uputi riječi utjehe, govoreći: Dođi, hajde da
držimo krajeve komada drveta, i hajde da ih stavimo zajedno, kraj do
kraja, i da ih namestimo tačno jedna drugom, i povučemo nama, jer
moči čemo ih izjednačiti. Potom Josif učini šta mu je rečeno, jer znao
je da On može učiniti šta god želi. I Josif je držao krajeve komada
drveta, i donio ih zajedno nasuprot zida do sebe, i Isus je držao druge
krajeve komada drveta, i povukao kraći komad Njemu, i učinio ga iste
dužine kao duži. I on reče Josifu: Idi i radi, učini šta si obećao. I Josif
učini šta je obećao . (4)

GLAVA 38 – I dogodilo se drugi put, da Josif i Marija su bili pitani od

ljudi da Isus bude naučen slovima u školi. Oni nisu odbijali da učine
132
tako, i prema zapovesti starešina,oni ga uzeše učitelju da bude
upućen u ljudsko učenje. Tad učitelj poče da ga uči zapovjednim
tonom, govoreći: Reci Alfa. (59 I Isus reče njemu: Reci mi prvo šta je
Beta, i ja ću ti reći šta je Alfa. I na ovo učitelj posta ljut i udari Isusa, i
kako ga je udario, tako je pao mrtav.

I Isus ode kući opet do majke. I Josif, bojeći se, pozva Mariju k sebi, i
reče joj: Znaj zasigurno da moja duša je tužna do smrti zarad ovog
deteta. Jer izgleda da u neko vreme ili neko će udariti ga u zlobi, i on
će umreti. Ali Marija odgovori i reče: O čovjeće Božiji! Ne veruj da to
je moguće. Možeš da veruješ u izvesnost da Onaj koji ga je poslao da
bude rođen među ljudima će sam čuvati ga od svega, i u svoje će ime
sačuvati ga od zla.

GLAVA 39 – Opet židovi upitaše Mariju i Josifa treći put da ga privole

da ide drugom učitelju da uči. I Josif i Marija, bojeći se naroda, i
oholih kneževa i prijetnje sveštenika,odvedoše ga ponovo u školu,
znajuči da On ne može naučiti ništa od ljudi, jer On je imao savršeno
znanje samo od Boga. I kad Isus je ušao u školu, vođen Svetim
Duhom, On uze knjigu iz ruku učitelja koji je podučavao zakon, i na
očigled i slušanje svih ljudi poče da čita, ne samo šta je napisano u
knjizi, već On je govorio u duhu živoga Boga, i kao izvor vode koji je
izvirao iz živoga vrela, i izvor bi ostajao uvijek pun. I sa takvom moči
On je podučavao narod velikim stvarima živoga Boga, da je učitelj
sam pao na zemlju i poklonio mu se. I srca ljudi koji su sedeli i slušali
ga kako govori takve stvari bilo je okrenuto u zaprepašćenje. I kad
Josif je čuo ovo, on dođe trčeći do Isusa, bojeći se da učitelj sam je
mrtav. I kad učitelj ga vidje, on reče mu: Ti mi nisi dao učenika, več
učitelja, i ko može podnijeti (shvatiti) njegove riječi? Tad bi ispunjeno
što je rekao Psalmist: Božja rijeka je puna vode: Ti si pripravio im žito,
jer takva je opskrba za to. (1)
133
GLAVA 40 – Nakon ovih stvari Josif je otišao otamo sa Marijom i
Isusom da ide u Kapernaum do obale mora, zarad zlobe njegovih
neprijatelja. I kad Isus je živeo u Kapernaumu, bio je u gradu čovjek
zvani Josif, neizmerno bogat. Ali je trošio usljed svoje nečvrstoće i
umro, i ležao je mrtav na krevetu. I kad Isus čuo ih je da u gradu
tuguju, i plaču, i oplakuju mrtvog čoveka. On reče Josifu: Zašto ti ne
priuštiš sebi korist od milosti ovoga čovjeka, videći da je zvan po tvom
imenu? I Josif mu odgovori: Kako ja imam ikoje moči ili sposobnosti
da mu dam korist? I Isus mu reče: Uzmi maramicu koja je na tvojoj
glavi, i idi i stavi na lice mrtvoga, i reci mu: Hrist te izliječio, i odmah
mrtav čovek će biti izliječen, i ustati sa svog ležaja. I kad Josif ču ovo,
on ode na zapovest Isusovu, i potrča, i uđe u kuću mrtvoga čovjeka, i
stavi tkaninu koju je nosio na njegovu glavu na lice onoga koji je ležao
na krevetu, i reče: Isus te izlečio. I potom mrtav čovek usta sa svoga
kreveta, i upita ko je Isus. (2)

GLAVA 41 – I oni su otišli iz Kapernauma u grad zvani Betlehem, i Josif

je živeo sa Marijom u njegovoj vlastitoj kući, i Isus sa njima. I u neki
dan Josif je pozvao sebi svog prvorođenog sina Jakova (3), i posla ga u
baštu da sakupi povrće kako bi napravio čorbu. I Isus je slijedio svoga
brata Jakova u vrt, ali Josif i Marija nisu znali ovo. I dok je Jakov
sakupljao povrće, zmija odjednom izađe iz rupe i ugrize mu ruku, (4) i
on poče da plače neizmerno bolno. I , bivajući malaksao, on reče, sa
gorkim suzama: Jao! Jao! Prokleta zmija je ugrizla moju ruku. I Isus
koji je stajao nasuprot njega, na gorki ugriz otrča Jakovu, i uzeći ga za
ruku, i sve što je On činio jeste da je puhao na ruku Jakova, i hladioje:
i odmah Jakov bi izlečen, i zmija umre. A Josif i Marija nisu znali šta se
dogodilo, već na plač Jakova, i zapoved Isusovu, otrčaše u baštu, i
nađoše zmiju već mrtvu, i Jakova sasvim izliječena.
134
GLAVA 42 – i Josif došavši na praznik sa svojim sinovima, Jakovom,
Josifom i Judom, i Simeonom i njegove dve kćeri, Isus ih srete, sa
Marijom njegovom majkom, sa njegovom sestrom Marijom Kleofom,
koju Gospod Bog je dao njenom ocu Kleofi i njenoj majci Ani, jer oni
su ponudili Mariju majku Isusa Gospodina. I ona je pozvana istim
imenom, Marija, zarad utješenja njenih roditelja. (5) I kad su oni došli
zajedno, Isus je osvetio i blagoslovio ih, i On je bio prvi koji je počeo
jesti i piti, jer nitko od njih nije smio jesti i piti, ili da sjedne za stol, ili
da lomi hljeb, dok On ne bi posvetio ih, i prvi učinio tako. I ako On bi
se dogodilo da je odsutan, oni bi uobičajavali da čekaju dokle On ne
uradi ovo. I kad On nije želio da dođe na osvježenje, ni Josif ni Marija,
niti sinovi Josifa, Njegove braće, nisu dolazili. I uistinu, ta braća,držeći
Njegov život kao svjetlo pred njegovim očima, posmatrahu ga, i bojali
su ga se. I kad je Isusspavao, da li po danu ili noći, svjetlost Božja sjala
bi na Njemu. Komu je sva slava i hvala zauvek i uvek. Amin, amin.

135
Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova

Sječanja na našega Gospodina Isusa Hrista učinjena u vreme

Pontijusa Pilata

Uvod

(Odsutan u nekim rukopisima I verzijama)

Ja Ananija (Eneja Kopt., Emaus Lat.), Zaštitnik, pretorijanskog staleža,

učen u zakonu, sam od božanskih spisa prepoznao našega Gospoda
Isusa Hrista i prišao njemu vjerom i bijah ubrojen u vrijedne svetoga
krštenja: i ja istražih sječanja koja su bila i doba u vremenu našega
gospoda Isusa Hrista, kojeg su židovi položili sa Pontijusom Pilatom, i
nađoh sječanja u hebrejskom (pisma), i dobrom voljom Božijom ja
prevedoh ih u Grčka (slova) zarad znanja svih onih koji zovu ime
našega Gospoda Isusa Hrista: u vladavini našega Gospodara Flavija
Teodozija, u sedamnaestoj godini, i Flavija Valentina šestog, u devetoj
indiciji (period od 15 g u rimu) (greška: Lat. Ima osamnaesta godina
Teodosiusa, kad Velentin je proglasio Augusta, t.j a.d. 425)

Svi vi zato koji čitate ovo i prevodite (ili umnažate) u druge knjige,
sjetite me se i molite za mene da Bog bude milostiv meni i milostiv
prema mojim grehovima koje sam zgrešio protiv Njega.
136
Mir neka je onima koji čitaju i koji čuju ove stvari i njihovim slugama.
Amen.

U petnaestoj (al. Devetnaestoj) godini uprave Tiberija Cezara, vladara

Rimljana i Heroda,kralja Galileje, u devetnaestoj godini njegove
vladavine, na osmi Kalende Aprila, koji je 25 mart, u savjetu Rufusa i
Rubelia, u četvrtoj godini dve stotine i druge Olipmiade, Josif koji je
Kajafa je bio sveštenik židova:

Ovo su bile stvari koje nakon krsta i muke od Gospodara Nikodema su

zabilježene i date prvosvešteniku i ostalim židovima: i isti Nikodem
stavi ih u hebrejski (slova).

1 Glavni sveštenici i pisari se sakupiše u savjetu,čak Ana i Kajafa i

Some (Sene, Suma) i Dotaim (Dotael, Dates, Datam) i Gamaliel, Juda,
Levi i Neftalim, Aleksander i Jair i ostali židovi, i dođoše Pilatu
optužujući Isusa za mnoga dela, govoreći: Mi znamo ovoga čoveka, da
je on sin Josifa drvodjelje, rođen od Marije, i on kaže da je on Sin
Božiji i kralj, štaviše on onečišćuje subote i hoće da uništi zakone
otaca.

Pilat reče: A koje su stvari koje on čini, i koje će uništiti zakon?

Židovi rekoše: Mi imamo zakon da ne liječimo ijednoga čovjeka u

subotu, a ovaj čovjek od svojih zlih dela izlečio je hromog i pognutog,
i uzetog i slepog, i ukočenog, nijemog i one koji behu obuzeti, na
subotnji dan!

Pilat reče im: Kojim zlim delima?

Oni mu rekoše: On je vrač, i sa Belzebubom princom đavola on

izbacuje demone, i oni su mu podložni.
137
Pilat im reče: To nije izbacivanje duhova nečistim duhom, već od
boga Asklepiusa.

2 Židovi rekoše Pilatu: Mi molimo te velikodušno da on se pojavi pred

tvojom sudskom stolicom i bude čuje, A Pilat pozva ih sebi i reče: Reci
mi, kako mogu ja koji sam upravitelj ispitati kralja? Oni mu rekoše: Mi
ne kažemo da je on kralj, već on sam to kaže za sebe.

I Pilat pozva izaslanika (kurir) i reče mu: Neka Isus bude doveden
ovde, ali nježno. I izaslanik ode, i kad je vidio Isusa on mu se poklonio
i uzeo maramu koja je bila na njegovoj ruci i raširio je na zemlju i
rekao mu: Gospode, hodi ovuda i uđi, jer upravitelj te zove. I kad
židovi videše šta je glasnik uradio, oni plakaše protiv Pilata govoreći:
Zašto ga nisi pozvao po glasniku da uđe, već po izaslaniku? Jer
izaslanik kad ga je video poklonio mu se i raširio svoju maramu na
zemlju i učinio je da on hoda po njoj kao kralj!

3 Tad Pilat pozva izaslanika i reče mu: Zašto si uradio to, i raširio
svoju maramu na zemlju i učinio da Isus prođe njome? Izaslanik reče
njemu: Gospodaru upravitelju, kad si me poslao u Jerusalem ka
Aleksandru, Ja videh Isusa kako sjedi na magarcu, i deca hebreja
držala su grane u njihovim rukama i plakala, i drugi su širili svoju
odeći ispod njega, govoreći: Spasi sad, ti koji si u visinama,
blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje.

4 Židovi su plakali i rekli izaslaniku: Deca hebreja plaču u hebrejskom:

kako ti činiš to na grčkom? Izaslanik reče im: Pitao sam jednoga
židova i rekao: Šta je da oni plaču na hebrejskom? I on protumači to
meni.

Pilat reče njemu: I kako su plakali na hebrejskom? Židovi mu

govoraše: Hosana membrome barouhama adonai. Pilat im reče: A
Hosana i ostalo, kako se tumači? Židovi mu rekoše: Spasi sad, ti koji si
u visini, blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Pilat im reče:
138
Ako vi sami nosite svedočanstvo riječi koje su izgovorene od dece,
gde je izaslanik pogrešio? I oni su ćutali.

Upravitelj reće izaslaniku: Idi pravo i dovedi ga na način koji želiš. I

izaslanik ode i učini kao na prethodni način i reče Isusu: Gospode, uđi,
upravitelj te zove.

5 I kad Isus uđe, i zastavnici su držali zastave, slike (biste) zastava

poklonile su se i učinile poštovanje ka Isusu. I kadsu židovi videli
držanje zastava, kako su se poklonili se i učinili poslušnost Isusu, oni
su plakali iznad mere protiv zastavnika. Ali Pilat reče židovima: Ne
čudite li se da slike su se pognule i učinile uvažavanje Isusa. Židovi
rekoše Pilatu: Mi vidimo kako su zastavnici se pokonili i učinili
poštovanje ka njemu. I upravitelj je pozvao zastavnike i rekao im:
Zašto ste učinili tako? Oni rekoše Pilatu: Mi smo Grci i sluge hramova,
i kako bi mi učinili mu poslušnost? Jer uistinu, dok smo držali slike
one se pokloniše same i učiniše uvažavanje njega.

6. Tad reče Pilat upraviteljima sinagoge i starješinama naroda:

Izaberite sposobne i jake ljude i neka drže ambleme, i da vidimo hoće
li se pokloniti. A starješine Židova uzeše dvanaest ljudi jakih i
sposobnih i učiniše ih da drže zastave po šestorica, i behu postavljeni
pred sudsku stolicu upravitelja, i Pilat reče izaslaniku: Izvedi ih iz
sudske dvorane (pretorijuma) i dovedi ga unutar ponovo na način koji
želiš. I Isus izađe iz sudnice, on i izaslanik. I Pilat pozva sebi njih koji su
ranije držali slike i reče im: Ja sam se zakleo sigurnošću Cezara da ako
amblemi se ne pognu kad Isus uđe, ja ću odsjeći vaše glave.

I upravitelj zapovedi Isusu da uđe drugi put. I izaslanik učini po

prijašnjem načinu i zamoli Isusa mnogo da bi on hodao po njegovoj
marami, i on je hodao na njoj i ušao. I kad je ušao, amblemi su se
pognuli opet i učinili poštovanje ka Isusu.

139
II

1 Kad Pilat vidje to on se bojao, i gledao da ustane sa sudske stolice. I

dok je još mislio da ustane, njegova žena posla po njega, govoreći: Ne
imaj ništa sa ovim pravednim čovekom, jer sam pretrpjela mnoge
stvari zarad njega nočas. I Pilat pozva k njemu sve židove, i reče im:
Znate li da moja žena se boji Boga i čini radije običaje židova, sa
vama? Oni mu rekoše: Da, znamo. Pilat im reče: Evo, moja žena posla
k meni, govoreći: Ne imaj ništa da činiš sa tim pravednim čovekom:
jer sam pretrpjela mnoge stvari zbog njega nočas. Ali židovi
odgovoriše i rekoše Pilatu: Nismo li ti rekli da je on čarobnjak? Evo,
on je poslao viziju sna tvojoj ženi.

2 I Pilat pozva Isusa sebi i reče mu: Šta je da ove stvari svedoče protiv
tebe? Ne govoriš li ništa? A Isus reče: Da nisu imali moči ne bi govorili
ništa; jer svaki čovek ima moči nad svojim ustima, da priča dobro ili
zlo: oni će se pobrinuti za to.

3 Starješine židova odgovoriše i rekoše Isusu: Šta ćemo vidjeti? Prvo,

ti si rođen iz bluda, drugo, to tvoje rođenje u Vitlejemu je uzrok
pokolja dece; treće, da tvoj otac Josif i tvoja majka Marija su pobegli
u Egipat jer nisu imali hrabrosti pred ljudima.

4 Tad reče neki od njih koji su stajali, pobožni ljudi od Židova: Mi

nismo rekli da je on došao od bluda, već znamo da je Josif bio zaručen
sa Marijom, i on nije nio rođen iz bluda. Pilat reče tim židovima koji
rekoše da je došao iz bluda: Ovo vaše govorenje nije istinito jer oni su
bili supružnici, kao što kažu oni iz vašeg naroda. Ana i Kajafa rekoše
Pilatu: Celo mnoštvo nas plače da je on rođen od bluda, i nama se ne
veruje: ali ti su prozeliti (obraćenici) i njegovi učenici. I Pilat pozva
Anu i Kajafu k sebi i reče im: Šta su prozeliti? Oni mu rekoše: Oni su
deca rođena od grka, i sad oni postaju židovi. Tad rekoše oni za koje
rekoh on nije rođen od bluda, čak Lazar, Asterije, Antonije, Jakov,

140
Amnej, Zeno, Samuel, Isak, Finej, Krispus, Agripa i Juda: Mi nismo
rođeni prozeliti (nismo grci, Kopt.), već smo djeca židova i mi
govorimo istinu, jer uistinu bili smo prisutni na zarukama Josifa i
Marije.

5 I Pilat pozva k sebi tih dvanaest ljudi koji su rekli da on nije rođen iz
bluda, i reče im: Preklinjem vas sigurnošću Cezarovom, jesu li ove
stvari istinite koje ste rekli, da on nije rođen iz bluda? Oni rekoše
Pilatu: Mi imamo zakon da se ne zaklinjemo, jer je grijeh: Ali nek se
zakunu sigurnošću Cezara da nije kako smo rekli, i biti ćemo krivi za
smrt. Pilat reče Ani i Kajafi: Ne odgovarate ništa na ove stvari? Ana i
Kajafa rekoše Pilatu: Tih dvanaestero ljudi veruju što kažu da on nije
rođen iz bluda, ali celo mnoštvo nas jauče da je rođen iz bluda, i da je
čarobnjak, i kaže da je on Sin Božji i kralj, i mi ne verujemo.

6 I Pilat zapovedi celomu mnoštvu da izađe, ostavljajući dvanaestoro

ljudi koji kažu da on nije rođen iz bluda i on zapovedi Isusu da stoji
postrani: i Pilat im reče: Zarad čega oni žele da ga osude na smrt? Oni
rekoše Pilatu: Oni su ljubomorni, jer on liječi na subotu. Pilat reče: Za
dobro delo oni žele da ga stave na smrt? Oni mu rekoše: Da.

III

1 I Pilat je bio ispunjen gnjevom i ode van sudnice i reče im: Zovem
Sunce za svedoka da ne nalazim grijeha u ovome čovjeku. Židovi
odgovoriše i rekoše upravitelju: Ako ovaj čovjek nije zločinac mi ga ne
bismo isporučili tebi. I Pilat reče: Uzmite ga i sudite mu prema svome
zakonu. Židovi rekoše Pilatu: Nije zakonito za nas da ubijemo ijednoga
čovjeka. Pilat reče: Je li vam Bog zabranio da ubijete, i dopustio
meni?

141
2 Pilat ode opet u sudnicu i pozva Isusa odvojeno i reče mu: Jesi li ti
kralj židova? Isus odgovori i reče Pilatu: Kažeš li ovo od sebe, ili drugi
su ti rekli za mene? Pilat odgovori Isusu: Jesam li i ja židov? Tvoj
vlastiti narod i prvosveštenik su te isporučili meni: šta si učinio? Isus
odgovori: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer da je moje
kraljevstvo od ovoga svijeta, moje sluge bi se borile da ne budem
predat židovima, ali sad moje kraljevstvo nije odavde. Pilat mu reče:
Jesi li ti kralj, onda? Isus odgovori mu: Ti kažeš da sam ja kralj: zarad
ovog ja sam rođen i došao, da svaki koji je od istine će čuti moj glas.
Pilat mu reče: Šta je istina? Isus reče mu: Istina je od neba. Pilat reče:
Zar nema istine na zemlji? Isus reče Pilatu: Ti vidiš kako oni koji
govore istinu su suđeni od onih koji imaju vlast na zemlji.

IV

1 I Pilat ostavi Isusa u sudnici i ode do židova i reče im: Ja ne nalazim

krivice na njemu. Židovi mu rekoše: Ovaj čovjek kaže: Ja mogu da
uništim ovaj hram i u tri dana da ga podignem. Pilat reče: Koji hram?
Židovi rekoše: Taj koji je Solomon gradio četrdeset i šest godina ali
koji ovaj čovjek kaže on će uništiti i izgraditi u tri dana. Pilat im reče:
Ja sam nedužan od krvi ovoga pravedna čovjeka: vitite vi. Židovi
rekoše: Njegova krv neka je na nas i na našu decu.

2 OI Pilat pozva starešine i sveštenike i Levite k njemu i reče im tajno:

Ne činite tako: jer nema ništa vrijedno u smrti od koje ste ga optužili,
jer vaša optužba je u pogledu liječenja i skrnavljenja subote.
Starješine i sveštenici i Leviti rekoše: Ako čovjek bogohuli protiv
Cezara, je li vrijedno smrti ili ne? Pilat reče: Zaslužuje smrt. Židovi
rekoše Pilatu: Ako čovjek zaslužuje smrt ako huli protiv Cezara, ovaj
čovjek je hulio protiv Boga.

142
3 Tad upravitelj zapovedi svim židovima da izađu iz sudnice, i on
pozva Isusa sebi i reče mu: Šta da radim s tobom? Isus reče Pilatu:
Čini kako ti je dato. Pilat reče: Kako kako je dato? Isus reče: Mojsije i
proroci su predskazali u pogledu moje smrti i ponovnog podizanja.
Sad židovi pitaše potajno i čuše, i oni rekoše Pilatu: Šta trebaš ti čuti
više o ovom bogohuljenju? Pilat reče židovima: Ako je ovo riječ
bogohuljenja, uzmite ga za ovo bogohuljenje, i dovedite ga u svoju
sinagogu i sudite mu prema svom zakonu. Židovi rekoše Pilatu:
Sadržano je u tvom zakonu, da ako čovjek sagriješi protiv čovjeka, on
je vrijedan da primi četrdeset udaraca za jedan: ali onaj koji huli
protiv Boga, da treba biti kamenovan.

4 Pilat reče njima: Uzmite ga i osvetite sebe na njemu na način koji

hočete. Židovi rekoše Pilatu: Mi hočemo da on bude razapet. Pilat
reče: On ne zaslužuje da bude razapet.

5 A upravitelj je gledao okolo na mnoštvo židova koji su stajali, on je

vidio da su mnogi židovi plakali, i reče: Ne želi svo mnoštvo da on
bude stavljen na smrt. Starješine od židova rekoše: Do sada celo
mnoštvo nas je došlo ovamo, kako bi on bio osuđen na smrt. Pilat
reče Isusu: Zbog čega treba on da umre? Židovi rekoše: Jer je nazvao
sebe Sinom Božjim, i kraljem.

1Ali izvjesni čovjek, Nikodem, židov, dođe i stade pred upravitelja i

reče: Ja molim te, dobri (pobožni) gospodaru, dozvoli mi da izgovorim
par riječi. Pilat reče: Govori. Nikodem reče: Ja rekoh starješinama i
sveštenicima i Levitima i celom mnoštvu Židova u sinagogi: Zašto se
borite sa ovim čovekom? Ovaj čovjek učini mnoga i čudesna dela,
koja nijedan čovjek nije učinio, niti će učiniti: ostavite ga ma miru i ne
izmišljajte nikakva zla protiv njega: ako znakovi koje on čini su od
143
Boga, oni će stajati, ali ako su od ljudi, oni će doći do nule. Jer uistinu
Mojsije, kad je bio poslan od Boga u Egipat učini mnoge znakove, koje
Bog zapovedi mu da učini pred Faraonom, kraljem Egipta; i tamo bio
je izvesan čovjek sluga faraonov, Janes i Jambres, oni također učiniše
znakove ne malo, njih koje Mojsije učini, i egipćani su držali ih
bogovima, čak Janes i Jambres, i ako znakovi koje su oni učinili nisu
od Boga, oni će propasti i oni koji su verovali u njih. A sad pusti ovoga
čovjeka neka ide, jer on nije vredan smrti.

2 Židovi rekoše Nikodemu: Ti si postao njegov učenik i ti pričaš na

njegovu korist. Nikodem reče im: Je li upravitelj također posato
njegov učenik, da on priča na njegovu korist? Nije li Cezar postavio ga
na ovaj položaj? I židovi su bili bijesni i škripali zubima protiv
Nikodima. Pilat im reče: Zašto škripite vašim zubima protiv njega,
kada ste čuli istinu? Židovi rekoše Nikodemu: Neka primiš njegovu
istinu i njegov udio. Nikodem reče: Amen, Amen: neka je primim kako
ste rekli.

VI

1Sad jedan od židova dođe napred i molio je upravitelja da progovori

riječ. Upravitelj reče: Ako želiš reči išta, pričaj. I židov reče: Trideset i
osam godina ja ležim na krevetu u trpljenju bolova, i na dolazak Isusa
mnogi koji behu uzeti i položili svoje različite bolesti behu izlečeni od
njega, i isvesni (verni)mladi ljudi se sažališe na mene i odvedoše me
sa mojim krevetom i dovedoše me njemu: i kad Isus me vidje imao je
samilosti, i reče riječ meni: Uzmi tvoj krevet i hodaj. I ja uzeh moj
krevet i hodah. Židovi rekoše Pilatu: Pitaj ga koji dan je bio kad je bio
izlečen? Onaj koji je bio izlečen reče: U subotu. Židovi rekoše: Nismo
li ti mi tako rekli, da na subotu on liječi i izbacuje djavole?

144
2I drugi židov dođe napred i reče: Ja bijah rođen slep: Ja čuh riječi ali
ne videh lice čovjeka: i kako je Isus prolazio ja plakah glasno: Imaj
milosti na mene, O sine Davidov. I on uze milosti ka meni i stavi svoje
ruke na moje oči i primih vid odmah. I drugi židov dođe i reče: Ja bijah
pognut i učini me pravim sa rečju. I drugi reče: Ja bijah gubav, i on
izleči me rečju.

VII

I izvesna žena zvana Bernis (Beronis Kopt., Veronika Lat.) plačući

izdaleka reče: Ja imah tečenje krvi i dodirnuh ga njegovu odeću, i
tečenje moje krvi se zaustavi koje sam imala dvanaest godina. Židovi
rekoše: Mi imamo zakon da žena ne dolazi da daje svedočanstvo.

VIII

I neki drugi, mnoštvo ljudi i žena plakaše, govoreći: Ovaj čovek je

prorok i đavoli su mu podložni. Pilat im reče ovako: Đavoli su
podređeni njemu: Zbog čeka nisu vaši učitelji također potčinjeni
njemu? Oni rekoše Pilatu: Mi ne znamo. Drugi također rekoše: On je
podigao Lazara kad je bio mrtav iz njegove grobnice nakon četiri
dana. I upravitelj se bojao i reče mnoštvu židova: Zašto prolivate
nedužnu krv?

IX

1 I on pozva k sebi Nikodima i onih dvanaest ljudi koji rekoše da on

nije rođen od bluda, i reće im: Šta da radim, jer ustaje pobuna među
narodom? Oni mu rekoše: Mi ne znamo, neka oni vide. Opet Pilat
pozva svo mnoštvo židova i reče: Vi znate da vi imate običaj da na
145
praznik beskvasnih hlebova ja treba da otpustim vam zatvorenika.
Sad imate zatvorenika pod presudom u zatvoru, ubicu. Baraba po
imenu, i onaj Isus koji također stoji pred vama, u kojem ja ne nađoh
krivicu: Koga vi hoćete da vam ja pustim? A oni plakaše: Varavu. Pilat
reče: Šta da radim onda sa Isusom koji se zove Hrist? Židovi rekoše:
Neka on bude razapet. Ali izvjesni od židova odgovoriše: Ti nisi
prijatelj Cezara ako pustiš ovog čoveka; jer on zove sebe Sin Božiji i
kralj: ti češ zato imati njega za kralja, a ne Cezara.

2 I Pilat bi ljut i reče židovima: Vaš narod je uvijek buntovan i vi se

bunite protiv svojih dobročinitelja. Židovi rekoše: Protiv kojih
dobročinitelja? Pilat reče: Prema onomu što sam čuo, vaš Bog izvede
vas iz Egipta i iz teških okova, i vodio vas je kroz more kao po suhoj
zemlji, i u divljini on je hranio vas sa manom i davao vam prepelice, ja
dadoh vam vodu da pijete iz stijene, i dadoh vam zakon. I u svim ovim
stvarima vi ste izazivali vašega Boga domljutnje, i tražili lijevano tele, i
ljutili vašega Boga i on je tražio da vas ubije: i Mojsije učini moljenje
za vas i vi niste stavljeni na smrt. I sad vi optužujete mene da ja mrzim
kralja (imperatora)

3 I on usta sa sudske stolice i traži da izađe. I židovi su plakali,

govoreći: Mi znamo našeg kralja, baš Cezara a ne Isusa. Jer uistinu
mudraci su donijeli darove sa istoka njemu kao kralju, i kad Herod je
čuo od mudraca da kralj treba biti rođen, on je tražio da ga ubije, a
kad njegov otac Josif je znao to, on ga uze i njegovu majku i oni
pobegoše u Egipat. I kad Herod čuo je to on je uništio decu hebreja
koja behu rođena u Betlehemu.

4 I kad Pilat ču ove reći on se plašio. I Pilat utiša mnoštvo, jer su

plakali još, i reče im: Tako, onda, ovo je onaj koga Herod je tražio?
Židovi rekoše: Da, ovo je on. I Pilat uze vode i opra svoje ruke pred
suncem, govoreći: Ja sam nadužan od krvi ovog pravedog čovjeka: Vi

146
pazite se. Opet židovi plakaše: Njegova krv neka je na nas i na našu
decu.

5 Tad Pilat zapovedi veo da bude donesen pred sudsku stolicu gde on
je sedeo, i reče Isusu: Tvoj narod te osuđuje da si kralj: stoga sam
odlučio da ti budeš prvi bičevan po zakonu pobožnih imperatora
(careva), i potom obješen na krst u vrtu gde si uzet, i neka Dismas i
Gestas dva zločinca budu razapeti sa tobom.

1 I Isus ode iz sudnice i dva zločinca s njim. I kad su došli do mjesta

oni svukoše ga od njegove odeće i opasaše mu lanenu odeću i staviše
krunu od trnja oko njegove glave: tako isto oni obesiše dva zločinca.
Ali Isus reče: Oče oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. I vojnici
razdeliše njegovu odeću među sobom.

I ljudi su stajali gledajući na njega, i prvosveštenik i vladari sa njima

ismijavaše ga, govoreći: On je spasao druge neka spase sebe: ako je
on sin Božiji (neka siđe dole sa krsta). I vojnici također ismijavaše ga,
dolazeći i prinoseći mu sirće sa žući, i oni rekoše: Ako si ti kralj jevreja,
spasi sebe.

I Pilat nakon presude zapovedi njegova optužba da bude napisana na

slovima grčkim, latinskim i hebrejski prema govorenju židova: da on
je Kralj Jevreja.

2 I jedan od zločinaca koji behu obešeni (po imenu Gestas) reče

njemu, govoreći: Ako si ti Hrist, spasi sebe, i nas. Ali Dismas je
odgovorio prekorevši ga, govoreći: Zar se ti uopšte ne bojiš Boga,
videći ti si u istoj optužbi? I mi uistinu pravedno, jer smo primili
prema nagradi za naša dela, ali ovaj čovek nije učinio ništa loše. I on

147
reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, u tvome kraljevstvu. I Isus reče mu:
Uistinu, zaista, kažem ti, danas češ biti sa mnom u raju.

XI

1 I bilo je oko šestoga časa, bila je tama nada zemljom do devetog

časa, jer sunce je bilo pomračeno, i veo hrama bi poderan nadvoje po
sredini. I Isus pozva glasno i reče: Oče, baddach ephkid rouel, što se
tumači: U tvoje ruke ja predajem moj duh. I rekavši tako on preda
duh. I kad centurion vidje šta bi, on uzveliča Boga, govoreći: Ovaj
čovek je pravednik. I svo mnoštvo koji su došli videti, kad su videli šta
je bilo udariše svoje grudi i vratiše se.

2 Ali centurion (stotnik) izvesti upravitelju stvari koje se dogodiše, i

kad upravitelj i njegova žena čuše, oni behu bolno uznemireni i nisu
jeli ni pili taj dan. I Pilat posla po židove i reče im: Jeste li videli šta se
dogodilo? A oni rekoše: Bila je pomračina sunca po uobičajenom
slijedu.

3 I njegovi poznanici stajali su podaleko, i žene koje dođoše sa njim iz

Galileje, držeći ove stvari. A neki čovek zvan Josif, koji je bio savjetnik
grada Arimateje, koji također sam je gledao za kraljevstvom Božjim
ovaj čovjek ode Pilatu i molio je za tijelo Isusovo. I on uze ga dole i
umota ga u čistu lanenu odeću i položi ga u klesanu grobnicu gde nije
nikad čovek položen.

XII

1 Kad su židovi čuli da je Josif molio za tijelo Isusovo, oni tražiše njega
i dvanaest ljudi koji su govorili da Isus nije rođen od preljuba, i za
Nikodema i mnoge druge koji su izašli pred Pilata i objavili njegova
dobra dela. Ali svi oni sakriše se, i Nikodem je jedini viđen od njih, jer
148
on je bio vladar Židova. I Nikodem im reče: Kako ste došli u sinagogu?
Židovi mu rekoše: Kako si ti došao u sinagogu? Jer ti si savezu s njim, i
njegov dio će biti s tobom u životu koji dolazi. Nikodem reče: Amin,
Amin. Isto tako Josif također dođe i reče im: Šta je da ste uznemireni
protiv mene, za to što sam molio za telo Isusa? Evo ja sam ga položio
u moju novu grobnicu, umotavši ga sa čistim lanom, i ja kotrljah
kamen preko vrata pećine. A vi niste činili dobro sa pravednikom, vi
se niste pokajali kad ste ga razapeli, već ste ga proboli kopljem.

Ali židovi uzeše Josifa i zapovediše mu da postavi stražu do prvog

dana sedmice, i oni mu rekoše: Znaj da vrijeme nam ne dopušta da
činimo išta protiv tebe, jer subota je svanula, ali znaj da nečeš steći
sahranu, već mi čemo dati tvoje tijelo pticama nebeskim. Josif reče
njima: Ovo je riječ Golijata hvalisavog koji je vrijeđao živoga Boga i
svetoga Davida. Jer Bog reče po proroku: Osveta je moja, i ja ću
nadoknaditi, kaže Gospodar. I sad, evo, jedan koji je bio neobrezan,
ali obrezan u srcu, uze vode i opra svoje ruke prije sunca, govoreći: Ja
sam nevin od krvi ove pravedne osobe: vi vidite (pazite). I vi
odgovoriste Pilatu i rekoste: Njegova krv neka je na nas i na našu
decu. I sad ja se bojim da gnjev Gospodarev dođe na vas i na vašu
decu, kao što ste rekli. Ali kad židovi čuše ove reči oni klonuše gorko u
duši, i uhvatiše Josifa, i odvedoše ga i zatvoriše u kući gde nema
prozora, i čuvari behu namešteni na vratima: i oni zapečatiše vrata
mjesta gde Josif je bio zatvoren.

2 I u subotnji dan vladari sinagoge i sveštenici i leviti napraviše

naredbu da svi ljudi treba da se pojave u sinagogi u prvi dan sedmice.
I svi od mnoštva ustaše rano i uzeše savjet u sinagogi kojom smrću će
ga ubiti. I kad savjet bi namešten oni zapovediše mu da bude
doveden sa velikom sramotom. I kad oni su otvorili vrata oni ga nisu
našli. I sav narod bio je pokraj i čudio se, jer su našli pečate

149
zatvorene, i Kajafa je imao ključ. I oni nisu smjeli više da polože ruke
na one koji su govorili na dobro Isusa pred Pilatom.

XIII

1 I dok su oni još sjedili u sinagogi i čudili se zarad Josifa, dođe neki od
stražara koje židovi pitaše Pilata da čuvaju grobnicu Isusa da možda
njegovi učenici ne dođu i ukradu ga. I oni govoriše i rekoše svojim
vladarima sinagoge i sveštenicima i levitima ono što je bilo: kako je
tamo bio velik zemljotres, i mi videsmo anđela kako silazi sa nebesa, i
od odkotrlja kamen iz otvora pećine, i sjede na njega. I on je sijao kao
snijeg i kao munje, i mi smo bili teško se bojali i ležali kao mrtvi. I mi
čusmo glas anđela kako priča sa ženom koja je čekala kod grobnice:
Ne plaši se, jer znam da tražiš Isusa koji je razapet. On nije ovde, on je
ustao, kako on reče. Dođi, vidi mjesto gde je Gospodin ležao, i idi brzo
i reci njegovim učenicima da je on ustao iz mrtvih i da je u Galileji.

2 Židovi rekoše: Sa kojom ženom je govorio? Stražari rekoše: Mi ne

znamo tko su bile. Židovi rekoše: U koji čas je bilo to? Stražari rekoše:
U ponoć. Židovi rekoše: A zašto niste uhvatili žene? Oni od straže
rekoše: Mi bismo kao mrtvaci od straha, i gledali smo da ne vidimo
svetlo dana, kako onda da ih uzmemo? Židovi rekoše: Tako živ bio
Gospod, mi vam ne verujemo. Tad stražari rekoše židovima: Toliko
mnogo znakova ste bvideli u tom čoveku, i niste verovali, kako onda
da verujete nama? Uistinu mi se zaklinjemo pravo 'kako Gospod živi',
jer on živi ustinu. Opet stražari rekoše: Mi smo čuli da ste vi zatvorili
njega koji je molio tijelo od Isusa, i da ste zapečatili vrata, i kad ste
otvorili niste ga našli. Dajte stoga vi Josifa i mi čemo vam dati Isusa.
Židovi rekoše: Josif je otišao u svoju vlastitu zemlju. Stražari rekoše
židovima: Isus je također ustao, kao što smo čuli od anđela, i on je u
Galileji.

150
3 I kad su židovi čuli ove stvari oni su bili veoma se bojali, govoreći:
Pazite da ovaj izveštaj ne bude čujen i mnogi ljudi posegnu za Isusom.
I židovi se savetovaše i dadoše mnogo novca i dadoše ga vojnicima,
govoreći: Recite vi: dok smo spavali njegovi učenici došli su po noći i
ukrali ga. I ako ovo dođe do upravitelja da čuje mi čemo ga nagovoriti
i osigurati vas. I oni uzeše novac i učiniše kako su bili upućeni. ( I ovo
njihovo govorenje je objavljeno p reko među mnogim ljudima, Lat.)

XIV

1 A neki sveštenik zvan Finej i Adas učitelj i Agej (Ogija Kopt., Egije
lat.) levit dođe iz Galileje u Jersalim i reče vladarima sinagoge i
sveštenicima i levitima, govoreći: Mi vidjesmo Isusa i njegove učenike
kako sjede na planini koja se zove Mamlih (Mambre ili Maileh lat.,
Mabreh Kopt.), i on reče svojim učenicima: Idite u ceo svijet i
propovijedajte svakomu biću (celom stvorenju): on koji veruje i
kršten će biti spašen, ali onaj koji ne veruje će biti osuđen. ( I ovi znaci
će biti na onima koji veruju: U moje ime oni će izbacivati đavole, oni
će pričati sa novim jezicima, gaziti će na zmije, i ako popiju ikoju
mrtvu stvar neće ih povrediti; oni će polagati ruke na bolesne i oni će
se oporavljati.) I dok je Isus još govorio svojim učenicima mi videsmo
ga kako biva uzet u nebesa.

2 Starešine i sveštenici i leviti rekoše: Daj slavu Bogu Izraela i priznaj

mu: jeste li uistinu (ili da ste) čuli i videli te stvari koje na govorite?
Oni koji im rekoše govoriše: Tako Gospod Bog naših otaca Abrahama,
Isaka i Jakova živi, mi smo čuli ove stvari i videli ga kako biva uzet u
nebesa. Starešine i sveštenici i leviti rekoše njima: Došli ste zbog ovog
cilja da biste nam rekli, ili ste došli ste izvršiti svoje zavjete Bogu? I oni
rekoše: da izvršimo naše zavjete Bogu. Starešine i prvosveštenik i
leviti rekoše im: Ako ste došli da izvršite svoje zavjete Bogu, u koju

151
svrhu je ova prazna priča koju ste brbljali pred svim ljudima? Finej
sveštenik i Ada učitelj i Agej levit rekoše vladarima sinagoge i
sveštenicima i levitima: Ako su ove reči koje ste izgovorili i vidjeli
grijeh, evo, mi smo pred vama: učinite nam kako izgleda u vašim
očima. I oni uzeše knjigu zakona i preklinjaše ih da oni više ne kažu
nijednom čovjeku te riječi: i dadoše im da jedu i da piju, i staviše ih
van grada: štaviše dadoše im novac, i trojicu da idu s njima, i oni
otpraviše ih njihovim putem do Galileje, i oni odoše u miru.

3 Kad ovo troje ljudi behu otišli u Galileju, prvosveštenik i upravitelji

sinagoge i starješine sakupiše se zajedno u sinagogi, i zatvoriše vrata,
i plakahu veoma tužno,govoreći: Šta je ovaj znak koji se dogodio u
Izraelu? A Anas i Kajafa rekoše: Zašto ste zabrinuti? Zašto plačete? Ne
znate li da njegovi učenici su dali mnogo zlata onima koji su čuvali
grobnicu i kazaše im da kažu da anđeo je sišao i otkotrljao kamen sa
vrata grobnice? Ali sveštenici i starješine rekoše: Neka bude tako, da
njegovi učenici su ukrali telo, ali kako je njegova duša ušla u njegovo
telo, i kako da je on u Galileji? Ali nisu mogli odgovoriti ove stvari, i
teško na kraju rekoše: Nije zakonito za nas da verujemo u neobrezane
(Lat. (i Kopt., i Arm.): Treba li da verujemo vojnicima, da je anđeo
sišao sa nebesa i otkotrljao kamen sa vrata grobnice? Ali uistinu
njegovi učenici dadoše...grobnicu. Znate li vi da nije zakonito za
židove da veruju ijednu riječ neobrezanim, znajuči da oni su primili
mnoga dobra od nas pričavši kako smo im rekli.)

XV

I Nikodem ustane i stade pred savjet, govoreći: Vi kažete dobro. Ne

znate li, O narode Gospodnji, da ljudi koji su došli iz Galileje, da se oni
boje Boga i da su ljudi od suštine, mrze lakomost (laž, Lat.), ljudi
mira? I oni su vam rekli sa zakletvom, govoreći: Vi vidosmo Isusa na

152
planini Mamilh sa njegovim učenicima i da ih je on učio sve stvari koje
ste vi čuli od njih, i , rekoše oni, mi vidosmo ga uzetog u nebo. I
nijedan čovek nije pitao ih na koji način je uznesen. Jer kao knjiga
svetog pisma koja je naučila da Ilija je također uzet u nebesa, a Elisej
je plakao glasno, i Ilija je bacio čupavi ogrtač na Eliseja, i Elisej baci
ogrtač na Jordan i pređe preko i ode u Jerihon. I sinovi proroka ga
sretoše i rekoše: Eliseju, gde je tvoj gospodar Ilija? A on reče da je on
uzet u nebo. A oni rekoše Eliseju: Nije li duh uhvatio ga i bacio ga na
jednu od planina? Ali hajde da uzmemo naše sluge sa nama i
potražimo ga. I oni su nagovorili Eliseja i on ode s njima, i oni su ga
tražili tri dana i nisu ga našli, i oni su znali da je on uzet. A sad poslušaj
me, i hajde da pošaljemo na sve obale (al. Planine) Izraela i vidimo
dali Hrist nije uznesen duhom i bačen na jednu od ovih planina. I ovaj
govor zadovolji ih sve: i oni poslaše na sve strane (planine, Lat.) i
tražiše Isusa i ne nađoše ga. Ali našli su Josifa iz Arimateje, i nijedan
čovjek nije smio položiti ruke na njega.

2 I oni rekoše starešinama i sveštenicima i levitima, govoreći: Mi smo

išli kroz sve izraelske obale, i nismo našli Isusa, ali Josifa mi nađosmo
u Arimeteji. I kad oni čuše za Josifa oni se radovaše i dadoše slavu
Bogu Izraela. I upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti uzeše savet kako
bi se sastali sa Josifom, i oni uzeše komad papira i napisaše Josifu ove
riječi:

Neka je mir tebi . Mi znamo da smo grešili protiv Boga i protiv tebe, i
mi smo molili Boga Izraela da ti budeš udostojen da dođeš kod tvojih
otaca i svojoj deci (Lat. Ali ti si molio Boga Izraela, i on te izručio van
naših ruku. Sad stoga potvrdi, &c.) jer mi smo svi u nevolji, jer smo
otvorili vrata i ne nađosmo te, i mi znamo da smo mi namislili zle misli
protiv tebe, ali Gospod pomože ti. I Gospod sam učini nedjelotvornim
(razasu) naš naum protiv tebe, O oče Josif, ti koji si častan među
narodom.

153
3 I oni izabraše iz celog Izraela sedam ljudi koji su bili prijatelji Josifa,
koje Josif također sam ubroji svojim prijateljima, i upravitelje
sinagoge i sveštenike i levite i rekoše im: Vidite, ako on primi našu
poslanicu i pročita je, znajte da će doći sa vama nama, ali ako ne
pročita, znajte da je uznemiren s nama, i pozdravite ga mirom i
vratite nam se. I oni blagosloviše ljude i pustiše ih da idu.

I ljudi dođoše Josifu u učiniše mu uvažavanje, i rekoše mu: Mir s

tobom. I on reče: Mir vama i svom narodu Izraela. I oni dadoše mu
knjigu poslanice, i Josif je primi i pročita i zagrli (poljubi) poslanicu i
blagoslovi Boga i reče: Blagosloven je Gospod Bog, koji je otkupio
Izrael od prolijevanja nedužne krvi, i blagosloven je Gospod, koji posla
svoga anđela i zakloni me pod svoja krila. (i on poljubi ih) i postavi
stol pred njih, i oni jedoše i piše i ležahu tamo.

4 I oni ustaše rano i moliše, i Josif osedla svoju magaricu i ode sa

ljudima, i dođoše u sveti grad, Jerusalem. I svi ljudi dođoše da sretnu
Josifa i plakahu: Mir neka je tvome ulasku. I on reče svemu narodu:
Mir vama, i sav narod ga ljubio. I ljudi su molili sa Josifom, i oni behu
zapanjeni na pogled njega.

I Nikodim primio ga je u svoju kuću i učini veliku gozbu, i pozva Annu i

Kajafu i starešine i sveštenike i levite u svoju kuću. I oni učiniše
sretnim jedenje i pijenje sa Josifom. I kad su odpjevali himnu (ili
blagoslovili Boga) svaki čovek je otišao svojoj kući. Ali Josif je boravio
u kući Nikodemusa.

5 I sutradan, koji je priprema, upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti

ustaše rano i dođoše do kuće Nikodema, i Nikodim ih srete i reče: Mir
vama. A oni rekoše: Mir neka je tebi i Josifu i celoj tvojoj kući i celoj
kući Josifa. I on uvede ih u svoju kuću. I ceo savjet bi postavljen, i Josif
sjede između Anne i Kajafe i nijedan čovek nije smio pričati njemu ni
riječ. I Josif reče: Zašto je da ste me zvali?A oni mahnuše Nikodimu da

154
on treba da priča Josifu. I Nikodim otvori svoja usta i reče Josifu: Oče,
ti znaš da cenjeni učitelji i sveštenici i leviti su tražili da spoznaju tvoju
stvar. I Josif reče: Pitajte. I Ana i Kajafa uzeše knjigu zakona i
preklinjaše Josifa govoreći: Daj slavu Bogu Izraela i učini priznanje
njemu: (jer Ahar, kad je on bilo zaklet prorokom Isusom (Ješua), nije
se zakleo već objavio mu sve stvari i nije sakrio ni riječ od njega: ti
također ne sakrij od nas ni riječ. I Josif: Ja neću sakriti ni jednu riječ od
vas.) I oni mu rekoše: Mi smo uveliko uznemireni jer si ti molio telo
Isusovo i umotao si ga u čistu lanenu odeću i položio si ga u grobnicu.
I zarad ovoga mi stavismo te da budeš sigurno čuvan u kući gde mnije
bilo prozora, i mi stavismo ključeve i pečat na vrata, i straža je držala
mesto gde si ti bio zatvoren. I u prvi dan sedmice mi otvorismo i ne
nađosmo te, i mi besmo teško zabrinuti, i čuđenje pade na ceo narod
Gospodnji do jučer. Sad, zato, reci nam šta te snašlo.

6 I Josif reče: Na dan priprema oko desetog časa vi me jeste zatvorili, i

ja ostah tamo celu subotu. U ponoć kako sam stajao i molio u kući
gde ste me zatvorili bila je uzeta za četiri ugla, i ja videh kakoje bilo
treptanje svjetla u mojim očima, i bijući ispunjem sa strahom ja
padoh na zemlju. I jedan me uze za ruku i pomeri me sa mesta gde
sam pao, i vlaga vode bi prolivena na mene od glave do pete, i miris
pomazanja dođe u moje nosnice. I on obrisa moje lice i poljubi me i
reče mi: Ne boj se, Josife: otvori tvoje oči i vidi ko je koji priča s
tobom. I ja pogledah i videh Isusa i ja drhtah, i predpostavih da je
duh, i ja rekoh zapovesti, i on ih izgovori sa mnom. I ako vi niste u
neznanju da duh, kada srete ijednoga čoveka i čuje zapovesti, odmah
beži. I kad ja uvideh da on izgovori ih sa mnom, Ja rekoh njemu:
Učitelju Ilija? I on reče mi: Ja nisam Ilija. I ja rekoh mu: Tko si ti,
Gospodine? I on mi reče: Ja sam Isus, čije telo ti si molio od Pilata, i
obukao si me u čisti lan i pokrio moje lice sa maramom, i položio me
u tvojoj novoj pećini i odkotrljao si veliki kamen na vrata pećine. I ja
rekoh mu koji govori sa mnom: Pokaži mi mesto gde te položih. I on
155
dovede me i pokaza mi mesto gde ja položih ga, i lanena odeća je
ležala tamo, i marama koja je bila na njegovom licu. I ja znah da je
Isus. I on uze me za ruku i postavi me usred moje kuće, i vrata behu
zatvorena, i položi me na moj krevet i reče mi: Mir tebi. I on poljubi
me i reče mi: Do četrdeset dana dok ne završi ne izlazi iz tvoje kuće:
jer gle ja idem mojoj braći u Galileju.

XVI

1 I kad su upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti čuli ove reći od Josifa

oni postaše kao mrtvi ljudi i padoše na zemlju, i postiše do devetog
časa. I Nikodem sa Josifom utješi Anu i Kajafu i sveštenike i Levite,
govoreći: Ustanite i tojte na nogama i kušajte hljeb i ojačajte vaše
duše, jer sutra je subota Gospodnja. I oni ustaše i moliše se Bogu i jeli
su i pili, i svaki čovjek je otišao svojoj kući.

2 A u subotu učitelji i sveštenici i Leviti sjedoše i pitaše jedan drugoga

i rekoše: Šta je ovaj gnjev koji je došao na nas? Jer mi znamo njegova
oca i majku. Levi učitelj reče: Ja znam da njegovi roditelji su se bojali
Boga i nisu suzdržavali svoje zavjete i plačali su desetinu triputa u
godini. I kad Isus je bio rođen, njegovi roditelji dovedoše ga u ovo
mjesto i daše žrtvu i paljene prinose Bogu. I kad veliki učitelj Simeon
uze ga u svoje ruke i reče: Sada otpuštaš svoga slugu, Gospode, da
ode u miru jer moje oči su vidjele tvoje spasenje koji si pripravio pred
licem svih ljudi, svjetlost da osvjetla neznabošce i slavu tvoga naroda
Izraela. I Simeon blagoslovi ih i reče Mariji njegovoj majci: Dajem ti
dobre vijesti u pogledu ovoga djeteta. I Marija reče: Dobre, moj
gospodaru? I Simeon joj reče: Dobre. Vidi, on je postavljen za pad i
podizanje ponovno mnogih u Izraelu, i za znak govoren protiv, i mač
će probosti kroz tvoje srce također, da bi misli mnogih srca bila
otkrivena.

156
3 Oni rekoše Leviju učitelju: Kako ti znaš ove stvari? Levi reče njima:
Ne znate li da od njega sam naučio zakon? Savjet mu reče: Mi bismo
željeli vidjeti tvoga oca. I oni poslahu po njegova oca, i upitaše ga i on
im reče: Zašto niste verovali mome sinu? Blagosloven i pravedan
Simeon, on ga je naučio zakonu. Savjet reče: Učitelju Levi, je li riječ
istinita koju si izgovorio? I on reče: Istinita je.

Tad upravitelji sinagoge i sveštenici i Leviti rekoše među sobom:

Dođite, hajde da pošaljemo u Galileju trojicu ljudi koji dođoše i
rekoše nam o njegovom učenju i njegovom uzeću, i neka nam kažu
kako su ga videli kad je uzet. I ova riječ zadovolji ih sve, i oni poslaše
trojicu ljudi koji su prije išli sa njima u Galileju i rekoše im: Recite
učitelju Adasu i učitelju Fineju i Učitelju Ageju: Mir s vama i svima koji
su sa vama. Utoliko više kako velika propitivanja su se digla u savjetu,
mi smo poslali vam da vas zovemo u ovo sveto mjesto Jerusalim.

4 I ljudi odoše u Galileju i nađoše ih kako sede i razmišljaju o zakonu, i

pozdraviše ih u miru. I ljudi koji behu u Galileji rekoše im koji su došli
njima: Mir neka je na Izraelu. I oni rekoše: Mir vama. Opet oni rekoše
njima: Zašto ste došli? I oni koji behu poslati rekoše: Savjet zove vas u
sveti grad Jerusalem. I kad ljudi čuše da su bili pozvani u savjet, oni
moliše Boga i sjedoše da jedu sa ljudima i jeli su i pili, i ustaše i
dođoše u miru u Jerusalem.

5 I sutradan savjet bi postavljen u sinagogi, i oni ispitivaše ih,

govoreći: Jeste li vi uistinu videli Isusa kako sedi na planini Mamilh,
dok je učio jedanaest učenika, i vidoste li ga kad je uznesen? I ljudi
odgovoriše im i rekoše: Kao što smo vidjeli da je uzašao, tako čemo
reći vam.

6 Ana reče: Odvoji ih jedno od drugoga, i da vidimo ako se njihova

riječ slaže. I oni odvojiše ih jedno od drugog, i pozvaše Adasa prvo i
rekoše mu: Kako si video ti Isusa da je uzet? Adas reče: Dok je on još

157
sedeo na gori Mamilh (Maslinska gora) i učio učenike, mi vidosmo
oblak koji je prekrio ga i njegove učenike: i oblak ponese ga u nebo, i
njegovi učenici ležali (molili) su njihovim licima na zemlji. I oni
pozvaše Fineja sveštenika, i upitaše njega također, govoreći: Kako
kažeš da je Isus uznesen? I on odgovori na isti način. I potom oni
pozvaše Ageja, i on isto reče na isti način. I savjet reče: Sadržano je u
zakonu Mojsijevom: Iz usta dvojice ili trojice će svaka riječ biti
utvrđena.

Abutem (Boutem Gr., Abudem lat., Abuden, Abuten Arm., om Kopt.)

učitelj reče. Pisano je u zakonu: Enoh je hodao s Bogom i nema ga,jer
Bog ga je uzeo. Jair učitelj reče: Također smo čuli o smrti svetog
Mojsija i nismo videli, jer je pisano u zakonu Gospodnjem: I Mojsije
umre na ustima Gospodinovim, i nijedan čovjek nije znao njegovu
grobnicu do današnjeg dana. I učitelj Levi reče: Zašto je bilo da učitelj
Simeon reče kad je video Isusa: Evo, ovo dete je postavljeno za pad i
ponovno podizanje mnogih u Izraelu i za znak izgovoren protiv? I
učitelj Isak reče: Pisano je u zakonu: Evo ja šaljem moga glasnika pred
tvoje lice, koji će ići pred tobom da te drži u svakomu dobrome putu,
jer moje ime je nazvano njima.

7Tad rekoše Ana i Kajafa: Vi ste dobro rekli te stvari koje su napisane
u zakonu Mojsijevom, da nijedan čovek nije video smrt Enoha, i
nijedan čovek nije imenovao smrt Mojsija. Ali Isus je govorio pred
Pilatom, i mi znamo da smo ga videli kako prima šamare i pljuvanje
na svoje lice, i da su vojnici stavili krunu od trnja i da je bio bičevan i
primio presudu od Pilata, i tad je bio razapet na mjestu lobanja i dva
lopova sa njim, i da su mu dali sirće da pije sa žući, i da Longin vojnik
je probo njegov bok sa kopljem, i da Josif naš častan otac je izmolio
njegovo tijelo, i da, kako je rekao, on usta ponovo, i da tri učitelja
rekoše: Mi ga videsmo kako biva uznesen u nebo, i da učitelj Levi je
pričao i svedočio stvarima koje su izrečene od Učitelja Simeona, i da

158
on reče: Evo ovo dijete je postavljeno za pad i uzdizanje mnogih u
Izraelu i za znak govoren protiv.

I svi učitelji rekoše svemu narodu Gospodnjem: Ako je ovo došlo da

bude od Gospodara, to je čudesno u našim očima, vi čete sigurno
znati, O kućo Jakovljeva, da je pisano: Proklet je svaki koji visi na
drvetu. I drugi spis uči: Bogovi koji nisu izradili nebesa i zemlju će
propasti.

I sveštenici i leviti rekoše jedno drugomu: Ako sećanje na njega izdrži

do Somosa (Kopt. Soum) koji je zvan Jobel (t.j. Jubilej), znajte da će
prevladati zauvek i uzdići sebi novi narod.

Tad upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti upozoriše ceo Izrael,

govoreći: Proklet je čovek koji obožava to šta su ljudske ruke načinile,
i proklet je čovek koji će obožavati stvorenje pored Stvoritelja. I sav
narod reče : Amin, Amin.

I sav narod zapeva pesmu Gospodu i reče: Blagoslovljen je Gospodin

koji je dao ostatak narodu Izraela prema onomu što je govorio. Nije
nijedna riječ pala na zemlju i sav njegov dobar govor koji je on
govorio svome slugi Mojsiju. Gospodar naš Bog da bude s nama kao
što je bio sa našim ocima: neka nas on ne zaboravi. I neka ne uništi
nas od skretanja naših srca od Njega, od hodanja u svim njegovim
putevima i držanju zakona i njegovih sudova koje je on zapovedio
našim ocima. I Gospod će biti kralj nad celom zemljom u taj dan. I biti
će jedan Gospod i jedno njegovo ime, Gospod naš Bog, On će nas
spasti.

Nema nikoga kao ti, O Gospode. Velik si Ti, O Gospodaru, i veliko je

ime tvoje.

Izliječi nas, O Gospodaru, tvojom moči, i mi ćemo biti izliječeni: spasi

nas, i biti čemo spaseni, jer mi smo udio u tvome nasljedstvu.

159
I Gospod neće zaboraviti svoj narod zarad njegova velika imeba, jer
Gospod je započeo da nas čini da budemo njegov narod.

I kad oni koji su pevali ovu himnu behu otišli svaki čovek svojoj kući,
veličajući Boga. (Jer njegova je slava, svijet bez kraja. Amen.)

DJELA PILATOVA

DEO II. SILAZAK U PAKAO

Ovo pisanije, ili jezgro njegovo, priča o silasku u pakao nije izvorno od
Jdela Pilata. Ono je – odvojeno od toga – verovatno stariji dokument.
Kad je prvo pridodat Delima Pilatovim je neizvesno. Stvar ovoga je da
imamo tekst u tri forme, (međutim, samo Latin A će biti dat. Za
viđenje u celosti tri teksta vidi M.R.James apokrifni Novi Testament).

(Dio I, cap. Xvi, završava sa rečima upravitelja sinagoge. Svi narodi će

mu služiti i kraljevi će dolaziti izdaleka da mu se poklone i veličaju ga.
Deo II, cap. I, ide odavde.

I (XVII)

1 I Josif usta i reče Ani i Kajafi: Uistinu zapravo se čudite jer ste čuli da
Isus je viđen živ nakon smrti, i da je on uzašao u nebesa. Međutim
mnogo je čudesnije da on nije ustao sam iz mrtvih, već je podigao
mnoge druge mrtve iz njihovih grobnica, i viđeni su mnogi u
Jerusalemu. I sad poslušajte me, jer mi svi znamo blaženog Simeona,
prvosveštenika koji je primio dete Isusa u svoje ruke u hramu. A ovaj
160
Simeon je imao dva sina, braća po krvi i mi svi besmo na njihovom
padanju u san i sahrani. Idite zato i pogledajte njihove grobnice, jer
one su otvorene, jer oni su ustali, i evo oni su u gradu Arimeteja
stanuju zajedno u molitvi. I uistinu ljudi su ih čuli kako plaču, još nisu
pričali ni sa kojim čovekom, već su mirni kao mrtvaci. Ali dođite,
hajde da idemo k njima i sa svom časti i nježnosti dovedemo ih nama,
i ako ih zamolimo, možda će nam reći u pogledu tajne njihovog
ponovnog oživljenja.

2 Kad oni čuše ove stvari, oni se radovaše. I Ana i Kajafa, Nikodem i
Josif i Gamaliel odoše i ne nađoše ih u njihovoj grobnici, već odoše u
grad Arimeteja, i nađoše ih tamo, kako kleće na svojim koljenima i
predaju se molitvi. I oni poljubiše ih, i sa svim poštovanjem i u strahu
Božjem oni dovedoše ih do Jerusalema u sinagogu. I oni zatvoriše
vrata i uzeše zakon Gospodnji i staviše u svoje ruke, i preklinjaše ih
Bogom Adonajom i Bogom Izraela koji je govorio njihovim ocima po
prorocima, govoreći: Vjerujete li u Isusa koji je uzdigao se iz mrtvih?
Recite nam kako ste ustali iz mrtvih.

3 I kad Karinus i Leucius su čuli ovo preklinjanje, oni drhtaše u telu i

tugovaše bijući u nevolji srca. I gledajući zajedno u nebo oni učiniše
pečat križa sa njihovim prstima na svoje jezike, i nadalje oni govoraše
s njima, govoreći: Dajte nam svakomu komad papira, i dajte da
zapišemo što smo videli i čuli. I oni im daše njima, i svaki od njih sede
i napisa, govoreći:

II (XVIII)

1 O Gospode Isuse Hriste, živote i oživljenju (uskrsnuću) mrtvih

(al.uskrsnuće mrtvih i život živih), pretrpi nas da pričamo o tvojim
tajnama koje si ti izveo nakon tvoje smrti na krstu, utoliko jer smo

161
molili tvojim imenom. Jer ti si nam zapovjedio tvojim slugama da ne
kažemo ljudima tajne tvoje božanske veličine koju si učinio u paklu.

Sad kad mi besmo skupa sa našim ocima u dubini, u mraku tame,

odjednom tamo dođe zlatna vrućina sunca i ljubičasto i kraljevsko
sjajno svetlo sijalno je na nas. I odmah otac cele rase ljudi, zajedno sa
svim patrijarsima (praocima) i prorocima, radovaše se, govoreći: Ovo
svetlo je početak večnog svetla koje je obećano poslato nama
njegovo večno svetlo. I Isaija je plakao i rekao: Ovo je svetlo Oca, Sina
Božjeg, prema tome kako sam prorokovao kad sam živeo na zemlji:
Zemlja Zebulona i zemlja Naftalima preko Jordana, i Galileja pagana,
ljudi su hodali u tami su videli veliko svetlo, i oni koji stanuju u zemlji
sjene smrti, na njih je svetlost sjala. I sad je došla i zasjala nad nama
koji sjedimo u smrti.

2 I dok smo se mi radovali u svetlu koje je sjalo nad nama, dođe nad
nas otac Simeon, i on radujući se reče nam: Slavite Gospoda Isusa
Hrista, Sina Božijeg, jer ja primih ga u moje ruke u hramu kad je bio
rođen kao dete, i bijući pokrenut Svetim Duhom ja učinih priznanje i
rekoh mu: Sad moje oči su videle tvoje spasenje koje si pripremio
pred licem ljudi, svetlo svetlosti neznabožaca, i da bude slava tvoga
naroda Izraela. I kad oni čuše ove stvari, celo mnoštvo svetaca se
radovalo još više.

3 I nakon toga tamo dođe jedan kao da je bio stanovnik divljine, i on

bi pitan od svih: Tko si ti? I on odgovori im i reče: Ja sam Ivan, glas i
prorok Svevišnjeg, koji dođe pred lice svoga dolaska da pripremi
njegove pute, da da znanje spasenja svome narodu, sa oproštaj
njihovih greha. I kad ja videh ga da dolazi meni, bijući pokrenut
Svetim Duhom, ja rekoh: Evo Jaganjca Božijeg, evo njega koji uklanja
grehove svijeta. I ja krstih ga u rijeci Jordanu, i videh Sveti Duh kako
silazi na njega u naličju goluba, i ja čuh glas sa nebesa govori: Ovo je
moj ljubljeni Sin, u kojemu sam veoma zadovoljan. I sad sam došao
162
pred njegovo lice, i sišao dole da objavim vam da on je tu uskoro da
nas posjeti, dan proleća, Sin Božji, dolazeći sa visine nama da sjedi u
tami i senci smrti.

III (XIX)

1 I kad otac Adam koji je prvi stvoren je čuo ovo, da Isus je kršten u
Jordanu, on je plakao Setu svome sinu, govoreći: Objavi tvojim
sinovima praocima i prorocima sve šta si čuo od Mihaela arhangela,
kad ja poslah te do vrata raja da ti možeš moliti Boga da pošalje ti
anđela da ti da ulje drveta milosti da pomažeš moje telo kad ja bih
bolestan. Tad Set povuče se do svetih patrijarha i proroka i reče: Kad
Ja Set, se molih na vratima raja, gle Mihael anđeo Gospodnji pojavi se
meni, govoreći: Ja sam poslan tebi od Gospoda, ja sam koji sam
postavljen nad telom čovjeka. I ja kažem ti, Sete, ne kloni sa suzama,
moli i utječi se za ulje drveta milosti, da možeš da pomažeš tvoga oca
Adama za bol njegova tela: jer ti nečeš moči da primiš ga osim u
poslednjim danima i vremenima, kad pet hiljada i pet stotina godina
se navrši: tad će najljubljeniji Sin Božiji doći na zemlju da podigne telo
Adamovo i tela mrtvih, i on će doći i biti kršten u Jordanu. I kad on
izađe iz rijeke Jordan, tad će on pomazati sa uljem milosti sve koji
veruju u njega, i to ulje milosti će biti u sve naraštaje onih koji budu
rođeni od vode i od Svetoga Duha, u večni život. Tad će najvoljeniji
Sin Božiji, Isus Hrist, doći dole na zemlju i uvesti našega oca Adama u
raj do drveta milosti.

I kad oni čuše ove sve stvari od Seta, svi praoci i proroci se radovaše
sa velikom radošću.

163
IV (XX)

1 I dok su se svi sveti radovali, gle Satana knez i upravitelj smrti reče
Paklu: Spremi se da primiš Isusa koji se hvali da je on Sin Božiji, dok
on je čovjek koji se plaši smrti, i govori: Moja duša je tužna do smrti. I
on je bio umnogom moj neprijatelj, čineći mi veliku štetu, i mnoge
koje sam ja oslepeo, učinio hromim, gubavim i obuzeo on je izlečio sa
rečju: i neki koje sam doveo tebi mrtve, on je njih uzeo od tebe.

2 Pakao odgovori i reče Satani princu: Tko je on koji je toliko močan,

ako je on čovek koji se plaši smrti? Jer svi močni zemlje su držani
podložni mojoj moći, čak oni koje si doveo mi potčinjene tvojom
moči. Ako, onda, ti si močan, koja vrst čovjeka je Isus koji, iako se
plaši smrti, odupire se tvojoj moči? Ako je on toliko močan u njegovoj
zrelosti, uistinu ja kažem ti on je svemočan u svojoj božjoj glavi, i
nijedan čovjek ne može oduprijeti se njegovoj moči. I kad on reče da
on se boji smrti, on će te nadmudriti, i teško će ti biti za večna doba.
Ali Satana princ Tartarusa (Pakla) reče: Zašto sumnjaš ti i bojiš se da
primiš tog Isusa koji je tvoj neprijatelj i moj? Jer ja ga iskušah, i ja
obasuo moj drevni narod židova sa zavišću i gnjevom prema njemu. I
naoštrio sam koplje da ga probodem, žuč i sirće ja pomešah i dadoh
mu da pije, i ja pripremih krst da ga razapnem i eksere da probodem
ga, i njegova smrt je blizu, da mognem da ga dovedem tebi da bude
podložan tebi i meni.

3 Pakao odgovori i reče: Ti si mi rekao da je on koji je uzet od mrtvih

od mene. Jer ima ih mnogo koji su mi, dok su živjeli na zemlji, uzeli
mrtve ljude od mene, ali ne vlastitom moči već molitvama ka Bogu, i
njihov svemočni Bog ih je uzeo od mene. Tko je taj Isus koji sa svojom
rečju bez molitve je izvukao mrtve ljude od mene? Možda je on koji
rečju svoje zapovedi je povratio u život Lazara koji je bio četiri dana
mrtav i smrdio i bio truo, koga ja držah ovde mrtva. Satana princ
smrti odgovori i reče: To je isti Isus. Kad pakao ču da on reče njemu:
164
Ja preklinjem te tvojom snagom i mojom vlastitom da ti ga ne
dovedeš meni. Jer u to vreme ja, kada sam čuo zapovest njegove reči,
sam se potresao i bijah smeten strahom, i sve moje sluge sa mnom
behu u nevolji. Niti smo mogli držati Lazara, već on kao igla tresući se
poskoći sa okretnošću i brzinom, i ode od nas, i zemlja također koja je
držala mrtvo telo Lazara odmah ga je dala živa. Zato sad ja znam da
taj čovek koji može učiniti te stvari je Bog jak u zapovesti i močan u
zrelosti, i da on je spasitelj čovećanstva. I ako ga dovedeš meni on će
osloboditi sve koji su ovde zatvoreni u teškom zatvoru i okovani
lancima od njihovih greha koji ne mogu biti slomljeni, i izvesti ih u
život od svoje božje glave zauvek.

V (XXI)

1 I kako je Satana princ, i Pakao, razgovarali o ovome zajedno,

odjednom otamo dođe glas kao grom i duševni plač: Uklonite, o
prinčevi, vaša vrata, i budite uzdignuti, vaša večna vrata, i Kralj slave
će ući. Kad pakao ću to on reče Satani princu: Odlazi od mene i idi iz
moga boravišta: ako si ti močan čovek rata, bori se protiv Kralja slave.
Ali šta imaš ti da činiš s njim? I Pakao izbaci Satanu iz svog boravištea.
Tad reče Pakao svojim zlim slugama: Zatvorite teška vrata od bakra i
stavite i stavite poluge od željeza i držite čvrsto, da ne bi mi koji
držimo zarobljenike budemo uzeti kao zarobljenici.

2 Ali kad sve mnoštvo svetaca ču to, oni govoriše sa glasom prekore
ka Paklu: Otvori tvoja vrata, da Kralj slave može uči. I David je plakao,
govoreći: Nisam li ja kad bijah živ na zemlji, prorekao vam: Neka oni
daju hvalu Gospodu, i njegovim milostima i čudima sinovima
ljudskim, koji je razbio vrata bakrena i razbio poluge od željeza
nadvoje? On ih je izveo putem njihova bezakonja. I potom na isti
način Isaija reče: Nisam li ja kad bijah živ na zemlji prorekao vam:

165
Mrtvi će ustati, i oni koji su u grobovima će ustati ponovo,a oni koji su
na zemlji će se radovati, jer rosa koja dolazi od Gospoda je njihovo
izlečenje? I opet ja rekoh: O smrti, gde je tvoj žalac? O Paklu, gde je
tvoja pobjeda?

3 Kad oni čuše riječi od Isaije, svi sveci rekoše Paklu: Otvori tvoja
vrata: sad češ biti prevladan i slab i bez snage. I dođe velik glas kao
grom, govoreći: Uklonite, O prinčevi, vaša vrata, i podignite vrata
pakla, i Kralj slave će ući. I kad Pakao vidje da oni tako plakaše
dvaput, on reče, kao da nije znao: Tko je Kralj slave? I David odgovori
Paklu i reče: Riječi ovog plača znam li, jer njegovim duhom ja
prorokovah isto, i sada kažem tebi ono što sam rekao ranije: Gospod
jak i močan, Gospodin močan u bitki, on je Kralj slave. I: Gospod
pogleda dole sa neba da bi čuo uzdahe onih koji su u okovima i da
izbavi decu onih koji su bili ubijeni. I sad, O ti najgadniji i smrdljivi
Paklu, otvori tvoja vrata, da Kralj slave može ući. I kako je David
govorio Paklu, Gospod veličanstva se pojavi u obliku čovjeka i osvjetli
večnu tamu i raskinu veze koje ne mogu biti opuštene: i pomoć
njegove večne moči posjeti nas koji sedimo u dubokoj tami naših
sagrešenja i u seni smrti naših grehova.

VI (XXII)

1 Kad Pakao i smrt i njihove zle sluge videše to, oni behu pogođeni
strahom, oni i njihove okrutne sluge, na pogled svjetlosti tako velikog
svjetla u njihovom vlastitom carstvu, videći Hrista iznenada u
njihovom boravištu, i oni plakaše, govoreći: Mi smo prevladani
tobom. Tko si ti koji si poslan od Gospoda za našu pometnju? Tko si ti
koji bez ikakve štete pokvarenosti, i sa znakovima tvoga veličanstva
neokaljan, da li u gnjevu osuđuješ našu moč? Tko si ti koji si tako velik
i tako malen, i ponizan i uzvišen, i vojnik i zapovednik, čudesan ratnik

166
u obliku zaštitnika, i Kralj slave mrtvih i živih, koga je krst ponio ubivši
na njemu? Ti koji si ležao mrtav u grobnici si došao dole k nama
živima i na tvoju smrt svo postanje se zatreslo i sve zvezde behu
udarene i ti si postao slobodan među mrtvima i povukao naše legije.
Tko si ti koji si oslobodio zatvorenike koji su držani vezani grehom i
povratio ih u njihovu prijašnju slobodu? Tko si ti koji prolivaš tvoje
božansko i svetlu svetlost na one koji behu slepi sa tamom njihovih
grehova? Na isti način sve legije đavola behu udarene sa istim
strahom i plakaše zajedno u strahu njihove pometnje, govoreći:
Odakle si ti,Isuse, čovjeće tako močan i svetao u veličini , tako odličan
bez mrlje i čist od greha? Jer taj svet zemlja koja je uvek bila podložna
nama do sad, i plačala je danak našoj dobiti, nije nikad poslala nam
mrtvog čovjeka kao ti, niti je ikad poslala takav dar u Pakao. Tko si
onda ti koji tako bez straha prelaziš naše granice, i ne samo da plašiš
naše muke, već pored pokušaja da odneseš sve ljude iz naših okova?
Možda si ti taj Isus, o komu Satana naš princ je rekao da tvojom
smrću na krstu ti treba da primiš vlast nad celim svetom.

2 Tad Kralj slave u svojoj veličini zgazi smrt, i uhvati Satanu kneza i
izruči ga u moč Pakla, i uze Adama k sebi u svoju sopstvenu svetlost.

VII (XXIII)

Tad Pakao, primajući Satanu princa, sa bolnim prijekorom reče mu: O

kneže propasti i upravitelju uništenja, Belzebube, prezren od anđela i
pljuvajući pravednika zašto bi ti činio to? Ti bi da razapneš Kralja slave
i da prilikom njegove smrti obečaš nam velik plijen njegove smrti: kao
budala ti ne znaš šta činiš. Jer vidi, onaj Isus stavlja u bijeg svjetlošću
njegova veličanstva svu tamu smrti, i slomio je jake dubine zatvora, i
pustio zatvorenike i oslobodio one koji behu vezani. I svi koji behu
uzdisali u našim mukama se raduju protiv nas, i na njihove molitve

167
naše ovlasti nestaju i naša carstva pobjeđuju, i sad nema naroda ljudi
koji nas se boje više. I pored ovoga, mrtvi koji nisu nikad željeli
ponosno pobijediti nad nama, i zatvorenici koji nikad ne bi uživali
nam prijete. O kneže Satana, oče od svih zlih i loših i odmetnutih
zašto bi ti činio to? Oni koji od početka do sad su imali očajan život i
spasenje – sada se nije čuo nijedan njihov osvojeni urlik, niti je ijedan
uzdah od njih čuo se u naše uši, niti ima ijednog znaka suza na licu
ijednog od njih. O prinče Satana ti koji držiš ključeve pakla, ta tvoja
bogatstva koja si stekao pomoću drveta sagrešenja i gubitkom raja, ti
si izgubio od drveta krsta, i svo tvoje zadovoljstvo je propalo. Kad si ti
obesio Hrista Isusa Kralja slave ti si učinio protiv sebe i protiv mene.
Nadalje znati češ koje večne muke i beskrajnu bol češ da pretrpiš u
mom držanju zauvek. O prinče Satana, autoru smrti i glavo svega
ponosa, ti trebaš prvo da istražiš stvar zla u ovom Isusu: Zašto si
učinio bez uzroka da ga razapneš nepravedno protiv koga nisi našao
krivice, i da dovedeš u naše carstvo nedužnog i pravednika, i da
izgubiš krivicu i loše i nepravedne celoga svijeta? I kad Pakao izgovori
ovo Satani princu, tad reče Kralj slave Paklu: Satana princ će biti u
tvojoj moči u sva doba umjesto Adama i njegove dece, i onih koji su
moji pravedni.

VIII (XXIV)

1 I Gospod ispruživši svoju ruku, reče: Dođite k meni, svi vi sveti koji
nosite moju sliku i meni nalikujete. Vi koji ste drvetom i đavolom i
smrću osuđeni, evo sad đavo i smrt su osuđeni drvetom. I potom svi
sveti se sakupiše u jednu ruku Gospodnju. I Gospod držeći desnu ruku
Adama, reče mu: Mir tebi sa svom tvojom decom koji ste moji
pravednici. A li Adam bacajući se pred koljena Gospodnja molio ga je
sa suzama i molbama, i reče glasno: Ja ću te veličati, O Gospode, jer ti
si me podigao, i nisi dao mojim neprijateljima pobjedu nada mnom: O
168
Gospode moj Bože Ja plakah tebi i ti si me izlečio; Gospode, ti si izveo
moju dušu iz pakla, ti si me izbavio od onih koji idu u ponor. Pevajte
hvale Gospodu svi njegovi sveci, i dajte hvalu njemu zarad sećanja
njegove svetosti. Jer tamo je gnjev u njegovu ogorčenju i život u
njegovu dobru zadovoljstvu. Na isti način svi sveti Boga kleče i bacaju
se pred noge Gospoda, govoreći jednoglasno: Ti dođi, O otkupitelju
svijeta, to što si ti prorekao kroz zakon i po prorocima, ti si ispunio
uistinu. Ti si iskupio živoga križem, i smrću krsta ti si došao k nama, da
bi nas spasao iz pakla i smrti kroz tvoju veličinu. O Gospode, kao mi ti
si postavio ime tvoje slave u nebesima i stavio si tvoj krst u znak
otkupa na zemlji, tako Gospodine, postavio si znak pobede tvoga
krsta u paklu, da smrt nema više prevlast.

2 I Gospod ispruži svoju ruku i učini znakkrsta nad Adamom i nad

svim njegovim svecima, i on uze desnu ruku Adamovu i izađe iz pakla,
i svi sveti slijediše ga. Tad je sveti David plakao glasno i rekao: Pevajte
Gospodu novu pesmu, jer on je učinio čudesne stvari. Njegova desna
ruka je donijela spasenje za njega i njegovu svetu ruku.Gospod je
učinio znanim njegovo spasonosno zdravlje, pred licem svih naroda
on je otkrio svoju pravednost. I celo mnoštvo svetaca odgovori,
govoreći: Takvu čast imaju svi njegovi sveti. Amin. Aleluja.

3 I potom Habakuk prorok je plakao i rekao: Ti si otišao zarad

spasenja tvog naroda da oslobodiš svoje izabrane. I svi sveti
odgovoriše, govoreći: Blagosloven je onaj koji dolazi u ime
Gospodnje. Bog je Gospodin i pokazao nam je svetlo. Amin. Aliluja.
Isto tako nakon što je prorok Mihej također plakao, govoreći: Tko je
Bog kao ti, O Gospode, koji uzimaš bezakonje i uklanjaš grehove? I
sad ti suzdržavaš tvoj gnjev za svedočanstvo da ti si milostiv od
slobodne volje, i ti si okrenuo i imao milosti na nas, ti opraštaš sve
naše nepravde i ti si potopio sve naše grehove u dubinama mora, i ti
si se zakleo našim ocima u danima starine. I svi sveti odgovoriše,

169
govoreći: Ovo je naš Bog za uvek i uvek, on će biti naš vodić, svijet bez
kraja. Amen. Aleluja. I tako su govorili svi proroci, spominjući svete
reći u njihovim hvalama, i svi sveti su slijedili Gospoda, plačući Amin.
Aleluja.

IX (XXV)

Ali Gospod držeći ruku Adama dade ga Mihaelu arhangelu, i svi sveti
su slijedili Mihaela arhangela, i on uvede ih u slavu i ljepotu milosti
raja. I tamo sesretoše sa njima dvojica ljudi , iz davnine dana, i kad su
oni pitali svece: Tko ste vi koji niste mrtvi u paklu sa nama i
postavljeni ste u raj u tijelu? Jedan od njih odgovori, govoreći: Ja sam
Enoh što se prevodi ovamo po reči Gospodnjoj, a ovaj koji je sa
mnom je Ilija Tesbit koji je uzet u kočijama vaternim, i do današnjeg
dana mi nismo kušali smrt, već smo primili do dolaska Antihrista da se
borimo protiv njega sa znacima i čudima Božjim, i da budemo ubijeni
od njega u Jerusalemu, i nakon tri dana i pola da budemo uzeti opet
živi na oblacima.

X (XXVI)

I dok su Enoh i Ilija govorili tako sa svetima, eto dođe drugi čovek od
loše navike, noseći na ramenima njegovim znak krsta, koga kad
videše, svi sveci rekoše mu: Tko si ti? Jer tvoja pojava je kao
razbojnika, i zašto nosiš znak na ramenima? I on odgovori im i reče: Vi
ste pravo rekli: jer ja bijah razbojnik, čineći sve vrste zla na zemlji. I
židovi me razapeše sa Isusom, i ja gledah čuda u stvaranju koja se
dogodiše kroz krst Isusov kad on bi razapet, i ja verovah da on je
činitelj svega stvaranja i svemočni kralj, i ja molih ga, govoreći: Sjeti
me se, Gospode, kada dođeš u tvoje kraljevstvo. I odmah on primi

170
moju molitvu, i reče mi: Uistinu ja ti kažem, danas češ biti sa mnom u
raju, i on dade mi znak križa, govoreći: Nosi ovo i idi u raj, i ako anđeo
koji čuva raj ne dadne ti da uđeš, pokaži mu znak krsta, i ti češ mu
reći: Isus Hrist Sin Božiji koji sad je razapet me je poslao. I kad ja tako
učinih, Ja govorih sve te stvari anđelu koji čuva raj, i kad on ču ovo od
mene, odmah on otvori vrata i uvede me i postavi me na desnu ruku
raja, govoreći: Eto sad, zadrži se malo, i Adam otac celoga
čovečanstva će uči unutar sa svom svojom decom koja su sveta i
pravedni, nakon pobjede i slave uznesenje Hrista Gospoda koji je
razapet. Kad su oni čuli sve te riječi od razbojnika, svi sveti praoci i
proroci rekoše jednoglasno: Blagoslovljen neka je Gospod Svemočni,
Otac večnih dobrih stvari, Otac milosti, ti koji si dao takvu milost
svojim grešnicima i doveo ih opet u ljepotu raja i na tvoju dobru pašu,
jer ovo je najsvetiji život duha. Amen. Amen.

XI (XXVII)

To su božanske i svete tajne koje mi videsmo i čusmo, čak ja, Karinus i

Lecije, ali mi nismo prošli da navodimo dalje ostatak tajni Božijih, jer
Mihael arhangel strogo naredi nam, govoreći: Vi ćete ići sa svojom
braćom u Jerusalem i ostati u molitvi, plačući i veličajući oživljenje
Gospoda Isusa Hrista, koji vas je podigao iz mrtvih zajedno sa njim, i
nećete pričati ni sa kojim čovekom, već sjedite kao nijemi, dok ne
dođe čas kas Gospodin sam kaže vam da objavite tajne njegova Boga
Oca. Ali nama Mihael arhangel dade zapovest da idemo preko
Jordana do mjesta bogatog i plodnog, gde su mnogi koji su ustali
ponovo zajedno sa nama za svedoćanstvo o uskrsnuću Hrista
Gospodina. Za tri dana nam je samo dopušteno koji smo ustali iz
mrtvih, da držimo pashu Gospodnju u Jerusalimu sa našom rodbinom
(roditeljima) koji žive za svedočanstvo oživljenja Hrista Gospoda, i mi
besmo kršteni u svetoj reci Jordan i primismo belu odeću, svaki od
171
nas. I nakon tri dana, kad smo držali pashu Gospodnju, svi oni behu
uhvaćeni u oblacima koji su ustali ponovo sa nama, i behu uzeti preko
Jordana u nisu više viđeni od nijednog čovjeka. Ali nama je rečeno da
mi trebamo ostati u gradu Arimeteji i nastaviti u molitvi.

To bi bile sve stvari koje Gospod nam je rekao da ih objavimo vama:

dajte slavu i hvalu (priznanje) njemu, i pokajte se da bi on imao
milosti nad vama. Mir neka je vama od istoga Gospoda Isusa Hrista
koji je Spasitelj sviju nas. Amen.

I kad su završili pisanje svih stvari u nekoliko svezaka papira oni

ustaše; i Karinus dade to što je napisao u ruke Ane i Kajafe i
Gamaliela; kao što Lecije dade to što je napisao u ruke Nikodema i
Josifa. I odjednom oni behu preobraženi i postaše beli neizmerno i
nisu se više videli. Ali njihova pisanja behu nađena da su ista
(jednaka), niti više niti manje jedno pismo.

I kad sva sinagoga Židova je čula sve te čudesna govorenja od

Karinusa i Leucija, oni rekoše jedan drugomu: Uistinu sve ove stvari
su donesene Gospodom, i blagoslovljen da je Gospod, svijet bez
kraja. Amen. I oni odoše svi oni u velikoj smetenosti uma, udarajući
njihove grudi od straha i drhteći i odoše svaki čovek svojoj kući.

I sve ove stvari koje su govorene od Židova u njihovoj sinagogi, su

Josif i Nikodemus odmah objavio upravitelju. I Pilat sam napisa sve
stvari koje su bile učinjene i rečene u pogledu Isusa od Židova, i
položene sve riječi u javnim knjigama njegove sudnice (pretorijum)

XII (XXVIII)

Ovo poglavlje nije nađeno u većini kopija (prepisa)

172
Nakon ovih stvari Pilat uđe u hram Židova i sakupi sve
prvosveštenike, učitelje i pisare i učitelje zakona, i uđe sa njima u
sveto mesto hrama i zapovedi da se zatvore sva vrata, i reče im: Mi
smo čuli da vi imate u ovome hramu izvesnu veliku Bibliju, stoga ja
vas pitam da bude predstavljena pred nama. I kad ta velika Biblija
ukrašena sa zlatom i dragim kamenjem bi donesena od četvorice
službenika, Pilat im reče svima: Ja vas preklinjem Bogom vaših otaca
koji vam zapovedi da izgradite ovaj hram u mjestu njegovog svetišta,
da ne krijete istinu od mene. Vi znate sve stvari koje su zapisane u
ovoj Bibliji, ali recite mi sad ako imate nađeno u pisanjima da ovaj
Isus koga ste razapeli je Sin Božij koji treba doći za spasenje
čovjećanstva, i u kojoj godini vremena on treba da dođe. Pokažite mi
da li ste ga razapeli u neznanju ili svesno.

I Ana i Kajafa kad su ovako preklinjati zapovede svima ostalima koji

behu sa njima da izađu iz hrama, i oni sami zatvoriše sva vrata hrama
i svetišta, i rekoše Pilatu: To si nas prizvao, O izvrsni sudijo,
izgradnjom ovoga hrama da učini proglas tebi istine i raloga. Nakon
što smo mi razapeli Isusa, ne znajući da on je Sin Božji, već
pretpostavljajući da nekom prilikom on je učinio svoja čudesna dela,
mi smo učinili veliko okupljanje (sinagogu) u ovom hramu, i mi smo
raspravljali jedan sa drugim u pogledu znakova močnih dela koje Isus
počini, mi nađosmo mnoge svedoke iz vlastita naroda koji su rekli da
su videli Isusa živog nakon njegova stradanja, i da je on prešao u
visine nebeske. Štaviše, mi vidosmo dvojicu svedoka koje Isus je
podigao iz mrtvih, jedan nam je rekao mnoge čudesne stvari koje Isus
je učinio među mrtvima, koje stvari mi imamo napismeno u našim
rukama. Sada naš običaj je svake godine prije našega okupljanja da
otvorimo ovu svetu Bibliju i ispitujemo svedočanstvo Božije. I mi smo
našli u prvoj knjizi od sedamdeset kako je Mihail anđeo govorio
trećem sinu Adama prvom čovjeku u pogledu pet hiljada i pet stotina
godina, kada će doći najvoljeniji Sin Božiji, zvan Hrist, i andalje mi
173
mislimo da možda ovaj isti je bio Bog Izraelov koji reče Mojsiju:
Napravi kovčeg zavjeta u duljinu dva lakta i pola, u širinu jedan lakat i
pola, i u visinu jedan lakat i pola. Jer sa tih pet lakata i pola mi smo
razumeli i spoznali izradu kovčega od staroga zavjeta, jer da u pet
hiljada i pola hiljade godina Isus Hrist će doći u kovčegu svoga tijela, i
mi smo našli da je on Bog Izraelov, znan kao Sin Božji. Jer nakon ove
muke, mi prvosveštenici, jer smo se čudili znakovima koji su se
događali zarad njega smo otvorili Bibliju, i istražili sve naraštaje do
naraštaja Josifa, i Marije majke Hristove, uzimajući nju da je iz
sjemena Davidovog, i mi nađosmo da od dana kad Bog je stvorio
nebesa i zemlju i prvoga čovjeka, od toga vremena do Potopa je 2,212
godine, i od Potopa do izgradnje kule 531 godina, i od zidanja kule do
Abrahama 606 godina, i od Abrahama do izlaska sinova Izraela iz
Egipta 470 godina, i od izlaska sinova Izraela iz Egipta do izgradnje
hrama 511 godina, i od izgradnje hrama do uništenja istog hrama 464
godine, toliko smo našli u Bibliji od Ezre, i ispitujući od paljenja hrama
do dolaska Hrista i njegova rođenja mi nađosmo 636 godina, kojih
zajedno bi pet hiljada i pet stotina godina kao što smo našli
napisanim u Bibliji koju Mihail arhangel je objavio prije Setu trećem
sinu Adama, da nakon pet hiljada i polja hiljade godina Krist Sin Božji
će doći. Do sada mi ne rekosmo nikom, da ne bi bilo raskola u našim
sinagogama, i sad, O izvrsni sudijo, ti si preklinjao nas ovom svetom
Biblijom svedočanstva Božijega, i mi ti objavljujemo tebi, i mi također
smo molili tebe tvojim životom i zdravljen da ti ne objaviš ove riječi
bilo kojem čovjeku u Jerusalimu.

XIII (XXIX)

I Pilat, kad je čuo ove riječi od Ane i Kajafe,položi ih među djela

Gospoda Spasitelja u javnim knjigama svoje sudnice, i napisa pismo
Klaudiju kralju grada Rima, govoreći:
174
( Slijedeća Poslanica ili Izveštaj Pilata je umetnut u grčki u kasnija
Djela Petra i Pavla )_40) i Pseudo Marselove Muke Petra i Pavla (_19).
Mi tako imamo je u grčkom i latinskom, i grčki je korišten ovde kao
osnovna verzija.)

Pontijus Pilat ka Klaudiju, pozdrav

Dogodila se kasnije stvar koju ja sam dovedoh do svetla (ili učinih

ispitivanje), jer židovi kroz zavist su kaznili sebe i njihovo potomstvo
sa strašnim sudom njihovih sopstvenih greški; jer dok njihovi očevi su
imali obečanje (al. Objavljeno njima) da njihov Bog će poslati im sa
nebesa njegovog sveca koji će s pravom biti zvan kraljem, i obećao je
da će ga poslati na zemlju kroz djevicu; on , tad (ili ovaj Bog Židova,
tad), dođe kad sam ja bio upravitelj Judeje, i oni su videli da slijepi
progledavaju, da se gubavi čiste, liječenje uzetih, istjerivanje đavola iz
ljudi, uzdizanje mrtvih, prekorevanje vetrova, hodanje na valovima
mora kao po suhom, i čineći mnoga druga čuda, i sav narod Židova
zvali su ga Sinom Božijim: prvosveštenici stoga, pokrenuti zavišću
prema njemu, uzeše ga i izručiše meni i donesoše protiv njega krivu
optužbu nakon druge, govoreći da je on čarobnjak i da čini stvari
suprotne njihovom zakonu.

Ali ja, verujući da ove stvari behu tako, bičevah ga, izručih ga njihovoj
volji, i oni ga razapeše, i kad je bio sahranjen oni postaviše stražare
nada njim. Ali dok su moji vojnici gledali ga on usta ponovo na treći
dan, opet toliko mnogo je mržnje židova podignuto da su oni dali
novac vojnicima, govoreći: Recite da su njegovi učenici ukrali i odnijeli
njegovo tijelo. Ali oni, iako su uzeli novac, nisu mogli da ćute u
pogledu toga šta se dogodilo, jer oni također su svedočili da su videli
ga kako je ustao i da su primili novac od Židova. I ove stvari ja izvestih
zarad ovog, da netko drugi ne bi ti lagao (lat. Da neko ne bi lagao

175
drugačije) i ti trebaš smatrati pravom da veruješ lažnim pričama
židova.

Napomena prevodioca: Postoji više verzija Nikodemovog evandjelja,

ja sam odabrao ovu koja je na internetu i najzastupljenija, međutim
želim napomenuti da postoje i druge verzije, na naš jezik je u knjizi
apokrifi novozavetni prevedena grčka i latinska verzija, u grčkoj toj
verziji navode se dešavanja nakon pilatovog pisma cezaru, dakle
sama reakcija cezara na pilatovo pismo.

176
Evanđelje po Bartolomeju

Uvod

Jerom, u uvodu svojih Komentara o Mateju, spominje broj apokrifnih

Evanđelja – onih prema egipćanima, Tomi, Matiji, Bartolomeju,
Dvanaestorici, Basilidu, i Apelu: verovatno on se naslanja na Origena,
jer on sam nije vole i izbegavao je apokrifne knjige, sa par izuzetaka:
Evanđelje prema Jevrejima, na primjer, on je teško ubrajao kao
apokrife. O ovom Evanđelju po Bartolomeju mi nemamo nikakav
opis: nalazimo ga osuđenim u Gelasianskom dekretu, što može značiti
ili da je sastavljač Dekreta znao knjigu po imenu, ili da je verovao
Jeromu. U pseudo- Dionizijskim pisanjima dve rečenice se citiraju iz
''Božanskog Bartolomeja,' i treći je upravo donešen u svetlost od
srodne ''Knjige Hijerotea.' Ali ne može se biti siguran da ti pisci su
citirali stvarne knjige.

Mi imamo, međutim, pisanje koje se odnosi na Bartolomeja koje

sadrži nešto popularnosti, rukopisi ga ne nazivaju Evanđeljem, već
Pitanjima Bartolomeja. Ono sadrži stare elemente, mislim na MM.
Wilmart i Tisserant su načinili njihov zahtjev da u najmanjem
prezentira staro Evanđelje. Ja stoga dajem prevod ovde.

Ono postoji u tri jezika, i ne, očito, u prvom izvornom obliku u

ijednom od njih: Grčki je izvorni jezik, od kojeg mi imamo dva
rukopisa, u Beču i Jerusalemu; Latinski 1 , koji sadrži dva lista
odlomaka, iz devetog vijeka; Latinski 2, ceo, vidi dole; Slavenski (i-iv.
15). Grčki tekst može biti star oko 5 stoljeća; Latinski 2 od šestog ili
sedmog.

U Reviji Biblijskoj za 1913 Latinski odlomci i novi Grčki tekst je

objavljen od MM. Wilmarta i Tiseranta, sa razlikama od drugih vlasti i
u 1921-1 još drugi tekst, Latinski u celosti,pojavio se u istom časopisu,
177
uređen od Profesora Morike iz rukopisa u Kasanatensijskoj biblioteci
u Rimu u kojoj je tekst, u delovima, jako proširen. Ovaj prijepis je iz
jedanaestog vijeka i dolazi iz manastira Monte Amiata. Latinski je
veoma netačan, i mnoge su greške, i umetanja koja se protežu
čitavim stranama blisko štampanog teksta. Citiran kao Latinski 2.

Ja uzeh Grčki i Slavenski, gde su postojali, kao osnov za moju verziju, i

dodah neke delove iz Latinskog. Glavna tema, zajednička za oboje ili
više tekstova, su:

i Silazak u Pakao: broj duša spašenih i izgubljenih.

Ii Djevićin izveštaj o Blagovesti.

Iii Apostoli vide jamu bez dna

Iv Đavo je pozvan i daje izveštaj o svojim radnjama.

V Pitanja o smrtnim grehovima. Zadatak apostola da propovedaju.

Odlazak Hrista. (Ovo izgleda kao kasniji dodatak.)

EVANĐELJE (PITANJA) BARTOLOMEJA

(OTVARANJE 3 VERZIJE SU DATE IZ SVAKOG OD TRI TEKSTA)

Grčki. 1 Nakon uskrsnuća iz mrtvih našega Gospoda Isusa Hrista,

Bartolomej dođe Gospodu i upita ga, govoreći: Gospode, otkrij mi
tajne nebesa.

2 Isus odgovori i reče mu: Ako ja ostavim telo od mesa, ja neću moći
da kažem ih tebi.

3 Om
178
Slavenski. 1 Prije uskrsnuća našega Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih,
apostoli rekoše: Hajde da pitamo Gospoda: Gospode, otkrij nam
čuda.

2 A Isus im reče: Ako ostavim telo od mesa, Ja ne mogu reći ih vama.

3 Ali kad je bio sahranjen i ustao ponovo, oni nisu smeli da ga pitaju,
jer nisu mogli da ga pogledaju, već punoću njegove Bogolike glave je
viđena.

4 Ali Bartolomej, &c.

Latin 2 1 U to vreme, prije Gospoda Isusa Hrista što je pretrpio, svi

učenici se behu sakupili zajedno, pitajući ga i govoreći: Gospode,
pokaži nam tajnu nebesa.

2 Ali Isus odgovori i reče im: Ako ne ostavim telo od mesa ne mogu
vam reći.

3 Ali nakon što je pretrpio i ustao ponovo, svi apostoli, gledajući u

njega, nisu smeli da ga pitaju, jer njegova pojava nije bila kakva je bila
ranije, već pokaza punoću moči.

Grčki. 4 Bartolomej stoga povuče se Gospodu i reče: Imam riječ da

govorim tebi, Gospode.

5 I Isus mu reče: Ja znam šta češ ti reći; govori onda šta hočeš, i ja ću
ti odgovoriti.

6 I Bartolomej reče: Gospode, kad si ti otišao da budeš obešen na

krstu, Ja slijedih te izdaleka i videći te da visiš na krstu, i anđeli su
dolazili sa nebesa i poklanjali ti se. I kad dođe tama, 7 Ja gledah, i ja
videh da si ti nestao sa križa i čuo sam samo glas u delovima pod
zemljom, veliko naricanje i škripanje zuba iznenada. Reci mi,
Gospode, gde si otišao sa krsta?

179
8 I Isus odgovori i reče: Blagosloven si ti, Vartolomej, moj voljeni, jer
ti si vidio ovu tajnu,i sad ću ti ja reći sve stvari koje god me pitaš. 9 Jer
ja nestah sa krsta, tad ja odoh dole u pakao da izvedem Adama i sve
one koji su s njim, prema molbi Mihaila arhangela.

10 Tad reče Bartolomej: Gospode, šta je bio glas koji se čuo.

11 Isus mu reče: Pakao je rekao Beliaru: Koliko vidim, Bog dolazi

ovamo. (Slavenski i latinski 2 nastavljaju: I anđeli su plakali silama,
govoreći: Uklonite svoja vrata, vi prinčevi, uklonite večna vrata, jer
evo Kralj slave dolazi dole.

12 Had (Pakao) reče: Tko je Kralj slave, koji dolazi dole sa nebesa
nama?

13 I kad ja siđoh pet stotina stepenika, Pakao bi uznemiren, govoreći:

Čujem disanje Svevišnjeg, i ne mogu izdržati. (latinski 2. On dolazi sa
velikim mirisom i ja ga ne mogu podnijeti.) 14 Ali đavo odgovori i
reče: Ne predaj se, O Hade, već budi jak: jer Bog sam nije sišao na
zemlju. 15 Ali kad ja siđoh pet stotina stepenika, anđeli i sile plakaše:
Držite, uklonite vrata, jer evo Kralj slave dolazi dole. I Had reče: O,
teško meni, jer ja čujem disanje Božije.)

Grčki. 16-17 I Beliar reče paklu: Pogledaj pažljivo tko je to, jer to je
Ilija, ili Enoh, ili jedan od proroka za koji čini se da je ovaj čovjek. Ali
Had odgovori smrti i reče: Nije još šest hiljada godina završeno. I
odakle su ti, O Beliar; jer iznos broja je u mojim rukama.

(Slavenski. 16 I đavo reče Hadu: Zašto me plašiš ti, Hade? To je

prorok, i on je učinio sebe kao Bogom: ovag proroka čemo uzeti i
dovesti ga ovamo onima koji misle ići u nebo. 17 I Had reče: Koji od
proroka je? Pokaži mi: To je Enoh pisar pravednosti? Ali Bog mu nije
dao da siđe dole na zemlju prije kraja šest hiljada godina. Govoriš li
da je to Ilija, osvetnik? Ali prije on ne dolazi dole. Šta da radim, dok

180
uništenje je od Boga: jer zasigurno naš kraj dolazi? Jer ja imam broj
godina u mojim rukama.)

Grčki. 18 Ne budi uznemiren, osiguraj vrata i ojačaj poluge: vidi, Bog

ne dolazi dole na zemlju.

19 Had mu reče: Ovo nisu dobre riječi koje čujem od tebe: moj
stomak je u procijepu, i moja utroba u boli, ne može biti nego da Bog
dolazi ovamo. Jao, gde da pobegnem prije lica moči velikoga kralja?
Držime da uđem u sebe (tebe, Latinski): jer prije tebe ja bih
oblikovan.

20 Tad ja uđoh i bičevah ga i okovah ga lancima koji ne mogu

popustiti, i iznesoh otamo sve patrijarhe i dođoh opet na križ.

21 Vartolomej reče njemu: (latin 2, Ja vidim te opet, kako visiš na

krstu, i svi mrtvi ustaju i klanjaju ti se, i idu opet u njihove grobnice.)
Reci mi, Gospode, ko je bio onaj koga anđeli nosiše u njihovim
rukama, i taj čovek je bio veoma velik u izgledu? (Slav., Latin. 2, I šta
kažeš ti njemu koji je uzdahnuo tako bolno?)

22 Isus odgovori i reče mu: Adam je prvo-stvoren, radi koga ja dođoh

dole sa nebesa na zemlju. I ja mu rekoh: Ja sam visio na krstu za tebe
i za korist tvoje dece. A on, kad je čuo, uzdahnu i reče: Takva je bila
tvoja dobra volja, O Gospode.

23 Opet Bartolomej reče: Gospode, ja videh anđele kako se uspinju

pred Adamom i pevaju hvale.

24 Ali jedan od anđela koji je bio veoma velik, iznad ostalih, nije htio
uzaći sa njima, i bio je u njegovoj ruci mač od vatre, i gledao je čvrsto
u tebe samo.

(Slav. 25 Svi anđeli su molili njega da ide sa njima, ali on nije hteo. Ali
kad si zapovijedio mu da ide gore, ja videh plamen vatre izlazi iz
njegovih ruku i ide do grada Jerusalema. 26 I Isus mu reče:
181
Blagosloven si ti, bartolomej moj voljeni jer ti si vidio te tajne. Ovo je
bio jedan od anđela osvete koji je stajao pred prijestoljom moga Oca,
i ovog anđela posla on k meni. 27 I zarad ovoga oni nije hteo da
uziđe, jer je želeo da uništi sve moči svijeta. Ali kad mu ja zapovijedih
da uzađe, izađe vatra iz njegove ruke i podra nadvoje zavjesu hrama, i
podvoji u dva dela za svedočanstvo sinovima Izraela zbog moje muke
jer oni me razapeše. (Lat. 1. Ali plamen koji ti vidiš da izlazi iz njegovih
ruku udario je kuću sinagoge židova, za svedočanstvo moje gde on
razapeše me.,))

Grčki 28 I kad je on ovako govorio,on reče apostolima: Čekajte me u

ovome mjestu, jer danas je žrtva prinesena u raju. 29 I Vartolomej
odgovori i reče Isusu: Gospode, šta je žrtva koja je prinesena u raju? I
Isus odgovori: Tamo su duše pravednika koje danas su otišle iz tela i
idu u raj, i i ukoliko ja ne budem prisutan oni ne mogu uči u raj.

30 I Bartolomej reče: Gospode, koliko duša odlazi iz svijeta dnevno?

Isus reče njemu: Trideset hiljada.

31 Vartolomej mu reče: Gospode, kad si ti bio sa nama učeći svijet,

jesi li primio žrtve raja? Isus odgovori i reče mu: Uistinu ti kažem, moj
ljubljeni, da sam ja i podučavao riječ sa vama i stalno sjedio sa mojim
Ocem, on je prima žrtve u raju svaki dan. 32 Bartolomej odgovori i
reče mu: Gospodine, ako trideset hiljada duša se seli iz svijeta svaki
dan, koliko mnogo duša od njih su od pravednika? Isus mu reče:
Teško pedeset (tri) moj ljubljeni. 33 Opet Vartolomej reče: I kako
samo troje ulazi u raj? Isus mu odgovori: (Pedeset) tri ulazi u raj ili su
položeni u Abrahamovoe grudi: ali drugi idu u mjesto uskrsnuća, jer
troje nije kao pedeset.

34 Bartolomej mu reče: Gospode, koliko duša iznad broja se rodi u

svijetu dnevno? Isus mu reče: Jedna duša jedino je rođena iznad broja
od onih koji odlaze . (30, &c., Latin 1. Bartolomej reče: Koliko je duša

182
koje izlaze iz tijela svaki dan? Isus odgovori: Uistinu ja ti kažem,
dvanaest (hiljada) osam stotina, četiri ulaze i tri duše odlaze iz tijela
svaki dan.)

35 I kad je on rekao ovo on dade im mir, i nestane od njih.

II

1 Apostoli behu u mjestu (Heruvim, Heltoura, Hritir). 2 I Bartolomej

dođe i reče Petru i Andreju i Ivanu: Hajde da pitamo nju koja je visoko
uvažena kako je začela neshvatljivo, ili kako je rodila ga što ne može
biti nošeno, ili kako je donijela takvu veličinu. Ali su dvoumili da je
pitaju. 3 Bartolomej stoga reče Petru: Ti koji si glavni, i moj učitelj,
približi se i pitaj ju. Ali Petar reče Ivanu: Ti si djevac i neuprljan (i
voljeni) i ti moraš pitati je.

4 I dok se oni dvomili se i sporili, Bartolomej dođe blizu k njoj sa

veselom pojavom i reče njoj: Ti koja si visoko ubvažena, svetište
Svevišnjega, nedužni mi, svi apostoli, pitamo te (ili svi apostoli su me
poslali da te pitam) da nam kažeš kako si začela neshatljivo, ili kako si
ga zanijela što ne može nositi, ili kako si rodila sa tako mnogo
veličine.

5 A Marija odgovori im: Ne pitajte me (ili Da li me uistinu pitate) u

pogledu tajne. Ako počnem da vam govorim, vatra će izaći iz mojih
usta i progutati ceo svijet.

6 Ali oni nastaviše još da je pitaju. I onna, jer nije mogla odbiti da čuje
apostole, reče: Hajde da stojimo u molitvi. 7 I apostoli su stajali pored
Marije: ali ona reče Petru: Petre ti vođo, ti veliki stube, stojiš li iza
nas? Ne reci našemu Gospodaru: glava čovjeka je Hrist? Sad stojte
preda mnom i molite. 8 Ali oni joj rekoše: U tebi je Gospodar postavio
183
svetište, i bila je njegova dobra volja da ga ti sadržiš, da bi ti bila vođa
u moplitvi (al. Da ideš s nama ka). 9 Ali ona reče njima: Vi sjajuće
zvezde, i kao što prorok kaže, Ja sam podigla moje oči ka brdima,
odakle dolazi moja pomoć, vi stoga, i brda, i pripadnite molitvi.

10 Apostoli rekoše njoj: Ti treba da moliš, ti si majka nebeskog kralja.

11 Marija im reče: Na vašu sličnost Bog je oblikovao vrapce, i poslao
ih u četiri ugla svijeta. 12 Ali oni joj rekoše: Onaj koji je sadržan od
sedam nebesa je zadovoljan da bude sadržan u tebi.

13 Tad Marija stade pred njima i raširi njene ruke prema nebesima i
poče da govori ovako: Elfue Zaretra Harbum Nemiot Melito Trabuta
Mefnounos Hemiath Aroura Maridon Elison Marmiadon Seption
Hesabouta Enuna Saktinos Ator Belelam Ofeoth Abo Hrasar (Ovo je
čitanje Grčkog prijepisa: drugi i Slavenski imaju mnoge razlike kao u
svim sličnim slučajevima: ali kao izvornik riječi uobzirujući ih da su
imali značenje – je beznadno pokvareno, stvar nije važna), koja je u
grčkom jeziku (Hebrej, Slav): O Bože neizmerno velik i svemudri i kralj
svijetova (doba), koji je neopisiv, neizreciv, ti si utvrdio veličinu
nebesa i sve stvari rečju, da van tame (ili nepoznatog) si utvrdio i
učvrstio zaajedno stubove nebeske u harmoniji, doveo si u oblik
materiju koja je bila u neskladu, doveo si u red stvari koje su bile bez
reda, odvojio si maglovitu tamu od svjetla, utvrdio si jedno mjesto
kao temelj voda, ti koji činiš stvorenja vazduha da drhte, i strah si od
njih koji su na (i u) zemlji, koji si učinio da se naseli zemlja i suzdržao
je od propasti, i napunio je, koji si hranitelj svih stvari, sa kišama
blagoslova: Sin od Oca, ti kojemu sedam nebesa teško sadržava, ali
koji si zadovoljan da budeš sadržan bez boli u meni, ti koji si sam puna
riječ Oca u kojem sve stvari dođoše da budu: daj slavu tvome
neizmernom velikom imenu, i daj mi da govorim pred tvojim svetim
apostolima.

184
14 I kad je završila molitvu ona poče da im govori: Hajde da sednemo
na zemlju, i dođi ti, Petre vođo, i sjedi na moju desnu ruku i stavi
svoju levu ruku ispod moje ruke: a ti, Andrija, učini tako na moju levu
ruku, i ti Ivane, djevče, drži moje naručje, a ti Bartolomej, stavi svoja
koljena nasuprot mojih leđa i drži moja ramena, da kad ja počnem da
pričam moje kosti ne popuste jedna od druge.

15 I kad su učinili tako ona poče da govori: Kad sam boravila u hramu
Božjem u primila moju hranu od anđela, u neki dan pojavi se meni u
naličju anđeo, ali njegovo lice je bilo neshvatljivo, i nije imao u vojoj
ruci hljeb ili čašu, kao što je anđeo činio koji je dolazio meni
prethodno.

16 I odmah zavjesa hrama bi poderana i bio je velik zemljotres, i ja

padoh na zemlju, jer nisam mogla da izdržim pogled na njega. 17 Ali
on stavi svoju ruku ispod mene i podiže me, i ja pogledah u nebesa i
dođe oblak rose i posu me od glave do stopala, i on obrisa me sa
svojom odećom. 18 I reče mi: Zdravo, ti koja si visoko uvažena,
odabrana, milosti puna. I udarao je svoju odeću u desnu ruku i dođe
veoma veliki kruh, i on ga stavi na oltar hrama i jeo jev od njega prvi, i
dade i meni također. 19 I opet on udari svoju odeću u levu ruku i
tamo dođe velika vrč pun vina, i on ga stavi na oltar hrama i pio je
prvi iz njega sam, i dao također meni. I ja gledah i videh hleb i čašu
celu kako je bila.

20 I on reče mi: Još tri godine, i ja ću poslati mojiu riječ tebi i ti češ
začeti moga (ili ) sina, i kroz njega će celo stvaranje biti spašeno. Mir
tebi, moj ljubljeni, i moj mir će biti s tobom stalno.

21 I kad je on tako rekao on nestade ispred mojih očiju, i hram bi

obnovljen kako je bio ranije.

22 I dok je ona govorila ovo, vatra izađe iz njenih usta i svijet je bio na
tački da dođe do kraja: ali Isus pojavi se brzo (lat. 2, i položi njegovu
185
ruku na njena usta) i reče Mariji: Ne otkrivaj ovu tajnu, ili ovaj dan
moje celo stvaranje će doći do kraja 8Lat. 2, i vatra iz njenih usta
presta). I apostoli behu uzeti velikim strahom da ne bi Gospodin bio
ljut na njih.

III

1 I on ode sa njima do planine Mauria (Lat. 2, Mambre), i sjede usred

njih. 2 A li bio se dvoumio da ga pita, jer se bojao. 3 I Isus odgovori i
reče im: Pitajte me šta hoćete da vas podučim, i ja ću vam pokazati.
Jer još sedam dana, i ja idem ka svome Ocu, i više neću biti viđen od
vas u ovom naličju. 4 Ali oni, još dvoumeći, rekoše mu: Gospode,
pokaži nam dubinu (ponor) prema tvom obećanju. 5 I Isus im reče:
Nije dobro (Lat. 2, je dobro) za vas da vidite dubinu, međutim, ako
želite, prema mom obećanju, dođite, slijedite me i gledajte. 6 I on
odvede ih dalje u mjesto koje se zove Heruvim (Herukt Slav., Hairode
Gr., Lat. 2 izostavlja) koje je mjesto istine. 7 I on mahnu anđelima
Zapada i zemlja bi smotana kao knjiga i dubine behu otkrivene njima.
8 I kad apostoli videše oni padoše na njihova lica na zemlju. 9 Ali Isus
podiže ih, govoreći: Nisam li vam rekao, 'Nije dobro za vas da vidite
dubinu'. I opet on mahnu anđelima, i dubina bi pokrivena.

IV

1 I on uze ih i dovede ih opet do Maslinske Gore

2 I Petar reče Mariji: Ti koja si visoko uvažena, moli Gospodara da

nam otkrije stvari koje su u nebesima.
186
3 A Marija reče Petru: O kamenu uklesan na stijeni, nije li Gospod
izgradio crkvu na tebi? Idi stoga prvi i pitaj ga.

4 Petar reče opet: O svetište koje si rašireno daleko. 5 Marija reče: Ti

si slika Adama, nije li on prvi oblikovan a potom Eva? Pogledaj na
sunce, da prema naličju Adama je svijetlo, i na mjesec,koji je zarad
sagrešenja Eve pun gline. Jer Bog je stavio Adama na istok a Evu na
zapad, i postavio svjetla da sunce sija na zemlju Adamu na istoku u
njegovim vatrenim kočijama, i mjesec na zapadu da daje svetlo Evi u
svom izgledu kao mlijeko. I ona uprlja zapovest Gospodnju. Zato je
mjesec umrljan sa glinom (Lat. 2, je oblačan) i njegovo svetlo nije
svijetlo. Ti zato, budući da si u naličju Adama, trebaš da ga pitaš, ali u
meni on je sadržan da ja mogu da obnovim snagu žene.

6 I kad su došli na vrh planine, i Gospodar se povukao od njih malo

vremena, Petar reče Mariji: Ti si ona koja je dovela do nule sagrešenja
Eve, mijenjajući ga iz sramote u radost, zakonito je, stoga, tebe pitati.

7 Kad se Isus pojavio ponovo, Bartolomej mu reče: Gospodine, pokaži

nam protivnika ljudi da ga možemo vidjeti, kakvog je izgleda, i šta je
njegov rad, i odakle dolazi, i koju moč ima da čak tebe nije poštedio,
već uzrokovao je da budeš obešen na drvetu. 8 A Isus pogleda na
njega i reče: Ti hrabro srce! Ti pitaš za ono u šta ne možeš da
pogledaš. 9 Ali Vartolomej bi uznemiren i pade Isusu pred noge i poče
da govori ovako: O svjetiljko koja ne može biti ugašena, Gospode
Isuse Hriste, stvaraoče večnoga svetla koje si im dao da te vole
milošću koja uljepšava sve, i koji si nam dao večno svetlo tvojim
dolaskom u svijet, ti si izvršio delo Oca, okrenuo si sramotu lica
Adamovog u veselje, odagnao si tugu Evinu sa radosnom pojavom
tvoga rođenja od device: ne sećaj se zla protiv mene već daj mi riječ
moga pitanja. (Lat. 2, koji si došao u svijet, koji si potvrdio večnu riječ
Oca, koji si nazvao tugu radošću, koji si učinio sramotu Evinu
zadovoljstvom, i povratio je dostojnom da bude sadržana u uterobi.)
187
10 I dok je on tako govorio, Isus podiže ga i reče mu: Bartolomej,
hočeš li videti protivnika ljudi? Ja ti kažem da ga ti vidiš, ne samo ti
već ostali od apostola i Marija ćete pasti na svoja lica i postati kao
mrtvi leševi.

11 Ali oni svi rekoše mu: Gospode, daj da ga vidimo.

12 I on ih je vodio dole sa Maslinske Gore i gledao gnjevno na anđele

koji su držali pakao, i mahnu Mihailu da zatrubi u visinama nebeskim.
I Mihail zatrubi, i zemlja se potrese, i Beliar izađe, bijući držan od 660
(560 Gr., 6,064 Lat. 1, 6,060 Lat. 2) anđela i vezan vatrenim lancima.
12 I dužina njegova bi 1,600 lakata a njegova širina 40 (Lat 1, 300,
Slav 17) lakata (Lat 2, njegova dužina 1900 lakata, njegova širina 700,
jedno krilo njegovo 80), i njegovo lice je bilo kao svjetljenje vatre i
njegove oči pune tame (kao iskre, Slav.). I iz njegovih nozdrva izlazio
je smrdljiv dim, i njegova usta su bila kao zaljev provalije, i jedno od
njegovih krila je imao četiri lakta. 14 I odmah kad ga apostoli videše,
oni padoše na zemlju na njihova lica i postaše kao mrtvi. 15 Ali Isus
priđe i podiže apostole i dade im duha moči, i on reče Bartolomeju:
Priđi, Bartolomej, i gazi tvojim nogama njegov vrat, i on će ti reći
njegov posao, šta je, i kako on vara ljude. 16 I Isus je stajaoizdaleka sa
ostalim apostolima. 17 I Bartolomej se bojao, i podigao je glas i rekao:
Blagosloveno da je ime tvoga večnoga kraljevstva od sada zauvek. I
kad je on govorio, Isus dopusti mu, govoreći: Idi i gazi vrat Beliara: i
Bartolomej otrča brzo na njega i gazio je na njegovom vratu: I Beliar
je drhtao. (Za ovu verziju Bečki MS ima: I Bartolomej podiže svoj glas i
reče ovako: O utrobo prostranija od grada, šira od širine nebesa, koja
sadržiš njega koga sedam nebesa ne sadržava, već ti bez bola sadržiš
osveštana u tvojim grudima, &c.: očito van mesta. Latin 1 ima samo:
Tad je Antihrist drhtao i bio ispunjen bijesom.)

18 I Bartolomej je bio uplašen, i uteče, i reče Isusu: Gospode, daj mi

rub tvoje odeće (Lat. 2, marama (?) sa ramena) da imam pouzdanja
188
da se približim njemu. 19 A Isus mu reče: Ti ne možeš uzeti okrajak od
moje odeće, jer to nije moja odeća koju sam nosio prije raspeća. 20 I
Bartolomej reče: Gospode, bojim se da, kao što on nije poštedio tvoje
anđele, on proguta me također. 21 Isus mu odgovori: Nisu li sve stvari
učinjene mojom rečju, jer voljom moga Oca duhovi behu podložni ka
Solomonu? Ti zato, budući da ti je zapoveđeno rečju, idi u moje ime i
pitaj ga šta želiš. (lat. 2 izostavlja 20.) 22 (I Vartolomej učini znak krsta
i molio je Isusa i išao iza njega. I Isus mu reče: Približi se- I kako je
Bartolomej prišao blizu, vatra bi upaljena na svakoj strani, tako da je
njegova odeća pojavila se vatrena. Isus reče Bartolomeju: Kao što
sam ti rekao, gazi po njegovom vratu i pitaj ga šta je njegova moč.) I
Bartolomej ode i gazio je po njegovom vratu, i stiskao je njegovo lice
u zemlju i njegove uši. 23 I Bartolomej reče njemu: Reci mi ko si ti i
koje je tvoje ime. A on mu reče: Osvjetli me malo, i ja ću ti reći ko sam
ja i kako sam došao ovamo, i koje je moje djelo i šta je moja moč. 24 I
on osvijetli ga i reče mu: Reci sve šta si učinio i šta činiš. 25 A Beliar
odgovori i reče: Ako bi ti znao moje ime, iz prva sam zvan Satanailo,
što se tumači kao službenik Božiji, ali kad sam odbio sluki Božiju moje
ime se zvaše Satanas, to je, anđeo koji drži pakao. 26 I opet
Bartolomej mu reče: Otkrij mi sve stvari i ne sakrij ništa od mene. 27 I
on reče njemu: Ja se zaklinjem tebi močju i slavom Božijom da čak i
ako bih sakrio išta ne mogu, jer opn je blizu koji bi me osudio. Jer da
sam ja mogao ja bih te uništio kao jednog od njih koji behu prije tebe.
28 Jer uistinu, ja sam oblikovan (al. Zvan) prvi anđeo, jer kad Bog
stvori nebesa, on uze ruku punu vatre i stvori mene prvo, Mihaela
drugog (Bečki MS, ovde ima ove rečenice: jer on je imao svoga sina
prije Nebesa i zemlje i mi besmo stvoreni (jer kad je on namislio da
stvori sve stvari, njegov Sin progovori riječ), tako da isto mi besmo
stvoreni voljom Sina i pristankom Oca. On je oblikovao, Kažem, prvo
mene, sledećeg Mihaila glavnog zapovednika sila koje su iznad),
Gavrila trećeg, Uriela četvrtog, Rafaela petog, Natanaela šestog, i
189
druge anđele od kojih ja ti ne mogu reći imena (Jerusalem MS ,
Mihail, Gabriel, Rafailo, Urijel, Hatanael, i drugih 6000 anđela, Lat. Ja
Mihael čast sile, treći Rafael, četvrti Gavrilo, i drugih sedam. Lat 2
Rafael treći, Gabriel četvrti, Uriel peti, Zatael šesti, i drugih šest) Jer
oni su nosaći palica ( liktori) Božiji, i on udari me sa njihovim
štapovima i goniše me sedam puta u noći i sedam puta u danu, i nisu
me ostavljali uopće i razbiše u komade svu moju moč. To su
(dvanaest, lat 2) anđela osvete koji stoje pred prijestoljem Božijim, to
su anđeli koji su prvo stvoreni. 30 I nakon njih behu stvopreni svi
anđeli. U prvom nebu je stotinu mirijada, i u drugom stotinu mirijada,
i u trećem stotinu mirijada, i u četvrtom stotinu mirijada, i u petom
stotinu mirijada, i u šestom stotinu mirijada, i u sedmom (stotinu
mirijada , i van sedam nebesa, Jerusalem MS) je prvo nebo (ravna
površina) u kojemu sve sile su koje rade među ljudima. 31 Jer tamo
su četiri anđela postavljena nad vetrovima. Prvi anđeoje nad
secerom, i zvan je Hairoum (...vatren, Jerusalem MS, lat 2, anđeo
sjevera, Mauh) i ima u svojoj ruci palicu od vatre , i suzdržava vlagu
da zemlja ne bude suviše mokra. 32 I anđeo koji je nad severom je
zvan Erta (Lat 2 , Alfata), on ima vatrenu baklju i stavlja je na svoje
strane, i one zagrijavaju veliku hladnoću od njega da on ne smrzne
svijet. 33 I anđeo koji je nad jugom se zove Kerkuta (Lat 2, Cedar) i oni
razbijaju njegovu žestinu da on ne udari svijet. 34 I anđeo koji je na
jugozapadu se zove Nauta, on ima štap od snijega u svojoj ruci i
stavlja ga u usta, i gasi vatru koja dolazi iz njegovih usta. I ako anđeo
ne ugasi je na njegovim ustima bio bi ceo svijet na vatri. 35 I tamo je
drugi anđeo nad morem koji čini ga neravnim sa valovima na njemu.
36 Ali ostalo ti neću reči, jer onaj koji stoji me ne podnosi.

37 Bartolomej mu reče: Protjecanje kažnjava duše ljudi? 38 Beliar

mu reče: Hočeš li ti da ti objavim kažnjavanje licemjera, ogovarača,
ismijavatelja, idolopoklonika, nezasitnika, preljubnika, čarobnjaka,
vračara, i od onih koji veruju u nas, i na sve koje ja pogledam
190
(zavode?)? (38 Lat. 2: Kad ću ja pokazati ijedan privid od njih. Ali oni
koji čine ove stvari, i oni su saglasni sa njima i slijede ih , stradaju sa
mnom. 39 Bartolomej mu reče: Obznani brzo kako ti nagovaraš ljude
da ne slijede Boga već tvoja zla umijeća, koja su laž i tama, da oni
ostave prave i sjajne puteve Gospodara.) 39 Vartolomej reče mu:
Želim da ti objaviš u par riječi. 40 I on udari svojim zubima, škrišeći, i
izađe rupa bez dna kotač imajući mač koji sija vatrom, i u maču behu
cijeci. 41 I ja pitah ga, govoreći: Šta je ovaj mač? 42 I on reče: Ovaj
mač je mač proždrljivih: jer u ove cijevi su poslati oni koji
proždrljivošću svih načina greha; u drugu cijev su poslani ogovarači
koji ujedaju svoga susjeda potajno; i u treću cijev se šalju licemjeri i
ostali koje ja zbacujem svojim izmišljotinama. (Lat. 2: 40 I Antihrist
reče: Ja ću ti reći- I kotač dođe iz ponora, imajući sedam vatrenih
noževa. Prvi nož je imao dvanaest cijevi (kanalića)...42 Antihrist
odgovori: Cijev od vatre u prvom nožu, u njemu su stavljeni kotačići
udjela vračara i bajača, i oni koji veruju u njih ili traže ih, jer u
bezakonju njihovih srca oni su naumili kriva gatanja. U drugoj cijevi
vatre je prvi od bogohulnika...samoubica...idolopoklonika....U ostalim
su prvi krivokletnici...(dugo nabrajanje).) 43 I Bartolomej reče:Da li ti
tad činiš te stvari od sebe sam? 44 I Satana reče: Ako sam ja
sposoban da idem sam, uništio bih celi svijet u tri dana: ali ni ja ni
ijedan od šest stotina ide pravo. Jer mi imamo druge brze sluge
kojima zapovedamo, i mi namještamo ih sa udicom od mnogi tačaka i
šaljemo ih da love, i oni hvataju za nas duše ljudi, namamljujući ih
slatkoćom različitih mamaca, da li pijanstvom i smijehom,
ogovaranjem, licemerstvom, zadovoljstvima, bludom, i ostalim
sitnicama koje dolaze iz njihovih riznica. (Lat. 2 pojačava neizmerno.)

45 I reči ću ti također ostala imena anđela. Anđeo tuče se zove

Mermeot, i on drži tuču na svojoj glavi, i moje sluge ga preklinju i
šalju mu kada hoće. I drugi anđeli su nad snegom, i drugi nad
gromom, i drugi nad munjama, i kad ikoji duh od nas ide bilo zemljom
191
ili morem, ovi anđeli šalju vatreno kamenje i postavljaju naše udove
na vatru. (Lat. 2 nabraja sva sagrešenja Izraela i sve moguće grehove
na dve cele stranice.)

46 Bartolomej reče: Budi čvrst (budi zauzdan) ti zmaju jame. 47 I

Beliar reče: Mnoge stvari ću ti reći o anđelima. Oni koji trče kroz
nebeska mjesta i zemljom su ovi: Mermeot, Onomatat, Dout, Meliot,
Harout, Grafatas, Etra, Nefonos, Halkatoura. Sa njima leti (su
upravljane?) stvari koje su u nebesima i na zemlji i pod zemljom.

48 Bartolomej mu reče: Budi čvrst (budi suzdržan) i budi nesvestan,

da mogu se obratiti Gospodu. 49 I Bartolomej pade na svoje lice i
baci zemlju na svoju glavu i poče da govori: O Gospode Isuse Hriste,
veliko i slavno ime. Svi horovi anđela te hvale, O Gospodaru, i ja kojim
sam nevrijedan sa mojim usnama...hvalim te,O Gospodaru. Poslušaj
me tvoga slugu, i kao što si izabrao me bez računa i pretrpio me da
govorim do kraja moja prošla dela, O Gospode Isuse Hriste, čuj me i
imaj milosti na grešnike. 50 I kad je on ovako rekao, Gospod mu reče:
Podigni ga, pretrpi onoga koji teži da ustane: Ja ću objaviti ostalo tebi.
51 I Bartolomej podiže Satanu i reče mu: Idi u svoje mjesto, sa svojim
anđelima, ali Gospod je imao milosti na svoj svijet. (50, 51, opet
neizmerno pojačano u lat 2. Satana se tuži da je on izigran da govori
svoje tajne prije vremena. Umetanje do nekog opsega odnosi se na
ovu rečenicu: 'Simon Mag i Zaroes i Arfahir i Janes i Mambres su moja
braća.' Zaroes i Arfahatar čarobnjaci koji igraju u Latinskim Djelima
Mateja i od Simona i Jude (vidi dole). 49 slijedi 51 u tekstu.)

52 Ali đavo reče: Pretrpi me, i reći ću ti kako sam zbačen u ovo mesto
i kako je Gospodar stvorio čoveka. 53 Ja sam išao tamo i vamo u
svijetu, i Bog reče Mihaelu: Donesi mi grumen sa četiri ugla zemlje, i
vode iz četiri rijeke raja. I kad Mihail donese Bog stvori Adama u
oblastima istoka, i oblikova grumen koji je bio bezobličan, i raširi
tetive i vene na njemu i utvrdi člancima, i on pokloni mu se, sam
192
zarad sebe, jer on je bio slika Božja, zato ga je obožavao. 54 I kad ja
dođoh sa krajeva zemlje Mihael reče: Obožavajte sliku Božiju, koju je
on učinio prema svom naličju. Ali ja rekoh: Ja sam vatra od vatre, Ja
sam bio prvi anđeo stvoren, i hoću li ja obožavati glinu i materiju? 55 I
Mihailo mi reče: Pokloni se, da Bog ne bude gnjevan na tebe. Ali ja
mu rekoh: Bog neće biti ljut na mene, već ja ću postaviti moj tron
nasuprot njegovog trona, i ja ću biti kao on. Tad je Bog bio gnjevan na
mene i zbacio me, zapovedujući prozorima nebesa da se otvore. 56 I
kad ja bijah zbačen, on upita također šest stotina koji behu poda
mnom, da li će oni se pokloniti, ali oni rekoše: Kao što smo vidjeli
prvog anđela da čini, niti čemo mi obožavati njega koji je manji od
nas. Tad je bilo šest stotina također zbačeno od njega sa mnom. 57 I
kad mi besmo zbačeni na zemlju mi besmo bez osjetila četrdeset
godina, i kad sunce zasja sedam puta sjajnije od vatre, odjednom se ja
probudih, i ja pogledah okolo i videh šest stotina koji su bili bez
osjećaja. 58 I ja probudih moga sina Salpsana i uzeh ga i savetovah se
kako da zavedem čovjeka zarad koga sam zbačen sa nebesa. 59 I tako
sam smislio. Ja uzeh bočicu u moju ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i
kosu mojih pazuha, i oprah se (Lat 2, Ja uzeh smokvino lišće u moju
ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i ispod mojih ruku i bacih dole
pored izvora voda. 69 je uveliko produžen u ovom tekstu) u izvore
voda odakle četiri rijeke teku, i Eva popi od toga i želja dođe na nju:
jer da ona nije pila te vode ja ne bih mogao da je prevarim. 60 Potom
Vartolomej zapovedi mu da ide u pakao.

61 I Bartolomej dođe i padne pred Isusove noge, i poče da suzama

govori ovako: Aba, Oče, čiju smo prošlost otkrili, Riječ Oca, koga
sedam nebesa teško sadržavaju, ali koji je zadovoljan da bude
sadržan lako i bez boli unutar tijela Djevice: koga Djevica nije znala da
je rodila: ti si svojom mišlju odredio sve stvari da budu: ti nam daješ
ono što trebamo prije nego pitamo. 62 Ti koji nosiš krunu da možeš
pripremiti za nas pokajanje dragocjenom krunom sa nebesa, ti si visio
193
na drvetu, ti (dodatak nestao)lat. 2, da možeš okrenuti od nas drvo
požude i pohote (itd.). Verzija je produžena za oko 40 linija) (koji si
pio vino pomešano sa žući) da možeš da nam daš da pijemo vino
savjesti, koji si proboden u stranu sa kopljem da možeš ispuniti nas sa
tvojim telom i tvojom krvlju. 63 Ti koji daješ imena četvero reka, prva
Fison, zbog vjere (pistis) koju si pojavio u svijetu da propovijedaš;
druga Geon, jer čovjek je napravljen od zemlje (ge);treća Tigris, jer
tobom je otkriveno ono što je čvrsto Trojstvo u nebesima (da učinimo
išta od ovoga mi moramo čitati Tigris); četvrta Eufrat, zarad prisustva
u svijetu ti si učinio svaku dušu da se raduje (euphranai) kroz riječ
besmrtnosti. 64 Moj Bože, i Oče, najveći, moj Kralju, spasi , Gospode,
grešnike. 65 Kad je on tako molio Isus mu reče: Vartolomej, moj Otac
me jeste imenovao Hristom, da mogu doći dole na zemlju i pomazati
svakoga čovjeka koji dolazi k meni sa uljem života,i on me zvao Isus
da mogu da izlečim svaki greh onih koji ne znaju...i dam ljudima
(nekoliko pokvarenih reči: Latinski ima) istinu Božiju.

66 I Bartolomej reče njemu: Gospode, nije zakonito meni da objaviš

te tajne svakome čovjeku? Isus mu reče: Bartolomej, moj ljubljeni,
koliko mnogo je vjernih i koji mogu da drže ih sebi, da ti možeš im
povjeriti ove stvari. Za neke imaju koji su vrijedni njih, ali imaju i drugi
kojima ne pristaje da im veruju, jer oni su zaludnici (razmetljivci),
pijanice, hvalisavi, nemilostivi, sudioničari u idolatriji, činitelji
preljuba, klevetnici, učitelji gluposti, i čine sva dela koja su od đavola,
i zato nisu vrijedni da im bude verovano. 68 I također oni su tajni,
zarad onoga što ih sadrži, jer koliko mnogi sadrže ih će imati udio u
njima. Ovde (Do sada?) zato, moj ljubljeni, ja sam ti govorio, jer
blagosloven si ti i sva tvoja rodbina koji po njihovom izboru su ovu
riječ povjerili njima, jer svi oni koji mogu sadržati to će primiti štagod
žele u mome sudu.

194
69 Tad Ja, Bartolomej, koji napisah ove stvari u mome srcu, uzeh za
ruku gospodara ljubitelja ljudi i počeh da se radujem i da pričam
ovako:

Slava tebi, O Gospode Isuse Hriste, koji daješ svima tvoju milost koju
svi mi primamo. Aleluja.

Slava tebi, O Gospodine, životu grešnika.

Slava tebi, O Gospode, smrt je stavljena u sram,

Slava tebi, O Gospodaru, riznico pravednosti.

Jer Bogu mi pjevamo.

70 I kako je Bartolomej pričao ovako, Isus skinu ogrtač i uze maramu

sa vrata Vartolomeja i poče da se raduje i govori (70 lat. 2, Tad Isus
uze maramu (?) I ja rekoh: Ja sam dobar: blag i velikodušan, jak i
pravedan,čudesan i svet): Ia sam dobar. Aleluja. Ja sam krotak i
nježan. Aliluja. Slava tebi, O Gospodaru: jer ja dajem darove svima
koji me žele. Aliluja.

Slava tebi, O Gospode, svijete bez kraja. Amin. Aliluja.

71 I kad on utihnu, apostoli ga poljubiše, i on dade im mir ljubavi.

VI

1 Bartolomej mu reče: Reci nam, Gospode koji grijeh je teži od svih

grehova? 2 Isus mu reče: Uistinu ja ti kažem da licemerstvo i
ogovaranje su teži od svih grehova: jer zarad njih, prorok govori u
psalmu, da 'loši neće ustati u sudu, niti grešni u savjetu ptravednih',
niti loši u sudu moga Oca. Uistinu, zaista, ja ti kažem, da svaki grijeh
će biti oprošten svakome čovjeku, ali grijeh protiv Svetoga Duha neće
195
biti zaboravljen. 3 I Vartolomej reče mu: Koji je grijeh protiv Svetoga
Duha? 4 Isus mu odgovori: Tkogod presudi protiv ijednog čovjeka
koji je služio mome svetome Ocu je bogohulio protiv Svetoga Duha:
Jer svaki čovjek koji služi Bogu pobožno je vrijedan Svetoga Duha, i
onaj koji priča bilo šta zlo protiv njega neće mu biti oprošteno.

5 Jao onomu koji se zaklinje glavom Božijom, da jao (?) njemu koji se
zaklinje lažno njime uistinu. Jer ima dvanaest glava Boga svevišnjega:
jer on je istina, i u njemu nema laži, niti kršenja zakletve. 6 Da, zato,
idite i propovijedajte celomu svijetu riječ istine, i ti, Bartolomej,
propovijedaj ovu riječ svakome ko ju želi, i koliko ih vjeruje toliko će
imati večan život.

7 Vartolomej reče: O Gospode, i ako iko griješi sa grehom tijela, koja

je njihova nagrada? 8 A Isus reče: Dobro je da onaj koji nije kršten
pokaže svoje krštenje nedužnim: već zadovoljstva tijela će postati
ljubitelj. Jer jedan brak pripada trezvenosti: jer uistinu ti kažem, onaj
koji greši nakon trećega braka (žene) je nevrijedan Boga. (8 Lat. 2 je
do ovog značenja:... Ali ako požuda tijela dođe na njega, on treba da
bude muž jedne žene. Oženjei, ako su dobri i plačaju desetine, će
primiti stostruko. Drugi brak je zakonit, pod uvjetom vrijednog
činjenja dobrih djela, i dužno plačanje desetine: ali treći brak je
osuđen: i djevstvo je najbolje.) 9 Ali vi, propovijedajte svakomu
čovjeku da drži sebe od takvih stvari: jer ja ne odilazim od vas i ne
sakupljam vas sa Svetim Duhom (lat. 2, Na kraju 9, Isus uzlazi u
oblake, i dva anđela se pojavljuju i govore: ' Vi ljudi Galileje', i ostalo)
10 I Bartolomej mu se poklonuo sa apostolima, uzveličao Boga
iskreno, govoreći: Slava tebi, Sveti Oče, Sunce neugasivo, neshvatljivo
(nedohvatljivo), puno svjetlosti. Tebi neka je slava, tebi neka je čast i
obožavanje, svijete bez kraja. Amen. (Lat. 2, Kraj pitanja naj
blagoslovenijeg Bartolomeja i drugih apostola sa Gospodinom Isusom
Hristom.)

196
KNJIGA OŽIVLJENJA (USKRSNUĆA) HRISTA OD VARTOLOMEJA
APOSTOLA

Ovo postoji u koptskom jedino. Nekoliko je recenzija njegovih:

najkompletnija je rukopis nedavno dobiven od Britanskog Muzeja
(Or. 6804), i prevedeno prvo od W,E, Kruma (Rastafjaelova svjetla
Egipta, 1910) i potom uređeno i prevedeno od E.A. Wallis Budgea (
Koptska apokrifa i dijalektu Gornjeg Egipta, 1913). Drugi odlomci su u
izdanju Lakau i Revilota. Nema celog prevoda, već samo razmatranje,
će biti urađeno ovde. Pet listova su traženi na početku Britanskog
Muzeja MS. Sadržaj tih može biti delimično ispunjen od Lakaa i
Revilota. Ali u prvom mjestu prolaz (p.193, Budge) može biti citiran
što pokazuje nešto o postavci knjige: '' Ne dajte da ova knjiga dođe u
ruke ikojeg čovjeka ko je nevernik i krivovernik. Ovo je sedmi put da
ti zapovedam, O moj sine Tadeju, u pogledu ovih tajni. Ne otkrij ih
nečistome čovjeku, već drži ih sigurno.' Mi vidimo da knjiga je
naslovljena od Bartolomeja njegovom sinu Tadeusu, i ovo bez sumnje
je tema nekih početnih linija teksta.

Sad možemo staviti dva odlomka, jedan o detetu Josifu od Arimeteje,

drugi o pijetlu podignutom u život, što je bilo već opisano kao br. 7 i 8
koptskih pripovijedanja o Stradanju (pp. 149,150). Red je neizvjesan.
Potom imamo dio koji u Reviloutu je br. 12 (p.165), u Lakaunu. 3
(p.34). Lakau daje u djelovima u dve recenzije.

Krist je na križu, ali njegova strana je probodena, i on je mrtav.

Čovjek u masi zvan Ananija, iz Betlehema, juri do križa i grli i

pozdravlja tijelo grudima ka grudima, rukom ruci, i osuđuje židove.
Glas dolazi iz tijela Isusa i blagosilja Ananiju, obečavajući mu

197
nepokvarljivost i u ime ' prvih plodova večni plod'. Sveštenici odlučuju
da kamenuju Ananiju: on izgovara riječi veselja. Kamenovanje ne
stvara efekat. Oni ga bacaju u peč gde on ostaje dok Isus ne biva
podignut. Na kraju oni probadaju njega sa kopljem.

Spasitelj uzima njegovu dušu u nebo, i blagosilja ga.

Može biti malo materijala izgubljeno između ovog i otvaranja

rukopisa Britanskog Muzeja, u prvom redu u kojem uzimanje
Ananijine duše u nebo se spominje.

Sad uzimamo rukopis Britanskog Muzeja, kao naš osnov. Izvjesni

delovi njegovi su sačuvani u Pariskim odlomcima koji delom
preklapaju jedan drugog, i tako različiti tekstovi postoje u nekim
delovima, ali to neće biti važno za našu svrhu da primjetimo mnoge
varijacije.

Josif iz Arimeteje je sahranio telo Isusa. Smrt dođe u Amente

(podzemlje), pitajući ko je novi koji je došao, jer je uočio
uznemirenost.

On dođe do grobnice Isusa sa svojih šest sinova u obliku zmije. Isus je

ležao tamo (bio je drugi dan, tj. Subota) sa njegovim licem i glavom
pokrivenom sa salvetama.

Smrt naslovi njegova sina Kugom i opisa ugođaj koji se dogodio u

njegovu delu. Tad on govori sa telom Isusa i upita, ''Tko si ti''? Isus
ukloni salvetu koja je bila na njegovu licu i pogleda u lice Smrti i
nasmija se na njega. Smrt i njeni sinovi pobegoše. Tad oni priđoše
opet, i ista stvar se dogodi. On naslovi Isusa opet u nekoj duži,
sumnjajući, ali ne izvesno, tko je on.

198
Tad Isus usta i popne se na kočiju Kerubima. Pustošio je u paklu,
razbijajući vrata, vezajući demone Beliara i Melkira (cf. Melkira u
Uznesenju Isaije), i oslobodi Adama i svete duše.

Tad on okrene se Judi Iskariotu i izgovori dugi prijekor, i opisa patnje

koje on mora izdržati. Trideset imena grehova su data, koje su zmije
koje su poslate da ga progutaju.

Isus usta iz mrtvih, i Abaton (Smrt) i Pošast vrati se do Amente da ga

zaštiti, ali oni nađoše ga u celosti pustim, samo tri duše behu ostale
unutra (one od Heroda, Kaina i Jude, govori Pariški rukopis)

U međuvremenu anđeli su pevali himne koje je Serafim pevao u zoru

Gospodnjeg dana nad njegovim telom i njegovom krvlju.

Rano ujutro u Dan Gospodnji žene su otišle do grobnice. To behu

Marija Magdalena, Marija majka Jakova koju je Isus izbavio iz ruku
Satane, Saloma koja ga je kušala, Marija koja mu je služila i Mrta
njena sestra, Joana (al. Suzana) žena od Kuza koji je odrekao se
bračnog kreveta, Veronika koja je izliječena od tečenja krvi u
Kapernaumu, Lea udovica čiji sin je podignut u Nainu, i žena kojoj je
on rekao, ''Tvoji grehi koji su mnogi su ti oprošteni''.

Oni su bili svi u vrtu Filogena, čiji sin Simeon Isus je izliječen kad je
sišao sa Maslinske Gore sa apostolima (verovatno lud dečak na Gori
Preobraženja).

Marija reče Filogenu: Ako si ti uistinu on, ja znam te. Filogen reče: Ti
si Marija majka Talkamarimata, što znači radost, blagoslov i
zadovoljstvo. Marija reče: Ako ste ga ponijeli, recite mi gde ste ga
položili i ja ću odnijeti ga: ne plašite se. Filogen reče kako su židovi
tražili sigurnu grobnicu za Isusa kako tijelo ne bi bilo ukradeno, i on
ponudi grobnicu u vlastitome vrtu i nadzirao ga: i oni ga zapečatiše i
odoše. U ponoć on usta i ode i nađe redove anđela: Heruvim,

199
Serafim, Sile i Djevice. Nebesa se otvoriše, i Otac podiže Isusa. Petar,
također, je bio tamo i podrža Filogena, ili bi on umro.

Spasitelj tad se pojavi njima na kočijama Oca i reče Mariji: Mari Kar
Mariat (Marija majka Isusa Boga). Marija odgovori: Rabouni Katiatari
Miot (Sin Božiji Svemočni, moj Gospod, i moj Sin.) Dugi naslov Mariji
od Isusa slijedi, u odnosu na koji on potiče je da kaže njegovoj braći,
'Ja uzlazim mome Ocu i vašemu Ocu', &c. Marija reče: Ako uistinu
meni nije dozvoljeno da te dotaknem, u najmanjem blagoslovi moje
tijelo u kojem si ti udostojio se stanovati.

Verujte mi, moja braćo sveti apostoli, Ja Bartolomej gledah Sina

Božijeg na kočijama Heruvima. Sve nebeske sile behu oko njega. On je
blagoslovio tijelo Marije.

Ona ode i dade poruku apostolima, i Petar blagoslovi je, i oni se

radovaše.

Isus i otkupljene duše uzađoše u nebo, i Otac ga krunisao. Slava ovog

prizora Bartolomej nije mogao opisati. Ovdje je da on zapovijeda
svome sinu Tadeju da ne dozvoli da njegova knjiga padne u ruke
nečistih (citirano gore).

Potom slijedi niz himni pjevanih u nebesima, osam ukupno, koje

prate prijem Adama i drugih svetih duša u slavu. Adam je bio
osamdeset lakata visok a eva pedeset. Oni behu dovedeni do Oca sa
Mihaelom. Bartolomej nije nikad vidio išta da uporedi sa ljepotom i
Slavom Adama, osim Isusa. Adamu je oprošteno, i svi anđeli i sveci
radovahu se i pozdravljahu ga, i odoše svaki u svoje mjesto.

Adam je bio stajao na vratima života da pozdravi sve pravedne kad

ulaze, i Eva je stajala nad svim ženama koje su činile volju Božiju, da ih
pozdravi dok su dolazili u grad Hrista.

200
Što se tiče mene, Vartolomeja, ja ostah mnoge dane bez hrane i pića,
hranjen slavom vizije.

Apostoli su zahvalili i blagoslovili Bartolomeja za ono što im je on

rekao: on bi trebao biti zvan apostolom tajni Božijih. Ali je
negodovao: Ja sam najmanji od vas svih, ponizan radnik. Neće li ljudi
grada kada me vide reći, 'Nije li ovo Vartolomej čovjek Italije,
baštovan koji radi sa povrćem? Nije li ovo čovjek koji stanuje u vrtu
Hierokratesa upravnika našega grada? Kako li je on postigao ovu
veličinu?

'Slijedeće riječi uvode u novi deo.

U vreme kad Isus uze nas gore u Maslinsku Goru on progovori nama
na nepoznatom jeziku, koji je otkriven nama, govoreći: Anetarat (ili
Atarat Taurat). Nebesa behu otvorena i mi svi odosmo u sedmo nebo
(tako Londonski rukopis: u Pariškoj kopiji samo Isu je uzašao, i
apostoli su gledali za njim). On je molio Oca da ga blagoslovi.

Otac, sa Sinom i Svetim Duhom, položi svoju ruku na Petra (i učini ga

nadbiskupom (arhiepiskopom) celoga sveta: Pariz B). Sve što je
vezano ili odvezano od njega na zemlji tako će biti u nebesima; nitko
tko nije određen od njega neće biti prihvaćen. Svaki od apostola behu
odvojeno blagosloveni (postoje propusti ličnih imena u jednom ili
drugom ili tri teksta). Andrej, Jakov, Ivan, Filip (krst će ići prednjim
gde god on ide), Toma, Bartolomej (on će biti čuvar tajni Sina) , Matej
(njegova sjena će liječiti bolesne) Jakov sin Alfeusa, Simon Zelot, Juda
Jakovljev, Tadeus, Matija koji je bio bogat i ostavio sve da slijedi
Isusa).

I sad, moja braćo apostoli, oprostite mi: Ja Bartolomej, nisam čovek

koji treba da je čašćen.

201
Apostoli poljubiše i blagosloviše ga. I tad, sa Marijom, oni prinesoše
Euharistiju.

Otac posla Sina dole u Galileju da utješi apostole i Mariju: i on dođe i

blagoslovi ih i pokaza im svoje rane, i preda im u brigu Petra, i dade
im njihova zvanja da propovijedaju. Oni poljubiše njegovu stranu i
zapečatiše sebe sa krvlju koja je tekla otamo. On ode u nebesa.

Toma nije bio sa njima, jer on je otišao u njegov grad, čuvši da njegov
sin Siofan (Teofan?) je mrtav: bio je sedmi dan od smrti kad je on
stigao. On ode do grobnice i podiže ga u ime Isusa.

Siofan mu reče uzimajući njegovu dušu od Mihaila: kako je niknula iz

njegova tela i svetlela na ruci Mihaela, koji umota je u finu lanenu
odeću, kako je on prešao rijeku vatre i izgledalo je njemu kao voda, i
bio je okupan triput u Aheruskom jezeru: kako u nebesima on vidje
dvanaest sjajnih prijestolja apostola, i nije mu dozvoljeno da sjedne
na prijestolje njegova oca.

Tomas i on odoše u grad na zapanjenost svih koji ih videše. On,

Siofan, pozdravi ljude i reče svoju priču: i Tomas je krstio 12,000 njih,
osnovao crkvu, i načinio Siofana episkopom.

Tad Toma uznese se na oblak i on uze ga na Maslinsku Goru ka

apostolima, koji mu rekoše da posjeti Isusa: a on nije verovao.
Bartolomej opomenu ga. Tad Isus se pojavi, i učini da Toma dotakne
njegove rane: i ode u nebesa.

Ovo je drugi put da je on pokazao sebe učenicima nakon što je ustao

iz mrtvih.

Ovo je Knjiga Uskrsnuća Isusa Krista, našega Gospodina, u radosti i

zadovoljstvu. U miru. Amin.

Petar reče apostolima. Hajde da prinesemo žrtvu prije nego se

odvojimo. Oni pripremiše hljeb, čašu, i tamjan.
202
Petar je stajao do žrtve i drugi oko stola. Oni su čekali (prelom u
tekstu: Budge i drugi pretpostavljaju pojavu Hrista, ali ne mislim da je
ovo ispravno: 4 1/1 linije su nestale potom slijede oštećen riječi):

Stol...njihova srca se radovaše....obožavažu Sina Božijeg. On uze svoje

mjesto...njegov Otac (moguće, koji sjedi na desno Oca). Njegovo tijelo
je bilo na stolu oko kojegsu se sakupili, i oni podijeliše ga. Oni videše
krv Isusa kako polijeva kao živa krv dolje u čašu. Petar reče: Bog je
volio nas više nego sve, davavši nam da vidimo ove velike časti: i naš
Gospod Isus Hrist je dopustio nam da gledamo i otkrio nam slavu
njegova tijela i njegove božanske krvi. Oni su sudjelovali u tijelu i krvi i
tad se odvojiše i propovijedaše riječ. (Što je jasno pokazano u
promjeni elemenata: nema prostora za opis pojave Isusa: on ne reče
ni riječ, i njegov odlazak nije spomenut.)

Ovo pisanje može biti bolje opisano kao hvalospjev nego

pripovijedanje. Puno je suprotnosti: Josif i Filogen oboje sahranjuju
Isusa – Toma podiže mrtve i nije hteo verovati u Kristovo uskrsnuće: i
tako dalje. Da Marija majka Isusa je prepoznata kao Marija
Magdalena je uobičajeno u suprotnosti na istoriju, i mi smo videli to u
drugim koptskim dokumentima. Interes autora je usredotočen u
himnama, blagoslovima, pozdravima i molitvama, koje je ovo
razmatranje je celo izostavljeno, ali koje zauzima velima deo izvornog
teksta. Veličanje svetog Bartolomeja u drugoj svrhi pisca: poseban
blagoslov dat njemu poziva stav koji on uzima u Evanđelju (i. 1, 8) u
propitivanju tajni nebesa, i videći stvari koje su sakrivene od drugih.
Oboje i Evanđelje i Knjiga su naročito uključeni u Silazak u Pakao,
Uskrsnuće, i otkupljenje (spas) Adama.

Bartolomej (Natanael) je rečeno (u Sv. Jovana Evanđelju) da će on

vidjeti anđele kako uzlaze i silaze na Sina čovećijeg. Obećanje je

203
ispunjeno u Evanđelju (i. 6, 231 i veoma često u Knjizi: u SV.Ivanu mi
također čitamo o njegovom bivanju 'pod smokvom', i ovo je
verovatno dosta da se predpostavi koptskom autoru Knjige da je on
bio povrtar.

Datom je teško predpostaviti. Britanski muzej rukopis, je pripisan

dvadesetom veku; Pariški odlomci su stariji. Ono od koptske
literature ovog razreda je obično pretpostavljeno da pripada petom i
šestom vijeku; i ja mislim ovo, ili poslednje sedmom vijeku, može biti
vreme kad je knjiga napisana.

204
Evanđelje po Petru

Uvod

Rano svedočanstvo o ovoj knjizi je već izloženo. Prezentovani

fragment je otkriven 1884. Rukopis u kojem je mala knjiga sadrži dio
Knjige o Enohu na grčkom, ovaj odlomak Muke i drugi,opis Nebesa i
Pakla, koji je ili (kako sad mislim) drugi fragment Evanđelja, ili deo
Otkrivenja Petrovog.

Videli smo da Evanđelje po Petru je citirano od autora kasnijeg kraja

drugog veka. Tvrdi se da Justin Mučenik također ga je koristio ranije
nakon sredine tog stoljeća,ali dokazi nisu postokjani. Verujem da nije
siguran datum knjige mnogo ranije od a.d 150.

Ono koristi četiri kanonska Evanđelja, i najraniji je nekanonski izveštaj

o Muci koja postoji. Nije u celosti pravoslavan: baca sumnju na
zbiljnost Gospodinovih muka, i posljedično na zbiljnost njegova
ljudskoga tela. Drugim rečima ono je, kao Serapion Antiohijski
označen , doketskim (privid isusovog tela) karakterom.

Druga oznaka je krajnje anti židovski stav. Krivnja je bačena na židove

gde god je moguće, i Pilat je opran belim.

U ovomu slučaju dajem, u rimskim i arapskim likovima , dvojnu

podelu u odlomke i verzije.

FRAGMENT I

I 1 Ali od židova niko nije oprao svoje ruke, niti je Herod niti itko od
njegovih sudija: i gde god oni nisu hteli 2 oprati, Pilat usta, i kad
Herod kralj zapovedi da Gospod treba biti predat u njihove ruke,
govoreći njima: Sve što vam ja zapovedim da mu učinite, učinite.
205
II 3 Sad tamo je stajao Josif prijatelj od Pilata i od Gospoda, i on,
znajući da oni će ga razapeti, dođe Pilatu i molio je za telo Isusovo da
ga sahrani. I Pilat šaljući Herodu, molio je njegovo telo. 5 A Herod
reče: Brate Pilat, iako nitko nije molio za njega, mi treba da ga
sahranimo,jer Subota sviće, jer pisano je u zakonu da sunce ne treba
da svane na onoga koji je ubijen.

III 6 I on izruči ga ljudima prije prvoga dana (ili dan prije) beskvasnih
hljebova, na njihov praznik. I oni uzevši Gospoda gurnuli su ga doksu
trčali, i rekoše: Hajde da pozdravimo Sina Božijega, sada kada 7
imamo vlast nada njim. I oni staviše na njega ljubičasti ogrtač, i
učiniše da sjedi na sudskoj stolici, 8 govoreći: Daj pravi sud, ti Kralju
Izraela. I jedan od njih donese krunu od trnja i stavi je na 9
Gospodinovu glavu, i drugi su stajali i pljuvali u njegove oči, a drugi su
šamarali njegove obraze, a drugi su ubadali ga trskom, i neki od njih
su ga bičevali, govoreći Sa ovom čašću da počastimo (ili ovom cenom
platimo) sina Božijeg.

IV 10 I oni dovedoše dva zločinca, i razapeše 11 Gospoda između njih.

Ali on je šutio, kao da ne oseća bol. I kad su uspravili križ, oni napisaše
12 na njemu: Ovo je Kralj Izraela. I oni položiše njegovu odeću pred
njim, i podeliše je među sobom i 13 bacaše kocku na njoj. Ali jedan od
tih zločinaca prekori ih, govoreći: Mi smo ovako pretrpjeli za zla koja
smo učinili, ali ovaj čovek je postao 14 spasitelj ljudi, pri čemu vas je
ozlijedio I oni behu ljuti na njega, i zapovediše da njegove noge ne
budu prelomljene, da tako on umre u mučenju.

V 15 Bilo je podne, i tama je prevladala Judejom, i oni behu

uznemireni i u smetenosti da sunce ne zađe, jer je još živio, jer je
pisano za njih da sunce ne zalazi za onim koji je 16 ubijen. I jedan od
njih reče: Dajte mu da pije žuč sa octom, i oni pomiješaše i dadoše
mu 17 da pije, i oni ispuniše sve stvari i izvršiše 18 njihove grehove na
njihove glave. I oni odoše sa 19 svjetiljkama, pretpostavljajući da je
206
noć, i neki padoše. I Gospod je plakao i glasno govorio: Moja
moči,moja moči, ti si me zaboravio. I kad je tako rekao, on bi uzet.

20 I u isti čas zavjesa hrama u Jerusalemu podera se na dvoje.

VI 21 I potom iščupaše eksere i ruku Gospodnjih i položiše ga na

zemlju, i cela zemlja se uzdrma, i dođe veliki straha sve.

22 Tad sunce zasja, i bi deveti 23 čas. I židovi se radovaše, i dadoše

njegovo telo Josifu da ga sahrani, jer on je gledao sve dobre stvari
koje je 24 on učinio. I on uze Gospoda i opra ga i uvije ga u lan i
donese do njegove vlastite grobnice,koja je zvana Vrt Josifov.

VII. 25 Tad židovi i starešine i sveštenici, kad su videli kako veliko zlo
su oni sebi učinili, počeše da plaču i da govore: Jao našim grehovima:
sud i kraj Jerusalema se približio.

26 Ali ja sa mojim drugarima bih u tugi, i mi besmo obuzeti u mislima

i sakrili bi se; jer smo tražili za njim kao razbojnici, i namišljajući 27
hram da zapalimo. I pored svih ovih stvari mi besmo postili, i
sedosmo tugujući i plačući noć i dan do Subote.

VIII 28 Ali pisari i farizeji i starješine se sakupiše jedni sa drugim, jer

oni su čuli da sav narod je tugovao i udarao se u prsa, govoreći: Ako
su ovi veliki znakovi se dogodili njegovom smrću, eto kako 29
pravedan je bio. I starješine se behu bojali i dođoše 30 Pilatu, moleći
ga i govoreći: Daj nam vojnike da mi (ili oni) mogu čuvati njegovu
grobnicu za tri dana, da njegovi učenici ne dođu i ne ukradu ga i ljudi
pretpostave 31 da je on ustao iz mrtvih, i da nam naškodi. I Pilat dade
im Petronija centuriona sa vojnicima da čuvaju grobnicu, i starešine i
pisari dođoše sa njima do 32 grobnice, i kad su otkotrljali veliki kamen
da paze (al. Zajedno sa) centurionom i vojnicima, tad svi 33 koji behu
sakupljeni postaviše ga na vrata grobnice, i izgipsaše na njemu sedam
pečata i postaviše šator tamo i držaše stražu.

207
IX. 34 I rano ujutro kako je Subota svanula, dođe mnoštvo iz
Jerusalima i okolo da vide grobnicu koja je bila zapečaćena.

35 A u noći u kojoj Gospodnji dan je svanuo, i vojnici su držali stražu

dvoje po dvoje u svakoj straži. 36 dođe veliki zvuk sa nebesa, i oni
videše nebesa otvorena i dvoje ljudi silaze tamo, sjajeći velikim
svetlom, i približili su se grobnici. 37 I kamen koji je bio postavljen na
vrata otkotrljaše i vratiše se i grobnica bi

X 38 otvorena i oboje mladića uđoše. Kad potom ti vojnici videše to,

oni probudiše centuriona i starešine (jer oni također su držali 39
stražu); i dok su oni još govorili im stvari koje su videli, oni videše
opet troje ljudi kako izlaze iz grobnice, i dvoje njih zadržavaše drugog
(40 jednog) i krst je sledio, nakon njih. I od dvojice oni videše da
njihove glave su dosezale do nebesa, ali od njega koji 41 je bio vođen
od njih da je prelazila nebesa. I oni 42 čuše glas sa nebesa da govori:
Jesi li molio njih koji spavaju I odgovor se čuo sa križa, govoreći : Da.

XI 43 Ti ljudi potom uzeše se savjetovati jedan s drugim da idu i

izveste ove stvari Pilatu. I dok su oni još mislili o tome, opet nebesa se
otvoriše i 45 čovjek siđe i uđe u grob. A oni koji behu sa centurionom
(ili centurion i oni koji behu s njim) kad su videli to, požuriše da idu
noću Pilatu i ostave grobnicu na koju su pazili, i rekoše sve šta su
videli, i behu u velikoj smetenosti, govoreći: Uistinu on je bio sin
Božiji.

46 Pilat odgovori i reče: Ja sam čist od krvi 47 sina Božijeg, ali vama se
to činilo dobrim. Tad svi oni dođoše i moliše ga i ohrabrivaše da
naplati centurionu i vojnicima da ne kažu ništa što su 48 videli: Jer,
rekoše oni, za nas je korisno navuči najveći grijeh pred Bogom, radije
nego pasti 49 u ruke naroda Židova i biti kamenovan. Pilat zato plati
centuriona i vojnike da ne kažu ništa.

208
XII 50 Rano u Gospodnji dan Marija Magdalena, učenica Gospodnja
koja, se bila bojala zarad Židova, jer oni behu gorjeli ljutnjom, nije
izvodila na grobu Gospodnjem one stvari koje su žene uobičavale da
čine onima koji umru i 51 koji su voljeni njihovi, uzeše s njom žene
njene prijateljice i 52 dođoše do grobnice gde je bio položen. I oni se
bojaše da ih židovi ne vide, i rekoše: Iako ne možemo da plačemo i
tugujemo za njim na dan kad je 53 razapet, hajde da sad učinimo to
na grobu. Ali tko će otkotrljati kamen koji je na vratima grobnice, da
možemo da uđemo i sjednemo pored njega i učinimo 54 ono što je
dužnost jer kamen je velik, i mi se bojimo da nas neki čovjek ne vidi. I
ako ne možemo učiniti tako, hajde da ostavimo na vrata te stvari koje
nosimo za spomen na njega, i mi čemo plakati i tugovati dok ne
dođemo svojoj kući.

XIII 55 I oni odoše i nađoše grobnicu otvorenom, i oni se privukoše i

pogledaše unutra, i videše tamo mladića kako sjedi usred grobnice, i
lijepog izgleda i odjeven u vrlo svijetlu odeću, koji im reče: 56 Zašto
ste došle da ne tražite onoga koji razapet On je ustao i otišao je, ali
ako ne verujete, pogledajte i vidite mjesto gde je ležao, on nije tamo,
jer je ustao i otišao tamo odakle je poslat. 57 Tad žene behu uplašene
i pobegoše.

XV 58 Bio je zadnji dan beskvasnih hlebova, i mnogi su dolazili iz

grada i vračali se njihovim 59 vlastitim kućama je praznik je bio na
kraju. Ali mi, dvanaest učenika Gospodnjih, besmo plakali i u tugi, i
svaki je tugovao za onim što se dogodilo 60 i otišao vlastitoj kući. Ali
Ja, Simon Petar, i Andrej moj brat, uzesmo naše mreže i odosmo na
more, i tamo je bio sa nama Levi sin Alfeja, koga Gospod (Za fragment
(odlomak) II vidi Otkrivenje Petrovo.)

209
EVANĐELJE PO TOMI (II,2)

Uvod:

HELMUT KOESTER

Evanđelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili

skupinu izreka (svih 114 izreka nije pronađeno u rukopisu, no većina
današnjih znanstvenika slijedi tu numeraciju) u većini slučajeva glasi,
"Isus (im) reče", a ponekad i sa pita­ njem ili konstatacijom učenika.
Samo je u jednom slučaju(13) izreka produljena u po­ dužu raspravu
između Isusa i učenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sačuvanih u
Evanđelju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatološke
izreke (proročanstva), te pravila namijenjena zajednici. U ovome se
dokumentu pojavljuju redoslijedom ko- ji ne otkriva nikakav
poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav- ljuju
zajedno zbog sličnosti po obliku ili asocijacijama.

Koptsko Evanđelje po Tomi prevedeno je s grčkoga. Fragmenti tog

evanđelja u izvornoj, grčkoj verziji, sadržani su u Papirusima
Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni početkom 20.
stoljeća, no koji su prepoznati kao dijelovi Evan­ đelja po Tomi tek po
otkriću koptske knjižnice Nag Hammadi. Prvi od tih grčkih pa­ pirusa
sadrži izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva
sadrže izre­ ke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grčkih fragmenata
proizlazi iz rukopisa napisa­ nog prije 200. g. n.e, što znači da se
grčka verzija tog evanđelja u Egiptu koristila već u drugom stoljeću.

210
Autorstvo evanđelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi
"blizancu" (i aramejska riječ toma i grčka didymos znače "blizanac").
U Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je
utemeljio crkve na Istoku, posebice u Ede- si (prema nešto kasnijoj
predaji, on je putovao čak do Indije). Drugi kršćanski spisi istočnih
crkava također su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela
Tomina, a naj- vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio
knjižnice Nag Hammadi (II,7). Potonji zapis, kao i Evanđelje po Tomi,
najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbe­ no je, međutim, da li je
izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na grčki,
iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanđelja,
najprije kružile na aramejskom, Isusovom jeziku.

Za velik broj izreka iz Evanđelja po Tomi nalazimo paralele u

novozavjetnim evanđeljima, u sinoptičkim evanđeljima (po Mateju,
Marku i Luki), kao i u Evanđe­ lju po Ivanu (sličnosti s potonjim
osobito su značajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38, 49, 92). Poznato
je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evanđeljima, posebice u
Evanđelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanđelju po Egipćanima
(usp. izreka 22), koja su kružila u drugom stoljeću, što potvrđuje i
Klement Aleksandrijski (oko 180-200.). Izravna veza Evanđelja po
Tomi s drugim nekanonskim evanđeljem ipak je veoma upitna.
Mnogo je zanimljivija veza Evanđelja po Tomi s kanonskim evan­
đeljima. Dok potonji svi sadrže velike segmente narativnih materijala,
u prvome ne- ma tragova takvih materijala. Već zbog same ove
činjenice ne možemo naš dokument smatrati eklektičkim izvatkom iz
novozavjetnih evanđelja. Usporedimo li oblik i izri­ čaj pojedine izreke
s oblikom u kojemu su one sačuvane u Novom zavjetu, u veći­ ni se
slučajeva čini kako je Evanđelje po Tomi zadržalo izvorniji oblik
tradicionalne izreke (u nekoliko slučajeva u kojima tomu nije tako, sve
navodi na zaključak da je na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo
poznavanje novozavjetnih evanđelja), ili da predstavlja verzije koje
211
se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Nešto izvorni­ ji i kraći
oblici naročito su očiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57,
63, 64, 65, 96, usp. 109).

Po svom je žanru Evanđelje po Tomi slično jednom od izvora

kanonskih evanđelja, takozvanom Izvoru Sinoptičkih Izreka (često
zvanom "Q" od njemačke riječi Quelle, "izvor"), koji su koristili i Matej
i Luka. Doista, mnoge izreke pronađene u ovome do­ kumentu bile su
i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanđelja. S druge strane, Evan­
đelje po Tomi također sadrži i posve drugačije starije izreke, čije
paralele nalazimo u Evanđelju po Ivanu, Markovu evanđelju 4,21-25,
pa čak i u Prvoj poslanici Korinća- nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9).
Nadalje, izreke koje se odnose na budući dolazak Si­ na Čovječjega,
tako karakteristične za "Q" (usp. Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uopće ne
postoje. Evanđelje po Tomi možemo, stoga, smatrati srodnom, no
posve neovisnom zbirkom izreka. U svom najizvornijem obliku, ono
vjerojatno potječe iz prvog stolje­ ća (nastanak "Q" obično se smješta
u sredinu prvog stoljeća).

Niti koptski prijevod niti grčki fragmenti nisu očuvali to evanđelje u

njegovu naj- starijem obliku. Da je tekst mijenjan u procesu
prijenosa, pokazuju čak i usporedbe s postojećim koptskim i grčkim
tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadrža­ vao mudre izreke
i Isusove eshatološke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, čak i
one koje nemaju paralele u novozavjetnim evanđeljima (naročito
parabole 97 i 98), moguće pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q
" naglašava eshatološko iščekiva­ nje dolaska "Kraljevstva Božjeg",
Evanđelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, na­ glašava otkrivanje
mudrosti, ili "Kraljevstva Očevog", putem spoznaje (gnosis) sebe (usp.
izreka 3), vođene Isusovim izrekama. Takvo shvaćanje spasenja slično
je onome izraženom u mnogim odlomcima Evanđelja po Ivanu, u
kojem je otkrivanje istine i ži­ vota vezano uz Isusove riječi (Iv 6,63;

212
8,51). Prva izreka iz Evanđelja po Tomi progra- matski to naglašava,
tumačenje izreka istovjetno je pronalaženju vječnog života.

U daljnjoj povijesti i razvoju Evanđelja po Tomi, mudro tumačenje

Isusovih izre ka poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostičke
teologije, iako je djelo nemoguće pripisati nekoj posebnoj gnostičkoj
školi ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opširni­ je je razrađena u
izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji čovjekovog božanskog
porijekla, koje se ne odnosi čak ni na Adama, iako je "nastao iz velike
moći" (usp. izreku 85). Spasenje se postiže svlačenjem svega onoga
što je od ovog svijeta (usp. izreke 21, 37,56). Učenici moraju "biti
samo prolaznici" u ovostranom varljivom po- stojanju (usp. 42).
Postojanje idealnoga gnostičkog učenika opisano je izrazom "sa­
motnjak", koji se odnosi na čovjeka koji je za sobom ostavio sve ono
što ljudsko biće veže uz ovaj svijet (usp. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i
žene mogu postići taj cilj, ako postignu "muškost" samotnog
postojanja (izreka 114).

EVANĐELJE PO TOMI II 32, 10-51,28

Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac
zapisao.

(1) I on reče, "Tko protumači ove riječi, taj neće iskusiti smrt."

(2) Isus reče, "Neka onaj tko traži ne prestane tražiti sve dok ne nađe.
Kada pronađe, naći će se zapanjen, i vladat će nad svime."

(3) Isus reče, "Ako vam oni koji vas vode kažu, 'Gledajte, kraljev­ stvo
je gore na nebu', tada će vas ptice nebeske preteći. Ako vam kažu,
'Ono je u moru', tada će vas preteći ribe. Kraljevstvo je zapravo u
vama, i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ćete prepoznati,

213
33 i shvatit ćete da ste sinovi živog oca. No, ako se ne prepoznate,
tad živi­ te u siromaštvu, i sami ste to siromaštvo."

(4) Isus reče, "Čovjek u poodmakloj dobi pitat će bez oklijevanja di­
jete staro sedam dana za mjesto života, i on će živjeti. Jer mnogi koji
su prvi postat će posljednji, i postat će jedan jedini."

(5) Isus reče, "Prepoznaj ono što ti je pred očima, i otkrit će ti se ono
što je skriveno. Jer, ne postoji ništa skriveno što neće izaći na vidjelo."

(6) Njegovi ga učenici upitaše i rekoše, "Želiš li da postimo? Kako da

se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"

Isus reče, "Ne lažite, i ono što vam je mrsko ne činite; jer, sve je ot­
kriveno pred licem neba; ne postoji ništa skriveno što neće izaći na
vid- jelo, i nema te tajne koja neće biti otkrivena."

(7) Isus reče, "Blago lavu koji postane čovjek kada ga čovjek pojede;
proklet je čovjek kojega lav pojede i postane čovjekom."

(8) I on reče, "Čovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju mrežu
u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i među njima prona­ šao
jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez
napora izabrao veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

(9) Isus reče, "I sijač iziđe, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Nešto sje­
menja pade na put; dođoše ptice i pozobaše ga. Još sjemenja pade na
sti- jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak,
pade u tr­ nje; ovo uguši sjemenje, i crvi ga pojedu. A nešto sjemenja
pade na dob­ ro tlo, i dade dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset
mjera.

(10) Isus reče, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad
njome dok se ne rasplamti."

214
(11) Isus reče, "Ovo nebo će proći, i ono iznad njega će proći. Mrtvi
nisu živi i oni koji su živi neće umrijeti. Kada ste pojeli ono što je mrt-
vo, učiniste ga živim. Kad nađete svoj počinak u svjetlosti, što ćete či­
niti? Na dan kada ste bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad ste
dvoje, što ćete činiti?"

(12) Učenici rekoše Isusu, "Znamo da ćeš nas napustiti. Koga da

slijedimo nakon što se to dogodi?"

Isus im reče, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg su

stvoreni nebo i zemlja."

(13) Isus reče svojim učenicima, "Usporedite me s nečim i recite mi

komu sam nalik."

Šimun Petar mu reče, "Nalik si anđelu pravedniku." Matej mu reče,

"Nalik si mudrome filozofu."

Toma mu reče, "Učitelju, moja usta uopće ne mogu izreći komu si

nalik."

Isus reče, "Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka

kojeg sam ja otvorio."

I on ga uze, povuče ga na stranu, i reče mu tri riječi. Kad se Toma

vratio drugovima oni ga upitaše, "Što ti je Isus rekao?"

Toma im reče, "Kad bi vam kazao samo jednu riječ koju mi reče, uzeli
biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i spalila
vas."

(14) Isus im reče, "Postite li, u vama će se probuditi grijeh; molite li,
bit ćete prokleti; dajete li milodare, naudit ćete svojemu duhu. Kad
ode- te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas,
jedite što vam posluže; i liječite bolesne među njima. Jer, ono što uđe

215
u vaša usta neće vas ukaljati, već će vas ukaljati ono što izađe iz vaših
usta."

(15) Isus reče, "Kada ugledate onog koji nije rođen od žene, prostri-
te se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je vaš Otac."

(16) Isus reče, "Ljudi možda misle da sam došao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu došao donijeti zemlji, vatru, mač i rat. Jer,
pe­ tero će ih biti u kući, troje će biti protiv dvoje, i dvoje će biti
protiv troje, otac će biti protiv sina i sin protiv oca. I oni će stajati
samotno."

(17) Isus reče, "Dat ću vam ono što ni jedno oko ne vidje, i što ni
jedno uho ne ču, i što nijedna ruka ne dotaknu, i što se nikad u
ljudsko- me umu nije pojavilo."

(18) Učenici kazaše Isusu, "Reci nam kakav će biti naš svršetak."

Isus reče, "Znači li to da ste otkrili početak, kad tražite svršetak? Jer,
tamo gdje je početak, bit će i kraj. Blago onome koji svoje mjesto
nađe u početku; taj će spoznati kraj, i neće okusiti smrti."

(19) Isus reče, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Po­
stanete li moji učenici i poslušate li moje riječi, ovo će vam kamenje
služiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni
zimi, i kojima lišće ne opada. Onaj tko ih upozna neće iskusiti smrti."

(20) Učenici rekoše Isusu, "Pričaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"

On im reče, "Poput sjemena gorušice, najmanjeg od svog sjemenja.

Ali kad ono padne na obrađenu zemlju, iz njega izraste velika biljka
ko­ ja pruža okrilje pticama nebeskim."

(21) Marija reče Isusu, "Komu su tvoji učenici nalik?"

On reče, "Nalik su djeci koja posjedaše na tuđe polje. Kada vlas­ nici
polja dođu, kazat će, 'Ostavite nam naše polje'. Oni će se pred nji­ ma
216
svući ne bi li im ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kažem, ako
gospodar kuće zna da će doći tat, on će ga budan dočekati, i ne­ će
mu dopustiti da pretura po njegovom domu, njegovu kraljevstvu, i
opljačka ga. Vi, isto, bdijte suočeni sa svijetom. Velikom se snagom
oboružajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedaće koje očekujete
(sigurno) će doći. Neka se među vama nađe čovjek od razuma. Kada
urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci dođe i požanje ga. Tko ima uši
da čuje, neka čuje."

(22) Isus vidje dojenčad kako siše, i reče svojim učenicima, "Ova
dječica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."

Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?"

Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unu­

tarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje,
i ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a
žensko da nije žensko; i kada stavite oči namjesto očiju, i ruku na
mjes­ to gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na
mjesto oblič­ ja, tada ćete ući u [kraljevstvo]."

(23) Isus reče, "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću, i dvoje od deset

tisuća, i stajat će kao jedan jedini."

(24) Njegovi mu učenici rekoše, "Pokaži nam mjesto gdje prebivaš,

jer neophodno nam je tražiti ga."

On im reče, "Tko ima uši, neka čuje. U čovjeku od svjetla je svjet­

lost, i on cijeli svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."

(25) Isus reče, "Ljubi brata svoga kao dušu svoju, čuvaj ga kao zje­
nicu svoga oka."

(26) Isus reče, "Vidiš trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vi­
diš balvan. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, jasno ćeš vidjeti kako
da izvadiš trun iz bratovog."
217
(27) <Isus reče,> "Ako ne postite od svijeta, nećete pronaći kraljev­
stvo. Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca nećete vidjeti."

(28) Isus reče, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih

nađoh opijene; među njima ne nađoh nijednoga koji je žedan. I moja
se duša ražalosti nad sinovima čovječjim, jer u svojemu srcu oni su
slije­ pi i ne posjeduju vid; prazni su došli na ovaj svijet, i prazni ga
žele na­ pustiti. No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek
tada će se pokajati."

(29) Isus reče, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je čudo. Ali kada se
duh pojavi radi tijela, tada je to čudo nad čudima. Uistinu, čudim se
39 kako se to veliko bogatstvo našlo usred tog siromaštva."

(30) Isus reče, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili je­
dan, tamo sam ja s njime."

(31) Isus reče, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan liječnik ne
liječi one koji ga poznaju."

(32) Isus reče, "Grad sagrađen i utvrđen na visokom brdu, ne može

pasti, niti se može sakriti."

(33) Isus reče, "Sa krovova svojih razlasite ono što svojim ušima ču­
jete. Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, već je
po­ stavlja tako da svatko tko uđe i izađe vidi njezino svjetlo."

(34) Isus reče, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu."

(35) Isus reče, "Nitko ne može ući u kuću snažnoga čovjeka i silom je
zauzeti a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu (može) kuću
opljačkati."

(36) Isus reče, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore što
ćete odjenuti."

218
(37) Njegovi učenici rekoše, "Kada ćeš nam se razotkriti i kada će­ mo
te vidjeti?"

Isus reče, "Kada se razgolitite bez osjećaja stida, i kada svoju odjeću
stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada [ćete
vidje­ ti] sina onog živoga, i nećete se uplašiti."

(38) Isus reče, "Često ste željeli čuti ove riječi koje vam govorim, a
nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dan kada ćete me tražiti (a)
ne­ ćete me naći."

(39) Isus reče, "Farizeji i pisari uzeli su ključeve spoznaje (gnosis) i

sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to pože­
ljeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice."

(40) Isus reče, "Trs bijaše posađen izvan Oca, no kako ne bje učvrš­
ćen, bit će iščupan s korijenom i uništen."

(41) Isus reče, "Tko god ima nešto u ruci, dat će mu se još, a onome
tko nema ništa, uzet će se i ono malo što ima."

(42) Isus reče, "Budite prolaznici."

(43) Učenici mu rekoše, "Tko si ti, da nam takve stvari govoriš?"

<Isus im reče>, "Iz onoga što vam govorim vi ne shvaćate tko sam, i
postajete nalik židovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili)
vole plod a mrze stablo."

(44) Isus reče, "Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno, i tko na Sina
huli, bit će mu oprošteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, neće
bi­ ti oprošteno, niti na zemlji niti na nebu."

(45) Isus reče, "Grožđe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s češ-
ljike, jer oni ne donose ploda. Dobar čovjek iz svoje riznice iznosi
dobro; zao čovjek zlo iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle
riječi govori. Jer, iz obilja srca on iznosi zlo."
219
(46) Isus reče, "Od onih koji su rođeni od žene, od Adama do Iva­ na
Krstitelja, nema većega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi tre-
bao oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god među vama postane
dije­ te, upoznat će kraljevstvo, i postat će većim od Ivana."

(47) Isus reče, "Nemoguće je jednom čovjeku jahati dva konja, (ili)
napeti dva luka. I niti jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara;
osim ako jednog ne poštuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro
vi­ no a da odmah potom želi kušati novo. I ne ulijeva se novo vino u
sta- re mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi
mi- jeh, da se ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novo ruho, jer bi
se ras- paralo."

(48) Isus reče, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kući, reći će brdu, 'Po-
makni se', i ono će se pomaknuti."

(49) Isus reče, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ćete naći kra­
ljevstvo. Iz njega ste došli, i u nj ćete se vratiti."

(50) Isus reče, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Doš­ li
smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe rađa, [sama
sebe] ustoličuje, i kroz lik se njihov očituje'. Ako vas pitaju 'Tko ste?',
odgovorite, 'Mi smo njegovi sinovi, i odabranici živoga Oca'. Ako vas
pitaju, 'Koji je znak Oca vašega u vama?', kažite im, 'Kretanje i
spokoj'."

(51) Njegovi mu učenici rekoše, "Kada će mrtvima biti dan spokoj, i

kada će doći novi svijet?" On im reče, "Ono što iščekujete već je doš­
lo, ali vi to ne prepoznajete."

(52) Njegovi mu učenici rekoše, "Dvadeset i četiri proroka govorilo je

u Izraelu, i svi su oni govorili u tebi."

On im reče, "Izostavili ste živoga koji je pred vama, i (samo) ste go­
vorili o mrtvima."
220
(53) Njegovi mu učenici rekoše, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?"
On im reče, "Da je potrebno, otac bi ih već obrezane u njihovoj maj­

ci začinjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo po­

trebno."

(54) Isus reče, "Blago siromašnima, jer vaše je kraljevstvo nebesko."

(55) Isus reče, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne može mi biti
učenikom. I tko ne mrzi svoju braću i sestre, i ne uzme križ svoj po­
put mene, neće me biti dostojan."

(56) Isus reče, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko
je truplo otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."

(57) Isus reče, "Kraljevstvo je Očevo poput čovjeka koji ima [dobro]
sjeme. Neprijatelj je njegov došao pod okriljem noći i među dobro
sjeme zasijao korov. Čovjek nije dozvolio da taj korov počupaju; reče
im, 'Brinem se da ćete, čupajući korov, s njim počupati i pšenicu'. Jer,
na dan žetve korov će postati vidljiv; i tad će ga počupati i spaliti."

(58) Isusreče, "Blago onome koji je patio, jer on je pronašao Život."

(59) Isus reče, "Gledajte živoga dok ste živi, kako ga ne biste posli­ je
smrti uzaludno pokušavali naći."

(60) <Vidješe> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On reče

svojim učenicima, "Zašto ovaj čovjek nosi janje?"

Odgovoriše mu, "Da ga ubije i pojede."

On im reče, "On ga neće pojesti dok je ono živo, nego tek kada ga
ubije i kada ono postane leš."

Rekoše mu, "Drugačije to ne može učiniti."

On im reče, "I vi isto, potražite sebi mjesto pokoja, kako ne biste po­
stali leš i bili pojedeni."
221
(61) Isus reče, "Dvoje će na jednom krevetu počivati, jedno će umri­
jeti, drugo će živjeti."

Saloma upita, "Tko si ti, čovječe, da ... na moj krevet liježeš i za mo­
jim stolom jedeš?"

Isus joj reče, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi
je nešto od mog Oca."

<...> "Tvoja sam učenica."

<...> "Zato kažem, ako je uništen, bit će ispunjen svjetlom, no ako se

podijeli, postat će ispunjen tamom."

(62) Isus reče, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni mojih]
otajstava. Ono što čini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."

(63) Isus reče, "Bio jednom bogat čovjek, koji je imao mnogo nov­ ca.
Rekao je, 'Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem, sadim, i
punim svoja skladišta plodom, da mi ništa ne nedostaje'. Tako je
mislio u svojemu srcu - i te je noći umro. Tko ima uši neka čuje."

(64) Isus reče, "Neki čovjek je imao goste. Kad je pripravio večeru,
poslao je slugu da pozove goste. Sluga pođe prvome, i reče mu, 'Moj
gospodar te poziva'. A ovaj reče, 'Potražujem novac od nekih
trgovaca i oni večeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat ću,
uz ispriku, izostati sa večere'. Sluga pođe drugome, pa mu reče, 'Moj
Gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Upravo sam kupio kuću, i tamo
me trebaju na jedan dan. Neću imati vremena'. Sluga pođe trećemu,
te mu kaže, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Prijatelj mi se
ženi, i ja moram pri­ premiti sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doći, i
ispričavam se za veče­ ru.' Sluga pođe četvrtome, i reče mu, 'Moj
gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Kupio sam imanje, i upravo
krećem prikupiti najamninu. Ne mogu, stoga, doći, i ispričavam se za
gozbu'. Sluga se vrati i kaza gos- podaru, 'Oni koje si pozvao na
222
večeru, ispričavaju se'. Gospodar reče sluzi, 'Iziđi van na ulice, i
dovedi sve koje nađeš, da večeraju'. Kupci i trgovci neće kročiti na
mjesta mojega Oca."

(65) On reče, "Jedan častan čovjek imao je vinograd. Dao ga je u

zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo
urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabiše slugu, pretu-
koše ga, i zamalo ubiše. Sluga se vrati i ispriča to gospodaru.
Gospodar reče, 'Možda ih nije prepoznao'. I pošalje drugog slugu, a
zakupci i nje­ ga pretuku. Tada im vlasnik pošalje svojega sina, i reče,
'Možda će mog sina poštovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji
će naslijediti vi­ nograd, oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima uši, neka
čuje."

(66) Isus reče, "Pokažite mi kamen kojeg zidari odbaciše. Taj kamen je
kamen temeljac."

(67) Isus reče, "Tko poznaje sve, a još osjeća u sebi nedostatak, taj je
u potpunosti nedostatan."

(68) Isus reče, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas
progonili, neće pronaći to mjesto."

(69) Isus reče, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni ko­ ji

su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer će se željnome trbuh
napuniti."

(70) Isus reče, "To što imate spasit će vas, ako iz sebe to porodite. To
što nemate u sebi ubit će vas, ako u sebi to nemate."

(71) Isus reče, "Ja ću [ovu] kuću [razoriti], i nitko je neće moći opet
izgraditi [...]"

(72) [Jedan čovjek] mu [reče], "Kaži mojoj braći da posjed mog oca
sa mnom podijele."

223
On mu reče, "O, čovječe, tko je mene postavio za djelitelja?" Okrene
se svojim učenicima i reče im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"

(73) Isus reče, "Žetva je obilna, no žetelaca je malo. Molite, zato,

Gospoda da pošalje žetelaca za žetvu."

(74) On reče, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu ne­

ma vode."

(75) Isus reče, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji će ući
u bračnu ložnicu."

(76) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput trgovca koji je među ro­
bom pronašao biser. Trgovac bijaše mudar. Prodao je svu robu, a
biser kupio za sebe. Tražite i vi njegovo vječno i trajno blago, gdje
moljac ne dolazi da izjeda, niti crv da razara."

(77) Isus reče, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve. Iz mene je sve
poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam
ondje. Podignite kamen, i tamo ćete me naći."

(78) Isus reče, "Zašto ste došli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na
vjetru savija? Vidjeti čovjeka u krasne haljine obučena, [poput vaših]
kraljeva i odličnika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepozna- ti
istinu."

(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče, "Blagoslovljena je utroba koja te

nosila i njedra koja su te dojila."

On [joj] reče, "Blagoslovljeni su oni koji su čuli Očevu riječ i uisti­ nu

je očuvali. Jer doći će dani kad ćete reći, 'Blagoslovljena utroba ko­ ja
nije začela i njedra koja nisu dojila.'"

(80) Isus reče, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je
otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."

224
(81) Isus reče, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima moć,
neka je se odrekne."

(82) Isus reče, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."

(83) Isus reče, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo u njima skrive- no

je u slici Očeva svjetla. On će se ljudima objaviti, no slika će njego­
va ostati skrivena njegovom svjetlošću."

(84) Isus reče, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate
svoj lik koji je prije vas nastao, i koji niti umire niti biva vidljivim,
što li ćete morati podnijeti!"

(85) Isus reče, "Adam je nastao iz velike moći i iz velikog bogat­ stva,
ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi okusio]
smrti."

(86) Isus reče, "[Lisice imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja
gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje da osloni glavu i otpočine."

(87) Isus reče, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je duša ko­
ja ovisi o oboma."

(88) Isus reče, "Anđeli i proroci će doći k vama, i dati vam ono što
(već) imate. I vi sami, dajte im ono što imate, i kažite sami sebi,
'Kada će doći da prime ono što je njihovo?"

(89) Isus reče, "Zašto perete vanjsku stranu kaleža? Zar ne shvaćate
da je isti onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjštinu?"

(90) Isus reče, "Dođite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast
blaga, i naći ćete za sebe spokoj."

(91) Oni mu rekoše, "Reci nam tko si, da u tebe možemo vjerovati."
On im reče, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama stoji
niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
225
(92) Isus reče, "Tražite i naći ćete. Pa ipak, nešto ste me bili pitali što
vam tad nisam rekao. Sada vam to želim reći, a vi ne pitate."

(93) < Isus reče,> "Ne dajte psima ono što je sveto, da ga ne bace u
gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."

(94) Isus (reče), "Tko traži, naći će, a [tko kuca], otvorit će mu se."

(95) [Isus reče], "Ako imate novaca, ne lihvarite njime, već [ga] dajte
onomu koji vam ga neće vratiti."

(96) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput one žene koja je uzela
malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike
hljebove. Tko ima uši neka čuje."

(97) Isus reče, "Kraljevstvo [Očevo] je poput one žene koja je nosi­ la
[ćup] pun brašna. Dok je išla putem, još uvijek daleko od kuće, drška
je ćupa pukla, i brašno se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala;
nezgodu nije primijetila. Kada je došla kući, stavila je ćup na zemlju i
naš­ la ga praznim."

(98) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput onog čovjeka koji je na­
umio ubiti moćnika. U vlastitoj je kući isukao mač, i zario ga u zid kako
bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna. Potom je ubio moćnika."

(99) Učenici mu kazaše, "Vani su tvoja braća i tvoja majka."

On im reče, "Ovi ovdje, koji vrše volju mojeg Oca, to su moja braća
i moja majka. Oni su ti koji će ući u kraljevstvo mojega Oca."

(100) Pokazaše Isusu zlatnik i rekoše mu, "Carevi ljudi traže od nas
porez."

On im reče, "Caru podajte carevo, Bogu Božje, a ono što je moje,

meni podajte."

226
(101) <Isus reče,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i majku svoju kao ja, ne
može mi postati [učenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svo­ ju
kao ja, ne može mi postati [učenikom]. Jer moja majka [...], no [moja]
je istinska [majka] ona koja mi je dala život."

(102) Isus reče, "Jao farizejima, jer oni su isto što i pas koji leži u
jaslama među volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."

(103) Isus reče, "Sretan je čovjek koji zna kada će doći razbojnici, koji
zna kad da ustane, prikupi svoje oružje i naoruža se prije nego na­
padnu."

(104) Rekoše Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."

Isus reče, "Kakav sam to grijeh počinio, i u čemu sam to poražen? Ali
kad mladoženja izađe iz svadbene ložnice, neka tada poste i mole."

(105) Isus reče, "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga sinom bludnice."

(106) Isus reče, "Kada iz dvoga načinite jedno, postat ćete sinovi čov­
ječji; i kada kažete, 'Brdo pomakni se', ono će se pomaknuti."

(107) Isus reče, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna,

najveća od njih, zaluta. On ostavi devedeset i devet (i) krene u
potragu za tom jednom, da je pronađe. Nakon svih muka, on reče
ovci, 'Ljubim te više od onih devedeset i devet.'"

(108) Isus reče, "Tko pije iz mojih ustiju, postat će kao ja. Ja sam po-
stat ću on, i ono što je skriveno tad će mu se razotkriti."

(109) Isus reče, "Kraljevstvo je poput čovjeka koji je u svom polju

imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u
nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je
polje i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je orati i [pronašao]
bla­ go. I davao je poslije novac uz kamate kome god ga bijaše volja."

227
(110) Isus reče, "Tko je pronašao svijet i obogatio se, neka se odrek­
ne svijeta."

(111) Isus reče, "Nebo i zemlja pred vama će se smotati, i onaj tko živi
od živoga neće iskusiti smrti." Ne kaže li Isus, "Tko sebe pronađe,
svijet ga nije dostojan"?

(112) Isus reče, "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovis­
na o tijelu."

(113) Učenici mu rekoše, "Kada će doći Kraljevstvo?"

<Isus reče,> "Neće doći zato što ga očekujemo. Neće se govoriti, 'Evo
ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Očevo razastire zemljom,
ali ljudi ga ne vide."

(114) Šimun Petar im reče, "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu
dostojne života."

Isus reče, "Ja sam ću je voditi da je učinim muškom, kako bi i ona

postala živim duhom poput vas muškaraca. Jer, svaka žena koja sebe
učini muškom, ući će u Kraljevstvo nebesko."

228
EVANĐELJE PO FILIPU (II,5)

Uvod:

WESLEY W. ISENBERG

Evanđelje po Filipu zbirka je iskaza koji se prvenstveno odnose na

značenje i vri­ jednost sakramenata u kontekstu valentinijanskih
koncepcija o teškoćama bivanja čov­ jekom, i o životu poslije smrti.

Kao i u novozavjetnim evanđeljima, takve iskaze i ovdje nalazimo u

različitim književnim oblicima: u obliku aforizma, analogije, parabole,
pareneze, polemike, na- rativnog dijaloga, Kristove izreke, biblijske
egzegeze, te dogmatske postavke. Evan­ đelje po Filipu nije,
međutim, nalik novozavjetnim evanđeljima. Djelo mjestimice
spominje neke Isusove riječi ili djela, a sadržano je i sedamnaest
Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumačenja Isusovih riječi
koje nalazimo u kanonskim evan­ đeljima (55,33-34; 57,3-5; 68,8-
12; 68,26-27; 72,33-73; 77,18; 83,11-13; 84,7-9; 85,29-31). Nove
izreke (55,37-56,3; 58,10-14; 59,25-27; 63,29-30; 64,2-9; 64,10--12;
67,30-35; i 74,25-27), identificirane prema uvodnoj formuli ("on
reče", "Gospo­ din reče", ili "Spasitelj reče") kratke su i zagonetne, i
najbolje je tumačiti ih iz gnostič- ke perspektive. Ovdje nalazimo i
nekoliko pripovijesti o Isusu, sličnih predajama iz ranokršćanskih
apokrifnih evanđelja. Prilikom otkrivenja na gori, on se svojim učeni­
cima ukazao natprirodno velik. U njegovoj su pratnji i tri žene, sve tri
imenom Mari- ja (59,6-11), iako posebnu naklonost on jasno iskazuje
Mariji Magdaleni (63,32-36). Kada je kod bojadisara Levija u jednu
bačvu stavio sedamdeset i dvije različite boje, one su se stopile u
jednu (63,25-30). Navodno je upravo apostol Filip izvor priče pre­ ma

229
kojoj je tesar Josip načinio križ na kojem je njegov sin kasnije razapet
(73,8-15).

Ovih nekoliko izreka i pripovijesti nisu, međutim, stavljene u neki

narativni okvir, kao što je slučaj u novozavjetnim evanđeljima.
Štoviše, cijelo Evanđelje po Filipu ustrojeno je na način koji je
nemoguće prikladno opisati. Iako se kontinuitet donekle postiže kroz
asocijaciju ideja (usp. 51,29-52,35), nizanjem kontrasta ili
ponavljanjem riječi (usp. 77,15-78,24, riječ ljubav), misaoni je tijek
pomalo nesuvisao i nepovezan, i nerijetko preskače s teme na temu.

Ipak, tekst ostavlja utisak logičke koherentnosti zbog ponavljanja

određenih te­ ma (npr. značenje Isusovih imena, 56,3-15; 62,7-17;
63,21-24; potreba za doživlja­ vanjem uskrsnuća prije smrti, 56,15-20;
56,26-57,22; 66,16-23; 73,1-8; zaodijeva- nje svjetlošću kao način
bijega od neprijateljskih sila, 70,5-9; 76,22-77-1; 86,4-10), no ova je
koherentnost najvjerojatnije slučajna, a ne planirana.

Moguće je da je sastavljač ove zbirke hotimice rastavio izvorno

potpune misaone cjeline, i raspodijelio odlomke na različita mjesta u
tekstu. Tako, primjerice, jednu pot- punu misao dobivamo kad
spojimo 70,5-9 sa 76,22-77, a potom sa 66,7-29, tim redoslijedom. Na
taj način neodređene zamjenice dobivaju primjerenu prethodnu riječ.
Slično tome, 75,13-14 postavlja temu koja se kasnije razrađuje u
61,36-62,5. U 63,5--11 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji
izraženoj u 70,22-29.

S obzirom na nesustavnost Evanđelja po Filipu, njegov je sadržaj

najbolje razmat­ rati na temelju sažetaka pojedinih iskaza. Iskaz 69,1-
4 razmatra otajstva bračne ložni- ce, i razlikuje one koji ondje smiju
sudjelovati - slobodni ljudi i djevice - od onih ko- ji ne smiju -
životinje, robovi, i oskvrnute žene.

230
Oni isključeni iz ložnice u potpunosti su prikazani negativnim riječima.
Tako, iz­ među ostalog, doznajemo kako životinje i muškarci moraju
biti odvojeni (78,25-28; 75,25-26). No, "mnogo je životinja na svijetu
koje su ljudskog oblika" (81,7-8). Ako je netko "životinja" on mora
ostati "izvan ili ispod", a ne "iznad" ili "unutar" (79,5- 11). "Robove"
valja razlikovati od "sinova" (52,2-6), "djece" (81,12-14) i "slobod-
nih" (79,13-18). "Rob" je onaj koji počini grijeh (77,18), koji nije
upoznao svoje unu- tarnje zlo koje ga porobljuje (83,18-29; 85,24).
"Oskvrnute žene" su sve one koje su­ djeluju u seksualnom činu, tj. u
"braku oskvrnuća", koji je tjelesan i požudan (81,34--82,10). Nečisti
duhovi žele oskrnaviti muškarce i žene (65,1-23).

"Slobodni ljudi i djevice" suprotstavljeni su "životinjama, robovima, i

okaljanim ženama". Djevica nikad nije bila okaljana seksualnim činom
(55,27-28; usp. 81,34--82,8). "Slobodan čovjek" ne griješi (77,15-18).
On se ne boji tijela niti ga ljubi (66,4-6). Ugrožavaju ga obmane
arhonata koji ga žele učiniti robom (54,16-31). "Slo- bodni ljudi i
djevice" zovu se i "kršćani" (74,13-16), koji posjeduju "uskrsnuće,
svjet­ lost, križ, Duh Sveti" (74,18-21).

Prema ovome evanđelju, egzistencijalna bolest čovječanstva izvire iz

razlika spo- lova. Kada je Eva odvojena od Adama, razbijeno je
izvorno androgino jedinstvo (68,22-26). Svrha je Kristovog dolaska
ponovno sjedinjenje Adama i Eve (70,12--17). Kao što se muž i žena
sjedinjuju u bračnoj ložnici, tako se i sjedinjenje koje do­ lazi sa
Kristom zbiva u sakramentalnoj bračnoj ložnici (70,17-22), u kojoj
pojedinac dobiva nagovještaj i potvrdu konačnog sjedinjenja sa
anđeoskom, nebeskom polovi­ com (usp. 58,10-14)

To nas dovodi do još jednog zaključka (67,27-30), "Gospodin je u

otajstvu sve učinio, krštenje, pomazanje, pričest i iskupljenje, i bračnu
ložnicu." Ta rečenica vje­ rojatnije opisuje pet faza potpune inicijacije,
nego pet odvojenih, nepovezanih sakra- menata. Moguće je da izraz
231
"bračna ložnica" označava cijelu inicijaciju, budući da je pojedini cilj
svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost", koja se obično povezuje s kriz­
mom, 67,5-6; 69,12-14; 57,27-28) također povezan sa bračnom
ložnicom (86,4-11; usp. 70,5-9). U 74,12-24 navodi se kako osoba
pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnuće, svjetlost, križ, Duh
Sveti - no autor potom dodaje, "Otac mu je to dao u bračnoj ložnici".
Nasuprot tome, na nekim se mjestima ono što bismo doveli u vezu sa
bračnom ložnicom povezuje sa euharistijom (58,10-14) ili krštenjem i
krizmom (69,4-14).

Evanđelje po Filipu ne opisuje sam ritual inicijacije, niti u cjelini, niti

po pojedi­ nim fazama, no ipak objašnjava da se prilikom krštenja
"ulazi u vodu i izlazi iz nje", dobivajući na dar naziv "kršćanin", poslije
čega je moguće reći, "Ja sam kršćanin" (64,22-31; usp. 77,9-12).
Analogija o Bogu kao bojadisaru, navodi na zaključak da se obred
krštenja izvodio uranjanjem (61,12-20). Inicijant bi svlačio odjeću
prije ulas- ka u vodu, kako bi nakon izlaska odjenuo savršenog
čovjeka kao novo ruho (75,21-25). Da je ulje za pomast prilikom
krizme bilo toplo i mirisno, upućuju opisi kriz­ me kao vatre (67,5-9;
57,27-28), i ulja kao mirisa (77,36-78,7; 82,15-23). Trodijel- na se
formula možda koristila u trenutku pomazanja (67,19-24). Svećenik
posvećuje kruh i kalež za euharistiju (77,2-8). Posvećeni kalež sadrži
vino pomiješano s vodom (75,14-21). Posvećeni je kruh "kruh s
neba", hrana primjerena inicijantu (55,10-14). Uzimanje kruha i
kaleža predstavlja primanje "tijela i krvi" Isusove (56,26-57,22; usp.
63,21-24). Spominje se i ritual zvan otkup ili izbavljenje, no bez
ikakvih pojedi­ nosti. Ova se faza inicijacije uspoređuje sa "svetim od
svetog" u jeruzalemskom hra- mu, a navodi se da se odvijala u
bračnoj ložnici (69,23-27).

Uzevši u obzir sadržaj, nesustavnost pripovijedanja, te raznolikost

književnih oblika, moguće je da je Evanđelje po Filipu zbirka izvadaka

232
uglavnom iz kršćansko--gnostičke sakramentalne kateheze. Ono
objašnjava značenje sakramentalnih obreda inicijacije, značenje
svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose na
život iniciranoga. Evanđelje tumači odlomke iz Biblije, osobito iz
Knjige Postan­ ka, služi se historijskom i sakramentalnom tipologijom,
a raspravu, poput kateheta, te- melji na analogijama i parabolama. U
tom, kao i u nekim drugim pogledima, Evanđe­ lje po Filipu nalikuje
ortodoksnim katekizmima iz razdoblja od 2. do 4. stoljeća.

Naslov ovog teksta možda jednostavno proizlazi iz činjenice da je u

njemu Filip jedini imenovani apostol (73,8), premda je Filip, skupa sa
Tomom i Matejem, uživao izuzetan ugled među gnosticima kao
privilegirani primatelj i čuvar Gospodinova ot­ krivenja. Koptski je
tekst nedvojbeno prijevod grčkog teksta, napisanog po svoj prilici u
drugoj polovici trećeg stoljeća. Zbog naznačenog zanimanja za
značenja određenih sirijskih riječi (63,21-23; 56,7-9), naklonjenosti
istočnjačkoj sakramentalnoj praksi i katekizmu, kao i asketskoj etici,
moguće je daje djelo nastalo u Siriji.

EVANĐELJE PO FILIPU 1151,29-86, 19

Hebrej stvara drugoga Hebreja, i tog čovjeka zovemo "prozelitom".

No, prozelit ne stvara drugoga prozelita. [...] kao što i oni [...] i
stvaraju druge nalik sebi, dok [ostali] jednostavno postoje.

Rob teži samo za time da bude slobodan, a ne da se domogne ima-

nja svog gospodara. No sin nije samo sin, već zahtijeva i nasljedstvo
svog oca. Oni koji su nasljednici mrtvih, sami su mrtvi, i nasljeđuju
mrt­ ve. Oni koji su nasljednici živih, i sami su živi, i nasljeđuju i žive i
mrt­ ve. Mrtvi ničega nisu nasljednici. Jer, kako bi netko mrtav išta

233
naslije­ dio? Ako netko tko je mrtav naslijedi nešto živo, on neće
umrijeti, već će tim više živjeti.

Poganin ne umire, jer on nikad nije ni živio da bi mogao umrijeti. Onaj

tko je vjerovao u istinu, pronašao je život, i on je u opasnosti da umre
budući da je živ. Kad je Krist došao, svijet je stvoren, i gradovi ure­
šeni, a mrtvi izneseni. Dok bijasmo Hebreji, bili smo siročad koja ima
samo majku, no otkad postadosmo kršćani, dobili smo i oca i majku.

Oni koji siju zimi, žanju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je ljeto ono
vječno kraljevstvo (eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto želi. Zbog
ovoga nam ne dolikuje da ne molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto.
No ako bi itko zimi žeo, taj ne bi uistinu žeo, već bi samo čupao,
budući da za pravu žetvu takav čovjek neće dobiti priliku. Nije samo
[...] da će [...] proizaći, već također ni na Sabat [...] nema ploda.

Krist je došao jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi.

Otkupio je one koji bijahu stranci, i učinio ih je svojima. Svoje je oda­
slao, onima kojima se po svojoj volji zavjetovao. Svoj život nije drago­
voljno položio kad se ukazao, već je on to učinio na samome početku
svijeta. Tada je prvi put došao da ga uzme, budući da mu je bio dan
kao zavjet. No, dospio je u ruke pljačkašima, i bje zarobljen, no On ga
je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i zle.

Svjetlo i tama, život i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome neraz­

dvojna braća. Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je život
život, niti je smrt smrt. Iz ovog će se razloga svi rastvoriti u svoj
prvotni oblik. No oni koji su uzvišeni iznad svijeta, nerastočivi su i
vječni.

Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreću naše misli od
onoga što je ispravno, prema onome što nije. Onaj, stoga, koji čuje
riječ "Bog" ne uviđa što je točno, već uočava ono netočno. Tako je
isto i sa riječima "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "Život", "Svjetlo",
234
"Uskrsnu­ će", "Crkva", i svima ostalima - ljudi ne uviđaju ono što je
točno, ne­ go ono što je netočno, [osim] ako sami nisu spoznali sto je
točno. [Ime­ na koja se čuju] u svijetu, [... varljiva su. Da su] u eonu
vječnog kra­ ljevstva, tada se na ovome svijetu ne bi nikad
spominjala, niti bi se po­ stavljala među stvari od ovoga svijeta.
Njihov je svršetak u vječnom kraljevstvu.

Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu;
to je ime uzvišeno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da
se nije ogrnuo Očevim imenom. Oni koji to ime imaju, to znaju, no o
njemu ne govore. No, oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.

Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije
moguće bez tih imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je
mnoštvo zbog nas, kako bi nas tim mnoštvom u ljubavi poučila o ovoj
jednoj stvari. Vladari (arhonti) htjedoše zavesti čovjeka, jer vidjeli su
da je on u srodstvu s onima koji su istinski dobri. Uzeli su, stoga, ime
od onih dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz ime
zaveli i ve­ zali za nedobro. Kakvu su im uslugu učinili! Potaknuli su ih
da se uda- lje od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su
dobri, koji su im poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga čovjeka i
učiniti ga svojim ro­ bom na vječnost.

Postoje sile koje [...] čovjeku, jer ne žele da bude [spašen], budući da
bi tad mogle [...] jer, ako je čovjek [spašen, tad više nema nikakvih]
žrtvovanja [...] i životinje se silama ne nude. Žrtve su se, zapravo,
prinosile životinjama. Donosile su se, štoviše, žive, i usmrtile bi se tek
pri samome prinošenju. Nasuprot tome, čovjeka ponudiše Bogu
mrtva, i on oživje.

Prije nego je Krist došao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u
Raju, mjestu gdje je živio Adam, bilo mnogo stabala da hrane
životinje, a nije bilo pšenice da nahrani čovjeka. Čovjek se hranio kao

235
životinja, no kad je Krist došao, savršeni čovjek, on je sa nebesa donio
kruh, ka­ ko bi se čovjek hranio hranom čovječjom. Vladari mišljahu
da čine to što čine svojom voljom i vlastitom moći, no, Duh Sveti je
potajno kroza njih činio sve kako je htio. Istina, koja postoji od
početka, sije se posvu­ da. I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji
vide kako se žanje.

Neki rekoše, "Marija zače od Duha Svetoga", no, varaju se. Vara­ ju
se, i ne znaju što govore. Kad je žena ikad začela od žene? Marija je
djevica koju niti jedna sila nije oskvrnula. Ona je velika anatema Heb-
rejima, koji su apostoli i apostolski ljudi. Ova djevica, koju niti
jedna sila nije oskvrnula [...] moći same oskvrnjuju. I Gospodin ne [bi]
rekao "[Oče moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i
drugog oca, već bi rekao samo "[Oče moj]".

Gospodin reče učenicima, "[...] iz svake kuće donesite u kuću Očevu.

No ne uzimajte (ništa) iz kuće Očeve, niti išta iz nje iznosite."

"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga raz-

loga "Isus" ne pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove
imenom "Isus". No što se "Krista" tiče, njegovo je ime na sirijskom
"Mesija", a na grčkom se zove "Krist". I svi ga drugi u skladu sa svojim
jezikom koriste. "Nazarećanin" je onaj koji otkriva što je skriveno.
Krist sve ima u sebi; čovjeka, anđela, otajstvo i Oca.

Oni koji kažu da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju se,
jer on je prvo uskrsnuo, a (potom) umro. Jer, ako netko ne dosegne
uskrsnuće, on neće umrijeti. Kao što Bog živi, on bi...

Nitko veliku i vrijednu stvar ne sakriva u nečemu što je i samo veli­ ko,
no mnogo su puta nebrojene tisuće polagane u nešto što samo vri­
jedi jedan novčić. Usporedi sa dušom. Ona je vrijedna, a ušla je u tije­
lo vrijedno prezira.

236
Neki se boje da će uskrsnuti goli. Zbog ovoga oni žele uskrsnuti u
tijelu, i ne znaju da su upravo oni koji [tijelo] nose zapravo goli, dok
oni koji [...] sebe razodijevaju, nisu goli. "Tijelo [i krv neće] naslijedi­
ti kraljevstvo [Božje]" (1 Kor 15,50). Što je to što neće naslijediti? Ono
što je na nama. No, što je to što će naslijediti? Ono što pripada Isu­ su
i njegovoj krvi. Zbog ovoga on reče, "Ako ne jedete tijela Sina Čov-
ječjeg, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi." (Iv 6, 53) Što je
to? Njegovo tijelo je riječ, a njegova je krv Duh Sveti. Onaj tko je to
primio, ima hranu, i piće, i ruho. I prigovaram drugima koji kažu da on
neće uskrsnuti. Po tome, oba su kriva. Ti kažeš da tijelo neće
uskrsnuti. Reci mi, stoga, što će uskrsnuti, kako bi te štovali. Ti kažeš
duh u tije­ lu, i ovo svjetlo u tijelu, (no) to je tvar koja je u tijelu, i što
god da spo­ meneš, ne spominješ ništa što postoji izvan tijela.
Neophodno je, stoga, u ovome tijelu uskrsnuti, jer u njemu se sve
nalazi. U ovome su svijetu oni koji odijevaju ruho bolji od samoga
ruha. U kraljevstvu nebeskom ruho je bolje od onih koji se njime
zaodijevaju.

Vodom se i vatrom cijelo mjesto pročišćava - vidljivo vidljivim,

skriveno skrivenim. Neke su stvari prikrivene u onome vidljivom. U
vodi postoji voda, vatra je u ulju za pomast.

Isus ih je sve potajice preuzeo, jer, nije nam se ukazao onakvim ka-
kav jest, već u obliku u kojem bi ga [mogli] vidjeti. Ukazao im se [svi-
ma. Ukazao se] velikima kao velik. [Ukazao] se malenima kao malen.
Anđelima se [ukazao ] kao anđeo, i ljudima kao čovjek. Njegova se
riječ, stoga, pred svima krila. Neki su ga, doduše, i vidjeli, mislivši da
vide sebe, no kada se ukazao svojim učenicima u slavi na gori, tad nije
bio malen. Postao je velik, no velikima je učinio i svoje učenike, kako
bi ga u njegovoj veličini oni mogli vidjeti.

U zahvali on tog dana reče, "Ti, koji si savršeno svjetlo sjedinio sa

Duhom Svetim, sjedini i anđele s nama kao odrazima." Ne prezrite ja-
237
ganjce, jer bez njih je nemoguće vidjeti kralja. Nitko neće moći pristu­
piti kralju ako je gol.

Nebeski čovjek ima mnogo više sinova od zemaljskog. Ako je toliko

sinova Adamovih, iako oni umiru, koliko je tek sinova savršenog čov­
jeka, koji nikada ne umiru, već se svagda samo rađaju. Otac će začeti
sina, no sin nema moći da i sam začne sina. Jer onaj tko bje začet,
sam nema moć da začne. Sinovi stoga dobivaju braću, a ne sinove.
Svi za­ četi na ovome svijetu, na prirodan su način začeti, a drugi
primaju [hra­ nu] s [mjesta] na kojemu su rođeni. Čovjek svoju hranu
[prima] iz obe­ ćanja da će biti uznesen do nebesa. [...] njemu od
usta. [I da je] riječ iz toga mjesta otišla, hranila bi se iz ustiju i postala
bi savršena. Jer, oni savršeni poljupcem će začeti i roditi život. Iz
ovoga se razloga i mi me­ đusobno ljubimo. Začeće primamo iz
uzajamne milosti.

Tri su bile koje su uvijek hodale uz Gospodina: Marija, njegova maj-

ka, sestra, i Magdalena, ona koju nazivahu njegovom družicom.
Njego­ va majka i njegova sestra, i družica njegova, sve tri zvale su se
Marije.

"Otac" i "Sin" jedno su ime, dok je "Duh Sveti" dvostruko ime. Oni su
posvuda: oni su iznad, i ispod; oni su skriveni, i otkriveni. Duh Sveti je
u otkrivenome; on je ispod. On je isto tako i u otkrivenome: on je i
iznad.

Svecima služe i zle sile, jer Duh Sveti ih je oslijepio kako bi misli­ le da
služe (običnome) čovjeku dok to čine za svece. Iz ovog je razlo­ ga
jedan od učenika jednoga dana zamolio Gospodina nešto od ovoga
svijeta. On mu reče, "Zamoli svoju majku, i ona će ti dati od onoga što
je nama strano."

Apostoli rekoše učenicima, "Neka cijela naša žrtva sadrži sol." Oni
[Sofiju] nazivahu "sol". Bez nje, nijedna se žrtva ne prihvaća. No Sofija
238
je jalova, i [bez] djece, i zato se zove "trag soli". Gdje god da će [...] na
svoj vlastiti način, Duh Sveti [..., i] njezina su djeca mnogobrojna.

Što otac posjeduje, pripada sinu, a samome sinu, dok je malen, neće
se povjeriti ono što on jest. No, kada postane muškarac, njegov mu
otac daje sve što on posjeduje.

Oni koji su skrenuli s pravoga puta, koje sam duh rađa, najčešće za­
strane upravo zbog duha. Jednim se istim dahom, dakle, vatra
raspiru- je i gasi.

Echamoth je jedno, a Echmot drugo. Echamoth je Mudrost sama po

sebi, dok je Echmoth Mudrost smrti koja smrt poznaje, i koja se zove
"mala Mudrost".

Na svijetu postoje životinje čovjeku poslušne, poput bika, magarca i

drugih te vrste, a postoje i divlje životinje, koje žive daleko u pustinja­
ma. Čovjek ore svoju zemlju uz pomoć domaćih životinja, i od ovoga
on hrani (i) sebe i životinje, bilo pitome ili divlje. Usporedi savršenog
čovjeka. Uz pomoć poslušnih sila on ore, skrbeći se za to da sve nasta­
ne. Zbog ovoga cijelo mjesto opstoji, i dobro i zlo, i lijevo i desno. Duh
Sveti nad svime bdije i nad [svim] silama vlada, "pitomima" i "divlji-
ma", kao i onima koje su jedinstvene. On ih, štoviše, [... (i)] zatvara,
ka­ ko bi [ako ...] žele, ne bi mogle [pobjeći].

[Onaj koji] je stvoren [prekrasan je, no] za sinove njegove ne može se

reći da su plemenita stvorenja. Da nije stvoren, već da je začet, nje­
govo bi sjeme bilo plemenito. No, on je stvoren, (i) on je začeo. Kakva
je to plemenitost? Prvo nasta preljub, potom ubojstvo. I on bje rođen
iz preljuba, jer dijete je zmije. I postao je, stoga, ubojica, poput svog
oca, i ubio je svog brata. Svaka obljuba između onih koji nisu jedno
drugo- me nalik, naziva se preljub.

239
Bog je bojadisar. I kao što se dobre boje, koje nazivamo "istinski­ ma",
rastvaraju sa onime što je njima obojano, tako je isto i s onima ko- je
je Bog obojio. Budući da su njegove boje besmrtne, oni zbog tih bo­ ja
postaju besmrtni. Bog uranja, one koje uranja, u vodu.

Nikome nije moguće vidjeti ništa od onoga što odista postoji, osim
ako tome ne postane nalik. To se, međutim, ne događa sa čovjekom
na ovome svijetu: on vidi sunce, a da sam nije sunce; i vidi nebo i
zemlju i druge stvari, a da ništa od toga sam nije, i to je prava istina.
No, ti si vi­ dio nešto sa tog mjesta, i postao si tomu nalik. Vidio si
duh, duh si i po- stao. Vidio si Krista, Krist si i postao. Vidio si [Oca, i]
Otac ćeš posta­ ti. Zato [ovdje] vidiš sve, ali sebe ne [vidiš], no [ondje]
ćeš sebe vidjeti - i to što vidiš, to ćeš i [postati].

Vjera prima, ljubav daje. [Nitko neće moći 62 primiti] bez vjere. Ni­
tko neće moći dati bez ljubavi. I zato, kako bismo uistinu primili, mi
vjerujemo, a kako bismo mogli voljeti, dajemo, jer ako netko daje bez
ljubavi, nema nikakve koristi od toga što je dao. Onaj tko je primio bi­
lo što drugo osim Gospodina, taj je još Hebrej.

Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazo-
renac, Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je
"Krist", prvo ime je "Isus", ono u sredini je "Nazarećanin". "Mesija"
ima dva značenja, i "Krist" i "izmjereni". "Isus" na hebrejskom znači
"iskuplje­ nje". "Nazara" je "istina". "Nazarećanin" zato znači "istina".
"Krist" ... bio izmjeren. "Nazarećanin" i "Isus" su ti koji bijahu
izmjereni.

Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje ništa

vredniji čak i ako se pomaže balzamovim uljem. No, u očima onoga
tko ga posjeduje, on će uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima
Bož­ jim, gdje god bili. U očima Oca, oni će uvijek imati vrijednost.

240
Ako kažeš, "Ja sam židov", nitko neće ni trepnuti. Ako kažeš, "Ja sam
Rimljanin", nitko se neće uznemiriti. Ako kažeš, "Ja sam Grk, bar-
barin, rob, slobodan čovjek", bit će svima svejedno. Ali [ako kažeš],
"Ja sam kršćanin", [...] će zadrhtati. Kad bih i ja mogao [...] tako - onaj
či­ je je ime [...] neće moći podnijeti [to čuti].

Bog je ljudožder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao žrt­ va].
Prije nego su se na žrtvu nosili ljudi, žrtvovale su se životinje, jer oni
kojima se žrtva upućivala nisu bili bogovi.

I boce od stakla i vrčevi od gline nastaju uz pomoć vatre. Kada se

staklene boce razbiju, one se ponovo izrađuju, jer nastale su uz
pomoć daha. No, kada se razbiju vrčevi od gline, oni se unište, jer
bijahu stvo­ rene bez pomoći daha.

Magarac koji je okretao mlinski kotač prehodao je stotinu milja. Ka-

da su ga odvezali, uvidio je da još uvijek stoji na istome mjestu. Posto­
je ljudi koji mnogo putuju, a da se nikad ne približe nekom cilju. Kada
ih je večer zatekla, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni išta što je ljudskom
rukom ili od prirode stvoreno, niti moći, niti anđela. Uzaludan bješe
tih bijednika sav trud.

Euharistija je Isus, što se na sirijskome zove "Pharisatha", što znači

"onaj raspeti", jer Isus je došao da razapne svijet. Gospodin je došao
u Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdeset i dvije različite boje, i
ba­ cio ih u isti lonac. Svešto je iz lonca izvadio bješe bijelo. I on reče,
"Ta­ ko je Sin Čovječji došao [kao] bojadisač."

Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anđela. I družica [...] Mari­ ja

Magdalena. [... ljubio] nju više nego [ostale] učenike [i običavao je]
ljubiti [često] njezine [...]. Ostali [učenici ...]. Rekoše mu, "Zašto nju
voliš više nego nas?" Spasitelj odgovori i reče im, "Zašto vas ne volim
kao nju? Kada su čovjek koji vidi i slijepac u tami, oni se ne razlikuju.

241
Kada dođe svjetlo, tada će onaj koji vidi svjetlo ugledati, a onaj koji je
slijep ostat će u tami."

Gospodin reče, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao.

Jer, onaj koji jest, bio je, i bit će."

Nadmoć čovjeka oku nije vidljiva, već leži u onome što je skriveno od
pogleda. Zato je on gospodar životinjama koje su od njega jače i ve­
će, po mjerama vidljivoga i skrivenoga. To im omogućuje da prežive.
No, ako se čovjek odvoji od njih, one se međusobno ubijaju i grizu. I
proždirale su jedna drugu zato jer nisu nalazile hranu. No, sada su
pro­ našle hranu, jer čovjek je počeo obrađivati zemlju.

Kada netko ude u vodu i izađe bez da je išta primio, i kaže, "Ja sam
kršćanin", on je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti,
on to ime dobiva na dar. Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti,
no od onoga koji ga je uz kamatu posudio, očekuje se isplata. To se
isto [do­ gađa onome] koji iskusi otajstvo.

Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Po-

stojanje [svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer
on posjeduje [...] moć. U njezinu je odrazu [oskvrnuće].

Među oblicima zlog duha nalaze se muški i ženski. Muški su oni koji
se sjedinjuju sa dušama koje nastanjuju ženski lik, a ženski su oni koji
se miješaju s onima u muškome obličju, kroz onoga koji bijaše
neposlu­ šan. I nitko im ne može uteći, jer oni ga čvrsto drže dok ne
primi mušku i žensku snagu, naime, mladoženju i mladu. - Prima ih
odraz bračne ložnice. - Kada raskalašene žene vide muškarca kako
sam sjedi, one skaču na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako
isto i razbludni muškarci, kada vide lijepu ženu koja sama sjedi, oni je
opsjedaju i pro­ gone, u želji da je oskvrnu. No, ako vide muškarca i
njegovu ženu kako jedno pored drugoga sjede, tada žena ne može

242
doći u muškarca, niti mo­ že muškarac doći u ženu. Tako, ako su odraz
i anđeo ujedinjeni jedno s drugim, niti jedno od njih ne može ući niti u
muškarca niti u ženu.

Onaj koji će napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga što je u svijetu bio,
više ne može zadržavati, taj je očito uzdignut nad željom za [...] i stra­
hom. On je gospodar nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] dođe, oni
[ga] grabe i guše. I kako bi [on] mogao uteći [velikim...] silama? Kako
bi on mogao [...] postoje neki [koji kažu] "Mi smo vjerni", kako ih [,..
nečisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh Sveti, tada ih nijedan
nečisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako ga se
bojiš, tada će tobom vladati. Ako ga ljubiš, progutat će te i onemoćati.

I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuću, ili negdje između.

Bože, sačuvaj me da tamo ne završim! U ovome svijetu postoji
dobro i zlo. Njegovo dobro nije dobro, a njegovo zlo nije zlo. No
postoji zlo nakon ovoga svijeta, koje je istinsko zlo - ono što se zove
"sredina". To je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje nam da
steknemo uskrsnu­ će, tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo,
nađemo u pokoju, i ne luta­ mo u sredini. Mnogi na tom putu
zalutaju. Dobro je otići sa ovoga svi­ jeta prije negoli se sagriješi.

Ima nekih koji niti žele niti mogu. I drugih koji, ako i žele, nema­ ju
od toga koristi: oni nisu ništa učinili, budući da (vjeruju), [...] čini ih
grešnicima. A ako ne žele, pravda će ih u oba slučaja zaobići: [to je]
uvijek pitanje volje, ne čina.

Apostolski je čovjek u viziji vidio ljude zatvorene u gorućoj kući,

vezane vatrenim [...], laži [...], plamteći [...] njih u [...] vjeri [...]. I
oni im rekoše, "[...] biti spašeni?" [...] "Oni to nisu željeli. Primili
su [...] kaznu, ono što se naziva '[...] tama', jer je on [...]"

Iz vode i vatre nastali su duša i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla

(nastao) sin bračne ložnice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne
243
govorim o vatri koja nema oblik, već o onoj drugoj, bijelog obličja,
blještavoj i prekrasnoj, koja daje ljepotu.

Istina nije na ovaj svijet došla gola, nego u raznim simbolima i obli­
cima. Niti na jedan drugi način svijet neće primiti istinu. Postoji
ponov­ no rođenje i njegov odraz, i svakako je neophodno biti
ponovo rođen kroz odraz. Kakav? Kroz uskrsnuće. I odraz mora kroz
odraz uskrsnu- ti. Bračna ložnica i odraz moraju kroz odraz proći do
istine: to je obno­ va. To moraju učiniti ne samo oni koji stvaraju ime
Oca i Sina i Duha Svetoga, već <i oni koji> ih stvoriše za vas. Tko to ne
prihvati, oduzet će mu se i naziv ("kršćanin"). Pomazanje [...] dobiva
se kroz snagu kri­ ža. Ovu moć apostoli zovu "desno i lijevo", i ta
osoba više nije kršća­ nin, već Krist.

Gospodin je u otajstvu sve [činio], krštenje, pomazanje, pričest i

iskupljenje, i bračnu ložnicu.

[...] on reče, "Došao sam da [ovo ispod] učinim nalik onome [iznad, i
ono] vanjsko nalik onome [nutarnjem. Došao sam ih spojiti] na tome
mjestu." [...] ovdje kroz [simbole...]. Oni koji kažu, "[Postoji nebeski
čovjek i] postoji onaj koji je iznad [njega"], varaju se. - Jer, prvog od te
dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se razotkrio, oni zovu "onaj koji je
dolje"; a onaj kojem sve što je skriveno pripada (trebao bi biti) taj ko­
ji je iznad njega. No, bilo bi bolje da kažu, "Unutarnji i vanjski, i izvan
onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva uništenje "vanjskom
tamom": izvan nje ne postoji više ništa. On je rekao, "Moj otac, koji
jest u skrovitosti." On reče, "Uđi u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli
se svomu Ocu, koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima.
No ono što je u svima njima jest punina. Povrh nje nema u njemu
ništa drugo. To je onaj o kojem je rečeno, "Onaj koji je iznad njih".

244
Prije Krista, neki su došli iz mjesta u koje više nisu mogli ući, i otiš­ li
tamo otkuda više nisu mogli izaći. Potom je došao Krist. One koje su
ušli on je iznio, a one koji su izašli, on je unio.

Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega od-
vojena, nastala je smrt. Ako on ponovo uđe, i postane kao ranije,
smrt više neće postojati.

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele).

Na križu je ove riječi izgovorio, jer mjesto to bijaše napustio.

[...] koji bješe rođen iz njega koji [...] od Boga. [...] iz mrtvih. [...] bio,
ali sada [...] savršen. [...] tijelo, no ovo [...] jest istinsko tijelo. [...] nije
istina, već [...] samo odraz istine.

Bračna ložnica nije za životinje, niti za robove, niti za oskvrnute že­

ne; ona je za slobodne ljude i djevice.

Kroz Duh Sveti mi se ponovo rađamo, no kroz Krista, mi se rađamo u

oboma. Pomazanje dobivamo od Duha. Pri rođenju bijasmo sjedinje­
ni. Nitko se ne može vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam
je potrebno krstiti se u oboma, svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.

U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima se žrtvovalo. Ono ko-

je je gledalo na zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zva-
lo se "sveto od svetoga". Treće, koje je gledalo na istok, zvalo se
"sveto od svetih", i na to su mjesto samo najviši svećenici mogli ući.
Krštenje je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od svetoga". Bračna
je ložnica "sveto od svetih". Krštenje uključuje uskrsnuće [i]
iskupljenje; iskupljenje (se događa) u bračnoj ložnici. No bračna je
ložnica u onome što je uzvišenije od [...] nećeš pronaći [...] oni su koji
mole [...] Jeruzale- mu. [...] Jeruzalemu koji [...] Jeruzalemu, [...] oni
zovu "sveto od sve- tih" [...] rasparao se veo [...] bračne ložnice osim

245
odraza [...] odozgo. Zbog ovoga se veo rasparao od vrha do dna. Jer,
nekima je odozdo va­ ljalo poći gore.

Sile ne vide one koje poput ruha obavija savršeno svjetlo, i stoga ih
ne mogu ni zatočiti. Čovjek će se tim svjetlom svetootajstveno
zaodje- nuti u sjedinjenju.

Da se žena od muškarca nije odvojila, tad s njime ne bi umrla. Iz

odvajanja nastala je smrt. Zbog ovoga je Krist došao, kako bi uklonio
odvajanje koje je postojalo od početka, i oboje ih ponovo sjedinio, i
kako bi onima koji su zbog razdvajanja umrli ponovo dao život, i
sjedinio ih. Žena se s mužem sjedinjuje u bračnoj ložnici. Oni koji se u
bračnoj ložnici sjedine, ti više neće biti razdvojeni. I zbog toga bje Eva
od Ada- ma odvojena, jer se nije s njime spojila u bračnoj ložnici.

Duša Adamova nastala je od daha. S njome je sjedinjen duh. I maj­ ka

mu njegova bješe dana. Duša mu bi oduzeta, i zamijenjena [duhom].
Kada je konačno sjedinjen (sa duhom), [on je izrekao] riječi koje sile
nisu razumjele. Zavidjele su mu [...] sjedinjenost duha [...] skrivenu
[...] mogućnost [...] da same sebe [...] bračnu ložnicu, kako bi [...].

Isus se ukazao [...] Jordanu - [punina kraljevstva] nebeskog. Onaj koji

[bijaše rođen] prije svega ostalog bje rođen opet. Onaj koji jed- nom
[bje pomazan], pomazanje opet. Onaj koji bijaše iskupljen, zauz­ vrat
je iskupio (druge).

Zaista, potrebno je izreći otajstvo. Otac svekolikosti sjedinio se s

djevicom koja je došla odozgo, i tog ga dana obasja vatra. Pojavio se u
velikoj bračnoj ložnici. Njegovo je tijelo, stoga, upravo na taj dan
nasta­ lo, i napustilo tu ložnicu kao nešto što je začeto od mladoženje
i mlade. Sve je u njemu Isus kroza njih uspostavio. Svakome od
njegovih učeni­ ka potrebno je naći svoj pokoj.

246
Adam nastade od dvije djevice, od duha, i djevičanske zemlje. Krist,
stoga, bijaše rođen od djevice kako bi ispravio posljedice pada koji
se na početku dogodio.

U Raju rastu dva stabla. Jedno do njih rađa [životinje], a drugo ljude.
Adam [bijaše jeo] sa stabla koje rađa životinje, i posta stoga i sam
životinja, i nastavi životinje rađati. Iz tog se razloga djeca Adamova
klanja­ ju [životinjama]. Stablo [...] plod je [...] narastao. [...] jeo [...]
plod [...] rađa ljude, [...] čovjek. [...] Bog stvori čovjeka, [...ljudi]
stvoriše Bo­ ga. Tako je to na ovome svijetu - ljudi stvaraju bogove i
klanjaju se to­ mu što su stvorili. Bogovi su ti koji bi se trebali klanjati
ljudima!

Postignuća čovjekova svakako ovise o njegovim moćima. Iz ovoga

razloga, kada govorimo o nečijim postignućima, govorimo o "sposob­
nostima". Jedno od njegovih postignuća njegova su djeca, koja
nastaju iz trenutka spokoja. Njegove sposobnosti određuju njegova
postignuća, no taj se spokoj jasno vidi na njegovoj djeci. Vidjet ćete
da se ovo izrav- no odnosi i na odraz. Čovjek stvoren kao odraz sve
postiže svojom tje­ lesnom snagom, no djecu svoju stvara s lakoćom.

Na ovome svijetu robovi služe slobodnima. U kraljevstvu nebeskom

slobodni će služiti robovima: djeca nastala u bračnoj ložnici služit će
djeci nastaloj iz braka. Djeca bračne ložnice imaju [samo jedno] ime:
pokoj. Njima ne treba neki (drugi) oblik, [jer posjeduju] misaonost,
[...]. Ona su mnogobrojna [...] u onome [...] slavi [...]

Oni [...idu] do vode i u nju ulaze. [...] iz (vode), posvećuju je, [...] oni
koji posjeduju [...] u njegovo ime. Jer, on reče, "Dolikuje nam da
[tako] ispunimo svu pravednost" (Mt 3,15)

Oni koji kažu da će prvo umrijeti a potom uskrsnuti, griješe. Ako ne

prime uskrsnuće dok su još živi, nakon smrti ništa neće primiti. Isto

247
ta­ ko, kada o krštenju govore, oni kažu, "Krštenje je divotno", jer ako
ga ljudi prime, živjet će.

Apostol Filip je rekao, "Josip je zasadio vrt, jer trebalo mu je drvo za

njegov tesarski obrt. On je taj koji je načinio križ od stabla kojeg je za­
sadio. Njegov je vlastiti sin razapet na tome što je on zasadio. Njegov
sin bijaše Isus, a zasad bijaše križ." Drvo života je usred vrta, no od
mas- linova drveta mi dobivamo pomazanje, a iz pomazanja,
uskrsnuće.

Ovaj svijet jede lešine, i sve što se u njemu pojede i samo umire. Isti-
na jede život, i nitko, stoga, ne umire tko se [istinom] nahrani. Odatle
je i Isus došao i donio hranu. Onima koji su to željeli, dao je [život, ka­
ko] ne bi umrli.

Bog [...] raj. Čovjek [...] raju. Postoje [...] i [...] Božje. [...] Za
onime što je u [...] ja žudim. Taj je raj [mjesto gdje] će mi reći,
"[...jedi] ovo ili nemoj jesti [ono, po svojoj] želji." Tamo gdje ću jesti
što želim, nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo Adama, ali ovdje je
drvo spoznaje probudilo čovjeka u život. Zakon bijaše to drvo, drvo
koje daje spoznaju dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je
postavilo u dobro, već je za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer,
kada je rekao, "Jedi ovo, ne jedi ono", to bijaše početak smrti.

Pomazanje je iznad krštenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo mi

nazvani "kršćanima", ne zbog "krštenja" (baptizein). Iz tog razloga i
"Krist" (Pomazanik) nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je
pomazao apostole, a apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan,
posje­ duje sve. On posjeduje uskrsnuće, svjetlo, križ, Duh Sveti. Otac
mu je to dao u bračnoj ložnici; ovaj je primio (dar). Otac bijaše u Sinu,
i Sin bijaše u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.

Gospodin je dobro rekao: "Neki uđoše u kraljevstvo smijući se, a

izađoše [...] jer [...] kršćanin, [...] Čim je [... ušao u] vodu, izašao [...]
248
sve (od ovoga svijeta), [...] jer [...] sitnica, no [... pun] prezira za [...]
kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on prezire [...] i ismijava kao sitnicu,
[...] van smijući se. Isto je tako sa kruhom, i kaležom i uljem, iako i
nad time postoji nešto uzvišenije.

Svijet je nastao iz pogreške. Onaj koji ga je stvorio namjeravao ga je

stvoriti vječnim i besmrtnim, no nije uspio postići to što je želio. Jer,
svijet nikad nije bio neprolazan, kao što to nije ni onaj koji ga je
stvorio. Ne postoje trajne stvari, trajna su samo djeca. I ništa neće
postati nepro- lazno, ako prvo ne postane dijete. Ali, kako onaj koji
nije bio u stanju primiti može biti sposoban dati?

Kalež molitve sadrži vino i vodu, što služi kao simbol krvi na kojoj se
zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savršenom
čovjeku. Kad ovo pijemo, mi primamo savršenog čovjeka. Živa voda
je tijelo. I neophodno je da živoga čovjeka njome ogrnemo. I kada
tako ulazi u vodu, on svlači odjeću kako bi se ogrnuo savršenim
čovjekom.

Konj stvara konja, čovjek stvara čovjeka, Bog stvara Boga. Uspore- di
sa mladoženjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan židov [...] [...]
postojao. A [...] od Židova. [...] kršćani [...] ovi [...] spominju se kao
"izabran narod [...]" i "Istinski Čovjek" i "Sin Čovječji" i "Sjeme Si­ na
Čovječjeg". Ova je istinska rasa u svijetu poznata. ...da sinovi brač­ ne
ložnice počivaju.

Dok je sjedinjenje na ovome svijetu, ono muža i žene - snaga do-

punjena slabošću (?) - u vječnome kraljevstvu (eonu) oblik je sjedinje­
nja sasma drukčiji, iako ga istim imenom zovemo. Ima, međutim, i
dru­ gih imena; ona su uzvišenija od svakog imena koje je nadjenuto, i
jača su od svake snage. Jer, gdje god ima snažnih, ima i onih koji su u
snazi nadmoćniji. Ovo nisu stvari različite, već potpuno iste. To je ono
što se neće moći uzdići iznad tjelesnog srca.

249
Nije li potrebno i onima koji sve posjeduju sebe upoznati? Jer, ako
sebe ne spoznaju, neće moći uživati u onome što posjeduju, kao što
umiju uživati oni koji sebe spoznaše.

Ne samo da neće moći zatočiti savršenoga čovjeka, već ga neće mo­

ći ni vidjeti, jer ako ga vide, tada će ga i zatočiti. Nitko ovaj dar ne mo­
že drukčije steći, nego da se zaodjene savršenim svjetlom [i] da sam
po­ stane savršeno svjetlo. Onaj koji se njime [ogrnuo] ući će [...]. Ovo
je savršeni [...] koji mi [...] postanemo [...] prije nego napustimo [...].
Tko primi sve [...] ovdje [...] moći će [...] to mjesto, ali će [... sredini]
budu­ ći da je nesavršen. Samo Isus zna kakav je njegov kraj.

Sveti čovjek je u potpunosti svet, uključujući i njegovo tijelo. Ako

primi kruh, posvetit će ga. Ako primi kalež, ili bilo što drugo, on će to
posvetiti, pa kako ne bi posvetio i tijelo?

Učinivši savršenom vodu krštenja, Isus je iz nje otklonio smrt. Zato mi

ulazimo u vodu, ali ne ulazimo u smrt, kako ne bi bili izliveni u duh
svijeta. Kada taj duh zapuše, on donosi zimu. No, kada Duh Sveti pu­
še, tad dolazi ljeto.

Onaj tko je spoznao istinu, slobodan je čovjek, no slobodan čovjek ne

griješi, jer "tko god čini grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Istina je majka,
a znanje otac. Oni koji misle da se grijeh na njih ne odnosi, svi- jet
zove "slobodnima". "Znanje" istine samo "čini takve ljude oholi­ ma",
što i znače riječi "čini ih slobodnima". Ono im čak pruža osjećaj
nadmoći nad svijetom, no "ljubav izgrađuje" (1 Kor 8,1). Onaj koji je
kroz znanje istinski slobodan, zapravo je rob, zbog ljubavi prema oni-
ma koji još nisu dosegli slobodu spoznaje. Spoznaja ih čini
sposobnima da postanu slobodni. Ljubav [nikad ne naziva] nešto
'svojim vlastitim', [...] ona [...] posjeduje [...]. Ona nikad [ne kaže
"Ovo je tvoje"] ili "Ovo je moje", [već "Sve je ovo] tvoje". Duhovna je
ljubav vino i miris. U njoj uživaju svi koji se njome pomažu. Uživat će

250
(u mirisu) čak i oni koji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni
pomazani, ti nepomazani koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu
smradu. Samaritanac ranjeni­ ku nije dao ništa osim vina i ulja, a to je
pomast. Ona je zaliječila rane, jer "ljubav pokriva mnoštvo grijeha" (1
Pt 4,8).

Djeca koju žena nosi nalikuju čovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi nje- zin
muž, ona njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju pre-
ljubniku. Događa se, kad žena iz prisile spava sa svojim mužem, a srce
joj je kod preljubnika s kojim se inače sjedinjuje, da dijete koje ona
ro­ di nalikuje preljubniku. Vi koji živite sa Sinom Božjim, ne ljubite
svi­ jet, već Gospodina, kako oni koje začnete ne bi nalikovali svijetu,
već Gospodinu.

Ljudsko se biće sjedinjuje sa ljudskim bićem. Konj se sjedinjuje s

konjem, magarac sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obično
spajaju [sa] sebi srodnima. I duh se tako miješa sa duhom, misao opći
sa mišlju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa svjetlom. Ako si] rođen kao ljud­
sko biće, tada će te [ljudsko biće] ljubiti. Ako postaneš [duh], duh će
se s tobom sjediniti. Ako postaneš misao, misao će se s tobom izmi­
ješati. Ako postaneš svjetlo, svjetlo će se s tobom spojiti. Ako posta-
neš jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada će oni koji na nebu
obi­ tavaju uz tebe počinuti. Ako postaneš konj, ili magarac, ili bik, ili
pas, ili ovca, ili bilo koja druga od životinja koje su izvan ili ispod, tada
te niti ljudsko biće, niti duh, niti misao, niti svjetlo neće moći ljubiti.
Ni­ tko od onih koji pripadaju gore ili unutar, neće moći u tebi
počinuti, ni­ ti ćeš ti u njima biti.

Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat će slobodan. Onaj ko­ ji je
postao slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u
ropstvo, neće više moći biti slobodan.

251
Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklađenost četiri osnovna
elementa. Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i
svjet­ la biva žetva u žitnicu skupljena. I Božje se poljodjelstvo odvija
zbog četiri elementa - vjere, nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naša
zemlja, u kojoj mi primamo korijenje. [A] nada je voda koja nas
othranjuje. Lju- bav je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je svjetlo
kroz koje [sazrije- vamo]. Milost je [četverostruka: ona je] zemaljska;
ona je [nebeska;...] najvišeg neba; [...] u [...].

Blagoslovljen je onaj koji nijednoj duši nikad nije nanio [...]. On je Isus
Krist. Došao je cijelome svijetu, a nikome nije bio na teret. Sto­ ga,
blagoslovljen je onaj koji je takav, jer on je savršeni čovjek. Riječ nam
govori da je teško ovako nešto odrediti. Kako da postignemo ne­ što
ovako veliko? Kako će on svima pružiti spokoj? Prije svega, nikoga
nam ne dolikuje ožalostiti - bio on velik, malen, nevjernik ili vjernik -
a onda pružiti spokoj samo onima koji iz zadovoljstva čine dobro. Ima
nekih kojima je od koristi da pružaju spokoj onima kojima je dobro.
Onaj tko čini dobro, takvim ljudima ne može pružiti spokoj; jer, on ne
čini što on želi. No, budući da im ne pričinjava žalost, on ih neće ni
une­ srećiti. Oni kojima je dobro počesto ljude unesrećuju - makar im
to i ne bila namjera; takve ponekad više unesrećuje zlo koje je u
njima. Onaj tko posjeduje svojstva (savršenoga čovjeka), dobrima
pruža radost. Ne­ ki će, međutim, zbog svega ovoga biti duboko
ojađeni.

Bijaše tako jedan gospodar koji je posjedovao sve što je umu zamis-
livo, djecu, robove, stoku, pse, svinje, kukuruz, ječam, pljevu, travu,
meso i žir. [Bio je to] mudar čovjek i znao je čime se tko hrani. Pred
djecu je iznosio kruh [...]. Pred robove je stavljao [... i] brašno. Stoci je
[bacao ječam] i pljevu i travu. Kosti je bacao psima, a svinjama žir i
pomije. Usporedi sa učenikom Božjim: ako je mudar, on će
razumje­ ti što taj nauk predstavlja. Obličja tijela neće ga zavarati,

252
već će sva­ kome zaviriti u dušu i s njime razgovarati. Na svijetu je
mnogo životi­ nja u ljudskome obličju. Kada ih prepozna, svinjama
će bacati žir, sto­ ci ječam, pljevu i travu, a psima će baciti kosti.
Robovima će dati samo osnovna znanja, a djeci će u potpunosti
prenijeti nauk.

Postoji Sin Čovječji, i postoji sin Sina Čovječjeg. Gospodin je Sin

Čovječji, a sin Sina Čovječjeg je onaj koji stvara kroz Sina Čovječjeg.
Sin je Čovječji od Boga primio sposobnost stvaranja. Isto tako, on po-
sjeduje i moć začeća. Onaj tko je primio sposobnost stvaranja, taj je i
sam stvorenje. Onaj tko je primio moć začeća, taj je i sam plod. Onaj
tko stvara ne može začeti. Onaj tko može začeti, posjeduje usto i moć
stvaranja. "Tko je stvorio, začeo je", kažu. No, njegov takozvani "po­
tomak" samo je stvorenje. Zbog [...] začeća, oni nisu njegovi potomci,
već [...]. Onaj tko stvara, čini to otvoreno, te je i on sam vidljiv. Onaj
tko se trudi začeti, čini to u [potaji], te je i on sam skriven, budući da
je [...] odraz. Onaj tko stvara [stvara] otvoreno. No, onaj tko se trudi
djecu [začeti], čini to skriven od pogleda. Nitko [ne može] znati kad
[muž] i žena jedno s drugim opće, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenčanje
je na ovome svijetu misterij za one koji su se oženili. Ako je oskvrnuti
brak tako tajan, kakav je tek misterij onaj neoskvrnuti! Taj nije
tjelesan, već čist. On ne dolazi od želje, nego od volje. On ne pripada
tami ili noći, već danu i svjetlosti. Ako je brak svačijem oku dostupan,
on tad postaje bludilište, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim
čovjekom začne, već čak i ako napusti bračnu ložnicu i bude viđena.
Neka se pokazuje samo pred ocem, majkom, prijateljem
mladoženjinim, i mladoženjinim sinovima. Njima je dozvoljeno svaki
dan ući u bračnu ložnicu. No dru­ gi nek samo čeznu da čuju njezin
glas i osjete miris njezine pomasti, i neka se hrane mrvicama koje
padnu sa stola, poput pasa. Mladoženja i mlada pripadaju u bračnu
ložnicu. Nitko ne bi smio vidjeti mladoženju sa mladom, osim ako i
sam [nije] jedno od njih.
253
Kada je Abraham [...] vidio što mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] ko­ žu
s vrha uda, poučivši nas da tijelo treba uništiti.

[Većina stvari] na ovome svijetu živi dokle god im je [nutrina] skri­

vena. [Ako se razotkrije], oni umiru, kao što je slučaj sa vidljivim čov­
jekom. [Dokle god je] utroba čovjekova skrivena, čovjek živi; kada se
utroba njegova pokaže i iz njega iziđe, čovjek umire. Isto je ta- ko i sa
stablom: dok mu je korijen skriven, ono niče i raste. Ako kori­ jen
postane vidljiv, stablo će se sasušiti. Tako je sa svime što je na ovo­
me svijetu rođeno, ne samo sa vidljivim, već i sa skrivenim: sve dok je
korijen zla skriven, ono što je rođeno snažno je, no čim postane
vidljiv, ono propada. Zato riječ kaže, "Već je sjekira položena na
korijen stabli­ ma" (Mt 3,10). Ono neće biti samo sasječeno - što je
sasječeno, pono­ vo će izrasti - nego sjekira prodire duboko dolje, sve
dok ne izvuče ko­ rijen. Isus je iščupao korijen cijeloga svijeta, dok su
ostali to činili samo djelomice. Što se nas tiče, neka svatko od nas
kopa do korijena zla ko­ je je u njemu, i neka ga s korijenom iščupa iz
svog srca. Ako ga prepo- znamo, ono će biti iščupano, no ako ga ne
prepoznamo, ono će u nama pustiti korijenje i roditi svoje plodove u
našemu srcu. Ono je nad nama gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono
nas čini robljem i navodi da či­ nimo ono što [ne] želimo; i da [ne]
činimo ono što želimo. Ono je moć­ no, jer ga mi nismo prepoznali.
Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je majka [svega zla]. Neznanje će
završiti u [smrti, jer] ono što iz [neznanja] iziđe nikad nije bilo, niti
jest, niti će biti. [...] će biti savršeni ka­ da se sva istina otkrije. Jer,
istina je poput neznanja: dok je skrivena, u sebi počiva, no kada se
otkrije i prepozna, ona biva slavljena utoliko što je od neznanja i
zablude snažnija. Ona daje slobodu. Riječ reče, "Ako upoznate istinu,
istina će vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo. Znanje je
sloboda. Ako spoznamo istinu, pronaći ćemo plodove istine u sebi.
Ako se s njome sjedinimo, ona će nam donijeti ispunjenje.

254
O onome što je stvoreno i vidljivo, mi danas kažemo, "Oni koji su
snažni i cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, ništavni su."
Uspo- redi s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je
sve ono što je skriveno, snažno i cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se
samo kao simboli i odrazi. Bračna ložnica, međutim, ostaje skrivena.
Ona je sveta u svetome. Veo je isprva skrivao Božje upravljanje
stvaranjem, no ka­ da se veo raspara i otkrije pogled u unutrašnjost,
ova će kuća biti napuš­ tena, ili bolje reći, [uništena]. I (niže) će
božanstvo pobjeći [od]avde, no neće otići u sveto [od] svetih, jer neće
se moći izmiješati sa čistim [svjetlom] i [bezgrešnom] puninom, već će
se naći pod krilima križa [i ispod] njegovih ruku. Ova će arka biti
njihov spas, kada potop za- prijeti da ih proguta. Oni koji pripadaju
redu svećenstva, oni mogu ući kroz veo sa visokim svećenikom. Iz
ovog razloga veo nije rasparan sa- mo pri vrhu, jer bi tad bio otvoren
samo onima gornjima; niti je raspa- ran samo pri dnu, jer bi tad bio
otkriven samo onima donjima. On je ras- paran od vrha do dna. Oni
gornji rastvorili su ga nama donjima da bi­ smo mogli ući u tajnu
istine. A to je ono istinski cijenjeno (i) snažno! No, unići ćemo uz
pomoć niskih simbola i oblika slabosti. Oni su uisti­ nu prijezira
vrijedni kada se usporede sa savršenom slavom. Postoji sla­ va koja
nadilazi slavu. Postoji moć koja nadilazi moć. Ono savršeno na­ ma se
otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih se
otkriše, i bračna nas ložnica pozva unutra.

Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, međutim, odstranje­

no iz sjemena Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se
otkrije, savršeno će svjetlo tada poteći odasvud. I svi oni koji se u
njemu nadu, [primit će pomazanje]. Robovi će postati slobodni, [i]
zatočenici otkup­ ljeni. "[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac moj
nebeski, [biti će] isko­ rijenjen" (Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti
će sjedinjeni [...] i bit će ispunjeni. Svatko tko [uđe] u bračnu ložnicu,
upalit će [svjetlo], jer
255
 [...] kao i u brakovima koji su [...] događa po noći. Ta vatra [...]
samo noću, i onda se gasi. No, otajstva ovog braka usavršena su po
danu i svjetlu. Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane
dijete bračne ložnice, primit će svjetlo. Tko ga tamo ne primi, neće ga
nigdje moći primiti. Tko primi to svjetlo, taj ne može biti viđen, niti
ga se mo­ že zatočiti. I nitko neće moći takvoga mučiti, makar on
živio na ovome svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je već primio
istinu u odrazima. Svijet je postao vječno kraljevstvo (eon), jer vječno
je kraljevstvo za nje­ ga punina, i to na ovaj način: njemu samome se
otkriva, ne skriveno u tami ili noći, već skriveno u savršenome danu i
svetoj svjetlosti.

256
Evanđelje Gospodnje

Pisan izveštaj o životu Isusa Hrista, sačuvan u njegovom izvorniku od

Marsiona, sina Filologusa ((:?), biskupa Sinope. 130 godine
gospodnje, Rima

Verzija 1.00 – sadrži pet poglavlja od dvadeset i jedan

1 U petnaestoj godini vladavine Tiberija Cezara

2 Ponitijus Pilat je bio Upravitelj Judeje, Isus dođe u Kapernaum, grad

Galileje, i bio je

3 naučavao na subotnji dan, i oni behu zapanjeni njegovim učenjem,

jer njegova riječ je imala vlast.

4 i u sinagogi bio je čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i

plakao je glasno

5 govoreći, ''ostavi nas na miru, šta mi imamo s tobom, Isuse? Jesi li

došao da nas uništiš? Ja znam te

6 tko si, Svetac Božiji.'' I Isus prekori ga, govoreći, ''Šuti, i izađi iz
njega.'' I kad demon ga je bacio usred

7 on izađe iz njega , ne učinivši mu nažao. I zapanjenje donje na sve, i

oni govoriše jednoglasno govoreći jedan drugomu, šta je ova riječ?
Jer u vlasti i moči on zapoveda nečistim duhovima,

8 i oni izlaze. I glas o njemu ode u svako mesto zemlje unaokolo

257
9 i on ustade iz sinagoge i uđe u kuću Simona. A Simonova tašta je
imala veliku groznicu, i oni ga moliše za nju.

10 I on stade nada njoj, i prekori groznicu, i ona je ostavi, i odmah

ona usta i posluživaše im

11 i on dođe u Nazaret i ode u

12 sinagogu u Subotnji dan i sede. I oči svih u sinagogi su bile uprte u

njega

13-14 i on poče da im priča, i svi se čudiše

15 na riječima koje izlažahu iz njegovih usta, i on im reče, ''Sigurno

ćete reći mi ovu poreedbu, Ljekaru, izlijeći se sam, šta god smo

16 čuli učinjenim u Kapernaumu, učini također ovde. Ali da vam

uistinu kažem, mnoge udovice behu u Izraelu u danima Ilije, kad se
nebesa behu zatvorila za tri godine i šest mjeseci

17 kad velika glad dogodi se žirom zemlje, i nikomu od njih Ilija ne bi

poslat, već samo Serepti,

18 gradu Sidona, ka ženi koja je bila udovica. I mnogi gubavi behu u

Izraelu u doba Jeliseja proroka, i niko od njih ne bi očišćen , već samo

19 Naman sirijac''. I oni behu ispunjeni gnjevom

20 u sinagogi, kada čuše ove stvari, i ustaše, i izbaciše ga iz grada, i

vodiše ga na vrh brda na kojem je grad bio izgrađena , da ga bace

21 dole na glavu. Ali on prolazeći kroza njih ode svojim putem.

22 I kad je sunce zalazilo, svi mnogi koji imahu ikoga bolesnoga od

različitih bolesti dovedoše ih njemu, i on je polagao svoje ruke na
svakoga od njih, i izliječio ih.

258
23 i demoni su izlazili iz mnogih, plačući, govorili, ''Ti si Sin Božij'' i on
prekori ih zaprijetivši da ne govore, jer oni su znali da je on Hrist.

24 I kad je bio dan, on ode i ode na pusto mesto, a mnoštvo ga je

tražilo, i dođoše njemu, i zaustaviše ga, kako ne bi otišao od

25 njih. I on im reče, ''Ja moram objaviti dobru vijest (evanđelje)

kraljevstva Božijeg drugim gradovima također, jer zato sam poslan.

26 I on je propovijedao u sinagogama Galileje.

II

1 I bilo je to tako kako ga je masa pritiskala da čuje riječ Božju, on je

stajao do

2 jezera Genesaretskog, i video dva broda koja su stajala do jezera, ali

ribari su izašli iz njih

3 i prali su njihove mreže. I on uđe u jedan od brodića, koji je bio

Simonov, i upita ga da se otisne malo od zemlje. I on sede dole, i

4 učio je mnoštvo iz brodića. Kad se ostavio govorenja, on reče

Simonu ''Idi u

5 dubinu i neka se tvoje mreže vuku''. I Simon mu odgovori ,

''Gospodaru, mi smo se mučili celu noć, i nismo uzeli ništa, ali na
tvoju riječ ja ću spustiti

6 mrežu.'' Kad su ovako učinili, oni uhvatiše

7 veliko mnoštvo riba, i njihove mreže behu se cepale. I oni drugim

drugarima, u drugim čamcima, da dođu i pomognu im. I oni dođoše, i

259
8 napuniše čamce, tako da su počinjali da potanjaju. Kad Simon Petar
vidje, on pade na Isusova koljena govoreći,

9 ''Idi od mene, jer ja sam grešan čovek, O Gospode.'' Jer čuđenje ga

prevladalo, i svi koji behu s njim, na

10 izlovu ribe koju su uhvatili, koji behu družbenici Simonovi. I Isus

reče Simonu, ''ne boj se, od sada češ hvatati ljude

11 žive'' I kad su doveli svoje čamce do obale, oni svi odoše, i slijediše
ga.

12 I dogodilo se, kad je on bio u jednom od gradova, eto čovjeka sva

gubava koji videći Isusa pade na svoje lice, i molio ga govoreći:
''Gospode, ako želiš, ti

13 možeš me očistiti.'' I on ispruži svoju ruku, i dodirnu ga, govoreći,

''Hoću, budi očišćen'' I

14 odmah guba napusti čoveka. I on naloži mu da ne kazuje ni kojemu

čoveku, već da ide, i pokaže sebe svešteniku, i prinese mu za
očišženje, prema Mojsiju

15 kako je zapovijedio, da ovo bude svedočanstvo vama. Ali utoliko

više ode slava o njemu unaokolo, i mnoge mase dolažahu da čuju, i
da budu izljećeni

16 od njega od njihovih tegoba. I on sam se povukao u divljinu, da

moli.

17 I dogodilo se u jedan od dana dok je on naučavao, i tamo behu

farizeji i učitelji zakona sjedili koji dođoše iz svakog sela Galileje,
Judeje i Jerusalema, i moč

18 Gospodnja bi sa njim da ih izlijeći. I gle, ljudi donesoše u krevetu

čoveka koji je bio uzet, i oni tražiše

260
19 da ga unesu unutar, da ga polože pred njega. I ne nalazeći kojim
načinom bi ga donijeli zarad mnoštva, oni odoše na vrh kuće i
spustiše ga kroz crijep sa njegovim ležajem usred pred

20 Isusa. I videći njihovu veru on mu reče, ''Čovjeće, tvoji

21 grijesi su ti oprošteni''. I pisari i farizeji počeše da rasuđuju,

govoreći, ''Tko je obaj koji bogohuli? Tko može oprostiti grijeh, osim
Boga samoga?

22 Ali Isus videći njihove misli odgovori i reče im, ''Šta namišljate u
svojim srcima?

23 Šta je lakše reći, Tvoji gresi su ti oprošteni, ili

24 reći, Ustani i hodaj? Ali da znate da Sin čovjećiji ima vlast nad
zemljom da oprašta grehe (on reče uzetomu čovjeku) Ja ti kažem,
Ustani

25 i uzmi svoj krevet, i idi svojoj kući. I odmah on usta pred njima, i
uze na čemu je ležao, i ode svojoj kući, veličajući

26 Boga. I čudiše se svi, i slaviše Boga, i behu ispunjeni strahom

govoreći, ''Videli smo čudne stvari danas''.

27 I nakon ovih stvari on ode, i vidje carinika, zvanog Levi, kako sjedi
na mestu naplate, i on

28 mu reče, ''Slijedi me.'' I on ostavi sve, usta i

29 slijedi ga. I Levi mu učini veliku gozbu u svojoj kući, i bi veliko

društvo carinika i

30 drugih koji su bili s njima. I njihovi pisari i farizeji su mrmljali protiv

njegovih učenika

30 govoreći, '' Zašto sjedite i pijete sa carinicima i

261
31 grešnicima''? A Isus odgovori im, ''Oni koji su zdravi ne trebaju
lekara, već oni

32koji su bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravedne, već

33 grešne na pokajanje. I oni mu rekoše, ''Zašto učenici Jovanovi

poste često, i čine molitve, kao i učenici farizeja, ali tvoji jedu i

34 piju? I on im reče, ''Možete li učiniti sinove mladoženjine da poste

, dok mladoženja je sa

35 njima? Ali dani će doći, u koji će mladoženja biti uzet od njih, i tad
će oni postiti u

36 tim danima.'' I on reče poredbu njima, ''Nijedan čovjek ne stavlja

komad nove odeće na staru odeću, jer oboje bi bili poderani, i komad
koji je uzet iz novog ne slaže se sa

37 starim. I nijedan čovjek ne stavlja novo vino u stare mješine, jer

novo vino bi probilo kože , i samo bi bilo

38 proliveno, i kože bi propale. Već novo vino mora biti stavljeno u

nove mješine, da bi oboje bili sačuvani.

39 Nijedan čovjek koji pije staro vino ne želi novo, jer reče , staro je
bolje.

III

1I dogodilo se na drugu subotu nakon prve, da on je išao kroz polje

žita, i njegovi učenici su trgali klasove žita i jeli, trljajući ih

2 u njihovim rukama. I neki farizej reče im, ''Zašto činite to što nije
zakonito činiti

262
3 na subotnji dan?'' I Isus odgovarajući im, reče, ''Niste li čitali da je
ovo čak David činio, kada sam je bio

4 gladan, i oni koji behu sa njim, kako su otišli u kuću Božiju, i uzeli i
jeli pashalni hljeb, i dali također onima koji su bili sa njima, što nije
zakonito da jedu osim sveštenici sami?''

5 i on im reče, ''Da Sin čovjećiji je Gospodar i subote''

6 i dogodilo se također na drugu subotu, da je on ušao u sinagogu i

podučavao, i tamo je bio

7 čovjek i njegova desna ruka bila je uzeta. I pisari i farizeji gledali su

ga, da li će izcijeliti na subotnji dan, da bi našli

8 optužbu protiv njega. Ali on je znao njihova razmišljanja, i reče

čovjeku koji je bio uzet , ''Ustani, i stani nasred. I on usta i stade

9 pravo. Tad reče Isus njemu, ''Ja ću te pitati nešto, Je li zakonito na

subotu učiniti dobro

10 ili učiniti zlo? Spasti život ili ga uništiti?'' I gledajući okolo na njih
sve, on reče čovjeku, ''ispruži ruku.'' I on učini tako, i njegova ruka je
bila

11 povraćena kao druga. I oni behu ispunjeni bijesom, i zapovediše

jedan drugom šta da učine Isusu.

12 i dogodilo se u tim danima, da je on izašao na planinu da se moli, i

provodio je celu noć

13 u molitvu Bogu. I kad je bio dan, on pozva k njemu njegove

učenike, i on izabra između njih dvanaestoro

14 koje on također nazva, apostolima, Simona (koga on također

nazva Petar) i Andreja njegova brata, Jakova i Ivana, Filipa

15 i Bartolomeja, Mateja i Tomasa, Jakova sina

263
16 Alfeja, i Simon koga zvahu Zelot, i Judu brata Jakovljevog i Judu
Iskariota, koji također posta

17 izdajnik. I on siđe dole među njih, i stade na mjestu, i mnoštvo

njegovih učenika, i veliki broj ljudi iz cele Judeje i Jerusalema, i sa
obale mora Tira i Sidona, koji su dolazili da ga čuju

18 i da budu izliječeni od njihovih bolesti, i oni koji behu mučeni

nečistim duhovima, i behu izliječeni.

19 i celo mnoštvo tražilo je da ga dodirne, jer moč je izlazila iz njega, i

liječila ih sve.

20 I on podiže svoje oči na učenike, i reče:

''Blagosloveni su siromašni, jer vaše je kraljevstvo Božije

21 Blaženi su oni koji su gladni sad, jer biti će siti.

Blagosloveni su oni koji plaču sad, jer će se smejati.

22 Blaženi ste vi, kada vas ljudi mrze, i kada oni

Vas odvoje iz njihova drštva, i kada vas osuđuju,

I proglašuju vas zlima, zarad Sina čovječjega

23 dobra. Radujte se u taj dan, i uzvikujte, jer gle, vaša nagrada je

Velika u nebesima, jer prema

24 tim stvarima su činili njihovi oci prorocima. Ali jao vama koji ste
bogati! Jer vi imate punu utjehu

25 Jao vama koji ste puni! Jer ćete gladovati. Jao vama koji se smijete
sad! Jer vi

26 ćete tugovati i plakati. Jao vama, kada svi ljudi budu pričali dobro
o vama! Jer prema tim stvarima su činili vaši oci krivim prorocima.

264
27 Ali kažem vama koji čujete, Volite svoje neprijatelje, učinite

28 dobro onima koji vas mrze, blagoslovite one koji vas proklinju

29 i molite za njih koji vas zlo koriste. Ono mu koji te udari u jedan
obraz, ponudi i drugi, i od onoga koji uzme tvoj ogrtač , ne zadrži

30 ni kaput također. Daj svakomu čovjeku koji traži od tebe, a od

onoga koji uzme tvoja dobra, ne traži ih

31 nazad, i kao što želiš da ljudi čine tebi,

32 čini im ti isto tako. I ako voliš one koji te vole, koju hvalu češ imati?
Jer grešnici također vole one

33 koji ih vole. I ako činiš dobro onima koji čine dobro tebi, koju hvalu
imaš? Jer grešnici također čine iste.

34 I ako pozajmiš im od koga se nadaš da primiš, koju zahvalu imaš?

Jer grešnici također posuđuju

35 grešnicima, da prime jednake stvari. Već volite svoje neprijatelje, i

činite dobro, i posuđujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat, i vaša
nagrada će biti velika, i vi ćete biti sinovi Svevišnjega, jer on je
ljubazan nezahvalnima i

36 zlima. Budite milosrdni, i vaš Otac također je

37 milostiv. Ne sudite, i neće vam biti suđeno, ne osuđujte, i neće

vam se suditi, otpustite

38 i biti ćete otpušteni, Dajte, i biti će vam dato, dobra mjera , data, i
potvrđena i koja ide, dati će je u tvoje naručje. Jer sa istom mjerom sa
kojom mjerite vi biti će vam mjereno ponovo.''

39 I on govori poredbe njima, ''Može li slijep voditi

265
40 slijepog? Neće li oboje pasti u jamu? Učenik nije iznad učitelja, ali
svaki onaj koji je

41 savršen će biti njegov učitelj. I zašto vidiš trun u oku svoga brata,
ali ne vidiš

42 brvno u svome oku? Ili kako možeš reći svome bratu, Brate daj mi
da izvučem trun koji je u tvome oku, kad ti sam ne vidiš gredu u
svome oku? Licemjeru, izbaci prvo brvno iz vlastitoga oka, i tada češ
vidjeti jasno da izvučeš trun koji je u oku tvoga brata!

43 Jer nije dobro drvo koje čini kvaran plod, niti

44 kvarno drvo stvara dobar plod. Jer svako drvo se zna po plodu. Jer
iz trnja se ne sakupljaju smokve, niti iz grmlja grožđe.

45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi šta je uistinu dobro,
a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi ono što je zlo, jer iz izobila
njegova srca

46 usta govore. I zašto me zovete, Gospode, Gospode, i

47 ne činite stvari koje ja govorim? Svaki koji dolazi meni, i čuje moj
govor, i čini tako, ja ću

48 pokazati vam kome je sličan: On je kao čovjek koji gradi kuću, koji
iskopa i ode duboko da položi temelj na stijenu, i kad potom naraste,
potok udari žestoko na kuću i nije imao snage da je sruši, jer je
sagrađena na

49 stijeni. Ali onaj koji čuje, a ne čini, je kao čovjek koji bez temelja
gradi kuću na zemlji, protiv potoka koji udara jako, i odmah ono pada,
i ruševima te kuće je velika.

266
IV

1 I kad je završio sve svoje govorenje u ušima ljudi, on uđe u

Kapernaum

2 i neki centurionov sluga bi bolestan, na

3 samrti, a on bu bio drag. I kad on ču za Isusa, on posla k njemu

starešine od židova

4 pitajući ga da li bi on došao da spasi njegova slogu. I kad oni dođoše

do Isusa, oni moliše ga iskreno, govoreći, da je on vrijedan za onog za
koga će učiniti ovo

5 ''jer on je voleo naš narod, i izgradio nam

6 sinagogu''. Tad Isus ode š njima. I kad nije bio izdaleka od kuće,
centurion posla prijatelje njemu, govoreći mu: ''Gospode, ne muči se,
jer ja nisam vrijedan da uđeš pod moj krov

7 Zato niti ja nisam vredan da ti dođem, ali reci riječ, i moj sluga biti
će izlječen.

8 Jer i ja sam čovjeg pod vlašću, imajući pod sobom vojnike, i ja

kažem jednomu , Idi, i on ide, i drugomu, Dođi, i on dođe; i mome
slugi, Učini

9 to, i on učini''. I kad Isus je čuo ove stvari,on se čudio na njega, i

okrenuo se i rekao mnoštvu koje ga je slijedilo, ''Ja kažem vam, niti u

10 Izraelu nisam našao tako veliku vjeru.'' I oni koji behu poslani,
vratiše se kući, i nađoše bolesnog slugu cela

11 i dogodilo se dan poslije, da on je išao u grad zvan Nain, i mnogi od

njegovih učenika behu

267
12 išli s njim, i veliko mnoštvo. I kad je došao noću do vrata grada,
gle, mrtav čovek je bio nošen, jedini sin svoje majke, a ona je bila
hudovica, i značajno mnoštvo

13 grada bilo je sa njom. I kad Gospodin je vidje, on je imao

14 sažaljenja na nju, i reče joj, ''Ne plači, '' I on dođe i dotaknu nosila,
i oni koji su ga otkrili stajaše mirno. I on reče, ''Mladi čovjeće, Kažem
ti, Ustani!''

15 I mrtav čovjek ustane, i poče da govori. I

16 on ga izruči majci. I strah uhvati sve, i oni veličaše Boga, govoreći,

Da velik prorok je ustao među nama, i da Bog je

17 posjetio svoj narod. I glas o njemu ode celom Judejom,i celom

regijom okolo.

18 I učenici od Jovana rekoše mu sve ove

19 stvari. I Ivan pozivajući ga sebi neke dvoje od njegovih učenika

posla ih Isusu govoreći, ''Jesi li ti taj koji

20 dolazi? Ili da čekamo drugog?'' I kad su ljudi došli njemu, on reče,

''Jovan Krstitelj nas je poslao tebi govoreći; Jesi li ti taj kopji dolazi?

21 ili da čekamo drugoga?'' I u isti čas on izlijeći mnoge nemoći i

bolesti i zle duhove

22 i mnogim slijepima dade vid. I Isus odgovori im: ''Idite svojim

putem, i recite Ivanu koje stvari ste vidjeli i čuli, da slijepi primaju vid,
hromi hodaju, gubavi bivaju očišćeni, gluhi čuju, mrtvi ustaju,
siromašni imaju dobre vijesti

23 objavljene njima. I blagosloven je on, tko god se ne vrijeđa oda

mene.''

268
24 I kad glasnici Jovanovi vehu otišli, on poče da govori mnoštvu u
pogledu Ivana, Šta ste došli u divljinu da gledate? Trsku

25 koju njiše vjetar? Šta ste došli vidjeti? Čovjeka obučena u ugodno
odijelo? Evo, oni koji u prekrasnoj odjeći i slastima, su kraljevi

26 dvora. Ali šta ste došli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, mnogo
više od proroka.

27 Ovo je onaj za koga je pisano, ''Evo, ja šaljem moga glasnika pred

tvoje lice, koji će pripremiti put

28 pred tobom. ''Jer ja kažem ti, među onima koji su rođeni od žene,
većeg proroka od Jovana Krstitelja nema, a onaj koji je najmanji u
Kraljevstvu Božijem

29 je veći od njega''. I svi ljudi kad čuše, i carinici, opravdaše Boga,

bijući kršteni sa

30 krštenjem Ivanovim. Ali farizeji i zakonodavci odbaciše savjet

Božiji, ne bijući

31 kršteni od njega. I Gospod reče, ''Čemu dakle nalikuju ljudi ovog

naraštaja? I čemu su

32 slični? Oni su kao deca koja sede na tržnici, i zovu jedan drugoga i
govore: Mi svirasmo vam, a vi niste plesali, mi tugovasmo

33 s vama, a vi niste plakali. Jer Jovan Krstitelj je došao niti je jeo

kruha niti pio vina, i vi kažete, On

34 ima demona. Sin čovećji dolazi jede i pije, i vi kažete, Eto

proždrljiva čovjeka, i

35 pijanice, prijatelja carinika i grešnika! I mudrost je opravdana od

sve njene dece?

269
36 I jedan od farizeja je želeo da jede s njim. I on ode u farizejsku
kuću i

37 nagne da jede. I eto, žena iz grada, koja je grešnik, kad ona je znala
da on je otišao u farizejsku kuću, donese gipsanu kutiju sa pomastima

38 i stade pred njegove noge pored njega plačući, i poče da kvasi

njegove noge sa suzama, i obrisala ih je sa kosom svojom, i poljubi
njegova stopala, i pomaza

39 ih sa uljima. A kad farizej vide koji ga je pozvao vidje to, on reče

sebi, govoreći, ''Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi ko i koja vrsta žene
je ovo koja ga dodiruje:

40 jer ona je grešnica. I Isus odgovarajući reče njemu, ''Simone, imam

nešto da kažem ti.''

I on reče

41 ''Učitelju, reci.'' Neki zajmodavac novca imao je dva dužnika, jedan

je dugovao pet stotina dinari, a

42 drugi pedeset. I kad nisu imali s čim da plate, on oprosti im obojici.

Reci mi stoga, koji

43 od njih će voljeti ga više?'' Simon odgovori i reče, ''Pretpostavljam

da onaj, kome je oprostio više.'' I on reče

44 njemu, ''Pravo si rekao'' I on okrene se ženi , i reče Simonu, ''Vidiš

li ovu ženu?

Ja uđoh u tvoju kuću, vode za moja stopala mi nisi dao, ali ona je
oprala moje noge sa suzama, i obrisala

45 ih sa kosom svoje glave. Poljubac mi nisi dao, ali ona od kad je

došla nije prestala

270
46 ljubiti moje noge. Moju glavu sa uljem ti nisi pomazao, a ova žena
je pomazala moje noge sa uljem.

47 Zbog čega ti kažem, Njeni gresi koji su mnogi su oprošteni, jer ona
je volela mnogo, ali

48 kome je malo oprošteno, isti malo voli''. I on

49 reče joj, ''Tvoji gresi su oprošteni.'' I oni koji bijahu s njim počeše
da govore među sobom,

50 ''Tko je ovaj da čak oprašta grehe?'' I on reče ženi ''Tvoja vera te je

spasla, idi u miru.''

1 I dogodilo se poslije, da je išao kroz grad i sela, propovijedajući i

objavljujući kao dobru vijest kraljevstvo Božije: i dvanaestorica su bili

2 sa njim. I neka žena, koja je bila liječena od zlih duhova i nemoći,

Marija zvana Magdalena, iz

3 koje sedam demona je izašlo, i Joana žena Kuza, Herodovog

nadzornika, i Suzana, i mnogi drugi, koji mu posluživahu njihovim
imanjem.

4 I kad veliko mnoštvo dođe, i iz svakog grada dođoše njemu, on je

govorio

5 poredbu: ''Sijač izađe da posije seme, i kako je posijano, neka padnu

na put postrani, i bi izgaženo

6 i ptice nebeske pozobaše ga. A drugo pade na stijenu, i kad uzraste,

uvenu

271
7 zbog manjka vlage. A druga padoše usred trnja, i trnje uzrasta s
njim, i

8 proguta ga. I druga padoše na dobru zemlju, i kad uzraste, urodi

plodom i stostruko''. I kad on reče ove stvari, on zaplaka, '' Onaj koji
ima uči da čuje, neka čuje!''

9 I njegovi učenici pitaše ga, govoreći, ''Šta bi mogla ova

10 poredba biti?'' I on reče, ''Vama je dato da znate tajne Kraljevstva

Božijeg, ali drugima u poredbama; da videći ne vide, i čujući

11 da ne razumiju. A poredba je ova:

12 Sjeme je riječ Božija. Oni pored puta su oni koji čuju, potom dolazi
đavo, i uzima riječ iz njihovih srca, da ne bi verovali i

13 bili spašeni. Oni na stijeni su oni, koji, kada čuju, primaju riječ sa
radošću, i ovi nemajući korijena, koji dok veruju, u vreme iskušenja
otpadaju.

14 A oni koji padnu među trnje, to su oni, koji, kada čuju, idu i bivaju
pognuti sa brigama i bogatstvima i zadovoljstvima njihova života, i

15 ne donose ploda. Ali ona na zemlji, ti su, tko god u časti i dobrom
srcu, čuje riječ, zadrži je, i donese u strpljenju.

16 Nijedan čovek, kada upali svetiljku, ne pokriva ju posudom, ili

stavlja ispod kreveta, već stavlja je na svijećnjak, da oni koji ulaze vide
svetlo.

17 Jer nema tajne stvari, koja neće biti objavljena, niti sakrivene, koja
neće biti znana i doći

18 biti vidljiva. Pazite zato kako slušate, jer tkogod ima, biti će mu
dano, i tko god nema, čak što izgleda da ima biti će mu uzeto.''

272
19 I bi mu rečeno po nekomu ko reće, ''Tvoja majka i tvoja braća
stoje, žele da te vide''

20 I on odgovori i reče im, ''Tko je moja majka i ko su moja braća?

Moja majka i moja braća su oni, koji čuvši riječ Božiju, čine je!''

21 Bilo je u jedan od dana, kad je on otišao na brodić sa svojim

učenicima, i on reče njima, ''Hajde da idemo na drugu stranu jezera.''
I oni

22 pokrenuše se dalje. Ali dok su plovili on je zaspao, i dođe oluja na

jezero, i oni se behu punili vodom, i behu u opasnosti.

23 I oni dođoše njemu, i probudiše ga, govoreći, ''Gospodaru,

gospodaru, mi stradavamo'' I on usta i prekori vjetar i bijes vode , i
oni utihnuše, i

24 bi mirno. I on im reče, ''Gde je vaša vera?'' I oni behu uplašeni i

čudiše se , govoreći, jedan drugomu, ''Tko je ovo? Jer on zapoveda
čak vetrovima i voadama, i oni ga slušaju?''

25 I oni ploviše do zemlje Gandareneske

26 koja je nasuprot Galileje. I kad on izađe na zemlju, tamo srete ga

van grada neki čovjek, koji je imao demone dugo vremena, i nije imao
odela, niti prebivališta

27 kuće, već među grobovima. Kad on vide Isusa, on plaka, i pade

pred njim, i glasno reče, ''Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine

28 Svevišnjega? Ja molim te, ne muči me.'' (Jer on je zapovedio

nečistom duhu da izađe iz čoveka. Jer počesto ga je hvatao, i on bi
čuvan sa lancima i okovima, i on slomi veze nadvoje, i izveo je
demona

29 u pustinju) I Isus upita ga, govoreći, ''Koje je

273
30 tvoje ime?'' I on reče, ''Legion'' jer mnogi demoni behu ušli u
njega. I oni ga moliše da on

31 ne zapovedi im da idu u bezdan. I tamo bi stado svinja hraneći se

na planini, i oni ga moliše da im dozvoli da uđu u njih. I on im dopusti

32 Tad odoše demoni iz čoveka, i uđoše u svinje, i stado potrča silom

dole

33 niz strm dio u jezero, i behu potopljeni. Kad oni koji su ih hranili
vidješe šta bi, oni utekoše, i odoše i rekoše

34 u gradu i u zemlji. Tad oni izađoše da vide šta je bilo, i dođoše

Isusu i nađoše čovjeka iz koga demoni behu izašli, kako sjedi na
nogama Isusa, obučen, i pri svjesti, i oni

35 behu uplašeni. Oni također koji ga videše rekoše mu na koji način

je on bio obuzet demonima bi spašen.

36 Tad celo mnoštvo zemlje Gandarenes kružiše oko njega i pitaše ga

da ode od njih, jer behu držani velikim strahom, i on uđe u

37 čamac, i vrati se natrag. A čovjek, iz koga demoni su otišli, molio ga

je da bi on bio sa njim, ali Isus ga posla dalje, govoreći

38 ''Vrati se svojoj kući, i ispričaj kako velike stvari Bog ti je učinio.'' I

on ode svojim putem, objavljujući celim gradom kako velike stvari
Isus je učinio mu.

39 I dogodilo se, da, kad se Isus vratio, mnoštvo mu je poželelo

dobrodošlicu,jer oni behu svi čekali na

40 njega. I , gle, izađe čovjek čije ime je Jair, i koji je bio upravitelj
sinagoge, i on pade na Isusove noge, i molio ga da bi on

41 došao u njegovu kuću, Jer on je imao jedinu kćer, oko dvanaest

godina staru, i ona je umirala. Ali kako je otišao masa ga je gurala.
274
42 I žena imajući tečenje krvi dvanaest godina, koja je provela sav
njen život sa ljekarima, niti

43 je mogla biti izlječena od ijednoga, dođe iza njega, i dotaknu se

ruba njegove odeće, i odmah njeno tečenje

44 krvi stade. I Isus reče, ''Tko me dotakao?'' Kad su svi nijekali, Petar
i oni koji behu s njim rekoše, ''Gospodaru, mnoštvo te gura, i stišće, i

45 ti kažeš, ''Ko me dotakao?'' A Isus reče, ''Netko me se dotakao, jer

sam osjetio snagu kojia je izašla

46 iz mene.'' I kad žena vidje da se ne može sakriti, ona je drhtala, i

pala pred njim, i rekla mu pred svim narodom radi kojeg razloga ga se
dotakla, i kako je izliječena odmah.

47 I on joj reče, ''Kćeri, budi utješena, tvoja vjera te je spasila, idi u

miru''

48 Dok je on još govorio, tamo dođe jedan upravitelj sinagogine kuće,

govoreći mu,

''Tvoja kćer je

49 mrtva, ne muči Učitelja.'' Ali kad Isus je to čuo, on odgovori mu,

govoreći, ''Ne plaši se, vjeruj samo,

50 i ona će biti spašena.'' I kad on doše u kuću, on nije dozvolio

nijednomu čovjeku da uđe, osim Petra i Jakova i Ivana, i oca i majke
djevojke

51 i svi behu plakali, i žalili je, ali on reče:

52 ''Ne plači, ona nije mrtva, već spava.'' I oni

53 se smijaše da ga prezru, znajući da je mrtva. I on ih otpusti sve, i

uze je za ruku, i pozva

275
54 govoreći, ''Devojko, ustani''. I njen duh dođe ponovo, i ona usta
odmah, i on zapovijedi da nešto bude

55 dato joj da jede. I njeni roditelji behu zapanjeni, ali on im naredi da

nijednomu čovjeku ne kažu šta je učinjeno.

276
Povijest Josifa drvodjelje

U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe

Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje

Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1

Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i njegov odlazak

sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba, koji
odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I
uistinu, bio je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest
svojim svetim učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj
njegovih dana. I sveti apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga
napisanog u biblioteci u Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju
nas! Amen.

1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i Spasitelj

Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na Gori
Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas
je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja
moram biti rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i
njegovog potomstva, i da ću ja ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati
učenje svetog evanđelja ranije objavljenog vama, da možete da ga
objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti vas sa moči sa visine, i ispuniti
vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti svim narodima pokajanje i
uklanjanje grehova.3 Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu
koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I
koliko zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i
izvrsnije nego bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja
pobožnog je blaženije i dragocenije nego hiljadu godina među
grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i tugovanje neće doći do kraja, i
njihove suze neće prestati, niti će oni naći za sebe utjehu i odmor u
277
ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite objavite svim
narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe ono
što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove
neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku
pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati
račun toga. 6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela
svakoga čovjeka će biti položena otvorena na dan suda, bilo da su
dobra ili zla. 7 Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas: Ne dajte
da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već
dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8

2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema, grada Jude, i

grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa
mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je,
pored, umijeću u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje
svih ljudi, oženio ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina,
imenom, i dve kćeri. A ovo su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i
Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i Lidija. Na kraju života
pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim njenim
delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po
tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da
trguje, čineći posao drvodjelje.

3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka Marija,blažena, sveta i

čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni roditelji ponudiše je u
hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u hramu Gospodara
devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i
Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći:
Hajde da potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može
biti povjerena do vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u
hramu, se dogodi njoj kao što se obično događa ženama, i da zarad
toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.

278
4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od plemena
Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na
pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici
odgovoriše, i rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi
sa njim do vremena vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio
moju majku, i odveo je svojoj kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući
njegova oca, slomljena srca i tužna zarad gubitka njegove majke, i ona
ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom Jakova. 1 Potom Josif ostavi
nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu drvodjelje. I nakon što je
sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući njena dob bi tačno
četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.

5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i savjetom

Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi
shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek
Josif se vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju
djevicu majku trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje
dalje tajno. 2 Ali iz straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao
izdržati da jede ni pije taj dan.

6 Ali u podne pojavi se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po

zapovijedi od moga Oca, i on mu reče: Josife, sine Davidov, ne boj se
da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je začela sa Svetim Duhom, i
ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On je taj koji će vladati
svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako, anđeo ode
od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao
mu, i Marija je ostala sa njim. 4

7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara

kralja, da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema
svome gradu. Starac stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju
i dođe u Betlehem, jer vreme njenog porođaja je bilo na isteku. Josif
potom upisa svoje ime na listu, jer Josif sin Davidov, čija supruga
279
Marija je bila, bio je od plemena Judina. I uistinu Marija, moja majka,
rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele žene praoca Jakova,
majke Josifa i Venijamina.

8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I bio je ovo
isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude
obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da
moje kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je
upozoren o ovomu u snu. Stoga on usta i uze Mariju moju majku, i ja
ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena saputnica.
Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za
period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.

9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za

prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije
bilo greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u
zemlju Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući
nazad iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život
radeći svojim rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad
nije tražio da živi za ništa od tuđega rada. 8

10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma staru dob.

On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid oslabio,
niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo vreme
svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom
poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo
nenarušeno, slobodan od svega bola. Njegov život, tad, u svemu,
iznosio je jednu stotinu i jedanaest godina, njegova stara dob je bila
produžena do krajnje granice.

11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu oženjeni, i imali su

svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u njihovim
vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i

280
moja djevica majka. Ja živjeh zajedno sa njima, ne drugačije nego kao
da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo moj život bez
greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah ih u
svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao
sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu
voljni činiti, niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao
ijednu riječ ili odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im
velikom ljubavlju, kao zjenici moga oka.

12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog čovjeka,

pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao,
kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj
zemlji. I kako je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji
obavijesti ga da smrt njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja
dođe na njega. I on usta i ode u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji,
on izasu svoje molitve tamo pred svetištem, i reče:

13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja, Gospodaru cele

ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti se
obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i
vrijeme prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te,
velikog Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa
mnom, da moja jadna duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez
nevolje, bez straha i nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva
tijela na dan njihove smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome,
i šta god puže na zemlji ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod
nebesima u kojima je dah života su udareni sa strahom, i njihove duše
napuštaju njihova tela sa jakim strahom i velikom teškoćom. Sad
zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude prisutan sa
svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno od
drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga
rođenja,

281
1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome
putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude
ugodna i draga meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i
zastrašujući izgledi dolaze blizu meni na putu kojim idem, dok ne
dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da čuvari vrata spriječe moju dušu
od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne izloži me osudi pred
Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene, niti daj
da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša
proći

2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji sudijo, koji
u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu prema
njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan
sa mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem
Tebi, jer Ti si izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom
zauvijek.

Amin.

14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u gradu Nazaretu,

da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u ovo vreme
da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila
veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio,
od dana njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da
odredi sudbinu pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina
neoženjen, potom njegova žena je ostala pod njegovom brigom
četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu nakon njene smrti,
moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od sveštenika,
da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u
njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u
petnaestoj godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u
koju nijedno stvorenje ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i
moga Oca i Svetoga Duha, sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4
282
15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo jedna
stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u
dan u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti
mjeseca Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro
bilo istrošeno korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i
mudrost. On se također gadio hrane i pića i izgubio sve svoje umijeće
u zanatu drvodjelje, niti je više davao pažnje tome. Dogodilo se,
potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da Josif, pravedni
starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu. Stoga on
je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu
protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--

16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me nosila!
Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao
nogama na kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me
nosile i odgajale dok nisam uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u
bezakonju, i u grehovima moja majka želela me. 2 Jao mome jeziku i
mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno, omalovažavale,
lagale, bezobzirne, ponižavale, besposlene priče vodile, zavodile i
licemjerne! Jao mojim očima, koje su gledale na sramotne stvari! Jao
mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja! Jao mojim
rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu
stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito
(bezakonito) da jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je
našlo! Jao mojim nogama, koje su prečesto hodale na putevima
neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao mojoj jadnoj duši, koja je
već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja! Šta da radim kad
stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim
Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u
svojoj mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima!
Zasigurno taj strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad
njegova duša je izlazila iz njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh!
283
Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja! Ali Bog sam je onaj koji
upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti sa njima po
svojoj dobroj volji.

17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I ja, idući

pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u
velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni
čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine.
Uistinu, nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj
glas, moja duša počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus,
izbavitelj moje duše! Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim
ustima, i u ustima onih koji ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje,
čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan naponiznije poštujem Te, i pred
Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim moj Bog, Ti si moj
Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i naročito u taj
dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj i
blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam
mislio tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se
meni u mom počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni:
O Josife, ti sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i
ne tuži dušu svoju, niti pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer
ona je sa detetom Svetoga Duha, i roditi će sina, čije ime će biti Isus,
jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga
zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u neznanju o tajni Tvoga rođenja.
Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je dečak umro od
ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu, govorivši
da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga njima. Tad
ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o
sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te
naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na
mene, niti osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje

284
sluškinje, 5 a Ti si moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin
Božij.

18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da plače više. I ja
videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana,
ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan
starac Josif sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko,
zasigurno nad svim stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok
smrti leži, jer smrt drži prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O
moja djevice majko, moraš gledati za istim krajem života kao drugi
smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt ovoga pobožnoga čoveka,
nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše, ako umreti
moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja
časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio
šta će se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.

19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto gde je Josif.
I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci smrti
već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže
svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči
da govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je
mnogo uzdisao. I ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje
lice k meni, i učini znake za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju
ruku pod njegove grudi, i osjetih njegovu dušu blizu grla, kako se
sprema da napusti njegovo tijelo.

20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo telo, ona

također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote,
ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već
počele da se koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje
sinove i kćeri, i reče im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu,
jer sigurno je sad na samoj točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i
reče: Jao meni, O moja braćo, ovo je izvesno ista bolest od koje je
285
moja majka umrla. I ona je tugovala i prolijevala suze, i sva Josifova
druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja također, i moja majka
Marija, plakasmo sa njima. 1

21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već kako
dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim
pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala
plamen. I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu,
njegove oči preplaviše suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan
način. Prema tome, kad ja videh žestinu njegovog uzdisanja, ja
opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše. I ja pozvah moga dobro
Oca, govoreći:--

22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje molitve i
molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih
anđela, i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka
celi njihov red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude
proveden Tebi. Ovo je čas u koji moj otac ima potrebu za milošću. I ja
kažem ti, da svi sveti, da, onoliko koliko ih je rođeno u svijetu, da li
oni bili pravedni ili bili bludni, moraju neminovno kušati smrt.

23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i uzeše je,
i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga
dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije
znalo da je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona
tame koji behu u putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto
stanovanja pobožnih.

24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja ispružih svoju

ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh djevici
Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme
u koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije
postojalo. I kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom

286
majkom, čistom djevicom, oni su znali da je on već udahnuo svoje
zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja im rekoh: Zasigurno smrt
vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio oslobođen od
nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove
riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.

25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za njihovo tugovanje,

skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga. I u deveti
čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše
njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja
molih moga Oca u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa
vlastitom rukom ja učinih prije nego sam nošen u utrobi djevice
Marije, moje majke. I kako sam završio je, i izgovorio amen, veliko
mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da rašire njihovu
sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga starca.

26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti smrti neće imati

vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti ijedan članak
će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti. Ništa od
tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i
nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na
dan tvoga sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu
djevstvenika, i tkogod da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili
siročadi od ruku svojih ruku, u dan u koji sjećanje bude slavljeno, i u
tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim stvarima svih dana njegova
života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije udovac ili siroče u
tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na slavlje hiljadu
godina. I svaki čovjek koji će prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja
ću blagosloviti i nadomjestiti u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću
vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I tkogod napiše povijest tvoga
života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga svijeta, i ovo pripovijedanje
koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na tvoje čuvanje toliko dugo

287
koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša napusti telo, i kad
on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih grehova, niti
ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more
vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog
čovjeka koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo
ovo je zvanično , drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati
njegovo ime Josif. Jer neće u toj kući biti siromaštva ili ijedne
iznenadne smrti zauvek.

27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo

blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za
sahranu, i oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da
urede svoja mrtva tela. I oni su videli da je on držao svoj pokrov
čvrsto, jer pridržavao ga je do tela na takav način, da kad su hteli da
ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da se pomeri ili popusti. Niti
su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što ih udari največim
čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i
otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih
otaca. Tad tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom
u Egipat, i teška nevolja koju je on izdržao zarad mene. Prema tome,
ja oplakivah njegovu smrt za dugo vremena, i ležeći na njegovom
telu, ja rekoh:--

28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko mnogo

suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč.
Jer ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne
štedi ni jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na
njemu, bez zapovijedi moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su
produžili njihov život čak do devet stotina godina, ali su umrli. Da,
iako neki od njih su živeli duže, oni su imali, kako god, podleći istoj
sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao: Ja nisam kušao smrt. Jer
Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer je udovoljilo

288
moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži zapoved
silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko ga
pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje
vlast nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam
nije činio volju moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja
moga Oca je upaljena protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je
kad smrt dolazi u svijet. Ali da je Adam gledao zapovijedi moga Oca,
smrt nebi nikad bila njegova sudbina. Mislite li da ja mogu upitati
moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2 koja mogu odnijeti
tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora, kako bi živeo
sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti je
sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer
moj rad koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.

29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah nada njim, i
oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu tijela
njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu
i jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti
je njegov vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga
smanjila, već je radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga
života, i to je bio dvadeset i šesti mjeseca Abiba.

30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše radosno, i

pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam
Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O
naš Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli
smrt. Jer uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega
dana, niti su njihova tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif
drvodjelja je, ipak, Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u
celi svijet i propovedamo sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o
smrti moga oca Josifa, i slavite njemu godišnje slavlje i sveti dan. I
tkogod uzme išta od njegova pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini

289
grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da Josif, čak od dana kad si Ti rođen u
Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po tijelu. Zašto, onda, Ti nisi
učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on je pravedan i izabran?

31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo moga Oca o

Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su
uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija
zapovijesti Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je
produžen , kako bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli
da mora biti predat u ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim
delima, njegov život je također produžen, da, kako slava njegove
stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede (oponašaju). Ali kad
vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno njegovi dani su
skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako proroštvo,
stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti
ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su
oni ostali živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu
onoga što se tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da
ostane u telu, uistinu, iako da čovek živi u svijetu mnoge mirijade
(mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko vreme ili drugo od je prisiljen
da razmeni život za smrt.

Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1 moraju

prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža,
terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti
njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa
kojom oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu
bezbožnost.

32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko su ta četiri

ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji oni
donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2
Kad mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i
290
uzvisivasmo, i mi prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i
njegovom Spasitelju Isusu Hristu. On je kome je sva slava, čast,
dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao dobromu Ocu sa Njim, i Svetome
Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme zauvek. Amin.

291
Djela Andreja

Uvod

Nemamo davni zapis o dužini ove knjige, kao što imamo u slučaju
Jovana, Pavla i Petra (ali mislim da je bila najduža od svih pet), i
imamo manje ostataka od originalnog teksta nego od tih. Mi imamo,
međutim, vrstu sažetka svega, napisanu na latinskom od Gregorija iz
Tura, i ima Grčka enkomija (pesma zahvale) apostola koja također
pomaže da se ponovo sagradi priča. Mučeništvo (kao u drugim
primjerima) postoji odvojeno, u mnogim tekstovima. Maks Bonnet je
utvrdio odnos tih jednih prema drugim, i J.Flamion je učinio
najpažljivije proučavanje svih fragmenata (odlomaka).

Najbolji primjerak originalnog teksta koji mi imamo je fragmenat

sačuvan u Vatikanskom rukopisu, desetog-jedanaestog vijeka, koji
sadrži razgovore Andreja kratko pre njegova stradanja. Također
postoji nekoliko drevnih citata.

Ova djela mogu biti poslednja od pet vodećih apostolskih romansi.

One pripadaju trećemu veku: C.A.D. 260?

Ranije je mišljeno da Dela Andrejeva i Matijina (Matej) su u nizu

izvorne priče, ali ovaj pogled je prestao da važi. Ta legenda je slična
kasnijoj egipatskoj romansi o apostolima koji u neizmernoj meri su
stvoreni u petom i kasnijim vekovima. Sažetak njihov biti će dan u
daljnjem redu.

Sadržaj Gregorija iz Tura je smatran od Flamiona da daje celu najbolju

ideju sadržaja originalnih Akata. Najkasnije izdanje je ono od
M.Bonneta u Spomenaru Germanske Istorije (Greg. Turon II 821-47).
Najveći dio pojavljuje se kao Lib. III od Istorije Apostola Pseudo
Abdiasa, u tekstu mnogo izmenjenom, izgleda, u šesnaestom veku od
Wolfganga Laziusa: štampan u Fabricius' Cod. Apocr. N. T.
292
Grigorijev uvod slijedi:

Slavni podvizi apostola su, verujem, nisu nepoznati ikome od vjernika,

jer neki od njih nas uče na stranicama evanđelja, drugi se nalaze u
Djelima Apostolskim, a neke od njih knjige postoje u kojima djela
svakog apostola su zapisane, ipak od većeg djela imamo ništa već
njihova stradanja napisana.

Sad dpđoh na knjigu čuda (vrlina, velikih djela) od Sv. Andreja

apostola, koji, zarad njegove opširnosti, je nazvana od nekih
apokrifnom (nejasne, skrivene). I o ovom sam mislio dobro da
izdvojim vrline samo, izostavljajući sve što nosi težinu, i tako uključim
velika čuda unutar kruga malog volumena, koji može zadovoljiti i
čitaoca i odbiti negativne kritike, jer nije mnoštvo riječi, već
ispravnost mišljenja i čistoća misli što stvara neokaljanu vjeru.

(Šta slijedi je sažetak, ne verzija Grigorijevog teksta.)

Tekst

1 Nakon uznesenja apostoli se se rasuli da propovedaju u raznim

zemljama. Andrej je počeo u provincivi Ahaji, a Matej ode do grada
Mermidona. (Ostalo od 1 i celo 2 daju kratak sažetak Dela Andrejevih
i Matejevih koje Gregorij ili je našao kao predgovor svojem prijepisu
Dela Andrejevih, ili je smatrao se dužan primjetiti, zarad popularnosti
priče.)

2 Andrej ostavi Mermidonu i vrati se u vlastiti dodeljen kraj. Hosajući

sa svojim učenicima on srete slijepca koji reče: 'Andrej, apostolu
Hristov, ja znam da ti možeš vratiti mi vid, ali ne molim za to: samo
reci onima koji su sa tobom da mi daju dovoljno novca da obučem i
nahranim se primjereno.' Andrej reče: 'Ovo je đavolji glas, koji neće
293
dozvoliti čovjeku da povrati svoj vid.' On dotače njegove oči i izliječi
ga. Potom, kako je imao grubu odeću, Andrej reče: 'Uzmi prljavu
odeću s njega i obuci mu čistu.' Svi behu spremni da se skinu, a
Andrej reče: Dajte mu šta čemo biti viška.' On se vrati kući zahvalan.

3 Demetrije od Amaseje imao je egipatskog dečaka koji mu je bio

veoma drag, koji je umro od vrućice.- Demetrije čuvši za Andrejeva
čuda, dođe, pade mu pred noge, i tražio ga pomoć. Andrej se sažali
na njega, dođe do kuće, dugo je razgovarao, okrene se ka grobu,
podiže dečaka, i povrati ga njegovu gospodaru. Svi su verovali i bili
kršteni.

4 Hrišćanin dečak zvan Sostratus dođe do Andreja nasamo i reče mu:

'Moja majka gaji krivicu strasti prema meni: Ja sam je odbio, a ona je
otišla do prokonzula da baci krivicu na mene. Ja bih radije umro nego
izložio je. Oficiri dođoše da uhvate dečaka, i Andrej je molio i otišao
sa njim. Majka ga je optuživala. Prokonzul naredi mu da se brani. On
je šutio, i tako nastavio, dok prokonzul (upravitelj) je povukao se radi
savjetovanja. Majka je počela plakati. Andrej reče: Nesrećna ženo,
zašto se ne bojiš bacati vlastitu krivnju na svoga sina.' Ona reće
prokonzulu: 'Odkad je moj sin namjerio svoju zlu želju on je u stalnom
društvu sa ovim čovjekom.' Prokonzul pobjesni, naredi da mladić
bude zašiven u kožnu vreću zarad ubistva roditelja i udavljen u rijeci, i
Andrej da bude zatvoren do kazne određene. Andrej je molio, i bio je
zemljotres, prokonzul pade sa svoje stolice, svi su ležali na podu, a
majka klonu i umre. Prokonzul pade na Andrejeve noge moleći za
milost. Zemljotres i grmljavina prestaše, i on izleći one koji behu
ozleđeni. Prokonzul i njegova kuća behu kršteni.

5 Sin od Kratinusa (Gratinusa) od Sinope okupao se u ženskom

kupatilu i bio je uhvaćen od demona. Kratinus je pisao Andreju za
pomoč, on sam imao je vrućicu i njegova žena vodenu bolest . Andrej
ode tamo u kolima. Dečak koji je mučen od zlog duha pade na svoje
294
noge. On naredi da ode i tako bi, sa vikom. On potom ode do
Kratinusovog kreveta i reče mu da je zaslužio da trpi zarad njegova
lakog života, i on naredi mu da ustane i ne greši više. On bi izlečen.
Žena je bila prekorena zarad njene nevjere (preljube). Ako se vrati
ranijem grehu, neka sad bude izlečena, ako se može držati od toga,
neka bude izlečena.' Voda izbi iz njena tela i ona bi izlečena. Apostol
prelomi hleb i dade joj. Ona zahvali Bogu, verujući sa celom njenom
kućom, i ne vrati se više u greh. Kratinus potom posla Andreju velike
darove po svojim slugama, i tad, sa svojom ženom, upita ga nasamo
da ga prihvati, ali on odbi govoreći: Bolje je za tebe da ih daš
potrebitima.'

6 Nakon ovog on ode u Nikeju gde je bilo sedam đavola živelo među
grobovima pored puta, koji su u ponoć kamenovali prolaznike i ubili
mnoge. I sav grad dođe da sretne Andreja sa maslinovim grančicama,
plačući: 'Naše spasenje je u tebi, O čovjeće Božji. Kad mu rekoše sve,
on reče: 'Ako verujete u Hrista biti ćete oslobođeni.' Oni plakaše: 'Mi
hoćemo.' On zahvali Bogu i zapovedi demonima da se pojave, oni
dođoše u obliku pasa. On reče: 'To su vaši neprijatelji: ako vi
ispovijedite svoju vjeru da ja mogu da ih izvedem u Isusovo ime, ja ću
učiniti tako.' Oni plakaše: 'Mi verujemo da Isus Hrist koga ti
propovedaš je Sin Božiji.' Tad on naredi demonima da idu u suha i
neplodna mesta i ne povređuju ljude do zadnja dana. Oni urlaše i
nestaše. Apostoli krstiše narod i učiniše Kalistusa episkopom.

7 Na vratima Nikomedije on srete mrtvaca koji se nosio na odaru

(nosilima), i njegov stari otac podržavao je robove, koji su teškomogli
hodati, a njegova stara majka je kosu čupala, plačući. ''Kako se
dogodilo?'' on upita. 'On je bio sam u svojoj sobi i sedam pasa sjuri na
njega i ubi ga.' Andrej uzdahnu i reče: 'Ovo je zasjeda demona koje
sam protjerao iz Nikeje. Šta češ činiti, oče, ako vratim ti sina?' ' Ja
nemam ništa dragocenije od njega, Dati ću njega.'On je molio: 'Neka

295
se duh dečaka povrati.' Vjerni odgovori, 'Amin'. Andrej zapovedi
momku da ustane , i on usta, i svi plakaše: 'Velik je Bog Andrejev.'
Roditelji prinesoše velike darove koje on odbi, ali uze momka do
Makedonije, naučavajući ga.

8 Ukrcavajaći se u brod on otplovi u Helespont, na put ka Bizantu.

Tamo bi velika oluja. Andrej je molio i smirilo se. Oni stigoše Bizantiju.

9 Odatle idući kroza Trakiju oni sretoše snage naoružanih ljudi koji
htjedoše ih zarobiti. Andrej učini znak krsta protiv njih, i molio je da bi
oni bili učinjeni nemoćnim. Svetao anđel dotače se njihovih mačeva i
oni svi padoše, i Andrej i njegovo društvo prođoše dok su im se ovi
poklonili. I anđeo ode u velikom svjetlu.

10 U Perintusu on nađe brod koji je išao u Makedoniju, i anđeo mu

reče da se ukrca. I kako je on propovijedao kapetanu i ostali čuše i
behu preobraćeni, i Andrej uzveliča Boga zarad stvaranja njega
poznatim na moru.

11 U Filipima behu dva brata, jedan od kojih je imao dva sina, a drugi
dve kćeri. Oni behu bogati i plemenit i, i rekoše: ''Nema porodice tako
dobre kao naša u ovome mestu: hajde da oženimo naše sinove za
naše kćeri.'To je dogovorio i najteže platio otac sinova. Na dan
svadbe riječ od Boga dođe njima: 'Čekaj dok moj sluga Andrej dođe:
on će vam reći šta da radite.' Sve pripreme behu učinjene, gostima
rečeno, ali oni čekaše. Na treći dan Andrej dođe: oni izađoše da ga
sretnu sa vijencima i rekoše mu kako im je naloženo da čekaju na
njega, i kako stvari stoje. Njegovo lice je sijalo tako da su se čudili na
njega. On reče: 'Nemojte, moja deco, biti obmanuti, radije se pokajte,
jer vi ste grešili u mišljenju da spojite zajedno one koji su bliski rođaci.
Mi ne zabranjujemo ili izbjegavamo vjenčanje (ovo ne može biti
autorov originalni osećaj: ono je suprotno svemu što znamo u
delima). To je božanska ustanova, i mi osuđujemo rodoskrvnljive

296
zajednice.' Roditelji behu zabrinuti i moliše za oproštaj. Mladi ljudi
videše Andrejevo lice kao u anđela, i reče: 'Mi smo sigurni da tvoje
učenje je istinito.' Apostol ih je blagoslovio i oni odoše.

12 U Tesaloniki je bio bogati plemić mladić, Eksos, koji dođe bez

znanja njegovih roditelja i upita da mu bude pokazan put istine, i
poverova, i slijedio je Andreja ne vodeći računa o njegovu svjetskom
imanju. Roditelji su čuli da je on u Filipima i pokušali su da ga podmite
sa darovima da ostavi Andreja. On reče: 'Biste li vi da nemate ta
bogatstva, da biste znali istinitog Boga, i izbegli njegov gnjev.'Andrej,
također dođe sa trećeg sprata i propovijedao im je, ali uzalud, on se
povukao i zatvorio vrata kuće. Oni sakupiše grupu i dođoše da spale
kuću, govoreći: 'Smrt sinu koji je zaboravio svoje roditelje', i donesoše
baklje, trsku i pruće , i staviše kuću na vatru. Ona je planula. Eksos uze
vrč vode i molio je: 'Gospode Isuse Hriste, u čijoj ruci je priroda svih
tvari, koji ovlažuješ suho i osušuješ vlažno, hladiš vruće i pališ
ugašeno , otkloni ovu vatru da tvoje sluge ne snađe zlo, već da budu
više privrženi vjeri:' On posu plamenove i oni nestaše. 'On je postao
čarobnjak, govoriše roditelji, i dohvatiše ljestve, da se popnu i ubiju
ih, ali Bog ih oslijepi. Oni ostaše tvrdoglavi, ali jedan Lisimahus,
građan reče: 'Zašto ustrajate? Bog se bori za ove. Odustanite, da
nebeska vatra vas ne progura.' Oni behu dirnuti i rekoše: '+Ovo je
istiniti Bog.' Sada je bila noć, ali svjetlo je sijalo, i oni dobiše vid. Oni
odoše i padoše pred Andreja i zamoliše oproštaj, i njihovo pokajanje
učini da Lusimahus kaže: ''Uistinu Hrist koga Andrej propoveda je Sin
Božij.' Svi behu preobraćeni osim mladićevih roditelja, koji ga
prokleše i odoše kući ponovo, ostavivši sav njihov novac za javnu
korist. Pedeset dana poslije oni odjednom umriješe, i građani, koji
voliše mladića, vratiše vlasništvo njemu. On nije ostavio Andreja, već
potroši svoj dobitak na siromašne.

297
13 Mladić upita Andreja da ide sa njim u Tesaloniku.Svi se sakupiše u
teatru, radi da vide svoje miljenike. Mladić im je propovijedao. Andrej
osta tih, i svi se čudiše nad njegovom mudrošću. Ljudi plakaše: 'Spasi
sina Karpianusa koji je bolestan, i mi čemo vjerovati.' Karpianus ode
svojoj kući i reče dečaku: ''Biti češ izlečen danas, Adimantus. 'On reče:
'Tad moj san je istinit: Ja videh ovoga čovjeka u viziji kako me liječi.'
On usta, obuče se, i potrča u teatar, prestižući svoga oca i pade pred
Andrejeve noge. Ljudi kad ga videše da hoda nakon dvadeset i tri
godine, vikaše: 'Nema nijednog Boga kao što je Andrejev.'

14 Građanini je imao sina obuzetog sa nečistim duhom i tražio je za

njega leka. Demon, videći da bi mogao biti izbačen, uze sina unutar u
sobu i učini da se obesi. Otac reče: ''Dovedi ga do teatra: Ja verujem
da ovaj stranac može da ga podigne.' On reče isto to Andreju. Andrej
reče ljudima: 'Koja je meni korist ako vidim da je ovo izvršeno a vi ne
verujete? Oni rekoše: 'Ne boj se, mi čemo verovati.' Dečak bi
podignut i on reče: 'Dovoljno je, mi verujemo.' I oni pratiše Andreja
do kuće sa bakljama i svetiljkama,jer bila je noć, i on ih je podučavao
tri dana.

15 Medias iz Filipija dođe i molio je za svog bolesnog sina. Andrej

obrisa njegove obraze, i pomilova njegovu glavu, govoreći: 'Budi
utješen, samo veruj, ' i ode sa njim u Filipe. Dok su ulazili u grad stari
čovek srete ih i molio je za svoje sinove, koga neizreciv zločin Medija
je zatvorio, i oni behu patili. Andrej reče: 'Kako možeš tražiti pomoć
za svoga sina kada držiš te ljude vezane? Oslobodi ih lanaca prvo, jer
tvoja nedobrota ometa moje molitve.' Medije , pokajnik, reče: 'Pustiti
ću dvojicu i sedam drugih o kojim ti je rečeno.' Oni behu dovedeni,
čuvani su tri dana, izlečeni i oslobodjeni. Tad apostol izleči sina,
Filomedesa, koji je imao dvadeset i dvije godine. Ljudi plakaše: 'Izleći
našu bolest također, 'Andrej reče Filomedeju da ih posjeti u njihovim
kućama, i kaže im da ustanu u ime Isusa Krista, kojim je on bio

298
izlečen. Ovo bi urađeno, i svi verovaše i prinesoše darove, koje
Andrija nije prihvatio.

16 Građanin, Nikolaj, prinese pozlaćenu kočiju i četiri bijele mazge i

četiri bijela konja od svoga najdragocenijeg blaga za izlečenje svoje
kćeri, Andrija se nasmija, 'Ja prihvačam tvoje darove, ali ne ove
vidljive: ako nudiš ove za svoju kćer, šta češ za svoju dušu? Ovo je što
želim od tebe, da unutrašnji čovjek pozna istinitog Boga, odbaci
zemaljske stvari i želi večnost...' On je nagovorio sve da ostave svoje
idole, i izliječio devojku. Njegova slava ode celom Maćedonijom.

17 Sledeći dan dok je naučavao, mladi plakaše: 'Šta si učinio sa nama.

Jesi li došao da nas izbaciš iz vlastitog mesta? Andrija pozva ga: 'Šta je
tebi?' ' Ja sam stanovao u ovom dečaku od njegove mladosti i nikad
nisam mislio napustiti ga, ali tri dana kako sam čuo da njegov otac
kaže, ''Ići ću Andreju'', i sad se bojim muka koje ti donosiš na nas i ja
ću otići.' Duh ostavi dečaka, i mnogi dođoše i pitaše: 'U čije ime si
izlečio našega bolesnika?'

Mudraci također dođoše i svađaše se sa njim, i nitko nije mogao

oduprijeti se njegovu učenju.

18 U ovo vreme, jedan mu se suprotstavio otišao je upravitelju

Virinusu i rekao: 'Čovjek je ustao iz Tesalonike (Soluna) koji kaže da
hramovi trebaju biti uništeni i službe prekinute, i sav drevni zakon
ukinut, i jedan Bog obožavan, čiji sluga on kaže da je.' Prokonzul
(upravitelj) posla vojnike i vitezove da dovedu Andriju. Oni nađoše
njegov stan: kad oni uđoše, njegovo lice je tako sijalo da su pali u
strah. Andrej reče tim prisutnim upraviteljevu svrhu. Ljudi naoružaše
se protiv vojnika, ali Andrej ih zaustavi. Prokonzul stiže, ne našavši
Andreja u zadanom mjestu, on je bijesnio kao lav i pošalje još
dvadeset ljudi. Oni, na dolasku, behu zbunjeni i ne rekoše ništa.
Prokonzul posla veliki odred da ga dovedu silom. Adndrej reče: 'Jeste

299
li došli po mene?' 'Da, ako si ti čarobnjak koji kaže da bogovi ne treba
da budu obožavani.' 'Ja nisam čarobnjak, već apostol Isusa Hrista
koga propovedam.' Na ovo, jedan od vojnika povuče svoj mač i
zaplaka: 'Šta da radim sa tobom, Virinuse, da ti šalješ mi onoga koji
ne samo da me može izbaciti iz tijela, već spaliti me svojom moči? Bi li
i sam došao! Ne bi mu učinio nažao.' I đavo izađe iz vojnika i on pade
mrtav. Na ovo dođe upravitelj i stade pred Andreja ali nije mogao da
ga vidi. Ja sam onaj koga tražiš.' Njegove oči behu otvorene, i on reče
u ljutnji: 'Šta je ovo ludilo, i da ti prezireš nas i naše oficire? Ti si
najizvesnije čarobnjak. Sada ću te baciti zvijerima zarad preziranja
naših bogova i nas, i vidjeti čemo da li će razapeti koga propovedaš će
pomoći ti.' Andrej: 'Moraš vjerovati, prokonzule, u istinitog Boga i
njegova Sina kojeg je on poslao, naročito sad kad jedan od tvojih ljudi
je mrtav.' I nakon duge molitve on dotaknu vojnika: 'Ustani: moj Bog
Isus Krist te podiže.' On usta i staja ceo. Ljudi vikaše: 'Slava našemu
Bogu.' Upravitelj: Ne vjerujte, O ljudi, ne verujte čarobnjaku.' Oni
rekoše: 'Ovo nije čarobnjaštvo već lijepo i istinito učenje. ' Prokonzul:
'Ja ću baciti ovoga čovjeka zvjerima i pisati ću o vama Cezaru, da vi
stradate zarad mržnje ka njegovim zakonima.' Oni bi ga kamenovali, i
rekoše: 'Piši Cezaru da su Makedonci primili riječ Božju, i napustili
njihove idole, obožavajući istinitog Boga.'

Tad upravitelj u gnjevu napusti pretorijum, i ujutro dovede zveri do

stadiona i doveo je apostola tamo za kosu i udarajući sa palicama.
Prvo su poslali bijesnog vepra koji je išao triput i nije ga takao. Narod
je slavio Boga. Bik vođen od trideset vojnika i potaknut od dva lovca,
nije dotakao Andreja već rastrga lovce u komade, rikaše, i pade
mrtav. 'Hrist je istinit Bog, 'rekoše ljudi. Anđeo je bio poslan da siđe i
ojača apostola. Upravitelj u bijesu posla ljutog leoparda,koji ostavi
svakoga mirna već uhvati i zadavi prokonzulovog sina, a Virinus je bio
tako ljut da nije rekao ništa ili brinuo. Andrej reče narodu: 'Poznajte
sad da je ovo istiniti Bog, čija moč potčinjava zveri, premda Virinus ga
300
ne pozna. Ali da vi možete verovati više, Ja ću podići mrtvoga sina, i
zbuniti glupoga oca.' Nakon duge molitve,on ga podiže. Narod bi ubio
Virinusa, ali Andrija zaustavi ih, i Virinus ode do pretorijuma, zbunjen.

19 Nakon ovoga mladić koji je slijedio apostola posla po svoju majku

da srete Andreja. Ona dođe, i nakon što je bila upućena, molila ga je
da dođe u njihovu kuću, koja je bila razorena velikom zmijom. Kako je
Andrija prilazio, ona je siktala glasno i sa podignutom glavom dođe da
ga srete, bila je pedeset lakata duga, svako je pao u strahu. Andrej
reče: 'Sakrij svoju glavu, pogrdniče, koju si podigao na početku da
ozlijediš ljudski rod, i slušaj sluge Boga, i umri.' Zmija je urlala, i
smotala se o veliki hrast blizu i ispustila otrov i krv i umrla.

Andrej ode do ženinog imanja, gde je dete ubijeno od zmije ležalo

mrtvo. On reče roditeljima: 'Naš Bog koji vas je spasio me je poslao
ovde da vi verujete u njega. Idite i vidite ubicu ubijenog. 'Oni rekoše:
'Mi ne marimo mnogo za dečakovu smrt, ako budemo osvećeni. 'Oni
odoše, i Andrej reče prokonzulovoj ženi (njeno obraćenje je
izostavljeno od Grigorija): ' Idi i podigni dečaka. ' Ona ode, ne
sumnjajući, i reče: 'U ime moga Boga Isusa Krista, ustani ceo.'
Roditelji se vratiše i nađoše njihovo dete živo, i padoše na Andrejeve
noge.

20 Slijedeće noći on vidje viziju koju je izgovorio. 'Čujte, voljeni, moju

viziju. Ja gledah, i gle, velika planina podignuta na visokom, koja na
sebi nije imala ništa zemaljsko, već samo je sijala sa takvim svjetlom,
da je izgledala da obasjava čitav svet. I gle, tamo stajaše do mene
moja voljena braća apostoli Petar i Jovan, i Jovan dohvati ruku
Petrovu i podiže ga na vrh planine, i okrene meni i upita me da idem
gore za Petrom, govoreći: ''Andrej, ti češ piti iz Petrove čaše.'' I on
raširi svoje ruke i reče: ''Približi se k meni i raširi svoje ruke tako da
spojiš ih sa mojima, i stavi svoju glavu na moju glavu.'' Kad ja učinih
tako ja nađoh sebe manjim od Ivana. Nakon toga on mi reče: ''Da li bi
301
želio znati sliku onoga što vidiš, i tko je koji ti govori?'' i ja rekoh: ''Ja
želim da znam.'' I on mi reče: ''Ja sam riječ krsta na kojemu češ ti
visjeti kratko, zarad njegova imena koga ti propovedaš.'' I mnoge
druge stvari on reče meni, o kojem ne mogu sad reči ništa, već one će
biti objavljene kad ja dođem do žrtve. A sad hajde da se svi sakupimo
da primimo riječ Božju, i daj da predam ih Gospodu Isusu Hristu, da bi
on bio udostojen da drži ih nedužne u svom učenju.nJer ja se sad
odpuštam od moga tela, i idem ka obećanju koje je odobreno mi kao
obećanje, koji je Gospod nebesa i zemlje, Sin Boga Svemočnoga, sam
Bog sa Duhom Svetim, nastavljajući za večna doba.'

(Siguran sam da Jovan u drugom delu ove vizije je bio zamjenjen od

Grigorija za Isusa. Zvuci Dela Ivanovih i od Petra su očiti ovde.)

Sva braća plakaše i udaraše svoja lica.Kad se svi sakupiše, Andrej reče:
'Znajte, ljubljeni, da vas ja ostavljam, ali ja verujem u Isusa čiju riječ
propovedam, da će on držati vas oda zla, da ova žetva koju sam
posijao među vama ne bude iščupana od neprijatelja, to je, znanje i
učenje moga Gospodina Isusa Hrista. Ali vi molite uvijek i stojte čvrsto
u svojoj vjeri, da Gospod može iskorijeniti sav kukolj uvreda i udostoji
da vas sakupi u njegovom nebeskom ambaru čiste pšenice.' Tako za
pet dana on je učio i potvrdio ih: da je on raširio svoje ruke i molio:
'Drži, ja molim te, O Gospode, svoje stado koje sada zna tvoje
spasenje, da zli ne prevladaju protiv njega, već da to čijom zapovešću
i naumom primljenim, može da sačuva nepovrijeđene zauvek.' I svi
odgovoriše 'Amin'. On uze hleb, prelomi ga sa zahvalnošću, dade ga
svima, govoreći: Primite milost koju naš Gospod Bog dao vam je po
meni slugi.' On poljubi svakoga i preda ih Gospodu, i ode u Solun, i
nakon što je naučavao tamo dve godine, on ostavi ih.

21 Mnogi vjerni iz Makedonije pratili su ga u dva broda. I svi behu

željni viđenja Andrejevog broda, da ga čuju. On reče: ''Ja znam vašu
želju, ali brodić je veoma malen. Neka sluge i prtljag idu u veći brod, a
302
vi sa mnom u ovaj. On dade im Antimusa da ih tješi, i ponudi im da
idu u drugi brod za koji je naredio da se drži uvijek blizu...da mogu da
ga vide i čuju riječ Božju. (Ovo je malo zbunjujuće). I kako je zaspao za
malo, jedan padne preko palube ( u vodu). Antimus podiže ga,
govoreći: 'Pomozi nam, dobri gospodaru, jedan od naših sluga
stradava.' On prekori vjetar, i bilo se smirilo, i čovjek je nošen
valovima na brod. Antimus pomože mu na palubi i svi se čudiše. Na
dvanaesti dan oni stigoše Patru u Ahaji, iskrcaše se, i odoše u
boravište.

22 Mnogi su ga pitali da ostane s njima, ali on je rekao da on može ići

samo gde Bog navede ga. Te noći on nije imao otkrivenja (objave), i
sledeće noći, bijući potrešen ovim, on ću glas kako govori: 'Andrej, Ja
sam uvijek sa tobom i ne zaboravljam te, ' i bioje zadovoljan.

Lesbius prokonzulu bi rečeno u viziji da ga uzme sebi, i posla glasnika

po njega. On dođe, i ulazeći u prokonzulovu prostoriju nađe ga kako
leži kao mrtav sa zatvorenim očima; on udari ga u stranu i reče:
'Ustani i reci nam šta te je snašlo.' Lesbius reče: 'Ja se gadim puta koji
ti učiš i poslao sam vojnike u brodovima do prokonzula Makedonije
da pošalju te vezanog k meni, ali oni behu upropašćeni i nisu mogli
stići svoje odredište. Kako sam ja nastavio u svome da uništavam tvoj
Put, dva crna čovjeka (Etiopljanina) pojaviše se i bičevaše me,
govoreći: ''Mi ne možemo više prevladati te, jer čovjek dolazi koga si
mislio protjerati. Tako te noći, dok smo još imali snage, mi čemo
osvetiti sebe na tebi.'' I oni udaraše me bolno i ostaviše me. Ali sad
moli da mi bude oprošteno i da budem izliječen.' Andrej je
propovedao riječ i svi vjerovaše, i prokonzul bi izliječen i osvedočen u
vjeri.

23 A Trofima,jednom upraviteljeva gospođa, a sad udata za drugog ,

ostavila je njenog muža i došla Andriji. Njen muž dođe do njene
gospođe (Lesbiusove žene) i reče da je ona obnovila njenu vezu sa
303
prokonzulom. Žena, bijesna, reče: 'Ovo je zašto moj muž me ostavio
ovih šest mjeseci.' Ona pozva njenog upravitelja (zamenika) i osudio
je Trofimu kao kurvu i poslao je u javnu kuću. Lesbius nije znao ništa, i
on bi obmanut od svoje žene, kad ona upita za nju. Trofima u javnoj
kući je molila stalno, i imala je Evanđelje na grudima, i nitko joj nije
mogao prići. Jedan dan netko joj je nanio nasilje, i Evanđelje pade na
zemlju. Ona je plakala Bogu za pomoć i anđeo dođe, i mladić pade
mrtav. Nakon toga, ona ga podiže, i ceo grad potrča na vidik.

Lesbiusova žena ode u kupatilo sa upraviteljem, i kako se ona kupala

ružan demon dođe i ubije ih oboje. Andrej je čuo i rekao: 'To je sud
Božiji za njihov postupak ka Trofimi.' Gospođina dadilja, oronula od
starosti, odvedena je na mjesto, i molila za nju. Andrija reče Lesbiusu:
'Hočeš li je podići?' 'Ne, nakon svega lošega što je učinila.' 'Mi ne
trebamo biti milostivi.'Lesbius ode do pretorijuma. Andrej, podiže
ženu koja ostade posramljena: on reče joj da ide kući i moli. 'Prvo',
ona reče, 'pomiri me sa Trofimom koju sam ozlijedila.' ' Ona ti ne
zamjera.' On pozva nju i oni behu pomireni. Kalista je bila žena.

Lesbius, rasteći u veri, dođe jedan dan do Andreja i prizna sve svoje
grijehe. Andrej reče: 'Ja zahvaljujem Bogu, moj sine, da se ti bojiš
suda koji dolazi. Budi jak u Gospodu u koga veruješ.' I on uze njegovu
ruku i hodao je s njim do obale.

24 I oni sedoše, sa drugima, na pijesak , i on je podučavao. Leš je bio

bačen u more blizu njih. 'Mi moramo učiti', reče Andrej, šta je
neprijatelj učinio njemu.' I on podiže ga, dade mu odeću, i reče mu da
kaže svoju priču. On reče: 'Ja sam sin Sostratusa, od Makedonije,
kasnije došao iz Italije. Na povratku kući ja čuh novo učenje, i odoh da
vidim o njemu. Na putu ovamo mi besmo uništeni i svi potopljeni.' I
nakon nešto misli, on je uvidio da Andrija je čovek koga je tražio, i
pade na njegove noge i reče: 'Ja znam da si ti sluga istinitog Boga. Ja
molim te za moje drugove, da oni također budu podignuti i poznaju
304
ga. Tad Andrej uputi ga, i potom je molio Boga da pokaže tijela drugih
potopljenih ljudi: trideset devet je bilo isprano na obalu, i svi tamo
moliše za njih da budu dignuti (oživljeni). Filopator, mladić, reče: 'Moj
otac posla me ovde sa velikom svotom. A on huli na Boga i njegovo
učenje. Neka ne bude tako.' Andrej naredi da tela budu sakupljena, i
reče: 'Koga ćete podići prvog?' On reče: 'Warus moj udomitelj (brat
posvojenih roditelja).' Tako on je prvo podignut i potom drugih
trideset i osam. Andrej je molio nad svakim, i tad je rekao braći
svakomu da uzmu ruku od jednoga i kažu: 'Isus Hrist sin živoga Boga
podiže te.''

Lesbius dade mnogo novca Filopatoru da nadomjesti šta je izgubio, i

on osta sa Andrijom.

25 Žena, Kaliopa, udata za ubicu, imala je vanbračno dete i patila u

mukama. Ona je rekla svojoj sestri da pozove Dianu za pomoć, kad
ona učini tako đavo se pojavi njoj u noći i reče: 'Zašto me mučiš sa
zaludnim molitvama? Idi Andreju u Ahaju.' Ona dođe, i on je pratio
nju do Korinta, Lesbius sa njim. Andrej reče Kaliopi: 'To zaslužuješ da
trpiš zarad tvoga zlog života: ali veruj u Krista, i biti ćeš olakšana, ali
dete će biti rođeno mrtvo.' I tako bi.

26 Andrej učini mnoge znake u Korintu. Sostranus otac Filopatora,

upozoren u viziji da posjeti Andreja, prvo dođe u Ahaju i potom u
Korint. On srete Andreja kako hoda sa Lesbiusom, prepozna ga po
viziji, i pade pred njegove noge. Filopator reče: 'Ovo je moj otac, koji
traži da zna šta mora da čini.' Andrej: 'Ja znam da on je došao da
nauči istinu, mi zahvaljujemo Bogu, koji otkriva sebe vjernicima.'
Leontinus sluga Sostratusa, reče mu: 'Vidite li, gospodine, kako lice
ovoga čovjeka sjaji?'' 'Ja vidim, moj ljubljeni, ' reče Sostratus; 'hajde
da ga nikad ne ostavimo, već živimo sa njim i čujemo riječi večnoga
života.' Slijedeći dan oni prinesoše Andreju mnoge darove, ali on

305
reče: 'Nije za mene da uzimam išta već vas same. Da sam želio novac,
Lesbius je bogatiji.'

27 Nakon nekoliko dana on reče mu da mu pripremi banju, i idući

tamo vidje stara čovjeka sa đavolom, kako drhti neizmjerno. Kako se
čudio na njega, drugi, mladić, izađe iz banje i pade na njegove noge,
govoreći: 'Šta mi imamo s tobom, Andrej? Jesi li došao ovde da nas
okreneš iz naših boravišta? Andrej reče narodu: 'Ne bojte se, ' i izbaci
oba đavola. Potom, dok se kupao, on mu reče: ' Neprijatelj
čovjećanstva leži svugdje, u kupatilima i u rekama, zato mi treba
uvijek da prizivamo ime Gospodnje, da bi on imao uticaj nad nama.'

Oni dovedoše njihove bolesne njemu da budu izlečeni, i tako učiniše

oni iz drugih gradova.

28 Starac, Nikola, doše sa odećom poderanom i reče: ' Ja sam

sedamdeset i četiri godine star i uvijek sam bio sladostrasnik. Prije tri
dana ja čuh tvoja čuda i učenje. Mislio sam da okrenem novi list, i
onda nisam, u ovoj sumnji, ja uzeh Evanđelje i molio sam Boga da
učini da zaboravim moje ranije naume. Nekoliko dana potom, ja
zaboravih evanđelje koje imah, i odoh u javnu kuću. Žena reče:
'Odlazi, strače, odlazi ti si anđeo Božiji, ne diraj me niti mi prilazi, jer u
tebi vidim veliku tajnu.'' Tad se ja sjetih Evanđelja, i dođoh tebi za
pomoć i oproštaj.' Andrija je razgovarao dugo protiv da se nije mogao
zadržati, i molio je od šestog do devetog časa. On usta i opra svoje
lice i reče: 'Neću jesti dok ne saznam hoće li Bog imati milosti na
ovoga čovjeka.' Drugi dan on je postio, ali nije imao otkrivenja do
petoga dana, kada je plakao jako i rekao: 'Gospode, mi ostvarujemo
milost za mrtve,a sad ovaj čovek želi da zna tvoju veličinu, zato on ne
treba li da se vrati i ti izliječiš ga?' Glas dođe sa nebesa i reče: ''Ti si
prevladao za starca, ali kako si ti iscrpeljen postom, neka on također
posti, da bi bio spašen.' I on pozva ga i propovijedao je uzdržanje. Na
šesti dan on upita braću svu da mole za Nikolasa, i oni jesu. Andrej
306
potom uze hranu i dozvoli ostalima da jedu. Nikolas ode kući, razdijeli
svoja dobra, i živeo je šest mjeseci na suvom hljebu i vodi. Potom
umre. Andrej nije bio tamo, ali u mestu gde je bio čuo se glas:
'Andrija, Nikola za koga si posredovao, je postao moj.' I on reče braći
da Nikola je mrtav, i molio je da bi on odmorio u miru.

29 I dok je on boravio u tome mjestu (verovatno Lakedamon) Antifan

iz Megare dođe i reče: Ako u tebi ima milosti, prema zapovedi
Spasitelja koga propovedaš, pokaži sad.' Pitan koja je njegova priča,
on je reče. Vračajući se sa puta, Ja čuh vratara moje kuće kako plače.
Oni rekoše mi da on i njegova žena i sin behu mučeni od đavola. Ja
odoh gore i nađoh druge sluge kako škrguću zubima, jureći na mene i
smijući se ludo. Ja odoh dalje gore, i nađoh da su istukli moju ženu,
ona je ležala sa njenom kosom preko lica ne mogavši me prepoznati.
Izliječi je, i ne brinem ništa za druge.' Andrej reče: 'Nema uvažavanja
osoba od strane Boga. Hajdemo tamo. Oni odoše iz Lakedamona u
Megaru, kad su ušli u kuću, đavoli su vikali: 'Zašto si ovde, Andrija? Idi
gde ti je dozvoljeno, ova kuća je naša. On je izliječio ženu i sve uzete
osobe, i Antifan i njegova žena postaše čvrste pristaše.

30 On se vrati u Patru gde Egej je bio upravitelj, i jedna Ifidamia, koja

je bila preobraćena od učenika, Sosije, dođe i zagrli njegove noge i
reče: 'Moja gospođo Maksimila koja je u vrućici je poslala po tebe.
Upravitelj stoji kraj njenog kreveta sa mačem izvučenim, s namisli da
ubije sebe kad ona izdahne.' On ode k njoj, i reče Egeju: ''Ne učini
sebi nažao, već stavi svoj mač u njegovo mjesto. Biti će vreme kada
češ ga dizati na mene.' Egej nije razumeo, ali učini tako. Andrej uze
Maksimilinu ruku, ona poče da se znoji, i bila je dobro, on reče im da
joj dadu hrane. Upravitelj posla mu 100 komada srebra, ali on nije
pogledao na njih.

31 Idući tamo on vide bolesnoga čovjeka kako leži u prljavštini

prosjačeći, i izlijeći ga.
307
32 Drugdje on vidje slijepa čovjeka sa ženom i sinom, i reče: 'Ovo je
uistinu đavolji posao, on ih je oslijepio u duši i tijelu.' On otvori
njihove oči i oni vjerovaše.

33 Onaj koji je vidio ovako reče: ' Ja molim te dođi do luke, tamo je
čovjek, sin pomorca, bolestan pedeset godina, izbačen iz kuće, leži na
obali, neizlečiv, pun čireva i crva.' Oni odoše njemu. Bolestan čovjek
reče: 'Možda si ti učenik od toga Boga koji sam može spasti.' Andrej
reče: 'Ja sam onaj koji u ime moga Boga može povratiti ti zdravlje,' i
doda': 'U ime Isusa Hrista, ustani i slijedi me.' On ostavi svoje prljave
krpe i slijedio je, gnoj i crvi su tekli iz njega. Oni odoše na more, i
apostol opra ga u ime Trojstva i on bi ceo, i trčao je gol kroz grad
objavljujući istinitoga Boga.

34 U to vreme prokonzulov brat Stratokle došao je iz Italije. Jedan od

njegovih robova, Alkman, koga je volio, bi uzet od đavola i ležao je
pjenušav u dvoru. Stratokle čuvši za to reče: 'Hoće li more progutati
me prije nego vidim ovo.' Maksimila i Ifidamia rekoše: 'Budi utješen,
tamo je čovjek Božji, hajde da pošaljemo po njega.' Kad on dođe on
uze dečakovu ruku i podiže ga celog. Stratokle je verovao i priklonio
se Andreju.

35 Maksimila ode danom u pretorijum i posla po Andreja da uči

tamo. Egej je bio u Makedoniji, ljut zarad Maksimile ga je ostavila od
njenog preobraćenja. Kako su oni bili svi sakupljeni jedan dan, on se
vrati, njegovom velikome strahu. Andrija je molio da on ne trpi da
uđe u mjesto dok svi se ne raziđu. I Egej je odjednom bio uhvaćen
neraspoloženjem, i u vremenu apostol je odlučio da ih sve odpošalje,
njega zadnjeg. Ali Maksimila na prvu priliku dođe do Andrije i primi
riječ Božju i ode kući. (Na ovom mjestu moramo staviti djelove
citirane od Evodija iz Uzale: vidi dole.)

308
36 Nakon ovoga Andrija je bio uhvaćen i zatvoren od Egejana, i svi
dođoše u zatvor da budu učeni. Nakon nekoliko dana on je bio
bičevan i razapet, visio je tri dana, propovijedao, i izdahnuo, i u
punoći je prošao svoju muku. Maksimila je pomazala i sahranila
njegovo telo.

37 Iz grobnice je dolazila mana kao brašno, i ulje: iznos pokazuje

neplodnost ili plodnost dolazećeg doba – kao što sam rekao u knjizi
Čuda. Ja nisam izložio ovu muku u dužini, jer nađoh dobrim to
učinjeno od nekoga drugog.

38 Ovoliko sam namislio da napišem, nedostojan, nepismen itd.

Autorova molitva za njega sama završava knjigu. Neka Andrija, čijom
smrću – danom on je rođen, posreduje da ga spase.

( Stradanje na koje Grigorije ukazuje je ono koje počinje Razgovorom

učitelja)

Na odvojenim fragmentima i citatima koji prethode Stradanja su tri:

a) Prva je poslanica Titusa

Kad, konačno, Andrija također ( Jovan je naveden kratko ranije) je

došao na venčanje, on također, da objavi slavu Božju, razdvojio je one
koji su nameravali da se venčaju, ljude i žene, i upučivao ih da
nastave svetost kao samci.

Nema sumnje ovo se odnosi na priču u Grigoriju, gl.11. Gregorije,

primjećeno je, je izmijenio priču (ili je koristio izmijenjen tekst), za
venčavanje rođaka nije bilo zabranjeno dok Teodosijevo vreme (tako
Flamion). On ili njegov izvor je zamišljen kao veza između parova, u
izvornim Delima nijedan nije postojao, sama činjenica braka je bila
dovoljna.

309
b) Sledeća je rasprava od Evodiusa, episkopa Uzale, protiv Maniheja

Pogledajmo, u Delima Leuciusa koje on napisao pod imenom

apostola, koji način stvari si primao o Maksimili ženi Egetesa, koji
odbijajući da plati njenu dužnost njenomu mužu (iako apostol je
rekao: Neka muž da daužnost ženi kao žena mužu: 1 Kor. Vii 3),
uključuje njenu sluškinju Eukliu na njenomu mužu, isključujući nju,
kao što je pisano, sa zlima (lit. Neprijateljski) primamljivosti i slike, i
zamjenjemo zamjenom za sebe po noći, tako da on u neznanju
koristio je nju kao ženu.

Također je pisano, da kad ova ista Maksimila i Ifidamia su otišle

zajedno da čuju apostola Andriju, lijepo dijete, koji, Leusije bi nas
razumio, nije bio Bog ili najmanje anđeo, pratio ih je do apostola
Andreja i otišao do pretorijuma Egetesa, koji ulazeći u njihovu
prostoriju lažirao je ženski glas Maksimile, žaleći se na trpljenjima
žena, i na Ifidamijin odgovor. Kad Egetes je čuo razgovor, on je otišao.
(Ove nezgode mora da su umiješane između cc. 35 i 36 Gregorija od
Toura.)

c) Evodius citira drugu rečenicu, neizvesno iz Dela Andrejevih, već

više u njihovom načinu nego onom od Jovana ili Petra:

U Delima napisanim od Leuciusa, koje Manihejci su primili, ovako je

pisano:

Za zavodljive izmišljotine i takozvanu predstavu i zbirku (silu,

nesavladljivu) vidnih stvari ne proizilaze iz njihove vlastite prirode,
već od čovjeka koji vlastitom voljom je postao gori kroz zavođenje.

Nejasno je, u originalu i verziji: ali je vrsta stvari koje se obraćaju

onima koji misle o materijalnim stvarima i fenomenu kao zlu.
310
Mi se ne čudimo na takva pripovijedanja kako tekst koji Evodius citira
je izbačen, bilo od Gregorija ili njegovog izvora, iz teksta.

Sledeći deo je fragment od nekoliko strana u dužini nađen od M.

Boneta u Vatikanskom rukopisu 8Gr. 808) od desetog do jedanaestog
vijeka. Nema sumnje da je deo originalnih Djela. Visoko je monoton u
delovima. Andrej u zatvoru razgovara sa braćom.

1...je li u tebi u svemu slabost? Nisi li još uvjeren u sebe da ne nosiš

njegovu dobrotu? Da budemo pobožni, radujmo se u izobilju
(neopterećnog) drugarstva koje dolazi na njega. Hajde da kažemo
sebi: Blažena je naša rasa! Od koga je voljena? Blaženo je naše stanje!
Od koga je ostvarilo milost? Mi nismo bačeni na zemlju, mi koji smo
prepoznati od tako velike visosti, mi nismo potomci vremena, da
potom budemo raspušteni vremenom, mi nismo majstorija (rad)
kretanja, učinjeni da budemo ponovo uništeni od sebe, niti stvari
zemaljskog rođenja, koja završavaju opet tamo. Mi pripadamo, tad,
ka veličini, kojoj težimo, od koje smo vlasništvo, i možda veličina je
imala milosti nad nama. Mi pripadamo boljemu, stoga ne bežimo od
gorega, mi pripadamo lijepomu, zarad čije koristi odbijamo grijeh, ka
pravednima, od kojih smo odbacili nepravedne, milostivima, od kojih
smo odbacili nemilostive, Spasitelju, od koga prepoznajemo
uništitelja, ka svjetlosti, od koje smo odbacili tamu, Jedinomu, kojim
smo okrenuti od mnoštva, nebeskomu, od koga smo naučili da znamo
zemaljsko, prebivajućim, od kojih videsmo prolazno. Ako želimo da
prinesemo Bogu koji ima milost knama vrijednu zahvalnost ili
povjerenje ili himnu ili hvalu, koji bolji uzrok imamo da bi bili
prepoznati od njega?

2 I razgovarajući tako sa braćom, od otposla ih dalje svakoga njegovoj

kući, govoreći im: Niti ste me ikada zaboravili, vi koji ste sluge Hrista,
zarad ljubavi koja je u njemu: niti ću ja biti zaboravljen od vas zarad
posredovanja. I svaki se udalji svojoj kući, i bilo je među njima
311
radovanje nakon mnogih dana, dok Egetej nije mislio da ih progoni
zarad optužbi protiv Apostola. Svaki od njih tad bi potvrđen u to
vreme u nadi prema Gospodu, i oni sakupiše se bez bojazni u zatvor,
sa Maksimilom, Ifidamiom, i ostalima, stalno, bijući zaklonjeni
zaštitom i milošću Gospodnjom.

3 Ali jedan dan Agetej, pošto je čuo uzroke, sjetio se stvari u pogledu
Andreja, kao netko uhvaćen zlobom, on ostavi povod koji je imao u
ruci, i ustade sa sudske stolice i potrča brzo u pretorijum, upaljen
ljubavlju prema Maksimili i želeći da je nagovori zavođenjem. I
Maksimila je prethodno bila s njim, dolazeći iz zatvora i ulazeći u
kuću. I on ode i reče joj.

4 Maksimila, tvoji roditelji smatrali su me vrednim da mi budeš

supruga, i dali su mi tvoju ruku u braku, ne gledajući na bogatstvo ili
porijeklo ili slavu, već u moje dobro stanje duše, i da da ja mogu preći
preko mnogog da bih izdržao prijekor tebe, i od onog što sam uživao
od ruku tvojih roditelja i ti od mene tokom celog našeg života, Ja sam
došao, ostavljajući dvor, da naučim od tebe jednu stvar: odgovori mi
stoga razumno, ako si ti bila kao žena prijašnjih dana, živeći sa mnom
na način koji znamo, spavajući, razgovarajući, noseći potomke sa
mnom, ja ću činiti dobro sa tobom u svemu, i više , Ja ću osloboditi
stranca koga držim u zatvoru, ali ako ti nečeš ja neću učiniti ništa
grubo, jer uistinu ne mogu, ali on, koga si ti napatila više od mene, ja
ću napatiti više. Vidi, Maksimila, da gde dvojici ti si sklona, i odgovori
mi sutra, jer ja sam ceo naoružan zarad ovoga.

5 I kad ove reći izađoše, a Maksimila opet u uobičajeno vreme, sa

Ifidamiom, ode do Andreja, i stavljajući njene ruke pred vlastite oči, i
stavljajuči ih na njena usta, ona poče da objavljuje mu celu stvar
zahteva ka Egateju. I Andrija odgovori joj: Ja znam, Maksimila moje
dete, da ti si ganuta da se odupreš celom privlačenju (obećanju)
svadbene zajednice, želeći da prekineš, ali sad ti želiš za daljnje
312
svedočanstvo moje mišljenje. Ja svedočim, O Maksimila, ne učini, ne
budi pobijeđena prijetnjom Ageteja, ne budi prevladana njegovim
govorom, ne boj se njegovih sramnih saveta, ne padaj na njegovo
umijeće laskanja, ne pristaj da predaš se njegovim nečistim
čarolijama, već izdrži sve njegove muke gladeajući nas za malo
vremena, i videti češ ga celog nemog i uzetog od tebe i od svega
sličnog tebi. Ali od toga što najviše želim reći ti, ja se ne odmaram dok
ne ispunim posao viđen, i što dolazi tebi, me je izbeglo, i pravo u tebi
vidim li ja Evu koja se kaje, i u sebi Adama koji se vraća, jer to što je
ona trpjela u neznanju, ti sad za čijom dušom ja ginem namešten
pravo za povratkom, i ono što duh trpi što nije prevladano njome i
izmaklo od sebe, to je pravo mi, sa tobom koja vidiš sebe vraćenu. Jer
njen nedostatak ti si popravila ne trpljenjem kao ona, i njenu
nesavršenost ja sam usavršio uzimajući utočište u Bogu, ono što ona
nije slušala ti si slušala, ono gde je on pristao ja sam pobegao, i to što
oni oboje sagrešiše mi smo bili svesni, jer je određeno da svako treba
ispraviti i ustati opet iz vlastite greške.

6 Ja, potom, rekavši ovo kako sam rekao, išao sam reći sledeće:
Dobro učinjeno, O prirodo koja si spasena jer si bila jaka i nisi sakrilla
se (Od Boga kao Adam)! Dobro učinjeno, O dušo koja plačeš za onim
što si pretrpjela, i vračaš sesebi! Dobro učinjeno, O čovjeće koji
razumeš šta je tvoje i koji ideš za onim što je tvoje! Dobro učinjeno, ti
koji čuješ šta je izgovoreno,jer ja vidim te većom od stvari koje su
izgovorene! Ja priznajem te kao močnijom od stvari koje izgledaju da
nadilaze te, kao ljepše od onih koje bacaju te u grešnost, koje nosi te
u zarobljeništvo. Videći tad, O čovjeće, sve ovo u tebi, da ti nisi
materijalan, sveto svetlo, sličan onomu koji nije rođen, da si razuman,
nebeski, proziran, čist, iznad tijela, iznad svijeta, iznad vladara, iznad
ovlasti, iznad kojih ti si u istini, tad sadrži sebe u uvjetima i primi puno
znanje i shvati gde si izvrsan, i gledajući vlastito lice u tvojoj suštini,
razbi nadvoje sve okove – ne kažem ne samo sa one koji su od tvoga
313
rođenja, već one koji su iznad istine, od kojega smo poslali ti imena
koja su neizmerno velika – želeći iskreno da vidimo njega koji je
objavljen tebi, njega koji ne dolazi u biće, koga možda sam poznaš sa
pouzdanjem.

7 Ove stvari sam ti rekao, Maksimila, jer u njihovom mišljenju stvari

koje sam govorio koje su došle do tebe. Kao što je Adam umro u Evi
zarad tog je je pristao na njeno priznanje, tako sad ja živim u tebi koji
držiš Gospodnje zapovesti i utvršuješ sebe u činu dostojanstva tvoga
bića. Ali ove prijetnje Agateja ti zgazi, Maksimila, znajući da mi imamo
Boga koji ima milosti nad nama. I neka zvuk te ne pomeri, već ostani
časna – i neka on kazni me ne samo takvim mukama kao okovi, već
neka me baci zverima ili spali me vatrom, i baci me u propast. I šta
treba da kažem? Ima samo jedno telo, neka on zlostavlja to kako
hoće, jer je slično njemu.

8 I tebi je moj govor, Maksimila: Ja kažem ti, ne daj sebe Ageteju;

izdrži njegove napade, jer uistinu Maksimila, ja sam video moga
Gospoda kako mi govori: Andrej, Agetej otac đavola će pustiti te iz
zatvora. Tvoje, stoga, neka odsada držiš časno i čisto, sveto,
neukaljano, iskreno, slobodno od preljube, nepomiren sa riječima
našega neprijatelja, nepognut, nesalomljen, bezsuzan, nepovređen,
ne u oluju bačen, ne posrčući bez prijateljskih osećanja za delo Kaina.
Jer ako se ne predaš, Maksimila, ono što je suprotno tomu, ja ću
također odmoriti, iako ja ću biti tako primoran da ostavim ovaj život
zarad tebe to je, zarad mene. Ali ako verujem , čak ja, koji, može biti,
imam korist kroz tebe da koristim drugima koji su slični meni, i ako si
ti nagovorena riječima Ageteja i navođenja njegovog oca zmije, tako
da se vratiš svojim ranijim delima, znaj ti da zarad tebe ja ću biti
mučem dok ti sama ne vidiš da sam imao najomraženiji život zarad
spasenja duše koja nije bila vredna.

314
9 Molim stoga, mudroga čovjeka koji je u tebi da tvoje misli nastave
jasno gledati, ja molim tvoju misao koja nije viđena, da ostane cela: Ja
molim te, voli svoga Isusa, i ne žanji gore. Pomozi mi, ti koga molim
kao čovjeka, da budem savršen, pomozi mi također, da ti možeš
prepoznati tvoju istinsku prirodu, osjeti sa mnom u tvojim
trpljenjima, da možeš uzeti znanja onoga što trpim, i izbegni trpljenje
koje ja gledam, i biti češ slepa onomu što vidiš, vidi ono što trebaš, i
nečeš videti šta ne trebaš, čuj šta govorim, i odbaci ono šta si čula.

10 Ove reći sam govorio tebi, i svakomu koji čuje, ako će slušati. Ali ti,
O Stratokle, reče on, gledajući prema njemu. Zašto si tako potišten, sa
mnogim suzama i uzdasima koji se čuju nadaleko? Šta je niskost duha
koja je na tebi? Zašto tvoga mnogog bola i tvoja velika muka? Da li
brineš o onome što je rečeno, i stoga te molim da budeš sklon
mislima kao moje dete? (ili, moje dete, da bude u mislima): da li ti
osečaš komu moje reči su izgovorene? Je li iko od njih gledao na tvoje
razumevanje? Jesu li dotakli tvoj razuma deo? Imam li te kao jednoga
koji me sluša? Jesam li našao sebe u tebi? Je li u tebi onaj koji govori
koga vidim da je moj? Da li on voli njega koji govori u meni i želi da
ima prijateljstvo sa njim? Da li on želi da bude jedno sa njim? Da li laž
žuri da postane njegov prijatelj? Da li on čezne da bude pridružen sa
njim? Da li on nalazi u njemu imalo odmora? Ima li gde da položi
svoju glavu? Da li mu ništavnost se suprotstavlja tamo? Ništavnost
koja je sa njim, opire mu se, mrzi ga, beži od njega, je divlja,
izbegljiva, okreće se beži, započinje, opterećena, započinje rat, govori
sa drugima, i laskanje drugih, slaže se sa drugima? Da li ga ništa drugo
ne uznemirava? Je li ima ijedan unutar koji je stran meni? Protivnik,
uništitelj mira, neprijatelj, prevarant, vračar, nepošten, iskrivljen,
prepreden, mrzitelj ljudi, mrzitelj riječi, onaj kao tiran, hvalisav,
nadut, lud, sličan zmiji, oružje đavola, prijatelj vatre, pripadajući
tami? Ima li u tebi ikoga, Stratokle, koji ne može izdržati moje
govorenje ovih stvari? Tko je? Odgovor: da li govorim uzalud? Jesam
315
li govorio uzalud? Ne, kaže čovek u tebi, Stratokle, koji sad opet
tuguje.

11 I Andrej uze ruku od Stratoklesa i reče: Ja imam njega koga volim;

ja ću odmoriti na njemu za kojim tragam, jer tvoje tugovanje, i
plakanje bez prestanka, je znak meni da sam već našao počinak, da
nisam govorio tebi riječi koje su slične meni, uzalud.

12 I Stratokle mu odgovori: Ne misli, najblaženiji Andreju, da ima išta

drugo što muči me već ti, jer riječi koje izlaze od tebe su kao strijele
vatre pucaju protiv mene, i svaka od njih me stiže i uistinu me
spaljuje. Taj deo od moje duše koji naginje onomu što čujem je
mučeno, proričući nevolju koja slijedi, jer ti uistinu odlaziš, i ja znam,
časno: ali ovde šta ja tražim tvoju brigu i ljubav, gde da je nađem ili u
komu? Ja sam primio seme riječi spasenja, a ti si bio sijač, ali da bi oni
izbili i uzrasli ne treba nitko drugi nego ti, najblaženiji Andrej. I šta
drugo da kažem ti nego ovo? Ja trebam mnogo milosti i pomoći od
tebe, da postanem vredan semena koje imam od tebe, koje neće
drugačije uzrasti trajno ili uzrasti u svetlu osim kako ti želiš, i moliš za
njih i za celoga mene.

13 I Andrej odgovori mu: Ovo, moje dete, je što sam gledao u tebi
sebe. I ja veličah moga Gospoda da moja misao o tebi ne bude
prazna, već znaj šta kaže. Ali da bi znao istinu, sutra će Agetej dati me
da budem razapet, jer Maksimila sluga Gospoda će razbjesniti
neprijatelja koji je u njemu, kojemu on pripada, ali ne pristajući
onomu što je mrsko njoj, i okrečući protiv mene ona će misliti da
utješi sebe.

14 I dok je apostol govorio ove stvari, Maksimila nije bila tamo, jer je
čula kroz riječi kojim joj je odgovorio, i bijući u delu sadržan od njih, i
takvih misli kako riječi govore, iznesene ne nesavjesno, niti bez svrhe i
ode do pretorijuma. I ona poželi zbogom celomu životu tela, i kad

316
Agetej dovede k njoj isti zahtev koji on reče njoj da razmotri, da li će
ona leći s njim, ona je odbila – i otamo on nagna se da stavi Andreja
na smrt, i mislio je kojoj smrti da ga izloži. I kad sve smrti raspeća
prevladaše u njemu, on ode i večera, i Maksimila, Gospod idući pred
njom u liku Andrije, sa Ifidamiom dođe natrag u zatvor – i tamo bijući
tamo veliko sakupljanje braće, ona nađe Andriju kako govori ovako:

15 Ja, braćo, bih poslan od Gospoda kao apostol u ove oblasti gde
moj Gospod smatrao me vrednim, ne da uči bilo koga čoveka, već da
podseti svakoga čoveka koji je sličan takvim rečima da oni žive u zlima
koja su privremena, uživajući u njihovim lošim zabludama: odakle
sam ja uvijek ohrabrivao vas da odete, i ohrabrivao vas da prema
stvarima izdržite, i da pobegnete od svega što je prolazno – jer vidite
da nitko od vas stoji, već da sve stvari, čak do običaja ljudi, su lako
promenjive. I ovo se događa jer duša nije uvežbana i greši prema
prirodi i drži ostavštinu svoga greha. Ja stoga smatram ih
blagoslovenim koji su postali poslušni ka riječi propovijedanoj, i stoga
vide tajne njihove vlastite prirode, za čijeg spasenja sve stvari su
izgrađene.

16 Stoga vam naređujem, voljena deco, gradite se čvrsto na

temeljima koji su položeni za vas, koji su neuzdrmani, i protiv kojih
nijedan zlonamjernik ne može se urotiti. Budite tad, ukorijenjeni u
ovaj temelj, budite utvrđeni, sečajući se šta ste videli (ili čuli) i sve to
se dogodilo dok sam hodao sa vama svima. Videli ste dela izvedena
kroz mene kojima nemate moči a da ne verujete, i takvi znakovi su se
dogodili da možda i nijemu prirodu bi glasno proglasili; Ja sam
dostavio vam riječi koje molim da primite kao riječi same što su.
Budite utvrđeni tad, voljeni od svih koje ste videli, i čuli, i u kojima ste
sudjelovali. I Bog u koga verujete će imati milosti na vas i pokazati
vam sebe, davajući vam odmor u sva doba.

317
17 Što se tiče onoga što će me snaći, nemojte se brinuti kao neki
drugi što gledaju, da sluga Božji komu Bog sam je dao mnogo u
delima i rečima, bi bio zao čovek izveden iz ovoga privremenoga
života, jer ne samo meni će se ovo dogoditi, već svima koji su voljeni i
veruju u njega i priznaju ga. Đavo koji je ceo besraman će pomoći
svoju decu protiv njih, da bi oni pristali sa njim, i on neće imati
njihovu želju. I stoga on govori ovo što ću ti reći. Od početka svih
stvari, i ako mogu reći, budući da on nema početak da bude pod
njegovom vlašću, neprijatelj koji je protivnik mira izveo je od Boga
takvoga kakav ne pripada uistinu njemu, ali u nekomu od slabije vrste
i ne puno osvetljen, niti sposoban da se prepozna. I jer on ga ne zna,
stoga mora on da se bori protiv njega. Jer on, misleći da poseduje ga i
da je njegov gospodar zauvek, suprotstavlja mu se veoma, tako da
čini neprijateljstvo da bude vrst prijateljstva, predlažući mu vlastite
misli, on često slika ih kao zavodljive i varljive, sa kojima on misli da
prevlada nada njim. On nije bio, tad, otvoreno pokazao da je
neprijatelj, jer on je lažirao prijateljstvo koje je vredno njega.

18 I ovo njegovo delo je nošeno tako dugo da on čovek zaboravi da ga

prepozna, ali on (đavo) zna ga sam, da je, on, zarad njegovih darova.
Ali kad tajna milosti bi osvetljena, i savet odpočine objavljen, i svetlo
riječi se pojavi, i rasa njih koji su spašeni bude opravdana, ratujući
protiv mnogih zadovoljstava, (on, videći) neprijatelja samog
omraženog, i sam, kroz dobrotu njega koji je imao milosti na nas,
ismijavao se zarad njegovih dobrih darova, sa kojima je on mislio da
pobedi nad čovekom, on je počeo da kuje zaveru protiv nas sa
mržnjom i neprijateljstvom i napadima, i ovo je on odredio, da ne
prestane dok ne namisli da nas odvoji od Boga.

Jer prije, naš neprijatelj je bio bez brige, i nudio je lažno prijateljstvo
koje je vredno njega, i nije mogao da plaši se da mi, zavedeni njime,
čemo se odvojiti od njega. Ali kad je svetlo oproštaja došlo, ono učini,

318
kažem ne jačim. Jer je izložilo taj deo njegove prirode koji je bio
skriven i čije misli su izbegle pažnji, i učinio ga je da prizna šta je.

Znajuči stoga, braćo, ono šta će biti, budimo budni, ne nezadovoljni,

ne čineći se ponoito, ne noseći na našim dušama oznake njega koje
nisu naše, već celi uzdignuti gore od cele reči, zadovoljno čekajmo
kraj, i pobegnimo od njega, da bi on nadalje pokazao nam ko je, koji
naša priroda ili protiv naše...

MUČENIŠTVO

Originalan tekst ovoga, kako Flamion pokazuje,treba da bude izabran

iz nekoliko Grčkih i Latinskih izvora.

Bonet štampa Mučeništvo u nekolikooblika (Dela Apost. Apocr. Ii 1)

na pp. 1-37 imamo Muku u tri teksta.

Najgornji je latinsko pismo od prezbitera i učitelja Ahaje. Ovo, kako

Bonet dokazuje, je original od dve grčke verzije štampane ispod toga.
Prvi uređivači ovoga pisma misle da bi bilo jedinstven dokument. Ali
je uistinu stvar umjetnika. Veći deo njega se sadrži od dijaloga između
Andreja i Aegeteja, pripovijedanje o stvarnoj Muci je prilično kratko.

Od dve grčke verzije, prva, koja počinje sa ''ha tois ophthalmois''

(grčka) je vjerna verzija latinskoga.

Druga koja počinje ''haper tois ophthalmois'' grčki ima broj umetanja
uzetih iz originalnih Dela, na kraju, možda kroz sredinu 'Muke', koja
kruži odvojeno, kao što mi imamo je u slučajevima Ivana, Pavla i
Petra. Ovaj tekst je zvan po Flamionu Epitru grčki. Ep. Gr.

319
Na pp. 38-45 slijedi odlomak razgovora koji je upravo preveden.
Izgleda da ovo je ostatak odvojene Muke odsječena od kraja
originalnih Dela

Na pp. (per page (stranici?)) 46-57 je ''Mučeništvo prije''. Ovo govori

(nakon govorenja o rasejanju apostola) o izlečenju i preobraćenju
Lesbiusa, uništenju hramova, odpuštanje Lesbiusa od Cezara, viziji
Andreja da Agetej će ga smaknuti, uhićenju Andrije i mučeništvu. Ono
sadrži mnoge govore. Ovo je Mučeništvo 1

Na pp. 58-64 je ''Mučeništvo drugo (kasnije)'' u dva teksta, koje

počinje odjednom sa uhićenjem apostola od Ageteja – nakon što je
on proveo noć u razgovorima sa braćom.

Mučeništvo II, A, B su dva teksta od ovoga. Pored ovoga Bonet je

objavio u Analekta Bollandiana i odvojeno (kao (Dodatak)
Supplementum Codicis Apocryphi, ii, 1895), sledeće dokumente

1 Dela Andrejeva sa Enkomijom: zvana u kratko Pohvala, koja

prepričava putovanja u značajnoj dužini, i neka od čuda koja su
viđena u Gregoriju, i Muci (cc. 44-9) i prevod u Konstantinopolj.

2 Grčko Mučeništvo, od kojeg cc 1-8 prepričava putovanja, i od 9

nadalje Stradanje , sa dobrom raspodjelom stvari iz originalnih Dela.
Ovo je zvano Prepričavanje.

3 Latinska Muka – ona znana Grigoriju, koja počinje Razgovorom

učitelja, ona pravi kraj Knjige III od Abdijine Istorije Apostola, i tamo
je dodana na Gregorijevu knjigu Čuda

Koristeći sve ove izvore, Flamion sa velikim trudom je odredio koji dio
on pridodaje originalnim Djelima, i ja ću slijediti ga ovde. Konačni
tekst je vrst mozaika, od kojeg izvori će biti označeni na granici.

320
I nakon što je on tako razgovarao tokom noći sa braćom, i molio s
njima i predao ih Gospodu, rano ujutro Agetej prokonzul posla za
apostolom Andrejom njega van iz zatvora i reče mu: Kraj tvoga suda
je tu, ti stranče, neprijatelj ovoga sadašnjeg života i suparnik cele
moje kuće. Zašto si mislio dobro da češ upadati u mesta koja nisu
tvoja, i kvariti moju ženu koja je od davnina poslušna meni? Zašto si
učinio ovo protiv mene i protiv cele Ahaje? Zato češ ti primiti od
mene dar u nadoknadu za ono što si izveo protiv mene.

I on zapovedi mi da bude bičevan od sedmero ljudi i potom da bude

raspet, i zaduži izvršitelje da njegove noge budu neizbušene, i tako od
treba da bude obešen, na ovaj način mučeći ga više.

Izveštaj se čuo širom cele Patre da stranac, pravednik, sluga Hrista

koga Aegetej je držao zatvorenim, je bio razapet, ne učinivši ništa
neispravno, i oni odoše zajedno da vide, bijući ljuti na prokonzula
zarad njegova bezbožnog suda.

I kako su ga izvršitelji vodili do mjesta da izvrše ono što im je

naređeno, Stratokle je čuo šta se dogodilo, i brzo otrča i preteče ih, i
gledao je blagoslovenog Andreja kako je nasilno vođen od izvršitelja
kao zločinac. I on ih nije štedio, već udarajući svakoga od njih glasno i
trgajući ogrtače od gore ka dole, on uhvati Andreja dalje on njih,
govoreći: Možeš zahvaliti blagoslovenom čovjeku koji me uputio i
naučio me da uzdržim od jačine gnjeva, jer drugačije ja bih vam
pokazao šta Stratokle može da učini, i koja je moč ludoga Ageteja. Jer
mi smo naučili da izdržimo ono šta drugi nanose na nas. I on uze ruku
apostola i ode sa njim do mjesta na obali mora gde je trebao biti
raspet.

Ali vojnici koji su ga primili od prokonzula ostaviše ga sa Stratokleom,

i vratiše se i rekoše Ageteju, govoreći: Kako smo otišli sa Andrejem,
Stratokle nas je sprečio, i poderao je naša odela i odve ga dalje od nas

321
i uzeo ga sa sobom, i gle, ovde smo kako vidiš. I Agetej odgovori im:
Obucite drugu odeću i idite i ispunite ono što sam vam zapovjedio, na
osuđenom čoveku, ali nemojte da vas vidi Stratokle, niti odgovarajte
mu ponovo ako pita išta od vas, jer ja znam naglost njegove duše,
štoje, i ako je izazvan on me neće poštedjeti. I oni učiniše kako Agetej
im je rekao.

Ali kako je Stratokle otišao sa apostolom do mjesta određenog,

Andrej videvši da je on bio gnjevan na Ageteja on je bio grdio ga tiho,
i reče mu: Moje dete Stratokle, ja bih imao te posedovati tvoju dušu
netaknutu, i odklonio on tebe ovu ćud, i niti budi iznutra izložen tako
prema stvarima koje izgledaju teško tebi, niti budi upaljen izvana, jer
postaje sluga Isusa da bude vrijedan Isusa. I druga stvar što ću ti reći i
braći koja idu sa mnom, da čovjek koji je protiv nas, kad se usudi išta
protiv nas i ne nađe nikoga da pristane sa njim, je udaren i istučen i
ceo umrtvljen jer nije izvršio ono šta je namislio, zato, moja deco,
imajte ga uvijek pred našim očima, jer ako zaspemo on će nas poklati
kao protivnike.

I kako je on govorio ovo i više Stratoklesu i onima koji behu s njim, oni
dođoše do mjesta gde on je trebao bizi raspet, i (videći krst postavljen
na rubu pijeska do obale mora) on ostavi njih sve i ode do krsta i
govori njemu (kao živomu stvorenju, glasno):

Pozdrav, O križu, ti si radostan uistinu! Dobro znam ja da od sada češ

biti na miru, ti koji si za dugo vremena bio nošen, bijući namešten i
čekajući na mene. Ja dođoh ti koga znam da pripada meni, Ja dođoh
tebi da ti čezneš za mnom. Ja znam tajnu, za koju si ti namešten, jer ti
si posejan u svetu da utvrdiš stvari koje su nestalne, i jedan deo tebe
je raširen prema nebesima da možeš da označiš nebesku riječ (ili riječ
koja je iznad) (glavu svih stvari): i drugi deo tebe je raširen na desnu
ruku i levo da bi izbacio zavidnu i protivnu silu zloga, i sakupio u jedno
stvari koje su rasute preko (ili u svijetu): Drugi deo tebe je posađen u
322
zemlju, i tajno namešten u dubinu, da možeš da se pridružiš stvarima
koje su u zemlji i koje su pod zemljom i nebeskim stvarima (Laud. Da
možeš povući one koji su pod zemljom i one koji su držani u mjestima
ispod zemlje, i pridružiti...itd)

O krste, sredstvo (izume) spasenja Svevišnjega! O krste, trofeju

pobjede (Hrista) nad neprijateljima! O krste, posađen na zemlji i koji
imaš plodove u nebesima! O ime krsta, ispunjeno svim stvarima (lit.
Stvar ispunjena svime).

Dobro učinjeno, O krste, koji si svezao kretanje svijeta! Dobro

učinjeno, O obrisu razumevanja koji si oblikovao bezoblično
(zemlju?)! Dobro učinjeno, O nevideća kazno koja bolno kažnjavaš
pojam znanja koja ima mnoge bogove, i izvodiš iz čovećanstva onoga
koji umije! Dobro učinjeno, ti koji oblačiš sebe sa Gospodom, i rađaš
lopova plodom, i pozvao si apostola na pokajanje, i nisi odbio da nas
prihvatiš!

Ali kako dugo sam odlagao, govoreći ovako, i nisam grlio krst, da sa
krstom ja budem živ i krstom pobedim običnu smrt svega i izađem iz
života?

Dođite ovamo vi sluge radosti k meni, vi sluge Ageteja, izvršite želju

od nas oboje, i vežite jagnje u šumu stradanja, čovjeka koji je
stvaratelj, dušu ka Spasitelju.

I blagosloveni Andrej rekavši ovako, stajući na zemlji, gledao je

iskreno ka krstu, i rekao braći da izvršitelji trebaju doći i učiniti šta im
je zapoveđeno, jer stajali su nedaleko.

I oni dođoše i vezaše njegove ruke i njegove noge i nisu ih proboli

klinovima, jer tako im je naložio Agetej, jer on je želio da napati ga
tako da visi, i da u noći bude pojeden od pasa (Laud. Da bi bio

323
izmoren i dopustio Maksimili da živi sa njim). I oni ostaviše ga viseći i
odoše od njega.

I kad mnoštvo koje je stajalo do njih koji su bili učenici u Hristu od

njega videše da oni su učinili njemu ništa od stvari uobičajenih njima
da je razapet, oni su se nadali da čuju nešto opet za njega. Jer dok je
on visio, on pomače svoju glavu i nasmija se. I Stratokle upita ga,
govoreći: Čemu se smiješ, slugo Božii? Tvoj smijeh čini nas da
tugujemo i plačemo jer mi smo ožalošćeni tobom. I blagosloven
Andrej odgovori mu: Neću li se smijati, moj sine Stratokle, na
uzaludan napad (zasjedu) Ageteja, čime on misli da kazni nas? Mi smo
stranci njemu i njegovim zavjerama. Oni nije čuo, jer da je, on bi čuo
da čovek Isus ne može biti kažnjen, jer on je nadalje znan njemu.

I potom on je pričao njima sve uobičajeno, jer neznabošci su također

došli skupa, bijući ljuti na nepravedan sud Ageteja.

A ljudi koji behu ovde prisutni, i žene i deca, staro i mlado, vezani i
slobodni, i svi koji čuju, ne obazirite se na zaludnu prevaru ovog
sadašnjeg života, već pazite radije na onoga koji visi ovde zarad
Gospodnjeg spasenja i koji će napustiti ovo telo, i odreći se svih
požuda svijeta i prezreti (pljunuti na) obožavanje odvratnih idola, i
otići ka istinskom obožavanju našega Boga koji ne laže, i učinite sebe
hramom čistim i spremnim da primi riječ. (Narr. Tad posta očito
kasnije: Ep.Gr. koje je kraće, završava: I požuruje da preuzme moju
dušu dok žuri prema nebeskim stvarima, i u riječi prezre sve
privremene stvari, i utvrdi vaše misli kao ljudi koji veruju u Hrista.)

I mnoštvo čuvši stvari koje on govori ne odoše sa mesta, i Andrej je

nastavio pričati više sa njima, danju i noću. I na dan poslije, videvši
njegovu izdržljivost i postojanost duše i mudrosti duha i snagu misli,
oni behu ljuti, i požuriše jednoglasno ka Ageteju, do sudnice gde je
sedio, i vikaše protiv njega, govoreći: Šta je ovaj sud tvoj, o

324
upravitelju? Ti si zlo sudio! Ti si presudio nepravedno, tvoj sud je
protiv zakona! Koje zlo je ovaj čovek učinio? U čemu je on pogrešio?
Grad je u nevolji, ti si povredio nas sve! Ne uništi Cezarov grad! Daj
nam pravedn ačovjeka! Povrati nam svetoga čovjeka! Ne ubij čovjeka
Bogu draga! Ne uništi čovjeka blaga i pobožna! Gle, dva dana on je
obješen i još živi, i nije kušao ništa, i opet osvežuje sve nas sa svojim
rečima, i gle, mi verujemo u Boga koga on propoveda. Skini
pravednika i mi ćemo se svi okrenuti filozofima, oslobodi časna
čovjeka i sva Patra će biti u miru, oslobodi mudraca i sva Ahaja će biti
slobodna od njega! (ili, ostvariti milost.)

Ali kad prvo Agetej nije hteo da ih čuje, već mahnu sa rukom narodu
da ode, oni behu ispunjeni gnjevom i behu na tački da mu učine
nasilje, bijući u broju oko dve hiljade (Narr., Ep. Gr., Mart. II: 20,000).

I kad upravitelj vidje ih da su na neki način ludi, on se bojao da će

ustati protiv njega, i on usta sa sudske stolice i ode s njima,
obečavajući da će osloboditi Andriju. I neki odoše prije i naznačiše
apostolu i ostalim ljudima koji behu tamo, da prokonzul dolazi. I sve
mnoištvo učenika se radovalo zajedno sa Maksimilom i Ifidamiom i
Stratokleom.

Ali kad je Andrija čuo, on je počeo da govori: O gluposti i

neposlušnosti i budalaštino onih koje sam učio! Koliko sam govorio, i
do dana današnjeg ja ih nisam nagovarao da beže od ljubavi
zemaljskih stvari! Ali oni su vezani njima i nastavljaju u njima, i neće
da odu od njih. Šta znači ova privrženost i ljubav i sklonost prema
tijelu? Koliko dugo čete držati vrednim privremene stvari? Koliko
dugo nečete razumevati stvari koje su iznad vas, i nečete da ih
preuzmete? Ostavite me dalje do smrti na način koji vidite, i nemojte
da ijedan čovjek na nikoji način oslobodi me od mojih okova, jer tako
je određeno meni da napustim telo i budem prisutan sa Gospodom,
sa kojim također ja sam razapet. I sve ovo će biti izvršeno.
325
I on se okrene Ageteju i reče glasno: Zašto si došao, Ageteju ti si
stranac meni? što ćeš se opet usuditi, što izmisliti ili što učiniti? Reci
nam da si se pokajao i došao si da nas oslobodiš? Ne, ni ako se
pokaješ, uistinu, Ageteju, hoću li sad pristati sa tobom, ne ako mi
obečaš sve tvoje što imaš hoću li napustiti sebe, niti ako kažeš da si
moj hoću li ti verovati. I da li ti, upravitelju, oslobođaš onoga ko je
vezan? Onoga koji je bio slobodan? Koji je bio prepoznat od svojih
rođaka? Koji je stekao milost i voljen je od njega? Da li oslobađaš
njega koji je protivnik tebe? Stranac? Koji jedino se pojavio tebi? Ja
imam jednoga sa kojim ću biti večito, sa kojim ću razgovarati na
nebrojeno doba. Njemu idem, njemu žurim, koji je učinio tebe
također znanim meni, i rekao mi: Razumi ti Ageteja i njegove darove
nemoj da te strašni straši, niti misli da on drži te koji si moj. On je tvoj
neprijatelj, on je pošast, prevarant, pokvarenjak, ludak, vračar,
prevarant, ubica, gnjevan, bez sažaljenja. Odlazi stoga od mene, ti
činioće svega zla. (Ep. Gr. On je tvoj neprijatelj. Stoga ja te znam, kroz
njega koji mi dozvoli da znam. Ja odlazim od tebe. Jer Ja i oni koji su
slični meni žurimo prema onomu što je naše, i ostavljamo tebi da
budeš ono što jesi, i šta znaš ne sebi da si.)

I upravitelj čuvši ovo stade bez riječi i kao da je van sebe, ali kako je
grad činio galamu da on treba da oslobodi Andriju, on priđe križu da
ga oslobodi i skine. Ali blaženi Andrija je plakao glasno: Ne pretrpi
Gospode, tvoj Andrija koji je vezan na tvom krstu, da bude oslobođen
opet, ne daj me koji sam na tvojoj tajni besramnom đavolu; O Isuse
Kriste, ne daj tvome protivniku da ga oslobodi onog koji visi na tvojoj
milosti; O Oče, nedaj ovomu poniznosti više njemu koji je spoznao
tvoju veličinu. Ali ti, Isuse Hriste, koga sam vidio, koga sam držao,
koga volim, u komu sam i biti ću, primi me u miru u tvoje večno
svetište (svetinju), da mojim izlaskom tamo uđe k tebi mnogo koji su
slični meni, i da bi oni odmorili u tvome veličanstvu. I rekavši tako, i

326
još veličavši Gospoda, on preda duh, dok mi svi plakasmo i
tugovasmo na našem rastanku od njega.

I nakon smrti Andreja blagoslovenog, Maksimila zajedno sa

Stratokleom, ne brinući ništa za onima koji su tu stajali, približi se i
sama odriješi tijelo, i kad bi većer ona dade uobičajenu njegu i sahrani
ga (tvrdo uz obalu mora). I ona nje nastavila da se odvaja od Ageteja
zarad njegove surove duše i njegovog zlog načina života, i ona je
vodila častan i tih život, ispunjen sa ljubavlju Hristovom, među
braćom. Koje Agetej je tražio veoma, i obećao je da ona će vladati
nad njegovim poslovima, ali nije mogao da je ubijedi, on usta u mrkloj
noći i nepoznato njima u njegovoj kući baci sebe dole sa velike visine i
strada.

Ali Stratokle, koji je bio njegov brat po tijelu, nije hteo da takne ništa
od stvari koje behu ostavljene od njegova imanja, jer jadan čovjek je
umro bez potomka, ali reče: Neka tvoje imanje ide s tobom, Agetej.

Za ove stvari mi nemamo potrebu, jer su nečiste, ali za mene, neka

Hrist bude moj prijatelj i ja njegov sluga, i sve moje imanje ja prinosim
njemu u koga sam verovao, i molim da vrednim slušanjem
blagoslovenog učenja apostola ja budem učesnik sa njim u večitom
kraljevstvu. I tako buka naroda presta, i mi besmo radosni na čudnom
i preranom i iznenadnom padu bezožnog i bezakonitog Ageteja.

(Ne mnogo od zadnjeg stavka od pripovijedanja Narr. Je original. Svi

tekstovi završavaju sa izjavom da je apostol pretrpio na 30-i
Novembar.)

327
Dela i mučeništvo svetoga apostola Andrije

Prevod iz: Alexander Walker. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8.

Edited by Alexander Roberts, James Donaldson, and A. Cleveland

Coxe. 1886

Dela Andrije

Šta imamo sve, i za sveštenike i učitelje crkve u Ahaji, videli sa našim

očima, mi smo napisali svim crkvama utvrđenim u imenu Hrista Isusa,
i na istoku i zapadu, sjeveru i jugu. Mir vama, i svima koji veruju u
jednoga Boga, savršeno Trojstvo, istinskoga Oca nerođenog, istinskog
Sina jedno-rođenog, istinski Sveti Duh proizilazi iz Oca, i prebiva u
Sinu, kako bi se pokazao jedan Sveti Duh koji sadrži i biva u Ocu i Sinu
u dragocjenom Božanstvu. Ovu vjeru smo naučili od blagoslovenog
Andrije, apostola našega Gospoda Isusa Krista, čije stradanje također
mi, smo stavili pred naše oči, nismo se ustručavali da kažemo o tomu,
prema stepenu mogučnosti koju imamo.

Prema prokonzulu Aegeteju, došavši u grad Patras, počeo je da

prisiljava one koji veruju u Hrista da obožavaju idole, koje blaženi
Andrija, trčeći reče: Pripalo je tebi, bijući sudija ljudi, da priznaš tvog
Sudiju koji je u nebesima, i priznavši Njega, da klanjaš se Njemu, i
moleći Njega koji je istinski Bog, da okreneš svoje misli dalje od onih
koji nisu istiniti bogovi.

Komu Agetej reče: Jesi li ti Andrija, koji uništavaš hramove bogova, i

nagovaraš ljude u religiju koja, budući da je kasnije se pojavila,
imperatori Rimljana dali su naređenja da je suzbiju?
328
Blaženi Andrej reče: Imperatori Rimljana nisu nikada poznali istinu. A
ovaj Sin Božiji, koji dođe zarad spasenja ljudi, javno poučava – da oni
idoli ne da nisu bogovi, već također najsramniji demoni, neprijatelji
ljudske rase, učeći ljude da vrijeđaju Boga, tako da, bijući napadan,
On se okrene i ne usliši, da zato, Njegovim okretanjem od njih i ne
slušanjem njih, da bi oni bili zarobljeni od đavola, i da bi oni digli ih do
takvog stepena, da kad oni izađu iz tijela budu nađeni pusti i goli,
noseći ništa sa njima osim grehove.

Agetej reče: To su suvišne i prazne reči, a što se tiče tvoga Isusa, za

objavljivanje tih stvari Židovima oni su ga prikovali na drvo križa.

Blagosloveni Andrija odgovorajući, reče: Oh, ako bi ti poznao tajnu

križa, sa kojim razumni vole Stvoritelja života ljudske rase zarad našeg
održanja izdržao ovo drvo krsta, ne nevoljno, već voljno!

Aegetej reče: Videći to, izdan od njegova vlastita učenika, i uhvaćen

od židova, on je bio doveden pred sudiju, i prema njihovom zahtevu
on bi zakovan od upraviteljevih vojnika, na takav način kažeš da je
voljno izdržao drvo krsta?

Sveti Andrej reče: Zarad ovog razloga ja kažem voljno, jer sam bio s
njim kad je on izdan od svoga učitelja. Jer prije nego je On bio izdan,
On je govorio nama do spoznaje da On treba da bude izdan i razapet
zarad spasenja ljudi, i predskazao je da če On ustati ponovo na treći
dan. Komu moj brat Petar reče (Matej 16:22) Dalekop bilo od tebe,
Gospode, nemoj da ovo bude. I tako, bijući ljut, On reče Petru, Idi iza
mene, Satano, jer ti nisi predan stvarima Boga. I iu smislu da bi On
najpotpunije objasnio da On voljno je prošao stradanje, On nam reče,
(Jovan 10:18) Ja imam moč da položim svoj život, i imam moč da ga
uzmem ponovo. I , na kraju svega, dok On je večerao sa nama, On
reče (Matej 26: 21) Jedan od vas će me izdati. Na ove riječi, stoga, svi
postavši neizmerno žalosni, u smislu da bi pretpostavili moraju biti

329
slobodni od sumnje, On je učinio to jasnim, govoreći, Komu dam
komad hljeba iz moje ruke, on je koji će me izdati. Kad, stoga, On
dade jednomu od naših drugova učenika, on dade zarad stvari koje
dolauze kao da su one prisutne, On je pokazao da On je voljom
svojom izdan. Jer niti je On otrčao, i ostavio svoga izdajnika u
neuspehu, već ostajući u mestu u kojem je znao da je bio, On ga je
čekao.

Agetej reče: Čudim se da ti, budući da si osećajan čovjek, želiš da ga

podržiš u bilo kojim uslovima; jer, da li voljno ili nevoljno, sve vreme,
ti priznaješ da je bio vezan sa križ.

Blaženi Andrej reče: Ovo je šta kažem, da ako ti shvataš, da velika je

tajna križa, koju, ako želiš, ako ti je drago, da čuješ, poslušaš me.

Agetej reče: Tajnom ne može biti zvano, već kaznom.

Blagosloveni Andrej reče: Ova kazna je tajna čovjećjeg ovaploćenja.

Ako poslušaš sa imalo pažnje, dokazati ću ti.

Agetej reče: Ja uistinu slušam strpljivo, ali ti, ukoliko me pažljivo ne

slušaš, češ primiti tajnu krsta u sebi.

Blaženi Andrej odgovori: Da si se bojao drveta križa, ja ne bih

proglašavao slavu križa.

Agetej reče: Tvoj govor je ludost, jer ti objavljuješ da krst nije kazna, i
kroz tvoju glupost se ne bojiš kazne smrti.

Sveti Andrej reče: Nije kroz glupost, već kroz vjeru, da se ja ne bojim
kazne smrti, jer smrt greha je teška. I zarad ovoga želim da čujete
tajnu križa, kako bi vi možda, priznajući ga, verovali, i verujući postali
nekako ili drugačije obnovili vašu dušu.

330
Agetej reče: To što je pokazano da je stradalo za obnavljanje. Misliš li
da moja duša je stradala, da me činiš da priđem obnovljenju nje kroz
vjeru, ja ne znam što, o čemu si govorio?

Blagosloveni Andrej odgovori: Ovo je što sam želio u vremenu da

naučim, što također ja ću učiti i učiniti javnim, da iako duše ljudi su
uništene, one će biti obnovljene kroz tajnu krsta. Jer prvi čovjek je
kroz drvo sagrešenja doveden u smrt, i bilo je potrebno za ljudsku
rasu, da kroz trpljenje drveta, smrt, koja je došla u svijet, bude
izvedena. I budući da je prvi čovjek, koji je doveo smrt u svijet kroz
sagrešenje drveta, on je bio stvoren od čiste zemlje, bilo je
potrebno da Sin Božiji bude rođen savršenim čovekom od čiste
djevice, da bi On povratio večan život, koji su ljudi izgubili kroz
Adama, i preseće drvo tjelesne želje kroz drvo križa. Viseći na krstu,
On je raširio Njegove nedužne ruke ka rukama koje su bile stalno
pružene, za najslađu hranu zabranjenog drveta On je primio žuč za
hranu, i uzevši smrtnost na sebe, On je učinio dar Njegove
besmrtnosti za nas.

Agetej reče: Sa tim rečima moči češ da vodiš one koji veruju u tebe,
ali dok ne dođeš da mi daš ovo, da prineseš žrtve svemočnim
bogovima, ja ću zapovediti, nakon što budeš bičevan, da budeš vezan
za krst koji hvališ.

Blagosloveni Andrej reče: Bogu Svemočnom, koji sam je istinit, ja

prinosim žrtvu dan za danom, ne dimom tamjana, niti mesom
rikajučih bikova, niti krvlju koza, već žrtvujući čisto jagnje dan za
danom na oltaru križa, i iako sav narod vjernih sudjeluju u Njegovu
tijelu i piju Njegovu krv, Jagnje koje je žrtvovano ostaje poslije celo i
živo. Uistinu, zato, On je žrtvovan, i uistinu je Njegovo telo pojedeno
od ljudi, i Njegova krv je isto tako popijena, međutim, kao što sam
rekao, On ostaje ceo, i neumrljan i živ.

331
Agetej reče: Kako to može biti?

Blagosloveni Andrej reče: Kada bi znao, uzmi oblik apostola, da bi

znao šta ispituješ poslije.

Agetej reče: Ja ću zahtijevati kroz muke dar ovog znanja.

Blagosloveni Andrija reče: ja se čudim da ti, bijući pametan čovek,

padneš u glupu misao da me možeš nagovoriti, kroz tvoja mučenja,
da ti otkrijem svete stvari Božije. Čuo si tajnu križa, čuo si tajnu žrtve.
Ako veruješ u Hrista Sina Božijeg, koji je razapet, ja ću sa svim otkriti
ti na koji način Jagnje koje je ubijeno živi, nakon što je žrtvovano i
pojedeno, ostajući u Njegovom kraljevstvu ceo i čist.

Aegetej reče: I zarad čega je jagnje ostalo u svome kraljevstvu nakon

što je ubijeno i pojedeno od svega naroda, kao što kažeš?

Blaženi Andrej reče: Ako veruješ sa celim srcem, moči češ naučiti, ali
ako ne veruješ, nečeš ni na koji način steči znanje o takvoj istini.

Potom Agetej, ljut, naredi mu da bude zatvoren u zatvoru, gde, kad je

bio zatvoren, mnoštvo naroda dođe njemu iz skoro svih provincija,
tako da su željeli da ubiju Ageteja, i razbijajući vrata zatvora da
oslobode blaženoga Andreja apostola.

Njima blagosloveni Andrija prekori ovim rečima, govoreći: Ne dižite

mir našega Gospoda Isusa Hrista u buntovnu i đavolsku galamu. Jer
moj Gospod, kad je On bio izdan, izdržao je sve sa strpljenjem. On
nije preklinjao, On nije plakao, niti u ulicama nije ga niko čuo da
plače. (Matej 12:19) Zato vi također držite mir, i ne sprečavajte moje
mučeništvo, već radije spremite se također spremnim prije kao borci
Bogu, kako bi prevladali prijetnje od duše koja nema straha od
čovjeka, i da možete dobiti bolje rane kroz izdržljivost tela. Jer ovaj
trenutni pad njega se ne treba bojati, već treba se bojati onoga čemu
nema kraja. Strah od ljudi, je, kao dim koji, dok se podigne i sakupi,
332
nestaje. I te muke treba se bojati koje nikad nemaju kraja. Za te
muke, koje se dešavaju nešto lako, svako može čuti, ali ako su teške,
one uskoro uništavaju život. Ali one muke su večne , gde je stalno
plakanje i tugovanje i neprestano mučenje, koju upravitelj Agetej se
ne boji da ide. Budite zato radije pripravni za ovo, da kroz privremene
nevolje steknete večni mir, i da cvetate zauvek, i vladate sa Hristom
(2 Korinćanima 4: 17)

Sveti apostol Andrej je opomenuo ljude sa ovim i takvim rečima

tokom cele noći, kad je svetlo dana svanulo. Agetej posla po njega,
naredi da blagosloveni Andrija bude doveden njemu, i stavivši ga u
sudnicu, on reče: Mislio sam da ti, tvojim odrazom tokom noći, si
okrenuo svoje misli od ludosti, i odrekao se svojih preporuka Hrista
kako bi mogao da budeš sa nama, i da ne odbaciš zadovoljstva života,
jer je glupo doći do ijedne svrhe stradanja krsta, i dati sebe
najsramnijijoj kazni i spaljivanju.

Sveti Andrija odgovori: Ja ću moči uživati s tobom, ako uzveruješ u

Hrista, i odbaciš obožavanje idola, jer Hrist me poslao u ovu oblast, u
kojoj sam stekao za Hrista nemali narod.

Agetej reče: Zarad ovoga razloga ja sam prisilio te da učiniš libaciju

(prolijevanje vina u slavu boga), da ovi ljudi koji su zavarani od tebe
mogu napustiti zaludnost tvoga učenja, i mogu sami prinijeti zahvalne
libacije bogovima, jer niti je grad ostao u Ahaji u kojoj njihovi hramovi
nisu napušteni i zaboravljeni. I sad, kroz tebe, neka opet budu
povraćeni za obožavanje idola, kako bi bogovi također, koji su gnjevni
na tebe, bili zadovoljni sa ovim, da dovedu da ti možeš se vratiti
njihovomu prijateljstvu i našemu. Ali ako ne, tebe čekaju razne muke,
zarad osvete bogova, i nakon ovoga, vezan za drvo križa koje ti hvališ,
ti češ umreti.

333
Sveti Andrej reče: Slušajte, O sinovi smrti i pljevo spremna za večito
gorenje (Matej 3 :12), meni, slugi Boga i apostolu Isusa Hrista. Do
sada sam razgovarao sa vama ljubazno o savršenstvu vjere, kako bi vi,
primajući izlaganje istine, bili savršeni kao njen branitelj, da biste
prezreli idole, i obožavali Boga, koji je u nebesima, ali budući da
ostajete u istoj besramnosti do kraja, i namišljate me da se bojim
zarad vaših prijetnji, dovediti protiv mene šta god izgleda vam veće u
smislu mučenja. Jer više biti ću dobro udovoljavajući mome Kralju, što
više izdržim u mučenju zarad priznanja Njegova imena.

Tad prokonzul Agetej, bijući ljut, naredi apostolu Hristovom da bude

mučen. Bijući raspet, potom, od sedam puta tri vojnika, i udaran
nasilno, on bi podignut i doveden pred bezbožnog Ageteja. I on
govori mu ovako: Poslušaj me, Andrej, i povuci svoje misli od
prolijevanja tvoje krvi, ali ako nečeš da me poslušaš, Ja ću uzrokovati
da stradaš na drvetu križa.

Sveti Andrija reče: Ja sam rob krsta Hrista, i treba prije da molim da
steknem pehar krsta nego da se bojim, ali za tebe je položena večna
muka, koju, štaviše, možeš izbeći nakon što isprobaš moju izdržljivost,
ako češ verovati u moga Hrista. Jer ja sam unesrećen tvojim
uništenjem, i nisam uznemiren mojim patnjama. Jer moje patnje
uzimaju mesto jednog dana, ili dva najviše, ali tvoje muke za
beskrajno doba nikad neće završiti. Zato nadalje prestani dodavati
svoje jadi, i upali večnu vatru za sebe.

Agetej potom bijući bijesan, naredio je da blaženi Andrej bude

pričvršćen za križ. I on ostavivši ih sve, ode do krsta, i reče mu jasnim
glasom: Raduj se, O krste, koji si posvećen telom Hrista, i ukrašen
Njegovim telom kao sa biserjem. Zasigurno pred mojim Gospodinom
ideš ti, imao si mnogo zemaljskog straha, ali sad si uložio sa
nebeskom čežnjom, ti si opremljen prema mojoj molitvi. Jer ja znam,
od onih koji veruju, koliko mnogo milosti ti imaš u Njemu, koliko
334
mnogo darova pripremljenih prethodno. Slobodno od brige, tad, i sa
radošću, ja ću doći tebi, da ti uzdižući možeš primiti me, učenika
Njegovog koji je visio na tebi, jer si uvijek bio vjeran meni, i ja sam
želio da te zagrlim. O dobri križu, koji si primio ljepotu od tela
Gospodnjeg, O mnogo čekani, i iskreno željen, i žarko tražen, i već
pripravljen prethodno za moju dušu željnu tebe, uzmi me od ljudi, i
povrati me mom Gospodaru, kako bi kroz tebe On primio me koji kroz
tebe me je otkupio.

I rekavši tako, blagosloveni Andrija, stajući na zemlji, i gledajući

zdušno na krst, skide se i dade svoju odeću krvnicima, potičući braću
da krvnici trebaju doći i učiniti šta im je zapoveđeno, jer oni behu
stajali na nekom odstojanju. I oni došavši, podigoše ga na krst, i
razapevši njegovo telo preko sa užadima, oni samo vezaše njegove
noge, i nisu raskinuli mu kolena, primivši ovu naredbu od prokonzula,
jer on je htio da on bude u rastrojstvu dok se vješao, i u noćno vreme,
kako je on bio obešen, da bude pojeden živ od pasa.

I veliko mnoštvo braće je stajalo, blizu dvadeset hiljada, i gledajući

krvnike kako su stajali, i da su učinili blagoslovenome ništa od onoga
što obbešeni trpe, oni su mislili da će oni opet čuti nešto od njega, jer
zasigurno, dok je visio, on pomače svoju glavu smijući se. I Stratokle
upita ga: Zašto se smiješ, Andreju, slugo Božiji? Tvoj smijeh čini da
tugujemo i plačemo, jer mi smo lišeni tebe. I blagosloveni Andrija
odgovori im: Zar da se ne smijem svemu, moj sine Stratokle, na
praznom lukavstvu Ageteja, kroz koje on misli da uzme osvetu nad
nama? Mi nemamo ništa sa njim i njegovim naumima. On ne može
čuti,jer da može, on bi bio svjestan, naučivši iskustvom, da čovjek Isus
je nekažnjen.

I rekavši tako, on razgovarao je s njima svima uobičajeno, jer ljudi su

trčali zajedno bijesni zarad nepravog suda Ageteja: Vi ljudi stojite do
mene, i žene, i deca, i stariji, vezani i slobodni, i koliko god vas čuje; Ja
335
molim vas, napustite ovaj život, vi koji ste zarad mene okupili se
ovde, i požurite da se ugledate na moj život, koji vodi nebeskim
stvarima, i jednom za svagda prezrite sve privremene stvari,
potvrđujući svrhu onih koji veruju u Krista. I on ohrabri ih sve,
naučavajući da patenje ovog prolaznog života nisu vredne da budu
upoređene sa budućom nagradom večnoga života.

I masa čujući šta je rečeno od njega, nije otišla sa mesta, I blaženi

nastavio je da govori više ne go što je govorio. I toliko mnogo je bilo
rečeno od njega, da vreme od tri dana i noći je prošlo, i nitko nije bio
umoran i otišao od njega. I kad su na četvrti dan gledali njegovu
uzvišenost, i neumornost njegova razuma, i mnoštvo njegovih riječi, i
ispravnost njegovog poticanja, i čvrstoću njegove duše, i trijeznost
njegova duha, u usredotočenosti njegova uma, i savršenstvu
shvatanja, oni behu bijesni na Ageteja, koji je sedeo, govoreći: Šta je
tvoj sud, O prokonzule? Ti si sudio zlo, tvoja nagrada je bezbožna. U
čemu je čovjek učinio krivo, koje zlo je učinio? Grad je u glamai, ti si
nas rastužio, ne izdaj Cezarov grad. Daj voljno Ahajanima pravednika,
daj voljno nama čovjeka Bogobojažljivog, ne stavljaj na smrt dobra
čovjeka. Četiri dana je bio visio, i živ je, nije jeo ništa, i napunio nas je
sve. Skini čoveka sa krsta, i mi čemo tražiti mudrost, oslobodi čoveka,
i celoj Ahaji će milost se ukazati. Nije potrebno da od podnosi ovo,
jer, iako visi, on ne prestaje govoriti istinu.

I kad je upravitelj odbio da ga posluša, u prvom mu je pokazao sa

rukom mnoštvu da odu, oni počeše da budu ohrabreni protiv njega,
bijući u broju oko dvadeset hiljada. I prokonzul je gledao kako su oni
nekako postali kao ludi, bojao se da nešto strašno ga ne snađe,
ustade iz sudnice i ode s njima, obečavajući da će osloboditi
blagoslovenog Andreja. I neki odoše ranije da kažu apostolu uzrok
radi kojeg su došli do mesta.

336
Dok je sve mnoštvo, vikalo da blaženi Andrija će se osloboditi,
prokonzul došavši, i sva braća su se radovala zajedno sa Maksimilom,
blaženi Andrej, čuvši ovo, reče braći stojeći: Šta je potrebno da mu
kažem, kada ja odlazim Gospodaru, da ja kažem. Zarad čega si
ponovo došao k nama, Ageteju? Zarad čega ti, bijući stranac nama,
došao si nama? Šta češ slijedeće učiniti, šta namjeravaš? Reci nam.
Jesi li došao da nas oslobodiš,kao da si promenio svoje mišljenje? Ne
bih sesložio sa tobom da si ti uistinu promenio mišljenje. Niti bih ti
verovao, govoreći da si ti moj prijatelj. Da li ti, o prokonzule, otpuštaš
onoga koji je vezan? Nema sumnje. Jer ja imam Jednoga sa kojim ću
biti zauvek, Ja imam Jednoga sa kojim ću živjeti večno. Ka njemu
idem, k njemu žurim, koji je također učinio te znanim meni, jer rekao
meni, Nemoj da strašan čovjek straši te, ne misli da će te uhvatiti, koji
si moj, jer on je tvoj neprijatelj. Zato, znajući te kroz njega koji se
okrenuo prema meni, Ja sam izbavljen od tebe. Ali ako želiš da
veruješ u Hrista, biti će otvoreno za vreme, kao što sam ti obećao, put
pristupa, ali ako si došao samo da me oslobodiš, Ja neću moći nakon
ovoga biti skinut sa krsta živ u telu. Jer ja i moji rođaci odlazimo ka
svome, dopuštajući ti da budeš šta jesi, i šta ne znaš o sebi. Jer već
vidim moga kralja, već mu se klanjam, već stojim pred Njim, gde
družba anđela je, gde On vlada jedini car, gde je svetlo bez noći, gde
cveće nikad ne vene, gde se nezna za nevolju, niti se za tugu čulo, gde
je veselje i radost nikad nemaju kraja. O blagosloveni krste! Bez želje
za tobom, nitko ne ulazi u to mesto. Ali ja sam potišten, Agetej, o
tvojim jadima, jer večna propast te već prima. Beži stoga, zarad sebe,
O žalosni, dok još možeš, da možda poželiš kad ne budeš mogao.

Kad, potom, on je pokušao da priđe bliže drvetu krsta, tako da

oslobodi blaženog Andreja, sa celim gradom koji mu je pljeskao, sveti
Andrej reče glasno: Ne muči Andreja,vezanog na Tvoje drvo, da bude
pušten, O Gospodine, ne daj me koji sam u Tvojoj tajni besramnom
đavolu. O Isuse Kriste, nedaj Tvome protivniku da me oslobodi, koji je
337
obešen Tvojom milošću, O Oče, neka ovaj beznačajan čovek više ga
ne ponižava njega koji je spoznao Tvoju veličinu. Krvnici, potom,
odmaknuvši njihove ruke, nisu mogli uopće da ga taknu. Drugi, tad, i
drugi nastojaše da ga puste, i nitko uopšte nije mogao da priđe blizu
njega, jer njihove ruke behu utrnule.

Tad blaženi Andrija, pozvavši narod, reče: Ja vas molim najiskrenije,

braćo, da prvo učinim molitvu Gospodu. Potom pustite me. Sav narod
je šutao zarad ove molbe. Tad blagosloveni Andrej, sa glasnim
plačem, reče: Ne dozvoli, O Gospodaru, Tvome slugi u ovom vremenu
da bude uklonjen od Tebe, jer je vreme da moje telo bude predano
zemlji, i Ti češ zapovediti mi da dođem Tebi. Ti koji daješ večan život,
moj Učitelju koga ja volim, koga na ovom križu Ja priznajem, koga
znam, koga imam, primi me, O Gospodaru, i kao što sam priznao
Tebe i slušao Te, tako sad u ovoj reči poslušaj me, i pred mojim telom
dođi dole sa krsta, primi me sebi, da kroz moj odlazak bude pristup
Tebi mnogih meni sličnih, nalazeći odmor za sebe u Tvojoj veličini.

Kad, potom, on je rekao ovo, on posta u očima svih zadovoljan i

ushićen, jer neizmeran sjaj kao sijevanje dođe sa nebesa na njega, i
tako okruži ga, da u posljedici takovog sjaja oči smrtnika nisu mogle
pogledati na njega uopće. I zaslepljujuće svetlo je ostalo oko pola
sata. I kad je on ovako govorio i veličao Gospoda još više, svetlo se
povuklo, i on preda duh, i zajedno sa svetlošću sam on se povuče
Gospodaru dajuči mu hvale.

I nakon smrti najblaženijeg Andrije apostola, Maksimila bijuči najjača

od zapaženih žena, i nastavila među onima koji su dolazili, ubrzo
pošto je spoznala da apostol je otišao Gospodinu, dođe i okrete svoju
pažnju križu, zajedno sa Stratokleom, ne uzimajući u obzir uopšte one
koji su tu stajali, i sa posvečenošću skinuše telo od najblagoslovenijeg
apostola sa krsta. I kad bi večer, dadoše mu potrebnu brigu, ona
pripremi telo za sahranu sa skupim mirisima, i položi ga u vlastitu
338
grobnicu. Jer ona je bila odvojena od Ageteja zarad njegovog zlog i
bezbožnog ponašanja, izabravši za sebe svet i miran život, i bivši
uedinjena u ljubavi Hristovoj, ona je provela njen život blagosloveno
zajedno sa braćom.

Agetej je bio veoma nametljiv ka njoj, i obečao je da će nju načiniti

gospođom njegova bogatstva, ali nije mogao da je nagovori, on je bio
uveliko bijesan, i odredio je učiniti javnu optužbu protiv celoga
naroda, i poslao je Cezaru sa optužbom protiv i Maksimile i svega
naroda. I dok je on sređivao ove stvari u prisustvu njegovih
službenika, u mrkloj noći on usta, i neviđen od svojih ljudi, bijuči
mučen đavolom, on pade sa velike visine, i kotrljajuči se usred tržnice
grada, izdahnu poslednje.

I ovo bi izviješćeno njegovu bratu Stratokleu, i on posla svoje sluge,

rekavši im da oni sahrane ga među one koji su umrli nasilnom smrću.
Ali nije tražio ništa od njegove imovine, govoreći: Ne dao mi moj
Gospodin Isis Hrist, u koga verujem, da me pati da dodirnem išta od
imovine moga brata, da njegovo prokletstvo koji se usudio da ubije
apostola Gospodnjeg me ne onečasti.

Ove strane behu učinjene u oblasti Ahaje, u gradu Patrasu na dan

prije mjeseca Decembra, gde njegova dobra dela su držana u mislima
do današnjeg dana, u slavu i hvalu našega Gospoda Isusa Krista, komu
je slava za uvek i uvek. Amin.

339
Dela Andrije i Matije (Mateja)

Dugo je smatrano da je ovo deo iz starih Dela Andrejevih, ali

Flamionovo izučavanje te knjige je konačno razjasnilo da nema
mjesta za ovu priču u tim Delima, i da naša priča je rani deo toga što
zovemo Egipatskim krugom: to je priča o čudu bez učenjačke svrhe.

Tekst

1 U to vreme svi apostoli se sakupiše zajedno i podeliše zemlje među

sobom, bacajući kocku. I palo je na Matiju da ide u zemlju ljudoždera.
A ljudi toga grada nisu jeli hleb niti pili vino, već su jeli meso i pili krv
ljudi, i svakog stranca koji bi došao tamo oni bi uzeli, i izvadili mu oči, i
dali mu magično piće koje bi oduzimalo im razum. 2 Tako kad Matija
stiže prema njimu bi tako ponašano, ali piće nije imalo efekta na
njega, i on je ostao moleći se za pomoć u zatvoru. 3 I svetlo dođe i
glas: Matija, moj ljubljeni, primi vid. I on je vidio. I glas je nastavio: Ja
te neću zaboraviti, prebivaj dvadeset i sedam dana, i ja ću poslati
Andreja da te izbavi i ostale. I Spasitelj ode u nebo. Matija osta
pevajući hvale, kad krvnici dođoše po žrtvu, on je držao oči zatvorene.
Oni dođoše i pogledaše na etiketu na njegovoj ruci i rekoše: Tri dana
još i mi čemo ga ubiti. Jer svaka žrtva je imala oznaku uz ruku da
pokaže datum kad njegovih trideset dana treba biti ispunjeno.

4 Kad dvadeset sedam dana prođe, Gospod se pojavi Andreju u zemlji

gde je on propovedao i reče: Za tri dana Matija će biti ubijen od
ljudoždera, idi i izbavi ga.' Kako je moguće za mene da stignem tamo
u vreme' Rano sutra idi do obale i naći češ brod.' I on ostavi ga. 5 Oni
odoše, Andrej i njegovi učenici, i nađoše malen čamac i tri čovjeka.
Kormilar bi Gospod, a druga dvoje anđeli. Andrej je upitao gde idu. 'U
zemlju ljudojeda.' 'Ja ću ići tamo također'. Svaki čovek izbegava to
340
mesto, zašto češ ići' 'Imam zadatak da učinim, i ako možeš, uzmi nas.'
On reče: 'Dođi na palubu.' 6 Andrija reče: 'Moram ti reći mi nemamo
novaca niti namirnica.' 'Kako onda putujete' 'Naš Gospodar nam je
zabranio da uzimamo novac i namirnice. Ako češ nam učiniti
ljubaznost, reci nam, ako ne, mi čemo gledati za drugim brodom.'
'Ako su ovo tvoje odredbe, dođi na palubu i dobro došao, Ja uistinu
želim da imam učenika Isusovogna mome brodu.' Tako oni krenuše. 7
Isus je naredio da tri pogače budu donesene i Andrej pozva svoje
učenike da uzmu, ali oni nisu mogli da mu odgovore, jer behu
uznemireni morem. Tako Andrija objasni kormilaru, i on ponudi da ih
iskrca na obalu, ali oni odbijaše da napuste Andriju. 8 Isus reče: Reci
svojim učenicima neka od čuda koja Gospodar učini, da ih ohrabriš,
jer mi idemo da isplovimo, i oni učiniše, i Isus je upravljao. I Andrej
reče učenicima o utišavanju oluje, i molio je u sebi da bi oni mogli
odspavati, i oni odspavaše. 9 Andrej reče Isusu: Reci mi svoj zanat,
šesnaest godinaja plovim morem, i ovo je sedamnaesta, nikad nisam
vidio takvo kormilarenje, brod je kao na kopnu. Isus reče: Ja, također,
sam često plovio morem i bio u opasnosti, ali jer ti si učenik Isusov,
more te zna i mirno je. Andrej je hvalio Boga što je sreo takvoga
čovjeka. 10 Isus reče: Reci mi zašto su Židovi nisu verovali tvome
Gospodaru. Andrej je izbrojao čuda, još, on učini, Židovi nisu verovali.
'Možda on nije učinio te znakove pred njihovim prvosveštenicima' 11
'Da, učinio je, i otvoreno i tajno, i oni mu nisu verovali.' Koji behu
znakovi on je učinio potajno ' ' O čovjeće sa duhom ispitivanja, zašto
me kušaš tako ' ' Ja ne kušam te već moja duša se raduje da čuje
njegova čudesna dela.' ' Ja ti kažem, onda. 12 Jednom kad nas
dvanaest odosmo sa Gospodinom u neznabožački hram da bi
pokazao nam neznanje đavola, visoki sveštenici vidješe nas i rekoše:
Zašto slijedite ovoga čovjeka koji kaže da je Sin Božiji, nije li Božji sin
Josifov i Marijin sin, i njegova braća su Jakov i Simon i naša srca behu
klonula. I Isus je vidio, i uze nas ustranu u divljinu i učini močne
341
znakove i ojača našu veru. I mi rekosmo sveštenicima: Dođite i vidite,
jer on nas je uvjeravao.

13 'I sveštenici dođoše do neznabožačkog hrama,i Isus pokaza nam

oblik nebesa,''da bi mi znali da li je istinit ili ne.'' Trideset ljudi od
naroda i četiri sveštenika su bili sa nama. Na desno i levo od hrama
Isus je video dve sfinge izrezane, i okrene se nama i reče: Gledajte
oblik nebesa: ovi su kao heruvim i serafim u nebesima. I on reče sfingi
na desno: Tvoj izgled je kao nebesa, učinjeno od zanatlija, siđi dole i
uvjeri ove sveštenike da li sam ja Bog ili čovjek. 14 Ono dođe dole i
progovori i reče: O glupi sinovi Izraela. Ovo je Bog koji napravi
čovjeka...Ne recite mi da sam ja kameni lik, bolji su hramovi nego
vaša sinagoga. Naši sveštenici čiste sebe sedam dana od žena, i ne
prilaze hramu a vi dođoste pravo od onečišćenja. Hramovi će ukinuti
vaše sinagoge, i postati crkve jedinorođenoga Sina Božijjeg. 15
Sveštenici rekoše: Ono priča od magije: Idite u pećinu Mambre i
pozovite Abrahama, recite mu da ustane sa Isakom i Jakovom i dođe
do hramova Jevusejana da uvjeri sveštenike. On ode i pozva, i
dvanaest patrijarha ustaše i dođoše. 'Kojemu od nas si poslao'' ''Ne
tebi, već ka tri patrijarha, idi nazad i odmaraj.'' Oni odoše, i tri praoca
dođoše i uvjeriše sveštenike. Isus reče im da se vrate, i posla sfingu
nazad na njeno mesto. Ali sveštenici nisu verovali. I mnoga druga
čuda on učini.

16 Isus videći da su blizu zemlje, nasloni svoju glavu na jednoga od

anđela i presta govoriti Andreju, i Andrija ode spavati. Tad Isus naloži
anđelima da uzmu ljude i polože ih van grada kanibala i vrate, i tad
oni odoše u nebo.

17 Andrej usta i pogleda okolo sebe i shvati šta se dogodilo i podiže

svoje učenike. Oni mu rekoše svoj san, orlovi dođoše i nosiše ih u raj, i
oni videše Gospoda na njegovom prijestolju, i anđele, i tri patrijarha i

342
David kako pjeva, ''i vi dvanaest apostola i dvanaest anđela do vas,
koje Gospod učini da slušaju te u svemu.

18 Andrej se radovao i molio Gospodina da mu pokaže sebe i Isus se

pojavio u obliku lijepoga djeteta. Andrija je zatražio oproštaj za svoje
ponašanje na brodu. Isus ga je umirio i rekao mu koja iskušenja ga
čekaju u gradu, i ohrabrio ga da ih izdrži, i ode. 19 Oni uđoše u grad,
neviđeni, i odoše u zatvor. Sedam stražara pade mrtvo njegovom
molitvom, na znak križa vrata se otvoriše. On nađe Matiju i oni
pozdraviše jedan drugog. 20 Andrija pogleda na žrtve, koji behu goli i
jedoše travu i udari svoje grudi i prekori đavola. Koliko dugo si ti
ratovao sa ljudima i učinio da Adam bude izbačen iz raja, ti si
uzrokovao njegov kruh koji je bio na stolu da bude pretvoren u
kamenje. Opet, ti si ušao u misli anđela i učinio da se uprljaju sa
ženama i učinio njihove divlje sinove divovima da proždiru ljude na
zemlji, i tako Bog je poslao potop...21 Tad oni oboje moliše, i oni
položiše njihove ruke na zatvorenike i povratiše njihov vid prvo i
potom njihova osjetila, i Andrej reče im da izađu iz grada i ostanu
ispod smokvinog drveta i čekaju ga, tamo je bilo 270 ljudi i 49 žena. I
Andrej zapovedi oblaku, i ono uze Matiju i učenike i braću do planine
gde Petar je učio i tamo oni ostaše.

22 Andrej je izašao i hodao gradom, i sjeo je dole uz bronzani stub sa

statuom na njemu, da vidi šta će se dogoditi. Krvnici dođoše i nađoše
zatvor prazan i stražare mrtve, i javiše vladarima. Oni rekoše: Idi u
donesi sedam mrtvaca za nas da jedemo danas, i sakupite se sutra,
starci, i bacati čemo kocku za sedmoro dnevno i jesti ih, dok ne
mognemo opremiti brodove i poslati da sakupimo ljude za jelo. I oni
doniješe sedam leševa, bila je peć usred grada i velika kaca za krv, oni
staviše ljude u kacu. Glas dođe: Andrija, pogledaj ovo. Andrej je
molio, i mačevi ljudi su pali i njihove ruke postaše kamene. Vladari
plakaše: Ima čarobnjak u gradu, idite i sakupite starješine, jer mi smo

343
gladni. 23 Oni nađoše 215, i kocka bi bačena za 7. Jedan od ovih reče:
Uzmite mog mladog sina i ubijte ga umjesto mene. Oni tražiše
dopuštenje vladara, i bi dato, i starac reče: Ja imam kćer, uzmite nju
također, i poštedite me. Tako djeca behu dovedena do kace moleći za
njihove živote, ali nije bilo milosti. Andrej je molio, i opet mačevi
padoše i ruku ljudi, i bilo je mnogo buke. 24 Potom dođe đavao u
obliku starca i reče: Jao vama, vi čete svi umreti od gladi, ali tražite
sad i gledajte za strancem zvanim Andrija, on je uzrok vaše nevolje.
Andrej je gledao na đavola, ali đavo ga nije mogao videti. I Andrej
reče: O Beliar, moj gospodar će te poniziti u bezdan. Đavo reče:Ja
čujem tvoj glas i znam, ali gde stojiš ne vidim. Andrej reče: Nisi li ti
zvan Amael jer ti si slijep. Đavo reče: Pogledaj za čovjekom koji mi
govori, jer on je. I oni zatvoriše vrata i gledahu svukud, ali ga nisu
mogli naći. Gospod se pojavi i reče Andriji: Pokaži se njima. 25 On
usta i reča Ja sam Andrija koga tražite. I oni potrčaše i uzeše ga, i
razmatraše kako da ga ubiju: ako mu odsiječemo glavu, neće ga
boljeti dovoljno; hajde da stavimo uže oko njegova vrata i vučemo ga
ulicama svaki dan dok ne umre, i podelimo njegovo telo i pojedemo.
Oni učiniše tako, i njegovo telo bi potrgano i njegova krv je tekla, i oni
baciše ga u zatvor sa rukama vezanim iza njega. 26 I tako učiniše
sledeći dan, i on plaka Gospodu, i đavo reče narodu da udare njegova
usta kako ne bi govorio, i oni svezaše njegove ruke iza njega i ostaviše
ga u zatvoru. Đavo uze sedam drugih đavola, koje Andrija je izbacio iz
mesta susednih (ovo izgleda kao poveznica ka starijim Delima), i oni
dođoše Andreju, i đavo reče: Sada čemo te ubiti kao tvoga gospodara
koga je Herod ubio. 27 on reče: Sad moja deco, ubijte ga. Ali oni
videše pečat na njegovom čelu i behu se uplašili, i rekoše:Ubij ga ti,
jer mi ne možemo. I jedan od njih reče: Ako ga ne možemo ubiti,
hajde da ga ismijavamo, i oni stadoše pred njega i ismijavaše ga
bespomoćnog i on je plakao. I glas đavolji prikriven reče: Zašto
plačeš. Andrej reče: Zarad Gospodnje riječi: Imaj strpljenja s njima,
344
drugačije bih vam pokazao!...Ali ako me je Gospod posjetio u ovomu
gradu, ja ću kazniti vas kako zaslužujete. I oni pobegoše. 28 Sledeći
dan ljudi su ga vukli ponovo, i on je plakao ka Gospodu, ovde su tvoje
riječi, Kosa tvoje glave neće stradati gle, moje tijelo je potrgano od
mene I glas reče na hebrejskom: Moje riječi neće proći, pogledaj iza
sebe. I on vidje veliko plodonosno drveće kako raste gde njegovo telo
i krv je pala. I oni uzeše ga nazad u zatvor, i rekoše: Možda on umre
sutra. 29 I Gospod dođe i uze njegovu ruku i on usta ceo. I u zatvoru
je bio stub, i na njemu kip. Andrej ode do njega i raširi svoje ruke
sedam puta i reče: Boj se znaka krsta, i neka ovaj kip pustivodu kao
potop. I ne reci, ja sam samo kamen jer Bog nas učini od zemlje, ali vi
ste čisti, i stoga Bog je dao svom narodu zakon na kamenim
tablicama. I kip pusti vodu iz svojih usta kao iz kanala, i bila je gorka i
nagrizala je ljudsko meso. 30 Ujutro sav narod poče da bježi. Voda je
ubila njihovu stoku i njihovu decu. Andrej reče: Neka Mihail ogradi
grad vatrom. I oblak vatre dođe i okruži ga, i oni nisu mogli uteći.
Voda dođe do njihovih vratova i proguta njihova tela. Oni plakaše i
tugovaše dok on vidje da je njihov duh slomljen, i reče gipsanom kipu
da prestane. I Andrija izađe iz zatvora, i voda se delila pred njim, i
ljudi moliše za milost. 31 Starac koji je dao svoju decu dođe i molio je.
Ali Andrija reče: Čudim se tebi, ti i četrnaest krvnika čete biti
progutani i videtimesta mučenja i mira. I on ode daleko do velike
kace, i molio se, i zemlja se otvori i proguta vodu i starca i krvnike. I
svi se bojahu jako, ali on utješi ih. 32 Tad on im reče da dovedu sve
koji su ubijeni vodom, ali bilo ih je previše, te je on molio i oživio ih.
Potom je izveo plan crkve i krstio ih i dao im je Gospodnje zapovijedi.
I oni moliše ga da ostane sa njima za malo, ali on je odbio govoreći Ja
moram ići do mojih učenika, i on ode i oni plakahu tužno. 33 I Isus se
pojavio u obliku lijepoga djeteta i prekorio ga što ih ostavlja, i reče
mu da ostane sedam dana, i tad da ide sa svojim učenicima u zemlju

345
varavara, i potom vrati i izvede ljude iz bezdana. I on se vrati i oni se
radovahu uveliko.

(Vidi Dela Petra i Andrije za završetak priče)

346
Dela Andrije i Matije

U gradu ljudoždera

Oko toga vremena svi apostoli su došli zajedno u isto mesto, i delili
među sobom zemlje, bacajući kocku, kako bi svaki mogao ići dalje u
deo koji je pripao njemu. Kockom , je pripalo Matiji da ode u zemlju
ljudoždera. A ljudi toga grada nisu koristili da jedu hleb niti piju vino,
već su jeli meso ljudi, i pili njihovu krv. Svaki čovjek stoga, koji je
došao u njihov grad oni su zadržali, i iskopali im oči, i dadoše im drogu
da piju, pripremaše vradžbinu i magiju,i od pića droge njihovo srce je
klonulo i um poremetio.

Matija potom došavši na vrata njihovoga grada, ljudi toga grada su ga

uhvatili, i izvadili oči, i nakon što su ih izvadili učiniše da popije drogu
njihova magičnog zavođenja, i odvedoše ga u zatvor, i staviše pored
njega travu da jede, i on nije jeo. Jer kad je uzeo od njihove droge,
njegovo srce nije bilo izmijenjeno, niti um poremećen, već je nastavio
moliti Bogu, plačući, i govoreći: Gospode Isuse Hriste, zarad koga sam
napustio sve stvari i slijedim Tebe, znajući da si ti pomoćnik sviju koji
se nadaju u Tebe, vidi šta su uradili Matiji tvome slugi, kako su me
učinili kao životinji, jer Ti si Onaj koji zna sve stvari. Ako, stoga, Ti si
odredio da zli ljudi ovoga grada treba da me pojedu, ja neću ni na koji
način pobjeći od Tvoje odluke. Daj mi onda, O Gospode, svijetlo mojih
očiju, da u najmanje mogu gledati zle ljude ovoga grada kako me
drže, ne zaboravi me, O moj Gospode Isuse Kriste, i ne daj me ovoj
gorkoj smrti.

Dok Matija je tako molio u zatvoru, svjetlost je zasjala, i izađe iz

svjetlosti glas koji reče: Budi hrabar, naš Matija, i ne budi smeten, jer
ja neću ni na koji način napustiti te, jer ja ću te izbaviti iz sve
347
opasnosti, i ne samo tebe, već također svu tvoju braću koji su sa
tobom, jer ja sam sa tobom svukud u svo vreme. Ali ostani ovde
dvadeset i sedam dana zarad izgrađenja mnogih duša, i nakon toga ja
ću poslati Andreja tebi, i on će izvesti te iz ovog zatvora, i ne tebe
samo, već sve koji čuju. Rekavši ovo, Spasitelj reče opet Matiji, Mir s
tobom, naš Matija, i ode u nebesa. Tad Matija gledajući ga, reče
Gospodu: Neka milost tvoja ostane sa mnom, O moj Gospode Isuse.

Tad Matija sjede u zatvoru, i pjeva. I dogodilo se da, kad krvnici

dođoše u zatvor da izvedu ljude i pojedu ih, Matija također zatvori
svoje oči, da ne bi oni vidjeli da on vidi. I krvnici došavši k njemu,
pročitaše oznaku u njegovoj ruci, i rekoše među sobom: Još tri dana, i
mi čemo izvesti ovoga također iz zatvora, i ubiti ga. Jer u ovom
slučaju svaki čovjek koga su oni dohvatili, oni su vidjeli taj dan u
kojem su ga položili, i vezali etiketu na njegovu desnu ruku, da bi znali
završetak od trideset dana.

I dogodilo se kada dvadeset i sedam dana bi ispunjeno od kad je

Matija bio uhvaćen, Gospod se pojavio u zemlji gde Andrej je učio, i
reče mu: Ustani, i izvedi svoje učenike u zemlju ljudoždera, i izvedi
Matiju iz toga mesta, jer još tri dana, i ljudi grada će ga izvesti i ubiti
ga za njihovu hranu. I Andrej odgovori i reče: Moj Gospodaru, Ja neću
moći da izvršim putovanje prije određenog perioda od tri dana, ali
pošalji svoga anđela brzo, da on izvede ga otamo, jer ti znaš,
Gospode, da ja također sam meso, i neću moći ići tamo brzo. A On
reče Andreju: Poslušan Njega koji te učinio, i Njega koji može reći
rečju, i taj grad će biti uklonjen tamo, i sve što stanuje u njemu. Jer Ja
zapovedam rogovima (trubama) vetrova i oni izvode otamo. Već
ustani rano, i idi dole do mora sa svojim učenicima, i naći češ brod na
obali, i ići češ preko sa svojim učenicima. I rekavši tako, Spasitelj opet
reče: Mir tebi, Andrija, zajedno sa onima sa tobom! I on ode u
nebesa.

348
I Andrej ustavši rano, nastavi do mora zajedno sa učenicima, došavši
dole do obale, on vidje malen brod, i u brodu troje ljudi sjedi. Jer
Gospod vlastitom moči je pripremio brod, i On je bio u ljudskom
obliku kormilar u brodu, i On dovede dva anđela koje On učini da se
pojave kao ljudi, i oni behu u brodu sjedili. Andrej, stoga, videći brod,
i troje ljudi u njemu, radova se neizmernim veseljem, i otišavši njima,
on reče: Gde idete, braćo, sa ovim malim čamcem? I Gospod
odgovori i reče njemu: Mi idemo u zemlju ljudoždera. I Andrej
gledajući Isusa, nije ga prepoznao, jer Isus je krio svoje božanstvo, i
On se pojavi Andreju kao kormilar. I Isus je čuo Andreja kako govori,
Ja također idem u zemlju ljudojeda, reče mu: Svaki čovjek izbegava
taj grad, i kako ti ideš tamo? I Andrej odgovori i reče: Mi imamo neki
mali posao da učinimo tamo, i moramo ptreći njime, ali ako ne
možeš, učini nam ljubaznost da preneseš nas u zemlju ljudojeda, u
koju također ti namjeravaš ići. Isus odgovori i reče im: Dođi na brod.

I Andrej reče: Želim da vam nešto objasnim, mladi čovjeće, prije nego
smo mi došli na brod. A Isus reče: Reci šta hočeš. I Andrej mu reče: Mi
nemamo novac za prelaz da ti damo, mi čak nemamo hleba za
ishranu. I Isus odgovori i reče mu: Kako, onda, idete tamo bez
davanja novaca za prelaz, i bez hleba za svoju hranu? I Andrej reče
Isusu, Slušajte, braćo, ne mislite da je kroz maestralnost da vam mi ne
dajemo novac za prolaz, već mi smo učenici našega Gospoda Isusa
Krista, dobroga Boga. Jer On izabra za sebe nas dvanaest, i dade nam
takve zapovijedi, govoreći. Kada idete da propovijedate, ne nosite
novac na putovanje, niti hleb, niti torbu, niti cipele, niti štap, niti dva
ogrtača. Ako stoga, češ nam učiniti ljubaznost, brate, reci nam
odmah, ako ne, reci da znamo, i mi čemo ići i tražiti drugi brod za nas.
I Isus odgovori i reče Andreju: Ako je ovo zapovest koju si primio, i
držiš, dođi na palubu moga broda sa radošću. Jer ja uistinu želim vas,
učenike Njegove koji je zvan Isus, da dođete na palubu moga broda,
radije nego oni koji daju mi njihovo srebro i zlato, jer ja sam sa svim
349
vrijedan da apostol dođe na palubu moga broda. I Andrej odgovori i
reče: Dozvoli mi, brate, neka Gospod da tislavu i čast. I Andrej ode na
palubu broda sa svojim učenicima.

I došavši na palubu, on sjede dole do brodskog jedra.I Isus odgovori i

reče jednomu od anđela: Iustani i idi dole za držač broda, i donesi tri
pogače, da ljudi mogu jesti, da možda ne budu gladni, jer došavši
nama sa dugog puta. I on usta i ode dole do držača broda, i donese tri
pogače, kako je Gospod zapovjedio mu, i on dade ih njima pogače.
Tad Isus reče Andreju: Ustani, brate, sa svojim prijateljima, uzmi
hrane, da bi bio jak da podneseš ljuljanje mora. I Andrija odgovori i
reče učenicima: Moja deco, mi smo našli veliku ljubaznost od ovoga
čovjeka. Ustanite, i uzmite hrane hleba, da budete jaki da podnesete
ljuljanje mora. I njegovi učenici nisu mogli da mu odgovore ni riječ, jer
oni behu smeteni zarad mora. Tad Isus prisili Andriju da uzme sebi
također hrane hleba zajedno sa učenicima. I Andrej odgovori i reče
Isusu, ne znajući da je Isus: Brate, neka Gospod da ti nebeski hleb iz
Njegova kraljevstva. Dozvoli mi brate, jer ti vidiš decu, da su oni
potrešeni zarad mora. I Isus odgovori i reče Andreju: Zasigurno braća
su bez iskustva mora, ali pitaj ih da li žele izači na obalu, i sami da
ostanu, dok ti ne završiš svoj posao, i opet dođi po njih. Tad Andrija
reče učenicima: Moja deco, želite li da idete na kopno, a ja da
ostanem ovde dok ne završim moj posao za koji sam poslan? I oni
odgovoriše i rekoše Andreju: Ako mi odemo od tebe, možda
postanemo stranci dobrim stvarima koje Gospodar je dobavio za nas.
Sad, zato, mi smo sa tobom, gde god ideš.

Isus odgovori i reče Andreju: Ako si uistinu učenik Njega koji se zove
Isus, reci svojim učenicima čuda koja je tvoj Učitelj učinio, da njihova
duša se može radovati, i da zaborave strah od mora, jer vidi, mi
idemo da otplovimo sa obale. Iodmah Isus reče jednome od anđela:
Pustite brod, i on pusti brod od kopna. I Isus dođe i sjede dole pored

350
kormila i upravljao je brodom. Tad Andrija ohrambri i utješi svoje
učenike, govoreći: Moja deco, koji je dao svoj život Gospodu, ne boji
se, jer Gospod neće napustiti vas zauvek. Jer u to vreme kad ja bijah
sam sa Gospodinom, mi odosmo na palubu broda sa njim, i On leže
da spava u brodu, kušajući nas; jer on nije čvrsto spavao, i velik vjetar
ustade, i more bi olujno, tako da valovi behu se podigli, i dođoše pod
jedro broda, i kad mi bismo u velikom strahu, Gospod ustade i prekori
vetar, i bi mirno more, jer sve stvari su ga se bojale, i behu učinjene
od Njega. Sad, zato, moja deco, ne bojte se. Jer Gospodin Isus nas
neće napustiti. I rekavši ovako, sveti Andrija je molio u svome srcu da
njegovi učenici odu spavati. I kako je Andrej molio, njegovi učenici
zaspaše.

I Andrej, okrečući se ka Gospodu, ne znajući da je Gospod, reče

Njemu: Reci mi, O čovjeće, i pokaži mi umijeće tvoga kormilarenja, jer
ja nisam nikad vidio ijednog čovjeka da kormilari u moru kao što
vidim tebe. Za šesnaest godina sam plovio morem, i evo ovo je
sedamnaesta, i nisam vidio takvo umijeće, jer uistinu brod je kao na
zemlji. Pokaži mi, mladi čovjeće, tvoje umijeće. Tad Isus odgovori i
reče Andriji: Mi smo također često plovili morem, i bili u nevolji, ali
budući da si učenik Onoga zvanoga Isus, more je prepoznalo da si ti
pravedan, i postalo je mirno, i nije podiglo svoje valove protiv mora.
Tad Andrej je plakao glasno, govoreći: Ja ti zahvaljujem, moj
Gospodaru Isuse Hriste, da sam sreo čovjeka koji veliča Tvoje ime.

I Isus odgovori i reče: O Andrija, reci mi, tvoj učenik Njega zvanog
Isusa, zašto neverujući židovi nisu verovali u Njega, govoreći da On
nije Bog, već čovjek. Pokaži mi, O učeniku Onoga zvanog Isus, jer ja
sam čuo da je On pokazao svoje božanstvo svojim učenicima. I Andrej
odgovori i reče: Uistinu, brate, On je pokazao nam da je On Bog, Ne
misli, onda, da je On čovek. Jer On je stvorio nebesa, i zemlju i more i
sve šta je u njemu. I Isus odgovori i reče: Kako je onda da židovi nisu

351
verovali u Njega? Možda On nije učinio čuda pred njima? Andrej reče:
Zar nisi čuo za čuda koja je On učinio pred njima? On je učinio da slepi
vidi, hromi da hoda, gluhi da čuje, On je čistio gubave, On je
promenio vodu u vino, i uzevši pet pogača i dve ribe, On je učinio da
masa se nasloni na travu, i blagoslovivši, On dade im da jedu, i oni
koji su jeli bilo ih je pet hiljada ljudi, i oni behu siti, i uzeše šta je
preostalo u dvanaest košarica. I nakon svega što učini ove stvari oni
mu nisu verovali.

I Isus odgovori i reče Andreju: Možda On je učinio ta čuda pred

narodom, a ne pred prvosveštenicima, i zarad ovoga oni mu nisu
verovali.

I Andrej odgovori i reče: Ne, brate, On ih je učinio također pred

visokim sveštenicima, ne samo javno, već i tajno, i oni mu nisu
verovali. Isus odgovori i reče: Koja su čuda koja je On učinio tajno?
Otkrij ih meni. I Andrej odgovori i reče: O čovjeće, koji imaš duha
radoznalosti, zašto me kušaš? I Isus odgovori i reče: Ja te ne kušam
govorenjem ovoga, O učeniče Njega zvanoga Isus, ali moja duša se
raduje i veliča, i ne samo moja, već i svaka duša koja čuje čuda
Isusova,

I Andrija odgovori i treče. O dete, Gospod će ispuniti tvoju dušu sa

radošću i svim dobrim, kao što si ti nagovorio mene da ti ispričam
čuda koja naš Gospodin učini tajno.

Bilo je to dok smo mi, dvanaest apostola, išli sa našim Gospodom u

hram neznabožaca, da On nam je učinio znanim neznanje đavola, da
visoki sveštenici, dok su nas gledali kako slijedimo Isusa, rekoše nam,
O jadnici, zašto hodate sa onim koji kaže, Ja sam Sin Božiji? Da li
mislite reći da Bog ima sina? Koji od vas je ikad u ijedno vreme vidio
Boga kako se udružio sa ženom? Nije li ovo sin Josifa drvodjelje, i
njegova majka je Marija, i njegova braća Jakov i Simon? I kad mi

352
čusmo te reči, naša srca behu okrenuta u slabost. I Isus, dajuči nam
na znanje da naša srca su klonula, odvede nas u pusto mesto, i učini
velika čuda pred nama, i pokaza nam svoje božanstvo. I mi govorismo
prvosveštenicima, govoreći, Dođite i vi, i vidite: jer, vidite, On nas je
uvjerio.

I visoki sveštenici kad su došli, odoše sa nama, i kad smo mi otišli u

hram pagana, Isus pokaza nam nebo, da bi mi znali da li su stvari
istinite ili ne. I tamo idaše zajedno sa nama trideset ljudi od naroda, i
četiri visoka sveštenika. I Isus, pogledavši na desno i na levo hrama,
vidje dve sfinge, na desno i na levo. I Isus je okrenuvši se nama,
rekao, Pogledajte znak krsta, jer ovi su kao heruvim i serafim koji je u
nebesima. Tad Isus, pogledavši na desno, gde je sfinga bila, reče joj,
Ja ti kažem, ti sliko onoga što je u nebesima, koje ruke zanatlija su
izradile, budi odvojena od svoga mesta, i dođi dole, i odgovori i osudi
prvosveštenike, i pokaži im da li sam Bog ili čovek.

I odmah u to skoro vreme sfinga se ukloni sa svoga mesta, i

poprimivši ljudski glas, reče, O glupi sinovi Izraela, ne samo da je
zaslepljenost njihovih srca dovoljna za njih, već oni također žele da
drugi budu slijepi kao oni, govoreći da Bog je čovjek,koji u početku
oblikova čovjeka, i stavi svoj dah u sve, koji dade kretanje tim
stvarima koje se ne kreću; On je koji je pozvao Abrahama, koji je volio
njegovog sina Isaka, koji je vratio njegovog voljenog Jakova u njegovu
zemlju, On je sudija živih i mrtvih, On je onaj koji pripravlja velike
koristi za one koji ga slušaju, i priprema kaznu za one koji mu ne
veruju. Ne obaziri se na to da sam idol s kojim se može rukovati, jer ja
kažem vam, da sveta mjesta vaše sinagoge su bolja. Jer iako smo
kamenje, sveštenici su nam dali samo ime božje, i oni sveštenici koji
služe hramu čiste sebe, bojeći se demona, jer ako oni imaju odnos sa
ženom, oni čiste se sedam dana, zarad njihova straha, tako da ne
dolaze u hram zarad nas, zarad imena koje su dali nama, da smo mi

353
bog. Ali vi, ako ste počinili preljubu, uzmite zakon Božiji, i idite u
sinagogu Božju, i očistite se, i čitajte, i ne poštujete slavne riječi Boga.
Zarad ovoga, Ja vam kažem, da svete stvari čiste vaše sinagoge, tako
da one postaju crkve od Njegovog jedino rođenoga Sina. Sfinga
rekavši ovako,presta govoriti.

I mi rekosmo prvosveštenicima, Sada je prikladno da vi verujete, jer

čak kamenje vas osuđuje. I židovi odgovoriše i rekoše, Magijom ovo
kamenje priča, i ne mislite li da je bog? Jer ako ste kušali šta je rečeno
od kamenja, vi ste utvrdili njihovu obmanu. Jer gde je on našao
Abrahama, ili gde ga je vidio? Jer Abraham je umro mnoge godine
ranije, i kako ga on zna?

I Isus, okrenuvši se ponovo ka slici, reče joj, Jer ovi ne veruju da sam
ja govorio sa Abrahamom, idi nazad u zemlju Kananita, i idi dalje do
dvojne pećine u polju Mamre, gde telo Abrahama je, i plači van
grobnice, govoreči, Abraham, Abraham, čije telo je u grobu, i čija
duša je u raju, ovako govori On koji oblikova čovjeka, koji stvori vas
od početka svojim prijateljem, Ustani, ti i tvoj sin Isak, i sin tvoga sina
Jakov, i dođite u hram Jebusita, da mi osudimo prvosveštenike, kako
bi oni znali da sam ja upoznat sa vama, i vi sa mnom. I kad sfinga je
čula ove reči, odmah je hodala u prisustvu svih, i izašla u zemlju
Kananita do polja Mamre, i plakala van grobnice, kao što je Bog
zapovijedio njoj. I odmah dvanaest patrijarha izađe živo iz grobnice, i
odgovori i reče joj, Kojemu od nas si poslan? I sfinga odgovori i reče,
Ja sam poslana ka trojici patrijarha za svedočanstvo, ali uđite, i
odmorite do vremena oživljenja. I čuvši, oni odoše u grobnicu i
zaspaše. A tri praoca odoše sa sfingom ka Isusu, i osudiše visoke
sveštenike. I Isus im reče, Idite u svoja mesta, i oni odoše. I on reče
također liku, Idi u svoje mesto, i odmah ona ode i stade u svome
mestu. I On učini također mnoga druga čuda, i oni mu nisu verovali,

354
koja čuda, ako bih nabrajao, ne biste mogli nositi. I Isus odgovori i
reče njemu: Ja mogu podnijeti, jer ja razumno slušam korisne riječi.

I kad je brod trebao da dođe blizu kopna, Isus pognu svoju glavu na
jednoga od svojih anđela, i bi miran. A Andrej presta govoriti, i on
također, nagnuvši svoju glavu na jednoga od svojih učenika, pade u
san. I Isus reče svojim anđelima: Raširite svoje ruke pod njega, i
odnesite Andriju i njegove učenike, i idite i stavite ih van grada
ljudojeda, i položivši ih na zemlju, vratite se meni. I Anđeli učiniše
kako Isus zapovijedi im, i anđeli se vratiše Isusu, i On ode u nebesa sa
svojim anđelima.

I kad je bilo jutro, Andrej, probudivši se i pogledavši, nađe sebe kako

sjedi na zemlji, i pogledavši, on vidje učenike kako spavaju na zemčji, i
on probudi ih, i reče im: Ustanite, moja deco, i znajte veliko davanje
nam se dogodilo, i naučite da Gospod je bio sa nama na brodu, i mi
ga nismo poznali, jer On je preobrazio sebe kao da je kormilar broda, i
ponizio sebe, i pojavio nam se kao čovek, kušajući nas. I Andrija,
povrativši se, reče: Gospoadru, Ja prepoznajem Tvoje savršene reći,
ali Ti nisi objavio sebe meni, i zarad ovoga ja te nisam poznao. I
njegovi učitelji odgovoriše i rekoše mu: Oče Andrija, ne misli da mi
znamo kad si ti pričao sa Njim u brodu, jer mi besmo otežali usljed
najtežeg sna, i orlovi dođoše dole sa nebesa, i podigoše naše duše, i
odneše ih tamo u raj nebeski, i mi videsmo velika čuda. Jer mi
videsmo našega Gospodara Isusa kako sjedi na prijestolju slave, i sve
anđele okolo Njega. Mi vidosmo također Abrahama, i Isaka, i Jakova, i
sve svete, i David je veličao Njega sa pjesmom na svojoj harfi. I mi
videsmo tamo tebe i dvanaest apostola kako stojite u prisustvu
Gospoda Isusa Krista, i van vas dvanaest anđela okolo vas, i svaki
anđeo je stajao iza svakoga od vas, i oni behu kao ti u izgledu. I mi
čusmo Gospodina kako govori anđelima, Poslušajte apostole u svim
stvarima kojegod oni vas pitaju. Ovo su stvari koje smo mi videli, oče

355
Andrija, dok nas ti nisi probudio, i anđele, koji se pojaviše kao
orlovi,dopnesoše naše duše u naša tela.

Tad Andrej ,čuvši, radovao se velikim veseljem da njegovi učenici su

smatrali vrednim da vide ove čudesne stvari. I Andrej pogledao je u
nebo, i rekao: Ja vi se, Gospode Isu Krste, jer ja znam da Ti nisi daleko
od svojih sluga. Oprosti mi, Gospode, za ono što sam učinio, jer ja
sam gledao te kao čoveka na brodu, i ja sam razgovarao sa Tobom
kao sa čovekom. Sad potom, Gospode,objavi se meni u ovomu
mjestu.

I kad Andrej je rekao ovo, Isus se pojavi njemu nalik na najljepše malo
dijete. I Isus odgovori i reče: Pozdrav, naš Andreju! I Andrej, gledajući
ga, poklonio mu se govoreći: Oprosti mi, Gospode Isu Krste, jer ja
videh te kao čoveka na moru, i razgovarah sa Tobom. Šta je stoga,
tamo, u čemu sa grešio, moj Gospode Isuse, a Ti nisi javio se meni na
moru? I Isus odgovori i reče Andreju: Ti nisi grešio, već ja učinih to
tebi jer si rekao, Ja ne mogu da idem u grad ljudojeda u tri dana, i ja
sam pokazao ti da ja mogu da učinim te stvari, i da se pojavim
svakomu kako želim. Sad stoga ustani, idi u grad do Matije, i izvedi ga
otamo iz zatvora, i sve strance koji su sa njim. Jer gle, ja ti pokazah,
Andrija, šta moraš pretrpjeti prije nego ideš u grad. Da će pasti na
tebe mučenja i uvrede, i rasuti tvoje telo na putevima i ulicama, i
tvoja krv će teći do zemlje, ali oni neće moči da te usmrte, već izdrži,
kao što si vidio da mene tuku, vređaju, i razapinju, jer tamo su ti koji
su određeni da veruju u gradu tom. I rekavši ovo, Spasitelj ode u
nebesa.

I Andrej ode u grad zajedno sa svojim učenicima, i nitko ga nije video.

I kad on dođe do zatvora, on vide sedam čuvara kako stoje na vratima
stražare, i on je molio unutar sebe, i oni padoše i nestahu, i on označi
vrata sa znakom križa, i ona se otvoriše odjednom. I otišavši unutar sa
svojim učenicima, on nađe Matiju kako sjedi i peva, i videći ga, on
356
usta, i oni pozdraviše jedan drugog sa svetim poljupcem, i on reče
Matiji: Brate, kako si se našao ovde? Jer još tri dana, i oni bi te izneli
da budeš hrana za njih. Gde su velika čuda kojima si ti podučen, i
čudesne stvari u koje smo verovali? I Matija reče njemu: Nisi li čuo da
Gospodar je rekao, Ja ću poslati vas kao ovce usred vukova? Oni
odmah dovedoše me u zatvor, i ja molih Gospšoda, i On mi reče,
Ostani ovde dvadeset i sedam dana, Ja ću poslati ti Andreja, i on će te
izvesti iz zatvora. I sad, vidi, došlo je kako je Gospodar rekao.

Tad Andrej, pogledavši, vidje tri čoveka koji su zatvoreni jeli travu
goli, i on udari svoje grudi, i reče: Shvati, O Gospode, šta ljudi trpe,
kako su oni učinili ih kao nerazumne životinje? I on reče Satani: Jao
tebi, đavole, neprijatelju Božji, i tvojim anđelima, jer stranci ovde ti
nisu ništa učinili, i kako si ti doneo na njih kaznu? Koliko dugo češ
ratovati protiv ljudi? Ti si izveo Adama iz raja, i uzrokovao da bude
pomešan sa sagrešenjem, i Gospodar je bio gnjevan, i izveo je potop
tako da zbriše čovjeka. I opet si učinio svoj izgled u ovom gradu
također, kako bi učinio da ovi ovde jedu ljude, da kraj njihov bude
smrt i uništenje, misleći u sebi da Bog će zbrisati djelo svojih ruku.
Nisi li čuo da je Bog rekao, Ja neću dovesti potop na zemlju? Ali ako
tamo ima ikoje kazne pripravljene, to je zarad uzimanja osvete nad
tobom.

Tad on ustane, i Andrej i Matija su molili, i nakon molitve Andrej

položi svoje ruke na lica slijepaca koji behu u zatvoru, i odmah oni
primiše vid. I opet on položi svoje ruke na njihova srca, i njihov um bi
promenjen u ljudsko shvatanje. Potom Andrija odgovori im: Ustanite,
i idite u niže delove grada, i naći ćete na putu veliko smokvino drvo, i
sjedite pod smokvino drvo, i jedite njegova ploda, dokle ja ne dođem
vam, ali ako odložite odlazak tamo, naći ćete izobilno hrane za sebe,
jer plodova neće nestati sa smokve, već prema tome kako ćete jesti
ono će davati više plodova, i hraniti vas, kao što je Gospodin rekao. I

357
oni odgovoriše i rekoše Andreju: Idi s nama, O naš gospodaru, da
možda zli ljudi ovoga grada opet nas vide, i zatvore nas, i nanesu veće
i strašnije muke nego što su nam nanijeli. I Andrej odgovori i reče im:
Idite, jer uistinu vam kažem, da kako idete, niti pas neće zalajati
svojim jezikom protiv vas. I tamo bi u svemu dve stotine i sedamdeset
ljudi i četrdeset i devet žena koje Andrej oslobodi iz zatvora. I ljudi
odoše kako je blaženi Andrej rekao im; i on učini Matiju da ide
zajedno sa učenicima van kroz istočna vrata grada. I Andrija zapovedi
oblaku, i oblak uze Matiju i učenike Andrije, i oblak ih postavi dole na
planinu gde Petar je naučavao, i oni ostaše pored njih.

I Andrej izašavši iz zatvora, hodao je gradom, i videći bronzani stub, i

kip na njemu, on dođe i sjede pored stuba dok nije vidio šta će se
dogoditi. I dogodilo se da krvnici su otišli u zatvor da izvedu ljude za
njihovu hranu, prema običaju, i oni nađoše vrata zatvora otvorena, i
stražare koji su čuvali ih ležali su mrtvi na zemlji. I odmah oni odoše, i
izvijestiše vladarima grada, govoreći: Našli smo zatvor otvoren, i
ušavši unutar mi ne nađosmo nikoga, ali našli smo stražare kako leže
mrtvi na zemlji. I vladari čuvši ovo, rekoše među sobom: Šta, onda, se
dogodilo? Ne mislite reći da neke osobe su otišle u zatvor grada, i
ubile čuvare, i uzele one koji su bili zatvoreni? I on govori krvnicima,
govoreći: Idi u zatvor, i dovedi ljude koji su mrtvi, da pojedemo ih
danas. I idimo sutra, i dovedimo zajedno sve starce grada, da bi oni
bacali kocku na sebe, dok sedam kocki dođe, i ubijemo sedmoro svaki
dan. I oni će biti nama za hranu dok ne izaberemo mlade ljude, i
stavimo ih u brodove kao pomorce, da bi oni otišli do zemalja
okolnih, i napali ih, i doveli neke ljude ovde, da bi oni bili za hranu
nama.

I krvnici odoše u zatvor, i izvedoše sedmoro ljudikoji behu mrtvi, i

tamo bi peć izgrađena usred grada, i tamo položiše u peć veliki otvor
u kojem ubijaše ljude, i njihova krv je tekla dole u korito, i oni su

358
izvodili krv i pili je. I oni dovedoše ljude,i stavivši ih u korito. I kad
krvnici behu podizali njihove ruke protiv njih, Andrej začu glas, kako
govori: Pogledaj, Andrej,šta se dešava u ovome gradu. I Andrija vidje,
i molio je Gospoda, govoreći: Gospodine Isuse Hriste, koji si odredio
da ja dođem u ovaj grad, ne trpi ove u ovome gradu da čine mnoga
zla, već daj da noževi ispadnu im iz ruku zlobnika. I odmah noževi zlih
padoše, i njihove ruke behu pretvorene u kamen. I vladari, videvši šta
se dogodilo,plakaše, govoreći: Teško nama, jer ovde su čarobnjaci koji
su ušli u zatvor, i izveli ljude; jer gle, oni su začarali ove također. Šta
onda da radimo? Idemo sad, i sakupimo se zajedno starci u gradu,
videći da smo gladni.

I oni odoše i sakupiše ih zajedno, i nađoše dve stotine i sedamnaest i

oni dovedoše ih do vladara, i učiniše da bacaju kocku, i ona pade na
sedam staraca. I jedan od tih uzetih žrebom odgovori i reče
službenicima: Ja molim vas, ja imam sina, uzmite njega, u ubijte njega
umjesto mene, a mene pustite. I službenici odgovoriše i rekoše mu:
Mi ne možemo uzeti tvoga sina, ukoliko ga ne dovedemo prvo našim
nadređenim. I oficiri odoše i rekoše vladarima. I vladari odgovoriše i
rekoše oficirima: Ako nam da svoga sina umjesto sebe, pustite ga. I
oficiri odoše i rekoše starcu. I starac odgovori i reče im: Ja imam
također kćer zajedno sa sinom, uzmite njih, i ubijte ih, samo pustite
mene. I on da svoju decu oficirima, da ga oni ubiju. I deca plakaše
jedno drugom, i moliše oficire, govoreći: Mi molimo da nas ne
ubijete, mi smo mali, dajte da narastemo, i tako nas ubijte. Jer bio je
običaj u tome gradu, i oni nisu sahranjivali njihove mrtve, već su ih
jeli. Ali oficiri nisu slušali decu, niti se sažalili na njih, već odvedoše ih
do korita plačući i moleći.

I dogodilo se,dok su oni vodili ih da ih ubiju, da Andrija,je gledajući šta

se dogodilo,zaplakao,pogledao je u nebesa i rekao: Gospode Isuse
Hriste, kao što si čuo me u slučaju mrtvih ljudi, i nisi ih pretrpio da

359
budu pojedeni, tako sad čuj me, da krvnici ne nanose smrt na ovu
decu, već da ispuste noževe iz ruku krvnika. I odmah noževi behu
ispali iz ruku krvnika. I kad se ovo dogodi, krvnici, vidjevši šta se
dogodilo,behu se veoma bojali. A Andrej, videći šta se dogodilo,
veličao je Gospodara jer On je poslušao ga u svakome delu.

A vladari, vidjevši šta se dogodilo, plakaše veoma, govoreći: Jao

nama! Šta da radimo? I gle, đavo se pojavio u obliku starca, i počeo je
da govori isred svih: Jao vama! Jer vi umirete, ne imajući hrane, šta
mogu ovce i goveda učiniti za vas? Oni neće biti dovoljni vama. Ali
ustani, i potraži ovde za jednim koji je došao u grad, stranac zvan
Andrej, i ubij ga, jer ako nećete, on vam neće dozvoliti da vršite ovu
praksu više, jer on je koji je pustio ljude iz zatvora. Zasigurno čovjek je
u ovome gradu, i vi ga niste vidjeli. Sad, stoga, ustanite i potražite ga,
kako biste nadalje mogli sakupljati svoju hranu.

I Andrej vidje đavola,kako je on govorio mnoštvu, ali đavo nije video

blaženoga Andreja. Tad Andrija odgovori đavolu, i reče: O Belial
najđavolskiji, koji je neprijatelj svakoga stvorenja, ali moj Gospod Isus
Hrist će odvesti te u bezdan. A đavo, čuvši ovo, reče: Ja čujem tvoj
glas uistinu, i ja znam tvoj glas, ali gde ti stojiš ja ne znam. I Andrej
odgovori i reče đavolu: Zašto, onda, si zvan Amael? Nije li jer ti si
slijep, ne videći sve svete? I đavo, čuvši ovo, reče građanima:
Pogledajte okolo za onim koji govori meni, jer on je čovjek. I građani,
trčavši u različitim pravcima, zatvoriše vrata grada, i potražiše
blagoslovenoga, i ne videše ga. Tad Gospod pokaza sebe Andreju, i
reče mu; Andrija, ustani i pokaži im se, kako bi oni vidjeli moju moč, i
nemoč đavola koji radi u njima.

I Andrej usta, i reče u prisustvu svih: Evo, Ja sam Andrej koga tražite. I
mnoštvo potrča na njega, i uhvatiše ga, govoreći: Šta si nam učinio,
mi čemo također učiniti tebi. I oni razmišljahu među sobom,
govoreći: Kojoj smrću ćemo ga ubiti? I oni rekoše jedan drugomu: Ako
360
mu skinemo glavu, njegova smrt nije mučenje, i ako ga spalimo, on
neće biti nam za hranu. Jednomu od njih, đavo je ušao u njega,
odgovori i reče mnoštvu: Kao što je on učinio nama, hajde tako da
učinimo njemu. Ustanimo, i svežimo uže oko njegova vrata, i vucimo
ga kroz sve ulice i puteve grada, i kad bude mrtav, mi čemo podeliti
njegovo telo. I oni učiniše kao što im je rekao, i privezavši uže oko
njegova vrata, oni su ga vukli ulicama i putevima grada, a tijelo
blaženog Andreja prionulo je za zemlju, i njegova krv je tekla zemljom
kao voda. I kad bi veče oni baciše ga u zatvor, vezavši njegove ruke iza
njega, a on je bio u teškim bolovima.

I ujutro oni izvedoše ga, i privezavši uže oko njegova vrata, oni su ga
vukli okolo, i opet njegovo telo prionu uz zemlju, i njegova krv je
tekla. I blagosloveni je plakao i molio, govoreći: Ne zaboravi me, moj
Gospodine Isuse Hriste, jer ja znam da Ti nisi daleko od svojih sluga. I
dok je on tako molio, đavo je hodao iza njega, i rekao mnoštvu:
Udarite ga po ustima, da ne može da govori.

I kad bi večer oni odvedoše ga opet u zatvor, vezajući njegove ruke

iza njega, i ostaviše ga do jutra ponovo. I đavo uzevši sa sobom
sedam demona koje blaženi je istjerao iz okolnih zemalja, i otišavši u
zatvor, oni stadoše prema njemu, želeći da ga ubiju. I demoni su
odgovorili i rekli Andriji: Sada si dopao u naše ruke, gde je tvoja slava i
tvoja uzvišenost, da si podigao sebe protiv nas, i obeščastio nas, i
rekao naša dela ljudima u svakom mjestu i zemlji, i učinio si naše
radnje i naše hramove da postanu pusti, kako žrtve ne bi bile
dovođene njima? Zarad ovog, mi čemo te ubiti, kao tvog učitelja
zvanog Isus, i Jovana koga Herod obezglavi.

I oni stadoše pred Andreja, želeći da ga ubiju, i videvši pečat na

njegovom čelu koji Gospod dade mu, oni behu uplašeni, i nisu dolazili
k njemu, već pobjegoše. I đavo reče njima: Zašto ste pobegli od njega,
moja deco, i niste ga ubili? A demoni odgovoriše i rekoše đavolu: Mi
361
ne možemo ubiti ga, ubi ga ako možeš, jer mi znasmo njega prije
nego što je došao u nevolju svog poniženja. Jedan od demona
odgovori i reče: Mi ne možemo ubiti ga, ali hajde da ga ismijavamo u
nevolji njegova poniženja. I demoni dođoše i stadoše pred njim, i
izrugivahu mu se. I blaženi čuvši, plakao je, i dođe k njemu glas
govoreći: Andrej, zašto plačeš? I bio je to đavolji glas promenjen. I
Andrej odgovori i reče: Plačem jer Bog mi je zapovijedio, govoreći,
Budi strpljiv prema njima. A đavo reče: Ako možeš učiniti išta, učini. A
Andrija odgovori i reče: Za ovo je, znači, da činite te stvari meni? Ali
nedaj Bože da ne poslušam zapovijest Gospodara, jer ako Gospodin
me zaduži u ovome gradu, Ja ču kazniti te kako zaslužuješ. I čuvši ovo,
oni utekoše.

I kad je bilo jutro oni izvedoše ga ponovo, i pričvrstivši kanap oko

njegova vrata, oni ga vukoše, i opet njegovo telo je vuklo se po zemlji,
i njegova krv je tekla na zemlju kao voda. I blaženi, kako je bio vučen ,
je plakao, govoreći: Gospodaru Isuse Kriste, ne budi nezadovoljan sa
mnom, jer Ti znaš, Gospode, koji đavo je nanesen na mene, zajedno
sa njegovim demonima. Ova mučenja su dovoljna, moj Gospodine,
jer, pogledaj, Ja sam vučen već tri dana. Ali sjeti se, Gospode, da si Ti
bio tri sata na križu, i plakao ka Ocu, Moj Oče, zašto si me napustio?
Gde su Tvoje riječi, Gospodaru, koje Ti si izgovorio nama, utvrđujući
nas, kada smo hodali sa Tobom, govorio si nam, Neće vam faliti dlaka
sa glave? Vidi, onda, Gospode, šta je postalo od moga tela, i kose
moje glave. Tad Isus reče Andriji: O naš Andrija, nebesa i zemlja će
proći, ali moje riječi neće proči. Okreni se, Andrej, i vidi tvoje meso
što je opalo, i tvoju kosu, šta je postalo od njih. I Andrija se okrene, i
vidje veliko drveće kako raste, noseći plodove, i on uzveliča Boga.

I kad bi večer oni uzeše ga ponovo, i baciše u zatvor, vežući njegove

ruke iza njega, i on je bio neizmerno iscrpljen. I kad ljudi grada rekoše

362
među sobom: Možda on umre po noći, i ne nađemo ga živa sledeći
dan, jer on je onemoćao, i telo mu je potrošeno.

I Gospodar se pojavi u zatvoru, i pruživši Njegovu ruku, reče Andriji:

Daj mi svoju ruku, i ustani ceo. I Andrej, gledajući Gospodina
Isusa,dade mu svoju ruku, i usta ceo. I padne dole, i pokloni se
Njemu, i reče: Ja ti zahvaljujem, moj Gospode Isuse Kriste, da si brzo
ozdravio me. I Andrej, pogledavši na sredinu zatvora, vidje stub koji
stoji, i na stubu je stajao gipsani kip. I Andrej otišavši do statue, raširi
svoje ruke sedam puta, i reče stubu, i kipu na njemu: Boj se znaka
krsta, kojeg se nebesa i zemlja boji, i neka kip na stubu iznese mnogo
vode iz njegovih usta, dok svi koji su u gradu ne budu kažnjeni. I ne
reci, ja sam kamen, nisam vredan da veličam Gospodara, jer
Gospodar je oblikovao nas od zemlje, ali ti si čist, jer od tebe On dade
tablice zakona. Kad blaženi Andrija je rekao ovo, odmah kip je izbacio
iu usta vodu u izobilju, kao iz kanala. I voda je stajala visoko na zemlji,
i bila je neizmerno oštra, jeduči meso ljudi.

I kad je bilo jutro, ljudi iz grada videše, i počeše da beže, govoreći u

sebi: Jao nama! Jer mi sada umiremo. I voda je ubijala njihovu stoku i
njihovu decu, i oni počeše da beže iz grada. Tad je Andrija molio,
govoreći: Gospode Isuse Hriste, u komu ja sam se nadao da ovo čudo
dođe na grad, ne zaboravi me, već pošalji Mihaila Tvoga arhanđela u
oblaku vatre, i budi zid okolo grada, da nitko ne utekne vatri. I odmah
oblak vatre dođe dole i okruži grad kao zid, i voda je bila visoko do
vrata onim ljudima, i jela ih je neizmerno. I oni plakahu, govoreći, Jao
nama! Za sve ove stvari su došle na nas zarad stranca koji je u
zatvoru. Hajdemo i oslobodimo ga, da možda ne umremo.

I oni odoše, plačući glasno: Bože stranaca, uzmi od nas ovu vodu. I
apostol je znao da su oni u velikoj nevolji, i reče gipsanom kipu:
Zaustavi vodu, jer oni su se pokajali. I ja kažem ti, da ako građani
ovoga grada veruju, Ja ću izgraditi crkvu, i staviti te u nju, jer si mi
363
učinio službu. I statua presta teći, i nije više iznašala vodu. I ljudi
grada, dolazeći do vrata zatvora, plakaše, govoreći: Imaj milosti na
nas, Bože stranaca, i ne učini nam prema našemu nevjerovanju, i
prema onomu što smo učinili ovome čovjeka, već uzmi od nas ovu
vodu. I Andrej izađe iz zatvora, i voda je išla ovim putem i od nogu
blaženoga Andreja. Potom sve mnoštvo videći ih, plakaše: Imaj
milosti na nas.

I starac došavši koji dade svoju decu da oni budu ubijeni namesto
njega, molio je kod nogu blagosvovenoga Andrije, govoreći: Imaj
milosti na mene. I sveti Andrej odgovori i reče starcu: Ja se čudim
kako ti kažeš, Imaj milosti na mene, jer ti nisi imao milosti na svoju
decu, već dao si da ih ubiju umjesto tebe. Zato ja kažem ti, U koji čas
ova voda ode, u bezdan češ otići, sa svojih četrnaest krvnika koji su
ubijali ljude svaki dan. I on dođe do mjesta korita, gde su uobičajavali
da ubijaju ljude. I blagosloveni, pogledavši u nebesa, molio je pred
mnoštvom, i zemlja bi otvorena, i proguta vodu, zajedno sa starcem.
On bi odnesen u pakao, sa krvnicima. I ljudi, vidjevši šta se dogodilo,
bili su neizmerno se plašili, i počeli su da govore: Jao nama jer ovaj
čovjek je od Boga, i sad on će ubiti nas zarad nevolja koje smo mu mi
učinili. Jer vidi, šta je on rekao krvnicima i starcu ih je snašlo. Sad,
zato, on će zapovjediti vatri, i ona će nas spaliti. I Andrej, čuvši, reče
im: Ne bojte se, deco, jer ja neću poslati ove također u Pakao, već ovi
su otišli, da bi vi vjerovali u našega Gospoda Isusa Krista.

Tad sveti Andrija naredi da budu dovedeni svi koji su umrli u vodi. I
oni nisu mogli da ih dovedu, jer je umrlo veliko mnoštvo ljudi, i žena, i
dece, i stoka.

I Andrej je molio, i oni oživješe. I nakon ovih stvari oni nacrtaše plan
crkve, i on uzrokova da crkva bude izgrađena. I on ih je krstio, i dao
im je naredbe našega Gospoda Isusa Krista, govoreći im: Stanite do
ovih, kako bi mogli znati tajne našega Gospodina Isusa Hrista. I oni svi
364
moliše njega: Mi te molimo, ostani sa nama nekoliko dana, da bi mi
bili ispunjeni tvojim izvorom, jer smo novoposađeni. I on nije se
povinovao njihovom zahtevu, već reče im: Prvo ću ići mojim
učenicima. I deca su išla potom, plačući i moleći, sa ljudima, i oni
posipahu pepeo na njihove glave. I on nije pristajao sa njima, već
reče: Ja ću ići mojim učenicima, i nakon toga ponovo ću doći vama. I
on ode svojim putem.

I Gospod Isus Hrist došavši, bijući kao lijepo malo dijete, srete
Andriju, i reče: Andrej, zašto si otišao i ostavio ih bez ploda, i nisi
imao sažaljenja na decu koja su išla za tobom, i ljude koji su te molili,
Ostani sa nama nekoliko dana? Jer plač njihov i tuga je došla do neba.
Sad zato vrati se, i idi u grad, i ostani tamo sedam dana, dok ja ne
utvrdim njihove duše u vjeri, i tad češ ići dalje u zemlju barbara, ti i
tvoji učenici. I nakon odlaska u ovaj grad, ti češ proglasiti moje
Evanđelje, i dovesti ljude koji su u bezbanu. I učiniti češ šta ti
zapovedam.

Potom Andrej okrene se i ode u grad, govoreći: Ja Ti zahvaljujem, moj

Gospodaru Isuse Kriste, koji želiš da spaseš svaku dušu, što mi nisi
dozvolio da izađem iz ovoga grada u mojoj ljutnji. I kada je došao u
grad, oni, videći ga, radovahu se neizmernim radovanjem. I on je
ostao tamo sedam dana, učeći i utvrđujući ih u Gospodu Isusu Kristu.
I sedam dana nakon što se napunilo, dogodilo se, dok je blaženi
Andrej izlazio, svi dođoše zajedno njemu, od deteta do staraca, i
poslaše ga na put, govoreći: Jedan je Bog, Bog Andrejev, i jedan
Gospodin Isus Hrist, koji sam čini čuda, komu je slava i sila zauvek.
Amen.

Prevod iz:

https://www.newadvent.org/fathers/0820.htm
365
Dela Petra i Andrije

(nastavak Dela Andrije i Matije (Mateja))

1 Kad Andrej napusti grad ljudoždera, oblak svetlosti uze ga gore i

odnese ga do planine gde Petar i Matija i Aleksandar i Rufus su sjedili.
I Petar reče: Vi ste uspjeli Da, on reče, ali oni mi učiniše mnogo štete.
Dođi, reče Petar, i odmorli od svog rada. 2 I Isus se pojavi u obliku
maloga deteta i pozdravi ih,i on im reče da idu u grad varavara, i
obeća da će biti sa njima, i ostavi ih.

3 I tako četvoro odoše. I kad su bili blizu grada Andrej upita Petra: Da
li nas mnoge nevolje čekaju ovde, ja ne znam, ali ovde je starac koji
sije. Hajde da ga pitamo za hleb, ako nam ga da, mi čemo znati da
nismo u nevolji, ali ako kaže, nemam, nevolja nas čeka.' Oni
pozdraviše ga i upitaše shodno. On reče: Ako gledate za mojim
plugom i volovima ja ću vam dohvatiti hleba...'Jesu li to tvoji volovi'
'Ne, ja sam ih unajmio.' I on ode. 4 Petar skine svoj ogrtač i odeču i
reče: Nema vremena za nas da budemo beskorisni, naročito jer starac
radi za nas, i on je uzeo plug i počeo da seje. Andrej je negodovao i
uze ga od njega i poče sijati, i blagoslovio je seme dok je sejao. I Rufus
i Aleksandar i Matija, idući na desno, rekoše; neka slatka rosa i lijep
vjetar dođu i odmore na ovome polju. I sjeme uzraste i žito požanje. 5
Kad se ratar vratio sa kruhom i vidje novo požnjeveno žito on im se
poklonio kao bogovima. Ali oni mu rekoše ko su, i Petar mu dade
zapovijesti...On reče: Ja ću ostaviti sve i slijediti vas.' Ne tako, već idi u
taj grad, vrati svoje volove vlasniku, i reci svojoj ženi i deci i pripremi
za nas konak. 6 On uze snop, objesi na svoj štap, i ode. Ljudi su pitali
gde je dobavio žito,jer je bilo vreme setve, ali on požuri kući. 7
Upravitelji grada čuli su za to i poslaše po njega i učiniše da ispriča
svoju priču. 8 I đavo uđe u njih i oni rekoše: Jao! To su dvanaest

366
Galilejaca koji idu odvajajući ljude od njihovih supruga; Šta da
radimo. 9 Jedan od njih reče: Ja mogu držati ih van grada 'Kako' Oni
mrze sve žene, i naročito nečasne, hajde da stavimo golu bludnicu
na vrata, i oni će vidjeti je i pobeći.' I tako učiniše. 10 Apostoli su
uvidjeli zamku duha, i Andrej reče: Recite mi, i ja ću je kazniti. Petar
reče: Učini kako hočeš. Andrej je molio, i Mihael je bio poslat da
uhvati je za kosu i drži je dok nisu prošli. 11 I ona je plakala,
proklinjući ljude grada i moleći za oprost. 12 I mnogi vjerovaše na
njenu riječ i obožavaše apostole, i oni učiniše mnoga izlječenja, i svi
hvališe Boga.

13 Tamo je bio bogat čovjek zvan Onesifor koji reče: Ako ja verujem,
hoću li ja moći da činim čuda, Andrej reče:Da, ako napustiš svoju ženu
i sav svoj posjed. On je bio ljut i stavi svoju odeću oko Andrijinog
vrata i poče da ga udara , govoreći: Ti si vračar, zašto da radim tako
14 Petar je vidio i rekao mu da ostavi. On reče: Ja vidim ti si mudriji
nego on. Šta kažeš. Petar reče: Kažem ti ovo, lakše je za kamilu da
prođe kroz igleno oko nego za bogataša da uđe u kraljevstvo Božije.
Onesifor je bio još ljuči i uze njegovu odeću sa Andrijinog vrata i baci
je na Petra i krepio ga, govoreći: Ti si gori nego drugi. Ako mi pokažeš
ovaj znak, Ja i ceo grad ćemo verovati ali ako ne ti češ biti kažnjen. 15
Petar je bio u nevolji i stao je i molio: Gospode, pomozi nam ovaj čas,
jer ti si zarobio nas svojim riječima. 16 Spasitelj se pojavi u obliku
dečaka od dvanaest godina, noseći lalenu odeću glatku unutar i
izvana, i reče: Ne bojte se, neka igla i kamila se dovedu. Tamo je bio
preprodavač u gradu koji je bio preobraćen od Filipa, i on ču za to, i
tražio je iglu sa velikim okom, ali Petar reče: Ništa nije nemoguće sa
Bogom, radije donesite iglu sa malim okom. 17 Kad bi donesena,
Petar vidje kamilu kako dolazi i zaglavi iglu u zemlju i zaplaka: U ime
Isusa Hrista razapetog pod Pontijom Pilatom Ja zapovedam ti, kamilo,
idi kroz oko igle. Oko se otvori kao vrata i kamila prođe kroz, i opet,
na Petrov zahtjev. 18 Onesiforus reče: Ti si veliki vračar, ali ja neću
367
verovati dok ne pošaljem po iglu i kamilu. I on reče tajno slugi: Donesi
kamilu i iglu i nađi nečistu ženu i nešto svinjetine i donesi ih također. I
Petar je čuo u duhu i rekao: O spori da verujete, dovedite kamelu i
ženu i iglu i meso. 19 Kad behu doneseni Petar zabi iglu u zemlju, sa
mesom, žena je bila na kamili. On zapovedio joj je kao ranije, i kamila
prođe kroz, i vrati se ponovo. 20 Onesiforus je plakao, uvjeren i
rekao: Slušajte. Ja imam zemlje i vinograde i 27 litri zlata i 50 od
srebra, i mnogo robova, ja ću dati moja dobra siromašnima i
osloboditi moje robove ako mogu učiniti čuda kao vi. Petar reče: Ako
veruješ, hočeš. 21 A on se bojao da možda neće moći, jer nije bio
kršten, ali glas dođe: Dajte mu da učini šta želi. Tako Onesifor stade
pred iglu i kamilu i zapovedi joj da ide kroz i ona ode do vrata i stade.
I on upita zašto. ''Jer nisi kršten.' On je bio saglasan, i apostoli odoše
njegovoj kući, i 1000 duša bi kršteno te noći. 22 Slijedeći dan žena
koja je bila obešena u vazduhu reče: Jao jer ja nisam vrijedna da
verujem kao ostali! Ja ću dati sva moja dobra siromasima i moju kuću
za manastir djevicama. Petar je čuo i otišao njoj i na njegovu riječ ona
je bila puštena neozleđena, i dade mu za siromašne 4 litre zlata i
mnogo haljina i njenu kuću za manastir devicama. 23 I apostoli
posvetiše crkvu i postaviše sveštenstvo i predaše narod Bogu.

368
Dela Petra i Andrije (druga verzija)

Iz Bodlejanskog rukopisa

Bilo je to kad je Andrej apostol Hristov izašao i grada ljudojeda, vidio

se svijetli oblak koji ga je ugrabio, i odveo ga do planine gde Petar i
Matej i Aleksandarje sjedio. I kad on vidje ih, oni pozdraviše ga sa
velikom radošću. Tad Petar reče njemu: Šta se dogodilo tebi, brate
Andrej? Jesi li posejao riječ istine u zemlji ljudojeda ili ne? Andrija mu
odgovori: Da, oče Petre, kroz tvoje molitve,ali ljudi toga grada su mi
učinili mnoge pakosti, jer vukli su me kroza njihove ulice tri dana,
tako da je moja krv umrljala celu ulicu. Petar mu reče: Budi čovek u
Gospodaru, brate Andrija, i dođi ovamo, i odmori od tvog rada. Jer
ako dobar zemljoradnik vredno ore zemlju, ono će također dati plod, i
odmah sva njegova muka će se okrenuti u radost, ali ako radi, i
njegova zemlja ne donosi ploda, on ima duplu muku.

I dok je on tako govorio, Gospod Isus Hrist pojavi se njima u obliku

deteta, i reče im: Pozdrav, Petre, biskupe cele moje Crkve! Pozdrav
Andrija! Moji sunasljednici, budite hrabri, i borite se za čovječanstvo,
jer uistinu kažem vam, vi čete izdržati muke u ovome svijetu za
čovečanstvo. Ali budite smjeli, ja ću vam dati odmor u času odmora u
kraljevstvu moga Oca. Ustanite, stoga, i idite u grad varvara, i
propovijedajte u njemu, i ja ću biti sa vama u čudima koja će se
dogoditi u njemu vašim rukama. I Gospodin Isus, nakon što ih je
pozdravio, ode u nebesa u slavi.

I Petar, i Andrija, i Aleksandar i Rufus i Matija, odoše u grad barbara. I

nakon što su došli blizu grada, Andrej odgovori i reče Petru: Oče
Petre, hočeš li opet proči muke u ovome gradu, kao u zemlji
ljudojeda? Petar mu reče: Ja ne znam, Ali pogledaj, tamo je stariji
369
čovjek pred nama sije u polju, ako odemo njemu, hajde da mu
kažemo, Daj nam hljeba, i ako nam da hleba, znati čemo da nečemo
stradavati u ovome gradu, ali ako nam kaže, Mi nemamo hleba, na
drugu ruku, mi čemo znati da stradavanje ponovno nas čeka. I kad su
došli do starca, Petar mu reče: Pozdrav, rataru! A ratar odgovori im:
Pozdrav vama, trgovci! Petar mu reče: Imaš li hleba da daš ovoj deci,
jer smo u potrebi? Starac im reče: Sačekaj malo, i pogledaj za
volovima, i oranju, i zemlji, da ja mogu otići u grad, i nabaviti vam
pogače. Petar mu reče: Ako nam daš gostoprimstvo ,mi čemo paziti
na stoku i polje. Starac reče: Neka bude tako. Petar mu reče: Jesu li
volovi tvoji vlastiti? Starac reče: Ne, unajmio sam ih. Petar mu reče:
Idi u grad. I starac ode u grad. I Petar usta, i ogrnu se ogrtačem i
njegovom pod-odećom, i reče Andreju: Nije pravo za nas da
odmaramo i budemo beskorisni, iznad svega, kada starac radi za nas,
ostavivši svopj vlastiti rad. Petar uze plug, i poseja pšenicu. A Andrej
je bio iza volova, i reče Petru: Oče Petre, zašto donosiš muku na nas,
naročito kad smo dovoljno radili već! Potom Andrej uze plug iz
Petrovih ruku, i posija pšenicu, govoreći: O sjeme bačeno na zemlju u
polju pravednika, iznikni, i dođi ka svetlu. Neka mladi ljudi grada
također izađu, koje ja nađoh u jami uništenja do danas, jer gle,
apostoli Hrista dolaze u grad, opraštajući grehe onima koji veruju u
njih, i liječeći svaku bolest. Moli za mene, da On ima milosti nada
mnom, i da ja budem izbavljen iz ove tjeskobe.

I mnogi iz mnoštva vjerovaše u Hrista, zarad govorenja žene, i oni

padoše na noge apostola, i obožavaše ih. I oni staviše svoje ruke na
njih. I oni izliječiše one u gradu koji behu bolesni, i dadoše vid
slijepima, i sluh gluhima, i izbacivahu demone. I sve mnoštvo veličaše
Oca, i Sina i Duha Svetog.

I tamo bi izvjesni bogat čovek u gradu, zvan Onesiforus. On, videći

čuda učinjena od apostola, reče im: Ako ja verujem u vašega Boga,

370
mogu li ja također činiti čuda kao vi? Andrej mu reče. Ako napustiš
sve što ti pripada, i tvoju ženu i decu, kao što smo mi učinili, ti češ
također činiti čuda. Kad Onesifor je čuo ovo, on bi ispunjen bijesom, i
uze svoj ogrtač i baci ga preko Andrejevog vrata i udari ga, i reče mu:
Ti si vračar. Kako ti prisiljavaš me da napustim moju ženu, i moju
decu, i moje imanje? Tad Petar, okrenuvši se i videći ga da udara
Andreja, reče mu: Čovjeće, prestani udarati Andriju. Onesifor mu
reče: Ja vidim da si ti osečajniji nego on. Dali ti onda kažeš mi da
napustim moju ženu, i moju decu, i moja dobra. Šta kažeš? Petar mu
reče: Jednu stvar ti kažem: lakše je kamili proći kroz oko igle, nego
bogatašu uči u kraljevstvo nebesko. Kad Onesifor je čuo ovo, on je još
više bio gnjevan i ljut, i uze svoj ogrtač sa vrata Andreja, i baci ga na
vrat Petrov, i tako on ga je vukao govoreći: Uistinu ti si veliki vračar,
više od drugog, jer kamila ne može proči kroz oko igle. Ali ako mi
pokažeš ovo čudo, Ja ću verovati u tvoga Boga, i ne samo Ja, već ceo
grad. Ali ako ne, biti češ bolno kažnjen usred grada. I kad Petar ču
ovo, on bi neizmerno tužan, i stade i ispruži svoje ruke prema nebu, i
molio je, govoreći: O Gospode naš Bože, poslušaj me ovaj put, jer oni
če nas zarobiti Tvojim rečima: jer nijedan prorok nije govorio da bi
izložio svoje objašnjenje, i nijedan praotac da bi mi znali tumačenje
njegovo, i sad mi tražimo za sebe objašnjenje sa smjelošću. Nemoj
onda, Gospode, ne pogledati nas, jer ti si On koji je hvaljen od
heruvima.

I nakon što je rekao ovo, Spasitelj se pojavi u obliku deteta od

dvanaest godina, nosećilanenu odeću, i On reče njima: Budite hrabri,
i ne drhtite, moji izabrani učenici, jer ja sam sa vama uvijek. Neka igla
i kamila budu doneseni. I nakon što je izgovorio ovo, On ode u
nebesa. I tamo je bio izvjesni trgovac u gradu koji je verovao u
Gospoda kroz Apostola Filipa, i kad je on čuo ovo, on otrča i potraži za
iglu sa velikim okom, da učini uslugu apostolima. Kad Petar je uvidio
ovo, on reče: Moj sine, ne traži za velikom iglom, jer ništa nije
371
nemoguće sa Bogom, radije donesi nam malu iglu. I nakon što je igla
donesena, i svo mnoštvo grada je stajalo da vidi, Petar pogleda i vidje
kamilu da stoji. I on naredi njoj da bude dovedena. Tad on učvrsti iglu
u zemlju, i plakao je glasno, govoreći: U ime Isusa Hrista, koji je
razapet pod Pontijusom Pilatom, Ja naređujem ti, O kamilo, da ideš
kroz oko igle. Tad oko igle bi otvoreno kao vrata, i kamila prođe kroz
nju, i sve mnoštvo je videlo. Opet Petar reče kamili: Idi opet kroz iglu.
I kamila ode drugi put. Kad Onesifor vidje ovo, on reče Petru; Uistinu
ti si veliki vračar, ali ja ne verujem ukoliko ja pošaljem i izvedem
kamilu i iglu. I on pozva jednoga od njegovih slugu, i reče njemu
nasamo: Idi i dovedi mi ovamo kamilu i iglu, nađi također nečistu
ženu, i prisili je da dođe ovde, jer ovi ljudi su vračari. I Petar uvidjevši
tajnu kroz Duha, reče Onesiforusu: Pošalji i dovedi kamilu, i ženu, i
iglu. I kad ih dovede, Petar uze iglu, i učvrsti je u zemlju. I žena je
sjedila na kamili. Tad Petar reče: U ime našega Gospoda Isusa Hrista
razapetoga, Ja naređujem ti, O kamilo, da ideš kroz ovu iglu. I odmah
oko igle bi otvoreno, i posta kao vrata, i kamila prođe kroz nju. Petar
opet reče kamili: Idi kroz njih ponovo, da svi mogu vidjeti slavu
našega Gospodina Isusa Hrista, kako bi neki mogli vjerovati u Njega.
Tad kamila opet ode kroz iglu. I Onesifor videći to, plakao je, i rekao:
Uistinu velik je Bog Petrov i Andrijin, i Ja od vremena daljenjeg
verujem u ime našega Gospodara Isusa Krista. Sad zato, čuj moje
riječi, O Petre, Ja imam žitne zemlje, vinograda, i polja, ja imam
također dvadeset i sedam funti (13 kg) zlata, i pedeset funti (23 kg)
srebra, i imam mnogo robova, Ja dajem moje posede siromašnima,
da ja također mogu učiniti čuda kao ti. I Petar je tužio da moči ne
mognu raditi u njemu, videći da on nije primio pečat u Hristu. I dok je
on razmatrao ovo, gle, glas sa nebesa mu reče: Učini mu šta želi, jer ja
ću izvršiti za njega šta želi. Petar mu reče: Moj sine, dođi ovamo, učini
kako mi činimo. I Onesifor dođe, i stade pred kamilu i iglu, i reče: U
i(me)...rukopis naglo završava ovde.
372
Dela Barnabina

Putovanja i mučeništvo Sv. Barnabe Apostola

Još od silaska i prisustva našega Spasitelja Isu Krsta, neumornog i

dobrog i močnog Pastira i učitelja i ljekara, Ja gledah i vidjeh
neizrecivu i svetu i čistu tajnu Kršćana, koji su držali nadu u svetost, i
koji su označeni, i odkako sam mu revnosno služio Njemu, ja sam
smatrao potrebnim da ispričam o tajnama koje sam čuo i vidio.

Ja Ivan, prateći svete apostole Barnabu i Pavla, bijući ranije sluga

Kirila visokog sveštenika Jupitera, ali sad primajući dar Svetoga Duha
kroz Pavla i Barnabu i Silu, koji behu vredni poziva, i koji krsti me u
Ikoniumu. Nakon što sam bio kršten, ja videh izvesnog čovjeka kako
stoji obučen u belu odeču, i on reče mi: Budi hrabar, Jovane, jer
zasigurno tvoje ime će biti promenjeno u Marko, i tvoja slava će biti
obznanjena u celomu svijetu. I tama u tebi je prošla dalje od tebe, i
dato ti je razumevanje da znaš tajne Božje.

I kad ja videh viziju, postajući uveliko užasnut, ja odoh do nogu

Varnavinih (Barnabinih), i rekoh mu tajne koje sam video i čuo od
toga čovjeka. I apostol Pavle nije bio tu kad sam otkrio tajne. I Baraba
mi reče: Ne reci nikomu čudo koje si video. Jer od mene također ove
noći Gospod stade, govoreći, Budi hrabar, jer kao što si dao svoj život
za moje ime smrti i progonstvo od tvoga naroda, tako ćeš također biti
savršen. Štaviše, što se tiče sluge koji je sa tobom, uzmi ga sa sobom,
jer on ima izvesne tajne. Sada, moje dete, drži sebi stvari koje si video
i čuo, jer vreme će doći za tebe da ih otkriješ.

I Ja, bijući upućen u ove stvari od njega, ostah u Ikoniumu mnogo

dana, jer tamo je bio svet čovek i pobožan, koji nas je također
ugostio, čiju kuću Pavle je također osveštao. Otamo, stoga, mi
373
dođosmo u Seleukiju, i nakon stajanja tri dana odplovismo dalje ka
Kipru, i ja sam služio njima dok nismo obišli ceo Cipar. I otplovivši od
Kipra, mi stadosmo u Pergi Pamfilije. I tamo ja stadoh oko dva
meseca, želeći da plovim do zapadnih oblasti, i Sveti Duh mi nije
dopustio. Okrečući se, stoga, ja opet tražih apostole, i naučivši
(saznavši) da su u Antiohiji, Ja odoh š njima.

I ja nađoh Pavla u krevetu u Antiohiji od muka putovanja, koji također

videći me, bio je neizmerno tužan zarad mog zadržavanja u Pamfiliji. I
Varnava (Barnaba) dolazeći, ohrabri ga, i okusi hleba, i on uze malo
od njega. I oni propovedahu riječ Gospodnju, i prosvijetliše mnoge od
Židova i Grka. I ja jedino prisustvovah njima, i bojah se Pavla da
dođem blizu njega, oboje jer on držao me da sam proveo mnogo
vremena u Pamfiliji, i jer on je bio tiho ljut na mene. I ja dadoh
pokajanje na mojim koljenima na zemlju Pavlu, i on nije htio
prihvatiti. I kad ja ostah oko tri Subote u moljenju na mojim
koljenima, nisam mogao da ga udovoljim oko sebe, jer njegova velika
tuga protiv mene je bila zarad moga držanja nekoliko pergamenata u
Pamfiliji.

I kad se dogodilo da su završili naučavanje u Antiohiji, na prvu

sedmicu oni uzeše naum da zajedno odu u istočna mesta, i nakon
toga da odu u Kipar, i nadgledaju sve crkve u kojima su govorili riječ
Božju. I Barnaba je zamolio Pavla da ide prvo do Cipra, i vidi njegove u
njegovom selu, i Lucius je molio ga da pogleda i njegov grad Kirenu. I
vizija je bila viđena od Pavla u snu, da on treba da požuri u Jerusalem,
jer braća su očekivala ga tamo. Ali Barnaba je požurivao da treba da
odu na Kipar, i provedu zimu, i tad da idu u Jerusalim na praznik.
Velika prepirka, potom, ustane između njih. Dela 15:39 . I Barnaba
me tražio da ga pratim, jer je on bio njihov sluga od početka, i zarad
jer sam služio im u celom Cipru dok nisu došli u Pergu Pamfilijsku, i
tamo su ostali mnogo dana. Ali Pavle je vikao protiv Barnabe,

374
govoreći: Nemoguće je za njega da ide sa nama. I oni koji su bili sa
nama tražili su da ih pratim, jer bio je zavjet na meni da slijedim ih do
kraja. Tako da Pavle reče Barnabi: Ako uzmeš Ivana koji se preziva
Marko sa tobom, idi drugim putem, jer on neće doći sa nama. I
Barnaba dolazeći sebi, reče: Milost Božja ne zavređuje njemu koji je
jednom služio Evanđelju i potovao sa nama. Ako , stoga, ovo je
prihvatljivo sa tobom, Oče Pavle, Ja ću uzeti ga i ići. I on reče: Idi u
milosti Hristovoj, i mi u snazi Duha.

Stoga, savivši njihova kolena, oni su molili Boga. I Pavle, vapeći

glasno, plakao je, i na isti način također Barnabas, govoreći jedan
drugome: Bilo bi dobro za nas, iz prva, tako i poslednje, da radimo
zajednički među ljudima, ali budući da je tako izgledalo vama, Oče
Pavle, moli za mene da moje delo bude savršeno za pohvalu, jer ti
znaš kako sam ja služio vam također do milosti Hristove koja je data
vama. Jer ja idem u Kipar, i žurim da izvršim savršeno, jer ja znam da
više neću videti tvoje lice, O Oče Pavle. I pavši na zemlju pred njegove
noge, on je plakao dugo. I Pavle reče mu: Gospodar je stao uz mene
ove noći, govoreći, Ne primoravaj Barnabu da ne ide u Kipar, jer tamo
je pripravljeno za njega da prosvijetli mnoge, i idi također, u milosti
koja ti je data, u Jerusalem da se pokloniš u svetome mestu, i tamo će
ti biti pokazano gde tvoje mučeništvo je pripravljeno. I mi
pozdravismo jedno drugog, i Barnaba uze me sebi.

I došavši u Laodikeju, mi tražismo da pređemo u Cipar, i našavši brod

idući u Cipar, mi otplovismo. I kad smo plovili, vjetar je bio nasuprot. I
mi dođosmo to Korazije, i idavši do obale gde je bio izvor, mi
odmorismo tamo, ne pokazujući se ikome, kako nitko ne bi znao da
Varnava je odvojen od Pavla. I otplovivši od Korasije, mi dođosmo u
oblasti Isaurije, i tamo dođe do izvesnog otoka zvanog Pitusa, i oluja
je došla, mi ostasmo tamo tri dana, i izvesan pobožan čovek nas je

375
ugostio, po imenu Eufemus, koga također Barnaba uputi u mnoge
stvari vjere, sa celom njegovom kućom.

I otamo mi plovismo pored Akonezije, i dođosmo u grad Anemurium,

i ušavši u njega, mi nađosmo dva grka. I dolazeći nama, oni upitaše
odakle idemo i ko smo. I Barnaba reče im: Ako želiš da znaš tko smo
mi, odbaci svoju odeću koju imaš, i ja ću staviti na tebe odeću koja
nikad neće postati nečista, jer niti je tamo u njoj išta prljavo, već je
sve zajedno sjajno. I bijući začuđen govorenjem, oni upitaše nas: Šta
je ta odeća koju ćete vi dati nama? I Barnaba reče im: Ako priznate
svoje grehe, i potčinite sebe našemu Gospodinu Isusu Hristu, primiti
ćete tu odeću koja je nepokvarljiva za uvek. I bijući uboden u srce od
Svetoga Duha, oni padoše pred njegove noge, moleći i govoreći: Mi
molimo te, oče, daj nam tu odeču, jer mi verujemo u živoga i
istinitoga Boga koga objavljuješ. I vodeći ih dole do izvora, on ih je
krstio u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I oni su znali da su obučeni u
moč, i svetu odoru. I uzevši od mene jedan ogrtač, on stavi je na
jednoga, a njegova vlastita odeću on stavi na drugog. I oni donesoše
novac njemu, i odmah Barnaba dade ga siromašnima. I od njih
također pomorci su mogli da dobiju mnoge stvari.

I došavši do obale, on govori sa njima riječ Božiju, i on blagoslovivši

ih, mi pozdravismo ih, i odosmo na palubu broda. I jedan od njih koji
se zove Stefan želio je da nas prati, i Barnaba mu nije dozvolio. I mi,
prešavši preko, plovili smo do Kipra po noći, i došavši domesta zvanog
Kromiacita, mi nađosmo Timona i Aristona hramovne službenike, u
čijoj kući smo se također ugostili.

I Timon je bio u nevolji zarad vručice. I položivši svoje ruke na njega,

mi odmah uklonismo vručicu, prizvavši ime Gospoda Isusa. I Barnabas
je primio spise od Mateja, i knjigu riječi Božje, i pripovijedanje o
čudima i učenju. Ovaj Barnabas je polagao na bolesne u svakome
mjestu u koje smo došli, i on odmah bi ih izliječio od njihovih muka.
376
I kad smo došli u Lapitus, idolopoklonički praznik se slavio u teatru,
oni nam nisu dozvolili da idemo u grad, već mi se odmorismo zamalo
na vratima. I Timon, nakon što je ustao od svoje bolesti, dođe k
nama. I otišavši dalje od Lapitusa, mi putovasmo kroz planine, i
došavši do grada Lampadistusa, kojemu Timon je bio rođak, kome,
našavši također da Heraklius je tamo, mi besmo ugošćeni od njega.
On je bio od grada Tamasusa, i došao je da posjeti svoje rođake, i
Barnabas, gledajući čvrsto na njega, prepozna ga, našavši sa njim se
ranije u Citiumu sa Pavlom, komu također Sveti Duh je dao krštenje, i
on je promenio svoje ime u Herakleides. I postavivši ga biskupom nad
Kiprom, i potvrdivši crkvu u Tamasusu, mi ostavismo ga u kući
njegove braće koji stanovahu tamo.

I prešavši planinu zvanu Kionod, mi dođosmo do Starog Pafosa, i

tamo nađosmo Rodona, hramovnog slugu, koji također, pošto je
uzvjerovao, pratio nas je. I mi sretosmo nekog Židova, po imenu
Barjesus, dolazeći iz Pafosa, koji je prepoznao Barnabu, i bijući prije
sa Pavlom. On nije želio uči u Pafos, već okrenuvši se, mi doiđosmo u
Kurium.

I mi nađosmo da neki odvratan narod je bio izvodio na putu blizu

grada, gde mnoštvo žena i ljudi goli su izvodili trku. I tamo je bila
velika obmana i grešenje u tome mestu. I Barnabas okrečući se,
prekori ih, i zapadni deo pade, tako da mnogi behu ozleđeni, i mnogi
od njih također umreše i ostatak uteče u hram Apola, koji je bio
zatvoren na ulazu u grad, koji bi zvan svetim. I kad mi dođosmo blizu
hrama, veliko mnoštvo židova koji behu tamo, bijući stavljeni u njega
od Barjesusa, stajali su van grada, i nisu dopuštali nam da idemo u
grad, već mi provedosmo večer pod drvetom blizu grada, i
odmorismo tamo.

I sledeći dan, mi dođosmo u neko selo gde Aristoklinus je živeo. On

bijući gubavac, bio je očišćen u Antiohiji, koga isto Pavle i Barnaba su
377
postavili biskupom, i poslali u njegovo selo u Kipar, jer tamo behu
mnogi Grci. I mi besmo ugošćeni u pećini od njega u planini, i tamo mi
ostasmo jedan dan. I otamo mi dođosmo u Amataus i tamo bi veliko
mnoštvo Grka u hramu u planini, niskih žena i ljudi posipali libacije
(ljevanice). Tamo također Barjesus, polazeći od nas, stekao je nad
narodom Židova, i nije nam dozvolio da uđemo u grad, ali izvesna
udovica, osamdeset godina stara, bijući izvan grada, i ona također
nije obožavala idole, dolazeći napred ka nama, uze nas u njenu kuću
jedan čas. I kad mi izađosmo mi otresosmo prašinu sa naših nogu
protiv hrama gde libacija odvratna je bila.

I odlazeći od tamo, mi prođosmo kroz pusta mesta, i Timon također

pratio nas je. I dolazeći u Citium, i tamo bivajući velika buka tamo
također na njihovom hipodromu, saznavši ovo, mi izađosmo iz grada,
pošto smo otresli prašinu sa naših nogu, jer nitko nas nije primio,
osim što smo odmorili jedan čas na vratima blizu vodovoda.

I otplovivši u brodu iz Citiuma, mi dođosmo u Salamis, i stadosmo u

takozvanim otocima, gde je bilo mesto puno idola, i tamo bi veliki
praznik i libacije. I našavši Herakleida tamo ponovo, mi uputismo ga
da objavi Evanđelje Božje, i da postavi crkve, i služi u njima. I otišavši
u Salamis, mi dođosmo do sinagoge blizu mjesta zvanog Biblija, i kad
smo ušli u njega, Barnabas, odmotavši Evanđelje koje je primio od
Mateja svoga sudruga, počeo je da naučava Židove.

I Barjesus, stigavši nakon dva dana, nakon što nekoliko židova nisu bili
upućeni, bi bijesan, i donese zajedno svo mnoštvo Židova, i oni
položivši na Barnabu, željeli su da ga predaju Hipatiju, upravitelju
Salamisa. I vezavši ga da ga odvedu upravitelju, i pobožan Jebusit,
rođak od Nera, došavši u Kipar, Židovi, saznavši ovo, uze Barnabu po
noći i veza ga kanapom za vrat, i vukavši ga do hipodroma iz sinagoge,
i izašavši iz grada, stajući oko njega, oni spališe ga vatrom, tako da čak
njegove kosti su postale prah. I odmah te noći, uzevši njegov pepeo,
378
oni baciše ga u tkaninu, i osiguravši ga olovom, oni namjeravahu da
ga bace u more. Ali ja, nalazeći priliku u noći, i bijući sposoban
zajedno sa Timonom i Rodonom da nosim, mi dođosmo u izvesno
mjesto, i našavši pećinu, stavismo tamo, gde narod Jevusita je ranije
živeo. I našavši tajno mesto u njemu, mi ga odnesosmo, sa spisima
koje je on primio od Mateja. I bio je četvrti čas noći druge sedmice.

I kad besmo sakriveni u mestu, židovi učiniše ne malu potragu za

nama, i skoro našavši nas, oni progoniše nas daleko do sela Ledrijana,
i mi, našavši tamo također pećinu blizu sela, uzesmo utočište u njoj, i
tako izbegosmo ih. I mi besmo sakriveni u pećini tri dana, i židovi
otišavši, mi dođosmo i ostavismo mesto po noći. I uzevši sa nama
Aristona i Rodona, mi dođosmo do sela Limnesa.

I došavši do obale, mi nađosmo Egipatski brod, i otplovivši sa njime,

mi stadosmo u Aleksandriji. I tamo ja ostah, učeći braću da je došla
riječ Gospodnja, prosvetljavajući ih, i naučavajući što sam bio učio od
apostola Hristovih, koji također krstiše me* u ime Oca i Sina i Svetoga
Duha, koji također promeniše moje ime u Marko u vodi krštenja, sa
kojom također ja nadam se da donesem slavu Božju kroz Njegovu
milost, jer Njemu je hvala i večna slava. Amin.

Putovanja i muka svetoga apostola Barnabe je ispunjena kroz Boga.

Izvor, Prevod od Alexander Walker. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8.

http://www.newadvent.org/fathers/0817.htm

Napomena prevodioca: U tekstu se kaže ''krstiše me, a ne hrstiše me,

u smislu zvanja krščanini ili hriščanin, kao da bi se videlo je li križ, krst
ili hrst, što i ne mora biti tačno, čisto jezičko zapažanje prevodioca,
379
nad neobjašnjenom verom crkve a koja se stavlja pred narod
neobjašnjena a u kojoj nauci mogu biti mnoge stvari koje nisu
sukladne sa Bogom, stvari treba proveravati.)

380
Mučeništvo Bartolomeja

Povjesničari govore da Indija je podeljena u tri dela, prvi je rečeno da

je kraj Etiopije, drugi Medije, i treći završava zemlju, i jedan dio nje
završava u tami, a drugi u okeanu. U ovu Indiju,stoga, sveti
Bartolomej apostol Hrista je otišao, i uzeo svoje uglove u hramu
Astarte, i živeo je tamo kao jedan od hodoćasnika i siromašan. U
ovom hramu, potom, bio je idol zvan Aštarut, za kojega se
pretpostavljalo da leči nemoćne, ali prije svega povređuje sve. I ljudi
su bili u celom nezanju istinitoga Boga, i od želje za znanjem, već
radije od teškoća da idu ijednomu drugomu, oni svi pobegoše za
utočištem krivim bogovima. I on donese na njih nevolje, slabosti,
štete, nasilje, i mnogo nevolja, i kad iko je žrtvovao njemu, demon,
odilazeći, pojavljivao se da da lek osobi u nevolji, i glupi ljudi, videći
ovo, verovahu u njega. Ali demoni su se popvlačili, ne jer su željeli da
izleče ljude, već da bi ih još više napadali, i radije imali su ih u njihovoj
moči, i misleći da su izlečeni celo, oni koji žrtvovahu njima behu više
bolesni u duši.

I dogodilo se, da dok je sveti apostol Hristov, Vartolomej, stajao

tamo, Astarut nije davao odgovora, i nije mogao lečiti. I kada hram je
bio pun bolesnih, koji žrtvovahu k njemu danju, Aštarut nije davala
odgovora, i bolesne osobe koje su došle iz dalekih zemalja su bili
ležali tamo. Kad, stoga, u tom hramu niti jedan idol nije mogao da da
odgovor, i nije bilo od koristi onima koji su žrtvovali njima niti onima
koji su bili u nevoljama smrti zarad njih, oni behu primorani da idu u
drugi grad, gde je bio hram idola, gde njihov veliki i najcenjeniji bog bi
zvan Beher. I osveštavši tamo, oni su tražili, moleći zašto njihov bog
Astarut nije im odgovorio. I demon Beher je odgovorio i rekao im: Od
dana i časa kada je istiniti Bog, koji stanuje u nebesima, poslao svoga
apostola Vartolomeja u oblasti ovde, vaš bog Astarut je privezan

381
lancima vatre, i ne može niti pričati niti disati. Oni mu rekoše: A tko je
taj Bartolomej? On odgovori: On je prijatelj Svemoćnoga Boga, i baš
je došao u ove delove, da bi oduzeo sve koji veruju u idole u ime
njegova Boga. I sluge grka rekoše mu: Reci nam kako izgleda, da
možemo da ga nađemo.

I demon odgovori i reče: On je crne kose, i rutav, lijepe kože, velikih

očiju, lijepih nosnica, njegova uha sakrivena od kose glave, sa ćutom
bradom, i nekoliko sive kose, srednje visine, i niti visok niti nizak, već
srednji, obučen sa belim orgtačem oivičenim ljubičastom, i na
njegovim ramenima veoma beo ogrtač, i njegova odeća je bila nošena
dvadeset i šest godina, ali niti je prljava, niti ostarila. Sedam puta u
danu on kleči ka Gospodaru, i sedam puta noću on moli Gospoda.
Njegov glas je kao zvuk jake trube, sa njima idu anđeli Božiji, koji ne
dopuštaju mu da oteža, niti ogladni, niti da ožedni, njegovo lice, i
njegova duša i njegovo srce su uvijek zadovoljni i u radosti, on
predviđa sve, on zna i govori svaki jezik svakoga naroda. I gle sad,
ubrzo kako me pitaš, ja ti govorim o njemu, gle, on zna; jer anđeli
Gospodnji mu govore, i ako želiš da potražiš ga, ako je on voljan on će
ti se pojaviti, ali ako nije voljan, ti ga nečeš naći. Ja te molim , stoga,
ako češ ga naći, moli ga da ne dolazi ovamo, da ne bi njegovi anđeli
učinili meni kao što su učinili mome bratu Astarutu.

I kad je demon rekao ovo, on je šutio. I oni se vratiše, i počeše da

gledaju u svako lice hodočasnika i siromašnih ljudi, i za dva dana nisu
ga mogli naći nigde. I dogodilo se, da jedan koji je bio demonizovan
postavljen da radi je plakao: Apostole Gospodnji, Bartolemeju, tvoje
molitve me spaljuju. Tad reče apostol njemu: Šuti, i izađi iz njega. I u
tom času, čovjek koji je bolovao pun demona za mnogo godina bi
oslobođen.

I Polimius, kralj te zemlje, dogodilo se da je stajao nasuprot apostola,

i on je imao kćerku demonizovanu, to jest, ludu. I on je čuo o
382
demonizovanim koji su bili izlečeni, i posla glasnike do apostola,
govoreći: Moja kćer je teško rastrgana: Preklinjem te, zato, kao što si
izbavio onoga koji se patio mnoge godine, da također učiniš moju
kćer oslobođenom. I apostol usta, i ode sa njima. I on je video
kraljevu kćer okovanu lancima, jer ona je uobičajavala da cepa u
delove sve njene delove, i ako bi neko došao blizu nje, ona je
uobičajavala da grize, i nitko nije smio da dođe blizu nje. Sluge mu
rekoše: A tko se usuđuje da je dotakne? Apostol odgovori im:
Oslobodite je, i pustite. Oni mu rekoše ponovo: Mi je imamo u moči
dok je vezana, a ti govoriš nam da je odriješimo? Apostol im reče:
Pogledajte, Ja držim njenog neprijatelja vezanog, i da li se čak sad
bojite nje? Idite i oslobodite je, i kada uzme hrane, neka odmori, i
rano sutra dovedite je meni. I oni odoše i učiniše kako apostol je
zapovijedio im, i potom demon nije mogao da dođe blizu nje.

Tad kralj natovari kamile sa zlatom i srebrom, dragim kamenjem,

biserima i odećom, i tražio je da vidi apostola, i učinivši znatan trud,
ne nađe ga, on donese sve nazad u svoju palaču.

Dogodilo se kada noć je prošla, i slijedeći dan je svitao, sunce se

dizalo, apostol se pojavi sam kod kralja u njegovoj sobi i reče mu:
Zašto si me tražio juče celi dan sa zlatom i srebrom, i dragim
kamenjem, biserima i odećom? Za te darove osobe koje žude za tim
traže zemaljske stvari, ali ja ne tražim ništa zemaljsko, ništa tjelesno.
Stoga ja želim da te naučim da Sin Božiji udostojio se da bude rođen
kao čovjek iz utrobe djevice. On je začet u utrobi device, On je uzeo
sebi nju koja je uvek bila djevica, imajući unutar sebe Njega koji je
stvorio nebesa i zemlju, more, i sve šta je u njemu. On, rođen od
djevice, kao čovjek, uze sebi početak vremena, On koji nema početak
vremena ni dana, ali On sam učini svaki početakm, i sve stvoreno, bilo
u stvarima vidljivim ili nevidljivim. I kao ova djevica što nije znala
čovjeka, tako ona, sačuvavši svoje devičanstvo, zaklela se zavjetom

383
Gospodu Bogu. I ona je bila prva koja učini tako. Jer, od vremena kad
je čovjek postojao od početka svijeta, nijedna žena nije učinila zavjet
ovakvim načinom života, ali ona, kako je bila prva među ženama koja
je voljela ovo u njenom srcu, reče, Ja ti prinosim, O Gospode, moje
devičanstvo. I , kao što sam ti rekao, nitko od ljudi nije se usuđivao da
kaže riječ, a ona bi pozvana zarad spasenja mnogih, gledala je ovo –
da ostane djevica kroz ljubav Božju, čista i neuprljana. I odjednom,
kad je bila zatvorena u svojoj sobi, arhanđel Gavrilo se pojavi, svetao
kao sunce, i kad je ona bila užasnuta pogledom, anđeo joj reče, Ne
boj se, Marija, jer ti si našla milost pred Gospodinom, i ti češ
zatrudnijeti. I ona se presta bojati, i stade, i reče, Kako će to biti meni,
budući da ne znam čovjeka? Anđeo odgovori joj, Sveti Duh će doći na
tebe, i moč Svevišnjega će te zasjeniti, zato će sveta stvar koja će biti
rođena od tebe biti zvan Sin Božiji. Tako, zato, kad anđeo ode od nje,
ona izbjegne kušanje đavola, koji je prevario prvoga čovjeka kad se
odmarao. Jer, kušajući sa drveta neposlušanja, kada žena mu reče,
Jedi, on jede, i tako je prvi čovjek izbačen iz raja, i istjeran u ovaj
život. Od njega je rođena sva ljudska rasa. Tad Sin Božiji budući rođen
od device, i postavši savršen čovek, i bijući kršten, i nakon Njegova
krštenja je postio četrdeset dana, iskušitelj dođe i reče mu: Ako si Sin
Božiji, reci ovomu kamenju da postane hleb. A on odgovori: Ne samo
od hleba da će čovek živjeti, već od svake Božije riječi. Luka 4:1-13.
Tako đavao, koji kroz jedenje je pobedio prvoga čovjeka, bi pobeđen
kroz post od drugoga čovjeka, i kao što on kroz samouzdržanje je
pobedio prvoga čoveka, sin od djevice zemlje, tako mi čemo pobediti
kroz post drugoga Adama, Sina Djevice Marije.

Kralj mu reće: A kako je to da si ti rekao sad da je ona prva djevica od

koje je rođen Bog i čovek? I apostol odgovori: Dajem zahvalu
Gospodu da si me čuo dobro. Prvi čovjek, je bio zvan Adam, on je
oblikovan iz zemlje. I zemlja, njegova majka iz koje je bio, bila je
devica, jer niti je bila nečista od ijedne krvi ljudske niti otvorena za
384
pokop ikoga. Zemlja, tad, je bila kao djevica, u smislu da onaj koji je
pobjedio sina djevice zemlje bude osvojen od Sina Djevice Marije. I ,
gle, on je osvojen, za svoje zlo umijeće, kroz jedenje sa drveta od
koga čovjek, bijući zaveden, izađe iz raja, držao je raj zatvoren. Potom
ovaj Sin od djevice pobijedi svo umijeće đavola. I njegovo umijeće bi
takvo, da kad on vidje Sina djevice da posti četrdeset dana, on je znao
u istini da On je istinit Bog. Istiniti Bog i čovjek, zato, nije dao Sebe da
bude znan, osim oni koji su čisti u srcu. Matej 5:8 i koji služe Njemu
dobrim delima. Đavo sam, stoga, kada vidje da nakon četrdeset dana
On je opet gladan, bi prevaren mišlju da On nije Bog, i reče mu, Zašto
si gladan? Reci ovom kamenju da postane hleb, i jedi. I Gospod
odgovori mu, Slušaj, đavole, iako možeš da vladaš nad čovjekom, jer
on nije držao zapovijesti Božje. Ja sam ispunio pravednost Božju tako
što sam postio, i uništio tvoju moč, tako da više nečeš vladati nad
ljudima. I kad on vidje sebe pobijeđenim, on opet uze Isusa na
neizmerno visoku planinu, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta, i reče,
Sve ovo dati ću tebi, ako padneš dole i pokloniš mi se. Gospod mu
reče, Idi iza mene, Satano, jer je pisano, Obožavati češ Gospoda tvoga
Boga, i Njemu samom češ služiti. I bilo je treće kušanje za Gospoda,
on ga je uzeo na vrh hrama, i rekao, Ako si Sin Božiji, baci se dole.
Gospod mu reče, Ti ne treba da kušaš Gospoda tvoga Boga. I đavo
nesta. I on uistinu tad jednom pobijedi Adama, sina djevice zemlje, i
triput pobijeđen od Hrista, Sina Djevice Marije.

I kad Gospod je pobjedio tirana, On posla svoje apostole u ceo svijet,

da On može iskupiti svoj narod od zavođenja đavola, i jedan od tih
sam ja, apostol Hristov. Zarad ovoga mi ne tražimo za zlatom i
srebrom, već ga preziremo, jer mi radimo da budemo bogati u tom
mjestu gde kraljevstvo Njegovo biva zauvek, gde niti nevolja, niti
tuga, niti žalopojka, niti smrt, ima mjesta, gde tamo je večno
blaženstvo, i neizreciva radost, i večno uzdizanje, i vječni počinak.
Zato također demon sjedi u tvom hramu, koji čini odgovore tebi,
385
držanjem u lancima kroz anđela Gospodnjeg koji me posla. Jer ako
ćete vi biti kršteni, i želite sebe da prosvjetlite, učiniti ću da gledate
Njega, i naučite od kakvih velikih zala ste iskupljeni. U isto vreme
čujte također na koji način on povređuje sve one koji leže bolesni u
hramu. Đavo sam vlastitim umijećem uzrokuje ljudi da budu bolesni, i
opet izliječeni, u smislu da bi oni više verovali u idole, i u smislu da bi
on imao mesta više u njihovim dušama, kako bi oni mogli reći stoki i
kamenu, Ti si naš Bog. Jeremija 2: 27. Ali taj demon koji stanuje u
idolu je držan u potčinjenosti, pobeđen od mene, i ne može da da
odgovor onima koji žrtvuju i mole tamo. I ako hočeš da dokažeš da je
tako, ja mu naređujem da se vrati u idola, i učiniti ću da prizna sa
svojim ustima da je vezan, i sposoban da da odgovor.

Kralj mu reče: Sutra, na prvi čas dana, sveštenici će biti spremni da

žrtvuju u hramu, i ja ću doći tamo, i moći ću da vidim ovo čudesno
delo.

I dogodilo se u sledeći dan, dok su žrtvovali, đavo je počeo da plače.

Odustanite, vi jadnici, od žrtvovanja k meni, da ne pretrpite gore
zarad mene, jer ja sam vezan u vatrene lance, i držan u podložnosti
od anđela Gospoda Isusa Krista, Sina Božjeg, koga su židovi razapeli,
jer, bojeći se njega, oni osudiše njega na smrt. I on stavi na smrt Smrt
samu, naš kralj, i on veza našega princa u okove vatrene , i u treći
dan, bijući pobedio smrt i đavo, usta u slavi, i dade znak križa
apostolima, i posla ih na četiri strane sveta, i jedan od njih je upravo
ovde, me je vezao, i drži me podčinjena. Ja vas molim, dakle, molite
ga zarad mene, da on može me osloboditi da idem u drugo boravište.

Tad apostol odgovori: Priznaj, nečisti demonu, tko je ko je povredio

sve one koji su ležali ovde od teških bolesti? Demon odgovori: Đavo,
naš vladar, onaj koji je vezan, on šalje nas protiv ljudi, da, povredivši
prvo njihova tela, mi možemo tako također učiniti napad na njihove
duše kada nam žrtvuju. Jer tad mi imamo celu moč nad njima, kada
386
oni veruju u nas i žrtvuju nama. I kad, zarad nedaća učinjenih njima,
mi se povlačimo, pojavljujemo se liječeći ih, i obožavani smo od njih
kao bogovi, ali uistinu mi smo demoni, i sluge njega koji je razapet,
Sina djevice, koji nas je vezao. Jer od toga dana u koji apostol
Vartolomej dođe ja bih kažnjen, držan vezan u vatrenim lancima. I
zarad ovoga razloga ja pričam, jer on mi je zapovijedio. U isto vreme,
ne usuđujem se da govorim više kad apostol je prisutan, niti ja niti
naši vladari.

Apostol mu reče: Zašto ne spasite sve koji su došli do vas? Demon mu

reče: Kada mi ozlijedimo njihova tijela, ukoliko ne povredimo prvo
njihove duše, mi ne puštamo njihova tela. Apostol mu reče: A kako
ozleđujete njihove duše? Demon mu odgovori: Kada oni veruju da
smo mi bogovi, i žrtvuju nama, Bog povlači se od onih koji žrtvuju, i
mi ne odvlačimo patnje od njihovih tela, već se povlačimo u njihove
duše.

Tad apostol reče narodu: Gladajte, bog bog za koga ste mislili da vas
liječi, čini više nesreća vašim dušama i telima. Čujte da čak vaš
Stvoritelj koji živi u nebesima, i ne veruje u beživotno kamenje i
stoku(?). I ako želite da ja molim za vas, i da svi ovi prime zdravlje,
srušite ovoga idola, i razbijte u komade, i kada učinite ovo, ja ću
osveštati ovaj hram u ime našega Gospodara Isusa Hrista, i krsteći vas
sve koji ste u njemu krštenjem Gospodnjim, i osveštati vas, Ja ću
spasti sve.

Tad kralj dade zapovijedi, i sav narod donese užad i poluge, i nisu
mogli da sruše idola. Tad im apostol reče: Odriješite užad. I kad su
odriješili ih, on reče demonu koji stanuje u njemu: U ime Gospoda Isu
Krsta, izađi iz ovoga idola, i idi u pusto mesto, gde ni krilato stvorenje
izgovara plač, niti glas čovjeka se ikad čuo. I odmah on usta na riječ
apostola, i podiže ga od temelja, i u isti čas svi idoli koji behu u tome
mestu behu razbijeni u komade.
387
Potom svi plakaše u jedan glas, govoreći: On sam je Bog Svemočni
koga Bartolomej apostol proglašava. Tad sveti Bartolomej, raširivši
svoje ruke ka nebu, reče: Bog Abrahama, Bog Isaka, Bog Jakova, koji
zarad spasenja ljudi je poslao Tvog jedino rođenog Sina, našega
Gospodina Isu Krsta, kako bi On mogao otkupiti Njegovom vlastitom
krvi sve koji su nas porobljene grehom, i objaviti nas da budemo Tvoji
sinovi, da bi mi znali Tebe, istinitoga Boga, da Ti postojiš uvijek do
večnosti Bog bez kraja: jedan Bog, Otac, priznat u Sinu i Sveti Duh,
jedan Bog, Sin, slavljen u Ocu i Svetomu Duhu, jedan Bog, Sveti Duh,
obožavan u Ocu i Sinu, i priznat kao istiniti, Otac nerođeni, Sin rođeni,
Sveti Duh proizilazi, i u Tebi Ocu, i u Duhu Svetom, Ti jedini rođeni Sin
našega Gospodina Isu Krsta je, u čije ime Ti si nam dao moč da
liječimo bolesne, da liječimo uzete, da isterujemo demone, da
podižemo mrtve: jer On reče nam, Uistinu ja vam kažem, da štogod
tražite u moje ime vi čete primiti. Matej 21:22 Ja molim, stoga, da u
Njegovo ime sve ovo mnoštvo bude spaseno, da svi znaju da Ti sam si
Bog u nebesima, i u zemlji, i u moru, koji traži spasenje ljudi kroz
istoga Isusa Krista našega Gospodina, sa kojim Ti živiš i vladaš u
jedinstvu Duha Svetoga za uvek i uvek.

I kad svi odgovoriše Amen, odjednom se pojavi anđel Gospodnji,

sjajeći sjajnije nego sunce, krilat, i drugih četiri anđela koja drže četiri
ugla hrama, i sa njegovim prstom jedan zapečati hram i narod, i reče:
Ovako kaže Gospodar koji me poslao, kao što ste svi očišćeni od svih
svojih slabosti, i također ovaj hram će biti očišćen od sve nečisti, i od
demona koji stanuju u njemu, koje apostol Božiji je odredio da idu u
pusto mesto, jer tako je Bog zapovijedio mi, da ja mogu da ga
objavim vama. I kad vi vidite Njega, ne bojte se ništa, već kada učinim
znak krsta, tako također učinite vi sa vašim prstom pečatite svoja lica,
i ove zle stvari će pobeći od vas. Tad on pokaza demona koji je
stanovao u hramu, kao etiopljanin, crn kao čađ, njegovo lice oštro
kao pasje, tankih obraza, sa kosom do njegovih nogu, očiju kao vatra,
388
varnice su mu izlazile iz usta, i iz njegovih nosnica izlazio je dim kao
sumpor, sa krilima uvijenim kao u dikobraza i njegove ruke behu
vezane sa vatrenim lancima, i on je čvrsto držao. I anđel Gospodnji
reče mu: Kao što apostol je zapovijedio, Ja vas puštam, idite gde glas
čovjeka se ne čuje, i budite tamo do velikog dana suda. I kad on pusti
ga, on pobeže, stenjuči i plačući, i nesta. I anđeo Gospodnji ode u
nebo na očigled svih.

Tad kralj, a također i kraljica, sa njihova dva sina, i sa svim njihovim

narodom, i sa svim mnoštvom grada, i svakoga grada okolo, i zemlje, i
koje god zemlje njegova kraljevstva nad kojom je vladao, behu
spaseni, i verovaše, i behu kršteni u ime Oca, i Sina i Svetoga Duha. I
kralj položi ustranu njegov Diadem, i slijedio je Vartolomeja apostola
Hristovog.

Nakon ovih stvari neverni grci, došavši zajedno do Astregeja kralja,

koji je bio stariji brat kraljev koji je bio kršten, reče mu: O kralju, tvoj
brat Polimius je postao učenik nekog vračara, koji je porušio njegove
hramove, i razbio naše bogove u komade. I dok su oni tako govorili i
plakali, gle, opet tamo dođu također neki drugi od okolnih gradova, i
sveštenici i narod, i oni plakahu i činjahu optužbe pred kraljem. Tad
kralj Astregej u bijesu posla hiljadu naoružanih ljudi zajedno sa tim
sveštenicima, kako bi, gde god našli apostola, doveli ga njemu
vezanog. I kad su učinili tako, i našli ga, i doveli ga, on im reče:Jesi li ti
koji je izopačio moga brata od bogova? Komu apostol odgovori: Ja ga
nisam izopačio, već ga okrenuo ka Bogu. Kralj mu reče: Jesi li ti onaj
koji je učinio da naši bogovi budu razbijeni u komade? Apostol mu
kaže: Ja dajem moč demonima koji su u njima, i oni razbijaju u
komade nijeme i bezosečajne idole, da bi svi ljudi verovali u Boga
Svemočnog, koji živi u nebesima. Kralj mu reče: Kao što si ti učinio
moga brata da se odrekne svojih bogova, i veruje u tvoga Boga, tako
ću ja isto učiniti da ti se odrekneš tvoga Boga i veruješ u moje bogove.

389
Apostol mu reče: Ako bih imao lance i bio držan potčinjen od boga
koje je tvoj brat obožavao, na moju zapoved idoli behu polomljeni u
komade, ako ti isto možeš učiniti mome Bogu, možeš da me ubijediš
da žrtvujem tvojim bogovima, ali ako ništa ne možeš učiniti mome
Bogu, Ja ću razbiti sve tvoje bogove u komade, ali vjeruj u moga Boga.

I kad je on tako govorio, kralj je bio obavešten da ovaj bog Baldad i svi
drugi idoli su pali, i razbijeni su u komade. Tad kralj podera ljubičasto
u koje je bio odeven, i naredi da sveti apostol Vartolomej bude
izudaran sa štapovima, i nakon što je bio tako izbičevan, da bude
obezglavljen.

I brojno mnoštvo dođe iz svih gradova, do broja dvanaest hiljada, koji

su verovali u njega zajedno sa kraljem, i oni su uzeli ostatke apostola
sa pesmama hvale i sa svom slavom, i oni položiše ga u kraljevsku
grobnicu, i veličaše Boga. I kralj Astregej čuvši ovo, naredi mu da
bude bačen u more, i njegovi ostaci behu nošeni na otok Liparis.

I dogodilo se na trinaesti dan nakon što je apostol bio odnesen, da

kralj Astregej je bio nadvladan demonom i jadno zadavljen, i svi
sveštenici behu zadavljeni od demona, i stradahu zarad njihovog
ustajanja protiv apostola, i tako umreše zlom sudbom.

I tamo je bio veliki strah i drhtanje, i svi dođoše Gospodu, i behu

kršteni od prezbitera koji su bili određeni od svetoga apostola
Vartolomeja. I prema zapovijedi apostola, svo sveštenstvo naroda
učiniše Kralja Polimiusa biskupom, i u ime našega Gospoda Isusa
Hrista on je primio milost liječenja, i počeo da čini znakove. I on osta
u biskupiji dvadeset godina, i napredujući u svim stvarima, i upravljao
je crkvom dobro, i vodio je u pravom mišljenju, on preminu u miru, i
ode Gospodu, komu je slava i sila za uvek i uvek. Amen.

390
Dela Ivanova

(Napomena prevodioca: meni je izuzetno bilo teško baviti se ovim

tekstom jer sam tekst je pisan ili prevođen na neuobičajen način
koliko sam mogao vidjeti, tako da koliko sam mogao ja sam preveo,
uobzirujući i moje propuste.)

Beleške:

Navodi se za ovo delo da je autor učenik apostola Ivana. Dela Ivanova

smatraju se najznačajnijim od apokrifnih apostolskih dela. Jovan je
''voljeni učenik'' i autor kanonskog evanđelja. Dela Jovanova opisuju
nekoliko Ivanovih putovanja, događaje i apostolske govore.

Ali ovaj tekst sadrži dva vanredna tajna dela koja su odvojena od
ostatka dokumenta. Prvi su svete reči i dela Gospodnja na noć prije
smrti. Ovo je slijeđeno drugim prepričavanjem vizije Jovana primljene
od Gospodina u trenutku razapeća. Prvi dio (odjeljci 94-96 u izdanju
ispod) je u današnje vreme zvana ''Isusovom himnom'', i izvesno je da
je to sačuvan tekst korišten u ranim liturgijama (službama) Ivanovih
zajednica. Vizija koja slijedi, nekad nazvana ''Tajna križa'' (odjeljci 97-
102), prikazuju veliku ljepotu tajnih dubina shvatanja iste zajednice o
Hristu. Oni su dva važna prateća teksta dela Apokrifa Jovanovog.

Iako su Dela Jovanova osuđena od pravoslavaca kao krivovjerje, ono

je našlo važno mjesto u mnogim manastirskim bibliotekama, i veliki
fragment je očuvan u Grčkom rukopisu šire datiranog vremena.
Očuvani Latinski fragment, po kontrastu , pojavljuje se da uredi okom
čišćenja sav ''nepravoslavan'' sadržaj.

Ovaj prevod je rađen iz prevoda M.R.Jamesa na engleski 1924

-- Lance S. Owens
391
DELA JOVANOVA

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James, Clarendon Press,

1924

Uvod

Dužina ove knjige je data u Stihometriji od Nikifora kao 2500 redaka,

isti broj kao Evanđelje Sv. Mateja. Mi imamo veliki dio njega u
originalu, i Latinsku verziju (čistu, od svih tragova nepravovjerja) ili
neke izgubljene delove, pored nekoliko razbacanih fragmenata. Ti će
biti umetnuti zajedno u ono što izgleda najmogućniji slijed.

Početak knjige je izgubljen. Najverovatnije se odnosi na neko

iskušenje, i progonstvo Ivanovo na Patmos. Kasniji grčki tekst
štampan od Bonnet-a u dva oblika kao cc 1-17 njegovog dela govori
kako je Domicijan, na svom uspeću, progonio židove. Oni su
optuživali hrišćane u pismu njemu, on shodno tome progonio je
hrišćane. On je čuo o Jovanovom učenju u Efeju i posla po njega,
njegove osobine uzdržanja na putu zadivile su njegove otimače. On je
bio doveden pred Domicijana, i učini da popije otrov, koji mu nije
škodio, talog njegov ubijenog kriminalca za koji je iskušan, i Jovan
oživi ga, on također podiže i devojku koja je bila ubijena od nečistog
duha. Domicijan,koji je bio impresioniran time, progna ga na Patmos.
Nerva opozva ga. Drugi tekst govori kako je izbegao brodolom na
napuštanju Patmosa, plivajući na pluti, stao je u Miletu, gde kapela je
izgrađena u njegovu čast, i otišao je u Efes. Sve ovo je kasno: ali stara
priča, znana Tertulianu i drugim Latinskim piscima, ali ne grcima, kaže
da ili Domicijan u Rimu ili Prokonzul u Efesu bacio je Jovana u kotao
392
ključalog ulja koji ga nije ozlijedio. Prizor ovoga je verovatno na
Latinskim vratima u Rimu (stoga Sv. Ivana Luka Latin našega
kalendara, Maj 6). Mi nemamo detaljne informacije o ovomu, ali je
povezano da je govoreno u ranim delovima Leucianovih Dela. Ako je
tako, čudno je da grci ne spominju to.

Ostavljajući neko vreme male delove koji su možda prethodili

postojećim delovima, nastavljam na prvu dugu epizodu (Bonnet, c.18)

Jovan ide iz Mileta u Efes

Tekst

18 A Jovan je žurio u Efes, potaknut tamo vizijom. Damonikus i

Aristodemus njegovi rođaci, i neki veoma bogati čovek Lleobius, i
žena Marselova, teško su izdržali da ga drže jedan dan u Miletu,
odmarajući se sa njim. I kad veoma rano ujutro oni odoše, i već oko
četiri milje puta bi završeno, glas dođe sa neba na slušanje svih nas,
govoreći: Ivane, ti češ dati slavu Gospodaru u Efesu od čega ti znaš, ti
i sva braća koja su kao ti, i neki od njih koji su tamo, koji će verovati
nema sumnje. Ivan je stoga razmišljao, radujući se u sebi, šta će ga
snaći u Efesu, i reče: Gospode, evo ja idem po tvojoj volji, neka bude
učinjeno šta želiš.

19 I kako smo se približavali gradu, Likomedej pretor Efežana, čovjek

velike građe, srete nas, i pavši pred Ivanove noge molio ga, govoreći:
Je li tvoje ime Jovan Bog koga propovedaš te poslao da učiniš dobro
mojoj ženi, koja je udarena sa paralizom sada ovih sedam dana i leži
bolna.. Ali uzveličaj ti tvoga Boga izliječivši ju, i imaj milosti na nas. Jer
kako sam razmatrao u sebi koje rešenje da uzmem u ovoj stvari,
jedan stade do mene i reče: Likomedeju, prestani sa ovim mislima
393
koje su protiv tebe, jer je teško zlo: ne podliježi tomu. Jer ja imam
sažaljenja na moju služavku Kleopatru, i poslao sam iz Mileta čovjeka
zvanog Jovan koji će podići je i povratiti ju tebi celu. Ne zadržavaj se,
stoga, ti slugo Božiji koji si objavio sebe k meni, već požuri mojoj ženi
koja nema više od uzdaha. I odmah Ivan ode od vrata, sa braćom koji
behu s njim i Likomedejem, u njegovu kuću. Ali Kleobije reče svojim
mladićima: Idite vi mome rođaku Kalipusu i primite ga ugodno, jer ja
ću toći tamo sa mojim sinom, da bi našli sve stvari prikladnim.

20 A kad Likomedej dođe sa Ivanom u kuću gde njegova žena je

ležala, on uhvati je ponovo za njene noge i reče. Vidi, gospodaru,
uvenuće ljepote, vidi mladost, vidi znan cvijet moje uboge žene, gde
sav Efes se čudio: jadan ja, ja patim ljubomorno, ja sam ponižen, oko
mojih neprijatelja me je udarilo: nisam nikad pogrešio nikomu, iako
sam povredio mnoge, jer sam gledao na ovu stvar, da brinem, da ne
vidim zla ili kakve nesreće kao ovu. Koju korist, onda, ima Kleopatra
za moju strepnju što sam dobio bijući znan za pobožnog čoveka do
ovog dana, ja patim više nego bezbožni, u tome ja vidim tebe,
Kleopatra, koja ležiš u takvoj nevolji. Sunce u njegovu smeru me neće
više videti da razgovaram sa tobom, ići ću preda tobom, Kleopatra, i
osloboditi sebe života, neću poštedjeti moju vlastitu sigurnost iako je
mlada. Ja ću braniti se pred pravdom, da sam pravo zaslužio, jer ja
sam optužio nju sudeći nepravedno. I biti ću osvećen na njoj kada
dođem pred nju kao duh životni. Reći ću joj: Ti si me primorala da
ostavim svetlo kada si me ti lišila Kleopatre, ti si uzrokovala da
postanem leš kada me šalješ u ovu zlu sreću, ti si me prisilila da
uvrijedim promisao, ostavljajući moju radost u životu ( moje
povjerenje)

21 I sa još više reči Likomedej se obraćao Kleopatri priđe blizu krevetu

i zaplaka glasno i tugova, ali Jovan ga je odvlačio, i reče: Prestani od
tih žalopojki i od tvojih neodgovarajučih riječi: ti ne smiješ ne

394
poslušati onoga koji ti se pojavljuje: jer znaj da češ primiti svoju
suprugu ponovo. Stani, stoga, sa nama koji smo došli ovamo zarad
nje i moli Boga koga si video da objavljuje sebe k tebi u snovima.
Kad,potom se Likomedej probudio, ti također, otvori tvoju dušu.
Odbaci težak san od sebe, moli Gospoda, moli ga za svoju ženu, i on
će podići je. Ali on pade na pod i plaka, klonući (očito je što slijedi da
Likomedej je umro, ali tekst ne govori tako, neke riječi su možda
izostavljene.)

Ivan stoga reče sa suzama. Jao za novu izdaju moje vizije! Jer novo
iskušenje je pripravljeno za mene! Jer nov naum njegov koji smišlja
protiv mene! Glas sa nebesa koji je donešen meni na ovaj način, je li
naumio ovo za mene je li ovo koje je predkazano mi treba da se
dogodi ovde, izdajući me ovomu velikome mnoštvu građana zarad
Likomedeja čovjeka koji leži bez daha, i ja znam dobro da oni neće
podnijeti me da izađem iz kuće živ. Zašto čekaš ti, Gospode (ili,šta češ
učiniti) zašto si zatvorio od nas tvoje dobro obećanje Nemoj, Ja molim
te, Gospode, ne daj mu da uzrokuje da uzdiže onaj koji se raduje u
trpljenju drugih, ne daj mu povoda da igra koji uvijek ismijavao nas,
već neka tvoje sveto ime i tvoja milost požuri. Podigni tu dvojicu
mrtvih čija smrt je protiv mene.

22 I dok je Jovan tako plakao, grad efežana je trčao zajedno do kuće

Likomedeja,čuvši da je mrtav. A Jovan, zadržavajući veliko mnoštvo
koje je došlo,reče Gospodu: Sada je vrijeme osveženja i povjerenja
prema tebi, O Hriste, sada je vreme za nas koji smo bolesni da imamo
pomoć koja je od tebe. O ljekaru koji liječiš besplatno,drži moj
dolazak ovamo sigurnim od podsmijeha. Ja molim te, Isuse, pomozi
ovo veliko mnoštvo da može da dođe k tebi koji si Gospodar od svih
stvari, vidi nevolju, vidi one koji leže ovde. Pripremi se, čak od onih
koji su sakupljeni za taj kraj, sveto posuđe za tvoju službu, kada vide
tvoj dar. Za tebe je rečeno, O Hriste, 'Pitaj, i biti će ti dato'. Mi tražimo

395
stoga od tebe, O kralju, ne zlato, ne srebro,ne stvari, ne posjede, niti
išta što je na zemlji i propada,već dve duše, sa kojim češ ti preobrazit
ih da su ovde na tvom putu, ka tvom učenju, ka tvojoj slobodi
(povjerenju), ka tvojoj najboljem i nepropadljivom obećanju, jer tad
oni će osjetiti tvoju moč u čemu oni koji su umrli su podignuti, oni će
biti spaseni, neki od njih. Ti sam, zato, daj im nade u sebe, i tako idem
ja ka Kleopatri i govorim: Ustani u ime Isusa Hrista.

23 I on dođe k njoj i tače njeno lice i reče: Kleopatra, On reče, koga

svaki vladar se boji, i svako stvorenje i svaka moč, bezdan i sva tama, i
nenasmijana smrt, i visina nebeska, i krugovi pakla (i oživljenje
mrtvih, i vid slepih), i cela moč princa ovoga svijeta, i ponos vladara:
Ustani, i ne budi prilika mnogima koji ne žele da veruju, i nevolja
dušama koje mogu da se nadaju i budu spasene. I Kleopatra odmah
zaplaka glasno: Ja ustah, gospodaru: spasi tvoju sluškinju.

Sad kada je ustala sedam dana, grad Efežana bio je pokrenut i

negledan za vid. I Kleopatra je tražila za svojim mužem Likomedejem,
ali Jovan reče joj: Kleopatra,ako držiš svoju dušu neganutu i čvrstu,
imati češ nadalje Likomedeja tvoga muža stojeći ovde pored tebe,
ako u najmanjem ne budeš uznemiren niti ganut onim što se
dogodilo, verujući u Boga, koji po mom mišljenju će dati ga tebi živa.
Dođi zato sa mnom u tvoju drugu spavaonicu, i vidjeti češ ga, mrtvo
tijelo uistinu, ali uzdignuto ponovo moču moga Boga.

24 I Kleopatra idući sa Jovanom u njenu sobu, i videći Likomedesa

mrtvog zarad nje, nije mogla da govori ( patila je u glasu), i spustila je
zube i ugrizla jezik, i zatvorila oči, plačući, i sa smirenošću se obazirala
na apostola. Ali Jovan je imao sažaljenja na Kleopatru kad je video da
ona nije bila bijesna niti je bila van sebe, i pozva na savršenu i shodnu
milost, govoreći: Gospodaru Isu Krste, ti vidiš težinu tuge, ti vidiš
potrebu, ti vidiš Kleopatru kako vrišti joj duša u tišini, jer ona se
suzdržava unutar nje bijes koji ne može biti izražen, i ja znam da za
396
Likomedejem ona će umreti nad njegovim telom. I ona reče tiho
Ivanu: To imam na umu, gospodaru, i ništa drugo.

I apostol ode do kreveta gde je Likomedej ležao, i uzimajući

Kleopatrinu ruku on reče: Kleopatra, zarad mnoštva koje je prisutno, i
tvojih rođaka koji su došli, sa bolnim plakanjem, reci svome mužu.
Ustani i veličaj ime Božje, jer on vraća mrtvima mrtve. I ona ode do
njenog muža i reče mu prema onomu što je naučila, i odmah ga diže. I
on, kad usta, pade na pod i poljubi Ivanove noge, ali on podiže ga,
govoreći: O čovjeće, ne ljubi moje noge već stopala Božja čijom moči
vi oboje ste oživljeni.

25 Ali Liomedej reče Ivanu: Ja te molim i preklinjem Bogom u čije ime

si nas podigao, da budeš sa nama, zajedno sa njima koji su sa tobom.
Tako Kleopatra također uhvati njegove noge i reče isto. A Ivan im
reče: Sutra ću biti sa vama. I oni rekoše mu ponovo: Mi nečemo imati
nade u tvoga Boga, već čemo biti podignuti bez svrhe, ako ne budeš
sa nama. I Kleobius sa Aristodemusom i Damonikusom behu dirnuti u
duši i rekoše Jovanu: Hajde da budemo sa njima, da bi oni nastavili
bez uvrede prema Gospodu. Tako je on nastavio tamo sa braćom.

26 I bi veliko sakupljanje zarad Jovana, i kako je on razgovarao sa

njima koji su bili tamo, Likomedej, koji je imao prijatelja koji je bio
vješt slikar, ode žurno do njega i reče mu: Ti me vidiš u velikoj žurbi
da dođem k tebi, dođi brzo mojoj kući i naslikaj čovjeka koga ću ti
pokazati bez njegova znanja. I slikar, dajući neke od potrebnih
pribora, i boja, reče Likomedeju: Pokaži ga meni, i za ostalo ne brini. I
Likomedej pokaza Ivana slikaru, i dovede ga blizu njega, i zatvori ga u
sobi iz koje apostol Hristov je mogao biti viđen. I Likomedej je bio sa
blagoslovenim čovekom, slaveći vjeru i znanje našega Boga i radovao
se više u misli da on može imati ga na portretu.

397
27 Slikar potom, u prvi dan napravio je vanjske linije njega i otišao. I u
slijedeći je nacrtao ga sa bojama, i tako dostavio portret Likomedeju
na njegovu veliku radost. I položi je i stavi u svoju sobu i objesi sa
vjencima, tako da kasnije Jovan, kad je video, reče mu: Moje voljeno
dete, šta je to da ti uvijek činiš kada dolaziš iz kupatila u tvojoj sobi
sam ne molim li ja sa tobom i ostatak braće ili je tamo nešto što ti
kriješ od nas. I kako je on rekao ovo i govorio podrugljivo sa njim, on
ode u spavaonicu, i vidje portret starog čovjeka krunisanog sa
vijencima, i lampe i oltare stavi pred njega. I on pozva ga i reče:
Likomedes, šta misliš ti sa ovim portretom može li biti jedan od tvojih
bogova da je naslikan ovde jer ja vidim da ti živiš još na neznabožački
način. I Likomedes mu odgovori: Moj jedini Bog je onaj koji me je
oživio od smrti sa mojom ženom,ali ako, slijedeći do toga Boga, pravo
je da ljudi koji su koristili nam budu zvani bogovima – to si ti, oče,
koga sam naslikao u toj slici, koga ja krunisah i volim i poštujem kao
da je postao moj dobar vodić.

28 I Ivan koji nikad ni u jedno vreme nije video vlastito lice reče mu:Ti
ismijavaš me, dete, i ja kao u tom obliku, tvoj Gospod kako možeš
uvjeriti me da je taj portret kao ja. I Likomedes donese mu ogledalo. I
kad je on video sebe u ogledalu i pogledao pravo u portret, on reče:
Tako Gospodin Isu Krst bio živ, portret je kao ja, još ne kao ja, dete,
već kao moja telesna slika, jer ako ovaj slikar, koji je oponašao ovo
moje lice, želi da izvede me u portretu, on će biti na gubitku, boje
koje su sad date ti, i daske i gips i ljepilo, i položaj moga oblika, i stara
dob i mladost i sve stvari koje su viđene sa okom.

29 Ali postani za mene ti dobar slikar, Likomedej. Ti imaš boje koje ti

je on dao kroz mene, koji naslika sve nas za sebe, čak Isusa, koji zna
izgled i pojavu i držanja i položaj i tipove naših duša. I boje sa kojima
ja zapovijedam ti da naslikaš ove: vjeru u Boga, znanje, dobar strah,
prijateljstvo, zajednicu, nježnost, ljepotu, bratsku ljubav, čistoću,

398
jednostavnost, spokoj, neustrašivost, tugovanje, prisebnost i ceo skup
boja koje slika izgled tvoje duše, i čak sad podiže tvoje delove koji su
nemočni, i podiže ih , i čuva tvoje modrice, i liječi rane, i uređuje tvoju
kosu da ne bude neuredna, i pere tvoje lice, i čisti tvoje oči, i čisti
tvoja creva, i prazni tvoj stomak, i sijeće ono što je ispod, i u riječi,
kada celo društvo i miješanjem takvih boja dolazi zajedno, u dušu,
pokazati će našemo Gospodu Isusu Kristu neustrašivom, celog
(neuglađen), i čvrst u izgledu. Ali to što si sad učinio je dečije i
nesavršeno, ti si nacrtao mrtav izgle mrtvaca.

Treba da je dio izgubljenog teksta ovde, ali verovatno nekih par

rečenica nedostaju. Prelaz je pokvaren i novi dio nije, kao drugde,
naslova sopstvenog.

30I kad je on zapovedio Verusu (Berusu), bratu koji služi njemu, da

sakupi starije žene koje su u celom Efesu, i učini spremnim, on i
Kleopatra i Likomedej, sve stvari zarad brige za njih. Verus, tad, dođe
Ivanu, govoreći: Od starije žene koje su ovde preko šezdeset godina
starosti ja sam našao četiri samo koje su žive, i od ostalih ...(riječ
nedostaje) i nekih oduzetih i drugih bolesnih. I kad je on čuo ovo,
Jovan je držao mir za dugo vremena, i protrljao svoje lice i rekao: O
mlitavosti (slabosti) onih koji stanuju u Efesu! O stanje raspuštanja i
slabosti prema Bogu! O đavole, koji si tako dugo ismejavao vjeru u
Efesu! Isus, koji dade mi milost i dar da imam moje poverenje u
njega, reče mi u tišini: Pošalji poslije stare žene koje su bolesne i dođi
budi sa njima u teatru, i kroz mene liječi ih, jer tamo su neki od njih
koji će doći na ovaj događaj koje ovim izlečenjima ja ću preobratiti i
učiniti ih korisnim za neki kraj.

31 Sad kad sve mnoštvo je došlo zajedno do Likomedeja, on otpusti ih

zarad Jovana, govoreći: Sutra dođite do teatra, koliko hoćete vas da
vidite moč Božju. I mnoštvo, sutradan, dok je još bila noć, dođoše do
teatra, tako da je prokonzul također čuo za to i požurio i posla ga sa
399
narodom. I neki pretor, Andromej, koji je bio prvi od Efežana u to
vreme, stavio je da Ivan je obećao stvari nemoguće i neverovatne. Ali
ako, reče on, on može učiniti ijednu stvar kao što sam čuo,neka dođe
u javni teatar, kada je otvoren, gol, i ne držeći ništa u rukama, niti mu
dajte ime tog čarobnog imena koje sam čula da izgovara.

32 Ivan stoga, čuvši ovo i bijući potaknut ovim rečima, zapovedi

starijoj ženi da bude dovedena u teatar, i kad oni behu svi dovedeni
usred, neki od njih na krevetima i drugi ležali u dubokom snu, i sav
grad je trčao zajedno, i veliki mir bi učinjen, Jovan otvori njegova usta
i poče govoriti:

33 Vi ljudi Efežani, znajte prvo od svega zbog čega ja posećujem vaš

grad, ili šta je ovo veliko poverenje koje ja imam prema vama, tako da
postane poznato ovome velikom skupu svima vama (ili, tako da
prokažem sebe vam). Ja sam poslan, na misiju koja nije čovjećjeg
određenja, i ne na ikoji uzaludan put, niti sam ja trgovac koji činim
rasprodaje ili razmene, ali Isus Hrist koga ja propovedam, bijući
sažaljiv i ljubazan, želio je van svega da preobrati sve vas koji ste
držani u neverovanju i prodani ka zlim požudama, i da izbavim vas od
grešenja, i ovom moći ja ću zbuniti čak nepoverenje vašega pretora,
podižući ga koji leži pred vama, koga svi vidite, u kojoj nevolji i bolesti
on je. I da učinim ovo (da zbunim Andronikusa) nije mogućno mi ako
on strada: zato će oni biti izlečeni.

34 Ali ovo prvo sam želio da posejem u vaše uši, da vodite brigu o
vašim dušama, zarad čega ja vam dođoh,i ne očekujte da ovaj put biti
će zauvek, jer je samo trenutak, i ne polažite blaga na zemlji gde sve
stvari venu (blede). Niti mislite da kada dobijete decu možete
odmarati na njima, i ne iskušavajte zarad njih da prevarite ili pređete.
Niti, vi siromašni, budite uznemireni ako niste s tim služili
zadovoljstvima, jer ljudi od tvari kada su bolesni zovu vas srečnim.
Niti, vi bogati, radujte se da imate mnogo novca, jer imanjem tih
400
stvari vi dobavljate za sebe tugu koje se ne možete rešiti ili kad ih
izgubite, i pored toga, kada je sa vama,vi se bojite da neko vas
napadne zarad toga.

35 Vi također koji ste uobraženi zarad neizgleda vašega tela, i imate

visok pogled, videćete kraj obećanja od toga u grobu, i vi koji se
radujete u preljubi, znajte da i zakon i priroda osvećuju se na tebi, i
prije ovoga, savjest, i ti, preljubnice, ti si neprijatelj zakona, ne znaš
gde češ doći na kraju. I ti koji ne deliš sa potrebitim, već imaš novac
položen, kada izađeš iz tela i budeš trebao milost kada budeš goreo u
vatri, nečeš imati nikoga da te žali, i ti gnjevan i požudan, znaj da tvoj
razgovor je kao divlja zver, i ti pijanice i svađi sklonu, uvidi da gubiš
tvoja osjetila da budeš zarobljen u sramnu i prljavu želju.

36 Ti koji se raduješ u zlatu i uživaš u bjelokosti i draguljima, kada noć

padne, ne možeš gledati šta voliš ti si pobeđen mekom odećom, i tad
ostavljaš život, hoće li ti te stvari koristiti u mjestu gde ideš. I neka
ubica zna da zaslužena kazna je položena za njega dvostruko nakon
njegova odlaska tamo. Tako i ti zatvorenik, vračar, razbojnik,
prevarant, sodomit, lopov, i koliko god vas je na okupu, doći ćete na
kraju, kako vaša dela vas vode, u neugaslu vatru, i potpunu tamu, i
jamu kazne, i večne prijetnje. Zato, vi ljudi Efesa, okrenite se, znajući
ovo također, da kraljevi, vladari, tirani, hvalisavci, i oni koji pobeđuju
u ratovima, ogoljeni od svih stvari su kada odlaze odavde, trpe bol,
položeni u večnu bedu.

37 I rekavši tako, Jovan uz moč Božju izliječi sve bolesne.

Ova rečenica mora biti skraćivanje mnogo dužeg pripovedanja.

Rukopis ne pokazuje prekide na ovoj točki, ali mi moramo
pretpostaviti ne neznačajan gubitak teksta. Ujednom, Andronikus,
koji je bio nevernik,pojavljuje se kao preobraćen u sledećih nekoliko
redova. Sad on je, kao što čemo vidjeti kasnije, muž od znane vernice,

401
Drusiane, i njegovo i njeno preobraćenje je rečeno u određenoj
dužini, i ja ne sumnjam da među drugim stvarima tu je bio razgovor
Ivanov koji je uvjeravao ih da žive u uzdržanju.

37 (nastavak) Sad braća iz Mileta rekoše Ivanu: Mi smo nastavili dugo

vreme u Efesu, ako izgleda dobro tebi, hajde da idemo također u
Smirnu, jer mi čujemo već da močna dela Božja su stigla tamo
također. I Andronikus reče im: Kada god učitelj želi, tad da idemo. Ali
Ivan reče: Hajdemo prvo do hrama Artemisa, jer možda tamo
također, ako se pokažemo, sluge Gospodnje biti će nađene.

38 Nakon dva dana, potom, je bio rođendan idola hrama, Ivan stoga,
kad svi behu obučeni u belo, sam stavi crnu odeću i ode u hram. I oni
uzeše ga i probali su da ga ubiju. Ali Ivan reče: Vi ste ludi da stavljate
na mene, čovjeka koji je sluga jedinoga Boga. I on podigao ga je na
visoko postolje i rekao im:

39 Vi tražite opasnost, ljudi Efesa, bijući osobina kao more. Svaka

rijeka koja utjeće i svaki izvor koji teče, i kiše, i valovi koji stiskaju
jedan drugog, i bujice pune kamenja čine sol zajedno od gorkog tako
mnogo (MS obećanje!) što je unutra. Tako vi također ostajete
nepromenjeni do današnjeg dana prema istinskoj dobroti i postajete
pokvareni svojim drevnim ritualima verovanja. Koliko mnogo čuda
liječenja bolesti ste vidjeli izvedenih od mene. A opet ste slijepi u
vašim srcima i ne možete povratiti vid. Šta je onda, O ljudi Efesa, ja
sam prošao sad i došao čak u vaš hram idola. I ja osuđujem vas bijući
najbezbožniji, i mrtvi od razumevanja ljudskosti. Evo, ja stojim ovde,
vi čete reći da vi imate boginju, čak Atremidu, molite onda ka njoj da
ja sam umrem, ili drugačije ja samo, ako niste sposobni da učinite
ovo, ja ću pozvati moga sopstvenoga boga, i od vašeg neverovanja ću
učiniti svakoga od vas da umre.

402
40 Ali oni koji su prevremena kušali ga i videli mrtve ljude oživljene,
plakaše: Ne ubijaj nas tako, mi molimo te, Ivane. Mi znamo da ti to
možeš. I Jovan im reče: Ako stoga vi ne želite da umrete, neka onaj
koga vi obožavate bude proklet, i zato je proklet, da vi također
možete napustiti svoje stare greške. Jer sada je vreme da ili budete
preobraćeni od moga Boga, ili ja ću sam umreti od vaše boginje, jer ja
ću moliti u prisustvu vas i utjecati se mome Bogu da milost bude vam
pokazana.

41 I rekavši tako on je molio ovako: O Bože ti si Bog iznad svih koji se

zovu bogovima, da do ovog dana dovedeno na ništa u gradu efežana,
da si stavio u moje misli da dođem u ovo mesto, o kojem nikad nisam
mislio, da si ti osudio svaki način obožavanja okrečući ljude ka tebi, na
čije ime svaki idol bježi i svaki zao duh i svaka nečista sila, sada
također borbom zlog duha ovde u tvoje ime, čak njega koji zamejava
ovo veliko mnoštvo, pokaži svoju milost u ovomu mjestu, jer oni su
dovedeni do greha.

42 I dok je Jovan govorio ove stvari, odmah oltar Artemisa bi razbijen

u mnoge komade, i sve stvari koje su bile posvećene u hramu padoše,
i (MS. Ono što je izgledalo dobro njemu) bi podeljeno nadvoje, i tako
slike bogova više od sedam. I polovina hrama pade, tako da sveštenik
je ubijen udarcem padanja (krova, grede). Mnoštvo efežana stoga
plakaše. Jedan je Bog Jovanov, jedan je Bog koji ima samilost na nas,
jer ti jedino si Bog, sada smo okrenuti tebi, gledajući tvoja čudesna
dela! Imaj milosti na nas, O Bože, prema tvojoj volji, i spasi nas od
velikih grehova! I neki od njih, ležeći na njihoim licima, učiniše molbu,
i neki klečaše i moliše, a neki poderaše svoju odeću i plakaše, a drugi
su pokušavali da uteknu.

43 Ali Ivan raširi svoje ruke i bijući uzdignut u duši, reče Gospodu:
Slava tebi, moj Isuse, jedini Bože u istini, ti koji si stekao (primio) tvoje
sluge različitim načinima. I rekavši tako, on reče narodu. Ustanite sa
403
poda, vi ljudi Efesa, i molite mome Bogu, i prepoznajte nevidljivu moč
koja se objavljuje, i čudesna dela koja su izvedena pred vašim očima.
Artemis treba da pomogne sebi, njegove sluge treba da pomognu joj i
da ne umru. Gde je moč zlog duha gde su njene žrtve gde njeni
rođendani gde njeni praznici gde su vijenci, gde je to čarobnjaštvo i
trovanje (vračanje) koje je sestra tome

44 Ali ljudi su ustajali sa poda i otišli su žurno i odmarali se u hramu

idola, plačući. Boga Jovanovog samo znamo, i njega mi obožavamo,
jer on imao je milosti nada nama! I kako je Jovan došao od tamo,
mnogo naroda gledalo je njega, govoreći. Pomozi nam, O Jovane!
Pomozi nam da ne stradamo uzalud! Ti vidiš našu svrhu, ti vidiš
mnoštvo koje te slijedi i stoji nada tobom u nadi prema Bogu. Mi smo
videli put u kome smo zastranili kad smo izgubili njega, mi smo vidjeli
naše bogove koji su postavljeni uzalud, videli smo veliko i sramno
ismijavanje koje ih je snašlo, ali pretrpi nas, mi te molimo, da dođemo
u tvoju kuću i da budemo potpomognuti bez smetnje. Primi nas koji
smo u zbunjenosti.

45 I Jovan reče im: Ljudi (Efesa), verujte da zarad vas ja sam nastavio
u Efesu, i odgodio sam put moj u Smirnu i u ostatak gradova, koji
behu također sluge Hrista da se okrenu njemu. Ali budući da sam još
nisam savršeno siguran u pogledu vas, nastavio sam moliti mome
Bogu i preklinjući ga da odem iz Efesa i štaviše je ispunjeno, ja vas
neću napustiti dokle vas ne odviknem kao decu od dojiljina mleka, i
postavim na vas čvrstu stenu.

46 Ivan je stoga nastavio s njima, primajući ih u kući Andromeja. I

jedan od njih koji je bio tu položi mrtvo telo sveštenika Atremijsa
pred vrata hrama, jer on je bio njegov rođak, i dođe brzo sa ostalima,
govoreći ništa o tom. Jovan, stoga, nakon razgovora braći, i molitve i
zahvalnosti (euharistije) i položi ruke na svakoga na skupu, reče u
duhu: Ima jedan ovde koji pokrenut verom u Boga je položio
404
sveštenika Artemisa pred vrata i ušao je, i u čežnji njegove duše,
vodeći brigu prvo za sebe, je mislio ovako u sebi: Bolje je za mene da
mislim za žive nego za mojim rođacima koji su mrtvi, jer ja znam da
ako se okrenem Gospodinu i spasem moju vlastitu dušu. Jovan neće
zanijekati da oživi mrtve opet. I Ivan ustajući sa svog mesta ode tome
rođaku sveštenika koji je mislio je ušao, i uze ga za ruku i reče: Jesi li
ovo mislio kada si došao k meni, moje dete. I on, uzet drhtanjem i
uplašen, reče: Da, gospode, i baci se pred njegove noge. I Ivan reče:
Naš Gospodar je Isu Krst, koji će pokazati svoju moč u tvom mrtvom
rođaku podižući ga opet živa.

47 I kad je učinio da mlad čovjek ustane, i uze njegovu ruku i reče:

Nije veća stvar za čoveka koji je gospodar velike tajne da nastavi
nositi sebe nad malim stvarima, ili koja velika stvar je da oslobodiš
ljude bolesti tijela. I još držeći mladića za ruku on reče: Ja ti kažem,
dete, idi i podiži mrtve sam, govoreći ništa već samo ovo: Ivan sluga
Božiji kaže ti, Ustani. I mladić ode ka svom rođaku i reče samo ovo i
mnogo ljudi bi sa njim i uđoše ka Jovanu, noseće ga živa. A Ivan, kad
on vidje ga da je oživio, reče: Sad kad si oživljen, ti uistinu ne živiš, niti
si sudionik nasljedstva istinitog života: hočeš li pripasti onomu čijim
imenom i moči si podignut. I sada veruj, i živeti češ u sva doba. I on je
nadalje verovao u Gospodara Isusa i potom priklonu se Jovanu.

(Drugi rukopis (Q. Pariz Gr. 1468, iz jedanaestog vijeka) ima drugi
oblik ove priče. Ivan uništava hram Artemisa, i tad '',mi'' idemo u
Smirnu i svi idoli su slomljeni. Bukolus, Polikarp i Andronikus su
ostavljeni nad oblašću. Tamo behu dva sveštenika Artemisa, braća, i
jedan umre. Oživljenje je rečeno umnogom kao u drugom tekstu, ali
kraće.

''Mi'' ostasmo četiri godine u toj oblasti, koja je bila cela preobraćena,
i tad vratismo se u Efes.)

405
48 Sad u sledeći dan Ivan, vidjevši u snu da mora da hoda tri milje van
vrata, nije zanemarivao, već usta rano i pođe na put, zajedno sa
braćom.

I neki zemljak koji je bio opomenut od svoga oca da ne uzme sebi

ženu od saradnika svoga koji je prijetio da će ga ubiti – ovaj mladi
čovjek nije htio pretrpiti opomenu svoga oca, već udari ga i ostavi ga
bez govora (mrtva). I Jovan, videći šta se dogodilo, reče Gospodu:
Gospode, je li zarad ovog da si mi ti rekao da dođem ovamo danas.

49 Ali mladić, gledajući nasilnost (surovost) smrti, i gledajući da bude

uzet, povuče srp koji je bio u njegovu opasaču i poče da trči prema
svome boravištu, i Jovan srete ga i reče: Stani, ti najsramniji đavole, i
reci mi gde trčiš noseči srp koji je žedan krvi. I mladić bi u nevolji i
baci železo na zemlju, i reče mu: Ja sam učinio bijedno i nasilno delo i
znam, i tako sam odlučio da učinim zlo još gore i surovije, čak da
umrem u mah. Jer moj otac me je uvijek obuzdavao na trezvenost, da
živim van bluda, i časno, i nisam ga mogao izdržati da me prekoreva, i
ja udarih ga i ubih ga, i kad videh šta je učinjeno, ja sam žurio do žene
zarad koje sam postao očev ubica, sa namerom da je ubijem i njenog
muža, i sebe na kraju, jer nisam mogao nositi da vidim muža žene, i
prođem kaznu smrti.

50 I Jovan mu reče: Da ja ne idući dalje i ostavljajući te u opasnosti

dammesta njemu koji želi da se smije i igra sa tobom, dođi ti sa
mnom i pokaži mi svoga oca, gde leži. I ako ga ja podignem za tebe,
hočeš li nadalje uzdržavati se od žene koja je postala zamka tebi. A
mladić reče: Ako ti podigneš moga oca za mene živa, i ja vidim ga cela
i da nastavi živjeti, Ja ću se nadalje uzdržavati od nje.

51 I dok je on govorio, oni dođoše do mjesta gde starac je ležao

mrtav, i mnogi prolaznici su stajali tu. I Jovan reće mladiću: Ti jadni
čovjeće, nisi li poštedio ni starost svoga oca. A on, plačući i čupajući

406
svoju kosu, reče da se kaje toga, a Jovan sluga Gospodnji reče: Ti si mi
pokazao Ja sam poslan na ovo mesto, ti si znao da će se ovo dogoditi,
od koga ništa ne može biti sakriveno od stvari učinjenih u životu, ti si
mi dao moč da liječim tvojom voljom, sada također daj mi ovoga
starog čovjeka živa, jer ti vidiš da njegov ubica je postao njegov
sudija, i poštedi ga, ti jedini Gospode, koji nisi poštedio oca (jer on)
savjetovao ga je najboljim.

52 I sa ovim rečima on priđe blizu starcu i reče: Moj Gospodar neće

biti slab da raširi svoju ljubaznost sažaljenja i svoju potrebnu milost
čak tebi, ustani stoga i daj slavu Bogu zarad dela koje se dešava u
ovom trenutku. I starac reče: Ja ustajem, Gospode. I on usta i sjede i
reče: Ja sam oslobođen od užasna života i morao sam da nosim
uvrede moga sina, užasne i mnoge, i njegovu želju za prirodnom
ljubavi, i na koji kraj ti si me vratio, O čovjeće živoga Boga (A Jovan
odgovori mu: Ako) si ti podignut samo za isti kraj, bolje je za tebe da
umreš, ali uzdigni sebe ka boljim stvarima. I on uze ga i odvede u
grad, propovijedajući mu milost Božju, tako da prije nego što je ušao
kroz vrata starac je verovao.

53 Ali mladić, kad je video neviđeno – oživljenje svoga oca, i spasenje

svoje,uze srp i unakazi sebe, i otrča do kuće gde je bila preljubnica, i
prekori je, govoreći: Zbog tebe sam postao ubica moga oca i od vas
dvoje i sebe, tamo imaš to što nalikuje krivici svih. Jer na mene Bog je
imao milosti, da bih ja znao njegovu silu.

54 I on se vrati i reče Jovanu u prisustvu braće šta je učinio. Ali Jovan

mu reče. On koji stavlja u tvoje srce, mladiću, da ubije tvoga oca i
postane preljubnik žene drugoga čovjeka, isti učinio te je da misliš da
je ispravno delo da odnese neposlušne delove. Ali ti si trebao učiniti,
ne na mjesto grijeha, već mišlju koja kroz tvoje delove pokazala se
štetnom, jer nisu delovi (stvari) koje su štetne, već neviđeni izvori
kojim svaka sramna emocija se širi i dolazi na svetlo. Pokaj se
407
stoga,moje dete, od ovog promašaja, i naučivši volju Sotoninu ti imaš
Boga da ti pomože u svim potrebama tvoje duše. I mladić je šutio i
pazio, pokajavši se od prijašnjih greha, da stekne oproštaj od dobrote
Božije, i on nije se odvajao od Ivana.

55 Kad, potom,ove stvari su bile učinjene od njega u gradu Efesu, oni

iz Smirne poslaše njemu govoreći: Mi čujemo da Bog koga ti
propovedaš nije zavidan, i zadužio te da ne pokažeš delimično
bivanjem u jednom mestu. Od tad, ti si propovednik takvoga Boga,
dođi u Smirnu i u druge gradove, da mi dođemo da znamo tvoga
Boga, i znavši ga imamo nadu u njega.

(Q ima gornju priču također, i nastavlja sa nezgodom koja je citirana u

drugom obliku (i ne kao iz ovih Dela) od Ivana Kasijana. Q ima to
ovako:

Jedan dan dok Jovan je sjedio, jarebica je proletjela i došla i igrala u

prašini pred njim, i Ivan pogleda na nju i čudio se. I neki sveštenik
dođe, koji je bio jedan od njegovih slušalaca, i dođe Ivanu i vidje
jarebicu kako se igra u prašini pred njim, i bio je uvrijeđen u sebi i
rekao: Može li takav i tako velik čovjek uzeti zadovoljstva u jarebici
igrajući u prašini. Ali Jovan osečajući u duhu misli njegove, reče mu:
Bilo bi bolje za tebe također, moje dete, da gledaš na jarebicu kako se
igra u prašini a da ne uprljaš sebe sa sramnim i nečistim delima, jer
onaj koji također čeka na preobražaj i pokajanje svih ljudi je doveo
tebe ovdje zarad toga, jer ja nemam potrebu za jarebičinim igranjem
u prašini. Jer jarebica je tvoja vlastita duša.

Tad starešina, čuvši ovo i videći da mu nije ponuđeno, već da apostol

Hristov mu je rekao sve šta je bilo u njegovom srcu,pade na lice
zemlje i plaka glasno, govoreći: Sada znam da Bog živi u tebi, O
blaženi Jovane! Jer on koji iskušava tebe iskušava njega koji ne može
biti kušan. I on ga je molio da moli za njega. I on uputi ga i dade mu

408
pravila (zakone) i pusti ga u njegovu kuću, veličajući Boga koji je nada
svim.

Kassian, Kolacija XXIV. 21, govori ovako:

Govori se da je najblaženiji Evanđelis Jovan, kad je nježno gladio

jarebicu sa rukama, odjednom video nekoga u obliku lovca kako
mudolazi. On se čudio da takav čovjek takvog ugleda i slave se
ponižava za tako malu i ponižavajuću zabavu, i reče: Jesi li ti taj Ivan
čije zvanje i raširena slava su dotakli i mene sa tako velikom željom da
te znam. Zašto se onda zavodiš takvom razonodom. Blagosloveni
Jovan mu reče: Šta je to što nosiš u rukama. Luk,reče on. A zašto, reče
on, ne nosiš ga stalno napetog. On odgovori mu: Ne moram, da ne bi
stalnim savijanjem snaga bila odnesena i labava i propala, a kada je
potreba da strele budu ispaljene sa mnogo snage u neku zver, snaga
biva izgubljena usljed viška stalne napetosti, snažan udarac ne može
onda biti učinjen. Baš tako, reče blagosloveni Jovan, nemoj da ovo
malo i kratko odmaranje moje misli smeta ti, mladi čovjeće, jer
ukoliko nije učinjeno nekada lako i odmor u nekom popuštanju snage
jaćine, narasti će zatišje kroz nesalomivu silu i neće moći slušati moč
Duha.

Jedina zajednička tačka od dve priče je da Sv. Ivan zabavlja se sa

jarebicom a gladalac misli da je to nevrijedno njega. Dva morala se
razlikuju u celosti. Iznos teksta izgubljenog ovde je neizvesne dužine.
Mora da je govoreno o radnjama u Smirni, i također,pojavljuje se, u
Laodikeji (vidi naslov u sledećem odelku). Jedan od delova mora biti
preobražaj žene od zla života (vidi dole, 'bludnica koja je postala
časna')

Naš najbolji rukopis predstavlja naslov sledećeg dela:

Od Laodikeje do Efesa drugi put.

409
58 Kada neko duže vreme je prošlo, i nitko od braće je nije bio u
nijedno vreme ožalošćen od Jovana, bili su tužni jer on je rekao:
Braćo, sada je vreme za mene da idem u Efes (jer tako sam dogovorio
sa onima koji stanuju tamo) da ne postanu slabi, sad za dugo vreme
nijedan čovjek ih nije utvrđivao. Već svi vi morate imati svoje misli
čvrste prema Bogu,koji nikad nije napustio.

Kad su oni čuli ovo od njega, braća su plakala jer će biti razdojeni od
njega. I Ivan reče: I čak ako budem razdvojen od vas, Krist je uvijek sa
vama, koga ako volite čisto imati ćete njegovo društvo nema sumnje,
on prepuprijedio (uključio) ih je da ga vole.

59 I rekavši tako, i poželevši srećan put njima, i ostavivši dovoljno

novca braći za potrebe, on ode u Efes, dok su sva braća tugovala i
žalila. I pratili su ga tamo, u Efes, i Andronikus i Druziana i Likomedej i
Kleobije i njehove porodice. I tamo pratila ga je Aristobula također,
koja je čula da njen muž Tertulus je umro na putu, i Aristipus sa
Ksenofonom,i bludnica koja je bila časna, i mnogi drugi, koje je on
osnažio u sva vremena da ustreme ka Gospodu, i oni nisu hteli da više
budu odvojeni od njega.

60 U prvi dan mi stigosmo u prazno boravište, i kad besmo na

manjku kreveta za Ivana, mi videsmo smiješnu stvar. Bio je jedan
krevet ležao negde bez pokrivača, na kojem on raširi svoj ogrtač koji
smo nosili, i mi smo ga molili da leže dole na njega i odmori, dok
ostatak nas je spavao na podu. Ali on kad je legao bio je u nevolji od
buba, i kako su nastavile da budu nevoljne njemu, kad je bila sredina
noći, čuli smo da im je rekao, O bube, imajte sebe, jedna i sve, i
ostavite vaše boraviše za ovu noć i ostanite mirne u jednomu mestu,i
držite odstojanje od sluga Božijih. I kako smo se smijali, i pričali neko
vreme, Jovan je otišao spavati, a mi, govoreći tiho, nismo ga
uznemiravali (ili, zahvaljujući njemu nismo bili uznemireni)

410
61 Ali kad je dan svanuo ja ustah prvi, i sa mnom Verus i Andronikus, i
mi videsmo na vratima kuće koja je bila uzeta velik broj buba koji
stoji, i dok smo se čudili na veliko viđenje njih, sva braća su bila ustala
zarad njih, Jovan je nastavio spavati. I kad se probudio mi mu
rekosmo šta smo videli. I on je sjeo na krevet i pogledao ka njima i
rekao: Budući da ste dobro se ponijeli u slušanju moga prijekora,
dođite u svoje mesto. I kad je on rekao ovo, i ustao sa kreveta, bube
trčeći sa vrata požuriše na krevet i penjale su se uz noge na njega i
nestale u spojevima. I Jovan reče ponovo: Ovo stvorenje sluša glas
čovjeka, i boravi samo i bilo je mirno i nije prestupilo, ali mi koji
čujemo glas i zapovijesti Božije ne slušamo i koji smo prosvetljeni i za
koliko dugo.

62 Nakon ovih stvari mi dođosmo u Efes, i braća tamo,koja su za dugo

vremena znali da Jovan dolazi, potrčaše zajedno do kuće Andronikusa
(gde je on došao da se smjesti), držeći njihove noge i polažući svoje
ruke na njihova lica i ljubeći ih (i mnogi se radovahu da dotaknu
njegovo odijelo, i behu izliječeni dodirujući njegovu odeću svetoga
apostola. (Tako Latinski,koji ima ovaj deo; Grčki ima: tako da su
dodirivali njegovu odeću)

63 I dok je velika ljubav i radost nije prolazila među braćom, jedan,

glasnik Satane, posta zaljubljen u Drusianu, iako je video i znao da je
ona žena Andronikusa. Komu mnogi rekoše: Nije moguće za tebe da
dobiješ tu ženu, videći da za dugo vremena ona je bila odvojila se čak
od svoga muža zarad pobožnosti. Jesi li u nezanju da Andronikus, ne
bijeći neko vreme taj koji je sad je, Bogobojažljiv čovek, tavorio ju je u
grobnicu, govoreći: Ili te ja moram imati za ženu koju sam imao
ranije, ili češ umreti. I ona izabra radije da umre nego da učini tu
glupost. Ako, tad, ona nije pristala, zarad pobožnosti, na suživot sa
njenim gospodom i žužem, već čak nagovarala ga da bude iste misli
kao sama, hoće li ona pristati k tebi želeći da budeš njen zavodnik

411
odvojiš od ove ludosti koja nema mira u tebi, ostavi se ovoga dela
koje ne možeš dovesti do ispunjenja.

64 Ali njegovi znani prijatelji su mu govorili ove stvari i nisu ga uvjerili,

već sa stidom on je udvarao joj se porukama, i kad je on uvidio
uvrede i nepoštovanje koje je ona uzvraćala, on provede svoj život u
sjeti (ili bolje, ona,kad je uvidjela ovu nečast i uvredu kod njega,
provela je svoj život teško). I nakon dva dana Drusiana leže u krevet
od utučenosti, i bila je u groznici i rekla je: Voljela bi da nisam došla
svojoj kući u rodni kraj, Ja koja sam postala uvreda čovjeku koji je u
neznjanju pobožnosti! Jer da je jedan koji je ispunjen sa rečju Božjom,
on ne bi otišao u takvo bacanje ludila. Ali sad zato Gospode, budući
da sam postala priulika udarca u dušu bez znanja,oslobodi me ovih
okova i prenesi me sebi brzo. I u prisustvu Jovana,koji nije znao ništa
o toj stvari,Drusiana se odvoji od života ne u celosti srećna, da, pod
nevoljom zarad duhovnog bola čoveka.

65 Ali Andronikus, tužan sa tajnom boli, tugovao je u duši, i plakao

otvoreno, tako da Ivan ga je proveravao često i govorio mu: Na boljoj
nadi Drusiana se uklonila od nepravedna života. Andronikus odgovori
mu: Dam ja sam uvjeren time, O Jovane, i ne sumnjam uopšte u
odnosu na vjeru u moga Boga, ali ovu stvar držim čvrsto, da ona je
napustila život čista.

66 I kad je ona nošena, Ivan zadrža Andronikusa, i obzirom da je

znaao uzrok, on je tugovao više nego Andronikus. I on je ćutao,
smatrajući izazov neprijatelja, za neko vreme je sedom mirno. Potom,
braća su počela skupljati se tamo da čuju koju riječ on će govoriti njoj
koja je otišla, on poče da govori:

67 Kad kormilar koji putuje, zajedno sa njima koji plove sa njim, brod
sam, stiže na mirnu i bez oluje luku, tad neka kažu da je siguran. I
poljoprivrednici koji polažu sjeme u zemlju, teško rade s mnogo truda

412
i zaštite, neka on onda uzme ostatak njegovih radova, kada on položi
sjeme sa mnogostrukim povećanjem u štale. Neka onaj koji
preduzima da ide smjerom, tad kliče kada nosi kući nagradu. Neka
onaj koji piše svoje ime na kutije, tad hvali se kada primi krune, i tako
u nastavku je sa svim borbama i umijećima, kada ne padnu na kraju,
već pokažu se da su kao oni koji su obećali (pokvareno)

68 I tako isto mislim da je sa vjerom koja svakoga ko je čini, koji je

raspoznaje je li uistinu istina, kada nastavi sam do kraja života. Jer
mnoge prepreke padaju na putu, i pripremaju uznemirenje za misli
ljudi, briga, deca, roditelji, slava, siromaštvo, dodvoravanje, vrhunac
života, ljepota, umišljenost, požuda, bogatstvo, ljutnja, uzdizanje,
mlitavost, zavist, ljubomora, zanemarivanje, strah, drskost, ljubav,
prijevara, novac, pretvaranje i druge takve prepreke, koliko god da ih
ima u životu, kao što kormilar plovi naprednim kursom koji je
suprotstavljen suprotnim vetrovima i velika oluja i močni valovi
uzburkani, i poljoprivrednik neblagovremenom zimom i plamenjača i
puzeće životinje ustaju iz zemlje, i oni koji teže u igrama ''samo da ne
pobjedi'' i oni koji vežbaju umeća su otežani različitim nevoljama.

69 Ali prije svih stvari potreba je da vernik pogleda pre svoga kraja i
razumije na koji način će doći na njega, bilo da je energičan i priseban
i bez ikakvih prepreka, ili uznemiren i naginje ka stvarima koje su
ovde, i vezan željama. Tako da je pravo da telo bude slavljeno lijepim
kad je celo skinuto, i uopšte velikim kada izvrši svako obećanje rata, i
liječnik kao odličan kada uspije u svakom izliječenju, i duša kao puna
vjere i vrijedna (ili prijemičiva) za Boga kad on plati obećano u celom:
nije ta duša koja je počela dobro i otišla u sve stvari ovoga života i
otpala, niti ta koja je nijema, učineći napor da stekne bolje stvari, i
tad je odnesena privremenim stvarima, niti ta koja je čekala na stvari
više vremena nego te od večnosti, niti ta koja razmjenjuje one koje ne
izdržavaju, niti ta koja je častila dela nečasti i zaslužila sram, niti ta

413
koja uzima obećanja Satane, niti ta koja je primila zmiju u vlastitu
kuću, niti ta koja je trpila prijekor zarad Boga: već ona koja je
prevazišla da ne bude slaba uzaludnim zadovoljstvima, niti da bude
prevladana lakomislenošću, niti da bude uhvaćena u mamac od
ljubavi za novcem, niti da bude izdana snagom tijela ili gnjevom.

70 I kako je Jovan razgovarao dalje sa braćom da bi oni trebali

prezreti privremene stvari u pogledu večnoga, on koji je zaljubljen u
Drusianu, bijući upaljen užansnom požudom i posedom mnogo
oblikovanog Satane, podmitio je upravitelja Andronikusa koji je bio
ljubitelj novca velikog iznosa, i on otvorio je grobnicu i da mu
mogućnost da osveti zabranjene stvari na mrtvome telu. Ne
uspijevajući sa njom kad je bila živa, on je bio još nametljiv nakon
smrti njenog tela i reče: Ako ti nisi htela da imaš sa mnom dok si
živela, ja ću osramotiti tvoj telo dok si mrtva. Sa ovom namisli, i
upravivši za sebe zlo delo mišlju odvratnog upravitelja, on je otišao sa
njim do grobnice, oni su otvorili vrata i počeli da skidaju pogrebnu
odeću sa tela, govoreći: Šta ti je koristilo, jadna Drusiana nisi li mogla
ovo učiniti u životu, što možda ne bi te žalostilo, da si učinila voljno.

71 I kako su ovi ljudi govorili ovako, i samo uobičajena presvlaka je

sada ostala na njenom telu, stran događaj bi viđen, takav da zaslužuje
patnju tko učini takvo delo. Zmija se pojavila iz nekog ugla i učinila sa
upraviteljem jedan ugriz i ubila ga: ali mladića nije udarila, već umota
se oko njegovih nogu, sikčući užasno, i kad je pao na njegovo telo i
seo na njemu.

72 I sledeći dan Jovan dođe,praćen sa Andronikusom i braćom, go

grobnice u zoru, i bio je treći dan od Drusianine smrti,da mogu
prelomiti kruh tamo. Iz prva, kad su otišli, ključeve behu tražili i nisu
mogli naći, ali Ivan reče Androniku, ispravno je da budu izgubljeni, jer
Drusiana nije u grobnici, međutim, idemo, da ne budeš nemaran, i

414
vrata će se sama otvoriti, kao što je Gospod učinio u mnogim sličnim
stvarima.

73 I kad mi besmo u mestu, na zapovijest gospodara, vrata se

otvoriše, i mi videsmo grob Drusiane lijepe devojke, kako se smije, i
Jovana,kad on vidje ga, plaka i reče: Jesi li ti došao ovamo prije, lijepi i
zarad čega. I mi čusmo glas koji mu govori: Zarad Drusianinog,koju
češ podići, jer ja sam zamalo je našao, i zarad njega koji leži mrtav
pored njene grobnice. I kada lijepi je rekao ovo Jovanu on ode u
nebesa na očigled nas svih. A Jovan, okrečući se na drugu stranu
grobnice, vidje mladog čovjeka, Kalimahusa, jednog od upravitelja
Efežana, i veliku zmiju kako spava na njemu, i upravitelj Andronikus,
Fortunatus po imenu, leži mrtav. I na viđenje dvojice on stane
zbunjen, govoreći braći: Šta znači to ili zašto Gospod nije mi javio šta
je učinjeno ovde, on koji me nikad nije zanemarivao.

74 I Andronikus videći ta tela, skoči i ode do Drusianine grobnice, i

videći je da leži u njenoj presvlaci samo, reče Jovanu: Ja razumem šta
se dogodilo, ti blaženi slugo Božiji, Ivane. Ovaj Kalimahus je zaljubljen
u moju sestru, i jer on nikad je nije osvojio, iako je često
pokušavao,on je podmitiop ovog mog prokletog upravitelja sa velikim
iznosom, možda želeći, kako vidimo, da ispuni svoje misli na tragediji
svoje zamisli, jer uistinu Kalimahus osvjedočio je ovo mnogima,
govoreći: Ako ona neće pristati k meni ležeći, biti će osramoćena kad
bude mrtva. I može biti, učitelju, da lijepi jedan je znao i nije pretrpio
da njeno telo bude uvređeno, i zato je ove mrtve učinio koji su učinili
pokušaj. I može li biti da glas ti je rekao, 'Ustani Drusiana',
predskazalo ovo jer ona je otišla iz ovoga života u tužnim mislima. Ali
ja verujem njemu koji je rekao da ovaj od ljudi koji su zastranili, jer ti
si htio da ga podigneš, a za drugog, ja znam da on nije vredan
spasenja. Ali ovu stvar ja te molim: Oživi Kalimahusa prvog, i on će
nam priznati šta se dogodilo.

415
75 I Jovan, gledajući na telo, reče otrovnoj zvjeri: Odlazi od njega to
će biti sluga Isusa Krista, i ustade i molio je nada njim ovako: O Bože
čije ime je slavljeno od nas, kao pravo: O Bože koji potčinjavaš svaku
zlu silu, O Bože čija volja je izvršena, koji uvijek čuješ nas, sada daj da
tvoj dar bude ispunjen u ovomu mladomu čovjeku, i ako ima ikoji
oproštaj da bude doveden na njega, pokaži nam kada on oživi. I
odmah mladić usta, i za ceo sat je šutio.

76 Ali kad on dođe do pravih smisla, Ivan upita njega o njegovom

ulazu u grobnicu, šta znači, i naučen od njega ono što Andronikus mu
je rekao, naimenice, da je on bio zaljubljen u Drusianu. Jovan je pitao
ga ponovo da li je on ispunio svoj loš naum, da uvredi telo puno
svetosti. I on odgovori mu: Kako bih ja izvršio ga kada ova strašna
zver je udarila Fortunatusa udarcem na moje oči, i pravo, budući da
on je ohrabrivao moj bijes, kad sam već bio izliječen od toga
nerazumnoga i strašnoga ludila, ali zaustavilo me sa strahom, i dovelo
do te nevolje u kojoj ti si video me pre nego sam ustao. I druga stvar
mnogo čudesniju ti kažem, koja je išla da ubije i umalo me načinila
lešem. Kad moja duša je bila uhvaćena ludošću i nekontrolisana
bolest me mučila, ja sam otrgao pogrebnu odeću u kojoj je ona bila
odjevena, i ja sam tad izašao iz groba i položio ih kao što vidiš. Ja
odoh ponovo u moje nečisto delo, i ja videh lijepu mladost
pokrivajući je sa njenim ogrtačem, i od njegovih očiju iskre svjetla
izađoše u njene oči, i on izgovori riječi meni, govoreći Kalimahus, umri
da bi živio. Sad ko je on bio ja ne znam, O slugo Božji, ali tad si se ti
pojavio ovde, ja poznam da je on bio anđeo Božiji, to dobro znam, i
ovo znam uistinu da je istinit Bog koji je objavljen od tebe, i on njega
sam uvjeren. Ali ja molim te, ne dopusti da budem oslobođen od ove
nesreće i ovog strašnog dela, i predstavi me tvome Bogu kao čoveka
zavedenog sa sramnim i prljave prevare. Tražeći pomoć stoga od
tebe, ja te držim za noge. Postao bih jedan od njih koji se nadaju u
Hrista, da bi glas dokazao koji mi reče, 'Umri da bi živeo', i taj glas je
416
bio ispunjen snagom, jer on je mrtav, taj neverni, neuredni, bezbožni,
i ja sam podignut od tebe, ja koji ću biti veran, Bogobojažljiv, znajući
istinu, kojom te molim da mi bude pokazana od tebe.

77 I Jovan ispunjen sa velikim zadovoljstvom i videći celi događaj

spasenja čoveka, reče: Šta je tvoja snaga, Gospodine Isuse Hriste, ja
ne znam, zbunjen kao što sam na tvoga mnogo sažaljenja i
neograničeno dugo-trpljenje. O koja veličina je došla dole u okove! O
neizreciva slobodo dovedena u ropstvo od nas! O neshvatljiva slavo
koja nam je došla! Da si držao mrtv šator sigurnim od uvreda, koji si
izbavio čovjeka koji je uprljao sebe sa krvlju i kaznio dušu onoga da bi
uprljao pokvarljivo telo, Otac koji je imao milosti i sažaljenja na
čovjeka koji nije brinuo za tebe, Mi te veličamo, i hvalimo i
blagoslovimo i hvala ti velika dobroto i dugotrepeljivosti. O sveti
Isuse, jer ti jedini si Bog, i nitko drugi, čija je moč koja ne može se
okrenuti nasuprot, sada i svijet bez kraja. Amin.

78 I kad je on rekao ovo Ivan uze Kalimahusa i pozdravi (poljubi) ga,

govoreći: Slava neka je Bogu, moje dete, koji je imao milosti na tebe, i
učiniome vrednim njegove moči, i ti također dobrim vođenjem da se
odmakneš od tvoga odvratnoga ludila i pijanosti, i pozvao te u njegov
vlastiti počinak i ka obnovi života.

79 Ali Andronikus, gledajući mrtvoga Kalimahusa oživljenog, molio je

Jovana, sa braćom, da podigne Drusianu također, govoreći: O Ivane,
neka Drusiana ustane i provede sretno taj kratak preiod života koji je
dala kroz tugu o Kalimahusu, kad je mislila ona je postala kamen
spoticanja njemu, i kad Gospod poželi, on će uzeti je ponovo sebi. I
Jovan bez odlaganja ode u njenu grobnicu i uze njenu ruku i reče:
Tebe koji si jedini Bog ja zovem, više nego veliki, neizrecivi,
nepojmljivi, komu je svaka sila vlasti potčinjena, komu svaka vlast se
klanja, pred kojim sav ponos pada i šuti, koga đavoli kad čuju drhte,
komu svo stvaranje drži svoje veze. Neka tvoje ime bude veličano od
417
nas, i podigni Drusianu, da Kalimahus može još biti utvrđen u tebi koji
dijeliš to ljudima je bez puta i nemoguće, ali samo tebi moguće, čak
slava i uskrsenje (oživljenje), i da Drusiana može sada doći u miru
imajući oko sebe ne samo najmanju smetnju, sad da mladić je
okrenut tebi, u njenom smeru ka tebi.

80 I nakon ovih riječi Jovan reče Drusiani: Drusiana, ustani. I ona usta
i izađe iz groba, i kad ona vidje sebe u presvlaki samo, ona bi
zbunjena , i spozna sve od Andronikusa, dok Jovan je ležao na licu,i
Kalimahus sa glasom i suzama je veličao Boga, i ona se također
radovala, veličajući ga na isti način.

81 I kad se ona obukla, ona se okrenu i vidje Fortunatusa kako leži, i

reče Jovanu: Oče, neka ovaj čovjek također ustane, čak ako je
pokušao da bude izdajnik. Ali Kalimahus, kada on ču nju da govori to,
reče: Nemoj, ja molim te , Drusiana, jer glas koji sam čuo nije
pomenuo njega, već reče u pogledu tebe samo, i ja videh i verovah,
jer da je dobro, možda bi Bog imao milosti na njega također i
podignuo ga pomoću blagoislovenog Jovana, on je znao stoga da
čovjek je došao do lošega kraja (Lat. On sudio ga je vrednim da umre
koga on nije smatrao vrednim da ustane ponovo). I Jovan mu reče:
Mi nismo spoznali, moje dete, da vratimo zlo za zlo, jer Bog, iako smo
mi učinili mnogo zla i ništa dobro prema njemu, nije dao kaznu nam,
već pokajanje, i iako smo mi bili u nezanju njegovog imena on nije
napustio nas već je imao milosti na nas, i kad mi bogohulismo, on nije
kaznio već sažalio se na nas, i kad mi nismo verovali mu on nije nam
zamjerao, i kad mi progonismo njegovu braću on nije uzvraćao nam
zlo već stavljao je u naše misli pokajanje i uzdržanje od zla, i
ohrabrivao nas je da dođemo k njemu, i on je i tebe, moj sine
Kalimahuse, i nije se sječao tvoj prijašnjih zala učinio te svojim
slugom, čekajući na milost. Zato ako mi ne dopustiš da podignem
Fortunatusa, i za Drusianu je da učini tako.

418
82 I ona ne odlažući, ode sa radovanjem duha i duše do tela
Fortunatusa i reče: Isu Krste, Bože vremena, Bože istine, koji si mi dao
da vidim čuda i znakove, i dao si mi da postanem sadionik tvoga
imena, koji si udahnuo sebe u mene sa mnogom pojavom, i imao si
milosti na mene na mnoge načine, ti si me zaštitio velikom dobrotom
kad sam zaustavljena od Andronikusa koji je bio od starine moj muž,
da si dao mi tvoga slugu Andronikusa da bude moj brat, koji je držao
me tvoju sluškinju čistu do današnjeg dana, koji si me podigao tvojim
slugom Jovanom, i kad bih oživljena pokazao si mi njega koji je bio
učinnjen da ne posrne od spoticanja, dao si mi savršen mir u tebi, i
osvetlio me od tajnog ludila, koga sam voljela i bila privržena, ja
molim te, O Hriste, ne odbij tvoju Drusianu kopja moli te da oživiš
Fortunatusa, čak iako je on pokušao da me izda.

83 I uzimajući ruku mrtvoga čovjeka ona reče: Ustani, Fortunatus, u

ime našega Gospoda Isu Krsta. I Fortunatus usta, i kad vidje Jovana u
grobnici, i Andronikusa i Drusianu uskrsle iz mrtvih, i Kalimahusa
vjernika, i ostale od braće kako slave Boga, on reče: O,šta su sile ovih
pametnih ljudi učinile! Ja nisam želio da budem uzdignut, već radije
htedoh umreti, i da ih ne vidim. I sa ovim rečima on pobeže i izađe iz
groba.

84 A Jovan, kada je video nepromenjenu misao (dušu) Fortunatusa,

reče: O prirodo koja nije promenjena za bolje! O izvore duše koja
prebiva u gadosti! O suštino pokvarenosti puna tame! O smrti koja se
uzdižeš u njima koji su tvoji! O neplodno drvo puno vatre! O drvo koje
daješ ugalj umesto ploda! O stvari koja stanuješ sa ludošću stvari (al.
O drvo drveća puno nezdravih izdanaka) i susjede nevjerovanja! Ti si
dokazao tko si, i ti si uvek osuđen, sa tvojom decom. I ti ne znaš kako
da hvališ bolje stvari, jer ih nemaš. Zato, takav je tvoj put (ploda),
takav također je tvoj korijen i tvoja priroda. Budi uništen između njih
koji veruju u Gospoda, od njihovih misli, od njihovih umova, od

419
njihovih duša, od njihovih tela, od njihovih dela) njihov život, njihov
razgovor, od njihova posla, njihova zanimanja, njihova savjeta, od
oživljenja do (počinka u ) Bogu, od njihova slatka mirisa koji češ deliti,
od njihove vere, njihovih molitvi, od svetog kupanja, od euharistije,
od hrane tela, od pića, od oblačenja, od ljubavi, od brige, od
uzdržanja, od pravičnosti, od svega toga, ti najnesvetiji Satano,
neprijatelju Božiji, će Isus Krist naš Bog i od svih koji su kao ti i imaju
tvoje osobine, učiniti te da propadneš.

85 I rekavši ovako, Jovan je molio, i uzeo je hleb i odnese ga u

grobnicu da ga prelomi, i reče: Mi veličamo tvoje ime, koje pretvara
nas od grešenja i nemilostive prevare, mi veličamo tebe koji si
pokazao pred našim očima ono što smo videli, mi svedočimo tvojoj
ljubaznosti koja se pojavljuje na razne načine, mi hvalimo tvoje
milostivo ime, O Gospode (mi ti zahvaljujemo), koji si osudio one koji
su osudili tebe, mi dajemo hvalu tebi, O Gospodaru Isu Krste, da smo
uvjereni u tebe što je nepromenjivo, mi dajemo hvalu tebi koji si imao
potrebu naše prirode da bude spasena, mi dajemo hvalu tebi koji si
dao nam ovu sigurnost, jer ti si sam, i sad i uvek. Mi tvoje sluge
dajemo ti zahvalu, O sveti jedini, mi smo sakupljeni sa namerom van
sveta (ili podignuti od smrti).

86 I molivši tako i dajući slavu Bogu, on izađe iz grobnice nakon

sudjelovanja sve braće u euharistiji Gospodnjoj. I kad je on došao do
Andronikusove kuće on reče braći: Braćo, duh unutar mene je vidio
da Fortunatus će umreti od crnila (trovanja krvi) od ujeda zmije, ali
hajde da neko ode brzo i vidi je li tako uistinu. I jedan od mladića
otrča i nađe ga mrtva i crnilo se širilo nada njim, i dostiglo je njegovo
srce, i dođe i reče Jovanu da je on mrtav tri sata. A Jovan reče; Ti imaš
svoje dete, O đavole.

'Jovan potom je bio sa braćom radovao se u Gospodu.' Ova rečenica

je najbolji rukopis. U Bonnetovom izdanju ono uvodi u zadnji deo
420
Dela, koji slijedi odmah u rukopisu. Može da pripada bilo kom delu.
Latinski ima: I taj dan on provede radosno sa braćom.

Ne može biti mnogo praznine između ovoga i sledećeg dela, koji je

možda najinteresantniji u Delima.

Veći deo ovog dela je sačuvan samo u jednomu veoma pokvarenom

četrnaest stoljetnom rukopisu U Beču. Dva važna dela (93-5 dio i 97-8
deo) su čitani na Drugom Nikejskom Savjetu i sačuvani su u Delima
toga., nekoliko linija himne su također citirani u Latinskom od
Augustina (Ep. 237 (253) Ceretiusu), on našao ih je trenutno
odvojenim među Priskilianistima. Ceo dijalog je najpoznatiji prikaz
koji imamo o Doketskom pogledu Gospodnje ličnosti.

87 Oni koji su bili prisutni ispitivali su uzrok, i bili su naročito zbunjeni,

jer Drusiana je rekla: Gospod mi se javio u grobnicu u obliku Jovana, i
mladića. Utoliko,zato, kako su bili zbunjeni, na način, ne utvrdivši još
svoju veru, tako da izdrže čvrsto, Jovan reče (ili Jovan noseći ga
pažljivo, reče):

88 Ljudi i braćo, vi niste propatili ništa strano ili neverovatno u

pogledu vaših osećaja, utoliko kao mi,koje vi izabraste za sebe da
budu apostoli, besmo iskušani na mnoge načine: Ja, uistinu, ne mogu
da izložim vam ili da pišem stvari koje videh i čuh: i sad je potreba da
ja uskladim ih sa onim što ste čuli, i prema svakomu od vas koji može
da shvati ja ću pružiti vam te stvari za koje možete čuti, da vidite
slavu koja je o njemu, šta je bilo i je, i sad i za uvek.

Jer kad je on izabrao Petra i Andriju, koji behu braća, on dođe k meni i
Jakovu mome bratu, govoreći: Trebate mi, dođite. I moj brat kad je
čuo to, reče: Jovane, šta bi ovo dete imalo što je na obali morskoj i
zove nas. A ja rekoh: Koje dete. I on reče mi ponovo: To koje zove
nas. I ja odgovorih: Jer od našeg dugog bdjenja mi smo gledali more,
ti ne vidiš pravo, moj brate Jakove, već ne vidiš čovjeka koji stoji
421
tamo, lijep i pošten i od vesele pojave. Ali on mi reče: Njega ne vidim,
brate, ali hajdemo i vidjeti čemo šta on ima.

89 I tako kad je doveo brod do obale, on vidje ga također pomažući

zajedno sa nama da namesti brod: i kad smo mi otišli od toga mesta,
misleći da ga slijedimo, opet on je bio viđen od mene kao da je
prilićno ćelav, ali brada gusta i izrasla, ali od Jakova kao mladića čija
brada je bila mlada. Mi smo stoga bili zbunjeni, oboje od nas, kao što
jer smo to što smo vidjeli šta li znači. I nakon toga, kako smo ga
slijedili, oboje nas besmo malo zbunjeni kako smo uviđali stvar. A
meni se pojavi tamo još više čudesna stvar, jer ja volio bih probati da
vidim ga nasamo, i ja ni u koje vreme videh njegove oči zatvorene (da
trepere), već uvijek otvorene. I često on bi se pojavljivao meni kao
malen čovjek i ružan, i onda opet kao jedan koji dodiruje nebesa.
Također tamo bi u njemu drugo čudo, kad ja sedih za jelom on bi me
uzeo na svoje grudi, i nekada njegove grudi behu osećene od mene
da su glatke i meke, a nekad tvrde kao kamenje, tako da ja sam bio
zbunjen u sebi i rekoh: Čemu je to tako meni. I dok sam ja mislio ovo,
on...

90 U drugo vreme on uze sa sobom mene i Jakova i Petra na planinu

gde je on želio da moli, i mi videsmo u njemu takvo svetlo kakvo nije
moguće za čovjeka koji ima pokvarljiv (smrtan) govor da opiše kakav
je. Opet na način on dovede nas troje gore na planinu, govoreći:
Dođite sa mnom. I mi odosmo opet: i mi ga videsmo na udaljenosti
kako moli. Ja, zato, jer me je volio, privukoh se njemu nežno, tako kao
da me nije mogao videti, i stadoh gledajući na njegove zadnje delove,
i videh da on nije odeven odećom, već je bio viđen od nas gol, i
nikako mudar kao čovek, i da njegove noge behu belje od snega, tako
da zemlja je tamo bila svetla oko njegovih nogu, i da njegova glava je
doticala nebesa, tako da sam se ja bojao i plakao, a on, okrečući se,
pojavi se kao čovek malena rasta, i uhvati me za bradu i povuče i reče

422
mi: Jovane, ne budi neveran već veruj, i ne budi radoznao. I ja mu
rekoh: Ali šta sam učinio, Gospodaru. I ja kažem vam, braćo, Ja sam
pretrpio tako veliku bol u tome mestu gde je on držao moju bradu za
trideset dana, da mu ja rekoh: Gospode, ako me čupaš radi igre da mi
stvaraš tako veliku bol, šta bi bilo da si mi dao šamar. I on mi reče:
Neka bude tvoje odsada da ne kušaš ga ko ne može biti kušan.

91 Ali Petar i Jakov behu ljuti jer ja govorih sa Gospodinom, i

mahnuše mi da trebam da dođem k njima i ostavim Gospodara sama.
I ja odoh, i oni oboje rekoše meni: On (starac) koji je govorio sa
Gospodom na vrhu planine, koji je on koji je čuo ih da govore. I ja,
imajući u mislima njegovu veliku milost, i njegovo jedinstvo koje ima
mnoga lica, i njegovu mudrost koja je bez prestanka gledala na nas,
reče: Da znate ako ga pitate.

92 Opet, jednom kad mi svi učenici besmo na Genesaretu spavali u

jednoj kući, ja sam obukavši ogrtač, gledah (ili gledah ispod ogrtača)
šta će on uraditi: i prvo ga čuh da je rekao: Ivane, idi spavaj. I ja
potom pretvarah se da spavam videh drugog pri njemu (spava), koga
također čuh reče Gospodu: Isuse, oni koje si izabrao još ne veruju u
tebe (ili ne još, ). A Gospodar reče mu: Dobro kažeš, jer su ljudi.

93 Drugu slavu ja vam kažem, braćo: Nekad, kad bih ga držao, ja

videh tvar i čvrsto telo, a u drugo vreme, opet, ja osetih ga, tvar je
bila nematerijalna i ako je uopće postojala. I ako u ijedno vreme mi
besmo ponukani od nekoga od Fariseja i odosmo pitati, mi odosmo s
njim, i tamo bi pred svakime od nas pogača onih koji su nas nudili, i sa
nama također on je primio jednoga, i njega bi on blagoslovio i ubrojio
među nas, i od toga malo svaki je bio pun, i naše vlastite pogače behu
sačuvane cele, tako da oni koji ga nudiše behu začuđeni. I često kad
sam hodao s njim, želeo sam da vidim otisak njegova stopala, da li se
pojavljuje na zemlji, jer ja videh ga kao da se podizao od zemlje, i
nikad nisam video. A ove stvari ja vam govorim, braćo, za ohrabrenje
423
vaše vere prema njemu, i mi moramo u sadašnje vreme biti tihi u
pogledu njegovih močnih i čudesnih dela, utoliko jer su neizreciva i,
može biti, ne mogu biti izgovorena niti se čulo za njih.

94 Ali prije negošto je bio uzet od bezbožnih židova, koji behu

upravljani od(imahu svoj zakon) bezbožne zmije, on sakupi sve nas
zajedno i reče: Pre nego što sam izručen njima hajde da zapevamo
pesmu Ocu, i tako idite prema onome što je pred nama. On reče nam
da napravimo prsten, držeći jedan drugome ruke, a sam je stajao
usred i rekao: Odgovarajte Amen k meni. On poče, tad, da peva
himnu i reče:

Slava tebi, Oče.

I mi, idući u krug, odgovorismo mu: Amen.

Slava tebi, Riječi: Slava tebi, Milost. Amin.

Slava tebi, Duh. Slava tebi, Sveti.

Slava tvojoj slavi. Amin.

Mi slavimo te, O Oče, mi dajemo hvalu tebi, O svjetlo, u komu tama

ne stanuje. Amen.

95 Sada dok (ili zašto) mi dajemo hvalu, Ja kažem:

Spasio bih se i spasio bih. Amin.

Bio bih oslobođen, i oslobodio bih. Amen.

Bio bih ranjen, i ranio bih. Amen.

Bio bih rođen, i rodio bih. Amin.

Jeo bih, i bio bi pojeden. Amen.

Slušao bih, i bio bih slušan. Amin.

424
Ja bih mislio, budući da sam u potpunosti mislio. Amin.

Bio bih opran, i prao bih. Amen.

Milost pleše. Ja bih svirao, plešite svi. Amin.

Tugovao bih, jadikujte svi vi. Amen.

Beoj Osam pjeva hvalu sa nama. Amen.

Broj dvanaest pleše na visini. Amin.

Cela visina sudeluje u našem plesu. Amen.

Tko ne pleše, ne zna šta dolazi. Amin.

Ja bih pobegao, i ostao bih. Amin.

Ja bih uljepšao, i bio bih uljepšan. Amin.

Bio bih sjedinjen, i ujedinio bih se . Amen.

Kuću nemam, i imam kuće. Amin.

Mjesta nemam, i imam mjesta. Amen.

Hrama nemam, i imam hramove. Amen.

Svetiljka sam tebi koji gledaš me. Amen.

Ogledalo sam tebi koji vidiš me. Amin.

Vrata sam tebi koji kucaš na mene. Amen.

Put ja sam tebi , putnik...

96 Sad odgovori ti (ili kako odgovori) na moj ples. Vidi sebe u meni
koji govorim, i videći šta radim, drži tišinu o mojim tajnama.

425
Ti koji plešeš, vidi šta ja radim, jer tvoja je strast u zrelosti, koju ja
trpim. Jer ti ne možeš uopšte shvatiti šta trpiš da ja nisam poslan tebi,
kao riječ Oca. Ti koji si vidio šta sam ja pretrpio vidio si me kao patnju,
i videći ako ti nisi prebivao već bio u celosti ganut, pokrenut ka
mudrosti. Ti imaš me kao krevet, odmori na meni. Tko sam ja, znati
češ kada odem. Šta sada ja izgledam da sam, to nisam. Ti češ videti
kada dođeš. Da si znao kako da pretrpiš, mogao bi pretrpjeti. Nauči
da trpiš, i biti češ sposoban da trpiš. Šta ne znaš, ja sam ću te naučiti.
Da Bog sam ja, ne Bog izdajnik. Držati ću sklad sa svetim dušama. U
meni znaj riječ mudrosti. Opet sa mnom reci ti: Slava tebi, Oče, slava
tebi, Riječ, slava tebi, Sveti Duše. I ako bi znao u pogledu mene, šta
sam ja, znaj da sa rečju sam prevario sve stvari i nisam nimalo
prevaren. Ja sam preskočio, ali ti razumi u celosti, i razumejući, reci:
Slava tebi, Oče. Amin.

97 Tako, moji voljeni, plešući sa nama Gospod ode. I mi kao ljudi smo
zastranili ili ošamućeni snom smo pobegli ovim putem i to. Ja, potom,
kada videh ga da trpi, nisam trpio njegovu patnju, već odoh na Goru
Maslinsku, plačući na to šta se dogodilo. I kad on je bio razapet na
Petak, u šesti čas dana, tama dođe na celu zemlju. I moj Gospod
stajući nasred pećine ju je osvetlavao, reče: Jovane, ka mnoštvu dole
u Jerusalimu ja sam bio razapet i proboden kopljem i trskom, i žuč i
sirće mi je dato da pijem. Ali tebi kažem, i šta ja kažem počuj. Ja
stavljam u tvoje misli da dođeš na ovu planini, da možeš čuti one
stvari koje pripadaju učeniku da nauči od učitelja i čoveka od svoga
Boga.

98 I rekavši tako, on pokaza mi križ svetlosti namešten, i oko krsta

veliko mnoštvo, ne imajući jedan oblik, i u njemu (krstu) bio je oblik i
sličnost (tako MR: ja bih čitao: i u njemu je bio jedan oblik i jedna
sličnost: i u križu drugo mnoštvo, ne imajuči jedan oblik). I Gospodar
sam ja videh iznad krsta, ne imajući nijedan izgled, već samo glas, i

426
glas ne takav kakav je uobičajen, već sladak i mio i uistinu od Boga,
govoreći mi: Jovane, potrebno je da netko čuje ove stvari od mene,
jer imam potrebu za jednim koji će čuti. Krst svetlosti je nekad zvan ili
rečju od mene zarad vas, nekad um, nekad Isus, nekad Krist, nekad
vrata, nekad put, nekad hleb, nekada seme, nekada oživljenje, nekad
Sin, nekad Otac, nekad Duh, nekad život, nekad istina, nekad vera,
nekad milost. I sa ovim imenima je zvan prema ljudima, ali ono što je
u njemu je uistinu, i začeto u sebi i izgovoreno vam (MS. Nama), to je
označavanje svih stvari, i čvrsto uzdizanje stvari nameštenih od stvari
nestabilnih, i harmnija mudrosti, i uistinu mudrost u harmoniji (ova
zadnja rečenica u rukopisu je pridružena tekstu: 'i bijući mudrost u
harmoniji'). Tamo je od desne ruke i leve, sile također, vlasti,
ovlaštenja i demoni, dela, pretnje, gnjevi, đavoli, Satana, i niži koren
odakle priroda stvari je došla u biće.

99 Ovaj krst, tad, je taj koji je učvršćen u sve stvari kao dio (pridružuje
sve stvari sebi) rečju, i odvojen od stvari koje su od onih odozdo (lit.
Stvari rođenja i ispod), i također tad, bijući jedan, tekao je prema
svim stvarima (ili učinio je tok. Ja primetih: sadržavajući sve). Ali to
nije krst od drveta koji ćete videti kada idete odavde, niti sam ja on
koji je na križu, koga sada ne vidite, već samo čujete njegov glas. Ja
sam ubrojen da sam onaj koji nisam, ne bijući šta sam mnogima, ali
oni će me zvati (govoriti o meni) nešto drugo što je nisko i nevredno
mene. Kao tad, mjesto odmora nije ni viđeno i govoreno o njemu,
mnogo više ću ja, Gospodar toga, niti biti viđen.

100 A mnoštvo od jednoga gledišta da je krst od niže prirode, i oni

koje vidiš u krstu, ako nisu jedan oblik, to je jer nema svaki dio njega
koji je došao shvatljiv. Ali kad ljudska priroda (ili viša priroda) je uzeta,
i rasa koja prilazi meni i sluša moj glas, on koji sada sluša me će biti
ujedinjen s tim, i neće više biti to šta je on sad, već iznad njih, kao što
sam ja. Jer tako dugo kako dugo ne zoveš sebe mojim, Ja nisam taj

427
koji sam (ili sam bio), ali ako me čuješ, ti, slušajući, biti češ kao što
sam ja, a ja ću biti ono što sam bio, kada tebe kao sebe. Jer od mene
ti si to što sam ja. Ne brini stoga za mnoge, i one koji su van tajne
omraženi, jer ti znaš da sam ja ceo sa Ocem, i Otac sa mnom.

101 Ništa, zato, od stvari za koje će reći da sam ja pretrpio: ne, te

patnje koje sam pokazao tebi i ostalima u plesu (igri), ja želim da
bude zvano tajnom. Jer šta ste vi, ti vidiš, jer ja pokazah ti, ali šta sam
ja ja sam znam, i nitko drugi. Pretrpi me da držim što je moje, i to što
je tvoje vidi kroz mene, i gledaj me u istini, da ja jesam, ne šta kažem,
već šta vi možete da znate, jer vi ste slični tome. Ti čuješ šta sam ja
pretrpio, još ja nisam patio, da nisam pretrpio, i još sam patio, da sam
bio proboden, i bio sam udaren, obješen, i nisam bio obješen, krv je
tekla od mene, i nije tekla, i , u riječi, šta rekoše o meni, to me nije
snašlo, već šta nisu videli, to sam pretrpio. Sad šta te stvari su ja
pokazujem ti, jer ja znam da češ razumeti. Vidi stoga u meni slavljenje
(ubijanje) riječi (logosa), probadanje riječi,krv riječi, ranu riječi,
vješanje riječi, trpljenje riječi, zakivanje riječi, smrt riječi. I tako
govorim ja, odvajajući muževnu zrelost. Vidi ti stoga u prvom mestu
Riječ, tada češ videti Gospoda, i na trećem mestu čoveka, i ono što je
pretrpio.

102 Kad je izgovorio mi te stvari, i druge koje ne znam kako reći kao
što mi je rekao, on bi uzet, i nitko od mnoštva ga nije video. I kad ja
odoh dole ja smijah im se podsmijehom, utoliko jer mi je rekao stvari
koje oni rekoše u pogledu njega, držeći čvrsto ovu stvar u sebi, da
Gospod mislio na sve stvari simbolično i oproštajem prema ljudima,
zarad njihova preobraćenja i spasenja.

103 Gledajući to, braćo, milost Gospodnja i njegova ljubazna ljubav

prema nama, hajde da mu se poklonimo kao onomu komu je on
pokazao milost, ne sa našim prstima, niti našim ustima, niti jezikom,
niti ijednim delom tela, već sa odmerenošću duše, čak on koji je
428
postao čovek odvojen od svoga tela, i hajde da gledamo jer (naći
čemo) sad također on je držao nadzor nad zatvorom zarad nas, i nada
grobovima, u okovima i tamnicama, u prijekorima i uvredama, po
moru i suhoj zemlji, u bičevanju, osudama, zavjerama, prevarama,
kaznama, i u riječi, on je sa svima nama, i sam trpi sa nama kada mi
patimo, braćo. Kada je on zvan svakoga od nas, on je izdržao da
zatvori uši nama, ali bijući svagdje on je slušao sve nas, a sad meni i
Drusiani – utoliko kako je on Bog njihov koji su zatvoreni odgajali nas
pomoću njihova vlastita sažaljenja.

104 Budite ubijeđeni, zato, voljeni, da nije čovjek koga vam

propovedam da mu se klanjate, već Bog nepromenjivi, Bog
nepobjedivi, Bog višlji od svih ovlasti i svih moči, i stariji i močniji od
svih anđela i stvorenja imenovanih, i svih doba. Ako prebivate u
njemu, i ako ste ugrađeni u njega, posedovati ćete vaše duše
neuništive.

105 I kad je on izručio te stvari braći, Jovan ode, sa Andronikusom, da

prošeta. A Drusiana također je slijedila izdaleka sa braćom, da bi oni
videli dela koja su učinjena od njega, i čuli njegov govor u sva
vremena Gospodnja.

Preostali deo koji je postojeći na grčkom u dodatku knjige, Smrt ili

Uzdizanje Jovanovo. Prije mora biti stavljen priče koje mi imamo
samo u Latinskom (od 'Abdije' ili drugi tekst od 'Melitusa'), i dva ili tri
odvojena fragmenta.

(Lat. XIV.) Sad u sledećem (ili drugom) danu Kraton, mudrac, je

objavio na tržnici da će dati primer prezira ka bogatstvu, i događaj bi
ovako. On je nagovorio dva mladića, najbogatija u gradu, koja behu

429
braća, da potroše celo njihovo nasledstvo i kupi svaki od njih dragulj, i
ove oni prelomiše u komade javno na očigled ljudi. I dok su oni činili
ovo, dogodilo se slučajno da apostol je prolazio. I zovući Kratona
mudraca k sebi, on reče. Ovo je ludo preziranje svijeta koji je hvaljen
ustima ljudi, ali davno osuđen sudom Božjim. Jer kao što je uzalud
lijek kojom bolest nije istrebljena, tako je uzaludno učenje kojim
greška duše i ponašanje nije izlečeno.Ali uistinu moj učitelj uči mlade
koji žele da dobiju večan život, ovim rečima, govoreći da ako bi bio
savršen, on bi trebao prodati sva svoja dobra i dati siromašnima, i
tako čineći steći će blago u nebesima, i naći će život koji nema kraja.
A Kraton mu reče: Ovde je plod lakomosti postavljen usred ljudi, i
razbijen je u komade. Ali ako Bog je uistinu tvoj gospodar i želi ovo da
bude, da njegov iznos cene ovih dragulja budu dati siromašnima,
uzrokuje da ovi dragulji budu povraćeni celi, da što sam ja učinio za
dobit ljudi, ti možeš učiniti za slavu njega koga nazivaš gospodarem.
Tad blagosloveni Jovan sakupi ostatke dragulja, i držući ih u svojoj
ruci, podiže svoje oči ka nebu i reče: Gospode Isu Krste, komu ništa
nije nemoguće, koji kada je svijet bio slomljen usled drveta požude, ti
si povratio ga ponovo u punoću drvetom križa: koji si dao rođenom
slijepcu oči koje mu priroda nije dala,koji si povratio Lazara, mrtvog i
sahranjenog, nakon četvrtoga dana na svetlo, i podčinio si sve bolesti
i slabosti ka riječi tvojom moči, i također sad učini ova draga kamenja
koja ovi, ne znajući plodove milostinje, su razbili u komade za slavu
ljudi, povrati ih, Gospode, sada rukama tvojih anđela, da njihovim
vrednim radom milosti bude ispunjeno, i učini ove ljude da veruju u
tebe nerođenog Oca kroz tvoga jedino-rođenoga Sina Isu Krsta
našega Gospodara, sa Svetim Duhom svetlošću i svetosti cele Crkve,

Svijet bez kraja. I kada vjerni koji behu sa apostolom odgovorili i rekli
Amen, odlomci dragulja behu odmah spojeni u jedan da nijedna
oznaka uopšte gde su razbijeni nije ostala na njima. I Kraton filozof, sa
svojim učenicima, videći ovo, pade na noge apostola i verovao je
430
otada (ili odmah) i bio je kršten, sa njima svima, i počeo je sam javno
da pripoveda veru našega Gospoda Isusa Hrista.

XV. Ta dva brata, stoga, o kojima pričamo, prodaše dragulje koje su

imali kupljen za prodaju njihovog nasljedstva i dadoše cenu
siromašnima, i potom veoma veliko mnoštvo vernika poče da se
pridružuje apostolu.

I kad sve ovo bi gotovo, dogodilo se da po istomu primeru, dva časna

čoveka, grada Efesa prodaše sva njihova dobra i dadoše potrebitima, i
slijedili su apostola kako je išao kroz gradove propovijedajući riječ
Božiju. Ali dogodilo se, kada su ušli u grad Pergam, oni videše njihove
sluge kako hodaju preko u nizu u svilenoj odeći i sjajeći sa slavom
ovoga sveta, odakle se dogodilo da su bili probodeni sa strelom
đavola i postali tužni, videći sebe siromašnim i obučeni u jedan ogrtač
dok njihove vlastite sluge behu močni i napredni. Ali apostol Hristov,
videći ove smicalice đavola, reče: Vidim da ste promenili vaše misli i
vašu pojavu zarad ovoga, da, slušajući učenje moga Gospodina Isusa
Krista, vi ste dali sve što ste imali siromašnima. Sada, ako želite da
povratite ono što ste prije imali od zlata, srebra i dragog kamenja,
donesite mi neke prave štapove, svaki od vas snop. I kad su učinili
tako, on pozva ime Gospoda Isusa Hrista, i oni behu obraćeni u zlato.
I apostol im reče: Donesite mi malo kamenje sa obale mora. I kad su
učinili i ovo, on prizva veličanstvo Gospodnje, i svi kamenčići behu
preobraćeni u dragulje. Tada blagosloveni Jovan okrene se tim
ljudima i reče: Idite do zlatara i draguljara sedam dana, i kada
dokažete da ovi su istinsko zlato i istinski dragulji, recite mi. I oni
odoše, oboje, i nakon sedam dana vratiše se apostolu, govoreći:
Gospode, mi smo otišli do trgovine svih zlatara, i oni su svi rekli da
nikad nisu videli tako čisto zlato. Tako i draguljari su rekli isto, oni
nikad nisu videli tako izvrsno drago kamenje.
431
XVI. Tad sveti Jovan im reče: Idite, i otkupite zemlju koju ste prodali,
jer ste izgubili imanje nebesko. Kupite sebi svilenu odeću, da za
vreme možete sijati kao ruža koja pokazuje svoj miris i crvenilo i
odjednom blijedi. Jer vi ste uzdisali na gledanje svojih sluga i žalili se
da ste postali siromašni. Cvjetajte zato, da možete venuti, budite
bogati za vreme, da biste bili prosjaci za uvek. Nije li ruka Gospodnja
sposobna učiniti bogatstvo neizmerno i neprolazno slavno ali je
učinio sukob za duše, da bi oni verovali da imaju večna bogatstva, koji
zarad njegova imena su odbili prolazno bogatstvo. Uistinu, naš
gospodar rekao nam je u pogledu nekog bogatog čovjeka koji je slavio
svaki dan i sijao sa zlatom i ljubičastom, na čijim vratima je ležao
prosjak, Lazar, koji je želio da primi čak mrvice koje su padale sa stola,
i nitko mu nije davao. I dogodilo se da jedan dan oni su umrli, oboje, i
taj prosjak je bio uzet u počinak koje je u Abrahamovim grudima, ali
bogataš je bio bačen u goruću vatru, iz koje je on podizao svoje oči i
vidio Lazara, i molio ga da umoči svoj prst u vodu i osvježi njegova
usta jer je bio mučen u plamenu. I Abraham odgovori mu i reče: Sjeti
se , sine, da si ti primio dobre stvari u svome životu, ali ovaj Lazar
također loše stvari. Zato pravo je on sad utješen dok si ti mučen, i
pored svega ovog, veliki jaz je postavljen između tebe i nas, tako da
niti oni mogu doći ovamo, niti odavde tamo. Ali on odgovori: Ja imam
petoro braće, Ja molim da neko ide i upozori ih, da ne dođu u ovaj
plamen. A Abraham mu odgovori: Oni imaju Mojsija i proroke, neka
ih slušaju. Na ovo on odgovori: Gospode, dok jedan ne ustane
ponovo, oni neće verovati. Abraham mu reče: Ako oni ne veruju
Mojsiju i prorocima, neće ni verovati, ako jedan oživi ponovo. I ove
reči naš Gospod i Vladar potvrdi primerom močnih dela, jer kad oni
rekoše mu: Tko je došao ovamo od tamo, da bi mi verovali mu on
odgovori: Dovedite ovde mrtve koje imate. I kad mu dovedoše

432
mladića koji je bio mrtav (Ps.- Melitus: tri mrtva tela), on je bio
probuđen od njega kao onaj koji spava, i potvrdi sve njegove reči.

Ali zašto da pričam o mom Gospodu, kada u ovome trenutku su oni

koje u njegovo ime i u tvom prisustvu i viđenju sam uzdigao iz mrtvih:
u čije ime si vidio oduzete ljude izlečenim, gubave očišćene, slijepce
progledalim, i mnogi izbavljeni od zlih duhova. Ali bogatstva ovih
močnih dela ne mogu imati oni koji su željeli imati zemaljsko
bogatstvo. Konačno, kada ste vi sami otišli bolesnomu i prizvali ime
Isusa Hrista, oni behu izlečeni, vi ste istjerivali đavole i vračali vid
slijepima. Evo, ova milost je uzeta od vas, i postali ste jadni, koji beste
močni i veliki. I gde kao tamo je veliki strah od vas na đavole kojima
zapovedate da oni ostavljaju ljude koje su obuzeli, sada ćete biti u
strahu od đavola. Jer onaj koji voli novac je sluga Mamona, a Mamon
je ime đavola koji je postavljen nad tjelesnom dobiti, i gospodar je
onih koji vole svijet. Ali čak zaljubljenici svijeta ne poseduju
bogatstva, već su obuzeti od njih. Jer je van shvatanja da za jedan
stomak bude položeno toliko mnogo hrane koliko bi preticalo
hiljadama, i za jedno tijelo toliko mnogo odeće koliko bi se odenulo
hiljadu ljudi. Uzalud, stoga, je pohranjeno što ne dolazi u korist, i od
koga je držano, nijedan čovek ne zna, kao što Sveti Duh kaže po
proroku. Uzalud je svaki čovjek zabrinut koji gomila bogatstva i ne zna
za koga ga sakuplja. Goli smo od rođenja od žene dovedeni na ovo
svjetlo, u oskudici hrane i pića: gole će nas zemlja primiti koja nas
iznese. Mi posedujemo zajedno bogatstvo nebesa, svetlost sunca je
jednaka za bogate i siromašne, i tako i svjetlo mjeseca i zvijezda,
nježnost vazduha i kapi kiše, i vrata crkve i izvor osveštanja i oproštaj
grehova, i deljenje oltara, i jedenje tela i pijenje krvi Hristove, i
pomazanje , i milost davatelja, i posjeta Gospodnja, i oproštaj greha,
u svemu ovomu djeljenje Stvoritelja je jednako, bez pogleda na osobe
ko je ko. Niti bogati čovek koristi ove darove na jedan način a
siromašni na drugi.
433
Ali jadan i nesretan je čovek koji bi imao nešto više nego što mu
treba, jer od ovoga dolazi vručica groznice i težina hladnoće, različiti
bolovi u svim delovima tela, i on ne može biti hranjen sa hranom niti
zadovoljiti se sa pičem, da lakomost može uvideti da joj novac neće
koristiti, koji položen donosi do držitelja strepnje od toga, i pati ih ni
za čas da budu mirni i sigurni. Jer dok oni čuvaju njihove kuće protiv
lopova, do njihovih imanja, oru plugom, plačaju takse, grade
skladišta, teže za dobitkom , pokušavaju da se bore napadima jakih, i
da ogolijevaju slabe, vežbaju njihov gnjev na komu mogu, i teško
odnose ga od drugih, ne umanjuju od igranja na stolovima i od javnih
nastupa, ne boje se da uprljaju ili da se onečiste, odjednom oni
odlaze sa ovoga svijeta, goli, noseći samo svoje vlastite grehe sa
njima, za koje će oni patiti večnu kaznu.

XVII. Dok apostol je tako govorio, gle tamo bi doveden od njega od

njegove majke, koja je bila udovica, mladić koji je trideset dana ranije
upravo se oženio. I ljudi koji behu čekali na pokop dođoše do udovice
majke i baciše se pred apostolove noge svi zajedno sa tugovanjem,
plačući, i moliše ga da u ime njegova Boga, kao što je učinio Drusiani,
da tako podigne ovoga mladića također. I tamo je bio veliki plač
njihov tako da se apostol teško mogao uzdržati od plača i suza. On
baci se dole, potom, u molitvi, i plaka zadugo, i ustajući od molitve
raširi svoje ruke prema nebu, i za dugo vreme molio se u sebi. I kad je
tako učinio triput, on zapovedi telu koje je bilo umotano da odvežu, i
reče: Ti mladi Staketus, koji za ljubav tvoga tijela si brzo izgubio svoju
dušu: ti mladiću koji ne znaš tvoga stvoritelja niti vidiš Spasitelja ljudi,
i bio si u neznanju o tvome istinskom prijatelju, i potom si pao u
zamku najgoreg neprijatelja: pogledaj, ja sam izlio suze i molitve ka
mome Gospodu zarad tvoga neznanja, da bi ti ustao od mrtvih , okovi
smrti behu opustili, i javiše ovomu dvema, Atikusu i Eugeniusu, kako

434
veliku slavu su izgubili, i kako velika kazna je učinjena. Tad Stakteus
usta i pokloni se apostolu, i poče da kori svoje učenike, govoreći: Ja
gledam vaše anđele kako plaču, i anđele Satane kako se raduju na
vaše obaranje. Jer sada u malo vremena ste izgubili kraljevstvo koje je
bilo pripremljeno za vas, i mesta stanovanja izgrađena na sjajnom
kamenju, puna radosti, praznika i zadovoljstva, puna večnoga života i
večnoga svetla, i pridobili ste sebi mesto tame, puna zmajeva,
rikajučih plamena muke i kazne neprolazne, od bolova i straha i
užasnog drhtanja. Izgubili ste mesta puna cveća koje ne vene,
sjajnoga, puno zvuka instrumenata muzičkih (orgulja), i dobili ste na
drugoj strani mesta gde bukanje i urlikanje i tugovanje ne prestaje
niti danju ni noću. Ništa drugo ne ostaje za vas osim da pitate
apostola Gospodnjeg koji kao nas me je podigao u život, on bi oživio
vas također od smrti u spasenje i vratio vaše duše koje su izbačene iz
knjige života.

XVIII. Tad oboje koji su bili oživljeni i sav narod zajedno sa Atikusom i
Eugeniusom, baciše sebe pred apostolove noge i moliše ga da se
zauzme za njih pri Gospodu. Kojima sveti apostol dade ovaj odgovor:
da za trideset dana oni treba da prinesu pokajanje Bogu, i u tom
vremenu mole naročito da palice od zlata se vrate svojoj prirodi i isto
kamenje se vrati značenju radi koga je napravljeno. I dogodilo se da
nakon trideset dana što se navršilo, niti su štapovi se vratili u drvo,
niti dragulji u kamenčiće. Atikus i Eugenius dođoše i rekoše apostolu.
Ti si uvijek učio milost, i propovedao oproštenje, i govorio da jedan
čovek treba poštedjeti drugog. I ako Bog želi da čovjek oprosti
čovjeku, koliko više li će on, kako je Bog, i zaboraviti i poštedjeti ljude.
Mi smo prokleti za naš greh, i dok smo plakali sa našim očima koje su
žudjele za svijetom, sada se kajemo sa očima koje plaču. Mi molimo
te, Gospode, mi molimo te, apostole Božji, pokaži na djelu da milost

435
koju u reči si uvijek obečao. Tad sveti Jovan reče im dok su plakali i
kajali se, i svi zauzimaše se za njih također: Naš Gospodaru Bože primi
naše riječi kada govorimo u pogledu grešnika. Ja ne želim smrt
grešnika, već želim radije da se on preokrene i živi. Jer kada Gospod
Isa Krst nauči nas u pogledu pokajanja, on reče: Uistinu, ja vam
kažem, velika je radost na nebesima nad grešnikom koji se kaje i
okreće se od svojih grehova, i veća je radost nada njim nego nad
devedeset i devet koji nisu grešili. Zato bih da znate da Gospodar
prima pokajanje ovih ljudi. I on se okrene ka Atikusu i Eugeniusu i
reče: Idite, odnesite palice u drvo odakle ste ih uzeli, jer sad su
vraćene u svoju pravu prirodu, i kamenje na obalu mora,jer su postali
obično kamenje kao što su ranije bili. I kad ovo bi izvršeno, oni
primiše ponovo milost koju su izgubili, tako da su ponovo izbacivali
đavole kao ranije i liječili bolesne i davali vid slijepima, i danima
Gospodin učini mnoga velika dela pomoću njih.

XIX govori kratko o razaranju hrama Efesa i preobraćenju 12 000 ljudi.

Potom slijedi dio o otrovnoj čaši u obliku koji verovatno oslikava priču
u Leukianovim Delima . (Videli smo da kasni grčki tekstovi stavljaju ga
na početak, u prisustvu Domicijana.)

XX. I kad Aristodemus, koji jebio glavni sveštenik svih tih idola, vidje
ovo, ispunjen sa zlim duhom, on proširi pobunu među narodom, tako
da su ljudi pripremali se da se bore jedan protiv drugog. I Jovan se
okrene k njemu i reče: Reci mi, Aristodemuse, šta da učinim da
otjeram ljutnju iz tvoje duše. A Aristodem reče: Ako bi me imao da
verujem u tvoga Boga, dao bih ti otrov da popiješ, a ako ti popiješ, i
ne umreš, izgledati će da tvoj Bog je istinit. Apostol odgovori: Ako mi
daš otrov da popijem, kada prizovem ime Gospodnje, neće moći
436
ozlijediti me. Aristodem reče opet: Želim da prvo vidite kako ga drugi
piju i odmah umiru kako bi vam srce odstupilo od te čaše. I blaženi
Jovan reče: Ja sam ti rekao već da sam ja spreman da popijem da bi ti
verovao u Gospoda Isu Krsta kada vidiš me cela nakon čaše otrova.
Aristodem stoga ode do upravitelja i upita njegove dvoje ljudi koji su
bili prošli presudu smrti. I kad ih je namestio usred tržnice pred
ljudima, na očigled apostola učini da popiju otrov, i ubrzo kako su
popili, predadoše duh. Aristodem okrene se Jovanu i reče: Slušaj me i
napusti tvoje učenje s kojim odazivaš ljude od obožavanja bogova, i
uzmi i popij ovo, da možeš da pokažeš da tvoj Bog je svemočan, ako
nakon što popiješ, možeš ostati čitav. Tad blagosloveni Ivan, kako su
oni ležali mrtvi koji su popili otrov, kao neustrašiv i hrabar čovek uze
čašu, i čineći znak krsta, izgovori ovako: Moj Bože, i Oče našega
Gospoda Isu Krsta, čijom reči nebesa su utvrđena, komu sve stvari su
podložne, kome celopostanje služi, koga sva sila sluša, boji se, i drhti,
kada mi te pozovemo za pomoć: čije ime kad zmija čuje je mirna,
zmaj bježi, otrovnica šuti, žaba je mirna i bespomoćna, škorpija je
povučena, basilisk pobjeđen, i falangija (pauk) ne čini zla – u riječi,
sve otrovne stvari, i bijesni gmazovi i bučne zvijeri, su probodeni ( ili
prekriveni tamom). (Ps. – Melitus dodaje: i svi štapovi bolni zdravlju
ljudi se osuše.) Učini ti, Ja kažem, da ugasne ovaj otrov, otkloni
smrtna dela od toga, i izbegni snagu koju ima u njemu, i daj u tvojim
očima svima onima koje si stvorio, oči da vide, i uši da čuju i srce da
razumiju tvoju veličinu. I kad je on rekao ovako, on označi svoja usta i
celo svoje telo sa znakom krsta i popi sve šta je bilo u čaši. I nakon što
je popio, on reče, Tražim da oni zarad kojih sam popio, budu okrenuti
tebi, O Gospodaru, i tvojim osvetljenjem primi spasenje koje je u tebi.
I kad u periodu od tri sata ljudi videše da Ivan je bio veseo, i da nije
bilo znaka od blijedila ili straha u njemu, oni počeše da plaču glasno:
On je jedini istinit Bog koga Jovan obožava.

437
XXI. Ali Aristodem čak tako nije verovao, iako su ljudi prekoravali ga,
već se okrenuše Jovanu i rekoše: Ova stvar mi nedostaje – ako vi u
ime vašega Boga podignete ove koji su umrli od ovoga otrova, moje
misli će biti očišćene od svih sumnji. Kad je on rekao ovo, ljudi ustaše
protiv Aristodemusa govoreći: Mi čemo te spaliti i tvoju kuću ako
nastaviš nevolju činiti apostolu nadalje sa tim rečima. Jovan stoga da
je tamo žestoka pobuna, zatraži mir, i reče da svi čuju: Prva od vrlina
Boga koju trebamo činiti je strpljenje, kojom mi smo sposobni da
nosimo se sa glupostima nevernika. Zato ako Aristodem se još drži
neverovanja, hajde da odrešimo čvorove njegova neverovanja. On će
biti prisiljen, iako kasno, da prizna svoga stvoritelja – jer neće prestati
od svoga dela dok lijek ne pomogne njegovim ranama, i ljekari koji
imaju u svojim rukama bolesna čovjeka trebaju lijek, tako također,
ako Aristodem ne bude izlečen onim što je sad učinjeno, biti će
izlečen onim što ću sada učiniti. I on pozva Aristodema k sebi, i dade
mu kaput, a on sam stade odeven samo u ogrtač. I Aristodem mu
reče: Zašto si dao mi kaput Ivane reče mu: Da možeš tako biti stavljen
u sram i odeš od svog neverovanja. I Aristodem reče: I kako će tvoj
kaput učiniti da odem od neverovanja. Apostol odgovori: Idi i baci ga
na tela mrtvih, i reči češ ovako: Apostol našega Gospoda Isu Krsta me
poslao da u njegovo ime vas podignem ponovo, da svi znaju da život i
smrt su sluge moga Gospodara Isa Krsta. Koji kad Aristodem učini
tako, i vidje ih da oživiše, on se pokloni Jovanu, i otrča brzo do
prokonzula i poče da govori glasno: Čuj me, čuj me, ti upravitelju; ja
mislim da se ti sječaš da sam ja često širio tvoj gnjev protiv Jovana i
savjetovao mnoge stvari protiv njega danima, zato se bojim da ja
osjetim taj gnjev: jer on je bog skriven u obliku čovjeka i popio je
otrov, i ne samo da je ostao zdrav, već oni koji umreše od otrova on
je vratio u život pomoću mojom, dodirom njegova kaputa, i oni
nemaju ni oznaku smrti na sebi. Što kad upravitelj je čuo on reče: A
šta hočeš da radim. Aristodem odgovori: Hajdemo i padnimo mu na
438
noge i tražimo oproštaj, i štagod nam zapovedi da činimo. Tad oni
dođoše zajedno i baciše se dole i moliše oproštaj, i on primi ih i
prinese molitvu i zahvalu Bogu, i on naredi im post za sedmicu, i kad
bi ispunjeno on ih je krstio u ime Gospodara Isu Krsta i njegova
Svemočnoga Oca i Svetog Duha . (I kad oni behu kršteni, sa celom
njihovom kućom i njihovim slugama i rodbinom, oni slomiše sve
njihove idole i izgradiše crkvu u ime Svetog Ivana, gde on sam bi uzet,
na sledeći način)

Rečenica u zagradi, kasnijeg sadržaja, služi da uvede u poslednji dio

knjige

(Jakov dade dva dodatna odlomka koja ne odgovaraju u druga mesta.

Ti fragmenti su veoma slomljeni i nisu od puno koristi za sadašnji
projekat. Kako god, ako postoji interes u njima, mogu biti nađeni na
stranicama 264-6 teksta.)

Poslednji deo ovih Dela (kao u slučaju sa nekoliko drugih od

Apokrifnih Dela) su sačuvani odvojeno za čitanje u crkvi na Dan
Svetitelja. Mi ga imamo u najmanje devet grčkih rukopisa i u mnogim
verijama: Latinska, Sirijska, Armenska, Koptska, Etiopska, Slavenska.

106 Jovan je stoga nastavio sa braćom, radujući se u Gospodu. I

sutradan, je bio dan Gospodnji, i sva braća su bila zajedno, on poče
da govori im: Braćo i prijatelji i sunasljednici i sudionici sa mnom u
kraljevstvu Gospodnjem, vi znate Gospoda, koliko mnoga močna dela
on vam je dao putem mene, kako velika čuda, izlečenja, znakove,
kako velike duhovne darove, učenja, vladanja, osveženja, službe,
znanja, slave, milosti, darove, verovanja, zajednice, sve što ste videli
dato vam od njega na uvid, ali neviđeno od onih očiju niti čujno od tih
ušiju. Budite stoga utvrđeni u njemu, sječajući ga se u svakome delu,
znajući tajnu oproštaja koja je došla ka ljudima, zarad čega Gospod je
439
izvršio. On traži vas putem mene, braćo, i moli vas, želeći da ostanete
bez tuge, bez uvrede, nije se suprotstavio, nije kaznio, jer on zna čak
uvredu koja dolazi od vas, on zna čak nečast, on zna i zavjeru, on zna
kažnjavanje, jer oni koji ne slušaju njegove zapovijesti.

107 Neka onda naš dobri Bog ne bude ožalošćen, sažaljiv, milostiv,
svet, čist, neuprljan,nematerijalan, jedini, nepromenjiv, jednostavan,
bez krivnje, miran, i naš Bog Isus Hrist, koji je iznad svakoga imena
koje mi možemo izgovoriti ili pomisliti, i veličati. Neka se raduju sa
nama jer smo hodali pravo, neka bude zadovoljan jer smo živeli čisto,
neka bude osvežen jer naš razgovor je trezven. Neka bude bez brige
jer mi živimo postojano, neka bude zadovoljan jer mi razgovaramo
jedan s drugim, i neka se smije jer mi smo časni, neka bude sretan jer
mi volimo ga. Ove stvari sad vam pričam, braćo, jer žurim na dela koja
su preda mnom, i već bijući usavršen od Gospoda. Jer šta drugo mogu
reći ti. Ti imaš obećanje našega Boga, imate iskrenost njegove
dobrote, imate njegovu prisutnost koja ne može biti odnesena. Ako,
tad, više ne grešite, on oprašta vam što ste učinili u neznanju, ali ako
nakon toga vi ga upoznate i on imadne milosti na vas, vi hodite opet u
istim delima, i prošla će biti položena vam u naplatu, i također nećete
imati udio milosti preda njim.

108 I kad je rekao ovo njima, on je molio ovako: O Isuse koji si ispleo
ovu krunu tvojim tkanjem, koji si združio te mnoge cvetove u
neprolazni cvet tvoga ispravljenja, koji si posejao u njih te reči, ti
jedini čuvaš tvoje sluge, i ljekar koji liječiš besplatno, jedini činitelju
dobra i ne mrziš na nikoga, milostivi i ljubitelju ljudi, jedini spasitelju i
pravedniče, jedini vidioče svega, koji si u svemu i svukuda prisutan i
sadržiš sve stvari i ispunjavaš sve stvari. Hriste Isuse, Bože, Gospode,
da sa tvojim darovima i tvojom milošću zakloniš one koji veruju u
tebe, koji znaš jasno lukavstva i napade njega koji je svukud naš

440
protivnik, koje on naumljuje protiv nas: učini ti samo, O Gospode,
pomozi tvoje sluge tvojom posetom. Tako budi, Gospode.

109 I on upita za hleb, i dade hvalu ovako: Koju slavu ili koji prinos ili
koju hvalu čemo mi, lomeći ovaj hleb, u tvoje ime samo, O Gospode
Isuse. Mi veličamo tvoje ime koje je izgovoreno od Oca, mi veličamo
tvoje ime koje je izgovoreno kroza Sina (ili mi slavimo ime Oca koje je
izgovoreno kroz tebe...ime Sina koje je izgovoreno od tebe): mi
veličamo tvoje ulaženje na vrata. Mi slavimo oživljenje pokazano nam
od tebe. Mi veličamo put, mi slavimo sjeme od tebe, riječ, milost,
vjeru, sol, neizreciv (odabran) biser, blago, plug, mreža, veličina,
kruna, njega koji je za nas zvan Sinom čovjećjim, koji nam je dao
istinu, odmor, znanje, moč, zapovijesti, povjerenje, nada, ljubav,
sloboda, utočište u tebi. Jer ti, Gospode, si sam korjen besmrtnosti, i
izvor nepokvarljivosti, i sjedište vremena, zvan svim tim imenima za
nas sad koji zovu tebe njima da učinimo znanom veličinu koja sada je
nevidljiva nama, a vidljiva samo čistima, prikazana samo u tvojoj
zrelosti.

110 I on prelomi hleb i dade ga svima nama, moleći nad svakim

bratom da on bude vredan milosti Gospodnje i najsvetije euharistije. I
on uze sebi također, i reče: K meni neka je također dio sa vama, i: Mir
sa vama,moji voljeni.

111 I nakon toga on reče Verusu: Uzmi sa sobom dvojicu ljudi, sa

košarama i lopatama, i slijedi me. I Verus bez odlaganja učini kao što
je rekao Ivan sluga Božiji. Blaženi Jovan stoga izađe iz kuće i prođe
vrata, rekavši još da ode od njega. I kad je on došao do grobnice
izvjesnoga brata našega on reče mladićima: Kopajte, moja deco. I oni
kopaše i on je bio odmah sa njima još, govoreći: Neka rov bude dublji.
I kako su oni kopali on reče im riječ Božju i ohrabri one koji su izašli sa
njim iz kuće, poučavajući i usavršavajući ih u veličini Božijoj, i moleći
nada svakim od nas. I kada mladići su završili rov kako je on želeo, mi
441
ne znasmo ništa o tomu, on uze svoju odeću u kojoj je bio obučen i
položi je kako je bila na dasku u dnu rova, i stojeći on raširi svoje ruke
nagore i molio je ovako:

112 O ti koji si nas izabrao iz apostolstva Pagana: O Bože koji nas

posla u svijet: koji si otkrio sebe zakonom i prorocima: koji se nikad
ne odmaraš, već uvijek od osnivanja svijeta čuvaš one koji mogu biti
spašeni: da učiniš sebe znanim kroz celu prirodu: ti oglašavaš sebe
čak među zverima: koji si učinio pustim i divljim dušu krotku i tihu, ti
daješ sebe njoj kada je bila žedna za tvojim rečima, koji si pojavio se
njoj u žurbi kada je umirala, koji si pokazao sebe njoj kao zakon kada
je tonula u bezakonje, ti koji si proglasio sebe njoj kada je bila
savladana od Satane, ti si nadvladao njene neprijatelje kada je
pobegla tebi, koja je u tvojoj ruci i uzdigao je iz stvari pakla, nisi je
ostavio da hoda na tjelesni način (u tijelu), pokazao si je njenom
vlastitom neprijatelju, učinio si za nju jasno znanje prema tebi: O
Bože, Isuse, oče onih koji si iznad nebesa, Gospode onih koji su u
nebesima, zakon onih koji su u drugom, smjeru njihovom koji je u
vazduhu, držitelju onih koji su na zemlji, strah onih koji su ispod
zemlje, milost onih koji su tvoji, primi također dušu tvoga Jovana,
koja bi mogla biti ubrojena vrijednom od tebe.

113 O ti koji si držao me do ovoga časa za sebe i nedirnutim od

zajednice sa ženom, koji kad u svojoj mladosti sam želio da se oženim
pojavio si se meni i rekao mi: Ivane ja imam potrebu za tobom, koji si
pripravio mi također bolest tijela, koji kad za treći put ja bih se ženio
ti si sprečio, i tad u treći čas dana rekao mi na moru: Jovane, da nisi
moj, ja bih pretrpio da se oženiš, koji za dve godine me oslepio
(onesposobio moje oči), i dao mi da tugujem i da te molim, koji u
trećoj godini si otvorio oči moga uma i dao mi vidljive oči, koji kad
sam ja jasno vidio zapovedio mi da mi bude tužno da pogledam na
ženu, koji si spasao me od trenutnog maštanja i odveo me u ono što

442
traje uvijek: koji si me oslobodio od prljave ludosti koja je u telu, koji
si me uzeo od gorke smrti i utvrdiome u tebi samom, koji si zauzdao
tajne bolesti moje duše i odsjekao otvorena dela: koji si rastužio i
zabranio ga koji je podigao vrevu u meni: koji si učinio moju ljubav
prema tebi besprekornom, koji si učinio moje približenje tebi
savršenim i nerazdeljivim,koji si mi dao nesumnjajuću veru u tebe,
koji si odredio i učinio moje jasno naklinjanje tebi, ti koji daješ
svakome čoveku prema njegovim delima, koji si stavio u moju dušu
da ja ne treba da imam posjeda osim tebe samo: jer šta je
dragocenije nego ti. Sada zato Gospode, dok ja izvršim božanske
zakone koji sumi povreni, uračunaj me vrednim tvoga počinka, i daj
mi kraj u tebi koji je spasenje neizrecivo.

114 I kako ja dolazim k tebi, neka vatra odstupne, neka tama bude
nadvladana, neka jaz bude bez snage, neka peć izgori, neka pakao
bude ugašen. Neka anđeli slijede, neka đavoli se boje, neka vladari
budu oboreni, neka sile padnu, neka mjesta tvoje desne ruke stoje
čvrsto,neka oni na levoj ruci ne ostanu. Neka đavo bude zauzdan,
neka Satana bude izrugan, neka njegov gnjev izgori, neka njegovo
ludilo se smiri, neka njegova osveta bude posramljena, neka njegov
napad bude u bolu, neka njegova deca budu udarena i sve njegovo
korenje iščupano. I daj mi da izvršim putovanje ka tebi bez trpljenja
drskosti ili izazova, i da primim to što si obečao onima koji žive čisto i
vole samo tebe.

115 I zapečativši (prekrstivši?) se u svakom delu, on stade i reče: Ti si

sa mnom, O Gospode Isuse Hriste, i položi sebe u rov gde je stavio
svoju odeću, i rekavši ovako nam: Mir neka je sa vama, braćo, on
preda duh radujući se.

Manje dobar grčki rukopis i neke verzije nisu saglasne sa

jednostavnim krajem. Latinski kaže da nakon molitve veliko svjetlo se
pojavilo nad apostolima za period časa, tako svetlo da nitko nije ga
443
mogao pogledati. (Tad on položi sebe dole i ispusti duh.) Mi koji
besmo tamo radovasmo se, neki od nas, a neki tugovahu...I odmah
mana je izlazila iz groba viđena od svih, koja mana izlazi iz tog mesta
do danas, &c. Ali možda najbolji zaključak je onaj iz grčkog rukopisa.

Mi donesošmo lanenu odeću i raširišmo nada njim, i odosmo u grad. I

na dan slijedeći mi odosmo i ne nađosmo njegovo telo, jer bilo je
preneseno moči našega Gospoda Isu Krsta, kojemu je slava, &c.

Drugi kaže: Sutradan mi smo kopali u mestu, i ne nađosmo ga, već

samo njegove sandale, i zemlja se pomerila (lit. Izvirala kao izvor), i
nakon toga mi smo sesetili onoga šta je govoreno po Gospodu ka
Petru.

Augustin (na Jovan xxi) izveštava verovanje da u njegovo vreme

zemlja nad grobom je viđena pokrenuta kao da je rasuta Jovanovim
disanjem.

444
Apokrifna dela Jovana

O njegovom progonstvu i odlasku

Kad Agripa, koga zarad urote protiv mira, oni kamenovaše do smrti, je
bio kralj Jevreja, Vespasian cezar, dolazeći sa velikom vojskom, opkoli
Jerusalim, i neke ratni zarobljenike on uze i ubi, druge on uništa sa
gladi u opsadi, i većinu on protjera, i na kraju rasu gore i dole. I
uništivši hram, i stavljajući sveto posuđe na palubu broda, on posla ih
u Rim, da učini za sebe hram mira, i ukrasi ga ratnim plijenom.

I kad Vespasian je bio mrtav, njegov sin Domicijan, imajući posed

kraljevstva, zajedno sa drugim krivim delima, namesti se da učini
progon protiv pravednih ljudi. Jer, saznavši da je grad pun Jevreja,
setio se naredbe date od svoga oca o njima, on nakani izbaciti ih iz
grada Rima. I neki od Jevreja ohrabriše se, i dadoše Domicijanu
knjigu, u kojoj piše ovako:-

O Domicijane, Cezaru i kralju celoga sveta, koliko god nas Židova te

moli, kao molitelji mi tražimo tvoju moč da ne protjera nas iz tvoje
božanske i ljubazne pojavnosti,jer mi smo poslušni tebi, i običajima, i
zakonu, i uobičajenomu, i politici, ne čineći ni u čemu krivo, već bijući
iste misli sa Rimljanima. Ali ima nov i stran narod, koji se ne slaže sa
drugim narodima niti pristaju na religijske službe židova, neobrezani,
neljudski, bezakonici, preokreću cele kuće, obzanjujući čoveka kao
Boga, i sakupljajući se zajedno pod čudnim imenom, Hrišćana. Ti ljudi
odbacuju Boga, ne drže pažnju na zakon dat od Njega, i obznanjuju
Sina Božijeg čovjeka rođenog od nas, Isusa po imenu, čiji roditelji i
braća i cela njegova porodica je priključena sa Jevrejima, koga na
račun njegova velikog bogohulstva i njegove lude gluparije mi
dadosmo na krst. I oni dodaše drugu bogohulnu laž svojoj prvoj, njega
koji je prikovan čavlima i sahranjen, oni veličaju kao da je ustao od
mertvijeh, i štaviše, oni lažno tvrde da je on uzet oblacima u nebo.
445
Na sve ovo kralj, bijući pogođen bijesom, naredi senatu da izda
naredbu da oni osude na smrt sve koji priznaju sebe da su Kršćani. Ti,
tad, koji behu nađeni u vreme njegova bijesa, i koji su iščupali plod
strpljenja, i bili krunisani u pobedonosnom natjecanju protiv dela
đavola, primiše počinak od nepokvarljivosti.

I slava učenja Jovanovog se raširi preko u Rimu, i dođe do ušiju

Domicijana da tamo je bio neki židov u Efesu, Ivan po imenu, koji je
širio vijest o sjedištu carstva Rimljana, govoreći da će brzo biti
iščupano, i da kraljevstvo Rimljana će biti dato drugomu. I Domicijan,
zabrinut onim što je rečeno, posla centuriona sa vojnicima da uhvate
Jovana, i dovedu ga. I otišavši u Efes, oni pitaše gde Jovan živi. I
došavši do njegovih vrata, oni nađoše ga kako stoji ispred vrata, i
misleći da je nosač, oni ga upitahu gde Jovan živi. A on odgovori i
reče: Ja sam on. I oni, prezrevši njegovu običnu, i nisku, jadnu pojavu,
behu ispunjeni sa pretnjama, i rekoše: Reci nam istinu. I kad on reče
opet da je on čovek koga traže, susjedi štaviše svedočiše tome, oni
rekoše da on treba da ide sa njima do kralja u Rim. I požurujući ih da
uzmu zalihe za putovanje, on se okrenu i uze par datula, i odmah
krenu.

I kad vojnici, uzevši javni prevoz, putovahu brzo, stavili su ga da sedi

usred njih. I kad su došli do prve promene, bio je sat vremena
doručak, oni ga moliše da bude ohrabren, i da uzme hleba, i jede sa
njima. A Jovan odgovori: Ja se radujem u duši uistinu, ali u
međuvremenu ne želim da uzmem išta hrane. I oni počeše, i behu
nošeni zajedno brzo. I kad bi večer oni stadoše u izvjesnom boravištu,
i kao, postrane, bio je čas večere , centurion i vojnici bili su
najljubaznije raspoloženi, moliše Ivana da uzme nešto od onoga što je
preda njima. Ali on reče da je veoma umoran, i u potrebi za snom više
nego za hranom. I kako je on činio ovo svaki dan, vojnici behu udareni
čuđenjem, i behu se bojali da Jovan ne umre, i stavi ih u opasnost. Ali

446
Sveti Duh pokaza ga njima kao vesela. I u sedmi dan, bio je dan
Gospodnji, on im reče: Sada je vreme za mene također da učestvujem
u hrani. I opravši svoje ruke i lice, on se molio, i iznio lanenu odeću, i
uze jednu od datula, i jede na očigled svih.

I kad su jahali dugo vremena oni dođoše do kraja njihova puta, Jovan
tako posteći. I oni dovedoše ga pred kralja, i rekoše: Obožavani kralju,
mi ti dovodimo Ivana, boga, ne čovjeka,jer, od časa u kojem smo ga
uhvatili, do sada, on nije kušao hleb. Na ovo Domicijan bi začuđen,
otvori svoja usta zarad čuđenja, želeći da ga pozdravi poljupcem, ali
Jovan pognu dole svoju glavu, i poljubi mu grudi. A Domicijan reče:
Zašto si učinio ovo? Ne smatraš li me vrednim da te poljubim? A
Jovan mu reče: Pravedno je obožavati ruke Boga prije svega, i na ovaj
način poljubiti usta kralja, jer je pisano u svetim knjigama, Srce kralja
je u ruci Božijoj. Poslovice 21:1

A kralj mu reče: Jesi li ti Jovan, koji je rekao da moje kraljevstvo će

brzo biti iščupano, i da drugi kralj, Isus, koji će vladati umjesto mene?
A Jovan odgovori i reče mu: Ti češ vladati za mnoge godine date ti od
Boga, i nakon tebe mnogi drugi, i kada vreme stvari na zemlji budu
ispunjeni, sa nebesa će doći Kralj, večiti, istinski, Sudija živih i mrtvih,
komu svaki narod i pleme će priznati, kroz koga svaka zemaljska moč i
vlast će biti dovedena do ničega, i svaka usta govore velike stvari biti
će zatvorena. Ovo je močni Gospodin i Kralj svega što diše i tijela,
Riječ Sina živoga Jedinoga, koji je Isa Krst.

I ovaj Domocijan reče mu: koji je dokaz ovih stvari? Ja nisam uvjeren
riječima samo, riječi su vid nevidljivog. Šta možete pokazati u zemlji ili
nebu uz pomoć njega koji je određen da vlada, kako kažete. Jer on će
učiniti, ako je Sin Božji. I odmah Ivan upita za smrtni otrov. Kao što je
kralj zapovijedio otrov da mu bude dat, oni donesoše ga odmah.
Jovan stoga, uzevši ga, stavi ga u veliku čašu, i ispuni sa vodom, i
pomiješa, i zaplaka glasno, i reče: U Tvoje ime, Isuse Hriste, Sine Božji,
447
Ja pijem čašu koji češ Ti osladiti, i otrov u njemu Ti pomiješaj sa
Tvojim Svetim Duhom, i učini da postane talog života i spasenja, za
liječenje duše i tijela, za probavu bezopasnu, da se za vjeru ne bi
pokajao, za neporecivo svedočanstvo smrti kao čaša zahvale. I kad on
ispi čašu, oni koji su stajali pored Domicijana očekivali su da će on
pasti na zemlju u grčevima. I kad Jovan usta, veseo, i razgovaraše se s
njima sigurno, Domicijan je bio pobjesnio protiv onih koji su mu dali
otrov, kao da su poštedjeli Ivana. Ali oni se zakleše srećom i zdravljem
kralja, i rekoše da nije mogao biti jači otrov od ovog. I Jovan,
razumevši da su oni šaputali jedan drugomu, reče kralju: Ne uzimaj to
zlom, O kralju, neka test bude učinjen, i ti češ saznati moč otrova.
Učini da neki osuđeni zločinac bude doveden iz zatvora. I kad je on
došao, Jovan stavi vodu u čašu, i promeša okolo, i dade je sa celim
talogom osuđenim zločincima. I on, uzevši i popivši, odmah pade dole
i umre.

I kad su se svi čudili na znakove koji behu učinjeni, i kad Domicijan se

povukao i otišao u svoj dvor, Jovan mu reče: O Domicijanu, kralju
Rimljana, jesi li zamislio ovo, da, ti bijući prisutan i svedok, Ja sam li
danas postao ubica? Šta treba da bude urađeno mrtvim telima koja
leže? I on naredi da budu uzeta i bačena. Ali Jovan, idući do mrtvih
tela, reče: O Bože, Stvoritelju nebesa, Gospodari i Vladaru anđela, i
slava, i sila, u ime Isu Krsta, Tvog jedinog rođenog Sina, daj ovome
čovjeku koji je umro za ovu priliku obnovu života, i povrati mu
njegovu dušu, da Domicijan može spoznati da Riječ je močnija nego
otrov, i da je vladar života. I uzevši ga za ruku, on podiže ga i oživi.

I kad su svi slavili Boga, i čudili se na vjeru Ivanovu, Domicijan mu

reče: Ja sam izdao naredbu senatu, da sve takve osobe budu suđene
po kratkom postupku, bez suđenja, ali budući da sam spoznao od
tebe da su nedužni, i da njihova vjera je blagotvorna, ja protjrujem te
na ostrvo, da ne učinim se da sklanjam vlastite naredbe. On upita

448
potom da osuđeni zločinci budu pušteni, i kad je on bio pušten, Jovan
reče: Odlazite, dajte hvalu Bogu, koji je ovaj dan izbavio vas iz zatvora
i od smrti.

I dok su oni stajali, neki domaći rob Domicijanov, od tih u kući, bio je
odjednom uhvaćen od nečista demona, i ležao je mrtav, i riječ bi o
tome donesena kralju. I kralj bi potresen, i molio je Ivana da joj
pomogne. A Jovan reče: Nije u čovjeku da učini ovo, ali budući da
znaš kako da vladaš, ali ne znaš od koga si primio to,uvidi tko ima moč
nada tobom i tvojim kraljevstvom. I on je molio ovako: O Gospode,
Bože svakoga kraljevstva, i gospodaru svakoga stvorenja, daj ovoj
devojci dah životni. I molivši, on je podiže. A Domicijan, zapanjen na
svim čudima, odposla ga dalje na ostrvo, utvrđujući za njega vreme.

I odmah Jovan otplovi za Patmos, gde također on je bio smatran

vrednim da vidi otkrivenje kraja. I kad Domicijan je umro, Nerva
nasledi kraljevstvo, i otpozva sve koji su bili protjerani, i držeći
kraljevstvo za godinu, on učini Trajana svoga nasljednika kraljevstva. I
kad je on bio kralj nad Rimljanima, Jovan ode u Efes, i utvrdi svo
učenje crkve, držeći mnoga predavanja, i podsečajući ih šta Gospod
mu je rekao, i koju dužnost je odredio svakom. I kad je bio star i
promenjen, on odredi Polikarpa da bude episkop nada crkvom.

I kakav je bio njegov kraj, njegov odlazak od ljudi, ko ne može izvještaj

dati? Jer u sledeći dan, koji je bio Gospodnji dan, i u prisustvu braće,
on poče da im govori: Braćo, i sudružnici , i naslednici, i saradnici
kraljevstva Gospodnjeg, znajte Gospoda koja čuda On je pokazao vam
kroz mene, koja čuda, koja izlečenja, koje znakove, koje velikodušne
darove, učenja, vladanja, odmore, službe, slave, milosti, darove,
vjere, zajednice, koliko mnogo stvari ste videli sa svojim očima, što
uho nije moglo čuti. Budite jaki, stoga, u Njemu, sječajući se Njega u
svojim delima, znajući tajnu oproštaja koji je došao na ljude, zarad
čega Gospod je radio. On tad, kroz mene, ohrabruje vas: Braćo, Ja
449
želim da ostanem bez tuge, bez uvrede, bez izdaje, bez kazne. Jer on
također zna uvrede od vas, On zna također nečast. On zna također
izdaje, On zna također kazne od onih koji ne slušaju Njegove
zapovijesti. Neka zato naš Bog ne bude tužan, dobar, saosećajan,
milostiv, svet, čist, neuprljan, jedini, jedan, nepromenjiv, iskren,
bezazlen, spor na gnjev, On koji je višlji i uzvišeniji nego svako ime
koje izgovaramo ili mislimo o – našemu Bogu, Isusu Hristu. Neka se
on raduje zajedno sa nama jer mi vladamo sobom dobro, neka On
bude zadovoljan jer mi živimo u čistoti, neka On odmori jer mi
ponašamo se pobožno, neka bude zadovoljan jer mi živimo u
prijateljstvu, neka se smije jer smo trezveni, neka bude zadovoljan jer
mi volimo. Ove stvari, braćo, Ja govorim vama, stavljajući se na
posao koji je preda mnom, već usavršen za mene od Gospoda. Jer šta
drugo da vam kažem? Držite pouzdanost vašega Boga, držite Njegovu
prisutnost, koja neće biti uzeta od vas. I ako ne grešite više, On će
oprostiti vam šta ste učinili u neznanju, ali ako, nakon što ste ga
spoznali, i On je imao sažaljenja na vas, vratite se istom smjeru, čak
vašim prijašnjim gresima on će vam to naplatiti, i nećete imati udio ili
sažaljenje pred Njegovim licem. Jevrejima 10:26

I kad je on rekao ovo njima, on je ovako molio: Isuse, koji se opleo

ovu krunu Tvojim pletenjem, koji si umetnuo ovo mnogo cveće u
večni cvet Tvoga prikazanja, koji si posejao ove reći među njih, budi Ti
sam zaštitnik i iscjeljitelj tvoga naroda. Ti sam si dobroćudan i nisi
zao, sam milostiv i ljubazan, Spasitelj i pravedan; ti koji uvijek vidiš šta
pripada svima, i koji si u svemu, i svukuda prisutan, Bože Gospode
Isuse Hriste, koji si sa svojim darovima i Tvojim sažaljenje prekrio one
koji veruju u Tebe, koji znaš blisko one koji svukuda pričaju protiv nas,
i hule na Tvoje sveto ime, Ti sam učini, O Gospode, pomozi Tvojim
slugama sa svojom brigom. Neka bude tako, Gospode.

450
I zatraživši hleb, on dade hvale tako, govoreći: Koju hvalu, ili koju
vrstu žrtve, ili koju zahvalu, čemo mi, lomeći hleb, prizvati, već Tebe
samo? Mi slavimo ime kojim si Ti pozvan od Oca, mi veličamo ime
kojim Ti si zvan kroz Sina, mi veličamo uskrsnuće koje je objavljeno
nam kroz Tebe, od Tebe mi veličamo sjeme, riječ, milost, istinski
biser, blago, plug, mrežu, (Matej 13) , veličanstvo, krunu, Njega
zvanog Sin čovečiji zarad nas, istinu, odmor, znanje, slobodu, mjesto
utočišta u Tebi. Jer ti sam si Gospod, korijen besmrtnosti, i izvor
nepokvarljivosti, i sjedište vjekova, Ti koji si zvao sve ovo zarad nas,
da sada mi, zoveći Tebe kroza ovo, možemo prepoznati Tvoje
neograničeno veličanstvo, pokazano nama Tvojim prisustvom, što
može biti viđeno jedino od čistoga, viđeno u Tvome jedinome Sinu.

I prelomivši hleb, on ga dade nama, moleći za svakoga od braće, da bi

bio vrijedan Euharistije Gospodnje. On također zato, nakon što je i
sam okusio, reče: K meni također neka bude udio sa vama, i mir, O
voljeni. I rekavši tako, i utvrdivši braću, on reče Eutihesu, koji je
također zvan Verus. Gle, ja određujem te slugom Crkve Hristove, i ja
povjeravam ti stado Hristovo. Budi razborit, stoga, na zapovijedima
Gospodnjim, i ako padneš u iskušenje ili opasnost, ne boj se, jer ti češ
pasti u mnoge nevolje, i biti češ pokazan kao značajan sluga
Gospodnji. Tako, onda, Verus, gledaj na stado kao sluga Božiji, do
vremena određenog za tvoje svedočanstvo.

I kad Jovan je rekao ovo, i više ovoga, povjerivši mu stado Hristovo,

on mu reče: Uzmi neke braću, sa košarama i posuđem, i slijedi mene.
I Eutihes, bez razmatranja, učini šta mu je rečeno. I blagosloveni
Jovan otišavši iz kuće, ode van vrata, rekavši mnoštvu da stoje
podalje njega. I došavši do grobnice od jednoga od braće, on reče im
da kopaju. I oni kopaše. I on reče: Neka rov bude dublji. I kako su oni
kopali, on je razgovarao sa onima koji su izašli iz kuće sa njim,
izgrađujući ih, i opremavši ih u celom u veličanstvo Gospodnje. I kada

451
mladići su završili rov, kako je on htio, dok mi nismo znali ništa, on
skide odeću koju je imao, i baci je, kao da je posteljina, u dubinu rova,
i stajeći samo u svojim gaćama, raširi ruke, i molio je.

O Bože, koji si izabrao nas za službu nevjernika, koji si nas poslao u

svijet, koji si objavio sebe kroz apostole, koji se ne odmaraš, već
uvijek spašavaš od postanja svijeta, koji si učinio sebe znanim kroz
celu prirodu, koji si učinio našu divlju prirodu mirnom, koji si dao sebe
k njoj kad smo žedni za znanjem, koji si usmrtio njene protivnike, koji
su uzeli utočište u Tebi, kojima si dao svoju ruku, i podigao je od
stvari učinjenih u Paklu,koji si pokazao ga svojim neprijateljima, koji si
u čistoći okrenuo njene misli na sebe, O Krste Isuse, Gospodaru stvari
u nebesima, i zakonu stvari na zemlji, pravcu stvari vazdušnih, i
čuvaru stvari nebeskih, strahu onih pod zemljom, i milosti Tvoga
vlastita naroda, primi također dušu Tvoga Ivana, koji je smatran
vrijednim Tebe, Ti koji si me sačuvao do sadašnjega časa čista k sebi, i
slobodna od odnosa sa ženom, koji, kad sam ja želio u mladosti da se
oženim, pojavio si se meni, i rekao, Ja sam u potrebi za tobom,
Jovane, koji si ojačao za mene prethodno moju telesnu slabost,
koji,kada treći put sam želio da se oženim, reče mi u trećem času, u
moru, Jovane, da nisi moj, Ja bih te oženio, koji si otvorio vid moga
uma, i smilovao se mojim telesnim očima, koji kada sam gledao oko
sebe, zvan čak da gledam na žene mrsko, koji izruči me od
privremenog stanja, i sačuvao me za ono što traje za uvek, koji si
odvojio me od prljave ludosti tela, koji si zaustavio tajnu bolest duše, i
odsekao njene otvorene radnje, koji si unesrećio i protjerao onoga
koji je grešio u meni, i utvrdio moju ljubav ka Tebi neumrljanu i
neoštećenu, koji si dao mi nesumnjajuću veru u Tebe, koji si izveo u
meni čiste misli prema Tebi, koji si mi dao dužnu nagradu za moja
dela, koji si postavio u moju dušu da nemam drugoga poseda nego
Tebe sama: jer šta je dragocenije nego Ti? Sada, O Gospodaru, kada
ja izvrših Tvoje upraviteljstvo koje mi je povjereno, učini me vrijednim
452
Tvoga odmora, izvevši ono što je savršeno Tebi, što je neizrecivo
spasenje. I kako ja idem k Tebi, neka se vatra povuče, neka tama
bude nadvladana, neka peć ugasne, neka Pakao se ugasi, neka anđeli
slijede, neka demoni se boje, neka kraljevići budu razbijeni u komade,
neka sile tame padnu, neka mjesta na desnoj ruci stoje čvrsto, neka
oni na levo ne prebivaju, neka đavo bude zauzdan, neka Satana smije
se prezreno, neka njegova zloba bude ukroćena, neka njegov gnjev
bude razbijen, neka njegova deca budu zgaženi pod nogom, neka sav
njegov koren bude iščupan, i daj mi da izvršim put ka Tebi, ne
uvređen, već unatoč tome postupan, i da primim šta si obećao onima
koji žive u čistoći, i koji su voljeli sveti život.

I gledajući prema nebu, on uzvelića Boga, i zapečati (prekrsti) se ceo,

on stade i reče nam, Mir i milost neka je sa vama, braćo! I odposla
braću dalje. I kad su oni otišli sutra ga nisu našli, samo njegove
sandale, i izvor je navirao. I nakon što su sesjetili šta je rečeno Petru
od Gospoda o njemu: Jer šta te brine ako ja želim da on ostane dokle
ja dođem? Jovan 21:22 I oni slaviše Boga za čudo koje se dogodilo. I
verovavši tako, oni se povukoše hvaleći i blagosiljajući ljubaznoga
Boga, jer Njemu je sva slava sada i uvek i u veke vekova. Amin.

Izvor:

Prevedeno iz Alexander Walker. From Ante-Nicene Fathers, Vol. 8.

Edited by Alexander Roberts, James Donaldson, and A. Cleveland
Coxe. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.)
http://www.newadvent.org/fathers/0827.htm

453
Apokrifna dela o uznesenju Marije

Izvještaj Sv. Jovana Teologa kako je usnula Sveta Majka Božja

Kako je u svemu sveta majka Božija i devica Marija, kako je bila njena
želja, išla do svete grobnice našega Gospoda da zapali tamjan, i
klečeći na njenim svetim kolenima, ona je mislila da Hrist naš Bog koji
je rođen od nje će se vratiti njoj. A židovi, videći nju kako se
zadržavala kod božanske grobnice, dođoše do upravitelja sveštenika,
govoreći: Marija ide svaki dan do grobnice. A upravitelji sveštenici,
pozvavši stražare postavljene od njih da ne dozvole nikomu da moli
se na svetoj grobnici,, pitaše o njoj, je li uistinu tako. I stražari
odgovoriše i rekoše da nisu videli takvu stvar, Bog im nije dozvolio da
vide kad je ona tamo. I u jedan od dana, bila je priprema, sveta
Marija, kako je želela, dođe do grobnice, i dok je molila, dogodilo se
da su se nebesa otvorila, i arhanđel Gavrilo siđe k njoj i reče: Zdravo,
ti koja si rodila Hrista našega Boga! Tvoje molitve su došle do nebesa
k Njemu koji je rođen od tebe, i prihvaćene su, i od ovoga vremena,
prema tvojoj molbi, ostavila si svijet, ići češ u nebeska mjesta tvoga
Sina, u istinski i večan život.

I čuvši ovo od svetoga arhanđela, ona se vrati u sveti Vitlejem, idući

sa njom tri djevice koje joj služahu. I nakon što se odmorila kratko,
ona sjede i reče djevicama: Donesite mi kadionicu, da se pomolim. I
oni donesoše, kako im je zapoveđeno. I ona je molila, govoreći: Moj
Gospode Isuse Hriste, koji si udostojio se kroz Tvoju najvišlju dobrotu
da budeš rođen od mene, čuj moj glas, i pošalji mi Tvoga apostola
Jovana, kako bi, videći ga, sudjelovala u radosti, i pošalji mi također
ostale Tvoje apostole, i one koji su već otišli ka Tebi, i one u svijetu
koji su sad, i u kojoj zemlji da su, kroz Tvoju svetu zapovest, kako bi,

454
vidjevši ih, ja blagoslovila Tvoje ime da bude mnogo slavljeno, jer ja
sam uvjerena da Ti čuješ Tvoga slugu u svemu.

I dok je ona molila, Ja Ivan dođoh, Sveti Duh me podigao u oblak u

Efesu, i postavio me na mesto gde majka moga Gospoda je bila. I
otišavši pokraj nje, ja veličah Njega koji je rođen od nje, Ia rekoh:
Zdravo, majko Gospodinova, koja si donijela Hrista našega Boga,
raduj se da u velikoj slavi odlaziš iz života. I sveta majka Božja je
veličala Boga, jer ja Jovan dođoh njoj, sečajući se glasa Gospodnjeg,
koji reče: Vidi svoju majku, i , Evo ti sina. Jovan 19:26-27 I tri djevice
dođoše i pokloniše se. I sveta majka Božja reče mi: Moli, i stavi
tamjan. I ja molih ovako: Gospode Isuse Hriste, koji si učinio čudesne
stvari, sada također učini čudesne stvari pred njom koja te je rodila, i
neka Tvoja majka ode iz ovoga života, i neka oni koji su te razapeli, i
koji nisu verovali u Tebe, budu prokleti. I nakon što sam završio
molitvu, sveta Marija mi reče: Donesi mi kadionicu. I stavivši tamjan,
ona reče, Slava Tebi, moj Bože i moj Gospodaru, jer je ispunjeno u
meni štogod si obećao mi prije nego što si se uzdigao u nebesa, tad
kada odem sa ovoga svijeta Ti češ doći meni, i mnoštvo Tvojih anđela,
sa slavom. I ja Ivan rekoh joj: Isus Krist naš Gospodin i naš Bog dolazi,
i ti ga vidiš, kao što je On obećao ti. I sveta mati Božja odgovori i reče
mi: Židovi su se zakleli da nakon što umrem oni će spaliti moje tijelo. I
ja odgovorih i rekoh joj: Tvoje sveto i dragocjeno telo neće nikako
videti pokvarljivost. I ona odgovori i reče mi: Donesi kadionicu, i baci
tamjan, i moli. I tamo dođe glas iz nebesa govoreći Amen. I ja Jovan
čuo sam glas, i Sveti Duh mi reče: Ivane, jesi li čuo glas koji je govorio
u nebesima nakon što je molitva završila? I Ja odgovorih i rekoh: Da,
čuo sam. I Sveti Duh reče mi: Ovaj glas koji si čuo označava da pojava
tvoje braće apostola samo što se nije dogodila, i od svetih sila oni
dolaze ovamo danas.

I na ovo ja Ivan molih.

455
I Sveti Duh reče apostolima: Neka svi vi zajedno, došavši sa oblacima
od krajeva zemlje, budu okupljeni u svetom Betlehemu od vihora,
zarad majke našega Gospoda Isusa Hrista; Petar iz Rima, Pavle iz
Tiberije, Toma iz Bliže Indije, Jakov iz Jerusalema, Andrej, Petrov brat,
i Filip, Luka, i Simon Kananac, i Tadej koji je zaspao? (preselio,
umro?), behu podignuti od Svetoga Duha iz svojih grobova, kojim
Sveti Duh reče: Ne misli da je sad uskrsnuće, već zarad ovoga si
dignut iz svojih grobova, da možete ići pozdraviti časnu i čudotvornu
majku našega Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, jer dan njenog
odlaska je pri ruci, da ide u nebo. I Marko je isto dolazeći, bio prisutan
iz Aleksandrije, on također sa ostalima, kao što je rečeno ranije, iz
svake zemlje. I Petar bijući podignut sa oblakom, stade između
nebesa i zemlje, Sveti Duh držao ga postojano. I u isto vreme, ostali
apostoli također, bijući uzeti u oblake, behu nađeni sa Petrom. I tako
od Svetoga Duha, kao što je rečeno, oni svi dođoše zajedno.

I otišavši pokraj majke našega Gospoda i Boga, i bijući obožavali, mi

rekosmo: Ne boj se, ne tuguj, Bože Gospode, koji je rođen od tebe,
mi čemo te izvesti iz ovoga svijeta sa slavom. I radujući se u Bogu
njenom Spasitelju, ona sjede na krevet, i reče apostolima: Sada sam
uzvjerovala da naš Gospodar i Bog dolazi sa nebesa, i ja ću ga vidjeti, i
tako ode iz ovoga života, kao što sam vidio da ste vi došli. I ja želim da
mi kažete kako znate da odlazim i dođoste meni, i iz kojih zemalja i
koliku udaljenost ste prešli dolazeći ovamo, da ste tako žurili posjetiti
me. Jer niti je On koji je rođen od mene, naš Gospod Isa Krst, Bog
univerzuma, prikrio, jer ja sam uvjerena i sad da On je Sin
Svevišnjega.

I Petar odgovori i reče apostolima: Neka svaki, prema onomu što

Sveti Duh je objavio i zapovijedio nam, da puno znanje majci našega
Gospoda. I Ja Ivan odgovorih i rekoh: Baš kao što sam išao do svetoga
oltara u Efesu da izvršim božansku službu, Sveti Duh mi reče, Vrijeme

456
odilaska majke tvoga Gospoda je blizu, idi u Betlehem da pozdraviš
ju. I oblak svjetla uhvati me, i postavi me na vrata gde si ti ležala.
Petar također odgovori: A ja, živeći u Rimu, oko zore čuh glas kroz
Duha Svetog kako mi govori, Majka tvoga Gospoda odilazi, i vrijeme
je blizu, idi u Betlehem da je pozdraviš. I gle, oblak svjetla uhvati me, i
ja videh također druge apostole kako dolaze mi na oblacima, i glas mi
govori, Idide si u Vitlejem. A Pavle također odgovori i reče: A ja, živeći
u gradu nedaleko od Rima, zemlji zvanoj Tiberija, čuh Svetoga Duha
kako mi govori, Majka tvoga Gospodina, ostavlja ovaj svijet, odilazi
prema nebeskim oblastima, idi u Vitlejem i pozdravi je. I gle, oblak
svetla uhvati me, i postavi me na isto mesto kao vi. I Toma također
odgovori i reče: A Ja prelazeći zemlju Indijaca, kada sam propovedao
bih obuzet milošću Hrista, i kraljeve sestre sin Labdanus po imenu, je
trebao biti zapečaćen (kršten?) od mene u dvoru, i odjednom Sveti
Duh mi reče, Idi također, Toma, u Bethlehem da pozdraviš majku
tvoga Gospodina, jer ona odilazi u nebesa. I oblak svetlosti me uhvati
gore, stavi me pored vas. I Marko također odgovori i reče: I Ja kad
sam završavao zakone trećega dana u gradu Aleksandriji, baš kad sam
molio, Sveti Duh ugrabi me, i dovede me vama. A Jakov također
odgovori i reče: Dok sam bio u Jerusalimu, Sveti Duh zapovijedi mi,
govoreći, Idi u Betlehem, jer majka tvoga Gospodara odilazi. I gle,
oblak svetla me uzeo, i postavio pored vas. I Matej također odgovori i
reče: Ja sam veličao i slavio Boga, jer kad sam bio na brodu uhvaćen
olujom, more je bjesnilo valovima, i odjednom oblak svetla prekrio je
olujne valove, menjajući u mirno, i uhvativši me, stavi me pored vas. I
oni koji su došli pred isto tako odgovoriše, i rekoše kako su došli. I
Bartolomej reče: Ja sam u Tebaji propovijedao riječ, i gle Sveti Duh mi
reče, Majka tvoga Gospoda odilazi, idi, i pozdravi je u Betlehem. I gle,
oblak svetlosti uhvati me, dovede me vama.

Apostoli rekoše sve ove stvari svetoj majci Božijoj, zašto su došli, i na
koji način, i ona raširivši njene ruke ka nebu i molila je, govoreći: Ja
457
slavim, ja hvalim, i veličam Tvoje slavljeno ime, O Gospode, jer si
pogledao na poniznost Tvoje sluškinje, i jer Ti koji si močan si učinio
velike stvari za mene, i evo, svi naraštaji će me uvažavati blaženom.
Luka 1:48. I nakon molitve ona reče apostolima: Stavite tamjan, i
molite. I kad su molili, bi grmljavina sa neba, i dođe strašan glas, kao
sa kočija, i gle mnoštvo sila anđela i moči, i glas, kao da je Sina
čovečijeg, se čuo, i serafim u krugu oko kuće gde telo, neumrljane
majke Božje i device je ležalo, tako da svi koji su bili u Betlehemu
gledali su na čudesne stvari, i dođoše u Jerusalem i izvestiše sve
čudesne stvari koje su se dogodile. I dogodilo se, kada glas se čuo,da
je sunce i mjesec odjednom se pojavili iznad kuće, i skup prvorođenih
svetaca je stajao pored kuće gde majka Gospodinova je ležala, za
njenu čast i slavu. I ja gledah i mnogi znaci se dogodiše, slijepi su
vidjeli, gluhi čuli, hromi hodali, gubavi se čistili, i oni obuzeti od
nečistih duhova behu izlečeni, i svako ko je bio pod bolešću,
dodirujući vanjske zidove kuće gde je ležala, plakaše: Sveta Marijo,
koja si rodila Krista našega Boga, imaj milost na nas. I oni behu
odmah izlečeni. I veliko mnoštvo iz svake zemlje koji žive u
Jerusalemu zarad molitve, čuvši znakove koji su se dogodili u
Jerusalimu kroz majku Gospodinovu, dođoše do mjesta tražeći lijek za
različite bolesti, koji su također dobili. I bila je radost neizreciva u taj
dan među mnoštvom onih koji su bili izlečeni, kao i na one koji su
gledali, veličajući Hrista našega Boga i Njegovu majku. I ceo Jerusalem
iz Betlehema je držao praznik sa psalmima i duhovnim pesmama.

I sveštenici Židova, zajedno sa njihovim narodom, behu zapanjeni na

stvari koje su se dogodile, i bijući pokrenuti sa najtežom mržnjom, i
opet sa neozbiljnim pomislima, učinivši skup, oni odrediše da pošalju
protiv svete majke Božije i svetih apostola koji behu tamo u
Betlehemu.I tako mnoštvo židova, usmjerivši se u Vitlejem, kad na
udaljenosti od jedne milje dogodilo se da su vidjeli strašnu viziju, i
njihove noge behu ukočene, i nakon ovoga oni se vratiše njihovim
458
zemljacima, i rekoše za strašni viziju prvosvešteniku. I oni, su ključali
od mržnje, odoše upravitelju, plačući i govoreći: Narod Židova je
uništen od ove žene, otjeraj je iz Betlehema i provincije Jerusalem. I
upravitelj, začuđen na čudesnim stvarima, posla njima: Ja je neću
otjerati iz Betlehema niti iz jednog drugog mesta. I židovi nastaviše
vikati, i preklinjati ga zdravljem Tiberija Cezara da izvede apostole iz
Betlehema. I ako ne učiniš tako, mi čemo izvijestiti Cezara. Prema
tome, bijući natjeran, on posla zapovjednika vojnika protiv apostola u
Vitlejem. A Sveti Duh rekao je apostolima i majci Gospodinovoj: Evo,
upravitelj je poslao vođu protiv vas, židovi su podigli pometnju. Idite
stoga iz Betlehema, i ne plašite se, jer evo, oblakom ću vas dovesti u
Jerusalem, za moč Oca, i Sina, i Svetoga Duha je sa vama. Apostoli
stoga ustaše odmah, i izađoše iz kuće, noseći krevet Gospe majke
Božije, i upraviše se ka Jerusalimu, i odmah, kako je Sveti Duh rekao,
bijući podignuti oblakom, oni behu se našli u Jerusalemu u kući
Gospe. I oni stadoše, i pet dana nisu prestali pevati hvale. I kad
zapovjednik dođe u Vitlejem, i nije našao tamo ni majku Gospodnju ni
apostole, on je dohvatio Betlehemljane, govoreći im:Niste li došli reči
upravitelju i sveštenicima sve znakove i čuda koja su se dogodila, i
kako apostoli su izašli iz svake zemlje? Gde su oni, onda? Dođite, idite
do upravitelja u Jerusalemu. Jer tribun (vođa) nije znao za odlazak
apostola i Gospodinove majke u Jerusalem. Tribun tad, uzevši
Vitlejemljane, uđe ka upravitelju, govoreći da nije našao nikoga. I
nakon pet dana bilo je znano upravitelju, i sveštenicima, i svemu
gradu, da Gospodnja majka je u njenoj vlastitoj kući u Jerusalimu,
zajedno sa apostolima, od znakova i čuda koji su se dogodili tamo. I
mnoštvo ljudi i žena i djevica dođoše zajedno, i plakaše: Sveta djevica,
koja je rodila Hrista našega Boga, ne zaboravi naraštaj ljudi. I kad ove
stvari su se dogodile, narod židova , sa sveštenicima također, bili su
pokrenuti mržnjom, uzeše drvo i vatru, i izađoše, želeći da spale kuću
gde je Gospodnja majka živjela sa apostolima. I upravitelj stajao je
459
gledajući izdaleka. I kad narod židova dođe do vrata kuće, gle,
odjednom snaga vatre koja je dolazila iznutra, delovanjem anđela,
spalila je veliko mnoštvo židova. I tamo bi veliki strah kroz ceo grad, i
oni veličaše Boga, koji je bio rođen od nje. I kad upravitelj vidje šta se
dogodilo, on je vikao ka narodu, govoreći: Uistinu on koji je rođen od
djevice, koga ste mislili da ste odagnali, je Sin Božiji, za ove znakove
su ti od istinitoga Boga. I tamo je bila podjela među židovima, i mnogi
verovaše u ime našega Gospoda Isusa Hrista, kao posledica znakova
koji su se dogodili.

I nakon svih tih čudesnih stvari što su se dogodile kroz majku Božiju, i
djevicu Mariju, majku Gospoda, dok mu apostoli besmo sa njom u
Jerusalimu, Sveti Duh reče nam: Vi znate da na Gospodinov dan
dobre vijesti su donesene Djevici Mariji od arhanđela Gavrila, i u
Gospodnji dan Spasitelj je rođen u Vitlejemu, i na Gospodnji dan
djeca u Jerusalemu dođoše sa palminim granama da ga sretu,
govoreći, Hosana na visini, blagosloven je On koji dolazi u ime
Gospodnje, i na Gospodnji dan On usta iz mrtvih, i na Gospodnji dan
On će doći da sudi živima i mertvijema, i na Gospodnji dan On će doći
iz nebesa, u slavu i čast odlaska svete slavne djevice koja ga je rodila. I
u isti Gospodnji dan majka Gospodinova reče apostolima: Stavite
tamjan, jer Hrist dolazi sa vojskom anđela,i, pogledajte, Krist je tu,
sjedi na tronu heruvima. I dok smo mi svi molili, tamo pojavi se
nebrojeno mnoštvo anđela, i Gospod se pope na heruvima u velikoj
moči, i gle, izvor svjetlosti došao je do svete djevice, zarad prisustva
njenog jedinorođenog Sina, i sve sile nebesa padoše dole i pokloniše
mu se. A Gospodin, govoreći svojoj majci, reče: Marija. I ona odgovori
i reče: Ovde sam Ja , Gospodaru. I Gospod joj reče: Ne tuguj, već neka
se tvoje srce raduje i budi zadovoljna, jer ti si našla milost da vidiš
slavu datu mi od moga Oca. I sveta majka Božja pogleda, i vidje u
Njemu slavu koja je nemoguća za usta čovjećja da izgovore, ili da
shvate. I Gospod osta pored nje, govoreći: Pogledaj, od sadašnjeg
460
vremena tvoje dragoceno telo će biti preobraženo u raju, i tvoja sveta
duša nebesima do riznica moga Oca u izobilnom svetlu, gde tamo je
mir i zadovoljstvo svetih anđela – i druge stvari pored toga. I majka
Gospodinova odgovori i reče mu: Stavi svoju desnu ruku na mene, O
Gospodine, i blagoslovi me. A Gospod pruži svoju čistu desmu ruku, i
blagoslovi je. I ona je uzela Njegovu čistu desnu ruku, i poljubila je,
govoreći: Ja obožavam ovu desnu ruku, koja je stvorila nebesa i
zemlju, i ja pozivam Te da mnogo da budeš slavljen tvoje ime Hriste,
O Bože, Kralju vremena, i jedini rođeni od Oca, da primiš Tvoju
sluškinju, Ti koji si udostojen da budeš rođen od mene, u niskom
stanju, da spaseš rasu ljudi kroz Tvoje neizrevivo opraštanje, darivaj
svoju pomoć na svakoga čovjeka koji te priziva, ili moli, ili imenuje
ime Tvoje sluškinje. I dok je ona govorila ovo, apostoli, otišavši do
njenih nogu i pokloniše se, govoreći: O majko Gospoda, daj blagoslov
svijetu, jer ti odlaziš sa njega. Jer ti si ga blagoslovila, i podigla kad je
bio uništen donoseći Svjetlost svijeta. I majka Gospodinova je molila, i
u njenoj molitvi izgovorila ovako: O Bože, koji kroz Tvoju veliku
dobrotu si poslao sa nebesa Tvoga jedino rođenoga Sina da stanuje u
mom poniznom telu, koji je udostojen da bude rođen od mene,
ponizna kao što sam, imaj milosti na svijet, i svaku dušu koja zove
Tvoje ime. I opet ona je molila, i rekla: O Gospodaru, Kralju nebesa,
Sine živoga Boga, prihvati svakoga čovjeka koji zove Tvoje ime, da
Tvoje rođenje bude slavljeno. I opet je ona molila, i rekla: O Gospode
Isuse Hriste, koji si svemočan u nebesima i na zemlji, u ovom
prizivanju ja molim Tvoje sveto ime, u svako vrijeme i mjesto gde se
spomene moje ime, učini to mesto svetim, i veličaj one koji veličaju
Te kroz moje ime, prihvatajući od takvih osoba sve njihove žrtve, i sve
njihove molbe, i sve njihove molitve. I kad je tako molila, Gospod reče
svojoj majci: Neka tvoje srce se raduje i bude zadovoljno, za svaku
milost i svaki dar ti je dat od moga Oca u nebesima, i od mene, i od
Svetoga Duha, svaka duša koja priziva tvoje ime neće se posramiti,
461
već će naći milost, i utjehu, i podršku, i povjerenje, i u svijetu koji je
sad, i u onomu koji dolazi, u prisustvu moga Oca u nebesima. I
Gospod se okrene i reče Petru: Vrijeme je došlo da počnemo pjevati
himnu. I Petar počevši pevanje himne, sve sile nebesa odgovoriše sa
Aleluja. I tad lice majke Gospodnje je zasjalo sjajnije od svetla, i ona
usta i blagoslovi svakoga od apostola sa svojom rukom, i svi dadoše
slavu Bogu, i Gospod ispruži svoje čiste ruke, i primi njenu svetu i
nedužnu dušu. I sa odlaskom njene nedužne duše mjesto bi ispunjeno
sa mirisom i velikom svetlošću, i gle, glas iz nebesa se čuo, govoraše:
Blagoslovena si ti među ženama. I Petar, i Ja Ivan, i Pavle, i Toma,
otrčasmo i zamotašmo njena dragocena stopala za posvećenje, i
dvanaestorica apostola staviše njeno dragoceno i sveto telo na
krevet, i nosiše ga. I gle, dok su oni nosili nju, neki dobro rođeni
Jevrej, Jefonija po imenu, trčeći prema telu, stavi njegove ruke na
krevet, i gle, anđeo Gospodnji sa nevidljivom silom, sa plamenim
mačem, odsjeće njegove dve ruke od njegovih ramena, i učini da vise
o krevetu, podignute u vazduh. I na ovo čudo kojese dogodilo sav
židovski narod koji su gledali plakaše. Uistinu, On koji je rođen od
tebe je istiniti Bog, O majko Božja, djevice Marija. I Jefonija sam, kad
Petar mu naredi, da čudesne stvari Božje budu pokazane, stade pored
kreveta, i plakao je: Sveta Marijo, koja si rodila Krista koji je Bog, imaj
milosti namene. I Petar okrene se i reče mu: U ime Njega koji je
rođen od nje, tvoje ruke koje su bile uzete od tebe, će biti pričvršćena
za tebe ponovo. I odmah, na riječ Petrovu, ruke koje su visile na
krevetu Gospe dođoše, i behu učvršćene na Jefiniji. I on je cerovao, i
slavio Hrista, Boga koji je rođen od nje.

I kad je ovo čudo bila učinjeno, apostoli su nosili krevet, i položili

dragocjeno i sveto tijelo u Getsemanu u novu grobnicu. I gle, miris
sladak izađe iz svete grobnice naše Gospe majke Božije, i za tri dana
glasovi nevidljivih anđela su se čuli kako slave Krista našega Boga, koji
je bio rođen od nje. I kada treći dan završi, glasovi se više nisu čuli, i
462
od tog vremena nadalje svi su znali da njeno čisto i dragoceno telo je
preneseno u raj.

Inakon što je prenesena, gle, vidjesmo Jelisavetu majku Svetog

Jovana Krstitelja, i Anu majku od Gospe, i Abrahama i Isaka i Jakova i
Davida, pjevaju Aleluja, i svi horevi svetaca su poklonili se svetim
relikvijama majke Gospodnje, i mjesto puno svetla, nego svjetlo koje
nije moglo biti sjajnije, i izobilno mirisa u tom mestu koje njeno
dragoceno i sveto telo je preneseno u raj, i melodija onih koji ga hvale
koji je rođen od nje – lijepa melodija, od koje nema sitosti, kao što je
dato devicama, i njima samo, da čuju. Mi apostoli, stoga, vidjevši
iznenadan dragocen prelaz njenog svetog tela, slavismo Boga, koji
nam je pokazao Njegova čuda na odilasku majke našega Gospoda Isa
Krsta, čije molitve i službe možemo smatrati vrednim da primimo,
pod njenim zaklonom, i podrškom i zaštitom, i u svijetu koji je sad i u
onomu koji dolazi, slaveći u svako vreme i mestu njenog jedino
rođenog Sina, zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, za uvek i uvek.
Amin.

Uznesenje Marije

Prva latinska forma

U pogledu Uznesenja Blažene djevice Marije

U to vreme pre nego je Gospodar došao do svoga stradanja, i među

mnogim riječima koje je majka pitala Sina, ona je počela da pita o
njenom sopstvenom odlasku, pitajući ga ovako: O najdraži Sine, Ja
463
molim Tvoju svetost, da kada moja duša izađe iz moga tela, Ti mi daš
na znanje tri dana prije, i učini Ti, voljeni Sine, sa Tvojim anđelima,
primi je. Tad On odgovori molitvi svoje voljene majke, i reče joj: O
dvoru i hramu živoga Boga, o blažena majko, o kraljice svih svetaca, i
blažena nad svim ženama, prije nego si me nosila u svojoj utrobi, ja
sam uvijek te čuvao, i činio da budeš hranjena danju sa anđeoskom
hranom, kao što znaš, kako ja mogu odužiti ti se, nakon što si me
nosila, i hranila me, i dovela me dole u bjekstvu u Egipat, i izdržala
mnoge teškoće za mene? Znaj, tad, da moji anđeli su uvijek čuvali te,
i čuvati će te i na tvom odilasku. Ali nakon što ja prođem patnje od
ljudi, kao što je pisano, i ustanem ponovo u treći dan, i nakon
četrdeset dana uzađem na nebo, kada češ me videti dolazim k tebi sa
anđelima i arhanđelima, sa svetima i sa devicama, i sa mojim
učenicimma, znaj za izvesno da tvoja duša će biti odvojena od tela, i
ja ću je odnijeti u nebo, gde neće nikad imati nevolju i bol. Tad je ona
bila radosna i veličala, i poljubila koljena svoga Sina, i blagoslovila
Stvoritelja nebesa i zemlje, koji joj je dao takav dar kroz Isu Krsta
njenog Sina.

U drugoj godini, stoga, nakon uznesenja našega Gospodina Isusa

Hrista, najblaženija Djevica Marija je nastavila uvijek u molitvi danju i
noću. I u treći dan pre nego što je otišla, anđeo Gospodarev dođe do
nje, i pozdravi je, govoreći: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod je s
tobom. I ona odgovori, govoreći: Hvala Bogu. Opet on reče njoj: Primi
ovu palmu koju ti je Gospod obećao. I ona, dajući hvale Bogu, sa
velikim radovanjem primi iz ruke anđela palmu poslatu njoj. Anđel
Gospodnji reče njoj: Tvoje uznesenje će biti nakon tri dana. I ona
odgovori: Hvala Bogu.

Tad ona pozva Josifa iz Arimeteje, i druge učenike Gospodnje, i kad

oni, i rođaci i poznanici, behu sakupljeni, ona objavi svoj odilazak
svima koji su stajali tamo. Tad blažena Marija opra sebe, i obuče se

464
kaokraljica, i čekala je dolazak svoga Sina,kako je On obečao joj. I ona
upita sve njene rođake da se drže pokraj nje, i daju joj utjehu. I ona je
imala sa sobom tri djevojke (djevice), Seforu, Abigeju i Zaelu,ali
učenici Gospodina Isusa Krista su već bili rasuli se širom celog svijeta
da propovijedaju narodima Boga.

Tad u treći čas tamo bi velika grmljavina, i kiše, i munje, i nevolja , i

zemljotres, dok kraljica Marija je stajala u njenoj sobi. Ivan evangelist
i apostol je odjednom doveden iz Efesa, i ušao je u sobu blažene
Marije, i pozdravi je, i reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod
je s tobom. A ona odgovori: Hvala Bogu. I podignuvši se, ona poljubi
Svetog Jovana. I blažena Marija reče mu: O moj najdraži sine, zašto si
me ostavio u takvom vremenu, i nisi pazio na zapovesti tvoga
Gospodara, da brineš o meni, kako On je zapovedio dok je visio na
križu? I on zatraži oprost savijenih kolena. Tad blažena Marija dade
mu blagoslov i opet poljubi ga. I kad je htela da ga pita odakle je
došao, i iz koga razloga je došao u Jerusalim, gle, svi učenici
Gospodnji, osim Tome koji je zvan Didimus, behu doneseni oblakom
do vrata sobe blažene Marije. Oni stadoše i uđoše, i pozdraviše
kraljicu sa sledećim rečima, i pokloniše joj se: Zdravo, Marija, milosti
puna! Gospodin s tobom. I ona usta odmah i pokloni se, i poljubi ih, i
dade hvale Bogu. Ovo su imena učenika Gospodinovih koji behu
doneseni oblakom: Jovan evanđelista i Jakov njegov brat, Petar i
Pavle, Andrej, Filip, Luka, Barnaba, Vartolomej i Matej koji je zvan
Justus, Simon Kananac, Juda i njegov brat, Nikodem i Maksimianus, i
mnogi drugi koji ne mogu biti izbrojeni. Tad blažena Marija reče
njenoj braći: Šta je ovo, da ste svi došli u Jerusalem? Petar, odgovori, i
reče joj: Mi imamo potrebu to da pitamo tebe, a ti pitaš nas? Izvjesno
je, kako mislim, niko od nas ne zna zašto smo došli ovde danas sa
takvom brzinom. Ja sam bio u Antiohiji, i sada sam ovde. Svi izjaviše
jasno mesto gde su bili taj dan. I oni svi su se čudili da su bili tamo kad
su čuli ove stvari. Blagoslovena Marija reče im: Ja sam pitala moga
465
Sina, prije nego je prošao muku, da On i vi budete na mojoj samrti, i
On mi je dao ovaj dar. Odakle znate da moj odilazak će biti sutra.
Pazite i molite za mene, da kad Gospod dođe i primi moju dušu, On
nađe vas da stražite. Potom svi obećahu da će paziti. I oni su stražarili
i molili celu noć, sa psalmima i pesmama, sa velikom svetlošću.

I kad Gospodnji dan dođe, u treći čas, baš kad je Sveti Duh sišao na
apostole u oblaku, tako Krist siđe sa mnoštvom anđela, i primi dušu
svoje voljene majke. Tamo je bio toliki sjaj i miris i anđeli su pevali
pesmu nad pesmama, gde Gospod kaže, Kao ljiljan među trnjem,
takva je moja ljubav među kćerima, Pjesma nad Pjesmama 2:2 da su
svi koji su bili prisutni pali na njihova lica, kao što su apostoli pali kad
je Hrist preobrazio se pred njima na Planini Tabor, i za ceo sat i pola
niko nije mogao ustati. Ali kad je svetlo otišlo, i u isto vreme sa
svetlom, duša blažene device Marije bi uzeta u nebo sa psalmima, i
himnama, i pesmom nad pesmama. I kako je oblak odlazio cela
zemlja se potresla, i u jednom trenutku svi stanovnici Jerusalima
otvoreno su videli uspenije Svete Marije.

I u isti čas Satana uđe među njih, i oni počeše da razmatraju šta da
rade sa njenim telom. I oni uzeše oružje, kako bi sahranili njeno telo i
ubili apostole, jer od nje je izašlo rasejanje Izraela, zarad njihovih
greha i sakupljanja zajedno sa paganima. Ali behu udareni sljepilom,
udarajući glavama u zidove, i udarajući jedan drugog. Tad apostoli,
uzbunjeni sa toliko mnogo svetlosti, ustaše, i sa psalmima odnesoše
sveto telo dole sa Planine Zion u dolinu Jehošapata. Ali kako su išli
sredinom ulice, gle, neki židov, Ruvim po imenu, želio je da baci na
zemlju sveta nosila sa telom blagoslovene Marije. Ali njegove ruke se
osušiše, do lakta, da li hteo ili ne, on ode dole do doline Jehošapata,
plačući i tugujući jer njegove ruke behu dignute na nosila, i on nije
mogao da povuče ruke ka sebi. Kako je počeo da pita apostole da
njihovom moći on bi bio spasen i postao hrišćan. Tad apostoli,

466
kleknuvši, upitaše Gospoda da ga pusti. I on, bijući izlečen isti čas,
dajući hvale Bogu i ljubeći noge kraljice od svih svetih i apostole, bi
kršten u tom mestu, i poče da propoveda ime našega Boga Isa Krsta.

Tad apostoli sa velikom čašću položiše telo u grob, plačući i pevajući

kroz neizmernu ljubav i ljepotu. I odjednom tamo zasja oko njih
svjetlo sa nebesa, i oni padoše na zemlju, i sveto telo bi uzeto od
anđela u nebo.

Tad najblaženiji Toma bi iznenada doveden do Gore Maslinske, i vidje

najblaženije tijelo kako ide u nebo, i poče da plače i govori: O sveta
majko, blagoslovena majko, prečista majko, da sam ja sad našao
milost jer sam te vidio, učini tvoga slugu punim radosti kroz tvoje
sažaljenje, jer ti ideš u nebo. Tada pojas sa kojima su apostoli opasali
najsvetije telo bi bačen sa neba ka blaženom Tomi. I uzevši ga, i
ljubeći ga, i dajući hvale Bogu, on dođe opet u dolinu Jehošapat. On
nađe sve apostole i drugo veliko mnoštvo kako udaraše svoje grudi
zarad svjetlosti koju su vidjeli. I videći i ljubeći jedan drugog,
blagosloveni Petar reče mu: Uistinu ti si uvijek bio uporan i nisi
vjerovao, jer zarad tvoga nevjerovanja nije bilo ugodno Bogu da ti
budeš zajedno sa nama na sahrani majke Spasitelja. I on, udarajući
svoje grudi, reče: Ja znam i čvrsto verujem da sam uvijek bio loš i
neverujući čovek, zato tražim oproštaj od svih vas za moju
tvrdovratost i nevjerovanje. I oni svi moliše za njega. Tad blagosloveni
Toma reče: Gdeste položili telo? I oni pokazaše grobnicu sa njihovim
prstom. I on reče: Tijelo koje je zvano najsvetijim nije tamo. Tad
blaženi Petar reče mu: Već na drugoj prilici nisi hteo verovati
oživljenju našega Gospodara na našu riječ, ukoliko nisi otišao i
dodirnuo ga sa svojim prstom, i vidio Njega, kako li češ verovati nama
da sveto tijelo je ovde? Još je on ustrajavao govoreći: Nije ovde. Tad,
kao što je bio bijesan, oni odoše do grobnice, koja je bila nova
izdubljena u steni, i on uze kamen, ali nisu našli telo, ne znajući šta

467
da kažu, jer su bili ubijeđeni riječima Tome. Tad blaženi Toma reče im
kako je pevao službu u Indiji – i dok je još imao sveto odelo. On, ne
znajući riječ Boga, bi doveden do Maslinske Gore, i vidje najsvetije
telo blažene Marije kako ide u nebo, i molio ju da mu da blagoslov.
Ona je čula njegovu molitvu, i bacila mu pojas koji je imala oko sebe. I
apostoli videći pojas koji su oni stavili oko nje, veličaše Boga, i tražiše
oproštaj blaženoga Tome, zarad blagoslova kojim je blažena Marija
mu dala, i jer je video najsvetije telo kako ide u nebo. I blaženi Toma
dade im svoj blagoslov, i reče: Evo kako dobro i ugodno je za braću da
žive zajedno u zajednici!

I isti oblak kojim su oni bili dovedeni odnio ih je nazad svakoga na

njegovo mesto, baš kao Filipa kad je on krstio eunuha, kao što piše u
Delima Apostolskim , Dela 8:39 i kao što je Habakuk prorok nosio
hranu Danielu, koji je bio u lavljem brlogu, i brzo se vratio u Judeju. I
tako također apostoli brzo vratiše se gde su prvo bili, da propovedaju
narodu Božijem. Nije se za čuditi tome da je On trebao učiniti takve
stvari, koji je ušao djevici i izašao od nje iako njena utroba je bila
zatvorena, gde, iako su vrata bila zatvorena, uđe unutar svojim
učenicima; Jovan 20:19 koji je učinio gluhe da čuju, oživljavao mrtve,
čistio gubave, davao vid slepima, i učinio mnoga druga čudesna dela.
Verovati ovo je bez nimalo sumnje.

Ja sam Josif koji je položio Gospodinovo telo u moju grobnicu, i video

ga kako ustaje ponovo, i koji, prije uznesenja i nakon uznesenje
Gospoda, uvijek sam držao najsvetiji hram blagoslovene device
Marije, i koji sam držao u pisanome i u mojim grudima stvari koje
izađoše iz usta Božijih, i kako stvari spomenute gore behu učinjene
sudom Božjim. I učinio sam znanim svima, Židovima i Paganima, ove
stvari koje sam video sa mojim očima, i čuo sa mojim ušima, i koliko
dugo živim neću prestati objavljivati ih. I ona, čije uznesenje je na
ovaj dan uvaženo i obožavano kroz ceo svijet, neka marljivo molimo

468
da ona pripazi na nas u prisustvu njenog najpobožnijeg Sina u
nebesima, komu je hvala i slava kroz večne veke vekova. Amen.

Druga latinska forma

Ovde počinje Uznesenje Blažene Djevice Marije

1 Tako, kad je Gospod i Spasitelj Isa Krst visio na drvetu zakovan

klinovima na krst za život celoga sveta, On vidje oko križa je njegova
majka stajala, i Jovan jevanđelist, kogoa On je naročito volio iznad
ostalih apostola, jer on sam od njih je bio djevac u tijelu. On dade mu,
zato, zaduženje za svetu Mariju, govorećimu: Vidi svoju majku! I
govoreći, k njoj: Eto ti sina! Jovan 19:26-27 Od toga časa sveta majka
Božja ostala je posebno u brizi Jovana, toliko dugo koliko je imala
svoje prebivanje u ovomu životu. I kada apostoli behu podelili svijet
žrebom za propovijedanje, ona namesti se u kuću svojih roditelja
blizu Maslinske Gore.

2 U drugoj godini, stoga, nakon što je Krist pobijedio smrt, i uzašao u

nebo, u neki dan, Marija, goreći od čežnje za Hristom,poče da plače
sama, unutar zaklona njenog prebivališta. I, gle, anđeo, sjajeći u halji
velikog svetla, stade pred nju i izgovori riječi pozdrava govoreći:
Zdravo! Ti blagoslovena od Gospodara, primi pozdrav od Njega koji je
zapovijedio sigurnost Jakovu i njegovim prorocima. Pogledaj, reče On,
palmova grana – donio sam ti je iz raja Gospodnjeg – koju ti češ
uzrokovati da bude nošena pred tvojim nosilima i anđelima, i svim
silama nebeskim. Tad Marija reče anđelu: Ja molim da svi apostoli
Gospoda Isusa Hrista budu zajedno sa mnom. Na što anđeo reče: Evo,
danas, uz moč moga Gospoda Isusa Hrista, svi apostoli će ti doći. I
Marija reče mu: Tražim da pošalješ na mene tvoj blagoslov, da

469
nijedna sila nižega svijeta ne zadrži me u tom času u kojem moja duša
će izaći iz moga tela, i da ne vidim princa tame. I anđeo reče: Nijedna
sila uistinu od nižega svijeta te neće povrediti, i tvoj Gospod Bog, čiji
sluga i glasnik Ja sam, dao ti je vječni blagoslov, ali ne misli da pravo
da ne vidiš princa tame će ti biti dato od mene, već od onoga koga si
nosila u utrobi, jer Njemu pripada sila nada svim za uvek i uvek. Tako
rekavši, anđeo ode sa velikim sjajem. I ta palma je sijala sa
neizmernom svetlošću. Tad Marija, preobuće se, stavi bolju odeću. I,
uzevši palmu koju je ona primila iz ruku anđela, ona ode do Maslinske
Gore, i poče da moli, i reče: Nisam bila vrijedna, O Gospode, da te
nosim, ukoliko nisi Ti imao sažaljenja na mene, ali kakogod ja sam
držala blago koje si mi Ti povjerio. Zato Ja tražim od tebe, O Kralju
slave, da silom Pakla me ne povrediš. Jer ako nebesa i anđeli danima
drhte pred Tobom, koliko više čovjek koji je stvoren od zemlje, koji ne
poseduje dobru stvar, osim toliko koliko je primio od Tvoje dobre
blagodati! Ti si, O Gospodaru, Bog uvijek blagoslovljen za uvek. I tako
govoreći, ona se vrati u svoj stan.

3 I, gle, odjednom, dok Sv. Ivan je propovijedao u Efesu, na Gospodnji

dan, u trećem času dana, tamo je bio veliki zemljotres, i oblak podiže
ga i uze ga gore od očiju svih, i dovede ga pred vrata kuće gde je
Marija bila. I kucajući na vrata, on odmah uđe. I kad Marija vidje ga,
ona uzviknu od radosti, i reče: Molim te, moj sine Ivane, misli o
riječima mojega Gospodina Isusa Krista, u kojima je On povjerio me
tebi. Jer, evo, na treći dan, kada treba da odem iz tela, čula sam
namisli Židova, govore, Sačekajmo na dan kad ona koja je rodila toga
zavodnika će umreti, i spalimo njeno telo sa vatrom. Ona stoga pozva
Svetog Jovana, i odvede ga u tajnu sobu u kući i pokaza mu odeću za
sahranu, i tu palmu svetlosti koju je primila od anđela, upučujući ga
da će je on nositi pred njenim odrom kada bude išla u grobnicu.

470
4 I Sv. Jovan reče joj: Kako ću ja sam izvesti tvoj obred sahrane,
ukoliko moja braća i prijatelji apostoli moga Gospodina Isu Krsta dođu
i odaju počast tvome telu? I , eto, odjednom, po zapovesti Boga, svi
apostoli behu uhvaćeni , podignuti na oblak, od mjesta u kojima su
oni propovedali riječ Božju, i postavljeni pred vrata kuće u kojoj je
Marija živjela. I , pozdravljajući jedno drugo, oni se čudiše, govoreći:
Šta je uzrok zarad kojeg Gospodar nas je sakupio ovde?

5 Tad svi apostoli, radujući se jednom mišlju, završiše svoju molitvu. I

kad su rekli Amen, gle, odjednom, dođe blagosloveni Jovan, i reče im
sve ove stvari. Apostoli tad, ušavši u kuću, nađoše Mariju, i
pozdraviše je, govoreći:Blagoslovena si ti od Gospoda, koji je stvorio
nebesa i zemlju. I ona reče njima: Mir sa vama, najvoljenija braćo!
Kako ste došli ovamo? I oni prepričaše njoj kako su došli, svaki
podignut na oblaku od Duha Božijeg, i postavljeni u isto mesto. I ona
reče njima: Bog me nije lišio vašeg pogleda. Evo, ja ću ići putem cele
zemlje, i ne sumnjam da Gospod vas je doveo ovde da me utješite
zarad tjeskobe koja je sada došla na mene. Sad zato ja vas molim, da
bez prekida vi svi jednomisleno gledate, čak do tog časa u koji
Gospod dođe, ja ću otići iz tela.

6 I kad su oni sjeli u krug tješeći je, kada su proveli tri dana u
slavljenju Boga, gle, u treći dan, oko trećega časa dana, dubok san
uhvati sve koji su bili u toj kući, i nitko nije mogao uopće da bude
budan osim apostola samih, i samo tri djevice koje behu tamo. I, gle,
odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim mnoštvom anđela, i
velika svjetlost dođe na to mjesto, i anđeli su pjevali pjesme, i slavili
Boga zajedno. Tad Spasitelj progovori, govoreći: Dođite, najdraži
biseri, unutar pribježišta večnoga života.

7 Tad Marija pruži se na pod, klanjajući se Bogu, i reče: Blagosloveno

da je ime Tvoje sakrivene tajne. Imaj milosti na mene, O Kralju slave,
jer Ti znaš da sam te ja voljela sa svim srcem, i držala blago povreno
471
meni. Zato primi me, Tvoga slugu, i oslobodi me od sile tame, da
Satana ne može mi se suprotstaviti, i da ne vidim nečiste duhove kako
stoje na mome putu. I Spasitelj odgovori joj: Kada ja, poslan od moga
Oca za spasenje svijeta, sam visio na krstu, princ od tame dođe meni,
ali kad je on nije u meni našao tragova svojih dela Ivan 14:30 on ode
pobijeđen i zgažen pod nogama. Ali kad ga vidite, vidjeti ćete ga
uistinu po zakonu ljudske rase, u skladu sa kojim ste došli do kraja
vašeg života, ali on vas ne može ozlijediti, jer ja sam sa vama da vam
pomognem. Idite sigurni, jer nebeska sila čeka na vas da vas vodi u
radosti raja. I kad je Gospod ovako rekao, Marija, ustajući sa poda,
nagnu se na njen krevet, i dajući hvalu Bogu, preda duh. I apostoli
videše da njena duša je bila od takve bjeline, da nijedan jezik
smrtnika može riječima izgovoriti to, jer je prevazilazilo bjelinu
snijega, i svakoga metala, i svjetlog srebra, od velike svjetlosti njegova
svjetla.

8 Tad Spasitelj progovori, govoreći: Ustani, Petre, i uzmi telo Marije, i

pošalji ga na desnu stranu ruke grada prema istoku, i naći češ tamo
novu grobnicu, u koju češ je položiti, i čekaj dok Ja dođem do tebe. I
tako govoreći, Gospod izruči dušu Sv. Marije Mihailu, koji je bio
upravitelj raja, i princ naroda Židova, i Gabriel ode sa njima. I odmah
Spasitelj bi primljen u nebo zajedno sa anđelima.

9 A tri djevice, koje su bile u istome mestu, i gledale, uzeše telo

blagoslovene Marije, da bi ga oprale po načinu obreda sahrane. I kad
su skinule njenu odeću, telo je sjalo sa mnogo svetlosti, da je bilo
dirnuto uistinu za pripremu za sahranu, ali oblik njen nije mogao biti
viđen od neizmernog svetla, osim tog svjetla Gospoda koji se pojavio
velik, i ništa nije dirnuto, telo, kada je oprano, bilo je savršeno čisto, i
nije bilo umrljano vlagom nečisti. I kad su oni stavili posmrtnu odeću
na nju, svjetlo je postepeno se smanjivalo. I telo blažene Marije bi

472
kao cveće ljiljana, i miris je dolazio od njega, tako da nijead miris nije
se našao kao taj.

10 Tad, shodno tome, apostoli položiše sveto telo nanosila, i rekoše

jedan drugom: Tko će da nosi ovu palmu pred njenim nosilima? Tad
Jovan reče Petru: Ti, koji imaš prednost od nas u apostolstvu, treba
da nosiš ovu palmu pred njenim ležajem. I Petar odgovori mu: Ti si
bio jedini djevstvenik između nas odabran od Gospoda, i ti si našao
tako veliku milost da si se nagnuo na Njegove grudi. Ivan 13:23 I On,
kad zarad našega spasenja On je visio na križu, povjeri nju tebi sa
svojim ustima. Ti zato treba da nosiš ovu palmu, i hajde da uzmemo
telo da nosimo do mesta groba. Nakon ovoga Petar, ustajući, i
govoreći, Uze telo, poče da peva i reče: Izrael je izašao iz Egipta.
Aliluja. I drugi apostoli zajedno sa njim nosiše telo blažene Marije, i
Jovan je nosio palmu svjetlosti pred odrom. I drugi apostoli pevaše sa
najljepšim glasom.

11 I gle, novo čudo. Tamo se pojavi iznad odra oblak neizmerno velik,
kao veliki krug koji je želeo da se pojavi pored sjaja meseca, i tamo bi
u oblacima vojska anđela poslaše lijepu pjesmu, i iz zvuka velike
ljepote zemlja je odzvanjala. Tad narod, izašavši iz grada, oko
petnaest hiljada, čudiše se govoreći: Šta je ovaj zvuk tako velike
ljepote? Tad tamo stade jedan koji im reče: Marija je izašla iz tela, i
učenici Isusa pjevaju hvale oko nje. I gledajući, oni videše odar
krunisan sa velikom slavom, i apostoli su pjevali glasno. I gle, jedan od
njih, koji je bio upravitelj sveštenika Židova u svom položaju, ispunjen
sa bijesom, rekao je ostalima: Pogledajte, tabernakl onoga koji nas je
uznemirio i celi naš narod, koju slavu je primio? I idući gore, on je
hteo da preokrene odar, i zbaci telo na zemlju. I odmah njegove ruke
se osušiše od svojih laktova, i zaglaviše se u ležaju. I kad apostoli
podigoše odar, deo njega je visio, a deo njega se pridržavao za nosila,

473
i on je jako bio mučen bolovima, dok apostoli su hodali i pevali. I
anđeli koji behu u oblacima udariše ljude sa slepilom.

12 Tad je taj upravitelj plakao, govoreći: Ja te preklinjem, Sveti Petre,

ne mrzi me, molim te, u tako velikoj boli, jer sam neizmerno mučen
velikim mukama. Imaj na umu da kad, u pretorijumu, sluškinja koja je
držala vrata Ivan 18:17 te prepoznala, i rekla je drugima da te izgrde,
tad ja govorih dobre riječi zarad tebe. Tad Petar odgovarajući, reče:
Nije na meni da ti drugo dam, ali ako veruješ sa celim srcem u
Gospoda Isusa Hrista, koga je ona nosila u njenoj utrobi, i ostala
djevica nakon rođenja, sažaljenje Gospodnje, koje sa obilnim dobrom
spasava nevredne, dati će ti spasenje.

Na ovo on odgovori: Ne vjerujemo li mi? Ali šta da radimo?

Neprijatelj ljudske rase je oslepeo naša srca, i pometnjom pokrio naše
lice, da ne priznamo velike stvari Božje, naročito kad smo mi
izgovarali laži protiv Krista, vičući: Njegova krv na nas, i na našu decu.
Matej 27:25 Tad Petar reče: Evo zločin će povrediti njega koji je ostao
neveran ka Njemu; ali onima koji okrenu se prema Bogu milost nije
odrečena. I on reče: Ja verujem sve šta mi ti kažeš, samo preklinjem
te, imaj milosti na mene, da ne umrem.

13 Tad Petar natera odar da mirno stoji, i reče mu: Ako veruješ sa
celim svojim srcem u Gospoda Isu Krsta, tvoje ruke će biti puštene sa
odra. I kad je on rekao ovo njegove ruke behu odmah otuštene sa
nosila, i on je stajao na nogama, ali njegove ruke behu osušene, i
muka nije otišla od njega. Tad Petar reče mu: Idi do tijela, i poljubi
ležaj, i reci: Ja verujem u Boga, i u Sina Božjeg, Isusa Hrista, koga ona
rodi, i ja verujem sve štogod Petar apostol Božiji je rekao mi. I idući
gore, on poljubi nosila, i odmah sav bol ode od njega, i njegove ruke
behu izlečene. Tad on poče uveliko da blagosilja Boga, i iz knjiga
Mojsijevih da daje svedočanstvo na slavu Hristu, tako da čak apostoli
sami su se čudili, i plakali od radosti, veličajući ime Gospodnje.
474
14 I Petar mu reče: Uzmi ovu palmu iz ruku našega brata Ivana, i idući
u grad naći češ mnogo ljudi slepih, i objavi im velike stvari Božje, i ko
god vjeruje u Gospoda Isu Krsta, ti češ staviti ovu palmu na njegove
oči, i oni će videti, ali oni koji neće verovati će ostati slepi. I kad je on
učinio tako, on nađe mnogo ljudi slepih, tugujući ovako: Jao nama, jer
smo učinjeni kao Sodomljani udareni sa slepilom. Ništa sad nije ostalo
nam nego da propadnemo. Ali kad su oni čuli riječi upravnika koji je
bio izlečen da govori, oni verovahu u Gospodara Isusa Krista, i kad on
stavi palmu preko njihovih očiju, oni povratiše vid. Petoro od njih
ostalo je u teškoćama srca umreše. I upravitelj sveštenika idući pravo,
nosio je palmu do apostola, govoreći o svim stvarima što god je
učinjeno.

15 I apostoli, noseći Mariju, dođoše do mesta Doline Jehošapata koju

Gospod im je pokazao, i oni položiše nju u novu grobnicu, i zatvoriše
grob. I oni sami sjedoše dole na vrata groba, kako im je Gospod
zapovijedio, i gle, odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim
mnoštvom anđela, sa oreolom velike svjetlosti koja je sjala, i reče
apostolima: Mir sa vama! I oni odgovoriše i rekoše: Neka Tvoja
milost, O Gospode, bude nad nama, kao što smo se nadali u Tebe.
Tad Spasitelj reče im, govoreći: Prije nego što sam uzašao mome Ocu
Ja obećah vam, govoreći da vi koji ste me slijedili u oživljenju, kada
Sin čovečiji će sjesti na prijesto Njegova veličanstva, će sjesti, i vi
također, na dvanaest tronova, sudeći dvanaest plemena Izraela.
Matej 19:28 Nju, sam Ja odabrao iz plemena Izraela po zapovesti
moga Oca, da živim u njoj. Šta, stoga, vi želite da učinim s njom? Tad
Petar i drugi apostoli rekoše: Gospodine, Ti si izabrao unaprijed ovu
Tvoju sluškinju da bude čista odaja za Tebe, i mi Tvoje sluge da
služimo Ti. Prije vekova Ti si znao sve stvari zajedno sa Ocem, sa kojim
Tebi i Sveti Duh ima jedno Božanstvo, jednako i večna sila. Ako, stoga,
bi bilo moguće da bude učinjeno u prisustvu sile Tvoje milosti,
izgledalo je nama Tvojim slugama da bude pravo da, baš kao Ti, što si
475
pobjedio smrt, vladaš u slavi, tako, oživljavajući opet telo Tvoje
majke, Ti odvedeš je sa tobom u radost u nebo.

16 Tad Spasitelj reče: Neka bude prema tvom mišljenju. I On je

naredio da arhanđel Mihael dovede dušu Sv. Marije. I gle, arhanđel
Mihail odkotrljao je kamen sa vrata grobnice, i Gospod reče: Ustani,
moj voljeni i moj najbliži rođaće, ti koji nisi stavio pokvarenost u
odnosu sa čovekom, ne trpi uništenje tijela u grobu. I odmah Marija
ustade iz groba, i blagoslovi Gospoda, i padajući prema nogama
Gospodina, pokloni mu se, govoreći: Ja ne mogu dati ti dovoljno hvale
, O Gospodine, za Tvoje neogranićeno dobro koje si Ti udostojio
darivati meni Tvojoj sluškinji. Neka Tvoje ime, O Iskupitelju svijeta,
Bože Izraelov, bude blagosloveno zauvek.

17 I ljubeći nju, Gospod ode nazad, i izruči njenu dušu anđelima, da je

oni nose u raj. I On reče apostolima: Dođite k meni. I kad su oni došli
On poljubi ih, i reče: Mir vama! Kao što sam uvijek bio sa vama, tako
ću biti do kraja svijeta. I odmah, kad je Gospod rekao ovo, On bi
podignut na oblak, i odveden u nebo, i anđeli zajedno sa Njim, noseći
blagoslovenu Mariju u raj Božji. I apostoli behu uzeti u oblake, vratiše
se svaki u mjesto dodeljeno im za propovijedanje, govoreći velike
stvari Božje, i slaveći našega Gospodara Isu Krsta, koji živi i vlada sa
Ocem i Svetim Duhom, u savršenom jedinstvu, i u jednoj suštini
Božanstva, za uvek i uvek. Amin.

476
Dela i mučeništvo Sv. Mateja

Oko toga vremena Matej, sveti apostol i evanđelista Hristov, je bio u

planini odmarao, i molio u svojoj tuniki i apostolskom ogrtaču bez
sandala, i gle Isus dođe Mateju nalik na dete koje peva u raju, i reče
mu: Mir tebi, Matej! I Matej zagledavši se u Njega, i ne znajući tko je,
reče: Milost tebi, i mir, O dete premilo! I zašto si došao ovamo k
meni, ostavivši one koji pevaju u raju, i užitke tamošnje? Jer ovde
mesto je pusto, i kakav stol da ti postavim, O dete, ne znam, jer
nemam hleba niti ulja u tegli. Štaviše, iako nema vetra, tako nema
ništa da padne sa drveta išta za hranu, jer završetak je moga posta od
četrdeset dana, i uzimajući samo plodove koji padnu od vetra, ja
veličam mog Isusa. Sad, zato, šta da ti donesem, lijepi dječaće? Čak
nema vode blizu, da operem tvoje noge.

A dete reče: Šta kažeš , O Mateja? Razumi i znaj da dobar razgovor je

bolji od teleta i riječi milosti bolje nego svaka biljka poljska, i sladak
govor kaomiris ljubavni, i vedrina pojave bolja od hranjenja, i ugodan
pogled je kao pojava ljepote. Razumi, Matej, i znaj da ja sam u raju,
da sam ja utješitelj, ja sam sila od sila odozgor, ja sam snaga onih koji
obuzdavaju sebe, ja sam kruna djevstvenika, ja samopazitelj jednom
oženjenih, ja hvala udavaca, ja odbrana dece, ja sonov crkve, Ja
kraljevstvo episkopa, ja slava sveštenika, ja slava učenjaka. Budi
čovek, i budi jak, Matej, u tim rečima.

I Matej reče: Pogled na tebe me je već zadovoljio, O dete, i još isto,

tvoje riječi su pune života. Jer zasigurno tvoje lice sja više od
svjetlosti, i tvoje riječi su sve najugodnije. I da uistinu ja videh te u
raju kada si pevao sa drugom decom koji behu ubijeni u Betlehemu,
znam tačno, ali kako si iznenada došao ovamo, to me začuđuje. Ali
pitati ću te jednu stvar, O dete: taj bezbožni Herod, gde je on? Dete
mu reče: Budući da si pitao, čuj njegovo mesto stanovanja. On
477
stanuje, uistinu, u Paklu, i tamo je pripravljeno za njega vatra
neugasiva. Gehena bez kraja, ključajuće blato, crvi koji ne spavaju, jer
je posjekao tri hiljade dece, želeći da ubije deteta Isusa, starog u
vekove, ali od svih tih vekova Ja sam otac. Sad zato, O Matej, uzmi
moj štap, i siđi dole sa planine, i idi u Mirnu, grad ljudoždera, i zasadi
je kod vrata crkve koju ti i Andrija ste osnovali, i ubrzo kako je
posadiš, biti će drvo, veliko i rodno sa mnogim granama, i njegove
grane će se širiti trideset lakata, i od svake grane plod će biti različit i
na vid i za jelo. Otkrivenje 22:2 i od vrha drveta će teći izobilje meda, i
od korena će izlaziti veliki izvor, dajući piće okolnoj zemlji, i u njemu
stvorenja koja plivaju i puze; i u njemu ljudožderi će oprati sebe, i
jesti plodove drveća grožđa i med, i njihova tela će biti izmenjena, i
njihovi oblici će biti izmenjeni tako da budu kao oni u drugih ljudi, i
biti će posramljeni golotinjom njihovih tela, i obući će na sebe odeću
ovnova ovaca, i neće više jesti nečiste stvari, i biti će kod njih vatre u
izobilju,pripremajući žrtve za prinos, i peći će njihov hleb sa vatrom, i
videti će jedan drugog na izgled kao drugi ljudi, i oni će priznati mene,
i slaviti moga Oca koji je u nebesima. Sad zato požurite, Matej, i idite
tamo dole, jer moj odlazak od tvoga tela kroza vatru slijedi, i kruna
tvoje izdržljivosti.

I dete rekavši ovo, i dajući mu štap, bi uzet u nebesa. I Matej siđe sa

planine, žureći u grad. I dok je bio da uđe u grad, tamo srete ga
Fulvana žena kraljeva, i njegov sin Fulvanus i njegova žena Erva, koja
je bila obuzeta nečistim duhom, i plakala je vičući: Tko je doveo te
ovde ponovo, Matej? Ili tko ti je dao štap (palicu) za naše uništenje?
Jer mi vidimo također dečaka Isusa, Sina Božijeg, koji je s tobom. Ne
idi zato, O Matej, da posadiš štap za hranu, i za preobraćenje
ljudoždera: jer ja našao sam šta ću učiniti tebi. Jer budući da si me
izveo iz ovoga grada, i sprečio me od ispunjenja moje želje među
ljudožderima, evo, ja ću podići protiv tebe kralja ovoga grada, i on će
spaliti te živa. A Matej, položivši svoje ruke na svakoga od
478
demonizovanih, natjera demone u bijeg, i učini ljude zdravim, i oni ga
slijediše.

I tako je stvar postala javna. Plato biskup, čuvši za prisustvo svetoga

apostola Mateja, srete ga sa sveštenstvom, i pavši na zemlju, oni
poljubiše njegove noge. I Matej podiže ih, i ode sa njima u crkvu, a
dete Isus je bio također sa njim. I Matej, došavši do vrata crkve, stade
na neki uzvišen i nepokretan kamen, i kad ceo grad potrča zajedno,
naročito brača koja su verovala, poče da govori: Ljudi i žene koji se
pojavljuju pred našim očima, dosada verujući u svemir, ali sada znavši
Njega koji je uzdržan i stvorio univerzum, do sada obožavahu Satira, i
ismijan od deset hiljada lažnih bogova, ali sada kroz Isusa Krista
priznajući jednoga i jedinoga Boga, Gospodara, Sudiju, koji je položio
postrani nemjerenu veličinu zla, i stavio ljubav, koja je takve prirode
sa privrženošću prema ljudima, jednom stranci ka Kristu, ali sada
priznajući Njega Gospodina i Boga, prije bez oblika, ali sad preobražen
kroz Hrista – evo, štap koji vidite u mojoj ruci, koji Isus, u koga ste
verovali i verovati ćete, dade mi, vidite sad šta dolazi da se dogodi
kroz mene, i priznajte bogatstva veličine koju On će danas učiniti za
vas. Jer, evo, ja ću posaditi ovaj štap u ovo mesto, i ono će biti znak za
vaše naraštaje, i postati će drvo, veliko i visoko i rodno, i njegovo
lijepo voće za gledati i dobro na vid, i miris će doći od njega, i biti će
trs loze oko njega, puno grozdova, i sa vrha njega med će dolaziti
dole, i svako leteće stvorenje će naći zaklon u njegovim granama, i
izvor vode će doći od njegova korjena, u komu će plivati i puzati
stvorenja, dajući piće celoj zemlji okolo.

I rekavši tako, on prizva ime Gospoda Isusa, i učvrsti svoj štap u

zemlju,i odmah ono izraste jedan lakat, i prizor bi stran i čudesan. Jer
štap je odmah uzrastao,povećao se u veličini, i izrastao u veliko drvo,
kao što je Matej rekao. I apostol reče: Idite u izvor i operite svoja
tijela u njemu, i tad tako sudjelujovati oba ploda drveta, i od loze i

479
meda, i pijte iz izvora, i biti čete preobraženi nalik na ljude, i nakon
toga otišavši u crkvu, jasno češ prepoznati da si verovao u živoga i
istinitoga Boga. I učinivši sve te stvari, oni videše sebe promenjene
nalik na Mateja, i potom otišavši u crkvu, oni obožavahu i veličahu
Boga. I kad oni behu promenjeni, oni su znali da su goli, i potrčaše u
žurbi svaki svojoj kući da pokriju svoju golotinju, jer se behu sramili.

I Matej i Plato ostaše u crkvi provodeći noć, i slaveći Boga. I tamo

ostala je također kraljeva žena, i njegov sin i njegova žena, i oni su
molili apostola da im da pečat u Hristu. I Matej dade naređenja Platu,
i on, otišavši, krstio ih je u vodi izvora drveta, u ime Oca, i Sina, i
Svetoga Duha. I tako potom, otišavši u crkvu, oni razgovarahu u
svetim tajnama Hrista, i oni veličaše i provedoše noć, oni također
zajedno sa apostolom, mnogi drugi su također došli sa njima, i svi u
crkvi pevahu celu noć, slaveći Boga.

I kad zora je svanula, blagosloveni Matej, otišavši sa biskupom

Platom, stade u mestu u kojem štap je bio zasađen, i on vidje štap je
izrastao u veliko drvo, i blizu njega loza oko njega upletena, i med je
silazio odozgor do korena, i to drvo je bilo lijepo i cvetalo, kao biljke u
raju, i rijeka je išla od njegova korena navodnjavajući svu zemlju
grada Mirne. I svi trčaše zajedno, i jedoše od voća drveta i vinove
loze, baš kao što bi svako poželeo.

I kad što se dogodilo bi izvješćeno u dvor, kralj Fulvanus, saznavši šta

je učinjeno od Mateja o njegovoj ženi, i njegovu sinu, i njegovoj shaji,
radovao se za vreme njihova čišćenja, ali videći da su oni nerazdvojni
od Mateja, on je bio uhvaćen bijesom i ljutnjom, i nastojao je da ga
stavi na smrt vatrom. I u toj noći u kojoj je kralj nameravao da stavi
ruke na Mateja, Matej vidje Isusa kako mu govori: Ja sam sa tobom
uvijek da te spasem, Matej, budi jak, i budi čovek.

480
I blaženi Matej, probudivši se, on označi (prekrsti?) se preko tela, usta
u zoru, i nastavi u crkvu, i kleknuvši, iskreno je molio. Tad biskup
došavši, i svećenici, stadoše uobičajeno u molitvi, slaveći Boga. I
nakon što su završili molitvu, episkop Plato reče: Mir tebi, Mateja,
apostole Isaov! I blaženi Matej reče mu: Mir tebi! I kad su sjeli,
apostol reče biskupu Platu, i sveštenicima: Ja želim vas, djeco, da
znate, Isa mi je objavio, da kralj ovoga grada ide da pošalje vojnike
protiv mene, đavo je ušao u njega, i naoružao ga protiv nas. Ali
predajmo sebe Isau, i On će izbaviti nas od svaka iskušenja, i svi koji
su verovali u Njega.

I kralj, urotivši se protiv blagoslovenog Mateja kako bi stavio ruke na

njega, i videći također da vjernici su mnogi, bio je umnogome u
grehu, i bio u velikoj teškoći.

Potom zli i nečisti đavo koji je izašao iz kraljeve žene, i njenog sina, i
njene snahe, otjeran od Mateja, preobrazio se u oblik vojnika, stade
pred kralja i reče mu: O kralju, zašto si tako loše zarad ovog stranca i
vračara? Ne znaš li da je on carinik, ali sad je zvan apostolom
Isusovim, koji je raspet od Židova? Jer, evo, tvoja žena, i tvoj sin, i
tvoja snaja, upućeni od njega, su poverovali u njega, i zajedno sa njim
pevaju u crkvi. I sad, vidi, Matej izlazi, i Plato sa njim, i oni idu do
vrata zvanih Teška, ali požuri, i naći češ ih i učiniti češ mu sve što te
zadovoljava u očima.

Kralj čuvši ovo, i bijući još ogorčen od preobučenog vojnika, posla

protiv blagoslovenog Mateja četiri vojnika, zaprijetivši im rekavši:
Ukoliko mi ne dovedete Mateja meni, ja ću vas spaliti žive vatrom, i
kazna koju će on proći, vi čete izdržati. I vojnici, bivši im zaprećeno
ovako od kralja, odoše naoružani tamo gde Apostol Matej i biskup
Plato su bili. I kad oni dođoše blizu njih, oni čuše njihov govor, ali nisu
videli nikoga. I došavši, oni rekoše kralju: Molimo te, O kralju, mi
odosmo i ne nađosmo nikoga, već smo samo čuli glasove osoba kako
481
pričaju. I kralj, bijući bijesan i zapalivši vatru, dade naređenje da
pošalje deset vojnika – ljudoždera – govoreći im: Idite potajno do
mjesta, i potrgajte ih u komade žive, i pojedite Mateja i Platoa, koji je
s njim. I kad su oni bili da dođu blizu blaženog Mateja, Gospod Isa
Krst, došavši u obliku najljepšega dečaka, državši vatrenu baklju,
otrča da ih srete, zapalivši im oči. I oni, plakavši baciše njihovo oružje
od njih, i dođoše kralju, bijući nijemi.

I demon koji se ranije prikazao kralju u obliku vojnika, bijući opet

preobražen u oblik vojnika, stade pred kralja, i reče mu: Ti vidiš, O
kralju, ovaj stranac je začarao ih sve. Uvidi, tad, kako češ ih uzeti. Kralj
mu reče: Reci mi prvo gde njegova snaga je, da bih ja znao, i tada ću
povuči protiv njega veliku silu. I demon, prisiljen od anđela, reče
kralju: Budući da želiš da čuješ tačno o njemu, O kralju, reći ću ti
istinu. Uistinu, ukoliko on ne bude voljan da bude uzet od tebe svojim
pristankom, tvoj trud je uzaludan, i nečeš moći da ga povrediš, ali ako
želiš da položiš ruke na njega, biti češ udaren od njega sljepilom, i biti
češ oduzet. I ako pošalješ mnoštvo vojnika protiv njega, oni također
će biti udareni sljepilom, i biti će uzeti. I mi čemo ići, čak sedam
nečistih demona, i odmah učiniti put za tebe i tvoj ceo logor, i uništiti
ceo grad sa munjama, osim onih koji se zovu grozno i sveto ime
Krista, jer gde god stopa njihova dođe, tamo, progonjeni mi bežimo. I
čak ako češ staviti vatru na njega, njemu će vatra biti rosa, i ako češ
ga zatvoriti u peć, njemu peć biti će crkva, i ako ga staviš u okove u
zatvor, i zapečatiš pod, vrata će se otvoriti za njega, i svi koji veruju u
to ime će uči, čak oni, i reći, Ova osoba je crkva živoga Boga, i sveto
stanište onih koji žive sami. Gle, O kralju, ja ti rekoh istinu. Kralj stoga
reče pretvorenom vojniku: Budući da ja ne znam Mateja, dođi sa
mnom, i pokaži ga meni iz daljine, i uzmi od mene zlata, koliko mnogo
želiš, ili idi sam, i sa svojim mačem ga ubij, i Plata njegova druga.
Demon mu reče: Ja ga ne mogu ubiti. Ne usuđujem se čak ni

482
pogledati u njegovo lice, videći da je uništio naš naraštaj kroz ime
Hristovo, objavljen kroz njega.

Kralj mu reče: A tko si ti? I on reče: Ja sam demon koji živi u tvojoj
ženi, i u tvom sinu, i u tvojoj snaji, i moje ime je Asmodeus, i ovaj
Matej izbacio me iz njih. I sad, vidi, tvoja žena, i tvoj sin, i tvoja snaha
pevaju zajedno sa njim u crkvi. I ja znam, O kralju, da ti također nakon
ovog češ verovati u njega. Kralj mu reće: Tkogod si ti, duh od mnogo
oblika, Ja te preklinjem Bogom koga on koga ti žoveš Matej
obznanjuje, odlazi tamo bez činjenja zla ikomu. I odmah demon, ne
bijući više kao vojnik, već kao dim, posta nevidljiv, i dok je bežao on je
plakao: O tajno ime, naoružano protiv nas, Ja molim te Matej, slugo
svetoga Boga, oprosti mi, i ja neću više ostati u ovomu gradu. Drži se
svoga, ali ja iću putem u vatru večnu.

Tad kralj, uhvačen velikim strahom odgovora demona, osta tih taj
dan. I noć kad je došla, a on nije mogao da spava jer je bio gladan,
poskoći u zoru, i ode u crkvu, sa samo dva vojnika bez oružja, da
uzme Mateja umiječem, da bi ga ubio. I prizvavši dva prijatelja
Matejeva, on im reče: Pokažite Mateju, reče on, da ja želim biti
njegov učenik. I Matej čuvši, i znajući lukavost tirana, i bijuči
upozoren također vizijom Gospodnjom, izađe iz crkve, vođen za ruku
od Plata, i stade na vratima crkve.

I oni rekoše kralju: Vidi Matej na vratima! I on reče: Tko je on, ili gde
je, ja ne vidim. I oni mu rekoše: Eno, vidiš ga. I on reče: Sve u svemu
ne vidim nikog. Jer bio je oslepljen silom Božjom. I on poče da plače.
Jao meni, bijednome! Koje zlo je došlo na mene, jer moje oči su
oslepljene, i svi moji delovi uzeti? O Asmodeus Belzebul Satano! Sve
šta si ti rekao meni je došlo na mene. Ali molim te, Matej, slugo Božiji,
oprosti mi kao glasnik dobroga Boga, jer zasigurno Isus je objavio
tobom tri dana ranije tokom noći pojavilo mi se sve sjajno kao munja,
kao lijepi mladić, i reče mi, Budući ti namišljaš zle misli u zloći svoga
483
srca u pogledu moga sluge Mateja, znaj ja sam otkrio njemu da kroz
tebe će biti otpuštenje njegova tijela. I odmah ja videh ga kako ide u
nebo. Ako stoga on je tvoj Bog, i akoon želi tvoje tijelo da bude
sahranjeno u našem gradu za svedočanstvo spasenja naraštaja nakon
ovog, i za istjerivanje demona, znati ću istinu za sebe radi ovog, da
polaganjem tvojih ruku na mene, ja ću primiti vid. I apostol položivši
svoje ruke na njegove oči, i izgovarajući Effata (Budi otvoren), Isuse,
on učini ga da primi svoj vid odmah.

I odmah kralj, uhvativši apostola, i vodeći ga za desnu ruku, dovede

ga lukavstvom u palaču, a Plato je bio na Matejevoj levoj ruci, idući
zajedno sa njim, i zadržavajući ga. Tad Matej reče: O podli tirane,
koliko dugo nečeš ispunjavati djela tvoga oca đavola? I on je bio
bijesan šta je bilo rečeno, jer je vidio da je on nanio mu gorku smrt.
Jer on je rešio da ga stavi na smrt vatrom. I zapovedio je nekoliko
izvršilaca da dođe, i da ih odvedu do mjesta na obali mora, gde
izvršenje zločinaca je uobičajeno se događalo , govoreći krvnicima: Ja
čujem, reče on, da Bog koga on prorokuje izbavlja od vatre one koji
veruju u njega. Položivši ga, potom, na zemlju na leđa, i razapevši ga,
probodoše njegove ruke i stopala sa železnim klinovima, i pokriše ga
papirom, namazavši ga delfinovim uljem i prekrili ga sa sumporom i
asfaltom i smolom i stavili vuču i granje šikare iznad. Tako staviše
vatru na njega, i ako iko iz istoga plemena sa njim ustane protiv vas,
on će dobiti istu kaznu.

I apostol je ohrabrivao braću da ostanu nesmeteni, i da treba da se

raduju, i prate ga sa velikom pokornošću, pevajući i slaveći Boga, jer
oni behu smatrani vrednim da imaju relikvije apostola. Došavši
potom do mesta, krvnici, kao većina zlih divljih zveri, prikačiše do
zemlje Matejeve ruke i noge sa dugim klinovima, i učinivši sve kako
im je naređeno, zapališe vatru. I oni uistinu radiše blizu, zapališe ga
celog okolo, ali vatra bi promenjena u rosu, tako da braća, radujući

484
se, plakaše. Jedini Bog je Hrišćana, koji pomažu Mateju, u koga
također mi smo verovali: Jedini Bog je Kršćana, koji čuva Svoje
vlastite apostole u vatri. I glasom grad bi udaren. I neki od izvršitelja,
izašavši, rekoše kralju: Mi uistinu, O kralju, sa svakim izmišljanjem
osvete, smo upalili vatru, ali vračar po izvjesnom imenu ga gasi,
zovući Hrista, i zazivajući krst, i Hrišćani koji ga opkoljavaju igraju se
sa vatrom, i hoda u njoj sa golim stopalima, smije se na nas, i mi
pobegosmo posramljeni.

Tad je naredio mnoštvu da nose ugalj vatreni iz peći od kupatila u

palaći, i dvanaest bogova od zlata i srebra, i stavi ih, reče on, u krug
oko vračara, da ne bi on nekako začarao vatru iz peći u palači. I tamo
je bilo mnogo krvnika i vojnika, neki su nosili ugalj, a drugi, noseći
bogove, donošahu ih. A kralj ih je pratio, gledajući da iko od Hrišćana
ne ukrade njegove bogove, ili začara vatru. I kad su oni došli blizu
mjesta gde apostol je bio prikovan, njegovo lice je gledalo prema
nebu, i celo njegovo telo je bilo prekriveno papirom, i mnogo suhog
granja preko njegovog tela do visine od deset lakata, sigurno
učvršćeno da ne padne, opet on naredi ugalj da bude bačen, i da se
zapali vatra na svim mestima.

A Matej, gledajući u nebo, je plakao, Adonai eloi sabat marmari

marmunt; to je, O Bože Oče, O Gospode Isuse Kriste, izbavi me, i spali
njihove bogove koje oni obožavaju, i neka vatra progoni njihova kralja
do dvora, ali ne na njegovo uništenje, jer možda on se pokaje i bude
preobraćen. I kad je on vidio vatru da je bila enormna u visini, kralj,
misleći da Matej je spaljen, smijao se glasno, i rekao: Da li ti je tvoja
magija od pomoći, Mateja? Može li tvoj Isus sada dati ti ikoju pomoć?

I kako je on rekao ovo strašno čudo se dogodilo, jer sva vatra zajedno
sa drvetom je otišla od Mateja, i bilaje posuta okolo njihovih bogova,
tako da ništa od zlata ili srebra nije više bilo viđeno, i kralj je utekao, i
rekao: Jao meni, da moji bogovi su uništeni od prijekora Matejeva, od
485
kojih visina je bila hiljadu talenata zlata i hiljadu talenata srebra. Bolji
su bogovi od kamena i zemljana posuđa, u tome oni nisu niti
rastopljeni niti ukradeni.

I kad vatra je tako krajnje uništila njihove bogove, i spalila mnoge

vojnike, dogodilo se opet drugo čudo. Jer vatra,u naličju velikog i
strašnoga zmaja, jurio je tirana daleko do dvora, i trčao ovamo i
onamo oko kralja, ne dajući mu da uđe u dvor. I kralj, juren vatrom, i
ne dozvoljen da uđe u dvor, okrene se gde je Matej bio, i zaplaka,
govoreći: Ja preklinjem te, tkogod si, O čovjeće, da li čarobnjak ili
vračar ili bog, ili anđeo Božji, komu tako velika lomača nije dotakla,
otkloni od mene ovog strašnog i vatrenog zmaja, zaboravi zlo koje
sam učinio, i također kada si učinio da primim vid. I Matej, prekorevši
vatru, i plameni se ugasiše, i zmaj je postao nevidljiv, pruži svoje oči u
nebo, i molio je na jevrejskom, i predajući svoj duh Gospodu,reče:
Mir tebi! I veličavši Gospoda, on ode u svoj počinak oko šestoga časa.

Tada kralj, naredivši još vojnika da dođe, i krevet da bude donesen iz

dvora, koji je bio veoma ukrašen zlatom, on naredi da apostol bude
položen na njega, i odnesen do dvora. I telo apostola je ležalo kao da
spava, i njegov ogrtač i tunika neumrljan od vatre, i nekad ga videše
na krevetu, a nekad da slijedi, i nekad da ide ispred kreveta, i sa
njegovom desnom rukom na Platovoj glavi, i pevajući zajedno sa
mnoštvom, tako da i kralj i vojnici, i mnoštvo, behu udareni
čuđenjem. I mnoge bolesne osobe i demonizovane, su samo taknuvši
krevet, učinili zvuk, i koliko ih je divljih u pojavi, u taj isti čas behu
promenjeni u oblik drugih ljudi.

I kako je krevet išao u dvor, mi svi vidosmo Mateja kako ustaje, kako
je bio, sa kreveta, i ide u nebo, vođen za ruku od lijepoga dječaka, i
dvanaest ljudi u sjajnoj odeći su došli da ga sretu, imajući nikad
blijede i zlatne krune na njihovim glavama, i mi vidosmo kako to dete

486
je krunisalo Mateja, tako da je bio kao oni, i u sjaju svjetla oni odoše u
nebo.

I kralj je stajao na vratima dvora, i naredio da niko ne ulazi osim

vojnika koji su nosili krevet. I zatvorivši vrata, on naredi da železni
sanduk bude izrađen, da stavi telo Matejevo u njega, i zapečati sa
olovom; kroz istočna vrata palače u ponoć stavi ga na brod, da niko
ne zna za njega, i baci ga u dobok deo mora.

I celu noć braća su ostala pred vratima palače, provodeći noć, i

pevajući, i kad je zora svanula tamo bi glas: O episkope Plato, ponesi
jevanđelje i Psaltir Davidov, idi zajedno sa mnoštvom braće do istoka
palače, i pevaj Aliluja, i čitaj Evanđelje, i donesi kao prinos sveti kruh, i
stisnuvši tri grozda od loze u čašu, razgovaraše sa mnom, kako je
Gospod Isus pokazao nam kako da prinesemo žrtvu kad On ustane iz
mertvijeh na treći dan.

I biskup otrčavši u crkvu, i uzevši Evanđelje i Psaltir Davidov, i

sakupivši sveštenike i mnoštvo braće, dođe na istok palate u času
dizanja sunca, i naredivši jednome koji je pevao da ode na neki
uzvišen kamen, on poče da hvali u pjeva pjesmu Bogu: Dragocjena u
očima Božjim je smrt Njegovih svetaca. I opet: Ja legoh i zaspah; Ja
ustah: jer Gospod drži. I oni su slušali pevanje pesme Davidove. Hoće
li onaj koji je mrtav, neće li ustati ponovo? Sada ću ga podići za sebe,
reče Gospod. I svi viknuše Aleluja. I episkop je čitao Evanđelje, i
plakao: Slava Tebi, Ti koji si bio slavljen u nebesima i na zemlji. I tako
tad oni prinesoše dar za sveti prinos za Mateja, i učestvovavši u
zahvalnosti čistih i životodarnim tajnama Krista, oni svi veličaše Boga.

I bilo je oko šestoga časa, i Plato vidio je more nasuprot sedam stadija
daleko, i gle,Matej je stajao na moru, i dvoje ljudi, jedan na svakoj
strani, u sjajnoj odeći, i lijepi dječak nasuprot njih. I sva braća videše
ove stvari, i oni čuše ih kako govore Aleluja. I svako je mogao videti

487
more čvrsto kaokamen kristala, i lijepi dječak nasuprot njih, kada iz
dubine mora križ izađe, i na kraju krsta sanduk je išao gore u kojemu
je bilo telo Mateja, i u času pribijanja na krst, dečak je stavio sanduk
na zemlju, pored palače prema istoku, gde biskup je prinosio žrtvu za
Mateja.

I kralj videći ove stvari sa gornjeg dela kuće, i bijući strahom udaren,
izađe iz palače, i otrča i molio se prema istoku ka sanduku, i pao je
pred biskupa, i sveštenika, i učitelja, u pokajanju i priznanju, govoreći:
Uistinu Ja vjerujem u istinitoga Boga, Krista Isusa, Jamolim, daj mi
pečat u Hristu, i ja ću dati ti moju palaču, u svedočanstvu Mateja,i
staviti češ sanduk na moj zlatan krevet, u velikoj sobi zaručavanje,
samo,krsteći me u njoj, priopćite mi Euharistiju Hrista. I biskup
pomolivši se, naredi mu da skine svoju odeću, i ispitujući ga dugo
vremena, i pošto je on priznao i plakao nada tim što je uradio,
zapečatio (prekrstio) ga, i pomazao ga sa uljem, i stavio ga u more, u
ime Oca, i Sina i Duha Svetog. I kad je on izašao iz vode on je naredio
mu da obuče na sebe sjajnu odeću, i tako davši mu slavu i hvalu, dao
mu je sveti hljem i mješanu čašu, biskup prvo dade ih kralju, govoreći:
Neka ovo telo Hrista, i ova čaša, Njegova krv prolivena za nas, bude
tebi sa oproštenje greha za života. I glas se čuo sa visine: Amin,
Amen, Amin. I kad je on tako razgovarao u strahu i radosti, apostol se
pojavi i reče: Kralju Fulvanuse, tvoje ime neće više biti Fulvanus, već
biti češ znav Matej. A ti, sine kralja, nečeš više biti zvan Fulvanus, već
Mateja također, a ti Zifaga, ženo kralja, biti češ zvana Sofija, i Evrva,
žena od tvoga sina, biti će zvana Sinesis. I ova imena vaša će biti
upisana u nebesima, i tamo neće propasti od vas od naraštaja do
naraštaja. I u tom istome času Matej postavi kralja za sveštenika, a on
je bio trideset i sedam godina star, a kraljeva sina on postavi
učiteljem (đakon), bijući imao sedamnaest godina starosti, a kraljevu
ženu on postavi sveštenicom, i njegova sina ženu on postavi za
učiteljicu, i ona također bi sedamnaest godina starosti. I potom on
488
tako blagoslovi ih, govoreći: Blagoslov i milost našega Gospodara Isa
Krsta ću biti sa vama večno.

Tad kralj, probudivši se iz sna, i radujući se sa celom svojom kućom

zarad vizije svetoga apostola Matije, slavio je Boga.

I kralj, otišavši u svoju palaču, slomi sve idole na komade, i dade

uredbu onima u njegovu kraljevstvu, pisajući ovako: Kralj Matej,
svima pod mojim kraljevstvom, pozdrav. Hrist se pojavivši na zemlji,
spasao je ljudsku rasu, i takozvani bogovi behu nađeni kao prevaranti,
i uništitelji duša, i urotnici protiv ljudske rase.Odakle, božanska milost
je zasjala širom okolo, i došla ka nama, i došli smo do znanja prevare
idola, da je uzaludno i krivo, izgledalo je dobro našem obožavanju da
bude mnogo bogova, ali jedan, jedan jedini, Bog u nebesima. I vi,
primivši ovu uredbu, držite njenu svrhu, i slomite u komade i uništite
svakoga idola, i ako iko bude označen od ovoga vremena da služi
idolima, ili prikriva ih, neka takav bude podložen kazni mačem. Da ste
dobro svi, jer mi smo svi takođe dobro.

I kad naredba je bila data, svi, radujući se i uzvikujući, slomiše njihove

idole u komade, plačući i govoreći: Samo je jedan Bog, On koji je u
nebesima, koji čini dobro ljudima.

I nakon svih ovih stvari što su se dogodile, Matej apostol Hristov

pojavi se biskupu Platu, i reče mu: Plato, slugo Božiji, i naš brate, neka
ti bude znano, da nakon tri godine će biti tvoj počinak u Gospodinu, i
veselje u veke vekova. I kralj sam, koga po mome imenu Ja nazvah
Matej, će primiti prijestolje tvoje episkopije, i nakon njega njegov sin.
I on, rekavši Mir vama i svim svetima, ode u nebo.

I nakon tri godine biskup Plato počinu u Gospodu. I kralj Matej

naslijedi ga, davši svoje kraljevstvo voljno drugome, odakle je njemu
data milost protiv nečistih demona, i on je liječio svaku nevolju. I on

489
je unaprijedio svoga sina da bude sveštenik, i učinio ga drugim do
sebe.

I Sveti Matej završi svoj put u zemlji ljudoždera, u gradu Mirni, na

sedamnaesti mjeseca Novembra, naš Gospodin Isus Hrist vladaše,
komu je slava i sila, sada i uvek, i u veke vekova. Amen.

490
Mučenistvo Mateja

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James-Translation:

Clarendon Press, 1924

Očigledno je prilično kasno, i počinje sa izokretanjem Dela Andreja i

Matije, jer pretpostavlja da Matej a ne Matija je Andrijin sudrug
među ljudožderima, i izgledalo bi da je veoma malo učinjeno u
njihovom preobraćanju.

Početak također izgleda da uključuje prethodnu priču, viziju Nedužnih

u Raju

1 Sveti Matej je ostao sam na Planini moleći, u apostolskoj odeći, bos,

i Isus mu se pojavio u obliku jednoga od dece koja su pevala u raju. 2
Razgovor. 3 Matej reče: Video sam te u raju si pjevao sa drugom
decom koja behu ubijena u Vitlejemu, ali kako si došao ovamo tako
brzo, Čudim se. Ali reci mi, gde je taj zli Herod' On stanuje u paklu, i
tamo je pripremljena za njega vatra neugasiva, večan pakao, ključalo
blato, crvi koji ne spavaju, jer je ubio 3000 dece. 4 Sad uzmi moj štap i
idi u Mirnu grad ljudoždera, i posadi ga na vratima crkve koju ti i
Andrija osnovaste. Ono će postati drvo, i izvor će izaći iz njegova
podnožja, i ljudožderi će jesti od drveta i oprati se u izvoru i njihova
tela biti će promenjena i stidjeti će se njihove golotinje, i uzet će
vatru da kuhaju njihovu hranu, i saznati će moje ime' 5 Na vratima
grada on bi sreten od Fulbane kraljeve žene, Fulbanos njihovog sina i
Erbe njegove žene, svi obuzeti od đavola – i đavoli su plakali i prijetili
Mateju da će oni podići kralja protiv njega. On ih je izbacio. 6 Episkop
Plato je čuo i došao da sretne ga sa svećenstvom. I Matej je
propovijedao narodu, 7 i zasadi štap. I ljudi postaše ljudskiji- 8 On je
491
krstio kraljicu i ostale. 9 U zoru štap je postao drvo. 10 Fulbanus kralj
je bio radostan na ovo izprva, ali kad su oni odbili da napuste Mateja
on je rešio da ih spali. 11 Matej je imao utješnu viziju, i upozorio je
ljude na njihovu smrt. 12 Đavo koga je on izbacio prerušio se kao
vojnik i otišao do kralja i savetovao ga da uhvati Mateja. 13 On posla
četiri vojnika, koji su mogli samo čuti dvojicu ljudi kako pričaju (Matej
i Plato), i potom deset koji behu preusmjereni videći dete sa bakljom.
14 Đavo je opisao kralju teškoće hvatanja Mateja i sve šta on može
učiniti. Kralj reče: Uzmi ga sam. Ja ne mogu, jer on je uništio ceo naš
narod. 15 Tko, onda, ti si reče kralj. Ja sam demon Asmodeus koji je
bio u tvojoj ženi. Kralj je preklinjao ga da ode bez da povredi bilo
koga, i on nesta kao dim. 16 Taj dan kralj je ostao nijem, ali sledeći
dan uze dva vojnika i ode do crkve i posla po Mateja. 17 On izađe sa
Platom, ali kralj ga nije mogao videti. Matej otvori svoje oči. 18 Kralj
izdajnički vodio ga do palače. Oni privezaše njegovu ruku I noge na
zemlju i pokriše ga papirusom umočenim u delfinovo ulje, i posuše
sumpor, asfalt i smolom na njega, i nagomilali granje. 19 I vatra se
okrete u rosu, i svi ljudi slaviše Boga. 20 Mnogo uglja iz kraljevskog
kupatila bi doneseno, i dvanaest bogova od zlata i srebra bi
postavljeno oko vatre. 21 Matej gledajući u nebo, zaplaka: Adonai
Eloi Sabaot marmari marmount. Vatra je planula, i kralj reče: Gde je
sad tvoja magija Ali sva vatra je planula oko idola i rastopila ih – čija
težina je bila 1000 talenata zlata. I kralj je tugovao da bogovi od
kamena i gline su nadvladani. 22 Vatra je spalila mnoge vojnike, i tad
uze oblik zmaja i jurila je kralja do dvora, i vijala je okolo tako da nitko
nije mogao uči i učini da se on ponovo vrati Mateju, plačući za
pomoć. Matej prekori vatru i molio je, i predao duh.

23 Kralj ga je prenio u takvom stanju u palatu. Telo i ogrtači behu

netaknuti, i nekad on je viđen na nosilima,nekad da slijedi ili prethodi,
i položivši svoju ruku na Platovu glavu. I mnogi bolesni behu izlečeni.

492
24 Kad su stigli palaču Matej je viđen da ustaje sa odra i uzalazi u
nebo, vođen od prelepog deteta, i dvanaest ljudi u krunama, i
videsmo dete ga kruniše. Kralj je učinio sanduk od železa i zapečatio
ga olovom, i tajno stavi ga na brod u ponoć i potopi u more.

25 Svu noć braća su gledala na vrata palače, i u zoru glas dođe: Plato,
uzmi evanđelje i psaltir i idi do istoka palate i pevaj Aliluja, i čitaj
evanđelje, i prinesi hleb i vino, stisni tri grozda u čašu, i razgovaraj sa
mnom, kako je Gospod Isus pokazao nam prinos koji je iznad, na treći
dan nakon što je ustao. Tako je učinjeno, i pjevač ode na velik kamen
i zapeva: Dragocjeni u očima Gospodnjim... Ja spavah i ustah opet...I
oni odgovoriše: Neće li spavač ustati...Sada ću ustati, kaže Gospodar.
Aleluja. Oni su čitali evanđelje i načinili prinos.

26 Bilo je oko šestoga časa, i Plato je gledao na more sedam stadija

daleko, i gle, Matej je stajao na moru između dvojice ljudi u svetloj
pojavi, i lijepo dijete pred njima. I oni rekoše Amen, Aliluja. A more je
izgledalo kao kristalni kamen, i pred Detetom križ izađe iz dubine, i na
donjem kraju njega sanduk Matejev: i u trenutku bi postavljen na
zemlju gde su oni bili.

27 Kralj je gledao sve sa prozora, i siđe dole i pade na njihove noge i

prizna svoj greh i svoju veru. Dao bi im dvor za svetište, i sanduk
treba biti položen na zlatni ležaj u veliku prostoriju. Plato je krstio i
razgovarao sa njim. 28 Apostol se pojavi i reče: Tvoje ime neće više
biti Bulfamnus već Matej, tvoj sin ne Bulfandrus već također Matej,
tvoja žena Zifagia, Sofija, i njegova žena Orba, Sinesis. On odredi
kralja sveštenikom, bijući 37, njegov sin učitelj (đakon), bijući 17,
njegova žena sveštenicom (prezbiter) i njegova sina žena učiteljica,
bijući 17. (29 ( u jednoj recenziji samo): Kralj je uništio njegove idole, i
izdao naredbu kojom ustanovljava novu veru.) 30 Matej ponudio mu
je da prinese prinos dnevni za četrdeset i devet dana i ponavljao je
godišnje, i reče Platu da on treba da mu se pridruži u tri godine, i on
493
je naslijedio kralja, i on od svoga sina. Tad sa dva anđela on je otišao
u nebo. 31 I glas dođe, obečavajući mir i sigurnost gradu.

Njegov dan je 14 Gorpiaeus (al. 16 Novembar, Lat 11 Oktobar)

Najvažniji dio ovih Dela je vizija nakon Matejeve smrti: Interes u

liturgiji je priličan.

494
Dela Pavlova

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James-Translation:

Clarendon Press, 1924

Uvod

Ova knjiga, Tertulian nam govori, je napisana kratko pre njegova

vremena u čast Pavla od sveštenika Azije, koji je osuđen zbog prevare
i smjenjen iz svoje službe. Datum njegov mogao bi biti oko 160 a.d.
Autor je pravoslavni hrišćanin.

Naši zaključci za njega su:

1 Teško oštećen Koptski rukopis u Heidelbergu, iz šestog veka

najkasnije

2 Dela Pavla i Tekle, jedan dio je sačuvan celi u Grčkom i mnogim

verzijama, djelovi njega postoje u Koptskom.

3 U odnosu sa Korinćanima, delimično sačuvano u Koptskom, i

trenutno odvojeno u Armenskom i Latinskom

4 Mučeništvo, uključuje epizodu Dela,sačuvavši odvojeno (kao u

slučaju Ivana i drugih) u grčkom i drugim verzijama

5 Odvojeni odlomci i citati

Dužina cele knjige je 8600 linija (Stihometrija Nićeforusa) ili 8560

(Stihometrija Kodeksa Klaromontanusa), Kanonska Dela od istih dvoje
autora u odnošenju kao 2800 i 2600. Mi imamo, možda 1800 linija
Dela Pavlovih. Tekst Koptskog rukopisa, je teško oštećen, i
obnavljanje njegovo, u delu koji je sačuvan u njemu sam, je najteži
495
proces. Profesor Karl Šmit je učinio sve što bi se očekivalo, sa
neograničenim radom i velikom prodornošću. U ophođenju
oštećenog dela slijediti ću ga blisko, ali neću pokušavati da pokažem
sve slomljene linije.

Prva postojeća stranica Koptskog rukopisa, izgleda da je strana 9 (p.9)

p.9 Pavle ode u (kuću) na mjesto gde je (mrtvi) bio. Ali Fila žena
Panharesa (Anhares, MS, vidi dole) bile je veoma ljuta i rekla svome
mužu u (velikoj ljutnji): Mužu, ti si otišao...divljim zverima, ti nisi
rodio...tvoga sina...gde je moj

p.10 (on nije) želeo hranu...da ga sahrani. Ali (Panhares) stade na

očigled svih i pomoli se u deveti čas, dok ljudi od grada dođoše da
iznesu dečaka. Kad je on tako molio, Pavle (dođe) i vidje...i Isusa
Hrista...dečaka...molitva.

p.11 (malen komad samo)...mnoštvo...osam dana...oni misliše da je

on podigao (dečaka). Ali kad Pavle je ostao

p.12 Oni pitaše ga...ljudi slušajte njega...oni poslaše po Panharesa...i

plakaše, govoreći: Mi verujemo, Panhares...ali spasi grad od...mnogih
stvari, koje oni kažu. Panhares reče im: Da li vi sudite djela vašeg
boga ()

p.13 nije moguće...ali (svedočiti)...Bog koji ima...njegov Sin

prema...spasenju, i Ja također vjerujem da, moja bračo, nema
drugoga Boga, osim Isusa Hrista sina Blaženoga, komu je slava za
uvek, Amen. Ali kad oni videše da on se neće vratiti njima, oni
progoniše Pavla, i uhvatiše ga, i dovedoše ga nazad u grad, zlo
postupajući s njim, i baciše kamenje na njega i izbaciše ga iz njihovog
grada i iz njihove zemlje. Ali Panhares nije hteo vračati zlo za zlo, on
496
je zatvorio vrata svoje kuće i ušao sa svojom ženom...postiti...Ali kad
je bilo večer Pavle dođe k njemu i reče:

p.14 Bog ima...Isus Krist

Ovo su zadnje riječi dela. Okolnosti su malo jasnije od rečenice u

grčkim Delima Titusa pripisane Zenasu (ne ranije od petog veka): Oni
stigoše u Antiohiju i nađoše Barnabu sina Panharesa, koga Pavle je
podigao.' Barnaba može biti greška, ali Panhares je, ne sumnjam,
ispravno: jer koptski konačni članak je p prefiks riječi, i koptski
prevodilac našavši Panharesa u njegovom tekstu je pomiješao
početak njegov sa svojim vlastitim određenim članom, i izbacio ga.

Mi imamo,potom, muža Panharesa i ženu Filu u Antiohiji (u Pisidiji

možda; to je sporno), i njihov sin (moguće zvan Barnaba) je mrtav.
Fila prijekorijeva Panharesa sa željom roditeljske ljubavi. Uzima se da
je on vjernik, i nije tugovao nad sinom, možda znajući da Pavle je bio
tu i nadajući se za njegovu pomoć. Panhares moli dok njegov
družbenik iz grada dođe da iznese tijelo za sahranu. Pavle stiže: u
jednom trenutku on podiže mrtve, ali ljudi su izazvani i nesreća prijeti
im na Pavlovim rukama.

Panhares čini zanat vjere, rezultat čega je Pavlovo zlostavljanje i

progonstvo. Ali Pavle vraća se tajno i umiruje Panharesa.

II

Slijedeći dio je od Pavla i Tekle, u kojem grčki tekst postoji, i biti će

slijeđen. U koptskom ima naziv:

Nakon bijega iz Antiohije, kada je išao u Ikonijum

Moguće je da u ovome delu autor Dela je koristio lokalnu legendu,

trenutnu u njegovom vremenu, od istinskog kršćanskog mučenika
Tekle. Drugačije je teško uračunati za veoma veliku popularnost kulta
Sv. Tekle, koji se raširio istokom i zapadom, i učinio nju najpoznatijom
497
devicom mučenikom. Štaviše, jedna istorijska ličnost je predstavljena
u priči, imenom, Kraljica Trifaena, koja je bila udovica, izgleda, od
Kotisa, Kralja Trakije, i majka od Polema II, Kralja Pontiusa. Ona je bila
pranećakinja od Imperatora Klaudija. W.M Ramsej je tvrdio da ima
pisana priča o Tekli koja je usvojena od autora Dela: ali njegov pogled
nije općenito prihvaćen.

1 Kad je Pavle otišao u Ikoniju nakon što je pobegao iz Antiohije,

putovaše sa njim Demas i Hermogen kazandžija, koji behu puni
licemjerstva, i laskaše Pavlu kao da ga vole. Ali Pavle, gledajući jedino
da dobrotu Hristovu, učinio im nije zla, već ih je voleo, tako da je on
pokušao da im učini slatkim sva proročanstva Gospodnja, i od učenja i
tumačenja (Evanđelja) i rođenja i oživljenja Ljubljenoga, i usmeravao
je njima riječ po riječ sva velika dela Krista, kako su otkrivena njemu
(Kopt. Adds: kako da Hrist je rođen od Marije djeve, i sjemena
Davidova)

2 I neki čovek zvan Onesifor, kad je čuo da Pavle je došao iz Ikonije,

ode sa decom Simijom i Zenom i njegovom ženom Lektrom da ga
srete, da bi primio ga u svoju kuću, jer Titus mu je rekao koja vrsta
čovjeka Pavle je u pojavi, jer on nije ga vidio u tijelu, već samo u
duhu.

3 I on je otišao kraljevskim putem koji vodi u Listru i stade čekajući ga,

i gledao je na one koji su došli, prema opisu Tita. I on vide Pavla kako
dolazi, čovjek malen od stasa, tankokos na glavi, iskrivljenih nogu,
dobrog stasa tela, sa spojenim obrvama, i nos nešto kukast, pun
milosti, jer nekad se pojavljivao kao čovek, a nekad imao je lice
anđela.

4 I kad Pavle vide Onesifora da se smije, i Onesifor reče: Zdravo, ti

slugo blaženoga Boga. I on reče: Milost tebi i sa tvojom kućom. Ali
Demas i Hermogenes behu zavidni, i širiše svoje licemerje dalje, tako

498
da Demas reče: Nismo li mi sluge Blaženoga, da ti nisi pozdravio nas
tako A Onesifor reče: Ja ne vidim u vama ijednog ploda pravičnosti,
ali ako ste takvi, dođite i vi u moju kuću i osvježite se.

5 I kad Pavle je ušao u kuću Onesifora, tamo je bila velika radost, i

kleknuvši i izlomivši hleb, i riječ Boga u pogledu uzdržanja (ili
umjerenosti) i oživljenja, jer Pavle reče:

Blaženi su čisti u srcu, jer oni će videti Boga.

Blagoslovljeni su oni koji drže telo čistim, jer oni će postati hram
Božiji.

Blagoslovljeni su oni koji se uzdržavaju (ili su umjereni), jer njima će

Bog govoriti.

Blaženi su oni koji su se odrekli ovoga svijeta, jer će biti bogougodni

Bogu.

Blagoslovljeni su oni koji poseduju svoje žene kao da ih nemaju, jer

oni će naslediti Boga.

Blagoslovljeni su oni koji se boje Boga, jer oni će postati anđeli Božiji

6 Blagoslovljeni su oni koji drhte na proročanstva Božja, jer će biti

utješeni.

Blagoslovljeni su oni koji primaju mudrost Isu Krsta, jer će biti zvani
sinovima Svevišnjega.

Blagoslovljeni su oni koji su držali svoje krštenje čistim,jer će se

odmarati sa Ocem i sa Sinom.

Blagoslovljeni su oni koji su prošli razumevanje Isusa Krista, jer oni će

biti u svetlu.

499
Blagoslovljeni su oni koji za ljubav Božiju su se odvojili od mode
ovoga svijeta, jer oni će suditi anđelima, i biti će blagoslovljeni na
desnoj ruci Oca.

Blagoslovljeni su milostivi, jer oni će dobiti milost i neće videti gorak

dan suda.

Blažena su tela devica, jer one će biti ugodne Bogu i neće izgubiti
nagradu za umjerenost (čednost), jer riječ Oca će im biti delo
spasenja u dan njegova Sina, i one će odmarati u svijetu bez kraja.

7 I kako je Pavle govorio ove stvari usred skupa (crkve) u kući

Onesifora, neka djevica, Tekla, čija majka je Teokleja, koja je bila
zaručnica muža, Tamirisa, sjede na prozor teško, i slušala noću i danju
riječ u pogledu djevičanstva što je govorio Pavle, i ona nije silazila sa
prozora, već je vođena dalje (pritisnuta nadalje) vjerom, radovala se
neizmjerno, i nadalje, kad ona vidje mnoge žene i djevice kako ulaze
Pavlu,ona je također željela iskreno da bude ubrojena među vredne
da stoji pred Pavlovim licem i da čuje riječi Hrista, jer ona nije još
videla pojavu Pavlovu, već je samo čula njegov govor.

8 Kako se ona nije pomicala sa prozora, njena majka pošalje ka

Tamirisu, i on dođe sa velikom radošću kao da je već uzeo je za ženu.
Tamiris stoga reče Teokleji: Gde je moja Tekla. A Teokisia reče: Imam
novu priču da ti kažem, Tamiris, jer za tri dana i tri noći Tekla ne
ustaje sa prozora, niti da jede niti da pije, već gleda zdušno kao da je
na radosnom događaju, ona tako pohodi ka strancu koji poučava
zavodljive i razne reči, da se čudim kako velika skromnost djevojke je
tako teško zaokupljena.

9 O Tamiris, ovaj čovek digao je ceo grad Ikoniana, i tvoju Teklu

također, jer sve žene i mladići idu k njemu i bivaju poučavani od
njega. Ti moraš, reče on, bojati sesamo Boga i živjeti časno. A moja
kćer, također, kao pauk na prozoru, vezana njegovim rječima, držana
500
je novom željom i strašnom strašću, jer ona visi na stvarima koje on
govori, i devojka je zarobljena. Ali idi k njoj i pričaj s njom, jer ona je
zaručena s tobom.

10 I Tamiris ode k njoj, kao da je voli i bojao se dase ona ne uznemiri

(ushiti), i reče: Tekla, moja vjerenice, zašto sjediš tako i koja želja je
da te drži i čuđenju, okreni se svome Tamirisu i stidi se. A njena majka
također reče isto: Tekla, zašto sjediš tu tako, gledajući dole, i ne
odgovaraš ništa, već kao udarena. I oni plakahu bolno, Tamiris jer je
izgubio ženu, a Teokleja dete, i sluškinje gospođe, tamo je, zato,
velika pometnja tuge u kući. I dok sve ovo je bilo tako, Tekla se nije
okrenula, već je pazila na govor Pavlov.

11 Ali Tamiris skoči i ode na ulicu i gledao je one koji su odlazili Pavlu i
izlazili. I on vidje dvoje ljudi kako se teško prepiru jedan s drugim, i
reče im: Vi ljudi, recite mi ko ste, i tko je on koji je unutar vas, koji čini
vaše duše mladića i devojaka da greše, zavodeći ih da više ne bude
brakova već da žive takvi kakvi su. Ja obečavam da ću vam dati
mnogo novca ako mi kažete za njega: jer ja sam upravitelj grada.

12 I Demas i Hermogenes rekoše mu: Tko je ovaj čovjek, mi ne

znamo, ali on vara mladiće žena i devojke muževa, govoreći:
Drugačije nemate oživljenja, osim ako ne nastavite živjeti časno, i ne
prljajte tijelo već držite ga čistim.

13 I Tamiris im reče: Dođite, vi ljudi, u moju kuću i osvježite se sa

mnom. I oni odoše na veliku gozbu i mnogo vina i veliko bogatstvo i
sjajan stol. I Tamiris učini da piju, jer on je volio Teklu i želeo da je
uzme za ženu, i na večeri Tamiris reče: Recite mi vi ljudi, koje je
njegovo učenje, da bih ga i ja znao, jer nisam umalo napaćen zarad
Tekle jer ona tako voli stranca, i ja sam prevaren zbog braka.

14 A Demas i Hermogen rekoše: Dovedi ga pred Kasteliusa upravitelja

kao jednoga koji nagovara mnoštvo sa novim učenjem Hrišćana, i
501
tako on će uništiti njega i ti češ imati tvoju ženu Teklu. I mi čemo te
naučiti o oživljenju koje on zagovara, da je već došlo da se događa u
deci koju imamo, i mi čemo opet ustati kada dođemo do znanja
istinskoga Boga.

15 Ali kad Tamiris ču ovo od njih, on bi ispunjen sa zavišću i gnjevom,

i ustane rano i ode do kuće Onesifora sa vladarima i službenicima i
velikim mnoštvomm sa robovima, govoreći Pavlu: Ti si uništio grad
Ikonjana i nju koja je bila zaručena meni, tako da ona neće biti moja,
hajdemo do Kasteliusa upravitelja. I svo mnoštvo reče: Otjerajte
čarobnjaka, jer on je pokvario sve naše žene. I mnoštvo usta prema
njemu.

16 I Tamiris, stajeći pred sudskim mjestom, zaplaka i reče: O

prokonzule, ovo je čovjek za koga ne znamo odakle je, koji ne
dopušta devojkama da se udaju, neka se izjasni pred tobom zbog
čega uči takve stvari. I Demas i Hermogenes rekoše Tamirisu: Reci da
je kršćan i tako češ ga uništiti. Ali upravitelj je držao svoje misli
čvrstim i pozva Pavla, govoreći mu: Ko si ti, i šta učiš jer nije laka
optužba koju ovi donose protiv tebe.

17 A Pavle podiže svoj glas i reče: Ako sam danas iskušan šta ja učim,
poslušaj, O prokonzule. Živi Bog, Bog osvetnik, ljubomorni Bog, Bog
koji nema potrebu ni za čim, već želi spasenje ljudi, me poslao, da ja
odvojim ih od pokvarenosti i nečistote i svog zadovoljstva i smrti, da
oni ne greše više. Zato je Bog poslao svoje vlastito Dijete, koga ja
propovedam i učim da ljudi imaju nadu u njega koji sam je imao
sažaljenje na svijet koji je bio u grehu, da ljudi više ne budu pod
sudom već da imaju veru i boje se Boga i znanje trezvenosti i ljubav
ka istini. Ako stoga ja učim stvari koje su mi otkrivene od Boga, šta
krivo ja činim O upravitelju. I Upravitelj je čuo to, zapovedi Pavlu da
bude vezan i stavljen u zatvor dok ne bude imao slobodnog vremena
da čuje ga još pažljivije.
502
18 Ali Tekla po noći skide njene narukvice i dade ih vrataru, i kada
vrata su bila otvorena za nju ona ode u zatvor, i dade tamničaru
ogledalo od srebra i tako ode Pavlu i sjede pored njegovih nogu i čula
je čudesna dela Gospodnja. I Pavle se uopšte nije bojao, već hodao je
u pouzdanju Božjem, i njena vera je toliko rasla i poljubila je njegove
okove.

19 Kada je Tekla bila tražena od njenog sopstvenog naroda i od

Tamirisa, ona je gledala po putevima kao da je izgubljena, i jedan od
družbenika sluge vratara reče da je izašla noću. I oni pitaše vratara i
rekoše mu da je ona otišla do stranca u zatvor, i oni odoše kao da im
je on rekao i nađoše nju kao da je vezana s njim, u ljubavi. I oni odoše
od tamo i sakupiše mnoštvo njih i pokazaše ih upravitelju.

20 I on zapovedi Pavlu da bude doveden do sudnice, ali Tekla je došla

do mjesta gdje Pavle je učio kad je sjedio u zatvoru. I upravitelj
zapovedi njoj također da bude dovedena do sudnice, i ona ode
radujući se. I kad Pavle je bio doveden drugi pur ljudi vikaše još ljuče:
On je vrač, što dalje s njim! Ali upravitelj je slušao Pavla rado u
pogledu svetih dela Hrista, i on se posavetova, i pozva Teklu i reče:
Zašto ti se ne udaš za Tamarisa, prema zakonu Ikonjana ali ona je
stajala željno nad Pavlom, i kada je rekla ne, njena majka Teokleja
plakaše, govoreći: Spalite bezakonicu, spalite nju koja nema
mladođenju usred zbora, tad sve žene koje behu učene od ovoga
čoveka behu uplašene.

21 I upravitelj je bio ganut, on je bičevao Pavla i poslao ga van grada,

ali Tekli on zapovedi da bude spaljena. I odmah upravitelj usta i ode
do javnog mesta, a sve mnoštvo ode napred do strašnog događaja.
Ali Tekla, kao jagnje u divljini gledala je za pastirom, i tako tražila za
Pavlom, i ona je gledala u mnoštvo i videla Gospodara kako sedi, kao
Pavle, i reče:Kao što ja nisam mogao da izdržim, Pavao je došao da
gleda na mene. I ona iskreno ga je pratila: ali on nesta u nebesima.
503
22 A dečaci i devojke donesoše drva i sijena da spale Teklu, i kad je
ona bila dovedena gola, upravitelj je plakao i čudio se na moči koja je
bila u njoj. I oni položiše drva, a krvnik naredi da se popne na lomaču,
i ona, učinivši znak križa, ode na drva. I oni je zapališe, i iako je velika
vatra planula, vatra je nije uzela, jer Bog je sažalio se na nju, i
uzrokovao zvuk pod zemljom, i oblak je prekrio je odozgor, pun kiše i
grada, i sve posuđe bilo je izliveno tako da mnogi behu u opasnosti
smrti, i vatra bi ugašena, i Tekla sačuvana.

23 A Pavao je postio sa Onesiforom i njegovom ženom i njihovom

decom u otvorenoj grobnici na putu kojim su išli iz Ikonijuma u Dafne.
I kad mnogi dani behu prošli, dok su postili, dečaci rekoše Pavlu: Mi
smo ogladneli. A oni nisu imali sa sobom da kupe hleba, jer Onesifor
je ostavio dobra ovoga sveta, i slijedio Pavla sa celom kućom. Ali
Pavle skide gornju odeću i reče: Idi, dete, kupi nekoliko pogača i
donesi ih. I dok je dečak kupovao, on vide svoju susedu Teklu, i bi
zapanjen, i reče: Tekla, gde ideš ti. A ona reče: Ja tražim Pavla, jer
sam sačuvana od vatre. I dečak reče: Dođi, odvesti ću te njemu, jer on
tuguje za tobom i moli i posti sad ovih šest dana.

24 I kad ona dođe do grobnice do Pavla, koji je klekno i molio je i

govorio: O Oče Hrista, ne daj vatri da uzme Teklu, već poštedi je, jer
ona je tvoja, ona stajeći iza njega zaplaka: O Oče koji si stvorio nebesa
i zemlju, Otac tvoga voljenoga deteta Isusa Krista, Ja te blagosiljam jer
si sačuvao me od vatre, da bih videla Pavla. I Pavle usta i vidje je i
reče: O Bože poznavaoče srca, Oče našega Gospodara Isu Krsta, Ja
blagosiljam te jer si brzo izvršio što sam tražio od tebe, i uslišio si me.

25 I tamo bi mnogo ljubavi unutar grobnice, i Pavle se radovao, i

Onesifor, i svi oni. I oni su imali pet pogača, i vode (i soli), i oni se
radovahu zarad svetih dela Hrista. I Tekla reče Pavlu: Ja ću odseći
svoju kosu okolo i slijediti te gde god ti ideš. Ali on reče: Vrijeme nije
na usluzi a ti si lijepa, čuvaj se da drugo iskušenje te ne uzme, gore od
504
prvog, i ti izdržiš ga ali ne budeš kukavna. I Tekla reče: Samo daj mi
pečat u Hristu, i iskušenja me neće snači. I Pavle reče: Imaj strpljenja,
Tekla, i primiti češ vodu.

26 I Pavle otposla Onesifora sa celom njegovom kućom u Ikoniju, i on

uze Teklu i uđe u Antiohiju, i dok su ulazili, neki Sirijac, Aleksandar po
imenu, vidio je Teklu i bio je zaljubljen u nju, i htio je podmititi
(laskati) Pavlu sa novcem i darovima. Ali Pavle reče: Ja ne znam ženu
o kojoj ti govoriš, niti je ona moja. Ali kako je on bio od velikke moči,
on sam zagrli je na širokom putu, a ona nije htela, već je tražila za
Pavlom i plakala gorko, govoreći: Ne primoravaj stranca, ne
primoravaj sluškinju Božiju. Ja sam prva od Ikonjana, i jer ja se nisam
udala za Tamirisa, izbačena sam iz grada. I ona uhvati Aleksandra i
podera njegov ogrtač i uze venac sa njegove glave i učini ga
ismijanim.

27 Ali on budući da ju je volio i bijući posramljen time što ga je snašlo,

dovede ju pred upravitelja, i kad je ona priznala da je ona učinila to,
on osudi je na zvijeri. Ali žene su bile uveliko začuđene, i vikale na
sudu. Zao sud, besbožna presuda! I Tekla je pitala upravitelja da bi
ona ostala djevica do borbe sa zvjerima, i neka bogata kraljica, Trifena
po imenu, čija kćer je umrla, uze nju u držanje, i imala je za nju
utješenje.

28 A kad su zveri bile vođene u povorki, oni vezaše je sa vatrenom

lavicom, i kraljica Trifaena ju je slijedila, ali lavica, kada Tekla bi
postavljena na nju, lizala je njene noge, i svi se ljudio čudiše. Sad
pisan naslov optužbe je bio: Kriva za svetogrđe. I žene sa njihovom
decom plakaše odozgor: O Bože, bezbožan sud dešava se u gradu. I
nakon povorke Trifaena uze je ponovo. Jer njena kćer Falkonila, koja
je mrtva, joj je rekla u snu: Majko, uzeti češ mjesto mene Teklu
strankinju koja je sama, da ona moli za mene i ja ću biti prenesena u
mjesto pravednika.
505
29 Kad potom je Trifaena primila je nakon povorke, ona ju je
oplakivala jer je sutradan trebala da se bori sa zvjerima, i također,
voleći je blisko kao vlastitu kćer Falkonilu, i reče: Tekla, moje drugo
dete, dođi, moli za moje dete da živi zauvek,jer ovo sam videla u snu.
I ona bez odgađanja podiže njen glas i reče: O moj Bože, Sine
Svevišnjega koji si u nebesima, daj joj prema njenoj želji, da njena
kćer Faleonila živi zauvek. I nakon što je rekla ovo, Trifaena ju oplaka,
smatrajući da tako velika lepota će biti bačena zverima.

30 I kad je bila zora, Aleksandar dođe da je uzme, jer bio je on koji je

davao igre, govoreći: Upravitelj je postavio i narod se muči: dajte mi
nju koja je za borbu sa zvjerima, da je odvedem. Ali Trifaena je
plakala glasno tako da je on pobegao, govoreći: Drugo tugovanje za
mojom Falkonilom dolazi u moju kuću, a nema nikoga da pomogne,
niti deteta, jer ono je mrtvo, niti rođaka, jer ja sam udovica. O Boće
Tekle moga deteta, pomozi tvojoj Tekli.

31 I upravitelj posla vojnike da dovedu Teklu: a Trifaena je nije

puštala, već sama uze njenu ruku i vodila je, govoreći: Ja sam dovela
moju kćer Falkonilu do grobnice, ali ti, Tekla, dovodim li te da se boriš
sa zvjerima. I Tekla je plakala gorko i vapila ka Gospodu, govoreći:
Gospode Bože u koga verujem, u komu sam našla utočište, koji si
spasao me od vatre, nagradi tvoju Trifaenu koja je imala samilost na
tvoju sluškinju, i držala me čistom.

32 Tamo je bila pometnja, i glas zveri, i vika naroda, i od žene koje su

sjedile zajedno, neke govoraše: Uvedi bezbožnicu! I žene govorahu:
Dalje sa gradom za ovo bezakonito delo! Dalje od svih nas, ti
prokonzule! Gorko je videti, zao sud!

33 Ali Tekla, bijuči uzeta iz ruku Trifaene, bila je skinuta i opasač

staviše na nju, i bi bačena u stadion, i lavovi i medvedi behu
postavljeni protiv nje. I bijesna lavica trčeći ka njoj leže dolje pred

506
njene noge, a stisnute žene plakaše glasno. I medved potrči na nju, ali
lavica potrča da ga srete, i podera medvjeda na dvoje. I opet lav,
vežban protiv ljudi, koji je Aleksandrov potrča na nju, i lavica se borila
sa njim i bila je ubijena zajedno s njim. I žene plakaše još više, videći
da lavica također koja joj je pomogla je mrtva.

34 Tada oni staviše unutar mnoge zveri, dok je ona stajala i širila ruke
i molila. I kad je ona završila njenu molitvu, ona se okrene i vidje veliki
kotao vode, i reče: Sada je vreme da se operem. I ona se ubaci
unutar, govoreći: u ime Isusa Hrista ja krstim sebe na poslednji dan. I
sve žene videći to i sav narod je plakao, govoreći: Ne bacaj se u vodu,
tako da čak upravitelj je plakao da tako velika ljepota bude pojedena
od tuljana. I tako ona baci sebe u vodu u ime Isusa Hrista, a tuljani ,
videći svetlo odsjaja vatrem plutaše mrtvi na vrhu vode. I bio je oko
nje oblak od vatre, tako da ni zveri nisu mogli da je taknu, niti je ona
izgledala kao gola.

35 A žene, kad druge strašnije zveri behu puštene unutar, vrištaše

glasno, i neki bacahu lišće, a drugi nard, drugi kasije, a neki nalzam,
tako da tamo je bilo mnoštvo mirisa, i sve zveri koje behu udarene
time behu držane kao u snu i nisu je dirale, tako da Aleksandar reče
upravitelju: Imam neke bikove neizmerno strašne, hajde da vežemo
zločinca na njih. I upravitelj mršteći, dopusti, govoreći: Učini šta
hočeš. I oni svezaše nju za noge između bikova, i staviše vruće železo
pod njihove stomake da bi bili još bijesniji i ubili je. Oni tad
poskakivaše pravo, ali plamen koji je gorio oko nje, zapali kroz užad, i
ona bi kao da nije vezana.

36 Ali Trifaena, stajeći u areni, onesvijestila se na ulazu, tako da

sluškinje rekoše: Kraljica Trifaena je mrtva! I upravitelj zaustavi igre i
sav grad bi uplašen, i Aleksandar padajući na upraviteljeve noge reče:
Imaj milosti na mene i na grad, i neka prokleti idu, da grad ne strada

507
sa njom, jer ako Cezar čuje ovo, možda nas uništi i grad, jer njegova
rođaka kraljica Trifaena je umrla na ulazu.

37 I upravitelj pozva Teklu između zvijeri, i reče joj: Tko si ti i šta imaš
ti o sebi da nijedna zvijer te nije dotakla. A ona reče: Ja sam sluškinja
živoga Boga, i šta ja imam o sebi, da sam ja verovala u to da njegov
Sin u komu Bog je zadovoljan, zarad koga nijedna od zveri me nije
dotakla. Jer on sam je cilj (put) spasenja i osnov večnoga života, jer
njima koji su odbačeni on je utočište, potlačenima je olakšanje,
očajnima je zaklon, i u riječi, tkogod ne veruje u njega, neće živjeti,
već umreti zauvek.

38 I kad upravitelj ču ovo, on naredi odeća da bude donešena i reče:

Stavi ovu odeću. I ona reče: Onaj koji me je odjeno kad sam gola
među zvjerima, isti će u dan suda obućime sa slavom. I ona uze odeću
i obuće je. I upravitelj nadalje izda naredbu, govoreći: Ja te
oslobođam Tekla dobra, slugo Božja. I sve žene plakaše glasno kao
jednim ustima da slave Boga, govoreći: Jedan je Bog koji je sačuvao
Teklu: tako da njihov glas je udarao čitav grad.

39 A Trifaena, kad su joj rečene dobre vijesti, srete je sa mnogo

naroda i zagrli Teklu i reče: Sada verujem da mrtvi su podignuti: sada
verujem da moje dete živi: dođi unutar, i učiniti ću te nasljednikom
svega moga. Tekla stoga ode s njom i odmori u njenoj kući osam
dana, učeći riječ Božju, tako da više sluškinja je verovalo, i tamo bi
velika radost u kući.

40 Ali Tekla je čeznula za Pavlom i tražila ga, šaljući o njemu u sva

mesta, i bi joj rečeno da je on u Miri. I ona uzemladiće i devojke,
opskrbi se, i zaši njen mantil u ogrtač po modi ljudi, i ode u Miru, i
nađe Pavla da govori riječ Božju, i ode k njemu. Ali on kad je vidje i
ljude koji behu sa njom bi začuđen, misleći u sebi: Je li neko drugo
iskušenje došlo na nju. Ali ona je predosjetila, i reče mu: Ja sam

508
primila krštenje, O Pavle, jer on koji je radio sa tobom zajedno u
evanđelju je radio sa mnom također u mome krštenju.

41 I Pavle uze je za ruku i uvede je u kuću Hermije, i ču sve stvari od

nje, tako da Pavle se čudovao umnogom, i oni koji čuše potvrdiše, i
moliše za Trifaenu. I Tekla usta i reče Pavlu: Ja idem u Ikoniju. A Pavle
reče: Idi, i uči riječ Božiju. A Trifaena je poslala joj mnogo odjeće i
zlata, tako da je ona ostavila ga sa Pavlom za službu siromašnih.

42 Tad ona sama ode u Ikoniju. I ona uđe u kuću Onesifora,i pade
dole na pod gde Pavle je sjedio i učio proroštva Božija, i zaplaka,
govoreći: O Bože moj i ove kuće, kojim svetlo zasja nada mnom, Isusa
Hrista Sina Božijeg, moga pomagaća u zatvoru, moga pomagača pred
upraviteljima, moj pomoćnik u vatri, moj pomagač među zveradima,
ti si Bog, i tebi je slava zauvek. Amin.

43 I ona nađe Tamirisa mrtva, ali njenu majku živu. I ona vidje njenu
majku i reče joj: Teokleja moja majko, možeš li verovati da Bog živi u
nebesima jer ako tražiš novac, Gospod će ti dati kroz mene: ili tvoje
dete, gle, ja sam pred tobom. I kad je ona tako svedočila, ona ode u
Seleukiju, i poslije ona je osvjetlila mnoge sa rečju Božjom, ona zaspa
dobrom snom.

Mnogi dobri rukopisi dodaju da Teoeleja nije preobraćena, ali Koptski

ih ne podržava, on završava sa delom kao gore.

Dug dodatak je dat od drugih grčkih kopija, govoreći nam o Teklinoj

starosti (kad je imala devedeset) ona je živela na Planini Kalamon ili
Kalameon, i neki zlonamjeren mladić ode da je zlostavlja, i ona je
molila, i stijena se otvori i ona uđe u nju, i zatvori se za njom. Neki
dodaju da je ona otišla ilegalno do Rima, zarad prisustva njenog tela
tamo.

Kopt., str.38 rukopisa

509
III

Kada je on otišao iz Antiohije i naukovao u Miri (Myrrha).

Kad Pavle je podučavao riječ Božiju u Miri, tamo je bio čovek,

Hermoerates po imenu, koji je imao vodenu bolest, i on stavljao je
sebe na očigled svih, i reče Pavlu: Ništa nije nemoguće sa Bogom, ali
naročito sa onim koga ti propovedaš, jer kada on dođe on izleči
mnoge, čak taj Bog čiji sluga si ti. Vidi, Ja i moja žena i moja deca, mi
bacismo sebe pred tvoje noge, imaj milosti na mene da bih ja također
verovao kao što ti veruješ u živoga Boga.

Pavle mu reče: Ja ću povratiti te (tvoje zdravlje) ne za nagradu, već

kroz ime Isusa Krista postati češ ceo u prisustvu svih ovih. (I on
dodirnu njegovo telo) vukući njegovu ruku prema dolje, i njegov
stomak se otvori i mnogo vode izađe od njega i...on pade kao mrtvac,
tako da neki rekoše: Bolje je za njega da umre nego da nastavi u bolu.
Ali kad je Pavle umirio ljude, on uze njegovu ruku i podiže ga pitajući
ga, govoreći: Hermokrate, traži što želiš. I on reče: Ja bih jeo. I on uze
pogaču i dade mu da jede. I u taj čas on bi ceo, i primi milost pečata
Gospodnjeg, on i njegova žena.

Ali Hermipipus njegov sin je bio ljut na Pavla, i tražio je određeno

vreme da ustane sa njima od vlastite dobi i uništi ga. Jer je želio da
njegov otac ne bude izlečen već da umre, da bi on ranije bio gospodar
njegovih dobara. Ali Dion, njegov mlađi brat, slušao je Pavla
zadovoljno.

A svi oni koji behu sa Hermipusom uzeše savet da se bore protiv

Pavla tako da Hermipus...i tražio da ga ubije.

Dion pade dole i umre: ali Hermipus okvasi Diona sa njegovim

suzama.
510
Ali Hermokrat je tugovao bolno, jer je volio Diona više nego njegova
drugoga sina. Još on sjede pred Pavlove noge, i zaboravi da Dion je
mrtav. Ali kad Dion je bio mrtav, njegova majka Nimfa podera njenu
odeću i ode Pavlu i postavi se pred lice Hermokrata njenog muža i
Pavla. I kad Pavle vidje nju, on bi uplašen i reče: Zašto si takva, Nimfa.
Ali ona mu reče: Dion je mrtav; i celo mnoštvo plakalo je kad su je
videli. I Pavle pogleda na narod koji je plakao i posla mladiće,
govoreći im: Idite i dovedite mi je ovamo. I oni odoše: ali Hermipipus
je držao telo Diona na ulici i plakao

List izgubljen

Riječ u njemu (njima). Ali anđeo Gospodnji je rekao mu po noći:

Pavle, imao si danas veliki sukob protiv sebe, ali Bog, Otac njegova
Sina Isu Krsta, će te sačuvati.

Kad Pavle je ustao, on ode do svoje braće, i osta tužan govoreći: Šta
znači ova vizija. I dok je Pavle mislio o ovomu,on vidje Hermipusa
kako dolazi, imajući mač izvučen iz njegove ruke, i sa njim mnogi
drugi mladići sa robovima. I Pavle im reče: Ja nisam razbojnik, niti
ubica. Bog svih stvari, Otac Hrista, će okrenuti vaše ruke nazad, i vaše
mačeve i korice, i vašu snagu u slabost, jer ja sam sluga Božji,i da sam
sam i stranac, i malen i bez ugleda među paganima. Ali ti, O Bože,
pogledaj na njihove namisli i spasi me da mi ne naštete.

I kad Hermipus potrča na Pavla sa izvučenim mačem, odmah je

prestao da vidi, tako da je plakao glasno, govoreći: Moji dragi
drugovi, ne zaboravite svoga prijatelja Hermipipusa. Jer ja sam grešio,
O Pavle, ja sam potsticao na nevinu krv. Uvidite, vi glupi i vi od
razumevanja, da ovaj svijet je ništa, zlato je ništa, sav novac je ništa.
Ja koji sam prezasitio sebe sa svim vrstama dobra sada sam prosjak i
molim vas sve: Poslušajte me svi vi drugovi, i svaki koji stanuje u Miri.
Ja sam ismijavao čovjeka koji je spasio moga oca: Ja sam ismijavao

511
čovjeka koji je podigao moga brata Diona...Ja sam ismijavao čovjeka
koji...bez da je činio meni ikoje zlo. Ali molim vas za njega: vidite, on
je spasao moga oca i podigao moga brata, on može stoga spasti me
također. Ali Pavao je stajao tamo plačući kao pred Bogom, jer čuo ga
je brzo, i pre čoveka, jer ponosni je doveden nisko. I on okrene se i
ode...ali mladić uze noge i nosio je Hermipipusa i dovede ga do mesta
gde Pavle je podučavao i položi ga pred vrata i ode u njihovu kuću. I
kad su oni otišli veliko mnoštvo dođe do kuće Hermokratesa, i drugo
veliko mnoštvo uđe, da vidi da li Hermipus je zatvoren tamo. I
Hermipus je tražio svakoga ko je ušao, da bi oni molili Pavla, sa njim.
Ali oni koji uđoše unutar videše Hermokratesa i Nimfu, kako su se
radovali uveliko na oživljenje Diona, i raznosili namirnice i novac
udovicama za njihov oporavak. I oni su gledali Hermipusa njihova sina
u stanju ove druge nevolje, i kako je on uzimao za noge svakoga, i na
noge svojih roditelja također, i molio ih, kao jedne od stranaca, da bi
on bio izlečen. I njegovi roditelji behu u nevolji, i plakahu svakome ko
bi dođao, tako da neki rekoše: Zašto ovi plaču jer Dion je ustao. Ali
Hermokrates poseduje dobra...i donio je vrednost dobra i uze ga i
podijeli. I Hermokrates, zabrinut u mislima i želeći da oni budu
zadovoljeni, reče: Braćo, hajde da ostavimo hranu...i posvetimo
se...Hermokratu. I odmah Nimfa je plakala u velikoj nevolji ka
Pavlu...oni rekoše: Nimfa, Hermokrat zove Boga da tvoj sin Hermipus
može videti i prestane da tuguje, jer on je odupirao se Hristu i
njegovom slugi. Ali oni i Pavle moliše Bogu. I kad Hermipus povrati
svoj vid, on se okrene svojoj majci Nimfi, i reče joj: Pavao dođe k
meni i položi svoje ruke na mene dok sam ja spavala, i u taj čas ja
videh sve stvari jasno. I ona uze njegovu ruku i povede ga do udovaca
i Pavla. Ali dok je Pavao plakao gorko, Hermipus dade zahvalu,
govoreći im: Svaki koji veruje, će...

List nedostaje

512
...sloga i mir...Amen

Ikad Pavao je potvrdio braću koja behu u Miri, on ode ka Sidonu.

IV

Kad je on otišao iz Mire

A kad Pavao je otišao iz Mire i hteo je ići u Sidon tamo bi velika tuga
braće koji behu u Pisidiji i Pamfiliji, jer oni su čeznuli za rečju i
njegovom svetom pojavom u Kristu, tako da neki iz Perge su slijedili
Pavla, zvani Trasimahus i Kleon sa njihovim ženama Alinom i Hrisom,
Kleonovom ženom. I na putu oni nahraniše Pavla, i one behu jele
njihov kruh pod drvetom. I kako je on hteo reči Amen, tamo dođe
(pet linija slomeljeno, riječi 'braća' i ''idol'se nalaze)...stol đavola...on
umre potom, ali svaki koji je verovao u Isusa Hrista koji je spasao nas
od svega nečista i sve nečistoće i svih zlih misli, on će biti
objelodanjen. I oni se približiše ka stolu (tri linije slomljene, 'idol'
pojavljuje se)...stadoše...močni idol. I starac...stade među njima,
govoreći im: Vi ljudi, (sačekajte malo i vidite) šta se dešava sveštenici
koji će pristupiti našim bogovima, jer uistinu kad naš sugrađanin
Karinus je čuo i hteo...protiv bogova, tamo on umre i njegov otac. I
potom umre Ksantus također, Hrisa, i Hermokrates umre, bolestan
od vodene bolesti, i njegova žena Nimfa.

Dva lista nedostaju.

(Pavao govori)

Na način stranaca. Stoga pretpostavite vi da činite što nije očito () Ili

niste li čuli za to što se dogodilo, šta Bog donese nad Sodom i
Gomoru, jer oni pljačkaše...na način stranaca i žena Bog nije...njih već
izbacio ih dole u pakao. Sad zato mi nismo ljudi ovog ponašanja koji
kažemo, niti takvog kakvog vi mislite, već mi smo propovijednici
živoga Boga i njegova Voljenoga. Ali da se ne čudite, razumite...čuda
513
koja svedoče za nas. Ali oni ga nisu slušali, već uzeše ljude i staviše ih
u hram Apola, da drže ih do sutra, gde su oni sakupili čitav grad. I
mnoge i skupe behu namirnice koje im oni davaše.

Ali Pavao, koji je postio sad u treći dan, svedočio je celu noć, bijući
smeten, i udari svoje lice i reče: O Bože, pogledaj dole na njihove
prijetnje i pretrpi nas da ne okliznemo, i nedaj našim neprijateljima
da nas zbace, već spasi nas i dovedi brzo tvoju pravednost na nas. I
kako je Pavle rasporedio se dole, sa braćom, Trasimahus i Kleon, tada
hram pade...tako da su oni koji su pripadali hramu i službenici koji
behu postavljeni nad njim...drugi od njih u ...za (jedan dio)
pade...pade...okolo, usred dva dela. I oni uđoše i gledaše šta se
dogodilo, i čudiše se da...u njihovom...i da...radovaše se nad padom
hrama (). I oni plakaše, govoreći: Uistinu to su dela ljudi močnoga
Boga! I oni odoše i objaviše u gradu: Apolo bog Sidonjana je pao, i
pola njegovog hrama. I svi stanovnici u gradu trčaše do hrama i
vidješe Pavla i njih koji behu sa njim, kako oni plakahu na ovo
iskušenje, da su oni učinili spektakl za sve ljude. Ali mnoštvo plakaše:
Dovedi ih u teatar. I službenici dođoše da ih donesu, a oni tužahu
gorko jednom dušom.

Oko dva lista nestalo.

(Pavle govori) kroz mene. Vidi...(devet linija slomljeno, 'put života

(razgovor) Hrista', 'ne u vjeri', dešava) ...Egipćani...i oni...Ali
mnoštvo...i slijediše za Pavlom, plačući: Hvaljen da je Bog...koji je
poslao Pavla...da mi ne...smrti. Ali Teudes...i molio na Pavlovim
nogama i zagrlio njegove noge, da bi mu on dao pečat u Gospodu. Ali
on zapovedi im da idu u Tir...u zdravlju (ili oproštaju), i oni staviše
Pavla (u brod) i odoše sa njim.

Namjera ograničavanja Pavla i njegovih pratilaca u hramu izgleda da

je povezano sa grehovima gradova ravnice o kojim Pavle govori.

514
Dela Titova, citirana ranije, imaju rečenicu koja se odnosi na ovo sa
sledećim delom: 'I Pavle je izlečio Afiju ženu Hrisipusa koja je bila
obuzeta đavolom, i posteći sedam dana on zbaci idola Apola.' Dela
stavljaju ovo odmah nakon preobraćenja i propovijedana u Damasku,
i stavlja Paneharesov deo kasnije. Oni nisu poverljivi, stoga, kao vodić
reda naše knjige.

Kada je on otišao iz Sidona i hteo ići u Tir

A kad Pavle je ušao u Tir tamo dođe mnoštvo židova...k njemu. Ovi...i
oni čuše močna dela...Oni se čudiše...Amfion ( =Afia iz Dela
Titovih)...govoreći...u...Hrisipus...đavo sa njim...mnogi...Kad Pavle
dođe...on reče: On... Bog i neće biti zao duh...u Amfion...kroz zlog
duha...bez ikoga da ima...ona reče mu: Spasi me da ne umrem. I dok
je mnoštvo...tad usta drugi zao duh... I odmah đavoli utekoše. I kad
mnoštvo vidje ovo, sa moči Božjom, oni slaviše njega koji je imao
(data takva moč) Pavlu. I tamo je bio jedan po imenu...rimus, koji je
imao sina rođenog njemu koji je bio nijem.

Na slijedečoj strani je ispravno ime, Liks (ili možda Kiliks, Cilician) i

kasnije reči, 'Ja propovedam dobre vijesti od Stvoritelja...Sina Božijeg

Na sledećoj strani. Liks možda dešava se ponovo, i 'Mojsije'.

Sledeće počinje, za ono što kažemo dolazi sledeće da se dogodi. Evo

mi čemo iznijeti ga ovamo tebi da on može...tebi, da čuješ istinu
tvoga...

Sledeća strana. O Bogu čija želja se dešava u njemu, ovo je mudar

čovjek...Otac i on je poslao Isu Krsta.

Sledeća strana, okrenut prema istoku. Mojsije...

515
...u Siriji u Cireni

Opet ja kažem vam...Ja, koji činim dela...

Da čovjek nije opravdan Zakonom, već da on je opravdan delima

pravednosti, i on...

Sledeća strana ima riječi 'sloboda', ' i jaram', 'sva tijela', i 'i svako
priznaje da Isus Krist je slava Oca'.

Sledeća strana, niži deo, nije voda u njemu, već...bijući voda, ja nisam
gladan već sam žedan, ja nisam već ne da...trpim ih, da budem
pojeden od divljih zveri, da ne mognem...sa zemlje, ali da ih ne
pretrpim da budu spaljeni vatrom, su ove stvari sadašnjeg doba
svedočene, on koji je progonitelj...

Sledeća stranica, niži deo, Kleantes, zakon Božiji koji je zvan...koji

hoda ovde pred njima, on nije slijedio nas kroz sve gradove...I
kad...on se okrenu prema istoku nakon ovoga (nakon dve linije)
takvih reči, niti je propovedao kao što ti propovedaš ih, O Pavle, da ti
ne smiješ...

Sledeća strana počinje: Ti si u prisustvu (vida, lica) Jerusalima, ali ja

verujem u Gospodara kojeg češ ti...

Ime 'Saul'' je izvesno neke linije kasnije

Sledeća strana počinje : Koga oni razapeše

I na kraju: oživio naša tela.

Sledeća strana, 7 linija, Od dana kad...progonio apostole koji behu (sa

mnom. Petar) iz Jerusalema, Ja sakrih se da nađem utehu, i mi
hranismo ih koji stajaše, kroz riječ prema obećanju njegove milosti.
Pao sam u nevolje mnoge i podložio sebe ka zakonu, kao zarad vas.
Ali mislio po noći i po danu u mojoj nevolji na Isusa Krista, čekajući ga

516
kao jagnje...kada oni razapeše njega on nije...nije se opirao...nije bio
u nevolji.

Gore bi mogao biti govor Petrov. Videli smo neke naznake da Pavao
je sad u Jerusalemu, i magađanje je to dijaloga između njega i Petra
koji se dogodio u ovom mestu.

Sledeća strana zasigurno spominje Petra.

Linija 1 ima ''Pavle', linija 3, 'dvanaest pastira'.

Linija 5, kroz Pavla. Ali...bio je zbunjen zarad ispitivanja (iskušenja)

koje je došlo na Petra i on je plakao, govoreći: Uistinu, Bog je jedan, i
nema Boga pored njega: jedan također je Isa Krst njegov Sin, koga
on...ovo, koga ti propovedaš, koga smo razapeli, koga očekujemo u
velikoj slavi, ali vi kažete da je on Bog i Sudija živih i mrtvih, Kralj
vrem,ena, u obliku čoveka.

VI

Pavle je osuđen na rudnike u nepoznatom mestu. Longinus i Firmila

imaju kćer, Frontinu, koja treba da bude bačena sa tijene, i Pavle sa
njom. Različito je mišljenje da Fontina je već mrtva, njeno telo treba
tako da bude kažnjeno jer je postala Hrišćanka.

Gornji deo stranice ima Longinus dvaputa u linijama 1.2, 'Pavle' u 1.7.
Potom:

Jer odkad...moju, tamo nije...ništa dobro nije zadesilo moju kuću. I

on savetovao je ljude koji behu zbacili Frontinu dole, bi zbacili dolje
Pavla također sa njom, živu. A Pavle je znao ove stvari, ali radio je
posteći, u velikoj srdačnosti, za dva dana sa zatvorenicima. Oni
narediše da na treći dan ljudi...dovedu Frontinu, i također ceo grad je
sledio nju. I Firmila i Longinus su tugovali i vojnici...Ali zatvorenici
517
nosiše krevet (nosila). I kad Pavao vide veliko tugovanje sa kćeri i
osam...

Sledeća strana, linija 8. Pavao živ sa kćeri. Ali kad Pavle je uzeo kćer u
svoje ruke, ona je vapila Gospodu Isusu Hristu zarad tuge od Firmile, i
baci se na svoja kolena u blato...moleći za Frontinom sa njom u jednoj
molitvi. U tom času Frontina usta. I celo mnoštvo bilo se bojalo, i
pobeglo. Pavle uze ruku kćeri i odvede ju kroz grad do kuće
Longinusa, i celo mnoštvo reče u jedan glas: Bog je jedan, koji je
načinio nebesa i zemlju, koji je dao život kćeri u prisustvu
Pavlovom...pogaču. i dade hvalu njemu.

Nekoliko linija kasnije

U Filipe

VII

Kada je on odlazio iz...i hteo ići.

A kad Pavle dođe u Filipe...on uđe u kuću...i tamo je bila velika radost
(među braćom) i svakome.

Na slijedećoj strani počinje deo razgovora sa Korinćanima,koji je

kružio odvojeno u Sirijskom, Latinskom i Armenskom, i našao mesta u
Sirijskoj zbirki Pavlovih poslanica (i tumačen je sa ostalim od Efraima
Sirijca), i u Armenskoj Bibliji. Mi je imamo u mnogim Armenskim
rukopisima., (b) u Efraimovom komentarima-jedinim postojećim u
Armenskom, (c) i tri Latinska rukopisa., u Milanu, Laon i Parizu, kao
također u Koptskom rukopisu, koji je ovde manje fragmentiran nego
prethodne strane.

Mi počinjemo kratko pripovijedanje, uvodeći u pismo Korinćana ka

Pavlu, potom sledi drugi kratak komad pripovijedanja, postojeći u
518
Armenskom samo, potom Pavlov odgovor, uobičajeno zvan 'Treća
poslanica Korinćanima'.

Tamo su različiti izrazi i cele rečenice, naročito u Armenskom i u

Milanskom rukopisu, na Latinskom, koji je razdvojen od Koptskog i
Laon

Skog rukopisa, i uvaženi su, pravo kao umetanja.

Ovo će biti razlikovani malim slovima

Stranica Koptskog rukopisa, na kojem korespodencija počinje sa

odlomkom na početku

1.1 bezbožni

1.2 nagrada. Oni...u

1.3 molitva...svaki

1.4 jedan, i svaki

1.6 Pavle...opet (ili zajedno)

1.7 Molio da glasnik bude pošaljen u Filipe. Jer Korinćani behu u

velikoj nevolji u pogledu Pavla, da će on otići iz svijeta, pre vremena.
Tamo bi neki ljudi došli u Korint, Simon i Kleobius, govoreći: Nema
oživljenja tela, već duha samo, i da telo ljudsko nije kreacija Božja, i
tako u pogledu svijeta, da ga Bog nije stvorio, i da Bog ne zna svijet, i
da Isa Krst nije razapet, već je bila pojava (t.j samo u pojavi), i da laž
nije rođena od Marije, niti od semena Davidova. I da reč, tamo su
mnoge stvari koje oni učiše u Korintu, varajući druge ljude, (i
obmanjujući također) sebe. Kad stoga Korinćani čuše da Pavle je u
Filipima, oni poslaše pismo ka Pavlu u Makedoniju po Treptusu i
Eutihusu učiteljima (đakonima). I pismo je bilo ovako.
519
I 1 Stefanus i starješine 8sveštenici) koji su sa njim, i Dafnus i Eubulus
i Teofil i Zenon, ka Pavlu NJIHOVOM BRATU VEČNOMU pozdrav u
Gospodu.

2 Došli su u Korint dvoje ljudi, Simon i Kleobius, koji su zbacili vjeru

mnogih sa zlim, POKVARENIM rečima, 3 koje dokazuju I UTVRĐUJU:
4 jer mi nikad nismo čuli takve reči od tebe niti od drugih apostola: 5
već sve što smo primili od tebe i od njih, da držimo čvrsto. 6 Budući
stoga da Gospod je imao milosti na nas, da dok ste vi još u tijelu mi
čujemo te stvari opet od tebe, 7 ako je moguće, ili dođi k nama ili piši
nam. 8 Jer mi verujemo, prema onome što je objavljeno Teonu, da
Gospod te je izbavio iz ruku bezbožnika (neprijatelja, Laona)

9 A stvari koje ovi ljudi govoriše i učiše su ove: 10 Oni kažu da mi ne

smijemo koristiti proroke, 11 i da Bog nije Svemoguć, 12 da neće biti
uskrsnuća tijela, 13 i da čovjek nije napravljen od Boga, 14 i da Krist
nije došao dole (nije došao, Kopt.) u tijelu, niti je rođen od Marije, 15
i da svijet nije od Boga, već od anđela.

16 Stoga, brate, MI MOLIMO TE upotrijebi sav trud da dođeš do nas,

da crkva Korinćana ne ostane bez odbrane, i ludost ovih ljudi da se
rasčisti. Pozdrav UVIJEK u Gospodu.

II 1 Đakoni Treptus i Eutihes donesoše pismo u Filipe, 2 tako da Pavle

je primio ga, bijući u lancima zarad Stratonike žene Apolofana, I ON
ZABORAVI SVOJE OKOVE, i bio je bolno pogođen, 3 i plaka govoreći:
Bilo bi bolje za meme da umrem i da budem sa Gospodarem, nego da
nastavim u tijelu i da čujem takve stvari I NESREĆE KRIVOG UČENJA,
tako da nevolja dolazi na nevolju. 4 I preko i iznad ove velike nesreče
Ja sam u okovima i gle ova zla kojim naumi Satane su ostvareni. (4
Harnak: neka sveštenici ne (spletke) Satane učestvuju me dok (ili
poslije) Ja trpim (sam pretrpio) okove zarad koristi ljudi. 5 Pavle
stoga, u velikoj nevolji, napisa pismo, odgovarajući ovako:

520
III 1 Pavle, zatvorenik Isusa Hrista, braći koja su u Korintu, pozdrav.

2 Bijući usred mnogih nevolja, Ja ne čudim se ako učenje zloga ode

brzo širom dalje. 3 Jer moj Gospod Isus Hrist će požuriti svoj dolazak, i
postaviti će na ništa ( neće više trpjeti drskost) onih koji lažu na
njegove riječi.

4 Jer ja dostavih vam u početku stvari koje sam primio od SVETIH

apostola koji behu prije mene, koji behu u sva vremena sa Isusom
Hristom: 5 naime, da naš Gospodin Isus Hrist je rođen od Marije KOJA
JE od sjemena Davidova PREMA TIJELU, Sveti Duh bijući poslan sa
nebesa od Oca ka njoj OD ANĐELA GABRIELA, 6 ta on ISUS dođe u
ovaj svijet i iskupi sva tijela svojim tijelom, i podigne nas od smrti u
tijelu, kao što je on pokazao nam u sebi kao primjeru. 7 I jer čovjek je
stvoren od svoga Oca, 8 zato je on tražio kada je bio izgubljen, da bi
požurio usvajanje. 9 Jer za ovaj kraj je Bog Svemočni koji je stvorio
nebesa i zemlju prvo poslao svoje proroke ka židovima, da oni mogu
odvući nas od njihovih grehova. 10 Jer on je naumio da spase kuću
Izraela, zato je dodijelio dio duha Hrista na proroke i poslao ih
židovima prvo (ili ka prvim židovima), i oni obznaniše istinsko
vjerovanje Boga za dugi period vremena. 11 Ali princ nepravde, želeći
da bude Bog, stavio je ruke na njih i ubio ih (protjerao ih od Boga,
Laon MS) i vezao sva tijela po zlim požudama ( I KRAJ SVIJETA PO
SUDU SE PRIBLIŽAVA)

12 Ali Bog Svemogući, koji je pravedan, neće odbaciti svoje stvaranje,

VEĆ IMATI SAMILOST NA NJIH SA NEBESA, 13 i poslati svoj duh u
Mariju U GALILEJI, (14 Milan MS, i Arm,; KOJI VEROVA CELIM SVOJIM
SRCEM I PRIMI SVETI DUH U SVOJOJ UTROBI, DA ISUS DOĐE U SVIJET)
15 da tijelom kojim zli je doveo smrt (pobijedio), istim bude
prevladan. 16 Jer njegovim vlastitim tijelom Isus Krist spasio je sva
tijela (I POVRATIO U ŽIVOT), 17 da pokaže hram pravičnosti u tijelu.

521
18 u komu (ili kojim) mi smo spaseni (Milan, Paris: u koga ako
verujemo mi smo spaseni).

19 Oni stoga (Paris MS,; Arm. Ima: Znaj zato da. Laon ima: Oni stoga
koji se slažu sa njima) nisu djeca pravednosti već djeca gnjeva koja
odbacuju mudrost proviđenja Božjega, govoreći da nebesa i zemlja i
sve što je u njima nisu delo Božje. 20 ONI STOGA SU DECA PROPASTI,
prokleti su, slijedeći učenje zmije, 21 koja ste vi izveli od vas i pobegli
od njihova učenja. 8Arm, Milan, Paris: 22 JER VI NISTE DJECA
NEPOSLUŠANJA, VEĆ VOLJENA OD CRKVE. 23 STOGA JE VRIJEME
USKRSNUĆA OBJAVLJENO SVIMA.)

24 A što se tiče toga što oni govore, da nema oživljenja tijela, oni
uistinu neće imati uskrsnuća U ŽIVOT, VEĆ NA SUD, 25 jer nisu
verovali u njega koji je podignut od mrtvih, NE VERUJUĆI NITI
RAZUMEVAJUĆI, 26 jer oni ne znaju, O Korinćani, sjemena od pšenice
ili od drugog sjemena (žita), kako su oni bačeni goli u zemlju i
pokvareni su iustaju ponovo voljom Božijom sa tijelima, i obučeni. 27
I ne samo da tela koja su bačena u ustaju ponovo, već višestruko više
samih blagoslova (tj. plodni i napredni). 28 I ako ne uzmemo primer
od sjemena SAMO, VEĆ OD VIŠE UZVIŠENIH TELA, 29 vi znate kako
Jona sin Amatija,kada nije hteo propovedati njima u Ninivi, JE
POBEGAO, bio je progutan od morskog čudovišta, 30 i nakon tri dana
i tri noći Bog je čuo molitvu Jone iz najnižeg pakla, i nijedan deo njega
nije progutan, niti dlaka ni trepavica. 31 Koliko više, O VI MALE VJERE,
će on podići vas koji ste verovali u Hrista Isusa, kao što je on sam
ustao. 32 Kao što mrtav čovjek je bačen na kosti proroka Heliseja, od
djece Izraela, i on usta, i telom i dušom i kosti i duh (Laon, usta u
telu); koliko više ćete vi koji ste bačeni na telo i kosti i duh Gospoda
(Milan, Paris, koliko više, O vi maloverni, ćete vi koji ste bačeni na
njega) ustati ponovo u dan imajući celo telo, KAO ŠTO JE ON USTAO
(33 Arm, Milan, Paris: TAKO TAKOĐER U POGLEDU PROROKA ILIJE,

522
ON JE PODIGAO UDOVIČINOG SINA OD SMRTI, KOLIKO VIŠE ĆE
GOSPOD PODIĆI VAS OD SMRTI NA ZVUK TRUBE U TREPTAJU OKA JER
ON POKAZAO NAM JE PRIMJER SVOJIM VLASTITIM TELOM.)

34 Ako potom, vi primite ijedno drugo učenje, BOG ĆE BITI SVEDOK

PROTIV VAS, I neka me nijedan čovjek ne muči, 35 jer ja nosim ove
okove da bih pobedio Hrista, i ja stoga nosim njegove oznake na
mome telu da bih postigao oživljenje mrtvih. 86 I tkogod primi
(prebiva u) vladavini koju je on primio po blagoslovenom proroku i
svetom evanđelju, će primiti nadoknadu od Gospoda, I KAD ON
USTANE IZ MRTVIH ĆE STEĆI VEČNI ŽIVOT. 37 Ali tkogod pogriješi
protiv ovih stvari, sa njim je vatra, i sa njima koji hodaju na isti način
(Milan, Paris, sa njima koji idu napred na isti način, KOJI SU LJUDI BEZ
BOGA), 38 koji su naraštaj gujinji, 39 koje mi odbacujemo u moči
Gospodnjoj, 40 i miru, MILOST, I LJUBAV će biti sa vama.

(Laon adds: Ovo sam našao u staroj knjizi, naslovljenoj treća

Korinćanima, iako nije u Kanonu.)

VIII

U EFESU

Ovaj dio nije nađen u Koptskom rukopisu, ali je bez sumnje oblikovan
deo Dela, iako njegovo mesto ne neizvesno. Sačuvano je u
nagovještaju Hipolitusa (rani treći vek) i u sažetku od Nićefora Kalista
(četrnaesti vek) u njegovim Crkvenoj istoriji (ii.25). Tamo je također
rečenica u Delima Titovim:

'Oni odoše iz Krete i dođoše u Aziju: i u Efesu dvanaest hiljada

vjerovaše na učenje svetoga Pavla,tamo se on također borio sa
zverima, bijući bačen lavovima.'

HIPOLITUS u svojim Komentarima na Danijela, iii.29 kaže:

523
Jer ako mi verujemo da kad Pavle je osuđen na zver lava da je on
legao pred njegova stopala i lizao ga, kako da ne verujemo šta se
dogodilo u slučaju Daniela.

NIĆEFOR:

Sad oni koji su se povukli putovanjima Pavla su naveli da je on učinio

mnoge druge stvari, i među njima ovo, što se dogodilo kad je on bio u
Efesu. Hieronim bijući upravitelj, Pavle je imao slobodu govora, i on
(Hieronim) rekao je da on Pavle je mogao govoriti dobro, ali da ovo
nije bilo vreme za takve reći. Ali narod grada, vatreno ljuti, staviše
Pavlove noge u železo, i zatvoriše ga u zatvor, dok on ne bude dat kao
plijen lavovima. Ali Eubula i Artemila, žene poznatih ljudi među
Efežanima, bijući njegove pridružene učenice, i posečujući ga po noći,
želele su milost božanskog očišćenja. I Božjom moči, sa anđelima da
ih prate i osvjetliše mrak noći sa izobilno svjetla koje bi u njima, Pavle,
oslobođen iz železnih okova, otišao je do obale mora i pozvao ih u
sveto krštenje, i vračajući se svojim okovima bez ikoga od onih koji su
čuvali zatvor da su ga videli, bio je rezervisan kao plijen za lavove.

Lav, potom, velik i neuporedive snage bio je pušten na njega, i potrča

njemu u stadionu i leže dole pred njegove noge. I kad mnoge druge
divlje zveri, također, behu puštene, nije bilo dozvoljeno nijednome od
njih da dotaknu sveto telo, stajući kao kip u molitvi. U ovom trenutku
udarila je velika tuča odjednom, i razbijalo glave ljudi i zvjeradi, i
obode uha Hieronimusa samoga. I potom, sa njegovim
sledbenicima,on dođe Bogu od Pavla i primi krštenje spasenja. Ali lav
uteče u planine.

I otamo Pavle je plovio u Makedoniju i Grčku, i potom kroz

Makedoniju dođe u Troju i Milet, i od tamo ode za Jerusalim.

Nije iznenađujuće da Luka nije ispričao ovu borbu sa zvjerima sa

drugim Delima: jer nije dozvoljeno zabaviti sumnju zarad (ili videći da)
524
Jovan sam od evanđelista je rekao o oživljenju Lazara: jer mi znamo
da ne piše svako, vjeruje, ili zna sve, već prema tomu kako Gospod je
dao svakomu, kako duh dijeli svakomu, tamo on prima i veruje i piše
duhovne stvari duha.

Hipolitus je dokaz za rani datum priče, a Nićefor za njegov izvor. Biti

će priznato, štaviše, odjednom bijući prilično na način autora. Ljutnja
Efežana, nije u sumnji, bila je podignuta zarad Pavlovog
propovijedanja uzdržavanja, kojemu Eubula i Artemila su postale
preobraćenici. Deo je više nego ponavljanje Tekle, sa Paulom kao
glavnim likom.

IX

ODLOMCI: PRIZORI POZDRAVLJANJA

(Pavle priča)...zahvalnost

Milost Gospodnja će hoditi sa mnom dokle ne ispunim sve dato što je

došlo na mene sa strpljenjem. Ali oni behu tužni, i postiše. I Klebije je
bio u Duhu i rekao im: Braćo, Gospod će pretrpjeti Pavla da ispuni
svako davanje i potom izdržati će ga da ide u Jerusalem. Ali potom će
biti...u mnogo upute i znanja i sejanja riječi, tako da ljudi će mu
zavidjeti, i tako on će otići iz ovoga svijeta. Ali kad Pavle i braća čuše
ovo, oni podigoše svoje glasove, govoreći:

Slijedeća stranica, prva linija, ''gledaše''. Druga, 'će reći'. Treća, Ali
Duh dođe na Mirtu tako da ona reće njima: Braćo...i pogledajte na
ovaj znak, da vi...Jer Pavle sluga Gospodnji će spasti mnoge u Rimu,
tako da od njih neće biti broja, i on će objaviti sebe više nego svi
vjerni. Potom će...Gospod Isus Hrist doći...velika milost je...u Rimu. I
ovo je način kojim Duh govorio je Mirti. I svi uzeše kruh, i oni behu u
radosti, prema običaju posta, kroz...i psalme Davida i...on se radovao.
525
Na slijedećoj stranici jedine značajne riječi su ''ka Rimu'; 'braća';
'tugovali'; 'uzeše hleb'; 'hvališe Gospoda'; 'behu veoma tužni'.

Sledeće ima krajeve linija: 'Gospod'; 'ustao'; 'Isus'; 'Pavle mu reče'.

Poslednja je 'on (ili oni) pozdraviše'.

Još dve strane nemaju ništa. Sledeća se odnosi na Mučeništvo.

MUČENIŠTVO

Ovo, sačuvano odvojeno da se čita na dan Sječanja, postoji u dva

grčke kopije, nekompletna latinska verzija, i verzije u Sirijskom,
Koptskom, Etiopskom, Slavenskom, pored fragmenata u našem
Koptskom rukopisu.

I. Tamo su čekali Pavla u Rimu Luka iz Galatije (Gaul, Gk.) i Tit iz

Dalmacije: koji kad Pavla vide bi radostan, i uzeše farmu van Rima, u
kojoj sa braćom su poučavali riječ istine, i on posta znan preko i
mnoge duše behu dodate Gospodu, tako da tamo su bile glasine
širom Rima, i mnogo ljudi dođoše njemu iz kućanstva Cezarovog
verujući, i tamo bi veliko veselje.

I neki Patroklus, nosač čaše Cezara, dođe čak na farmu, i nije mogao
zarad stiske da uđe Pavlu, on sjede na visok prozor i slušao je njegovo
učenje riječi Božje. Ali dok je zli đavo zavideo ljubavi braće, Patroklus
je pao sa prozora i umro, i potom je to rečeno Neru.

Ali Pavle videći to duhom reče: Ljudi i braćo, zlikovac je dobio priliku
da vas kuša: izađite iz kuće i naći ćete mladića palog sa visine i
spreman da preda duh; uzmite ga i donesite meni. I oni odoše i
donesoše ga, i kad ga ljudi videše oni behu uznemireni. Alči Pavle
reče: Sada braćo, neka se pojavi vaša vera, dođite svi i plačimo
526
našemu Gospodinu Isa Krstu, da ovaj mladić može živjeti i nastaviti u
miru. I kad su svi tugovali, mladić primi duh opet, i oni ga staviše na
životinju i poslaše nazad živa, zajedno sa ostatkom koji behu
Cezarovo kućanstvo.

II. Ali Nero, kad je čuo za smrt Patrolusa, bi bolno tužan, i kad on
dođe unutar iz kupatila on naredi drugomu da bude namešten nad
vinom. Ali sluge mu rekoše, govoreći: Cezare, Patroklus je živ i stoji za
stolom. A Cezar, čuvši da Patrokle je živ, bi uplašen i nije hteo uči. Ali
kad uđe, on vide Patrolusa, i bi van sebe, i reče: Patrokle, živ si. A on
reče: Živ sam, Cezare. A on reče: Tko je on koji je učinio da živiš. A
mladić, pun vjere, reče: Krist Isa, kralj vremena. I Cezar bi uznemiren i
reče: Hoće li on, tad, biti kralj vremena i zbaciti sva kraljevstva.
Patrokle mu reče: Da, on će zbaciti sva kraljevstva i on sam će biti
zauvek, i neće biti kraljevstva koje će mu umaći. I on udari ga po licu i
reče: Patroklesu, jesi li ti također vojnik toga kralja. A on reče: Da,
Gospodaru Cezare, jer on me oživio kad sam bio mrtav. A Barsaba
Justus na širokim nogama, i Urion Kapadokijan, i Festus Galaćan,
Cezarovi upravitelji rekoše: Mi smo također vojnici kralja vremena. I
on zatvori ih u zatvor, teško ih mučeći, koje je on mnogo volio, i
zapovedio vojnicima velikog kralja da budu traženi, i stavi naredbu,
da svi koji budu nađeni da su Kršćani i vojnici Hrista budu ubijeni.

III. I među mnogim drugima Pavle također bi doveden, vezan: koga

svi njegovi zatvoreni drugovi su slušali; tako da Cezar je osetio da je
on nad mestom. I on mu reče: Ti koji si veliki kraljev čovjek, ali moj
zatvorenik, kako si mislio ti doći potajno u vlast Rimljana i regrutovati
vojnike iz moje provincije. Ali Pavle, ispunjen Svetim Duhom, reče
pred njima svima: O Cezare, ne samo iz tvoje provincije mi uzimamo
vojnike, već iz celoga sveta. Jer tako nam je naređeno, da nijedan
čovjek ne bude odbijen koji želi da služi mome kralju. I ako
zadovoljava tebe također da mu služiš (Lat. Ti se nečeš pokajati

527
odtoga: ali ne misli da bogatstvo, koje izgleda bolje) nije bogatstvo
niti sjaj koje je sad u ovomu životu koje će te spasti, već ako podložiš i
moliš njega, biti češ spašen, jer u jednomu danu on će se boriti sa
celim svijetom sa vatrom. I kad Cezar ču to, on zapovedi svi
zatvorenici da budu spaljeni sa vatrom, ali Pavle da bude obezglavljen
po zakonu Rimljana.

Ali Pavle nije držao mir u pogledu riječi, već je razgovarao sa

Longusom prefektom (starješina) i Cestusom centurionom.

Nero potom ode bijesan u Rim, ubijajući mnoge hrišćane bez

saslušanja, po radu zloga, tako da Rimljani stajaše pred palačom i
plakaše. Dosta je, Cezare! Jer to su naši ljudi! Ti uništavaš snagu
Rimljana! Tad na to on je bio nagovoren i prestao, i zapovedio da
nijedan čovjek ne smje dotaći nijednoga Hrišćana, dok on ne sazna
temeljito o njima.

IV. Potom je Pavle doveden k njemu po naređenju, i on je bio svojom

rečju da on treba biti obezglavljen. I Pavle reče: Cezare, nije za malo
vremena da ja živim pri svome kralju, i ako ti obezglaviš me, ovo ću
učiniti: Ja ću ustati i pokazati se tebi da nisam mrtav već živ mome
Gospodu Isusu Kristu, koji dolazi da sudi svetu.

Ali Longus i Cestus rekoše Pavlu: Odakle ti imaš ovoga kralja, da

veruješ u njega i nečeš promeniti svoje mišljenje čak do smrti. A Pavle
razgovarajući sa njima riječ reče im: Vi ljudi koji ste u ovome neznanju
i greški, promenite svoje misli i budite spašeni od vatre koja dolazi na
svijet: jer mi ne služimo, kako vi pretpostavljate, kralj koji dolazi od
zemlje, već sa nebesa, i Živi Bog, koji zarad naših grešaka koje su u
svijetu, dolazi kao sudija, i blažen je onaj čovek koji veruje u njega i
živeti će za uvek kada on dođe da spali svijet i očisti ga. Tad oni
moleći ga rekoše: Mi te molimo, pomozi nam, i mi čemo te pustiti. Ali
on odgovori i reče: Ja nisam bjegunac od Krista, već zakonit vojnik

528
živoga Boga: Kad bih znao da ću umrijeti, O Longus i Cestus, Ja bih
učinio, ali videći da živim Bogu i volim sebe, Ja idem Gospodu, da
dođem s njim u slavi njegova Oca. Oni mu rekoše: Kako čemo onda
mi živeti kada si ti obezglavljen

V. I dok su oni još govorili ovako, Nero posla nekog Parteniusa i

Feresa da vide da li Pavle je već obezglavljen; i oni nađoše ga živa. I
on pozva ih k sebi i reče: Verujte u živoga Boga, koji podiže me i sve
one koji veruju u njega iz mrtvih. A oni rekoše: Mi idemo sad ka Neru,
ali kad ti umreš i oživiš ponovo, tad ćemo mi verovati u tvoga Boga. I
kako su Longus i Cestus molili ga još u pogledu spasenja, on im reče:
Dođite brzo na moj grob ujutro i naći ćete dva čovjeka kako mole,
Tita i Luku. Oni će vam dati pečat u Gospodinu.

Tad Pavle stade sa licem ka istoku i podiže svoje ruke ka nebu i molio
je zadugo, i u njegovoj molitvi on je razgovarao hebrejskim jezikom sa
ocima, i tad ispruži svoj vrat bez govora. I kad krvnik odsiječe njegovu
glavu, mlijeko poprska ogrtač vojnika. I vojnik i svi koji behu prisutni
kada videše čudiše se i veličaše Boga koji je dao takvu slavu Pavlu, i
oni odoše i rekoše Cezaru šta je bilo.

VI. I kad je on čuo, dok se dugo čudio i bio zbunjen, Pavle dođe oko
devetoga časa, kada mnogi mudraci i centurion su stajali sa Cezarom,
i stade pred njih sve i reče: Cezare, pogledaj, Ja Pavle, vojnik Božiji,
nisam mrtav, već živim u mome Bogu. Ali tebi će se mnoga zla
dogoditi i velika kazna, ti jadni čovjeće, jer si prolio nepravedno krv
pravednika, ne mnogo dana ovamo. I rekavši tako Pavle ode od njega.
Ali Nero čuvši i bijući uveliko smeten zapovijedi da zatvorenici budu
pušteni, i Patroklus i također Barsabas i oni koji behu sa njim.

VII. I kako je Pavle zadužio, Longus i Cestus centurion odoše rano

ujutro i priđoše sa strahom grobu Pavlovom. I kad su došli tamo oni
videše dvoje ljudi kako mole,i Pavle između njih, tako da su gledali

529
čudo i bili začuđeni, ali Titus i Luka bijuči udareni sa strahom kada
videše Longusa i Cestusa dolazeći ka njima, okrenuše se da beže. Ali
oni ih goniše, govoreći: Mi vas slijedimo ne radi smrti već života, da
ga date nama, kao što je Pavle obećao nam, koga mi vidosmo upravo
sad kako stoji sa vama i moli. I kad oni čuše to, Tit i Luka radovaše se i
dadoše im pečat u Gospodaru, veličajući Boga i Oca našega
Gospodina Isu Krsta (Kopt. I veličaše Gospoda Isa Krsta i sve svete.

Komu je slava svijeta bez kraja. Amin.

Koptski rukopis ima kolofon: Dela Pavlova prema Apostolu.

530
Dela Pavla i Tekle

Kad je Pavle otišao u Ikoniju nakon što je pobegao iz Antiohije,

putovaše sa njim Demas i Hermogen, koji behu puni licemjerstva, i
laskaše Pavlu kao da ga vole. Ali Pavle, gledajući jedino da dobrotu
Hristovu, učinio im nije zla, već ih je voleo neizmerno, tako da je on
pokušao da im učini slatkim sva proročanstva Gospodnja, i od učenja i
rođenja i oživljenja Ljubljenoga, i usmeravao je njima riječ po riječ sva
velika dela Krista, kako su otkrivena njemu

I neki čovek zvan Onesifor, kad je čuo da Pavle je došao iz Ikonije, ode
sa decom Silom i Zenom i njegovom ženom Lektrom da ga srete, da bi
primio ga u svoju kuću, jer Titus mu je rekao koja vrsta čovjeka Pavle
je u pojavi, jer on nije ga vidio u tijelu, već samo u duhu.

I on je otišao putem koji vodi u Listru i stade čekajući ga, i gledao je

na one koji su prolazili , prema opisu Tita. I on vide Pavla kako dolazi,
čovjek malen od stasa, tankokos na glavi, iskrivljenih nogu, dobrog
stasa tela, sa spojenim obrvama, i nos nešto kukast, pun milosti, jer
nekad se pojavljivao kao čovek, a nekad imao je pojavu anđela.

I kad Pavle vide Onesifora da se smije, i Onesifor reče: Zdravo, ti slugo

blaženoga Boga. I on reče: Milost tebi i sa tvojom kućom. Ali Demas i
Hermogenes behu zavidni, i širiše svoje licemerje dalje, tako da
Demas reče: Nismo li mi od blaženoga Boga, da ti nisi pozdravio nas
tako A Onesifor reče: Ja ne vidim u vama ploda pravičnosti, ali ako ste
takvi, dođite i vi u moju kuću i odmorite se.

I kad Pavle je ušao u kuću Onesifora, tamo je bila velika radost, i

kleknuvši i izlomivši hleb, i riječ Boga u pogledu uzdržanja (ili
umjerenosti) i oživljenja, Pavle reče:

Blaženi su čisti u srcu, jer oni će videti Boga.

Blagoslovljeni su oni koji drže telo čistim, jer oni će postati hram
Božiji.

531
Blagoslovljeni su oni koji se uzdržavaju (ili su umjereni), jer njima će
Bog govoriti.

Blaženi su oni koji se drže podalje ovoga svijeta, jer će biti zvani
ispravnima.

Blagoslovljeni su oni koji poseduju svoje žene kao da ih nemaju, jer

oni će primiti Boga kao svoj deo.

Blagoslovljeni su oni koji se boje Boga, jer oni će postati anđeli Božiji

Blagoslovljeni su oni koji su držali svoje krštenje,jer će se odmarati sa

Ocem i sa Sinom.

Blagoslovljeni su oni koji za ljubav Božiju su se odvojili od mode

ovoga svijeta, jer oni će suditi anđelima, i biti će blagoslovljeni na
desnoj ruci Oca.

Blagoslovljeni su milostivi, jer oni će dobiti milost i neće videti gorak

dan suda.

Blažena su tela devica, jer one će biti ugodne Bogu i neće izgubiti
nagradu za časnost, jer riječ Oca će im biti delo spasenja u dan
njegova Sina, i one će odmarati u svijetu bez kraja.

I kako je Pavle govorio ove stvari usred crkve u kući Onesifora, neka
djevica, Tekla, kćer od Teokleja, koja je bila zaručnica muža, Tamirisa,
sjede na prozor blizu, i slušala noću i danju riječ u pogledu
djevičanstva i molitve, i ona nije silazila sa prozora, već je vođena
dalje vjerom, radovala se neizmjerno, i nadalje, kad ona vidje mnoge
žene kako ulaze Pavlu,ona je također željela iskreno da bude
ubrojena među vredne da stoji pred Pavlovim licem i da čuje riječi
Hrista, jer ona nije još videla pojavu Pavlovu, već je samo čula njegov
govor.

Kako se ona nije pomicala sa prozora, njena majka pošalje ka

Tamirisu, i on dođe sa velikom radošću kao da je već uzeo je za ženu.
Teokisia reče: Imam čudnu priču da ti kažem, Tamiris, jer za tri dana i
532
tri noći Tekla ne ustaje sa prozora, niti da jede niti da pije, već gleda
zdušno kao da je na radosnom događaju, ona je tako ppredana ka
strancu koji poučava prevarne i umešne reči, da se čudim kako velika
skromnost djevojke je tako teško zaokupljena.

O Tamiris, ovaj čovek digao je ceo grad Ikoniana, i tvoju Teklu

također, jer sve žene i mladići idu k njemu i bivaju poučavani od njega
da se boje Boga i žive časno. Tako i moja kćer, također, vezana kao
pauk na prozoru, vezana njegovim rječima, držana je novom željom i
strašnim osećanjem, i devica gleda željno na ono što je rečeno od
njega, i ona je zarobljena. Ali idi k njoj i pričaj s njom, jer ona je
zaručena s tobom.

I Tamiris ode k njoj, i poljubi je, i bojao se dase ona ne uznemiri, i

reče: Tekla, moja vjerenice, zašto sjediš tako i koja želja je da te drži i
čuđenju, okreni se svome Tamirisu i stidi se. A njena majka također
reče isto: Tekla, zašto sjediš tu tako, gledajući dole, i ne odgovaraš
ništa, već kao luda žena. I oni plakahu bolno, Tamiris uistinu jer je
izgubio ženu, a Teokleja dete, i sluškinje gospođe, tamo je, zato,
velika pometnja tuge u kući. I dok sve ovo je bilo tako, Tekla se nije
okrenula, već je pazila na govor Pavlov.

Ali Tamiris skoči i ode na ulicu i gledao je one koji su odlazili Pavlu i
izlazili. I on vidje dvoje ljudi kako se teško prepiru jedan s drugim, i
reče im: Vi ljudi, recite mi ko tko je on koji je unutar vas, koji zavodi
vaše duše mladića i vara devojke, tako da one se više ne udaju već da
žive takvi kakvi su. Ja obečavam da ću vam dati mnogo novca ako mi
kažete o njemu: jer ja sam prvi čovek grada.

I Demas i Hermogenes rekoše mu: Tko je ovaj čovjek, mi ne znamo,

ali on vara mladiće žena i devojke muževa, govoreći: Drugačije
nemate oživljenja, osim ako ne nastavite živjeti časno, i ne prljajte
tijelo već držite ga čistim.

I Tamiris im reče: Dođite, vi ljudi, u moju kuću i odmorite se. I oni

odoše na obilnu večeru i mnogo vina i veliko bogatstvo i sjajan stol. I
Tamiris učini da piju, jer on je volio Teklu i želeo da je uzme za ženu, i
533
na večeri Tamiris reče: Recite mi vi ljudi, koje je njegovo učenje, da
bih ga i ja znao, jer nisam umalo napaćen zarad Tekle jer ona tako voli
stranca, i ja sam sprečen od braka.

A Demas i Hermogen rekoše: Dovedi ga pred Kasteliusa upravitelja

pod optužbom da nagovara mase da prihvate novo učenje Hrišćana, i
tako on će uništiti njega i ti češ imati tvoju Teklu kao ženu. I mi čemo
te naučiti o oživljenju koje on zagovara, da je već došlo da se događa
u deci koju imamo, i mi čemo opet ustati kada dođemo do znanja
istinskoga Boga.

Ali kad Tamiris ču ovo od njih, on bi ispunjen sa zavišću i gnjevom, i

ustane rano i ode do kuće Onesifora sa vladarima i službenicima i
velikim mnoštvomm sa robovima, govoreći Pavlu: Ti si uništio grad
Ikonjana i nju koja je bila zaručena meni, tako da ona neće biti moja,
hajdemo do Kasteliusa upravitelja. I svo mnoštvo reče: Otjerajte
čarobnjaka, jer on je pokvario sve naše žene. I mnoštvo je bilo
nagovoreno da promeni svoje mišljenje.

I Tamiris, stajeći pred sudskim mjestom, zaplaka i reče: O prokonzule,

ovo je čovjek za koga ne znamo ko je, koji čini devojke nesklonim da
se udaju, neka se izjasni pred tobom zbog čega uči takve stvari. I
Demas i Hermogenes rekoše Tamirisu: Reci da je kršćan i tako češ ga
uništiti. Ali upravitelj je držao svoje misli čvrstim i pozva Pavla,
govoreći mu: Ko si ti, i šta učiš jer nije laka optužba koju ovi donose
protiv tebe.

A Pavle podiže svoj glas i reče: Ako sam danas iskušan šta ja učim,
poslušaj, O prokonzule. Živi Bog, Bog osvetnik, ljubomorni Bog, Bog
koji nema potrebu ni za čim, već želi spasenje ljudi, me poslao, da ja
odvojim ih od pokvarenosti i nečistote i od sveg zadovoljstva i smrti,
da oni ne greše više. Zato je Bog poslao svoje vlastito Dijete, koga ja
propovedam i učim da ljudi imaju nadu u njega koji sam je imao
sažaljenje na svijet koji je zaveden, da ljudi više ne budu pod sudom,
O prokonzule, već da imaju veru i boje se Boga i znanje svetosti i
ljubav ka istini. Ako stoga ja učim stvari koje su mi otkrivene od Boga,
šta krivo ja činim O upravitelju. I Upravitelj je čuo to, zapovedi Pavlu
534
da bude vezan i poslan u zatvor dok ne bude imao slobodnog
vremena da čuje ga još pažljivije.

Ali Tekla po noći skide njene narukvice i dade ih vrataru, i kada vrata
su bila otvorena za nju ona ode u zatvor, i dade tamničaru ogledalo
od srebra i tako ode Pavlu i sjede pored njegovih nogu i slušala je
velike stvari od Boga. I Pavle se uopšte nije bojao, već hodao je u
pouzdanju Božjem, i njena vera je toliko rasla i poljubila je njegove
okove.

Kada je Tekla bila tražena od njenih prijatelja i od Tamirisa, kao da je

izgubljena,je trčala gore i dole ulicama, i jedan od družbenika sluge
vratara reče da je izašla noću. Izašavši oni upitaše vratara i on im
reče: ona otišla do stranca u zatvor, Otišavši, oni nađoše ju, kako je
bila, zarobljena naklonošću. Oni odoše od tamo i sakupiše mnoštvo
njih i pokazaše upravitelju okolnosti

I on zapovedi Pavlu da bude doveden do sudnice, ali Tekla se valjala

na zemlji u mjestu gde je on sedio i učio je u zatvoru, I upravitelj
zapovedi njoj također da bude dovedena do sudnice, i ona ode
radujući se. I kad Pavle je bio doveden mnoštvo ljudi vikaše još jače:
On je vrač, što dalje s njim! Ali upravitelj je slušao Pavla rado u
pogledu svetih dela Hrista, i on se posavetova, i pozva Teklu i reče:
Zašto ti se ne udaš za Tamarisa, prema zakonu Ikonjana ali ona je
stajala željno na Pavla, i kada je rekla ne, njena majka je plakala,
govoreći: Spalite jadnu luđakinju, spalite ju usred zbora nju koja neće
da se udaje, tako da sve žene koje behu učene od ovoga čoveka behu
uplašene.

I upravitelj je bio ganut, on je bičevao Pavla i poslao ga van grada, ali

Tekli on zapovedi da bude spaljena. I odmah upravitelj usta i ode do
javnog mesta, a sve mnoštvo ode napred do strašnog događaja. Ali
Tekla, kao jagnje u divljini gledala je za pastirom, i tako tražila za
Pavlom, i ona je gledala u mnoštvo i videla Gospodara kako sedi, kao
Pavle, i reče:Kao što ja nisam mogao da izdržim, Pavao je došao da
vidi me. I ona gledala u njega sa velikom željom: ali on nesta u
nebesima.
535
A mladići i devojke donesoše drva i sijena da spale Teklu, i kad je ona
bila dovedena gola, upravitelj je plakao i čudio se na moči koja je bila
u njoj. I oni položiše drva, a krvnik naredi da se popne na lomaču, i
ona, učinivši znak križa, ode na drva. I oni je zapališe, i iako je velika
vatra planula, vatra je nije uzela, jer Bog je sažalio se na nju, i
uzrokovao zvuk pod zemljom, i oblak je prekrio je odozgor, pun kiše i
grada, i sve posuđe bilo je izliveno tako da mnogi behu u opasnosti
smrti, i vatra bi ugašena, i Tekla sačuvana.

A Pavao je postio sa Onesiforom i njegovom ženom i njihovom decom

u novoj grobnici na putu kojim su išli iz Ikonijuma u Dafne. I kad
mnogi dani behu prošli, dok su postili, dečaci rekoše Pavlu: Mi smo
ogladneli. A oni nisu imali sa sobom da kupe hleba, jer Onesifor je
ostavio dobra ovoga sveta, i slijedio Pavla sa celom kućom. Ali Pavle
skide gornju odeću i reče: Idi, dete, kupi nekoliko pogača i donesi ih. I
dok je dečak kupovao, on vide svoju susedu Teklu, i bi zapanjen, i
reče: Tekla, gde ideš ti. A ona reče: Ja tražim Pavla, jer sam sačuvana
od vatre. I dečak reče: Dođi, odvesti ću te njemu, jer on tuguje za
tobom i moli i posti sad ovih šest dana.

I kad ona dođe do grobnice do Pavla, koji je klekno i molio je i

govorio: O Oče Hrista, ne daj vatri da uzme Teklu, već poštedi je, jer
ona je tvoja, ona stajeći iza njega zaplaka: O Oče koji si stvorio nebesa
i zemlju, Otac tvoga voljenoga deteta Isusa Krista, Ja te blagosiljam jer
si sačuvao me od vatre, da bih videla Pavla. I Pavle usta i vidje je i
reče: O Bože poznavaoče srca, Oče našega Gospodara Isu Krsta, Ja
blagosiljam te jer si brzo izvršio što sam tražio od tebe, i uslišio si me.

I tamo bi mnogo ljubavi unutar grobnice, i Pavle se radovao, i

Onesifor, i svi oni. I oni su imali pet pogača, i bilja i vode (i soli), i oni
se radovahu zarad svetih dela Hrista. I Tekla reče Pavlu: Ja ću odseći
svoju kosu okolo i slijediti te gde god ti ideš. Ali on reče: Vrijeme nije
na usluzi a ti si lijepa, čuvaj se da drugo iskušenje te ne uzme, gore od
prvog, i ti izdržiš ga ali ne budeš kukavna. I Tekla reče: Samo daj mi
pečat u Hristu, i iskušenja me neće snači. I Pavle reče: Imaj strpljenja,
Tekla, i primiti češ vodu.

536
I Pavle otposla Onesifora sa celom njegovom kućom u Ikoniju, i on
uze Teklu i uđe u Antiohiju, i dok su ulazili, neki Sirijac, Aleksandar po
imenu, vidio je Teklu i bio je zaljubljen u nju, i htio je podmititi
(laskati) Pavlu sa novcem i darovima. Ali Pavle reče: Ja ne znam ženu
o kojoj ti govoriš, niti je ona moja. Ali kako je on bio od velike moči,
on sam zagrli je na širokom putu, a ona nije htela, već je tražila za
Pavlom i plakala gorko, govoreći: Ne primoravaj stranca, ne
primoravaj sluškinju Božiju. Ja sam prva od Ikonjana, i jer ja se nisam
udala za Tamirisa, izbačena sam iz grada. I ona uhvati Aleksandra i
podera njegov ogrtač i uze venac sa njegove glave i učini ga
ismijanim.

Ali on budući da ju je volio i bijući posramljen time što ga je snašlo,

dovede ju pred upravitelja, i kad je ona priznala da je ona učinila to,
on osudi je na zvijeri. Ali žene su bile uveliko začuđene, i vikale na
sudu. Zao sud, besbožna presuda! I Tekla je pitala upravitelja da bi
ona ostala djevica do borbe sa zvjerima, i neka bogata kraljica, Trifena
po imenu, čija kćer je umrla, uze nju u držanje, i imala je za nju
sažaljenje.

A kad su zveri bile vođene u povorki, oni vezaše je sa vatrenom

lavicom, i kraljica Trifaena ju je slijedila, ali lavica, kada Tekla bi
postavljena na nju, lizala je njene noge, i svi se ljudio čudiše. Sad
pisan naslov optužbe je bio: Kriva za svetogrđe. I žene sa njihovom
decom plakaše odozgor: O Bože, bezbožan sud dešava se u gradu. I
nakon povorke Trifaena uze je ponovo. Jer njena kćer Falkonila, koja
je mrtva, joj je rekla u snu: Majko, uzeti češ mjesto mene Teklu
strankinju koja je sama, da ona moli za mene i ja ću biti prenesena u
mjesto pravednika.

Kad potom je Trifaena primila je nakon povorke, ona ju je oplakivala

jer je sutradan trebala da se bori sa zvjerima, i također, voleći je
blisko kao vlastitu kćer Falkonilu, i reče: Tekla, moje drugo dete, dođi,
moli za moje dete da živi zauvek,jer ovo sam videla u snu. I ona bez
odgađanja podiže njen glas i reče: O moj Bože, Sine Svevišnjega koji si
u nebesima, daj joj prema njenoj želji, da njena kćer Falkonila živi

537
zauvek. I nakon što je rekla ovo, Trifaena ju oplaka, smatrajući da
tako velika lepota će biti bačena zverima.

I kad je bila zora, Aleksandar dođe da je uzme, jer bio je on koji je

davao igre, govoreći: Upravitelj sjedi i narod galami protiv nas: dajte
mi nju koja je za borbu sa zvjerima, da je odvedem. Ali Trifaena je
plakala glasno tako da je on pobegao, govoreći: Drugo tugovanje za
mojom Falkonilom dolazi u moju kuću, a nema nikoga da pomogne,
niti deteta, jer ono je mrtvo, niti rođaka, jer ja sam udovica. O Bože
Tekle moga deteta, pomozi tvojoj Tekli.

I upravitelj posla vojnike da dovedu Teklu: a Trifaena je nije puštala,

već sama uze njenu ruku i vodila je, govoreći: Ja sam dovela moju
kćer Falkonilu do grobnice, ali ti, Tekla, dovodim li te da se boriš sa
zvjerima. I Tekla je plakala gorko i vapila ka Gospodu, govoreći:
Gospode Bože u koga verujem, u komu sam našla utočište, koji si
spasao me od vatre, nagradi tvoju Trifaenu koja je imala samilost na
tvoju sluškinju, i držala me čistom.

Tamo je bila pometnja, i glas zveri, i vika naroda, i od žene koje su

sjedile zajedno, neke govoraše: Uvedi bezbožnicu! I žene govorahu:
Dalje sa gradom za ovo bezakonito delo! Dalje od svih nas, ti
prokonzule! Gorko je videti, zao sud!

Ali Tekla, bijuči uzeta iz ruku Trifaene, bila je skinuta i opasač staviše
na nju, i bi bačena u stadion, i lavovi i medvedi behu postavljeni
protiv nje. I bijesna lavica trčeći ka njoj leže dolje pred njene noge, a
stisnute žene plakaše glasno. I medved potrči na nju, ali lavica potrča
da ga srete, i podera medvjeda na dvoje. I opet lav, vežban protiv
ljudi, koji je Aleksandrov potrča na nju, i lavica se borila sa njim i bila
je ubijena zajedno s njim. I žene plakaše još više, videći da lavica
također koja joj je pomogla je mrtva.

Tada oni staviše unutar mnoge zveri, dok je ona stajala i širila ruke i
molila. I kad je ona završila njenu molitvu, ona se okrene i vidje jarak
pun vode, i reče: Sada je vreme da se operem. I ona se ubaci unutar,
govoreći: u ime Isusa Hrista ja krstim sebe na poslednji dan. I sve
538
žene videći to i sav narod je plakao, govoreći: Ne bacaj se u vodu,
tako da čak upravitelj je plakao da tako velika ljepota bude pojedena
od tuljana. I tako ona baci sebe u vodu u ime Isusa Hrista, a tuljani ,
videći svetlo odsjaja vatrem plutaše mrtvi na vrhu vode. I bio je oko
nje oblak od vatre, tako da ni zveri nisu mogli da je taknu, niti je ona
izgledala kao gola.

A žene, kad druge strašnije zveri behu puštene unutar, vrištaše

glasno, i neki bacahu mirisno bilje, a drugi nard, drugi kasije, a neki
nalzam, tako da tamo je bilo mnoštvo mirisa, i sve zveri koje behu
udarene time behu držane kao u snu i nisu je dirale, tako da
Aleksandar reče upravitelju: Imam neke bikove neizmerno strašne,
hajde da vežemo zločinca na njih. I upravitelj mršteći, dopusti,
govoreći: Učini šta hočeš. I oni svezaše nju za noge između bikova, i
staviše vruće železo pod njihove stomake da bi bili još bijesniji i ubili
je. Oni tad poskakivaše pravo, ali plamen koji je gorio oko nje, zapali
kroz užad, i ona bi kao da nije vezana.

Ali Trifaena, stajeći u areni, onesvijestila se na ulazu, tako da sluškinje

rekoše: Kraljica Trifaena je mrtva! I upravitelj zaustavi igre i sav grad
bi uplašen, i Aleksandar padajući na upraviteljeve noge reče: Imaj
milosti na mene i na grad, i oslobodi ovu ženu, da grad ne strada sa
njom, jer ako Cezar čuje ovo, on će brzo uništiti i grad zajedno sa
nama, jer njegova rođaka kraljica Trifaena je umrla.

I upravitelj pozva Teklu između zvijeri, i reče joj: Tko si ti i šta imaš ti o
sebi da nijedna zvijer te nije dotakla. A ona reče: Ja sam sluškinja
živoga Boga, i šta ja imam o sebi, da sam ja verovala u to da njegov
Sin u komu Bog je zadovoljan, zarad koga nijedna od zveri me nije
dotakla. Jer on sam je cilj (put) spasenja i osnov večnoga života, jer
njima koji su odbačeni on je utočište, potlačenima je olakšanje,
očajnima je zaklon, i u riječi, tkogod ne veruje u njega, neće živjeti,
već umreti zauvek.

I kad upravitelj ču ovo, on naredi odeća da bude donešena i reče:

Stavi ovu odeću. I ona reče: Onaj koji me je odjeno kad sam gola
među zvjerima, isti će u dan suda obući te sa slavom. I ona uze odeću
539
i obuće je. I upravitelj nadalje izda naredbu, govoreći: Ja te
oslobođam Bogo bojazna Tekla dobra, slugo Božja. I sve žene plakaše
glasno kao jednim ustima da slave Boga, govoreći: Jedan je Bog koji je
sačuvao Teklu: tako da njihov glas je udarao čitav grad.

A Trifaena, kad su joj rečene dobre vijesti, srete je sa mnogo naroda i

zagrli Teklu i reče: Sada verujem da mrtvi su podignuti: sada verujem
da moje dete živi: dođi unutar, i učiniti ću te nasljednikom svega
moga. Tekla stoga ode s njom i odmori u njenoj kući osam dana, učeći
nju riječ Božju, tako da više sluškinja je verovalo, i tamo bi velika
radost u kući.

Ali Tekla je tražila Pavla, šaljući o njemu u sva mesta, i bi joj rečeno da
je on u Miri ili Lisiji. I ona uze mladiće i devojke, opskrbi se, i zaši njen
mantil u ogrtač po modi ljudi, i ode u Miru, i nađe Pavla da govori
riječ Božju, i ode k njemu. Ali on kad je vidje i ljude koji behu sa njom
bi začuđen, misleći u sebi: Je li neko drugo iskušenje došlo na nju. Ali
ona je predosjetila, i reče mu: Ja sam primila krštenje, O Pavle, jer on
koji je radio sa tobom zajedno u evanđelju je radio sa mnom također
u mome krštenju.

I Pavle uze je za ruku i uvede je u kuću Hermije, i ču sve stvari od nje,

tako da Pavle se čudovao umnogom, i oni koji čuše potvrdiše, i moliše
za Trifaenu. I Tekla usta i reče Pavlu: Ja idem u Ikoniju. A Pavle reče:
Idi, i uči riječ Božiju. A Trifaena je poslala joj mnogo odjeće i zlata,
tako da je ona ostavila ga sa Pavlom za službu siromašnih.

Tad ona sama ode u Ikoniju. I ona uđe u kuću Onesifora,i pade dole
na pod gde Pavle je sjedio i učio proroštva Božija, i zaplaka, govoreći:
O Bože moj i ove kuće, kojim svetlo zasja nada mnom, Isusa Hrista
Sina Božijeg, moga pomagaća u zatvoru, moga pomagača pred
upraviteljima, moj pomoćnik u vatri, moj pomagač među zveradima,
ti si Bog, i tebi je slava zauvek. Amin.

I ona nađe Tamirisa mrtva, ali njenu majku živu. I poslavši po svoju
majku, ona reče joj: Teokleja moja majko, možeš li verovati da Bog
živi u nebesima jer ako tražiš novac, Gospod će ti dati kroz mene: ili
540
tvoje dete, gle, ja sam pred tobom. I kad je ona tako svedočila, ona
ode u Seleukiju, i živela u pećini sedamdeset i dve godine, živeći na
bilju i vodi. Ona je prosvjetlila mnoge sa rečju Božjom

Neki ljudi grada, bijući grci po religiji, i ljekari po zanimanju, poslaše

ka njoj drske mladiće da je unište. Jer oni rekoše: Ona je devica, i služi
Artemisu, i od ovoga ona ima umijeće u lečenju. I proviđenjem
Božijim ona uđe u stenu živa, i ode pod zemlju. Ona ode u Rim da vidi
Pavla, i nađe da je on zaspao. Nakon što je ostala tamo ne zadugo,
ona počinu u slavnom snu, i ona je sahranjena oko dva ili tri stadija
od groba njenog gospodara Pavla.

Ona je bačena, potom, u vatru kada je imala sedamnaest godina, i

među divlje zveri kada je imala osamnaest. Ona je bila isposnički u
pećini, kako je rečeno, sedamdeset i dve godine, tako da svih godina
njenog života bi devedeset. Izvršivši mnoga izlečenja, ona odmara u
mestvu svetih, zaspavši dvadeset i četvrtog mjeseca Septembra u
Hristu Isau našemu Gospodaru, komu je slava i sila u veke vekova.
Amen.

Umesto poslednja dva dela, rukopis koji Grabe je koristio ima

sledeće:-

Oblak svjetlosti ju je vodio. Došavši u Seleukiju, ona ode van grada

jedan stadijum. Ona ih se bojala također, jer oni su obožavali idole.
Vodilo ju je do planine zvane Kalamon ili Rodon, i našavši tamo
pećinu, ona uđe u nju. Ona je bila tamo mnoge godine, i prošla je
mnoga i bolna iskušenja đavola, i podnijela ih je uveliko, bijući
potpomognuta sa Hristom. Neke od dobro-rođenih žena, saznavši za
devicu Teklu otišli su njoj, i naučili proročanstva Božja. A mnogi od
njih oprostiše se od svijeta, i živješe asketski sa njom. Dobar izveštaj
je raširen svukud o njoj, i izlečenjima učinjenim od nje. Sav grad,
potom, i okolna zemlja, znavši ovo, donošahu bolesne na planinu, i
pre nego bi došli blizo vrata oni behu brzo otpušteni od bilo koje
bolesti da su bili unesrećeni, i nečisti demoni izlazili su vrišteći, i svi
541
primivši njihovo zdravlje, veličaše Boga, koji je dao takvu milost
djevici Tekli. Ljekari, stoga, iz grada Seleukljana nisu mislili ništa o,
gubljenju njihove trgovine, i niko im se više nije obraćao, i bijući
ispunjeni zavišću i mržnjom, oni urotiše se protiv sluge Hrista, šta da
joj urade. Đavo je predložio im zao plan, u jedan dan, oni se sakupiše,
i savjetovavši se, oni savjetovahu jedan drugog govoreći: Djevica je
sveštenica velike boginje Artemide, i ako ona upita išta od nje, ona
čuje ju kao bijući djevica, i svi bogovi je vole. Dođite, zato, hajde da
uzmemo ljude neuredna života, i učinimo ih pijanim sa mnogo vina, i
dajmo im mnogo zlata, i recimo im, Ako možete pokvariti i onečistiti
je, dati čemo vam dovoljno novca. Ljekari potom rekoše sebi, da ako
oni mognu da je onečiste, niti bogovi niti Artemida neće je slušati u
slučaju bolesnih. Oni stoga učiniše tako. Zli ljudi, otišavši na planinu, i
pojurivši na pećinu kao lavovi, pokucaše na vrata. Sveta mučenica
Tekla otvori, ohrabrena Bogom u koga veruje, jer je znala njihovu
zaveru unapred. Ona im reče: Šta želite moja deco. Oni rekoše: Je li
ovde ona zvana Tekla. Ona reče: Šta želite od nje. Oni rekoše joj: Mi
želimo da spavamo sa njom. Blažena Tekla im reče: Ja sam ponizna
stara žena, ali sluškinja moga Gospoda Isusa Hrista; i čak iako vi želite
da učinite nešto meni van mesta, vi ne možete. Oni joj rekoše:
Nemoguće je za nas da ti učinimo šta želimo. Rekavši ovo, oni je
čvrsto držaše, i želiše da je uvrede. Ona reče im sa nježnošću: Čekajte,
moja deco, da vidite slavu Gospodnju. I bijući držana od njih, ona
pogleda u nebo, i reče: Bože, strašni i neuporedivi, i slavni Tvojim
neprijateljima, koji si me izbavio iz vatre, koji me nisi dao Tamirisu,
koji me nisi dao Aleksandru, koji si me izbavio od divljih zveri, koji si
me spasao u bezdanu, koji si svukud radio za mene, i veličao Tvoje
ime u meni, sada također izbavi me od ovih bezakonika, i ne daj da
povrede moje devičanstvo, koje kroz Tvoje ime ja sam sačuvala
dosad, jer ja volim Tebe, i želim Tebe, i obožavam Tebe, Oca i Sina i
Svetoga Duha zauvek. Amen. I dođe glas sa neba, govoreći: Ne boj se,
Tekla, moja iskrena sluškinjo, jer ja sam sa tobom. Pogledaj i vidi gde
otvor je učinjen pred tobom,za tebe tamo će biti večna kuća, i tamo
češ naći zaklon. Blagoslovena Tekla u pogledu toga, vide stijenu
otvorenu toliko da može čovek da uđe, i učini prema tomu šta joj je
rečeno: i plemenito bježeći od bezakonika uđe u stijenu, i stijena je
542
odmah zatvorila sve, tako da se ni spoj nije vidio. Oni, gledajući
nadnaravno čudo, postaše kao smeteni, i nisu mogli da uhvate
sluškinju Božiju, već samo uzeše njen veo, i mogli su da otkinu
određen deo, i to po dopuštenju Božjem za veru onih koji vide časno
mesto, i za blagoslov naraštaja potonjih onima koji veruju u našega
Gospodina Isusa Krista u čistoći srca.

Tako je pretrpio prvi mučenik Božiji, i apostol i djevica, Tekla, koja

dođe iz Ikonijuma u osamnaestoj godini, i sa putovanjima, i idući
okolo, i povlačenje u planinu, ona je živela sedamdeset i dve godine.
Kada Gospodar uze je, ona je bila devedeset godina stara. To je njena
svrha. Njen sveti spomen je na dvadeset i četvrti mjeseca Septembra,
u slavu Oca, i Sina, i Svetoga Duha, sada i uvek, i u veke vekova.

543
Dela Petrova

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James: Clarendon Press,

1924

Napisano verovatno od stanovnika Male Azije (on ne zna mnogo o

Rimu), ne kasnije od A.D. 200, u grčkom. Autor je pročitao Dela
Jovanova veoma pažljivo, i usmerio svoj jezik prema njemu. Kakogod,
on nije toliko nepravoslavan kao Leuklus, iako njegov jezik o Ličnosti
našega Gospoda (gl.xx) ima prilično sumnjive sličnosti onomu u
Delima Ivana.

Dužina knjige kako je data u Stihometriji Nećeforusa je 2750 linija,

pedeset linija manje nego kanonska Dela.

Mi imao:

1 Kratak deo na koptskom

2 Velik deo u Latinskom sačuvan u jedinom rukopisu sedmoga veka u

Verčeli: često zvana Dela Verćelska. Ono uključuje mučeništvo.

3 Mučeništvo, sačuvano posebno, u dve grčke kopije, u Latinskom, i u

mnogim verzijama – Koptska, Slavonska, Sirijska, Armenska, Arapska,
Etiopska.

Također

Jedno od dvoje važnih izvoda iz izgubljenih delova, i malen dio

originala na papirusu, izvesni delovi, govori Petra, preneseni od
nesavjesnog pisca Života SV. Aberikusa iz Hierapolisa.

544
Latinsko prepričavanje mučeništva, dodeljen Linusu, Petrovom
nasledniku u biskupskom Rimu, je učinjeno iz grčkog, i povremeno je
koristan.

KOPTSKI FRAGMENT

Ovo je sačuvano odvojeno u ranim rukopisima na papirusu (četvrti-

peti vek) sada u Berlinu; ostali sadržaj njegov je Gnostička pisanja
koja još nisu objavljena. Ja slijedim C.Schmidt –ovo prikazivanje
njega. Ima mali naslov na kraju. Dela Petrova Na prvi dan sedmice, to
je, na Dan Gospodnji, mnoštvo se sakupi, i oni donesoše Petru mnoge
bolesne da bi ih on izlečio. I jedan iz mnoštva otišao je i rekao Petru:
Vidi, Petre, u tvom prisustvu ti si učinio mnogi slepi da vide i gluvi da
čuju i hromi da hode, ti si pomogao slabima i dao im snagu: ali zašto
nisi pomogao svojoj kćeri,djevici, koja je uzrasla lijepa i verovala je u
ime Božje. Jer gle, njena jedna strana je cela uduzeta, i ona leži tamo
pružena u uglu bespomoćna. Mi vidimo one koje si ti izlečio: svoju
vlastitu kćer si zanemario.

Ali Petar se nasmeja i reče mu: Moj sine, jasno je Bogu samom zašto
njeno telo nije celo. Znaj da Bog nije slab ni bespomoćan da da svoj
dar mojoj kćeri, ali da tvoja duša bude ubeđena, i onih koji su ovde
prisutni da uzveruju više – tad on pogleda u svoju kćer i reče joj:
Ustani sama sa tvog mesta, bez ikoje pomoći osim Isusove, i hodaj
cela pred svima ovima, i dođi k meni. I ona usta i dođe k njemu, i
mnoštvo se radova na tome što se dogodilo. Tad reče Petar njima:
Pogledajte, vaše srce je ubeđeno da Bog nije bez snage u pogledu
svih stvari koje mi tražimo od njega. Tad se oni radovaše više i hvališe
Boga. A Petar reče svojoj kćeri: Idi na svoje mesto, i lezi dole i budi
opet u svojoj slabosti, jer to je mudro za mene i za tebe. I devojka se

545
povuče i leže na svoje mesto i bi kao ranije, i celo mnoštvo plaka, i
moliše Petra da ju učini celom.

Ali Petar reče im: Tako živ bio Gospod, ovo je celishodno za nju i za
mene. Jer na dan kad je ona rođena meni ja imah viziju, i Gospod mi
reče: Petre, ovaj dan je veliko iskušenje ti rođeno, jer ova tvoja kćer
će donijeti bol mnogim dušama ako njeno telo nastavi celo. Ali ja sam
mislio da vizija me ismijava.

A kad devojka imade deset godina, kamen posrtanja bi pripravljen za

mnoge zarad nje. I neizmerno bogat čovek, po imenu Ptolemej, kada
je video devojku sa njenom majkom da se kupa, posla k njoj i uze je
za ženu, ali njena majka nije sesložila. I on sla često k njoj, i nije
mogao čekati.

(Ovde je list izgubljen; smisao, je teško uhvatiti. Augustin govori

(citirajući Apokrifna Dela) o kćeri Petrovoj da je udarena oduzetošću
na molitvu njenog oca.

Ptolemej, nemoćan da osvoji djevojku na pošten način, dolazi i

odvodi je. Petar čuje za to i moli Boga da zaštiti je. Njegova molitva je
uslišena. Ona je udarena uzetošću na jednoj strani tela. Tad se tekst
nastavlja.)

Sluge Ptolemeja dovode devojku i polažu je pred vrata kuće i odlaze.

Ali ja kad videh, Ja i njena majka, mi odosmo dole i nađosmo devojku,

da jedna cela strana njenog tela od njenih nožnih prstiju do njene
glave je oduzeta: i mi odnesosmo je dalje, slaveći Gospoda koji je
sačuvao njeno devojaštvo od nećisti i srama i pokvarenosti. Ovo je
uzrok stvari, zašto je devojka nastavila tako do današnjeg dana.

Sad, zato, odgovarajuće za vas je da znate kraj Ptolemeja. On je

otišao kući i tugovao noć i dan nad onim što ga je snašlo, i zarad
mnogih suza koje je prolio, on posta slep. I kad je rešio da ustane i
546
obesi se, gle, oko devetog časa dana, on vide veliko svetlo koje je
obasjavalo celu kuću, i čuo je glas koji mu govori: Ptolemej, Bog ti nije
dao posuđe za pokvarenost i sram, i još nije postala tvoja koja je
verovala u mene da uprljaš moju djevicu, koju češ znati kao svoju
sestru, iako sam dao vam objema jedan duh. Već ustani i idi brzo do
kuće apostola Petra, i videti češ moju slavu, on će ti učiniti znanim šta
moraš da radiš.

Ali Ptolemej nije bio nemaran,već reče svojim slugama da mu pokažu

put i dovedu ga meni. I kad oni behu došli kod mene, on mi reče šta
ga je snašlo silom našega Gospoda Isusa Krista. Tad je on vidio očima
njegova tela, i očima duše, i mnogo ljudi verovaše u Hrista, i on učini
im dobro i dade im dar Božiji.

Potom Ptolemej umre, odlazeći iz života, i ode Gospodu, i kad on

učinisvoju volju oporukom da da komad zemlje u ime moje kćeri, jer
kroz nju on je uzverovao u Boga i bi učinjen zdravim. Ali ja prema
onomu kroz koga je to došlo, vodih veliku brigu, ja prodah zemlju,
Bog sam zna niti ja niti moja kćer su primili cenu. Ja prodah zemlju i
nisam uzeo ništa od iznosa, već dadoh sav novac siromašnima.ž

Znajte stoga, vi sluge Isu Krsta, da Bog upravlja onima koji su njegovi,
i priprema dobro za svakoga od njih, iako mi mislimo da Bog nas je
zaboravio. Zato sad, braćo, budimo tužni i gledajmo i molimo, i tako
će dobrota Božja pogledati na nas, na šta čekamo.

I dalji razgovor činio je Petar pred njima svima, i veličao ime Hrista
Gospoda i dao im svima od hljeba, i kad ga je podelio, on usta i ode u
kuću.

Prizor ovog dela je verovatno Jerusalem. Predmet toga je često

korišten od kasnijih pisaca, najznačajnije, možda, od autora kasnijih
Dela od SS. Nerej i Ahilej (peti ili šesti vek), koji su dali kćerki ime,

547
Petronila, što je ušlo u kalendare, i kao Peronela, Pernel, ili Parnel je
postalo slično.

Nekoliko kritika pita da li ovaj deo zaista pripada Delima Petrovim, ali
visina vjerovatnoće i mišljenja protiv toga. Ništa nije jasnije nego što
je odlomak iz veće knjige, i to je drevno (rukopis je možda iz četvrtog
veka). Štaviše, Augustin, radeći sa Apokrifnim Delima, upućuje je na
sadržanu priču. Šta drugo velika knjiga antički datirana koja razmatra
Petrova dela možemo zamisliti u Delima.

II

VRTLAROVA KĆERKA

Augustin (Protiv Adimantusa, xvii.5) govori svome manihejskom

protivniku: priča o Petrovom ubijanju Ananije i Safire rečju je vrlo
glupa optužba onih koji u apokrifnim delima čitaju i uvažavaju i
nesreću koju sam spomenuo o apostolu Tomi (smrt nosača čaše na
gozbi u Delima) i te o kćeri Petrovoj koja je bila udarena sa uzetošću
na molitvu njenog oca, i da kćerka vrtlara je umrla na molitvu
Petrovu. Njihov odgovor je da je to bilo potrebno za njih, da jedan
bude onesposobljen sa uzetošću a da drugi umre, ali oni ne niječu da
se dogodilo na molitvu apostola.

Nagovještaj na vrtlarovu kćer ostala je zagonetka do kasno. Ali deo u

Poslanici Tita (već citirano) govori nam suštinu priče.

Izvjesni vrtlar je imao kćer, djevicu, jedino dete njenog oca; on je

molio Petra da moli za nju. Na njegov zahtev, apostol mu odgovori da
Gospod joj je dao šta je korisno za njenu dušu. Odmah devojka padne
mrtva.

O vrijedna dobiti i prikladna Bogu,pobjeći drskosti tijela i pokvariti

hvalisanje krvi! Ali taj, starac, bezvjeran, i ne znajući veličinu nebeske
548
milosti, u neznanju božanske koristi, molio je Petra da njegova jedina
kćer bude oživljena ponovo. I kad je oživljena, ne mnogo dana potom,
kao što bi bilo danas, rob vjernika koji je boravio u kući potrča na nju i
upropasti devojku, i oboje njih nestaše.

Ovo je očito poredba na priču o Petrovoj kćeri, i verovatno je slijedila

odmah na nju u Delima. Ima i druga rečenica koja odgovara
okolnostima, koju Dom de Bruyne je našao u Cambrai MS, iz
trinaestog veka zbirka aforizama – i štampana sa izvodima iz
Poslanice Titu

Da za mrtvima ne treba tugovati previše, Petar govoreći jednome koji

tuguje bez strpljenja od gubitka svoje kćeri, reče: Toliko mnogo
napada đavola, toliko mnogo zavjetovanja tijela, toliko mnogo
nesreća svijeta je ona izbegla, a ti prolivaš suze kao da ne znaš šta ti
trpiš u sebi (koje dobro te je snašlo)

Ovo bi moglo biti deo Petrovog obraćanja ka ožalošćenom vrtlaru.

III

VERĆELSKA DELA

I. U vreme kad Pavle je boravio u Rimu i utvrđivao mnoge u veri,

dogodilo se da jedan po imenu Kandida, žena Kvartusa koji je bio nad
zatvorom, čula je Pavla i držala do njegovih reči i verovala. I kad je
ona uputila i svoga muža također on je verovao, Kvartus je dopustio
Pavlu da ode kamo god želi dalje od grada. Komu Pavle reče: Ako je
volja Božija, on će otkriti mi to. I potom Pavle je postio tri dana i pitao
Gospoda ono što će mu koristiti, on vidje viziju, čak Gospodar da mu
govori: Ustani, Pavle, i budi ljekar u tvome telu (t.j. idući iz zatvora)
onima koji su u Španiji.

549
On potom, rekavši braći šta Bog mu je naredio, ništa sumnjajući,
pripremi se da ode iz grada. Ali kad Pavle je odilazio, tamo bi veliki
plač kroz celo bratstvo, jer oni su mislili da više Pavla neće videti, tako
da su čak derali odeću. Imali su u mislima i to da Pavle je često sporio
se sa učenjacima židova i zbunjivao ih, govoreći: Krist, na vaši oci
svoje ruke staviše, ukinuo je njihove subote i postove i svete dane i
obrezanje, i učenja ljudi i ostale običaje on je ukinuo. Ali braća
tugovaše (i preklinjaše) Pavla dolaskom Gospodina Isa Krsta, da on ne
bude odsutan preko godine, govoreći: Mi znamo tvoju ljubav za
braću, ne zaboravi nas kada odeš tamo, niti počni da nas zaboravljaš,
kao mala deca bez majke. I kad ga oni moliše dugo sa suzama, tamo
dođe zvuk sa nebesa, veliki glas govoraše: Pavle sluga Božji je
odabran da služi sve dane svoga života: od ruku Nera lošega i zlog
čoveka on će biti predstavljen pred vašim očima. I veoma veliki strah
pade na braću zarad glasa koji dođe sa nebesa, i oni behu utvrđeni još
više u veri.

II. I oni donešahu Pavlu hleb i vodu za žrtvu, da bi on izgovorio

molitvu i podelio svakome. Među kojim dogodilo se da je ženi zvanoj
Rufina željela ona također da primi euharistiju iz ruku Pavlovih, koju
Pavle, ispuni duhom Božijim, reče dok se približavala: Rufina, ti
dolaziš ne dostojno do oltara Božijega, dižući se pored onoga koji nije
tvoj muž već preljubnik, i želiš da primiš euharistiju Božju. Jer vidi
Satana će mučiti tvoje srce i zbaciti te na očigled svih koji veruju u
Gospoda, da oni koji vide i veruju znaju da su verovali u živoga Boga,
ispitivača srca. Ali ako se pokaješ od svoga dela, on je veran koji može
izbaciti tvoj greh i osloboditi te od ovoga greha, ali ako se ne pokaješ,
dok si još u tijelu, želeći vatru i vanjska tama će te primiti zauvek. I
odmah Rufina pade, bijući udarena sa uzetošću od njene glave do
noktiju na njenoj nozi, i nije mogla govoriti jer vezik joj je bio vezan. I
kad oboje njih koji verovaše i koji počinjahu u veri videše, oni
udarahu se u prsa, sečajući se starih greha, i tugovaše i rekoše: Mi ne
550
znamo hoće li Bog oprostiti prijašnje grehe koje smo počinili. Tad
Pavle pozva na mir i reče: Ljudi i braćo koji ste sada počeli da verujete
u Hrista, ako ne nastavite u prijašnjim delima običaja vaših otaca, i
držite sebe od prevare i bijesa i požude i preljube i onečišćenja, i od
ponosa i zavisti i prezira i neprijateljstva, Isus živi Bog će vam oprostiti
šta ste učinili u neznanju. Zato, vi sluge Božije, naoružajte se svaki
unutrašnjim čovekom u miru, strpljenju, vjeri, dobročinstvu, znanju,
mudrosti, ljubavi ka braći, gostoprimstvu, milosti,
uzdržanju,časnosti,ljubaznosti, pravdi: tad ćete imati za vodića
večnoga prvo-rođenoga od celog stvaranja, i imati ćete snagu u miru
sa Gospodom. I kad su oni čuli ove stvari od Pavla, oni ga moliše da
moli za njih. I Pavle podiže svoj glas i reče: O večni Bože, Bože nebesa,
Bože neizrecivog divljenja, koji si utvrdio sve stvari rečju, koji si vezao
na sav svijet okove milosti, Oče tvoga svetoga Sina Isusa Krista, mi
zajedno molimo te kroz tvoga Sina Isa Krsta, ojačaj naše duše koje
behu pre neverovanja ali sada veruju. Jednom sam bio hulnik, sada
na me hule, jednom sam bio progonitelj, sada trpim progon od
drugih, ranije sam bio neprijatelj Hrista, sada molim da budem njegov
prijatelj: jer ja verujem u njegovo obećanje i u njegovu milost, ja
ubrajam sebe vernim i onima koji primaju oproštenje prošlih grehova.
Zato ja vas ohrabrujem također, braćo, da verujete u Gospoda Oca
Svemogućega, i da stavite svo svoje povrenje u našega Gospodara
Isusa Krista njegova Sina, verujući u njega, i nijedan čovek neće moči
iščupati vas iz obećanja.Pognite svoja kolena zato zajedno i
preporučite me Gospodu, koga ću ja poslati drugomu narodu, da
njegova milost može ići ispred mene i postaviti moje putovanje
pravim, da on primi svoje posude svetim i verujućim, da oni, dajući
hvalu za moje propovedanje riječi Gospodnje, budu dobro utvrđeni u
veri. Ali braća plakaše dugo i moliše Gospodina sa Pavlom, govoreći:
Budi ti, Gospode Isuse Hriste, sa Pavlom i povrati ga nama celoga: jer
mi znamo našu slabost koja je u nama do dana današnjeg.
551
III. Veliko mnoštvo žena je klečalo i molilo i preklinjalo Pavla, i oni
ljubiše njegove noge, i pratiše ga do luke. Ali Dionizije i Balbus, iz
Azije, vitezi Rima, i slavni ljudi, i senator po imenu Demetrije su bili sa
Pavlom na desno njega i reče: Pavle, Ja bih želio da ostavim grad da
nisam sudija, da se ne odvajam od tebe. Također iz Cezarove kuće
Kleobije i Ifitus i Lisimah i Aristej i dve nadzornice Veronika i
Filostrate, sa Narcisom prezbiterom nakon što su ga pratili do luke, ali
u tom oluja sa mora dođe, on Narcis posla braću nazad u Rim, da ako
bi iko htio, on dođe dole i čuje Pavla dok on ne otplovi: i čuvši to,
braća odoše u grad. I kad oni rekoše braći da je ostao u gradu, i
izveštaj bi otišao nadaleko, , neki na životinjama a neki na nogama, i
drugi putem Tibra dođoše do luke, i behu utvrđeni u veri za tri dana, i
na četvrti dan do petoga časa, moleći zajedno sa Pavlom, i čineći
prinos: i oni staviše sve što je potrebno na brod i isporučiše mu dvoje
mladih ljudi, vernika, da putuju sa njim, i poželiše mu srećan put u
Gospodu i vratiše se u Rim.

Bio je veliki spor oko ove tri glave, da li nisu izvod iz Dela Pavlovih, ili
su dodatak umetnut od pisca Grčkoga izvornika od Verćelskih Dela

Ako su od Pavla, to znači da u tim delima Pavle je predstavljen kako

posećuje Rim dvaputa, i ide u Španiju između dve posete. Očito, ako
je tako, on se nije vratio pravo iz Španije u Rim, u najmanjem Koptsko
daje naznaku proroštva Kleobiusa i Mirte behu izgovorena u Španiji.

Pitanje je teško. Sva dopuštenja pisca Dela Petrovih znaju i koriste u

Delima Pavlovim, ali postoji jaka suprotnost ideji da Pavle je imao dve
posjete Rimu.

Pisac o Pavlu verovatno je znao kanonska Dela veoma dobro i očito je

uzeo veliku slobodu sa njima. Je li išao tako daleko, neki se čude, tako
da potiskuje i odbacuje celu priču o iskušenju pred Feliksom i
brodolom ako on kaže za samo jednu posetu Rimu – Pavle prilično

552
slobodno i mučeništvo vrlo ubrzo nakon njegova dolaska – su krajnje
u suprotnosti sa Lukom (Pavle dolazi u pritvor i živi dve godine
najmanje u gradu).

IV. Sad nakon nekoliko dana tamo je bila velika pometnja usred crkve,
jer neki rekoše da su videli čudesna dela učinjena od nekoga čoveka
čije ime je Simon, i da je on u Ariciji, i oni dodaše dalje da je on rekao
da je on velika moč Božja i da bez Boga ne može učiniti ništa. Nije li
ovo Krist u koga verujemo koga Pavle nam je propovijedao, jer od
njega mi vidosmo mrtve podignute, i ljude izbavljene od različitih
slabosti: ali ovaj čovek traži svađu,mi znamo šta je ova prepirka jer
nije malena pometnja učinjena među nama. Možda također on će
sad uči u Rim, jer jučer mi smo ga tražili sa velikim uzvikivanjima,
govoreći mu: Ti si Bog u Italiji, ti si spasitelj Rimljana, požuri brzo u
Rim. Ali on je govorio ljudima sa kreštavim glasom: Sutra oko
sedmoga časa videti ćete me kako letim nad vratima grada u obliku
na način kako sada pričam sa vama. Zato, braćo, ako vam izgleda
dobro, idemo i čekajmo rešenje problema. Oni svi potom potrčaše i
dođoše do vrata. I kad bi sedmi čas, odjednom prašina se videla na
nebu daleko,kao dim da sija sa zracima rasutim. I kad se on približio
vratima, odjednom nije viđen, i potom se pojavi usred ljudi, koga svi
oni obožavahu, i primiše na znanje da je on isti koji je viđen dan
ranije.

I braća su se ne malo vređala među sobom, videći, štaviše, da Pavle

nije u Rimu, niti Timotej ili Barnaba, jer oni su poslani u Maćedoniju
od Pavla, i tamo nije bilo čovjeka da nas utješi, da priča ništa o njima
koji su upravo postali katekumeni (umrli pre krštenja). I kao Simon
uzdizahu sebe više delima koje je on učinio, i mnogi od njih danima su
zvali Pavla vračarom, a drugi prevarantom, tako da veliko mnoštvo
onih utvrđenih u veri svi padoše osim Narcisa prezbitera i dve žene u
boravištu Vitunjana, i četvoro koji više nisu mogli ići njihovoj kući, već

553
behu zatvoreni danju i noću: ti su dali sebe na molitvu danju i noću,
moleći Gospoda da Pavle se vrati brzo, ili neki drugi da posjete
njegove sluge, jer đavao je učinio da padnu njegovom zlobom.

V. I kako su oni molili i postili, Bog je već dotakao Petra u Jerusalimu

od toga šta će se dogoditi. Jer dok dvanaest godina koje je Gospod
Hrist pridružio na njega behu ispunjene, on pokaza mu viziju na ovaj
način, govoreći mu: Petre, taj Simon vrač koga si izbacio iz Judeje,
osuđujući ga, je opet došao pred tebe (sprečavajući te) u Rimu. I znati
češ vrlo skoro (ili da bi znao u nekoliko riječi): da svi koji su verovali u
mene je Satana učinio da padnu njegovim umijećem i radom: koje
Močni Simon opravda sebe da je. Ali ne odgađajte: krenite sutra, i
tamo ćete naći brod spreman, spreman za plovidbu u Italiju, i unutar
par dana pokazati ću ti milost koja ima u njemu bez mane. Petar tad,
opomenut vizijom, prenese je braći bez zadržavanja, govoreći:
Potrebno je za mene da idem u Rim da se borim sa neprijateljem i
protivnikom Gospoda i naše braće.

I on ode dole u Cezareju i ukrca se brzo u brod, od čega ljestve su već

povučene, ne uzimajući ikoju proviziju od njega. Ali upravitelj broda
čije ime je Teon pogleda na Petra i reče: Štagod mi imamo, sve je
tvoje. Jer koju hvalu mi imamo, ako uzmemo ljude kao što smo mi u
neizvjesan slučaj teškoće i ne delimo sve što imamo sa tobom već
samo daj nam da imamo dobar put. Ali Petar, dajući im zahvalu za
ono šta ponudiše, postio je dok je bio na brodu, tužan u mislima i
opet tješeći se jer Bog je uračunao ga vrijednim da bude sluga u
njegovoj službi.

I nakon nekoliko dana upravitelj broda usta u času njegove većere i

upita Petra da jede s njim, i reče mu: O ti, tkogod da si, ja te ne znam,
ali te računam, uzimam te za slugu Božju. Jer ja sam gledao moj brod
u ponoć i osetio glas čovjeka sa neba kako mi govori: Teon, Teon! I
dvaput me pozva po mome imenu i reče mi: Među onima koji plove
554
sa tobom daj Petru veliku počast od tebe, jer s njime češ ti i ostali
ostati sigurni bez ijedne ozljede po takvom smeru kakvom se nisi
nadao. I Petar verova da Bog se udostojio da pokaže svoje proviđenje
na moru njima koji behu na brodu, i odtad poče Petar da objavljuje
Teonu močna dela Boga, i kako ga je Gospod odabrao između
apostola, i za koji posao on plovi u Italiju, i danima on je razgovarao
sa njim riječ Božju. I smatrajući njega on je vidio po njegovom hodu
da je on jedne misli u vjeri i vrijedan službe.

Sad bilo je mirno na brodu u Jadranskom moru, Teon pokaza Petru,

govoreći mu: Ako češme smatrati vrednim, koga želiš krstiti sa
pečatom Gospodnjim imaš priliku. Jer svi koji behu na brodu su
zaspali, bijući pijani. I Petar ode dole užetom i krstio je Teona u ime
Oca i Sina i Svetoga Duha, i on izađe iz vode radujući se velikom
radošću, i Petar je bio zadovoljan jer Bog je ubrojao Teona vrednim
njegova imena. I dogodilo se kad Teon je kršten, da se pojavilo u
istomu mestu mladić sjajan i lijep, govoreći im: Mir vama. I odmah
Petar i Teon odoše i uđoše u kabinu, i Petar uze hleba i dade hvalu
Gospodu koji ga je ubrojao vrednim svete službe, i za to mladić se
pojavio njima, govoreći: Mir vama. I on reće: Ti najbolji i sam sveti, ti
si se pojavio nama, O Bože Isuse Kriste, i u tvoje ime je ovaj čovjek
sada očišćen i zapečaćen svetim pečatom. Zato u tvoje ime ja
stavljam u njega tvoju euharistiju (zahvalnost), da bude tvoj savršeni
sluga bez krivnje zauvek.

I dok su oni slavili i radovali se u Gospodu, odjednom dođe vjetar, ne

jak već umjeren, na brodski pramac, i ne presta za šest dana i mnoge
noći, dok nisu došli do Puteola.

VI. I kad su oni došli do Puteoli, Teol je skočio iz broda i otišao u

boravište gde je želio da se smesti, da pripremi da primi Petra. A on
sa kojim se smestio je bio jedan po imenu Ariston, koji se uvek bojao
Gospoda, i zarad imena Teon povjeravao je sebe njemu (imao
555
poslove sa njim). I kad je on došao u boravište i video Aristona, Teon
mu reče: Bog koji je ubrojao te vrednim da mu služiš je dao svoju
milost meni također po svome svetom slugi Petru, koji je sa mnom
sad doplovio iz Judeje, bijući zapoveđen od našega Gospoda da dođe
u Italiju. I kada on ču to, Ariston pade na Teonov vrat i zagrli ga i
molio ga da ga dovede do broda i pokaže mu Petra. Jer Ariston je
rekao da odkad je Pavle otišao u Španiju tamo nije bilo čoveka od
braće u kome bi se oni osvežili, i štaviše, izvesni židov je ušao u grad,
zvan Simon, i sa svojim mađijama vračanja i svojom zlobom on je
učinio svo bratstvo da padne od ovoga puta i to, tako da su svi
pobegli iz Rima, očekujući dolazak Petrov: jer Pavle nam je rekao za
njega, i ja sam također video mnoge stvari u viziji. Sad, stoga, ja
verujem u moga Gospoda da on će opet izgraditi svoju službu, jer sve
ove prevare će biti iščupane između njegovih slugu. Jer naš Gospod
Isus Hrist je vjeran, koji je sposoban da povrati naše misli. I kad Teon
je čuo ove stvari od Aristona, koji je plakao, njegov duh bi podignut
(porastao je) još više i on je buio ojačan, jer je uvidio ono šta je
verovao u živoga Boga.

Ali kad su oni došli zajedno, Petar je gledao na njih i smijao se, bijući
ispunjen sa Duhom, tako da Ariston je pao na svoje lice na Petrove
noge, i rekao ovako: Brate i gospodine, ti imaš udeo u svetim tajnama
i pokazuješ ispravan put koji je Gospodin Isus Krist naš Bog, koji
putem tebe nam je pokazao svoj dolazak: mi smo izgubili sve one koje
Pavle nam je dao, radom Satane, ali sada ja verujem u Gospoda koji je
zapovedio tebi da dođeš do nas, šaljući te kao svoga glasnika, da je on
ubrojao nas vrednim da vidimo njegova velika i čudesna dela putem
tebe. Ja molim te stoga, požuri u grad, jer ja sam ostavio braću koja
sada posrću, koje ja videh da padaju u iskušenja đavola, i poteci
tamo, govoreći im: Braćo, stojte čvrsto u veri, jer je od potrebe da
unutar ova dva meseca milost našega Gospoda donese njegov sluga
vama. Jer ja sam video viziju, čak Pavla, da mi govori: Ariston, beži iz
556
grada. I kad ja čuh, ja verovah bez odlaganja i odoh u Gospodu, iako
imah nestabilnost u telu, i dođoh ovamo, i dan za danom ja stojim na
obali pitajući moreplovce: Je li Petar doplovio sa vama. Ali sad kroz
izobilje milosti Božje ja te molim, hajdemo u Rim bez odlaganja, da
učenje ovoga zloga čovjeka dalje ne prevlada. I kako je Ariston rekao
ovo sa suzama, Petar mu dade svoju ruku i podiže ga sa zemlje, i
Petar također žaleći, reče sa suzama: On je sprečio nas od iskušenja
svijetasvojim anđelima, ali onaj koji ima moč da spase svoje sluge od
iskušenja će ugasiti njegove prevare i staviti pod noge ih koji su
verovali u Hrista koga mi propovedamo.

I kako su oni ulazili na vrata, Teon je molio Petra, govoreći: Ti nisi

osvežio se u nijedan dan u tako velikomu putovanju, i sad pre nego
odeš na tako velik put izaći češ iz broda i zadržati se i osvežiti se, i
onda češ ići dalje: jer odavde do Rima je cesta od kamenja bojim se
da vas ne povredi od udaranja. Ali Petar odgovori i reče im: Šta ako se
dogodi da mlinski kamen ovjese o mene, i tako na neprijatelja od
našega Gospodina, kao što je moj Gospodin rekao nam da ako ijedan
vređa braću, i da sam potopljen u more i da je samo mlinski kamen,
što je daleko gore, čak taj ja koji sam neprijatelj ovog progonitelja
njegovog sluge trebao bih biti podaleko od njih koji su verovali u
našega Gospoda Isusa Hrista (rečenica je pokvarena, smisao je da
Petar mora po svaku cenu biti sa svojim prijateljima- Kršćanima, ili će
nastati veće kazne nego one koje prijete od Gospdnjih riječi). I bez
ohrabrenja mogao je Teon da nagovori ga da se zadrži tamo čak jedan
dan.

Ali Teon sam isporući sve što je bilo u brodu da bude prodano za cenu
koju je on smatrao dobrom, i slijedio je Petra u Rim, koga Ariston je
doveo u prebivalište Narcisa sveštenika.

VII. Glas se čuo kroz grad do braće koji su bili rasuti, zarad Simona, da
bi im on pokazao da je prevarant i progonitelj dobrih ljudi. I mnoštvo
557
stoga je trčalo da vidi apostola Gospodnjeg koji stoji na Hristu. I u prvi
dan sedmice kad mnoštvo je bilo sakupljeno da vidi Petra, Petar poče
da govori glasno: Vi ljudi sada koji verujete u Krista, vi koji ste za malo
vremena pretrpjeli iskušenje, uvidite zarad kojeg razloga Bog je
poslao svoga Sina u svijet, i zašto je on učinio njega da bude rođen od
Djeve Marije, jer tako je učinio da nam pribavi nešto milosti ili
oproštaj čak jer bi on oduzeo sve prekršaje i svo neznjanje i sve
radnje đavola, njegove pokušaje (početke) i njegovu snagu kojom je
prevladao neko vreme, pred našim Bogom zasjao je u svijetu. I gde
ljudi kroz neznanje padaju u smrt od mnogih i različitih slabosti,
Svemogući Bog, potaknut sažaljenjem, poslao je svoga Sina u svijet.
Sa kojim ja sam bio, i on (ili ja) hodao sam na vodi, od čega ja sam bio
sam svedok, i svedočio da kada je on radio u svetu sa znacima i
čudima, sve što je on radio.

Ja priznajem, drago-voljena braćo, da ja sam bio s njim, i još zanijekao

sam ga, čak našega Gospoda Isusa Krista, i ne da jednom samo, već
triput, jer tamo behu zli psi koji su došli oko mene kao što su radili
Gospodnjim prorocima. I Gospod nije prigovorio mi, već okrenuo k
meni se i imao sažaljenja na slabosti moga tela, kad potom ja gorko
oplakivah sebe, i tugovah zarad slabosti moje vere, jer sam bio izigran
od đavola i nisam držao na mislima riječi moga Gospoda.

I sada vam kažem, O ljudi i braćo, koji ste sakupljeni u ime Isusa
Hrista: protiv vas također je prevarant Satana usmerio svoje strele,
da biste vi skrenuli sa puta.Ali ne klonite, braćo, niti dajte da duh vaš
padne, već budite jaki i strajte i ne sumnjajte, jer ako Satana uzrokuje
me da posrnem, koga Gospodin je imao u velikoj časti, tako da sam ja
zanijekao svjetlo moje nade, i ako me je prešao i nagovorio me da
bežim kao da sam veru stavio u čoveka, šta mislite da će on učiniti
vama koji ste mladi u veri. Pretpostavljate li neće li vas okrenuti da
558
vas učini neprijateljima kraljevstva Božijeg, i baciti vas u propast
novom (ili zadnjom) prevarom. Jer koga god on izbaci iz nade našega
Gospoda Isu Krsta, on je sin propasti zauvek. Okrenite se, zato, braćo,
izabrani od Boga, i budite jaki u Bogu Svemogućemu, Ocu našega
Gospoda Isa Krsta, koga nijedan čovek nije video ni u koje vreme, niti
može videti, osim onaj koji je verovao u njega. I budite svesni odakle
ovo iskušenje je došlo na vas. Jer nije samo rečima da bih ja ubedio
vas da ovo je Krist koga propovedam, već također djelima i
neizmerno velikim delima moči ja vas potičem verom koja je u Kristu
Isusu, da nitko od vas gleda za ijednim drugim osim njega koji je bio
omražen i ismijavan od Židova, čak ovaj Nazaren koji je raspet i umro
i u treći dan ustao ponovo.

VIII. I tad se brača pokajaše i moliše Petra da se bori protiv Simona

(koji je rekao da je on Moč Božja, i boravio je u kući Marsela senatora,
koga je on nagovarao svojim čarolijama) govoreći: Vjeruj nam, brate
Petre: nema čovjeka među ljudima tako mudrog kao ovaj Marsel. Sve
udovice koje su verovale u Hrista su se usmerile ka njemu: svi koji su
bez oca behu hranjeni od njega, i šta više, brat svih siromašnih je
prozvao Marsela njihovim zaštitnikom, i sva kuća je zvana kućom
stranaca i siromašnih, i car mu je rekao: Držati ću te podalje svake
službe, da ne biste uništili provincije da dajete darove Hrišćanima. I
Marsel odgovori: Sva dobra su također moja. I Cezar mu reče: Moji će
biti ako češ ih držati za mene, ali sad oni nisu moji, jer dao si ih kome
si htio, i ja ne znam kojim odvratnim osobama. Imajuči ovo, tad, pred
našim očima, brate Petre, mi te izveštavamo, kako velika milost
ovoga čovjeka je okrenuta u svetogrđe; jer da se on nije okrenuo, niti
bi mi napustili svetu veru Boga našega Gospoda. I sad da li ovaj
Marsel u ljutnji kaje ga od njegovih dobrih dela, govoreći: Sva ovu
stvar ja sam proveo u celo ovo vreme, uzaludno verujući da sam ga
dao zarad znanja Boga! Tako da iko ikoji stranac dođe do vrata svoje
kuće, on ga je udarao sa štapom i naređivao da bude izudaran,
559
govoreći: Ne bi li Bog potrošio toliko novca na ove varalice: i štaviše
ne kaže li, bogohuleći. Ali ako tamo prebiva u tebi ijedna milost
našega Gospoda i išta dobrote njegovih zapovijedi, podupireš li
zabludu ovog čovjeka koji je učinio toliko milostinje službenicima
Božjim.

I Petar, kada je video ovo, bi udaren sa jakom nevoljom i reče: O

različiti naumi i iskušenja đavola! O izmišljotine i naumi zloga! Onaj
koji je namirio za sebe močnu vatru u dan gnjeva, uništavajući obične
ljude, grabljivi vuk, proždritelj i rasipatelj večnoga života! Ti si upleo
prvoga čovjeka u pohotu i vezao ga tvojim starom nepravdom i sa
okovima tijela, ti si celi neizmerno gorak plod drveta gorčine,koji
šalješ različite pohote na ljude. Ti si prisilio Judu mog druga-učenika i
družbenika apostola da učini zlo i da izruči Gospoda Isusa Hrista, koji
će te kazniti za to. Ti si otežao srce Heroda i upalio Faraona i prisilio
ga da se bori sa Mojsijem svetim slugom Božijim, ti si dao smjelosti
Kajafi, da on izruči našega Gosoda Isusa Hrista nepravdenom
mnoštvu, i čak do sad ti ubijaš nedužne duše sa otrovnim strelicama.
Ti zlikovče, neprijatelju svih ljudi, budi proklet iz Crkve njega Sina i
svetoga Boga svemočnoga i kao ugarak izbačen od vatre budi ugašen
od slugu Gospoda Isusa Hrista. Na tebi neka sva tama bude okrenuta i
na tvoju decu, i zlo seme, na tebe da bude okrenuta tvoja zloba i
tvoje pretnje, na tebe i tvoje anđele da budu tvoja iskušenja, ti
početku zlobe i tamna rupo bez dna! Neka tvoja tama koju ti imaš
bude sa tobom i sa tvojima koje poseduješ! Odlazi od njih koji veruju
u Boga, odlazi od slugu Hristovih i od onih koji žele biti njegovi vojnici.
Drži k sebi tvoju odeću tame! Bez uzroka kucaš na vrata drugih ljudi,
koja nisu tvoja neć Hrista Isusa koji ih drži. Jer ti grabežljivi vuk, odnio
bi ovce koje nisu tvoje već Krista Isusa, koji drži ih sa svom brigom i
nježnošću.

560
IX. I kako je Petar govorio tako sa velikom tugom u mislima, mnogi
behu dodani njima koji verovahu u Gospoda. Ali braća moliše Petra
da se pridruži borbi sa Simonom i da ga ne trpi više da oslabljuje
narod. I bez odlaganja Petar ode brzo iz sinagoge (skupa) i ode do
kuće Marsela, gde Simon je boravio, i mnogo ljudi ga slijediše. I kad
on dođe do vrata, on pozva vratara i reče mu: Idi, reci Simonu: Petar
zarad koga si pobegao iz Judeje čeka te na vratima. Vratar odgovori i
reče Petru: Gospodine, bilo da si Petar, Ja ne znam, već imam
zapoved, jer on zna da si ti jučer ušao u grad, i reče mi: Bilo po danju
ili noću, u bilokoji čas dođe, reci mu da nisam unutar. I Petar reče
mladiću: Dobro si rekao to što te natjerao da kažeš. I Petar se okrene
narodu koji ga je slijedio i reče: Sada ćete videti velika i čudesna čuda.
I Petar videvši velikog psa vezanog za jak lanac, ode do njega i odriješi
ga, i kad bi odrešen pas primi ljudski glas i reče Petru: Šta mi
naređuješ da učinim, ti slugo neizrecivog i živoga Boga. Petar mu
reče: Idi i reci Simonu usred njegova društva: Petar ti kaže, Izađi van,
zarad tebe sam došao u Rim, ti zlikovče i prevarantu običnih duša. I
odmah pas otrča i uđe, i sjuri usred njih koji behu sa Simonom, i
podiže prednje noge i glasno reče: Ti Simone, Petar sluga Hristov koji
stoji na vratima kaže ti: Izađi van, zbog tebe sam došao u Rim, ti
najzlobniji i prevarantu običnih duša. I kad Simon ču to, i vidje
nevjerovatan prizor, on izgubi riječi kojima je varao one koji su stajali
tu, i svi oni behu začuđeni.

X. Ali Marcelus kad vidje on izađe kroz vrata i baci se na Petrove noge
i reče: Petre, ja grlim tvoje noge, ti sveti slugo svetoga Boga, ja sam
grešio mnogo, ali ne izlaži moje grehove, ako ima u tebi iskrene vere
Hristove, koga propovedaš, ako se sječaš njegovih zapovijesti, da ne
mrziš čoveka, da ne budeš neljubazan nijednomu čoveku, kao što sam
naučio od tvog druga apostola Pavla, ne imaj na umu moje greške,
već moli za mene Gospodu, sveti Sin Božji koga sam izazivao na gnjev,
jer ja sam progonio njegove sluge, da ne budem izručen sa grehovima
561
Simona u večnu vatru, koji me tako nagovarao, da ja postavim mu kip
s ovim natpisom: ''Simon novi mladi Bog.' Da sam znao, O Petre, da to
možeš biti savladan novcem, dao bih ti sve moje stvari, da dao bih ti i
omrzio ih, da bih dobio moju dušu. Da sam imao sinove, ubrojao bih
ih vrednim ničega, samo da sam verovao u živoga Boga. Ali ja
priznajem da on ne bi me prevario kad je rekao da on ima moč Božju,
još ti kažem, O najnježniji Petre, ja nisam vredan bio da te čujem ti
slugo Božiji, niti sam utvrđen u vjeri Boga koji je u Hristu, zato sam
posrtao. Ja molim te, zato, ne uzimaj za zlo to što sam ja govorio, da
Hrist naš Gospod koga ti propovedaš u istini kaže ka tvojim
drugovima apostolima u tvom prisustvu: Ako imate vere kao žito
sjemena, vi čete reči ovoj planini: Ukloni se, i odmah ona će se
ukloniti. Ali ovaj Simon kaže da ti, Petar, si bio bez vere kada si
sumnjao, u vodama. I ja sam čuo da Hrist je rekao također: Oni koji su
sa mnom nisu me razumeli. Ako stoga, ti na koga je on položio ruke,
koje također on je odabrao, si sumnjali, ja stoga, imajući ovog
svedoka, pokaj me, i uzmi utočište u mojim molitvama. Primi moju
dušu, koja je otpala od Gospoda i od njegova obećanja. Ali ja verujem
da će on imati milosti na mene koji se kajem. Jer Svemočni je vjeran
da oprosti mi moje grehe.

Ali Petar reče glasno: Tebi, naš Gospode, da je slava i sjaj, O Bože
Svemogući, Oče našega Gospoda Isusa Hrista. Tebi je hvala i slava
ičast, svijet bez kraja. Amin. Jer ti si sad puno ojačao i utvrdio nas u
tebi na očigled svih, sveti Gospode, potvrdi ti Marcelusa, i pošalji tvoj
mir na njega i na njegovu kuću ovaj dan, i štogod je izgubljeno ili
zalutalo, ti sam možeš vratiti ponovo, mi molimo te, Gospode, pastiru
ovaca koji jednom behu rasute, ali sada će biti sakupljene u jednom u
tebi. Tako također primi tvoga Marsela kao jedno od tvoje jagnjadi i
održi ga da više ne zaluta u grešenju ili neznanju. Da Gospode, primi
ga da bez straha i suza umilostivi te.

562
XI. I dok je Petar govorio ovako i zagrlio Marselusa, Petar se okrete ka
mnoštvu koje je stajalo do njega i vidje tamo jednoga koji se smijao, u
komu je bilo vrlo zao duh. I Petar mu reče: Tkogod si koji se smiješ,
pokaži se otvoreno svima prisutnim. I čuvši ovo mladić potrča u dvor
kuće i zaplaka glasno i baci se u zid i reče: Petre, velika je svađa
između Simona i psa koga si poslao, jer Simon je rekao psu: Reci da
nisam ovde. Komu pas govori više nego što si mu rekao, i kada je on
završio tajnu koju si mu zapovjedio, on će umreti na tvojim nogama.
Ali Petar reče: I ti također, đavo, tkogod da si, u ime našega Gospoda
Isusa Hrista, izađi iz toga mladića i ne povređuj ga, pokaži se onima
koji stoje ovde. Kada mladić je čuo to, on potrča i uhvati se za veliki
kip od mramora koji je bio u dvoru kuće, i razbi ga u komade sa
svojim nogama. A bila je to statua Cezara. Koju Marsel držeći udari
svoje čelo i reče Petru: Veliko zlo je počinjeno, jer ako ovo bude znao
Cezar od nekih njuškala, on će nas bolno kazniti. A Petar mu reče: Ja
vidim da ti nisi isti kao što si bilo malo ranije, jer kazao si da si
spreman da potrošiš sve svoje stvari da spaseš svoju dušu. Ali ako se
uistinu pokaješ, verujući u Hrista sa celim svojim srcem, uzmi u svoje
ruke vode koja teče, i moli Gospoda, i u njegovo ime pospi po
razbijenim delovima kipa i biti će ceo kao što je bio ranije. I Marsel,
ne sumnjajući, već verujući sa njegovim celim srcem, pre nego što je
uzeo vodu podiže svoje ruke i reče: Ja verujem u tebe, O Gospode
Isuse Hriste: jerja sam sada dokazan tvojim apostolom Petrom, da li
verujem pravo u tvoje sveto ime. Zato ja uzimam vodu u moje ruke, i
u tvoje ime posipam ovo kamenje da statua postane cela kao što je
bila ranije. Ako stoga, Gospode, bude tvoja volja da ja nastavim u telu
i ne pretrpim ništa od Cezarove ruke, neka ovaj kamen bude ceo kao
ranije. I on posu vodu na kamenje, i kip posta ceo, našta Petar se
sveseli da Marcelo nije sumnjao u traženju od Gospoda, i Marsel bi
ushićen u duhu jer takav je znak prvi izveo svojim rukama, i on stoga

563
verovao je celim svojim srcem u ime Isusa Hrista Sina Božijeg, sa
kojim sve stvari nemoguće postaju moguće.

XII. Ali Simon unutar kuće reče ovako psu: Reci Petru da ja nisam
unutar. Komu pas odgovori u prisustvu Marsela: Ti neizmerno zli i
besramni, neprijatelju svih koji žive i veruju u Hrista Isusa, ovde je
nijema životinja poslana tebi koja je primila ljudski glas da te zbuni i
pokaže ti da si zamejavač i lažov. Jesi li toliko dugo mislio, da kažeš na
kraju: ''Reci mu da ja nisam unutar' Ne sramiš li se da izgovoriš tvoje
slabe i beskorisne riječi protiv Petra sluge i apostola Hristova, kao da
bi mogao sakriti se od njega koji mi je zapovijedio da pričam protiv
tebe u lice, i da ne zarad tebe već zarad njih koje si zavaravao i slao u
uništenje. Proklet češ zato biti, ti neprijatelj i kvaritelj puteva istine
Hrista, koji će dokazati vatrom koja se ne gasi i u krajnjoj tami, tvoja
bezakonja koja si počinio. I rekavši tako, pas ode i ljudi su slijedili ga,
ostavljajući Simona sama. I pas dođe Petru dok je sjedio sa mnoštvom
koje je došlo da vidi Petrovo lice, i pas reče šta je učinio Simonu. I
tako je govorio pas anđelu i apostolu istinitoga Boga: Petre, imati ćeš
veliku borbu sa neprijateljom Hrista i njegovim slugama, i mnogi koji
su zavarani od njega ti češ okrenuti ka veri, zato češ primiti od Boga
nagradu za tvoj rad. I kad je pas rekao ovo on pade dole na apostola
Petra noge i preda duh. I kad veliko mnoštvo vidje sa čuđenjem da je
pas govorio, oni počeše tad, neki da se bacaju pred Petrove noge, a
neki rekoše: Pokaži nam drugi znak, da možemo verovati u tebe kao
slugu živoga Boga, jer Simon je učinio također mnoge znakove u
našemu prisustvu i zato smo ga slijedili.

XIII. I Petar se okrene i vidje sardinu kako visi na prozoru, i uze je i

reče narodu: Ako sada vidite ovo da pliva u vodi kao riba, moći čete
da verujete u njega koga ja propovedam. I oni rekoše sa jednim
glasom: Uistinu mi verujemo ti. Tad on reče – sad tamo je kada za
kupanje tu pri ruci: U tvoje ime, O Isuse Kriste, utoliko što se do sada

564
u to ne vjeruje, na oči svih ovih živi i plivaj kao riba. I on baci sardinu u
kupku, i ono oživje i poče da pliva. I svi ljudi vidješe ribu kako pliva, i
ne samo za taj čas samo, da ne kažu da je prikaza, već učini je da pliva
za dugo vremena, tako da su doveli mnogo naroda od svukuda i
pokazali im sardelu koja je oživljena, tako da neki ljudi su čak bacali
joj hleb, videše da je cela. I videći ovo, mnogi slijediše Petra i
verovaše u Gospoda.

I oni se sakupiše danju i noću u kuću Narcisa prezbitera (sveštenika).

A Petar je razgovarao njima o spisima proroka i onim stvarima koje
naš Gospodin Isa Krst je izveo i rečju i delima.

XIV. Ali Marsel bi utvrđen danju znacima koje je on video od Petra

kroz milost Isusa Hrista koju je on dao njemu. I Marsel dotrča Simonu
dok je sedio u njegovoj kući u sobi za ručavanje, i prokle ga i reče mu:
Ti najsuprotniji i najopasniji od ljudi, kvaritelju moje duše i moje kuće,
koji bi učinio me da otpadnem od moga Gospoda i Spasitelja Hrista! I
polažući ruke na njega on je zapovijedio mu da bude izbačen iz
njegove kuće. I sluge koji primiše takvu dozvolu, pokriše ga
prijekorima, neki su ga šamarali po licu, drugi su ga udarali
štapovima, drugi bacahu kamenje, drugi su prosipali iz posuda
napunjenim na glavi, čak oni koji su zarad ovoga pobegli od njihova
gospodara i bili su dugo okovani, i druge njihove sluge družbenici o
kojima je govorio zlo njihovom gospodaru prekorevajući ga, govoreći
mu: Sada voljom Boga koji je imao milosti na nas i na našega
gospodara, mi čemo nadomjestiti ti sa prikladnom nagradom. I
Simon, teško istučen i izbačen iz kuće, potrča do kuće gde je Petar
boravio, čak do kuće Narcisa, i stajući na vratima je plakao: Gle, ja
sam ovde, Simon: dođi dole, Petre, i ja ću osuditi te što si verovao
čoveku koji je židov i drvodjeljin sin.

XV. I kad je rečeno Petru da je Simon rekao ovo, Petar mu posla ženu
koja je imala dete koji doji, govoreći joj: Idi dole brzo, i naći češ
565
jednoga koji me traži. Za tebe nema potrebe da mu uopšte odgovoriš,
već šuti i slušaj šta dete koje držiš će mu reći- Žena stoga ode. A dete
koje je sisalo bi sedam meseci staro, i dobi muški glac i reče Simonu:
O ti odvratni Bogu i ljudima, uništitelju istine, zlo sjeme sve
pokvarenosti, O plodu prirode beskorisni! Već samo za kratko doba
biti češ viđen, i potom večna kazna je pripremljena za tebe. Ti sine
besramnog oca, koji nikad ne stavljaš svoj koren za dobrim već za
otrovom, neverni naraštaju koga je izbegla sva nada! Nisi bio zbunjen
kada te je pas prekorio; ja sam dete prisiljeno od Boga da pričam, i
niti sad se sramiš. Već protiv svoje volje, u subotu kad dan dolazi,
drugi će te dovesti u forum Juliusa da bi bilo pokazano koja vrsta
čoveka si ti. Odlazi stoga sa vrata gde hodaju noge svetih, jer nečeš
više kvariti nedužne duše koje si izokrenuo od puteva i učinio tužnim,
u Hristu zato, biti će pokazana tvoja zla priroda, i tvoji naumi će biti
odsečeni u komade. A sada pričam ti poslednju riječ: Isus Hrist ti kaže:
Budu udaren nijemošću u moje ime, i odlazi iz Rima do subote koja
dolazi. I odmah on posta nijem i njegov govor bi vezan, i on izađe iz
Rima do subote i prebivao je u štali. Ali žena se vrati sa detetom ka
Petru i reče mu i ostaloj braći šta dete je reklo Simonu, i oni veličaše
Gospoda koji je pokazao ove stvari ljudima.

XVI. A kad je noć pala, Petar, dok je još bio budan, vidio je Isusa
obučenog u odelo svetlosti, kako se smije i govori mu: Već je mnogo
ljudi od braće vratilo se kroza me i kroz znakove koje si izveo u moje
ime. Ali ti češ imati borbu vjere u subotu koja dolazi, i mnogi od
Pagana i Židova će biti preobraćeni u moje ime ka meni koji su bili
prekorevani i ismijavani i pljunuti. Jer ja ću biti prisutan sa tobom
kada ti zatražiš znakove i čuda, i ti češ preobratiti mnoge, ali češ imati
Simona da ti se suprotstavlja djelima njegova oca, jer sva njegova
dela će biti pokazana kao vradžbine i izmišljotine. Ali sada ne kloni, jer
koga god ja pošaljem ka tebi ti češ utvrditi u moje ime. I kad bi svetlo,
on reče braći kako Gospod mu se pojavio i šta mu je zapovijedio.
566
XVII. (Ovaj deo, umetnut odjednom, se vjeruje od Vouaux-a da je
umetnut ovde pre sakupljača grčkog originala Verćelskih Dela, ali nije
napisano od njega, već preneseno sa vrlo malim dodacima od ranijih
delova Dela-sad izgubljenih – od kojih scena je postavljena u Judeji. Ja
sam sklon favoriziranju ovog stava.

Ali verujte u mene, braćo i sestre, ja izvedoh Simona iz Judeje gde je

učinio mnoga zla sa svojim čarobnim vradžbinama, bivajući u Judeji sa
nekom ženom Eubulom, koja je bila časnog imanja u ovome svetu,
položivši zlato i biserje od nemale cene. Ovde je Simon učinio da uđe
potajno sa dvojicom drugih kao što je sam, i nitko od kućanstva nije
vidio njih dvojicu, već Simon samo, i pomoću čarolija oni su odnijeli
ženino zlato i nestali. Ali Eubula, kada je našla šta je učinjeno,poče da
zlostavlja kućanstvo, govoreći: Uzeli ste priliku ovim čovekom Božjim i
upropastili me, kada ste ga videli da ulazi k meni da časti običnu ženu,
ali njegovo ime je kao ime Gospoda.

Dok sam ja postio tri dana i molio da ova stvar bude razjašnjena, ja
videh u viziji Italikusa i Antulusa koga sam uputio u ime Gospodnje, i
dečaka golog i okovanog da mi daju pšeničnu pogaču i govore mi:
Petre, izdrži još dva dana i videti češ močna dela Božja. Kao za sve što
je izgubljeno iz kuće Eubule, Simon je koristio umijeće magije i
uzrokovao privid, i sa dvojicom drugih on je ukrao: koje čete videti u
treći dan u deveti čas, na vratima koje vode u Neapolis, kako prodaje
zlataru po imenu Agripinusu mlad satir zlata od skoro kilograma, koje
ima u sebi dragi kamen. Ali za tebe tamo nema potrebe da ga diraš,
da ne budeš uprljan, nego neka s tobom bude neko od nadzornićinih
sluga, i pokazati češ im trgovinu zlatara i otići od njih. Zarad ovih
stvari mnogi će verovati u ime Gospodnje, i sve ono šta ovi ljudi
njihovim naumima i zloćom su često otimali će biti otvoreno
pokazano. Kad ja čuh to, ja odoh do Eubule i nađoh je da sjedi sa
njenom odećom poderanom i kosom neurednom, tuguje, kojoj ja

567
rekoh: Eubula, ustani od tvoga tugovanja i uredi svoje lice i kosu i
obuci odgovarajuću odeću, i moli Gospoda Isusa Hrista koji sudi
svakoj duši: jer on je nevidljivi Sin Božiji, kojim ti moraš biti spašena,
ako se samo pokaješ sa celim srcem od prijašnjih greha i primiš snagu
od njega, jer gle, putem mene Gospod ti govori: Ti češ naći štogod si
izgubila. I nakon što ih primiš, vodi brigu da te nađemo, da mogneš
odreći se sadašnjega sveta i tražiti večno osveženje. Poslušaj zato
ovo: Neka neki od tvoga naroda paze na vrata koja vode u Neapolis
na dan nakon sutra oko devetog časa, i videti će dvoje mladića koji
imaju mlad satir od zlata, do kile težak, sa draguljima, i vizija mi je
pokazala, koju stvar oni će ponuditi da prodaju Agripinusu od
kućanstva pobožnosti i od vjere koja je u Gospodu Isusu Hristu, po
komu će ti biti pokazano da veruješ u živoga Boga a ne u Simona
maga, slaboga đavola, koji je želio da ti ostaneš u tugi, i tvoje
nedužno kućanstvo da bude mučeno, koji lijepim riječima i govorom
te je zaveo, i sa njegovim ustima je samo pričao pobožnosti, dok je u
celosti obuzet bezbožnošću. Jer kad si mislio da držiš sveti dan, ti si
namestio tvoga idola i pokrio ga i izneo sve tvoje ukrase na stol
(okrugli tronožni stol), on dovede unutar dvojicu mladih ljudi koje
nijedan čovjek od vas nije vidio, uz magičnu vradžbinu, i oni ukraše
ukrase i nisu više viđeni. Ali ovaj naum nema uspeha (mjesta), jer moj
Bog mi je pokazao, do kraja da ne trebaš biti obmanut, niti stradati u
paklu, za te grehove koje su počinio bezbožno i suprotno Bogu, koji je
pun sve istine, i pravedni sudija brz i mrtav, i nema druge nade u život
ljudima osim kroz njega, po kojemu te stvari koje si izgubio si povratio
sebi, i sad stekni svoju vlastitu dušu.

Ali ona baci se pred moje noge, govoreći: O čovjeće, tko si ti ja ne

znam, ali njega sam primila kao slugu Božjeg, i štagod je on tražio od
mene da da siromasima, ja davah mu mnogo mojim rukama, i pored
toga ja dadoh mu mnogo. Koju štetu mu ja načinih, da bi on izmišljao
sve ovo protiv moje kuće. Kojoj Petar reče: Nema vere da bi bila
568
stavljena u reči, več u dela, ali mi moramo ići dalje sa tim što smo
započeli. Tako ja ostavih nju i odoh sa dva upravitelja Eubule i dođoh
Agripinusu i rekoh mu: Vidi da upamtiš ove ljude, jer sutra dvoje
mladih ljudi će ti doći, želeći da prodaju ti mladi satir zlata sa
draguljima, koji pripada gospođi od ovih, i ti češ uzeti ga da ga paziš, i
hvališ rad umjetnika, i tad kad ovi uđu, Bog će donijeti ostalo kao
dokaz. I u sledeći dan upravitelji nadzornice dođoše oko devetog
časa, i također mladići,želeći da prodaju Agripinusu mladi satir zlata. I
oni bijući odmah uzeli, to bi izvešteno nadzornici, i ona u smetenosti
misli dođe do namjesnika, i glasno objavi šta ju je snašlo. I kad
Pompej namjesnik vidje je u pometnji misli, koja nikada nije išla
daleko, on odmah ustane sa sudske stolice i ode u pretorium
(predvorje?), i naredi tim ljudima da budu dovedeni i mučeni, i dok su
oni bili mučeni oni priznahu šta su učinili u službi Simona, koji, rekoše
oni, nagovorio ih je na to sa novcem. I bijući mučeni dugo, oni
priznaše da sve što Eubula je izgubila bilo je pod zemljom položeno u
pećini na drugoj strani vrata, i mnoge druge stvari pored toga. I kad
Pompej je čuo to, on usta da ide na vrata, sa dvojicom tih ljudi, svaki
od njih vezan sa dva lanca. I gle, Simon dođe na vrata, tražeći ih jer
oni su se zadržali dugo. I on vidje veliko mnoštvo koje dolazi, i tu
dvojicu okovanih lancima, i on razumije i krene da beži, i nije se
pojavljivao više u Judeji do današnjega dana. Ali Eubula, kada je
povratila sve svoje dobro, dade im za službu siromašnih, i verova u
Gospoda Isusa Hrista i bi utešena, i prezre i odreče se ovoga svijeta, i
dade sve udovcima i onima bez roditelja, i odjenu siromašne. I nakon
dugo vremena ona primi svoj počinak (zaspa). A ove stvari, draga
voljena braćo, behu u Judeji, čime on je zvan anđelom Satane koji je
istjeran od tamo.

XVIII. Braćo, najdraži i najvoljeniji, hajde da postimo zajedno i molimo

Gospoda. Jer on koji ga je izveo od tamo može također da ga iščupa iz
ovoga mesta, i neka nam da moč da ga zaustavimo i njegove magične
569
vradžbine, i da dokažemo da on je anđeo Satanin. Jer u subotu naš
Gospod će ga dovesti, iako on neće, na forum Juliusov. Hajde da
kleknemo koljenima ka Hristu, koji čuje nas, iako ne plačemo, on je
taj koji nas vidi, iako on nije viđen ovim očima, opet on je u nama,
ako mi hočemo, on nas neće napustiti. Hajdemo zato očistimo naše
duše od svakog zlog iskušenja, i Bog neće otići od nas. Da, ako mi
trepnemo očima, on će biti s nama.

XIX. A ove stvari behu izgovorene od Petra, Marsel također uđe

unutar, i reče: Petre, ja imam za tebe sam očistio moju celu kuću od
otisaka Simona, i pomeo sam njegov zli prah. Jer ja uzeh vode i
prizvah sveto ime Isusa Hrista, zajedno sa mojim drugim slugama koji
pripadaju njemu, i posuh celu svoju kuću i sube za objed i sve
trijemove, do vanjskih vrata, ja rekoh: Ja znam da ti, Gospode Isuse
Hriste, si čist i nedirnut od ikoje nečisti, tako neka moji neprijatelji i
protivnici budu izvedeni ispred tvoga lica. I sad, ti blagosloveni, ja sam
naredio udovcima i starim ženama da se sakupe ka tebi u mojoj kući
koja je očišćena, da bi oni mogli moliti sa nama. I oni će primiti svaki
komad zlata u ime službe, da bi mogli biti zvani uistinu slugama
Hristovim. I sve drugo je sad pripremljeno za službu. Ja molim te,
zato, O Blagosloveni Petre, pristani na njihove molbe, tako da možeš
odati čast njihovim molitvama umjesto mene, hajdemo potom i
uzmimo Narcisa također, i tkogod od braće je tamo. Tako tad Petar
pristade na njihovu jednostavnost, da ispuni njegovu želju, i ode sa
njim i ostatak braće.

XX. Ali Petar ušavši, vidje jednu od starijih žena, udovu, koja bi slepa, i
njenu kćer kako joj daje ruku i vodi je u Marselovu kuću, i Petar joj
reće: Dođi ovamo, majko, od današnjeg dana napred Isus ti daje
njegovu desnu ruku, kojom mi imamo svetlost nedodirljivu koju tama
ne krije,koji ti kaže putem mene: Otvori svoje oči i vidi, i hodaj sama. I
odmah udovica vidje Petra stavljajući svoju ruku na njenu.

570
I Petar uđe u dvoranu za ručavanje i vidje da Evanđelje se čita, i on
smota knjigu i reče: Vi ljudi koji verujete i nadate se u Hrista, uvidite
na koji način sveto Pismo našega Gospoda treba biti objavljeno: od
čega mi njegovom milošću napisasmo to što možemo primiti, iako još
se pojavio vama slabima, i prema našoj snagi, čak to može biti
smatrano nošenim (ili usađenim) ljudskim telom. Mi trebamo zato
prvo da znamo volju dobrote Božije, kako to da kad greh je svukud
raširen, i mnoge hiljade ljudi su bačene u propast, Bog je pokazao
svoju milost da se pokaže u drugom obliku i u naličju čovečijem, u
pogledu koga ni židovi niti mi nismo sposobni vredni da budemo
prosvetljeni. Jer svaki od nas koliko je mogao da vidi, vidio je, koliko
je mogao. Sada hoću li ja objasniti vam to što je novo čitano vam. Naš
Gospod, želeći da ja vidim njegovo veličanstvo na svetoj planini – Ja,
kad ja i sinovi Zebedeva vidjesmo svjetlost njegova svjetla, padoh kao
mrtav i zatvorih moje oči, i čuh takav glas od njega kakav ne mogu da
opišem, i mislio sam da sam oslepeo njegovom svetlošću. I kad se
povratih, dišući ponovo, malo rekoh u sebi: Možda moj Gospod
doveo me je ovamo da me oslepi. I ja rekoh: Ako je to tvoja volja,
Gospode, ja se ne opirem. I on dade mi svoju ruku i podiže me, i kad
ja ustah ja videh ga ponovo u takvomu obliku kakav sam mogao
pojmiti. Tako, potom, milostivi Bog, draga voljena braćo, odnio je
naše slabosti i otkrio naše grehove (kao što prorok govori: On je
odnio naše grehe i pretrpio za nas, ali mi smo uvažili ga da bude u
nevolji udaren sa pošastima), jer on je u Ocu i Otac u njemu – on
također u sebi punoće sve veličine, on nam je pokazao sve svoje
dobre stvari, on je jeo i pio zarad nas, sam nije bi gladan ni žedan, on
je odnio i nosio našu mržnju zarad nas, on umrije i usta ponovo zarad
nas, koji me branio kada sam grešio i utešio me svojom veličinom, i
utješiti će vas također da biste ga vi voljeli, ovaj Bog koji je velik i
malen, lijep i ukaljan, mlad i star, viđen u vremenu i u večnost
nevidljiv, koga ruka čovečija nije sadržala, a držan je svojim slugama,
571
koga telo nije videlo, a sad vidi, koji je riječ objavljena prorocima i sad
se pojavila (tako Gk., Lat niti čut ali sada znan), nije podložan
trpljenju, već sada je učinio iskušenje trpljenja zarad nas, nikad
kažnjavan a sada kažnjen, koji je bio pre sveta i koji je bio obuhvačen
vremenom, veliki početak svih vlasti, a izručen prinčevima, lijep, ali
među nama nizak, viđen od svega predviđenoga. Ovaj Isus koga
imate, braćo, vrata, svetlo, put, kruh, voda, život, oživljenje,
osveženje, biser, blago, sjeme, izobilnost (žetve), sjeme gorušice,
loza, plug, milost, vjera, riječ: on je sve stvari i nema nikoga drugoga
večeg od njega. Njemu je slava, svijeta u vekove. Amen.

XXI. I kad je deveti čas pun bio, oni ustaše da se pomole. I gle neka
udova, starija, nezana Petru, koja sedaše tamo, bijući slepa i
neverujuća, plakaše, govoreći Petru: Mi sedimo zajedno ovde, O
Petre, nadajući se i verujući u Hrista Isusa: kao što si tamo učinio
jednog od nas da vidi, mi molimo te, gospodaru Petre, daj nam
također njegovu milost i sažaljenje. Ali Petar reče im: Kad bi bilo u
vama vjere koja je u Hristu, da je čvrsto u vama, osetili bi u svojim
mislima ono što ne vidite vašim očima, iako su vam uši zatvorene,
opet neka budu otvorene u vašem umu unutar vas. Te oči će opet biti
zatvorene, videći ništa osim ljudi i goveda i nijeme životinje i kamenje
i štapove, ali ne vidi svako oko Isusa Hrista. A sad, Gospode, neka
tvoje slatko i sveto ime pomogne ovim osobama, ti dotakni njihove
oči, jer ti možeš – da ovi mogu videti sa njihovim očima.

I kad su oni molili, prostorija u kojoj oni behu je zasjala kao da je

svetlila, sa takvim svetlom kao da dolazi u oblacima, ne takvo svetlo
kao po danu, već neizrecivo, nevidljivo, takvo kakvo nijedan čovek ne
može opisati, čak takvo da smo mi bili van sebe sa zbunjenošću,
dozivajući Gospoda i govoreći: Imaj milosti, Gospodine, na tvoje
sluge, šta možemo podnijeti, to Gospodaru daj nam, jer ovo niti
možemo vidjeti niti izdržati. I dok smo bili tamo, samo ti prozori su

572
stajali koji behu slepi, i sjajna svetlost koja se pojavila nam ušla je u
njihove oči i učinila da vide. Kojima Petar reče: Recite nam šta vidite.
A oni rekoše: Mi vidimo starijeg čovjeka takve prijatnosti kakvu nismo
mogući da ti kažemo; ali drugi rekoše: Mi vidimo mladića; a drugi: Mi
vidimo dečaka kako dodiruje naše oči nježno, i tako behu naše oči
otvorene. Petar stoga veliča Gospoda, govoreći: Ti jedini si Gospod
Bog, i od kojih usana mi imamo potrebu da ti damo dužnu slavu i
kako da ti damo zahvalu prema tvojoj milosti. Stoga, braćo, kao što
vam rekoh nešto ranije, Bog koji je stalan je veći od naših misli, baš
kao što smo naučili od ove stare udovice, kako da su oni videli
Gospodara u različitim oblicima.

XXII. I ohrabrivši ih sve da misle na razumevanje Gospoda sa celim

njihovim srcem, on poče zajedno sa Marselusom i ostalom braćom da
služi devicama Gospodnjim, i ostalima do jutra.

Komu Marsel reče: Vi svete i nepovredive djevice Gospodnje,

poslušajte: Vi imate mesto gde da prebivate, za ovim stvarima koje su
zvane mojim, čije su one osim vaše ne odlazite odavde, već se
osvežite, jer u subotu koja dolazi, sutra, Simon je imao raspravu sa
Petrom svecem Božijim, jer otkako je Gospod ikad bio sa njim, gle
hoće li Hrist Gospodin sada stajati sa njim apostolom. Jer Petar je
nastavio da kuša ništa, već posteći još dan, kako bi prevladao zle
neprijatelje i progonitelje Gospodnje istine. Jer gle, moji mladi ljudi su
došli objavljujući da su videli skele nameštene u forumu, i mnogo
ljudi je govorilo: Sutra u zoru dvojica Židova će se nadmetati ovde u
pogledu učenja Božijeg. Sada zato hajde da gledamo do jutra, moleći
našega Gospodara Isa Krsta da čuje naše molitve na pomoć Petru.

I Marsel se okrene da spava za kratko, i probudi Petra i reče mu: O

Petre, ti apostole Hristov, hajdemo hrabro ka onomu šta leži pred
nama. Jer upravo sada sam se okrenuo da spavam za malo, ja videh
te kako sjediš u visokom mestu i pred tobom veliko mnoštvo, i žena
573
neizmerno grešna, na vid kao etiopljanka, ne egipćanka, već cela crna
i prljava, obučena u krpe, i sa železnim ovratnikom oko vrata i
lancima na njenim rukama i nogama, pleše. I kad ti vide me ti reče mi
glasno: Marsele sva moč Simona i njegova Boga je ova žena koja
pleše, da je obezglaviš. I ja rekoh tebi: Brate Petre, ja sam senator
visokog staleža, i nikad nisam uprljaomoje ruke, niti ubio toliko koliko
vrabac ikad. A ti čuvši počeo si da plačeš još više: Dođi ti, o istiniti
maču, Isuse Kriste i ne odseci samo glavu od ovoga đavola, već
posjeci sve njene udove u komade na pogled svih ovih koje sam ja
dao u tvoju službu. I odmah jedan kao ti, O Petre, imajući mač,
posiječe je u komade, tako da sam ja gledao ozbiljno na oboje vas, i
na tebe i na njega koji je posjekao u komade tog đavola, i čudio se
veoma da vidim kakvi ste. I ja se probudih, i rekoh ti ove znakove od
Hrista. I kad Petar je čuo bio je još više ohrabren, jer Marsel je video
ove stvari, znajuči da Gospod uvijek brine za svoje. I bijuči radostan i
osnažen ovim rečima, on usta i ode u forum.

XXIII. A braća kada su bila zajedno, svi koji behu u Rimu, i uzeše
mesta svaki za komad zlata, tamo dođu zajedno i senatori i starješine
i oni od vlasti. I Petar dođe i stade usred, i zaplaka: Pokaži nam, O
Petre, ko je tvoj Bog i koja je njegova veličina kojom ti je dao
pouzdanje. Ne prekorevaj Rimljane, oni su ljubitelji bogova. Imali smo
dokaz od Simona, daj nam da imamo od tebe, ubijedi nas , oboje vas,
komu treba uistinu da verujemo. I dok su oni govorili ove stvari,
Simon također dođe, i stajući u nevolji misli na Petrovoj strani, iz prva
od pogleda na njega.

I nakon duge tišine Petar reče: Vi ljudi Rima, budite istinite sudije
nama,jer kažem da verujem u živoga i istinitoga Boga, i obečavam
vam dati dokaze njegove, koji su mi znani, toliko koliko vi možete
nositi svedočanstva. Jer vidite da ovaj čovek je sada prekoren i miran,
znajući da sam ga izveo iz Judeje zarad prevare koju je radio na

574
Eubuli, časnoj i običnoj ženi, sa svojom mađijom, i bijući proteran od
tamo, on dođe ovde, misleći izbeći da ga primetite, i gle, on stoji
licem u lice sa mnom. Reci sad, Simone, nisi li u Jerusalemu pao pred
moje noge i Pavlove, kada si video izlečenja koja behu izvedena našim
rukama, i rekao: Molim vas uzmi od mene platu koliko hoćete, da bih
ja mogao polagati ruke na ljude i činiti takva dela. I kad mi čusmo to
mi te proklesmo, govoreći: Misliš li kušati nas kao da mi želimo
posedovati novac. I sad ne bojiš li se uopšte. Moje ime je Petar, jer
Gospod Hristos udostojio me zvati ''pripravljenim za sve stvari': jer ja
verujem u živoga Boga kojim ja ću prokazati tvoje vradžbine. Sada
neka čini na očigled vas čuda koja je činio ranije: i šta sam rekao za
njega, nećete li verovati.

Ali Simon reče: Ti pretpostavljam pričaš o Isusu iz Nazareta, sinu

drvodjelje, i koji je sam drvodjelja, čije rođenje je zabilježeno (ili čiji
narod živi) u Judeji. Slušaj ti, Petre: Rimljani imaju razumevanja, oni
nisu budale. I on se okrene narodu i reče: Vi ljudi Rima, je li Bog
rođen je li razapet on koji je imao gospodara on nije Bog. I kad on
tako progovori, mnogi rekoše: Ti kažeš dobro, Simon.

XXIV. Ali Petar reče: Anatema na tvoje riječi protiv (ili u) Hrista! Misliš
li ti pričati tako, gde prorok muje rekao: Tko će reći njegovom
naraštaju. I drugi prorok kaže: Kako smo ga videli i on nije imao
ljepote niti prijaznosti. I: U poslednjim vremenima će dete biti rođeno
od Svetoga Duha: njegova majka nije poznala čovjeka, niti ijedan
drugi da kaže da je on otac. I opet on reče: Ona je rodila i nije rodila.
(Od apokrifnog Ezekiela (izgubljeno)) I opet: mala je stvar za tebe
umornim ljudima (lit. Mala je stvar da činite borbu za ljude) Vidite,
djevica će začeti u utrobi. I drugi prorok kaže, časteći Oca: Niti smo
čuli njen glas, niti je babica ušla. (Od Uznesenja Isajiinog, XI.14) Drugi
prorok kaže: Rođen ne od utrobe žene, već sa nebesa dođe on dole. I:
Kamen je odsječen bez ruku, i udarioje sva kraljevstva. I: Kamen koji

575
zidari odbaciše, isti je postao glava ugaona, i on pozva ga kamenom
odabranim, dragim. I opet prorok kaže u pogledu njega: I gle, videh
jednoga kao Sin čovećiji kako dolazi na oblacima. I još O ljudi Rima,
ako znate Pisma proroka, ja bih izložio vam sve: kojim Spisima je
potrebno da ovo bude govoreno u tajni, i da kraljevstvo Božije bude
usavršeno. Ali ove stvari biti će otvorene vama kasnije. Sada se ja
okrećem ka tebi, Simon: učini neku drugu stvar od ovih s kojim si ih
obmanjivao, i ja ću dovesti do ničega kroz mog Gospoda Isusa Hrista.
I Simon iščupa njegovu smjelost i reče: Ako starješina dozvoli
(pripremite se i ne odlažite zarad mene).

XXV. Ali starješina je želeo pokazati pažnje ka oboje, da ne izgleda da

čini nepravo. I starješina stavi napred jednoga od svojih slugu i ovako
reče Simonu: Uzmi ovoga čoveka i predaj ga na smrt. A Petru reče: A
ti ga oživi. A ljudima starješina reče: Sada je na vama da sudite da li su
ovo dvoje ljudi prihvatljivi Bogu, onaj koji ubije i onaj koji oživljava. I
odmah Simon progovori u uho mladića i učini ga nijemim, i on umre.

I dok je tamo počelo mrmljanje među narodom, jedna od udovica

koja je bila hranjena (osvježena) u Marselovoj kući, stajući iza
mnoštva, zaplaka: O Petre, slugo Božji, moj sin je mrtav, jedini kojeg
sam imao. I ljudi učiniše mjesta za nju i odvedoše je Petru: i ona baci
sebe pred njegove noge, govoreći: Imala sam jedinog sina, koji sa
njegovim rukama davao mi je hranu: on me podizao, brinuo se, sada
kada je on mrtav, tko će mi pružiti ruku. Kojoj Petar reče: Idi, sa ovim
za svedočanstvo, i dovedi ovamo svoga sina, da bi oni videli i mogli
verovati da uz pomoć Boga on je dignut, i da ovaj čovek (Simon) može
videti i pasti (ili, i ona kad ga vide, pade). I Petar reče mladiću: Imamo
potrebu za nekim mladićima, i štaviše, od takvih kakve verujemo. I
odmah trideset mladića usta, koji su bili pripravni da je nose ili da
donesu njenog sina koji je bio mrtav. I dok udovica je teško se
povraćala sebi, mladići je uzeše, i ona je plakala i govorila: Gledajte,

576
moj sin, sluga Hristov je poslat tebi: trgajući kosu i lice. A mladići koji
behu dođoše ispitani (Gk. Očito, držali) mladićeve nosnice da vide da
li je uistinu mrtav, i videći da je mrtav uistinu, oni imaše sažaljenja na
staru ženu i rekoše: Ako tako želiš, majko, i imaš pouzdanja u Boga
Petrovog, mi čemo ga uzeti i odnijeti tamo da ga oživimo i povratimo
tebi.

XXVI.I kako su oni rekli ove stvari, starješina (u forumu, Lat.)gledali

zdušno na Petra (reče: Šta kažeš ti Petre) Vidi moj dečak je mrtav, koji
je također drag caru, i ja nisam ga poštedio , iako sa sobom imam
druge mladiće, već sam željela radije da učinim iskušenje tebe i Boga
koga propovedaš, da li si istinit, i zato ja sam želio da ovaj mladić
umre. I Petar reče: Bog nije iskušan ni opravdan, O Agripa, već ako je
voljen i umoljen on čuje one koji su vredni. Ali budući sad da moj Bog
i Gospod Isus Krist je kušan među vama, koji je učinio tako velike
znakove i čuda mojim rukama da vas okrene od vaših grehova – sada
također na očigled svih vas, Gospode, na moju riječ, sa moču podigni
njega koga Simon je ubio dirajući ga. I Petar reče gospodaru mladića:
Idi, uzmi njegovu desnu ruku, i imati češ ga živa i da hoda sa tobom. I
Agripa starješina potrča i ode mladiću i uze njegovu ruku i podiže ga. I
svo mnoštvo videči zaplaka. Jedan je Bog, jedan je Bog Petrov.

XXVII. U međuvremenu udovičin sin također bi doveden na krevet od

mladića, i ljudi učiniše put za njih i dovedoše ga Petru. I Petar podiže
svoje oči u nebo i raširi svoje ruke i reče: O sveti Oče tvoga Sina Isusa
Hrista, koji si dao nam tvoju moč, da možemo putem tebe pitati i
postići, i prezreti sve šta je u svijetu, i slijediti samo tebe, koji si viđen
od nekoliko i želiš biti znan od mnogih: sijaj oko nas, Gospode,
prosvetli nas, pojavi se, podigni sina od ove stare udovice, koja ne
može pomoći sebi bez njenog sina. I ja, ponavljajući riječi Hrista moga
Gospoda, rekoh ti: Mladiću, ustani i hodaj sa mojom majkom tako
dugo koliko možeš učiniti joj dobro, ti stoga češ služiti mi poslije više

577
vrste, služeći u udijelu učenjaka (đakona) biskupa (ili, i biskupa). I
odmah mrtav čovjek usta, i mnoštvo vidje i začudi se, i ljudi plakaše:
Ti si Bog Spasitelj, ti, Bog Petrov, nevidljivi Bog, Spasitelj. I oni
govoriše među sobom, čudeći se uistinu na moč čovjeka koji je zvao
svoga Gospoda sa rečju, i oni primiše u posvećenje.

XXVIII. Slava o tome se raširi gradom, tamo dođe majka nekog

senatora, i baci se usred ljudi, i pade na Petrove noge, govoreći:
Saznala sam od mojih ljudi da si ti sluga milostivoga Boga, i dao si
njegovu milost svima onima koji žele svetlo. Daj stoga svijetlo mome
sinu, jer ja znam da ti ne zamjeriš nikom, ne okreni se od gospođe
koja te moli. Kojemu Petar reče: Hočeš li ti verovati u moga Boga,
kojim tvoj sin će biti podignut. A majka reče glasno, plačući: Ja
verujem, O Petre, Ja verujem! I svi ljudi plakaše. Daj majci njenog
sina. Ali Petar reče: Neka on bude doveden ovde pred ove. I Petar se
okrene narodu i reče: Vi ljudi Rima, ja sam također jedan od vas, i
nosim čovečije telo i grešnik sam, ali sam stekao milost: ne gledaj
stoga na mene kao što sam ja činio mojom moći to što sam učinio,
već sa moči moga Gospoda Isusa Hrista, koji je sudija brz i mrtvih. U
njega verujem i njime sam poslan, i imam pouzdanje kada zovem
njega da podignem mrtve. Idite vi zato također, O ženo, i učini tvoj
sin da bude doveden ovamo i da ustane ponovo. I žena je prošla kroz
sredinu ljudi i otišla na ulicu, trčeći, sa velikom radošću, i verujući u
njenim mislima ona dođe u svoju kuću, i uz pomoć njenih mladih ljudi
ona uze ga i dođe na forum. Ona je zapovedila mladićima da stave
kape (znak da su sada slobodni) na njihove glave, i da hodaju pred
nosilima, i sve što je odredila da spali telo njenog sina da bude nošen
pred odrom, i kad Petar vidje on je imao sažaljenje na mrtvim telom i
na nju. I ona dođe u mnoštvo, dok su svi oplakivali je, veliko mnoštvo
senatora i gospode slijedilo je potom, da vide čudesna dela Božija: jer
ovaj Nikostratus koji je mrtav je bio neizmerno plemenit i voljen od
senata. I oni dovedoše ga i postaviše pred Petra. A Petar pozva na
578
mir, i glasno reče: Vi ljudi Rima, neka bude pravedan sud između
mene i Simona, i sudite da li od nas dvoje vjeruje u živoga Boga, on ili
ja. Neka podigne telo koje leži ovde, i verujte u njega kao u anđela
Božijeg. Ali ako on ne može, i ja pozovem moga Boga i povratim sina
živa njegovoj majci, tada verujte da ovaj čovek je vrač i zamejavač,
koji vas zabavlja. I kad svi oni čuše ove stvari, oni mišljaše da je pravo
što Petar je rekao, i oni ohrabrivahu Simona, govoreći: Sada, ako je
išta u tebi,pokaži otvoreno! Ili pređi se, ili češ biti prevladan! (ili,
ubijedi nas, ili češ biti ubijeđen). Zašto stojiš tu još Dođi, počni! Ali
Simon, kada on vidje njih sve u trenu s njim, stajaše mirni, i potom,
kada on vidje ljude mirne i gledaju u njega, Simon zaplaka, govoreći:
Vi ljudi Rima, ako vidite da mrtav čovek ustane, hoćete li izbaciti Petra
iz grada. I sav narod reče: Ne samo da čemo ga izbaciti, već u isti tren
mi čemo ga spaliti sa vatrom.

Tada Simon ode do glave mrtvoga čoveka i stade i triput podiže se (ili
reče triput: Podigni se) i pokaza ljudima da on mrtvac je podigao
svoju glavu i pomjerio je, i otvorio svoje oči i poklonio se malo
Simonu. I odmah oni počeše da traže drva i baklje, s kojim će spaliti
Petra. Ali Petar primivši snagu od Hrista, podiže svoj glas i reče im koji
su vikali protiv njega: Sada vidim ja, vi ljudi Rima, da ste vi – Ja moram
reći budale i zaludnici, toliko dugo koliko vaše oči i vaše uši i vaša srca
su slepa. Koliko dugo ćete razumom biti pomračeni da ne budete
začarani, pretpostavljajući da mrtvac je ustao, koji nije podigao sebe.
Bilo bi mi previše, vi ljudi Rima, da šutim i umrem bez reči, i da vas
ostavim u prevarama sveta, ali ja imam kaznu vatre neugasive pred
mojim očima. Ako stoga izgleda vam dobro, neka mrtvac govori,
neka ustane ako je živ, neka oslobodi usta vezana, sa svojim rukama,
neka pozove svoju majku, neka kaže vama koji plačete. Zašto plačete
pustite ga da da znak nam rukom. Ako ćete sada videti da je mrtav, i
vas opčarate, neka ovaj čovjek se odvoji od odra, koji vas je

579
nagovorio da odete od Hrista, i videti ćete da mrtvac je takav kao što
ste ga videli da je donešen ovde.

Ali Agripa starešina nije dalje imao strpljenja, već odbaci Simona dalje
sa vlastitim rukama, i opet mrtav čovjek je ležao kao ranije. I ljudi
behu ljuti, i okrenuti od vradžbine Simona i počeše da plaču: Poslušaj,
O Cezare! Ako sada mrtvi ne ustane, dajte Simonu da bude spaljen
umesto Petra, jer uistinu on nas je zaslepeo. Ali Petar raširi svoje ruke
i reče: O ljudi Rima, imajte strpljenja! Ja ne kažem vama da ako
mladić bude podignut Simon će biti spaljen; jer ako kažem, vi čete
učiniti. Ljudi plakaše: Protiv tvoje volje Petre, mi čemo učiniti. Kojima
Petar reče: Ako nastavite u ovom misleniju mladić neće ustati, jer mi
znamo da ne vraćamo zlo za zlo, već smo spoznali da volimo naše
neprijatelje i molimo za naše progonitelje. Jer ako ovaj čovek se
pokaje, biće bolje, jer Bog se neće sečati zla. Neka dođe, zato, u
svetlo Hrista, ali ako ne može, neka uzme deo svoga oca đavla, ali
neka tvoje ruke ne budu uprljane. I kad je tako rekao narodu, on ode
do mladića, i pre nego što ga je podigao, on reće njegovoj majci: Ovo
dvoje ljudi koje si oslobodila u čast tvoga sina, može još služiti
njihovomu Bogu kada on živi, bijući slobodni, jer ja znam da duša
nekih je povređena ako vide tvog sina oživljenog i znaj da ti će biti još
u okovima: ali neka nastave svi slobodno i prime njihovo kao što su
ranije, jer tvoj sin će ustati opet, i neka oni budu s njim. I Petar je
gledao dugo na nju, da vidi njene misli. I majka mladića reče: Šta
drugi mogu ja činim također pred starešinom i kažem: koliko god sam
mislila da spalim telo moga sina, neka ga imaju. I Petar reče: Neka
ostaci budu dati udovicama. Tad Petar se radovao u duši i rekao u
duhu: O Gospode koji si milostiv, Isuse Hriste, pokaži se tvome Petru
koji te zove kao što si uvek pokazivao mu milost i ljubaznost, i u
prisustvu svih ovih koji su ostvarili slobodu, da ti postanu tvoje sluge,
neka Nikostratus sada ustane. I Petar dodirnu mladićevu stranu i
reče: Ustani. I mladić usta i skide svoju pogrebnu odeću i sjede i
580
oslobodi usta, i upita za drugu odeću, i on dođe dole sa odra i reče
Petru: Ja molim te, O čoveće Božiji, hajde da idemo ka Hristu
Gospodu koga videh da priča sa mnom, koji me također pokaza tebi i
reče ti: Dovedi ga k meni, jer on je moj. I kad Petar ču ovo od mladića,
on je bio ojačan još više u duši pomoču Gospodnjom, i Petar reče
ljudima: Vi ljudi Rima, je li tako da mrtav je podignut, tako oni
razgovaraše, tako oni ustše i hodaše, i živješe dugo kako Bog je htio.
Sada zato, vi koji ste došli zajedno da se vidite, ako se ne okrenete od
svojih zlih puteva, i od svih vaših bogova koji su urađeni rukama, i od
sve nečisti i pohote, primite prijateljstvo sa Hristom, verujući, da
možete steći večan život.

XXIX. I u istome času oni ga obožavaše kao Boga,padajući na njegove

noge, i bolesne koje su imali kući, kako bi ih izlečio.

Ali starešine videći tako veliko mnoštvo koje čeka na Petra, pokazaše
Petru da se on treba povući: i Petar je rekao ljudima da dođu u
Marselovu kuću. Ali majka mladića je molila Petra da uđe u njenu
kuću. Ali Petar je ugovorio da će biti sa Marselom na Gospodnji Dan,
da vidi udovice kako Marsel je obećao, da služi njima sa njegovim
vlastitim rukama. Dečak stoga koji je ustao ponovo reče: Ja ne
odlazim od Petra. A njegova majka, zadovoljna i vesela, ode u njenu
vlastitu kuću. I u slijedeći dan nakon subote ona dođe do Marselove
kuće noseći Petru dve hiljade komada zlata, govoreći Petru: Podijeli
ovo između djevica Hristovih koje služe njemu. Ali dečak koji je ustao
iz mrtvih, kada vidje da on nije dao ništa nikome, ode kući i otvori
presu i sam prinese hiljadu komada zlata, govoreći Petru: Gle, Ja
također koji sam podignut, nudim dvostruki prinos, i sam također od
ovoga dana unapred kao govoreći žrtvu ka Bogu.

Ovde počinje izvorni grčki tekst kako je sačuvan u jednome od naša

dva rukopisa (onaj u Gori Atos). Drugi (Patmos) rukopis počinje, kao i
verzije, na glavi xxxiii. Grčki i ne Latinski se slijedi u prevodu.
581
XXX. A u Gospodnji dan kako je Petar razgovarao sa braćom i
ohrabrivao ih u vjeru Hristovu, tamo bi prisutni mnogi od senata i
mnogi vitezovi i bogate žene i gospođe, i bijući utvrđene u vjeri, jedna
žena koja bi tamo, neizmerno bogata, koja se prezivala Hrise zarad
svakog posuđa njenog je bilo od zlata – od njenog rođenja ona nikad
nije koristila posuđe od srebra ili stakla, već zlatno jedino – reče
Petru, ti slugo Božiji, onaj koga zoveš Bogom pojavio mi se u snu i
rekao: Hriso, otidi Petru mome slugu odnesi deset hiljada komada u
zlatu, jer ti duguješ ih njemu. Ja sam ih stoga donijela, bojeći se da
neka šteta bude mi urađena od njega koji mi se pojavio, koji također
je otišao u nebo. I tako govoreći, ona položi novac i ode. A Petar
videći to uzveliča Gospoda, jer oni koji behu u potrebi da budu
osveženi. Neki, stoga, od njih koji behu tamo rekoše mu: Petre, nisi li
učinio zlo što si primio novac od nje jer ona je zlo govorila širom Rima
za preljubu, i jer ona drži ne jednoga muža, da, ona čak ima posla sa
mladim ljudima njene kuće. Ne budi stoga dioničar za stolom Hrise,
već daj to što je došlo od nje bude joj vraćeno. Ali Petar čuvši smijao
se i rekao braći: Šta ova žena je u ostatku njenog životnog puta, Ja ne
znam, ali u tome što sam primio novac, nisam učinio ludo, jer ona je
platila kao dužnik Hristu, i dala ga je slugama Hristovim, jer on sam je
pribavio za njih.

XXXI. I oni donesoše k njemu također bolesne u subotu, moleći da ih

on povrati od njihovih bolesti. I mnogi behu izlečeni koji behu bolesni
od uzetosti, i od gihta, i groznice, i svake bolesti tijela oni behu
izlečeni, verujući u ime Isusa Hrista, i mnogi behu dodani svaki dan ka
milosti Gospodnjoj.

Ali Simon čarobnjak, nakon nekoliko dana što je prošlo, obećao je

mnoštvu da će osuditi Petra da on nije verovao u istinitoga Boga već
da je bio prevaren. I kad on učini mnoga lažna čuda, oni koji behu
čvrsti u vjeri ismijavali su ga. Jer u prostorijama za jedenje on je

582
učinio da neki duhovi uđu, koji behu samo pojava, a nisu postojali
uistinu. I šta više da kažem iako je često bio osuđen za vračanje, on je
učinio hrome ljude da izgledaju kao celi za kratko, slijepi također, i
jednom on je učinio mnoge mrtve da ožive i kreću se, i on je sa
Nikostratusom (Gk. Stratonikus). Ali Petar slijedio ga je svukud i
optuživao ga stalno prolaznicima, i kad je on sada učinio tužni izraz i
bio je ismijan od ljudi Rima i nisu verovali jer on nikad nije uspeo u
stvarima koje je obećao izvesti, bijući u takvoj nevolji na kraju on im
reče: Ljudi Rima, vi mislite sad da Petar me je nadvladao, kao močniji,
i držite više pažnje do njega, vi ste prevareni. Jer sutra ja ću vas
napustiti, bezbožni i neverni kakvi ste, i uzletjeti Bogu čija Moč Ja
sam, premda sam postao slab. U tomu, stoga, vi ste pali, Ja sam Onaj
koji stoji, i ja ću ići gore mome Ocu i reći mu: Ja također, tvoj sin koji
stoji, željeli su da me povuku dole, ali ja nisam pristao s njima, vratio
sam se ka sebi.

XXXII. I već sutra veliko mnoštvo se sakupi na Svetome Putu da ga

vide kako leti, I Petar dođe do mesta, videći viziju (ili, vidio je očima),
da bi ga osudio u ovomu također, jer kad Simon je ušao u Rim, on je
zaprepastio mnoštvo leteći: ali Petar koji ga je osuđivao nije još živeo
u Rimu: koji grad on je tako zamejavao prividom, tako da su neki
odnošeni s njim (začuđeni nanjega).

I kad ovaj čovek stojeći na visokom mestu ugleda Petra i poče da

govori: Petre, u ovo vreme kad ja uzađen gore pred svim ovim
ljudima koji me gledaju, Ja ti kažem: Ako tvoj Bog može, koga židovi
staviše na smrt, i kamenovaše te koji si odabran od njega. Jer ja, kada
uzletim,ću pokazati se svom ovom mnoštvu, tko sam. I gle kad je on
bio podignut, i sve ga gledaše kako su uzdiže iznad celog Rima i
hramova tamošnjih i planina,vjeri pogledaše prema Petru. A Petar
videći neobičnost prizora zavapi Gospodu Isusu Hristu: Ako pretrpiš
ovoga čoveka da izvrši to što je naumio, sada će svi oni koji su

583
verovali u tebe biti suprotstavljeni, i znakovi i čuda koja si ti dao im
kroza mene oni neće verovati: požuri s tvojom milošću, O Gospode, i
neka on padne sa visine i bude oduzet, i neka ne umre već bude
doveden do ništavila, i slomi njegovu nogu u tri mesta. I on pade sa
visine i slomi svoju nogu na tri mesta. Tad svaki čovek baci kamenje
na njega i odoše kući, i otad verovaše Petru.

Ali jedan od prijatelja Simonovih dođe brzo putem (stigavši sa puta),

Gamelus po imenu, od koga Simon je primio mnogo novca, imajući
grkinju za ženu, i vidje ga da je on slomio svoju nogu, i reče: O Simon,
ako Moč Božija je razbijena u komade, neće li taj Bog čija Moč si ti,
sam oslepeti Gamelusa zato potrči i slijedi Petra, govoreći mu: Ja bih
također htio biti od onih koji veruju u Krista. A Petar reče: Ima li ikoga
ko te mrzi, moj brate dođi i sedi sa nama.

Ali Simon u svojoj nevolji nađeneke da ga odnesu po noći na krevet

od Rima u Arisiju, i on bi tamo za vreme, i bi donesen otamo u
Terasinu jednomu Kastoru koji je bio proteran iz Rima pod optužbom
vračanja. I tamo je on bolno posiječen (Lat. Od dvoje liječnika), i tako
Simon anđel Satane dođe do svoga kraja.

(Ovde Mučeništvo počinje u Patmos rukopisu i verzijama.)

XXXIII. A Petar je bio u Rimu radujući se u Gospodu sa braćom, i

dajući hvale noću i danju za mnoštvo koje je dolazilo dnevno do
svetoga imena milošću Gospodnjom. I tamo su bili sakupljeni
također kod Petra priležnice Agripe starješine, četvoro njih, Agripina i
Nicaria i Eufemia i Doris, i one, čuvši reč u pogledu časnosti i sva
proroštva Gospodnja, behu udarene u njihovim dušama, i složile su se
da ostanu čiste od kreveta Agripe behu uznemirene od njega.

A Agripa je bio zbunjen i tugovao zarad njih – a on volio ih je veoma,-

on je gledao i slao ljude privatno da vidi kamo su otišle, i nađe da su
otišle ka Petru. On reče stoga njima kada se vratiše: Da hrišćan ih je
584
naučio da nemaju odnosa sa mnom: znajte da ja ću vas uništiti i
spaliti njega živa. One, tad, pripravne da pretrpe sve načine zla od
Agripine ruke, da bi jedino izbegle strast ljubavi, bijući ojačane moču
Isusovom.

XXXIV. I neka žena koje je bila neizmerno lepa, žena od Albinusa,

Cezarovog prijatelja, po imeno Hantipa, dođe, ona također, ka Petru,
sa ostalim gospođama, i povuče se, ona također, od Albinusa. On
stoga bijući ljut, i voleći Hantipu, i čudeći se da ona nije htela spavati
čak na istome krevetu sa njim, bijesnio je kao divlja zver i htio je
pogubiti Petra, jer znao je da je on uzrok od odvajanja nje iz kreveta.
Mnoge druge žene također, voleći riječ časnosti, odvojiše se od svojih
muževa, jer su željele da obožavaju Boga u trezvenosti i čistoti. I dok
je bila velika nevolja u Rimu, Albinus učini znanim svoje stanje Agripi,
rekavši mu: Ili me ti osveti od Petra koji je povukao moju ženu, ili ću
ja osvetiti se. A Agripa reče: ja sam pretrpio isto od njegove ruke, jer
je privukao moje naložnice. I Albinus mu reče: Zašto onda čekaš,
Agripa hajde da ga nađemo i usmrtimo kao sudionika u čudnim
poslovima, da imamo opet naše žene, i osvetimo ih također one koji
ne mogu da ga usmrte, čije žene također je odvojio od njih.

XXXV. I dok su oni razmatrali ove stvari, Hantipe sazna za naum

njenog muža sa Agripom i posla i pokaza Petru, da bi on mogao otići
iz Rima. I ostala braća, zajedno sa Marselom, moliše ga da ode. Ali
Petar im reče: Hočemo li biti bjegunci, braćo i oni mu rekoše: Ne, ali
da bi ti još mogao služiti Gospodu. I on posluša glas braće i izađe sam,
govoreći: Neka nitko od vas ide sa mnom, već ja ću ići sam, menjajući
svoj izgled. I kako je on otišao iz grada, on vidje Gospoda da ulazi u
Rim. I kad ga vidje, on reče: Gospode, gde ideš tako (ili ovde). A
Gospod reče mu: Ja idem u Rim da budem raspet. A Petar mu reče:
Gospodine, hočeš li biti raspet ponovo. On mu reče: Da, Petre, Biti ću
razapet ponovo. I Petar dođe sebi i videći Gospoda kako se uzdiže u

585
nebesa, on se vrati u Rim, radujući se i slaveći Gospoda, za što je
rekao: Biti ću raspet, što je trebalo snaći Petra.

XXXVI. On ode gore opet do braće, i reče im šta je vidio njega: i oni
tugovahu u duši, plačući i govoreći: Mi molimo te, Petre, misli o nama
da smo mladi. A Petar im reče: Ako je Gospodareva volja, i ako će biti,
iako ako mi nećemo, ali za vas, Gospod je močan da vas utvrdi u veri,
i naći će vas tamo i učiniti da se raširite svukud, koga on sam je
posadio, da bi vi također sadili druge kroz njega. Ali Ja, toliko dugo
kao Gospodin će da ja budem u tijelu, ne odupirem se, i opet ako on
uzme me sebi ja ću se radovati i biti zadovoljan.

I dok Petar je tako govorio, i sva braća plakala, eto vojnika četiri uzeše
ga i odvedoše do Agripe. I on u njegovoj ludosti (bolesti) zapovedi mu
da bude razapet pod optužbom bezbožnosti.

Celo mnoštvo braće stoga je trčalo, i bogati i siromašni, siročad i

udovice, slabi i jaki, želeći da vide i spasu Petra, dok su ljudi vikali u
glas, i nisu mogli umučati: Šta krivo je Petar učinio, O Agripa. U čemu
te je povredio reci Rimljanima! A drugi rekoše: Mi se bojimo ukoliko
ovaj čovek umre, njegov Gospodar će nas uništiti.

I Petar kada je došao do mesta utišanog naroda reče: Vi ljudi koji ste
vojnici Hrista! Vi ljudi koji se nadate u Hrista! Sjetite se znakova i čuda
koje ste videli izvedeni na memi, sječajte se sažaljenja Božijeg, koliko
izlečenja on je učinio za vas. Čekajte na njega koji dolazi i nagraditi će
svakoga čovjeka prema njegovim delima. I sada ne budite ljuti protiv
Agripe, jer on je sluga dela njegova oca. A ovo dolazi da se dogodi u
svim događajima, jer Gospodin je javio mi šta će se dogoditi. Ali zašto
odlažem i ne približim se krstu.

XXXVII. I prišavši i stojeći do križa on poče da govori: O ime križa, ti

skrivena tajno! O milosti neizreciva koja je izgovorena u ime krsta! O
prirodo čovećija, koja ne može biti odvojena od Boga! O ljubavi
586
prijateljstvu neizrecivom i neodvojivom, koje ne može se
pokazatinečistim usnama! Sada te hvatam, Ja koji sam na kraju moga
izbavljenja odavde (ili, moga dolaska tamo). Ja objavljujem te, šta si
ti, neću šutjeti o tajni krsta koja od davnina je zatvorena i skrivena od
moje duše. Neka krst ti ne bude onima koji se nadaju u Krista, ovo što
se pojavljuje, jer je druga stvar, različita od one koja se pojavljuje, čak
strast koja je prema toj od Krista. I sad iznad svega, jer vi koji možete
čuti možete čuti od mene, da sam na poslednjem i konačnom času
moga života, poslušajte: Odvojte svoje duše od svake stvari koja je na
čulima, i od svake stvari koja se pojavljuje, a ne postoji uistinu.
Oslepite svoje oči, zatvorite uši, odbacite radnje koje se vide, i
spoznati ćete to što zaokuplja Hrista, i celu tajnu vašega spasenja, i
neka ovoliko vam bude rečeno vama koji čujete, kao da nije
govoreno. Ali sada je vreme za tebe, Petre, da predaš svoje telo
onima koji ga uzimaju. Primi ga zato, ti kojemu pripada. Ja molim vas
krvnici, razapnite me ovako, sa glavom dole i ne drugačije, i razlog
zašto, ja ću reči onima koji čuju.

XXXVIII. I kad su obesili ga na način kako je želeo, on poče opet da

govori: Vi ljudi kojima pripada da čujete, poslušajte šta ću vam reći u
ovo posebno vreme dok visim ovde. Spoznajte tajnu prirode, i
početak svih stvari, šta je bilo. Jer prvi čovek, čiju sličnost ja nosim u
svojoj pojavi (ili, od naroda kojemu sam sličan), pada (je rođena)
glava dole, i pokaza način rođenja kakav nije bio dosad: jer bio je
mrtav, nemajući pokreta. On , potom, bijući skinut, koji takođe baci
svoje prvo stanje na zemlju . utvrdi celo ovo stanje svih stvari, bijući
obešen na sliku stvaranja gde on stvori stvari desne ruke u levu ruku i
leve ruke u desnu ruku, i promeni sve znakove prirode, tako da
dovede sve te stvari koje nisu bile lijepe da budu lijepe, i one koje
behu uistinu zle, da budu dobre. U pogledu čega Gospod reče u tajni:
Ukoliko učinite stvari desne ruke kao one u levoj, i one u levoj kao

587
one u desnoj, i one koje su gore kao one dole, i one koje su iza kao
one koje su ispred, nećete imati znanja kraljevstva.

Ova misao, stoga, ja vam objavih, i oblik u kojemu me vi vidite da

visim je prikazanje toga čovjeka koji se prvi rodio. Vi zato, moji
voljeni, i vi koji čujete me i koji ćete čuti, treba da prestanete od
prijašnjeg grešenja i povratite se. Jer je ispravno popeti se nakrst
Hristov, koji je riječ razapeta, jedan i jedini, za koji duh govori: Jer šta
drugo je Krist, već riječ, glas Boga. Tako da riječ je podignuta greda na
kojoj ja sam razapet. A glas je ono što je prelazi, priroda čovjeka. A
klinovi koji drže ukršteno drvo je uspravno usred toga je razgovor i
pokajanje čovjeka.

XXXIX. Sad dok si dao znanju i otkrio ove stvari meni, O riječi života,
zvan sad od mene drvetom (ili, riječ zvana od mene drvetom života),
ja dajem ti hvale, ne sa ovim usnama koje su prikovane na krst, niti sa
ovim jezikom sa kojim istina i laž izlaze, niti ovom rečju koja izlazi
umiječem čija priroda je materijalna, već sa takvim glasom ja dajem ti
hvalu, O Kralju, koje je primljeno (razumljeno) u tišini, što nije čulo se
otvoreno, što proizilazi ne iz organa tijela, što ne ide u uši tijela, što
nije čuto od pokvarene tvari, koja ne postoji u svijetu, niti je poslana
na zemlju, niti piše u knjigama, koje su posed jednoga i ne drugoga:
ali sa ovim, O Isuse Hriste, ja ti dajem zahvalu, sa tišinom glasa, kojom
duh koji je u meni voli te, govori ti, vidi te, i moli te. Ti si opažen od
duha samo, ti si meni otac, ti moja majka, ti moj brat, ti moj prijatelj,
ti moj zaštitnik, ti moj upravitelj, ti si sve i sve je u tebi, i ti si, i nema
ništa drugo što je osim tebe.

Njemu stoga i vi, braćo, pribjegnite, i ako uvidite da u njemu samome

vi postojite, ostvariti ćete te stvari od kojih on vam kaže: 'koje niti oko
je vidjelo niti uho čulo, niti su oni ušli u srca ljudi.' Mi pitamo, stoga,
za ono što si ti obečao da ćeš nam dati, O ti čisti Isuse. Mi slavimo te,
mi ti dajemo hvalu, mi priznajemo tebi, veličajući te, čak mi ljudi koji
588
smo još bez snage, jer ti si Bog sam, i niko drugi, komu je slava sada u
veke vekova. Amen.

XL. I kada mnoštvo koje je stajalo je izgovorilo Amen sa velikim

glasom, zajedno sa Amen, Petar preda duh Gospodu.

I Marsel ne pitajući dopuštenje od ikoga, jer nije bilo moguće, jer on

vide da Petar je predao duh, skide ga sa križa sa vlastitim rukama i
opra ga u mleku i vinu, i odsječe lijepih sedam mina (mjera) mastike, i
smirne i aloje i indijski list drugih pedeset, i namirisa (namaza)
njegovo telo i ispuni sanduk od mramora velike cijene sa Atikovim
medom i položi u svoju vlastitu grobnicu.

Ali Petar po noći pojavi se Marselu i reče: Marsele, jesi li čuo da je

Gospod rekao: Neka mrtav bude sahranjen na svoje vlastite mrtvace.
I kad Marsel reče: Da, Petar mu reče: To, tad što si potrošio na
mrtvoga, ti si izgubio, jer ti bijući živ kao mrtvac si mario za mrtvaca. I
Marsel se probudi i reče braći o pojavljivanju Petra, i on je bio sa
njima koji behu utvrđeni u veri Hrista od Petra, on sam bijući također
utvrđen još više do dolaska Pavla u Rim.

XLI. (Ovo poslednje poglavlje, i poslednja rečenica od XL, su misli

Vouauksa da budu dodatak od autora glava i-iii, drugim rečima od
sakupljača grčkog izvornika Verćelskih Dela.)

Ali Nero, saznavši potom da Petar je napustio život, krivio je

starješinu Agripu, jer je stavljen na smrt bez njegova znanja, jer on je
želio da kazni ga bolno i velikom mukom, jer Petar je učinio učenicima
neke od njih koji su mu služili, i uzrokovao je da oni odu od njega,
tako da on je bio gnjevan i za dug period nije govorio sa Agripom, jer
je tražio da uništi sve njih koji su bili učinjeni učenicima Petra. I on je
gledao po noći jednoga koji ga je bičevao i rekao mu: Nero, ti ne
možeš sada progoniti niti uništiti sluge Hrista, uzdrži stoga svoje ruke

589
od njih. I tako Nero, bijući uveliko uplašen od takve vizije, uzdržao se
od ozleđivanja učenika u vreme kada Petar je napustio život.

I nadalje braća su se radovala sa jednom mišlju i uzvikujući u

Gospodu, veličajući Boga i Spasitelja (Oca) našega Gospoda Isusa
Hrista sa Svetim Duhom, komu je slava, svijeta bez kraja. Amen.

590
Djela Petra i Pavla

Bilo je to, nakon što je Pavle otišao sa otoka Gaudomelete, da je

došao u Italiju, i čulo se od židova koji behu u Rimu, starješina grada,
da Pavle je tražio da dođe do Cezara. Pavši stoga, u veliku tugu i u
potištenost, oni rekoše među sobom: Ne zadovoljava ga da on sam je
unesrećio svu našu braću i roditelje u Judeji i Samariji, i u celoj
Palestini, i nije udovoljen sa ovim, ali pogledajte, on dolazi ovde,
traživši od Cezara da nas uništi.

Učinivši skupštinu protiv Pavla i razmatrajući mnoge prijedloge,

izgledalo im je dobro da odu do Nera cara, i pitaju ga da ne dozvoli
Pavlu da dođe u Rim. Dobivši dakle u pripravnost ne malo darova i
ponijevši ih sa sobom, moleći, pred njega su došli govoreći: Mi
molimo te, O dobri care, pošalji naredbe u sve uprave tvoga držanja,
da učine da Pavle ne dolazi u ove krajeve, jer ovaj Pavle, je unesrećio
naš narod naših otaca, on je bio tražen da dođe ovde da nas uništi. A
nesreća, O najvjerniji care, koju mi imamo od Petra nam je dovoljna.

I car Nero,čuvši ove stvari, odgovori im: Biti će prema vašoj želji. I mi
napisasmo svim našim upravama da oni ne dođu ni zarad čega do
utočišta u djelovima Italije. I oni također obavijestiše Simona Maga,
poslavši po njega, da, kako je rečeno, on ne dođe u djelove Italije.

I dok su oni ovako radili, neki od onih koji se pokajaše iz naroda, i koji
behu kršteni na propovijedanje Petra, poslaše starješine ka Pavlu sa
pismom slijedečeg sadržaja: Pavle dragi slugo našega Gospoda Isusa
Hrista, i brate Petrov, prvi od apostola, mi smo čuli od rabina židova
koji su u ovome Rimu, največem od gradova, da su oni pitali Cezara
da pošalju u sve uprave, zapovijest da, gde god da budeš nađen,
budeš usmrćen. Ali mi smo verovali, i verujemo, da kao što Bog ne
odvaja dva velika svetla koja je On stvorio, tako On nije vas odvojio

591
jednog od drugog, to je, niti Petra od Pavla, niti Pavla od Petra, ali mi
pozitivno verujemo u našega Gospoda Isusa Krista, u koga smo
kršteni, da postanemo vredni također tvoga učenja.

I Pavle, primivši dvojicu ljudi poslatih sa pismom na dvadeseti

mjeseca Maja, posta željan da ide, i dade hvale Gospodu Isusu Hristu.
I odplovivši iz Gaudomelete, on nije sada došao kroz Afriku do delova
Italije, već ode u Siciliju, dokle je došao do grada Sirakuse sa dvojicom
ljudi koji behu poslati iz Rima ka njemu. I odplovivši tamo, od dođe u
Regiju Kalabrije, i iz Regije on prođe u Mesinu, i tamo postavi biskupa,
Bakhilusa po imenu. I kad on izađe iz Mesine on otplovi u Didimus, i
osta tamo jednu noć. I otplovivši otamo, on dođe u Pontiolu na drugi
dan.

I Diskorus zapovjednik broda, koji ga je doveo do Sirakuse, svidio mu

se Pavle jer je on izbavio njegova sina iz smrti, ostavivši njegov vlastiti
brod u Sirakuzi, prateći ga do Pantiole. I neki od Petrovih učenika bili
su tamo, i primivši Pavla, potaknuše ga da ostane sa njima. I on osta
sedmicu, skrivajući se, zarad zapovesti Cezara. I svi upravitelji su
gledali da ga uhvate i ubiju. Ali Diskor kapetan broda, bijući sam
također ćelav, noseći svoje kapetansko odijelo, i govoreći smjelo, na
prvi dan izađe u grad Pontiole. Misleći stoga da je on Pavle, oni
uhvatiše ga, i obezglaviše ga, i poslaše njegovu glavu Cezaru.

Cezar stoga, pozvavši prve ljude od židova, objavi im, govoreći:

Radujte se, jer Pavle vaš neprijatelj je mrtav. I on pokaza im glavu.
Učinivši stoga veliko veselje u taj dan, koji je četrnaesti mjeseca Juna,
svi Židovi potpuno su vjerovali.

A Pavle, bijući u Pontioli, i čuvši da Dioskorus je obezglavljen, bio je

tužan sa velikom tugom, gledajući u visine nebeske, govoreći: O
Gospode Svemogući u nebesima, koji si se pojavio meni u svakomu
mjestu gde sam otišao zarad Tvoje jedino-rođene Riječi, naš Gospod

592
Isus Krist, kazni ovaj grad, i izvedi sve koji veruju u Boga i slijede
Njegovu riječ. On im reče stoga: Slijedite me: I idući iz Pontiole sa
onima koji su verovali u riječ Božiju, oni dođoše do mjesta zvanog
Baias, i gledajući gore s očima, oni svi videše da grad zvan Pontiola je
potonuo obalom u more skoro dva metra, i tamo je do današnjeg
dana, za sjećanje, pod morem.

I otišavši iz Baie, on ode u Gaitas, i tamo je poučavao riječ Božiju. I on

osta tamo tri dana u kući Erasmusa, koga Petar posla iz Rima da
poučava Evanđelje Božije. I otišavši iz Gaitasa, on dođe do dvorca
zvanog Tarakin, i osta tamo sedam dana u kući Cesarija učitelja, koga
Petar je odredio stavljajući ruke na njega. I plovivši tamo, on dođe do
rijeke do mjesta zvanog Tribus Taberna.

A oni koji su bili spaseni iz grada Pontiole koji je bio progutan,

izvestiše Cezaru u Rim da Pontiol je progutan sa svim mnoštvom. A
car, bijući u velikoj tugi zarad grada, pozvao je upravitelje židova, i
rekao im: Pogledajte, prema onomu što sam čuo od vas, ja sam učinio
da Pavle bude obezglavljen, i zarad toga grad je progutan. A
upravitelji židova rekoše Cezaru: Najobožavaniji care, nismo li ti rekli
da je on uznemirio sve zemlje istoka, i izopačio naše oce? Bolje je
stoga, najobožavaniji care, da jedan grad bude uništen, a ne sjedište
tvoga carstva, jer ovo je imao Rim da pretrpi. A car, čuvši njihove
riječi, utihnu.

A Pavle je stajao u Tribu Taberni četiri dana. I odlazeći otamo, on

dođe u Api Forum, koji je zvan Vikusarapa, i spavajući tamo te noći,
on vidje jednoga kako sjedi na zlatnoj stolici, i mnoštvo crnih koji
stoje pored njega, govoreći: Ja sam danas učinio da sin ubije svoga
oca. Drugi reče: A ja sam učinio da kuća padne, i ubije roditelje sa
decom. I oni izvestiše mu mnoga zla djela – neka jedne vrste, druga
druge. I drugi dolazeći, izvesti mu. Ja sam učinio da biskup Juvenalije,
koga Petar postavi, spava sa opaticom (igumanijom) Julijanom. I čuvši
593
sve ove stvari kad su spavali u tom Api Forumu, blizu Vikusarape,
odmah on posla u Rim jednoga od onih koji su slijedili ga iz Pontiole
do biskupa Juvenaliusa, govoreći mu istu stvar koja je upravo bila
učinjena. I u slijedeći dan, Juvenalije, trčeći, baci se pred noge Petra,
plačući i tugujući, i govoreći šta se upravo dogodilo, i on izloži mu
stvar, i reče: Ja vjerujem da je ovo svjetlo koje čekate. A Petar reče
mu: Kako je moguće da je on kada je mrtav? A Juvenalije biskup uze
Petru njega koji je bio poslan od Pavla, i on izvesti mu da je on bio živ,
i na ovaj način, da je on u Api Forumu. I Petar zahvali i uzveliča Boga i
Oca našega Gospoda Isusa Hrista.

I pozvavši njegove učenike koji verovaše, on posla ih Pavlu do Tribusa

Taberne. A udaljenost iz Rima do Tribus Taberne je trideset i osam
milja. I Pavle videći ih, dade hvalu našemu Gospodu Isusu Hristu,
ohrabri se, i odlazeći otamo, oni spavaše u gradu zvanom Aricija.

I izveštaj je otišao u grad Rim da Pavle brat Petrov dolazi. I oni koji
verovaše u Boga radovaše se velikim radovanjem. I tamo bi velika
zapanjenost među židovima, i otišavši Simonu Magu, oni ga moliše,
govoreći: Izvesti cara da Pavle nije mrtav, već je živ i dolazi. A Simon
reče židovima: Koja je žurba, kad Cezar dolazi iz Pontiole? Da nije i
ćelav?

I Pavle došavši u Rim, veliki strah pade na židove. Oni dođoše zajedno
k njemu, i ohrabriše ga, govoreći. Opravdaj vjeru u kojoj si rođen, jer
nije pravedno da ti, bijući židov, i od židovke, nazivaš sebe učiteljem
Pagana, i opravdaj neobrezane, i bijući obrezan, da dovedeš do
ničega vjeru obrezanih. I kada vidiš Petra, bori se protiv njegova
učenja, jer on je uništio sve bedeme našega zakona, jer on je sprečio
držanje Subote i mladoh mjeseci, i praznika utvrđenih prema zakonu.
A Pavle, odgovarajući, reče im: Ja sam uistinu Židov, sa ovim vi čete
dokazati, jer također vi možete da držite Subotu, i da držite istinito
obrezanje, jer zasigurno na dan Subotnji Bog se odmorio od svih
594
svojih dela. Mi imamo oce, i patrijarhe, i zakon. Šta, onda, Petar
propovijeda u kraljevstvu Pagana? Ali ako bi on hteo da donese novo
učenje, bez svađe, zavisti, i nevolje, pošalji mu riječ, da vidimo, i u
vašem prisustvu ja ću ga osuditi. Ali ako je njegovo učenje istinito,
podržano knjigama i svedočanstvom Hebreja, ono postaje svih nas da
se potčinimo njemu.

Pavle govoreći ove i slične stvari, Židovi odoše i rekoše Petru: Pavle
od hebreja je došao, i moli te da dođeš njemu, jer oni koji su doveli ga
kažu da on ne može sresti koga on hoće dok se ne pojavi pred
Cezarom. I Petar čuvši to, radovao se uveliko, i ustavši, odmah ode k
njemu. I vidjevši jedan drugog, oni plakaše od veselja, i dugo grleći
jedan drugog, oni oblivaše jedan drugog suzama.

I kad Pavle je prenio Petru suštino svih njegovih dela, i kako, kroz
brodolom, je došao, Petar također kaže mu šta je pretrpio od Simona
Maga, i svih njegovih zavjera. I rekavši ove stvari, on ode prema
večeri.

I ujutro u slijedeći dan, u zoru, gle, Petar je dolazio, našavši mnoštvo

židova pred Pavlovim vratima. I tamo bi velika galama između
Hrišćana židova i pagana. Jer na jednoj strani, židovi govoriše: Mi smo
odabran narod, kraljevsko sveštenstvo, prijatelji Abrahama, i Isaka, i
Jakoba i svih proroka, sa kojima je Bog govorio,komu On pokaza
Njegove vlastite tajne i Njegova velika čuda. Ali vi pagani niste velikog
podrijekla, drugačije, postali ste nećisti i odvratni idolima i rezanim
likovima.

Dok su židovi govorili te stvari, i slične, oni od pagana odgovoriše,

govoreći: Mi, kada čujemo istinu, odmah je slijedimo, izbegavši naše
greške.Ali vi, oboje znate močna dela vaših otaca, i videći znakove
proroka, i primivši zakon, i izašavši kroz more sa suhim nogama, i
videći vaše neprijatelje potonule u dubinama, i stub od vatre po noći i

595
oblak po danu koji sija nada vama, i mana vam je davana iz neba, i
voda je tekla vam iz stijene – nakon svih ovih stvari vi izgradiste sebi
idola od teleta, i obožavaste rezan lik. Ali mi, nismo videli ništa od
znakova,verujemo u Spasitelja Boga koga ste vi napustili u
neverovanju.

Dok su oni raspravljali u ovomu i sličnim riječima, Apostol Pavle reče

da oni ne treba da čine takve napade jedan na drugog, već da radije
paze na ovo, da Bog ispuni svoje obećanje kojim se On zakleo
Abrahamu našemu ocu, da u njegovom sjemenu on će naslediti sve
narode. Jer nema uvažavanja osoba sa Bogom. Onoliko koliko ih je
grešilo u zakonu će biti suđeno prema zakonu, i koliko mnogo ih je
grešilo bez zakona će stradati bez zakona. Rimljanima 2:12. Ali mi,
braćo, trena da zahvalimo Bogu da, prema Njegovoj milosti, On je
izabrao nas da budemo svet Njemu, tako da se u ovome trebamo
hvaliti, bilo židovi ili grci, jer vi ste svi jedno u vjeri Njegova imena.

I Pavle rekavši ovako, i židovi ni oni od pagana behu ušutjeli. Ali

vladari židova napadnuše Petra. I Petar, kada ga optužiše da je
odrekao se njihovih sinagoga, reče: Čujte, braćo, sveti Duh o praocu
Davidu, je obečavao, Od ploda tvoje utrobe On će namestiti svoje
prijestolje. On za koga Otac govori, Ti si moj Sin,danas te rodih,
prvosveštenici kroz zavist razapeše, ali da On može izvršiti spasenje
svijeta, bilo je dozvoljeno da On pretrpi sve ove stvari. Baš kao, stoga,
od strane Adama Eva je stvorena, tako također od strane Hrista je
stvorena Crkva, koja nema ni mrlje ni krivnje. U njemu, stoga, Bog je
otvorio ulaz svim sinovima Abrahama, i Isaku i Jakovu, kako bi oni bili
u vjeri njihovog zanimanja prema Njemu, i imaju život i spasenje u
Njegovo ime. Okreni se, stoga, i uđi u radost tvoga oca Abrahama, jer
Bog je ispunio što je On obećao mu. Odakle također prorok kaže,
Gospod se zakle, ja se neću pokajati: Vi ste sveštenici zauvek, po redu

596
Melhisedekovu. Jer On je sveštenikom postao na križu, kad je prinio
celu paljenicu svoga tela i krvi kao žrtvu za ceo svijet.

I Petar rekavši ovo i oko toga, većina ljudi verovaše. I također se

dogodilo da Nerova žena Libija, i prijatelj od Agripe starješine,
Agripina po imenu, tako verovaše, tako da su one otišle od svojih
muževa. I zarad učenja Pavla, mnogi mrzeći vojnički život, prikloniše
Bogu, tako da čak neki iz careve kuće dođoše njemu, i postaše
hrišćani, nisu više hteli da se vrate u vojsku palače.

Kad, posljedično, ljudi su se bunili, Simon, pokrenut žarom, ustade, i

poče da govori mnoga zla o Petru, govoreći da je on čarobnjak i
varalica. I oni mu verovaše, čudeći se njegovim čudima, i on napravi
bronzanu zmiju da se kreće, i kamene kipove da se smiju i kreću se, a
sam da trči i odjednom bude podignut u vazduh. Ali nasuprot ovom,
Petar izlijeći bolesne riječju, i moleći učini slijepi da vide, stavi
demone da lete na zapoved, ponekad je čak oživljavao mrtve. I on
reče narodu da oni treba ne samo da beže od Simonove prevare, već
također da treba da ga prokažu, da ne izgleda da budu robovi đavola.

I tako se dogodilo da svi pobožni ljudi su gnušali se Simona Maga, i

proglasili ga bezbožnim. Ali oni koji su držali se Simona snažno su
tvrdili za Petra da je čarobnjak, koji nosi krivo svedočanstvo mnogima
od njih kao što je bilo sa Simonom Magom, tako da stvar dođe čak do
ušiju Nera Cezara, i on naredi da dovedu Simona Maga pred njega. I
on, ulazeći, stade pred njega, i poče iznenada da poprima različite
oblike, tako da odjednom posta dete, i nakon malo starac, i u druge
pute mladić, jer on je menjao sebe i u licu i u izgledu u različite oblike,
i bio je u bjesnilu, imajući đavola kao svoga slugu. I Nero videći ovo,
pretpostavi da je on uistinu sin Božiji, ali apostol Petar pokaza ga da
je i lažov i čarobnjak, prost i nečist i otpadnik, i u svim stvarima
proturječi istini Božijoj, i da ništa nije ostalo osim njegove poročnosti

597
(ludosti), što je izgledalo kao zapoved Božija, bilo je pokazanje svima
njima.

Tad Simon,otišavši do Nera, reče: Čuj, O dobri care, Ja sam sin Božiji
koji sam sišao sa nebesa. Do sada sam trpio Petra koji samo sebe
zove apostolom, ali sad on je duplo zao, jer Pavle također sam uči iste
stvari, i imajući svoju misao okrenutu protiv mene, je rekao da
propoveda zajedno sa njim, u odnosu na koga, ako ti ne shvatiš
njihovo uništenje, veoma je jasno da tvoje kraljevstvo ne može
stajati.

Potom Nero, zabrinut, naredi da ih dovedu brzo pred njega. I u

sledeći dan Simon mag i Petar i Pavle apostoli Hrista, došavši do Nere,
Simon reče: Ovo su učenici Nazarećanina, i nije uopšte dobro da oni
budu od naroda židova, Nero reče: Šta je Nazaren? Simon reče: Ima
grad u Judeji koji je uvijek bio suprotan nama, zvan Nazaret, i u njemu
učitelj ovih ljudi je pripadao. Nero reče: Bog zapoveda nam da volimo
svakoga čovjeka; zašto,onda ih progonite? Simon reče: ovo je narod
ljudi koji su se okrenuli postranu od Judeje od verovanja u mene.
Nero reče Petru: Zašto tako neverujete, prema svome narodu? Tad
Petar reče Simonu: Ti si sposoban da nametneš se svima, ali na mene
nikad, i na one koji su zavedeni, Bog je kroz mene ponovo ih opozvao
od njihova grešenja. I budući da ste spoznali iskustvo da ne možete
dobiti bolje od mene, čudim se sa kojim licem vi se hvališete pred
carem, i pretpostavljaš da kroz tvoju čarobnjačku vještinu ti češ
prevladati učenike Hrista. Nero reče: Tko je Hrist? Petar reče: On je
šta ovaj Simon Mag potvrđuje da je, ali ovo je najporočniji čovek, i
njegova dela su od đavola. Ali ako želite da znate, O dobri care, stvari
koju su učinjene u Judeji o Hristu, uzmi pisanja Pontiusa Pilata
poslana ka Klaudiju, i tako češ znati sve. I Nero naredi im da budu
donesena, i pročitana u njihovom prisustvu, a ona bijašu ovako:-

598
Pontius Pilat ka Klaudiju pozdrav. U poslednje vreme dogodio se
događaj za koji ja sam sam bio zabrinut. Jer židovi kroz zavist su
nanijeli na sebe, i na one koji dolaze poslije njih, strašne sudove.
Njihovi oci su imali obećanje da njihov Bog će im poslati sveca sa
nebesa, koji prema shvatanju će biti zvan njihovim kraljem, i on je
obečao da će ga poslati na zemlju putem djevice. On, potom, kada
sam ja bio upravitelj, došao je u Judeju. I oni vidješe ga kako
osvetljava slijepe, čisti gubave, liječi uzete, istjeruje demone iz
ljudi,podiže mrtve, potčinjava vetrove, hoda na valovima mora, i čini
mnoga druga čuda, i sav narod Židova zvaše ga Sin Božij. Tad
prvosveštenici, pokrenuti zavišću prema njemu, uhvatiše ga, i izručiše
meni, i govoreći laži jednu za drugom, oni rekoše da je on čarobnjak, i
učiniše suprotno njihovu zakonu. A Ja, verujući da su te stvari takve,
predadoh ga, nakon bičevanja, njihovoj volji, i oni razapeše ga, i
nakon što je bio sahranjen postaviše stražu nada njim. Ali on, dok
moji vojnici su ga čuvali, ustade na treći dan. I do takvog stepena je
bila pokvarenost Židova rasplamsana protiv njega, da su oni dali
novac vojnicima, govoreći, Recite njegovi učenici su ukrali njegovo
telo. Ali oni, uzevši novac, nisu mogli da ćute na ono što se dogodilo,
jersu svedočili da su ga videli nakon što je ustao, i da oni su primili
novac od Židova. Ove stvari, potom, ja sam izvestio, da niko ne govori
krivo drugačije, i da ne pretpostavljate da neistinama Židova treba
verovati.

I nakon što je pismo pročitano, Nero reče: Reci mi, Petre, jesu li sve
ove stvari učinjene od njega? Petar reče: Jesu, sa tvojim
dopuštenjem, O dobri care. Jer ovaj Simon je pun laži i prevare, iako
izgleda da je on ono što nije – bog. I u Hristu je sva izvrsna pobeda
kroz Boga i kroz čoveka, koja je neshvatljiva slava sakupljena koja kroz
čovjeka trebalo je da dođe na pomoć ljudima. Ali u ovomu Simonu su
dve stvari, čovjek i đavo, koji kroz čovjeka nastoji zarobiti ljude.

599
Simon reče: Ja se čudim, O dobri care, da ti ubrajaš ovog čovjeka od
bilo kog slučaja – čovekom neobrazovanim, ribarom najsiromašnijih, i
zaokupljenim sa snagom niti u riječi niti u zvanju. Ali, da ga ne trepim
dugo kao neprijatelja, ja trebam odmah narediti mojim anđelima da
dođu i osvete me na njemu. Petar reče: Ja se ne bojim tvojih anđela,
ali oni će se mnogo više bojati mene u moći i povjerenju moga
Gospoda Isusa Krista, za koga ti lažno predstavljaš sebe da si.

Nero reče: Ne bojiš li se Petre, Simona, koji potvrđuje svoje

božanstvo delima? Petar reče: Božanstvo je u Njemu koji traga za
skrivenim stvarima srca. Sada, reci mi šta ja mislim, ili šta radim. Ja ti
otkrivam tvojim slugama koji su ovde koje su moje misli, prije nego
što on kaže laž o tome, kako se on ne bi usudio da laže o tome o
čemu sam ja mislio. Nero reče: Dođi ovamo, i reci mi šta misliš. Petar
reče: Naredi da ječmeni hleb bude donesen, i dat mi u tajnosti. I kad
on naredi da bude donesen, i tajno dat Petru, Petar reče: Sad reci
nam, Simone, šta je mišljeno, ili šta rečeno, ili šta učinjeno.

Nero reče: Smatraš li me da verujem da Simon ne zna ove stvari, koji

je i oživio mrtvaca i pokazao se nakon trećega dana nakon što je bio
obezglavljen, i koji je učinio štagod je rekao da će učiniti? Petar reče:
Ali on nije učinio preda mnom. Nero reče: Ali učinio je sve to preda
mnom. Jer zasigurno on je naredio anđelima da dođu do njega, i oni
su došli. Petar reče: Ako je on učinio šta je veoma veliko, zašto on ne
učini šta je malo? Neka on kaže šta ja imam u mislima, i šta sam
učinio. Nero reče: Između vas, ne znam šta da radim. Simon reče:
Neka Petar kaže šta ja mislim, ili šta ja činim. Petar reče: Šta Simon
ima u mislima ja ću pokazati da znam, mojim činjenjem o čemu on
misli. Simon reče: Znaj ovo, o care, da niko ne zna misli ljudi, već Bog
sam. Ne laže li stoga Petar? Petar reče: ti, koji kažeš da si Sin Božji,
reci šta ja imam u mislima,otkrij, ako možeš, šta sam upravo tajno
učinio. Jer Petar, blagoslovivši ječmeni hleb koji je primio, i prelomivši

600
ga desnom rukom i levom, ga je stavio obrnuto (u rukave?). Tad
Simon, bijesan što nije mogao reći tajnu apostola, zaplaka, govoreći:
Neka veliki psi dođu, i pojedu ga pred Cezarom. I odjednom tamo se
pojaviše veliki psi, i sjuriše na Petra. Ali Petar, ispruživši svoje ruke da
moli, pokaza psima hleb koji je bio blažen, koji psi videći, više se nisu
pojavili. Tad Petar kaže Neru: Pogledaj, ja sam ti pokazao da ja znam
šta Simon misli, ne rečima, već delima, jer on, obečavši da će dovesti
anđele protiv mene, je doveo pse, kako bi pokazao da on nema
bogolike već anđele kao pse.

Tad Nero reče Simonu: Šta je Simon? Mislim da smo dobili najgore.
Simon reče: Ovaj čovjek, i u Judeji i u celoj Palestini i Cezareji, je
učinio isto to meni, i veoma često prepirao se sa mnom, on je naučio
ih da je ovo štetno za njih. Ovaj, je naučio kako da izbegne od mene,
jer misli ljudi niko ne zna već Bog samo. I Petar reče Simonu:
Verovatno ti predstavljaš sebe da si bog, tad, ne otkrivaš li misli
svakog čovjeka?

Tad Nero, okrečući se Pavlu, reče: Zašto ti ne govoriš ništa, Pavle?

Pavle odgovori i reče: Znaj ovo, O care, da ako dopustiš ovom
čarobnjaku da čini takve stvari, ono će dovesti do najveće štete tvojoj
zemlji, skinuti će tvoje carstvo sa njegova mesta. Nero reče Simonu:
Šta kažeš? Simon reče: Ako ja jasno držim sebe da nisam bog, nitko
neće davati mi dužno poštovanje. Nero reče: I sad, zašto odgađaš, a
ne pokazuješ se da si bog, u smislu da ovi ljudi budu kažnjeni? Simon
reče: Daj naređenje da izgrade za mene uzvišen toranje od drveta, i
ja, idući na njega, ću pozvati moje anđele, i narediti im da me uzmu,
na očigled svih, ka mome ocu u nebesima, i ovi ljudi, pošto ne mogu
učiniti to, su stavljeni u sram kao neobrazovani ljudi. A Nero reče
Petru: Jesi li čuo, Petre, šta je rekao Simon? Od ovoga će se pojaviti
toliko moči ili on ili tvoj bog ima. Petar reče: O najmočniji care, ako

601
želiš, ti češ vidjeti da je on pun demona. Nero reče: Zašto mi pravite
kružne tokove obilaženja? Sutra čemo ti dokazati.

Simon reče: Da li veruješ, O dobri care, da ja koji sam bio mrtav, i

ustao opet, sam čarobnjak? Jer sam spoznao mojom pameću da
neverujući Simon je reako Neru: Naredi mi da budem obezglavljen u
tamnom mestu, i tamo da budem ostavljen ubijen, i ako ne ustanem
na treći dan, znaj da sam čarobnjak, ali ako ustanem ponovo, znaj da
sam Sin Božiji.

I Nero naredivši ovo, u tami, sa čarobnjačkom veštinom on upravi da

ovan bude obezglavljen. I tako dugo ovan se pojavljivao kao Simon
dok nije obezglavljen. I kad je bio obezglavljen u tami, on koji ga je
obezglavio, uzevši glavu, nađe da je to ovan, ali nije hteo reči išta
caru, da ga ne bi bičevao, naredivši da ovo bude učinjeno tajno.
Potom, Simon reče da je on ustao u treći dan, jer on je odnio glavu
ovna i njegove delove – ali krv se tamo zgrušala – i u treći dan on
pokaza se Neru, i reče: Učini da bude izbrisana moja krv da bude
ponovo prolivena, jer, bijući obezglavljen, kao što sam obečao, ja sam
ustao ponovo na treći dan.

I kad Nero reče, Sutra ću vam dokazati, okrečući se ka Pavlu, on reče:

Ti Pavle, zašto ne govoriš ništa? Ili tko vas je naučio, ili koga ste imali
za gospodara, ili kako ste naučavali u gradovima, ili koje stvari su se
dogodile kroz tvoje učenje? Jer ja mislim da vi nemate nikakve
mudrosti, i ne možete izvršiti ijedno djelo od moči. Pavle odgovori:
Da li pretpostavljaš da ja trebam da govorim protiv beznadežnog
čovjeka, čarobnjaka, koji je dao svoju dušu smrti, čije uništenje i
propast će doći brzo? Jer mi treba da govorimo tko se pretvara da je
nešto što nije, i vara ljude čarobnjačkim umijećem. Ako se slažeš da
čuješ njegove reči, i da ga braniš, ti češ uništiti svoju dušu u tvoje
kraljevstvo, jer on je nizak čovek. I kao što su egipćani Janes i Jambres
zaveli faraona i njegovu vojsku dok ih nije progutalo more, također
602
on, kroz uputu njegova oca đavola, nagovara ljude da čine mnoga zla
ka sebi, i tako zavodi mnoge nedužne, do opasnosti tvoga kraljevstva.
Ali u pogledu riječi đavola,koju ja vidim da je bačena kroz ovoga
čovjeka, sa žalopojkama moga srca ja činim sa Svetim Duhom, da bi
jasno bilo pokazano šta je, toliko koliko izgleda da podigne sebe
prema nebu, toliko će potonuti u dubine Pakla, gde je plač i
škrgutanje zuba. A što se tiče učenja moga Gospodara, za koje me
pitaš, nitko ne postiže osim čistih, koji dozvoljavaju vjeri da dođe u
njihova srca. Jer koliko mnogo stvari pripada miru i ljubavi, te sam
učio. Okolo Jerusalima, i do Ilirije, Rimljanima 15:19 Ja sam ispunio
riječ mira. Jer sam učio da u časti oni treba da vole jedan drugoga;
Rimljanima 12:10 Ja sam učio one koji su poznati i bogati da se ne
uznose, i nadaju u neizvesnost bogatstva, već da polože njihovu nadu
u Boga; 1 Timoteju 6:17 Ja sam podučavao one u srednjim godinama
da budu zadovoljni sa hranom i odječom; Ja sam podučavao
siromašne da se raduju u njihovu siromaštvu; ja sam učio očeve da
uče njihovu decu uputu u strahu Božijem, djecu da slušaju svoje
roditelje u svoj pokornosti; Ja sam podučavao žene da vole svoje
muževe, i da ih se boje kao gospodara, i muževe da paze na vjernost
ka svojim ženama; ja sam učio gospodare da se ophode prema
njihovim robovima sa samilošću, i robove da služe njihove gospodare
vjerno; Kološanima 3:18-22 Ja sam podučavao crkve vjernika da služe
svemogučemu, nevidljivomu, i neshvatljimu Bogu. I ovo učenje mi je
dato, ne od ljudi, ne kroz ljude, već kroz Isusa Krista, Galaćanima 1:1
koji govorio je meni sa nebesa, koji također me poslao da
propovedam, govoreći mi, Idi pravo, jer ja ću biti sa tobom; i sve
stvari, onoliko koliko češ reči ili učiniti, Ja ću učiniti pravim.

Nero reče: Šta kažeš, Petre? On odgovori i reče: Sve što Pavle je rekao
je istina. Jer kad je on bio progonitelj vjere Hristove, glas pozva ga iz
nebesa, i nauči ga istinu; jer on nije neprijatelj vjere od mržnje, već iz
neznanja. Jer tamo behu prije nas lažni Hristosi, kao Simon, lažni
603
apostoli, i lažni proroci, koji, suprotno svetim spisima, postaviše se da
izbegnu istinu, i protiv ovih je potrebno imati ovog čovjeka u
pripravnosti, koji od svoje mladosti postavi sebi nijednu drugu stvar
već da traga za tajnama božanskog zakona, sa kojim on je postao
branitelj istine i progonitelj laži. Od tada, njegovo proganjanje nije
zarad Izraela, već zarad odbrane zakona, istina sa nebesa je držala
odnos sa njim, govoreći, Ja sam istina koju ti progoniš, prestani
progoniti me. Kad, stoga, on spozna da je to tako, ostavivši ono što je
branio, počeo je da brani ovaj put Hrista koji je progonio.

Simon reče: O dobri care, vidi da su se ovo dvoje urotili protiv mene,
jer ja sam istina, i oni savetuju zlo protiv mene. Petar reče: Nema
istine u tebi, sve što ti kažeš je krivo.

Ner reče: Pavle, šta kažeš? Pavle reče: Te stvari koje si čuo od Petra,
veruj da su govorene meni također, jer mi imamo za svrhu istu stvar,
jer imamo istoga Gospoda Isusa Hrista. Simon reče: Očekivaš li me, O
dobri care, da držim činjenice ovih ljudi, koji su došli do slaganja
protiv mene? I okrenuvši se apostolima Hristovim, on reče: Slušajte,
Petre i Pavle: ako ja ne mogu učiniti ništa za vas ovde, mi idemo do
mesta gde ja moram da vam sudim. Pavle reče: O dobri care, vidi koje
prijetnje on drži protiv nas. Petar reče: Zašto je potrebno da se drži
od direktnog smijanja na glupaka, učinio je igru od demona, tako da
pretpostavim on ne može izvesti javno?

Simon reče: Poštedjeti ću vas dokle ne primim moju snagu. Pavle

reče: Vidi ako izađeš odavde siguran. Petar reče: Ako ne vidiš,
Simone, moč našega Gospoda Isusa Krista, ti nečeš verovati sebi da
nisi Hrist. Simon reče: Najsvetiji care, ne veruj im, jer oni su
neobrezani podlaci. Pavle reče: Prije nego što smo znali istinu, mi
smo imali obrezanje tela, ali kad se istina pojavila, u obrezanju srca
mi oboje smo obrezani. Petar reče: Ako obrezanje je nemilost, zašto
si obrezan, Simone?
604
Nero reče: Je li tad, Simon također obrezan? Petar reče: Jer drugačije
ne bi imao zavedene duše, osim ukoliko ne bi lagao da je židov, i
učinio predstavu od učenja zakona Božijeg. Nero reče: Simone, ti,
kako vidim, si nošen sa zavišću, progoniš ove ljude. Jer, kako izgleda,
velika je mržnja između tebe i njihovog Hrista, i ja se bojim da ti ćeš
biti najgori od njih, i uključen u velika zla. Simon reče: Ti si odveden
ustranu, O care. Nero reče: Kako sam ja zaveden? Šta ja vidim u tebi,
ja kažem. Ja vidim da si ti otvoreno neprijatelj Petra i Pavla i njihovog
gospodara.

Simon reče: Krist nije Pavlov gospodar. Pavle reče: Da, kroz otkrivenje
On naučio me također. Ali reci mi šta te tražim – Zašto si ti obrezan?
Simon reče: Zašto me pitaš ovo? Pavle reče: Mi imamo razlog da te
pitamo ovo. Nero reče: Zašto se bojiš da im odgovoriš? Simon reče:
Slušaj, O care. U to je vrijeme Bog naredio obrezivanje kad sam ga
primio. Iz tog razloga sam bio obrezan.

Pavle reče: Čuješ li, O dobri care, šta je rekao Simon? Ako stoga,
obrezanje je dobra stvar, zašto si ti , Simon, odrekao se onih koji su
obrezani, i prisilio ih, nakon što su bili osuđeni, na smrt? Nero reče:
Niti o tebi ne vidim dobru stvar. Petar i Pavle rekoše: Da li ova misao
o nama je dobra ili zla nema veze sa stvari, već nama je potrebno ono
što je naš Gospodar obećao da će se dogoditi. Nero reče: Ako ja ne
budem voljan? Petar reče: Ne kako ti želiš, već kako On nam je
obečao.

Simon reče: O dobri care, ovi ljudi su računali na tvoju milost, i vezali
su te. Nero reče: Ali ni vi niste me uvjerili o sebi. Simon reče: Otkad je
mnogo izvrsnih dela i znakova pokazano vam od mene, ja se čudim
kako možete biti u sumnji. Nero reče: Ja niti sumnjam niti činim
uslugu ikomu od vas, već odgovorite mi radije ono što pitam.

605
Simon reče: Od sada neću vam odgovoriti ništa. Nero reče: Videći da
ti lažeš, zato kažeš ovo. Ali iako ja ne mogu učiniti ništa s tobom,
Bože, ko može, će učiniti. Simon reče: Više ti neću odgovarati. Nero
reče: Niti ja smatram te dasi išta, jer kako vidim, ti si lažov u svemu.
Ali čemu toliko govorim? Troje od vas pokazujete da vaše mišljenje je
nestabilno, i tako u svim stvarima vi ste me učinili da sumnjam, tako
da sam našao da neću učiniti uslugu nikome od vas.

Petar reče: Mi molimo jedinoga Boga i Oca našega Gospoda Isusa

Krista,koji je stvorio nebesa i zemlju i more, i sve što je tamo, koji je
istinski Kralj, i Njegovom kraljevstvu neće biti kraja. Luka 1:33 Nero
reče: Koji kralj je gospod? Pavle reče: Spasitelj sviju naroda. Simon
reče: Ja sam on o komu pričate. Petar i Pavle rekoše: Da nikad ne
bude dobro sa tobom, Simone, vračaru, pun si gadosti.

Simon reče: Slušaj, O Cezare Nero, da bi znao da ovi ljudi su lažovi, i

da sam ja poslan sa nebesa: sutra ja idem u nebesa, da učinim one
koji veruju u mene blaženima, i pokažem moj gnjev na onima koji me
se odriču. Petar i Pavle rekoše: Nas davno ranije Bog pozva u Njegovu
slavu, ali ti, pozvan od đavola, žuriš u kaznu. Simon reče: Cezare
Nero, slušaj me. Odvoj ove ludake od sebe, kako bi kada ja odem u
nebo mome ocu, Ja bio milostiv tebi. Nero reče: A kako da dokažemo
ovo, da ti ideš u nebo? Simon reče: Zapovijedi da uzvišeni toranju
bude izrađen od drveta, i od velikih greda, da ja idem gore njime, i da
moji anđeli nađu me u vazduhu, jer oni ne mogu doći na zemlju među
grešnike. Nero reče: Vidjeti ću da li češ ispuniti šta kažeš.

Tad Nero naredi da visok toranj bude izgrađen u Kampusu Martiusu

(Marsovoj poljani), i sav narod i velikaši da budu prisutni događaju. I u
slijedeći dan, svo mnoštvo je došlo, Nero naredi Petru i Pavlu da budu
prisutni, kojima također reče: Sada će se videti istina. Petar i Pavle
rekoše: Mi njega ne iskušavamo, već naš Gospodin Isus Hristos, Sin
Božiji, koga on je lažno predstavio se da je on.
606
I Pavle okrenuvši se ka Petru, reče: Moj je red da savijem kolena, i
molim Bogu, a vaš da učinite djelo, ako vidite ga da pokušava išta, jer
ste vi prvi uzeti u ruke Gospodnje. I Pavle, savivši koljena, je molio. A
Petar, gledajući čvrsto na Simona, reče: Izvrši šta si započeo, jer i vaše
izlaganje i naš poziv je tu, jer ja vidim moga Hrista kako zove mene i
Pavla. Nero reče: A gde li češ ići protiv moje volje? Petar reče: Gde
godnaš Gospodar nas pozove. Nero reče: A tko je vaš gospodar?
Petar reče: Isus Hrist, koga ja vidim da nas zove k sebi. Nero reče: Da
li onda također namjeravaš da ideš u nebesa? Petar reče: Ako izgleda
dobro Njemu koji nas zove. Simon reče: U smislu kako bi znali, O care,
da ovi su prevaranti, utoliko pre ko uvek uzađem u nebo, i ja ću
poslati moje anđele k tebi, i učiniti ću da dođeš k meni. Nero reče:
Učini odjednom šta kažeš.

Tad Simon ode na kulu pred licem svih, i krunisan sa lovorikama, on

raširi ruke, i poče da leti. I kad Nero vidje da on leti,on reče Petru:
Ovaj Simon je istinit, ali ti i Pavle ste varalice. Komu Petar reče:
Odmah češ znati da smo mi istiniti učenici Hrista, ali da on nije Hrist,
već čarobnjak, i zlotvor. Nero reče: Da li se još protiviš? Pogledaj,
vidite ga da ide u nebo. Tad Petar, gledajući čvrsto u Pavla, reče:
Pavle, pogledaj gore i vidi. I Pavle, pogledavši gore, pun suza, i videći
Simona kako leti, reče: Petre, zašto si besposlen? Završi što si
započeo, jer već naš Gospod Isu Krst nas zove. I Nero čuvši ih, nasmija
se malo, i reče: Ovi ljudi vide sebe najgorim već, i izludjeli su. Petar
reče: Sada češ znati da mi nismo ludi. Petar reče Pavlu: Učini
odjednom šta činiš.

I Petar, gledajući čvrsto protiv Simona, reče: Ja preklinjem te, vi

anđeli Satane, koji ga nosite u vazduh, da prevarite srca nevjernika,
da Bogom koji je stvorio sve stvari, i Isa Krstom, koga na treći dan On
je podigao iz mrtvih, ne više od ovoga časa da ga držite gore, već a ga

607
pustite. I odmah, bijući pušten, on pade u mjesto zvano Sacra Via, to
je Sveti Put, i bi podeljen u četiri dela, stradavši zlom sudbom.

Tad Nero naredi da Petar i Pavle budu stavljeni u gvožđe, i tijelo

Simona bi pažljivo držano tri dana, misleći da će on ustati u treći dan.
Komu Petar reče: On neće više ustati, jer je uistinu mrtav, bijući
osuđen na večnu kaznu. I Nero reče mu: Tko zapoveda ti da činiš
takva strašna dela? Petar reče: Njegov odsjaj i hula protiv Gospodina
Isusa Hrista ga je dovela u ovaj tjesnac uništenja. Nero reče: Ja ću vas
uništiti zlim uzlijetanjem. Petar reče: To nije u tvojoj moči, čak ako bi
izgledalo ti dobro da nas uništiš, ali je potrebno ono što je naš
Gospodar obečao nam da bude ispunjeno.

Tad Nero, pozvavši Agripu upravitelja, reče mu: Potrebno je da ljudi

koji uvode štetne vjerske poglede umru. Stoga ja naređujem da uzmu
železne batine, i da budu ubijeni u morskoj borbi. Agripa upravitelj
(sudija) reče: Najsvetiji care, šta si naredio nije prikladno za ove ljude,
jer Pavle izgleda nevin pored Petra. Nero Reče: Kojom sudbom, tad,
oni će umreti? Agripa odgovori i reče: Kako mi izgleda,pravedno je da
Pavlova glava bude posečena, a da Petar bude podignut na krst kao u
slučaju ubojstva. Nero reče: Ti si najizvrsnije presudio.

Tad oboje Petar i Pavle behu vođeni od prisustva Nera. I Pavle bi

obezglavljen na putu za Ostesiju.

A Petar, došavši do križa, reče: Odkad je moj Gospodar Isa Krst, koji je
sišao sa nebesa na zemlju, i uzdigao se na krst ispravan, i On je
dosudio da me pozove u nebesa, koji sam od zemlje, moj krst treba
da bude učvršćen sa glavom najdonje, tako da vodi moje noge prema
nebu, jer ja nisam vredan da budem raspet kao moj Gospod. Tad,
okrenuvši križ, oni prikovaše njegova stopala.

I mnoštvo se skupilo vređajući Cezara, i želeći da ga ubiju. Ali Petar ih

odvrati, govoreći: Nekoliko dana ranije, bijući ohranren od braće, Ja
608
sam odlazio, i moj Gospod Isus Krist srete me, i poklonivši mu se, ja
rekoh, Gospodaru, gde ideš? A On mi reče, Ja idem u Rim da budem
razapet. I Ja rekoh mu, Gospodine, nisi li raspet jednom za svagda? A
Gospod odgovori, govoreći, Video sam te kako bežiš od smrti, i ja
željeh biti raspet umjesto tebe. I ja rekoh, Gospode, Jaidem, ja
ispunjavam Tvoju zapoved. A On mi reče, Ne boj se, jer ja sam s
tobom. Zarad ovoga, deco, ne sprečavajte moj odlazak, jer moje noge
već idu putem ka nebesima. Ne žalite, stoga, već radije radujte se sa
mnom, jer danas sam primio plod mojih dela. I tako govoreći, on
reče: Zahvaljujem Tebi, dobri Pastiru, da ovce koji si mi poverio,
osećaju sa mnom, Ja pitam, tad, da sa mnom oni mi daju deo u
Tvome kraljevstvu. I govorivši ovako, on preda duh.

I odmah tamo pojaviše se ljudi slavni i strani u pojavi, i oni rekoše: Mi

smo ovde, zbog svetog i glavnog apostola iz Jerusalima. I oni, zajedno
sa Marcelusom, čuvenim čovekom, koji, ostavivši Simona, je verovao
Petru, uze tajno njegovo telo, i stavi ga pod terpentin blizu mesta
izvođenja morskih borbi u mjestu zvanom Vatikan.

I ljudi koji rekoše da je on ošao iz Jerusalema rekoše narodu: Radujte

se, i buite neizmerno zadovoljni, jer vi ste smatrani vrednim da date
velike podvižnike. I znajte da Nero sam, nakon ovih ne mnogo dana,
biti će krajnje uništen, i njegovo kraljevstvo će biti dato drugomu.

I nakon ovih stvari ljudi se buniše protiv njega, i kad je on saznao, on

pobeže u pusta mesta, i kroz glad i hladnoću preda duh, i njegovo telo
posta hrana za divlje zveri.

I neki odani ljudi iz oblasti istočno željeli su da nose relikvije (ostatke)

sveca, i odmah tamo bi velik zemljotres u gradu, i oni koji stanovahu
u gradu su postali svesni toga, potrčaše i uhvatiše ljude, ali oni
utekoše. A Rimljani uzevši ih, staviše ih u mesto tri milje od grada, i
tamo su čuvani godinu i sedam mjeseci, dok nisu izgradili mesto u

609
koje su nameravali da ih stave. I nakon ovih stvari, i sakupivši se sa
slavom i pevajući himne, oni staviše ih u mjesto izgrađeno za njih.

Predstavljanje svetih slavnih Apostola Petra i Pavla je bilo na 29

mjeseca Juna – u Hristu Isusu našemu Gospodu, komu je slava i sila.

Priča o Perpetui

I kako je Pavle odveen da bude obezglavljen u mesto oko tri milje od

grada, on je bio u okovima. I tamo bi tri vojnika čuvajući ga koji behu
od velike porodice. I kad su oni otišli kroz vrata oko dužine bacanja
strele, tamo srete ih Bogobojažljiva žena, i ona, videći Pavla vučenog
u železu, imade sažaljenja na njega, i plaka gorko. A ime žene bi
Perpetua, i ona bi jednooka. A Pavle, videći je da plače, reče njoj: Daj
mi svoju maramicu, i kad se vratim ja ću je dati. I ona, uzevši rupčić,
dade mu voljno. I vojnici se smijahu, i rekoše ženi: Zašto želiš ženo, da
izgubiš rubac? Ne znaš li da on ide da bude obezglavljen? A Perpetua
im reče: Preklinjem vas zdravljem Cezara da vežete mu oči sa ovim
rupcem kada mu posječete glavu. Što i bi učinjeno. I oni skidoše mu
glavu u mjestu Aqua (Voda), Salvia, blizu borovog drveta. I kako je
Bog htio, pre nego se vojnici vratiše, maramica, imajući na sebi
kapljice krvi, bi vraćena ženi. I kako ju je ona nosila, odmah njene oči
behu otvorene.

I tri vojnika koja su posjekla glavu od Svetoga Pavla, kada nakon tri
sata oni dođoše u isti dan sa Bulom noseći je Neru, sreli su Perpetuu, i
oni joj rekoše: Šta je, ženo? Pogledaj, sa tvojim pouzdanjem izgubila
si rubac. Ali ona im reče: Ja sam dobila moj rupčić, i moje oko je
povratilo vid. I tako Gospod, Bog Pavlov, živi, Ja sam ga molila da
budem smatrana vrednom da postanem robinja njegova Gospoda.

610
Tad vojnici koji su imali Bulu, prepoznajući maramu, i videći da joj je
oko bilo otvoreno, plakaše glasno, kao iz jednih usta, i rekoše: Mi
također smo robovi Pavlovog gospodara. Perpetua stoga otišavši,
izvestila je u palači cara Nera da vojnici koji su obezglavili Pavla
rekoše: Mi nečemo više ići u grad, jer mi verujemo u Krista koga Pavle
propoveda, i mi smo kršćani. Tad Nero, ispunjen gnjevom, naredi
Perpetui, koja ga je izvestila o vojnicima, da je drže čvrsto u okovima,
i vojnicima, on naredi jedan da bude obezglavljen van vrata oko milje
od grada, drugi da bude posečen na dvoje, a treći da bude
kamenovan. I Perpetua je bila u zatvoru, i u ovomu zatvoru tamo bi
držana Potencijana,plemenita devojka,jer ona je rekla: Ja napuštam
moje roditelje i svo imanje moga oca, i želim da postanem kršćanka.
Ona stoga pridruži se Perpetui, i doznavši od nje sve o Pavlu, bila je
strepila zbog vjere u Krista. A žena Nerova je bila Potencijanina
sestra, i ona tajno obavesti ju o Hristu, da oni koji veruju u Njega će
videti večnu radost, i da sve ovde je privremeno, ali tamo večno,tako
da i ona je pobegla iz palače, i neki od senatorovih žena sa njom. Tad
Nero, nanijevši mnogo muka na Perpetuu, na kraju veza velik kamen
za njen vrat, i naredi da ona bude bačena preko provalije (sa litice). I
njeni ostaci leže na Momentanskim vratima. A Potencijana također
prođe mnoga mučenja, i na kraju, učinivši peć jedan dan, oni spališe
je.

611
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA VI 1,1-12, 22

[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...]
tijela. [Drugi] nisu ćutjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim,
mi bijasmo kao jedan. Složili smo se ispuniti službu koju nam je Gos­
podin dodijelio. I obvezasmo se jedan drugome.

Pošli smo do mora u pogodan čas, koji nam je Gospodin poslao. Na-
đosmo na obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se
do- govorismo o našem dolasku na brod. Voljom Božjom, oni bijahu
izuzet­ no prijazni prema nama. I nakon što smo se ukrcali, plovili smo
cijeli dan i cijelu noć. Vjetar je tad napuhao jedra, i to nas je odvelo
do male- noga grada usred mora.

I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada među građanima koji su

stajali u pristaništu. 2 [Jedan čovjek] među [njima] mi odgovori, [i re­
če, "Ime] ovoga [grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost."
I vođa [među njima držao je] palminu granu na rubu [pristaništa]. Na­
kon što smo pristali i iskrcali se [sa] svojom prtljagom, [pođoh] u grad
da se raspitam o smještaju.

I pojavi se čovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni

pojas, a na prsima [mu] bijaše svezana marama koja mu se protezala
preko ramena, i pokrivala mu glavu i ruke.

Gledao sam u tog čovjeka, jer bijaše prekrasan u liku i tijelu. Samo
sam četiri dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa,
dlanove na rukama i njegovo lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U
lijevoj je ru­ ci držao korice poput (onih) na mojim knjigama, a u
desnoj drveni štap. Glas mu bijaše zvonak dok je polako izgovarao,
vičući kroz grad, "Bi­ seri! Biseri!"

Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijate-

lju!" 3 [On mi odgovori, i reče, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijate­
612
lju'. Što je to što [želiš] od mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smješ­
taju za mene [i] moju braću, jer smo stranci u ovome gradu." On mi
re­ če, "Iz ovog razloga i rekoh maločas, 'Brate moj i prijatelju', jer i ja
sam stranac ovdje, kao i vi."

I rekavši ovo, on poviče, "Biseri! Biseri!" Bogataši iz tog grada čuli su

njegov glas, i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svo- jim
kućama, a drugi sa prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) išta od nje­ ga
(mogli dobiti), jer, nije imao torbu na leđima, niti ikakav zavežljaj
ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbiše čak i svratiti pozornost na nj.
A on sam nije im se otkrio. I vratiše se u svoje odaje, i rekoše, "Ovaj
nam se čovjek ruga".

A siromašni [tog grada] začuli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko čov­
jeka [koji prodaje bisere. I rekoše mu], "Molimo te, [pokaži nam]
biser, [kako bismo ga vidjeli] svojim (vlastitim) očima. Jer, mi smo
siromaš­ ni, i nemamo toliko [...] cijena da ga platimo. Ali [pokaži
nam] kako bi­ smo mogli reći prijateljima svojim da [smo vidjeli] biser
svojim (vlas­ titim) očima." On im odgovori, i reče, "Ako je moguće,
dođite u moj grad, pa ću vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."

Siromašni tog grada, čuvši ovo, rekoše, "Budući da smo prosjaci, mi

znamo da nitko ne daje biser prosjaku, već (se) obično daje kruh i no­
vac. Veliku bi nam ljubaznost ukazao da nam pokažeš biser, da ga vi­
dimo, kako bismo svojim prijateljima s ponosom rekli da smo vidje-
li biser, (vlastitim) očima" -jer, takvo što ne viđa se među siromašni­
ma, naročito ne među prosjacima (poput njih). On odgovori, (i) reče
im, "Ako je moguće, dođite u moj grad, pa ću vam ga ne samo
pokaza- ti, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovaše se zbog 5
čovje­ ka [koji poklanja].

613
[I ljudi upitaše Petra] o teškoćama. Petar odgovori [i reče] ono što je
čuo o [teškoćama] na putu. Jer, oni su [tumači] teškoća u svom po­
slanju.

On reče čovjeku koji prodaje ovaj biser, "Želim znati tvoje ime i teš­
koće na putu do tvog grada, jer mi smo stranci i sluge Božje.
Neophod­ no je da u svakome gradu širimo riječ Božju, u skladu." On
odgovori i reče, "Ako pitate za moje ime, ime mi je Lithargoel, što
znači svijetao kamen, nalik gazeli."

"A što se puta do grada (tiče), o kojem si me pitao, reći ću ti o tome.

Nitko ne može krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve što
ima i svakodnevno postio. Jer, brojni su pljačkaši i divlje zvijeri na tom
pu- tu. Onoga tko sa sobom nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog
kru- ha. Onoga tko nosi skupo ruho ovoga svijeta sa sobom, razbojnici
ubi- jaju 6 [zbog] ruha. [Onoga tko nosi] vodu [sa sobom, vukovi zbog
vo­ de ubijaju], budući da su nje žedni. [Onoga tko] je željan [mesa] i
povr­ ća, lavovi jedu zbog mesa. [Ako] izbjegne lavovima, bikovi ga
proždi- ru zbog povrća."

I kada sam [ovo] čuo, ja u sebi uzdahnem. "[Velike] su poteškoće na

putu! Kada bi nam bar Isus dao snage da njime kročimo!" On me
pogle­ da budući da mi je lice bilo tužno, i ja uzdahnem. On reče,
"Zbog čega uzdišeš, ako uistinu znaš ovo ime 'Isus' i vjeruješ u njega?
On je velika moć koja daje snagu. Jer, i ja isto vjerujem u Oca koji ga
je poslao."

Ja mu odvratih, "Koje je ime mjesta kamo ideš, tvog grada?" On mi

reče, "Ime moga grada je 'Devet dveri'. Zahvalimo se Bogu što ne
zabo­ ravljamo da su deseta u glavi." Nakon ovoga, ja pođoh od njega
u miru.

I upravo kad sam kanio poći i pozvati svoje prijatelje, ugledah va­ love
i visoke zidine kako okružuju grad. Ostao sam zadivljen prizorom
614
kojeg vidjeh. I ugledah starca koji je sjedio, i upitah ga je li ime ovog
grada uistinu 7 [Naseobina]. On [..., "Naseobina...]." I reče mi, "[Istinu
zboriš], jer mi [živimo] ovdje zbog toga [što ustrajemo]."

[Odgovorih mu], "Pravo [...] su ga ljudi imenovali [...], jer gradove

nastanjuju svi oni [koji] su podnijeli svoje suđenje, i iz njih dolazi dra­
gocjeno kraljevstvo, zbog toga što ustraju usred apostazija i teškoća
ko­ je donose oluje. I bit će zato naseljeni gradovi svih onih koji
ustraju pod teretom jarma vjere, i oni će biti uključeni u kraljevstvo
nebesko."

Požurio sam da dozovem svoje prijatelje kako bismo pošli u grad u

koji nas je on, Lithargoel, uputio. I u čvrstoj vjeri ostavismo sve kako
nam je i rekao. Uspjesmo izbjeći razbojnicima, jer nisu na nama mog­
li pronaći ruha. Uspjesmo izbjeći vukovima, jer nisu kod nas našli vo­
de za kojom su žeđali. Uspjesmo izbjeći lavovima, jer nisu u nama
naš­ li žudnju za mesom. 8 [Uspjesmo izbjeći bikovima ... nisu uspjeli
pro­ naći] povrća.

I velika nas radost [obuze i] pomirljiva bezbrižnost, [poput one] na­

šega Gospodina. [Počinusmo] ispred dveri, razgovarajući jedan s dru-
gime o [onome] što nisu iskušenja ovoga [svijeta]. Nastavismo radije
u promišljanju vjere.

I dok smo razgovarali o razbojnicima koje smo uspjeli izbjeći na putu,

ugledasmo Lithargoela, koji bijaše izmijenjen, kako nam prila­ zi.
Imao je lik liječnika, budući da je ispod ruke nosio kutiju s melemi­
ma, a mladi ga je naučnik pratio noseći torbu punu lijekova. Nismo ga
prepoznali.

Petar mu se obrati i reče, "Željeli bismo da nam učiniš uslugu, bu­

dući da smo stranci, i da nas odvedeš do Lithargoelove kuće prije ne­
go se spusti večer." On reče, "Drage ću vam je volje pokazati, ali, izne­
nađen sam što znate ovog dobrog čovjeka. Jer, on se ne otkriva
615
svako­ mu, budući da je on sin velikog kralja. Otpočinite malo, kako
bih mo­ gao otići i izliječiti ovog čovjeka, a potom ću se (vratiti)."
Požurio je i ubrzo 9 se (vratio).

I reče Petru, "Petre!" A Petar se uplaši, jer, kako je on znao da je nje­

mu ime Petar? Petar odgovori Spasitelju, "Kako to da me poznaješ,
kad me zoveš imenom?" Lithargoel odgovori, "Želim te upitati, tko ti
je dao im Petar?" On mu reče, "Isus Krist, sin živoga Boga. On mi je
dao to ime." On odgovori i reče, "Taj sam! Prepoznaj me Petre." I on
otpusti svoje ruho, kojim bijaše ogrnut - ono u koje se preodjenuo
zbog nas - otkrivajući nam u istini tko je.

Padosmo ničice na zemlju pred njim, i stadosmo mu se klanjati. Bi- lo

nas je jedanaest učenika. On je ispružio svoju ruku i pokazao nam da
ustanemo. Ponizno smo s njime govorili, glava pognutih jer ga ne bija-
smo vrijedni. Rekosmo mu, "Što poželiš, to ćemo učiniti. No, daj nam
snage da uvijek možemo vršiti volju tvoju."

On im dade kutiju s melemima i torbu koja je bila u rukama mladog

naučnika, i zapovjedi sljedeće 10, "Vratite se u grad iz kojeg ste došli,
koji se zove Naseobina. I ustrajte i dalje u tome da poučavate sve one
koji su povjerovali u moje ime, budući da sam ja izdržao sve poteško­
će vjere. Dat ću vam vašu nagradu. Sirotinji toga grada dajte što im
tre­ ba za život, dok im ja ne dam ono što je bolje, ono što sam rekao
da ću vam pokloniti."

Petar odgovori i reče, "Gospodine, poučio si nas da odbacimo svijet

i sve što je u njemu, i zbog tebe smo ga se mi odrekli. Ono što nas
(sad) brine jest kruh svagdašnji. Jer, gdje da nađemo to čime bismo se
pobri- nuli za sirotinju kako si nam zapovjedio?"

Gospodin odgovori i reče, "O, Petre, neophodno je da shvatiš para­

bolu koju sam ti rekao! Zar ne shvaćaš da moje ime, koje

616
propovijedaš, nadilazi sva bogatstva, i da mudrost Božja nadilazi svo
zlato, i srebro, i drago kamenje?"

I dade im torbu s lijekovima i reče, "Liječite sve bolesne u gradu,

koji vjeruju 11 [u] moje ime." Petar se skanjivao da mu se opet
obra- ti, i dade znak onome pored sebe, Ivanu, "Ti sad govori." Ivan
odgo­ vori i reče, "Gospodine, bojimo se pred tobom mnogo
govoriti. No, ti si taj koji od nas traži da se bavimo ovom vještinom,
a nitko od nas ni­ je učio za liječnika. Kako ćemo onda znati liječiti
tijela kao što si nam zapovjedio?"

On im odgovori, "Dobro zboriš, Ivane, jer ja znam da liječnici ovo­ ga

svijeta liječe ono što pripada svijetu. Liječnici duše, međutim, liječe
srce. Liječite prvo tijela, kako bi kroz stvarne moći liječenja njihovih ti­
jela, bez ovozemaljskih lijekova, oni mogli vjerovati u vas, da isto tako
posjedujete i moći izlječenja bolesti srca."

"S bogatašima iz tog grada, međutim, onima koji nisu smatrali shod-
nim ni da me pogledaju, onima koji se s ponosom naslađuju nad
svojim bogatstvom, s takvima 12 ne večerajte u njihovim [kućama],
niti im bu- dite prijatelji, kako ne bi utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi
pristrani su prema bogatima, budući da su i sami grešni, pa dopuštaju
grijeh i drugi­ ma. No, sudite im pravično, kako bi se vaša djela slavila,
i kako bi mo­ je ime bilo slavljeno u crkvama." Učenici mu odgovoriše,
"Da, doista, to je ono što nam priliči da činimo."

I padoše ničice na zemlju i pokloniše mu se. On im pokaže da usta­

nu, a potom ih napusti u miru.

Djela Petrova i dvanaestorice apostola

617
Djela Filipa

Prevod iz: "The Apocryphal New Testament" M.R. James, 1924

Uvod

Ne takva sumnja u pravovjrnost kao pravo ili krivo dodata četrima od

pet Dela, utječe na Dela Filipova. Ako je ismijavanje,ono je još
Katolička priča. U obliku kome slijedi Tomu, jer je podeljeno u
posebna Dela, od kojih rukopisi spominju petnaest, mi imamo Dela 1-
9 i od 15 do kraja, uključujući mučeništvo, koje poslednje, kao
uobičajeno, je trenutno odvojeno i postoji u mnogim recenzijama.

Jedna Dela, druga, i mučeništvo su prvo uređeni od Tišendorfa.

Batifol je štampao ostatak u 1890, i Bonet je koristio još rukopisa, dao
je konačno izdanje u njegovim Delima Apost. Apokr. Ii. 1. Pored
grčkog teksta, imaju samo jedna Dela u sirijskom, uređena od Vrajta,
koja, utoliko koliko opšte obilježje je, su formirala dela Grčkih Dela:
ali je teško ukopiti ih u mrežu.

Analiza, sa prevodima najinteresantnijih delova, će biti dosta za ova

Dela, i za ostalo od njihova razreda.

I. Kada je izašao iz Galileje i oživio mrtvoga čovjeka.

1 Kada je izlazio iz Galileje, udovica je nosila njenog sina jedinca na

ukop. Filip upita je o njenoj tugi: Ja sam potrošila uzalud mnogo
novca na bogove,Aresa, Apola, Hermesa, Artemisa, Zeusa, Atenu,
Sunce i Mjesec, i ja mislim da oni spavaju toliko koliko sam zabrinut. I
ja savetovah bajača bez svrhe.

618
2 Apostol reče: Nisi pretrpjela ništa strano, majko, jer tako đavo
zavodi ljude. Obuzdaj svoju tugu i ja ću podići tvoga sina u Isusovo
ime.

3 Ona reče: Izgleda da je bolje za mene da se ne udajem, i da ne

jedem išta već hleb i vodu. Filip: U pravu si. Djevstvenost je naročito
draga Bogu.

4 Ona reče: Ja verujem u Isusa koga ti propovedaš. On podiže njenog

sina, koji sjede i reče: Odakle je ovo svetlo i kako to da je anđeo
došao i otvorio zatvor suda gde sam bio zatvoren gde ja videh tolika
mučenja i jezik čoveka koji se ne može opisati.

5 I svi behu kršteni. I mladić je slijedio apostola.

II. Kada je on otišao u Grčku Atenu

6 Kada je ušao u grad Atenu koja je zvana Grčka, 300 filozofa se

sakupilo i reklo: Hajdemo da vidimo šta njegova mudrost je, jer
rekoše za mudrace Azije da njihova mudrost je velika. Jer oni su
predpostavljali za Filipa da je mudrac, on je putovao samo u ogrtaču, i
pododjeći. I oni se sakupiše i pogledaše u njihove knjige, da nije on
bolji od njih.

7 Oni rekoše: Ako imaš išta novo da nam kažeš, daj da čujemo,jer mi
ne trebamo ništa drugo već da čujemo neku novu stvar.

8 Filip: Tada morate odbaciti staroga čovjeka. Gospod je rekao: Ne

možete stavljati novo vino u stare boce. Ja sam zadovoljan da čujem
da vi želite nešto novo, jer učenje moga Gospodara je novo.

9 Mudraci: Tko je tvoj Gospod. Filip: Isus Hrist

10 Oni: To nam je novo ime. Daj nam tri dana da pogledamo.

619
11 Oni se savetovaše, i rekoše: Možda bi bilo najbolje da pošaljemo
po visokog sveštenika židova da razgovaramo s njim o ovom.

12 Tako oni napisaše: Filozofi Grčke ka Ananiji velikom

prvosvešteniku židova u Jerusalimu – i izložiše slučaj.

13 Na čitanju pisma Ananija podera svoju odeču i reče: Je li ovaj

prevarant u Ateni također. I Mansemat, to je, Satana uđe u njega.
(Ovo je drugi oblik od Masteme, ime Satane u Jubilejima i drugde.) I
on savetova sa pravnicima i farisejima, i oni rekoše: Naoružajte se i
uzmite 500 ljudi i idite po svaku cijenu uništite Filipa.

14 I on dođe u odeći prvosveštenika uz veliku raskoš i on i filozofi

odoše do Filipova boravišta, i on izađe, i Ananija reče: Ti vračaru i
čarobnjaće, ja te znam, da tvoj gospodar je prevarant u Jerusalimu te
nazvao sinom groma, nije li ti Judeja malo, već moraš doći ovde da
varaš. Filip reče: Neka pokrov nevjerovanja bude oduzet od tebe, i ti
spoznaš ko je varalica, ti ili ja.

15 Ananija reče: kako je Isus uništio zakon i dopustio sva jela – je

razapet, učenici su ukrali njegovo telo, i učiniše mnoga čuda, i behu
izbačeni iz Jerusalema, i sad idu oko svijeta varajući svakoga, kao ovaj
Filip. Ali ja ću ga odvesti u Jerusalem, jer kralj Arhelaj traži da ga ubije.

16 I ljudi se nisu pokretali. Filip reče: Jaću moliti moga Boga.

17 Ananija potrča ka njemu i udari ga, njegova ruka usahnu i on bi

oslepljen, i tako bi i sa njegovih 500 ljudi: oni prokleše ga, i moliše
Filipa za pomoć.

18 Filipova molitva: O slaba prirodo...O gorko more. Dođi, Isuse, sveta

svjetlosti – ti nadgledaš nas niti mi plačemo ti...

19 Ananija reče Filipu: Misliš li ti da nas okreneš od običaja naših

otaca, i Boga mane u divljini, i Mojsija, da slijediš Nazarećanina, Isusa.
Filip: Ja ću moliti moga Boga da objavi sebe tebi i ovima – možda
620
uzverujete: ali ako ne, čudo će te snaći. I on je molio Boga da pošalje
svoga Sina.

20 Nebesa se otvoriše i Isus se pojavi u slavi, njegovo lice sedam puta

sjajnije od sunca, i njegovo odelo bjelje od snijega. I svi idoli Atene
padoše, i đavoli u njima utekoše plačući. Filip reče: Čuješ li đavole, i
ne veruješ li njemu da ovde je. Ananija: Ja nemam Boga osim njega
koji je davao manu u divljini.

21 Isus ode u nebo, i bi velik zemljotres, i ljudi pobegoše apostolu,

plačući za milost.

22 Filip: Nema zavisti u nama, i milost Hristova će povratiti vam vid,

ali prvo neka prvosveštenik vidi. Glas sa neba: Filipe, jednos sin groma
ali sad nježnosti, što god ti tražiš od Oca on će ti učiniti. Ljudi se behu
bojali zarad glasa. U ime Krista, Filip učini da Ananija vidi. On reče:
Koliko veliko je umijeće čuda Isusova! Ovaj Filip u trenu (ili za malo)
oslepio me i u trenutku povratio moj vid! Nema sumnje u vradžbinu.
500 njih upitaše Filipa da im vrati vid da bi oni ubili neverujućeg
Ananiju.

23 Filip: Ne vračaj zlo za zlo. A Ananiji: Biti će veliki znak pokazan u

tebi. Ananija: Ja znam da si ti čarobnjak i učenik Isusov; ti me ne
možeš zažarati. Filip ka Isusu: Zabartan, sabatabat, bramanouh, dođi
brzo! Zemlja se otvori i proguta Ananiju do kolena. On plaka: Ovo je
uistinu magija, da zemlja se otvorila kad je Filip zaprijetio joj na
hebrejski – i tamo su kuke ispod vuku moje noge da učine me da
verujem, ali ja neću, jer ja znam njegovu vradžbinu iz Jerusalema.

24 Filip, ka zemlji: Odvedi ga u sredinu. I on potonu dalje i reče: Jedna

noga je smrzla a druga je vruča – ali ja neću verovati. Ljudi su želeli da
ga kamenuju, ali Filip reče im: Ovo je za vaše spasenje; ako se on
pokaje, ja ću ga izvuči, ali ako ne, on će biti progutan u dubinu.

621
25 On raširi svoje ruke u vazduh nad 500, i njihove oči behu otvorene
i oni hvališe Boga. Filip ka Ananiji: Priznaj sad čistim srcem da Isus je
Gospod, da bi bio spašen kao ovi. Ali on se smejao na njega.

26 Videći ga tvrdovrata, Filip reče zemlji: Otvori se i progutaj ga do

vrata. 27 I jedan od prvih ljudi grada dođe i reče: Đavo je napao moga
sina, govoreći: Kako si ti pustio stranca da dođe do grada, koji
uništava naše idole šta mogu ja nego ubiti jedinog sina i on ga je
zadavio pomozite mi, jer ja također vjerujem.

28 Dovedi mi tvog sina. I on potrča, zovuči svoga sina, i reče slugama

da ga dovedu: on je bio 23 godine star. Filip videći ga bi tužan, i reče
Ananiji: Ovo je radi tvoje gluposti: ako ga ja podignem ti češ verovati.
Ananija: Ja znam da češ ga ti podići tvojom magijom, ali neću
verovati. Filip je bio ljut i reče: Katatema (prokleta stvar), idi dole u
ponor da vide svi. I on bi progutan, ali prvosveštenički ogrtač je
odletio od njega, i stoga niko ne zna gde je od toga dana.

Filip podiže mladića i protera đavola.

29 Ljudi su plakali, verujući u Boga, i 500 beše kršteno. A Filip je ostao

dve godine u Ateni, i osnovao crkvu i postavio biskupa i prezbitera
(sveštenika), i otišao u Partiju da propoveda.

III. Dela u Partiji od Filipa

30 Kad Filip dođe u Partiju on nađe u gradu apostola Petra sa

učenicima,i reče: Molim te ojačaj me, da mogi ići i propovedati kao ti.
31 I oni moliše za njega.

32 I Ivan je bio tamo također, i reče Filipu: Andrija je otišao u Trakiju,

a Toma u Indiju i zli mesojedi, a Matej do divljih pećinskih ljudi. A ti
ne budi slab, jer Isus je sa tobom. I oni pustiše ga da ode.

622
33 I on dođe do mora u granicama Kandake i nađe brod koji je išao u
Azot, i dogovori se sa pomorcima za četiri statera i zaplovi. I velik
vjetar dođe, oni počeše da izbacuju stvari i govore zbogom jedan
drugom i da tuguju.

34 Filip utješi ih: Čak ni brod neće biti izgubljen. On ode na pramac i
reče: More, more, Isus Hrist sa mnom njegovim slugom naređuje ti da
stišaš tvoj gnjev. I bi mirno, i pomorci mu zahvališe i upitaše da
postanu sluge Isusa. 35 I on uputi ih da napuste brigu ovoga života.
36 I oni vjerovaše, i Filip se prizemlji i krstio ih je sve.

IV. O kćeri Nikokleidevoj, koju je on izlečio u Azotu.

37 Bila je velika pometnja u Azotu zarad Filipovih čuda, i mnogi

dođoše i behu isceljeni, i đavoli behu izbacivani i plakaše protiv njega.
I ljudi rekoše razne stvari o njemu, neki da je dobar, a drugi da je
čarobnjak, i odvojiše muževe i žene i propovedaše devičanstvo.

38 Večer dođe i svi se raziđoše. Fili je tražio za boravištem, i otišao je

do skladišta jednoga Nikokleida,pisara, prijatelja kralja, gde su mnogi
stranci boravili.

39 On je stajao u uglu i molio za blagoslov i izlečenje kuće.

40 Karitina, kćer Nikokleida, čula ga je i plakala celu noć. Ona je imala

tešku bolest u njenom oku. Ujutro ona ode do njenog oca i reče: Ja ne
mogu više podnositi ismijavanje mojih drugara o mome oku. On reče:
Šta mogu ja, nisam li zvao Leukiusa kraljevog liječnika i Elidesa
kraljičinog eunuha i Solgiu čuvara. Ona: Znam,ali tamo ima stran
liječnik došao je ovde prošle noći: pozovi ga.

41 Ona ode do skladišta i nađe Filipa: Jesi li ti liječnik koji je nedavno

došao. Filip: Isus je moj liječnik. Ja ću ići s tobom. Oni nađoše kćer
kako plače. 42 Nakon umirujućih riječi ona pade na njegove noge:
623
Posuti ću sobu sa čistom vodom i položiti moju lanenu odeću pod
moje noge, pomozite mi,jer znam da možete. Njenom ocu: Hajde da
ga uvedemo ovde, i neka vidi moju bolest.

43 Filip utješi i uputi ga, i reče joj da ustane i stavi njenu desnu ruku
na njeno lice i kaže: U ime Isusa Hrista neka moje oko bude izlečeno. I
bilo je. 44 I oboje verovaše i behu kršteni, i brojne sluge. I Karitina
obuće mušku odeću i slijedila je Filipa.

V. Dela u gradu Nikateri, i u Ireju

45 Filip je imao na umu da ide u Nikateru, grad u Grčkoj, i mnogi

učenici su ga slijedili,i on je podučavao stalno. 46 I kada je on stigao
tamo tamo je bilo veliko komešanje. Šta da radimo njegovo učenje će
prevladati...on odvaja muževe i žene. Hajde da ga izbacimo prije nego
počne da propoveda i naše žene budu zavarane.

47 Tamo je bilo židova, također, koji govoriše protiv njega, ali vođa
njih, Irej, reče: Ne koristite silu, hajde da iskušamo njegovo učenje.

48 Irej je bio bogat. On je bio pravedan čovek i želio je mirno osujetiti

njihov naum. On ode do Filipa i pozdravi ga. A Filip vidje da u njemu
nema prevare, i obeča mu spasenje, jer je stajao uz njega.

49 Irej je bio iznenađen saznavši ovo. Filip ohrabri ga u vjeri i

postojanosti. 50 Irej: Boravi u mojoj kući. Filip: Prvo očisti je. Irej:
Kako. Filip: Ne čini krivo, i ostavi svoju ženu. I on ode kući.

51 Njegova žena reče: Ja vidim da si ti osujetio savjet židova o

stranom vračaru. Irej: Hočeš li da budeš vredna da on boravi ovde.
Ona: Ja neću ga ovde, jer on odvaja muževe i žene. Ići ću kući mojim
roditeljima i uzeti moj miraz i sluge, četiri godine sam bila tvoja žena i
nikad ti se nisam suprotstavljala.

624
52 Irej blago: Imaj strpljenja, i ti češ također verovati. Ona: Ustani,
jedi, pij i budi sretan, jer ne možeš me prevariti. Irej: Kako da jedem
kada čovjek Božiji je gladan. Ostavi ovu ludost, on je čovjek Božiji, od
nježnosti i milosti. 53 Ona: Je li njegov Bog kao onih u gradu, od zlata,
učvršćen u hramu. Irej: Ne, ali u nebesima, svemočni: bogovi ovoga
grada su učinjeni od loših ljudi. Ona: Uvedi ga, da ja vidim boga u
njemu. 54 On ode da srete Filipa, koji mu reče šta se dogodilo, i Irej je
bio začuđen što on zna, ali kaza mu da ne kazuje javno prijekor svoje
žene. 55 Filipovi drugovi požurivahu ga da prihvati utočište dato: i Irej
bi zadovoljan. Filip se složi da dođe, i slijedio je Ireja. 56 Vladari i ljudi
videše i odlučiše da ne dopuste. Irej stigavši na njegova vrata plakao
je vrataru da otvori. Filip otvori govoreći: Mir ovoj kući. Irej nađe da
njegova žena je u njenoj sobi i ode i pita ju da dođe, i odloži odeću.
Ali bila je ljuta i rekla: Nitko iz kuće nikada nije video moje lice, i hoću
li ga pokazati strancu?

57 Tako on izađe i namesti lijepe pozlaćene stolice za Filipa i ostale.

Ali on reče: Ukloni ih. Irej: Ne žalosti me. Filip: Ja ne žalostim nikoga,
ali nemam koristi od zlata, koje je prolazno. 58 Irej: Mogu li ja biti
spasen od prijašnjih greha koji me muče. Filip: Da, Isus može da te
spasi. A šta o tvojoj ženi koja upravo ti je rekla: Odlazi od mene, i Irej
iznenađeno ode do svoje žene i reče: Dođi i vidi čovjeka koji mi je
upravo rekao šta je bilo između mene i tebe. Ona je bila prezriva, i
reče: Šta će postati od naše dece ako damo sve naše svjetsko
bogatstvo. 59 Artemela njegova kćer je slušala, i rekla: Ako moji otac i
majka uđu u novi život, neka ga ja ne delim. Ona je bila veoma lijepa.
Njena majka Nerkela reče joj da ustane i odloži njenu zlatom tkanu
haljinu. Irej reče Nerkeli: Hajde da izađemo i vidimo Filipa (izgleda da
je Nerkela preobraćena bila, ali tekst ne pokazuje nam ovo jasno). 60
Žene promeniše svoju odeću u prikladniju, i oni svi izađoše. I kad oni
videše Filipa, on je sijao sa velikim svetlom, tako da su se oni bojali.
61 Ali on je vidio, i vratio se svome prijašnjem obliku; Nerkela je
625
zatražila oproštaj od njega i poželila mu dobrodošlicu. 62, 63 I oni
pokazaše verovanje i behu upućeni i kršteni.

VI. U Nikateri, gradu Grčke

64 Židovi i mnogobošci behu nezadovoljni zarad Irejevog

preobraćenja, 65 i poslaše sedam ljudi ka njegovoj kući. Sluškinja im
reče za njih, on izađe smejeći se i upita za njihovu poruku. 'Celi grad
želi da te vidi.' On je slijedio ih. 66 I skup bi iznenađen na njegovoj
skromnoj odeći. Neki Onesimus upita ga da objasni o vraču Filipu. 67
Irej: Zašto sam ja iskušavan ovako, ne mučite Filipa. 68 Ali oni rekoše:
Dalje s njim. I Irej ode kući i srete Filipa, koji reče: Da li se bojiš? Ne,
on reče. 69 Ljudi si došli sad sa štapovima, vičući: Daj nam
prevaranta. 70 Filip izađe i oni uzeše ga u skup da ga bičuju, i rekoše:
Vežite mu ruke i stopala. 71 Irej otrča uz stepenice i zaplaka: Nečete.
Ali oni nisu hteli slušati, i Irej povuče Filipa dalje od njih. 72 Filip reče:
Ako ja biram, ja vas mogu oslepeti; Aristarhus, sin Plegenesa,
upravitelja židova, reče: Ne žuri da nas osleoiš: ja znam da ti možeš;
ali daj da razgovaramo. Ja sam močan, i ako pustim narod, oni će te
kamenovati. 73 I on uhvati Filipa za bradu, on je bio prilično ljut,
zarad naroda, i reče: Tvoja ruka i tvoje uši i tvoje desno oko će
pretrpjeti zbog prijetnji meni i vrijeđanja Boga. 74 Njegovo oko posta
šuplje kao da ga nema, njegove uši su ga boljele, njegova desna ruka
visjela je oduzeta. On je plakao za milost. 75 Oni svi rekoše: Izlijeći
našega upravitelja. 76 Filip reče Ireju da mu da znak sa križom i izliječi
ga u Isusovo ime, što bi učinjeno, i on zatraži oproštaj i zadovoljstvo i
ostavi se razgovora. A ljudi rekoše: Mi čemo ti suditi. 77 Filip se
nasmija i naredi mu da priča prvi. On reče: Da li primaš proroke ili ne.
Filip: Zarad tvoga neverovanja nema potrebe za prorocima. Aristarh:
Pisano je: Tko će objaviti tvoju moč, O Bože i, Nijedan čovjek ne može
znati tvoju slavu; i, Tvoja slava je ispunila zemlju; i, Gospod je sudija
626
brz i mrtvih; i Bog će progutati vatru i spaliti svoje neprijatelje na
svakoj strani; i, Jedan Bog je učinio sve ove stvari. Kako onda kažete
da Marija je rodila Isusa... Već ti češ reči da on je moč i mudrost Boga
koji je sa njim kada je stvarao svijet. Ja ne niječem da prvo Pismo
kaže: Hajde da učinimo čovjeka. 78 Filip se nasmija i reče: Poslušajte
svi: Isaija reče, Evo moga sluge koga sam odabrao...I o krstu: On je
vođen kao ovca na klanje...I opet: dadoh svoja leđa biču...i drugi: ja
raširih moje ruke ka neposlušnomu narodu. I : Ja nađoh one koji me
ne tražiše...I David reče: Ti si moj sin...I o njegovom oživljenju i Judi:
Gospoidine, zašto oni rastu i muče me...I opet David: Ja predvidih
Gospod je uvek preda mnom...Ali David je mrtav. Uzmi također od
dvanaest proroka: Reci ka kćeri Sionskoj...I: Iz Egipta ja pozvah moga
sina.

79 Aristarh reče: Ovaj Isus se zove Hrist. Isaija: Ovako kaže Gospod ka
Hristu mom gospodu...Židovi rekoše: Ti se svađaš za Hrista. Ljudi i
vladari tražiše Filipa i rekoše da on treba biti predan.

80 Nosila su donesena sa mrtvim čovekom, jedincem sinom nekog

bogataša, i sa njim deset robova koji trebali su biti spaljeni sa telom.
Narod reče: Ovde je velika borba za hrišćane. Ako je njihov Bog će ga
podići mi čemo tad verovati, i spaliti naše idole. 81 Filip reče
roditeljima: Šta čete učiniti ako ga podignem 'Šta god želiš''. Robovi
učiniše znak njemu da ih se sjeti. Bio je zao zakon o spaljivanju
robova, i ponekad žena od ljudi. 82 Filip reče: Dajte mi ove robove.
Da, i koliko god hočeš.' On reče Aristarhu: Dođi, O židove, podigni ga.
I on dodirnu njegovo lice i pljunu mnogo na njega i povuče njegovu
ruku: uzalud, i povukoše se u pometnji. 83 Nereus otac reče: Oživi
moga sina i ja ću se boriti protiv židova. Filip: Ako ne obečaš da nečeš
ih povrediti, Ja ga neću podići. Nerus: Kako želiš. 84 Filip ode do odra i
pomoli se, i dah uđe u mladića Teofila, i on otvori svoje oči i pogleda
na Filipa. I drugi put Filip reče: Mladiću, u ime Isu Krsta, koji je razapet

627
pod Pontijusom Pilatom, ustani. I on poskoći sa nosila. Svi vikahu:
Jedan je Bog Filipov...i robovi behu oslobođeni. Svi verovahu. 86 Filip
je podučavao, krstio, uništavao idole, postavljao, davao zakone.

VII. O Nerkeli i Ireju u Nikateri

87 Nerkela i Artemela behu blagoslovene od Filipa. 88Irej i Nereus

savetovaše o gradnji crkve, i složiše se da izgrade na Nereusovoj
zemlji. 89 Samo židovi behu nezadovoljni i odlučiše da se povuku. 90
Filip dođe do nove zgrade i pozva ljude. 91 i učini Ireja biskupom i
molio je nada njim, i objavio je da on odlazi. 92 Svi plakaše, ali on ih je
utješio. 93 Oni dovedoše kamile sa zalihama i pratiše ga 20 stadija.
On raspusti ih i hteo je da uzme samo pet pogača. Oni svi pozdraviše
ga triput, i padoše na njihova lica i moliše za njegov blagoslov, i
gledaše ga dok nije izašao iz vida, i vratiše se u grad.

VIII. U čemu su jare i leopard u pustinji vjerovali

94 Dogodilo se kada je Spasitelj podelio apostole i svaki je otišao

prema svome udelu, da je dopalo Filipu da ide u zemlju Grga: i on je
mislio da je teško, i plakao je. A Mariame njegova sestra (ona je koja
je pripremila hljeb i sol na lomljenju hljeba, a Marta je ona koja je
služila mnoštvu i radila mnogo) videći ga, ode do Isusa i reče:
Gospode, ne vidiš li kako moj brat je klonuo 95 I on reče: Znam, ti
izabrana među ženama, ali ajde sa njim i ohrabri ga, jer ja znam da on
je gnjevan i bojažljiv čovek, ako ga pustimo samoga on će donijeti
mnoge kazne na ljude. Ali gle, Ja ću poslati Bartolomeja i Jovana da
pretrpe teškoće u istome gradu, zarad poročnosti onih koji žive tamo,
jer oni obožavaju guju, majku zmija. A ti promeni svoj ženski izgled i

628
idi sa Filipom. A Filipu on reče: Zašto si bojažljiv ja sam uvek sa
tobom.

96 I oni si odoše iz zemlje Ofiani, i kad dođoše u divljinu zmajeva, gle,

veliki leopard izađe iz šume brda, i potrča i baci se na njihove noge i
progovori ljudskim glasom: ja obožavam vas, sluge božanske veličine i
apostoli jedino-rođenog Sina Božijeg, zapovijedi mi da pričam
savršeno. 97 A Filip reče: U ime Isusa Hrista, pričaj. I leopard uze
savršen govor i reče: Poslušaj me Filipe, djeveru božanske riječi.
Prošle noći ja prođoh kroz stado koza nasuprot planine zmajice,
majke zmija, i uhvatih jare, i kada ja odoh u šumu da jedem, nakon
što sam ranio ga, ono uze ljudski glas i plaka kao malo dijete, govoreći
mi: O leoparde, odloži svoje žestoko srce i zvijer kao dio tvoje prirode,
i stavi nježnost, jer apostoli božanske veličine će proći kroz ovu
pustinju, da izvrše savršeno obećanje slave jedino-rođenog Sina
Božijeg. Na ove riječi jareta ja bih zbunjen, i postepeno moje srce bi
promenjeno, i moj gnjev se okrene u nježnost, i ja nisam jeo. I ja
poslušah njegove riječi, Ja podigoh moje oči i videh te kako dolaziš, i
znadoh da ste vi sluge dobroga Boga. I tako ja ostavih jare i dođoh da
vam se poklonim. A sad ja molim te da mi daš slobodu da idem sa
tobom svukud i ostavim svoju zvjersku prirodu.

98 A Filip reče: Gde je jare. A on reče: Odbačen je pod suprotni hrast.

Filip reče Bartolomeju: Hajdemo i vidimo njega koji je
udaren,izliječen, i izliječio je udarača. Na Filipovu ponudu leopard ga
je vodio gde jare je ležalo. 99 Filip i Bartolomej rekoše: Sada znamo
uistinu da nema nikoga koji nadmašuje tvoje sažaljenje, O Isuse
ljubitelju ljudi, jer ti si sprečio nas i ubijedio nas ovim stvorenjima da
verujemo više i iskreno puni povjerenja. Sada stoga, Gospode Isa
Krste, dođi i daj život i dah i sigurno podnožje 8postojanje) ovim
stvorenjima, da bi oni mogli napustiti njihovu prirodu zvijeri i stoke i
došli ka pitomosti, i da više ne jedu meso, niti jareta hranu od stoke,

629
već da ljudska srca budu im data, i da bi oni slijedili nas gde god da
idemo, i jedemo šta jedemo, u tvoju slavu, i pričaju kao ljudi,
veličajući tvoje ime.

100 I u taj čas leopard i jare ustaše i podigoše njihove prednje stope i
rekoše: Mi veličamo i blagosiljamo te koji si posjetio nas i sjetio se nas
u ovoj pustinji, i promenio našu zvjersku i divlju prirodu u pitomost, i
dao nam božansku riječ, i stavio u nas jezik i osećaj za priču i slavu
tvome imenu, jer velika je tvoja slava. 101 I oni padoše i pokloniše se
Filipu i Bartolomeju i Mariamni; i svi krenuše zajedno slaveći Boga.

IX. O zmaju koji je ubijen.

102 Oni putovahu pet dana, i jedno jutro nakon noćne molitve
iznenadan vjetar se podiže, velik i taman (maglovit), i iz njega istrča
veliki dim (magla) zmaja, sa crnim leđima, i stomakom kao ugalj
bakreni u iskrama vatre, i tijelo više od 100 lakata dugo, i mnoštvo
zmija i njenih mladih slijediše ga, i pustinja se tresla na dugoj
udaljenosti. 103 I Filip reče: Sada je vreme da se sjetimo Gospodnjih
dela: Ne bojte se ništa, niti progona, niti zmija te zemlje, niti tamnoga
zmaja. Hajde da stojimo čvrsto i njegova moč će opasti; i molimo i
pospite vazduh iz čaše i dim će se rasuti. 104 Tako oni uzeše čašu i
moliše: Ti koji prolivaš rosu na sve lomače i uzdiš tamo, stavljajući
malo u zmajeva usta, poništavajući njegovu ljutnju, okrečući zloću
neprijatelja i uspravljajući ga u vlastitu vatru, jer mi trčimo voljom i na
tvoj nagovor. 105 I on reče: Sad stojte i podignite vaše ruke, sa čašom
koju držite, i pospite vazduh u obliku križa. 106 I tamo bi kao odsjaj
munja koji zaslijepi zmaja i njegove mlade, i oni behu oduzeti, i zraci
sunca uđoše u rupe i razbiše jaja. Ali apostoli zatvoriše svoje oči, jer
nisu mogli suočiti se sa munjama, i ostaše neozleđeni.

630
Ne izgleda kao da se mnogo miješalo između ovih Dela i Mučeništva,
osim verovatno prelaza nekih ljudi u gradu zmija. Međutim, rukopisi
daju nam naslov ovako:

Iz putovanja Filipa Apostola: od petnaestih Dela dokraja, gde je

Mučeništvo.

107 (Uvod) U danima Trajana, nakon Mučeništva Simona, sina od

Kleope, biskopa Jerusalima, nasljednika Jakova, Filip apostol je
propovedao kroz sve gradove Lidije i Azije. 108 I on dođe do grada
Ofiorima (Zmijska ulica), koji je zvan Hijerapolisom Azije, i bio je
primljen od Stahisa, vjernika. I sa njim je bio Vartolomej, jedan od
sedamdesetorice, i njegova sestra Marijamne, i njihovi učenici. I oni
se sakupiše u Stahisovoj kući. 109 I Mariamne je sjedila i slušala
Filipov govor. 110-112 On je govorio o zamkama zmaja, koji nije imao
izgled u stvaranju, i prepoznat je i klonile su ga se zvjeri i ptice. 113
Ljudi mesta su obožavali zmiju i imali slike njegove, i zvali su
Hierapolis Ofiorimom. I mnogi behu preobraćeni. 114 I Nikanora
upraviteljeva žena verova, ona je bila bolesna, naročito u njenim
očima, i bila je izlečena. Ona sad dođe u srebrnim nosilima. 115 I
Mariamne reče na hebrejskom: Alikaman, ikasame, marmari,
iahapan, mastranan, ahaman, što znači: O kćeri očeva, moja gospo,
koja si data kao zalog zmiji, Krist ti dolazi (i mnogo više). 116 I
Nikanora reče: Ja sam hebrejka, govori mi na jeziku očeva. Ja sam
čula tvoje propovijedanje i bila sam isceljena. 117 I oni moliše za nju.
118 Ali njen tiranin muž dođe i reče: Kako je ovo tko vas je izlečio 119
I ona reče: Odlazi od mene, i vodi častan i uzdržljiv život. 120 I on
povuče je za kosu i zaprijeti da će je ubiti. I apostoli behu uhapšeni,
121 i bičevani i odvučeni do hrama, 122 i zatvoriše ih u njega (sa
leopardom i jaretom. To je izostavljeno u glavnome tekstu , ali stalno
se dešava u drugome pregledu: s pravom, naravno). 123 Ljudi i
sveštenici dođoše i tražiše osvetu na vraču. 124 Prokonzul se bojao

631
žene svoje, jer ona je bila skoro oslepljena od čudesnog svetla kada je
pogledala kroz prozor na nju kada je molila. 125 Oni svukoše i tražiše
apostole za mađijama, i probodoše Filipove gležnjeve i bedra i
objesiše ga glavom na dole, a Bartolomeja oni obesiše golog za kosu.
126 I oni se smijahu jedan drugomu, kao da nisu mučeni. Ali
Mariamne kad je svučena izgledala je kao kovčeg stakla pun svjetla i
vatre i svaki je pobjegao. 127 I Filip i Bartolomej razgovarahu na
hebrejskom, i Filip reče: Hočemo li prizvati dole vatru sa nebesa. 128 I
Jovan stigavši, i pitao je šta se dogodilo, i ljudi mu rekoše. 129 I on je
odveden do mjesta. Filip reče Vartolomeju na hebrejskom: Ovde je
Ivan sin Barega (ili, on koji je Barek), to je (ili, gde je) živa voda. I
Jovan reče: Tajna njega koji visi izmežu neba i zemlje neka je sa
tobom.

130 Tad Ivan reče ljudima, upozoravajuči ih protiv zmije. Između

ostalog: Kad sve stvari su donesene i raširene kroz sistem nebesa,
djela Boćja su molila Boga da vide njegovu slavu, i kad su videli, oni
želješe da postanu žuč i gorčina, i zemlja posta skladište toga što je
zastranilo, i rezultat i suvišnost stvaranja je sakupljena zajedno i
postala je kao jaje: i zmija je bila rođena.

131 Ljudi rekoše: Mi smo uzeli te za prijatelja građanina, ali ti si u

savezu sa ovim ljudima. Sveštenici idu da iscijede tvoju krv i
pomiješaju je sa vinom i daju ga Guji. Kad oni dođoše da uzmu Ivana
njihove ruke behu oduzete. Ivan reče Filipu: Nemojmo vračati zlo za
zlo. Filip reče: Ja više ne mogu izdržati. 132 Trojica drugih razuvjeriše
ga, ali on reče: Abalo, arimouni, doutael, tharselen, nahaot, aeidonaf,
teleteloein, što znači (nakon mnogo dozivanja opisa Boga): neka se
dubina otvori i proguta ove ljude: da, Sabaot. 133 Ono se otvori i celo
mesto bi progutano, oko 7000 ljudi, osim gde su apostoli bili. I njihovi
glasovi izađoše, plačući za milost i govoreći: Pogledajte, križ nas
osvetljava. I glas se čuo: Ja imam milost na vas u mome križu

632
svetlosti. 134 Ali Stahis i njegova kuća, i Nikanora i 50 drugih, i 100
djevica ostaše sigurni. 135 Isus se pojavi i prekori Filipa. 136 Ali on se
branio sam. 137 I Gospod reče: Budući da si ti bio nezaboravljiv i
gnjeva pun,ti češ uistinu umreti u slavi i biti uzet od anđela u raj, ali
češ ostati van njega četrdeset dana, u strahu od plamtećeg mača, i
tada ja ću poslati Mihaela i on će te pustiti unutar. A Bartolomej će ići
u Likoniju i biti razapet tamo, a Mariamnino telo će biti položeno u
reku Jordan. I ja ću vratiti one koji su bili progutani. 138 I on povuče
krst u vazduh, dotičući dolje u ponor, i bi ispunjeno svetlom, i krst kao
ljestve. I Isus pozva ljude, i oni dođoše, osim prokonzula (upravitelja) i
Guje. I videći apostole oni tugovaše i pokajašese. 139 A Filip, još
viseći, govoraše im i reče im o njegovoj dbrani. 140 I neki trčaše da ga
skinu, ali on je odbio i govorio im...''Ne budite žalosni što visim ovako,
jer ja nosim oblik prvoga čovjeka, koji je doveden na zemlju sa glavom
dole, i opet s drvetom krsta učinjen živim od smrti njegova
sagrešenja. I sada da li ja ispunjavam propis. Jer Gospod mi reče:
Ukoliko ne učiniš to što je ispod da bude gore, i lijevo da bude desno
(i desno levo), nečeš ući u moje kraljevstvo. Budi kao ja u ovomu: jer
ceo svijet je okrenut krivo, i svaka duša koja je u njoj.'' 141 Nadalje on
je govorio njima o oživljenju, 142 i reče im da puste Vartolomeja, i
reče mu i Mariamni njihovu sudbinu. Izgradi crkvu u mestu gde ja
umrem, i neka leopard i jare budu tamo, i daj Nikanori da pazi na njih
dok ne umru, i tad pokopaj ih na crkvenim vratima, i neka tvoj mir
bude u kući Stahisa: i on ohrabri ih do čistoće. ''Stoga naš brat Petar
pobjegne iz svakoga mjesta gde je žena bila, i nadalje, on je imao
odbranu datu zarad svoje sopstvene kćeri. I on je molio Gospoda, i
ona je imala uzetost strane tako da nije možda ne zaluta.''143 Sahrani
me ne u lanenome kao Gospod, već u papirusu, i moli za mene
četrdeset dana. Gde moja krv pada vinova loza će narasti, i vi ćete
koristiti vino od nje za čaše: i uzimati od njega treći dan. 144 I on je
molio Gospoda da ga primi, i zaštiti ga protiv svih neprijatelja. ''Nedaj
633
da njihov mračni vazduh pokrije me, da ja prođem vodama vatrenim i
sav bezdan. Obuci me u tvoju slavnu odeću i tvoj pečat svetlosti koji
uvek sja, dok ne prođem sve vladare svijeta i zlog zmaja koji nam se
suprotstavlja.'' 145 I on umre. 146 I oni sahraniše ga kako je on
naložio. I nebeski glas reče da je on primio krunu.

147 Nakon tri dana loza uzraste. I oni učiniše dnevni prinos za
četrdeset dana, i izgradiše crkvu i učiniše Stahisa biskupom. I sav grad
je verovao. 148 I na kraju četrdeset dana Spasitelj se pojavi u obliku
Filipa i reče Bartolomeju i Mariamni da je on ušao u raj, i reče im da
idu njihovim putevima. I Bartolomej ode u Likaoniju a Mariamne u
Jordan, i Stahis i brača ostaše gde su bili.

Pripovijedanje Dela sačuvanih na Sirijskom je ovo

Filip, u Jerusalemu, imao je viziju Isusa, koji zapovedi mu da ide u

grad Kartagu, 'koji je u Azotu', i izbavi vladara od Satane, i
propovijeda kraljevstvo. On reče: Ja ne znam latinski ili grčki, a ljudi
tamo ne znaju aramejski. Isus reče: Nisam li ja stvorio Adama i dao
mu govor. Idi, i biti će sa tobom.

On ode u Samariju, odatle u Cezareju, i do luke i nađe brod koji je

čekao na vetar. Upitan da primi Filipa do Kartage, kapetan reče: Ne
moj me ometati, čekali smo dvadeset dana: donesi svoj prtljag i
možda dobijemo vetar, jer ti izgledaš kao sluga Božiji. Filip: Ja nemam
ništa; reci putnicima da dođu na palubu...Molimo se za dobar vjetar.
Okrečući se ka zapadu on zapovedi anđelu mira koji je bio zadužen za
dobar vetar da pošalje vetar i uzme ga u Kartagu u jednomu danu.

Na brodu je bio židov, Ananija, koji je bogohulio (da ne bude čujen,

izgleda) i reče: Neka Adonai uzvrati ti, i Hrista na koga se pozivaš, koji

634
je postao pepeo i leži u Jerusalimu, dok ti živiš i vodiš neznalice od
njegova imena.

Vjetar dože i napuni jedra. Židov usta da pomogne podizanju jedra, i

anđeo ga sveza za veliki nožni prst i objesi ga glavom dole na vrhu
jedra. Brod je plovio naprijed a židov je plakao. Filip reče: Nečeš sići
dole dokle ne priznaš. On prizna svoje tajno bogohuljenje. Filip:
Vjeruješ li sada. Ananijaprizna vjeru u govoru u kojem je nabrojao
Hristova (Božja) velika dela od postanja do izbavljenja Suzane. Filip
zatraži da mu bude oprošteno, i anđeo ga snese dole. I 495 ljudi na
brodu se bojalo.

Oni pogledaše i vidješe svjetionik od Kartage, i rekoše; Može li ovo

biti istina, O glupani, reče Ananija, ne vidite li šta me snašlo za
neverovanje. Ako on zapovedi tome gradu u Hristovo ime, uzeti će
sve njegove stanovnike i ići i stati u Egiptu. Brod dođe u luku. Filip
raspusti putnike, i stajao je na palubi da utvrdi kapetana.

U Nedjelju on ode do grada da izvede Satanu, i kako je ulazio na

vrata, prekrsti se. Oni vidje crnog čoveka na tronu sa dve zmije oko
njegovih bedara, oči kao ugalj vatren, i plamen je izlazio iz njegovih
usta, tamo je bi miris kao dima, i crnci u grupama bili su na levo i
desno. Kad Filip prekriži se vladar pade nazad i njegove čete. Filip
reče: Padni, i ne ustaj... Vladar reče: Zašto me proklinješ ja ne
boravim ovde, ali moje čete lutaju po zemlji i dolaze mi u treći čas
dana, ali oni ne dodiruju učenike Isusa. Jao meni! Gde da idem u sva
četiri ugla svijeta njegovo evanđelje se propoveda. Ja sam u cjelosti
zbačen.

Cijeli grad ga je čuo, ali ga nije video. Filip reče mu da ide, i on uze
svoj tron i ode sa svojim četama i pobeže plačući dok nije došao u
Babel, i on namesti se tamo. Ceo grad je bio u strahu i Filip reče im da
ostave njihove idole i okrenu se Bogu, Oni slaviše Boga, a Filip ode

635
nazad do broda. U Subotu židovi se sakupuiše u njihovj sinagogi i
pozvaše Ananiju, i upitaše da li su njegove pustolovine istinite. On
označi sebe sa krstom i reče: Istina je, i Bog da zabrani da se
odreknem Isu Krsta. On tad obratio im se u dugom i veoma
uvredljivom govoru ( izgrađen više ili manje na onom od Stefana),
nabrajajući sva njihova zla dela. Tad usta Jošua, sin Nunov, i vi tražiste
da ga ubijete sa otrovom...Isaija prorok, i vi ste ga presjekli sa
testerom od šimšira...Ezekiel, i vi vukoste ga za noge dok njegov
mozak nije ispao...Avakum (Habakuk), i kroz vaše grehe on je
zastranio od svoje proročke službe. ' Njegovo lice je bilo kao u anđela.
Sveštenik usta i udari ga, i on umre, i oni sahraniše ga u sinagogi.

Sledeći dan Filip u brodu je molio i pitao da Ananija bi bio izbavljen od

židova. Bog zapovedi zemlji i ona dade prolaz kao vodovod, i odvelo
je Ananiju na dno mora, i delfin uznese telo. Filip je vidio, i nakon što
je umirio ljude, naredi da uzmu telo nazad dokle on ne ode i osudi
ubice.

Sledeći dan Filip ode do upravitelja i uze ga da sakupi sve židove, i

sjede na sud. Filip ka židovima: Gde je Ananija. Oni: Jesmo li mi
njegovi čuvari? Filip: Dobro ste vi zvani decom Kainovom. Recite mi
gde je on, i ja ću tražiti oproštaj za vas. Židovi: Rekli smo da ne
znamo. Filip: Ne lažite. Židovi: Ako je duh u tebi, ti bi znao da mi ne
lažemo. Filip: Ako je on nađen sa vama, šta zaslužujete židovi? Židovi:
Smrt od Boga i Cezara. Filip: Zakunite mi se. Oni se zakuniše da ne
znaju ništa.

On pogleda i vidje čoveka kako vodi šest goveda da proda. On im

reče: Ja zapovedam ti, idi u sinagogu i pozov Ananiju da ustane i dođi
i stavi ove ljude na sram. Govedo je vuklo svog vlasnika i trčalo i zvalo
Ananiju. On usta i dohvati govedo sa desnom rukom, i oni dožoše do
Filipa i prostreše se. Filip reče: Odakle dolaziš ? Ananija reče: Iz
sinagoge od ovih židova, koji su ubili me zbog priznavanja Isusa, učini
636
mi pravdu. Filip: Gospod je zapovedio nam da ne vračamo zlo za zlo.
Bik reče: Naredi mi i ja ću ubiti ove ljude sa mojim rogovima. Filip: Ne
povređuj čovjeka, već idi i služi svome gospodaru, i Gospod će te
izliječiti. Oni odoše kući u miru.

Upravitelj reče: Ovi židovi zaslužuju smrt. Filip: Ja nisam došao da

ubijam već da dajem život. Židovska usta behu zatvorena.

Ananija je govorio židovima i Filipu također: ali oni nisu tražili

oproštaj, zato su odbačeni. Tri hiljade Pagana i petnaest stotina
židova je verovalo, nevjernici su ostavili grad, i pre zalaska sunca
anđeo je ubio četrdeset od židovskih sveštenika zarad prolijevanja
nevine krvi, i svi koji videše priznaše i pokloniše se.

Nije jasno, u trenutnom stanju naših tekstova, gde ovaj dio može
pripadati u grčkim delima. Treći deo, koji je put u Azotus, izgleda
verovatno mjesto. Ali pogled na grčka dela pokazuje da uprkos pojavi
načina umetnutog podjelom u Djela, nema povezanosti u svima
njima, dokle ne dođemo do grada zmije.

Prva dela ne mogu početi tako naglo kao što počinju. Drugi je jednako
nagao u uvodu. Treći je povezan do njega spominjanjem Partije, ali
nema velike nedosljednosti u njima, jer ono pretpostavlja da Filip još
nije učinio ništa. Četvrti je vezan za treći po prizoru, Azota. Peti, šesti i
sedmi, u Niateri, je ceo odvojen od ong što je prošlo ranije, i sa
devetim mi činimo novi početak.

Napomena prevodioca: podebljan deo straha od žena, bolje je

zameniti strahom čoveka od samoga sebe.

637
Djela Filipa (druga verzija)

Putovanja Filipa Apostola, Od Dela Petnaestih do kraja, između njih

Mučeništvo

Oko vremena kada je Car Trajan primio upravljanje Rimljanima,

nakon Simonovog sina Klope, koji je bio biskup u Jerusalemu, on je
pretrpio mučeništvo u osmoj godini njegove vladavine, bijući drugi
biskup crkve tamo nakon Jakova koji je nosio ime brata Gospodnjeg,
Filip apostol, idući kroz gradove i oblasti Lidije i Azije, prepovijedao je
svukuda Enanđelje Kristovo.

I došavši do grada Ofiorima, koji je zvan Hierapolis Azije, on je bio

zabavljen od nekog vernika, Stahis po imenu. I tamo je bio sa njim
također Vartolomej, jedan od sedamdeset učenika Gospodnjih, i
njegova sestra Mariam, i njegovi učenici koji su ga slijedili. Svi ljudi
grada stoga, ostavivši njihov posao, otrčaše do kuće Stahisa, čuvši o
delima koja je Filip učinio. I mnogi ljudi i žene sakupili su se u kući
Stahisa, Filip zajedno sa Bartolomejom učio ih je stvarima od Isusa.

A Filipova sestra Mariam, sjedeći na ulazu kuće Stahisa, obratila se

onima koji dolaze, nagovarajući ih da slušaju apostole, govoreći im:
Naša bračo, i sinovi moga Oca u nebesima, vi ste neizmerno bogati, i
suština grada gornjeg, i užitak boravišta koji Bog je pripremio za one
koji vole Njega. Zgazi pod neoge zamke neprijatelja, iskrivljenu zmiju.
Jer put njen je iskrivljen, budući on je sin zloga, otrov poročnosti je u
njemu, i njegov otac je đavo, uzrokovač smrti, a njegova majka
pokvarenost, bijes u njenim očima i uništenje u njenim ustima, i
njegov put je Pakao. Zato beži od njega koji nema čvrstine, bezoblični
koji nema oblika u svemu stvaranju, bilo na nebu ili u zemlji, bilo u
letečim stvorenjima ili zvjerima. Jer sve je uzeto od njegova oblika, jer
638
između životinja na zemlji i ptica nebeskih je znanje o njemu, da zmija
ide putem svoga stomaka i svojih grudi, i Pakao je njegovo boravište, i
on ide u tamu, budući da on ima pouzdanje u ništa. Pobjegni stoga od
njega, da njegov otrov ne bude posut u tvoja usta. Ali budi radije
verujući, svet, dobrih dela, bez prevare. Otkloni od sebe zao stajalište,
to je, zle želje kroz koje zmija, zao zmaj, princ zla, je učinio pašu
uništenja i smrti za dušu, jer sva želja zloga proizilazi iz njega. I to je
korijen bezakonja, održavanje zla, smrt duše, želja neprijatelja je
naoružana protiv vjernika, i dolazi od tame, i hoda u tami, uzimajući u
ruke da ratuje sa onima koji su u svjetlu. Jer ovo je početak pohote.
Zbog čega ti koji želiš da dođeš do nas, i radije da Bog da dođe kroz
nas ka tebi kao otac ka svojoj deci, želeći imati milost nad vama, i
izbaviti vas od zle zamke neprijatelja, pobjegni od zlih požuda
neprijatelja, i odbaci ih skroz iz misli, mrzeći otvoreno oca zala, i
voleći Isusa, koji je svetlo, i život, i istina, i Spasitelj svih koji žele
Njega. Pobjegavši, stoga, ka Njemu, uzmi Njega u ljubavi, da On
izvede te iz rupe zloga, i očistivši te, postavi te nedužna, živeći u istini,
u prisustvu Njegova Oca.

I sve ove stvari Filip reče mnoštvu koje dođe zajedno da se poklone
kao u stara vremena zmijama i guji, od kojih oni postaviše likove i
obožavahu ih. Radi toga su također zvali Hierapolis Ofiorimom. I ove
stvari su rečene od Filipa, Bartolomeja i Mariam i njegovih učenika, i
Stahis je bio sa njim, i svi ljudi su slušali, i veliko mnoštvo njih je
bežalo od neprijatelja i vratilo se Isusu, i behu dodati Filipu i onima
oko njega. I verni behu još više utvrđeni u ljubavi Hristovoj.

I Nikanora, žena prokonzul, ležeći na krevetu pod raznim bolestima,

naročito očiju, čuvđši o Apostolu Filipu i njegovom učenju, verova u
Gospoda. Jer ona je čak ranije čula o Njemu, i pozvavđši Njegovo ime,
ona je bila osobođena od nevolja koje su je mučile. I ustajući, ona

639
izađe iz kuće kroz bočna vrata, nošena od sopstvenih robova u
srebrnim nosilima, i ode u kuću Stahisa, gde su apostoli bili.

I kad ona dođe pred vrata kuće, Mariam, sestra Filipa apostola, videći
je, govori k njoj na hebrejskom jeziku pred Filipom i Bartolomejom, i
celo mnošto onih koji su verovali, govoraše: Alemakan, ikasame,
marmare, nahaman, mastranan, ahaman; to je, Kćeri očeva, ti si moja
gospođa, data si kao zalog zmiji, ali Isus naš otkupitelj je došao da
izbavi te kroz nas, da razbije tvoje okove, da ih preseće, i da ukloni ih
od tvoga korena, jer ti si moja sestra, jedna majka rodila nas je
blizance. Vi ste napustili svoga oca, napustili ste put koji vas vodi u
mesto stanovanja vaše majke, bijući u grehu, ostavili ste hram
prevare, i trenutne slave, i došli ste k nama, bježeći od neprijatelja,
jer on je mesto stanovanja smrti. Evo, sada tvoj otkupitelj je došao da
te izbavi; Krist Sin pravednosti je nada tobom ustao, da te osvetli.
Malahija 4:2

I kad Nikanora, stojeći pred vratima, je čula te stvari, ona se ohrabri

pred svima, plačući, i reče: Ja sam židovka, i kćer hebrejska, govori sa
mnom na jeziku mojih otaca. Jer, čuvši propovedanje mojih otaca, ja
bih odmah izlečena od bolesti i nevolja koje su me obuhvatale. Ja
stoga utjeknuh se dobroti Boga koji je uzrokovao da ste iskvareni u
ovom gradu, zarad Njegova istinitog kamena koji je držan u časti, u
smislu da kroz vas mi primimo znanje o Njemu, i živimo sa vama,
verujući u Njega.

Nikanora rekavši tako, Apostolu Filipu, sa Bartolomejom i Mariamom

i onima sa njima, molila je za nju Bogu, govoreći: Ti koji dovodiš
mrtvo u život, Kriste Isuse Gospodine, koji si oslobodio nas kroz
krštenje od ropstva smrti, Rimljanima 6:3-4 potpuno oslobodi i ovu
ženu od greha, neprijatelja, učini ju živom u Tvom životu, i usavrši je u
Tvome savršenstvu, kako bi ona se našla u zemlji njenih otaca u
slobodi, imajući udeo u Tvojoj dobroti, O Gospode Isuse.
640
I svi rekavši amen sa Apostolom Filipom, gle odjednom, dođe tiran
(nasilnik), muž od Nikanore, bijesan kao divlji konj, i dohvativši odeću
svoje žene, on povika, govoreći: O Nikanora, nisam li te ostavio u
krevetu? Kako si imala toliku snagu da dođeš ovim vračarima? I kako
si izlečena od upale svojih očiju? Sad ukoliko mi ne kažeš tko je tvoj
ljekar, i koje mu je ime, Ja ću te kazniti sa raznim kaznama, i neću
imati samilosti na tebe. A ona odgovori rekavši mu: O tirane, odbaci
tu tiraniju, zaboravi svoju zloću, napusti ovaj život koji traje samo za
doba, pobjegni od okrutnosti tvoga nedorečnog ponašanja, pobegni
od zloga zmaja i njegovih požuda, odbaci od sebe djela i strijelu
čovjeko-ubice zmije; odrekni se odvratnih i zlih žrtvi idolima, koji su
uzgoj neprijatelja, ograda tame, učini za sebe život časnim i čistim, da
bijući u svetosti mogneš znati moga Ljekara, i dobiti Njegovo ime. Ako
ukoliko ti želiš me pored sebe, pripravi se da živiš časno i u uzdržanju,
i u strahu od istinitoga Boga, i ja ću živjeti sa tobom ceo moj život,
samo očisti sebe od idola, i od njihove sve prljavštine.

I kad tiran njen muž je čuo ove riječi od nje, on uhvati je za kosu, i
vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi lijepo za tebe da budeš
posječena mačem, ili da vidiš sebe dalje od mene kako činiš preljub sa
ovim stranim vračarima, jer ja vidim da si ti pala u ludilo od ovim
prevaranata. Ti prva od njih, stoga, ja ću posjeći, i potom ne štedeći
ih, preseći ću njihove tetive, i staviti ih najokrutnijoj smrti- I vrativši
se, on reče onima oko njega: Izvedite mi te varalice čarobnjake. I javni
krvnici otrčaše u kuću Stahisa, i uzeše Apostola Filipa, i Bartolomeja i
Mariam, vukuči ih zajedno, vodeći ih gde je upravitelj bio. I najverniji
Stahis je pratio, i svi verni.

I prokonzul videći ih, zaškripa zubima i reče: Mučite ove prevarante

koji su zaveli mnoge žene, i mladiće i devojke, govoreći da su
poklonici Boga, ali su u odvratnosti. I on naredi bičeve od sirove kože
da se donesu, i Filip i Vartolomej i Mariam da budu tučeni, i potom

641
nakon što su bili bičevani, on naredi da im noge budu vezane, i da
budu vučeni ulicama grada do vrata njihova hrama. I velika masa se
sakupi, tako da je teško ko ostajao kući, i oni se svi čudiše na
njihovom strpljenju, dok su nasilno i teško vučeni uzduž.

A prokonzul, mučivši Apostola Filipa i svece koji su bili sa njim, naredi

im da budu dovedeni, i osigura hram idola zmije sa njegovim
sveštenicima, dokle on ne odluči kojom smrću će uništiti svakog od
njih. I mnogi od mnoštva verovaše u milost Hristovu, i behu dodati
Apostolu Filipu, i onima sa njim, odrekavši se idola guje , i behu
utvrđeni u veri, bijući uveličani izdržljivošću svetaca, i svi zajedno sa
njihovim glasom veličaše Boga, govorivši amen.

I kad su oni bili zatvoreni u hram guje – i Filip Apostol, i Vartolomej i

Mariam – sveštenici zmije se sakupiše u istomu mestu, i veliko
mnoštvo, oko sedam hiljada ljudi, i otrčavši do prokonzula, oni
plakaše, govoreći: Osveti nas stranaca, i čarobnjaka, i pokvarenjaka i
zavodnika ljudi. Jer otkako su došli među nas, naš grad je ispunjen
svakim zlim delom, i oni su također ubili zmije, sinove naših
božanstava, i zatvorili su hram, i oltar je opusteo, a mi nismo našli
vino koje je bilo doneseno kako bi zmija popivši ga, otišla da spava.
Ali ako želiš da znaš da oni su uistinu čarobnjaci, pogledaj i vidi kako
oni žele da nas začaraju, govoreći, Živi u časnosti i pobožnosti, nakon
verovanja u Boga, i kako također su oni došli u grad, i kako ih zmajevi
nisu udarili slepilom, ili ubili ih, i kako također nisu popili njihovu krv,
već čak oni koji drže naš grad od svakoga stranca su izbačeni od ovih
ljudi.

A prokonzul čuvši ove stvari, je bio još više bijesan, i ispunjen sa

gnjevom i prijetio, i bio je neizmerno bijesan, i reče sveštenicima:
Zašto da pričate, kada su začarali moju sopstvenu ženu? I od toga
vremena ona je govorila meni stranim riječima, i moleći celu noć, ona
govori na čudnom jeziku sa svetlom koje sja oko nje, i zapomaže
642
glasno, on reče, Isus istinsko svetlo je došao k meni. I ja, izašavši iz
moje sobe, želeći da pogledam kroz prozor i vidim Isusa, svjetlo o
komu je govorila, i kao munja dođe nada me, tako da sam umalo bio
slijep, i od toga vremena ja se bojim moje žene, zarad osvetljenja
Isusa. Recite mi, vi sveštenici, šta da radim. A oni mu rekoše: O
prokonzule, zasigurno mi nismo više sveštenici, jer odkad si ih
zatvorio, zarad njihovog moljenja, ne samo da je hram potresen iz
temelja, već zasigurno će se srušiti.

Tad prokonzul naredi da dovedu Filipa i one sa njim iz hrama, i da ih

dovedu do suda, govoreći javnim izvršiocima: Skinite Filipa i
Bartolomeja i Mariamu i pretražite ih da nađete njihove čarke. I
skinuvši prvo Filipa, potom Bartolomeja, oni dođoše također do
Mariam, i vukuči je, oni rekoše: Hajde da je skinemo golu, da je svi
vide, kako ona zavodi ljude, jer ona naročito zavodi sve žene. I tiran
reče sveštenicima: Objavite celim gradom uokolo da svi dođu, ljudi i
žene, da vide njenu sramotu, da ona putuje okolo sa ovim
mađioničarima, i bez sumnje čini preljubu sa njima. I on naredi Filipu
da bude obešen, i njegovi gležnjevi da budu probodeni, i da donesu
železne kuke, i njegove pete da budu izbačene, i da bude obešen na
dole, nasuprot hramu na neko drvo, i da razapnu Bartolomeja
nasuprot Filipu, probušivši mu ruke na zidu vrata hrama.

I oboje njih su se smijali, videči jedan drugog, i Filip i Bartolomej, jer

oni behu kao da nisu mučeni, jer njihova kazna behu nagrada i krune.
I kad također oni su svukli Mariam, gle, odmah izgled njenog tela se
promeni u prisustvu svih, i odmah oko nje bi oblak od vatre pred
svima, i oni nisu više mogli gledati uopšte na mesto u kojem je telo
Mariamino bilo, već svi utekoše od nje.

A Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom jeziku govoreći:

Gde je naš brat Jovan? Jer gle, ja sam oslobođen iz tela, a gde je on
koji moli za nas? Jer oni su uhvatili također našu sestru Mariam,
643
nakon što smo je sreli, i evo, oni su položili vatru do kuće Stahisa,
govoreći, Hajde da je spalimo, jer on ih je zabavljao. Želiš li onda,
Bartolomeje, vatra da dođe sa nebesa, i da ih mi spalimo?

I kako je Filip ovako govorio, evo, Ivan uđe u grad kao jedan od
njihovih sugrađana, i krečući se ulicom, on upita: Tko su ovi ljudi, i
zašto su kažnjeni? I oni mu rekoše: Mora da nisi iz grada, kad pitaš za
ove ljude, koji su obmanuli mnoge: jer oni su zatvorili naše bogove, i
njihovom magijom odsjekli su zmije i zmajeve, i također su podigli
mnoge od mrtvih, koji su nas udarili sa čuđenjem, čineći mnoge kazne
protiv nas, i oni žele također, ove strance koji vise, da mole za vatru
sa neba i da nas spale i naš grad.

Tad reče Jovan: Idemo, i pokažite me njima. Oni vodiše Ivana, stoga,
kao njihova sugrađana, tamo gde Filip je bio, i tamo bi veliko
mnoštvo, i prokonzul, i sveštenici. A Filip, videći Jovana, reče
Bartolomeju na hebrejskom: Brate, Ivan je došao, koji je bio u Bareku,
gde živa voda je. I Ivan videći Filipa kako visi glavom nadole i za
gležnjeve i pete, i on također vidje Bartolomeja razapetog na zidu
hrama, i on reče im: Njegova tajna koji je raspet između nebesa i
zemlje će biti sa vama.

I on reče ljudima toga grada: Vi ljudi koji živite u Ofiorimu

Hijerapolisu, veliko je neznanje koje je među vama, jer ste grešili u
putu greha. Zmaj dahčući je disao nad vama, i zaslepeo vas u tri puta,
to je, učinio vas je slepim u telu, i slepim u duši, i slepim u duhu, i vi
ste bili udareni od uništavača. Pogledaj celo stvaranje, da li na zemlji,
ili na nebesima, ili u vodama, da zmija nema sličnosti ičemu iznad, ali
ona je od porijekla pokvarenosti, i dovedena je do ničega od Boga, i
zarad ovoga on je uvijo i iskrivio, i nema života u njoj, i ljutnja, i bijes, i
tama, i vatra, i dim su u svim njegovim delovima. I sad, stoga, zašto
kažnjavate te ljude jer su vam rekli da zmija je vaš neprijatelj?

644
I kad oni čuše te reči od Ivana, oni podigoše svoje ruke protiv njega,
govoreći: Mi smo mislili da si ti sugrađanin, ali ti si pokazao sebe da si
njihov drug. Kao i oni, i ti češ biti predat smrti, jer sveštenici su
namerili da istisnu tvoju krv, i pomešavši je sa vinom, da je dovedu do
zmije da popije. Kad stoga, sveštenici su pokušali uhvatiti Ivana,
njihove ruke behu oduzete. I Ivan reče Filipu: Nemojmo uopšte
uzvračati zlo za zlo. I Filip reče Jovanu: Vidi sad, gde je moj Isus, koji
mi je rekao da ne osvećujem sebe? Ali za mene, ja više to neću
trpjeti, već ja ću izvršiti na njima svoju prijetnju, i uništiti ih sve.

A Jovan, Bartolomej i Mariam su ga suzdržavali, govoreći: Naš

Gospodar je izudaran, bičevan, i bio raspet na križu, učinjen da pije
žuč i sirće, i reče: Oče, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. Luka
23:34 I ovo je On učio, govoreći: Učite od mene, jer ja sam nježan i
ponizan u srcu. Matej 11:29 Budimo stoga strpljivi. Filip kaže:
Odlazite, i ne stišavajte me, jer ja neću nositi to što su me obesili
glavom na dole, i proboli moje gležnjeve i moje pete sa železom. A ti,
Jovane, voljeni Božiji, koliko si sukladan sa njima, a nisi slušao! Stoga
odlazi od mene, i ja ću ih proklesti, i oni će biti uništeni do zadnjeg
čoveka. I on poče da ih proklinje, prizivajući, i vičući na hebrejskom:
Abalo, aremun, idutel, tarseleon, nahot, aidunaf, teletoloi: to je, O
Oče Hristov, jedini Svemočni Bože , O Bože, koga se sva doba straše,
močni i nepristrasni Sudijo, čije ime je u Tvojoj lozi Sabaot,
blagosloven si Ti za uvek, pred Tobom drhte vlasti i sile nebeske, i
plamene pretnje heruvima živih; Kralj, svet u veličanstvu, čije ime
dolazi na divlje zveri u pustinji, i oni bivaju krotki, i slave Te sa
razumnim glasom, koji gledaš na nas, i daješ prema željama, koji si
znao nas pre nego što smo stvoreni, Nadzorniče svega: sada, ja
molim, daj velikom Paklu da otvori svoja usta, neka veliki ponor
progute zle, koji nisu voljni da prime riječ istine u ovome gradu. I
neka bude tako, Sabaot. I , gle, odjednom bezdan se otvori, i svi sa
mesta gde prokonzul je sedeo behu progutani, i ceo hram, i zmija
645
koju su obožavali, i veliko mnoštvo, i sveštenici guje, oko sedam
hiljada ljudi, pored žena i dece, osim gde apostoli behu, oni ostaše
neudareni. I prokonzul bi progutan u pakao, i njihovi glasovi dolaziše
ispod, govoreći, plačući: Imaj milosti na nas, O Bože od Tvojih slavnih
apostola,jer mi sad vidimo sudove onih koji nisu priznali razapetoga
Njega, evo, krst nas obasjava. O Isuse Hriste, pokaži se nama, jer mi
svi dolazimo dole živi u Pakao, i bičevani smo jer smo nepravedno
razapeli Tvoje apostole. I glas se čuo od jednoga,govoraše: Ja ću biti
milostiv vama na krstu svjetlosti.

I tamo ostaše i Stahis i cela njegova kuća, i žena od prokonzula, i

pedeset drugih žena koje su verovale sa njom u Gospoda, i mnoštvo
pored, i ljudi i žene, i stotinu djevica koje nisu progutane zarad
njihova djevičanstva, bijući zapečaćene sa pečatom Hrista.

Tada Gospodar, pojavivši se Filipu, reče: O Filipe, nisi li čuo: Nečeš

uzvračati tlo za zlo? I zašto si uzrokovao takvo uništenje? O Filipe,
tkogod stavi svoju ruku na plug, i gleda nazad , Luka 9:62 je li njegova
brazda dobra? Ili tko pridaje vlastitu svjetiljku drugom, a sam sjedi u
tami? Ili tko napušta mjesto stanovanja, i stanuje na đubrištu? Ili tko,
dajući svoju sopstvenu odeću zimi, ide go? Ili koji neprijatelj raduje se
u čovjeku koji ga mrzi? I koji vojnik ide u rat bez pune opreme oružja?
I koji rob koji je izvršio gospodarevo naređenje neće biti pohvaljen? I
tko u trci, dobro istrčavši, ne prima nagradu? I tko ko je oprao svoju
odeću voljno je prlja? Evo, moja nevjesta je spremna, ali blagosloven
je onaj koji je nađen u njoj noseći sjajnu odeću: Matej 22:11 on je koji
prima krunu na svoju glavu. Evo, večera je spremna, blagosloven je ko
je pozvan, i spreman je da ide ka Njemu koji ga je pozvao. Žetve polja
je mnogo, Matej 9:37 i blagosloven je dobar radnik. Evo ljiljani i svo
cvijeće, i dobar je ratar koji prvi uzme ih. A kako si postao, O Filipe,
nemilostiv, proklevši tvoje neprijatelje u gnjevu?

646
Filip reče: Zašto si ljut na mene, Gospode, jer sam prokleo moje
neprijatelje? Jer zašto ih ne izgaziš nogama, jer oni su još živi u paklu?
I znaš li, Gospodaru, da zbog tebe ja dođoh u ovaj grad, i u Tvoje ime
ja sam progonio sve grehove idola, i sve demone? Zmajevi i zmije su
nestali. I budući da ovi ljudi nisu primili Tvoje svetlo, zato sam ih
prokleo, i oni su otišli dole u Pakao živi.

I Spasitelj reče Filipu: Ali odkad me nisi poslušao, i uzvratio zlo za zlo, i
nisi držao moje zapovijedi, zarad ovoga ćeš završiti svoj put slavno
uistinu, i biti češ vođen za ruku od svetih anđela, i doći češ sa njima
čak do raja uživanja; i oni uistinu će doći pored mene u raj, ali tebi ću
narediti da budeš zatvoren van raja za četrdeset dana, u strahu pod
plamenim okretajučim mačem, i uzdisati češ jer si učinio zlo onima
koji su učinili zlo tebi. I nakon četrdeset dana ja ću poslati moga
arhanđela Mihaila, i on, uzevši mač kojim čuva raj, će te uvesti u
njega, i vidjeti češ sve pravednike koji hodaju u njihovoj nevinosti, i
tada češ obožavati slavu moga Oca u nebesima. Međutim znak tvoga
odilaska će biti veličan u mome križu. I Bartolomej otišavši u
Lukaoniju, će tamo također sam biti razapet; i Mariam će položiti
njeno telo u rijeci Jordan. Ali Ja, O Filipe, te neću trpjeti, jer si
progutao ljude u pakao, i gle, moj Duh je u njima, i ja ću ih izvesti iz
mertvijeh, i tako oni, videći te, će verovati u slavu Njega koji te
poslao.

I Spasitelj okrenuvši se, ispruži svoje ruke, i označi križ i vazduhu

dolazeći dole odozgor do pakla, i bio je pun svjetlosti, i mao je oblik
nalik na ljestve. I svo mnoštvo koje je otišlo iz grada u bezdan dođe
na ljestve osvetljenoga križa, ali tamo osta isod upravitelj, i zmija koju
su oni obožavali. I kad mnoštvo izađe, gledali su u Filipa kako visi
glavom na dole, oni tugovaše uveliko radi bezbožnog dela koje su
učinili. I oni također videše Bartolomeja, i Mariam koja je imala svoj
prijašnji izgled. I gle, Gospod je odlazio u nebesa na pogled Filipov, i

647
Vartolomeja, i Mariam, i Stahisa, i sveg neverujućeg naroda, i tigho su
oni veličali Boga u strahu i drhtanju. I sve mnoštvo je plakalo,
govoreći: On sam je Bog, koga ovi ljudi prokazaše u istinu; On sam je
Bog, koji je poslao ove ljude za naše spasenje. Hajdemo stoga uistinu
se pokajati naše velike greške, jer nema sumnje da mi smo vredni
večnoga života. Sada, mi verujemo, jer smo videli velika čuda, jer
Spasitelj nas je izveo iz pakla. I oni svi padoše na svoja lica, i pokloniše
se Filipu, i moliše ga,spremni da pobegnu: Ne čini drugoga čuda, i
opet otpošalji nas u bezdan. I oni moliše da bi bili vredni pojave
Hrista.

A Filip , još viseći, obratio im se, i reče: Čujte i uvidite kako velike su
sile moga Boga, sječajući se šta ste vidjeli ispod, i kako vaš grad je
prevrnut, sa izuzetkom kuće koja me primila, i sada mirisnost moga
Boga vas je izvela iz pakla, i ja sam dužan da hodam oko raja
četrdeset dana zbog vas, jer ja bijah ljut protiv vas uzvračajući vam. I
ovu zapovest samu ja nisam držao, u tome da Ja nisam vam dao
dobro zauzvrat za zlo. Ali vam kažem, od ovoga vremena napred, u
dobroti Boga, odbacite zlo, da bi bili vredni zahvaljivanja Gospodu.

I neki od vjernih trčaše da svuku Filipa, i da skinu železne šipke, i kuke

iz gležnjeva. Ali Filip reče: Nemojte, moja deco, više mi prilaziti zarad
ovoga, jer takav će biti moj kraj. Slušajte me, vi koji ste prosvetljeni u
Gospodu, da ja dođoh u ovaj grad, ne da trgujem, ili da činim ijednu
drugu stvar, već sam predodređen da izađem iz svoga tela u ovomu
gradu na način kako me vidite. Ne tugujte, zato što ja visim ovako, jer
ja nosim pečat prvoga čovjeka, koji je doveden do zemlje glavom
nadolje, i opet, kroz drvo križa izveden iz života od smrti sagrešenja. I
sad ja izvršavam to što mi je dato, jer Gospod mi reče, Ukoliko ne
učiniš to što je dole da bude gore, i ono što je levo da bude desno,
nečeš ući u moje kraljevstvo. Stoga se ne upoređujte sa
nepromenjivima, jer ceo svijet je promenjen, i svaka duša stanuje u

648
telu u zaboravu nebeskih stvari, ali nemojmo posedovati slavu
nebesku tražeći što je vani, koje je tijelo i kuća robovanja. Ne budite
neverujući, već verujući, i oprostite jedni drugima greške. Pogledajte,
ja visim šest dana, i imam krivnju od iskrenog Sudije, jer ja sve
zajedno vratih vam zlo, i stavih kamen spoticanja na put moje
čestitosti. A sada idem na visinu, ne budite tužni, već radije se
radujte, jer ja ostavljam ovo mesto boravka, moje telo, izbegavši
pokvarenost zmaja, koji kažnjava svaku dušu koja je u grehu.

A Filip, pogledavši okolo na mnoštvo, reče: O vi koji ste došli od

mrtvih iz Pakla, i progutani bezdana, - i svetli krst vas je vodio na
visoko, kroz dobrotu Oca i Sina i Svetoga Duha . On bijući Bog posta
čovek, učinjen telom iz Device Marije, besmrtni, prebiva u telu, i
umrijevši, On podizao je mrtve, imajući sažaljenje na čovećanstvo,
uzevši žalac greha. On je bio velik, i postao malen zarad nas, dokle On
ne uveća malene, u uvede ih u Njegovu veličinu. I On je koji ima
sladost, i oni pljuvaše na Njega, dajući mu žuč da pije, kako bi On
učinio one koji su bili ljuti protiv Njega da kušaju Njegovu ljepotu.
Prigni ka Njemu, i ne napuštaj Njega, jer On je naš život zauvek.

I kad je Filip završio ovo obaveštavanje, on reče im, Odriješite

Bartolomeja; i otišavši, oni ga pustiše. I nakon puštanja, Filip mu reče:
Bartolomej, moj brate u Gospodu, znaš li da Gospod je poslao te sa
mnom u ovaj grad, i ti si sudionik sa mnom u svim opasnostima sa
našom sestrom Mariam, ali ja znam da izlazak iz tela tvog je trebao
biti u Lukoniji, i bilo je određeno za Mariam da izađe iz tela u rijeci
Jordan. Sada stoga ja zapovedam vam, da kada ja izađem iz tela,
izgradite crkvu u ovomu mestu, i neka leopard i jare koze dođe u
crkvu, za znak onima koji veruju, i neka Nikanora pribavi za njih dok
oni ne izađu iz tela, i kada izađu, sahrani ih do vrata crkve. I stavi svoj
mir na kući Stahisa, kao Hrist što je stavio svoj mir na ovome gradu. I
neka sve djevice koje veruju stoje u toj kući svaki dan, gledajući na

649
bolesne, hodajući dvoje po dvoje, ali neka nemaju razgovora sa
mladićima, da Satana ih ne iskuša: 1 Korinćanima 7:5 jer on je zmija
koja puzi, i on je uzrokovao Adama putem Eve da sklizne u smrt. Neka
ne bude tako ponovo u ovo vreme kao u slučaju Eve. Ali ti, O
Vartolomej, gledaj ih dobro, i dati češ ove zabrane Stahisu, i postavi
ga biskupom. Ne povjeravaj mesto biskupsko mladiću, da Evanđelje
Kristovo ne bude dovedeno do srama, već neka svaki koji uči ima
svoja dela jednaka svojim rečima. A ja idem Gospodinu, i uzmi moje
telo i pripremi ga za sahranu sa Sirijskim komadima papira, i ne
stavljaj oko mene lanenu odeću, jer telo moga Gospoda je umotano u
lan. I pripremivši moje telo za sahranu u plahtama od papira, veži ga
sa papirusovom trskom, i sahrani u crkvi, i moli za mene četrdeset
dana, kako bi Gospod oprostio mi sagrešenja koja sam pogrešio,
uzvračajući onima koji su mi učinili zlo. Vidi, O Bartolomej, gde moja
krv padne na zemlju, biljka će uzrasti iz moje krvi, i postati loza, i
proizvesti će plod sa mnogo grožđa, i uzevši ga u grozd, stisni ga u
čašu, i uzevši ga treći dan, pošalji u vis Amen, u smislu da prinos može
biti izvršen.

I Filip, rekavši ove stvari, molio je ovako: O Gospode Isuse Hriste, Oče
vremena, Kralju svetla, koji si učinio nas mudrim u Tvojoj mudrosti, i
dao nam Tvoje razumevanje, i darovao nam savet Tvoje dobrote, koji
nas nikad nisi ostavio, Ti si On koji otklanjaš bolesti onih koji utjeću se
Tebi za utočište; Ti si Sin živoga Boga, koji si dao nam Tvoje prisustvo
mudrosti, koji si dao nam znakove i čuda, i okrenuo si one koji su
zastranili; koji krunišeš one koji prevazilaze neprijatelja, Ti izvrsni
Sudijo. Dođi sad, Isuse, i daj mi večnu krunu pobede protiv svake
protivničke vlasti i sile, i ne daj da njihov taman vazduh pokrije me
kada pređem vode vatre i sav pakao. O moj Gospode Isuse Kriste, ne
daj neprijatelju da ima osnov da me optuži na Tvome sudu, već stavi
na mene Tvoju slavnu odeću, Tvoj pečat svetlosti koji uvek sija, dok
ne prođem sve sile svijeta, i zlog zmaja koji leži i čeka na nas. Sada
650
zato, moj Gospodaru Isuse Kriste, učini da te sretnem u vazduhu,
oprostivši mi nadoknadu koju sam uzvratio mojim neprijateljima; i
preobrazi izgled moga tela u anđeosku slavu, i daj mi počinak u
Tvome blaženstvu, i daj mi da primim obečanje od Tebe koje si Ti
obečao Tvojim svetima za večno.

I govorivši tako, Filip preda duh, dok svo mnoštvo je gledalo na njega,
i plakalo, i govorilo: Život ovoga duha je ispunjen u miru. I oni rekoše
Amen.

I Bartolomej i Mariam uzeše telo, i učiniše kako Filip im je zapovijedio,

i sahraniše ga u tome mestu. I tamo bi odmah glas iz nebesa: Filip
apostol je krunisan sa nepokvarljivom krunom Isu Krsta, Sudijom
borbe. I svi viknuše Amen.

I nakon tri dana stabljika loze niknula je gde krv svetoga Fiipa je pala. I
oni učiniše sve što im je zapoveđeno od njega,prinoseći žrtvu za
četrdeset dana, moleći bez prestanka. I oni izgradiše crkvu u tom
mjestu, postavivši Stahisa episkopom u crkvi. A Nikanora i svi verni se
sakupiše, i nisu prestajali, svi oni, veličajući Boga zarad čuda koja su
se dogodila među njima. I ceo grad je verovao u ime Isusa. I
Bartolomej zapovedio je Stahisu da krsti one koji su verovali u ime
Oca, i Sina, i Svetoga Duha.

I nakon četrdeset dana, Spasitelj, pojavivši se u obliku Filipa, reče

Bartolomeju i Mariami: Moja voljena braćo, želite li da se odmorite u
počinku Božjem? Raj je otvoren meni, i ja sam ušao u slavu Isusa.
Idite do mesta određenog za vas, jer stabljika koja je postavljena
odvojeno i posađena u ovomu gradu će nositi izvrstan plod.
Pozdravivši braću, i moleći za svakoga od njih, oni napustiše grad
Ofiorima, Hijerapolisa Azije; i Bartolomej je otišao u Likanoju, a
Mariam je nastavila do Jordana, a Stahis i oni koji sa njim ostaše,

651
upravljali su crkvom u Kristu Isusu našemu Gospodinu, komu je slava i
sila u veke vekova. Amin.

Dela Svetog Filipa Apostola Kada je On otišao u Gornju Grčku

I bilo je to u ona vremena, kada je Filip ušao u grad Atena zvan Grčka,
tamo se sakupi ka njemu tri stotine filozofa, govoreći: Hajdemo i
vidimo koja je njegova mudrost, jer kažu o mudrim ljudima Azije, da
njihova mudrost je velika. Jer oni su mislili da Filip je mudrac, jer je
putovao u odeći pustinjaka, a oni nisu znali da je on apostol Hristov.
Jer tunike koje je Isus dao svojim učenicima bili su ogrtač samo, i
lanena odeća. Tako Filip je išao. Zarad ovoga, kada filozofi Grčke
videše ga, oni se behu bojali. Oni sakupiše se u jedno mesto, i rekoše
jedan drugom: Dođite, pogledajmo u naše knjige, da nekako ovaj
stranac ne prevaziđe nas, i stavi nas u sram.

I učinivši tako, oni dođoše zajedno do istoga mjesta, i rekoše Filipu:

Mi imamo učenja naših otaca u kojima smo zadovoljni, tragajući za
znanjem; ali ako imaš nešto novo, O stranče, pokaži nam bez zavisni
smjelo: jer mi nemamo potrebu nizačim, već samo da slušamo nešto
novo. Dela 17:21

I Filip odgovarajući, reče im: O filozofi Grčke, ako želite da čujete

neku novu stvar, i želite nešto novo, treba da odbacite od vas staroga
čovjeka, kako moj Gospod kaže, Nemoguće je staviti novo vino u
stare boce, jer boca će puknuti, i vino se prosuti, i boce uništiti. Već
652
oni stavljaju novo vino u nove boce, tako da bi bili sačuvani. I ove
stvari Gospod reče u parabolama, naučavajući nas u svojoj svetoj
mudrosti, da mnogi će voljeti novo vino, ne imajući bocu novu. I ja
volim vas, O ljudi Grčke, i ja čestitam vam jer ste rekli, Mi volimo
nešto novo. Jer uputa uistinu nova moga Gospoda je donesena u
svijet, kako bi on odnio svu svjetsku uputu.

Mudraci rekoše: Tko je taj koga zoveš tvojim Gospodarem? Filip reče:
Moj Gospodar je Isus u nebesima. A oni mu rekoše: Pokaži ga našemu
razumevanju bez zavisti, da bi mi također verovali u njega. A Filip
reče: On sa kojim ću vas upoznati kao Gospodom, je iznad svakoga
imena; nema drugoga. Efežanima 1:21 I samo ovo kažem: Kao što ste
vi rekli, Ne odbijaj nas kroz zavist, da ne bude da vas ja odbijam, već
radije u velikom radovanju i u velikom uživanju Ja ću vam objaviti to
ime, jer nemam drugog posla u ovome svijetu nego ovo objavljivati.
Jer kada moj Gospod dođe u ovaj svijet, On izabra nas, bijući
dvanaest u broju, ispunivši nas sa Svetim Duhom, od Njegova svetla
On je učinio nas da znamo tko je On, i zapovedi nam da propovedamo
svo spasenje kroz Njega, jer nema drugoga imena u nebesima nego
ovo. Dela 4:12 Zarad ovoga ja sam došao k vama, da vas učinim
potpuno sigurnima, ne u riječi samo, već također pokazujući vam
čudotvorna dela u ime našega Gospoda Isu Krsta.

I kad filozofi čuše ovo, oni rekoše Filipu: Ovo ime koje smo čuli od
tebe mi nismo nikada našli u našim knjigama naših otaca; sada, stoga,
kako da znamo o tvojim rečima? I štaviše, u dodatku, oni mu rekoše:
Dopusti nam tri dana, da se možemo savetovati jedan s drugim o
ovomu imenu; jer mi nismomalo uznemireni zbog ovoga – odmetnuti
se od naših otaca vjere. Filip stoga im reče: Savetujte se kako želite,
jer nema prevare u ovoj stvari.

I tri stotine mudraca se sakupi, govoriše jedan s drugim, govoreći: Vi

znate da ovaj čovek je donio stranu mudrost, i riječi izgovorene od
653
njega dovode nas u uznemirenost. Šta, onda, da radimo s njim, ili sa
imenom njega koji je zvan Isus, kralj doba, o komu on govori? I
štaviše oni rekoše jedan drugom: Zasigurno mi ne možemo shvatiti
ga, ali visoki sveštenik Židova može. Ako stoga izgleda dobro,
pošaljimo ga k njemu, kako bi on stajao prema ovome strancu, i da bi
mi naučili tačno ime koje on propoveda.

Oni napisaše stoga u Jerusalim na sledeći način: - Filozofi Grčke ka

Ananiji, velikom prvosvešteniku Židova u Jerusalemu. Bilo je među
tobom i nama svih velikih vremena. ...kao što znaš da mi Atenjani su
tragaoci za istinom. Izvjesni stranac je došao u Grčku, Filip po imenu, i
u riječi, on nas je uznemirio neizmerno, i u rječima i u nadnaravnim
čudima, i on uvodi slavno ime, Isusa, ispovijedajući sebe da je njegov
učenik. I on također čini čuda o kojima mi ti pišemo, tako da istjeruje
demone koji su bili dugo u ljudima, i čini da gluhi čuju, i slijepi vide, i
šta je još čudesnije – što također trebamo prvo reći – on je oživio
ljude koji su bili mrtvi, oni su sasvim navršili broj njihovih dana. I slava
o njemu je otišla preko u celu Grčku i Makedoniju, i mnogi dolaze k
njemu iz okolnih gradova, noseći one koji su bolesni sa različitim
bolestima, i on liječi ih kroz ime Isusa. Zarad ovoga, stoga, dođi k
nama bez oklijevanja, da bi nas obavijestio šta Isus, ovo ime koje on
uči, znači. Jer zarad ovoga mi ti šaljemo pismo, o visoki svešteniče.

I kad je on pročitao, on je bio ispunjen sa velikim gnjevom, i podra

odeću svoju, i reče: Je li taj prevarant otišao čak do Atene, među
filozofe, da ih zavodi? I Mansemat – to je, Satana – uđe u Ananiju
nesvjesno, i ispuni ga ljutnjom i bijesom, i on reče: Ako ja dozvolim da
Filip sam, i oni sa njim, žive, zakon će biti u potpunosti uništen, i
njihovo učenje će verovatno ispuniti čitavu zemlju. I Visoki sveštenik
ode u svoju kuću, i učitelji zakona, i fariseji, i oni savetovaše jedan se
sa drugim, govoreći: Šta da radimo o ovim stvarima? I oni rekoše
prvosvešteniku Ananiji: Ustani i naoružaj se, i pet stotina sposobnih

654
ljudi iz naroda, i idi do Atene, i bez sumnje ubij Filipa, i tako ćeš
izokrenuti njegovo učenje.

I obukavši prvosvešteničko odelo,on dođe u Grčku u velikoj raskoši,

sa pet stotina ljudi. A Filip je bio u kući izvjesnog upravitelja grada, sa
braćom koja su verovala. I prvosveštenik i oni sa njim, i tri stotine
mudraca, odoše prolazom do kuće gde Filip je bio, i bi rečeno Filipu
da su oni vani. I on usta i ode. I kad prvosveštenik vidje ga, on reče
mu: O Filipe, vraču i čarobnjaće, ja te znam, da u Jerusalemu tvoj
gospodar varalica zvao te je Sinom Groma. Nije li cela Judeja bila ti
previše, već si došao ovde da varaš ljude koji tragaju za mudrošću? A
Filip reče: Hoće li to, O Ananija, ptvoj pokrivač neverovanja biti
oduzet od tvoga srca, da bi znao moje riječi, i od njih naučio da li sam
prevarant, ili ti!

Ananija čuvši ovo, reče Filipu: Dati ću odgovor svima. A Filip reče:
Govori. Prvosveštenik reče: O ljudi Grčke, ovaj Filip veruje u čoveka
zvanog Isus, koji je rođen među nama, koji je učio ovo krivovjerje, i
uništio zakon i hram, i poništio očišćenje kroz Mojsija, i nove mjesece,
jer on kaže, Ovo nije zapoveđeno od Boga. I kad mi vidosmo da je on
tako uništio zakon, mi stadosmo protiv njega, i raspesmo ga, da
njegovo učenje ne bude ispunjeno. Jer mnoge promene su došle s
njim, i on je dao zlo svedočanstvo, jer on jede sve stvari , i miješa sa
krvi, po običajima pagana. I predavši ga, mi stavismo ga na smrt, i
sahranismo u grobnicu, i ovi učenici su ga ukrali, su proglasili svukuda
da je on ustao od mrtvih, i zaveli su veliko mnoštvo dokazujući da je
on na desno ruke Boga u nebesima. Ali sad ovi ljudi, sami imaju
obrezanje kao što mi imamo, nisu ga slijedili, jer su počeli činiti
mnoga djela moči u Jerusalemu kroz ime Isusa, i bivši izbačeni iz
Jerusalema, oni idu svijetom, i varaju sve ljude putem magije Isusa,
kao sad ovaj Filip koji je došao vama da vas prevari na isti način. Ali ja

655
ću ga povesti sa sobom u Jerusalem, jer Arhelaj kralj također traži za
njega da ga ubije.

I kad svjetina koja je stajala okolo čula je ovo, oni koji su uistinu bili
utvrđeni u vjeri nisu bili udareni niti se kolebali, jer oni su znali da
Filip će pobijediti u slavi Isusa. Filip stoga pokaza svoj slučaj u sili
Hristovoj sa velikom smjelošću, uzvikujući i govoreći: Ja, O ljudi Atene
, i oni od vas koji su mudraci, sam došao vam, ne da učim vas
riječima, već pokazujući vam čuda, i u delu u kojem ste brzo videli
stvari koje su došle da se dogode kroz mene, u ime kojim
prvosveštenik sam je izbačen. Jer, pogledajte, Ja ću vapiti mome
Bogu, i učiti vas, i vi čete uvidjeti riječi obojice.

Visoki sveštenik čuvši ovo, potrča ka Filipu, želeći da ga udari, i u isti

čas njegova cela ruka se osušila, i njegove oči se zaslepeše, i na isti
način također pet stotina koji behu sa njim behu također zaslepeli. I
oni izružiše i prokleše visokog sveštenika, govoreći: Dolazeći iz
Jerusalima mi ti rekosmo, Odustani; jer bijući ljudi, mi ne možemo se
boriti protiv Boga. Ali mi te molimo, O Filipe, apostole Boga Isusa, daj
nam svetla da kroz njega, da mi također možemo istinski biti njegovi
robovi.

I Filip, vidjevši šta se dogodilo, reče: O slaba prirodo! Koja si zbacila

sebe na nas, ali odmah si dovedena nisko ka sebi; O gorko more! Koje
podiže svoje valove protiv nas, i misli da nas izbaci, ali koje sobom
smirujem svoje valove ka počinku. Sad stoga, O naš dobri upravitelju
Isuse, sveta svjetlosti, Ti nisi predvidio nas koji smo svi zajedno plakali
ka Tebi u svim dobrim delima, ali si došao da završiš ih kroz nas. Sada
stoga dođi, Gospodine Isuse; prekori ludost ovih ljudi.

Prvosveštenik reče Filipu: Da li ti onda misliš da nas odbaciš od

običaja naših otaca, i Boga pustinje, i Mojsija; da li misliš da nas učiniš
sljedbenicima Isusa Nazarećanina? Tad Filip reče mu: Evo, ja ću moliti

656
moga Boga da dođe i pokaže sebe pred tobom i pet stotinom, i pred
svima ovde, jer možda ti češ promeniti svoje misli, i verovati. Ali ako
ipak do kraja ostaneš u neverovanju, dolazak je na tebe nauobičajena
stvar, koja će biti govorena naraštajima naraštaja – da također ti češ
ići dole živ, dolje u Pakao, pred lice svih koji te vide, jer ti još prebivaš
u neverovanju, jer također ti tražiš da okreneš mnoštvo od istinitoga
života. I Filip je molio, govoreći: O sveti Oče svetoga Sina Isusa Hrista,
koji si dao mi da verujem u Njega, pošalji Tvoga voljenoga Sina Isusa
Hrista da prekori neverovanje visokog sveštenika, da Tvoje ime bude
veličano u Kristu voljenome.

I dok je Filip još plakao zarad ovoga, odjednom nebesa se otvoriše, i

Isus se pojavi silazeći u najljepšoj slavi, i u svjetlosti, i Njegovo lice je
sijalo sedamostruko više od sunca, i Njegova odeća je bila bjelja od
snijega, tako da su idoli Atene pali odjednom do zemlje. I ljudi su
pobegli u strepnji, i demoni koji su stanovali među njima plakaše:
Evo, mi također bježimo zarad Njega koji se pojavio u gradu, Isus Sin
Božiji. Tad Filip kaže prvosvešteniku: Čuješ li demone kako plaču
zarad Njega koji je bio viđen, i ne veruješ li u Njega koji je prisutan da
On je Gospod svega? Prvosveštenik reče: Ja nemam drugoga Boga
nego jednoga u pustinji.

I Isus je išao u nebo tamo se dogodi veoma veliki zemljotres, tako da

mjesto na kome su oni stajali je rascjepilo se, i mnoštvo potrča i pade
na noge apostola, plačući: Imaj milosti na nas, O čovjeće Božiji! Na isti
način i pet stotina ljudi plakaše također opet: Imaj milosti na nas, O
Filipe, da bi mi znali tebe, i kroz tebe Isusa svjetlost života: jer mi
rekosmo ovom neverujućem prvosvešteniku, Bijući grešni ljudi, mi se
ne možemo boriti protiv Boga.

Tad Filip reče: Nema mržnje u nama, već milošću Hristovom učiniti
ćemo da primite vaš vid, ali učiniti ću da prvosveštenik primi vid prije
vas, da na ovo možete još više vjerovati. I glas iz nebesa dođe Filipu:
657
O Filipe, sine groma, ali sad od nježnosti, štagod ti zatražiš od moga
Oca, On će učiniti za tebe. I svo mnoštvo bi strahom udareno na glas,
jer zvuk je bio jači od groma. Tad Filip reče prvosvešteniku: U ime
moči glasa moga Gospodara, primi tvoj vid, Ananija. I odmah on primi
vid, i gledajući okolo, reče: Šta ima u magiji Isusovoj da ovaj Filip u
kratko vreme je učinio me slepim, i opet ukratkom vremenu je učinio
da primim moj vid? Da li onda, reče Filip, vjeruješ u Isusa?
Prvosveštenik reče: Ti ne misli, da ti, možeš me začarati, i ubijediti
me? I pet stotina koji behu s njim, čuvši prvosveštenika, je primio svoj
vid, i još nije verovao, rekoše onima koji su stajali da mole Filipa da on
učini da oni prime njihov vid, da, rekoše oni, možemo posjeći ovog
neverujučeg visokog sveštenika.

I Filip reče: Ne osvećujte se na zlome. I on reče prvosvešteniku: Biti će

izvesni veliki znak na tebi. On reče Filipu: Ja znam da si ti vračar i
učenik Isusov: ne možeš me začarati. A apostol reče Isusu: Sabartan,
sabatabt, bramanuh, dođi brzo. I odmah zemlja se otvori u mjestu
gde Ananija je bio, i proguta ga do koljena. A Ananija je plakao: O
velikaje moč istinskog vračanja, jer je otvorila zemlju, kad Filip
zaprijetio je na hebrejskom, i molio, i drži me čak do koljena, i za pete
neke kuke kao da me vuku ka dole, da bih ja verovao u Filipa, ali on
me ne može uvjeriti, jer od Jerusalema ja znam njegove čarobne
trikove.

I Filip, bijesan reče: O zemljo, drži ga čvrsto, do pupka. I odmah ono

povuče ga dole. I on reče:Jedn aod mojih nogu je okrenuta u led, a
druga je strašno vrela, ali tvojom magijom, Filipe, Ja neću biti
nadvladan. Osim, stoga, da sam ja bolno mučen ispod, Ja neću uopšte
verovati. I mnoštvo željelo je da ga kamenuje. A Filip reče: Ne tako,
jer ovo se u međuvremenu dogodilo, da je on progutan do pupka, da
spasenje vaših duša može biti izvršeno, jer on bi vas umalo povu kao
sa svojim zlim rečima u neverovanje. Ali i ako se pokaje, ja ću ga

658
izvući iz zemlje do spasenja njegove duše, ali zasigurno on nije vredan
spasenja. Ako, stoga, on ostane u neverovanju, videti ćete ga
potonulog u pakao, osim ako Gospod namjeri da podigne one koji su
u Paklu, da bi oni proznali da Isus je Gospod. Jer u taj dan svaki jezik
će priznati da Isus je Gospodin, Filipljanima 2:11 i da tamo je jedna
slava Oca, i Sina, sa Svetim Duhom zauvek.

I Filip, rekavši ovo, ispruži svoju desnu ruku, ispružajući je kroz vazduh
iznad pet stotina ljudi u ime Isusa. I njihove oči behu otvorene, i oni
svi slaviše Boga sa jednim ustima,govoreći: Mi blagosiljamo te, O
Hriste Isuse, Bože Filipov, da si izveo sljepilo od nas, i dao nam Tvoje
svjetlo, Evanđelje. I Filip radovao se neizmerno na njihove riječi, jer
oni su tako bili utvrđeni u vjeri. I nakon ovoga, Filip, okrenuvši se ka
prvosvešteniku, reče: Priznaj također čistim srcem da Isus je Gospod,
da bi bio spašen, kao oni sa tobom. Ali visoki sveštenik se smijao na
Filipa, i ostao u neverovanju.

Filip potom, videći da je ostao u neverovanju, pogleda na njega,

rekavši zemlji: Otvori tvoja usta, i progutaj ga do njegova vrata u
prisustvu onih koji veruju u Hrista Isusa. I u isti čas zemlja, otvorivši
usta, primi ga do vrata. I mnoštvo razgovaraše se jedno s drugim
zarad čuda koja su se dogodila.

Neki upravitelj grada dođe plačući, i reče: O blaženi apostole, neki

demon je napao moga sina, i plakao je, govoreći meni, Budući da si
dozvolio strancu da dođe u tvoj grad, ti koji si bio prvi da odagnaš sa
našim obožavanjem i žrtvama, šta da činim s tobom, osim da ubijem
tvog jedino rođenog sina? I nakon što je rekao ovo, on zadavi moga
sina. Sada stoga, Ja molim te, O apostole Hristov, ne dozvoli da moja
radost bude okrenuta u tugu, jer ja sam verovao tvojim rečima.

I apostol, čuvši ovo, reče: Ja čudim se na aktivnosti demona, da su

aktivni u svakome mestu, i usuđuju se da napadaju one na čiju pomoć

659
ja nisam mogao da pomognem, a sada su kušali vas, želeći da
uzrokuju napad. I on reče čovjeku: Dovedi mi svoga sina, i ja ću ga
dati tebi živa, kroz moga Hrista. I radujući se, on otrča da dovede
njegova sina. I kad on dođe blizu njegove kuće, on zaplaka, govoreći:
Moj sine, ja sam ti došao i doveo apostola, tako da on može mi dati
tebe živa. I on naredi svojim robovima da ponesu krevet, i njegov sin
je imao dvadeset i tri godine. I kad Filip vidje ga, on bi ganut, i on se
okrenu ka prvosvešteniku, i reče: Ovo se dogodilo kao prilika za tebe:
ako, stoga, ja ga podignem, hočeš li nadalje verovati? I on reče: Ja
znam tvoje magično umijeće, da češ ga podići, ali ti neću verovati. I
Filip, bijesan, reče: Prokletstvo na tebe! Tad idi dole ceo u pakao pred
lice svih ovih. I u isti čas on ode u Pakao živ, osim da prvosveštenikov
ogrtač je otletio od njega, i zarad ovoga, od toga dana, niko ne zna šta
posta od sveštenikove odore. I apostol se okrenu okolo i molio je za
dečaka, i izvevši demona od njega, on ga podiže, i postavi ga pored
njegova oca živa.

I mnoštvo videvši ovo, zaplaka: Bog Filipov je jedini Bog, koji je kaznio
neverovanje prvosveštenika, i otjerao demona od mladića, i podigao
ga iz mrtvih. I pet stotina je videlo prvosveštenika progutanog u
pakao, i druga čuda, moliše Filipa, i on dade im pečat u Hristu. A Filip
je boravio u Ateni dve godine, i osnovavši crkvu, postavi biskupa i
sveštenika, i tako on ode dalje u Partiju, propovedajući Hrista. Komu
je večna slava. Amen.

Dodatak Delima Filipovim

(Iz Pariškog rukopisa.)

660
I on ih je učio ovako: Moja braćo, sinovi moga Oca – jer vi ste moja
porodica kao i Hristova, imanje moga grada, Jerusalema gornjeg,
užitak moga mesta stanovanja – zašto ste bili zarobljeni od vašeg
neprijatelja zmije, uvijene, iskrivljene, i izopačene, kojoj Bog nije dao
ni ruke ni noge? I iskrivljeno on ide, jer je on sin zloga, jer njegov otac
je smrt, a njegova majka pokvarenost, i propast je u njegovu telu. Ne
idi stoga u njegovo uništenje, jer vi ste u okovima neverovanja i
prevare njegova sina, koji je bez reda, i nema suštine, bezobličan, i
nema oblik u celom stvaranju, ni na nebu ili na zemlji, ili među ribama
koje su u vodama. Ali ako ga vidiš, beži od njega, jer on nema sličnost
ljudima, njegovo mesto stanovanja je pakao, i on hoda u tami.
Pobegni, stoga, od njega, da njegov otrov ne bude posut na vaše telo,
i hodate u njegovoj zlobi. Već ostanite radije u istinitom obožavanju,
bijući verni, pobožni, i dobri, bez krivice. Pobegni od Satane zmaja, i
ukloni od sebe zlo seme, zvano požuda, kojim on rađa bolest u duši,
koja je otrov zmijin. Jer želja je od zmije od početka, i ona je koja
naoružava sebe protiv vernih, jer ona izlazi iz tame, i vraća se tami. Ti
trebaš stoga, nakon dolaska ka nama, ili radije kroz nas ka Bogu, da
izbaciš otrov đavola iz vaših tela.

I kako je apostol govorio ovo, evo, Nikanora dođe iz njene kuće, i

odoše sa njom robovi u kuću Stahisa. I kada ona dođe blizu vrata
kuće, gle, Mariam govori njoj na Sirijskom jeziku: Helikomaei, kosma,
etaa, mariaha. I ona objasni njoj riječi, govoreći: O kćeri Duha, vi ste
moja gospođa, koja si data u zalogu zmije, ali ja dođoh da te izbavim,
ja ću razbiti tvoje okove, i odsjeći ih od korijena. Evo, Osloboditelj koji
oslobađa je došao, evo, Sunce pravednosti je ustalo da vas obasja.

I dok je ona tako govorila, tmurni tiran dođe trčeći i zadihan. A

Nikanora, koja je bila pred vratima, čuvši ovo, i ohrabrivši se pred
njima svima, plačući i govoreći: Ja sam hebrejka, kćer hebrejska,
govori sa mnom na jeziku mojih otaca, jer ja sam čula tvoje

661
propovedanje, i bila sam izlečena od moje bolesti. Ja poštujem i
veličam dobrotu Boga, u tome da On je učinio te da budeš krajnje
iskvaren u ovoj zemlji.

I kad ona reče ovo, tiran dođe, i uze njenu odeću, i reče: O Nikanora,
nisam li te ostavio da ležiš na krevetu od svoje bolesti? Odakle onda si
našla ovu moč i snagu, tako da si došla do ovih čarobnjaka? Ukoliko,
onda, kažeš ko je tvoj izlečitelj, Ja ću te kazniti jako. A Nikanora
odgovori, i reče: O odgajivaču tirana, odbaci od sebe ovu tiraniju, i
zaboravi svoja zla dela, i napusti ovaj privremen život, i odloži
hvalisavost, jer ona prolazi kao sjena, traži radije šta je večno, i odbaci
od sebe zverska i bezbožna dela od čiste želje, i odbaci uzaludne
odnose, koji su ratari smrti i taman zatvor, i izokreni strednji zid
pokvarenosti, i pripremi za sebe život častan i čist, da možemo svi
zajedno živjeti u svetosti. Ako, stoga, želiš me da ostanem sa tobom,
ja ću živjeti sa tobom stalno.

I kad tiran ću ove riječi, on uhvati je za kosu, i vukao je, udarajući je, i
govoreći: Bilo bi bolje da ti budeš stavljena na smrt od moga mača,
nego da budeš viđena sa ovim stranim čarobnjacima i varalicama. Ja
ću te kazniti, stoga, na smrt ove koji su te prevarili. I on okrenu u
bijesu krvnike koji su ga slijedili, i reče: Dovedite mi te varalice. I
krvnici potrčaše do kuće Stahisa, i uhvatiše Filipa, i Bartolomeja i
Mariam, sa leopardom i jaretom koze, i vukoše ih uzduž, i dovedoše
ih.

Kad ih je tiran vidio, on je škrgutao zubima protiv njih, i rekao:

Dovucite te čarobnjake i prevarante koji su zaveli mnoge duše žena
govoreći, Mi smo obožavatelji Boga. I on uzrokova bičevi da budu
doneseni, i vezaše njihove pete. I on naredi da oni budu vučeni od
vrata do hrama. I veliko mnoštvo dođe do toga mjesta. I oni se čudiše
neizmerno na leoparda i jareta, jer oni su govorili kao ljudi, i neki od
mnoštva su verovali riječima apostola.
662
I sveštenici rekoše tiranu: Ovi ljudi su čarobnjaci. I kad je on to čuo,
on raspaljen bijesom, bio je ispunjen ljutnjom, i on naredi Filipu,
Bartolomeju i Mariam da budu svučeni, govoreći: Pretraži ih. Možda
nađeš njihovu mađiju. I krvnici ih svukoše, i uhvatiše Mariam, i
vukoše je, govoreći: Otkrij nju, da oni saznaju da je žena koja ih slijedi.
I on naredi da donesu batine i užad, i nakon što su proboli Filipove
gležnjeve oni donesoše kuke, i staviše užad kroz njegove gležnjeve, i
ovjesiše ga glavom na dole na drvo koje je bilo ispred vrata hrama, i
oni učvrstiše klinovima u zid hrama, i ostaviše ga. I nakon vezanja
Bartolomejevih ruku i nogu, oni staviše ga golog na zid, i kad su svukli
Mariam, izgled njenog tela bio je izmenjen, i posta sjajnih grudi
ispunjenih svetlom, i oni nisu mogli da joj priđu.

I Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom: Gde je Jovan

danas, u dan naše potrebe? Jer evo mi smo izbavljeni iz naših tela. I
oni staviše ruke na Mariam preko primjerenog, i bičevaše leoparda i
jare od koze, i postaviše vatru do kuće Stahisa, jer on uzeo nas je
unutar. Da govorimo stoga, da vatra siđe sa nebesa i spali ih.

I dok je Filip tako govorio, evo, Ivan dođe u grad, i hodao je ulicom, i
pitao one u gradu: Čemu je pometnja, i tko su ti ljudi, i zašto su
kažnjeni? I oni im rekoše: Zar ti nisi iz ovog grada? I ne znaš li o ovim
ljudima, kako su uznemirili naše kuće, i ceo grad? Štaviše, oni su
uvjerili naše žene da odu od nas zarad vjere, proglašujući strano ime,
Hristovo, i oni su također zatvorili naše hramove čarobnjaštvom koje
imaju, i stavili su na smrt zmije koje su u gradu stranim imenima koje
nikad nismo znali. I postavili su svoje boravište u kući Stahisa slijepca,
koga oni učiniše da povrati svoj vid kroz pljuvačku žene koja ih prati, i
možda je ona koja ima svu tu mađiju, i prate ih leopard i jare, koji
govore kao ljudi. Ali ako si ikada video takve radnje, nečeš biti
ostavljen od njih. A Jovan odgovori, i reče im: Pokaži mi ih. I oni
dovedoše njega do hrama gde Filip je visio. I kad Filip vidje Ivana, on

663
reče Bartolomeju: O moj brate, vidi sina Barege – to je živa voda – je
došao. I Ivan vidje Filipa kako visi glavom na dole,vezan za gležnjeve, i
vidje Bartolomeja također vezana za zid hrama.

I on reče ljudima grada: O deco zmije, koliko velika je vaša glupost!

Jer put prevare vas je zavarao, zli zmaj dahčući je disao nad vama:
zašto kažnjavate ove ljude za govorenje da zmija je vaš neprijatelj?

I kad oni čuše te riječi od Ivana, oni staviše ruke na njega, govoreći:
Mi smo te zvali sugrađaninom, ali tvoj govor te je prokazao da si ti u
zajednici sa njim. Ti također, stoga, češ biti stavljen na istu smrt kao
oni, jer sveštenici su odredili tako: Hajde da izlijemo njihovu krv dok
vise naglavačke, i pomiješamo je sa vinom, i prinesemo zmiji.

I kad su oni tako govorili, evo, Mariam usta sa mesta u kojem je bila, i
vrati se njenom ranijem izgledu.

I sveštenici stavivši njihove ruke prema Jovanu, želeći da ga uhvate, i

nisu mogli. Tad Filip sa Bartolomejom reče Ivanu: Gde je Isus, koji
zapovijeda nad nama da ne uzimamo u naše ruke osvetu na onima
koji muče nas? Jer nakon ovoga ja ih neču podnositi. I Filip progovori
na hebrejskom, i reče: Moj Oče Utael, t.j. , O Hriste, Oče veličanstva,
čijeg imena sva doba se boje, koji si močan, i sila univerzuma, čije ime
izlazi u gospodstvu, Eloa: Blagosloven siti u vremena; Ti koga vlasti i
sile se boje, drhte pred Tvojim licem; Kralju slave! Oče veličanstva!
Čije ime je otišlo do divljih zveri pustinje, i oni su postali mirni zarad
Tebe, i kroz Tebe zmije odilaze od nas: Čuj nas pre nego pitamo. Ti
koji vidiš nas prije nego zovemo, koji znaš naše misli, Nadzorniće
svega, koji šalješ od Sebe nebrojena sažaljenja, neka pakao otvori
svoja usta, i proguta te bezbožne osobe koji neće da prihvate riječ
Tvoje istine.

I u taj čas pakao otvori svoja usta, i sve to mjesto bi jako udareno, od
upravitelja ka svemu mnoštvu zajedno sa sveštenicima, oni behu svi
664
potonuli. I mjesto gde apostoli behu i svi koji su bili sa njima osta
neudareno, i kuća Stahisa, i Nikanora tiranova žena, i dvadeset i četiri
žene koje pobegoše od njihovih muževa, i četrdeset devica koje nisu
poznale čovjeka. Ove same nisu otišle u pakao, jer su postale sluge, i
primile riječ Božju, i Njegov pečat; ali ostali od grada behu progutani
dole u pakao.

I Spasitelj se pojavi u taj čas, i reče Filipu: Tko je koji stavi svoju ruku
na plug, i okreće se nazad od činjenja brazdom pravom? Ili tko daje
svoje svjetlo drugima, a sam ostaje sjediti u tami? Ili tko stanuje u
prljavštini, i ostavlja svoje boravište strancima? Ili tko ostavlja svoju
odeću, i izlazi u danima zime gol? Ili koji rob koji je učinio svome
gospodaru službu, neće biti pozvan od njega na večeru? Ili go trči sa
žarom trku, a ne dobija nagradu? Filipe, evo moja mladoženjina soba
je spremna, i blagosloven je onaj koji ima svoju sjajnu odeću, jer on je
koji dobija krunu radosti na svoju glavu. Evo, večera je spremna, i
blagosloven je onaj koji je zvan od mladoženje. Velika je žetva polja,
blagosloven je vredan radnik.

I kad je Filip čuo ove riječi od Spasitelja, on odgovori i reče mu:

Otpustio si nas, O Isuse iz Nazareta, i ne naređuješ li nam da bijemo
one koji ne žele da Ti kraljuješ nad njima? Ali ovo znamo, da Tvoje
ime nije objavljeno u celomu svijetu, i ti si nas poslao u ovaj grad. A ja
nisam nameravao da dođem u ovaj grad, a Ti si me poslao, nakon što
si mi dao Tvoje istinske zapovijedi, da odagnam svu prevaru, i
dovedem do ničega svakoga idola i demona, i sve sile nečastivoga. I
kad ja dođoh ovde, demoni utekoše od naših lica kroz Tvoje ime, i
zmajevi i zmije nestaše, ali ovi ljudi nisu uzeli sebi Tvoje istinsko
svetlo, i zarad tog razloga Ja reših da ih dovedem nisko, prema
njihovoj gluposti.

A Spasitelj reče: O Filipe, budući da si napustio ovu moju zapovijest,

da ne vračaš zlo za zlo, zarad ovoga biti češ zabranjen u sledećem
665
svijetu za četrdeset godina od bivanja u mjestu moga obećanja:
pored toga, ovo je kraj od tvog odlaska iz tijela u ovom mjestu; i
Vartolomej ima svoj udio u Likoniji, i biti će raspet tamo, a Mariam će
biti položena njeno telo u rijeku Jordan.

I Spasitelj se okrene i ispruži svoju ruku, i učini znak krsta u vazduhu, i

bi pun svjetla, i imao je oblik nalik na ljestve. I sve mnoštvo ljudi
grada koji su otišli dole u pakao izađoše ljestvama krsta svetlosti i
nitko od njih nije ostao u paklu, već samo tiran i sveštenici, i zmija
koju su obožavali. I kad mnoštvo izađe iz pakla, oni gledaše i vidješe
Filipa kako visi glavom dole, i Bartolomeja na zidu hrama, i oni nađoše
i Mariam u njenom prvom izgledu. I Spasitelj ode u nebesa na vid
Filipa i Vartolomeja i Mariam, i leopard i jare koza, i Nikanora i Stahis,
i oni svi glasno veličaše Boga sa strahom i drhtaše, plačući: Samo je
jedan Bog koji je poslao svoje spasenje, čije ime ovi ljudi projavljuju,
mi se kajemo stoga od greha u kom smo bili prije jučer, ne bijući
vredni večnoga života, i mi verujemo, videći čudesne stvari koje su se
dogodile kroz nas. I neki od njih baciše se na lica, i pokloniše se
apostolima, a drugi biše spremni da pobegnu, govoreći. Mogao bi biti
drugi zemljotres kao onaj koji se upravo dogodio.

I raširivši svoje ruke, Apostol Filip, viseći glavom dole, reče: Ljudi
grada, čujte ove riječi koje ću vam reći, viseći glavom dole. Spoznali
ste kako velika je sila Božja, i čuda koja ste videli kada vaš grad je bio
uništen zemljotresom koje je došlo na njega. I ovo je pokazano vama,
da kuća Stahisa nije uništena i da on nije otišao dole u pakao, jer je
verovao u istinitoga Boga, i primio je nas Njegove sluge. A Ja,
ispunivši volju moga Boga, sam Njegov dužnik za ono što sam mu
vratio za to mi je učinio zlo.

I neki od onih koji su bili kršteni otrčaše da odriješe Filipa koji je visio
glavom dole. A on odgovori i reče im: Moja braćo,...oni koji su
djevstvenici u delovima njihovih tela i čine preljub u njihovim srcima, i
666
preljub očiju, će obilovati kao potop. I oni postaju neumjereni od
slušanja uvjerljivih užitaka, zaboravljajući Boga znanja Evanđelja; i
njihova srca su puna drskosti, jedući i pijući u njihovom obožavanju,
napuštajući svete zapovijedi, i prezirući ih. Taj naraštaj je gurnut
ustranu, ali blagosloven je onaj koji se povlači, jer on će ostvariti
odmor u svom odilasku. Ne znaš li, Bartolomeje, da riječ našega
Gospodina je istinski živa i znanje? Jer Gospodar nam je rekao u svom
učenju, Svaki koji pogleda na ženu, požudom svoga srca, je učinio
preljub. Matej 5:28 I zarad ovoga naš brat Petar je pobegao iz
svakoga mesta u kojem je bila žena, i tamo je bila bruka zarad
njegove kćeri, i on je molio Gospodaru, i ona je imala uzetost na
njenoj strani, kako ne bi bila zavedena. Vidiš, brate, da vid očiju
dovodi do početka greha, kako je pisano, Postanje 3:6 Ona pogleda, i
vidje drvo, da je ugodno na oči,i dobro za hranu, i ona bi prevarena.
Neka slušanje djevica bude sveto, i u njihovom hodu neka hodaju
dvoje po dvoje, jer mnoge su namisli neprijatelja. Neka njihov hod i
razgovor bude dobro usmeren, da bi one bile spašene, ali ako ne,
neka njihov plod bude javan.

Moj brate Vartolomej, daj ova obečanja Stahisu, i postavi ga

vladarem i episkopom u crkvi, da bi on bio kao ti, učeći dobro. Ne
poveravaj službu čoveku koji je previše mlad: ne postavljaj takovoga
na stolicu učiteljsku, da ne bi onečistio svedoćanstvo Hristovo. Jer
onaj koji uči treba da ima svoja dela prema svojim rečima, da riječ
bude spremna u svakoj prilici u njegovu slavu. Ali ja sam oslobođen
od moga tela, viseći glavom dole. Uzmi, stoga, moje telo, i pripravi ga
za sahranu u Sirijskom papiru, i ne stavljaj na njega lanenu odeću, jer
su stavili je na telo našega Gospodina, i umotaj blisko papir i papirus, i
stavi u predvorje svete crkve. I moli nada mnom za četrdeset dana,
da Bog može oprostiti sagrešenja koja sam učinio, u tome što sam
vraćao zlo njemu koji je učinio zlo meni, i tamo neće biti za mene u
svijetu koji dolazi četrdeset godina.
667
I nakon što je on ovako govorio, Filip je molio, govoreći: Moj
Gospodaru Isa Krste, Oče vremena, Kralju svega svetla, koji činiš nas
mudrim u Tvojoj mudrosti, koji si dao nam uzvišeno znanje, koji si
velikodušno dao nam savjet Tvoje dobrote, koji nikad nisi otišao od
nas; Ti koji oduzimaš bolesti od onih koji uzimaju utočište u Tebi; Ti
koji si nam dao Riječ, da okrenemo ka Tebi one koji su zastranili; Ti
koji si dao nam znakove i čuda zarad onih od male vjere; Ti koji si
pokazao krunu onima koji su pobedili; Ti koji si sudija igara, koji si
dao nam krunu radosti, koji govoriš s nama, da bi mi mogli da
izdržimo one koji nas ozleđuju; Ti si Onaj koji sije i žanje, i izvršava, i
uzvišava, i oživljava sve Tvoje sluge; prijekori i prijetnje su nam
pomoć i moč kroz one koji se okreću Tebi kroz nas, koji su Tvoje
sluge. Dođi, Gospode, i daj mi krunu pobjede u prisustvu ljudi.
Nedaj da njihov taman vazduh prekrije me, niti njihov dim da spali
izgled moje duše, da mogu preći vode bezdana, da ne potonem u
njima. Moj Gospode Isuse Kriste, nedaj da neprijatelj nađe išta što
bi donio protiv mene u Tvojoj prisutnosti, istinskoga Sudije, već
obuci me u Tvoju sjajnu odeću, i... (ostalo nedostaje).

668
Izveštaj Pilatov Tiberiju

Pismo Pontija Pilata, Koje on napisa Rimskome Caru, u pogledu

našega Gospoda Isusa Krista

Ponitije Pilat ka Tiberiju Cezaru caru, pozdrav.

O Isusu Kristu, čiji slučaj sam imao jasno ti izložih do poslednjega, na

kraju voljom ljudi teška kazna je izvršena, ja sam bijući nevoljan i
prilično se bojao. Čovjek, od Herkulesa, tako pobožan i strog, nijedno
doba nikad nije imalo niti će imati. Ali čudesni su bili napori samih
ljudi, i jednoglasnost svih pisara i upravitelja i starješina, da razapnu
ovoga vjesnika istine, bez obzira na to što njihovi vlastiti proroci, i
putem proročanstava, upozoravali su protiv toga: i nadnaravni znaci
su se pojavljivali dok je visio, i po mišljenju mudraca, prijetilo je
uništenje celome svijetu. Njegovi učenici se uvećavaju, u njihovom
radu i zakonima njihova života ne podmečući svome gospodaru; da, u
njegovo ime naj blagotvornije. Nisam li se ja bojao uzdizanja pobune
među ljudima, koji su bili pravedni u tački prekidanja, možda bi ovaj
čovjek bio još živ sa nama; premda, požurivali su vjernost tvome
dostojanstvu koja je izvršena mojim vlastitim željama, Ja nisam
prema mojoj snagi odupirao se da oslobodim nevinu krv od cele
presude donesene protiv njega, već nepravedno, kroz zlokobnost
ljudi, da treba biti predan i da strada, još, kako Spisi pokazuju, na
njihovo vlastito uništenje.

Doviđenja. 28 mart.

669
Predaja Pontija Pilata

I pisanija su došla do grada Rimljana, i bijući pročitana Cezaru, sa ne

malo koji su stajali pored, svi behu zapanjeni, jer kroz ludost Pilata
tama i zemljotres je došao na ceo svijet. I Cezar, ispunjen ljutnjom,
posla vojnike i naredi im da dovedu Pilata kao zatvorenika.

I kad je on bio doveden do grada Rimljana, Cezar, čuvši da Pilat je

stigao,sjede u hramu bogova, i u prisustvu svog senata, i sa celom
vojskom, i svim mnoštvom njegove sile, on naredi da Pilat istupi. I
Cezar mu reče: Zašto si ti, O naj bezbožniji, usudio se učiniti takve
stvari, videći tako velika čuda u tom čovjeku? Usuđujući se da učiniš
zlo delo, ti si uništio ceo svijet.

I Pilat reče: O svemočni kralju, ja sam nedužan od tih stvari, ali

mnoštvo židova su nasilnici i krivci. A Cezar reče: A tko su oni? Pilat
reče: Herod, Arhelaj, Filip, Ana i Kajafa, i mnoštvo židova. Cezar reče:
Zarad kog razloga su ti slijedio njihove savjete? Pilat reče: Njihov
narod je buntovan i nepokoran, ne potčinjavaju se tvojoj moči. A
Cezar reče: Kada su ga izručili tebi, ti si trebao ga staviti na sigurno, i
poslati ga k meni, a da ih slušaš u razapinjanju takvoga čovjeka,
pravedan je bio, i činio je takva velika čuda, kao što si rekao u svom
izvještaju. Jer od takvih čuda Isus je pokazao Hrista, Kralja Židova.

I kako je Cezar tako govorio, kada je izrekao ime Krist, svo mnoštvo
bogova pade, i posta prah, gde Cezar je sjedio sa senatom. I ljudi koji
su stajali pored Cezara počeše svi drhtati, zarad izgovaranja te riječi, i
pada bogova, bijući uhvačeni strahom, oni svi odoše, svaki svojoj kući,
čudeći se šta se dogodilo. I Cezar naredi da Pilat bude čuvan, kako bi
on znao istinu o Isusu.

U slijedeći dan, Cezar, sjedeći u Kapitolu (sjedištu) sa senatom,

pokušao je ponovo da ispita Pilata. I Cezar reče: Reci istinu, O

670
najnečasniji, jer kroz tvoja bezbožna djela koja si počinio protiv Isusa,
čak ovde je činjenje tvojih zlih dela pokazano od bogova koji su pali.
Reci, onda,ko je on koji je raspet,jer čak njegovo ime je uništilo sve
bogove? Pilat reče: I uistinu zapisi o njemu su istiniti; jer zasigurno ja
sam sam uvjeren iz njegovih dela da je on veći od svih bogova koje mi
obožavamo. A cezar reče: Zbog čega, onda, si ti protiv njega doveo
takvu smjelost i takva dela, ako niste bili u neznanju od njega, i
zajedno namišljali nesreću protiv moga kraljevstva? Pilat reče: Zarad
zlobe i pobune bezbožnih i loših Židova, je ovo.

I Cezar ispunjen bijesom, držao je savjet sa senatom i njegovoj moći, i

naredio uredbu da bude zapisana protiv Židova ovako:- Ka Licianu,
upravitelju glavnih mesta istoka,pozdrav. Bezobzirna dela koja su
učinjena u današnje vreme od stanovnika Jerusalema, i gradova
Židova okolo, i njihove zle radnje, su došle do moga znanja, da su
primorali Pilata da razapne izvesnog boga zvanog Isus, i zarad ove
velike greške svjet je pomračao i odveden u uništenje. Idi k njima
brzo, sa mnoštvom vojnika, i učini ih zatvorenicima, u skladu sa
naredbom. Budi poslušan, i pokreni akcije protiv njih, i rasprši ih, i
učini ih robovima među svim narodima; i izvevši ih iz cele Judeje,
učini ih najmanjim narodom, tako da ne mogu više uopšte biti viđeni,
jer oni su puni zlobe.

I ova odluka je došla u regiju istoka, Lician, slušajući od straha od

dekreta, uhvati sav narod Židova, i one koji su ostali u Judeji i razasu
ih među narode, i proda kao roblje, tako da je znano Cezaru da ove
radnje su učinjene od Licianusa protiv židova u oblastima istoka, i da
ga zadovolji.

I opet Cezar postavi se da ispita Pilata, i on naredi zapovedniku

zvanom Albije da posjeće Pilatovu glavu, govoreći: Baš kao što je on
stavio ruke na pravedna čovjeka zvanog Hrist, na isti način će također
on pasti, i neće naći sigurnost.
671
I Pilat, idući do mesta, molio je u tišini, govoreći: Gospode, ne uništi
me zajedno sa zlim hebrejima, jer ja ne bih stavio ruke na Tebe, osim
za narod bezbožnih židova, jer su oni poticali bunu protiv mene. Ali ti
znaš da sam ja učinio to u neznanju. Ne uništi stoga mene zarad
ovoga greha, već ne sečaj se zla protiv mene, O Gospodine, i protiv
Tvog sluškinje Prokle, koja stoji sa mnom u ovomu času moje smrti,
koju si Ti postavio da prorokuje da Ti treba da budeš prikovan na krst.
Ne osuđuj nju također u mome grehu; već oprosti nam, i učini da
budemo ubrojeni u udio Tvoje pravednosti.

I, evo, kad Pilat je završio svoju molitvu, dođe glas iz neba, govoreći:
Svi naraštaji i porodice naroda će te ubrojati blaženim,jer pod tobom
su ispunjene sve one stvari govorene o meni od proroka, i ti sam biti
češ viđen kao moj svjedok u drugomu dolasku, kada ću suditi
dvanaestorici plemena Izraela, i onima koji nisu imali moje ime. I
savršen udarac odsiječe glavu Pilatovu, i gle, anđeo Gospodnji primi
je. I njegova žena Prokla, videći anđela da dolazi i prima njegovu
glavu, bila je ispunjena radošću također, i odmah preda duh, i bi
sahranjena zajedno sa svojim mužem.

672
Smrt Pilata

I kad Tiberije Cezar, car Rimljana, je bio pod teškom bolešću, i shvatio
da u Jerusalimu je bio izvjesni ljekar, Isus po imenu, koji jednom rečju
je liječio sve slabosti, on, ne znajući da Židovi i Pilat su ga stavili na
smrt, naredi nekom svom prijatelju zvanom Volusianus: Idi brzo što je
moguće preko mora, i reći češ Pilatu, mom slugi i prijatelju, da mi
pošalje ovoga ljekara, da može da me oporavi u ranije zdravlje. I ovaj
Volusianus čuvši carevu zapoved, odmah ode, i dođe ka Pilatu, kako
mu je bilo naređeno. I on iznese isto Pilatu šta mu je bilo povjereno
od Tiberija Cezara, govoreći: Tiberije Cezar, car Rimljana, tvoj
gospodar, čuvši da u ovome gradu je liječnik koji svojom rečju sam
liječi slabosti, moli te iskreno da ga pošalješ njemu za izlječenje
njegove slabosti. Pilat, čuvši ovo, mnogo se bojao,znajući da kroz
zavist on je uzrokovao da On bude predan smrti. Pilat odgovori
istome glasniku ovako, govoreći: Ovaj čovjek je zločinac, i čovjek koji
je povukao k sebi sav narod, tako da savjet mudraca grada je održan, i
učinili su da bude razapet. I ovaj glasnik vračajući se u boravište, srete
neku ženu zvanu Veronika, koja je bila prijateljica Isusa, i on reče: O
ženo, izvjestan liječnik koji je bio u ovomu gradu, koji je liječio
bolesne sa samom rečju, zašto su židovi ga ubili? I ona poče da plače,
govoreći: Ah mene! Moj gospodaru, moj Bog i moj Gospodar koga
Pilat zavišću izruči, osudi, i naredi da bude razapet. Tad on, bijući
neizmerno tužan, reče: Ja sam jako tužan da ne mogu da izvršim to
po šta me moj gospodar poslao. I Veronika reče mu: Kada moj
Gospodar je išao propovedati, i Ja, protiv svoje volje, bih lišena
Njegova prisustva, I željeh Njegovu sliku da bude slikana za mene,
kako bi, dok sam lišena Njegova prisustva, lik Njegove slike bio
najmanje da me uteši. I kada sam nosila platno slikaru da bude
slikano, moj Gospodin me srete, i upita gde idem. I kad mu ja otkrih
uzrok moga puta, On upita me za ogrtač, i vrati mi ga utisnuta sa
673
slikom Njegova časna lica. Stoga, ako tvoj gospodar predano pogleda
u Njegovo lice, on će steći odmah korist zdravlja. I on joj reče: Je li
slika takva dobavljiva za zlato ili srebro? Ona mu reče: Ne, već
predanom pobožnošću. Ja ću stoga krenuti sa vama, i nositi sliku da
bude viđena od Cezara, i vratiti ću se nazad opet.

Volusianus stoga dođe sa Veronikom u Rim, i reče Tiberiju caru: Isus,

koga si ti tražio, Pilat i židovi su predali nepravednoj smrti, i kroz
zavist su ga objesili na krst. Ovde je sa mnom došla izvjesna žena,
noseći sliku Isusa , i ako predano pogledaš na nju, odmah ćeš
povratiti zdravlje. Cezar stoga naredi put da bude napravljen sa
svilenom odećom, i slika da mu bude pokazana, i ubrzo kako je
pogledao na nju, on povrati svoje prijašnje zdravlje.

Pontije Pilat, stoga, po zapovedi Cezara, je uzet i doveden u Rim.

Cezar, čuvši da Pilat je stigao u Rim, bio je ispunjen bijesom protiv
njega, i učini da dođe do njega. Ali Pilat donese sa sobom tuniku od
Isusa, i on obuče je na sebe u prisustvu cara. I ubrzo kad car vide ga,
on ostavi se ljutnje, i odmah usta da ga srete. Niti je mogao da priča
grubo njemu u ničemu, i on koji je izgledao tako strašan i bijesan ,
sada je njegova pojava izgledala nekako nežno. I kad ga odposlao,
odmah je planuo protiv njega užasno, plačući da on je jadan, utoliko
što nije mu pokazao ljutnju svoga srca. I odmah on ga odpozva nazad,
zaklinjuči se i govoreći da je on sin smrti, i da je nečasno da on treba
da živi na zemlji. I ubrzo kad ga vide, on odmah pozdravi ga, i odbaci
svu žestinu misli. Svi se čudiše, i on sam se čudio da je on tako planuo
protiv Pilata kad je bio odsutan, a dok je prisutan nije mogao mu reći
ništa grubo. Tad, po božanskom poticaju, ili možda savetom nekog
kršćana, on učini da skine tu tuniku, i odmah povrati protiv njega
gnjev misli. I kad na ovo car se uveliko čudio, rečeno mu bi da ta
tunika je pripadala Gospodinu Isusu. Tada car naredi da on bude
držan u zatvoru, dok on ne razmotri u savjetu mudraca šta treba da

674
se radi sa njim. I nekoliko dana poslije, presuda je došla na Pilata, da
on treba da bude osuđen najsramotnijom smrću. Pilat, čuvši ovo, ubi
sebe vlastitim nožem, i takvom smrću završi svoj život.

Kad Cezar sazna za smrt Pilata, on reče: Uistinu on je umro

najsramotnijom smrću, koga sopstvena ruka nije poštedila. On je
stoga uzet od velike mase, i potopljen u rijeku Tiber. Ali zli i prljavi
duhovi u njegovom zlom i prljavom tijelu, svi radujući se, pomijerali
su se u vodama, i na strašan način doveli munje i oluju, gromove i
tuču, u vazduhu, tako da svi ljudi behu užasnuti. Stoga Rimljani,
izvukuvši ga iz rijeke Tiber, sa podsmjehom vukoše ga do Beča, i
potopiše ga u rijeku Rajnu. Jer Beč je zvan, takoreći, Via Gehennae
(Kroz Pakao), putem Pakla, jer bilo je tad mjesto proklinjanja. Ali
tamo zli duhovi behu prisutni, radeći iste stvari u istom mestu. Ti ljudi
stoga, ne trpeći takvu posetu demona, ukloniše od sebe takvo tijelo
prokletstva,i poslaše ga da bude sahranjen na području Losanije. I
oni, videći da su u nevolji od rečenih poseta, ukloniše ga od sebe, i
potopiše ga u neku rupu okruženu planinama, gde je do danas, gde
prema nekima , neki đavolski događaji se nadvijaju.

675
Dela Tadeja,
Jednoga od Dvanaestorice

Lebeus, koji također je Tadeus, je bio od grada Edese – a to je

metropolis Osroene, u unutrašnjosti Armenijosirije – hebrej po
narodu, izvrstan i najučeniji u božanskim pisanijima. On dođe u
Jerusalem da se pokloni u danima Ivana Krstitelja, i čuvši njegovo
propovedanje i videći njegov anđeoski život, on bi kršten, i njegovo
ime bi nazvano Tadej. I vidjevši pojavu Hrista, i Njegovo učenje, i
Njegova čudesna dela, on ga je slijedio, i postao Njegov učenik; i On
izabra ga kao jednoga od dvanaestorice, desetog apostola prema
evanđelistima Mateju i Marku.

U ta vremena tamo je bio upravitelj grada Edese, Abgarus po imenu. I

kako je otišla nadaleko slava Hrista, čuda koja je on učinio, i Njegovo
učenje, Abgarus je čuvši o tomu, bio zapanjen, i želeo da vidi Hrista, i
nije mogao ostaviti grad i vlast. I oko dana stradanja i urote židova,
Abgar, bijući uhvaćen od neizlečive bolesti, posla pismo Hristu po
Ananiji kuriru, sledeće sadržine: - Ka Isusu zvanome Krist, Abgarus
upravitelj zemlje Edesenske, ponizni rob. Mnoštvo čuda učinjenih od
tebe sam čuo, da liječiš slijepe, hrome, i uzete, i liječiš sve
demonizovane, i zarad ovoga ja molim tvoju dobrotu da dođe čak do
nas, i izbjegni zamke zavjera zlih Židova, koji kroz zavistpokrenuše se
protiv tebe. Moj grad je malen, ali velik dovoljno za oboje. Abgar
pridruži se Ananiji da uzme tačan opis Hrista, kakve je pojave, Njegov
izgled, i Njegova kosa, i rečju sve.

I Ananija, otišavši i davši pismo, je pažljivo gledao na Hrista, ali nije

mogao da uvidi ga u svojim mislima. I On je znao po poznanju srca, i
pitao da se opere, i peškir mu je dat, i kad je on oprao se, On obrisa
lice sa tim. INJegov lik bijući utisnut na lan, On dade ga Ananiji,

676
govoreći: Daj ovo, i vrati njegovu poruku, onomu koji te poslao: Mir
tebi i tvome gradu! Zarad ovoga ja sam došao, da pretrpim za svijet, i
da ustanem opet, i da podignem praoce. I nakon što sam uzet u
nebesa Ja ću poslati moga učenika Tadeja, koji će vas prosvetliti, i
voditi vas u istini, i vas i vaš grad.

I primivši Ananiju, i pavši i obožavajući naličje, Abgar bi izlečen od

svoje bolesti pre nego Tadeus dođe.

I nakon stradanja, i oživljenja, i uznesenja, Tadej ode ka Abgaru, i

nađe ga u zdravlju, i on dade mu izvještaj o utjelovljenju Hrista, i
krstio ga, sa celom njegovom kućom. I uputivši veliko mnoštvo, i
hebreja i grka, sirijaca i armenaca, on ih je krstio u ime Oca, i Sina, i
Svetoga Duha, pomazavši ih sa svetim mirisom, i on razgovaraše sa
njima o čistim tajnama svetoga tela i krvi našega Gospoda Isusa
Hrista, i dobavi njima da drže i čuvaju zakon Mojsijev, i da paze na
stvari koje su rečene od apostola u Jerusalemu. Jer godinu za
godinom oni dolaziše zajedno na pashu, i opet on prenese im Sveti
Duh.

I Tadej zajedno sa Abgarom uništio je hram idola i izgradio crkve,

postavio episkopa jednoga od svojih učenia, i sveštenike, i đakone
(učitelje), i dao im da upravljaju pjevanjem (psalmodijom) i svetom
liturgijom. I ostavivši ih, on ode u grad Amis, veliki metropolis
Mesehaldejaca i Sirijaca, to je, Mesopotamija-Sirija, pored rijeke
Tigris. I on otišavši u sinagogu židova zajedno sa svojim učenicima u
Subotnji dan, nakon čitanja zakona prvosveštenik reče Tadeju i
njegovim učenicima: Čovjeće, odakle si? I zašto si ovde?

A Tadej reče: Nema sumnje ti si čuo šta se dogodilo u Jerusalemu o

Isusu Hristu, i mi smo Njegovi učenici, i svjedoci čudesnih dela koja je
On učinio i učio, i kako kroz mržnju prvosveštenici su ga izručili Pilatu
upravitelju Judeje. I Pilat, ispitavši ga i ne našavši optužbe, želeo je da

677
ga pusti, ali oni vikaše, Ako ga pustiš, ti nisi Cezarov prijatelj, jer on
proglašava sebe kraljem. I bijući uplašen, opra svoje ruke na očigled
mnoštva, i reče, Ja sam nedužan od krvi ovoga čoveka, vi vidite. I
glavni sveštenici odgovoriše i rekoše, Njegova krv neka je na naše
glave i naše dece. I Pilat dade ga njima. I oni uzeše ga, i pljunuše na
Njega, sa vojnicima, i učiniše veliko ismijavanje Njega, i razapeše ga, i
položiše ga u grobnicu, i osiguraše je, postavivši stražare. I na treći
dan, pre nego je svanulo, ostavivši Njegovu pogrebnu odeću u
grobnici. I on je prvo bio viđen od Njegove majke i drugih žena, i od
Petra i Ivana prvih mojih drugova učenika, i potom nama
dvanaestorici, koji jedosmo i pismo s Njim nakon Njegova uskrsnuća
za mnogo dana. I On posla nas u Njegovo ime da proglašavamo
pokajanje i uklanjanje grehova u sve narode, da oni koji su kršteni,
imavši kraljevstvo u nebesima propovedano njima, će ustati
nepokvarljivi na kraju ovoga vremena, i On nam je dao moč da
istjerujemo demone, i liječimo svaku bolest i da oživljujemo mrtve.

I mnoštvo čuvši ovo, dovedoše njihove bolesne i demonizovane. A

Tadej, izašavši zajedno sa učenicima, stavljao je ruku svoju na svakoga
od njih, i izliječio ih sve prizivajući ime Hristovo. I demonizovani behu
izliječeni pred Tadejom dolaziše njemu, duhovi su odilazili od njih. I za
mnogo dana ljudi su trčali zajedno iz raznih mesta, i gledali šta je činio
Tadej. I slušajući njegovo učenje, mnogi verovaše, i behu kršteni,
priznajući svoje grehe.

Ostajući s njima pet godina, on je izgradio crkvu, i postavio episkopa

jednoga od svojih učenika, i sveštenike, i učitelje, i molio za njih, on
otišavši, išao je gradovima Sirije, i podučavao, i liječio sve bolesne,
odakle je doveo mnoge gradove i zemlje ka Hristu kroz Njegovo
učenje. Učenje, stoga, i evanđelizaciju zajedno sa učenicima, i liječivši
bolesne, on ode u Beritus, grad Fenikije do mora, i tamo,
podučavajući i prosvetljujući mnoge, on padne u san na dvadeset prvi

678
mjeseca Augusta. I učenici došavši zajedno, sahraniše ga velikom
čašću, i mnogi bolesni behu izlečeni, i oni dadoše slavu Ocu, i Sinu, i
Svetome Duhu, u vjeke vekova. Amin.

679
Dela Tomina

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James, 1924

Uvod

Ovo je samo jedna od pet osnovnih romansi koje posedujemo u

celosti. Velike je dužine i značajnog interesa. Stihometrija daje samo
1600 linija: to je premalo, očito se odnosi na udio Dela, jednog dela
koje, u dodatku Mučeništvu, izgleda da stoji odvojeno. Mi smo, u
stvari, našli neka odvojena čuda u nekim orijentalnim verzijama.

Saglasnost je među Sirijskim učenjacima da naš Grčki tekst o ovim

Delima je verzija iz Sirijskog. Sirijski original je uređen i preveden od
Wrajta u njegovim Apokrifnim Delima, i starijim fragmentima odkad
su štampana od Luisa (Horae Semiticae IV, 1904. Mitološka Djela
Apostola).

Izvesne pjesme pojavljuju se u Sirijskom koje su bez sumnje napisane

u tom jeziku: najznačajnija je Himna o Duši (izdana odvojeno od
Bevana i drugih) što nije relevantno kontekstu. Pripisano je
Bardaisanu slavnom Sirijskom krivovjercu. Jedini Grčki rukopis, od
Dela ( Vallicellian, u Rimu, Bonetov rukopis U, jedanaesti vijek) sadrži
ga, prepričano je od Niketa iz Tesalije u grčkim delima.

Tamo, u stvari, nema sumnje da ceo tekst Dela, je sačuvan ceo u

rukopisu U, i delom u drugim rukopisima, je prevod iz sirijskog. Ali u
Mučeništvu četiri rukopisa (uključujući vrlo značajnu Parisku kopiju –
Gr. 1510, iz jedanaestog vijeka, i druga iz devetoga vijeka)
predstavljena je drugačije, i superiornija tekstom , nesumnjivo u
jednoj tački: gde sirijska mesta velike molitve Tomasa u dvanaestim
Delima, neko ranije vreme pre Mučeništva (gl.144), četiri rukopisa
680
stavljuju ga odmah pre, nakon gl.167, i ovo je izvesno odgovarajuće
mesto za njega.

Još je diskutabilno (iako opovrgnuto od sirijanista) da ovde su ostaci

izvornog grčkog teksta: drugim rečima, Dela su napisana na grčkom,i
rano prepisana u sirijski. Postajući u manjku ili u celosti izgubljena u
grčkom oni su ponovo prevedena iz sirijskog u grčki. Ali u
međuvremenu originalni grčki od mučeništva je sačuvan odvojeno,i
mi ga imamo ovde. Ovo je Bonetov stav, i to je što bih želeo
prihvatiti.

U najmanjem, mi imamo bolji tekst od Mučeništva sačuvan u ovih

četiri rukopisa nego u U i njegovim srodnim.

Što se tiče drugih verzija. Latinska Muka – jedna mogućno od

Gregorija od Tursa – je bio mnogo krivotvoren. Mi imamo također
etiopsku verziju nekih delova, i ima također i jedna armenska od kojih
veoma malo je učinjeno. Štaviše, verzije su malo opisane u ovom
slučaju, gdje za cijelu knjigu imamo tako razmjerno dobre autoritete
kao što su grčki i sirijski.

Moja verzija je učinjena iz grčkog teksta (Bonet, 1903) sa uvidom u

sirijski i dato od Wrighta i Lewisa i Bevana.

DELA SVETOG APOSTOLA TOME

Prvo deo, kada je otišao u Indiju sa Abanom trgovcem

Sve to vreme svi apostoli su bili u Jerusalemu, Simon koji se zove

Petar i Andrej njegov brat, Jakov sin Zededev i Ivan njegov brat, Filip i
Bartolomej, Toma i Matej carinik, Jakov sin Alfeja i Simon Kananit, i
681
Juda brad Jakovljev, i mi podelismo oblasti svijeta, svakome od nas da
ide u tu regiju koja mu je pripala i ka narodu gde Gospod posla ga.

Prema udjelu, stoga, Indija pripada Judi Tomasu, koji je također

blizanac, ali on nije hteo ići, govoreći da zbog slabosti tijela nije
mogao putovati, i ja sam hebrej, kako da ja idem među Indijce i
propovedam istinu. I kako je on tako mislio i govorio, Spasitelj mu se
pojavi po noći i reče mu: Ne boj se, Tomo, idi u Indiju i propovedan
riječ tamo, jer moja milost je sa tobom. Ali on nije hteo slušati,
govoreći: Gde ti hočeš pošalji me, ali drugde, jer ka Indijcima ja neću
ići.

2 I dok je on tako govorio i mislio, dogodilo se da tamo je bioneki

trgovac koji je došao iz Indije čije ime bi Aban, poslan od kralja
Gundafora (Gundafor je istorijska ličnost koji je vladao nad delom
Indije u prvom veku nakon Hrista. Njegovi novci nose ime na grčkom,
kao Hindoferi), i ima zapovijed od njega da bupi drvodjelju i dovede
ga njemu.

A Gospod kada ga je vidio kako hoda na tržnici noću reče mu: Želiš li
kupiti drvodjelju? A on mu reče: Da. A Gospod mu reče: Ja imam roba
koji je drvodjelja i želim da ga prodam. I tako govoreći on pokaza mu
Tomu izdaleka, i složi sesa njim za tri litre srebra neoznačenog, i
napisa ugovor prodaje, govoreći: Ja, Isus, sin Josifa drvodjelje,
priznajem da sam prodao moga roba, Judu po imenu, tebi Abane,
trgovcu Gundafora, kralja Indijaca. I kad ugovor bi gotov, Spasitelj uze
Judu Tomu i odvede ga do Abanije trgovca, i kad Abanija ga vidje on
mu reče: Je li ovo tvoj gospodar. A apostol reče: Da, on je moj
Gospodar. I on reče: Ja sam te kupio od njega. I tvoj apostol je ćutao.

3 I u sledeći dan apostol usta rano, i pomolivši se Bogu reče: Ja ću ići

kamo ti hočeš, Gospode Isuse: tvoja volja da bude učinjena. I on ode
ka Abanu trgovcu, uzimajući sa njim ništa osim samo cijene. Jer

682
Gospod ga je dao njemu, govoreći: Neka cijena također bude sa
tobom, zajedno sa mojom milošću, gdegod da ideš.

I Apostol nađe Abaniju kako nosi svoj prtljag na brod, tako on poče da
nosi ga na palubu sa njim. I kad oni behu ukrcani na brod i behu seli
Abanej upita apostola, govoreći: Koji zanat znaš ti? A on reče: U
drvetu mogu izrađivati plugove i jarmove i volovske gredice, i
brodove i vesla za čamce i jarbole i remenice; a u kamenu, stubove i
hramove i dvorove kraljeva. I Abanej trgovac reče mu: Da, takvog
zanatliju trebamo. Oni počeše da plove nazad kući, i imali su pogodan
vjetar, i plovili su dobro dokle su stigli u Andrapolis, kraljevski grad.

4 I oni ostaviše brod i uđoše u grad, i gle, tamo behu zvukovi flaute i
orgulja i truba čuli su se oko njih, i apostol upita, govoreći: Šta je ovaj
praznik koji je u ovome gradu. I oni koji behu tamo rekoše mu: Mi
također imamo bogove dovedene da se vesele u ovom gradu. Jer
kralj je imao jedinicu kćer, i sad joj je dao u brak k mužu, ovo
radovanje, stoga, i skup vjenčanja danas je praznik koji vidiš. I kralj
posla glasnike da obznani svugdje da svi treba da dođu na vjenčanje,
bogati i siromasi, zarobljeni i slobodni, stranci i građani, i ako iko
odbije i ne dođe na vjenčanje on će odgovarati kralju. I Abanej čuvši
ovo, reče apostolu: Hajdemo, da se ne suprotstavljamo kralju,
naročito videći da smo stranci. I on reče: Hajdemo.

I nakon što su ostali u boravištu i odmorili se za malo vremena oni

odoše na vjenčanje, i apostol videći ih da su svi sjeli dole, sjede i on,
usred, i svi su gledali u njega, kao na stranca i nekoga ko je došao iz
strane zemlje: ali Abanej trgovac, bijući njegov gospodar, položi sebe
na drugo mesto.

5 I dok su jeli i pili, apostol nije kušao ništa, tako da su oni koji su bili
sa njim rekli njemu: Zašto si došao ovamo, niti jedeš niti piješ, ali on
im odgovori, govoreći: Ja sam došaoovde zbog nečega većeg nego

683
hrana i piće, da ispunim volju kraljevu. Jer glasnici su proglasili
kraljevu poruku, i tkogod ne posluša glasnike biti će podložan
kraljevom sudu.

I kad su jeli i pili, i vijenci i pomasti bili dati im, svaki čovjek uze
pomast, i neki je pomazao lice a drugi bradu a drugi drugi deo svoga
tela, ali apostol pomaza vrh glave i pomaza malo na nosnice, i stavi u
uši i dodirnu zub sa tim, i pažljivo pomaza delove oko srca njegova, i
vijenac koji mu bi donesen, izvezen mirtom i drugim cvećem, on uze, i
stavi na glavu, i uze grančicu kalamusa (iđirot) i držao ga u svojoj ruci.

A flautistkinja, držeći njenu flautu u ruci, išla je oko njih svih i svirala,
ali kad dođe do mjesta gde je apostol bio, ona stade nada njim i
svirala je nad njegovom glavom za dugo: a ova flautistkinja je bila
naroda hebrejskog.

6 I kako je apostol nastavio da gleda na zemlju, jedan od nosača čaša

pruži svoju ruku i dade mu šamar, i apostol podiže svoje oči i pogleda
u onoga koji ga je udario i reče: Moj Bog će oprostiti ti u životu koji
dolazi ovu nepravdu, ali u ovome svijetu ti češ pokazati njegova čuda i
čak sad će uzdržati tu ruku koja me udarila vučenu od pasa. I rekavši
tako, on poče da pjeva i da govori ovu pjesmu:

Djevojka je kćer svjetla, u kojoj stoji i biva ponosna svjetlost kraljeva, i

pogled na nju je prelijep, ona sja sa ljepotom i radošću. Njena odeća
je kao cveće proleća, i od njega miris ide; i u kruni njene glave kralj je
stavio ša sa njegovom večnom hranom (ambrozija) hrani ih koji su
osnovani na njemu; i u njenoj glavi je istina, i sa njenim stopama ona
pokazuje radost. I njena usta su otvorena, i ona postaju njen zdenac:
trideset i dvoje je onih koji pevaju hvale k njoj. Njen jezik je kao
zavjesa od vrata, koja se ljulja ovamo i onamo za one koji ulaze: njen
vrat je postavljen u izgledu stepenica koje prvi stvoritelj je izradio, i
njene dve ruke označavaju i pokazuju, objavljujući ples sretnog

684
vremena, i njeni prsti pokazuju vrata grada. Njena soba je svjetla sa
svjetlom i odiše mirisom balzama od svih vrsta, i daje sladak miris
mirte i Indijskog lista, i unutar su mirte izglađene na podu, i sve vrste
mirisnog cveća, i dovratnici ukrašeni slobodno. 7 I oko nje čuvaju je
mladoženjini svati, broj kojih je sedam, koje ona sebi je izabrala. A
njenih djeveruša je sedam, i one plešu preda njom. I dvanaest u broju
su onih koji služe pred njom i podložni su njoj, koji su usmereni ka
njoj i gledaju ka mladoženji, da pogledom njegovim oni budu
osvetljeni, i zauvek oni će biti sa njom u večnoj radosti, i biti će
takvoga braka gde prinčevi su sakupljeni zajedno i pohoditi će gozbu
gde večni je ubrojan vrednim, i staviti će kraljevsku odeću i biti
obučen u svetlo odelo, i u radosti i klikovanju će oboje biti i veličati
Oca svega, čije ponosno svetlo one su primile, i osvetljene su
pogledom njihova gospodara, čiju večnu hranu oni su primili, koja
nema mane (nečistoća, Siriac.) i piju vino koje daje ni žeđ niti želju. I
oni su slavljeni i hvaljeni sa živim duhom, Ocem istine i majkom
mudrosti.

8. I kad je on ispevao i završio ovu pesmu, svi koji behu prisutni

gledaše na njega, i on je šutio, i oni videše da njegov izgled se
promenio, ali to što je izgovoreno od njega oni nisu razumeli, utoliko
što je hebrej a to što je rečeno bilo je na hebrejskom jeziku. Ali
djevojka sa flautom sama čula je sve od toga, ona je bila naroda
hebrejskog i ona je otišla je od njega i odsvirala ostalo, ali največim
delom ona je gledala u njega, jer ga je voljela, kao čovjeka
sopstvenoga naroda, štaviše bio je lijep na pogled preko svih koji su
bili tamo. I kad je flautistkinja svirala im svima i završila, ona sjede
nasuprot njega, gledajući u njega. Ali on nije gledao u ljude uopšte,
niti je pazio na ikog već samo očima gledao u zemlju, čekajući na
vreme kada da se povuče odtamo.

685
Ali nosač čaša koji ga je ošamario ode do vrela da uzme vode, i tamo
slučajno je bio lav tamo, i ubio ga i ostavio ga da leži u tom mestu,
potrgavši njegove delove u komade, i potom psi su hvatali njegove
delove, i među njima crni pas držao je njegovu desnu ruku u svojim
ustima donio ju je u mesto gde je bila gozba.

9 I svi kad videše behu zapanjeni i ispitivaše koji od njih nedostaje. I

kad posta jasno da je to ruka nosačačaše koji je udario apostola,
djevojka sa flautom razbi njenu flautu i baci je i ode i sjede pred
apostolove noge, govoreći: Ovo je ili bog ili apostol Božiji, jer ja čuh
ga kako govori na hebrejskom jeziku: 'Sada ću vidjeti ruku koja me
udarila vučenu od pasa', koju stvar vi ste također vidjeli, jer kao što
on reče, tako je došlo. I neki joj verovaše, a neki ne.

Ali kad je kralj čuo za to, on dođe i reče apostolu: Ustani i dođi sa
mnom, i moli za moju kćer, jer ona je moja jedinorođena, i danas ja je
vjenčah. Ali apostol nije bio voljan da ide sa njim, jer Gospod mu još
nije se javio u tomu mestu. Ali kralj ga je vodio protiv njegove volje u
sobu mlade da bi on molio za njih.

10 I apostol je stajao, i počeo da moli i govori ovako: Moj Gospode i

moj Bože, koji putuješ sa svojim slugama, koji vodiš i ispravljaš one
koji veruju u tebe, utočište i počinku ugnjetavanih, nado siromašnih i
otkupitelju zarobljenih, liječniku duša onih koji leže bolesni i
spasitelju svega stvorenoga, koji daješ život svijetu i ojačavaš duše, ti
znaš stvari koje dolaze, i pomoću nas ih izvršavaš: ti Gospod si koji
otkriva skrivene tajne i čini objavu riječi koje su tajne, ti si sijač
dobroga drveta, i od tvoje ruke su sva dobra dela rođena: ti
Gospodaru si onaj koji si u svim stvarima i prolaziš kroza sve, i
postavio si sva tvoja dela i objavio u izvršenju svih njih. Isuse Hriste,
Sine sažaljenja i savršeni spasitelju, Hriste, Sine živoga Boga,
neustrašiva silo koja razbijaš neprijatelja, i glas koji se čuo od vladara,
i učinio sve njihove sile da drhte, glasnik koji je poslat sa visine i silaziš
686
dole čak do pakla, koji si otvorio vrata i izveo tamo one koji su za
mnoga doba bili zatvoreni u riznicama tame, i pokazao im put koji
vodi u visinu: ja molim te, Gospodine Isuse, i prinosim ti molbu za ove
mlade osobe, da učiniš za njih stvari koje će im pomoći i budi sredstvo
na korist njima. I on položi svoje ruke na njih i reče: Gospod će biti s
vama, i ostavi ih u tom mestu i ode.

11 I kralj je želio da djeveri (mladoženjini ljudi) odu iz nevjestine sobe,

i kad su svi otišli i vrata behu zatvorena, mladoženja podiže zavjesu
nevjesine sobe da uhvati mladu sa njim. I kad on vidje Gospoda Isusa
kako nosi naličnost Jude Tomasa i govori sa nevjestom, čak od njega
koji ih je blagoslovio i otišao od njih, apostol, i on reče mu: Zar nisi
izašao na očigled svih a sad si ovde. Ali Gospod mu reče: Ja nisam
Juda koji je zvan Toma već sam njegov brat. I Gospod sjede dole na
krevet i ponudi mu da sjedne također na stolice, i poče da govori im:

12 Sjetite se, moja deco, šta je moj brat govorio vam i šta je izručio
pred vas: i znajte ovo, da ako se uzdržite od ovog prljavog odnosa , vi
postajete sveti hramovi, čisti, bijući odsečeni od poticaja i bola,
vidljivog i nevidljivog, i nećete imati briga životnih ili djece, čiji kraj je
razaranje, i ako uistinu steknete mnogo dece, zarad njih vi postajete
grabežljivi i požudni, sksiročad i prebacivajući udovicama, i činjenjem
takvim podležete sebe ka bolnoj kazni. Jer veći deo dece postaje
beskoristan potlačivanjem đavola, neki otvoreno a neki nevidljivo, jer
oni postaju kao ludaci i napola uzeti ili slijepi ili gluhi ili nijemi ili uzeti
ili glupi, i ako se čuju, opet će biti uzalud, čineći beskorisne i odvratna
dela, jer oni će biti uhvaćeni ili u preljubu ili ubistvu ili krađi ili bludu, i
sa svim ovim vi ćete biti napaćeni.

Ali ako budete ubijeđeni i držite svoje duše čistim pred Bogom, biti će
vam živa deca koju ove osude dotaći neće , i biti ćete bez brige,
vodeći spokojan život bez žalosti ili straha, gledajući da primite

687
nepokvarljiv i istinski brak, i biti ćete tamo djevstvenici koji ulaze u
vjenčanu sobu koja je puna večnosti i svetla.

13 I kad mladi ljudi čuše ove stvari, oni verovahu Gospodu i

predadoše se njemu, i uzdržavahu se od prljave želje i nastaviše tako,
prolazeći noć u tome mestu. I Gospod je otišao ispred njih, govoreći
ovako: Milost Gospoda će biti sa vama.

I kad jutro je došlo kralj dođe da srete ih i namjesti stol i donese ga

pred mladoženju i mladu. I on nađe ih kako sjede jedno nasuprot
drugom i lice od mlade nađe da nije skinut veo, a mladoženja je bio
radostan.

I majka dođe do mlade i reče: Zašto grešiš tako, dete, i ne stidiš se,
već si kao da si živela sa svojim mužem dug period. A njen otac kaže:
Zarad tvoje velike ljubavi prema tvome mužu nisi čak skinula svoj veo.

14 A mlada odgovori i reče: Uistinu, oče, ja sam u velikoj ljubavi, i ja

molim moga Gospoda da ljubav koju sam osetila ove noći bude sa
mnom, i ja ću tražiti za tim mužem koga sam spoznala danas, i stoga
neću više skidati veo, jer ogledalo (veo) srama je uklonjen od mene, i
stoga se više ne stidim niti sam zbunjena, zarad djela srama i
zbunjenosti je otišlo dalekood mene, i da nisam zbunjena, to je zarad
tog jer moja zapanjenost nije ostala sa mnom, i ja sam u veselju i
radosti, to je jer dan moje radosti nije me uznemirio, i da sam stavila
na ništa ovoga muža i ovaj brak koji prolazi pred mojim očima, to je
jer sam pridodata u drugom braku, i da sam nisam imala odnos sa
mužem koji je privremen, od čega kraj je pohota i gorčina duše, to je
jer sam vezana ka istinskome mužu.

15 I dok je mlada tako govorila, mladoženja odgovori i reče: Ja ti

zahvaljujem, O Gospode, da si objavljen po strancu, i našao nas; koji
si uklonio me daleko od pokvarenosti i posejao život u mene; koji si
oslobodio me ove bolesti koja je teška za izlečenje i ostaje zauvek, i
688
usadio si umjereno zdravlje u mene, koji si pokazao mi sebe i otkrio
mi svo moje stanje u komu sam; koji si otkupio me od pada i odveo
me kamo je bolje, i oslobodio me od privremenih stvari i učinio me
vrednim onih koje su večne; koji si učinio sebe poniznim čak preda
mnom u mojoj malenkosti, da bi mi pokazao tvoju veličinu i ujedinio
me sa sobom; koji nisi uzdržao tvoje saosječanje od mene koje je bilo
spremno da strada, već pokazao mi kako da tražim sebe i znam tko
sam, i ko i na koji način sada sam, da opet postanem ono što sam bio:
koga ja ne znadoh, već ti tražio si me, koga ja nisam bio svestan, već
sam uzeo si me sebi, koga sam primio, a sada ne mogu a da ne mislim
na njega, čija ljubav gori unutar mene, i ne mogu pričati kako je
primjereno, već to što mogu da kažem je malo i oskudno, i ne
odgovarajuće prikladno tvojoj slavi, a on ne krivi me da usuđujem se
reči njemu čak ono što ne znam, jer je to zarad njegove ljubavi da
sam rekao čak ovoliko.

16 Kad je kralj čuo te stvari od mladoženje i mlade, on podera svoju

odeću i reče onima koji su stajali do njega: Idite brzo i idite okolo
celoga grada, i uzmite i dovedite mi tog čovjeka koji je čarobnjak koji
zlom srećom dođe u ovaj grad, jer sa vlastitim rukama ja dovedoh ga
u ovu kuću, i rekoh mu da moli nad ovom mojom zlosretnom kćeri, i
tko nađe i dovede ga k meni, ja ću mu dati što god traži od mene. Oni
odoše, stoga da ga traže, i nisu ga našli, jer je otplovio. Oni odoše
također u boravište gde je odsjeo i nađoše tamo devojku sa flautom
kako plače nesrećna jer on nije uzeo nju sa sobom. I kad oni joj
rekoše stvar koja se dogodila sa mladim ljudima ona je bila neizmerno
zadovoljna što to čuje, i odbaci tugu i reče: Sada sam također našla
odmor ovdje. I ona usta i ode k njima, i bila je s njima dugo vremena,
dokle nisu uputili kralja također. I mnogi od braće sakupiše se dokle
su čuli izveštaj apostola, da je on došao u gradove Indije i naučavao je
tamo, i oni odoše i pridružiše se njemu.

689
Drugi deo: u pogledu njegovog dolaska ka kralju Gundaforu

17 A kad je apostol došao u gradove Indije sa Abanejom trgovcem,

Abanej ode da pozdravi kralja Gundafora, i izvjesti ga o drvodjelji
koga je doveo sa sobom. I kralju bi drago, i zapovedi mu da dođe k
njemu. I kad je on došao, kralj mu reče: Koje umijeće zaš ti? Apostol
mu reče: Zanat drvodjeljstva i izgradnje. Kralj mu reče: Koji zanat,
stoga, znaš u drvetu, a koje u kamenu. Apostol reče: U drvetu:
plugove, jarmove, štapove, remenice, čamce, vesla i jarbole; a u
kamenu: stubove, hramove, i dvorove za kraljeve. I kralj reče: Možeš
li mi izgraditi palaču? A on odgovori: Da, mogu i izgraditi i namjestiti,
dotle sam došao, da gradim i da radim posao kao drvodjelja.

18 I kralj uze ga i izađe van vrata grada i poče da govori sa njim na

način u pogledu izgradnje dvora, i temelja, kako treba da budu
položeni, dok nisu došli do mesta gde je on želeo da zgrada bude, i on
reče: Ovdje bih da zgrada bude. A apostol reče: Da, ovo mjesto je
odgovarajuće za zgradu. Ali mjesto je bilo šumovito i bilo je mnogo
vode tamo. I kralj reče: Počni da gradiš. Ali on reče: Ja ne mogu
početi graditi u ovo doba. A kralj reče: Kada možeš početi? A on reče:
Početi ću u mjesecu Diusu i završiti u Hantikusu. Ali kralj se čudio i
reče: Svaka zgrada se gradi u leto, a možeš li ti u ovu zimu graditi i
učiniti gotovom palaču? A apostol reče: Tako mora biti, i drugačije
nije moguće. A kralj reče: Ako, stoga to ti izgleda dobro, nacrtaj mi
plan, kakav rad treba biti, jer ja ću se vratiti ovamo nakon nekog
dužeg vremena. I apostol uze trsku i nacrta, izmeravajući mesto, i
vrata on postavi prema izlasku sunca da gledaju ka svetlu, a prozore
prema zapadu ka vjetru, a pekaru on postavi prema jugu i vodovod za
službu prema sjeveru. I kralj vidje i reče apostolu: Uistinu ti si

690
umjetnik i odgovara ti da budeš sluga kraljeva. I on ostavi mnogo
novca sa njim i ode od njega.

19 I od vremena do vremena on je slao novac i platu, i hranu za njega

i za ostale radnike. Ali Tomas primajući sve dijelio je, idući oko
gradova i sela okolnih, dajući milostinju siromašnim i unesrećenim, i
olakšavajući im, govoreći: Kralj zna kako da nadoknadi prikladno za
kralja, ali u ovo vreme je potrebno za siromašne da se okrijepe.

I nakon ovih stvari kralj posla izaslanika ka apostolu, i napisa ovako:

Naznači mi šta si učinio ili šta da ti pošaljem, ili šta trebaš. I apostol
mu posla, govoreći: Palača je izgrađena i samo krov ostaje. I kralj
čuvši posla mu opet zlata i srebra (lit.neoznačenog), i napisa mu:
Neka palača bude pokrivena, ako je učinjeno. A apostol reče
Gospodu: Ja zahvaljujem ti O Gospodaru u svim stvarima, da si ti
umro za malo vremena da bih ja živeo zauvek i u vekove u tebi, i da si
me ti prodao ta sa mnom oslobodiš mnoge. I on nije prestajao da
podučava i da osvežava unesrećene, govoreći: Ovo je Gospod
dodijelio vam, i on je davao svakomu čovjeku njegovu hranu, jer on je
hranitelj siročadi i nadzornik udovica, i svima koji su unesrećeni on je
olakšanje i odmor.

20 A kad kralj dođe do grada on upita svoje prijatelje o palači koju

Juda zvani Toma je gradio za njega. A oni mu rekoše: Niti je on gradio
palaču niti učinio išta drugo od onog što je obečao izvesti, već je išao
gradovima i zemljama, i kome god je davao siromašnima, i učio je o
novomu Bogu, i liječio bolesne, i istjerivao đavole, i činio mnoga
druga čudesna dela, i mi mu zahvaljujemo što je čarobnjak. I njegova
sažaljenja i njegova izlečenja su činjena od njega slobodno, i
jednostavnost i nežnost njegova i njegova vjera, da objavi da on je
pravednik ili apostol novoga Boga koga on propoveda, jer on posti
stalno i moli, i jede hleb samo, sa solju, a njegovo piće je voda, i nosi
samo jednu odeću bilo na lijepom vremenu ili u zimu, i ne prima ništa
691
od ijednoga čovjeka, i ono što ima to daje drugima. I kada kralj ču to,
on protrlja svoje lice sa rukama, i udari se u glavu za dugo vremena.

21 I on posla po trgovca koji ga je doveo, i po apostola, i reče mu: Jesi

li mi izgradio palaču. A on reče: Da. A kralj reče: Kada, stoga, čemo ići
i vidjeti je, ali on odgovori mu i reče: Ti ne možeš vidjeti je sad, ali kad
napustiš ovaj život, tada češ je videti. I kralj bi neizmerno gnjevan, i
zapovedi oboje trgovcu i Judi koji je zvan Toma da budu stavljeni u
okove i bačeni u zatvor dok on ne ispita i sazna komu je kraljev novac
dat, i tako da uništi i njega i trgovca.

I apostol ode u zatvor radujući se, i reče trgovcu: Ne boj se ništa,

samo vjeruj u Boga kojeg ja propovedam, i ti češ uistinu biti
oslobođen od ovoga svijeta, ali od svijeta koji dolazi ti češ primiti
život. I kralj je mislio koja smrt treba da ih zadesi. I kad je on odredio
da odere ih žive i spali sa vatrom, u istu noć Gad kraljev brat pade
bolestan, i iz razloga svoje muke i prevare koju je kralj pretrpio on je
uveliko bio potišten, i posla po kralja i reče mu: O kralju moj brate, Ja
predajem ti moju kuću i moju decu, jer ja sam uznemiren zarad
uznemirenja koje je snašlo te, i gle, ja umirem, i ako se ne osvetiš na
glavi tog čarobnjaka, nečeš mojoj duši dati odmora u paklu. I kralj
reče svome bratu: Celu ovu noć ja sam mislio kako da ga usmrtim i
ovo je izgledalo mi dobro, da ga oderem i spalim sa vatrom, i njega i
trgovca koji ga je doveo (Sirij. Tad brat od kralja reče mu: I ako bude
bilo šta drugo gore od ovog, učini mu, i ja ću ti platiti od moje kuće i
moje dece).

22 I dok su oni razgovarali , duša njegova brata Gada napusti ga. I

kralj je tugovao bolno za Gadom, jer ga je veoma volio, i zapovedi da
bi on bio sahranjen u kraljevskoj i dragocjenoj odjeći (Syr. Grobnici)
Nakon ovoga anđeli su uzeli dušu od Gada kraljeva brata i odnijeli je u
nebo, pokazujući mu mesta i stanovanja koja behu tamo, i pitaše ga:
U kojem mestu bi voleo da živiš? I kad su se oni primakli zgradi Tome
692
apostola koju je on izgradio za kralja, Gad je vidje i reče anđelima:
Molim vas, moji gospodari, dajte mi da stanujem u jednoj od nižih
soba ovde. A oni mu rekoše: Ti ne možeš stanovati u ovoj zgradi. A on
reče: Zašto? A oni mu rekoše: Ovo je mjesto koje taj kršćan je izgradio
za tvoga brata. I on reče: Ja molim vas, moji gospodari, pretrpi me da
idem mome bratu, da ja kupim ovu palaču od njega, jer moj brat ne
zna kakva je, i on će je prodati meni.

23 Tad anđeli pustiše dušu Gadovu da ide. I dok su oni stavljali

njegovu pogrebnu odeću na njega, njegova duša uđe u njega i on im
reče koji su stajali oko njega: Pozovite moga brata k meni, da ga
upitam za molbu. Odmah stoga oni rekoše kralju, govoreći: Tvoj brat
je oživljen. I kralj potrča pravo sa velikom pratnjom i dođe k svome
bratu i uđe i stade do njegova kreveta kao zapanjen, ne mogavši da
priča sa njim. I njegov brat reče: Ja znam i uvjeren sam, moj brate, da
ako ikoji čovjek upita te za pola tvoga kraljevstva, ti bi mu dao zarad
mene, zato ja molim te daj mi jednu milost koju tražim od tebe, da mi
prodaš što te pitam. I kralj odgovori i reče: A šta je što me pitaš da ti
prodam? I on reče: Uvjeri me zakletvom da češ mi dati. I kralj se zakle
mu: Jedno od mojih posjeda, koje god ti zatražiš, ja ću ti dati. I on mu
reče: Prodaj mi onu palaču koju imaš u nebesima. A kralj reče: Odakle
ja imam palaču u nebesima? A on reče: Onu koju ovaj kršćan je
sagradio za tebe koji je sada u zatvoru, koga trgovac dovede tebi,
kupivši ga on jednoga Isusa: Ja mislim na tog hebrejskog roba koga si
želio kazniti kao da si pretrpio prevaru it njegove ruke: radi čega ja
bih tužan i umrijeh, a sada sam oživljen.

24 Tad kralj razmatrajući stvar, razumio je večne koristi koje će doći

na njega i koje se tiču njega, reče: Tu palaču ti ja ne mogu prodati, ali
ja molim da uđem u nju i stanujem tamo i da budem ubrojan vrednim
stanovnika njenih, ali ako ti uistinu želiš da kupiš takvu palaču, gle,
čovjek živi i izgraditi će ti bolju od te. I odmah on posla i dovede iz

693
zatvora apostola i trgovca koji je bio zatvoren sa njim, govoreći: Ja
molim te, kao čovjeka koji je molitveni službenik Božiji, da moliš za
mene i moli onoga čiji službenik si ti da mi oprosti i pređe preko
onoga što sam ja učinio tebi ili namislio učiniti, i da ja budem vredan
stanovnik toga stanovanja za koje se nisam namučio, već si ti izgradio
za mene, radeći sam, milost tvoga Boga radi sa tobom, i da ja također
budem sluga i služim ovog Boga koga ti propovedaš. A njegov brat
također pade dole pred apostola i reče: Ja molim te pred tvojim
Bogom da budem vrijedan ove službe , i da mi dopadne da budem
vrijedan stvari koje su mi pokazane od njegovih anđela.

25 I apostol, ispunjen radošću, reče: Ja te slavim, O Gospode Isuse, da

si ti otkrio svoju istinu u ovim ljudima, jer ti jedini si Bog istine, i niko
drugi, i ti si onaj koji zna sve stvari koje su nepoznate u najvećem, ti,
Gospode, si onaj koji u svim stvarima pokazuješ sažaljenje i štediš
ljude. Jer ljudi zarad greha koji je u njima su pregledali tebe ali ti nisi
prešao njih. I sad na moju molbu primi kralja i njegova brata i pridruži
ih tvome stadu, čisteći ih tvojim pranjem i pomazajući ih tvojim uljem
od greka koji ih obuhvata, i drži ih od vukova, noseći ih na tvoje
livade. I daj im da piju iz tvoga večnoga izvora koji niti je nečist niti
presušuje; jer oni mole te i žele da postanu tvoje sluge, na ovo su
saglasni čak da budu progonjeni od tvojih neprijatelja, i zarad tebe da
budu omraženi od njih i da budu ismijavani i da umru, kao što si ti
zarad nas pretrpio sve ove stvari, da bi nas sačuvao, ti koji si Gospod i
uistinu dobar pastir. I ti daj im da imaju pouzdanja u tebe samoga, i
pomoć koja dolazi od tebe i nadu njihova spasenja koju oni uzimaju
od tebe samoga, i da bi oni bili upućeni u tvoje tajne i primili savršeno
dobro tvoje milosti i darove, i procvjetali u tvojoj službi i došli do
savršenstva u tvome Ocu.

26 Bijući stoga usmereni u potpunosti na apostola, i kralj Gundafor i

Gad njegov brat slijedili su ga i nisu odilazili od njega uopšte, i oni su

694
također olakšali onima kojima je trebalo i osvježili sve. I oni ga moliše
da bi oni primili ubuduče pečat riječi, govoreći mu: Videći da naše
duše su slobodne i usmerene prema Bogu, daj nam pečat, jer mi smo
te čuli kako govoriš da Bog koga propovedaš zna svoje ovce svojim
pečatom. A apostol im reče: Ja se također radujem i molim vas da
primite ovaj pečat, i da učestvujete sa mnom u ovoj euharijstiji
(zahvalnosti) i blagoslovu Gospodu, i da budete savršeni u tome. Jer
ovo je Gospod i Bog svih, čak Isu Krst koga ja propovedam, a on je
otac istine, komu sam vas podučavao da verujete. I on zapovedi im da
donesu ulje, da bi oni primili pečat uljem. Oni donesoše stoga ulje, i
upališe mnoge svetiljke, jer bila je noć (Syr. Koga ja propovedam, i
kralj je dao naređenja da kupatilo bude zatvoreno za sedam dana, i
da se nijedan čovek ne kupa, i kad se sedam dana navrši, na osmi dan
njih troje uđoše u kupatilo po noći da Juda može da ih krsti. I mnoge
svetiljke behu upaljene u kupatilu).

27 I apostol usta i prekrsti ih. I Gospod im bi objavljen glasom,

govoreći: Mir vama braćo. I oni su čuli njegov glas samo, ali lik nisu
videli, jer nisu još primili pečat krštenja (Syr. Nisu bili kršteni). I
apostol uze ulje i pospe na njihove glave i pomaza i poče da govori
(Syr. I Juda usta i stade na kraj vode i pospe na njihove glave i reče):

Dođi, ti sveto ime Hrista koje je iznad svakoga imena.

Dođi, ti moči Najuzvišenijega, i sažaljenje koje je savršeno.

Dođi, daru (krštenje) Svevišnjega.

Dođi, sažaljiva majko.

Dođi, zajednico čovjećja.

Dođi, ona koja otkriva skrivene tajne.

Dođi, majko sedam kuća, da tvoj mir bude u osmoj kući.

695
Dođi, starešino od petorice, uma, misli, odsjaja, razmišljanja,
shvatanja; razgovaraj sa ovim mladićima.

Dođi, sveti duše i očisti njih i njihova srca, i daj im dati pečat, u ime
Oca i Sina i Svetoga Duha.

I kad oni behu kršteni, pojavi se njima mladić koji drži upaljenu baklju,
tako da njihove svetiljke postaše tamne dolaskom svetla odtamo. I on
ode i nije više bio viđen od njih. I apostol reče Gospodu: Tvoje svetlo,
O Gospode, ne treba da bude sadržano od nas, jer mi ga ne možemo
nositi, jer je preveliko za nas.

I kad zora dođe i bi jutro, on prelomi hljeb i učini ih sudionicima

euharistije Hrista. I oni behu zadovoljni i radovaše se.

I mnogi drugi također, verujući, behu pridodati njima, i dođoše u

utočište Spasitelja.

28 I apostol nije prestajao da propoveda i govori im: Vi ljudi i žene,

dečaci i devojčice, mladići i devojke, jaki ljudi i stari, bilo zarobljeni ili
slobodni, uzdržavajte se od bluda i požude i od službe stomaka: jer
pod ovim triju glave sva nepravda dolazi. Jer blud (preljuba)
zamagljuje um i potamnjuje oči duše, i zapreka je životu (razgovoru)
tela, okrečući celoga čovjeka u slabost i bacajući celo telo u bolest. A
pohlepa stavlja dušu u strah i sramotu, bijući unutar tela uhvačena za
dobra drugih, i ona je pod strahom da ne povrati dobra drugih ljudi
njihovom vlasniku i ne bude izvrgnuto sramu. A služba stomaku baca
dušu u misli i brige i muke, misleći da ne dođe da bude u potrebi, i
ima potrebu za onim stvarima koje su daleko. Ako, onda, budeš
slobodan od ovih postaješ slobodan od brige i tuge i straha, i ono što
biva sa tobom je rečeno od Spasitelja: Ne misli o sutra, jer sutra će se
pobrinuti za sebe. Sjeti se također riječi njegove o komu govorih:
Pogledaj na gavrane i vidi ptice nebeske, one niti siju niti žanju niti
skupljaju u ambar, i Bog dijeli im, koliko će više vama, o vi maloverni.
696
Već gledajte na njegov dolazak i imajte nadu u njega i verujte u
njegovo ime. Jer on je sudija živih i mrtvih, on daje svakomu prema
njegovim delima, i na njegovu dolasku i kasnijoj pojavi nijedan čovjek
nema riječi isprike kada mu bude suđeno od njega, kao da nije nikad
čuo. Jer njegovi glasnici oglašuju u četiri ugla (klime) sveta. Pokajte
se, stoga, i verujte obečanju i primite jaram nježnosti i lak teret, da
živite i ne umrete. Ove stvari uzmite, te držite. Izađite iz tame da bi
vas svetlo primilo! Dođite k njemu koji je uistinu dobar, da biste
primili milost njegovu u usadili njegov znak u vaše duše.

29 I kad je on tako govorio, neki od njih koji su stajali rekoše: Vrijeme

je za zajmodavca da primi svoj dug. I on im reče: On koji je gospod
duga želi uvijek da primi još, ali dajmo mu šta je dužno. I on blagoslovi
ih, i uze hljeb i ulje i bilje i so i blagoslovi i dade njima, ali on sam
nastavi da posti, jer Gospodnji dan je dolazio (Syr. I on sam jede, jer
Nedelja je svitala)

I kad noć pada i on odspava, Gospod dođe i stade do njegove glave,

govoreći: Tomo, ustani rano, i kad blagosloviš sve, nakon molitve i
službe idi istočnom cestom dve milje i tamo ću ti pokazati moju slavu,
jer tvojim idenjem će mnogi uzeti zaklon pri meni, i ti češ osvetliti
prirodu i moč neprijatelja. I on usta iz sna i reče braći koji behu s njim:
Deco, Gospod hoče izvršiti nešto sa mnom danas, ali molimo, i
molimo ga da nemamo zapreka prema njemu, već da kao u sva
vremena, tako sad također bude urađeno prema njegovoj želji i volji
od nas. I rekavši tako, on položi svoje ruke na njih i blagoslovi ih, i
prelomi hleb euharistije i dade njima, govoreći: Ova euharistija će biti
vam za sažaljenje i milost, a ne na sud i odmazdu. I oni rekoše Amen.

Bilješka od Profesora F.C.Burlitta, D.D.

697
U Delima Tominim, 27, apostol, bijuči krstivši Gundaforusa kralja
Indije sa njegovim bratom Gadom, priziva sveto ime Hrista, i među
drugim prizivanjima kaže(prema grčkom tekstu):

'Dođite, O starješine pet delova, uma, misli, promisli, razmatranja,

shvatanja, razgovarajte sa ovim mladima.

Šta je osnovna razlika za ovih pet riječi za ''misao'' i šta se misli pod
''starješina' (prezbitor, grčki) Vratimo se Sirijskom, kao originalnom
jeziku u kojemu naša priča je napisana iako naš trenutni tekst, koji
počiva ovde na dva rukopisa, ima sad i tad je bio označen? u smjeru
uobičajene frazeologije, proces koji su Grci često izbegli. Ovde u
Sirijskom nalazimo (Wright, p.193, l.13; E.Tr., p.166, zadnja linija ali
jedna):

'Dođi, Vjesniće pomirenja, i razgovaraj sa mislima ovih mladih.'

Riječ za 'Dođi' je fem.?, dok 'Vjesnik' (Izgadda) je masc. (muški?). Ovo

je jer cela molitva je prizivanje Duha Svetoga, koji je u staro Sirijskom
stalno smatran kao ženski. Riječ za Vjesnik je korištena u thc
Manihejskoj kosmogoniji za nebeskog Duha poslanog od Božanskog
Svetla: ovaj Duh se pojavljuje kao dvopolan, tako da upotreba riječi
ovde je sa ženskim glagolom nije primerena. Ubuduće vodi nas da
pregledamo za druge znakove Manihejske frazeologije (izjašnjavanje
značenja) u delu. Ali prvo se predlaže nam da (prezbiteri (sveštenici))
u delu je pokvareno od, ili je korišteno za, (presbeutes), 'izaslanik'....

A što se tiče pet reči za ''misao'', one su jasno jednaki (hauna, mada,
rejana, mahshebata, tarita), imenovana od Teodore bar Khoni kao
Pet Šekina (Shekhinas), ili Stanovanja, ili Pojava, Oca Veličanstvenog,
naslov kojim Manihejci govore o krajnjem Izvoru Svetla. Tamo je
dobro razmatranje o ovih pet riječi od M.A.Kugenera u F.Cumont-
ovom (Istraživanju Manihejizma) i, p.10, note 3. U engleskom
možemo reći:
698
Hauna znači 'duhovno zdravlje'

Mad'a znači 'razum'

Re'yana znači 'um'

mahshabhetha means 'zamišljanje'

tar'itha means 'namjera'

Grčki izrazi, korišteni ovde i također u Delima Arhelaja, 9, su u mom

mišljenju prilično jednaki za Sirijske termine.

Delo treće: u pogledu sluge

30. I apostol je otišao gde Gospod mu je rekao, i kad je bio blizu

druge milje (kamena) on se okrenu malo s puta, on vidje telo od
lijepog mladića leži, i reče: Gospodine, zarad ovog je da si me izveo,
da dođem ovamo da mogu videti ovo (iskušenje) kušnju tvoju će
stoga biti učinjeno kako želiš. I on poče da moli i govori: O Gospode,
sudijo živih i mrtvih, od brzih koji stoje i od mrtvih koji leže ovde, i
gospodaru i oče od svih stvari, i oče ne samo duša koja su u telima
već i od onih koji su otišli od njih, jer duše također su u onečišćenju
(al.tela) ti si gospodar i sudija, dođi u ovaj čas u kojem te zovem i
pokaži tvoju slavu na njemu koji leži ovde. I on se okrenu ka njemu
koji ga je slijedio i reče: Ova stvar nije se dogodila bez uzroka, već
neprijatelj je učinio i doveo da bi nas napao time, i vidi ti da on nije
okoristio se drugim, niti izveo kroz ijedno drugo stvorenje osim onoga
koji je njegov potčinjen.

31 I kad je on tako rekao, velika (Syr. Crna) zmija (zmaj) izađe iz rupe,
grizući glavom i udarajući repom po zemlji, i koristeći jak glas reče
apostolu: Reći ću pred tobom uzrok zbog koga sam ubila ovoga
čoveka, jer ti si došao ovde zarad toga, da prekoriš moja dela. I
699
apostol reče: Da , reci. I zmija: ima izvjesna lijepa žena u ovom selu
protiv nas, i kako je ona prolazilapored mene, ja videh je i bih
zaljubljen u nju, i ja slijedih je i pazih na nju, i nađoh ovoh mladića da
je ljubi, i on je imao odnos sa njom i činio je druga sramna dela sa
njom, a za mene je bilo lako objaviti ih pred tobom, jer ja znam da ti
si blizanac od Hrista i uvijek poništavaš našu prirodu (Syr. Lako za
mene reći, ali tebi ja se ne smijem izustiti ih jer znam da plima Mesije
će uništiti našu prirodu), ali zarad jer ja nisam htio uplašiti je, ja nisam
ga ubio u to vreme, već čekah na njega dok je prolazio u večer i
ugrizoh i ubih ga, i naročito jer on je ovo učinio na Gospodnji dan.

I apostol je upita govoreći: Reci mi od koga sjemena i koje rase si ti.

32 I on reče mu: Ja sam gmizavac od prirode gmizavaca i loš sin
lošega oca, od njega koji ozleđuje i ugrizao je četvoro braće koja stoje
uspravno (om. Syr. Elementi četiri glavne tačke se misli) ja sam sin
njega koji sjedi na tronu preko cele zemlje koji prima nazad svoje od
onih koji uzajmljuju: ja sam sin njega koji opasuje se oko sfere, ja sam
rođak njegov koji je van okeana, čiji rep je stoji u njegovim vlastitim
ustima, Ja sam on koji ulazi kroz granicu (ogradu) u raj i govori sa
Evom stvari koje moj otac reče mi da govorim s njom, Ja sam on koji
je upalio i rasplamsao Kaina da ubije svoga vlastitog brata, i od mene
je trnje i čičak uzrasli na zemlji, ja sam onaj koji je zbacio anđele
odozgo i vezao ih u požudi za ženama, da deca rođena od zemlje
dođu od njih i da ja činim svoju volju u njima, ja sam on koji je otežao
faraonovo srce da on treba da ubije djecu Izraela i porobi ih sa
jarmom okrutnosti, ja sam onaj koji je učinio mnoštvo da greše u
divljini kada su načinili tele, ja sam onaj koji je upalio Heroda i zapalio
Kajafu u krivu optužbu laži pred Pilatom, jer to je bilo prikladno meni,
ja sam on koji je digao Judu i podmitio ga da izruči Hrista, ja sam on
koji nastanjava i drži dubinu pakla (Tartarus), ali Sin Božji mi je
pogrešio, protiv moje volje, i uzeo (odabrao) ih koji su bili njegovi od

700
mene: ja sam rođak onoga koji je došao sa istoka, komu je moč data
da čini šta on hoće na zemlji.

33 I kad je zmija izgovorila te stvari da su čuli svi ljudi, apostol podiže

svoj glas i reče: Prestani više, O najnesramniji,i budi smetena i umri,
jer kraj tvoga uništenja je došao, i ne usuđuj se govoriti šta si učinila
od njih koji su ti postali potčinjeni. I zadužujem te u ime toga Isusa
koji do sad se borio sa tobom za ljude koji su njegovi, i isisaš otrov
koji si stavila u ovoga čoveka, i izvučeš ga i uzmeš od njega. Ali zmija
reče: Nije još kraj naš došao kao što kažeš. Zašto me tjeraš da vratim
nazad ono što sam stavila u ovoga čoveka, i da umrem pre vremena
mog sopstvenog oca, kada on povuče i isisa to što je bacio na
stvaranje, tada će njegov kraj doći. A apostol mu reče: Pokaži, onda,
sada prirodu tvoga oca. I zmija priđe i postavi svoja usta na ranu
mladića i isisa žuč iz nje. I malo po malo boja mladića koja je bila
ljubičasta, posta bela, ali zmija nadune se. I kada zmija isisa žuč u
sebe, mladić poskoći i ustane, i potrča i pade na apostolove noge, ali
zmija bijući naduta, prsne i umre, i njegov otrov i žuč proli se, i u
mestu gde njegov otrov bi proliven stvori se velika rupa, i ta zmija
beše progutana unutar. I apostol reče kralju i njegovu bratu: Uzmite
radnike i ispunite to mesto, i postavite temelje i gradite kuće na
tome, da bude prebivalište za strance.

34 Ali mladić reče apostolu sa mnogim suzama: U čemu sam ja

pogrešio protiv tebe jer ti si čovek koji ima dva izgleda, i štogod želiš,
ti češ naći, i od nikoga nisu suzdržan, kao što ja vidim. Jer ja videh
toga čoveka koji stoji do tebe i govori ti: Ja imam mnoga čuda da
pokažem bez sumnje i ja imam velika dela da izvršim tobom, za koja ti
češ primiti nagradu, i učiniti češ mnoge da žive, i oni će biti u odmoru
u svetlu večnom kao deca Božija. Tada ti, reče on, govoreći tebi o
meni,požuri ovoga mladića koji je ujeden od neprijatelja i budi u svo
vreme njegov čuvar. Dobro, stoga, kako si došao ovamo, i dobro češ

701
otići opet k njemu, a opet on nikad neće te ostaviti ni u koje vreme.
Ali ja sam postao bez brige i prijekora, i on koji me osvetljuje od brige
noći i ja sam u počinku od muka dana, i ja sam oslobođen od njega
koji izaziva me na ovo, grešeći protiv njega koji me uči da uzvračam
tamo: i ja sam ga izgubio koji je rođak noći koji natjerao me da
grešim njegovim delima, i nađoh ga da je od svetla, i moj rođak. Ja
sam ga izgubio koji je zatamnio i oslepio sopstvene podanike da oni
ne znaju šta rade i, bijući posramljen od njihovih dela, mogu otići od
njega, i njihova dela dođu do kraja, i nađu ga čija dela su svetlo i
njegova dela istina, koji ako čovjek čini on se ne kaje od njih. I ja sam
ga ostavio sa kojim ležeći biva, i pred kojim tama ide kao sa velom, i
iza njega slijedi sram, sramotan u bezbolnosti, i nađoh ga da mi
pokazuje lijepe stvari da ih ja držim, čak sin istine koji je srodan
zajednici, koji razbacuje maglu i osvetljava sopstveno stvaranje, i liječi
rane tome i ruši njihove neprijatelje. Ali ja molim te, O čovjeće Božiji,
učini da vidim ga ponovo , i da ga vidim koji je sada posato skriven od
mene, da bih ja također čuo njegov glas koji nisam sposoban opisati
čudo, jer ne pripada prirodi ovoga tela.

(Prije ovoga govora Syr. (Wright) umeće jednu jednaku rečenicu,

uglavnom o čovjekovoj slobodnoj volji i padu. Ali petovjekovni
palimpsest uređen od Mrs.Lewisa slaže se sa grčkim.)

35 I apostol odgovori mu, govoreći: Ako ti odeš od ovih stvari od kojih

si primio znanje, kao što si rekao, i ako ti znaš ko je ko je izveo ovo u
tebi, i uvidiš i postaneš njegov poslušnik koga sad u tvojoj žarkoj
ljubavi tražiš, ti češ ga videti i biti sa njim zauvek, i u ovomu odmoru ti
češ počivati, i biti u njegovoj radosti. Ali ako budeš nerado raspoložen
prema njemu i vratiš se ranijim delima, i ostaviš tu ljepotu i tu svetlu
pojavu koja sad pokazana ti je, i zaboraviš sijanje njegova svetla koje
sada želiš, ne samo da češ biti ožalošćen od ovoga života već također

702
od onoga koji dolazi i ti češ otići njemu komu kažeš da si izgubio, i
nečeš ga više videti za koga kažeš da si našao.

36 I kad je apostol rekao ovo, on ode u grad držeći ruku tog mladića,
govoreći mu: Ove stvari koje si vidio, moje dete, su samo neke od
mnogih koje Bog ima, jer on ne daje nam dobre vijesti u pogledu ovih
stvari koje su vidljive, već veće stvari od ovih nam on obećava; ali
toliko dugo koliko smo mi u telu mi ne možemo pričati i iskazivati one
koje će on dati našim dušama. Ako mi kažemo da on daje nam svetlo,
to je ovo što je vidljivo, i mi imamo ga, i ako mi kažemo od bogatstva,
koje je i pojavljuje se u svetu, mi ga imenujemo (mi pričamo o
nečemu što je u svetu, Syr.), i mi ga ne trebamo, jer je rečeno: Teško
će bogati čovjek ući u kraljevstvo nebesko, a ako govorimo o odjeći
kojom smo raskošni u ovome životu, nazvano je (spominjemo nešto
što velikaši nose, Syr.), i rečeno je: Oni koji nose mekanu odeću su u
kućama kraljeva. I ako od ugodnih gozbi, u pogledu toga smo primili
zapovest da se čuvamo njih, da ne budemo otežali. Sa naslađivanjem
i pijanstvom i brigom ovoga života – govoreći o stvarima koje jesu – i
rečeno je: Ne misli za svoj život (dušu), šta češ jesti ili piti, niti za svoje
telo, šta češ staviti na njega, jer duša je iznad jela i telo od odeće. A za
ostalo, ako govorimo o ovom privremenom odmoru, sud je određen
za ovo također. Ali mi govorimo o svijetu koji je iznad, Bogu i
anđelima, čuvarima i svecima večnoj hrani i piću od istinskoga vina,
odeći koja traje i ne stari, o stvarima koje oko ne vidi niti čuje, niti su
ušli u srca grešnih ljudi, stvari koje Bog je pripravio za one koji vole
njega. Od ovih stvari mi razgovaramo i od ovih stvari donosimo dobre
vesti. Zato vi također verujte u njega da bi mogli živeti, i stavite svoje
poverenje u njega, i nećete umreti. Jer on se ne nagovara darovima,
da bi ih ti ponudio njemu, niti je on u potrebi za žrtvama, da bi mu ti
žrtvovao. Već pogledaj u njega, i on neće proći pogledom preko tebe,
i vrati se njemu, i on te neće napustiti. Jer njegova prijaznost i

703
njegova ljepota će učiniti te ucelom željnim da ga voliš, i uistinu od ne
dopušta ti da se okreneš.

37 I kad apostol je rekao ove stvari mladićima, veliko mnoštvo se

priključilo njima. I apostol pogleda i vidje ih da se podižu u visoko da
bi ga videli, i da idu na visoka mesta, i apostol im reče: Vi ljudi koji ste
došli na skup Hristov, i hteli biste verovati u Isusa, uzmite primer
time, i vidite ako niste uzdignuti, vi ne možete me videti koji sam
malen, i ne možete me videti koji sam kao vi. Ako onda, vi ne možete
me videti koji sam kao vi ukoliko se ne podignete za malo od zemlje,
kako možete videti njega koji stanuje u visini i sad je nađen u dubini,
osim ako prvo podignete se od prijašnjeg razgovora, i svojih
beskorisnih dela, i vaših želja koje ne bivaju, i bogatstva koje je
ostavljeno ovde, i poseda zemlje koje stari, i odeće koja se kvari, i
ljepote koja se topi i nestaje, i još celo telo u kojem sve stvari su
stavljene, i koje stari i postaje prah, vračajući se u svoju prirodu. Jer je
telo koje uzdržava ove stvari. Ali radije verujte u našega Gospoda
Isusa Krista, koga propovedamo, da vaša nada bude u njega i u njemu
da imate život svijeta bez kraja, da on postane vaš saputnik u ovoj
zemlji greha, i bude vama luka u ovom nemirnom moru. I on će biti s
vama izvor koji izvire u ovoj žednoj zemlji i soba puna hrane u ovom
mestu onih koji su gladni, i počinak vašim dušama, da, i liječnik za
vaša tela.

38 Tad mnoštvo onih koji behu sakupljeni koji čuše ove stvari plakaše,
i rekoše apostolu: O čovjeće Božiji, Bog koga ti propovedaš, mi se ne
usuđujemo reći da smo njegovi, jer dela koja smo mi učinili su strana
njemu i nije zadovoljan njima, ali ako on će imati sažaljenja na nas i
sažaliti se i spasiti nas, prelazeći preko naših prijašnjih dela, mi čemo
se osloboditi od zala koja smo počinili bijući u grehu, i ne stavljati ih
na nas niti se sečati naših prijašnjih grehova, mi čemo postati njegove
sluge i izvršiti njegovu volju do kraja. I apostol odgovori im i reče: On

704
ne ubraja među vas, niti uzima vaših prijašnjih grehova koje ste
počinili bijući u grehu, već prelazi preko vaših sagrešenja koja ste
učinili u neznanju.

Četvrto Delo: u pogledu ždrijebeta

39 I dok je apostol još stajao na glavnoj cesti i razgovarao na

mnoštvom, mlado magarice dođe i stade pred njim (Syr.adds, I Juda
reče: Nije bez usmjerenja Boga da ovo ždrijebe je došlo. Već ja ti
kažem, o ždrijebe koje si milošću našega Gospoda tamo tebi će biti
dat govor pred ovim mnoštvom koje stoji ovde, i ti reci štagod želiš,
da bi oni verovali u Boga istine koga propovedamo. I usta magarca se
otvoriše, i on je pričao silom Gospoda i rekao mu) i otvori usta i reče:
Ti blizanče Hristov, apostole Svevišnjega i početniće u skrivenoj riječi
Hrista koji primaš njegova tajna proročanstva, saradnik sa Sinom
Božijim, koji bijući slobodan je postao rob, i bijući prodat doveo
mnoge do slobode. Ti srodniče velikog naroda koji si osudio
neprijatelja i otkupio njegove sopstvene, ti si postao prilika života
čovjeku u zemlji Indijaca; ti si došao (protiv tvoje volje, Syr.) ljudima
koji behu u grehu, i tvojom pojavom i božanskim rečima oni koji se
okreću Bogu istine koji te poslao: popni se i sjedi na mene i odmori se
dok ne uđeš u grad. I apostol odgovori i reče: O Isuse Hriste (Sine) koji
razumeš savršenu milost! O miru izgovoreni od životinje! O skriveni
odmoru, ti si objavio tvojim radom, Spasitelju naš i hranitelju, držeći
nas i odmarajući u stranim telima! O Spasitelju naših duša! Izvor koji
je sladak i nepresušan, izvoru sigurni i čisti i nikad nečist, branioče i
pomagaču u borbi tvojih sluga, okrečući i plašeći neprijatelje od nas,
koji se boriš u mnogim bitkama za nas i činiš nas pobjednicima u
svemu, naš istiniti i nepobeđeni pobedniče, naš sveti i pobednosni
zapovedniče, slavni i davajući tvome sopstvenoj radosti koja nikad ne
prolazi, i oslobođenju u kome nema nevolje, dobri slugo koji daješ
705
sebe za svoje sopstvene ovce, i pobijedio si vuka i otkopio svoju
sopstvenu jagnjad i odveo ih na dobru pašu, mi veličamo i hvalimo te
i tvoga nevidljiva Oca i tvoj sveti duh i majku svega stvaranja.

40 I kad je apostol rekao ove stvari, mnoštvo koje je gledalo u njega,

očekujući da čuje šta će on odgovoriti ždrebetu. I apostol je stajao
dugo vremena kao da je bio skamenjen, i pogledao je ka nebesima i
rekao ždrebetu: Od koga si ti i kome pripadaš jer čudesne su stvari
koje su pokazane tvojim ustima, i čudne i takve su sakrivene od
mnogih. I ždrijebe odgovori i reče: Ja sam od toga stada koji služi
Balamu, i tvoj gospodar također i učitelj sjedi na jednomu koji
pripada mojom vrsti. I ja sam sada poslat da ti dam odmor da sjediš
na meni: i da ja primim (Syr. Ove mogu biti utemeljene u ) vjeru, i
meni da bude dodat udio koji sad ja ću primiti tvojom službom u kojoj
ja služim ti, i kada ja poslužim ti, biti će uzeto od mene. I apostol reče
mu: Tko može gde dati ti ovaj dar, da učini da bude ispunjen do kraja
u tebi i u njima koji pripadaju ti po rasi: jer što se tiče ove tajne ja sam
slab i nemoćan. I on nije hteo sjediti na njemu. Ali ždrebe je tražilo i
molilo ga da bi bio blagosloven od njega služeći mu. Tad apostol ga
uzjaha i pope se na njega, i oni slijediše ga, neki idući ispred a neki
slijedeći, i svi oni trčaše, želeći da vide kraj, i kako će on raspustiti
ždrebe.

41 Ali kad on dođe blizu gradskih vrata on sjaha s njega, govoreći:

Odlazi, i budi siguran gde si bio. I odmah ždrebe pade na zemlju do
apostolovih nogu i umre. I svi koji su bili prisutni bi im žao i rekoše
apostolu: Oživi ga i podigni. Ali on odgovori i reče im: Ja uistinu sam
sposoban da ga oživim imenom Isusa Hrista, ali ovo je u svakom
slučaju sredstvo (ili, ovo je u svakom slučaju sredstvo). Jer on koji mju
je dao govor da može govoriti može da uzrokuje da on ne umre, i ne
podigne ga, ne kao da ne može, već zarad ovo je sredstvo i na korist

706
njemu. I on naredi njima koji behu prisutni da kopaju rov i sahrane
telo i oni učiniše kako je on zapovjedio.

Pet Delo: u pogledu đavola koji je uzeo svoje boravište u ženi

42 i apostol uđe u grad i svo mnoštvo ga je slijedilo. I on je mislio da

ode roditeljima mladića koga je oživio kada je bio ubijen od zmije, jer
oni su ga tražili da dođe njima i uđe u njihovu kuću. Ali veoma lijepa
žena najednom izusti neizmerno jak plač, govoreći: O apostole
novoga Boga koji si došao u Indiju, i slugo toga svetoga i jedinoga
Boga, jer tobom on je propovedan, Spasitelj duša koji dolaze k njemu,
i tobom su liječena tijela njihova koji su mučeni od neprijatelja, i ti si
koji je postao prilika života svima koji se okreću ka njemu: zapovijedi
mi da budem dovedena pred tebe da mogu da ti kažem šta me je
snašlo, i možda od tebe imadnem nade, i ovi koji stoje od tebe da
budu pouzdaniji u Boga koga propovedaš. Jer ja nisam umalo mučena
od neprijatelja sada ovih pet godina vremena (jedan Grčki rukopis. I
apostol naredi njoj da dođe njemu, i žena stade pred njim i reče: Ja, O
sluga njega koji je uistinu Bog sam žena: i odmor imam, kao žena) ja
sam sjedila izprva mirno, mir me okruživao na svakoj strani i nisam
imala brige nizačim, jer nisam mislila za ikim. 43 I dogodilo se jedan
dan da sam izašla iz kupatila i tamo srete me čovek u nevolji i
uznemiren, i njegov glas i govor izgledao mi je neizmerno slab i
nejasan, i on stade pred mene i reče: Ako bi bila u ljubavi i imala
odnos zajedno kao čovek sa svojom ženom, I ja odgovorih i rekoh mu:
ja nisam nikad bila s nikim zaručena, jer sam se odbila udati, i kako da
ja dam sebe tebi koji hočeš imati odnos sa mnom u bludnoj namisli. I
rekavši tako, ja prođoh, i ja kazah mojoj sluškinji koja je bila sa mnom:
Jesi li videla toga mladića i njegovu besramnost, kako smjelo on je
govorio sa mnom, i nije imao srama već reče mi: Ja bideh starijeg
čovjeka kako govori s tobom. I kad ja bih u mojoj kući i večerala moja
707
duša predloži mi neku sumnju i naročito jer sam ga videla u dva
oblika; i imajući ovo na umu ja zaspah. On dođe, potom, u toj noći i
pridruži mi se u svom prljavom odnosu. I kad je bio dan ja videh ga i
pobegoh od njega, i u sledećoj noći on dođe i mučio me, i sad kao što
ti vidiš me ja sam provela pet godina bijući mučena od njega, i on nije
otišao od mene. Ali ja sad sam uvjerena da i đavoli i duhovi i
uništitelji su podložni tebi i ispunjeni su strahom na tvoje molitve:
moli stoga za mene i izvedi od mene đavola koji me muči, da bih bila
oslobođena i pridodana prirodi koja je moja od početka, i primi milost
koja je data mojim rođacima.

44 I apostol reče: O zli koji ne možeš biti uzdržan! O besramni

neprijatelju! O zavidni koji nikad ne odmaraš! O skriveni koji
potčinjavaš lijepe! O ti od mnogih oblika! Kako hoće on se pojavljuje,
ali njegova suština ne može se promeniti. O vješti i bezvjerni! O gorko
drvo čiji plodovi su nalik njemu! O đavole koji prelaziš one koji su
strani njemu! O prevaru koja koristiš drskost! O zloćo koja gmiziš kao
zmija, i koji si njene vrste! (Syr. Progrešno dodaje rečenicu terajući
đavola da se pokaže) I kad apostol izgovori ovo, zlonamjernik dođe i
stade pred njim, niko ga nije video osim žene i apostola,i sa
neizmerno glasnim glasom reče da svi čuju: 45 Šta mi imamo s
tobom, ti apostole Svevišnjega! Šta mi imamo s tobom, ti slugo Isusa
Hrista. Šta mi imamo sa tobom, ti savjetniče svetoga Sina Božjeg.
Zašto češ nas uništiti, jer naše vrijeme još nije došlo. Zašto češ to
odagnati našu moč za ovaj čas kad imamo nadu i vrijeme preostalo
nam. Šta mi imamo sa tobom. Ti imaš moč nad svojim, a mi nad
našim. Zašto si činio okrutno ka nama, i ne učiš li druge da ne rade
okrutno. Zašto si žudio za dobrima drugih ljudi, a nisi pridodao sebi
tvoje sopstveno. Zašto si učinio kao Sin Božji koji nam je učinio krivo
kad mu nalikuješ kao da si rođen od njega. Jer mi smo mislili da ga
dovedemo pod jaram kao što smo ostale, ali on se okrenuo i učinio
nas potčinjenim njemu, jer ga nismo znali, ali on nas je zaveo sa
708
svojim izgledom od sve neuvjerljivosti i njegova siromaštva i njegove
potrebe, jer videći ga takvoga, mi smo mislili da je on čovek koji nosi
telo, a nismo znali da on daje život ljudima. I on nam je dao moč nad
našima, i da ne smemo u ovo trenutno vreme ostaviti ga već hodati u
njima, ali ti bi dobio više od tebi datog i ono što ti je dato, da nas
unesrečiš sve zajedno.

46 I rekavši ovo đavo zaplaka, govoreći: Ostavljam te, moja lijepa

suprugo, koju zadugo ja nađoh i odmarah se s tobom, Ja napuštam
te, moja sigurna sestro, moja voljena u kojoj sam bio zadovoljan. Šta
ću sada raditi ne znam, ili koga da pozovem da me čuje i pomogne mi.
Ja znam šta ću činiti, otići ću na neko mesto gde reč ovoga čoveka se
nije čula, i možda te pozovem, moja voljena drugim imenom (Syr. Za
tebe moja voljena naći ću zamenu) . I on podiže svoj glas i reče: Budi
u miru jer si uzela utočište sa jednim većim od mene, ali ja ću otići i
potražiti nekoga kao ti, i ako je ne nađem, vratiti ću se opet k tebi, jer
ja znam da dok si ti blizu ovoga čoveka imaš zaklon u njemu, ali kad
on ode ti češ biti takva kao što si bila pre nego se on pojavio, i njega
češ zaboraviti, a ja ću imati šansu i pouzdanje, ali sada se bojim imena
njega koji te spasao. I rekavši tako đavo nestane iz vida, samo kad je
on otišao vatra i dim tamo behu viđeni, i svi koji stajahu tamo behu
zapanjeni.

47 I apostol videći to, reče im: Ovaj đavo je pokazao ništavnim da je

stranac njemu, vlastitom prirodom, u čemu također on će biti
uništen, jer uistinu vatra će ga uništiti krajnje i dim njegov će se rasuti
okolo. I on poče da govori:

Isus, skrivena tajna koja je objavljena nam, ti si onaj koji je pokazao

nama mnogima tajne, ti si me pozvao odvojeno od svih mojih
prijatelja i govorio mi tri (jednu, Syr.) riječi skojima sam upaljen, i ne
mogu ih govoriti drugima. Isus, čovjek koji je bio ubijen, mrtav
sahranjen! Isus, Bog od Boga, Spasitelj koji požuruje mrtve, i liječi
709
bolesne! Isus, koji je bio u potrebi kao i vidio nas kao jedan koji nije
imao potrebu, koji je uhvatio ribu za doručak i večeru i učinio sve
zadovoljnim sa malo hleba. Isus, koji se odmorio od umora i
putovanja kao čovek, i hoda na valovima kao Bog. 48 Isus najvišlji,
glas uzdižući iz savršene milosti. Spasitelju sviju, desna ruko svetla,
udarajući zloga u njegovoj vlastitoj prirodi, i sakupljajući svu njegovu
prirodu u jedno mesto,ti od mnogih oblika, ti si jedinorođeni, prvo-
rođen od mnoge braće. Boj najvišljeg Boga, čovjek prezren do sad
(Syr. I ponizan). Isus Krist koji ne zanemaruje nas kada te zovemo, ti si
postao prilika života svemu čovećanstvu, koji za nas si suđen i
zatvoren u zatvoru, i puštaš sve koji su u okovima, ti si zvan
prevarantom i oživljavaš tvoje vlastite od greha, ja molim te za one
koji stoje ovde i veruju u tebe, jer oni mole da ostvare tvoje darove,
imajući dobru nadu u tvoju pomoć, i imajući njihovo utočište u tvojoj
veličini, oni slušaju spremno da čuju riječi koje su izgovorene od nas.
Neka tvoj mir dođe i svetište u njemu i obnovi ih od njihovih prijašnjih
dela, i neka oni odlože starog čoveka sa našim delima, i obuku novoga
koji je sada objavljen njima od mene.

49 I on položi svoje ruke na njih i blagoslovi ih , govoreći: Milost

našega Gospoda Isusa Krista će biti na vama zauvek. I oni rekoše,
Amen. I žena molila ga, govoreći: O apostole Svevišnjega, daj mi
pečat, da taj neprijatelj ne povrati se opet meni. Tad on učini nju da
dođe blizu njega (Syr. Ode do rijeke koja je blizu tamo), i položi svoje
ruke na nju i krsti je u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i mnogi drugi
također behu kršteni sa njom. I apostol reče svom slugi (učitelju) da
postavi stol, i on postavi stolicu koju on nađe tamo, i raširi lanenu
odeću na nju i postavi hleb blagosiljanja, i apostol stade do njega i
reče: Isuse, koji si ubrojio nas vrednima da učestvujemo u euharistiji
tvoga svetoga tela i krvi, gle, mi se usuđujemo da se približimo tvojoj
euharistiji i da pozovemo tvoje sveto ime: dođi i razgovaraj s nama
(Syr. dodano više).
710
50 I on poče da govori: Dođi, O savršeno sažaljenje, Dođi O zajednico
muških, Dođi, ona koja zna tajne njega koji je izabran, Dođi, ona koja
ima udio u svim borbama velikih pobednika, Dođi, tišino koja
objavljuje velike stvari od sve veličine, Dođi, ona koja pokazuje
skrivene stvari i čini neizrecive stvari jasnim, sveta golubica koja nosi
blizance, Dođi, sakrivena majko, Dođi, ona koja se pokazuje u njenim
delima i daje radost i odmor njima koji su pridruženi njoj: Dođi i
razgovaraj sa nama u ovoj euharistiji koju slavimo u tvoje ime i u
ljubavnom slavlju u kojem smo sakupljeni zajedno na tvoj poziv. (Syr.
ima ostale rečenice i nekoliko varijanti). I rekavši tako on označi krst
na hlebu, i prelomi ga, i poče da ga deli. I prvo on dade ženi, govoreći:
Ovo će biti tebi za oproštaj grehova i večna sagrešenja (Syr. i za večno
uskrsnuće). I nakon nje on dade svima drugima koji primiše pečat
(krštenje)( Syr. i reče im: Neka ova euharistija bude vam za život i
odmor, a ne za sud i osvetu. I oni rekoše, Amin. Cf. 29 fin.)

Šesta Dela: o mladiću koji je ubio Ženu

51 Bio je neki mladić koji je izvršio odvratno delo, i on dođe blizu i

primi euharistiju ustima: ali njegove dve ruke behu uzete, tako da ih
nije mogao više stavljati u usta. I oni koji behu tamo videše ga i
rekoše apostolu šta se dogodilo, i apostol ga pozva i reče mu: Reci mi,
moje dete, i ne stidi se, šta je što si učinio i došao si ovde za
euharistiju Gospodnju koja te osudila. Jer ovaj dar koji prolazi
mnogima prije liječi one koji veruju i ljubav privlače, ali tebe je
osušilo, i ono što se dogodilo nije se dogodilo bez nekoga razloga. I
mladić, bijući osuđen euharistijom Gospodnjom, dođe i pade
apostolu pred noge i moli ga, govoreći: Ja sam učinio zlo delo, ali
mislio sam učiniti nešto dobro. Ja sam bio zaljubljen u ženu koja je

711
stanovala u boravištvu bez grada, i ona također voljela me, i kad ja
čuh za tebe i poverovah, i da ti objavljuješ živoga Boga, ja dođoh i
primih od tebe pečat sa ostalima, jer ti reče: Tkogod učestvuje u
nečistoj zajednici, a naročito u preljubi, on neće imati život sa Bogom
koga propovedam. Radi čega ja voljeh je mnogo, i molih je i
nagovorih je da bude moja supruga u časnosti i čistom odnosu, koji ti
učiš: ali ona nije htela. Stoga nijese složila, i ja uzeh mač i ubih je, jer
nisam mogao da gledam ju da čini preljubu sa drugim čovjekom.

52 Kad je apostol čuo ovo on reče: O luda zajednico kako rušiš sebe
do besramnosti! O neobuzdana požudo, kako si nagovorila ovoga
čovjeka da učini to! O djelo zmijino, kako si bijesan protiv
sopstvenog! I apostol naredi voda da mu bude donesena u posudi, i
kad voda bi donesena, on reče: Dođite, vi vode od živih voda, koje ste
poslate nama, istiniti od istinitog, i ostali koji ste poslati nam od
ostaloga, moč spasenja koje dolazi od te sile koja pobeđuje sve stvari
i potčinjava ih ka svojoj volji: dođi i stanuj u ovim vodama, da dar
Svetoga Duha bude savršeno unutar njih. I on reče mladiću: Idi,operi
tvoje ruke u ovim vodama. I kada je on oprao one behu povratile se, i
apostol mu reče: Veruješ li ti u našega Gospoda Isusa Hrista, da on
može da učini sve stvari. I on reče: I da sam najmanji, da verujem. Ali
on počini ovo delo misleći da čini nešto dobro: jer ja molih je kako
rekoh ti, ali ona me nije htela slušati, da drži sebe čistom.

53 I apostol mu reče: Dođi, hajdemo u boravište gde si počinio ovo

delo. I mladić ode pred apostolom u putu, i kad dođoše do boravišta
oni nađoše je kako leži mrtva. I apostol kad je vidje bi mu žao, jer bila
je lijepa djevojka. I on zapovedi joj da bude dobvedena usred
boravišta, i oni položiše je na krevet i donesoše je i staviše je nasred
dvora boravišta. I apostol položi svoju ruku na nju i poče da govori:
Isuse, koji uvijek pokazuješ se nama, jer ovo je tvoja volja, da mi u svo
vrijeme tražimo te, i ti si dao nam ovu moč, da pitamo i primimo, i nisi

712
samo dozvolio ovo, već naučio si nas da molimo, koji nisi viđen
telesnim očima, ali nikad nisi sakriven od očiju naše duše, i u tom
pogledu si prikriven, ali u tvojim delima pokazan nama: i u mnogim
delima mi smo te spoznali toliko koliko možemo, i ti si nam dao
darove bez mjere, govoreći: Tražite i biti će vam dano, tražite i naći
ćete, kucajte i otvoriti će vam se, mi molimo te stoga, imajući strah
(sumnju) u naše grehove, i mi tražimo od tebe, ne bogatstva, ne zlato,
ne srebro, ne posjede, niti išta drugo od stvari koje su na zemlji i
vraćaju se ponovo u zemlju, ali ovo mi tražimo od tebe i molimo, da u
tvoje sveto ime ti podigneš ženu koja leži ovde, tvojom moči, u slavu i
vjeru onih koji stoje ovde.

54 I on reče mladiću (Syr. 'Raširi svoje misli prema našemu Gospodu,'

i on označi ga sa križem), označivši (prekrstivši) ga: Idi i uzmi ju za
ruku i reci joj: Ja mojim rukama ubio sam te železom, i sa mojim
rukama u vjeri Isusa te podižem. Tako mladić ode do nje i stajao je do
nje, govoreći: Vjerovao sam u tebe, Hriste Isuse. I on pogleda u Judu
Tomu apostola i reče mu: Moli za mene da moj Gospod dođe da mi
pomogne, koga također prizivam. I on položi svoje ruke na njenu ruku
i reče: Dođi, Gospode Isuse Kriste, njoj daj život i meni najiskreniju
vjeru u tebe. I odmah kako je on povukao njenu ruku ona se diže i
sjede, gledajući u veliko društvo koje je stajalo. I ona vidje apostola
koji je stajao nasuprot nje, i ostavivši krevet ona poskoči i padne na
njegove noge i uhvati ga za odeću, govoreći: Ja molim te, moj
gospode gde je taj drugi koji je bio sa tobom, koji me ostavio da ne
ostanem u tom strašnom i okrutnom mestu, već izručio me tebi,
govoreći: Uzmi ovu ženu, da bi ona bila učinjena savršenom, i potom
pribrana njenom mestu.

55 I apostol joj reče: Reci nam gde si bila. I ona odgovori: Jesi li ti koji
je bio sa mnom i komu sam izjavljivala želju da čuje. I ona poče da
govori: (Ovaj opis paklenih krugova je uveliko izveden iz Apokalipse

713
po Petru) Čovjek me uze koji je bio mrzak za pogledat sav crn, i
njegova odeća bi neizmerno nečista, i uze me do mesta u kojem ima
mnogo jama (provalija), i veliki smrad i mrzak miris išao je od tamo. I
on učini me da pogledam u svaku rupu, i videh u prvoj jami goruču
vatru, i kotač od vatre je trčao okolo, i duše su visjele na tim
kotačima, i bile su isprekidane (slomljene) jedna protiv druge, i
veoma veliki plač i zavijanje bi tamo, i nije bilo nikoga da izbavi. I taj
čovjek mi reče: Ove duše su od tvoga plemena, i broj njihovih dana je
izvršen (lit. U danima broja) oni su izručeni mukama i nesrećama, i
tad drugi doneseni umjesto njih, i tako ti u drugo mesto. Ovo su oni
koji su zamenili odnos muškog i ženskog. I ja pogledah i videh
dojenčand nagomilanu jednu na drugu i mučeći se jedno s drugim
dok su ležali na njima. I on odgovori i reče mi: Ovo su deca od tih
drugih, i stoga su postavljeni ovde za svedočanstvo protiv njih. (Syr.
izostavlja ovu rečenicu dece, i produžuje i skraćuje prethodni govor.

56 I on odvede me u drugu jamu, i ja stadoh i pogledah i videh blato i

crve kako naviru, i duše valjale se tamo, i veliko škripanje zuba bilo se
čulo od tamo od njih. I taj čovek reče mi: Ovo su duše žena koje su
napustile njihove muževe i činile preljub sa drugima, i dovedene su u
ovu muku. Drugu jamu on pokaza mi gde ja stadoh i pogledah i videh
duše kako vise, neki za jezik, neki za kosu, neki za ruke, neki glavom
nadole za stopala, i mučeni (dimljeni) dimom i sumporom, u pogledu
kojih ovaj čovek koji je bio sa mnom odgovori mi: Duše koje vise za
jezik su ogovarači, koji su govorili laži i sramne reči, i nisu se sramili, a
oni koji vise za kosu su bestidnici koji nisu imali skromnosti i išli su
svijetom gologlavi, a oni koji vise za ruke, to su oni koji su uzeli i ukrali
blaga drugih ljudi, i nikad nisu ništa dali potrebitima niti pomagali
unesrećene, ali čineći tako, želeći da uzmu sve, nisu imali misli o
pravdi ili zakonu, a oni koji vise obrnuto za noge, to su oni koji su lako
i rado trčali u zlu i krivim putevima, ne posečujeći bolesne niti prateći

714
one koji odlaze iz ovoga života, i stoga svaki i svaka duša prima ono
što je učinjeno od nje. (Syr. izostavlja skoro ceo deo.)

57 I on uze me i pokaza mi pećinu neizmerno tamnu, iz koje je izlazio

veliki smrad, i mnoge duše su gledale želeći da uzmu nešto zraka, ali
čuvari su ih držali da ne gledaju van. I onaj koji je bio sa mnom reče:
Ovo je zatvor onih duša koje su video: jer kad one ispune svoje muke
za ono što su učinile, potom drugi ih slijede, i tamo su neki koji su
ucelom progutani i (neki,Syr) koji su predani drugim mukama. I oni
koji držahu duše koje su u mračnoj pećini rekoše čovjeku koji me
uzeo: Daj nju nama da je dovedemo do počinka dok vreme dođe
zanju da bude predana muki. Ali on odgovoriim: Ja je ne dajem vama,
jer bojim se njega koji ju je izručio meni: jer ja nisam zadužen da je
ostavim ovde, već da je vratim sa mnom dok ne primi naređenje u
pogledu nje. I on uze me i dovede me do drugog mesta u kojem su
bili ljudi teško mučeni. I onaj koji je bio kao ti uze me i preda me tebi,
govoreći ovako tebi: Uzmi ju, jer ona je jedna od ovaca koje su
zastranile. I ja bih uzet od tebe, i sada sam pred tobom. Ja molim te,
stoga, i utječem ti se da ne odem u ta mesta kazne koje sam videla.

58 I apostol reče: Čuli ste šta ova žena je rekla, i tamo nisu samo ove
muke samo, već druge također, gore od ovih, i vi, ako se ne vratite
ovomu Bogu koga ja propovedam, i uzdržite se od vaših prijašnjih
dela koja ste počinili bez znanja, imati ćete svoj kraj u tim mukama.
Verujte stoga u Isusa Hrista, i on će vam oprostiti grehove koje ste
počinili do sada, i očistiti će vas od svih telesnih pžuda koje prebivaju
na zemlji, i izlečiti će vas od svih vaših prekršaja koje vas slijede i otići
će sa vama i koji su nađeni kod vas. Ostavite stoga svaki vašega
staroga čovjeka, i obucite novoga, i zaboravite prijašnje hodanje i
razgovore, i neka oni koji kradu ne kradu više, već živite radeći, i neka
preljubni ne čine više bluda, da se ne predaju ka večnoj muci, jer
preljuba je pred Bogom neizmerno zla iznad drugih grehova. I

715
odložite od sebe požudu i laganje i pijanstvo i ogovaranje, i ne
uzvračajte zlo za zlo, jer ove stvari su strane Bogu kojeg propovedam,
već radije hodajte u vjeri i nežnosti i svetosti i nadi, u kojoj Bog je
zadovoljan, da postanete njegovi, očekujući od njega darove koje
samo neki primaju.

59 Sav narod je stoga verovao i predao svoje duše poslušno ka

živome Bogu i Hristu Isusu, radujući se u blaženim delima Svevišnjega
i u njegovoj svetoj službi. I oni donesoše mnogo novca za službu
udovica, jer apostol ih je sakupio u gradove, i svima njima poslao
plate od svojih vlastitih službenika (učitelja), i odeću i namirnice. I on
sam prestao nije od propovedanja i govorenja njima i pokazivanja da
ovo je Isus Hrist koga spisi predskazuju, koji je došao i bio razapet, i
ustao na treći dan iz mertvijeh. I potom on pokaza im jasno, početak
od proroka, stvari u pogledu Hrista, da je potrebno da on dođe, i da u
njemu će biti izvršene sve stvari koje su predskazane o njemu. I slava
njegova ode svim gradovima i zemljama, i svi koji behu bolesni od
njih koji behu mučeni od nečistih duhova donesoše ih, i neke od njih
položiše na putu kojim je on prolazio, i on ih je lečio sve uz silu
Gospodnju. Tad svi koji behu izlečeni od njega rekoše u glas: Slava
tebi, Isuse, koji si nam dao svima izlečenje kroz tvoga slugu i apostola
Tomu. I sad bijući zdravi i radujući se, mi molimo te da budemo od
tvoga stada, i budemo ubrojeni u ovce, primi nas stoga, Gospode, i ne
stavljaj na nas naša sagrešenja i naše prijašnje pogreške koje smo
počinili bijuči u neznanju.

60 I apostol reče: Slava jedino-rođenome Ocu! Slava prvo-rođenome

od mnoge braće! Slava tebi, zaštitniče i pomagaču onih koji dolaze u
tvoje utočište! Koji ne spavaš, i budiš one koji spavaju koji živiš i daješ
život onima koji leže u smrti! O Bože Isuse Kriste, Sine živoga
Boga,otkupitelju i pomagaču, utočište i odmoru svih koji su otežali od
tvoga rada, ljekaru onih koji zarad tebe nose teret i vrelinu dana: mi

716
dajemo hvalu za darove koji su nam dati od tebe i dati nam tvojom
pomoću i tvojim dijeljenjem koje dolazi nam od tebe.

61 Usavrši ti stoga te stvari u nama do kraja da bi mi imali hrabrosti

koja je u tebi: pogledaj na nas zarad tebe mi smo napustili naše kuće i
naše roditelje, i zarad tebe mi smo zadovoljni i voljni postati stranci:
pogledaj na nas, Gospode, jer mi smo napustili naše posjede zarad
tebe, da bi stekli te u posjedu koji ne može biti oduzet: pogledaj na
nas, Gospode,mi smo napustili njih koji pripadaju tvome narodu, da
bi bili pridodati tvome srodstvu: pogledaj na nas, Gospode, koji smo
napustili naše očeve i majke i domove, da bi gledali tvoga Oca, i bili
zadovoljni sa tvojom božanskom hranom: pogledaj na nas, Gospode,
zarad tebe smo napustili naše tjelesne supruge i naše zemaljske
plodove, da budemo sadioničari u trpljenju i istinskom prijateljstvu, i
donijeli istinske plodove, čija priroda je odozgor, koje nijedan čovjek
ne može uzeti od nas, sa kojim čemo prebivati i koji će biti sa nama.

Sedmo Delo: O zapovedniku

62 Sad dok je apostol Toma objavljivao širom cele Indije riječ Božju,
neki zapovednik od kralja Mazdaja, dođe k njemu i reče mu: Čuo sam
od tebe da ne uzimaš nagradu ni od kojega čovjeka, već da čak daješ
im ono šta trebaju. Jer ako primiš nagrade, poslao bih ti veliki iznosa, i
ne bih došao sam, jer kralj ne čini ništa bez mene, jer imam mnogo
imovine i bogat sam, jedan od najbogatijih u Indiji. I nikada nisam
učinio loše nikome, ali suprotno me snašlo. Ja imam ženu, i od nje
imam kćer i ja sam dobro naklon ka njoj, kao što priroda zahteva i
nikad nisam učinio iskušenje sa drugom ženom. Sada sam vidio da je
bilo venčanje u našemu gradu, i oni koji su učinili venčanje behu
voljeni od mene, oni dođoše i pozvaše me, zovući također moju ženu
717
i njenu kći. Utoliko što su bili moji dobri prijatelji koje nisam mogao
odbiti, ja poslah je stoga, iako ona nije htela ići, i sa njima poslah
također mnogo sluga, i oni odoše i ona i njena kći, pokriveni mnogim
ukrasima.

63 I kad je bilo večer i vreme je bilo da se ide sa venčanja ja poslah

svetiljke i baklje da ih sretem, i ja stajah na ulici da vidim kad će doći i
trebao sam da je vidim sa mojom kćeri. I ja stajah i čuh zvuk plača.
Jao njoj! Čulo se iz svakih usta. I moje sluge sa njihovom odećom
poderanom dođoše k meni i rekoše mi šta je bilo. Mi vidosmo, rekoše
oni, čovjeka i dečaka s njim. I čovjek stavi svoju ruku na tvoju ženu, i
dečak na tvoju kćer, i one utekoše od njih, i mi udarismo (ranismo) ih
našim mačevima, ali naši mačevi padoše na zemlju. I u isti čas žene
padoše dole, škripeći zubima i udarajući njihovim glavama zemlju i
videći ovo mi dođosmo da ti kažemo. I kad ja čuh ovo od mojih slugu
Ja poderah moju odeću i udarih se u lice sa rukama, i postah kao
ludak i trčah ulicom, i dođoh i nađoh ih bačenim na javnom mjestu, i
ja uzeh ih i donesoh ih do kuće, i nakon dugo vremena one se
probudiše i stadoše, i sjedoše.

64 Ja počeh da ispitujem moju ženu: Šta je dogodilo se tebi. A ona mi

reče: Ne znaš li ti šta je urađeno meni jer ja sam molila te da ne idem
na venčanje, jer nisam bila od zdravlja tela, i ja idoh putem i dođoh
do vodovoda u kojem je tekla voda, i videh crnoga čoveka kako stoji
nasuprot mene klimajući mi sa glavom, i dečak kao on stajao je do
njega, i ja rekoh mojoj kćeri: Pogledaj na ova dva odvratna čoveka, čiji
zubi su kao mleko i njihove usne kao čađ. I mi ostavismo ih i odosmo
prema vodovodu, i kad bi zalazak sunca i mi odosmo sa venčanja, i
prolazili smo sa mladićima i prišli blizu vodovoda, moja kći videla ih je
prva, i bila je uplašena i pobegla ka meni, i nakon nje ja također videh
ih da dolaze ka nama, i sluge koji behu sa nama pobegoše od njih, i
oni nas udariše, i baciše obje i mene i moju kći. I kad je ona rekla mi

718
ove stvari, đavoli dođoše na njih opet i zbaciše ih, i od toga časa oni
nisu mogli da dolaze, već su bili zatvorene u prostoriji ili drugoj (Syr. u
sobi unutar druge), i zarad njih ja pretrpih mnogo, i bih potrešena, jer
đavoli ih baciše dole gde god ih nađoše, i skidoše ih gole. Ja molim i
utječem ti se pred Bogom, pomozi mi i imaj milosti na me, jer je sada
tri godine da stol je postavljen u mojoj kući, i moja žena i moja kći
nisu sedele za stolom, a naročito za moju nesretnu kćerku, koja nije
videla nikoga dobra uopšte u ovome svijetu.

65 I apostol, čuvši ove reči od zapovednika, bio je uveliko ožalošćen

za njim, i reče mu: Veruješ li ti da Isus će iscijeliti ih? A kapetan reče:
Da. I apostol reče: Predaj se onda Isusu, i on će ih iscijeliti i pribaviti
im pomoć. A zapovednik reče: Pokaži mi njega, da ga ja molim i
verujem u njega. A apostol reče: On se ne pojavljuje telesnim očima,
ali je nađen očima uma. Kapetan stoga podiže glas i reče: Ja verujem
ti, Isuse, i molim te,pomozi moju malu veru koju imam u tebe. I
apostol zapovedi Ksenofonu učitelju skupa sve braće, i kad celo
mnoštvo se sakupi, apostol stade usred i reče:

66 Deco i braćo koja verujete u Gospoda, budite u ovoj veri,

propovedajući Isusa koji je objavljen vam mnome, da vam da nadu u
njega, i ne napustite njega, i on vas neće napustiti. Dok vi spavate u
ovom snu koji uspavljuje, on, ne spavajući, pazi na vas, i kada vi
plovite i u opasnosti kad niko ne može pomoći, on hodajući na
vodama podržava i pomaže. Jer ja sada odlazim od vas, i ne pojavljuje
se ako opet vidim vas prema tijelu. Zato ne budite stoga kao narod
Izraela, koji gubeći vid njihovih pastira za čas, posrću. Ali ostavljam
vam Ksenofona učitelja umesto mene, jer on također kao ja
objavljuje Isusa:jer niti ja trebam, niti on, već Isus samo, jer ja također
sam čovek obučen telom, sin čovećji kao vi, jer niti ja imam bogatstva
kao što sam našao sa nekima, koja također osuđuju ih koji poseduju
ih, bijući ucelo beskorisni, i ostavljaju iza na zemlji, odakle su također

719
došli, i oni odnose sa njima sagrešenja i krivnje grehova koji snalaze ih
od njih. I oskudno bogataši nađoše u milostinji, ali milostivi i ponizni u
srcu, takvi će naslijediti kraljevstvo Božje, jer nije ljepota koja nastava
sa ljudima, onima koji veruju u nju, kada vreme dođe na njih, će
odjednom biti stavljeni na sram, sve stvari stoga imaju njihovo vreme,
u njihovo vreme oni su voljeni i omraženi. Neka tvoja nada bude u
Isusu Hristu Sinu Božijem, koji je uvijek voljen, i uvijek poželjan, i budi
u mislima sa nama, kao mi za tobom, jer mi također, ako ne ispunimo
teret zapovedi nismo vredni da budemo propovednici ovoga imena, i
potom čemo platiti cenu (kaznu) za naše vlastite glave.

67 I on je molio sa njima i nastavio sa njima za dugo vremena u

molitvi, i predajući ih Gospodu, on reče: O Gospode koji vladaš nad
svakom dušom koja je u telu, Gospode Oče duša koje imaju svoju
nadu u tebe i očekuju tvoje milosti, koji otkupljuješ od greha ljude
koji su tvoji i oslobađaš od okova i pokvarenosti tvoje potčinjene koji
dolaze u tvoje utočište: budi ti u stadu Ksenofona i pomaži ga svetim
uljem, i izliječi njegovu bol, i sačuvaj je od grabljivih vukova. I on
položi svoju ruku na njih i reče: Mir Gospodnji će biti na vama i
putovati sa vama.

Osmo Delo: o divljim magarcima

68 Apostol stoga ode putem: i svi oni su ga pratili,plačući i preklinjući

ga da se sjeti njih u njegovim molitvama i da ih ne zaboravi. On ode
tad i sjede na kola, ostavljajući braću, i kapetan dođe i probudi
vozaća, govoreći: Ja molim te da mogu da sjedim pod tvojim nogama,
i ja ću biti njegov vozač na ovom putu, da bi on bio moj vodić u putu
kojim malo ide.

69 I kad su oni putovali dve milje,apostol je molio zapovednika i

učinio je da ustane i učini da on sjede do njega, dopuštajući da vozač
720
sjede na njegovo mesto. I dok su išli dugo putem, dogodilo se da
životinje su bile umorene od velike vrućine i nisu mogle ići. I kapetan
je uveliko bio klonuo i bio nemoćan, i mislili su da idu svojim nogama i
dovedu druge životinje za korist očija, ali apostol reče: Neka tvoje
srce ne bude klonulo niti uplašeno, već vjeruj u Isusa Hrista koga sam
objavio ti, i vidjeti češ velika čuda. I on pogleda i vidje stado divljih
magaraca kako se hrane pored puta, i reče zapovedniku: Ako si
verovao u Hrista Isusa, idi tome stadu divljih magaraca i reci: Juda
Toma apostol Hristov novi Bog kaže ti: Neka četvoro od vas dođe,
koje trebamo (ili, koji nam mogu koristiti).

70 I zapovednik ode u strahu, jer oni behu mnogi, i kako je išao, oni
dođu k njemu, i kad su bili blizu, on reče im: Juda Toma apostol
novoga Boga zapoveda vam: Neka četvoro od vas dođe, koje
trebamo. I kada divlji magarci čuše, oni potrčaše ujedno i dođoše
njemu, i kada dođoše oni učiniše poslušnost. (Syr. ima dugu molitvu: I
Juda Toma apostol našega Gospoda podiže svoj glas u slavu i reče:
Slavan si ti, Bože istine i Gospode od sve prirode, jer ti si učinio
tvojom voljom, i učinio sva tvoja dela i stvorio sva tvoja stvorenja, i
doveo ih do vladanja njihove prirode, i postavio na njih sve tvoj strah
da bi oni bili podložni tebi. I tvoja volja utrla je put od tvoje tajnosti
do javnosti, i nosila je svaku dušu koju si ti stvorio, i izgovorena je
ustima od svih proroka, i svim vizijama i zvukovima i glasovima, ali
Izrael nije slušao zarad njegova zlog skretanja. I ti, jer ti si Gospod
svega, imaš brigu za sva stvorenja, i raširio si nada nama tvoju milost
u njemu koji je došao tvojom voljom i obukao se u telo, tvoje
stvorenje, koje si ti učinio i oblikovao prema tvojoj slavnoj mudrosti.
On koga si odredio u tvojoj tajnosti i ustanovio u tvojoj objavi, njemu
si dao ime Sin, on koji je bio tvoja volja, moč tvoje misli, tako da si ti
od različitih imena, Otac i Sin i Duh, zarad upravljanja tvojim
stvorenjima, za hranjenje cele prirode, i ti si onaj u slavi i moči i volji, i
ti si podeljen bez da si odvojen, i jedan si iako podeljen, i svi se
721
sastoje u tebi i podložni su tebi, jer sve je tvoje. I ja se oslanjam na
tebe, Gospode, i tvojom zapovedi sam podložio sve nijeme životinje,
da bi ti pokazao tvoju upravljačku moč na nama i na onima koji su u
potrebi, i da tvoje ime bude veličano u nama i u životinjama koje ne
mogu pričati.) I apostol im reče: Mir vama. Ujarmite se vas četvoro
umjesto ovih životinja koje su došle na red. I svako od njih dođe i
ujarmi se, bilo je četvoro jačih nego ostali, koji također behu u jarmu.
I ostali, neki odoše prije a neki slijediše. I kad su oni putovali zamalo
puta on odpusti ždrijebad, govoreći: Ja kažem vam stanovnici
pustinje,odilazite na vašu pašu, jer ako bih imao potrebu za svim, svi
biste otišli od mene; ali sad idite u svoje mesto u kojemu živite. I oni
odoše mirno dok nisu više bili viđeni.

71 Sad kako su apostol i zapovednik i vozač išli, divlje magarice

povukle su kočiju (kola) mirno i ravnomjerno, da ne uznemire
apostola Božjega. I kad oni dođoše blizu gradskih vrata oni se
okrenuše postrani i stadoše pred vratima kapetanove kuće. I kapetan
reče: Nije moguće za mene da kažem šta se dogodilo, ali kad vidim
kraj ja ću reći. Ceo grad stoga došao je da vidi divlje magarice pod
jarmom, i oni koji su čuli također izveštaj apostola da je on došao da
ih poseti. I apostol upita kapetana: Gde je tvoj stan, i gde nas vodiš? A
on im reče: Ti sam znaš da mi stojimo pred vratima, a ovi koji tvojom
zapovešću su došli sa tobom sad su bolji nego ja.

72 I rekavši tako on siđe sa kočije. Apostol stoga poče da govori: Isuse

Hriste, ti si huljen radi neznanja tebe u ovoj zemlji; Isuse, izveštaj o
kojem je stran u ovoj zemlji; Isuse, koji primaš sve (Syr. poslan pre
apostola u svaku zemlju i u svaki grad, i sve tvoje što je vredno je
slavljeno u tebi; Isuse, ti si uzeo oblik i postao čovek, i viđen si od svih
nas da se ti ne bi odvojio od nas od tvoje vlastite ljubavi: ti, Gospode,
si onaj koji daješ sebe za nas, i sa tvojom krvi si kupio nas i dobio nas
kao posed velike cene: i šta da činimo sa tobom, Gospode, u zamenu

722
za tvoj život koji si dao za sve nas za onaj koji ćemo mi dati, ti dao si
nam, i ovo je, da mi treba da molimo te i živimo.

73 I kad je on tako rekao, mnogi se sakupiše iz svakog dela da vide

apostola novoga Boga. I opet apostol reče: Zašto stojimo besposleno
Isuse, Gospode, čas je došao, šta si ti učinio zapovedi stoga da bi bilo
ispunjeno što treba biti učinjeno. A kapetanova žena i njena kćer
behu bolno oboreni od đavola, tako da oni od kuće su mislili da oni
više neće ustati, jer oni su ih trpjeli da ne učestvuju u ičemu, već
bacaše ih na krevete ne prepoznajući čovjeka do toga dana kada
apostol dođe tamo. I apostol reče jednoj od divljih magarica koja bi
ujarmljena na desnu ruku: Uđi unutar vrata, i stoj tamo i pozovi
đavole i reci im: Juda Toma apostol i učenik Isusa Hrista kaže vam:
Izađite ovamo: jer zarad vas ja sam poslan njima koji odnose se vama
po vrsti, da vas unište i tjeraju vas u svako mesto, do vremena kraja i
vi ćete ići dole u dubinu tame.

74 I divlja magarica uđe, i veliko mnoštvo bijući sa njim, i reče: Tebi

govorim, neprijatelji Isusa koji je zvan Krist, vama govorim da
zatvorite svoje oči dok ne vidite svetla: vama govorim, deco Pakla i
uništenja, od njega koji ne prestaje od zla do sad, koji uvijek obnavlja
svoja dela i stvari koje pristaju njegovu biću: vama govorim,
najsramniji, koji češ stradati svojim vlastitim rukama. I šta da kažem o
vašemu uništenju i kraju, i šta da kažem, ja ne znam. Jer tamo su
mnoge stvari i nebrojene za čuti, i veća su vaša dela od muke koja je
sačuvana za vas (Syr. kakogod velika vaša tela, ona su pre malena za
vaše odmazde). Ali tebi pričam, đavole, i tvome sinu koji te slijedi: za
sad ja sam poslan protiv tebe. I stoga ću reči mnoge riječi u pogledu
vaše prirode i korijena, koji vi znate i ne sramite se ali Juda Toma
apostol Hrista Isusa govori vam, onaj koji mnogo ljubavi i privrženosti
je poslao ovamo: Prije svih ovo mnoštvo koje stoji ovde, izađi i reci mi
od koje vrste ste.

723
75 I odmah žena izađe sa svojom kćeri, oboje kao mrtve osobe i
obeščašćenog izgleda, i apostol gledajući ih bio je tužan, naročito za
devojku, i reče đavolima: Bog zabranjuje da za vas bude poštede ili
pomilovanja, jer vi niste znali poštedjeti niti imali milosti, već u ime
Isusa, odlazite od njih i stojte postrani njih. I kada apostol reče tako,
žena pade i posta kao mrtva, jer one niti su imale daha niti išta
izgovarale: ali đavo odgovori glasno rekavši: Jesi li došao ovde
ponovo, ti koji podruguješ se našoj prirodi i vrsti jesi li došao ponovo,
koji izbacuješ naše namisli i kao da ih uzimam, ti nisi hteo nas trpjeti
da budemo na zemlji uopšte, ali ovo u ovo vreme ti ne možeš izvršiti.
I apostol pogodi da ovaj đavo je onaj koji je bio izveden iz druge žene.

76 I đavo reče: Ja molim te, ostavi me da odem gde god hočeš, i

stanvati tamo i uzeti zapoved od tebe, a ja se neću bojati vladara koji
ima vlast nada mnom. Jer kao što si ti došao da propovedaš dobre
stvari, tako sam i ja došao da uništim, i kao mi, ako ne ispuniš volju
njega koji te poslao, on će doneti kaznu na tvoju glavu, tako i ja ako
ne činim volju onoga ko me je poslao, prije vremena određenog, ću
biti poslan u moju vlastitu prirodu, i kao tvoj Hrist pomogao ti u tome
što činiš, tako također moj otac pomogao mi je u onome što ja činim,
i kao za tebe on pripravio je posude vredne tvoga stanovanja, tako i
za mene on traži posude kojima ja mogu ostvariti njegova dela, i kao
što on hrani i pribavlja svim podanicima, tako i meni on priprema
kazne i muke, sa onima koji postaju moja mesta stanovanja (Syr. oni u
kojima stanujem); i kao nadoknadu tvoga rada on daje ti večni život,
tako i meni on daje za nagradu za moja dela večno uništenje, i kao što
si ti osvježen tvojom molitvom i tvojim dobrim delima i duhovnom
zahvalnošću,tako i ja sam osvežen ubistvima i preljubima i žrtvama sa
vinom na oltarima (Syr. žrtvama i lijevanicama od vina), i kao što ti
preobračaš ljude u večan život, tako i ja izopačujem one koji slušaju
me u večno uništenje i muku, i ti primaš svoje a ja moje.

724
78 I divlji magarci stajali su zajedno i nisu se odvajali jedan od
drugoga, ali onaj komu je govor bio dat silom Gospodnjom, dok su svi
ljudi šutjeli, on je gledao da vidi šta će oni učiniti – divlji magarac reče
apostolu: Zašto stojiš ti besposlen, O apostole Krista Svevišnjeg, koji
je gledao da ti pitaš ga za najbolje znanje. Zašto čekaš (Syr. da ga ti
pitaš, i on će ti dati. Zašto odlažeš ti, dobri učeniće) jer gle, tvoj učenik
želi da pokaže tvojim rukama svoja močna dela. Zašto stojiš još, O
glasniče skrivenoga jer (Gospod) tvoj želi da pokaže kroz tebe svoje
neizrecive stvari, koje on je pripremio za one koji su vredni njega, da
ih čuje. Zašto odmaraš se, O činitelju močnih dela u ime Gospoda jer
tvoj Gospodin te osnažuje i izaziva hrabrost u tebi. Ne boj se stoga,
jer on neće napustiti dušu koja pripada tebi po rođenju. Počni stoga
da prizivaš ga i on će te čuti. Zašto stojiš čudeći se svim delima i
njegovim radnjama jer ovo su male stvari koje je on pokazao putem
tebe. I šta češ reći u pogledu velikih darova jer nećeš moći da ih
objaviš. I zašto se čudite na njegovim izlečenjima tela koja on čini
(Syr. koje je došlo do kraja) naročito kada znaš da lečenje njegovo
koje je tajno i trajno, koje on donosi na sopstvenu prirodu. I zašto
gledaš na privremen život, a nemaš misli na ono što je večno (Syr.
kada ne možeš svaki dan misliti na ono što je večno).

79 Ali mnoštvu koje sjedi i gleda da vidi ove koji su bačeni da su

podignuti, Ja kažem, verujte u apostola Isusa Krista: verujte u učitelja
istine, verujte njemu koji vam je pokazao istinu, verujte Isusu, verujte
u Hrista koji je rođen, da rođeni mogu da žive njegovim životom, koji
je također podignut kroz detinjstvo, to savršenstvo se može pojaviti
njegovim čovjestvom. On je učio svoje učenike, jer on je učitelj istine i
čini mudre mudrim (Syr. koji su otišli u školu da kroz njega savršena
mudrost bude znana, on je učio svoga učitelja jer on je učitelj
istinitosti i gospodar mudrih). Koji također je prinio dar u hramu da bi
pokazao da svi prinosi su osveštani. Ovo je njegov apostol, pokazitelj
istine, ovo je onaj koji čini volju onoga koji ga posla. Ali doći će lažni
725
apostoli i proroci bezakonja, čiji kraj će biti prema njihovim delima,
propovedajući uistinu i upravljajući bekstvom od lošega, ali oni u sva
vfemena označeni u grehu, obučeni uistinu sa ovčjom odećom, ali
unutar, grabljivi vukovi. Kojima nije dosta jedna žena več kvare
mnoge žene; koji, govoreći da oni preziru decu, uništavaju mnogu
decu (dečake), za koje oni će platiti kaznu; da zadovoljavaju ne sebe
sa njihovim posedima, već žele da sve beskorisne stvari služe samo
njima, ispovijedajući da su njihovi apostoli, i sa njihovim ustima oni
izgovaraju jednu stvar, ali u njihovu srcu misle drugo, nalažući drugim
ljudima da se čuvaju zla, ali oni sami ne čine ništa što je dobro, koji su
uračunati umjereni, da nalažu drugim ljudima da se uzdržavaju od
preljubne krađe, i požude,ali u svim ovim stvarima oni hodaju tajno,
učeći druge ljude da ih ne čine.

80 I kada magarica je izjavila ove stvari, svi gledahu na njega. I kad je

on prestao apostol reče: Šta da mislim u pogledu tvoje ljepote, O
Isuse, o šta da kažem o tebi, ne znam, ili radije nisam sposoban, jer ja
nemam moči da objavim, O Hriste koji si u miru, i jedini mudri koji
jedino znaš unutar srca i razumeš misao. Slava tebi, milostivi i
spokojni. Slava tebi, mudra riječi. Slava tvome sažaljenju koje je
rođeno nama. Slava tvojoj milosti koja je raširena nad nama. Slava
tvojoj veličini koja je učinjena malenom za nas. Slava najvišljem
kraljevstvu koje je ponizno za nas. Slava tvojoj moči koje je oslabila za
nas. Slava tvome Božanstvu koje za nas je viđeno u liku ljudi. Slava
čovjštvu koje je umrlo za nas da bi nas učinilo da živimo. Slava tvome
oživljenju iz mertvijeh, jer time podizanje i počinak dolazi na naše
duše. Slava i hvala (dobra vijest) tvome uzdizanju u nebesa, jer time si
pokazao nam put visine, i obečao da čemo mi sjediti sa tobom do
tvoje desne ruke i sa tobom suditi dvanaest plemena Izraela. Ti si
nebeska riječ Oca, ti si sakriveno svjetlo razumevanja, pokazitelj puta
istine, otklonitelj tame, i izbacivač greha.

726
81 Rekavši tako, apostol stade nad ženama, govoreći: Moj Gospodaru
i moj Bože, ja nisam podeljen od tebe (ili ne sumnjam u pogledu
tebe), niti kao neko neverujući te prizivam, koji si uvek naš pomagač i
podizač, koji daješ svoju moč u nas i ohrabruješ nas i daješ pouzdanje
u ljubavi tvojima slugama. Ja molim te, neka ove duše budu izliječene
i podignute i postanu takve kakve su bile ranije prije nego su udarene
đavolima. I kad on govori tako žene se okrenuše i sedoše. I apostol
reče kapetanu da njegove sluge uzmu ih i uvedu ih unutar (Syr. i daju
im hrane, jer one nisu jele za mnogo dana). I kad su one ušle, apostol
je rekao divljim magaricama, Slijedite me. I one odoše za njim dok ih
je doveo dalje od vrata. I kad su oni otišli, on im reče: Odlazite u miru
na svoju pašu. Divlji magarci stoga odoše dalje voljno, i apostol je
stajao i pazio na njih da one ne budu ozlijeđene od ikoga, dok ne odu
daleko i ne budu više viđene. I apostol se vrati sa mnoštvom u kuću
zapovednika.

Deveto Delo: Žena Harisiusa

82 Dogodilo se da je neka žena, žena od Harisiusa, koja je bila sledeća

do kralja, čije ime je bilo Migdonija, došla je da vidi i gledala je novo
ime i novoga Boga koji je bio oglašavan, i novog apostola koji je došao
da poseti njihovu zemlju, i ona je bila nošena od sopstvenih sluga, i
zarad velikog mnoštva i uskoga puta oni nisu mogli da je dovedu blizu
njega. I ona ode svome mužu da pošalje joj još onih koji će joj služiti, i
oni dođoše i priđoše joj, stiskajući ljude i udarajući ih. I apostol vidje i
reče im: Zašto zbacujete one koji dolaze da čuju riječ, i koji su je željni
a vi želite da budete blizu mene ali ste daleko, kao što je rečeno
mnoštvu koje dolazi Gospodu: Imajući oči ne vidite, i imajući uši ne

727
čujete, i on reče mnoštvu: Onaj koji ima uši da čuje, neka čuje, i :
Dođite k meni, vi koji radite teško, i ja ću vam dati odmor.

83 I gledajući na one koji su je nosili, on im reče: Ovaj blagoslov i ovo

upozorenje (Ovde i drugde je označena razlika između teksta od U i P,
Rimski i Pariški rukopis: Bonet štampa ih odvojeno. P je celi mnogo
kraći. Syr. se razlikuje od oboje. Ja slijedim U, ali je veoma pokvaren)
koji je obečan njima je za vas koji ste teško natovareni. Vi ste oni koji
nose teret težak za nosit, i nosite njenom zapovesti. I premda ste
ljudi, oni stavljaju na vas terete kao na teške životinje, jer oni koji
imaju vlast nad vama misle da vi niste ljudi kao oni, bilo vezani ili
slobodni. Jer niti će posjedi koristiti bogatima, niti siromaštvo će
spasiti siromahe od suda, niti smo mi primili zapovest koju ne
možemo izvršiti, niti je on stavio na nas teret bolan za nositi koji ne
možemo nositi, niti gradeći šta ljudi grade, niti klesati kamen i praviti
kuće, kao vaše zanatlije što čine vlastitim znanjem. Ovom zapovedi mi
smo primili Gospoda, da ono što nas ne zadovoljava kada je učinjeno
od drugoga ovo ne trebamo od nijednog drugoga čovjeka.

84 Uzdržavajte se stoga od preljuba, jer ovo je početak od svih zala, i

od krađe, koja je zamamila Juda Iskariota, i dovela ga do vješanja (i od
požude), jer koliko mnogo doprinosi požudi ne vide šta rade, i od
hvalisavosti i od svih loših dela, naročito onih od tela, kojim dolazi
večna osuda. Jer ovo je glavni grad od svih zala, i tako ono donosi ih
koji drže njihove glave (vratove) visoko ka tiraniji, i izvodi ih dolje u
dubinu, i potčinjava ih pod rukama da ne vide šta čine, zbog čega
stvari učinjene od njih su sakrivene od njih.

85 Ali vi postanite ugodni Bogu u svim stvarima, u nežnosti i mirnoći,

jer ove Bog pošteđuje, i daje večan život i postavlja smrt na ništa. I
nežnost koja slijedi u svim dobrim stvarima, i prevazilazi sve
neprijatelje i sama prima krunu pobede, sa nežnošću (Syr.) i šireći
ruke ka siromašnima, i sakupljajući potrebe potrebitih, i dajući onima
728
koji su u potrebi, naročito onima koji hodaju u svetosti. Jer ovo je
izabrano pred Gospodom i vodi ka večnomu životu, jer ovo je pred
Bogom glavni grad svega dobra, jer oni koji se ne trude u smjeru
(stadiju) Hrista, neće postići svetost. I svetost se pojavila od Boga,
odgoneći preljub, zbacujući neprijatelje, ugodne ka Bogu, jer ona je
nepobjediv pobednik, imajući čast od Boga, veličajući mnoge, ona je
izaslanik mira, oglašavajući mir, ako iko koristi joj ona biva bez brige,
udovoljavajući Gospodu, naročito vremenu otkupljenja, jer ona ne
čini ništa loše, već daje život i odmor i radost svima koji joj koriste. (P
nema ništa od ovog, i Syr. čini bolji smisao, ali nije interesantan.)

86 Ali blagost je prevazišla smrt i dovela je pod vlast, blagost je

zarobila neprijatelja (U i P i Syr. sada prisutni u istomu tekstu),
blagost je dobar teret, blagost se ne boji i ne suprotstavlja se
mnogima, blagost je mir i radost i uzvišenost ostalih. Budite stoga u
svetosti i primite slobodu od mene, i budite blizu blagosti jer u tima
trima glavama je ocrtan Hrist koga ja objavljujem vam. Svetost je
hram Hrista, i on koji stanuje u njoj dobija ju za boravište (Syr. i
umjerenost je odmor Božiji), jer za četrdeset dana i četdeset noći on
je postio, kušajući ništa, i on koji ju je držao će stanovati u njoj kao na
planini. I blagost je njegova hvala: jer on reče Petru našem drugu
apostolu: Okreni svoj mač i stavi ga opet u korice, jer ako ja želih da
učinim tako, ne bih li doveo više od dvanaest legija anđela od Oca.

87 I kad je apostol rekao ove stvari na slušanje svega mnoštva, oni su

gazili i stiskali jedno na drugo, i žena Harisiusa kraljeva rođaka je
poskoćila iz njene stolice i bacila se na zemlju pred apostola, i uhvatila
njegove stope i molila ga i govorila: O učeniće živoga Boga, ti si došao
u pustu zemlju, jer mi živimo u pustinji, bijući kao robusne životinje u
našem razgovoru, ali kako ćemo biti spaseni tvojim rukama, ja molim
te, stoga, misli na mene, i moli za me, da sažaljenje Božije koga ti
propovedaš dođe na mene, i ja budem njegovo mesto stanovanja i

729
budem pridružen u molitvi i nadi i vjeri u njega, i također primim
pečat i postanem sveti hram i da bi on živeo u meni.

88 I apostol reče: Ja molim i molim za sve vas, braćo, koji verujete u

Gospodina, i za vas sestre, koje se nadate u Hrista, da u svima vama
riječ Božja bude svetište i imate njegovo svetište unutar, jer mi
nemamo moči nad njima (Syr. jer vam je data moč nad sopstvenim
dušama). I on poče da govori ka ženi Migdoniji: Ustani sa zemlje i
sredi se (skini svoje ukrase, P; misli na sebe, Syr.) Jer ova odjeća koja
je obučena neće ti koristiti niti za lepotu tijela, niti tvoju pojavu, niti
slavu tvoga položaja, niti vlast ovoga svijeta, niti nečist odnos sa
tvojim mužem će ti biti na korist ako si ožalošćena od istinskog
prijateljstva, jer pojava ukrašavanja dolazi do ničega, i tijelo stari i
mijenja se, i odjeća se iznosi, i vlast i gospodstvo prolazi (U
pokvareno; P skraćuje; Syr. ima: prolazi praćeno sa kaznom, kao što
se svaka osoba ponaša u tom), i društvo rađanja prolazi, kao što je
kao da je prokleto. Isus jedino živi večno, i oni koji se nadaju njemu.
Tako je on govorio, i rekao ženi: Odlazi u miru, i Gospod će učiniti te
vrednom njegovih vlastitih tajni. Ali ona reče: Bojim se da odem, da
me ti ne zaboraviš i odeš drugome narodu. Ali apostol reče njoj: Čak
ako odem, neću napustiti te samu, ali Isus od svoga sažaljenja će biti
sa tobom. I ona pade i učini mu poklonjenje i ode svojoj kući.

89 A Harisius, rođak od Misdeja kralja, okupao se i vratio i otišao da

jede. I on upita u pogledu njegove žene, gde je, jer ona nije izašla iz
svoje sobe da ga srete kako je uobičajavala. I njene sluškinje rekoše
mu: Ona nije dobro. I on uđe brzo u njenu sobu i nađe je da leži na
krevetu i pokrivena, i on otkri je i poljubi je, govoreći: Zašto si tužna
danas. A ona reče: Nisam dobro. I on reče njoj: Zašto nisi držala
odjelo tvoje slobode (Syr. daj dužno poštovanje tvom položaju kao
slobodne žene) i ostani u svojoj kući, ali išla si i slušala uzaludne
govore i gledala na dela čarobnjaštva, ali ustani i jedi sa mnom, jer ja

730
ne mogu objedovati bez tebe. Ali ona reče njemu: Danas odbijam, jer
se uveliko bojim.

90 I kad Harisius je čuo ovo od Migdonije, on nije hteo ići jesti, već
naredi svojim slugama da je odvedu da jede sa njim (Syr. donesite
hranu njemu da bi jeo u njenoj prisutnosti): kad oni doneseše, on je
želio da ona jede sa njim, ali ona se izvinjavala, jer nije htela, on je jeo
sam, govoreći njoj: Zarad tebe sam odbio da jedem sa Misdejom
kraljem, a ti, nisi voljna da jedeš sa mnom, ali ona reče: To je jer
nisam dobro. Harisius stoga usta kao da je želio i htio spavati sa njom,
ali ona reče: Nisam li ti rekla da za danas odbijam.

91 Kad je on čuo to on je otišao u drugi krevet i zaspao, i budeći se iz

sna on reče: Moja gospođa Migdonija, čuj san koji sam vidio. Ja videh
sebe kako ležim pred stolom do Misdeja kralja, i jela svih vrsta su
postavljena pred nas: i videh orla dođe sa neba i odnese ispred mene
i kralja dve jarebice, koji on postovi nasuprot svoga srca, i opet on
dođe nad nas i letio je iznad nas, i kralj naredi luk da mu se donese, i
orao opet uhvati ispred nas goluba i grlicu, i kralj odape strijelu na
njega, i prođe kroz njega od jedne strane do druge i nije ga povredilo,
a on bijući neozlijeđen usta u svoje sopstveno gnijezdo. I ja probudih
se, i bih pun straha i bolno klonuo, jer sam kušao jarebicu, i on mi nije
dao da stavim ponovo u svoja usta. I Migdonija mu reče: San je
dobar: jer ti svaki dan jedeš jarebice, ali ovaj orao nije kušao jarebicu
do sada.

92 I kad je bilo jutro Harisius ode i obuče se i obuče svoju desnu nogu
sa levom cipelom, i stade i reče Migdoniji: Šta je ova stvar naizgled,
san i ovo moje delo! Ali Migdonija mu reče: I ovo također nije zlo, već
izgleda mi veoma dobro, jer od nezgodnog dela biti će promena u
bolje. I on opra svoje ruke i ode da pozdravi Misdeja kralja.

731
93 I tako Migdonija usta rano i ode da pozdravi Judu Tomu apostola, i
ona ga je našla da razgovara sa zapovednikom i mnoštvom, i on ih je
savetovao i govorio o ženi koja je primila Gospoda u dušu, čija žena
ona je, i kapetan reče: Ona je žena od Harisiusa rođaka od Misdeja
kralja. I: Njen muž je težak čovek, i u svakoj stvari koju on kaže kralju
on ga sluša: i on neće dopustiti joj da nastavi u ovom naumu koji je
ona obečala, jer često on ju je hvalio pred kraljem, govoreći da nema
nikoga kao nju u ljubavi: sve stvari stoga koje ti govoriš ka njoj su
strane njoj. I apostol reče: Ako uistinu i zasigurno Gospod će podignut
na njenu dušu i ona je primila seme koje je bačeno na nju, ona neće
imati brige u ovom privremenom životu, niti se bojati smrti, niti će
Harisius moći da joj našteti uopće, jer veći je on koga je ona primila u
svoju dušu, ako ga je primila uistinu.

94 I Migdonija čuvši ovo reče apostolu : Uistinu, moj Gospode, ja sam

primila seme tvojih reči, i ja ću nositi plod nalik na to seme. Apostol
reče: Naše duše daju slavu i zahvaljuju ti, O Gospode, jer oni su tvoji,
naša tela daju hvalu tebi, koji si ubrojen vrednim da postaneš mesto
stanovanja nebeskog dara. I on reče također onima koji su stajali do:
Blagosloveni su sveti, čije duše nikad ih nisu osudile, jer su ih stekle i
nisu podeljene protiv sebe, blagosloveni su duhovi čistih, i oni koji su
primili nebesku krunu celu od svijeta (doba) koja im je dodeljena,
blagoslovena su tela svetih, jer su ubrojana vrednim da postanu
hramovi Božji, da Hrist stanuje u njima: blagosloveni ste vi, jer vi
imate moč da opraštate grehe: blagosloveni ste vi ako ne izgubite
ono što vam je povjereno, već radujući se i odlazeći nosite sa vama:
blaženi su sveti, jer vama je dato da pitate i primite: blaženi su krotki
jer vas je Bog ubrojao vrednim da postanete nasljednici nebeskog
kraljevstva. Blagosloveni su krotki, jer vi ste oni koji su prevladali
neprijatelja, blagosloveni su krotki, jer ćete videti lice Gospoda.
Blagosloveni ste vi koji ste gladni Gospodnje koristi jer za vas je
odmor položen, i vaše duše raduju se nadalje. Blaženi ste vi koji ste
732
mirni, (jer ste ubrojani vrednim) da budete oslobođeni od greha (i od
zamene čistih i nečistih životinja). I kada apostol je rekao ove stvari
na čujenje svega mnoštva, Migdonija je bila još više utvrđena u vjeri i
slavi i veličini Hristovoj.

95 Ali Harisius rođak i prijatelj Misdeja kralja dođe na svoj doručak i

ne nađe svoju ženu u kući, i on je ispitivao sve koji su bili u njegovoj
kući. Gde je vaša gospođa nestala. I jedan od njih odgovori i reče: Ona
je otišla tome strancu. I kad je on čuo ovo od sluge, on je bio ljut na
druge sluge jer mu oni odmah nisu rekli šta je bilo: i on sjede i čekao
ju je. I kad je bila večer i ona došla u kuću on reče joj: Gde si bila. A
ona odgovori i reče: Sa liječnikom. A on reče: Je li taj stranac ljekar? A
ona reče: Da, on je ljekar duša: jer mnogi ljekari ne liječe tijela koja su
rastrojena, ali on duša koje nisu uništene. Harisius, čuvši ovo, bio je
veoma ljut u sebi na Migdoniju zarad apostola, ali on joj ne odgovori
ništa, jer se bojao, jer ona je bila iznad njega i u bogatstvu i po
rođenju, ali on je otišao da večera, a ona je otišla u sobu. I on reče
slugama: Pozovite je na večeru. Ali ona nije htela doći.

96 I kad je on čuo da ona nije htela izaći iz njene sobe, on uđe i reče
joj: Zašto nečeš da jedeš sa mnom i možda ne spavaš sa mnom kako
je potreba, u pogledu ovoga imam veliku sumnju, jer sam čuo da taj
vrač i varalica uči ljude da čovek ne treba da živi sa svojom ženom, i
da šta priroda traži i božanstvo je odredilo on zbacuje. Kad Harisius je
rekao ove stvari, Migdonija je šutjela. On reče joj ponovo: Moja
gospo i suprugo Migdonija, ne budi zavedena uzaludnim rečima, niti
delima čarobnjaštva koje sam čuo da ovaj čovek izvodi u ime Oca ,
Sina i Svetoga Duha; jer nikad se do sada nije čulo u svijetu da je iko
oživio mrtve i kako čujem, kaže se za ovoga čovjeka da on podiže
mrtve. A za to on niti jede niti pije, ne misli da zarad pravednosti on
niti jede ni pije već on ovo radi jer on ne poseduje ništa, za što on
treba da radi što nije čak njegov dnevni hleb. I on ima jednu odeću jer

733
on je siromašan, i kako ništa ne prima od ikoga (on čini tako, da bude
siguran, jer on zna u sebi da on uistinu ne liječi nijednoga čovjeka,
Syr.)

97 I kad Harisius reče tako, Migdonija bi tiha kao kamen, ali je molila,
pitajući kada će biti dan, da bi ona išla apostolu Hristove. I on povuče
se od nje i ode da jede teških misli, jer je mislio spavati sa njom
prema želji. I kad je on otišao, ona kleknu i molila je, govoreći:
Gospode Bože i Gospodaru, milostivi Oče, Spasitelju Kriste, ti mi daj
snage da prevladam besramnost Harisiusa, i daj mi da držim svetost u
kojoj si ti zadovoljan, da bih i ja mogla naći večan život. I kad je ona
tako molila on položi sebe na krevet i pokri se.

98 Ali Harisius kad je jeo dođe na nju, i ona zaplaka, govoreći: Ti

nemaš više nijednu sobu od mene, jer moj Gospod Isus je veći od
tebe, koji je sa mnom i počiva u meni. I on se smijao i reče: Zašto se
ismijavaš, govoreći ovo o tom vračaru, i zašto mu se podruguješ, koji
reče: Vi nemate života sa Bogom osim ukoliko ne očistite sebe. I kad
je on tako rekao on je pokušao da spava sa njom, ali ona nije izdržala
već zaplaka gorko i reče: Ja te zovem, Gospodine Isuse, ne zaboravi
me! Jer u tebi imam svoj zaklon, jer kad sam spoznala da ti tražiš one
koji su pokriveni u neznanju i spašavaš ih koji su držani u grehu. I sada
molim te čiju reč sam čula i poverovala, dođi mi na pomoć i spasi me
od besramnosti Harisiusa, da ova gadost ne uzme me rukom. I ona
skupi svoje ruke zajedno (sveza svoje ruke, Syr.) i uteče od njega gola,
i kako je ona išla povuče zavjesu od spavaće sobe i omota se njome, i
ode do svoje sluškinje, i spava tamo kod nje.

99 Ali Harisius je bio u teškoći celu noć, i udari svoje lice sa rukama, i
mislio je u tom času da kaže kralju u pogledu zla koje mu je učinjeno,
ali je mislio u sebi, govoreći: Ako velika težina koja je na meni
uvjerava me da idem sada k kralju, koji će me uvesti sebi jer ja znam
da moja muka me je zbacila od mojih višljih pogleda i mog hvalisanja i
734
dostojanstva, i bacilo me u ovu ništavnost i odvojilo moju sestru
Migdoniju od mene. Da, ako kralj sam stane pred vratima u ovom
času, ja ne bih mogao otići i odgovoriti mu. Ali čekati ću do zore, i
znam da šta god upitam od kralja, on će mi dati, i ja ću mu reći o
ludosti toga stranca, kako je on okrutno zbacio velikog i slavnoga u
dubinu. Jer nije da me to žalosti, da sam lišen njegog društva, ali za
njom sam tužan, jer njena veličina duše je ponizna, bijuči časna
gospođa u koju niko iz njene kuće ikada je našao grešku (osudio), ona
je pobegla gola, trčeći iz vlastite spavaonice, i ne znam gde je otišla, i
moglo bi biti da je izludjela od tog čarobnjaka, i u njenom ludilu je
izašla na javno mesto da ga traži, jer nema ništa što znači njoj osim
njega i stvari koje su izgovorene od njega.

100 I tako rekavši on poče da plače i govori: Jao meni, O moja pratiljo,
i tebi pored! Jer sam pre rano ožalošćen od tebe. Jao meni, moja
najdraža, jer ti prednjačiš sav narod: niti sina ni kćeri sam imao od
tebe da bih se odmarao u njima, niti si stanovala sa mnom punu
godinu, i zlo oko te je uhvatilo od mene. Je li nasilje smrti te uzelo, i
trebam li se ubrojati među kraljeve i velikaše: ali da bih pretrpio ovo
od ruku stranca, i bio kao rob koji je u bijegu, ka mojoj lošoj sreći i
tugi moje nesrećne duše! Neka ne bude zapreke za mene dok ga ne
uništim i osvetim ovu noć, i neka ne budem udovoljen pred Misdejom
kraljem ako me on ne osveti sa glavom ovoga stranca; (i ja ću mu reći
) o Siforu zapovedniku koji je bio prilika za ovo. Jer radi njega se
stranac pojavio ovde, i odsjeo u njegovoj kući, i mnogi su tamo koji
ulaze i izlaze koje on uči novo učenje, govoreći da niko ne može živjeti
ako se ne odrekne imanja i postane odricatelj kao sam, i on se nastoji
da učini mnoge sudionicima sa njim.

101 I kako je Harisius mislio o ovim stvarima, dan je svanuo, i nakon

noći, on je mislio, i obuo se i otišao dole i u težini pozdravio kralja. I
kad kralj vidje ga on reče: Zašto si tužan, i dolaziš tako odjeven i ja

735
vidim da tvoja pojava je promenjena. I Harisius reče kralju: Imam
novu stvar da ti kažem i novu pustoš koju Sifor je donio u Indiju, čak
nekog hebrejina, vračara, koga je odsjeo u svojoj kući i koji ne odilazi
od njega, i mnogi su tamo koji idu njemu: koje također on uči o
novomu Bogu, i stavlja na njih nove zakone kakvi nikad se nisu čuli,
govoreći: Nemoguće je za vas uči u večan život koji vam oglašavam,
ukoliko se ne oslobodite vaših žena, i tako žene od njihovih muževa. I
dogodilo se da moja nesretna žena je također išla k njemu i postala
slušalac njegovih reči, i ona veruje njima, i u noći ona me napustila i
pobegla strancu. Ali pošalji ti po oboje Sifora i tog čarobnjaka koji je
skriven sa njim, i posjeti ih lično, da svi od tvoga naroda ne stradaju.

102 I kad Misdej njegov prijatelj je čuo ovo on reče mu: Ne budi tužan
niti klonuo, jer ja ću poslati po njega i osvetiti te, i ti češ imati svoju
ženu opet, i drugi koje ne mogu osvetiti. I kralj ode i sjede u sudnicu, i
kad je bilo namešteno on zapovedi Siforu zapovedniku da bude
pozvan. Oni odoše stoga u njegovu kuću i nađu ga kako sjedi na
desno ruke apostola i Migdonija do njegovih nogu, slušajući ga sa
svim mnoštvom. I oni koji behu poslani od kralja rekoše Siforu: Sjediš
li ovde slušajući uzaludne riječi, a Misdej kralj u gnjevu mislio je da
uništi te zarad ovog vrača i prevaranta koga si doveo u tvoju kuću. A
Sifor slušajući bi pao, ne zarad kraljeve prijetnje protiv njega, već
zarad apostola, jer kralj je bio raspoložen suprotno njemu. I on reče
apostolu: Ja sam tužan zbog tebe: jer ja ti rekoh iz prva da ta žena je
žena Harisiusa kraljeva prijatelja i rođaka, i da on neće trpjeti nju da
čini šta je obečala, i sve što on traži od kralja on daje mu. Ali ašpostol
reče Siforu: Ne boj se ništa, već veruj u Isusa koji zastupa nas sve, jer
u njegov zaklon mi smo sakupljeni. I Sifor, čuvši to, stavi svoju odeću
oko sebe i ode ka Misdeju kralju.

103 I apostol je ispitivao Migdoniju: Šta je uzrok da tvoj muž je ljut na

tebe i naumio je ovo protiv nas. A ona reče: Jer ja nisam dala sebe ka

736
pokvarenosti, jer je želio prošle noći da me potčini ka strasti kojoj on
služi: a on komu sam predala moju dušu izbavio me je iz njegovih
ruku, i ja pobegoh od njega gola, i spavah sa dojiljom, ali što ga je
snašlo ja ne znam, zašto je izmislio ovo. Apostol reče: Ove stvari nas
neće ozlediti, ali veruj ti u Isusa, i on će zbaciti gnjev Harisiusa i
njegovo ludilo i njegov nasrtaj;, i on će biti drug tvoj u strašnom putu,
i voditi će te u svoje kraljevstvo, i on će te voditi u večan život dajući ti
pouzdanje koje ne prolazi niti se mijenja.

104 A Sifor je stajao pred kraljem, i on ga je pitao: Tko je taj vračar i

odakle, i šta uči on koga si sakrio u svojoj kući. A Sifor odgovori kralju:
Ti nisi u neznanju, O kralju, koju nevolju i tugu ja, sa mojim
prijateljima imam u pogledu moje žene, koju ti znaš i mnogi drugi se
sećaju, i u pogledu moje kćeri, koju cijenim više od svih mojih
posjeda, koje vreme i iskušenje sam pretrpio, jer sam postao
podsmijeh i prokletstvo u celoj našoj zemlji. I ja čuh izveštaj ovoga
čoveka i odoh njemu i molih ga, i uzeh ga i dovedoh ovde. I kako sam
išao putem ja videh čudesne i nevjerovatne stvari, i ovde također
mnogi su čuli o divljoj magarici i u pogledu đavola koga je on izveo, i
izlečio moju ženu i kćer, i sada su zdravi, i on nije tražio nagrade već
je tražio vjeru i svetost, taj čovjek treba postati sudionik sa njim u
čemu god on čini, i ovo on uči da se obožava i boji jednoga Boga,
vladara svih stvari, i Isusa Hrista njegova Sina, da bi oni imali večni
život. I ono što on jede je kruh i sol, a njegovo piće je voda od večera
do većeri, i on čini mnoge molitve, i štogod on upita od svoga Boga,
on mu daje. I on uči da ovaj Bog je svet i močan, i da Krist je živ i
oživio, zato on također nalaže im koji su prisutni da dođu k njemu u
svetosti i čistoti i ljubavi i vjeri.

105 I kad Misdej je čuo ove stvari od Sifora on posla mnoge vojnike ka
kući Sifora zapovednika, da dovedu Tomu apostola i sve koji se nađu
tamo. I oni koji su bili poslani uđoše i nađoše ga kako uči mnogo

737
naroda, i Migdonija je sjedila do njegovih nogu. I kad su oni videli
veliko mnoštvo koje je bilo s njim, oni su se bojali, i otišli su do
njihova kralja i rekli: Mi se ne usuđujemo reći išta njemu, jer tamo je
veliko mnoštvo sa njim, i Migdonija sjedi pred njegovim nogama
slušajući stvari koje on govori. I kad Misdej kralj i Harisius su čuli ove
stvari, Harisej poskočio je pred kralja i povukao mnogo ljudi sa njim i
rekao: Ja ću ga dovesti, O kralju, i Migdonija čije razumevanje je
oduzeto. I on dođe do kuće Sifora zapovednika, uveliko uznemiren, i
nađe ga (Tomu) kako uči: ali Migdoniju nije našao,jer ona se povukla
ka njenoj kući, saznavši da je rečeno njenom mužu da ona je tamo.

106 I Harisej reče apostolu: Ustani, ti ludi i uništitelju i neprijatelju

moje kuće, za mene tvoje vračanje ne može ozlediti, je ja ću staviti
tvoje mađije na tvoju glavu. I kad je on tako rekao, apostol pogleda
na njega i reče mu: Tvoje prijetnje će se vratiti na tebe, jer ti meni ne
možeš naškoditi ičim: jer veći od tebe i tvoga kralja i cele tvoje vojske
je Gospod Isus Hrist u koga imam poverenja. I Harisej uze maramu
(turban, Syr.) od jednog od svojih robova i baci oko vrata apostola,
govoreći: Uzmite ga i vodite, da vidim da li njegov Bog može da ga
izbavi iz mojih ruku. I oni ga vodiše do Misdeja kralja. I apostol stade
pred kralja, akralj mu reče: Reci mi tko si ti i kojom moči ti činiš ove
stvari. Ali apostol je ćutao. I kralj zapovedi svojim oficirima
(podanicima) da on bude bičevan sa stotinu i dvadeset osam (stotinu
i pedeset, Syr.) udaraca, i vezan, i bude bačen u zatvor, i oni svezaše
ga i odvedoše ga. I kralj i Harisej razmišljali su kojom smrću da ga
kazne, jer mnoštvo ga je obožavalo kao Boga. I naumili su da kažu:
Ovaj stranac je psovao kralja i on je varalica.

107 Ali apostol ode u zatvor veseleći se, i reče: Ja hvalim te, Isuse, jer
ne samo da si me učinio vrednik,već da također pretrpim mnogo
zarad tebe. Dajem ti zahvalu stoga, Gospode, da sjetiš se mene i daš
mi strpljenja: Ja zahvaljujem ti Gospode, da zarad tebe ja sam

738
prozvan vračarom i čarobnjakom. Primi me stoga sa blagoslovom
(Syr. daj mi da primim blagoslov) siromašnih i ostalih umornih, i
blagoslov njih koje ljudi mrze i progone i psuju , i govore zle reči o
njima. Jer gle, zarad tebe Ja sam omražen: gle zarad tebe sam
odsječen od mnogih, i zarad tebe oni zovu me takvim kakav nisam.

108 I kako je molio, svi zatvorenici su gledali na njega, i molili ga da

moli za njih: i kad je molio i sjeo, on poče da izgovara psalam ovom
mudrošću:

(Ovde slijedi Himna Duše: najznačajnije delo, izvorno u Sirijskom, i

izvjesno stariji od Dela, sa kojim nema stvarnu vezu. Mi imamo je u
grčkom u jednomu rukopisu, Velićelianskom, i u navođenju ,
opisivanju Niketasa Tesalijskog, nađeno i izloženo od Bonneta.)

1 Kad sam bio malo dete

U palači moga Oca

2 i odmarao se u bogatstvu i raskoši mojih negovatelja,

Iz istoka, naše domovine,moji roditelji opskrbiše me i poslaše me.

4 I iz bogatstva onih njihovih blaga oni staviše zajedno tovar

5 i mnogo i lako, da mogu da nosim sam.

6 Zlato je teret, onih koji su gore (ili iz zemlje Eleana ili Gileana),

I srebro veliko blago (ili od Gazaka velikog)

7 i kamenje, halkedonij od Indijaca

I biserje od Kosana (Kušan)

8 i oni naoružaše me sa jako

9 i skidoše sa mene (Gr. Staviše na mene) odeću sa draguljima, sjajna

sa zlatom, koju oni su izradili za mene jer su me voljeli
739
10 i odeća koja je bila žuta , učinjena za moj stas

11 i oni učiniše zavjet sa mnom, i upisaše ga u moje razumevanje, da

ja ne zaboravim, i reče:

12 ako ideš dole u Egipat, i vrati otamo jedan biser

13 koji je tamo (usred mora) opasan oko proždrljive zmije

14 staviti češ na sebe (opet) odeću sa draguljima, i taj ogrtaš na

kojemu počiva (koji je na njemu)

15 i jer sa tvojim bratom koji je sledeći do nas (Gr. Dobro upamćen)

nasljednik (Gr. Glasnik) u našemu kraljevstvu.

109. 16 I ja izađoh sa Istoka putem teškim i strašnim, sa dva vodića

17 bio sam neiskušan putujući njime.

18 i prođoh granice Mosana (Maišana) gde je pribježište trgovaca

Istoka,

19 i stigoh do zemlje Vavilonjana (i dođoh do zidova Sarbuga).

20 Ali kada sam ulazio u Egipat, vodići ostaviše me koji su putovali sa

mnom.

21 I ja odoh najkraćim putem do zmije, i do njene rupe prebivah

22 gledajući na njega koji spava, da bih uzeo biser od njega.

23 i kako bijah sam ja učinih moj izgled stranim, i pojavih se kao

stranac mome narodu.

24 i tamo ja videh moga rođaka sa Istoka, slobodno-rođenoga

25 mladić od milosti i lepote, sin kraljevića (pomazanik).

26 On dođe k meni i stanova sa mnom

740
27 i ja imah ga za druga, i učinih ga prijateljem i sadionikom u mome
putovanju (ili trgovanju)

28 i ja zadužih ga da se čuva Egipćana, i od učestvovanja u tim

prljavim stvarima (udruživanja sa tim nečistim ljudima).

29 i ja obukov njihovu odeću, da im ne izgledam strano, i jedan koji je

došao bez

30 da povrati biser, i da se egipćani ne probude zmiju protiv mene

31 ali, ja ne znam tu priliku, oni su saznali da ja nisam iz njihove

zemlje

32 i sa pohotom oni su učinili za mene prevaru, i ja kušah od njihove

hrane.

33 i nisam znao više da je on kraljev sin, i ja postah sluga njihovome

kralju

34 i ja zaboravih također biser koji moji oci su mi poslali

35 i zarad težine njihove hrane ja padoh u dubok san.

110. 36 Ali kad me to snašlo, moji oci takođe behu svesni toga, i
tugovahu za mnom

37 i proglas bi objavljen u našemu kraljevstvu, da svi treba da se

sastanu na našim vratima.

38 i tada kraljevi Partije i oni koji su vršili službu i velikaš Istoka

39 učiniše rješiše u pogledu mene, da ja ne trebam napuštati Egipat

40 i kraljevići napisaše mi označavajući ovo (i svaki velikaš označio je

svoje ime na njega, Syr.)

41 Od tvoga Oca Kralja kraljeva, i tvoja majka koja vlada Istokom,

741
42 i tvoj brat koji je drugi do nas, našemu sinu koji je u Egiptu, mir.

43 Ustani i probudi se iz sna, i poslušaj riječi pisma

44 i sjeti se da si sin kraljeva, jer gle, ti si došao pod jaram okova

45 sjeti se bisera za kojima si poslan u Egipat (Gr. Stavlja ovo nakon

46)

46 Sjeti se odeće išarane zlatom

47 (i slavan ogrtač koji si trebao nositi i kojim pokrivati sebe.) Tvoje

ime je zapisano u knjizi života,

48 i sa tvojim bratom koga si primio (biti češ) u našemu kraljevstvu.

111. 49 (i moje pismo je a) i Kralj (izaslanik) zapečati ga (sa desnom

rukom)

50 zarad zlih, čak dece Vavilonjana i okrutnih demona Labirinta

(Sarbug, Syr.)

51 ( Letio je kao orao, kralj od svih ptica)

52 Letio je i osvetljavao me, i postao sav govor

53 I na glas njegov i osećaj njegov dignut iz sna

54 i ja ga uzeh i poljubih (i slomih pečat) i pročitah.

55 i bilo je napisano u pogledu onoga što je zapisano u mome srcu

56 i ja se setih odmah da sam sin kraljeva, i moja sloboda čeznula

(tražila) je svoju vrstu

57 i ja setih se bisera za kojim bih poslan u Egipat

58 i ja počeh (ili dođoh) sa čarima protiv užasne zmije

59 i ja prevladah ga (ili uspavah) zovući ime moga Oca na njega,

742
60 (i ime naše drugo po redu, i moju majku kraljicu Istoka).

61 i ja odnesoh biser i okrenuh se da nosim mojim očevima.

62 i skidoh prljavu odeću i ostavih je u njihovoj zemlji,

63 i upravljah svoj put napred ka svetlu moje domovine na Istoku

64 i na putu ja nađoh moje pismo koje me probudilo

65 i ono, kao da je uzelo glas i podiglome kad sam spavao, također

vodilo me sa svetlom koje došlo je od njega.

66 jer u vremena kraljevska odeća od svile (sjala) je pred mojim

očima,

67 (i sa njegovim glasom i vodstvom požurivalo me,)

68 i sa ljubavi vodilo me vukući me napred

69 i ja prođoh Mabirint (Sarbug), i ja ostavih Babilon na levu ruku

sebe

70 i ja dođoh u Meson (Mesenu, Maišan) velik

71 koji leži na obali mora,

72 (i moje svetli ogrtač koji sam skinuo, i podogrtač kojim beh

obučen)

73 od visina Warkana (Hirkanije) su moji roditelji poslali tamo

74 rukom njihovih rizničara, kojima su predali ga, zarad njihove

vjernosti

112. 75 Ali ja se ne sjetih svjetlosti njegove, jer bijah još dijete i

veoma mlad kada sam ostavio palaču moga Oca,

76 ali odjednom, kada videh odeću kao učinjenu meni kao da je u

ogledalu.
743
77 i ja gledah na celoga sebe (ili videh je celu na sebi) i ja znah i videh
sebe kroza nji,

78 da mi besmo podeljeni nadvoje, bijući kao jedan, i opet besmo

jedno u izgledu

79 Da, rizničari također koji mi donesoše odeću

80 ja gledah, da oni behu dvoje, a jedan izgled je bio na oboje, jedan

kraljevski znak bio je na obje njih.

81 Novac i bogatstvo imali su u njihovim rukama, i platiše mi dužnu

cenu,

82 i voljene odeće, koja je šarena sa svetlim bojama

83 sa zlatom i dragim kamenjem i biserima lijepih nijansi

84 behu pričvršćeni iznad 8ili na visini)

85 (i sa kamenjem tvrdim behu svi izgledahu pričvršćeni),

86 i kao kralj kraljeva bi sve u svemu tome

87 Safirno kamenje bilo je prikladno postavljeno u njemu gore (ili, kao

safirni kamen behu njegove višestruke nijanse).

113. 88 I opet ja videh da kroz pokrete znanja su bili izlazili

89 i bilo je spremno da progovori

90 i čuo se govor (sa onima koji ga donesohu)

91 Ja sam od njega koji je hrabriji od svih ljudi, za čije dobro ja sam

odgojen sa Ocem samo.

92 i također ja videh njegov izgled (tako Gr. –Syr. Ja videh u sebi da

moj izgled raste u skladu sa njegovim radom).

744
93 I svi njegovi kraljevski pokreti su počivali na meni kako sam rastao
prema poticaju njega (i sa njegovim kraljevskim pokretima bio se
raširio prema meni).

94 i požurio je, dostižući iz ruke (onomu koji je donio) njemu koji je

htio primiti

95 i mene je također čežnjivo pobudio da počnem i sretnem ga i

primim.

96 i ja ispružih i primih, i ukrasih sebe sa lepotom boja odtoga

(večinom Syr.; Gr. Pokvareno)

97 i u mojoj kraljevskoj odeći prelijep u izgledu ja ukrasih sebe celog

98 i kad ga obukoh na sebe, ja bijah podignut na mesto mira i počasti

99 i ja pognuh moju glavu i obožavah svjetlost Oca koji je poslao je

meni.

100 jer ja izvrših njehove zapovijedi, i on tako šta je obečao

101 i vrata njegove palače koja su bila od početka ja pomiješah među

(njegove velikaše),

102 i on se radovao nada mnom i primio me sa njim u njegovu palaču

103 i sve njegove sluge su ga slavile sa slatkim glasovima.

104 i on je obečao mi da sa njim ja ću biti poslat do vrata kralja.

105 da sa mojim darovima i mojim biserjem mi se pojavimo zajedno

pred kraljem.

(Odnah na ovo, u sirijskom, slijedi Pesma Slave od Tome apostola

sastojeći se od četrdeset i dva pripisivanja hvale i četiri završne
rečenice (Wright, pp 245-51). Nema nikakvog odnošenja ka Delima, i
nije u sebi tako značajan da bi trebao biti umetnut ovde.)

745
114 I Harisej ode kući zadovoljan, misleći da će njegova žena biti sa
njim, i da je ona postala takva kakva je bila ranije, prije nego li je čula
božansku riječ i vjerovala u Isusa. I on ode, i nađe nju sa kosom
razbarušenom i njenom odećom poderanom, i kad on to vidje on reče
joj: Moja gospo Migdonija, zašto ova okrutna bolest te drži i zašto si
uradila ovo. Ja sam tvoj muž od tvoga djevojaštva, i i bogovi i zakon
dao mi je da vladam nada tobom, šta je ovo tvoje veliko ludilo, da si ti
postala podsmijeh celoga našega naroda, ali odloži svoju brigu koja
dolazi od toga bajača, i ja ću ukloniti njegovo lice između nas, da ti ne
vidiš ga više.

115 Ali Migdonija kada je čula dade se u žalost, tugujući i Harisej reče
ponovo: Jesam li toliko pogrešio bogovima da su me oni unesrečili sa
takvom bolesti koja je moja velika uvreda da su me bacili u takvo
poniženje. Ja molim te. Migdonija ne muči moju dušu sa žalosnim
pogledom na tebe i tvojom pojavom i ne pati moje srce brigom za
tebe. Ja sam Harisej tvom muž, koga svi narodi časte i boje se. Šta da
radim ne znam kamo da se okrenem. Šta da mislim da li da ćutim i
trpim još ko može biti strpljiv kada ljudi uzimaju njegovo blago i ko
može izdržati da izgubi svoje lijepe puteve i šta je tamo za mene (Syr.
tvoje ljepote koje su uvijek preda mnom) miris tebe je u mojim
nosnicama, i tvoje svetlo lice je učvršćeno u moje oči. Oni oduzimaju
moju dušu, i lijepo tijelo kojem se ja radujem da vidim oni uništavaju,
i to što oštri moje oči oni zaslepljuju i odsecaju od moje desne ruke:
moja radost se okreće u žalost i moj život u smrt, i svjetlo njegovo je
obojeno tamom. Neka nijedan čovjek od vas moj rođak nadalje me ne
gleda, od vas nema mi pomoći, niti ću ja ubuduće obožavati bogove
istoka koji su me zamotali u takve nesreće, niti moliti ih više niti
žrtvovati im, jer ja sam ožalošćen od moje supruge. I šta drugo da ja
pitam za njih za svu moju slavu koja je uzeta, jer ja sam kraljević i
slijedeći do kralja u moči, ali Migdonija me stavila na ništa, i oduzela
sve ove stvari. (Da li je neko oslepeo moje oči, i da tvoje oči gledaju
746
na mene kao da ih neće, Syr. koji ima više dodatih rečenica, istoga
značenja.)

116 I kad Harisej izgovori ovo sa suzama, Migdonija je bila tiha i

gledajući na zemlju, i opet on dođe k njoj i reče: Moja gospo
Migdonija, najpoželjnija od mene, sjeti se da od svih žena kojesu u
Indiji ja izabrah i uzeh tebe kao najljepšu, iako ja bih se pridružio u
braku mnogima ljepšima, ali lažem, Migdonija, jer uz pomoć bogova
ne bi bilo moguće da nađu drugu kao ti u zemlji Indije, ali teško je
meni zacelo, jer ti nečeš čak odgovoriti mi riječ, ali ako želiš, izruži
me, tako da budem udostojen riječi od tebe. Pogledaj na mene, jer ja
sam ljepši od toga vračara, ali ti si moje blago i čast, i svi ljudi znaju da
nema nikoga kao ja, i ti si moje vrste i rođaka, i gle, on te uzima od
mene.

117 I kad je Harisej tako rekao, Migdonija mu reče: On koga ja volim

je bolji od tebe i tvoga imanja, jer tvoje imanje je od zemlje i vraća se
u zemlju, ali on koga ja volim je od neba i uzeti će me sa sobom u
nebo. Tvoje bogatstvo prolazi, i tvoja ljepota će nestati, i tvoja odeća,
i tvoja mnoga dela, i ti češ biti sam, gol, sa tvojim sagrešenjima. Ne
prizivaj u moje sječanje tvoja dela (ka meni), jer ja molim Gospoda da
mognem te zaboraviti, tako da se ne sječam više ranijih zadovoljstava
i običaja tela, koja će proći kao sjena, ali Isus jedini traje zauvek, i
duše koje se nadaju u njega. Isus sam će razrešiti me od sramnih dela
koja ja činih sa tobom. I kad Harisej je čuo ovo, on se okrenu da
spava, bolan u duši, govoreći joj: Uvidi sama cele ove noći: i ako češ
biti sa mnom takva kakva si bila ranije, i ako ne vidiš toga vračara, ja
ću učiniti sve prema tvojoj zamisli, i ako ukloniš tvoju ljubav od njega
ja ću ga izvesti iz zatvora i pustiti ga i ukloniti u drugu zemlju, i neću ti
dodijavati, jer ja znam da ti činiš mnogim tog stranca. I ne prvo sa
tobom je ova stvar došla, jer mnoge druge žene su također zavedene

747
tobom, i one su se otreznile i vratile se sebi, nemoj stoga učiniti
ništavnim moje riječi i učiniti da budem prijekor među Indijcima.

118 I Harisej izgovorivši ovo ode da spava, ali ona uze deset dinara
(20 zuze, Syr) i ode tajno da dadne im tamničarima da bi ona ušla do
apostola. Ali na putu Juda Toma dođe i srete je, i ona vidje ga i bi
uplašena, jer ona je mislila da je on jedan od vladara,jer veliko svetlo
je išlo pred njim. I ona reče sebi dok je bežala: izgubih li te, O moja
nesrećna dušo! Jer nisi htela opet da vidiš Judu apostola Isusa živoga
Boga, i još nisi primila sveti pečat. I ona pobeže i trčala je uskim
mestom i tamo se sakri, govoreći: Radije ću izabrati da budem
ubijena od siromaha, koje je moguđe ubijediti, nego da padnem u
ruke ovom močnom vladaru, koji će prezreti darove.

Deseto Delo: u kojemu Migdonija prima krštenje

119 I dok Migdonija je mislila ovo u sebi, Juda dođe i stade nada
njom, i ona ga vidje i bi uplašena, i pade dole i posta bezživotna od
užasa. Ali on stade do nje i uze je za ruku i reče joj: Ne boj se,
Migdonija: Isus te neće ostaviti, niti će Gospod komu si povjerila
svoju dušu ne pogledati te. Njegov sažaljiv počinak te neće proči, on
koji je ljubazan te neće napustiti, zarad njegove nježnosti, niti on koji
je dobar zarad svoje dobrote. Ustani stoga sa zemlje, da budeš cela
iznad nje: pogledaj na svetlo, jer Gospod ne ostavlja one koji vole ga
da hoda u tami: pogledajte njega koji putuje sa svojim slugama, da on
je njima branitelj u mukama. I Migdonija usta i pogleda na njega i
reče: Odakle si došao ti, moj gospode i tko je on koji te doveo iz
zatvora da vidiš sunce? Juda Toma reče joj: Moj Gospodar Isus je
močniji od svih sila i svih kraljeva i vladara.

748
120 I Migdonija reče: Daj mi pečat Isusa Hrista i ja ću (daj mi) da
primim dar iz tvojih ruku prije nego odeš iz života. I ona uze ga sa
njom i uđe u dvor i probudi sluškinju, govoreći joj: Narsija (Gr.
Marsija), moja majka i dojiljo, sva tvoja služba i okrepa koju si učinila
za mene od moga detinjstva do sada su uzalud, i za njih ja ti dugujem
zahvalu koje su privremene; učini mi sada također uslugu, da za uvek
primiš nadoknadu od njega koji daje ove velike darove. I Narsija u
odgovoru reče: Šta želiš ti, moja kćeri Migdonija, i šta treba biti
učinjeno za tvoje zadovoljstvo za čast koju si obečala mi ranije,
stranac nije izdržao te da izvršiš, i ti si me učinila prijekorom među
svim narodom. I sad šta je ovo nova stvar koju mi zapovedaš. A
Migdonija reče: Postani naš sadionik sa mnom u večnomu životu, da
ja primim od tebe savršenu njegu: uzmi hleb i donesi mi, i vino
pomiješano sa vodom, i poštedi moju slobodu (imaj milosti namene
slobodno-rođenu ženu, Syr.). I dojilja reče: Ja ću doneti ti mnogo
pogača, a za vodu bocu vina, i ispuniti tvoju želju. Ali ona reče dojilji:
Boce ne želim, niti mnogo pogača, već samo ovu, donesite vino
pomiješano sa vodom i jednu pogaču, i ulje (iako je u svjetiljki, Syr.)

121 I kad je Narsija donijela ove stvari, Migdonija stade pred apostola
sa njenom glavom otkrivenom, i on uze ulje i posu joj po glavi,
govoreći: Ti sveto ulje dato nam za osvećenje, sveta tajno kojoj križ je
pokazan nam, ti si ispravljač krivih tela, ti ponizuješ (činiš nežnijim)
grube stvari (dela), ti si koji pokazuje skrivene riznice, ti si izdanak
dobrote, neka tvoja moč dođe, neka bude utvrđena na tvojoj sluškinji
Migdoniji, i izleči je ovom slobodom. I kada je ulje bilo posuto na nju
ona reče njenoj dojilji da je otkrije i opasa lanenu odeću oko nje, i
tamo je bila fontana vode na koji apostol ode, i krsti Migdoniju u ime
Oca i Sina i Svetoga Duha. I kad je ona bila krštena i obučena, on
prelomi hleb i uze čašu vode i učini nju sudionikom u telu Hrista i čašu
Sina Božijeg, i reče: Ti si primila tvoj pečat, uzmi za sebe vječan život. I
odmah tamo se čulo odozgor glas koji je rekao: Da, Amin. I kad
749
Narsija je čula taj glas, ona je bila začuđena, i tražila je apostola da
ona također primi pečat, i apostol joj dade i reče: Neka briga
Gospoda bude oko tebe kao oko ostalih.

122 I učinivši ove stvari apostol vrati se u zatvor, i nađe vrata

otvorena i čuvare kako još spavaju. I Toma reče: Ko je kao ti, O Bože
koji ne zadržavaš svoju ljubav i brigu od ikoga ko je kao ti, milostiv,
koji si izbavio tvoja stvorenja iz zla. Život koji potčinjava smrt, odmor
kojim završavaju muke. Slava neka je jedino-rođenom od Oca. Slava
sažaljivome koji je poslan iz njegova srca. I kad je on rekao ovako,
čuvari su probudili se i vidjeli vrata otvorena, i zatvorenike (zaspale,
Syr.), i rekoše u sebi: Nismo li pričvrstili vrata i kako su ih otvorili, a
zatvorenici unutar.

123 Ali u zoru Harisej ode d Migdonije (i njene dojilje, Syr.), i nađe ih
kako mole se i govore: O novi Bože koji si strancem došao ovde nama,
skriveni Bože stanovnika Indije (Syr. koji si skriven od); Bog koji je
pokazao tvoju slavu tvojim apostolom Tomom, Bog čija reč se čula i
poverovahu u tebe; Bog, kome dolazimo da budemo spaseni; Bog,
koji za ljubav ka čovjeku i sažaljenje je došao dole u našu malenkost;
Bog koji je nas je tražio kad ga nismo znali; Bog koji stanuje u visini i
od dubina nije sakriven: okreni od nas ludilo Hariseja. I Harisej
slušajući to reče Migdoniji: Pravo me zoveš zlim i ludim i grešnim. Da
se nisam nosio sa tvojom neposlušnošću, i dao ti slobodu, ti ne bi
zvala Boga protiv mene i činila spomen moga imena pred Bogom. Ali
veruj mi, Migdonija da u tom vračaru nema koristi, i ono šta je
obečao izvesti on ne može, ali ja ću izvesti pred tobom sve šta sam
obećao, da ti možeš verovati, i nositi moje reći i biti meni kako si bila
prije.

124 I on dođe blizu i potraži je ponovo, govoreći: Ako ti budeš

nagovorena od mene, ja ubuduće neću biti žalostan, sjeti se dana tog
kada si me srela prvo, reci mi istinu: jesam li bio ljepši tebi u to
750
vreme, ili Isus. A Migdonija reče: To vreme zahtevalo je svoje, a ovo
vreme također, to je bilo vreme početka, ali ovo je kraja, to je bilo
vreme privremenog života, ovaj je večan, taj od užitaka koji prolaze,
ali ovaj od užitaka koji biva zauvek, taj od dana i noći, ovaj od dana
bez noći. Ti si video taj brak koji prolazi, i ovde, i sam ali ovaj brak
traje zauvek, to je bilo prijateljstvo pokvarenosti, ali ovo od večna
života; ti djeveri (i djevojke) behu ljudi i žene vremena, ali ovaj biva
do kraja. Taj brak na zemlji postavio je padajuću rosu ljubavi ljudske
(Syr. Ta zajednica je osnovana na zemlji gde postoji neprestan tisak:
ovo je osnovano na mostu vatre na kojem je posuta milost: oboje
pokvareno); ta odoja za mlade jeskinuta opet,ali ovo ostaje uvijek;
taj krevet je izrađen od pokrivača (koji stare), ali ovo sa ljubavi i
verom. Ti si mladoženja koji prolazi i koji si prolazan (promenjen), ali
Isus je istinit mladoženja, koji traje zauvek večno, taj miraz je od
novca i odeće koja stari, ali ovaj je od živih reči koje nikad ne prolaze.

125 I kad Harisej ču ove stvari on ode kralju i reče mu sve: i kralj
zapovedi da Juda bude doveden, da bi mu on sudio i uništio ga. Ali
Harisej reče: Imaj strpljenja za malo, O kralju, i prvo ubijedi čovjeka
čineći ga ustrašenim, da bi on ubijedio Migdoniju da bude ti kao
ranije. I Misdej posla i dohvati apostola Hristovog, i svi zatvorenici
behu tužni jer apostol je otišao od njih, jer oni su čeznuli za njim,
govoreći: Čak uteha koju smo imali oni su uzeli od nas.

126 I Misdej reče Judi: Zašto naučavaš ti ovo novo učenje, koje i
bogovi i ljudi mrze, i od čega nema koristi. A Juda reče: Koje zlo ja
učim? A Misdej reče: Ti učiš, govoreći da ljudi (ne mogu živjeti dobro
osim ako žive kao djevstvenici, časno,čedno) sa Bogom koga ti
propovedaš. Juda reče: Ti kažeš istinu, O kralju: tako ja učim. Jer reci
mi, nisi li ti ljut na svoje vojnike ako oni čekaju na tebe u prljavoj
odeći ako ti, bijući kralj zemlje i vračajući se zemlji, tražiš tvoje
podanike da budu časni u njihovim radnjama, a ti ljut i kažeš da ja

751
učim loše kada kažem da oni koji služe mome kralju moraju biti časni i
čisti i pobeći od sve tuge i brige dece i beskorisnog bogatstva i
uzaludnih problema. Jer uistinu ti bi imao svoje podanike koji slijede
tvoje riječi i tvoje ponašanje, i ti ih kažnjavaš ako prezru tvoje
zapovesti: koliko više moraju oni koji veruju u njega služiti mome
Bogu sa više uvažavanja i čistoće i sigurnosti, i biti odsečeni od svih
zadovoljstava tela, preljuba i rasipnosti i krađe i pijanstva i službe
stomaku i grešnim delima.

127 I Misdej čuvši ove stvari reče: Vidi, ja ću te pustiti: idi i ubijedi
Migdoniju, ženu Hariseja, da se ne odvaja od njega. Juda mu reče: Ne
odlaži ako treba što da izvršiš: za nju, ako je pravilno primila šta je
spoznala, niti železo niti vatra niti išta drugo jače nego ovo će koristiti
da ozlijediš ili iščupaš iz njega što je držano u duši. Misdej reče Judi:
Neki otrovi oslobađuju drugih otrova, i terijak liječi ugriz zmije, i ako ti
ne možeš mi dati rešenje za ove bolesti, i učini mir i slogu između
ovog para: jer čineći tako ti češ poštedjeti sebe, jer nisi još sit života, i
znaj ti da ako ti ne ubijediš je, ja ću te izvesti iz ovoga života koji je
poželjan svim ljudima. A Juda reče: Ovaj život je dat kao zajam, a ovo
vreme je ono koje se menja, ali taj život od koga ja učim je
nepokvarljiv, i lepota i mladost koji su viđeni će u malom prestati da
budu. Kralj reče njemu: Ja sam te savetovao za najbolje, ali ti znaš
tvoje vlastite stvari.

128 I apostol je otišao od kralja, Harisej dođe k njemu i molio ga i

reče: Ja molim te, O čovjeće: ja nisam grešio protiv tebe ili ikoga
drugog u ikoje vreme, niti protiv bogova, zašto si razastro ovu veliku
nesreću protiv mene i zarad čega si doveo takvu pometnju na moju
kuću i koju korist imaš ti od toga, ali ako misliš da stekneš nešto, reci
mi dobit, koja je, i ja ću pribaviti je za tebe bez truda. Za koji kraj si
učinio me ludim, i bacio sebe u uništenje jer ako je ne razuvjeriš, ja ću
oboje pogubiti tebe i konačno lišiti sebe života. Ali ako, kako kažeš,

752
nakon tvog odilaska tamo je život i smrt, i također osuda i pobjeda i
mjesto suda, tada ću ja također ići tamo da budem suđen sa tobom: i
ako taj Bog koga propovedaš je pravedan i nagrađuje kaznom
pravedno, ja znam da ću dobiti moju stvar protiv tebe, jer ti si me
ozlijedio, pretrpio sam ništa krivo iz mojih ruku, jer uistinu čak ovde ja
mogu da osvetim sebe na tebi i dovedem na tebe sve što si mi ti
učinio. Stoga budi ubijeđen, i idi kući sa mnom i ubijedi Migdoniju da
bude sa mnom kako je bila iz prva, prije nego je videla tebe. I Juda mu
reče: Veruj mi, moje dete da ako ljudi vole Boga toliko kako vole
jedno drugog, oni bi pitali njega sve stvari i primili ih, i nitko im ne bi
učinio nasilje (ne bi ništa bilo što ne bi poslušao, Syr)

129 I Toma reče ovo, a oni dođoše u kuću Hariseja i nađoše

Migdoniju kako sjedi i Narsiju kako stoji pored nje, i njena ruka je
držala njen obraz, i ona je govorila: Neka ostatak dana mojega života,
O majko, budu odsečeni od mene, i sve sati postanu kao čas, i neka
odem iz života da bih ranije išla i gledala lijepoga, čiju riječ sam čula,
čak i onaj živi i darovatelj života onima koji u njega vjeruju, gde nema
dana ni noći, niti svetla ni tame, niti dobra ni zla, niti siromašnih niti
bogatih, niti muško niti žensko, niti slobodnih niti vezanih, niti
ponosnih koji potčinjuju ponizne. I kako je ona govorila apostol je
stajao do nje, i potom ona usta i učini mu poštovanje. Tad Harisej
reče mu: Vidiš li kako se ona boji i časti te i sve što joj ti narediš ona
će učiniti rado.

130 I kako je on tako govorio, Juda reče Migdoniji: Moja kćeri

Migdonija, slušaj to što tvoj brat Harisej kaže. I Migdonija reče: Da
nisi imenovao delo u reči bi li me prisilio da izdržim delo jer sam čula
od tebe da ovaj život nema koristi, i ovo olakšanje je za vreme, i ta
imanja prolazna. I opet ti kažeš da tkogod odrekne se ovoga života će
primiti večan život, i tko mrzi svetlo dana i noći će videti svetlo koje
nije prolazno, da ko prezre novac će naći drugi i večan novac. Ali sad

753
ti kažeš ove stvari jer si u strahu. Tko je učinio nešto i hvaljen je za
menjanje dela, tko gradi toranj i odmah ga ruši iz temelja ko kopa
izvor vode u sušnoj zemlji i odmah ispunjava ga, tko nalazi blago i ne
koristi ga. I Harisej čuvši reče: Ja neću ti ponavljati, niti ću požurivati
da te pogubim, niti iako mogu učiniti to, ću staviti okove oko tebe, i
neću te trpjeti da pričaš sa ovim čarobnjakom, i ako me poslušaš,
dobro, ali ako ne, znam šta mi je činiti.

131 I Juda izađe iz Harisejeve kuće i ode ka kući Sifora i osta tamo sa
njim. I Sifor reče: Ja ću pripraviti za Judu dvoranu (triklinij) u kojoj on
može podučavati (Syr. Sifor reče Judi: Pripremi si mesto). I on učini
tako, i Sifor reče: Ja i moja žena i kći ćemo stanovati odsada u
svetosti, i u časnosti, i u jednoj ljubavi. Ja molim te da mi primimo od
tebe pečat, i postanemo vernici istinitoga Boga i ubrojeni među
njegove ovce i jagnjad. A Juda reče: Bojim se da izgovorim ono što
mislim: opet mislim nešto, i šta znam nije moguće za mene da
izgovorim.

132 I on poče da govori u pogledu krštenja: Ovo krštenje je uklanjanje

greha (Grčki MSS. U i P imaju različite tekstvove, oba nejasna): ovo
donosi opet svetlo koje je izliveno za nas: ovaj donosi novo rođenje
novoga čovjeka (ovo je obnovitelj razumevanja Syr.): ovaj meša duh
sa telom, podiže ga trostruko novoga čovjeka čini ga sudionikom
uklanjanja greha. Slava tebje, skriveni,koji si prisutan u krštenju.
Slava tebi nevidljiva silo koja je u krštenju. Slava tebi, obnovitelju,
kojim su obnovljeni oni koji su kršteni sa ljubavljom držani na tebi.

I rekavši ovako, on posu ulje na njihove glave i reče. Slava tebi ljubavi
sažaljenja . Slava imenu Hrista. Slava tebi, silo utvrđena u Kristu. I on
zapovedi posuđe da bude doneseno, i on krstio ih je u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga.

754
133 I kad oni behu kršteni i odjeveni, on postavi kruh na stol i
blagoslovi ga, i reče: Kruh života, koji onaj ko jede će biti
nepropadljiv: Kruh koji ispunjava gladne duše sa blagoslovom od
njega: ti si onaj koji si udostojen da primiš dar, da možeš postati
nama uklonitelj grehova, i da oni koji jedu te postanu večni: mi
prizivamo te imenom majke, neizrecivom tajnom skrivenih sila i vlasti
(imenujemo ime neizrecive tajne, koja je skrivena od svih): mi
prizivamo na tebe ime tvoga Isusa. I on reče: Neka sile blagoslova
dođu, i budu utvrđene u ovomu hlebu, da sve duše koje učestvuju u
njemu budu oprane od njihovih greha. I on prelomi i dade Siforu i
njegovoj ženi i kćeri.

Jedanaesto Delo: u pogledu žene Misdeja

134 I kad Misdej kralj, kada je pustio Judu, jeo i otišao kući, i rekao
ženi šta se dogodilo Hariseju njegovu rođaku, govoreći: Vidi šta se
dogodilo tomu nesrećnomu čovjeku, i ti sama znaš, moja sestro
Tertia, da čovjek nema ništa bolje nego sopstvenu ženu u kojoj se
odmara; ali dogodilo se da njegova žena je otišla tom vračaru o kojem
si čula da je on došao u zemlju Indijaca, i pala u njegove čari i da je
ona odvojena od sopstvenog muža, a on ne zna šta da radi. I kada
sam uništio zločinca, on je nije ima. Ali idi ti i savetuj je da se približi
svome mužu, i zaboravi uzaludne riječi vračara.

135 I ubrzo kako je ustala Tercija ode do kuće Hariseja njenog muža
rođaka, i nađe Migdoniju kako leži na zemlji u poniznosti, i pepelom i
kostrijet behu rašireni poda njom, i ona je molila da Gospod joj
oprosti prijašnje grehe i da bi ona što prije napustila život. I Tersija
reče joj: Migdonija, moja draga sestro i drugarice šta je bilo (Syr. ova
ludost) koja je bolest te preuzela i zašto činiš dela ludaka. Poznaj sebe
755
i vrati se svome putu, priđi blizu svojoj brojnoj rodbini, i poštedi tvoga
istinitoga muža Hariseja, i ne čini stvari koje ne odgovaraju slobodnoj
ženi. Migdonija reče joj: O Tercija, nisi li još čula propovjednika života;
niti je još takao tvoje uši, niti si još kušala lijek života niti si
oslobođena od pokvarljiva tugovanja. Ti stojiš u životu vremena, i
večan život i spasenje ne znaš, i ne vidiš nepokvarljivo drugarstvo. Ti
stojiš obučena u odeću koja stari i ne želiš ono šta je večno, i ponosna
si na ovu lepotu koja nestaje i nemaš misli o svetosti tvoje duše, i
bogata si u mnoštvu sluga, (i nisi oslobodila vlastitu dušu od
sužanjstva, Syr) i uzdižeš sebe u slavi koja dolazi od mnogih, i ne
otkupljuješ sebe od osude smrti.

136 I kad je Tercija čula ovo od Migdonije ona reče: Ja molim te

sestro, odvedi me tome strancu koji uči ove velike stvari, da i ja idem i
čujem ih, i budem učena da obožavam Boga koga on propoveda, i
postanem sudionik u njegovim molitvama, i djelitelj u svemu što si mi
rekla. A Migdonija joj reče: On je u kući Sifora zapovednika, jer on je
postao prilika za život onima koji su spaseni u Indiji. I čuvši to, Tercija
ode brzo do Siforove kuće, da bi videla novoga apostola koji je došao
onamo. I kad je ona ušla, Juda joj reče: Šta si ti došla da vidiš čovjeka
koji je stranac i siromašan i omražen i potrebit, koji niti ima bogatstva
niti imanja, ali jednu stvar Ja posedujem koju niti kraljevi niti vladari
mogu odneti, koja niti propada niti nestaje, koji je Isus Spasitelj
celoga čovećanstva, Sin živoga Boga, koji je dao život svima koji
veruju u njega i uzimaju utočište u njemu i znaju se brojem sluga
(ovaca Syr.) Komu reče Tercija: Mogu li ja postati sudionik ovoga
života koji ti obečavaš da će ga oni primiti koji dolaze zajedno na skup
Božji. I apostol reče: Riznice svetoga kralja su širom otvorene, i oni
koji vrijedno učestvuju u dobrim stvarima koje su unutar se
odmaraju, a odmarajući vladaju: ali prvo, nijedan čovjek dolazi njemu
koji je nečist i odvratan: jer on zna naša najskrivenija srca i dubine
naših misli, i nije moguće ikomu izbeći ga. Ti onda, ako uistinu veruješ
756
u njega, biti češ vredna njegovih tajni, i on će te veličati i obogatiti, i
učiniti te da budeš nasljednik njegova kraljevstva.

137 I Tercija kad je čula ovo vratila se kući radujući se, i nađe njenog
muža kako ju čeka, ne jedavši, i kad Misdej vidje je on reče: Odakle da
tvoje ulaženje danas je ljepše i zašto si došla hodajući, što izgleda kao
od žene koja nije slobodno-rođena kao ti. A tercija reče mu: Ja
dugujem ti najveću zahvalnost za ono što ti poslao si me Migdoniji,
jer ja odoh i čuh o novomu životu, i ja videh novog apostola Božijeg
koji daje život onima koji veruju u njega i čine njegove zapovedi, ja
trebam stoga uzvratiti ti za ovu uslugu i dobar savet, jer biti češ veliki
kralj u nebesima ako poslušaš me i bojiš se Boga koga propoveda
stranac, i držiš sebe svetim ka živomu Bogu. Jer ovo kraljevstvo
prolazi, i tvoja uteha će biti okrenuta u nevolju: ali idi ti tomu čovjeku,
i veruj mu, i živeti češ do kraja. I kad Misdej je čuo ove stvari od
njegove žene, on udari svoje lice rukama, i podra odeću i reče: Neka
duša Hariseja ne nađe mira, jer me povredio do duše; i neka nemamo
nade, jer je oduzeo moju nadu. I on izađe uveliko pogođen.

138 I on nađe Hariseja svoga prijatelja na javnom mestu i reče mu:

Zašto si bacio me u pakao da budem drugi drug tebi zašto si ispraznio
i prevario me da dobijem ništa, zašto si me ozledio i nisi koristio sebi
uopšte, zašto si me ubio i nisi živio. Zašto si povredio me i nisi dobio
pravdu zašto mi nisi dozvolio da uništim toga čarobnjaka prije nego
on pokvari moju kuću sa svojom ludošću. I on ga je držao
(prekorevao) Hariseja. I Harisej reče: Zašto, šta ti se dogodilo. Misdej
reče: On je začarao Terciju. I kad oni odoše oboje do kuće Sifora
kapetana, i nađoše Judu kako sjedi i podučava. I svi oni koji su bili
tamo ustaše pred kraljem, ali on ne usta. I Misdej videvši da je on, on
ga uze sa mesta i preturi ga, i uze sjedalo sa objema rukama i udari
njegovu glavu tako da je ranio, i preda ga vojnicima, govoreći: Uzmite
ga vodite, i činite mu nasilje a ne nežno, da njegov sram ne bude

757
objavljen svim ljudima. I oni ga vodiše do mjesta gde je Misdej sudio, i
on stade tamo, držan od vojnika Misdejovih.

Dvanaesto Delo: u pogledu Ozana (Juzana) sina Misdeja

139 I Ozan sin od Misdeja dođe do vojnika i reče: Dajte mi ga da

pričam s njim dok kralj ne dođe. I ga predadoše, i on dovede ga gde
kralj je presuđivao. I Juzan reče: Ne znaš li da ja sam sin Misdeja
kralja, i imam moč da kažem kralju šta želim, i on će dati ti da živiš,
reci mi onda, tko je tvoj Bog, i koju moč ti zahtevaš i slavu u njoj ako
bi bilo neke sile umiječa magije, reci mi i inauči me, i ja ću te pustiti.
Juda mu reče: Ti si sin Misdeja kralja koji je kralj za vreme, ali ja sam
sluga Isusa Hrista večnoga kralja, i ti imaš moč da kažeš tvome ocu da
spaseš koga hočeš u privremenom životu u kojem ljudi ne nastavaju,
koji ti i tvoj otac dajete, ali ja molim moga Gospodara i posredujem za
ljude, i on daje im novi život koji je posve trajan. I ti se hvališ zarad
posjeda i sluga i odijela i raskoši i nečistih komora, ali ja se hvalim
nada siromaštvom i mudrošću i poniznošću i trajnošću i molitvom i
drugarstvom Svetoga Duha i od moje braće koja su vrijedna Boga: i ja
se hvalim večnim životom. A ti se oslanjaš na (uzeo si zaklon) čovjeka
kao što si ti i ne možeš spasti vlastitu dušu od suda i smrti, ali ja se
oslanjam na živoga Boga, i na spasitelja kraljeva i prinčeva, koji je
sudija svih ljudi. I vi uistinu danas možda jeste, a sutra ne više, ali ja
sam uzeo utočište sa njim koji biva zauvek i zna sva doba i vremena. I
ako bi ti postao sluga ovoga Boga učiti češ ranije tako, ali pokaži da
češ biti sluga vrijedan njega ovime: prvo svetošću (čistotom), koja je
glava od svih dobrih stvari, i potom drugarstvom sa ovim Bogom koga
ja propovedam, i mudrošću i jednostavnošću i ljubavi i verom i

758
(dobrom nadom) u njega, i jedinstvom i čistom hranom
(jednostavnošću čistote Syr.)

140 I mladić je bio ubijeđen Gospodom i tražio priliku kako bi mogao

Judu pustiti, ali dok je on mislio o tome, kralj dođe, i vojnici uzeše
Judu i odvedoše ga. I Juzan ode s njim i stade pored njega. I kada kralj
je naredio da Juda bude uveden, sa rukama vezanim iza njega, i on bi
doveden usred i stade tamo. I kralj reče: Reci mi ko si i kojom moči ti
činiš ove stvari. A Juda mu reče: Ja sam čovek kao ti, i uz silu Isusa
Hrista ja činim ove stvari. A Misdej reče: Reci mi istinu prije nego te
uništim. A Juda reče: Ti nemaš moči nada mnom, kako pretpostavljaš,
i nečeš me povrediti uopšte. I kralj je bio gnjevan na njegove riječi, i
zapovedi usijane železne ploče i stavi ga na njih bosonoga, i kako su
vojnici ga izuvali iz obuče on reče: Mudrost Božja je bolja od mudrosti
ljudi. Ti Gospodaru i kralju (savetuj se protiv njih, Syr.) i neka tvoja
dobrota odupre se ovomu gnjevu. I oni donesoše ploče koje behu kao
vatra, i staviše apostola na njih, i odmah voda izvirnu izobilno iz
zemlje, tako da ploče behu progutane unutar, i oni koji ga držaše
pustiše ga i povukoše se.

141 I kralj videći izobilje vode reče Judi: Pitaj tvoga Boga da on izbavi
me od ove smrti, da ja ne stradam u potopu. I apostol je molio i
rekao: Ti koji si vezao ovaj element (prirodu) i sakupio je u jedno
mesto i poslao je u razne zemlje; koji si doveo nered u red, koji si sao
močna dela i velika čuda rukama Jude tvoga sluge; koji imaš milost na
mojoj duši, da bi ja uvijek primio tvoju svjetlost,koji daješ plaće onima
koji rade, ti spasitelju moje duše, povrati je u vlastitu prirodu da ne bi
bilo drugovanja sa škodljivim stvarima; koji si uvijek bio prilika
životna: ti obuzdaj ovu tvar da se ne podigne sama da uništi, jer tamo
su neki od onih koji stoje ovde koji će verovati u tebe i živjeti. I kada
je on molio, voda bi progutana malo za malo, i mesto posta suvo. I

759
kad Misdej vidje on naredi mu da bude odveden u zatvor: Dok ja ne
razmotrim kako da bude korištena.

142 I Juda ode do zatvora i oni svi su ga slijedili, i Juzan kraljev sin
hodao je desno njega, i Sifor na levo. I on uđe u zatvor i sjede, i Juzan
i Sifor, i on nagovori njegovu ženu i njegovu kćer da sjednu, jer i one
su došle da čuju riječ života. Jer one su znale da Misdej bi ubio ga
zarad izljeva ljutnje. I Juda poče da govori: O oslobodioče moje duše
iz okova mnogih, jer ja dadoh sebe da budem prodat; pogledaj, ja se
radujem, znajući da vremena su ispunjena za mene da uđem i primim
(tebi mom davatelju mira, Syr.) Gledaj, ja ću biti oslobođen od briga
koje su na zemlji; gle,ja ispunjavam moju nadu i primam istinu; gledaj,
ja sam oslobođen od tuge i stavljen na radost sam; gle, Ja postajem
bezbrižan i tužan i stanujem u miru, gle, ja sam oslobođen od okova i
pozvan u slobodu; gle, ja sam služio vremena i doba, i podignut sam
iznad vremena i doba; gle, ja primam moju platu od onog koji mi daje
nadoknadu, koji daje bez računa, jer njegovo bogatstvo prevazilazi
dar; (gle, skinuo sam moju odeću) i neću je staviti ponovo; eto, ja
spavam i budim se, i neću više ići spavati, eto, ja umirem i živim opet,
i neću više kušati smrt; eto, oni se raduju i očekuju me, da bih ja
došao i bio sa njihovim srodnicima i bio kao cvijet u niihovoj kruni;
gle, ja vladam u kraljevstvu u kojem postavih moju nadu,čak od tamo,
eto, odmetnici padoše preda me, ja ih izbegoh, eto k meni mir je
došao, kojemu svi su sakupljeni.

143 I kako je apostol govorio ovo, svi koji su bili tamo slušali,
pretpostavljali su da u tome času on će napustiti život. I opet on reče:
Verujte liječniku svega (bolesti), i vidljivo i nevidljivo, i u spasitelja
duša koji treba pomoć od njega. Ovo je slobodno-rođen sin kraljeva,
ovo je liječnik njegovih stvorenja, ovo je on koji je omražen od
vlastitih robova, ovo je Otac visine i Gospod prirode i Sudija (Otac
prirode i Gospod visine i vrhovni Sudija, Syr.): on je došao od

760
največeg, jedino-rođeni sin dubine, i on je zvan sinom (postao vidljiv
kroz, Syr) Mariju djevu, i bio je nazvan sinom Josifa drvodjelje, on čija
malenkost (mi vidimo) sa očima našega tela, ali njegovu veličinu mi
smo primili verom, i videli u njegovim delima čije ljudsko telo mi
osetismo sa našim rukama, i njegov izgleda mi smo videli preobražen
(promenjen) sa našim očima, ali njegov nebeski privid (izgled) na
planini mi nismo mogli videti: on koji je učinio vladare da posrnu i
učinio nasilje do smrti: on, istina koja ne laže, to je na kraju platio
danak za sebe i njegove učenike: komu princ gledajući se bojao i sile
koje behu s njim behu uznemirene; i princ je nosio svedočanstvo
(pitao ga, Syr.) tko je on i odakle, i nije znao istinu, jer on je stran od
istine: on koji ima vlast nad svetom, i zadovoljstvima njegovim, i
posjed i utjehu, (odbacio) sve te stvari i okrenuo svoje podanike, oni
koji ne treba da ih koriste.

144 Izrekavši ova govorenja, on usta i molio je ovako: naš Oče, koji si
u nebesima, sveti se ime tvoje, tvoje kraljevstvo da dođe, tvoja volja
da bude učinjena, kao na nebu tako i na zemlji: (daj nam svagdanji
hljeb, Syr.) i oprosti nam naše dugove (grehe) kao što mi opraštamo
našim dužnicima. I ne uvedi nas u iskušenje, već izbavi nas od zloga.

Moj Gospodaru i Bože, nado i pouzdanju i učitelju, ti si me učio da

molim ovako, evo, ja molim ovu molitvu i ispunjavam tvoju zapoved:
budi sa mnom do kraja, ti si onaj koji od detinjstva si posejao život u
mene i držao me od pokvarenosti, ti si onaj koji si me doveo do
siromaštva ovoga svijeta, i ohrabrio me u istinskom bogatstvu, ti si
onaj koji si me učinio znanim sebi i pokazao mi da sam tvoj, i ja sam
držao sebe čistim od žene, da to što si tražio me ne bude nađeno u
nečisti.

(Na riječi 'Moj Gospod i Bog' počinje dupli tekst, prikazan na jednu
stranu od rukopisa U. I na drugo od pariškog rukopisa P, i tri (delom
četiri) druga. Ovi umeću molitvu nakon glave 167. Njihov tekst,
761
Verujem, može biti izvorni grčki. Ja ga slijedim ovde, ponavljajući u
prvom paragrafu.)

(144) Moj Gospode i Bože, moja nado i moje pouzdanje i moj učitelju,
ti si usadio hrabrost u mene, naučio si me da molim ovako; evo, ja
molim molitvu i donosim tvoju volju do ispunjenja: budi ti sa mnom
do kraja. Ti si onaj koji je od moje mladosti dao mi strpljenja u
iskušenju i posejao me u život i sačuvao me od pokvarenosti, ti si onaj
koji si me doveo u ovo siromaštvo ovoga svijeta i ispunio me istinskim
bogatstvom, ti si onaj koji si mi pokazao da sam ja tvoj: zato ja nikad
se nisam pridružio ženi, da hram vrijedan tebe ne bude nađen u
nečisti.

145 Moja usta ne manjkaju da te hvale, niti mogu da začnem brigu i

proviđenje (brigu) koja je oko mene od tebe koje si ti imao za mene).
Jer ja sam želio da steknem bogatstva, ali ti vizijom pokazao si mi da
su one pune manjka i rane od njih koje dobiju i ja verovah tvome
pokazanju, i nastavih u siromaštvu svijeta do sada, istinsko bogatstvo
bilo mi je otkriveno, koji si me ispunio i ostale koji su bili vredni tebe i
tvoga bogatstva i oslobodio si svoje od brige i straha. Ja sam stoga
ispunio tvoje zapovijedi, O Gospodaru, i izvršio tvoju volju, i postao
siromašan i potrebit i stranac i zarobljenik i postavljen na ništa i
zatvorenik u gladan i žedan i prikovan i go, i mučio sam se zarad
tvoga, da moje pouzdanje ne strada i moja nada koja je u tebi da ne
bude pometena i moga mnogo rada da ne bude uzalud i moj umor da
ne bude ubrojan kao ništa, nemoj da moje molitve i moj stalni post
propadne, i moj velik žar prema tebi; nedaj da moje seme pšenice
bude promenjeno za kukolj zemlje, ne daj da moj neprijatelj odnese
ga i pomiješa svoj sopstveni kukolj s tim; jer tvoja zemlja uistinu ne
prima njegov kukolj, niti uistinu oni mogu biti položeni u njihove
kuće.

762
146 Zasadio sam tvoju lozu u zemlju, i usmerio dolje njegovo korenje
u dubinu i njen rast je otišao u visinu, i plodovi njeni su se raširili
zemljom, i oni koji behu vredni tebe su zadovoljni njima, koje također
ti si stekao. Novac koji si imao od mene Ja položih na stol ; ovo, kad si
ti zahtevao, da mi povratiš sa dobiti, kao što si obečao. Sa tvojom
jednomišlju ja trgovah i učinih deset, ti si dodao još k meni pored
onog što sam imao, kao što si ti zavetovao. Ja sam oprostio dužnicima
moje, ti nisi tražio iz mojih ruku. Bio sam pozvan na večeru i ja dođoh:
ja odbih zemlju i jaram volova i ženu, da ne bih zarad njih bio odbijen;
bio sam pozvan na venčanje, i obukoh belu odeću, da bih bio vredan
njega i da ne budem vezan rukama i nogama i bačem u vanjsku tamu.
Moja svetiljka sa svojim sjajnim svjetlom očekivala je gospodara koji
dolazi sa venčanja, da bi ga primila, i ja nisam (on nije) izgledao
prigušen od ulja koje je potrošilo. Moje oči, O Hriste, gledaju na bebe,
i moje srce se uzdiže od radosti jer sam ispunio tvoju volju i usavršio
tvoje zapovijedi, da bih ja bio kao budan i brižan sluga koji u njegoj
želji nije zanemarivao da drži bdijenje (drugi rukopisi: ja nisam
lijenčario besposleno u držanju tvojih zapovijedi: u prvom snu i u
ponoć i na kukurikanje pijetla, da moje oči gledaju te, ). I noću sam
radio da držim moju kuću od razbojnika, da ne bude razbijena.

147 Moje slabine sam opasao blizu sa istinom i vezao moju obuču za
stopala, da ih ne vidim ikad da zjape: moje ruke sam stavio u jaram
pluga i nisam se okrenuo nazad, da moje brazde idu krivo. Orana
zemlja je postala bela i žetva je došla, da bih ja primio moju nadnicu.
Moja odeća koja stari ja sam iznosio, i rad koji me doveo do odmora
sam izvršio. Držao sam prvu stražu i drugu i treću, da bih gledao tvoje
lice i obožavao tvoju svetu svjetlost. Ja sam iščupao najgore (srušio
moje staje, Syr.) i ostavio pustim na zemlji, da bih bio ispunjen iz
mojih riznica (Gr.MSS dodaje: svo moje imanje ja prodah, da bih ti
stekao biser). Vlažan izvor koji je bio u meni ja sam isušio, da bih živio
i odmarao pored tvog neiscrpnog izvora (al. I Syr.: ostao pored tvoga
763
živoga izvora). Zarobljenici koje si mi predao ja sam ubio, da onaj ko
je oslobođen u meni ne padne od tvoga pouzdanja. Onaj koji je bio
unutar ja sam ga učinio vanjskim, i sva tvoja punoća je ispunjena u
meni. Ja se nisam vratio stvarima koje su iza, već otišao pravo do
stvari koje su bile ranije, da ne postanem omražen. Mrtvog čovjeka
sam požurio, a živoga prevazišao, i ono što je nedostajalo ja sam
ispunio (Syr. Wright, ne starijega, umeće negativno, 'ne požurivao')
da bih primio krunu pobjede, i silu Hristova da bi bila izvršena u meni.
Ja sam primio prijekor na zemlji, ali vrati mi i nadomjesti u nebesima.
(U izostavlja značajno celu ovu glavu)

148 Ne daj da sile i službe opaze me, i neka oni ne znaju o meni, ne
daj da poreznici i izvršitelji pozivaju me, ne daj da slabi i zao plač
protiv mene koji sam hrabar i ponizan, i kad sam rođen uspravan
neka ne ustanu da stanu preda mnom, tvojom silom, O Isuse, koja
opkoljava me kao kruna: jer oni beže i sakrivaju se, oni ne mogu
gledati na tebe, ali odjednom oni padaju na njih koji su potčinjeni
njima, i udio sinova zloga sami plaču i osuđuju ih, i nije skriveno od
njih, niti njihova priroda je znana: djeca zloga su odvojena. Ti mi daj,
Gospode, da ja prođem u miru i radosti, i pređem i stanem pred
sudijom, i ne daj da zlo (ili klevetnik) pogledaju na mene; neka
njihove oči budu zaslepljene tvojim svetlom koje si učinio da stanuje
u meni, zatvori njihova usta, jer on ništa nije našao protiv mene.

(Mi se vračamo U)

149 I on reče opet njima koji su bili oko njega: Verujte, moja deco, u
Boga koga ja objavljujem, verujte u Isusa Hrista koga ja propovedam;
verujte u davatelja života i pomoćnika svojih slugu, Syr.) verujte u
Spasitelja onih koji su radili u njegovoj službi: jer moja duša već
cvijeta jer moje vrijeme je blizu da ih primi; jer on bijući lijep vukao
me uvijek da govorim o njegovoj ljepoti, šta je mislio ja ne mogu da
kažem kako je: ti koji si svetlo (hranitelj, Syr.) moga siromaštva i
764
sakupitelj mojih nedostataka i hranitelj mojih potreba, budi sa mnom
dok ne dođem i primim te zauvek

Trinaesto Delo: u kojem Juzan prima krštenje sa ostalima

150 I Juzan mladi molioje apostola, govoreći: Ja molim te, O čovjeće,

apostole Božiji, daj mi da idem, i ja ću ubijediti tamničara da ti
dopusti da dođeš kući sa mnom, da tobom mognem primiti pečat, i
postanem tvoj sluga i držitelj zapovijesti Boga koga ti propovedaš. Jer
uistinu, ranije ja sam hodao u tim stvarima koje ti učiš, dokle moj otac
naterao me i pridružio ženi zvanoj Mnesara; jer ja sam u dvadeset i
jednoj godini, i sada sam sedam godina oženjen, i prije sam bio
pridružen u braku i nisam znao drugu ženu, zbog čega sam bio
ubrojan beskorisnim od moga oca, niti sam ikad imao sina ili kćer od
ove žene i također moje žene sama je živela sa mnom u čistoti svo
vreme, i danas, da je u zdravlju, i poslušala te, znam dobro da oboje i
ja bih bio u miru i ona bi primila večan život; ali ona je u opasnosti i
unesrećena sa mnogo bolesti; ja ću stoga nagovoriti čuvara da on
obeća da dođe sa mnom, jer ja živim od sebe, i ti češ također izliječiti
tog nesretnika. I Juda apostol Svevišnjeg, čuvši ovo, reče Juzanu: Ako
veruješ, videti češ čuda Božja, i kako on spasava svoje sluge.

151 I kako su oni govorili ovo zajedno, Tercija i Migdonija i Narsija

stadoše na vratima zatvora, i one dadoše tamničaru 363 statera
srebra i uđoše k Judi; i nađoše Juizana i Sifora i njegovu ženu i kćer, i
sve zatvorenike kako sjede i slušaju riječ. I kad su oni stajali do njega
on im reče: Tko je dopustio vam da dođete do nas i tko vam je
otvorio zapečaćena vrata na koja ste ušli? Tercija reče mu: Nisi li ti
otvorio vrata za nas i rekao nam da dođemo u zatvor da bi uzeli našu
braću koja behu tamo, i tada će Gospod pokazati svoju slavu u nama.
765
I kad mi dođosmo blizu vrata, Ja ne znam kako, ti si bio odvojen od
nas i sakrio se i došao si ovamo prije nas gde također mi čusmo zvuk
vrata, kada si nas zatvorio. Mi dadosmo novac stoga čuvarima i
uđosmo i eto, mi ovde hvalimo te da te uvjerimo da pobegneš dok
kraljev bijes protiv tebe ne utihne. Kojima Juda reče: Reci nam pre
svega kako ste zatvoreni.

152 I ona reče mu: Ti si bio sa nama, i nisi nas nikada ostavljao za
jedan čas, i pitaš kako smo mi zatvoreni ako želiš čuti, čuj. Kralj Misdej
posla po mene i reče mi: Ne da je samo taj čarobnjak prevladao nada
tobom, jer, kako čujem, on je začarao ljude sa uljem i vodom i
hlebom, i nije još začarao tebe; ali poslušaj me, jer ako ne, Ja ću
zatvoriti te i iznijeti te, i njega ću uništiti, jer ja znam da ako ti on nije
dao ulja i vode i hleba, on ne bi prevladao da ima moč nada tobom. I
ja rekoh mu: Preko moga tijela, ti imaš vlast, i učini sve šta želiš, ali
moja duša, ja neću dati da strada sa tobom. I čuvši ovo on zatvori me
u sobu (ispod njegove sobe za ručavanje, Syr.): i Harisej dovede
Migdoniju i zatvori je sa mnom, a ti izveo si nas van i doveo nas
ovamo, ali daj nam pečat brzo, da nada Misdakusa koji je namjerio
ovo bude odsečena.

153 I kad je apostol čuo ovo, on reče: Slava tebi, O Isuse od mnogih
oblika, slava tebi koji se pojavljuješ u obliku siromašnog čovjeka: slava
tebi koji ohrabruješ nas i činiš nas jakim i daješ milost i utješuješ i
stojiš do nas u svim opasnostima, i ojačavaš našu slabost. I kako je on
tako govorio, tamničar dođe i reče: Sklonite svjetiljke, da vas nitko ne
optuži pred kraljem. I tad oni ugasiše svjetiljke , i okrenuše se da
spavaju, ali apostol je govorio ka Gospodu: Sada je vreme, O Isuse, za
tebe da požuriš, jer, evo djeca tame sjede u sopstvenoj tami, ti stoga
obasjaj nas sa svetlom tvoje prirode. I odjednom ceo zatvor bi
osvetljen kao po danu: i dok su svi oni koji behu u zatvoru spavali

766
dubokim snom, oni samo koji su verovali u Gospodina nastaviše
hodati.

154 Juda stoga reče Juzanu: Idi ti ispred i učini spremnim stvari za
naše potrebe. Juzan stoga reče: A tko će otvoriti vrata zatvora jer
tamničari su ih zaključali i otišli su spavati. A Juda reče: Veruj u Isusa, i
naći češ vrata otvorena. I kad on ode i napusti ih, svi ostali slijedili su
za njim. I kako Juzan je otišao prije, Mnesara njegova žena srete ga
kako dolazi u zatvor. I ona pozna ga i reče: Moj brate Juzane, ti si i on
reče, Da, ati si Mnesara i ona reče Da. Juzan reče njoj:Kamo ideš ti,
naročito tako u neblagovremen čas i kako si mogla ustati? A ona reče:
Ovaj mladić stavio je svoju ruku na mene i podigao me, i u snu Ja
rekoh da ja trebam ići gde stranac sjedi, i postah savršena cela. Juzan
joj reče: Koji mladić je sa tobom? A ona reče: Ne vidiš li ga sa moje
desne ruke, vodeći me za ruku.

155 I dok su oni govorili zajedno ovo, Juda, sa Siforom i njegovom

ženom i kćeri i Tercija i Migdonija i Narsija dođoše u Juzanovu kuću. I
Mnesara žena Juzana videći ga uči poštovanje i reče: Jesi li ti došao
koji si nas spasao od bolne bolesti ti si onaj koga sam video u noći koji
si mi predao ovog mladića da me dovede u zatvor. Ali tvoja dobrota
nije dopustila da mi bude teško, već ti sam si došao meni. I tako
rekavši ona se okrenu i nije više vidjela mladića, i ne našavši ga, ona
reče apostolu: Ne mogu da hodam sama, jer mladić koga si mi dao
nije ovde. A Juda reče: Isus će odsad voditi te.I potom ona dođe trčeći
ka njemu. I kad oni uđoše u kuću Juzana sina Misdeja kralja iako je
bila noć, veliko svjetlo je zasjalo i sijalo je oko njih.

156 I kad je Juda počeo da moli i govori ovako: O prijatelju i branitelju

i nado slabih i pouzdanju siromašnih: utjeho i stanu nemoćnih: glas
koji dolazi sa visina, utješitelju koji stanuješ usred: luko i pristanište
onih koji prolaze kroz oblasti vladara: liječniće koji liječiš bez plate,
koji među ljudima si razapet za mnoge, koji si sišao dole u pakao sa
767
velikom moči, koga kad vide prinčevi smrti ne mogu izdržati, i ti
dolaziš sa velikom slavom, i sakupljaš sve njih koji su pobegli tebi i
pripremaš im put, i tvojim stopama oni su svi putovali koje si otkupio,
i ti si doveo ih u tvoje vlastito stado i pridružio ih s onima koji spavaju,
sine milosti, sine koji za ljubav je poslan k nema iz savršene zemlje
koja je odozgor, Gospod svih posjeda , koji služiš tvojim slugama da bi
oni živjeli; koji ispunjavaš stvaranje sa sopstvenim bogatstvom:
siromašne, koji su bili potrebni i gladovali četrdeset dana: koji
zadovoljavaš žedne duše sa tvojim dobrim stvarima, budi ti sa
Juzanom sinom Misdeja i sa Tercijom i Mnesarom, i sakupi ih u tvoje
stado i pomiješaj ih sa tvojim brojem; Budi im vodić u zemlji grešenja,
budi im liječnik u zemlji bolesti, budi im odmor u zemlji umornih,
osveštaj ih u nečistoj zemlji, budi njihov ljekar i tijela i duša, učini ih
svetim hramovima tvojim i neka tvoj sveti duh stanuje u njima.

157 Molivši ovako nad njima, apostol reče Migdoniji: Razodjeni tvoje
sestre. I ona skide njihovu odeću i opasa ih pojasima i dovede ih: ali
Juzan je prvo otišao, i one dođoše za njim, i apostol uze ulje u srebrnu
čašu i izgovori nada njom: Plod ljepši od svih plodova, kojemu nitko
drugi s čime god da uporedi: sve zajedno milostivo: žarko sa silom
riječi: moč drveta koje ljudi stavljaju na njih prevazilazi njihove
neprijatelje: krunilac pobjednika: pomoč i radost bolesnih: koje si
objavio ljudima njihovo spasenje koje pokazuje svjetlo onima koji su u
tami; čiji list je gorak, ali u tvome najslađem plodu ti si lijep, ti si grub
na vid ali nježan na okus, izgledajući slab, ali u veličini tvoje snage
sposoban da nosim moč koju sadrže sve stvari. Rekavši tako
(pokvarena riječ slijedi): Isus: neka tvoja pobedonosna moč dođe i
bude utvrđena u ovome ulju, kao što je utvrđena u drvetu koje je
njene vrste, još njegovu moč u to vreme, od čega oni koji su razapeli
te ne mogu izdržati riječ: neka dar također dođe kojom dah na
njegove (tvoje) neprijatelje ti si učinio ih da idu nazad i padnu
naglavačke i neka počivaju na ovome ulju, od koga mi prizivamo tvoje
768
sveto ime. I rekavši ovako, on posu ga na glavu Juzana i potom na
glave žena, govoreći: U tvoje ime, O Isuse Kriste, neka bude na ove
duše za uklanjanje grehova i za okretanje neprijatelja i za spasenje
njihovih duša. I on zapovedi Migdoniji da ih pomaže ali on sam
pomaza Juzana. I pomazavši ih on ih je vodio dole u vodu u ime Oca i
Sina i Svetoga Duha.

158 I kad su izašli, on uze hleb i čašu, i blagoslovi ih i reče: Tvoje

sveto tijelo koje je razapeto za nas mi jedemo, i tvoju krv koja je
prolivena za nas do spasenja mi pijemo: neka stoga tvoje tijelo bude
nam na spasenje i tvoja krv za uklanjanje greha. I za žuč koju si ti pio
zarad nas, neka žuč đavola bude uklonjena od nas: a ocat koji si popio
za nas, neka naša slabost bude jaka, i za pljuvanje koje si primio za
nas, neka primimo rosu tvoje dobrote, i za trsku kojom su te udarali
za nas, daj da primimo savršenu kuću, i gde si primio krunu od trnja
za nas, daj da mi koji volimo te stavimo krunu koja ne prolazi, i za
lanenu odeću u koju si umotan, neka budemo opasani sa tvojom moči
koja nije pobijeđena, i za nov grob i sahranu neka primimo
obnavljanje duše i tela, i za to ti si podigao i oživio, neka oživimo i
živimo i stojimo preda tobom u pravednom sudu. I on slomi i adde
euharistiju (zahvalnost) Juzanu i Tersiji i Mnesari i ženi i kćeri od
Sifora i reče: Neka ova Euharistija bude vam za spasenje i radost i
zdravlje vaših duša. I oni rekoše: Amen. I glas se čuo, kako govori:
Amin, ne bojte se, već samo verujte.

(MUČENIŠTVO)

Ovde se vračamo tekstu P i njegovim delovima

159 I nakon ovih stvari Juda je otišao da bude zatvoren

769
I Tersija sa Migdonijom i Narsijom također odoše da budu zatvorene.
I apostol Toma im reče – mnoštvu njih koji su verovali bijući prisutni:
Kćeri i sestre i prijatelji sluge koji ste uzverovali u moga Gospoda i
Boga, sluge moga Isusa, poslušajte me danas, jer ja sam izručio moju
reč vama, i neću više govoriti vam u ovom telu niti u ovomu svetu,jer
ja idem ka mome Gospodu i Bogu Isusu Hristu, onomu koji me je
prodao, ka tome Gospodu koji je ponizio sebe čak ka meni malome,i
doveo me u ovu večnu veličinu, koja me udostojila da postanem njen
sluga u istini i postojanosti, ka njemu odlazim, znajući da vreme je
ispunjeno, i dan određen se približio za mene da idem i primim moju
nadoknadu od moga Gospoda i Boga: jer moj davatelj je pravedan,
koji me zna, kako ja trebam da primim moju nagradu, jer on nije
nezadovoljan niti zavidan, već je bogat u svojim darovima, on nije
ljubitelj umiječa u onomu što daje, jer on ima pouzdanje u svoje
posedovanje koje ne može propasti.

160 Ja nisam Isus, već sam njegov sluga: Ja nisam Hrist, već sam
njegov sluga; Ja nisam Sin Božiji, već molim da budem vrijedan Boga.
Nastavite u vjeri Hrista: nastavite u nadi u Sina Božijeg: ne padajte u
nesreću, niti budite podeljeni u misli ako vidite me ismijanog ili da
sam zatvoren u zatvoru (ili umrem, Syr.); jer ja činim njegovu volju.
Jer ako sam želio ne da umrem, ja znam u Hristu da sam sposoban
tome, ali ovo što zovem smrt, nije smrt, već oslobođenje tela, zato ja
primam rado oslobođenje od tela, da bih otišao i video ga koji je lijep
i pun milosti, njega koga treba voljeti: jer sam izdržao mnogo muke u
njegovoj službi, i radio za njegovu milost koja je došla nada me, koja
ne odilazi od mene. Ne dajte Satani, tad, da uđe vam potajno i uhvati
vaše misli: neka ne bude u vama mjesta za njega, jer on je močan
koga ste primili. Pogledajte na dolazak Hrista, jer on će doći i primiti
vas, i to je on koga ćete videti kada dolazi.

770
161 Kada apostol je završio ovo govorenje, oni odoše u kuću, i apostol
Toma reče: Spasitelj je dopustio mnoge stvari za nas, neka ova vrata
budu kako jesu i neka pečati budu stavljeni na njih. I on ih je ostavio i
otišao da bude zatvoren: i oni plakaše i behu u tugi, jer su znali da
Misdej bi ga ubio (ne znajuči da, M., bi ga oslobodio, P.)

162 I apostol nađe čuvare kako se prepiru i govore: U čemu smo

grešili protiv ovoga čarobnjaka jer svojom magijom je otvorio vrata i
svi bi zatvorenici pbjegli: ali idemo i izvestimo kralja, i recimo mu u
pogledu njegove žene i njegova sina. I dok su oni svađali se ovako,
Tomas je ćutao. Oni ustaše rano, stoga, i odoše kralju i rekoše mu:
Naš gospodaru i kralju, odvedi ovoga čarobnjaka i učini da bude
zatvoren drugde, jer mi ga ne možemo držati, osim da dobrom
srećom tvojom držiš zatvor, sve osuđene osobe bi pobegle sad ove
sekunde nađosmo vrata otvorena, i također tvoja žena, O kralju, i tvoj
sin i ostali ne odlaze od njega. I kralj, čuvši to, ode, i nađe pečate koji
su na vratima celim, i on vidi vrata također, i reče čuvarima: Zbog
čega su pečati celi. Kako kažete da je Tercija i Migdonija došli k njemu
u zatvor. A čuvari rekoše: Mi smo ti rekli istinu.

163 I Misdej ode do zatvora i uze svoju stolicu, i posla po apostola

Tomu i slide ga (i opasa ga pojasom) i postavi ga pred njega i reče mu:
Jesi li ti vezan ili slobodan. Toma reče: Ja sam vezan od jednoga samo,
nad kojim ti nemaš vlast. A Misdej reče mu: Kako si pobegao i došao
u ovu zemlju? A Toma reče: Ja sam prodan ovamo od moga
gospodara, da bih spasao mnoge, i tvojim rukama da odem sa ovoga
sveta. A Misdej reče: Tko je tvoj gospodar i koje je njegovo ime i od
koje je zemlje? A Toma reče: Moj Gospodar je tvoj gospodar i on je
Gospodin nebesa i zemlje. A Misdej reče: Koje je njegovo ime? Toma
reče: Ti ne možeš čuti njegovo istinsko ime u ovaj čas, ali ime koje je
dato njemu je Isus Hrist. I Misdej reče mu: Ja nisam žurio da te
uništim, već imao sam veliko strpljenje sa tobom, ali ti si pridodao

771
svojim zlim delima, i tvoje vračanje je otišlo svukud i čulo se širom
zemlje, ali ovo ja radim da tvoje vračanje ode sa tobom, i da naša
zemlja bude čista od toga. Toma mu reče: Te vradžbine neće otići, sa
mnom kada odem odavde, i znaj ovo da ja (oni, Syr) nikad neće
napustiti one koji su ovde.

164 Kad je apostol rekao ove stvari, Misdej je smatrao kako da ga

ubije, jer bio se bojao jer mnogo ljudi mu je bilo podloženo, jer mnogi
također velikaši i od onih koji su imali ovlasti verovahu u njega. On
uze ga stoga i izađe iz grada, i naoruža vojnike i ode sa njim. I ljudi su
pretpostavljali da kralj želi da nauči nešto od njega, i stajali su čvrsto i
motrili. I kada su hodali jednu milju, on ga je izručio četvorici vojnika i
oficiru, i zapovedi im da ga uzmu u planinu i tamo ga probodu
kopljem i završe s njim, ivrate se opet u grad. I rekavši ovo vojnicima,
on sam također se vratio u grad.

165 Ali ljudi su trčali za Tomom, želeći da ga izbave od smrti. I dva

vojnika odoše na desno ruke apostola a dvojica na levo, držeći koplja,
i oficir je držao svoju ruku i podržavao ga. I apostol Toma reče: O
skrivene tajne koje čak do našeg odilaska su izvršene sa nama ! O
bogatstva njegove slave, tko neće pretrpjeti nas da bude progutan u
ovoj muci tijela! Četvoro je njih koji su me bacili, jer od četvoro sam
stvoren, i jedan je pnaj koji vuče me, jer od jednoga sam, i ka njemu
idem. I sada ovo razumeh, da moj Gospodin i Bog Isis Krist bijući
jedan je proboden od jednoga, ali Ja, koji sam od četvoro, sam
proboden od četvoro.

166I došavši u planinu do mjesta gdje je trebao biti ubijen, on reče

onima koji su ga držali, i ostalima: Braćo, poslušajte me sad na kraju,
jer Ja sam došao do moga odilaska iz tijela. Neka oči vašeg srca ne
budu slepa, niti uši vam budu gluhe. Verujte u Boga koga ja
propovedam, i ne budite vodići sebi u težini vašega srca, već hodajte

772
u svoj slobodi, i u slavi koja je prema ljudima, i životu koji je prema
Bogu.

167 I on reče Juzanu: Ti sine zemaljskog kralja Misdeja i slugo

Gospoda Isu Krsta, daj slugama Misdeja njihovu nagradu da bi oni
pretrpeli me da idem i molim. I Juzan nagovorio je vojnike da mu da
da moli. I blaženi Toma ode moleći, i kleknuo je, i ustao i ispružio ruke
ka nebesima, i izgovorio ovako:

On se okrenuo ovoj molitvi, i bila je ovo: Moj Gospode i moj Bože, i

nado i otkupitelju i vođo u svim zemljama, budi sa svima njima koji
služe ti, i vodi me ovaj dan kad sam došao k tebi. Ne daj da iko uzme
moju dušu koju sam povjerio tebi: neka me carinici ne vide, i ne daj
da izvršitelji optuže me krivo (igraju se ulizice sa mnom). Ne daj da
zmija vidi me, i ne daj da deca zmaja sikte na mene. Evo, Gospode, ja
sam izvršio tvoje delo i izvršio tvoju zapovijed. Ja sam posao
zarobljenik, zato danas ja primam slobodu. Stoga ti daj mi ovo i
usavrši me, i ovo ja posijah, ne za sumnju, već da čuju oni kojima je
potrebito.

168 I kad je on tako molio on je rekao ka vojnicima: Dođite ovamo i

izvršite zapovijesti onoga koji vas je poslao. I četvoro dođe i probode
ga sa njihovim kopljima, i on pade i umre.

I sva braća su plakala, i oni dovedoše lijepu odeću i mnogo lijepog

lana, i sahraniše ga u kraljevsku grobnicu sa prijašnjim kraljevima koji
su ležali.

169 Ali Sifor I Juzan nisu hteli ići do grada, već su nastavili sjediti do
njega cijeli dan. I apostol Toma se pojavio njima i rekao: Zašto sjedite
ovde i gledate nada mnom ja nisam ovde, već sam otišao gore i
primio sve što mi je obečano. Već ustanite i idite dole odavde, jer
zamalo biti ćete sakupljeni meni.

773
Ali Misdej i Harisej uzeše Migdoniju i Tersiju i unesrečiše ih bolno:
međutim one se nisu podložile njihovoj volji. I apostol se pojavio
njima i rekao: Ne budite zavedeni: Isus sveti, živi, će brzo poslati
pomoć vama. I Misdej i Harisej, kad su videli da Migdonija i Tersija ih
ne slušaju, dozvoliše im da žive prema njihovoj želji.

I braća se sakupiše i radovahu se u milosti Svetoga Duha, a apostol

Toma kada je otišao iz svijeta učinio je Sifora sveštenikom a Juzana
učiteljom, kad je on otišao gore u planinu da umre. I Gospod je bio s
njima, i mnogi behu dodati vjeri.

170 Potom se dogodilo nakon dužeg vremena da jedan od djece

Misdeja kralja je bio udaren od đavola, i nitko ga nije mogao izlečiti,
jer đavo je bio neizmerno bijesan. I Misdej kralj pomislio je i reče: Ići
ću i otvoriti grobnicu, i uzeto kost od apostola Božijeg i objesiti je na
moga sina i on će biti izliječen. Ali dok je Misdej mislio o ovomu,
apostol Toma pojavi se njemu i reče mu: Ti ne vjeruješ živome
čovjeku, a hočeš li verovati mrtvome ali ne boj se, jer moj Gospod
Isus Krist ima sažaljenja na tebe i sažaljeva te od svoje dobrote.

I on ode i otvori grobnicu, ali ne nađe apostola tamo, jer jedan od

braće je ukrao ga i odnio u Mesopotamiju, ali od toga mesta gde kosti
apostola su ležale Misdej uze prah i stavi ga na sinov vrat, govoreći: Ja
verujem u tebe, Isuse Hriste, sada kada me on ostavio koji muči ljude
i suprotstavlja im se da ne bi videli tebe. I kad je on objesio o
sinovljev vrat, mladić posta ceo.

Misdej kralj stoga također bi sakupljen k braći, i pognu svoju glavu

pod ruke Sifora sveštenika, a Sifor reče braći: Molite za Misdeja
kralja, da on stekne milost Isusa Hrista, i da se više ne sječa zla protiv
njega. Oni svi stoga, jednoglasno se radovaše, učiniše molitvu za
njega, i Gospod je voleo te ljude, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,
dao je Misdeju također da ima nadu u njega, i on je bio ubrojan sa

774
mnoštvom njih koji su verovali u Hrista, veličajući (slaveći) Oca i Sina i
Svetoga Duha, čija je sila i vlast, sada i uvek u svijetu bez kraja. Amin.

Dela Jude Tome apostola su završena, koje on učini u Indiji,

ispunjavajući zapovesti onoga koji ga posla. Komu je slava, svijeta bez
kraja. Amin.

775
Knjiga Tomina

Tajne reči koje je spasitelj izgovorio Judi Tomi koje, Ja, čak Ja, Mahaja,
napisah, dok sam hodao, slušajući ih kako pričaju jedan s drugim.

Spasitelj reče, ''Brate Toma dok imaš vremena u svijetu, poslušaj me,
i ja ću ti otkriti stvari koje si razmišljao u svojim mislima, '' ''Rečeno je
da ti si blizanac i istinski sadrug, ispitaj sebe, i spoznaj tko si, na koji
način postojiš i kako češ postati. Budući da češ biti zvan mojim
bratom, nije prikladno da ti budeš u neznanju o sebi.

I ja znam da si ti razumio jer ti si već razumio da sam ja znanje istine. I

dok ti pratiš me, iako si nerazumljiv, ti si u stvari već došao da znaš, i
biti češ zvan ''onaj koji pozna sebe''. Jer onaj koji nije spoznao sebe
nije spoznao ništa, ali onaj koji je spoznao sebe ima u isto vreme već
stečeno znanje o dubini svega. Tako da, ti, moj brate Tomo, vidio si
što je nejasno ljudima, to je, šta oni zbog nezanjanja posrću
nasuprot.'' Toma reče gospodu,

''Zato ja molim te reci mi šta te pitam prije tvoga uznesenja, i kada

čujem od tebe o sakrivenim stvarima, tad mogu pričati o njima. I
očito je meni da istina je teška za izvesti pred ljudima.'' Spasitelj
odgovori, govoreći, ''Ako stvari koje su vidljive tebi su nejasne ti, kako
možeš čuti o stvarima koje nisu vidljive? Ako dela istine koja su
vidljiva u svijetu su teška za tebe za spoznati, kako uistinu, tad, češ
spoznati one koje sadrže uzvišenost do božanskog koje nije vidljivo? I
kako češ biti zvan ''radnicima''? U ovom pogledu vi ste početnici, i
niste stekli visinu savršenstva.''

A Toma odgovori i reče spasitelju, ''Reci nam o ovim stvarima, za koje

kažete da nisu vidljive, već su skrivene od nas'' Spasitelj reče, ''Sva
tijela...životinje su rođene...očito je kao ... .... ovo, također, oni koji su
iznad ...stvari koje su vidljive, ali one su vidljive u njihovom korijenu, i
776
njihov je plod koji ih hrani. Ali ta vidljiva tela preživljavaju jedući
stvorenja slična njima sa rezultatom promene tela. A to šta menja će
propasti, i nema nade života od tad, budući da tijelo je zvjersko. Tako
kao što telo životinja propada, tako će ti oblici propasti. Nemaju li oni
odnos kao u životinja?

Ako, također prozilazi iz odnosa, kako će roditi išta različito od zvijeri?

Tako, stoga, vi ste dojenčad dokle ne postanete savršeni.'' I Toma
odgovori,''Stoga ja kažem ti gospode, da oni koji pričaju stvari koje su
nevidljive i teške za objasniti su kao oni koji ispaljuju svoje strijele u
metu po noći. Da budemo sigurni, oni pucaju strijele kako bi iko želio
– budući da pucaju na metu – ali nije vidljivo. A kada svjetlo dođe i
sakrije tamu, tad dela svakoga će se pojaviti. A ti, naše svetlo,
osvetlaj, O gospode.'' Isus reče, ''U svijetlu je da svjetlo postoji.''

Toma, reče, govoreći, ''Gospodine, zašto ovo vidljivo svetlo koje sja
zbog ljudi diže se i zalazi?'' Spasitelj reče, ''O blaženi Toma, naravno
da ovo vidljivo svetlo sja zarad vas – ne da biste ostali ovde, već prije
da biste išli – i gde god svi izabrani napuste zvjersko, ovo svjetlo će se
povuči u svoju suštinu, jer je dobar sluga.'' Tad spasitelj nastavi i reče,

''O neistražena ljubavi svjetla! O gorčino vatre koja plamtiš u tijelima

ljudi i u njihovoj srži, gorući u njima noću i danju, i gorenje delova
ljudi i čineći njihove misli da postanu pijane i njihove duše
poremećene...oni unutar ljudi i žena... ...noću pokrećući ih.... ...tajno i
vidljivo. Jer muški pomiču...na ženama i žene na muškima. Stoga je
rečeno, ''svako ko traži istinu od istinske mudrosti će učiniti sebi
krila kao da leti, bježeći od požude koja prži duhove ljudi. I on će
učiniti sebi krila da pobegne svakomu vidljivome duhu.''

Toma odgovori, govoreći, ''Gospode, to je tačno o čemu pitam, jer

sam razumio da si ti onaj koji je blagotvoran nama, kako kažeš.'' Opet
spasitelj odgovori i reče, ''Stoga je potrebno za nas da pričamo sa

777
vama, budući da je ovo učenje savršeno. Ako, sad, vi želite da budete
savršeni, vi ćete gledati te stvari, ako ne, vaša imena su ''neznanje'',
budući da je neverovatno za pametnoga čovjeka da stanuje sa
budalom, jer pametan čovjek je savršen u svoj mudrosti. A budala,
štaviše, dobar i loš u isto vreme – uistinu mudar čovjek će biti hranjen
istinom i (Ps. 1:3)

''Biti će kao drvo rastuće od vijugava potoka'' – videći da tamo su neki

koji,premda imaju krila, jure na vidljive stvari, stvari koje su daleko od
istine. Jer ono šta vodi ih, vatra, će dati im varku istine, i sjati će na
njima sa propadljivom lepotom,i zatvoriti će ih u tamu i zarobiti ih sa
mirisnim užicima. I zaslijepiti će ih sa nezadovoljivom požudom i
spaliti njihove duše i postati za njih kao kolac zapet u njihovom srcu
koji oni ne mogu nikada pomjeriti. I kao ugriz u usta, vodi ih prema
vlastitoj želji. I okovalo ih je lancima i svezalo sve njihove delove sa
gorčinom okova požude za te vidljive stvari koje će propasti i
promeniti i skrenuti poticaj.

Oni su uvijek bili privlačeni na dole; kao ubijani, oni su priključeni ka

svim životinjama propadljivog svijeta. Toma odgovori i reče, ''Očito je
da je rečeno, Mnogi su... ... oni koji ne znaju... ...dušu''. A spasitelj
odgovori, ''Blagosloven je mudar čovjek koji traga za istinom, i kada
je nađe, on odmara na njoj zauvek i nije uplašen od onih koji hoće
da ga uznemiruju.'' Toma odgovori i reče, ''Je li dobro za nas,
gospode, da odmaramo u vlastitom?''

Spasitelj reče, ''Da, korisno je. I dobro je za vas jer stvari vidljive među
ljudima će nestati – jer posuda njihova tijela će nestati, i kada bude
dovedeno do ničega doći će da bude vidljiva stvar, među stvarima
vidljivim. I tad vatra koju oni vide daje im bol zarad ljubavi za vjerom
koju su prije posedovali. Oni će se ponovo sakupiti onome što je
vidljivo. Štaviše, oni koji imaju vid među stvarima nisu vidljive, bez
prve ljubavi oni će propasti u brigi za ovim životom i prženje vatre.
778
Samo malo kasnije, i ono što je vidljivo će nestati, tad bezoblična
sjena će iskrsnuti i u sred grobova oni će zauvek stanovati na telima u
boli i pokvarenosti duše.''

Toma odgovori i reče, ''Šta da kažemo u lice ovih stvari? Šta da

kažemo slijepcima? Koje učenje da kažemo tim jadnim smrtnicima
koji kažu, ''mi dođosmo da činimo dobro a ne da proklinjemo.'' A opet
tvrde, ''da nismo rođeni u tijelu, ne bi znali bezakonja.'' Spasitelj reče,
''Uistinu, kako za te, ne poštujte ih kao ljude već kao životinje, jer kao
što zvijeri proždiru jedna drugu, tako i ljudi ove vrste proždiru jedan
drugog. Nasuprot, oni su lišeni kraljevstva jer vole sladost vatre i
sluge su smrti i čine djela pokvarenosti. Oni ispunjavaju požudu
otaca.

Oni će biti zbačeni dole u pakao i biti će mučeni gorčinom njihove zle
prirode. Jer biti će bičevani tako da će juriti unazad, bilo da znaju ili
ne, i oni će povući se iz delova svoga tela nestrpljivo, već sa očajem. I
oni se raduju nad ... ... ludošću i rastrojstvom...Oni slijede ovu
poremećenost bez uviđavanja njihova ludila, misleći da su mudri.
Oni... ... njihovo telo... Njihove misli su upravljene njima samima,
jer njihove misli su okupirane sa njihovim delima. Ali vatra će ih
spaliti.'' I Toma odgovori i reče, ''Gospodine, što će raditi onaj koji im
je bačen? Jer sam najzabrinutiji za njih; mnogi su oni koji se bore s
njima.

Spasitelj odgovori i reče, ''Slušaj šta ću reći ti i veruj u istinu. Onaj koji
sije i ono što je posijano će nestati u vatri – unutar vatre i vode – i oni
će sakriti se u grobnicama tame. I nakon dugo vremena oni će
pokazati plod zlog drveća, bijući kažnjeni, bijući ubijeni ustima zvijeri i
ljudi na podsticanje kiša i vjetrova i vazduha i svjetla koje sija
odozgor.'' Toma odgovori, ''Ti si izvjesno je uvjerio nas, gospode. Mi
shvatamo u našemu srcu, da je očito, da je tako, i da tvoje riječi su
dovoljne. Ali ove riječi koje ti govoriš nama su smiješne i prezrene
779
svijetu jer su nerazumljive. I kako da ih propovedamo, budući da
nismo uvaženi u svijetu?'' Spasitelj odgovori i reče,

'' Uistinu kažem vam da onaj koji će slušati vašu riječ i okrenuti svoje
lice ili podsmijavati se na ove stvari, uistinu vam kažem on će biti
predan vladaru gornjem koji vlada nad silama kao njihov kralj, i on će
okrenuti toga okolo i baciti ga sa nebesa u ponor, i biti će zatvoren u
uskom tamnom mjestu. Štaviše, on ne može se okrenuti ni pomjeriti
na račun velike dubine Pakla i teške gorčine Pakla koji je čvrst...
...njima....oni neće oprostiti.......progoniti te. Oni će
predati...ka....anđelu Tartarouhosu...vatra progoni ih...vatreni bičevi
koji bacaju iskre u lice onih koji su progonjeni.

Ako pobegne prema zapadu, on nalazi vatru. Ako se okrene južno, on

nalazi tamo izvor. Ako se okrene severno,prijetnja bukteće vatre
sreće ga opet. Niti on nalazi puta do istoka tako da pobegne tamo i
bude spasen, jer on nije našao ga u danu on je bio u tijelu, tako da bi
našao na dan suda.'' Tad spasitelj nastavi, ''Jao tebi,bezbožnici, koji
nemate nade, koji se uzdaš na stvari koje se neće dogoditi!'' ''Jao
vama zarad kotla koji se okreče u vašim mislima! Jao vama unutar
zahvata vatre, koja je u vama, jer će proždrijeti vaša tijela otvoreno i
podrati vaše duše tajno, i pripremiti vas za vaše drugare! Jao vama,
zarobljenici,jer ste vezani u pećine! Jao smijehu! U smijehu ludaka ti
se raduješ! Ti niti shvataš svoju propast, niti se odražavaš na svoje
okolnosti, niti si razumio da stanuješ u tami i smrti!

Nasuprot, ti si pijan sa vatrom i pun gorčine. Tvoj um je pometen

zarad vatre koja je u tebi, i sladak je tebi otrov i udarci tvojih
neprijatelja! I tama usta za te kao svjetlo, jer ti si predao svoju
slobodu za sužanjstvo! Pomračio si svoje srce i predao svoje misli u
ludost, ti si ispunio svoje misli sa dimom vatre koji je u tebi! I tvoje
svjetlo je sakriveno u oblaku ili... i odeća koja je na tebi, ti... ... I bio si

780
uhvaćen od nade koja ne postoji. I komu si verovao? Ne znaš li da vi
svi stanujete među onima koji ... ...ti kao da ti...

Vi ste krstili vaše duše u vodi tame! Hodali ste sopstvenim hirovima!
Jao vama koji stanujete u grehu, nepažljivi da svetlo sunca koje sudi i
gleda dole na sve će kružiti oko svih stvari kao da porobi neprijatelje.
Ti čak ne primečuješ mjesec, kako noć i dan gledaju dole, gledajući na
tela tvojih pokolja! Jao vama koji volite povučenost sa ženama i
prljavim odnosom sa njima! Jao vama stisnutima u silama vašeg tela,
jer će vas unesrećiti! Jao vama koji se držite u silama zlih demona!
Jao vama koji zabavljate svoje telo sa vatrom!

Ko je ko će kišiti svježu rosu na tebe da ugasi veliku vatru od tebe

zajedno sa gorenjem? Tko je ko će učiniti sunce da sija nad
raspršenom tamom u tebi i skrivenom tamom i prljavom vodom?''
''Sunce i mjesec će dati miris tebi sa vazduhom i duhom i zemljom i
vodom. Jer ako sunce ne sija na tim telima, oni će se osušiti i stradati
kao korov. Ako sunce sija na njima, oni će prevladati i zagušiti vinovu
lozu, ali ako loza prevlada i zakloni taj korov i sve drugo što raste tuda
i širi i cvijeta, ono samo nasleđuje zemlju u kojoj raste, i svako mjesto
ono zaklanja gde vlada.

I kad raste, ono vlada zemljom svom i ono je rodno svome

gospodaru, i zadovoljava ga još više, jer on bi dopustio velike boje
zarad tih biljaka dokle ih ne uspravi. Ali loza sama uklanja ih i guši ih, i
oni umiru i postaju kao zemlja''

I Isus nastavi i reče im, ''Jao vama, jer niste primili učenje, i oni koji su
...će raditi na propovijed... I vi jurite u... ... ... će poslati ih dolje...
...ubijate ih danima kako bi oni ustali od smrti. Blagosloven si ti koji
imaš predznanje prije znanja i kamenje spoticanja i gde beže strane
stvari.

781
Blagosloven si ti koji si izružen i nisu uvažen zarad ljubavi njihova
gospodara koju ima nada njima.

Blagosloveni ste vi koji plačete i koji ste zlostavljani od onih bez

nade, jer ćete biti oslobođeni svakih okova. Gledajte i molite da ne
dođete i budete u telu, već radije da dođete iz okova gorčine ovoga
života. I kada molite, naći ćete odmor, jer ste ostavili iza trpljenje i
nemilost.

Jer kad vi dođete iz trpljenja i muka tijela, primiti ćete odmor od

dobroga, i vladati ćete sa kraljem, vi pridruženi njemu i on sa vama,
od sada nadalje, i u vijeke vekova. Amin.''

Knjiga Tome Borca napisana do savršenstva.

Sjetite me se također, moja braćo, u vašim molitvama. Mir svecima i

onima koji su duhovni.

782
Mučeništvo Tome Apostola

Na zapoved kralja Misdeja blaženi apostol Toma je bio bačen u

zatvor, i on reče: Ja veličam Boga, i propovijedati ću riječ
zatvorenicima, tako da su se svi radovali u njegovu prisustvu. Kad
stoga, Juzan kraljev sin, i Tercija njegova majka, i Migdonija, i Markija,
su postali vjernici, ali nisu još mislili da su vredni krštenja, oni uzeše to
veoma lošim da je jedan blaženi zatvoren. I došavši do zatvora, i davši
mnogo novca tamničaru, oni odoše njemu. A on, videći ih, bi
zadovoljan, i veličao je Boga i blagoslovio ih. I oni su molili ga i tražili
pečat u Gospodu, lijepi mladić im se pojavio u snu, i naredio apostolu
u kući Juzana.

I opet lijepi mladić, dolazeći njima i Toma, naredi im ovo dolazeće

noći. I on otrča pred njima, i dade im svetlo na putu, i bez zvuka
otvori vrata koja su bila osigurana, dok sva tajna ne bi izvršena. I
učinivši ih zajedničarima u euharistiji, i govorivši sa njima, i utvrđujući
ih u veri, i preporučivši ih Gospodu, on ode odande,ostavivši žene, i
opet ode da bude zatvoren. I oni su žalili i plakali jer Misdej kralj ga je
htio ubiti.

I Toma ode i nađe tamničare kako sesvađaju, i govore: Šta krivo smo
učinili tom vračaru, da, koristeći umijeće magije, je otvorio vrata
zatvora, i želio je da oslobodi sve zatvorenike? Ali idemo i neka kralj
zna o njegovoj ženi i njegovu sinu. I kad on dođe oni ga svukoše, i
opasaše ga pojasom, i tako oni stadoše pred kraljem.

A Misdej mu reče: Jesi li rob, ili slobodan čovjek? A Toma odgovori i

reče mu: Ja nisam rob, a ti nemaš moći protiv mene uopšte. I sad,
reče Misdej, jesi li bežao i došao u ovu zemlju? A Toma reče: Ja
dođoh ovde da bih spasao mnoge, i da bih tvojim rukama otišao iz
tela ovog. Misdej mu reče: Tko je tvoj gospodar? I koje mu je ime? I iz

783
koje zemlje, i od koga je on? Moj Gospodar, reče Toma, jer moj
Gospodar i tvoj, bijući Gospodar nebesa i zemlje. A misdej reče: Kako
se zove? A Toma reče: Ti ne možeš znati Njegovo istinsko ime sada,
ali reći ću ti ime koje mu je dano za vreme – Isus Hrist. A Misdej reče:
Ja nisam bio u žurbi da te uništim, već sam se uzdržavao, ali ti si
učinio jasnim dela, tako da tvoja vračanja su se čula u celoj zemlji. Ali
sada ću ovo učiniti, da tvoje vradžbine nestanu s tobom, da naš narod
bude očišćen od njih. A Toma reče: Da li prizivaš ove stvari koje će
slijediti ove vradžbine? One nikad neće biti uklonjene od ljudi ovde.

I dok su ove stvari govorene, Misdej je razmatrao na koji način će ga

usmrtiti, jer se bojao mnoštva koje je stajalo okolo, mnogi, čak neki
od upravitelja, vjerovavši u njega. A on usta, i uze Tomu van grada, i
nekoliko vojnika pratilo ga sa njihovim oružjem. I ostali od mnoštva
mislili su da kralj je želio da sazna nešto od njega, i oni stajahu i
gledahu ga. I kada su otišli tri stadija, on izručio ih je ka četvoro
vojnika, i jednomu od zapovednika, i naredi im da ga uzme u planinu i
probodu ga, ali on sam vrati se u grad.

I oni koji su bili tu otrčali su Tomi, željni da ga spasu, ali on je bio

odveden od vojnika koji behu sa njim. Jer tamo behu dvoje na svakoj
strani koji su ga držali, zarad vračanja. I zapovjednik ga je držao za
ruku, i vodio ga sa čašću. I u isto vreme blaženi apostol reče: O
skrivena tajno Tvoja, O Gospodine! Jer čak do završetka života su
ispunjene u nama bogatstva Tvoje milosti, koje ne dozvoljava nam da
budemo bez osećaja ka telu. Jer evo, četvoro su me uzeli, a jedan me
vodi, budući da pripadam Jednomu, od koga idem uvijek nevidljivo.
Ali sada sam spoznao da moj Gospodar također, budući da je stranac,
komu ja idem, koji je uvijek prisutan sa mnom nevidljivo, je udaren
od jednoga, ali ja sam udaren od četvoro.

I kad oni dođoše do mjesta gde je trebalo da ga probodu, Toma

govorio je ovako onima koji ga probadaju: Slušajte me sad, na kraju,
784
kada izlazim iz tela, i nedajte da vaše oči budu zatamnele u
razumevanju, niti neka uši budu zatvorene tako da ne čuju one stvari
u koje ste verovali Bogu koga propovedam, nakon što sam predat u
vaše duše od brzopletosti, i ponašati na način postajući oni koji su
slobodni, bijući izbegnut od ljudske slave, i živeći život prema Bogu. I
on reče Juzanu: Sine zemaljskoga kralja, ali slugo Isusa Krista, daj što
je dužno onima koji ispunjavaju zapovijesti Misdeja, u smislu kako bih
otišao od njih i molio. I Juzan plativši vojnicima, apostol se uputio na
molitvu, i bila je sledeća:-

Moj Gospodine i moj Bože, nado, vođo, i vodiću u sve zemlje, Ja

slijedim te zajedno sa svima koji ti služe, i Ti vodi me ovaj dan na
mome putu ka Tebi. Nedaj da iko uzme moju dušu, koju si Ti dao mi.
Nedaj da carinici i prosjaci gledaju na mene, niti daj da zmija ogovara
me, i ne daj da deca zmaja sikte na mene. Evo, ja sam izvršio moje
delo, i izvršio šta si Ti dao mi da činim. Ja sam postao rob, da bih
primio slobodu od tebe, ti tad daj mi je, i učini me savršenim. I ovo
kažem ne oklevajući, već da oni čuju koji treba da čuju. Ja slavim Tebe
u svemu, Gospodine i Gospodaru, jer tebi je dužna slava zauvek.
Amen.

I kad je on tako molio, on reče vojnicima: Dođite i završite rad za koji

vas je poslao. I četvorica udariše ga odjednom, i ubiše ga. I sva braća
plakaše, i umotaše ga u lijep ogrtač, i mnogo lanene odeće, i položiše
ga u grobnici u kojoj stari kraljevi su bili sahranjivani.

I Sifor i Juzan nisu išli u grad, već provedoše celi dan tamo, i čekaše
tokom noći. I Toma pojavi se njima, i reče: Ja nisam tamo, zašto
sjedite gledajući? Jer ja sam otišao, i primio stvari kojima sam se
nadao, ali ustanite i hodajte, i nakon nedugo vremena vi čete biti
dovedeni pored mene. A Misdej i Harisej uveliko su unesrećili Terciju i
Migdoniju, ali ih nisu nagovarali da napuste svoje mišljenje. I Toma se
pojavi, i reče im: Ne zaboravite prijašnje stvari, jer sveti Isus sam će
785
vam pomoći. I Misdej i Harisej, kad ih nisu mogli nagovoriti da budu
ovog mišljenja, predadoše ih njihovoj volji. I sva braća sakupiše se, jer
blagosloveni je učinio Sifora sveštenikom u planini, a Juzana
učiteljem, kada je bio odvođen da umre. I Gospodin im je pomogao, i
uvećao vjeru pomoću njih.

I nakon dugo vremena, dogodilo se da jedan od sinova Misdeja je bio

demonizovan, i demon bijući jak, niko ga nije mogao izlečiti. I Misdej
je mislio, i reče: Ići ću i otvoriti grobnicu, i uzeti kost apostolovog tela,
i ddotači moga sina njime, i znam da će biti izlečen. I on ode da učini
šta je mislio. I blagosloveni apostol pojavi se njemu, i reče: Ti nisi
verovao u mene kada sam živ bio, kako li češ verovati u mene kada
sam mrtav? Ne boj se. Isus Krist je blagonaklon ka tebi, kroz Njegovu
veliku milost. I Misdej, kada nije našao kosti (jer jedan od braće ih je
uzeo, i odnio ih u oblasti zapada), uze nešto praha sa mesta gde su
kosti ležale, i dotače svoga sina sa tim, i reče: Ja verujem u Tebe,
Isuse, sad kada me je ostavio onaj koji uvijek unesrećuje ljude, da oni
ne bi pogledali u Tvoje svjetlo koje daje razumevanje, O Gospodine,
ljubazan ljudima. I njegov sin bijući izlečen na ovaj način, on srete sa
drugom braćom koji behu pod upravom Sifora, i molio je braću da
mole za njega, kako bi ostvario milost od našega Gospoda Isusa
Hrista, komu je slava u veke vekova. Amin.

http://www.newadvent.org/fathers/0824.htm

786
Djela Ksantipe i Poliksene

1. Kada blaženi Pavao je bio u Rimu kroz riječ Božju, dogodilo se da

neki sluga vladara Španije došao je u Rim sa pismima svoga
gospodara, i čuo je riječ Božju od Pavla, uistinu zlatnog i lijepog
slavuja. Ovaj sluga bijući uveliko dirnut, i ne mogavši da ostane i da
bude ispunjen božanskom rečju je je požurivao sa pismima, vrati se u
Španjolsku u velikoj tugi, i ne mogavši da pokaže svoju želju ikome,
jer njegov gospodar je bio idolopoklonik, on je uvijek bolovao u srcu i
uzdisao veoma. A ovaj sluga je čio častan i vjeran svojim
gospodarima, i kako je vreme prolazilo, sluga pade bolestan i počeo
je da mršavi, što njegov gospodar vidjevši reče mu, Šta sedogodilo
tebi da si tako pao u pojavi. Sluga reče, ovdje je moja bol u mome
srcu, i ne mogu nikako naći mira. Njegov gospodar mu reče, A koji je
bol da se ne može izliječiti od mog glavnog ljekara. Sluga reče, Dok
sam bio u Rimu, ovaj bol i njegova bolna nesreća posta mi znana.
Njegov gospodar reče, A ne znaš li tko je pao u ovu bolest i bio
izlečen. Sluga reče, Da, ali gde je taj ljekar ja ne znam, jer ja ga ostavih
u Rimu. Toliko mnogo njih je bilo gledalo tog ljekara i otišlo kroz vodu
njegovih ruku, primivši izlečenje odmah. Njegov gospodar reče, Ja se
ne bih smio buniti da te pošaljem opet u Rim, ako moguće stekneš
ozdravljenje.

2. I dok su oni razgovarali ovako, evo njegova gospođa, po imenu

Ksantipe, čuvši ove rijeći, i spoznavši učenje Pavla, reče, Koje je ime
toga ljekara, i koje je liječenje da se odbije takva bolest? Sluga reče
joj, Prizivanje novoga imena, i pomazanje se uljem i pranje sa vodom.
Na ovaj način ja sam vidio da mnogi neizlečivi bolovi su izlečeni. I
kako je on rekao ovo, slike idola koji su stajali u kuću počeše da se
tresu i padaju. I njegova gospodarica mahnu mu govoreći, Vidiš li,
brate, slike idola se tresu, kako oni ne mogu izdržati silu riječi. A

787
njegov gospodar, po imenu Probus, usta od svoga podnevna sna sa
veoma sumornom pojavom, jer Đavo ga je veoma uznemiravao, jer
poznanje Božje je došlo u njegovu kuću. I on upita slugu o svemu po
redu, i sluga bijući uhvaćen bolešću i predznanjem Božjim, otkri mu
život čovjeka, i Ksantipe je bila neizlečiva u njenoj duši u pogledu
ovog učenja. Tako Probus je tugovao za Ksantipe, jer od toga
vremena ona je bavila se budnošću i uzdržanjem i drugim strogostima
(isposništvom).

3. I Ksantipe odlazeći od njenog kreveta i tugujući, reče, Jao meni,

jadna li sam, ležim u tami, da nisam spoznala ime novoga učitelja, da
prizovem njegovu molitvu da mi pomogne, i šta da kažem ne znam.
Da li da zovem njegovo ime njegova Boga. Ali ne mogu reći, Bog koji
je propovijedan od takvoga nekog. Međutim reći ću ovo pogađanjem,
O Bože, koji daješ svetlo u Paklu, i vodiš one u tami, Gospodaru
slobodnih ljudi i kraljeva, i propovijedan vrednim slugama u svijetu,
zvan kao brat od grešnih ljudi i brz da čuješ, komu ne samo arhanđeli
mogu poslati hvalospjeve, koji si pokazao meni, poniznoj i nevrednoj,
večno i živo seme (iako moje neznanje ne dopušta mi da primim),
požuri također stvari koje me zabrinjavaju, Gospode, budući da
svojom voljom ti si čuo me, i u tvome sažaljenju pokaži objavu tvoga
glasnika, da bih ja spoznala od njega šta ti je ugodno. Da, ja molim te
pogledaj na moje neznanje, O Bože, i osvijetli me svojim svetlom, ti
koji nikad ne prelaziš nikoga ko te zove u istini. Probus, njen muž reče
joj, Zašto se mučiš toliko, gospođo, i uopšte ne spavaš. Ksantipe reče,
Ja ne mogu spavati, jer u meni je neizlečiva bol. Probus joj reče, I šta
je tvoja bol ili žalost, O gospođo, da ja nisam dovoljan da te utešim.
Sve što si htele do danas ja sam ti dao, i sad šta je šta imaš, a ne
govoriš mi? Ksantipe reče mu, Ja molim te ovu stvar samo, moj
gospodaru, dopusti mi za malo i ovaj dana da spavam odvojeno od
tebe. A Probus reče joj, Neka bude kako hočeš, samo ostavi se
tugovanja.
788
4. Tad ulazeći u njenu spavaću sobu sam, on progovori ovako sa
suzama, Na koji način, moj Bože, da radim, ili koji savjet da uzmem, ja
ne znam. Da li da objavim misao koja je došla na mene i bojim se
ludila i nereda grada. Da li da pobjegnem iz ovoga bezbožnoga grada i
bojim se nauma đavola za hvatanje ovaca. Da li da čekam milost i
nežnost Gospoda? Opet bojim se prevremenog oduzimanja života, jer
smrt grešnika nema upozorenja. Da li da odem i pobjegnem u Rim
bojim se dužine puta, jer ne mogu ići na nogama. Ali dok ja kažem
ove stvari pretpostavkom, ograničen mojom željom (jer ne mogu
govoriti sigurno), neka nađem oproštaj sa tobom, moj Bože, i ispuni
moju želju sa viškom ispravnih riječi, i smatraj me vrednim da čujem
tvoga propovjednika, jer ako kažem, da vidim njegovo lice, ja tražim
veliku stvar. Blažen je onaj koji je nađen u društvu tvojih
propovjednika, i zadovoljan je sa njihovim dragim pojavama.
Blagosloven je onaj koji je natovaren propovedanjem tvojim
zapovijesti. Blažen je onaj koji drži tvoje zapovesti, ali gde sad,
Gospodine, su tvoje milosti našim ocima, da bi mi bili njihovi
naslednici u ljubavi prema tebi i nasljednici vjere. Ali vidi sad,
Gospode, Ne mogu naći nikoga ko ima ljubav za tebe, koji razgovara
sa njim i imalo osvežuje moju dušu. Požuri stoga, Gospode, da me
opskrbiš željom u tebi, i drži me pod sjenom tvojih krila, jer ti samo si
Bog, slavljen u svu večnost. Amen.

5. Potom Ksantipe rekavši ove riječi i druge, zapomagao je stalno celu

noć, i Probus je čuo nju i bio uveliko potresen, i ustajući sa kreveta
kada jutro je došlo on ode k njoj, i videći njene oči upaljene suzama,
on reče, Zašto, gospođo, me ovako uznemiravate, i nećete mi reći
vašu bol. Recite mi, da mogu učiniti šta god ti je milo, i ne muči me sa
svojom nevoljom. Ksantipe reče mu, Budi dobro raspoložen radije,
moj gospodaru, i ne kloni, jer moja nevolja neće ti naškoditi, već ako
sam našla milost pred tobom, idi napred sad do pozdrava, i dopusti
mi da se prepustim njoj kako želim, jer nije moguće za čovjeka da
789
uzme od mene beskrajnu bol. I slušajući nju on izađe odmah da primi
pozdrave ljudi grada, jer on je bio velik čovjek među njima, i također
je bio znan Neru, Caru. I sjedeći dole, velika tuga se pojavi u njemu, i
bijući pitan za razlog njegove tuge od upravitelja grada, on im reče da
je on pao u mnoge i neutemeljene optužbe.

6. I Ksantipe ode u vrt, da bi sačekala tamo gledajući blizu za

izvjesnost njenog muža, i ona vidje užitak drveća, i različito cvrkutanje
ptica, i reče, žaleći se, O ljepoto svijeta! Za ono što smo mi ovde
mislili da dođe sebi, mi znamo sad da sve stvari su lijepo stvorene o
prelijepog Jedinog. O silo i namjero mudrosti! Jer ne samo da je on
stavio u čovjeka tisuću jezika, već također u ptice on je utisnuo
različite glasove, kako za himne i odgovore da primi slatko-glasan i
srco-budljive himne od njegovih sopstvenih dela. O punoćo
zadovoljstva vazduha, objavljujući neponovljivoga stvoritelja! Tko će
okrenuti moju tugu u radost. I opet ona reče, Bog koga hvalimo je
pjevan od sviju, daj mi mir i utjehu. Kako je ona rekla ove stvari,
Probus također dođe sa ulice da prekine svoj post, i kada on vidje
njeno lice pod suzama, on poče da čupa kosu, ali nije smio da govori
njoj utoliko da dodaje drugu nevolju na njenu nevolju. Tako on ode i
padne na svoj krevet, i reče, tugujući, Jao, da čak nemam utjehu
djeteta od nje, već samo dodajem tugu na tugu. Dve godine nisu još
pune kako sam vjenčan sa njom, i već ona razmišlja o razvodu.

7. Ali Ksantipe je uvijek pazila kroz vrata na ulicu grada, i blaženi

Pavle, propovijednik i učitelj i osvjetljivač svijeta, ostavi Rim i dođe
čak u Španiju po proviđenju Božjem. I dolazeći na vrata grada on
stade i molio je, i krsteći se uđe u grad. Kad Ksantipe vidje blaženog
Pavla da hoda tiho i pojednako, i ukrašen svim vrlinama i
razumevanjem, ona uveliko se obradova u njemu i njeno srce
poskoći, i kao posednuta sa neočekivanom radošću ona reče sebi,
Zašto moje srce udara jako na pogled ovoga čovjeka? Zašto je njegov

790
hod miran i odmjeren, kao onoga ko očekuje da uzme u svoje ruke
onoga ko je progonjen? Zašto je njegova pojava lijepa, kao onoga ko
pomaže bolesnima? Zašto on izgleda tako lijepo ovde i tamo, kao
onaj koji želi da pomogne onomu koji traži da pobegne iz usta zmaja?
Tko će mi reći da ovaj je od stada propovjednika? Ako je moguće za
mene, ja želim da dotaknem rub njegove odeće, da bih videla njegovu
ljubaznost i spremnost da primi i sladak miris, jer sluga je rekao joj
ovo također, da rubovi njegove odeće imaju miris lijepih mirisa.

8. A Probus je čuo njene riječi, i odmah otrča van sebe na ulicu, i

držeći Pavlovu ruku reče mu, Čovjeće, tko si ti ne znam, ali udostoji se
uči u moju kuću, možda mi budeš uzrok spasenja. Pavle mu reče, Biti
će dobro sa tobom, sine, po tvojoj molbi! I oni odoše zajedno ka
Ksantipe. Kad Ksantipe stoga vidjela je velikog Pavla, mudre oči njena
srca behu nepokrivene, i ona pročita na njegovom čelu, kao da su
zlatni pečati, ove riječi, Pavao propovjednik Božji. Tad uzvikujući i
radujući se ona baci se na noge, i uvijajući njenu kosu ona obrisa
njegove noge, govoreći, Dobrodošao, O čovjeće Božji, ka nama
poniznima, koji žive kao sjene među sjenama. Jer ti si gledao na one
koji su trčali u Pakao kao u nešto lijepo, koji su oslovili krivu zmiju i
uništitelja kao pomoćnika i zaštitnika, koji su trčali u mračan Pakao
kao njihovom ocu, oni koji su bili stvoreni sa razumnom prirodom ali
su postali kao nerazumna stvorenja. Ti si tražio mene, poniznu,
imajući sunce pravednosti u mome srcu. Otrov se zadržao, kada sam
vidjela tvoje drago lice. Onaj koji me muči sad je otišao, kada tvoj
najbolji savjet se pojavio meni. Sada ću biti vredna pokajanja, kada
sam primila pečat propovjednika Gospodnjeg. Do sada ja sam
smatrala mnoge sretnim koji su te sreli, ali kažem smjelo da od ovoga
vremena ja sama biti ću zvana sretnom od drugih, jer sam dodirnula
tvoj rub, jer sam primila tvoje molitve, jer sam uživala tvoje mirisno i
slatko učenje. Ti se nisi ustručavao da dođeš do nas, ti koji pecaš suhu

791
zemlju u svom smjeru, i sakupljaš ribu koja pada na tvom putu u
mrežu kraljevstva nebeskoga.

9. Veliki Pavle reče njoj, Ustani, kćeri, i ne gledaj na mene kao da si

klonula od neznanja od viđenja mene. Jer Hrist, opskrbitelj svijeta,
tražitelj grešnika i izgubljenih, koji nisu samo prizvali mislima one na
zemlji, već također vlastitom prisutnošću je otkupio one u Hadu, on
sam vas je sažalijevao, i poslao me ovamo da bi on posjetio i sažalio
se nad mnogim drugima sa vama. Jer ova milost i posjeta nisu sa
nama, već su njegova naređenja i zapovijedi, čak kao što smo mi
primili milost i bili spaseni od njega. Probus čuvši ovo bio je zataečen
njegovim rječima, jer on je bio sve u svemu u neznanju od ovih stvari.
Ali Pavle silom podigao Ksantipe sa njenih nogu, i ona trčući postavi
novu pozlaćenu stolicu za Pavla da sjedne. Veliki Pavle reče njoj, Moja
kćeri Ksantipe, nemoj tako, jer ti nisi još pridodata vjeri Kristovoj, ali
sačekaj malo, dok Gospod postavi u red šta je potrebno! Ksantipe
reče Pavlu, Kažeš li ovo da me iskušaš, O propovjedniče Božji, ili imaš
li ikoje predznanje. Pavle reče, Ne kćeri, već đavo, koji mrzi sluge
Božje, sije zlobu u srca svojih sluga, da se suprotstavi onima koji rade
za Hrista u propovijedanju, jer njegova zloba se prenijela na apostole i
čak na Gospoda samoga. Stoga je prikladno pristupiti nevjernicima
nežno! Ksantipe reče Pavlu, Ja molim te, ako voliš svoje sluge, učini
molitvu za Probusa, i daj mi da vidim ako on koji je omražen od tebe
može raditi u njemu; daj mi da vidim ako on može stajati nasuprot
tvoje molitve. I Pavle se radovao veoma na riječi njene vjere, i reče
joj, Vjeruj mi, kćeri, da po njegovom predlogu i radu ja nisam prošao
ni jedan čas bez okova i udaraca. Ksantipe reče mu, Ali ti trpiš te
stvari vlastitom slobodnom voljom, jer ti nisi zanemarivao svoje
propovijedanje čak do bičevanja, ali opet ovo ti kažem, da tvoji okovi
će biti poraz izazivača, i tvoja poniznost njihovo zbacivanje.

792
10. A vijest o njegovoj prisutnosti otišla je celim gradom i zemljom
okolo, jer neki iz toga grada bili su u Rimu i vidjeli su neke znakove i
čuda koja su učinjena od blaženoga Pavla, i došli su da vide ako je ovo
on. Mnogi stoga dođoše u kuću Probusa, i on poče da bude iznerviran
i reče, Neću dopustiti moja kuća da bude boravište. Ksantipe znajući
da lice Probusa je počelo da se menja, i da je rekao ovako, bila je
veoma uznemirena, govoreći, Jao, jadna ja, da ne mislimo da smo
vredni zadržati ovoga čovjeka u našoj kući, jer ako Pavle ode odavde,
crkva će također biti zadržana drugde. Tad Ksantipe, uvidjevši ove
stvari, stavi njenu ruku na nogu Pavla, i uzimajući prah pozva Probusa
ka njoj, i stavljajući njenu ruku na njegova prsa reče, O Gospode, moj
Bože, koji si me tražio, ponizni i bez znanja, pošalji šta je prikladno u
ovo srce. I Pavle uvidi njenu molitvu, i učini znak krsta, i za nekoliko
dana ljudi uđoše nesmetano, i koliko je mnogo bilo bolesnih i
klonulih od nečistih duhova donesoše ih, i svi behu isceljeni.

11 I Ksantipe reče Pavlu, Učitelju, moje srce je uveliko klonulo jer

nisam još primila krštenje. I nakon ovoga Probus bijući ponovo
potaknut đavolom, izbaci Pavla iz kuće i zatvori Ksantipe u njenu
sobu. Tad jedan od upravitelja, Filotej po imenu, molio je velikog
Pavla da dođe u njegovu kuću, ali veliki Pavle nije bio voljan učiniti
tako, govoreći, Da Probus ne muči tvoju kuću zarad mene. Filotej mu
reče, Ne oče, ja nisam uopšte potčinjen njemu, jer ni u jednoj stvari
on nije veći od mene, osim u tituli, i da zbog roditelja Ksantipe je
iznad mene. Ali ako Probus dođe k meni, Ja sam iznad njega u
bogatstvu i u ratu. Tad Pavle, veliki apostol Gospoda, bi nagovoren i
ode u kuću Filoteja bivšeg upravitelja. A ovo je urađeno od Đavola da
Ksantipe primi sveto krštenje sa nevoljama, i da bude klonula srca u
pogledu zapovesti Krista.

12. Ksantipe stoga, sa suzama, reče njenim slugama, Jeste li spoznali

gde Pavle je otišao. Oni rekoše, Da, u kuću Filoteja bivšeg upravitelja,

793
i Ksantipe se radovala uveliko da Filotej je također verovao, mogavši,
kako ona reče, da nagovori Probusa također. Tad Probus pozva
Ksantipe na večeru, i kad ona nije pristala, Probus reče, Ne misli da u
krevetu također ćeš se držati od mene. Ali kada on leže da večera,
Ksantipe savi njena koljena, i molila je Gospoda, govoreći, Vječni i
besmrtni Bože, koji si uzeo prah sa zemlje, i nisi vrednovao je prema
prirodi stvaranja, već zvao ga sinom besmrtnosti, ti koji si došao od
srca oca do srca zemlje zarad nas, na komu heruvim nije se usudio
stati da gleda, i za nas si bio sakriven utrobi da uzimanjem tvoga
prebivališta u majci ti bi učinio dobrim prekršaj Evim. Ti koji si pio žuč
i sirće, i koji si proboden u stranu kopljem, da bi ti izlečio ranu datu
od rebra Adamu. Jer Eva bila je njegovo rebro dovela je udar na
Adama, i kroz njega za ceo svijet. Ti koji si dao san bez osjeta zmiji,
tako da on ne zna tvoje utjelovljenje, sjeti se također moga tugovanja
i suza, i daj ispunjenje mome snu, i dovedi san na Probusa dokle ja ne
budem vredna dara svetoga krštenja, jer ja jako želim da steknem to,
u slavu i hvalu tvoga svetoga imena.

13 Ali Probus, dok je još večerao, zapovjedi vrata njegove kuće da

budu osigurana od okrutnih i zlih vojnika, i davši ta naređenja, on
odmah padne u san na krevetu. Tada sluge dođoše i rekoše ovo
Ksantipe da bi ona bila probuđena, ali ona reče, Otklonite svjetla,
moja deco, i ostavite ga ovako. I u prvom snu, uzevši tri stotine
komada zlata, ona ode do vrata, govoreći u sebi, Možda vratar će biti
nagovoren iznosom novca. Ali on, bijući zao i podao, nije hteo pristati
na ovo, i ona, opuštajući njen pojas, koji je bio na dragom kamenju i
vrijedio dve stotine komada zlata, dade ga njemu i ona ode govoreći,
Gospode, Ja ću prevladati moje vlastite robove sa novcem, da tvoj
propovjednik Pavle ne bude mučen od Probusa. I Ksantipe ode do
kuće Filoteja prijašnjeg upravitelja, kao velikom i neverovatnom delu,
trčeći i hvaleći Boga. I kako je ona prešla izvesno mesto, demoni su je
progonili sa vatrenim bakljama i svjetlima, i ona, okrečući vidje iza
794
sebe strašan prizor, i bijući veoma uplašena reče, Šta se dogodilo tebi
jadna dušo? Lišeni si svoje želje. Trčala si ka spasenju, trčala si ka
krštenju, pala si od zmije i njenih slugu, i te stvari tvoji grehovi su
pripremili za tebe. Govoreći ovako ona je klonula srcem od velikog
očajanja, ali veliki Pavle bijući upozoren od Boga od napada demona,
odmah stade pored nje, bijući također slijeđen od lijepog mladića.I
odmah vizija demona nesta, i Pavle reče joj, Ustani kćeri Ksantipe, i
evo Gospodin koga si želela, čijim plamenom nebesa su udarena i
dubina je isušena, dolazi k tebi i sažalijeva te i spašava. Evo onoga koji
prihvata tvoje molitve i odmah sluša. Vidi ga dolazi u obliku čovjeka, i
ohrabri se protiv demona. Tad ona ustajući sa zemlje reče mu,
Gospodaru, zašto si me ostavio samu? Čak sad požuri da me krstiš,
tako da ako smrt dođe na mene ja odem ka onome koji je pun
sažaljenja i nema drskosti.

14. Stoga veliki Pavle odmah uzimajući njenu ruku, ode u kuću
Filoteja, i Svetoga Duha. Tad uzimajući hleb također on dade joj
euharistiju (pričest, zahvalnost) govoreći, Neka ti ovo bude za
uklanjanje grijeha i za obnavljanje tvoje duše. Tad blažena Ksantipe,
primajući božansku milost svetim krštenjem, vrati se njenoj kući,
radujući se i slaveći Gospoda. Vratar videći je žalio se glasno lošim
rečima, da njen izlazak je možda bez njene volje ako Probus primjeti
to, ali on koji joj je dao svjetlo zajedno sa Pavlom držao je celu kuću,
zajedno sa Probusom, u dubokom snu, i oni nisu čuli njegove riječi
uopšte. Tada ona ode trčeći u njenu spavaonicu, govoreći, Šta da ti
kažem, tražitelju grešnika, koji si najzadovoljniji sa nama u
iskušenjima. Tvoja dobrota čini ove stvari, jer zarad dobra čovjeka
koga si stvorio ti si sišao čak do smrti,jer, koliko god čovjek prostrije
svoju mržnju mnogo puta, opet ti, Gospode izlivaš svoje milosti na
njega. O dubino sažaljenja i bogatstvo ilosti, O neizmjerna dobroto i
neuporediva nežnosti, O riznico dobrih stvari, o davatelju milosti, i
obogativatelju svih koji veruju u tebe! Ako stoga, onaj koji voli te
795
kaže, Budi blizu mene, Gospodine, ti si ga već uhvatio. Ako on kaže, Ja
ti zahvaljujem, čuj moje riječi, prije nego su izgovorene, ti razumeš. A
što se tiče onih koji te pitaju, ti daješ svakome kako traži. Tvoja
dobrota istražuje one koji ne znaju, i ti trčiš grešnima. O ti veseloga
pogleda,, koji ispunjavaš puteve grešnika sa milošću; O izvrsni
nadzorniće i ohrabritelju neznalica! Tko će reći mome gospodaru
Pavlu o spasenju koje me je snašlo, da bi on došao i dao mi riječi
zahvalnosti ovome zaštitniku grešnika. Dođite mnogi i vidite i
poznajte Gospoda, koji mrzi greh, ali ima milosti na grešnike. Dođi,
sad, O Pavle, propovijedniče Božji, jer sa tobom čak sad ja sjedim pod
uputom, i daj riječi zahvalnosti meni, jer ja želim da držim mir, jer
ljudski um čini me da se bojim, budući da ja nemam dar rječitosti.
Želim da šutim, i natjerana sam da govorim, jer neko me upaljuje i
oslađuje unutar. Ako ja kažem, ja ću zatvoriti moja usta, tamo je neko
ko mrmori na mene.Da li da kažem veliku stvar nije li da učitelj koji je
Pavao, bez zlobe, ispunjavajući nebesa, govoreći unutar i čekajući
bez, sjedi na prijestolju sa ocem i razapet na križu od čovjeka. Šta,
stoga, da činim ne znam. Moj bezvrijedni um me raduje, i nije
otvoren do kraja. Ti koji imaš svoje ruke učvršćene sa klinovima i
svoju stranu probijenu kopljem, ti zvijezdo Jakova i laviću Judin, tvoj
štap iz Jeseja, i čovjek i Bog iz Marije, ti nevidljivi Bože u naručju Oca, i
koji ne može se vidjeti na heruvimu, i koji si ismijan u Izraelu, slava
tebi, ti si pojavio se na zemlji i uzet si od ljudi, ovješen o drvo i riječ
zlih krivo govori da si ukraden, i da si nas potkupio zajedno.

15. Dok je ona još govorila ovako, pojavi se križ na istočnome zidu, i
odmah tamo uđe kroz njega lijepi dječak, imajući oko njega trepereve
zrake, a pod njih dugo svetlo, na kojem je hodao. I kako je on ušao
unutar, svi temelji kuće udariše i zvučaše velikim tresenjem. Ksantipe
videči ga plakala je i pala na zemlju kao mrtva, ali on bijuči sažaljiv i
ljubazan, menjajući odmah u izgled Pavla, podiže je, Ustani, Ksantipe,
i ne boj se, jer sliuge Božje su ovako veličane. Tad Ksantipe ustajeći,
796
gleda na njega, i misleći da je Pavle reče, Kako si došao ovamo,
propovjedniče Božji, videći da sam dala pet stotina komada zlata
vrataru, i da iako on je moj rob, dok ti nemaš novca. Gospod joj reče,
Moj sluga Pavle je bogatiji od svega bogatstva, jer koje god blago on
stekne ovde on ga šalje pred sobom u kraljevstvo nebesko, da
odlazeći tamo može se odmoriti u beskrajnom i vječnom miru. Ovo je
blago Pavlovo, ti i slični tebi. Tad Ksantipe gledajući u njega, željna da
kaže nešto, vidje njegovo lice sjajno kao svetlo, i bijući začuđena, i
stavljajući obe njene ruke na njeno lice ona baci se na zemlju, i reče,
Sakrij se, Gospodine, od mojih tjelesnih očiju i osvetli moje
razumevanje, jer sada znam ko si. Ti si onaj čiji progonitelj je bio križ,
jedino rođeni sin Oca samoga iznad, jedini sin Djevice same ispod. Ti
si onaj koji je proboden u ruke i koji je procijepio stijene. Ti si onaj
koga nitko drugi ne može ponijeti osim grudi Oca.

16. I kako je ona govorila ovako Gospod se opet sakrije od nje, i

Ksantipe, dolazeći sebi, reče, Jao meni jadnoj, da nitko mi nije rekao
koja je zahvalnost robova prema njihovu gospodaru. Da Pavle
propovjednik Gospodnji je bio ovde, kako bi dao hvalu? Ali možda u
lice takve milosti i darova on je tih, zaokupljen suzama samo, jer nije
moguće vredno slave iko prema njegovoj milosti. Rekavši ovo ona bi
uhvaćena velikom klonošću od nedostatka hrane, jer je jako bila
uhvaćena željom za Hristoh tako da je zaboravila uzeti hrane. Stoga,
bijući uveliko iscrpljena uzdržanjem i vizijom i želeći da spava i drugih
uzdržanja, ona nije mogla ustati sa zemlje.

17. I Probus usta sa svoga ležaja tmuran, jer u svome snu je vidio san,
i bio je uveliko uznemiren zbog njega. Ali vratar videći ga da izlazi u
javno mesto, imajući licu tako potisnuto, se uveliko bojao, da, reće
on, on sazna šta se dogodilo, i krajnje uništi me. Probus, međutim,
izavši i pokazujući tima na ulici šta je prikladno za dan i vreme, brzo se
vrati u kuću, i reče svojim slugama, Pozovite mi brzo mudrace

797
Barandusa i Gnosteja. Kada su oni bili pozvani on im reče, Vidio sam
veoma strašnu viziju, i šta se dogodilo u njoj je teško našom snagom
objasniti. Ovo, međutim, otkrijte mi, bijući najizvrsniji od celoga
svijeta. Objasnite mi kada vam kažem. Barandus reče mu, Ako vizija
može biti tumačena našom mudrošću, mi čemo ti objasniti, ali ako
bude od vjere o kojoj se sada govori mi ti ne možemo objasniti, jer je
od druge mudrosti i razumevanja. Međutim, neka naš gospodar
ispriča san, i da vidimo ako ima ikoje objašnjenje za njega. Probus
reče Gnosteju, Zašto ne odgovaraš ništa? Gnostej reče, Ja nisam čuo
san, i šta da kažem da li može biti, to je po mišljenju Pavla. Reci mi
sad, i naći češ tako. Probus reče, Ja sam mislio da stojim na nekoj
nepoznatoj i stranoj zemlji, i da je tamo sjedio Etiopski kralj, koji je
vladao zemljom i izgledao da nikad nije imao nikoga naslednika.Tamo
je stajao prored njega mnoštvo sluga, i svi požuriše na uništenje i
imali su vlast daleko i široko. I kad je taj Etiopski kralj izgledao da je
stekao svoju svrhu, tamo usta gavran i stajući iznad njega kreštao je
sažaljivim glasom. I odmah tamo usta sa istočne strane orao, i uhvati
njegovo kraljevstvo, i njegova sila posta uzaludna, i oni koji su stajali
do njega pobegoše orlu. Tad taj kralj išao je prema onima koji su
pribjegli orlu, ali orao odnese ih u nebo, i gle, tamo dođe pomoćnik
tima što su pobjegli orlu i ostavi svoj štap njima. Tada oni uzevši ga,
nisu bili prevladani nasiljem toga kralja. Toliko mnogo onih koji su
trčali onom koji je imao štap, on ih je oprao u čistoj vodi, i oni koji su
bili oprani imali su moč nad njegovim kraljevstvom. I tim štapom
neprijatelji kralja behu razbežani, potom sposobni ljudi uhvativši štap
okrenuše se velikom mnoštvu. I taj kralj išao je protiv njih, i nije imao
moči uopšte, ali on je omeo mnoge da veruju u njega koji je poslao
ljude u svijet da budu svjedoci, i iz toga razloga mnogi su bili tužni.
Međutim, ovaj nije primoravao nikoga kao drugi, jer on sam bio je
vladar svega svetla. Ovo tad bio je kraj.

798
18. Tad mudri Barandus reče, Po milosti Božjoj reći ću stvari poslane
u svijet od Gospoda. Kralj koga si vidio je đavo, i mnoštvo njegovih
sluga su demoni, a gomila oko njega su oni koji obožavaju bogove.
Odakle je on mislio da nema nasljednika, on nie gledao u dolazak
Krista. Gavran (vrana) navještava slabost kraljevstva, jer vrana nije
držala poslušnost pravednome Noju, već je voljela sažaljive stvari.
Orao koji je ustao i odnio njegovo kraljevstvo u nebesa, i da tamo
dođe zaštitnik onih koji su pobegli orlu, imajući štap, to je Gospod
Isus Hrist, koji je ostavio njima njegov štap, to je, njegov dragocjen
križ, i da on je oprao one koji su pribegli njemu označava neranljiva
grudna ploča krštenja, i stoga oni nisu prevladani. Sposobni ljudi
poslati u svijet sa krstom su propovjednici Boga kao Pavao koji je sad
sa nama, protiv koga taj kralj nema moči. Ovo je dato na znanje tebi
jer čak oni koji jako veruju Bogu imaju sažaljenje na neki način. Vidi
stoga da li čak ti možeš da povrediš Pavla kroz svoju želju, jer močna
sila koja štiti ga ti je pokazana od Gospoda. Stoga, razumi šta je
rečeno ti od mene, i ne služi tome kralju tame, jer kako si ti vidio
njegovo kraljevstvo da nestaje, tako će svi njegove sluge stradati sa
njim. Dođi sad, stoga, moj Gospode, idemo ka Pavlu i primimo
krštenje od njega, da Satana nema vlast nad nama. Probus reče,
Hajdemo prvo ka Ksantipe i vidimo da li ona još živi, jer eto dvadeset i
devet je dana od kako nije kušala ništa, jer ja videh njeno lice u
večeri, i bilo je kao ono spremno da umre.

19. I kako su išli u sobu,oni su čuli njeno pjevanje.

Hvalite Gospoda i vi grešnici, jer on također prima vaše molitve.

Aleluja.

Hvalite Gospodina vi koji ste očajni kao ja, jer mnoge su njegove
milosti, Aliluja.

Hvalite ga vi loši, jer za vas on je razapet. Aliluja.

799
Hvalite ga koji težite za spasenjem grešnika, jer Bog voli vas. Aleluja.

Hvalite ga, vi koji se radujete pozivanju grešnika, jer vi ste prijatelji

svetaca. Aleluja.

I kako je ona rekla ove riječi i više od ovih u suzama, mudri ljudi
Barandus i Gnostej otvarajući vrata uđoše i padoše pred njene noge,
govoreći, Moli za nas ponizne, O slugo Hrista, da nas on ubroji među
svoje. Ali ona im reče, Braćo, Ja nisam Pavao koji uklanja grehe, ali
niti je on daleko od vas. Zato ne padajte pred moja kolena, već idite
njemu, koji vam više može koristiti. Tad oni dođoše trčeći do kuće
Filosteja ka Pavlu, i nađoše ga da uči veliko mnoštvo. I Probus također
dođe da čuje Pavla, i Ksantipe uđe zajedno sa njim da ga pozdravi, i
dolazeći blizu Pavla i savivši njena koljena ona učini mu poslušnost.
Probus videći ovo čudio se da njen tako ponosan duh se promenio u
tako veliku poniznost, jer ona je sjela pored nogu Pavla na zemlju
ponizno i kao jedna od bezvrijednih. I Probus je uveliko tugovao, ne
slušajući riječ, već je gledao i motrio Ksantipe.

20. Veliki Pavle je učio ovako, Neka oni koji gore u tijelu gledaju
zakonit brak, izbegavajući blud, naročito onaj sa tuđom ženom, i neka
oni koji su ujedinjeni drže se jedno drugoga. Probus je čuo ovo učenje
sa radošću, i reče, O Pavle, kako izvrsno i mudro ti širiš ovo učenje.
Zašto se onda Ksantipe povukla od mene. A Pavle reče, Moj sine
Probus, oni koji predviđaju da dela ljudi će biti kušana sa vatrom, i da
imaju uvijek u svom umu neizostavnost smrti, izbacuju svu želju koja
stremi ka telu. Ali jao kada želja sudi onome koji želi, tada će on
škrgutati zubima bezvredno i uzalud, jer dopuna pokajanja je prošla.
Čuvši ovo Probus ode u kuću čudeći se, i nije kušao ništa taj dan, već
ode i leže na svoj krevet. I oko trećeg časa noći on usta i reče, Jao,
kako jadan je dan u koji sam oženio Ksantipe. Želio bih da sam umro i
ne vidio je. Rekavši ovo on usta i reče, Moliti ću se Bogu Pavlovom.
Možda on učini mi također šta je prikladno, da ne postanem omražen
800
u svijetu, bijući odbijen od nje. I odmah pavši na zemlju on reče, O
Bože Pavlov, ako, kao što sam čuo od Ksantipe, ti tražiš neznalicu i
okrečeš se onima koji su zastranili, učini meni također šta je
prikladno; jer ti si kralj života i smrti, kako sam čuo, i imaš vlast nad
stvarima u nebu i na zemlji i pod zemljom, i nad svim mislima i
željama ljudi, i tebi samome pripada slava u veke vekova. Amen.

21.Tad Probus ustajući sa zemlje pade opet na krevet, i ustajući rano

od dođe k Pavlu, i našavši ga da krsti mnoge u ime životodarnog
Trojstva, on reče, Moj gospodaru Pavle, samo da sam vrijedan da
primim krštenje, zadrži čas. Pavao mu reče, Sine, pridrži voda je
spremna za čišćenje onih koji dolaze ka Hristu. Stoga odmah skidajući
njegovu odeću, Pavao ga zadrža, on uroni ga u vodu, govoreći, Isuse
Hriste, sine Božji, i večni Bože, neka moji grehovi budu odneseni
ovom vodom. I Pavle reče, Mi Sveti Duše. Nakon ovoga on je učinio
da on primi euharistiju Hrista. Tad Ksantipe, bijući veoma radosna,
poče u kući prema večeri zajedno sa njenim mužem da oraspoložuje
sve one u kući, i da priprema slavlje, i kad oni dođoše, nakon davanja
naređenja za večeru da bude velika ona sama ode u sobu. I eto na
stepenicama demon je dolazio u izgledu jednog od učesnika, i stajući
u tamnom uglu, je hteo da ustraši Ksantipe. Ali ona je mislila da je on
učesnik uobičajen te reče u ljutnji, Mnogo puta sam rekla njemu da
ne mogu više brinuti za igre, i on prezire me jer sam žena, i odmah
hvatajući železnu stajaču svetiljku, ona baci je u njegovo lice, i razbi je
na delove. Tad demon plačući reče, O nasilje, od ovog uništitelja čak
žena je primila moč da nas udara. Ali Ksantipe se veoma uplašila.

22. Nakon večere Probus izađe da čuje riječ, a Ksantipe je sjedila u

njenoj spavaćoj sobi i čitala je proroke, njena sestra Poliksena ležala
je na krevetu. Ksantipe je voljela Poliksenu veoma, jer ona je bila
mlađa od nje, i lijepa u pojavi, i Probus također volio je veoma. I kako
je Poliksena ležala na krevetu ona vidje ovaj san, da zmaj, gadan u

801
pojavi, dođi i označi joj da dođe njemu, i kada ga ona nije poslušala,
on dođe trčeći i proguta je. Od straha od ovoga djevojka je drhtala, i
Ksantipe trčeći njoj reče, Šta se dogodilo tebi, najdraža, da si
poskočila ovako odjednom. Ona za dugo vremena nije mogla pričati,
tad dolazeći sebi ona reče, Jao, moja sestro Ksantipe, koja opasnost ili
nevolja čeka me, ja ne znam, jer ja vidim u mom snu da ružan zmaj je
došao i označio mi da idem ka njemu, i kada ja nisam htela ići, on
dođe trčeći i proguta me, počeći na mojim nogama. Dok sam
užasnuta bila na ovo, tamo odjednom progovori u vazduhu, svjetlost
sunca, lijep mladić, za koga sam mislila da je brat Pavlov, govoreći,
Uistinu, ti nemaš moči. Koji također uzme me za ruku i povuče me od
njega, i odmah zmaj nesta. I gle njegova ruka je bila puna slatkog
mirisa kao balzam ili neki drugi miris.Ksantipe reče njoj, Uistinu mora
da si uvelike uznemirena, moja sestro Poliksena, ali Bog ima te draga,
videći da on je pokazao ti strane i čudesne stvari. Stoga ustani brzo
ujutro i primi sveto krštenje, i pitaj u krštenju da budeš izbavljena od
zamki zmaja.

23. Ksantipe, rekavši ovo Polikseni, i učinivši krst od drveta, ode ka

Pavlu, ali Poliksena osta sama u spavačoj sobi, njena sluškinja je otišla
sa Ksantipe. I oko sredine noći, neki čovjek, močan u bogatstvu i
pomoći, našavši vrata otvorena i koristeći čarobno umeće, uđe
unutar, želeći da odvede Poliksenu. Ona otkrivši ovo pobježe u mlin,
ali čarobnjaci vođeni demonima nađoše je. I ona, ne našavši vrata da
izbegne, reče, Jao da sam predata onom uništitelju, jer ona je čula da
je on bio neprijatelj njenog prosca, i on učini ovo da napadne i oslabi
ga, bijuči čovjek koji je bio pljačkaš i veoma okrutan. Stoga uhvativši
je oni iziđoše iz grada, vodeći je do mora. Ona je gledala okolo putem
, ali nije bilo nikoga da je izbavi, i tugujući ona reče, Jao, moja sestro
Ksantipe, ti si poslala sedam stotina komada zlatnika u Rim i kupila
knjige, da kroz njih možeš prorokovati sa mnom, jer ovo veče čitaš, ja

802
pogledah na moju desnu ruku i gle, ali tamo nije bilo nikoga ko me
zna, bijeg je nestao od mene i nema nikoga ko traži moju dušu.

24. Dok je ona govorila ove stvari, oni koji su je vukli hodali su žurno, i
dolazeći do obale oni unajmiše brod i putovaše u Babilon, jer onaj koji
ju je nosio imao je brata tamo, vladara kraja. Ali vetar puhnu
nasuprot njih, tako da nisu mogli ići zarad njega, i dok su veslali na
moru, gle veliki apostol Gospodnji, Petar, je plovio mimo broda, bijući
požuren u snu da ide u Rim, jer kada Pavle je otišao u Španiju tamo
on je ušao u Rim i neki prevarant i čarobnjak, Simon po imenu, i
razbio je crkvu koju Pavle je utvrdio. I kako je putovao on je čuo glas
sa nebesa koji mu govori, Petre, sutra će te sresti brod koji ide iz
Španije, ustani stoga, i moli za duše koje su u nevolji u njemu. I ubrzo
kako je Petar video brod, sječajući se sna, on reče, O Isuse, koji imaš
brigu za onima u nevolji, koga iskušenja onih u stranoj zemlji vode do
sažaljenja, koga plač onih u zarobljeništvu je učinio da dođe na
zemlju, koji nam daješ svima šta god želimo, i nikad se ne okrečeš od
naših molbi, pokaži sada također sažaljenje i pomoć duši koja je u
tom brodu, jer ti, O Gospodine, sažalijevaš u svo vreme one u bolu.
Demon tad, videći njegovu molitvu, reče čarobnjaku, Izbegavaj smer
toga broda, jer ako se sretnemo sa njim, ne možemo se kretati.

25. Ali ljubljeni Bog je vodio brigu o Polikseni, brod je stigao u Grčku,
blaženi Filip bijući tamo, i došavši do obale po viziji, i tamo pratilo ga
je veliko mnoštvi onih koji su bili učeni od njega. I eto brod u kojem je
bila Poliksena se pojavi, krajnje razbacan. I blaženi Filip reče,
Pogledajte brod zbog koga vi smo došli ovde, u kojemu je duša u
nevolji. Kad je brod stigao i svi se iskrcali na suhu zemlju, oni su ležali
kao polumrtvi, jer su bili uveliko bacani u moru. Ali apostol Filip
naredi Polikseni da se podigne i dođe do mesta gde je on boravio, i da
ostali budu paženi. Ali onaj koji je vodio Poliksenu, oporavljajući se od
pometnje mora, je želio da ju uzme ponovo, jer Filip, povjerivši

803
Poliksenu jednomu od onih koji su bili učeni od njega, ode svojim
putem radujući se. Ali onaj koji joj je rekao, Ona je povjerena meni od
svetoga čovjeka, i ja ne mogu je dati tebi. On, štaviše, ne obazirući se
na njega i našavši tamo svoga rođaka, velikaša, pripremi se za rat,
sakupljajući osam tisuća ljudi. Poliksena, znajući ovo, izađe po noći i
ode, ali onaj koji je bio zadužen za Poliksenu reče, Uzimajući tuniku
Filipa, ići ću sam da ga sretnem, ali kako je on rekao ovo bilo mu je
objavljeno da devojka nije tamo. Tada, on, ostavljajući sve misli o
ratu, otrča u spavaću sobu, i ne našavši devojku baci se na zemlju,
govoreći, Jao meni, jadan sam, da sam postao neprijatelj Filipa. Šta da
odgovorim mu, kada on upita za devojku od mene? Njegove sluge
dođoše i rekoše mu, Ustani, naš gospodaru, sa zemlje, jer snage su
opkolile tvoju kuću, i devojka se ne može naći. On reče, Ostavi me
ovako da umrem zbog nje. Možda, čak ovako, Filip sluga Hrista bude
potpuno zadovoljan, budući da sam ja prezirao njegovu zapovest.
Tada sluge, da on ga ne sluša, naumi da pobegne od neprijatelja, ali
nakon malo, bijući potaknut predviđanjem Božjim, oni rekoše, Nije
pravo za našega gospodara da umre. Dođite, idemo da ga sretnemo,
dižući znak krsta. Tad dižući dragi krst oni odoše, oko trideset ljudi, na
neprijatelja, i ubiše pet tisuća, a ostali pobegoše. I oni vratiše se
pobedom svome gospodaru, slaveći Boga i govoreći, Koji Bog je tako
velik kao naš Bog, koji nije dopustio svome slugi da bude ubijen od
zloga. I dolazeći njihovom gospodaru, još tugujući, oni mu rekoše,
Ustani, gospodaru, i ne plači, jer ne priliči da bude kako želimo, već
kako Gospodar želi.

26. Poliksena, međutim, izlazeći iz grada, i ne znajući kojim putem da

ide, nađe se u pustim mestima brda, i sjedeći reče ovako u suzama,
Jao meni, izbačenoj i zarobljenoj, da ne mogu naći čak ni divlje zvjeri
brlog da se odmorim. Jao meni, ostavljenoj samoj, da čak ni Had,
kojem nitko ne izmiće, me je uzeo. Jao meni, koja u jedno vreme se
nisam pokazivala ni svojim slugama, a sad se izlažem demonima. Jao
804
meni, da sam sada znana svima koje sam prezirala da me vide. Jao
meni koja sam ranije bila posvećena idolima, za ovo sad čak milost
Božja prešla me mirno. Komu, onda, da zovem da mi pomogne Bog
Pavlov koga sam stalno vređala.Ali tko će mi pomoći sad. Nitko ne
vidi ni gleda ni čuje moje vapaje. Uistinu ja molim onoga koji vidi
sakrivene stvari, jer tko je više sažaljiv nego onaj koji uvek gleda na
potlačenog. Ali jer moja usta su nečista i uprljana, ne usuđujem se
tražiti pomoć od Njega. Je li da sam kao divlja zver da ne znam šta je
zarobljeništvo. Da li da budem potopljena u more, možda primivši
sveto krštenje otišla bih gde nitko nije zarobljen. Šta da onda radim,
jer smrt odgađa, i noć je došla, i nema pomoći nigde. Rekavši ovako,
ona usta i poče da hoda napred, i prolazeći kroz mali prolaz ona pade
u šumu veoma gustu i veliku, i našavši tamo šupljinu u drvetu, koje je
bilo leglo lavice, ona sjede tamo, jer lavica je otišla za hranom. I
sjedeći dole ona reče, O jadno rađanje, O tužni času u kojem ja,
nesretna, dođoh u ovaj svijet, O majko koja me je rodila, zašto, videći
moje nevolje i lutanja, si me nazvala Poliksena? Je li iko drugi pao u
ovakva iskušenja i nesreće? Uistinu, moja sestra Ksantipe, jesi li čitala
za me, nesretnu, govoreći, Ja sam ptretrpio nevolju i bio sam krajnje
poklonjen dole Psalam 386. Ove riječi ti izgovori sa tugom, dok ja
ležim na krevetu, ne misleći uopšte o mojoj tugi. Zarad ovoga ja sam
sad došla u dubinu zala, i prošla noć u pustinji kao divlja zver. Ali
zvijeri žive sa drugima njihove vrste, dok sam ja ostavljena sama, ne
bijući jedne vrste sa ljudima.

27 I dok je ona govorila ove riječi, i više od ovog, jutro je osvanulo, i

lavica dođe iz svoga lova. Poliksena, videći divlju zver, zadrhta i reče,
Po Bogu Pavla, O divlja zveri, bojeći se moljenja, ode odmah, i stajući
izdaleka gledala je u nju. I ona reče, Evo, zver me je poslušala, Ja ću
također otići iz njena stana. I odmah ona poče da putuje prema

805
istoku, i zver ode pred njom dok nije izašla iz šume. Tad Poliksena
reče, Šta ću ti dati zauzvrat, O zveri. Bog Pavlov će ti uzvratiti tvoju
ljubaznost, i divlja zver, čuvši njenu molitvu, odmah se vrati na njeno
mesto. Tad ona, silazeći, nađe javan put, stajući na njemu zaplaka, ne
znajući gde da ide, i iako su mnogi prošli, ona se nije okrenula
nijednom od njih, već reče, Možda Bog Pavlov će me se sjetiti, i tko
god bude imao sažaljenja na mene, njemu ću ići.

28. I kako je ona rekla ovo, Andrej, apostol Gospodnji, također dođe
putujući u to mesto, i kako se on primakao Polikseni on osjeti u
svome srcu neku ugodu kako se podiže u njemu. Stajući, stoga, da
moli, i sklopivši svoje ruke u obliku križa, on reče, Gospode Isuse
Hriste, sudioniče svetla i poznavatelju skrivenih stvari, od koga ništa
na zemlji nije sakriveno, učini mi milost, i učini mi jasnom ovu ugodu
srca, i smiri moje misli, ti koji činiš mir uvijek sa onima koji vole mir.
Tad Poliksena otrča njemu, i Andrej, apostol Gospodnji, reče joj, Ne
prilazi mi, kćeri, već reci mi ko si i odakle si. Poliksena reče, Moj
gospodaru, Ja sam stranac ovdje, ali vidim tvoje lice je milostivo, i
tvoje riječi su kao riječi Pavla, predpostavljam da si od istoga Boga.
Andrej je razumio da ona govori o apostolu Pavlu, i reče joj, A odakle
ti znaš za Pavla? Ona reče, Iz moje zemlje, jer ja ostavila sam ga u
Španiji. Andrej joj reče, A kako se dogodilo da si ti ovde, zemlja je
prilično udaljena. Ona reče, Jer je tako određeno za mene, i dogodilo
se, ali ja molim te i padam na tvoje noge, krsti me, kako Pavle krsti,
krštenjem života, tako da čak ja, ponizna, budem znana od našega
Gospoda, jer ljubazan Bog, videći moja iskušenja i nevolje, poslao te
da me sažaljevaš. Andrej, veliki apostol Gospodnji, reče joj, Idemo,
kćeri, gde je voda.

29. I kad su prešli kraći put, oni dođoše do izvora čistog. I kako je
blaženi Andrej stajao da moli postrani bunara, evo neka devojka
zvana Rebeka, od plemena Izraela, dovedena kao zarobljenik u tu

806
zemlju, dođe da uzme vode na bunaru, i videći blaženoga Andreja,
ona ga pozna po njegovoj pojavi. Jer Rebeka reče, Ovo je pojava
Proroka, a ovo je jedan od apostola. I poklonivši se njemu ona reče,
Imaj milosti na mene, slugo istinitoga Boga, koja sam zarobljena i
prodana treći put, koja sam jednom počastvovana od proroka, koja
sam sad uvrijeđena od idolopoklonika, i podsjeti me, ponizni, ti koji si
poslan da opozoveš mnoge grešnike. Andrej, apostol Hrista, reče, Bog
će se pobrinuti za tebe također, kćeri, kao za ovoga stranca. Stoga,
primi sad krštenje, i budi kao jedna, hvaleći Boga uvijek.

30. Potom apostol je stajao moleći, i gle, lavica dođe trčući, i stade
gledati u njega. A Andrej apostol Gospodnji reče, Šta ova zver želi?
Lavica otvarajući njena usta progovori muškim glasom, Andrej,
apostol Hristov, molitva njena, koja stoji uz tvoju desnu ruku, me je
obuzela. Stoga potvrdi i uputi i savetuj ih u pravoj i istinitoj veri
Hrista, jer oni uveliko žele ime Gospodnje. I , gle, čudesna pojava
Boga, da čak nerazumna i neukrotiva zvijer je izlila svoju milost.
Blaženi Andrej plačući reče, Šta da kažem ili govorim u pogledu tvoje
milosti, O Bože, da ovako ti uopšte ideš ka niskomu, da vodiš brigu o
onima u neznanju, bijući bez oholosti i pun milosti. I završivši molitvu
on Otac, Sin i Sveti Duh. Tad lavica odmah krenu na planinu, i Apostol
Andrej reče devojkama, Budite revnosne, kćeri, da budete dobroga
glasa pred Bogom živom vodom u stranoj zemlji, i ne odvajajte se
jedno od drugog, i Bog, koji je uvijek prisutan ka onima koji ga zovu,
drži vas u svetosti, odvodeći od vas Zloga. I molite i za mene.
Poliksena reče, Mi čemo te slijediti gde god da ideš. Apostol Andrej
reče, Ovo nije znano meni od Gospoda, kćeri, stoga ostajte u miru,
nadajući se u Gospoda, i on će sačuvati vas do kraja.

31. I Andrej ode svojim putem radujući se i veličajući Boga. Tad reče
Poliksena, Gde da idemo, sesrta Rebeka reče, Hajde da odemo gde
god želiš, da moja gospođa ne pošalje i odvoji nas. Poliksena reče,

807
Dođi, hajde da se odvojimo u planinu ka lavici. Rebeka reče, uistinu je
bolje za nas da živimo sa divljim zverima i stradamo od gladi neko da
budemo tjerani od Grka i idolopoklonika da padnemo u nećistoću
braka. Tako one počeše putovanje, i gle, po proviđenju Božjem, oni
sretoše čovjeka koji vozi magarce, koji videći ih reče, Vi niste iz ove
zemlje, i kako vidim, vi ne nosite njenu odeću. Zapovjedite stoga
vašemu slugi da jede kruh i primi jedan dio srebra da biste se vi sjetili
vašega sluge kada kupujete hleb. I on požuri i skide vreće sa svojih
magaraca i raširi ih na zemlji, i učini devojke da sjede na njima i reče
im, Videći da vino koje vaš sluga nosi je sakupljeno od Grka, recite mi
koje ste vere, tako da ga možemo kušati. Poliksena reče, Mi brate ne
kušamo vina, i mi smo od Boga Pavlovog. Vodić magaraca reče: Je li
taj Bog na zemlji? Poliksena mu reče, Bog je svugdje, i na nebu i na
zemlji. Vodić magaraca, bijući željan da nauči, reče, Da li taj Pavle tad
ima istoga Boga koji je propovedan od Filipa? Poliksena, vidjevši da je
on kršćan, reče, Da, brate, to je Bog svega, koga Pavao i Filip
propovijedaju.

32. Gonić magaraca čuvši ovo plakao je neprestano, i Poliksena reče,

Je li onda proviđenje Božje obuzelo te, da plačeš ovako? Gonić
magaraca reče, Ako ste znatiželjni zašto plačem, čujte istinu, jer ne
treba mrmljati da se kaže istina o Kristu. Ja sam bio učenik Filipa,
apostola Kristovog, i videći kako sve njegove misli su prema
siromašnima, ja uzeh sve što sam imao i prodah. I uzevši novac, ja
kupih kruha i vina, i podelih ga gradovima onima kojima je bilo
potrebno, kad sam stoga učinio ovo za neko vreme u bližnjem gradu,
neka sakata osoba je plakala, govoreći (iako nije sama govorila, već
Satana kroz njegova usta), Ja ne želim ništa, Ja ne uzimam ništa od
tebe, jer ti si Hrišćan. Tada ceo grad usta protiv mene i tražiše da me
uzmu, ali neki otrčaše nednim putem a neki drugim, dok sam ja išao
usred njih i nitko me nije video. I izlazeći iz grada ja dadoh hvalu i
slavu Bogu da sam ovako bio nagrađen, i ja molih mome Bogu da
808
sretnem nekoga ko zna njegovo sveto ime, tako da rekavši ove stvari
nađem olakšanje. Jer ljudi ove zemlje neće da čuju sve u pogledu
Hrista, već puni bezakonja i ispunjeni sa zlobom. Ja ohrabrujem vas
stoga, uzmite novac od mene, i ako vam izgleda dobro, odmorite se
na mojim magarcima. Poliksena reče, Da ostvariš milost od Boga,
brate. Ali ako primiš punu nagradu, spasi nas do mora, tako da ako
Bog želi mi odplovimo za Španiju.

33 Gonić magaraca, kao zapovijeđeno glasom Božijim, rado je primio

devojke, ode svojim putem radujući se u Gospodu. I on reče Polikseni,
Izmjeni svoj izgled i muškarca, da zbog tvoje lepote neko te ne uzme
od mene. I dolazeći u boravište, oni stadoše tamo, i sutra oni odoše
napred pazeći na put. I evo tamo prođe izvesni upravitelj koji je
putovao u Grčku, koji videći devojke naredi Polikseni da bude vožena
u njegovim kolima. Potom je gonić magaraca slijedio, plačući i
govoreći, Upravitelj ne čini nasilja nikome. Zašto činiš ovo. Tad oni
istukoše ga i odvedoše.

34. I on idući svojim putem je tugovao, govoreći, Jao meni, jadnome i

lošome. Jao meni koji sam mislio učiniti dobro, ali sada sam doveo
nevolju. Jao meni da moja nevolja i moje trčanje je neprihvatljivo.
Želio bih da sam umro pre jučer, da se nisam sreo sa ovim devojkama
uopšte. Ali zašto me mučiš, O jadna dušo. Hajdemo ka Filipu apostolu
Božjem, Ako nema oproštenja u meni, bolje je za mene da izaberem
smrt u bilo kom obliku nego da živim sa takvim zlom i gorkom
savješću. I tako on ode i nađe Filipa apostola Kristova, i reče mu, O
učeniće i propovjedniče Hristov, tako i tako se dogodilo meni i snašlo
me. Ima li moja duša spasenje? Filip apostol Hristov reče, Ne budite
potrešeni u pogledu ovoga, moj sine, nemoguće je za njih da budu
obezčašćeni, videći da nitko nikad ne prevazilazi Boga, jer ova ista
Poliksena kada je prvo došla iz mora, ja povjerih nekom bratu, koji je
također veoma uznemiren zarad njena bijega tajno iz njegove kuće.

809
Njega sam također ja nagovarao da ne tuguje, jer kroz njena
iskušenja i lutanja mnogi će spoznati Boga.

35. Upravitelj je vodio Poliksenu u grad gde je bio, i naredio da bude

zatvorena. I jedan od vojnika uhvati Rebeku, ali devojka potajno
pobeže u kuću stare žene, koja primivši devojku ljubazno i ophodila
se prema njoj dobro. I sjedeći sole ona je plakala, govoreći, Jao, moja
sestro Poliksena, Ja jadna nisam mislila da nitko je potlačen kao ja, ali
sad sam uvjerena i znam da sve moje nedaće i iskušenja nisu
uporediva sa jednim danom tvojih. I najtužnije od svega, evo ja sam
razdvojena od tebe i opet sam zarobljena, ali potraži me čak u
budućem svijetu, moja sestro Poliksena. Starica reče joj, Šta boli te
kćeri, da plačeš tako gorko? Rebeka reče, Dopusti mi, majko, da
budem smetena i da tugujem mnogo i neizlečivom boli moga srca.
Starica uveliko sažalijevajući je plaka veoma, jer devojka joj je rekla
sve šta se dogodilo njoj, i kako kroz Poliksenu ona je uzverovala u
Hrista. Tako također Poliksena, zatvorena u sobi, reče, Jao meni,
jadnoj, jao meni jadnoj, sada znam jasno kako đavo mrzi devičanstvo,
ali O Gospode Isu Krste, Bože svega, budući da se ne usuđujem moliti
te, ja ti donosim molitve tvoga svetoga propovjednika Pavla, da ne
dopustiš moje devičanstvo da bude uništeno od ikoga.

36. I dok je ona još molila, nadzornici dođoše da je vode do kreveta

upravitelja. Ali Poliksena reče njima, Bračo, ne žurite na ničije
uništenje, jer ovo vrijeme će brzo proči, a oni koji rade zajedno sa
uništiteljima će propasti sa njima. Radije pomozite strance, da ne
budete nađeni kao stranci anđelima Božjim. Ljudi, posreamivši se
ovih riječi, odoše do upravitelja i rekoše, Devojka od straha je
uhvaćena u jaku groznicu. A upravitelj reče, Ostavite je. I gle, sin
upravitelja dođe do Poliksene po noći, i ona videći ga se uplašila, ali
mladić joj reče, Ne boj se, devojko. Ja ne tražim da budem venčan sa
tobom kao mladoženja uništenja, jer ja znam iz tvoje molitve da si ti

810
mlada Boga nebeskog. Ja znam ovaj Bog koji nikad nije prevladan od
ikoga, jer neki čovjek slavan ranije u Antiohiji je propovedao ovoga
Boga, i neka devojka, čije ime je Tekla, verujući mu slijedila ga, i naiđe
na opasnost zarad njene lepote, za koju sam čuo da je ona osuđena
na divlje zveri. Ja stoga stalno gledajući u čovjeka, i on gledajući me
reče mi, Bog te čuvao, moj sine. Od toga vremena stoga milošću
Hrista ja nisam otišao žrtvovati idolima, već ponekad glumeći bolest i
nekad radeći neki posao, moj otac bi mi rekao, Jer ti nemaš želje da
žrtvuješ bogovima, stoga niti si zdrav, niti vredan bogova. Ali ja sam
se radovao, čuvši da nisam vredan žrtvovanja idolima, i milošću
Božjom, jesi li došla ovde kao proviđenje meni. Poliksena reče, A koje
je ime tog čovjeka? Mladić reče, Pavao je njegovo ime. Poliksena
reče, On je u mome gradu. Mladić reče, Dođi onda, devojko, preobuci
se u mene, i idi dole do obale i čekaj me tamo, ja kad uzmem novac
doći ću brzo.

37. I jedan od sluga slušajući ih reče sve ovo upravitelju, koji bijući
ispunjen sa velikom ljutnjom zapovedi im da budu bačeni divljim
zverima. I kada su oni bili bačeni u arenu, bijesna lavica je bila
puštena na njih, koja je potrčala i zagrlila noge Poliksene, i lizala
tabane njenih nogu. Tad upravitelj i ceo grad, videći ovaj strašan i
čudesan prizor, dadoše hvalu i slavu milostivomu Bogu, govoreći,
Uistinu ti si, i ona, koja se zove Poliksena, jedan je Bog,jer bogovi
neznabožaca su djela ljudskih ruku, koji ne mogu da spasu ili
pomognu ikome. Neka propadnu sad, i oni i njihovi izrađivaći. I
upravitelj odmah uzimajući njegova sina i Poliksenu u palaču, čuo je
od njih po redu vjeru i religiju u Hrista bez izuzetka, i on i ceo grad je
verovao, i tamo je bila velika radost i davanje slave Bogu. I Poliksena
reče upravitelju, Budite dobre volje, moj gospodaru, jer čovjek Božji
će brzo doći, koji će savršeno učiti, ohrabriti, uputiti, i osvjetliti vas u
znanju Hrista. Ona međutim pripremala se u žurbi da ode u Španiju.

811
38. A što se tiče mene, Onesimusa, koji sam putovao u Španiju ka
Pavlu, Ja sam primio od Gospoda otkrivenje koje mi govori, Onesime,
brod u kojem si će pristati u delovima Grčke, i naći češ na obali luke
dve devojke i jednoga mladića. Pomozi im i odvedi ih Pavlu. Kada smo
mi stigli ovo mesto prema zapovesti Gospoda, mi nađosmo devojke
zajedno sa mladićem su tražile brod. Kada devojke su nas videle, one
su znale da smo mi nada Hrista, i Poliksena trčeći ka nama reče,
Uistinu čovjek Božiji ne može biti prikriven, jer milost i nežnost
njegove pojave čini ga objavom. I kada smo mi tražili da otplovimo
dalje, more je bilo nemirno proviđenjem Božjim. I tamo je bio sa
nama učenik Pavlov, po imenu Lucije, učen u riječi da uči grad. Stoga
mi smo ostali sedam dana, i Bog je otvorio u tome mestu velika vrata
vjere, i dvadeset hiljada je verovalo, i tamo je bila velika radost u
celome gradu. I kada je vreme bilo dobro za nas da plovimo upravitelj
je opet sprečavao nas, i mi ostasmo sledećih sedam dana, dokle svi su
verovali i radovali se u Gospodu.

39. Tako sad po proviđenju Hrista, upravitelj posla nas dalje sa

namirnicama za putovanje, šaljući također svoga sina sa nama. I kada
smo putovali dvadeset dana, Poliksena je bila veoma iscrpljena, i mi
dođosmo do izvesnog ostrva radi odmora. I gle neki bijesni i kruti
ljudi, dolazeći k nama i videći Poliksenu, pripremiše se za bitku, ali po
milosti Hrista naši ljudi su branili Poliksenu i pobijedili ih, iako stranci
su bili brojniji i jači. Poliksena stoga bojeći se opet da bude zarobljena
baci sebe u more, ali kormilar je izvadi, ne pretrpjevši štete. Tada smo
mi ukrcali se u brod i pobjegli, jer mesta su bila gruba i šumovita, i mi
smo se bojali ostati, i u dvanaest dana mi stigosmo u Španiju, po
milosti Boga.

40 I Pavao videći nas radovao se veoma, i reče, Dobrodošli vi koji ste

bili u nevolji. I Poliksena, držeći se za njegove noge, reče, Moguće je
812
da ova nevolja je došla na mene jer sam hulila protiv tebe, ali sada ja
molim da ne budem ponovo predana takvim nevoljama i nesreći. I
Pavle reče, plačući, Tako moramo biti u nevoljama, moja kćeri, da
bismo znali našeg branitelja, Isa Krsta.

41 I dok smo mi davali pisma braće Pavlu, jedan otrča i reče Ksantipe
o dolasku Poliksene. I ona požuri i dođe k nama, i videći Poliksenu, je
bila obuzeta neizrecivom radošću i pade na zemlju, ali Poliksena grleći
je i milujući je za dugo vremena vrati je u život. Tad Ksantipe reče joj,
Ja, moja istinska sestro Poliksena, nisam izlazila uopšte četrdeset
dana, moleći za tebe voljenome Bogu, da tvoje devičanstvo ne bude
oduzeto. A Pavle, propovjednik Božji, reče mi, Njeno devičanstvo
neće biti oduzeto, i ona će doći brzo. A Probus mi reče, bilo je suđeno
njoj od Boga da bude ovako iskušana. Vidite li kako mnogim naumima
Bog spasava mnoge. Ali sad, moja voljena sestro, neočekivano videći
tvoje lice, sada ću voljno umreti.

42. Tad onaj koji ju je vodio dalje dođe opet i tražioje Poliksenu, ali
veliki Pavao nagovorio ga je da odustane od nje, i on je također
verovao i Pavle, i također prosilac Poliksene je verovao, i tamo je bila
velika radost i celom gradu Španije zarad povratka Poliksene. Od toga
vremena unapred ona nije ostavljala uopšte blaženoga Pavla u
njenom strahu iskušenja. Ove stvari bijući ovakve, svi su se radovali u
Gospodinu, veličajući Oca, Sina i Svetoga Duha, jednoga Boga, komu
je slava i sila, sada i uvek i u veke vekova. Amen.

Izvor

Ante-Nicene Fathers, Vol. 9. ,

https://www.newadvent.org/fathers/1008.htm

813
Otkrivenje Ivana Teologa (Bogoslova)

Nakon uznesenja Gospoda Isusa Krista, Ja Ivan sam bio sam na Planini
Tabor, gde On pokaza nam svoje čisto božanstvo, i kako ja nisam
mogao da stojim, ja padoh na zemlju, i molih se Gospodu, i rekoh: O
Gospode moj Bože, koji si me uvažio vrednim da budem Tvoj sluga,
čuj moj glas, i nauči me o svome dolasku. Kada češ doći na zemlju, šta
će se dogoditi? Nebesa i zemlja, sunce i mjesec, šta će se dogoditi
njima u ta vremena? Otkrij mi sve, jer ja sam ohrabren, jer Ti slušaš
svoga slugu.

I ja provedoh sedam dana moleći, i nakon ovoga oblak svjetla uhvati

me sa planine, i postavi me pred lice neba. I ja čuh glas koji mi govori:
Pogledaj, Ivane, slugu Božji, i znaj. I pogledavši, ja videh nebesa
otvorena, i dođe iz neba mio miris, i videh neizmerno veliko svetlo,
sjajnije od sunca. I opet čuh glas koji mi govori: Pogledaj, pravedni
Ivane. I ja pogledah, i videh knjigu koja leži, debela, činila mi se, od
sedam planina, i dužinu njenu misli čovječije ne mogu pojmiti, imala
je sedam pečata. I ja rekoh: O Gospode moj Bože, otkrij mi šta je
napisano u knjizi. I ja čuh glas koji mi govori: Slušaj, pravedni
Jovane.U ovoj knjizi koju vidiš tamo su napisane stvari nebeske, i
stvari zemaljske, i stvari bezdana, i presude i pravednost od cele
ljudske rase. I ja rekoh: Gospode, kada će se te stvari dogoditi? I šta
ta vremena donose? I čuh glas koji mi govori: Poslušaj, pravedni
Ivane. Biti će u to vreme izobilje žita i vina, takvo kakvo nikad nije bilo
na zemlji, niti će ikad biti u vremenima koja dolaze. Tada će klas žita
dati pola koeniksa, a luk grane će dati hiljadu grozda, a grozd će dati
pola jara vina, a u sledećoj godini neće se naći na licu zemlje pola
koeniksa žita ili pola jara vina.

I opet ja rekoh: Gospode, potom šta li češ činiti? Ija čuh glas koji mi
reče: Slušaj, pravedni Ivane. Tada će se pojaviti lažov, i on koji sedi u
814
tami, koji je zvan Antihrist. I opet ja rekoh: Gospode, otkrij mi kakav
je. I ja čuh glas koji mi reče: Pojava njegova lica je mračna, kosa
njegove glave je oštra, kao strelice, njegove obrve su kao u divlje
zveri, i njegovo desno oko kao zvijezda koja se diže ujutro, a drugo
kao u lava, njegova usta oko jedan lakat, njegovi zubi pedalj dugi,
njegovi prsti kao u kose (za košenje), otisci njegovih stopala su dva
pedlja, i na njegovu licu je ispisano, Antihrist, on će biti uzvišen čak do
neba, i biti će zbačen do Pakla,čineći lažna prikazanja. I tada ću ja
učiniti nebo bakrenim, tako da neće davati vlage na zemlju, i sakriti će
oblake u tajna mesta, tako da oni neće donositi vlage na zemlju, i ja
ću zapovediti rogovima vetra, tako da će vetar duvati na zemlju.

I opet ja rekoh: Gospode, a koliko godina će on ovo činiti na zemlji? I

ja čuh glas koji mi govori: Poslušaj, pravedni Jovane. Tri godine će ta
vremena biti, i ja ću učiniti tri godine kao tri mjeseca, i tri mjeseca kao
tri sedmice, i tri sedmice kao tri dana, i tri dana kao tri časa, i tričasa
kao tri sekunde, kao što kaže prorok David, njegov tron si razbio do
zemlje, ti si skratio dane njegova vremena, posuo si sram na njega. I
tada ću poslati Enoha i Iliju da ga osude, i oni će ga pokazati da je
lažov i prevarant, i on će ih ubiti na oltaru, kao što kaže prorok, Tada
će oni prinijeti junce na Tvoj oltar.

I opet ja rekoh: Gospode, a nakon toga šta će se desiti? I ja čuh glas

koji mi govori: Slušaj , pravedni Jovane. Tada sva ljudska rasa će
umreti, i neće biti živoga čovjeka na celoj zemlji. I opet ja rekoh:
Gospode, nakon toga šta li češ činiti? I ja čuh glas koji mi govori:
Poslušaj, pravedni Ivane. Tada ću poslati moje anđele, i oni će uzeti
ovnove rogove koji leže na oblaku, i Mihail i Gabriel će ići iz nebesa i
trubiti u te rogove, kao što je prorok David predskazao, Sa glasom
trubljenja roga. I glas trube će se čuti od jednog ugla svijeta do
drugog, i od glasa trube cela zemlja će se uzdrmati, kao što je prorok

815
predskazao, i na glas ptice svaka biljka će ustati, to je, na glas
arhanđela sva ljudska rasa će ustati.

I opet ja rekoh: Gospodine, oni koji su mrtvi od Adama do današnjega

dana, i koji su u Paklu od početka svijeta, i koji umiru u poslednja
vremena, kako će oni ustati? I ja čuh glas koji mi reče: Slušaj, pravedni
Jovane. Sva ljudska rasa će ustati trideset godina stara.

I opet ja rekoh: Gospode, oni umiru muški i žene, a neki stari, a neki
mladi, a neki dojenčad. U uskrsenje (oživljenju) kako će ustati? I ja
čuh glas mi reče: Čuj, pravedni Ivane. Baš kao što su pčele, i ne
razlikuju se jedna od druge, već su od istoga izgleda i jedne veličine,
tako će i svaki čovjek biti u oživljenju. Nema ni bijelog, ni crvenog, ni
crnog, niti etiopljana niti drugačije pojave, već će svi ustati u
jednom izgledu. Sva ljudska rasa će ustati bez tijela, kao što vam
rekoh u uskrsenju oni se ne vjenčavaju niti su u braku, već su kao
anđeli Božji.

I opet ja rekoh: Gospode, je li moguće u tom svijetu da prepoznamo

jedan drugog,brat brata, ili prijatelj prijatelja, ili otac svoju vlastitu
djecu, ili djeca njihove vlastite roditelje? I ja čuh glas koji mi reče:
Poslušaj Ivane. Za pravednike postaje prepoznavanje, ali grešnicima
ne uopšte, oni ne mogu u oživljenju prepoznati jedan drugog. I opet
ja Ivan rekoh: Gospode, je li tamo ponovno sabiranje stvari koje su
ovde, bilo polja ili vinograda, ili drugih stvari odavde? I ja čuh glas koji
mi reče: Poslušaj, pravedni Jovane. Prorok David govori, Ja se sjetih
da smo prašina, a čovjek, njegovih dana je kao u trave, kao cvijeće
poljsko, tako će on procvjetati, jer vjetar je prošao nada njim, i neće
više, i neće više znati svoje mjesto. I opet isto reče: Njegov duh će ići
napred, i on se vraća u svoju zemlju, u taj dan sve njegove misli će
nestati.

816
I opet ja rekoh: Gospode, a nakon toga šta češ Ti raditi? I ja čuh glas
mi reče: Slušaj, pravedni Ivane. Tada ću poslati moje anđele nada
licem zemlje, i oni će podići sa zemlje sve časno, i sve dragocjeno, i
časne i svete, i slavne i dragocjene križeve, sveta posuđa crkve, i
božanske i svete knjige, i sve dragocene i svete stvari će biti
podignute u oblake u vazduh. I tada ću ja narediti da bude podignut
velik časan skiptar, na koji ja pružih svoje ruke, i svi redovi mojih
anđela će učiniti poslušnost njemu. I tada će biti podignuta rasa ljudi
na oblake, kao što je apostol Pavle predskazao. 1 Solunjanima 4:17
Zajedno sa njima će biti uzeti u oblacima da sretnu Gospoda u
vazduhu. I tada će izaći svaki zao duh, i na zemlji i u bezdanu, gde god
su na licu zemlje, od podizanja sunca do zalaska, i biti će ujedinjeni ka
njemu koji je služen od đavola, to je Antihrist, i oni će biti podignuti
na oblacima.

I opet ja rekoh: Gospode, a nakon toga šta ćeš Ti raditi? I ja čuh glas
mi reče: Poslušaj, pravedni Jovane. Tada ću poslati moje anđele nad
licem cele zemlje, i oni će spaliti zemlju osam hiljada pet stotina
lakata, i velike planine će biti spaljene, i sve stijene će biti rastopljene
i postati prah, i svako drvo će biti spaljeno, i svaka životinja, i svaka
puzeća stvar na zemlji, i svaka stvar koja se kreće licem zemlje, i svaka
leteća stvar koja leti u vazduhu, i neće više biti na licu cele zemlje išta
da se kreće, i zemlja će biti bez kretanja.

I opet ja rekoh: Gospode, a nakon toga šta češ Ti činiti? I ja čuh glas
mi reće: Poslušaj , pravedni Ivane, Tada ću otkriti četiri dela istoka, i
tamo će izaći veliki vetrovi, i oni će pomesti svo lice zemlje od
jednoga kraja zemlje do drugog; i Gospod će pomesti grijeh sa zemlje,
i zemlja će biti bela kao snijeg, i postati će kao list papira, bez pećine,
ili planine, ili brda, ili stijene, već lice zemlje od podizanja do zalaska
sunca će biti ravno, i belo kao snijeg, a uzde zemlje će biti progutano
od vatre, i plakati će ka meni, govoreći, Ja sam djevica pred tobom, O

817
Gospodaru, i nema greha u meni, kako je prorok David rekao ranije,
Ti češ posuti me isopom, i biti ću čista; Ti češ me oprati, i ja ću biti
bjelija od snijega. I opet on reče: Svaka dolina će biti ispunjena, i
svaka planina i brdo izravnani, i iskrivljena mjesta će biti učinjena
pravim, i grubi putevi u glatke, i sva tijela će videti spasenje Božje.
Isaija 40:4

I opet ja rekoh: Gospode, i nakon toga šta li češ Ti činiti? I ja čuh glas
kako mi govori: Slušaj, pravedni Jovane. Tada će zemlja biti očišćena
od greha, i sva zemlja će biti ispunjena mio mirisom, jer ja ću doći
dole na zemlju, i tada će izaći velik i časan skiptar, sa hiljadama
anđela koji ga obožavaju, kao što Ja rekoh ranije; i tada će se pojaviti
znak Sina čovječijeg sa nebesa sa silom i velikom slavom. Matej 24:30
I tad činitelj bezakonja sa svojim slugama će gledati, i škripati će
zubima neizmjerno, i svi nečisti duhovi će okrenuti se u bijeg. I tad,
uhvaćen nevidljivom silom,ne mogavši pobeći, oni će škrgutati
zubima protiv njega, govorećimu: Gde je tvoja sila? Kako si nas
zavodio? I mi smo pobegli, i ispali od slave koju smo imali pored
Njega koji dolazi da nam sudi, i celoj ljudskoj rasi. Teško nama! Jer on
protjeruje nas u vanjsku tamu.

I opet ja rekoh: Gospodaru, a nakon toga šta češ činiti? I čuh glas koji
mi govori: Tada ću poslati anđela iz neba, i on će glasno plakati,
govoreći, Slušaj, O zemljo, i budi jaka, kaže Gospod, jer Ja dolazim
dolje k tebi. I glas anđela će se čuti od jednoga kraja svijeta do
drugog, i čak do najudaljenijih delova bezdana. I tada će biti
potresene sve sile anđela i onih sa mnogo očiju, i biti će veliki zvuk u
nebesima, i devet krajeva neba će se potresti, i biti će strah i čuđenje
među anđelima. I tad nebesa će biti poderana od podizanja sunca do
zalaska, i nebrojeno mnoštvo anđela će doći na zemlju, i tada riznice
nebesa će biti otvorene, i oni će iznijeti dole svaku dragocjenu stvar, i
miris tamjana, i donijeti će dole na zemlju Jerusalem obučen kao

818
mlada. Otkrivenje 21:2 I tad tamo će ići preda mnom mirijade anđela
i arhanđela, držeći moje prijestolje, vikući, Svet, svet, svet, Gospod
nad Vojskama, nebesa i zemlja su puni Tvoje slave. Isaija 6:3 I tad ću
ja izaći sa silom i velikom slavom, i svako oko u oblacima će me
vidjeti, i tad svako koleno će se pokloniti, od stvari u nebesima, i
stvari na zemlji, i stvari pod zemljom. Filipljanima 2:10 I tada nebesa
će ostati prazna, i ja ću doći dole na zemlju, i sve šta je u zraku će biti
dovedeno dole na zemlju, i sva ljudska rasa i svaki zao duh zajedno sa
Antihristom, i oni će svi biti postavljeni preda mnom goli, i okovani za
vrat.

I opet ja rekoh: Gospodaru, šta će biti sa nebesima, i suncem i

mjesecom , zajedno sa zvezdama? I ja čuh glas koji mi reče: Pogledaj,
pravedni Jovane. I ja gledah, i vidjeh Jagnje koje ima sedam očiju i
sedam rogova. Otkrivenje 5:6 I opet ja čuh glas koji mi govori: Ja će
reći Janjetu da dođe preda me, i reći će, Tko će otvoriti knjigu? I svo
mnoštvo anđela će odgovoriti, Daj knjigu Jagnjetu da otvori. I tada ću
narediti knjiga da se otvori. I kad On otvori prvi pečat, zvijezde
nebesa će pasti, od jednoga kraja do drugoga. I kad On otvori drugi
pečat, mjesec će biti sakriven, i neće biti svjetla u njemu. I kada On
otvori treći pečat, svjetlo sunca će biti zadržano, i neće biti svetla na
zemlji. I kada On otvori četvrti pečat, nebesa će se rastopiti, vazduh
će biti bačen u krajnju pometnju, kako kaže prorok: I nebesa su djelo
Tvojih ruku, oni će propasti, ali Ti izdrži, i oni će ostarjeti kao odeća- I
kada On otvori peti pečat, zemlja će biti poderana, i svi sudovi na licu
cele zemlje biti će otkriveni. I kada On otvori šesti pečat, pola mora će
nestati. I kada On otvori sedmi pečat, Pakao će se otvoriti.

I ja rekoh: Gospode, tko će biti prvi da bude pitan i da primi sud? I ja

čuh glas koji mi reče, Nečisti duhovi, zajedno sa protivnicima. Ja
naredih im da idu u vanjsku tamu, gde su dubine. I ja rekoh: Gospode,
a u kojem mjestu ono leži? I ja čuh glas koji mi reče: Slušaj, pravedni

819
Jovane. Kao velik kamen kao čovjek trideset godina star što ga može
kotrljati, i ići dole u dubinu, čak padanjem za dvadeset godina neće
stići do dna Pakla,kao što prorok David reče ranije, i On učini tamu
Njegovim tajnim mestom.

I ja rekoh: Gospode, a nakon njih koji narod će biti pitan? I ja čuh glas
koji mi reče: Poslušaj, pravedni Jovane. Biti će ispitivanje Adamove
rase tih naroda, i Grka i onih koji su verovali u idole, i u sunce , i u
zvijezde, i oni koji su onečistili veru krivovjerjem, i koji nisu verovali u
sveto oživljenje (uskrsenje), i koji se nisu ispovijedili Ocu, i Sinu, i
Svetome Duhu, tada ću ih poslati dalje u Had, kako prorok David je
predskazao. Neka grešnici budu bačeni u Pakao, i svi narodi koji
zaboravljaju Boga. I opet on reče: Oni su stavljeni u Had kao ovce,
smrt će biti njihov pastir.

I opet ja rekoh: Gospode, i nakon njih kome li češ suditi? I ja čuh glas
koji mi govori: Poslušaj pravedniIvane. Tada narod jevreja će biti
iskušan, koji prikovaše ne na drvo kao zločinca. I ja rekoh: A koja
kaznu će oni dobiti, i u kojem mestu, videći da su učinili takve stvari
tebi? I ja čuh glas koji mi reče: Oni će ići u Pakao, kao što je prorok
David predskazao. Oni će plakati, a tamo neće biti nikoga da spase,
Gospodu, i On im nije slušao. I opet apostol Pavle reče: Koliko mnogo
ih je grešilo bez zakona tako će također stradati bez zakona, i koliko
ih je grešilo u zakonu biti će suđeni po zakonu. Rimljanima 2:12

I opet ja rekoh: Gospode, a šta o onima koji su primili krštenje? I ja

čuh glas koji govori meni: Tada narod Kršćana će biti iskušan, koji su
primili krštenje, i tad će pravedni doći na moju zapovijed, i anđeli će
ići i sakupiti ih između grešnika, kao što je prorok David predskazao:
Gospod neće podnositi štap grešnika u udjelu pravednika, i svi
pravedni će biti smješteni na moju desnu stranu, Matej 25:33 i sijati
će kao sunce. Matej 13:43 Kao što vidiš, Ivane, zvijezda nebeskih, one
koje su stvorene zajedno, ali različite u svjetlu, 1 Korinćanima 15:41
820
tako će biti sa pravednicima i grešnicima, jer pravedni će sjati kao
svjetla i kao sunce, ali grešnici će stajati u tami.

I opet ja rekoh: Gospode, a da li svi Hrišćani idu u istu kaznu? –

kraljevi, prvosveštenici, sveštenici, praoci, bogati i siromašni, robovi i
slobodni? I ja čuh glas koji mi govori: Slušaj, pravedni Jovane. Kao što
je prorok David prorekao, Očekivanja siromašnih neće propasti za
zauvek. A o kraljevima: oni će biti vođeni kao robovi, i plakati će kao
dojenčad, a o praocima (patrijarsima), i sveštenicima, i Levitima, i
onima koji su grešili, oni će biti odvojeni u njihovim kaznama, prema
prirodi pojedinačnih sagrešenja svakoga – neki u vatrenoj rijeci, a
neki do crva koji ne umire, a drugi u jami sa sedam usta. Te kazne
grešnika biti će podvojene.

I opet ja rekoh: Gospodaru, a gde će pravedni stanovati? I ja čuh glas

koji mi reče: Tada će raj biti otkriven, i ceo svijet i raj će biti kao
jedan, i pravedni će biti na celoj zemlji sa mojim anđelima, kao što je
Sveti Duh prorekao kroz proroka Davida: Pravedni će naslijediti
zemlju, i stanovati tamo u vijeke vjekova.

I opet ja rekoh: Gospode, koliko veliko je mnoštvo anđela? I koje je

veće, ono od anđela ili od ljudi? I ja čuh glas koji mi govori: Kako
veliko je mnoštvo anđela, tako velika je rasa ljudi, kao prorok što je
rekao, On stavio je granice na narode prema broju anđela Božijih.

I opet ja rekoh: Gospode, a nakon toga šta češ činiti? I šta će postati
od svijeta? Otkrij mi sve. I ja čuh glas koji mi reče: Slušaj, pravedni
Ivane. Nakon toga tamo nema boli, tamo nema žalosti, nema jauka,
nema sabiranja zala, nema suza, nema zavisti, nema mržnje braće,
nema nepravednosti, nema drskosti, nema ogovaranja,tamo nema
gorčine, nema briga za život, nema boli od roditelja ili dece, nema
boli od zlata, nema zlih misli, nema đavola, nema smrti, nema noći,
već uvek je dan. Kao što rekoh ranije, i druge ovce sam imao, koje

821
nisu od ovoga stada, to je, ljudi koji su bili kao anđeli kroz njihov
izvrstan način života, njih također moram dovesti, i oni će čuti moj
glas, i biti će jedno stado, jedan pastir.

I opet ja čuh glas koji mi govori: Vidi, čuo si sve ove stvari, Pravedni
Ivane; predaj ih vjernim ljudima, da bi oni također naučili druge, i ne
misli olako o njima, niti bacaj bisere pred svinje, da možda te ne zgaze
sa njihovim nogama. Matej 7:6

I dok sam još slušaoovaj glas, oblak dovede me dole, i postavi me na

Planinu Tabor. I tamo dođe glas k meni, govoreći: Blagosloveni su oni
koji drže sud i čine pravednost u svo vreme. I blagoslovena je kuća
gde ovaj opis stoji, kao što Gospod kaže, Onaj koji me voli drži moje
riječi Ivan 14:23 u Kristu Isusu našemu Gospodu, kojemu je slava
zauvek. Amen.

822
Otkrivenje Pavlovo

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James, Clarendon Press,

1924

Uvod

Epifan nam govori da Kajaniti ili Kainiti su načinili lažnu knjigu punu
neizrecivih stvari u ime Pavlovo, koja je također korištena od onih koji
se zovu Gnostici, koju su oni zvali Anabatikon (Uznesenje) Pavlovo,
Uzimajući osnovu u riječima apostola – da je on uzet u treće nebo.
Ovo nije ostavilo traga (Hereze, 38.2)

Sv. Augustin smije se nad ludošću nekih koji su krivotvorili Apokalipsu

Pavla, punu basni,i nastojeći da sadrži neizrecive stvari koje je apostol
čuo. Ovo je, ne sumnjam, naša knjiga. (Aug. O Ivanu, Trakt 98)
Sozomen , u svojoj Crkvenoj istoriji (vii.19), kaže: Ova knjiga je kružila
kao Apokalipsa Pavla apostola,koje niko od davnina nije nikad video,
je komentirana on mnogih monaha, ali neki tvrde da ova knjiga je
nađena u vladavini napisana Teodosija. Oni kažu da po Božanskoj
pojavi nađena je pod zemljom u Tarsusu Sisilijskom, u Pavlovoj kući
mramorni kovčeg, i da u njemu je bila knjiga. Kakogod, kada smo
pitali o ovome, Sisilijan, sveštenik crkve iz Tarsusa, rekao mi je da je
laž. On je bio čovjek čija sijeda kosa mu je pokazala da je bio u znatnoj
dobi i on je rekao da takva stvar se nije dogodila u njihovu gradu, i da
se on čudio dali priča (ili, knjiga) nije učinjena od jeretika.

Sozomenova priča je ona koja se pojavljuje u našoj knjizi, i ne

trebamo sumnjati da ova Apokalipsa je pojavila se u poslednjim
godinama četvrtoga vijeka.

Osuđena je Gelasianskim Dekretom, i spomenuta je sa

neodobravanjem od različitih kasno crkvenih pisaca.

823
Iako nije rana knjiga, načinjena je veoma velikom zarad rane stvari, i
imala je neizmjerno popularnost, naročito na zapadu. Grčke kopije
njene su retke, a tekst koji ona sadrži se isprekidan sa mnogim
pogreškama. Od Istočnih verzija – Sirijska, Koptska, Etiopska – Sirijska
je najbolja. Ali verovatno čitava Latinska verzija je superiornija od svih
drugih. Ima nekoliko skraćenih Latinskih tekstova, i od tih su učinjene
mnoge verzije koje su bile važeće u skoro svakomu evropskomu
jeziku.

U ranoj pjesmi o Paklu (ii.28) Dante spominje posjetu 'Izabrane

Posude' u Pakao – nedvojben predskaz apokalipse. A i u Božanskoj
Komediji i u stotinu ranijih srednjovjekovnih vizija budućega svijeta
uticaj ove knjige je uočljiv, ponekad malo,često vrlo jasno.

Čitatelj će uskoro vidjeti za sebe da Pavle je izravni potomak Petra,

naročito u njegovu opisu Paklenih muka. On će također vidjeti da
knjiga je veoma loše sastavljena, i da cele epizode npr. Posjeta Raju,
se ponavlja. Ovo znači da autor je koristio različite izvore na veoma
neinteligentan način.

U grčkom, Latinskom i sirijskom knjiga je nepotpuna, ona završava

naglo govorom Ilije. Koptska vertija – jedina nedavno izdana – ima
dug nastavak, deo ovoga je, mislim,originalan ali ona otpada u stvar
koja ne može biti. Ovaj zaključak je čak treća posjeta u Raj! Ja dajem
neke značajke toga kasnije.

Sadržaj knjige je ukratko ovakav:

1, 2. Otkriće otkrivenja

3-6 Pziv na stvaranje Božije protiv čovjeka

7-10 Izveštaj anđela Bogu o ljudima

824
11-18 Smrti i sudovi pravednika i zloga

19-30 Prva vizija Raja

31-44 Pakao. Pavle stiče odmor u Nedjelju za izgubljene.

45-51 Druga vizija Raja.

Čitava Latinska verzija je osnov za moj prevod: grčki, sirijski, i koptski

su korišteni gde Latinska je pokvarena.

Ovde počinje Vizija Svetog Pavla apostola

Ali doći ću do vizija i otkrivenja Gospodnjih. Znam čovjeka u Hristu

pre četrnaest godina, da li u teli ne znam ili van tela ne znam – Bog
zna – da takav je bio uhvaćen u treće nebo, i znao sam takva čovjeka,
da li u telu ili van tela ne znam – Bog zna – da je on bio uznesen u raj i
čuo je tajne reći koje nije zakonito za čoveka da izgovori. Ta takvoga
ću se hvaliti, ali ja sam ne hvalim se, osim od mojih slabosti.

1 U to vreme bilo je objavljeno u sjedištvu Teodosija Augusta mlađeg

i Sinegija, neki častan čovjek je živeo u Tarsusu, u kući koja je bila
kuća Svetog Pavla, anđeo se pojavio njemu po noći i dao mu
otkrivenje, govoreći da bi on trebao razbiti temelje kuće i objaviti to
šta je našao, ali on mislio je da je ovo lažna vizija. 2 Ali treći put anđeo
dođe, i bičeva ga i natjera ga da razbije temelje. I on je kopao, i našao
kutiju mramornu napisanu na stranama, tamo je bilo otkrivenje
Svetoga Pavla, a njegove cipele u kojima je hodao kada je učio riječ
Božiju. Ali on se bojao da otvori tu kutiju, i donio ju je sudiji, i sudija je
uze, zapečaćenu kakva je bila sa olovom, i posla je caru Teodosiju
bojeći se da će biti nešto strano, i car kad ju je primio, otvorio je i
našao je otkrovenje Svetoga Pavla. Kopiju od toga on je poslao u
825
Jerusalem a original je zadržao kod sebe. (Gr. Mijenja ovo: on je
zadržao kopiju a poslao original. I dodaje: A tamo je napisano unutra
kako slijedi.)

3 I dok sam bio u tijelu, u kojem sam uznesen u treće nebo, riječ
Gospodnja dođe mi, govoreći: Govori ovome narodu: Koliko dugo li
ćete grešiti, i dodavati greh na grijeh, i iskušavati Gospoda koji vas je
stvorio Govoreći da ste deca Abrahamova ali dela Sataninih (tako Gr.;
Lat. Vi ste sinovi Boga, čineći dela đavolja), hodajući u pouzdanju
Božijem, hvaleći se u tvome imenu samo, ali bijući siromašni zbog
greha. Sjetite se i znajte da celo postanje je podložno Bogu, ali
čovećanstvo samo greši. Ono ima vlast nad celim stvaranjem, i greši
više od cele prirode. 4 Jer često je sunce, veliko svetlo, molilo
Gospoda, govoreći: O Gospode Bože Svemočni, Gledao sam na zlobu i
nepravednost ljudi. Dopusti mi, i učiniti ću im prema mojoj moči, da
bi oni znali da si ti Bog sam. I dođe glas njemu, govoreći: Sve ove
stvari ja znam, jer oko moje vidi i moje uho čuje, ali moja strpljivost
nosi se sa njima dok se ne okrenu i pokaju. Ali ako se ne vrate meni,
suditi ću im svima. 5 I nekada mjesec i zvijezde su molile Gospoda,
govoreći: O Gospode Bože Svemočni, nama si dao vlast nad noći,
koliko dugo li čemo gledati na zlobu i preljube i ubistva koja deca
čovečija čine dopusti nam da im učinimo prema našim silama, da bi
oni znali da si ti Bog sam. I dođe glas njima, govoreći: Ja znam sve te
stvari, i moje oko gleda na njih i moje uho čuje, ali moje strpljenje se
nosi sa njima dok se ne okrenu i pokaju. Ali ako se ne vrate meni, Ja
ću im suditi. 6 Često također more je plakalo, govoreći: O Gospode
Bože Svemočni, ljudi su uprljali tvoje sveto ime u meni, dopusti mi i ja
ću se podići i pokriti svaku šumu i drvo i ceo svijet, dok ne izbacim svu
decu ljudi ispred tvoga lica, da bi oni znali da si Ti Bog sam. I opet glas
dođe, govoreći: Ja znam sve, jer moje oko vidi sve stvari, i moje uho
čuje, ali moje strpljenje se nosi sa njima dok se ne okrenu i pokaju. Ali
ako se ne vrate Ja ću im suditi.
826
I također vode su progovarale protiv sinova čovećijih, govoreći: O
Gospode Bože Svemočni, sinovi čovećiji su onečistili tvoje sveto ime. I
dođe glas, govoreći: Ja znam sve stvari prije nego li se dogode, jer
moje oko vidi i moje uho čuje sve stvari, ali moje strpljenje nosi se s
njima dok se ne okrenu. I ako ne, ja ću suditi. Često je također zemlja
vapilaGospodaru protiv sinova ljudi, govoreći: O Gospode Bože
Svemočni, trpim bol više nego svo tvoje postanje, noseći preljube,
blud, ubistva, krađe krivokletstva, vradžbine ljudi, i sva zla koja čine,
tako da se otac podiže protiv sina, i sin protiv oca, i stranac protiv
stranca, svaki da onečisti ženu bližnjega. Otac ide na sinovljev krevet,
i sin tako ide na krevet svoga oca, i sa svim tima zlima oni prinose
žrtve tvome imenu prljajući tvoje sveto mesto. Stoga da li da trpim
bol više od celoga postanja, i ne bih rađao moje dobro i moje plodove
sinovima ljudskim. Dopusti mi i ja ću uništiti izvrsnost mojih plodova. I
tamo dođe glas i reče: Ja znam sve stvari, i nema nikoga ko se može
sakriti od svoga greha. I njihovi zlobu ja znam, ali moja svetost trpi ih
dok se ne okrenu i pokaju. Ali ako se ne vrate k meni, Ja ću im suditi.
7 Gledajte vi sinovi ljudi. Stvorenje je potčinjeno Bogu, ali čovjek sam
greši.

Stoga, vi sinovi ljudi, blagosiljajte Gospoda Boga bez prestanka u sve

časove i svih dana, ali naročito kada sunce zalazi. Jer u tome času svi
anđeli idu ka Gospodu da mu se poklone i da predstave dela ljudi koje
svaki čovjek čini od jutra do večera, bilo da su dobra ili zla. I tamo je
anđeo koji ide radujući se od čovjeka u komu on stanuje.

Kada stoga sunce je zašlo, u prvi čas noći, u istome času ide anđeo od
svakoga čovjeka i žene, koji štiti i čuva ih, jer čovjek je slika Božija, i
isto tako u času jutra, koji je dvanaesti čas noći, svi anđeli ljudi i žena
idu da sretu Boga i predstave sva djela koje je svaki čovjek učinio, bilo
dobra ili zla. I svaki dan i noć anđeli predstavljaju Bogu sva dela ljudi.

827
Vama, stoga, Ja kažem, o sinovi čovećiji, blagosiljajte Gospoda Boga
bez prestanka sve dane svojega života.

8 U čas utvrđen, stoga, svi anđeli, svaki radujući se, dolazi pred Boga
zajedno da ga sretu i poklone se učas određen, i eto, odjednom u
utvrđeno vreme tamo je bio susret, i anđeli dođoše da se pokone u
prisustvu Boga, i duh dođe da ih srete, i tamo je bio glas koji je
govorio: Odakle li, anđeli naši, nosite teret vijesti. 9 Oni odgovoriše i
rekoše: Mi dolazimo od onih koji su odrekli se svijeta zarad tvoga
svetoga imena, lutajući kao stranci u pećinama stijena, i plačući svaki
čas jer stanujuna zemlji i gladuju i žedni su zarad imena tvoga, sa
njihovim slabinama opasanim, držeći u svojim rukama tamjan njihova
srca, i moleći i blagosiljajući u svaki čas, trpeći strah i potčinjavajući se
, plačući i tugujući više od svih što žive na zemlji. I mi koji smo njihovi
anđeli tugujemo sa njima, čime te zadovoljavamo, naredi nam da
idemo i služimo da ne urade drugačije, ali siromašni više od svih žive
na zemlji. (smisao pokazan od Gr. Je da anđeli traže od tih dobrih ljudi
na nastave u dobroti.) I glas Božji dođe njima, govoreći: Znajte da
odsada moja milost će biti utvrđena sa vama, i moja pomoć koja je
mome dragomu voljenomu Sinu, će biti sa njima, upravljajući njima u
sva vremena, i on će služiti im i nikad ih neće napustiti,jer njihovo
mesto je njegovo prebivalište. 10 Kada, onda, ti anđeli odoše, eto,
dođoše drugi anđeli da obožavaju u prisustvu veličanstva, da se sretu
s njim, i oni behu plakali. I duh Božiji ode da ih srete, i glas Božiji
dođe, govoreći: Odakle dolazite, naši anđeli noseći terete, glasnici
vijesti svijeta. Oni odgovoriše i rekoše u prisustvu Boga: Mi smo došli
od onih koji prizivaju tvoje ime, i zamke svijeta su ih učinili jadnim ,
smišljajući mnoga opravdanja u sva vremena, i ne čineći toliko koliko
čistu molitvu njihovim punim srcem u svo vreme njihova života. Stoga
moramo mi biti sa ljudima koji su grešnici. I glas Božiji dođe k njima:
Vi morate služiti njima dokle se ne okrenu i pokaju, ali ako se ne
okrenu meni, Ja ću im suditi.
828
Znajte stoga, O djeco ljudska, da što god je izvedeno od vas, anđeli
govore Bogu, bilo da je dobro ili zlo.

11 (Syr. Opet, nakon ovih stvari, Ja videh jednog od duhovnih bića

kako dolazi k meni, i on me uhvati u duhu, i odvede me na treće
nebo.)

I anđeo odgovori i reče mi: Slijedite me, i ja ću pokazati ti mjesto

pravednika gde oni su uzeti kada umru. I tamo nakon što ja uzmem te
do jame bez dna i pokažem ti duše grešnika, na koji način sa mjesta
oni su uzeti kada su mrtvi.

I ja odoh za anđelom, i on uze me u nebo, i ja pogledah na nebeski

svod, i videh tamo sile, a tamo je bila zaboravnost koja vara i vuče u
sebe srca ljudi, i duh ogovaranja i duh preljube i duh gnjeva i duh
drskosti i tamo su bili prinčevi zlobe. Ove stvari ja videh ispod svoda
nebeskog.

I opet ja pogledah i vidjeh anđele bez milosti, koji nemaju sažaljenja,

čija pojava je bila puna bijesa, i njihovi zubi su izlazili iz usta, njihove
oči su sjale kao jutarnja zvijezda , i iz kose njihove glave i iz njihovih
usta izlazile su iskre vatre. I ja upitah anđela, govoreći: Tko su ovi,
Gospode. I anđeo odgovori i reče mi: Ovo su oni koji su određeni ka
dušama grešnika u času nužnosti, čak onima koji nisu verovali da oni
imaju Gospoda za pomoćnika i nisu verovali u njega.

(Apokalipsa Zefanije (Steindorfova anonimna Apokalipsa): Ja odoh sa

anđelom Gospodnjim i pogledah ispred sebe i vidjeh mjesto kroz koje
su prolazile hiljade hiljada i mirijade mirijada anđela,čija lica su bila
kao u pantera,i njihovi zubi su izlazili iz njihovih usta, i njihove oči su
bile krvave, a njihova kosa opuštena kao ženska kosa, i vatreni bičevi
behu u njihovim rukama. (Ja se pobojah i pitah: Tko su ovi? Anđeo
odgovori To su sluge celoga stvaranja, koji dolaze do duša zlih i

829
uzimaju ih i polažu ih ovde dole: oni lete tri dana sa njima u vazduhu
prije nego ih uzme i bace ih u njihovu večnu muku.)

12 I ja pogledah u visinu i vidjeh druge anđele čija lica su sjala kao

sunce, i njihove slabine behu opasane za zlatnim pojasima,držeći
palme u njihovim rukama, i znak Boga, obučeni u odeću na kojoj je
bilo napisano ime Sina Božijeg, puno nježnosti i milosti. I ja upitah
anđela i rekoh: Tko su ovi, Gospode, oni su tako velike ljepote i
saosjećanja. A anđeo odgovori i reče mi: To su anđeli pravednosti koji
su poslani da dovedu duše pravednika u času potrebe , čak one koji
su vjerovali da imaju Gospoda za svoga pomoćnika. I ja rekoh mu: Da
li pravednici i grešnici se sreću kada su mrtvi? A anđeo odgovori i reče
mi: Put kojim svi prolaze ka Bogu je jedan: ali pravedni imaju svetoga
pomoćnika sa njima i nisu u nevolji kada se pojave pred Bogom.

13 I ja rekoh anđelu: Želio bih vidjeti duše pravednika i od grešnika

kako odlaze iz svijeta. I anđeo odgovori i reče mi: Pogledaj dole na
zemlju. I ja pogledah dole sa neba na zemlju i videh ceo svijet, i bio je
ništa u mojim očima, i videh decu ljudi kao da su ništa, i krajnje
padaju, i ja se čudih, i rekoh anđelu: Je li ovo veličina ljudi? A anđeo
odgovori i reče mi: To je to, a ovo su oni koji čine štetu od jutra do
večeri. I ja gledah, i videh veliki oblak vatre raširen nad celim svetom,
i rekoh anđelu: Šta je ovo, Gospode? A on mi reče: Ovo je
nepravednost koja je pomiješana sa prinčevima grešnika (Gr.
Pomiješano sa uništenjem grešnika; Syr. pomiješano sa molitvama
sinova ljudskih)

14 I kad ja čuh da je uzdahnuo i plakao, i reče anđelu: Čekao bih na

duše pravednika i grešnika, i vidio na koji način oni odlaze iz tela. I
anđeo odgovori i reče mi: Pogledaj opet na zemlju. I ja pogledah i
videh ceo svijet: i ljudi behu kao ništa, padali su teško, i ja pogledah i
videh nekog čovjeka kako umire, i anđeo mi reče:On koga vidiš je
pravednik. I opet ja pogledah i videh sva njegova dela koja je učinio u
830
ime Božije, i sve njegove želje kojih se sečao i kojih se nije sečao, i od
njih stajaše pred njegovim licem u času potrebe. I vidjeh da pravednik
je rastao u pravičnosti, i našao odmor i utjehu, i pre nego je napustio
svijet tamo su stajali do njega sveti anđeli, i također zli, i ja videh ih
sve, ali zli nisu našli prebivanja u njemu, ali sveti su imali moč nad
njegovim telom i upravljali su njime dokle je napustio telo. I oni su
uzeli njegovu dušu, govoreći: O dušo, uzmi znanje o svome telu
odakle si došla, jer moraš se vratiti u isto telo na dan oživljenja, da
primiš ono što je obećano pravednima. Oni primiše stoga dušu iz tela,
i odmah poljubiše je kao da su je znali, govoreći mu: Budi hrabar, jer
ti si učinio volju Božju dok si bivao na zemlji. I tamo dođe da ga srete
anđeo koji ga je gledao dan za danom, i on reče mu: Budi hrabra, O
dušo, jer ja radujem se u tebi jer si učinila volju Boga na zemlji, jer ja
rekoh Bogu sva tvoja dela, kakva su. Isto tako duh izađe da ga srete i
reče: O dušo, ne boj se, niti budi u nevolji, dok ne dođeš domesta
koje nikads nisi znala, a ja ću biti tvoj pomoćnik, jer sam našla u tebi
mjesto osveženja u vreme kada sam stanovala u tebi, kad sam bila i ti
na zemlji. I duh bi ojačan od toga, i anđeo ga uze i odnese u nebo. I
anđeo reče (Syr. i ode da srete zle sile, koje su pod nebom. I uhvati ga
duh grešenja i reče): Gde trčiš ti, O dušo, i namišljaš li da uđeš u nebo,
stani da vidimo ako ima išta od nas u tebi. I gle! Mi ne nađosmo ništa
u tebi. Ja gledah također pomoč Božju, i tvoj anđeo, i duh se radovao
sa tobom jer si činio volju Božju na zemlji. (Syr. ima više još ovde.
Tamo je sukob između dobrih i zlih anđela. Duh grešenja prvi plače.
Tad duh iskušenja i preljuba srete ga i ono pobeže, i oni tugovaše. I
vlasti i zli duhovi dođoše da ga sretnu i ne nađoše ništa, i škrgutaše
zubima. Čuvar anđeo reče im da idu nazad, 'Vi ste kušali ovu dušu i
ona vas nije htela slušati.' I glas mnogih anđela se čuo radostan nad
dušom. Verovatno ovo je izvorna stvar.) I oni donesoše je dokle se
poklonila u prisustvu Boga. I kad su oni utihnuli, potom Mihail i sve
sile anđela padoše i pokloniše se prijestolju njegovih nogu i njegovim
831
vratima, i rekoše zajedno duši: Ovo je Bog svega, koji te stvorio u
svojoj slici. I anđeo se vrati i objavi, govoreći: Gospodine , sjeti se
njegovih dela, jer ovo je duša od koje sam ti izvestio dela, Gospode,
čineći prema tvome sudu. I isto tako duh reče: Ja sam duh žurbe koji
diše nada tim, jer imao sam okrijepu u njemu u vremenu kada sam
živeo unutar, čineći prema tvome sudu. I glas Božji dođe, govoreći:
Kao što ova duša me nikad nije tužila niti ću je ja učiniti žalosnom, jer
kao što je imala milosti, Ja ću također imati milosti. Neka bude
izručena Mihaelu anđelu saveza, i neka je on vodi u raj radosti da
postane družbenik nasljednik sa svima svetima. I potom ja čuh
glasove hiljade hiljada anđela i arhanđela i heruvima i dvadeset i
četiri starješine koji izgovaraju himne i veličaju Gospoda i viču:
Pravedan si ti, O Gospodaru, i pravedan u svojim sudovima, i nema
uvažavanja osoba u tebe, ali ti nagrađuješ svakoga čovjeka prema
tvome sudu. I anđeo odgovori i reče mi: Jesi li verovao i znao da
štagod svako od tebe je učinio, on je vidio u času svoje potrebe. I ja
rekoh: Da, Gospode.

15 I on mi reče: Pogledaj dole opet na zemlju i sačekaj na dušu zlog

čovjeka koja izlazi iz tijela, onoga koji je izazivao Gospoda danju i
noću, govoreći: Ja ne znam ništa drugo na ovome svijetu, Ja ću jesti i
piti i uživati stvari koje su u svijetu. Jer tko je on koji je otišao dole u
pakao i došao i rekao nam da je sud tamo. I opet ja gledah i vidjeh
omraženost grešnika, i sve šta je učinio, i oni su stajali zajedno pred
njim u času neophodnosti: i dogodilo se u tomu času kada je bio
izvođen iz tijela na sud, da on (MS.I) reče: Bilo bi bolje za mene (MS.
Njega) da Ja (on) nije bio rođen. I nakon toga sveti anđeli i zli i duša
grešnika dođoše zajedno, i sveti anđeli ne nađoše mjesta u njemu. Ali
zli anđeli prijetili su (imali su vlast nad) tim, i kad su ga izveli iz tijela,
anđeli opomenuše ga triput, govoreći: O jadna dušo, pogledaj na
tijelo odakle si izašla, jer ti moraš vratiti se u tijelo u dan oživljenja da
primiš dužnu nagradu za tvoje grehe i za tvoju zlobu.
832
16 I kad je izvedu, stalan (čuvar) anđeo ode pred njega i reče joj: O
jadna dušo, Ja sam anđeo koji je dolazio tebi dan za danom
izveštavajući Gospoda tvoja zla dela, štagod si činila po noći ili danu; i
ako bi bilo u mojoj moči ja ne bih služio ti niti jedan dan, ali za ovo ne
mogu učiniti ništa, jer Bog je milostiv i pravedan sudija, i on zapoveda
nam da ne prestanemo služiti vašoj duši dok se ne pokajete, ali ti si
izgubio vreme pokajanja. I uistinu sam postao stranac tebi i ti meni.
Hajdemo onda do pravednog sudije, ja neću ostaviti te dok ne
saznam da od ovoga dana ja sam postao stranac tebi. (Ovde Kopt.
Umeće sličan govor duha duši, koji je možda izvoran) I duh je zbunio
ga, i anđeo se uznemirio. Kada stoga oni su došli do ovlasti, i sad je
trebalo da uđu u nebesa, jedan teret (rad, strepnja) je počivalo na
njemu za drugim: grijeh i zaboravnost i žamor srete ga, i duh preljube
i ostale sile, rekoše mu: Gde ideš ti, jadna dušo i usuđuješ se bežati
napred ka nebu. Ostani, da možemo videti da li mi imamo ovlasti
naše u tebi, jer mi ne vidimo sa tobom ijednog svetog pomoćnika.
(Syr. dodaje: I anđeo odgovori i reče: Znajte da je duša Gospodnja, i
on je ne odbacuje, niti ću ja predati sliku Božiju u ruke zloga. Gospod
me podrža sve dane života duše, i on može podržati i pomoći me, i ja
neću odbaciti je dokle ne odem do prijestolja Božijeg na visini. Kada
je on vidi, on ima moč nada njom, i poslati će je gde mu se sviđa.) I
nakon toga ja čuh glasove u visini nebesa, kako govore: Predstavi ovu
jadnu dušu Bogu, da bi on znao da ima Bog, koga je prezirala. Kad
potom je ušla u nebo, svi anđeli, hiljade hiljada, vidješe je, i svi vikaše
jednoglasno: Jao tebi, jadna dušo, zbog tvojih dela koja si činila na
zemlji, koji odgovor ćeš dati Bogu kada se približiš da mu se pokloniš?
Anđeo koji je bio sa njom odgovori i reče: Plači sa mnom, moj dragi
voljeni, jer nisam našla odmora u ovoj duši. I anđeli odgovoriše mu i
rekoše: Neka ova duša bude odvedena isred, jer otkako je ušla, smrad
njen je prešao je do nas anđela. I potom kad je predstavljena, da se
pokloni u prisustvu Boga, anđeo pokaza je Gospodu Bogu koji je
833
učinio u sopstvenoj slici i naličju. I njen anđeo istrča ispred, govoreći:
O Gospode Bože Svemočni, Ja sam anđeo ove duše, čija dela sam
predstavljao tebi danju i noću, ne čineći prema tvome sudu. I isto
potom duh reče: Ja sam duh koji stanuje u njoj otkad je stvorena, i ja
znam je u sebi, i ona nije slijedila moju volju: sudi joj, Gospodaru,
prema Tvom sudu. I glas Božji dođe k njoj i reče: Gde je tvoj plod koji
si urodila, vrijedan onih dobrih stvari koje si primila koje sam stavio
na udaljenost dana između tebe i pravednika nisam li učinio sunce da
se podigne nada tobom kao nad pravednikom. I bila je šutjela, ništa
odgovarajući, i opet glas dođe, govoreći: Pravedan je sud Božiji, i
nema uvažavanja lica u Boga, jer ko god učini njegovu milost on će
imati milost na njemu, i tko god nije imaomilosti, niti će Bog imati
milosti na njega. Neka on stoga bude predan anđelu Tartaruhusu (Gr.
Temeluhus) (Tartar – pakao) koji je postavljen nad mukama, i neka on
ga baci u krajnju tamu gde je plakanje i škripanje zuba, i neka on bude
tamo do velikog dana suda. I nakon toga ja čuh glas anđela i
arhanđela kako govore: Pravedan si ti,O Gospode, i pravedan u
svojim sudovima.

17 I ja gledah, i gle, duša koja je bila dovedena od dva anđela,plakala

je i govorila: Imaj milosti na mene, ti pravedni Bože, O Bože sudijo, jer
danas je sedam dana odkad sam izašla iz tela, i izručena sam ovima
dvojici anđela, i oni su me doveli u ova mesta koja nikad nisam videla.
I Bog pravedan sudija reče joj: Šta si učinila jer nikad nisi pokazala
milost, stoga si izručena ovakvim anđelima, koji nemaju milosti, i jer
nisi činila pravo, stoga niti oni imaju sažaljenja prema tebi u času
tvoje potrebe. Priznaj stoga tvoje grehove koje si počinila kada si bila
u svijetu. I ona odgovori i reče: Gospode, Ja nisam grešila. A pravedan
Gospod Bog je bio ljut kad je rekla: Ja nisam grešila, jer je lagala. I Bog
reče: Misliš li ti da si još u svijetu? Ako bi svako od vas tamo gde si
grešila, sakrio svoj grijeh od svoga bližnjeg,ali ovde nema sakrivene
stvari, jer kada duše dolaze da se poklone pred prijestoljem i dobra
834
dela i grehovi svakoga se pokažu. I kada je duša čula to, ona je šutjela,
ne odgovarajući. I ja čuh Gospoda Boga, pravednog sudiju, kako
govori opet: Dođi, ti anđele ove duše, i stani nasred. I anđeo grešne
duše dođe, imajući napisano u svojim rukama, i reče: Ovo, Gospode,
što je u mojim rukama, su svi grehovi ove duše od njene mladosti do
današnjeg dana, od desete godine njenog rođenja, ako mi zapovediš,
Gospodaru, ja mogui reći dela odtoga odkad su počela od petnaeste
godine (Apokalipsa Zefanije: Ja pogledah i videh napismeno (ista riječ,
hirograf) je bila u ruci: on poče da ga otvara, i kad je raširio on pročita
u mome vlastitome jeziku, i ja nađoh sve moje grehe koje sam
počinila, zapisana od njega, čak ona koje sam počinila od moga
detinjstva do danas.) I Gospodin Bog pravedan sudija reče: Ja kažem
ti, O anđele, ja ne želim od tebe izveštaj jer je počeo od petnaeste
godine, već objavi njegove grehe od pete godine prije nego je umro i
došao ovamo. I opet Bog pravedni sudija reče: Sobom se kunem, i
mojim svetim anđelima i mojom moči, da je se pokajao pet godina
prije nego je umro, čak za hod (razgovor) od jedne godine, bio bi
zaborav svih zala koje je počinio prije i imao bi oproštaj i uklanjanje
greha, ali sada neka strada. I anđeo grešne duše odgovori i reče:
Zapovedaj, Gospode, da (takav i takav) anđeo dovede (takve i takve)
duše. 18 I u istome času duše behu dovedene usred, i duša grešnika
znala ih je. I Gospodar reče duši grešnika: Ja kažem ti, O dušo, priznaj
svoja dela koja si učinila na ovim dušama koje vidiš,kada oni behu u
svijetu. I ono odgovori i reče: Gospodaru, sada nije puna godina
otkako sam ubio ovoga i prolio njegovu krv na zemlji, a sa drugom
sam počinio preljub, i ne samo tom, već sam učinio mnogo štete
oduzimajući njeno imanje. I Gospod Bog pravedni sudija reče: Ne
znaš li da je on učinio nasilje drugom, i on koji je pretrpio nasilje
prvog, on je držan u ovome mjestu dok on koji ga je oštetio umre, i
tada se oboje njih pojavljuju pred sudijom i sad je svaki primio po
onomu šta je učinio. I ja čuh glas koji govoraše: Neka duša bude
835
izručena u ruke Tartaruhusa, i on mora biti odveden u pakao. Neka ga
uzme u niži zatvor i neka ga baci u muke i ostane tamo do velikog
dana suda. I opet ja čuh hiljade hiljada anđela je pjevalo himnu
Gospodinu i govorilo: Pravedan si ti, O Gospode, i pravi su tvoji
sudovi.

19 Anđeo odgovori i reče mi: Jesi li video sve te stvari. I ja rekoh: Da,
Gospode. I on mi reče: Slijedi me opet, i ja ću te odvesti i pokazati ti
mesta pravednika. I ja slijedih anđela i on odvede me u treće nebo i
postavi me pred vrata kapije, i ja pogledah na njih i videh, i kapija bi
od zlata, i tamo behu dva stuba od zlata puna zlatnih slova, i anđeo se
okrenuo opet k meni i reče: Blagosloven si ti koji ulaziš na ta vrata, jer
nije dopušteno ikomu da uđe osim onih koji su držali dobrotu i čistotu
svojih tela u svim stvarima. I ja pitah anđela i rekoh: Gospodine, reci
mi zarad čega su ta slova što stoje na tim tablicama. Anđeo odgovori i
reče mi: To su imena pravednika koji služe Bogu sa njihovim celim
srcem, koji stanuju na zemlji. I opet ja rekoh: Gospode, potom su
njihova imena također njihova pojava i lice onih koji služe Bogu koji je
unebesima, i oni su znani anđelima, jer oni ih znaju sa njihovim celim
srcem služe Bogu pre nego odu sa ovoga svijeta.

20 I kada sam ušao unutar vrata raja tamo dođe da me srete starac
čije lice je sjalo kao sunce, i on zagrli me i reče: Zdravo, Pavle,
dragovoljeni Božji. I on poljubi me radnosna lica, ali je plakao, i ja mu
rekoh: Oče (Lat. Brate), zašto plačeš ti? I opet uzdišući i plačući on
reče: Jer mi smo klonuli zarad ljudi, i oni žaloste nas bolno, jer mnoge
su dobre stvari koje je Gospod pripravio, i velika su njegova obećanja,
ali mnogi ih ne primaju. I ja pitah anđela i rekoh: Tko je ovo,
Gospode? A on mi reče: Ovo je Enoh pisar pravednosti.

Ija uđoh unutar toga mesta i odmah ja videh Iliju i on dođe i pozdravi
me sa zadovoljstvom i radošću. I kada me on vidio, on se okrenuo i
plakao je i rekao mi: Pavle, smiješ li primiti nagradu tvoga rada koji si
836
učinio među ljudima. Što se tiče mene, ja sam video velike i
mnogostruke dobre stvari koje Bog je pripravio za sve pravednike, i
velika su obećanja Božja, ali većina ih ne prima, da teško kroz mnogo
muke i jedan i drugi ulaze u ta mesta.

21 Anđeo odgovori i reče mi: Koje god stvari sada ti pokažem ovde, i
štagod čuješ, ne otkrij ih nikome na zemlji. I on vodio me i pokazivao
mi, i ja čuh tamo reči koje nije zakonito ijednomu čovjeku da izgovori,
i opet on reče: Ali opet prati me i ja ću pokazati ti ono što moraš
iznijeti i reći otvoreno.

I on dovede me dole sa trećega neba, i vodio me na drugo nebo, i

opet vodio me na nebeski svod, i sa svoda vodio me na vrata
nebeska. I početak osnove odtoga je bio na rijeci koja je navodnjavala
celu zemlju. I ja pitah anđela i rekoh: Gospode, šta je ova rijeka vode i
on mi reče: Ovo je okean. I odjednom ja izađoh iz neba, i videh da je
svetlo nebesko koje je sjalo nada celom zemljom (ili, celom tom
zemljom). I tamo zemlja je sedam puta bila sjajnija od srebra. I ja
rekoh: Gospode, šta je ovo mesto i on mi reče: Ovo je zemlja
obećanja. Nisi li još čuo što je pisano: Blagosloveni su krotki, jer oni će
naslijediti zemlju. Duše stoga pravednika kada izlaze iz tela su poslane
za vreme u ovo mesto. I ja rekoh anđelu: Hoće li onda ova zemlja biti
objavljena nakon (lat. Prije) vremena? I anđeo odgovori i reče mi:
Kada Hrist koga ti propovedaš dođe da vlada, tada po naredbi Boga
prva zemlja će nestati, i tad će ova zemlja obećanja biti pokazana i
biti će kao rosa ili oblak, i tada će Gospod Isus Hrist večni kralj biti
objavljen i doći će sa svim svetima da stanuje unutar, i on će vladati
nada njima hiljadu godina, i oni će jesti od dobrih stvari koje ću ti
sada pokazati.

22 I ja gledah okolo te zemlje i vidjeh rijeku kako teče sa mlijekom i

medom. I tamo behu na obali rijeke drveta zasađena, puna voća, a
svako drvo je rađalo dvanaest plodova u godini, i oni su imali različito
837
voće, i ja videh izgled toga mesta i sva dela Božja, i tamo ja videh
palmovo drveće od dvadeset lakata i drugo od deset lakata, i ta
zemlja je bila sedam puta svetlija nego srebro. I drveće je bilo puno
plodova od korijena do gornjih grana. (Lat. Je zbunjujuć ovde, Kopt.
Ima: od korijena svakog drveta gore ka njegovom srcu tamo je deset
hiljada grana sa hiljadu datula u svakom grozdu. I tako je bilo i sa
lozom. Svaka vinova loza imala je deset hiljada grana, a svaka grana
imala je na sebi deset hiljada grozdova grožđa, i svaki grozd imao je
na sebi deset hiljada grožđa. I tamo behu druga drveta, mirijade
mirijada njih, i njihov plod je bio istih dimenzija.) I ja rekoh anđelu:
Zašto svako drvo rađa deset hiljada plodova? Anđeo odgovori i reče
mi: Jer Gospod Bog iz svoga obilja daje svoje darove u izobilju onima
vrednima, jer oni također od vlastite volje unesrećuju sebe kada su u
svijetu, čineći sve stvari zarad njegova imena.

I opet ja rekoh anđelu: Gospode, jesu li to samo obećanja koje većina

svetih Gospoda Boga obećaje i on odgovori i reče mi: Ne, jer tamo je
veće sedam puta nego ovo. Ali ja ti kažem, da kad pravedni izađu iz
tela i vide obećanje i dobre stvari koje Bog je pripremio za njih, oni
opet uzdahnuše i zaplakaše, govoreći: Zašto izgovaramo riječ iz naših
usta da izazivamo našega bližnjeg čak za dan. I ja upitah opet i rekoh:
Da budu ta jedina obećanja Božja. I anđeo odgovori i reče mi: To što
sada vidiš je za one koji su vjenčani i drže čistotu njihova braka,
bijući uzdržljivi. Ali devstvenicima, njima koji gladuju i žeđaju za
pravdom i unesrećuju sebe zarad imena Gospodnjeg, Bog će dati
stvari sedmostruko više nego ove, koje sad ću ti pokazati.

I nakon toga on izvede me iz toga mesta gde sam video te stvari, i gle,
rijeka, i vode njene behu bele neizmerno, više od mleka, i ja rekoh
anđelu: Šta je ovo i on mi reče: Ovo je jezero Aherusa gde je grad
Hristov, ali nije svakomu čovjeku dopušteno da uđe u taj grad, jer ovo
je put koji vodi ka Bogu, i ako iko je razvratnik ili loš, i okrene se i

838
pokaje i donese plodove za pokajanje, prvo kad on izađe iz tela on je
doveden i obožava Boga, i tad po zapovesti Gospoda on je izručen
Mihaelu anđelu, i on pere ga u jezeru Aherusa i tako dovodi ga u grad
Krista sa njima koji nisu učinili greh. I ja se čudih i blagoslovih
Gospoda Boga za sve stvari koje ja videh.

23 I anđeo odgovori i reče mi; Slijedi me i ja ću te dovesti u grad

Hrista. I on je stajao do jezera Aherusa, i postavi me na zlatan brod, i
anđeli kojih je bilo tri hiljade pjevaše himnu preda mnom dokle nisam
stigao do grada Hristovog. I oni koji stanovaše u gradu Hrista
rodovahu se uveliko nada mnom dok sam im dolazio, i ja uđoh i videh
grad Hrista. I kako je bio sav od zlata, i dvanaest zidova su ga
obuhvatali, i tamo bi dvanaest tornjeva unutar (toranj na svakom
zidu, Kopt.: 12000 tornjeva, Syr.), i svaki zid je imao stadij (200m)
između njih (t.j zidovi behu stadij odvojeni, tako Syr, Kopt opseg
svakoga je bio 100 stadija) okolo, i ja rekoh anđelu: Gospode, koliko
je jedan stadij? Anđeo odgovori i reče mi: To je toliko koliko je
između Gospoda Boga i ljudi na zemlji, jer velik grad Krista je sam. I
tamo behu dvanaest vrata u krug grada, od velike ljepote, i četiri
rijeke koje su okruživale ga. Tamo je bila rijeka od meda, i rijeka od
mlijeka, i rijeka od vina, i rijeka od ulja. I ja rekoh anđelu: Šta su te
rijeke koje okružuju ovaj grad okolo. I on mi reče: To su četiri rijeke
koje teku izobilno za one koji su u ovoj zemlji obećanja, od kojih su
imena ova: rijeka od meda se zove Fison, a rijeka od mlijeka Eufrat, i
rijeka od ulja Geon, i rijeka od vina Tigris. Odakle kada pravednici
behu u svijetu oni nisu koristili njihovu moč nad ovim stvarima, već su
gladovali i unesrećivali sebe zarad Gospoda Boga, stoga kada uđu u
ovaj grad, Gospod će im dati ove stvari nebrojeno i bez mjere.

24 I kad ja uđoh unutar na vrata videh pre vrata grada drveće veliko i
visoko, koje nema plodova,već lišće samo. I ja videh nekoliko ljudi oko
drveća, i oni tugovahu bolno kada su videli ijednog čovjeka da ulazi u

839
grad. I ta drveća su se pokoravala njima, ponižavajući se dole, i opet
rastući.

I ja gledah i plakah sa njima, i ja pitah anđela i rekoh: Gospode, tko su

ovi kojima nije dozvoljeno da uđu u grad Krista? I on mi reče: To su
oni koji su iskreno odricali se svijeta danju i noću sa postom, ali su
imali srce ponosno iznad drugih ljudi,veličajući i slaveći sebe, i ne
čineći ništa svojim bližnjima. Jer neke su pozdravljali prijateljski, ali
drugima govoriše niti 'Pozdrav', i kojima oni nisu otvarali, i ako su
učinili ijednu malu stvar za svoje bližnje oni su bili naduveni. I ja
rekoh: Šta onda, Gospode njihov ponos ih je sprečio od ulaska u grad
Hristov? I anđeo odgovori i reče mi: Korijen svih zala je ponos. Jesu li
oni bolji od Sina Božijeg koji je došao židovima u velikoj poniznosti. I
ja pitah ga i rekoh: Zašto je da je drveće ponizno i potom opet se
uzvisuje? A anđeo odgovori i reče mi: Svo vreme koje su ovi proveli
na zemlji (Od stara vremena oni behu na zemlji, Kopt.) služeći Bogu
(oni služiše Bogu): Ali zbog srama iprijekora ljudi oni behu
posramljeni (crvenili se) za vreme i ponižavali sebe, ali nisu tugovali,
niti se kajali, da prestanu od ovoga ponosa koji je u njima (i jedan dan
oni pokloniše se zarad nemilosti čovjeka, jer oni ne mogu izdržati
ponos koji je u njemu, Kopt.) Ovo je uzrok zašto drveće se ponizuje i
ponovo diže. I ja pitah i rekoh: Zarad čega su oni puštani u vrata
grada. Anđeo odgovori i reče mi: Zbog velike dobrote Boga, i jer ovo
je ulaz svih svetih koji ulaze u ovaj grad. Stoga oni su ostavljeni u
ovomu mestu, da kad Krist večni kralj uđe unutar sa svojim svetima,
kada on uđe unutar, svi pravedni će preklinjati za njih, i tada će oni
ući u grad sa njima, ali niko od njih nema pouzdanja kao što imaju oni
koji ponizuju sebe, služeći Gospodu Bogu celoga svoga života.

25 Ali ja odoh napred i anđeo me vodio i doveo me na rijeku od

meda, i ja videh tamo Isaiju i Jeremiju i Ezekiela i Amosa i Miheja i
Zahariju, i proroke manje i veće, i oni pozdraviše me u gradu. I ja

840
rekoh anđelu: Šta je ovaj put a on mi reče: Ovo je put proroka, svaki
je ucveljivao svoju dušu i nije činio svoju volju zarad Boga, kada je
otišao iz sveta i bio doveden ka Gospodu Bogu i obožavao ga, tad po
zapovesti Božjoj on je izručen Mihaelu, i on ga je doveo u grad do
ovoga mjesta proroka, i oni pozdraviše ga kao njihova prijatelja i
bližnjeg jer je on činio volju Božju.

26 I opet on me vodio do rijeke od mlijeka, i ja videh u tome mestu

svu decu koju kralj Herod je ubio zarad Hrista, i oni pozdraviše me, i
anđeo mi reče: Svi oni koji drže častnost u čistoći, kada odu iz tela,
nakon obožavanja Gospoda Boga, su izručeni Mihailu i dovedeni do
dece, i oni pozdraviše ga govoreći: Oni su naša braća i prijatelji i
drugovi: među njima će naslijediti obećanje Božje.

27 I opet on uze me i dovede me do sjeverne strane grada, i odvede

me gde je rijeka od vina, i ja videh tamo Abrahama, Isaka i Jakova,
Lota i Joba i druge svece, i oni pozdraviše me (Apokalipsa Zefanije:
anđeo potrča ka svim pravednicima koji behu tamo, Abraham, Isak,
Jakov, Enoh, Ilija i David. On je razgovarao sa njima kao prijatelj sa
prijateljem, koji hodaju zajedno.) I ja pitah i rekoh: Koje je ovo
mesto,Gospode. Anđeo odgovori i reče mi: Svi oni koji su ugostitelji
stranaca, kada odu iz svijeta prvo obožavaju Gospoda Boga, i potom
su izručeni Mihaelu i dovedeni ovim putem u grad, i svi pravednici
pozdraviše ga kao sina i brata, i rekoše mu: Zbog tebe je držana
ljubaznost i ugoščivanje stranaca, dođi i imaj nasljeđe u gradu našega
Gospoda Boga. Svaki pravednik će primiti dobre vijesti od Boga u
gradu prema njegovim delima.

28 I opet on odvede me do rijeke od ulja na istočnoj strani grada. I ja

videh tamo čovjeka koji se raduje i pjeva psalme, i reče: Tko su ovi,
Gospode i anđeo mi reče: To su oni koji su predali sebe ka Bogu sa
celim njihovim srcem, i nije u njima bilo ponosa. Jer svi koji se raduju

841
u Gospoda Boga i pevaju slave Bogu sa njihovim celim srcem su
dovedeni ovde u ovaj grad.

29 I on uze me usred grada, od dvanaest zidova (do dvanaestog zida,

Kopt.). A tamo je bio u tome mestu visok zid, i ja upitah i rekoh: Je li
tamo u gradu Hrista zid ljepši u čast nego ovo mesto. I anđeo
odgovori i reče mi: Drugi je bolji od prvog, i tako treći nego drugi, jer
izvrsni nego drugi do dvanaestog zida. I ja rekoh: Zašto Gospode,
jedan nadmašuje drugoga u slavi pokaži mi. I anđeo odgovori i reče
mi: Svi oni koji su imali u niima malo klevete ili zavisti ili ponosa,
nešto je uzeto od njegove slave, čak ako je u gradu Hrista. Pogledaj
pored sebe.

I ja se okrenuh i vidjeh zlatna prijestolja na nekoliko kapija, i na njima

ljudi koji imaju zlatne krune i dragulje, i ja pogledah i videh među tim
dvanaest ljudi, prijestolja postavljena na drugi način (red, izgled), koji
se pojavljivao od mnogo slave tako da nijedan čovjek nije mogao
objasiti hvalu njihovu. I ja pitah anđela i rekoh: Gospode, tko je na
tronu. A anđel odgovori i reče mi: To su prijestolja onih koji čine
dobro i razumevanje srca i učinili su sebe ludacima zarad Gospoda
Boga, ne znajući ni Spise niti mnogo psalama, ali držeći u mislima je
poglavlje o zapovijedima Božjim oni su činili sa velikom marljivošću, i
imali su ispravne namjere pred Gospodom Bogom, i za tavelika čuda
će držati se nad svim svecima pred Gospodom Bogom, koji će govoriti
jedan s drugim, govoreći: Stani i pogledaj neučene koji ne znaju ništa
više, kako su zaradili takvu lijepu odjeću i tako veliku slavu zarad
njihove nevinosti (nedužnosti).

I ja videh usred grada oltar neizmerno visok. I tamo je bio jedan koji
je stajao do oltara čije lice je sjalo kao sunce, i on je držao u svojim
rukama psaltir i harfu i pevao hvale, govoreći: Aleluja. I njegov glas je
ispunjavao ceo grad. I kad svi koji su bili na kulama (tornjevima) i
vratima ih čuše, oni odgovoriše: Aliluja, tako da temelji grada behu
842
uzdrmani. I ja pitah anđela i rekoh: Tko je ovo, Gospode, ovo je od
tako velike moči. A anđeo mi odgovori: Ovo je David. Ovo je grad
Jerusalem, i kad Krist kralj večnosti dođe u punoći (pouzdanju,
slobodi) svoga kraljevstva, on će opet ići ispred njega da peva slave, i
svi pravedni zajedno će pevati hvale, odgovarajući: Aleluja. I ja rekoh:
Gospodaru, kako to da David jedini iznad svih svetaca čini početak
pevanja slave. A anđeo odgovori i reče mi: Kada (ili, jer) Hrist Sin Božji
je sjedio na desnu ruku svoga Oca, ovaj David će pevati hvale pred
njim u sedmom nebu, i kako je učinjeno u nebesima, tako je i ispod:
jer bez Davida nije zakonito prinijeti žrtvu Bogu: već je potreba da
David peva hvale u času prinošenja tijela i krvi Hristove, kao što se
čini u nebesima, tako i na zemlji. 30 I ja rekoh anđelu: Gospodine, šta
je Aliluja? I anđeo odgovori i reče mi: Ti ispituješ i pitaš sve stvari. I on
mi reče: Aleluja se govori na jevrejskom, to je govor Gožji i od anđela,
a tumačenje Aliluje je ovo: tekel . kat . marit . maha (Gr. Tebel
maremata). I ja rekoh: Gospodine, šta je tekel kat marit maha? A
anđeo odgovori i reče mi: Ovo je tekel kat marit maha : Blagoslovimo
ga svi zajedno. I ja upitah anđela i rekoh: Gospodine, da li oni svi kažu
Aliluja blagosloven Bog? I anđeo odgovori i reče mi: Tako je: i opet,
ako iko peva Aliluja, a oni koji su prisutni ne pevaju s njim, oni čine
greh u tome što ne pevaju s njim. I ja rekoh: Gospode, da li čovjek
greši ako je on veoma star? I anđeo odgovori i reče mi: Ne tako, ali
onaj koji može, i ne pjeva s njim, znaj da takav je mrzitelj riječi, jer bio
bi ponosan i nevrijedan da on ne blagoslovi Gospoda Boga svoga
stvoritelja.

31 I kad je on prestao govoriti meni, on odveo me van grada kroz

drveće i nazad sa mjesta zemlje dobrih stvari (ili, ljudi) i postavio me
na rijeku mlijeka i meda, i potom odveo me na okean koji nosi osnove
nebesa.

843
Anđeo odgovori i reče mi: Vidiš li ti da ideš tamo? I ja rekoh: Da,
Gospode.I on mi reče: Dođi, slijedi me, i ja ću pokazati ti duše zlih i
grešnika, da bi ti znao koje mesto oni imaju. I ja odoh sa anđelom i on
uze me na putu zalaska sunca, i ja videh početak nebesa osnovan na
velikoj rijeci vode, i ja pitah: Šta je ova reka vode? A on reče mi: Ovo
je ocean koji opasuje celu zemlju okolo. I kad dođoh preko (van)
okeana, ja pogledah i tamo nije bilo svetla u tom mestu, već tama i
tuga: i ja uzdahnuh

I ja videh rijeku od vatre koja gori sa vrelinom, i u njoj je bilo mnoštvo

ljudi i žena uronjeno do koljena, i drugi ljudi do pupka; drugi također
do usana a drugi do kose, i ja pitah anđela i rekoh: Gospode jesu li ovi
u rijeci od vatre? I anđeo odgovori i reče mi: Njima nije niti vruće ni
hladno, jer oni nisu nađeni ni u broju pravednih niti u broju zlih, jer
oni su prošli vreme njihova života na zemlji, provodeći neko vreme u
molitvi, ali druge dane u grehovima i preljubi, do njihove smrti. I ja
pitah i rekoh: Tko su ovi, Gospode, koji su uronjeni do kolena u vatri?
On odgovori i reče mi: To su oni koji kada su izlazili iz crkve zanimali
su se bespotrebnim razgovorom. Ali oni koji su uronjeni do pupka su
oni koji, kada su primili telo i krv Hrista, išli su i činili preljub, i nisu
prestajali od njihovih grehova dok nisu umrli, a oni koji su potopljeni
do usana su oni koji su ogovarali drugoga kada su bili sakupljeni u
crkvi Božijoj, a oni koji su potopljeni do obrva su oni koji mašu jedni
drugima i namišljaju zlo protiv svojih bližnjih.

32 I ja videh na severnoj strani mjesta svakave muke, pune ljudi i

žena, i rijeku vatre koja plovi na njih. I ja gledah i videh jame
neizmerno duboke, i u njima mnoge duše zajedno, i dubina toga
mesta je kao tri hiljade lakata, i videh ih kako tuguju i plaču i govore:
Imaj milosti na nas, Gospode. I nijedan čovjek nije imao milosti na
njih. I ja pitah anđela i rekoh: Tko su ovi, Gospode? I anđeo odgovori i
reče mi: To su oni koji nisu verovali u Gospoda da bi im on bio

844
pomoćnik. I ja upitah i rekoh: Gospode, ako ove duše nastave ovako,
trideset i četrdeset naraštaja je bačeno jedno na drugo, osim ako ne
budu bačeni dublje, ja vjerujem da ih jame ne bi mogle sadržati. I on
mi reče; Ponor nema mjere, jer ispod njega ide također ono šta je
ispod, i tako je da ako jaki čovjek uzme kamen i baci ga u neizmerno
dubok bunar i nakon mnogo časova (dugo vremena) ono dostiže
zemlju, i tako i bezdan. Jer kada duše su ubačene unutar,teško nakon
pet stotina godina one dolaze do dna. 33 I ja kada sam čuo, tugovah
zarad rase ljudi. I anđeo odgovori i reče mi: Zašto tuguješ ti jesi li ti
milostiviji od Boga jer utoliko koliko Bog je dobar i zna da tamo su
muke, on strpljivo podnosi čovećanstvo, ostavljajući svakome da čini
sopstvenu volju za vreme koje živi na zemlji.

34 Opet ja pogledah na rijeku vatre, i ja videh tamo čovjeka

uhvaćenog za grlo (Kopt. Starca koji je bio vučen, i oni uroniše ga do
koljena. I anđel Aftemeloukos dođe sa velikom vatrom...) od anđela,
čuvara pakla, imajući u njihovim rukama željezo od tri kuke s kojim su
oni proboli utrobu toga starog čovjeka. I ja upitah anđela i rekoh:
Gospode, tko je ovaj stari čovjek kojemu se nanose tolike muke? I
anđeo odgovori i reče mi: On koga vidiš je sveštenik koji nije dobro
ispunio svoju službu, jer kada je on jeo i pio i kurvao se on je prinosio
žrtvu Gospodu na svetome oltaru.

35 I ja nisam video izdaleka starca koga četiri zla anđela dovedoše,

trčeći brzo, i oni potopiše ga do njegovih kolena u vatrenu rijeku, i
udariše ga kamenjem i raniše mu lice , i nisu mu dopustili da kaže:
Imaj milosti na mene. I ja pitah anđela i on mi reče: On koga ti vidiš je
bio episkop (biskup), i on nije dobro ispunjavao svoje episkopstvo, jer
je primio uistinu veliko ime, ali nije hodio u svetosti koja mu je dala to
ime celi život, jer nije davao pravi sud, i nije imao sažaljenja na
udovice i siročad, i sad je nadoknađeno mu prema njegovoj nepravdi i
njegovim delima.

845
36 I ja videh drugoga čovjeka u rijeci vatre uronjenog do kolena, a
njegove ruke behu raširene i krvave, i crvi su izlazili iz njegovih usta i
nosnica, i on je tugovao i plakao, govorivši: Imaj milosti namene jer ja
podnosim bol više nego ostali koji su u ovoj muki. I ja pitah: Tko je
ovo, Gospode? A on mi reče: Ovaj koga vidiš je bio učitelj, koji je jeo
prinose i činio blud i nije činio pravo u očima Božjim,stoga bez
prestanka on plaća kaznu. I ja pogledah i videh pored njega drugoga
čovjeka koga su oni doveli u žurbi i bacili ga u reku vatrenu, i on je bio
tamo do kolena, i anđeo koji je bio nada mukama, imajući veliku
britvu, užareno vruću, i s tom on odseće usne toga čovjeka i jezik isto.
I ja uzdahnuh i plakah i upitah: Tko je ovaj čovjek, Gospode? A on mi
reče: Ovaj koga vidiš je bio čitač i čitao je ljudima, ali nije držao
zapovijedi Božje, sada on plaća svoju kaznu.

37 I ja videh drugo mnoštvo jama u istomu mjestu, i usred njih rijeka

ispunjena sa mnoštvom ljudi i žena, i crvi jedoše ih. Ali ja plakah i
uzdahnuh i upitah anđela: Gospode, tko su ovi? A on mi reče: To su
oni koji su iznuđivali korist na dobit i verovali u njihovo bogatstvo, ne
imajući nadu u Boga, da je on njihov pomoćnik.

I nakon toga ja pogledah i vidjeh veoma usko mjesto, i tamo bi kao

zid, i okolo vatra. I videh unutar ljude i žene koji su grizli svoje jezike, i
pitah? Tko su ovi Gospode? A on reče mi: To su oni koji su ismijavali
se riječi Božjoj u crkvi, ne slušajući je, već su činili ništa od Boga i
njegovih anđela, stoga oni tako plačaju dužnu kaznu.

38 I ja pogledah i videh drugu lokvu (lat. Starog čovjeka!) ispod jame,

i pojava njegova je bila kao krv, i ja pitah i rekoh: Gospode, koje je
ovo mesto? A on mi reče: U ovu rušu idu sve muke. I ja videh ljude i
žene potopljene do usta, i pitaše: Tko su ovi, Gospode? I on mi reče:
to su vračari koji su davali ljudima i ženama magične čari, i oni nisu
našli odmor (t.j. nisu prestali) dok nisu umrli.

846
I opet ja videh ljude i žene vrlo tamne pojave i vatrenoj jami, i ja
uzdahnuh i zaplakah i pitah: Tko su ovi, Gospode? A on mi reče: To su
kurvari i preljubnici koji, imajući svoje žene, činili su preljub, i isto
tako žene na isti način činile preljub, imajući svoje muževe: stoga oni
plačaju kaznu bez prestanka.

39 I ja videh tamo devojke obučene u crnu odeću, i četiri strašna

anđela drže u njihovim rukama užarene lance, i oni ih stavljaju oko
vrata i vode ih u tamu. I opet ja plakah i pitah anđela: Tko su ovi,
Gospode? A on mi reče: To su oni koji bijuči devci uprljaše svoje
devičanstvo, i njihovi roditelji nisu znali, zbog čega bez prestanka oni
plačaju kaznu.

I opet ja videh ljude i žene sa njihovim glavama i nogama odsečenim i

golim, u mjestu leda i snijega, i crvi ih jedoše. I kad ja videh ja plakah i
upitah: Tko su ovi, Gospode i on mi reče: To su oni koji su ozlijeđivali
one bez oca i udovice i siromašne, i nisu verovali u Gospoda: zbog
čega bez prestanka plačaju dužnu kaznu.

I ja pogledah i videh druge kako vise nad kanalom vode, i njihovi jezici
bili su neizmerno suhi, i mnogo voće je bilo im na vidu, a nije im bilo
dato da ih uzmu. I ja pitah: Tko su ovi, Gospode? I on reče mi: To su
oni koji su prelamali post prije određenog vremena: stoga bez
prestanka plačaju kaznu.

I videh druge ljude i žene koji su visili za obrve i njihovu kosu, i

vatrena rijeka vukla ih je, i ja rekoh: Tko su ovi, Gospode? I on mi
reče: To su oni koji su davali sebe ne svojim muževima i ženama, već
preljubnicima i stoga bez prestanka plačaju dužnu kaznu. (Za ovo
Kopt. Ima: ljudi i žene vise naglavačke baklje im gore pred licima,
zmije se omotavaju da ih progutaju. To su žene koje su ukrašavale
sebe sa bojama i pomastima i odlazili u crkvu i namamljivale ljude. Syr
i Gr. Izostavljaju)

847
I ja videh druge ljude i žene pokrivene prašinom, i njihova pojava bila
je kao krv, i oni su bili u rupi od smole i sumpora i nošeni dole u rijeci
vatre. I ja pitah: Tko su ovi, Gospode? A on reče meni: To su oni koji
su činili zlo Sodoma i Gomore, ljudi sa ljudima, zbog čega plačaju
kaznu bez prestanka .

40 I ja pogledah i videh ljude i žene odevene u belo (svetlu) pojavu, a

njihove oči behu slepe, i behu sedili u jami, i ja pitah: Tko su ovi,
Gospode? A on mi reče: To su oni od mnogobožaca koji su davali
milostinju i nisu znali Gospoda Boga, zbog čega bez prestanka plačaju
dužnu kaznu.

I ja pogledah i videh druge ljude i žene na ražnju vatre, i zvijeri kako ih

trgaju, i nije im dopušteno da kažu: Gospode, imaj milosti na nas. I ja
videh anđela muka (Aftemeloukosa, Kopt.) kako stavlja jajljuće muke
na njih i govori: Priznaj Sina Božjeg. Jer rečeno vam je ranije, ali kada
sveti spisi Božji nisu vam čitani, niste marili: zato sud Božji je
pravedan, jer vaša zla dela su vas uzela, i odvela vas u ove muke. Ali
ja uzdahnuh i plakah, i pitah i rekoh: Tko su ovi ljudi i žene koji su
udavljeni u vatri i plačaju kaznu? A on mi odgovori: To su žene koje su
oskrvnile stvaranje Božije kada su rađale decu iz utrobe, a ovo su ljudi
koji su lijegali sa njima. Ali njihova deca molila su Gospoda Boga i
anđele koji su nad mukama, govoreći: Osveti nas od naših roditelja,
jer oni su onečistili stvaranje Božije. Imajući ime Boga, ali ne držeći
njegove zapovijedi, oni su nas davali za hranu psima i da budemo
izgaženi od svinja,a druge oni su bacali u rijeku (Kopt. Adds: i nisu
dopuštali nam da izrastemo u pravedne ljude i služimo Bogu. Ali ona
deca behu izručena anđelima pakla da ih odvedu u prostrano mesto
milosti, ali njihovi oci i majke behu davljeni u večnim mukama.

I potom ja videh ljude i žene obučene u krpe pune smole i sumpora

vatre, i tamo behu zmije umotane oko njihovih vratova i ramena i
nogu, i anđeli su imali rogove od vatre uzdržavali su ih i udarali ih i
848
zatvarali njihove nozdrve, govoreći im: Zašto niste znali vreme u
kojem je bilo pravo za vas da se pokajete i služite Bogu, a niste? I ja
pitah: Tko su ovi, Gospode? I on mi reče: To su oni koji su izgledali da
odriću se sveta (lat. Bog), noseći naše odijelo, ali zamke jsvijeta
učinile su ih da budu jadni, oni nisu pokazali darežljivost i nisu imali
sažaljenja na udovice i siročad: stranca i hodočasnika oni nisu primali,
niti prinosili žrtvu niti imali sažaljenja na svoga bližnjeg, i njihova
molitva nije odilazila gore niti jedan dan čista ka Gospodu Bogu, već
mnoge zamke svijeta vračale su ih, i oni nisu mogli da čine pravo u
očima Božjim. I anđeli su nosili (lat. Opkolili) ih u mesto muka, i oni
koji behu u mukama videše ih i rekoše im: Mi uistinu kada smo živeli
u svijetu nijekali smo Boga, i vi ste činili tako. I mi kada smo bili u
svijetu znali smo da smo grešnici, ali za vas je govoreno: To su
pravednici i sluge Božije, sada znamo da ste vi samo zvani imenom
Gospoda. Zato također vi plačate dužnu kaznu.

I ja uzdahnuh i plakah i rekoh: Jao ljudima! Teško grešnicima! Kojem

kraju su oni rođeni. A anđeo odgovori i reče mi: Zašto plačeš ti? Jesi li
ti milostiviji od Gospoda Boga koji te blagoslovio za uvek, koji je
utvrdio sud i ostavio svakoga čovjeka svojoj volji da odabere dobro ili
zlo i da čini kako hoće. A opet ja plačem veoma bolno, i on reče mi:
Plačeš li, kao da nisi video većih muka. Slijedi me, i videti češ
sedmostruko veće od ovih.

41 I on me uze sa sjeverne strane (do zapada, Syr.) i postavi me nad

vrelom, i ja nađoh ga zapečaćena sa sedam pečata. I anđeo koji je bio
sa mnom odgovori i reče anđelu toga mesta: Otvori otvor toga
bunara, da Pavle voljeni od Boga može vidjeti, jer moč mu je data da
vidi sve muke pakla. I anđeo mi reče: Stani podalje, da možeš izdržati
smrad ovoga mesta. Kad potom bunar je bio otvoren, odmah tamo
usta iz njega težak smrad i zao neizmerno, koji je prevazilazio sve
muke, i ja pogledah u bunar i videh mase (grudice) vatre kako gore na

849
svakoj strani, i strah, i tamo bi tjeskoba u ustima jame tako da uzima
jednog čovjeka unutar. I anđeo odgovori i reče mi: Ako iko bude
ubačen u bunar ponora, i ako bude zapečaćen nada njim, nikada neće
biti sječanja njega u prisustvu Oca i Sina i Svetoga Duha ili svetih
anđela. I ja rekoh: Tko su oni, Gospode, koji su bačeni u ovaj bunar. I
on mi reče: Oni su koji god ne priznaju da Hrist je došao u telu i da
Djeva Marija ga je nosila i tko god kaže za hljeb i čašu blagoslova
Euharistije da nije telo i krv Hrista.

42 I ja pogledah sa severa ka zapadu i videh tamo crva koji ne spava, i

u tome mestu je bilo škripanje zuba. I crva bi od mjere nednog lakta, i
na njima behu dve glave, i ja videh troje ljudi i ženu u hladnom i
škripu zuba. I ja pitah i rekoh: Gospode, tko su oni koji su u ovome
mestu? A on mi reče: To su oni koji kažu da Hrist nije ustao iz mrtvih, i
da ovo telo ne ustaje ponovo. I ja pitah i rekoh: Gospode, je li tamo
nema vatre niti vrućine u tome mestu? A on mi reče: U tom mjestu
nema ničega drugoga osim hladnoće i snijega. I opet on mi reče: Čak
ako sunce (sedam sunaca, Kopt.) ustanu na njih, oni ne bi bili
utopljeni, zbog velike hladnoće tog mesta i snijega. I kad ja čuh ovo,
ja raširih moje ruke i plakah i uzdisah, i opet rekoh: Bilo bi bolje za nas
da se nismo rodili, mi svi koji smo grešnici. 43 Ali kad oni koji su bili u
tome mestu videše me da plačem, sa anđelom, oni su plakali i
tugovali, govoreći: Gospode Bože, imaj milosti na nas.

I nakon toga ja videh nebesa otvorena i Mihael arhanđel je silazio

dole sa nebesa, i sa njim sve sile anđela, i oni dođoše čak do onih koji
su bili u mukama. I oni kada videše ih da tuguju i plaču i govore: Imaj
milosti na nas, ti Mihailo, arhanđele, imaj milosti na nas i na rasu
ljudi, jer je tvojim molitvama da zemlja stoji. MI smo sada videli sud i
spoznali Sina Božijeg. Nije moguće za nas da molimo za ovo prije nego
dođemo u ovo mesto, jer smo čuli da tamo je sud, prije nego smo
otišli iz svijeta, ali zamke i život svijeta nije nam dopustio da se

850
pokajemo. I Mihailo odgovori i reče: Poslušajte kada Mihael govori: Ja
sam onaj koji stoji u prisustvu Boga uvijek. Tako živ bio Gospod, pred
čijim licem ja stojim, ja ne prestajem za jedan dan niti jednu noć
moliti stalno za rasu ljudi, i ja uistinu molim za njih koji su na zemlji,
ali oni ne prestaju od činjenja zlobe i bluda. I oni ne donose ništa
dobra dok su na zemlji, i vi ste protraćili uzalud vreme u kojem ste se
trebali pokajati. Ali ja sam molio uvijek, i sada se molim da Bog
pošalje rosu i da kiša bude poslana na zemlju, i još molim dok zemlja
donosi plodove, i kažem da ako ikoji čovjek čini i malo dobra ja ću se
zalagati za njega i zaštititi ga dokle ne izbegne sud muke. Gde su onda
vaše molitve? Gde su vaša pokajanja izgubili ste vreme prezreno. Ali
sada plačite, i ja plačem sa vama, i anđeli koji su sa mnom, zajedno sa
voljenim Pavlom, ako možda milostivi Bog bi imao milosti i dao vam
osveženje. I tad kada oni čuše ove riječi plakaše i tugovaše bolno, i svi
rekoše uglas: Imaj milosti na nas, O sine Božiji. I ja Pavle, uzdahnuh i
rekoh, O Gospode Bože, imaj milosti na tvoje stvorenje, imaj milosti
na decu ljudi, imaj milosti na tvoju sliku.

44 Ja gledah i videh nebesa udarena kao drvo koje se kreće na vetru, i

odjednom oni baciše se dole na njihova lica pred prijestoljem, i ja
videh dvadeset i četiri starešine i četiri životinje koje se pokloniše
Bogu, i ja videh oltar i zavjesu i prijestolje, i svi su se oni radovali, i
dim miomirasa dizao se pored oltara prijestolja Božijega, i ja čuh glas
kako govori: Zarad čega vi me molite, naši anđeli, i naše sluge? A oni
vikaše, govoreći: Mi molimo te, gledajući tvoju veliku dobrotu ka
ljudima. I potom ja vidjeh Sina Božijeg kako dolazi dole sa nebesa, i na
njegovoj glavi je bila kruna. I kad oni koji su bili u mukama videše ga
oni vikaše jednoglasno, govoreći: Imaj milosti na nas, O uzvišeni Sine
Božiji (ili, Sin Boga Svevišnjeg): ti si onaj koji si dao utjehu svima
onima koji su u nebesima i zemlji, imaj milosti na nas, jer otkako smo
te vidjeli mi smo osnaženi. I tamo ode glas od Sina Božijeg kroz sve
muke, govoreći: Koja dobra dela ste učinili da biste tražili osveženje?
851
Moja krv je prolivena za vas, i ni tako se niste pokajali, jer zarad vas
sam nosio krunu od trnja na mojoj glavi, zbog vas sam primio udarce
po mojim obrazima, i ni tako se niste pokajali. Ja pitah za vodu kad
sam visio na krstu, i oni dadoše mi sirće pomešano sa žuči, sa kopljem
proboli su moju desnu stranu, zarad imena moga oni su ubili moje
sluge proroke, i pravednike, i zbog svih tih stvari ja sam vam dao
mjesto pokajanja, a vi niste hteli. I zbog Mihaela arhanđela moga
saveza i anđela koji su sa njim, i je Pavle moj ljubljeni koga nisam htio
žalostiti, i zbog vaše braće koja su u svetu i koji prinose žrtve, i zbog
vaših sinova, jer u njima su moje zapovijesti, Ja i još više zarad moje
dobrote, u taj dan u koji sam ustao iz mrtvih ja vam dadoh svima koji
ste u mukama osveženje za dan i noć zauvek. I svi oni plakaše i
rekoše: Miblagosiljamo te, O Sine Božiji, jer ti si dao nam odmor za
dan i noć, jer bolja nam je okrepa jednoga dana nego celo vreme
našega života u kojem smo bili na zemlji: i ako smo znali jasno da ovo
mesto je određeno za one koji greše, ne bismo učinili druga dela koje
god, niti trgovali niti učinili ijednu ludost. Jer koja korist je naš ponos
u svijetu (Copt. Koja korist je nama da budemo rođeni u svijetu) Jer
ovaj naš ponos je zarobljenik, koji je izašao iz naših usta protiv našeg
bližnjeg 8Kopt. Naš život je kao dah usta): i ova bol i naš bolni strah i
suze i crvi koji su pod nama, oni su gori nama nego muke koje trpimo.
(Ovo je teško razumljivo, ali Kopt., se slaže, da nije bilo, ove su gore
nego da nisam rođen') Dok su oni ovako govorili, anđeli muke i zli
anđeli su bili ljuti na njih i rekoše: Koliko dugo ste plakali i uzdisali jer
niste imali milosti. Jer ovo je sud Božiji na njemu koji nije imao
milosti. I primio si ovu veliku milost, osveženje za noć i dan
Gospodnjega dana, jer zarad Pavla voljenoga Božijeg koji vam je
došao.

45 I nakon ovih stvari anđeo mi reče: Jesi li video sve ove stvari? I ja
rekoh: Da Gospode. I on mi reče: Slijedi me, i ja ću te dovesti u Raj, da
pravednici koji su tamo vide te, jer evo, oni se nadaju videti te, i
852
spremni su doći i sresti te sa radošću. I ja slijedih anđela u brzini
Svetoga Duha, i on postavi me u Raj i reče mi: Ovo je Raj, u kojem
Adam i njegova žena su grešili. I ja uđoh u Raj i videh glavu voda, i
anđeo mahnu mi i reče: Pogledaj, reče on, ove vode, jer ovo je rijeka
Fison i opasuje oko cele zemlje Evila, a ova druga je Geon koja ide
okolo cele zemlje Egipat i Etiopije, a ova druga je Tigris koja je prema
Asiriji, i ova druga je Eufrat koja navodnjava zemlju Mesopotamije. I
ja uđoh dalje i videh drvo posađeno, iz čijeg korenja su tekle vode, i iz
kojih je bio početak četiri rijeke, i Duh Božiji počivao je na drvetu, i
kad je duh disao vode su tekle, i ja rekoh: Gospode, je li ovo drvo ono
koje čini vode da teku? A on mi reče: Jer u početku, prije nebesa i
zemlje nego su se pojavili, sve stvari su bile nevidljive, Duh Božiji se
kretao nad vodama, ali odkad zapovešću Božijom nebesa i zemlja se
pojaviše duh je počivao na ovom drvetu, odakle kada je duh disao,
vode su tekle od drveta. I on uze me za ruku i odvede me do drveta
znanja dobra i zla, i reče: Ovo je drvo kojim smrt je ušla u svijet, i
Adam uzimajući od svoje žene je jeo, i smrt je ušla u svijet. I on
pokaza mi drugu drvo usred Raja, i reče mi: Ovo je drvo života.

46 I dok sam ja gledao na drvo, Ja videh djevicu kako dolazi iz daleka,

i dve stotine anđela preda njom su pevali pesme, i ja pitah i rekoh:
Gospode, tko je ovo što dolazi u takvoj slavi i on mi reče: Ovo je
Marija djeva, majka Gospoda. I ona dođe blizu i pozdravi me, i reče:
Zdravo, Pavle, voljeni od Boga i anđela i ljudi. Jer svi sveti su molili
moga sina Isusa koji je moj Gospodin, da ti dođeš ovamo u tijelu da te
vide prije nego odeš iz svijeta. A Gospodin im reče: Čekaj i budi
strpljiv, sačekaj malo, i vidjeti češ ga, i on će biti sa tobom zauvek. I
opet oni u jedan glas rekoše mu: Ne žali nas, jer mi želimo da ga
vidimo dok je u tijelu, jer njime je tvoje ime uveliko slavljeno u
svijetu, i videli smo da je istaknuo (učinio) sva dela bilo manja ili veća.
Jer mi tražismo da on dođe ovde, govoreći: Tko je on koji te je vodio u
svijetu i oni nam rekoše: Ima jedan u svijetu čije ime je Pavle, on
853
objavljuje Hrista, propovijedajući ga, i mi verujemo da uz silu i
ljepotunjegova govora mnogi su ušli u kraljevstvo. Evo, svi pravednici
su iza mene, dolaze da te vide. Ali ja ti kažem, Pavle, da zarad ovoga
ja sam došla prva da ih sretnem koji su činili volju moga sina i moga
Gospoda Isusa Hrista, čak ja sam došla prva da ih sretem i ne ostavim
ih kao strance dok se ne sretnu sa njim u miru.

47 Dok je ona još govorila ja videh trojicu ljudi kako dolaze iz daleka,
veoma lijepa, iza pojave Hrista, i njihovi likovi behu sijali, i njihovi
anđeli, i ja pitah: Tko su ovi, Gospode? A on odgovori: To su očevi
naroda, Abraham, Isak i Jakov. I oni dođoše blizu i pozdraviše me, i
rekoše: Pozdrav, Pavle, ljubljeni od Boga i ljudi, blagosloven je onaj
koji izdrži nasilje zarad Gospoda. I Abraham odgovori mi i reče: Ovo je
moj sin Isak, i Jakov moj najvoljeniji, i mi smo znali Gospoda i slijedili
ga. Blagosloveni su svi koji su verovali u tvoju riječ kako bi naslijedili
kraljevstvo Božje radom i žrtvom (odricanjem) i posvećivanjem i
poniznošću i dobročinstvom i nježnošću i pravom vjerom u
Gospodara, i mi smo također predali se Gospodu koga ti propovedaš,
zavetujući da ćemo doći svakoj duši onih koji su verovali u njega, i
služili mu kao oci sluge ka svojim sinovima.

Dok su oni još govorili Ja videh dvanaest ljudi kako dolazi izdaleka sa
čašću, i ja pitah: Tko su ovi, Gospode? I on reče: To su patrijarsi
(praoci). I oni dođoše i pozdraviše me i rekoše: Zdravo, pavle, voljeni
od Boga i ljudi. Bog nas nije rastužio, da bismo videli te dok si u telu,
prije nego odeš sa sveta. I svaki od njih pokazao je svoje ime k meni u
redu, od Rubena do Benjamina, i Josif mi reče: Ja sam onaj koji je
prodan, i ja ti kažem Pavle, da za sve što moja braća su mi učinila, u
ničemu im nisam činio zla, ne u svemu delu koje mi učiniše, niti sam
ih povredio u ičemu (Kopt. Nisam držao zla protiv njih) od jutra do
večera. Blagosloven je onaj koji je povređen zarad Gospodara i izdrži,

854
jer Gospod će nadomestiti mu mnogostruko više kada on ode sa
svijeta.

48 Dok je on još govorio, ja videh drugi dolazak izdaleka,lijep, i

njegovi anđeli su pevali himne,i ja pitah: Tko je ovo, Gospode, da je
lijep u pojavi? A on mi reče: Ne znaš li ga? I ja rekoh: Ne Gospode. I
on mi reče: Ovo je Mojsije zakonodavac, komu Bog je dao zakon. I
kad je bio blizu mene, , odmah je zaplakao, i nakon što me pozdravio,
ja mu rekoh: Zašto plačeš ti jer sam čuo da ti tjeraš sve ljude u
krotost. I on odgovori, govoreći: Ja plačem za onima koje sam posadio
sa mnogo truda, jer nisu rodili ploda, niti je ijedan od njih učinio
dobro. I ja sam video sve ovce koje sam hranio da su raštrkane i
postale kao da nemaju pastira, i da sav trud koji sam uložio za decu
Izraela je postalo ništa, i kako velika čuda koja sam učinio usred njih
oni nisu razumeli, i čudim se kako stranci i neobrezani i idolopoklonici
su preobraćeni i ušli u obećanje Božje, ali Izrael nije ušao, i sada ti
kažem, O brate Pavle, da u tom času kada je narod objesio Isusa koga
ti propovedaš, Bog Otac sviju, koji mi je dao zakon, i Mihailo i svi
anđeli i arhanđeli, i Abraham i Isak i Jakob i svi pravednici su plakali
nad Sinom Božjim koji je obješen na križu. I u tome času svi sveti su
čekali na mene, gledajući na mene i govoreći: Vidi, Mojsije, šta oni od
tvoga naroda su učinili Sinu Božjem. Zato blagosloven si ti O Pavle, i
blagosloven je naraštaj i narod koji je verovao tvojoj riječi.

49 Dok je on još govorio dođe drugih dvanaest i vidje me i reče: Jesi li

ti Pavle koji je slavljen u nebesima i na zemlji? I ja odgovorih: Tko ste
vi? Prvi odgovori i reče: Ja sam Isaija čiju glavu Manasija je posijekao
sa pilom od drveta. I drugi reče slično: Ja sam Eremija koji je
kamenovan od sinova Izraela, i ubijen. A treći reče: Ja sam Ezekiel
koga sinovi Izraela su vukli za noge preko kamenja u planini dokle su
prosuli moj mozak: i svi mi smo izdržali ve muke, želeći da spasemo
sinove Izraela, i ja kažem ti da nakon muka koje su oni stavili na mene

855
Ja bih bacio se na lice pred Gospoda, moleći za njih i pognuvši moja
koljena do drugog časa dana Gospodnjeg, čak dokle Mihail dođe i
podigne me sa zemlje. Blagosloven si ti, Pavle, i blagosloven je narod
koji je verovao kroz tebe.

I kako su oni prolazili, Ja videh drugoga, lijepe pojave i upitah: Tko je

ovo Gospode (I kad on vidje me bi mu drago) i on mi reče: Ovo je Lot,
koji je nađen pravednim u Sodomu. I on dođe blizu i pozdravi me i
reče: Blagosloven si ti, Pavle, i blagosloven je naraštaj komu ti služiš. I
ja odgovorih i rekoh mu: Jesi li ti Lot, koji si nađen pravednim u
Sodomu? A on reče: Ja sam ugostio anđele u mojoj kući kao strance, i
kad oni iz grada su hteli im učiniti nasilje, ja ponudih im moje dve
kćeri, device, koje nikad nisu poznale čovjeka, i dadoh ih njima,
govoreći: Uzmite ih kako hoćete, samo ne činite zla ovim ljudima, jer
zato su ušli pod krov moje kuće. Stoga treba li da imamo sigurnost, i
znamo da štogod jedan čovjek je učinio, Bog nadoknađuje mu
višestruko više kada on dođe njemu. Blagosloven siti Pavle, i blažen je
naraštaj koji je verovao tvojoj riječi.

Kad je on potom prestao govoriti mi, ja videh drugoga kako dolazi iz

daleka, veoma lijep u licu, i smije se, i njegovi anđeli su pevali himne, i
ja rekoh anđelu koji je bio sa mnom: Ima li onda svaki od pravednika
anđela za pratioca? A on mi reče: Svaki svetac ima svoga, koji stoji do
njega i pjeva pesme, i jedan ne odilazi od drugog. I ja rekoh: Tko je
ovo, Gospode? A on reče: Ovo je Job. I on se približi i pozdravi me i
reče: Brate Pavle, ti imaš veliku hvalu sa Bogom i ljudima. A ja sam
Jov, koji je pretrpio mnogo za doba od trideset godina zarad kuge, i u
početku čirevima koji su izlazili iz moga tela bilo ih je kao zrna
pšenice, ali u treći dan posta kao magareće stopalo, i crvi koji su
padali od njih behu četiri prsta dugi, i triput mi se đavo pojavio i
rekao mi: Reci riječ protiv Gospoda, i umri. Ali ja mu rekoh: Ako je
ovo volja Božja da ja nastavim u bolesti sve vreme dok ne umrem, ja

856
se neću odmarati od blagoslova Gospoda Boga, i primiti ću veću
nagradu. Jer ja znam da patnje ovoga svijeta su ništa u poređenju sa
utjehom koja je potom: zato blagosloven si ti, Pavle, i blagosloven je
narod koji je verovao putem tebe.

50 Dok je on još govorio tamo dođe slijedeći plačući izdaleka i

govoreći: Blagosloven si ti Pavle, i blagosloven sam ja da sam vidio
tebe ljubljenoga od Gospoda. I ja upitah anđela: Tko je ovo, Gospode
a on odgovori i reče mi: Ovo je Noa od dana potopa. I odmah mi
pozdravismo jedan drugog, a on, radujući se veoma, reče mi: Ti si (ili,
Jesi li ti) Pavle najvoljeniji od Boga. I ja upitah ga: Tko si ti? A on reče:
Ja sam Noje koji je bio u danima potopa, ali kažem ti Pavle, da sam ja
proveo stotinu godina čineć arku, ne skidajući kaput (tuniku) koju
sam nosio, i nisam strigao kose od moje glave. Nadalje sam
nastavljao, ne dolazeći blizu moje žene, u tih stotinu godina kosa
moje glave nije rasla u veličinu, niti je moje odjeća se uprljala. I ja sam
molio ljude u to vreme, govoreći: Pokajtese, jer potop voda dolazi na
vas. Ali oni me ismijavaše i izvrtaše moje riječi; i opet oni mi rekoše:
Ovo je vreme onih koji igraju i greše koliko žele, da ne čine blud u
malo , jer Bog ne gleda na ove stvari, niti zna šta se radi od ljudi, i
štaviše nema potopa voda koji dolazi na svijet. I oni nisu prestajali od
njihovih grehova dok Bog nije izbrisao sva tijela koja su imala dah
života u sebi. I znaj ti to koga Bog voli pravedniče više nego sav svijet
zlih. Stoga blagosloven si ti O Pavle, i blažen je narod koji je
poverovao putem tebe.

51 I ja se okrenuh i videh drugoga pravednika koji dolazi izdaleka, i ja

pitah anđela: Tko su ovi, Gospode i on odgovori mi: Ovo su Ilija i
Elisej. I oni pozdraviše me, i ja im rekoh: Tko ste vi? A jedan od njih
odgovori i reče: Ja sam Ilija prorok Božji. Ja sam Ilija koji je molio, i
zbog riječi nebeske nije kiša padala za tri godine i šest mjeseci, zarad
bezakonja ljudi. Pravedan i istinit je Bog, koji čini volju svojih sluga, i

857
često anđeli su molili Gospoda za kišu, i on reče: Budite strpljivi dok
moj sluga Ilija se pomoli i zamoli za ovo, i ja ću poslati kišu na zemlju.

(Ovde grčki, latinski i sirijski tekst završavaju, osim što sirijski dodaje
još ovo:

I nije dao, dopk ga ja nisam pozvao ponovo, tad ju je dao njima. Ali
blagosloven si ti O Pavle, da tvoj naraštaj i oni koje ti učiš su sinovi
kraljevstva. I znaj ti, O Pavle, da svaki čovjek koji vjeruje kroza tebe
ima veliki blagoslov, i blagoslov je osiguran za njega. Tad on ode od
mene.

I anđeo koji je bio sa mnom vodio me napred, i reče ki: Pogledaj, tebi
je data ova tajna i otkrivenje, kako te zadovoljava, učini je znanom
sinovima ljudi.

I ja Pavle, vratih se sebi, i znah sve što sam vidio, i u životu nisam
imao odmora da bih otkrio ovu tajnu, i napisah je i položih je ispod
zemlje teljelja kuće nekog vjernoga čovjeka sa kojim sam bio u
Tarsusu gradu Silisije. I kad sam bio oslobođen od ovoga života
vremena, i stadoh pred Gospoda, ovako mi on reče: Pavle, jesmo li ti
pokazali sve ove stvari da ih položiš ispod temelja kuće. Tad pošalji i
otkrij u pogledu ovoga otkrivenja, da ljudi mogu čitati ga i okrenu se
putu istine, da oni ne dođu u ove gorke muke.

I tako je ovo otkrivenje otkriveno...

Potom slijedi povijest nalaženja, koja je u drugim tekstovima uvod u

knjigu.)

Ali ovaj dodatak teško može biti izvoran. Koptski izgleda bolje. Nakon
riječi 'kiše na zemlju'', ono nastavlja:

858
Muke koje svako pretrpi zarad Boga će Bog uzvratiti mu dvostruko.
Blagosloven si ti, Pavle, i blagosloveni su neznabošci koji će verovati
kroz tebe. I dok je on govorio, Enoh (ovde Enoh zamjenjuje Eliseja)
također dođe i pozdravi me i reče mi: Čovjek koji izdrži trpljenje zarad
Boga, Bog neće ga unesrećiti kada ode iz svijeta.

Tamo je sličan susret sa Zaharijem i Ivanom Krstiteljem, i Abelom.

Zaharija kaže:

' Ja sam onaj koga ste ubili kada sam prinosio žrtvu ka Bogu, i kada
anđeli dođoše za prinos, oni odnesoše moje telo ka Bogu, i nijedan
čovjek nije našao moje telo jer je bilo uzeto.'

Tad Adam, viši od ostalih, se pojavi. A ovo izgleda prikladno kraju

prolaska svetaca.

Nakon ovoga Pavle je odveden u treće nebo. Anđeo koji je sa njim

promenio u izgledu i rasplamsao se u plamenove vatre, i glas je
zabranio Pavlu da otkrije šta je vidio.

Ovo je opis tajne vizije na oltaru sa sedam orlova svjetlosti na desno i

sedam na levo. I ovo je slijeđeno sa više opisa Raja delimično nalik na
viziju viđenu od Siofana, u Knjizi od Vartolomeja, Neke rečenice su
također uzete iz, ili najmanje nađena u, Apokalipsi Zefanije. Krotak,
proroci, David, sve izgleda opet u ovom delu: poslednji su mučenici.
Dodatak ide ovako:

Anđeo Gospodnji uze me i dovede me do Maslinske Gore. Ja nađoh

apostole sakupljene i rekoh im sve što sam vidio. Oni hvališe Boga i
zapovediše nam, to sam ja, Marko, i Timotije, da pišemo otkrivenje. I
dok su oni razgovarali, Krist se pojavi iz kola (kočije) heruvima i
izgovori pozdrave Petru, Jovanu i naročito Pavlu. On obeća blagoslove
onima koji treba da pišu i čitaju Apokalipsu, i proklinje one koji ga
ismijavaju. Petar i Pavle treba da završe svoj put na peti Efif (29 Jun).

859
On tad reče oblaku da uzme apostole ka različitim zemljama datim
im, i zapovedi im da propovedaju Evanđelje o Kraljevstvu. I
doksologija (molitva) slijedi.

Ja sam slobodan misliti da ništa nakon pojave Adama u ovoj verziji

može biti originalno. Ostalo je od velikog opsega, Ja mislim mješavina
od druge Koptskog apokrifa. Prilično je mogućno, naravni da izvorni
kraj Apokalipse je izgubljen u ranim danima, ali pretpostavka je da
nakon pojave Adama kratak dodatak slijedi u kojem Pavle se vraća na
zemlju. Sa tako loše postavljenom i neumijećem knjiga verovatno nije
vredelo trošiti vreme na moguće obnavljanje. Druga mogučnost treba
biti spomenuta. Vrhunac Apokalipse je dostignut kada Nedelja je
data kao dan od muke. (odmora?). Pavle je video Raj i pakao, i nema
za njega više šta da čini. Sve nakon poglavlja 44 je beskoristan
dodatak.

I nalazimo u etiopskoj apokalipsi Djevice, koja navodi da od Pavla

veoma rečito, da kraj dolazi na poglavlju 44, kada Djevica navodi
odmor od Petka večeri do Ponedjeljka ujutro za gubitak. Grčka
Apokalipsa – jedan oblik zadnjih krajeva ona je dobila za njih dane
Pedesetnice (silaska Duha Svetog na apostole, Duhovi).

Moglo bi biti, da, Apokalipsa Pavlova kao prvo izdana završava ovde, i
da je ponovo objavljena sa dodatkom o Raju (45-kraj). U kraćem
Latinskom izdanju nema tragova o ičemu nakon poglavlja 44, ali ovo
nije uvjerljiv argument. Više za znati biti će otkriće kopije punog
teksta koji završava sa 44.

Prevod sa skeniranog i uređenog teksta na engleskom od: Joshua

Williams, Northwest Nazarene College, 1995

860
Otkrivenje Petrovo

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James, Clarendon Press,

1924

Uvod

Mi nemamo čist i kompletan tekst ove knjige,koja raste u

popularnosti i verovatno također u datumu je do Kanonske
Apokalipse Svetog Ivana

Mi imamo, prvo, izvesne citate učinjene od pisaca prva četiri veka.

Sledeće, fragment u grčkom, zvan Akhamim fragment, nađen u

Stradanju – odlomku Evanđelja po Petru je rukopis znan kao Giza MS
(otkriven u grobnici) u Kairu. Ovo je van sumnje izvedeno iz
Apokalipse po Petru, ali moje trenutno verovanje je da, kao Muka
fragment (vidi str. 90), ono je deo Evanđelja po Petru, koji je malo
kasnija knjiga nego Apokalipsa i citirana u najvećem obimu. Također
ima u Bodleanskoj biblioteci oštećeni list od veoma malog Grčkog
rukopisa iz petog vijeka koji ima pet linija od kojih uzimam da je
originalan grčki tekst.

Treće, Etiopska verzija sadržana u jednomu od brojnih formi knjiga

Klementa, pisana trenutno na Arapskom i Etiopskom navodno sadrži
otkrivenje o istoriji svijeta od Postanja,o poslednjim vremenima, i o
vođenju crkve – diktirano od Petra Klementu. Verija Apokalipse
sadržana u ovom ima neke strane stvari na početku i kraju, ali, kako
sam nastojao pokazati u nizu članaka u Žurnalu o Teološkim
Studijama (1910-11) i u Crkvenom kvartalnom pregledu (1915),
doprinosi najboljoj opštoj ideji o sadržaju cele knjige koju imamo.
Druga knjiga Sibilinih Proročanstava sadrži (u grčkom heksametru)
861
prepričane velikog dela Apokalipse: i njegov uticaj može biti pračen u
mnogim ranim pisanjima – Delima Tominim (55-57), Mučeništvu
Perpetue, takozvanoj Drugoj Poslanici Klementa, i, kako mislim,
Pastiru Hermi, kao i u Apokalipsi Pavolovoj i mnogim kasnijim
vizijama.

Dužina knjige je data u Stihometriji Nićeforusa kao 300 linija i u

Kodeksu Klaromontanus (D od Poslanice) kao 270, kasnije je Latinska
lista Biblijskih knjiga, već citirana u Delima Pavlovim.

Nema spomena o njemu u Gelasianskom Dekretu, koji je sporan. U

jedno vreme je bio popularan u Rimu za Muratorijski Kanon spominje
ga (kasnije u drugom vijeku) zajedno sa Apokalipsom po Jovanu iako
dodaje, da 'neki ga neće imati čitati u crkvi.' Petovekovni crkveni
istoričar Sozomen (vii. 19) navodi da do njegovog znanja je još čitano
godišnje u nekim crkvama u Palestini na Veliki Petak.

Prevod od antičkih citata će biti dat prvo.

1. Od Klementa Aleksandrijskog takozvani Proročki izvodi, niz

odvojenih rečenica izvađenih iz nekog većeg dela, generalno
pretpostavlja da su njegove Pretpostavke ili Izvodi

a. (41.1) Sveti Spisi kažu da deca koja su izložena (od svojih roditelja)
su izručena anđelu koji brine od koga su oni obrazovani, i čine da
uzrastu, i oni će biti, kaže se, kao vjerni od stotinu godina starosti
ovde (u ovom životu). B. 841.2) Stoga također Petar u Apokalipsi
navodi: Kao što svjetlost vatre poskakuje od te djece i udara oči žena.

2. Ibid. (48.1) Proviđenje Božije ne svijetli na one samo koji su u tijelu.

Na primjer, Petar u Apokalipsi kaže da djeca rođena prevremeno
(abortusom) koji bi bili od boljeg dela (t.j. bila bi spasena da žive) –
ona su izručena anđelu koji brine, da bi oni primili znanje i stekli bolje
862
obitavalište, pretrpivši ono šta bi pretrpjeli da su bili u telu. Ali drugi
(t.j oni koji ne bi bili spaseni, da su živeli) će samo steći spasenje, kao
da su povređeni i milost im se ukazala, i nastaviti će bez muke,
primajući to kao nagradu.

Ali mlijeko majki, koje teće iz njihovih grudi i zgušnjava se, kaže Petar
u Apokalipsi, će izazvati male životinje (zmije) proždirući telo, i one
trče na njih koje ih proždiru: učeći da muke dolaze zbog grehova
(odgovarajući na grehove).

3. Iz Simpozija (ii.6) Metodija iz Olimpije (treći vek). On ne imenuje

svoj izvor. Odakle također mi smo primili nadahnuta pisanja da djeca
rođena prevremeno – iako su potomci preljuba – su izručena
anđelima brige. Jer ako su došla u život suprotno volji i određenju
blažene prirode Božje, kako bi oni bili izručeni anđelima da budu
njegovani u odmoru i spokoju. I kako bi oni pouzdanjem pozvali
njihove roditelje pred sud Hrista da optuži ih govoreći: Ti, O Gospode,
si zamjerio nam ovo svjetlo koje je zajedničko svima, ali ovi izložiše
nas smrti, prezirući tvoje zapovijesti.

Riječ prikazana kao uzimanje pod brigu u ovim mestima su vrlo retki ,
da su izostavljeni od kasnijih čitalaca za pravilno ime anđela, i mi
nalazimo anđela Temeluhusa u Pavlu, Jovanu i drugde. Sličan slučaj je
taj da riječ Tartaruhus, čuvar pakla, koji je primenjen na anđele u
našoj Apokalipsi, i također je uzet u Etiopskoj verziji, u Pavlu, i u
drugim pisanjima, da je odgovarajuće ime.

4. Iz Apokritike od Makarija Velikog 8četvrti vijek) o komu znamo

malo. Njegova knjiga sadrži izvode od neznabožačkog napada na
hrišćanstvo (Porfiri i Hierokles su imenovani kao verovatni autori) i
njegovi vlastiti odgovori. Neznabožački pisac kaže (iv. 6, 7):

I putem suvišnosti neka ovo također bude citirano što se navodi u

Apokalipsi Petra. On uvodi Nebesa, da će biti suđena zajedno sa
863
zemljom, tako: Zemlja, on kaže, će predstaviti sve ljude Bogu da bude
suđeno u dan suda bijući sam da bude suđen zajedno sa nebesima
koja okružuju.

5. Ibid. I ovo opet on kaže, što je izveštaj pun bezbožnosti: I svaka

moč nebesa će biti rastopljena, i nebesa će biti smotana kao knjiga, i
sve zvijezde će pasti kao lišće sa loze, i kao lišće sa smokve.

Ovo ublizu nalikuje sa Isaijom xxxiv.4, i ne događa se u našim drugim

tekstovima Apokalipse.

6. U staroj latinskoj propovijedi o Deset Dvevica nađeno i izdano od

Dom Wilmarta je ova rečenica:

Zatvorena vrata je rijeka vatre kojim loši će biti držani van kraljevstva
Božjeg, kako je pisano u Danielu i u Petru, u njegovoj
Apokalipsi...Društvo glupaka će također uzrasti i naći zatvorena vrata,
to je, vatrena rijeka što stoji protiv njih.

Odgovarajuće svim gornjim navodima je nađeno u etiopskom tekstu,

sa jednom iznimkom, br. 5.

Akhmim tekst samo sadrži. Nešto kao br. 1, jedna naznaka od mnogih
to je skraćeno i, rekao bih, drugorazedan tekst.

AKHMIM FRAGMENT

Koji bih radije zvao Fragment II od Evanđelja po Petru. Ono počinje

naglo (krnje) u razgovoru našega Gospoda.

(preuzet prevod)

1 Mnogi od njih će biti lažni proroci i propovijedaće krive puteve i

pogibeljna učenja,

2 i postaće sinovi propasti.

864
3 Tada će Bog pohoditi Svoje vjerne, gladne, žedne i pritješnjene, koji
u ovom životu opravdaše svoje duše, i osudiće sinove bezakonja.

4 I Gospod dodavši reče: Hajdemo na goru da se pomolimo.

5 Otišavši sa Njim, nas dvanaest učenika Ga upitasmo da nam pokaže

jednog od naše pravedne braće, koji je otišao sa ovoga svijeta, da bi
mi vidjeli njegov sadašnji oblik, i utješivši se, utješili i ljude koji će nas
čuti.

6 I dok smo se molili, iznenada se pojaviše dva muškarca koji stadoše

pred lice Gospoda, na koje nismo mogli da pogledamo,

7 jer je od njihovih lica izlazila svjetlost kao od sunca, a odjeća im bi

svijetla, kakvu nikad ne vidje oko čovječije: ustima se ne može
iskazati, ni srcem zamisliti blještavost kojom su bili obavijeni, niti
ljepota njihovih lica.

8 Gledajući ih, mi se zaprepastismo, jer im tijela bijahu bjelja od

svakoga snijega i crvenija od svake ruže.

9 I crvenilo njihovo bi smiješano sa bijelim, i ja, naprosto ne mogoh

opisati njihovu ljepotu.

10 Кosa njihova bijaše talasasta i blistava, uokvirivaše im lica i

ramena, kao vijenac ispleten od nardovog cvijeta i šarenih cvjetova, ili
kao duga na nebu: takva bi njihova veličanstvena ljepota.

11 Ugledavši njihovu ljepotu, mi se zaprepastismo, jer se oni pojaviše

iznenada.

12 Tada ja priđoh ka Gospodu i rekoh: Кo su ovi?

13 On mi reče: To su vaša pravedna braća čiji izgled ste htjeli da

vidite.

865
14 I ja mu rekoh: A gdje su ostali pravednici, i kakav je svijet u kome
se nalaze oni koji zadobiše ovakvu slavu?

15 I Gospod mi pokaza veliko prostranstvo izvan ovoga svijeta,

osvijetljeno najjačim svjetlom; vazduh je tamo bio obasjan zrakama
sunca, a zemlja je cvala cvjetovima koji ne venu, puna mirisnog i
nepropadljivog rastinja koje cvjeta i donosi blagoslovene plodove.

16 I tako je silovito sve tamo bilo u cvijetu da je miris otuda dopirao

sve do nas.

17 A stanovnici tog mjesta bijahu odjeveni u odjeću svetih anđela, i

odjeća njihova bi u skladu sa mjestom življenja.

18 I anđeli se kretahu tamo među njima.

19 Takva bijaše ljepota onih koji tamo živješe, i jednim glasom slaviše
Gospoda Boga, radujući se na tom mjestu.

20 Reče nam Gospod: To je mjesto vaših prvosveštenika, pravednih

ljudi.

21 Vidio sam i drugo mjesto, nasuprot ovoga, veoma mračno; to je

bilo mjesto kazne, i oni koju su kažnjeni i anđeli koji su ih kažnjavali su
imali tamnu odjeću, prema vazduhu toga mjesta.

22 Bijahu tamo neki obješeni za jezik; to su oni koji huliše na puteve

pravednosti, a ispod njih je bio oganj koji ih je palio i mučio.

23 I veliko jezero bi tamo puno plamtećeg blata; tamo su bili ljudi koji
se odvratiše od pravednosti; a anđeli mučitelji bijahu postavljeni nad
njima.

24 Nad tim ključajućim blatom su bili i drugi, žene obješene za svoje

kose. To su bile žene koje su se ukrašavale za djela preljube. A
muškarci koji su se spajali sa njima u nečistoći preljubnoj, visjeli su za

866
noge, a glave su im bile pogružene u blato, i oni su govorili: Nismo
mislili da ćemo završiti na ovome mjestu.

25 I vidio sam ubice i njihove saučesnike, bačene u nekakav zatvor

pun zlih gadova; te zvijeri su ih grizle i oni su se uvijali u mukama, a
crvi su ih pokrivali kao mračni oblaci. Duše ubijenih su stojale i
pomatrale kaznu ubica, i govorile: Bože, pravedan je sud Tvoj.

26 U blizini tog mjesta vidio sam drugo skučeno mjesto, gdje su se

slivali iscjedci i nečistoće kažnjenih od čega se obrazovalo kao jezero.
Tamo su sjedile žene potopljene do vrata u toj tečnosti, a nasuprot
njih je sjedilo i plakalo mnoštvo djece, koja su se rodila prije vremena;
od njih su izlazili plameni jezici pravo ženama u oči. To su bili oni koji
su začeti izvan braka i abortirani.

27 Tamo je bilo još muškaraca i žena do polovine tijela u ognju; oni

bijahu bačeni u tamno mjesto gdje su ih bičevali zli dusi, a utrobu
proždirali crvi bez prestanka. To su bili ljudi koji su progonili
pravednike i izdavali ih.

28 Blizu njih su bile žene i muškarci koji su u mukama grizli svoje

usne, imavši gvožđe užareno u ognju u svojim očima. To su bili oni
koji su hulili i govorili zlo o putevima pravednosti.

29 A nasuprot njih su opet bili drugi muškarci i žene, koji su grizli

svoje jezike, a usta im bijahu puna gorućeg ognja. To bijahu lažni
svjedoci.

30 A na drugom mjestu je bilo kamenje, oštrije od bilo kog mača i

svake vrste koplja, užareno ognjem, i muškarci i žene obučeni u
prljave krpe, valjali su se po njima u mukama. I to bijahu bogataši koji
su se oslanjali na svoje bogatstvo, ne sažalivši se na siročad i udovice,
nego prezreše zapovijest Božju.

867
31 I u drugom velikom jezeru, punom gnoja, krvi i ključalog blata,
stajaše muškarci i žene do koljena. To bijahu zajmodavci koji tražiše
kamatu na kamatu.

32 Drugi muškarci i žene bacani sa velike stijene padaše dole, a oni

(anđeli kazne) koji su im dodijeljeni ih tjeraše da se ponovo popnu na
vrh stijene, i oni ih ponovo bacahu dole; i ne imaše predaha od tog
mučenja. To bijahu oni (muškarci) koji oskvrniše svoja tijela
pretvarajući se u žene, a žene koje bijahu sa njima bijahu one koje
lijegahu jedna sa drugom poput muškarca sa ženom.

33 A pored te stijene bijaše mjesto puno silnoga ognja, i tamo stojaše

ljudi koji sopstvenim rukama napraviše idole sebi umjesto Boga. (I
pored njih drugi muškarci i žene), koji držahu ognjena žezla i udarahu
jedni druge, nikada se prekidavši tu kaznu.

34 Nedaleko od njih opet, bijahu druge žene i muškarci koji su goreli i

okretali se kao da se prže u tiganju. To bijahu oni koji ostaviše put
Gospodnji.

ETIOPSKI TEKST

Drugi dolazak Hrista i Oživljenje mertvijeh (koje Krist objavi Petru) koji
je umro zarad njihovih greha, jer oni nisu držali zapovijedi Boga
njihova tvorca.

I on (Petar) razmišljao je o tomu, da bi uvidio tajnu Sina Božjeg,

milostivog i ljubitelja milosti.

I kada Gospod je sjedio na Maslinskoj Gori, njegovi učenici dođoše

njemu.

868
I mi ga molismo, i govorismo mu: Obajsni nam šta su znakovi tvoga
dolaska i kraja sveta, da bi mi znali znakove vremena tvoga dolaska, i
uputi one koji dolaze nakon nas, kojima propovedamo riječ tvoga
evanđelja, i koje smo postavili nad tvojom crkvom, da oni kad čuju
paze na sebe i označe vreme tvoga dolaska.

I naš Gospod odgovori nam, govoreći: Pazite da vas niko ne prevari, i

da ne sumnjate i služite drugim bogovima. Mnogi će doći u moje
ime,govoreći: Ja sam Hrist. Ne verujte im, niti im se približujte. Jer
dolazak Sina Božijeg neće biti obično (tj. predviđeno), već kao munje
koje sijevaju sa istoka do zapada, tako ću i ja doći na oblacima
nebeskim sa velikom silom u mome velićanstvu, sa križem koji ide
preda mojim licem ću doći u mome veličanstvu, sijajući sedmostruko
više od sunca ću doći u mome velićanstvu sa svim mojim svetima,
mojim anđelima. I moj Otac će staviti krunu na moju glavu, da bih
sudio živima i mrtvima i dao svakome čovjeku prema njegovim
delima.

A vi, uzmite sliku toga (naučite poredbu) od drveta smokve, ubrzo

kao što izdanak dolazi i grančice narastu, kraj svijeta će doći.

I ja, Petar, odgovorih i rekoh mu: Objasni mi u pogledu drveta

smokve, s čime ćemo vidjeti, jer kroz sve njegove dane drvo smokve
izrasta izdanke, i svake godine ono donosi svoj plod za gospodara. Šta
onda znači poredba o drvetu smokve. Mi ne znamo.

I Gospodar je odgovorio i rekao mi: Ne razumiješ li da drvo smokve je

kuća Izraela? Kao što je čovjek koji je posadio smokvu u svome vrtu, i
ne donese plod. I on je tražio plod od njega mnoge godine i kada nije
našao, on reče čuvaru vrta: Iščupaj ovu smokvu da ne čini našu zemlju
neplodnom. I vrtlar reče Bogu: Dopusti nam da se riješimo korova i
iskopamo zemlju okolo i navodnimo je. Ako tad ne donese ploda, mi
čemo odmah ukloniti njeno korenje iz vrta i posaditi dugo na njegovo

869
mesto. Nisi li razumio da smokva je kuća Izraela. Uistinu ja ti kažem,
kada grančice odtoga izrastu u poslednjim danima, tada će lažni
Hristosi doći i probuditi očekivanja govoreći: Ja sam Krist, koji sam
sad došao u svijet. I kad oni (Izrael) vide zlobu njihovih dela oni će se
okrenuti od njih i odreći se njega (koga su naši očevi slavili), čak prvi
Krist koga su razapeli i u tome učinili veliki grijeh. Ali ovaj prevarant
njie Hrist. (nešto je krivo ovde: smisao zahteva je da Izrael uvidi zlobu
antihrista i ne slijedi ga.) I kada ga odbiju on će ubijati mačem, i tamo
će biti mnogo mučenika. Tada će grančice smokve, to je, kuće Izraela,
izrasti, mnogi će postati mučenici. Enoh i Ilija će biti poslani da ih
nauče da ovo je prevarant koji mora doći u svijet i učiniti znake i čuda
da zavara. I stoga će oni koji umru od njegove ruke kao mučenici, biti
ubrojani među dobre i pravedne mučenike koji su zadovoljili Boga u
njihovu životu. (Hermas, Vizija III.i.9, govori o 'onima koji su već
udovoljili Bogu i pretrpjeli zarad Imena (Njegova).

I on pokaza mi u njegovoj desnoj ruci deše svih ljudi. I na palmi

njegove desne ruke sliku onoga što će biti izvršeno u poslednji dan, i
kako pravednici i grešnici će biti odvojeni, i kako oni čine koji su
ispravni u srcu, i kako zločinitelji će biti iščupani u večnost. Mi
gledasmo kako grešnici plaču u velikoj nesreći i tugi, dok svi koji su
videli sa očima plakaše, bilo pravednici ili anđeli, i on sam također.

I ja ga upitah i rekoh mu: Gospode, dopusti mi da izgovorim tvoju

riječ u pogledu grešnika: Bilo bi bolje za njih da se nisu rodili. A
Spasitelj odgovori i reče mi: Petre, zašto pričaš tako, da je bolje za
njih da se nisu rodili. Ti se opireš Bogu. Ti nemaš više sažaljenja nego
on za svoju sliku, jer on je stvorio ih i izveo ih iz nebivanja. Sada jer si
vidio tugu koja će doći na grešnike u poslednjim danima, zato je srce
tvoje zabrinuto, ali ja ću ti pokazati njihova dela, kojim su oni grešili
protiv Svevišnjeg.

870
Vidi sad šta će biti s njima u poslednjim danima, kada dan Božji i dan
odluke suda Božjeg dolazi. Od istoka do zapada će sva djeca ljudi biti
zajedno sakupljena pred mojim Ocem koji živi zauvek. I on će
zapovijediti paklu da otvori svoje pregrade nepopustljive i da sve što
je unutar.

I divljim životinjama i pticama on će zapovijediti da povrate sva tijela

koja su progutali, jer on želi da čovjek se pojavi,jer ništa ne stradava
pred Bogom, i ništa nije nemoguće u njega, jer sve stvari su njegove.

Jer sve stvari se događaju na dan odluke, na dan suda, i riječ Božja, i
kako sve stvari su učinjene kada je on stvorio svijet i zapovijedio
svemu unutar i bi učinjeno – čak tako će biti u poslednjim danima, jer
sve stvari su moguće sa Bogom. I stoga kaže on u Svetom Pismu:
(Ezek. Xxxvii.) Sine čovećiji,prorokuj na nekoliko kostiju i reci kostima:
kost na kost u zglobu, tetive, nervi, meso i koža i kosa na to (i duša i
duh).

I dušu i duh će veliki Uriel dati im na zapoved Božju, jer njega je Bog
postavio nad oživljenjem mrtvih i danom suda

Vidi i uvidi žrna pšenice koja su posejana u zemlju. Kao stvari suhe i
bez duše ljudi ih siju u zemlju, i oni žive ponovo i donose plod, i
zemlja vraća ih kao zalog povjeren joj.

(A ovaj koji umire, koji je posijan kao sjeme u zemlju, će postati živ i
vraćen u život, je čovjek. Vjerovatno sjaj.)

Koliko više će Bog podići na dan suda onima koji veruju u njega i
izabranici su njegovi, zarad kojih on je stvorio svijet. I sve stvari će
zemlja povratiti na dan suda, jer će biti suđena sa njima, i nebesa sa
njom.

I ovo će doći na dan suda na one koji otpadnu od vere u Boga i koji
počine greh: Poplave vatre će biti pušteni, i tama i mrak će doći i
871
obući i zaseniti ceo svijet i vode će biti promenjene i okrenute u ugalj
vatre i sve šta je u njima će gorjeti, i more će postati vatra. Pod
nebesima će biti jaka vatra koja ne može biti ugašena i ploviti će da
ispuni sud gnjeva. I zvijezde će odletjeti u komade plamenova vatre,
kao da nisu stvorene i sile svoda nebeskog će proći za oskudicom
vode i biti će kao da nisu bile. I sijevanja nebesa više neće biti, i
njihovim čarima oni će uplašiti svijet (verovatno: Nebesa će se
okrenuti u sijevanje i munje odtoga će uplašiti svijet. Duhovi mrtvijeh
tijela biti će im munje i postati će vatra zapovijedi Božjom.

I ubrzo kako se celo postanje razreši, ljudi koji su na istoku će pobeći

na zapad, oni koji su na jugu će pobeći na sever. I u svim mestima će
biti gnev strašne vatre koja će ih preuzeti u neugasivom plamenu
odvodeći ih će ih dovesti na sud gnjeva, u potok neugasive vatre koja
teće, plamteći vatrom, i kada valovi odtoga se odvoje jedan od
drugog, goreći, biti će velik škrgut zuba među sinovima ljudskim.

Tada će oni svi videti me kako dolazim na večnome oblaku svjetlosti, i

anđeli Božji koji su sa mnom će sjediti (verovatno. A ja ću sedeti) na
prijestolju moje slave na desnu ruku moga Nebeskoga Oca, i on će
postaviti krunu na moju glavu. I kada narodi vide, oni će plakati, svaki
narod ponaosob.

Tada će on zapovijediti im da uđu u rijeku vatre dok dela svakoga od

njih budu stajala pred njima svakomu čovjeku prema njegovim
delima. Kako za izabrane koji su učinili dobro, oni će doći k meni i
neće vidjeti smrt proždrljive vatre. Ali nepravedni grešnici, i
pokvarenjaci će stajati u dubinama tame koja ne prolazi, i njihova
kazna u vatri, i anđeli koji iznose njihove grehe i pripremaju za njih
mesto u kojem će biti kažnjeni zauvek (svaki prema svom grehu).

Uriel anđeo Božji će izvesti duše tih grešnika (svakoga prema njegovu
sagrešenju) koje stradahu u potopu, i sve koji su živeli u idolima, i

872
svaki lijevan lik, i svaki objekt ljubavi, i u slikama, i od onih koji
stanuju na brdima i u kamenju i pored puta, koje ljudi zovu bogovima,
oni će spaliti ih sa njima (predmete u kojim su živjeli, ili njihove
obožavatelje) u večnoj vatri, i nakon toga svi oni u svojim mestima
stanovanja su uništeni, oni će biti kažnjeni večno.

(Ovde počinje opis muka koje imamo, u drugom tekstu, u Akhmim

fragmentu.)

Tada će ljudi i žene doći u mesto pripravljeno za njih. Njihovim

jezicima sa kojima su hulili put pravednosti oni će biti obešeni. Tamo
je raširena pod njima neugasiva vatra, da oni ne izbegnu.

Gle, drugo mesto, u njemu je jama, velika i puna. U njoj su oni koji su
zanijekali pravednost: i anđeli kazne kažnjavaju ih i tamo oni pale
nada njima vatru njihove muke.

I opet eto (dve?) žene, oni su ih objesili za njihov vrat i za njihovu

kosu, oni će ih baciti u jamu. To su one koje su plele svoju kosu, ne za
dobro (ili, ne da bi bile lijepe) već da ih okrenu u preljub, kako bi
zavele duše ljudi u propast. I ljudi koji su zalijegali sa njima u bludu
oni će visjeti njihovim slabinama u tom mjestu vatre, i reći će jedan
drugom: Mi nismo znali da smo došli u večitu kaznu.

I ubice i oni koji su činili opšte uzroke sa njima će oni baciti u vatru, u
mjestu punomu otrovnih zvjeri, i oni će biti mučeni bez prestanka,
trpeći njihovu bol, i njihovih crva biti će mnogo u broju kao taman
oblak. I anđeo Ezrael će izvesti duše onih koji su bili ubijeni, i oni će
gledati muku onih koji su ih ubili, i reći jedan drugom: Pravednost i
pravda je sud Božji. Jer mi čusmo, ali nismo verovali, da smo došli u
ovo mesto večnoga suda.

I blizu plamena biti će jama, velika i veoma duboka, i u nju teku

odozgor sve vrste muka i gadosti. Sve žene su progutane unutar do

873
njihovih vratova i mučene velikom boli. To su oni koji su učinili svoju
decu da se rode pre vremena, i pokvarili su delo Boga koji ih je
stvorio. Nasuprot njih biti će drugo mesto gde sede njihova deca živa,
i ona plaču Bogu. I munje izlaze od te djece i probadaju oči onih koji
zbog preljuba su uzrokovale njihovo uništenje.

Drugi ljudi i žene će stajati iznad njih, goli, i njihova djeca stoje
nasuprot njih u mjestu zadovoljstva, i uzdišu i plaču ka Bogu zarad
njihovih roditelja, govoreći: Ovo su oni koji su prezreli i prokleli i
prekršili tvoje zapovijesti i izručili nas smrti, oni su prokleli anđela koji
nas je oblikovao, i objesili nas, i uzdržali od nas svjetlo koje si ti dao
svim stvorenjima. I mlijeko njihovih majki tekući iz grudi njihovih
majki će se zgrušati, i od njega će izaći zvijeri koje proždiru tijelo, koji
će izaći i okrenuti i mučiti ih zauvek sa njihovim muževima, jer oni su
napustili zapovijesti Boga i ubili njihovu decu. Što se tiče djece, ona će
biti izručena anđelu Temlakosu (t.j. anđelu koji vodi brigu). A oni koji
su ih ubili će biti mučeni večno, jer Bog želi tako.

Ezrael anđel gnjeva će izvesti ljude i žene, i pola njihobih tela gori, i
baciti ih u mesto tame, čak pakla ljudi, i duh gnjeva će kazniti ih na
sve načine muke, i crv koji ne spava će proždrijeti njihova crijeva, i oni
su progonitelji i izdajnici mojih pravednika.

I pored njih koji su tamo, će biti drugi ljudi i žene, koji će gristi njihove
jezike, i oni će mučiti ih sa užarenim železom i paliti njihove oči. To su
oni koji kleveću i sumnjaju u moju pravičnost. Drugi ljudi i žene čija
dela su učinjena u prevari će imati usne odsećene, i vatra ulazi u
njihova usta i creva. To su lažni svedoci (al. To su oni koji su učinili
mučenike da umru njihovim laganjem).

I pored njih, u mjestu blizu, na kamenu će biti stup od vatre, i stub je

oštriji od mačeva. I tamo će biti ljudi i žene obučeni u krpe i prljavu
odeću, i oni će biti bacani, da podnesu sud muke koja ne jenjava, to

874
su oni koji veruju u svoja bogatstva i preziru udovice i žene sa decom
bez očeva...pred Bogom.

I u drugo mesto teško, puno prljavštine, oni bacaju ljude i žene do

koljena. To su oni koji posuđuju novac i uzimaju kamatu.

I drugi ljudi i žene bacaju sebe sa visokog mesta i vraćaju se ponovo i

trče, i đavoli ih izgone. (To su idolopoklonici) i oni i stavljaju na
krajeve (izvode ih do vrha visine) i oni se bacaju dole. I tako čine
stalno, i mučeni su zauvek. To su oni koji sijeku svoje tijelo kao
(apostoli) čovećiji, i žene koje su s njima...i to su ljudi koji prljaju sebe
zajedno sa ženama. (Tekst pokvaren, ali smisao jasan u (grčkom)).

I pored njih (će biti kotao)...i ispod njih će anđeo Ezrael pripremiti
mesto sa mnogo vatre, i svi idoli od zlata i srebra, svi idoli, dela
ljudskih ruku, i prividne slike mačaka i lavova, puzajučih stvorenja, i
ljudi i žena koji su pripravili slike odtoga, će biti u lancima užarenim i
biti će kažnjeni zarad njihova greha pred idolima, i to je njihova kazna
zauvek. (U grčkom oni udaraju jedan drugog sa štapovima od vatre: i
to je bolje.)

I pored njih biti će drugi ljudi i žene, koji gore u vatri suda, i njihova
muka je večna. To su oni koji su napustili zapovijesti Boga i slijedili
nagovore đavola.

(Dijelovi od ova dva djela su u Bodlejanskom fragmentu. Na ovoj točki

Akhmim fragment završava. Etiopski nastavlja .

I tamo će biti drugo mesto, vrlo visoko (pokvarene rečenice slijede:

Tamo biti će peč i kotao u kojemu će gorjeti vatra. Vatra koja će paliti
će doći od jednog kraja kotla). Ljudi i žene čije noge skliznu, će ići
kotrljajući u mjesto gde je strah. I opet dok je vatra koja je
pripravljena teče, oni se penju i padaju opet i nastavljaju da se
kotrljaju. (Ovo navodi na uzak most nad bujicom vatre koju drže

875
pokušavajući da pređu.) Tako će oni biti mučeni zauvek. To su oni koji
ne časte svoga oca i majku i od svojih se uzdržavaju. Stoga će biti
kažnjeni večito.

Nadalje anđeo Ezrael će dovesti djecu i djevojke da pokaže im one

koji su mučeni. Oni će biti kažnjeni sa bolom, sa vješanjem i sa
mnoštvom rana koje meso-jeduče ptice će nanositi na njih. To su oni
koji se hvale u svojim grehovima, i ne slušaju roditelje i ne slijede
uputu njihovih otaca, i ne časte one koji su stariji od njih.

Pored njih će biti devojke obučene u tamu za odeću i biti će bolno

kažnjeni i njihovo telo će biti poderano u komada. To su oni koji nisu
držali svoje devičanstvo dok nisu ušli u brak, i sa ovim mukama oni će
biti kažnjeni, i osjetiti će ih.

I opet, drugi ljudi i žene, grizli su svoje jezike bez prestanka, i bijući
mučeni sa večnom vatrom. To su sluge (robovi) koji nisu bili poslušni
svojim gospodarima, i ovo je njihov sud zauvek.

I teško u ovom mestu muke će biti ljudima i ženama nijemim i

slijepim, čija odeća je bela. Oni će se penjati jedni na druge, i padati
na ugalj neugasive vatre. To su oni koji daju milostinju i kažu: Mi smo
pravedni pred Bogom: dok oni nisu tražili pravednost.

Ezrael anđeo Božji će iznijeti ih iz vatre i postaviti sud odluke. Ovo je

njihov sud. Rijeka vatre će teći i sav sud (oni koji su suđeni) će biti
dovučeni usred reke. I Uriel će ih postaviti tamo.

I tamo su kotači od vatre i ljudi i žene koji vise na njima snagom

okretanja. A oni koji su u rupi će gorjeti: a to su vračari. Ti kotači će
biti u presudi kazne vatre bez broja.

Potom će anđeli dovesti moga izabranoga i pravednoga koji je

savršen u ispravnosti, i nositi ih u njihovim rukama, i obući ih sa
odećom života koja je iznad. Oni će videti njihovu želju na njima koji
876
su ih mrzili, kada ih on kazni, i muka svakoga će biti zauvek prema
njegovim delima.

I svi oni koji su u muci će reči u jedan glas: imaj milosti na nas, jer
sada znamo sud Božji, koji je on objavio nam ranije, a mi nismo
verovali. I anđeo Tatirokos (Tartaruhus, čuvar pakla: riječ
odgovarajuća u oblikovanju Temeluhusa) će doći i kazniti ih sa večom
mukom: Sad da li se kajete, kada nema više vremena za pokajanje, i
ništa od života ne ostaje. A oni će reći: Pravedan je sud Božji, jer mi
smo čuli i videli da njegov sud je dobar; jer nama je uzvraćeno po
našim delima.

Tada ću ja dati mome izabraniku i pravedniku pranje (krštenje)

ispasenje za koje oni su me molili, u polju Akrosje (Aherosia, jezero u
drugim pisanjima, npr. Apokalipsa Mojsijeva – gde duša Adama je
oprana u njoj: vidi i Pavle 22,23) koje je zvano Aneslaseja (Elysium).
Oni će ukrasiti sa cvijećem dio pravednika, i ja ću ići...Ja ću radovati se
s njima. Ja ću učiniti ljude da uđu u moje večno kraljevstvo, i pokazati
im da večan život koji sam učinio im zarad njihove nade, čak Ja, i moj
Otac koji je na nebesima.

Ja sam izgovorio ovo tebi, Petre, i objavio ti. Idi napred stoga u zemlju
(ili grad) zapada. (i uđi u vinograd za koji ti kažem, kako bi mukama
Sina koji je bez greha dela pokvarenosti bila osveštana. A što se tiče
tebe. Ti si izabran prema obečanju koje sam ti dao. Širi stoga moje
evanđelje kroz ceo svijet u miru. Uistinu ljudi će se radovati, moje
riječi će biti izvor nade i života, i odjednom svijet će biti zanesen.)

(Sada imamo dio opisa raja, koji u Akhmim tekstu prethodi onomu o
paklu.)

I moj Gospod Isus Hrist naš Kralj reče mi: Hajdemo na svet planinu. I
njegovi učenici odoše sa njim, moleći. I gle tamo behu dva čovjeka, a
mi nismo mogli pogledati u njihova lica, jer svetlost je dolazila od njih,
877
sjajeći više od sunca, i njihova odeća također je sijala, i ne može se
opisati, ništa nije previše da bude upoređeno sa njima u ovome
svijetu. I miris od njih...da nijedna usta ne mogu izgovoriti ljepotu
njihove pojave (ili, usta su imala sladost koja se ne može izraziti), jer
njihov izgled je bio zapanjujući čudesan. A drugo, veliko, kažem (i u
riječi, ne mogu opisati), sijao je njihov izgled iznad kristala. Kao cvijet
ruža u pojavi boje njihovog izgleda i njegova tijela...njegova glava (al.
Njihova glava je bila čudo). I na njihovim ramenima (očito nešto o
njihovoj kosi je ispalo) i na njihovim čelima je bila kruna od narda
izvezena lijepim cvijećem. I kao duga u vodi, takva je bila njihova
kosa. I takva je ljepota njihove pojave, ukrašena sa svim vrstama
ukrasa. A kad mi vidosmo ih odjednom, mi se čudismo. I ja se prignuh
Gospodu Isu Krstu i rekoh mu: O moj Gospode, tko su ovi? A on mi
reče: To su Mojsije i Ilija. A ja rekoh mu: Abraham i Isak i Jakob i ostali
od pravednih otaca. I on pokaza nam veliki vrt, otvoren, pun lijepog
drveća i blaženih plodova, i miris parfema. Miris odtoga je bio ugodan
i dolazio je čak do nas. I odtoga drveta...videh mnogo plodova. I moj
Gospod i Bog Isus Hrist reče mi: Jesi li video društvo otaca.

Kako u njihovom miru, tako i u časti i slavi njihovoj koji su progonjeni

zarad moje pravednosti. I ja se radovah i verovah i razumeh šta je
pisano u knjizi moga Gospodina Isa Krsta. I ja rekoh mu: O moj
Gospodaru, hočeš li da učinim ovde tri sjenice (svetišta), jednu za
tebe, i jednu za Mojsija, i jednu za Iliju. A on reče mi ljuto: Satana čini
rat pprotiv tebe, i zaklonio je tvoje razumevanje, i dobre stvari ovoga
svijeta prevlađuju protiv tebe. Tvoje oči stoga moraju biti otvorene i
tvoje uši nezaustavljene da sjenica (svetište) ne stvoreno sa ljudskim
rukama, koje moj nebeski Otac je učinio za mene i za izabrane. I mi
smo gledali i bili puni zadovoljstva.

I gle, odjednom dođe glas sa neba, govoreći: Ovo je moj voljeni Sin u
kojem sam zadovoljan: mojim zapovijedima. I potom dođe veliki i

878
neizmerno bijeli oblak nad našim glavama i odnese dalje našega
Gospoda i Mojsija i Iliju. I ja drhtah i bih u strahu, i mi pogledasmo
gore i nebesa su bila otvorena i mi smo gledali ljude u tijelu, i oni
dođoše i pozdraviše našega Gospodina i Mojsija i Iliju i odoše u drugo
nebo. I riječ Svetog Pisma se ispuni: Ovo je naraštaj koji traži njega i
traži lice Boga Jakovljeva. I veliki strah i metež bi u nebesima i anđeli
su se tiskali jedan na drugoga da riječ pisma bude ispunjena koja
kaže: Otvorite vrata, vi prinčevi.

Potom se nebesa zatvoriše, koja su bila otvorena.

I mi molismo i siđosmo sa planine, slaveći Boga, koji je napisao imena

pravednika u nebesima u knjizi života.

Postoji više etiopskoga teksta, ali je očito kasnijega datuma, slijedeće

rijeći su:

'Petar otvori svoja usta i reče mi: Poslušaj, moj sine Klement, Bog je
stvorio sve stvari za svoju slavu, ' i ovome stojimo. Slava onih koji
propisno slave Boga je opisana u riječima posuđenim iz Apokalipse:
''Sin na svome dolasku će podizati mrtve...i učiniti moje pravednike
da sjaju sedam puta sjajnije od sunca, i učiniti će da njihove krune
sjaju kao kristal, i kao duga u vreme kiše (krune) koje su namirisane sa
nardom i ne mogu biti zamišljene (ukrašene) rubinima, sa bojom
smaragda sjaju, sa topazom, draguljima, i žutim biserjem koje sja kao
zvezde nebeske, i kao zraci sunca, blještavilo na koje se ne može
pogledati.' Opet, o anđelima: 'Njihova lica sjaju više od sunca, njihove
krune su kao duga u vremenu kiše. (Oni su namirisani) sa nardom.
Njihove oči sjaje kao jutarnja zvijezda. Ljepota njihove pojave ne
može biti opisana...Njihova odeća nije izvezena, već bijela, prema
onomu što sam vidio na planini gde Mojsije i Ilija su bili. Naš
Gospodin pokazao nam je preobrazbu odjeće (pojave) poslednjih
dana, dana oživljenja, ka Petru, Jakovu i Jovanu sinovima

879
Zebedejevim, svjetli oblak zaklonio nas, i mi čusmo glas Oca koji nam
govori: Ovo je moj Sin koga volim i u komu sam zadovoljan:
poslušajte ga. I bijući uplašeni mi zaboravismo sve stvari ovoga života
i tijela, i nismo znali šta da kažemo zarad veličine čuda toga dana, i
planine na kojoj on pokazao nam je drugi dolazak u kraljevstvu koje
ne prolazi.'

Sledeće: 'Otac je predao sav sud Sinu.' Sudbina grešnika – njihova

večna propast – je više nego Petar može podnijeti: on moli Hrista da
ima sažaljenja na njih.

I moj Gospod odgovori mi i reče: 'Jesi li razumio što sam rekao ti pre
nego je dozvoljeno tebi da znaš u pogledu onoga šta pitaš: ali ne
smiješ reći ono šta čuješ grešnicima da oni ne greše više.' Petar je
plakao mnogo časova, i na kraju je utješen odgovorom koji, iako
neizmjerno nejasan ne izgleda da obečaba krajnji oproštaj svima:
'Moj Otac će dati im ceo život, slavu, i kraljevstvo koje ne prolazi.'...'
To je zarad njih koji su verovali u mene da sam došao. Također je
zarad njih koji su verovali u mene, da, na njihovu riječ, Ja ću imati
sažaljenja na ljude.' Učenje da grešnici će biti spaseni na kraju
molitvama pravednika je, prilično nejasno, navedeno u Drugoj Knjizi
Sibilinih Proročanstava (navedeno, u ovom delu, o Apokalipsi), i u
Koptskoj Apokalipsi Ilije

Na kraju Petar zapoveda Klimentu da sakrije ovo otkrivenje u kutiju,

da da bezumni ljudi ne vide ga. Dio u Drugoj Knjizi Sibilinih
Proročanstava koji izgleda da pokazuje krajnje spasenje svih grešnika
biti će nađeno u poslednjim redovima prevoda datog ispod.

Dio u Koptskoj Apokalipsi Ilije je čuvan i nejasan u izrazu, ali značajan.

On počinje sa rečenicom koja je paralelna u Petru.

Pravednici će gledati grešnike u njihovoj kazni, i oni koji su progonili

ih i izručili ih. Tada će grešnici na svome delu vidjeti mesto pravednika
880
i biti sudionici milosti. U tome danu će ono za šta pravedni će često
moliti, biti dato njima.

To je, kako shvatam, spasenje grešnika će biti dato na molitvu

pravednika.

Uporedi također Poslanicu Apostolima, 40: 'pravednicima je žao

zarad grešnika, i mole za njih...I ja ću poslušati molitvu pravednika
koju oni čine za njih.

Dodao bih da autor Dela Pavlovih, koji (u Trećoj Poslanici

Korinćanima i drugde) izdaje znanje Apokalipse o Petru, čini Falkonilu,
umrlu kćer Trifaene, da govori o Teklinoj molitvi za nju da može biti
prevedena na mesto pravednika (Tekla deo, 28).

Moje mišljenje je da pisav etiopske verzije (ili njen arapski izvor, ili
drugi srodni) je značajno izostavljen ili nejasan nad nekim rečenicama
u delovima počevši: 'Tada ću ja dati mome izabranome', i da je njegov
veoma nejasan dodatak Apokalipsi, on je pokušao da obori opasno
učenje o krajnjemu spasenju grešnika lagano svojim čitaocima. Ali
kada arapska verija Apokalipse je pred nama u obećanom izdanju
MM,...imati čemo bolja sredstva za odlučivanje.

DODATAK

DRUGA KNJIGA SIBILINIH PROROČANSTAVA , 190-338

Izgleda vrijedno dodati ovde prevod onog dijela Druge Knjige koji je
najočiglednije uzet iz Apokalipse po Petru. Primjećeno je da Knjige I i
II proročanstava uistinu oblikuju jedan sastav, koji je Kršćanski i može
biti pridodat nekome vremenu ne ranije u drugom vijeku, ili trećem.
Mnoge linije su posuđene od starijih knjiga, naročito III i VIII

881
Nakon govorenja (1.187) da Ilija će sići na zemlju i učiniti tri velika
znaka, ono nastavlja:

190 Teško svima koji su nađeni velikim sa decom u taj dan, i onima
koji sisaju dojenčad, i onima koji stanuju uz more (valovi). Jao onima
koji će videti taj dan. Jer tamna magla će pokriti bezgraničan svijet, od
istoka i zapada, juga i sjevera. I tada će velika rijeka plamteće vatre sa
nebesa progutati sva mesta, zemlju i veliki okean i sivo more, jezera i
rijeke i izvore i nemilosrdne.

200 Pakao i stub nebesa: ali svjetla nebeska će samljeti se u jedno i u

prazan (pust) izgled. Jer zvijezde će sve pasti sa nebesa u more, i sve
duše ljudi će škripati zubima dok gore u rijeci sumpora i jurnjavu
vatre u plamtećoj ravnici, i pepeo će pokriti sve stvari. I tada će svi
elementi svijeta opusteti , vazduh, zemlja, more, svjetli polovi, dani i
noći, i neće više mnoštvo ptica u vazduhu niti plivaća stvorenja više
plivati u moru, niti će brod ploviti sa teretom nad valovima.

210 ne ravno – idući volovi će orati oranu zemlju, tamo više neće biti
zvuka brzih vetrova, već on će spojiti sve stvari u jedu, i očistiti ih.

214 Sada kada večni anđeli živoga Boga Barakiel, Ramiel, Uriel, Samiel
i Azael, (Ova imena su od Enoha) znajući sva zla dela koje je iko izveo
ranije – tad iz maglovite tame će izvesti sve duše ljudi na sud, ka
mjestu Boga večnoga, velikoga.

220 Jer on je nepokvarljiv, sam Svemočan, koji će suditi smrtnicima. I

tad njima podzemnoga svijeta nebeski će dati njihove duše i duh i
govor, i njihove kosti spojene zajedno, sa svim zglobovima, i meso i
tetive i vene, i koža također preko mesa, i kosa kao ranije, i tijela
stanovnika na zemlji će biti pomjerena i ustati u jedan dan, spojeni
zajedno u večnome izgledu i disanju.

882
Tada će veliki anđeo Uriel razbiti čudovišne rešetke uokvirene
nepopustljivim i neprekinutim, bronzanim

230 vratima Pakla, i zbaciti ih odmah, i iznijeti na sud sve tužne

oblike, da, duhove drevnih Titana, i divova, i radi kojih Potop je
prevladao. I svi koje su valovi mora uništili u vodama, i svi koje zveri i
puzeće stvari i ptice su se častili, sve te će dovesti do sudske stolice, i
opet one koje meso –proždrljiva vatra je progutala u plamenu, njih
također će sabrati i postaviti pred Božje mjesto.

I kada on prevlada Sudbinu i oživi mrtve, tada će Adonaj Sabaot visoki

gromovnik sjesti na svoj nebeski

240 tron, i postaviti veliki stup, Krista samoga, neumiruće ka

neumirujućim, će doći u oblacima u slavi sa čistim anđelima, i sjesti će
na mjesto desno od Velikoga, sudeći životu božjih i hodu bezbožnih
ljudi.

I Mojsije također veliki, prijatelj Svevišnjega će doći, obučen u tijelo, i

veliki Abraham sam će doći, i Isak i Jakov, Isus, Daniel, Ilija, Avakum, i
Jona, i oni koji su jevreji ubili, i svi hebreji koji su bili sa (poslije)
Jeremije će biti suđeni na sudskom mjestu, i on će ih uništiti, da bi oni
primili dužnu nagradu i istrebiti sve što su radili u svom smrtnom
životu.

I tad će svi ljudi proći kroz plamteću rijeku i neugasiv plamen, i

pravednici će biti spaseni svi, ali zli će stradati tamo u sva vremena,
onoliko koliko je činilo zlo ranije, i činilo ubistva, i svi koji behu tajno,
lažovi, lopovi, prevaranti, uništitelji kuća, proždrljivci, brakolomnici,
prenosnici zlih glasova, drski bezakonici, idolotari, i svi oni koji su
napustili velikog večnoga Boga i postali hulitelji i štetnici pobožnih,
vjerolomnici i uništitelji pravednih ljudi. I svi koji gledaju sa
prepredenim i besramnim dvojakim licem – uvaženi sveštenici i
učitelji – i sude nepravedno, radeći izopačeno, slušajući krive
883
glasove...smrtniji od leoparda i vukova, i veoma zli, i svi koji su visoka
uma, i kamatari koji gomilaju u svojim kućama kamatu i povređuju
siročad i udovice stalno: i oni koji daju milostinju nepravedne dobiti
udovicama i siročadi, i oni koji kada daju milostinju od sopstvenog
rada, prekorevaju ih, i oni koji napuštaju svoje roditelje u njihovoj
starosti i ne uzvraćaju im uopšte, ne nadoknađujući im za njihovo
hraniteljstvo; da, i oni koji ne slušaju i govore teške riječi protiv svojih
roditelja; također oni koji primaju zavjet i nijekaju ga, i sluge koje se
okreću protiv svojih gospodara, i opet oni koji su uprljali svoje tijelo u
pohoti, i otpustili su pojas devičanstva u tajnoj zajednici, i oni koji su
učinili dete u utrobi pobačajem, i koji su izbacili svoga potomka bez
prava: vračari , te će gnjev nebeski i večnoga Boga prinijeti do stuba,
sve okolo što neumorna rijeka vatre će teći. I sve njih će večni anđeli
večnoga Boga kazniti strašno sa plamenim bičevima, i vezati ih čvrsto
iznad užarenim lancima, okovima neraskidivim. I tada će oni baciti ih
u tamu noći u Pakao među zvijeri paklene, mnoge i strašne, gde je
tama bez mjere.

I kad su izveli mnoge muke ka svima čije srce je bilo zlo, potom iz
velike rijeke ć kotač vatreni obuhvatiti ih, jer su namišljali zla dela. I
tad će oni plakati odvojeno svaki od drugoga u bijednoj sudbini, očevi
i dojenčad, majke i dojenčad plačući, niti će zasititi se suzama niti će
glas njihov koji tuguju sažaljivo biti čujen, ali duboko ispod tame i
prljavog Pakla će oni plakati u muki, i u nesvetom mjestu će prebivati
i okajavati trostruko svako zlo delo koje su učinili, goreći u velikom
plamenu, i škrgutati će zubima, svi oni iscrpljeni jakom žeđu i gladi, i
zvati će smrt drago i ona će pobeći od njih,jer neće više smrt niti noć
dati im odmora, i često će oni tražiti uzalud Svemočnoga Boga, i tad
će on otvoreno okrenuti svoje lice od njih. Jer on je dao granicu od
sedam doba (napomena prevodioca: 7000g?) za pokajanje ljudima
koji greše, rukom čiste djevice.

884
Ali ostatak koji se brinuo za pravdu i dobra dela, i dobrotu i ispravne
misli, će anđeli nositi i prenijeti kroz plamenu rijeku u svjetlo, i život
bez brige, gde je večni put velikoga Boga, i tri izvora, od vina i meda i
mlijeka. A zemlja, zajednička svima, ne odvojena sa zidovima ili
ogradama, će donijeti iz nje mnogo plodova, i život i bogatstvo će biti
zajedničko i nepodeljeno. Jer neće biti siromašnoga, niti bogata, niti
tirana, niti roba, niti velika ni mala više, niti kralja, ni princa, već svi
ljudi će biti zajedno u svemu. I neće više nijedan čovjek reći 'noć je
došla', niti ''sutradan' , niti ' bilo je jučer'. On čini da više nema dana,
niti proleća, niti zime, niti leta niti jeseni, niti braka, niti smrti, niti
prodaje, niti kupovine, niti zalaska sunca, niti izlaska. Jer Bog će
učiniti jedan dugi dan.

I njima, dobrima, će svemočni i večni Bog dati drugu blagodat, kada

oni zapitaju ga. On će dati im da spasu ljude iz ljute vatre i večnoga
škrgutanja zuba, i ovo će on učiniti, jer on će sakupiti ih ponovo iz
večnoga plamena i ukloniti ih drugde,šaljući ih zarad svoga naroda u
drugi život večan, u Elizejsku ravnicu (raj) gde su dugi valovi
Aheruskog jezera neiscrpni i dubokog dna.

Neke linije neizvesne su u prilogu ovde,koje pokazuju šta je bila misao

učenja:

'Jasno krivo: jer vatra nikad neće prestati da muči proklete. Ja uistinu
bih molio da bude tako, koji sam ozlijeđen najdubljim ožiljcima
sagrešenja koje stoje u potrebi krajnjoj milosti. Ali neka Origen bude
posramljen zarad svojih lažnih reči, koji kaže da tamo je pojam
postavljen na muke.'

Preuzeto i prevedeno sa engleskog od:

Joshua Williams Northwest Nazarene College, 1995

885
Otkrivenje po Petru - druga verzija (fragmenti)

OTKRIVENJE PO PETRU (VII,5)

Uvod:

JAMES BRASHLER

Otkrivenje po Petru je kršćanski gnostički tekst napisan pod

pseudonimom, koji sadrži pripovijest o otkrivenju koje je doživio
apostol Petar, a koje je protumačio Isus Spasitelj. Progon Isusa model
je za razumijevanje dijela ranokršćanske povijesti ko¬ ji se odnosi na
ugnjetavanje vjernog gnostičkog kruga od strane "onih koji sebe nazi-
vaju biskupima i đakonima".

Spis pripada književnom žanru otkrivenja, i podijeljen je u tri viđenja

koja se pripisuju Petru. Viđenja tumači sam Spasitelj, koji djeluje kao
anđeoski tumač, lik koji se često javlja u apokaliptičnoj književnosti.
U nizu proročanstava koja zapravo odra- žavaju prošle događaje, rana
kršćanska crkva opisana je kao podijeljena na različite frakcije koje se
suprotstavljaju gnostičkoj zajednici. Svijet je za besmrtne duše
(gnostike) neprijateljsko okružje, koje izvana možda nalikuju smrtnim
dušama (negnostici- ma), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj
besmrtnoj biti. Obdareni znanjem o svo- me nebeskome porijeklu,
gnostici žude za povratkom nebeskomu Sinu Čovječjem, koji će doći
kao eshatološki sudac, kako bi sudio tlačiteljima i osvetio gnostike.

Tekst rabi formu otkrivenja u svrhu predstavljanja gnostičkog

shvaćanja kršćan¬ skih predaja o Isusu. Tradicionalni je materijal
vješto protumačen u skladu s gnostič- kom teologijom. Iz prvog
viđenja, koje opisuje neprijateljski nastrojene svećenike i narod kako
se sprema ubiti Isusa (72,4-9), protumačen je na način iz kojeg
izvlačimo zaključak da je bilo barem šest neprijateljskih skupina,
886
nazvanih "slijepci koji nemaju vodiča". Većina tih skupina bila je iz
ortodoksne sljedbe, no neke je od njih bolje shvatiti kao suparničke
gnostičke sekte. Druga scena (81,3-14) opisuje Petrovo viđe- nje
Isusova raspeća. U svome tumačenju, Isus pravi razliku između
vanjskog tjeles¬ nog oblika i živog Isusa; potonji stoji u blizini i smije
se svojim neukim progoniteljima. Treća scena (82,4-16) odgovara
Isusovu uskrsnuću u ortodoksnoj predaji, no pro¬ tumačena je
gnostičkom terminologijom kao ponovo sjedinjenje duhovnog tijela
Isu¬ sova s intelektualnom svjetlošću nebeske plerome.

Značenje Otkrivenja po Petru je višestruko. Ono prije svega

predstavlja drago¬ cjen izvor gnostičke kristologije, koja Isusa smatra
doketskim otkupiteljem. Gledište gnostičke zajednice, uključujući
njezin odnos prema Petru kao svojemu utemeljitelju, druga je ključna
tema ovoga djela. Od velikog su značaja identitet gnostičke skupine
kojoj je tekst namijenjen, te razmjer kontroverzije između rastuće
ortodoksije i hereze, koju otkrivenje predviđa. Čini se da je
Otkrivenje po Petru napisano u trećem sto¬ ljeću, kada je razlika
između ortodoksije i hereze postala izraženija.

887
OTKRIVENJE PO PETRU VII 70, 13-84, 14

Otkrivenje po Petru

Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i spora-

zuma desetog stupa, i budući da je bio zadovoljan brojem živoga, ne-
propadljivoga Veličanstva, on mi reče, "Petre, blagoslovljeni oni gore,
koji pripadaju Ocu koji je otkrio život onima iz života, kroz mene,
jer ja sam (ih) podsjetio, njih koji su izgrađeni na onome što je
snažno, da mogu čuti moju riječ i razlučiti riječi nepravde i kršenja
zakona od pra¬ vednosti, jer 71 su iz visine sve riječi ove plerome
istine, prosvijetlje¬ ne od onoga kojeg su kraljevstva tražila. No, oni
ga nisu pronašli, niti su mnogi naraštaji proroka spominjali. On se
sada pojavio među njima, u onome koji se pojavio, koji je Sin
Čovječji, koji je uzdignut iznad ne¬ besa, strahujući od ljudi slične biti.
No ti, Petre, postani savršen, u skla¬ du sa svojim imenom, sa mnom,
onim koji te izabrao, jer tebe ću učiniti temeljem za ostale koje sam
pozvao u znanje. Budi, stoga, snažan pred lažnom pravednošću - onaj
koji te pozvao, pozvao te da ga spoznaš na ispravan način, što je
vrijedno truda i zato što su ga odbacili, i zbog sna¬ ge njegovih ruku i
nogu, i zato što su ga okrunili oni iz srednjeg predje¬ la, i zbog tijela
njegova sjaja koje donose u nadi 72 da će za časnu na¬ gradu služiti -
jer, on će te iskušati tri puta ove noći."

Dok je to govorio, ja vidjeh svećenike i narod kako trče prema nama s

kamenjem u rukama, kao da im je namjera ubiti nas; i obuze me strah
da ćemo umrijeti.

I on mi reče, "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci ko¬ ji

nemaju vodiča. Želiš li spoznati njihovu sljepoću, pokrij dlanovima
(svoje) oči - haljom svojom - i reci što vidiš."

Učinivši kako mi je rekao, ništa nisam mogao vidjeti. I rekoh, "Nit¬ ko

(tako) ne vidi."

I on mi reče, "Učini tako još jednom."

888
I obuze me tad strah pomiješan s radošću, jer vidjeh novo svjetlo,
snažnije od svjetlosti dana, kako se spušta na Spasitelja. Rekoh mu
što sam vidio.

On mi reče, "Podigni svoje ruke i slušaj što 73 svećenici i narod go¬

vore."

I ja poslušah svećenike koji su sjedili sa pisarima. Mnoštvo je klica¬

lo glasovima svojim.

Kada je od mene to čuo, on mi reče, "Naćuli svoje uši i slušaj što go¬
vore."

I ja ponovo poslušah. "Oni te slave".

Kada sam to rekao, Spasitelj kaza, "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slije- pi

i gluhi. No, sada slušaj ono što ti govore u otajstvu, i upamti. Ne go¬
vori to sinovima ovoga doba, jer, oni će te huliti u ovo doba, budući
da te ne poznaju, no, slavit će te u znanju.

"Mnogi će isprva prihvatiti naš nauk. I okrenut će se opet od njih po

volji Oca njihove zablude, jer su učinili kako je htio. U svome sudu on
će ih otkriti, to jest, njih, sluge Riječi. No, oni koji se s njima 74 pomi¬
ješaju postat će njihovi uznici, budući da nemaju oćuta. A nedužnoga,
dobroga, čistoga oni guraju ka trudbeniku smrti, i u kraljevstvo onih
ko¬ ji slave Krista u obnovi. I oni slave ljude koji šire laž, one koji će
doći poslije tebe. Oni će odavati počast imenu mrtvog čovjeka,
misleći da će tako postati čisti. No, okaljat će se i pasti u ime zablude,
past će u ruke zlog, lukavog čovjeka i višestruke dogme, i past će pod
vladavinu kri¬ vovjerja.

"Jer neki će od njih huliti istinu i objaviti nauk zla. I govorit će zlo jedni
protiv drugih. Neki će biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi ar-
honata, čovjeka i gole žene koja je višestruka i podložna mnogim pat¬
njama. A 75 oni koji budu tako govorili pitat će o snovima. I kažu li
da je san, došao od demona, dostojan njihove pogreške, bit će im dan
gu- bitak umjesto nepropadljivosti.

889
"Jer, zlo ne može roditi dobrim plodom (usp. Lk 6, 43). Mjesto odak¬
le dolazi svaki od njih stvara ono što mu je slično; jer, nije svaka duša
od istine i besmrtnosti. Svakoj duši ovoga doba dodijeljena je
primjere¬ na smrt, zato što uvijek biva robom, budući da je stvorena
za svoje žud- nje i njihovo vječno uništenje, u kojemu jesu i iz kojega
jesu. One (du¬ še) ljube stvorenja tvari koja s njima dolaze.

"No, besmrtne duše nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne dođe tre¬
nutak, (besmrtna će duša) nalikovati smrtnoj. No, ona neće razotkriti
svoju prirodu, daje ona sama 76 besmrtna, i da misli o besmrtnosti,
vje¬ rujući i želeći se odreći tih stvari.

"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti
grožđe s drače (usp. Lk 6, 44). S jedne strane, ono što uvijek nasta¬ je
nalazi se u onome iz čega dolazi, dolazeći iz onoga što nije dobro, što
postaje za nju (dušu) uništenje i smrt. No, ta (besmrtna duša) koja
nastaje u Vječnome, nalazi se u Onome od života i u besmrtnosti
živo¬ ta kojoj nalikuju.

"Stoga se ono što postoji neće rastočiti u ono što ne postoji. Jer, glu¬
hi i slijepi druže se sa sebi sličnima.

"No, drugi će se odvratiti od zlih riječi i varljivih otajstava. Neki ko¬

ji ne razumiju otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit
će se da je otajstvo istine samo njihovo. I u nadutosti svojoj 77
pozavidjet će besmrtnoj duši koja je postala zavjetom. Jer, svaka
vlast, vladavina i moć eona želi biti s njima u stvaranju svijeta, kako bi
ih oni koji nisu, budući da su zaboravljeni od onih koji jesu, mogli
slaviti, iako nisu bili spašeni niti su ih oni odveli na Put, vazda sa
željom da postanu nepro- padljivi. Jer, ako besmrtna duša prima moć
u umnome duhu -. No, oni se smjesta udružuju s jednim od onih koji
su ih zaveli.

"A mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su zablude, svoju će

bludnju i svoje zakone usmjeriti protiv mojih čistih misli, gledajući iz
jednog (kuta), misleći da dobro i zlo potječu iz istog (izvora). Oni trgu-
ju 78 mojom rječju, i grubu vjeru promiču. Rasa besmrtnih duša
890
uzalud će ući u to, sve do moje Parusije. Jer, oni će izaći iz njih - i moje
oproš- tenje njihovih grijeha u koje su pali kroz neprijatelje svoje, koje
sam otkupio iz ropstva u kojem bijahu, kako bih im dao slobodu da
stvaraju sličan dio u ime mrtvoga čovjeka, koji je Hermas, od
prvorođenog do nepravednosti, kako u svjetlo koje postoji maleni ne
bi povjerovali. No, oni od te vrste radnici su koji će biti bačeni u
vanjsku tamu, daleko od sinova svjetlosti. Jer, niti će ući, niti će onima
koji gore uzlaze dati svo- je dopuštenje za njihovo oslobođenje.

"Među njima ima i onih koji pate, misleći da će usavršiti 79 mud- rost
bratstva koje uistinu postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedi¬
njenih u pričesti, kroz koju će se otkriti vjenčanje nepropadljivosti.
Srod¬ na rasa sestrinstva pojavit će se kao preslika. To su oni koji
tlače svo¬ ju braću, govoreći im, 'Kroz ovo naš Bog ima milosti, budući
da nam kroz ovo dolazi spasenje', ne znajući za kaznu onih koje
zadovoljstvom ispuniše oni koji su to učinili malenima koje su vidjeli,
(i) koje su za¬ robili.

"A bit će i onih koji su izvan našeg broja i koji sebe nazivaju bisku-
pima i đakonima, kao da su svoju vlast od Boga primili. Oni se klanja¬
ju svojim vladarima. Ti su ljudi presušena korita."

No, ja rekoh, "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 maleni, s naše¬

ga gledišta, oni lažni, da postoji mnoštvo, koje će zavesti mnoštva ži¬
vih i uništiti ih među sobom. A kada budu izgovarali tvoje ime, vjero¬
vat će im se."

Spasitelj reče, "Za vrijeme koje im je, razmjerno njihovoj bludnji,

određeno, oni će vladati nad malenima. A kada bludnja okonča, onaj
koji ne stari, koji je od besmrtnog razumijevanja, postat će mlad, i oni
(maleni) vladat će nad onima koji su njihovi vladari. Korijen njihove
bludnje bit će iščupan, i on će ga posramiti i učiniti ga vidljivim u svoj
njegovoj besramnosti. Takvi će, o, Petre, postati nepromjenjivi.

"Dođi, stoga, i nastavimo s izvršenjem volje nepropadljivoga Oca. Jer,

evo, dolaze oni koji će im suditi, i oni će ih posramiti. No, mene oni ne
mogu dotaknuti. A ti ćeš, o, Petre, stajati među njima. Ne boj se zbog
891
kukavštine svoje. 81 Njihovi će umovi biti zatvoreni, jer im se ne¬
vidljivi suprotstavio."

Kako je to rekao, vidjeh kako ga naizgled zarobljavaju. I rekoh, "Što

to vidim, o Gospodine? Tebe su uhvatili, a ti me držiš. Tko je ovaj koji
se zadovoljno smije na drvetu? Udaraju li noge i ruke nekog
drugoga?"

Spasitelj mi reče, "Onaj kojeg vidiš na drvetu kako se zadovoljno

smije, to je živi Isus. No, ovaj u čije ruke i noge zabijaju čavle, njegov
je tjelesni dio, njegova zamjena koja je osramoćena, koja je nastala na
sliku njegovu. No, gledaj u njega i u me."

No, kada sam pogledao, rekoh, "Gospodine, nitko te ne gleda. Po-

bjegnimo odavde."

No on mi reče, "Rekao sam ti: 'Ostavi slijepce na miru!' Pogledaj kako

ne znaju što govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su si- na
njegove slave."

I vidjeh nekoga kako nam se približava, njemu nalik, čak i onome koji
se smijao na drvetu. I on bijaše <ispunjen> Duhom Svetim, i on bje
Spasitelj. Oko njega bijaše velika, neizreciva svjetlost, i mnoštvo neiz¬
recivih i nevidljivih anđela koji ga blagoslivljaše. I kada sam ga pogle¬
dao, onaj koji slavi bi otkriven.

I on mi reče, "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, ka¬
ko bi ih spoznao kroz otkrivenje, da je onaj kojega su razapeli prvoro-
đeni, i dom demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, od Elohi-
ma, od križa koji je pod Zakonom. No, onaj koji stoji kraj njeg, živi je
Spasitelj, prvi u njemu, kojeg su zarobili i oslobodili, koji stoji radosno
promatrajući one koji su ga povrijedili, koji su među sobom
podijeljeni. 83 On se smije njihovoj sljepoći, znajući da su rođeni
slijepi. I doći će, stoga, onaj koji je osjetljiv na patnje, budući da je
tijelo zamjena. No, ono što su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo.
Jer, ja sam razum¬ ski Duh koji je ispunjen jarkom svjetlošću. Onaj

892
kojeg si vidio da mi se približava naša je razumska Pleroma, koja
sjedinjuje savršenu svjetlost s mojim Duhom Svetim.

"To što si vidio otkrit ćeš onima druge rase, koji nisu iz ovoga do- ba.
Jer, neće biti časti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je
izabrala besmrtna tvar, koja je pokazala da je kadra sadržati onoga
koji daje svoje obilje. I kažem, stoga, 'Svakomu tko ima, dat će se još
pa će obilovati' (Mt 25,29). No, onomu tko nema, to jest, čovjeku
ovoga mjes¬ ta, koji je posve mrtav, koji je udaljen iz zasada stvaranja
onoga što je rođeno, 84 za kojeg, ako se pojavi onaj od besmrtne biti,
misle da ga po¬ sjeduju - bit će oduzeto i dodano onome koji jest.
Budi, stoga, hrabar, i ne strahuj. Jer, ja ću biti s tobom, i nitko te od
tvojih neprijatelja neće nadvladati. Mir s tobom. Budi jak!"

Kada je (Isus) rekao ove riječi, (Petar) dođe k sebi.

Otkrivenje po Petru

893
Apokalipsa Djeve

1. Sveta majka Božja je išla na Maslinsku Goru da se moli, i moleći

Gospoda našega Boga ona reče: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha,
neka arhanđeo Gabriel siđe, da bi mi on rekao u pogledu kazni i stvari
u nebesima i na zemlji i pod zemljom. I kako je on izgovarala riječ
arhanđeo Mihael siđe sa anđelima istoka i zapada i anđelima juga i
sjevera, i oni pozdraviše vrlo uvaženu i rekoše joj: Pozdrav, odrazu
Oca, pozdrav stanu Sina, pozdrav zapovedi Duha Svetoga, pozdrav
svodu od sedam nebesa, pozdrav svodu od jedanaest tvrđava,
pozdrav obožavanju anđela, pozdrav uzvišenijoj od proroka ka
prijestolju Božjem. A sveta majka Božja reče anđelu: Pozdrav Mihail,
glavni zapovedniče, slugo nevidljivoga Oca, pozdrav Mihailu, glavnom
zapovedniku, prijatelju moga Sina, pozdrav Mihaelu, glavno
komandujućem, najstrašnijem od šestokrilih, pozdrav Mihailu,
glavnome zapovedniku, koji vlada kroz sve stvari i vrijedan je da stoji
pored prijestolja Gospodnjega, pozdrav Mihailu, glavnom
zapovedniku, koji trubi u trubu, i budi one koji su zaspali za vremena:
pozdrav Mihailu, glavnome zapovedniku, prvom od sviju ka prijestolju
Božjem.

2. I pozdravivši sve anđele na isti način, visoko uvažena je molila

glavnoga zapovjednika u pogledu kazne, govoreći: Reci mi sve stvari
na zemlji. A glavni zapovjednik reče joj: Ako me pitaš, visoko časna, ja
ću ti reći. I prečasna mu reče: Sa koliko kazni je ljudska rasa kažnjena?
A arhanđel joj reče: Kazne su nebrojene. A visokouvažena reče mu:
Reci mi stvari u nebesima i na zemlji.

3. Tad glavni zapovjednik, Mihael, zapovijedi zapadnim anđelima da

otkrivenje se napravi, i Pakao otvori, i ona vidje one koji su kažnjavani
u Hadu, i tamo je ležalo mnoštvo ljudi i žena, i tamo je bila velika
tuga. I prečasna upita glavnog zapovjednika: Tko su ovi i šta je njihov
894
greh? A glavni zapovjednik reče: Ovi, svi sveti, su oni koji nisu
obožavali Oca i Sina i Svetoga Duha i zarad ovoga oni su tako kažnjeni
ovde.

4. I ona vide u drugomu mestu veliku tamu: i presveta reče: Šta je ova
tama i tko su oni koji su kažnjavani? A glavni zapovjednik reče:
Mnoge duše leže u ovoj tami. A presveta reče: Neka ova tama se
uzme kako bi vidjela ovu kaznu također. A glavni zapovjednik reče
prečasnoj: Nije moguće, presveta, da vidiš i ovu kaznu. I anđeli koji ih
čuvaju odgovoriše i rekoše: Mi imamo zapovijed od nevidljivoga Oca
da oni ne vide svjetlo dok blagosloveni Sin ne zasja. I u tugi presveta
podiže svoje oči ka anđelima dodirujući čistu riječ Oca, i reče: U ime
Oca i Sina i Svetoga Duha neka tama bude oduzeta, da ja vidim i ovu
kaznu. I odmah tama bi podignuta i pokri sedam nebesa, i tamo je
ležalo veliko mnoštvo i ljudi i žena, i tamo usta veliko tugovanje i
veliki plač poče. I videći ih presveta zaplaka i reče im: Šta radite,
jadnici? Tko ste vi? I kako ste nađeni ovde?I nije se čuo ni glas. I
anđeli koji su čuvali ih rekoše: Zašto ne pričaš ka prečasnoj? I oni koji
behu pod kaznom rekoše joj: O prečasna, od večnosti mi ne vidimo
svjetla, i mi nismo držali šta je gore. I prskava smola je tekla dolje na
njih, i videći ih presveta je plakala. I opet oni koji su bili kažnjeni
rekoše joj: Kako to da pitaš za nas, sveta gospo, Majko Božja? Tvoj
blagoslovljeni Sin došao je na zemlju i nije pitao za nas, niti Abraham
patrijarh (praotac), niti Jovan Krstitelj, niti Mojsije veliki prorok, niti
Apostol Pavle, i k nama njegovo svjetlo nije zasjalo: i sad, presveta
Majko Božja, zaštitnice Kršćana, donositelju velike utehe
hrišćanima,kako to da pitaš za nas? Tad presveta Majka Božja reče
Mihaelu, glavnome zapovedniku: Šta je njihov greh? A Mihajlo, glavni
zapovjednik, reče: To su oni koji nisu verovali u Oca i Sina i Svetoga
Duha, i nisu priznali te da si Majka Božja, i da Gospod Isus Krist je
rođen od tebe i uzeo je tijelo, i zarad ovoga oni su kažnjeni ovde. I
opet plačući, presveta Majka Božja reče im: Zašto ste tako mnogo
895
grešili, o jadni vi? Niste li čuli da celo stvaranje se zove njegovim
imenom? I rekavši ove riječi tama pade nada njih kako je bilo na
početku.

5. I glavni zapovednik reče: Gdje želiš ići, prečasna? Na zapad ili na

jug? A prečasna odgovori: Hajdemo na jug. I odmah tamo se pojavi
heruvim i serafim i četiri stotine anđela, i vodiše prečasnu na jug, gde
dođe rijeka vatre, i tamo je ležalo mnoštvo ljudi i žena, neki do
pojasa, drugi do vrata, drugi do vrha glave, i videći ih sveta Majka
Božja zaplaka glasno glavnome zapovjedniku i reče: Tko su ovi, i koji
je njihov grijeh koji stoje u vatri do pojasa? I glavni zapovjednik reče:
Ovi, presveta, su oni koji su naslijedili kletvu oca i majke, i zarad toga
oni su tako kažnjeni kao prokleti.

6. I presveta reče: A tko su ovi što stoje u vatri do grudi? A glavni

zapovjednik reče: To su koji su odbacivali svoje žene i prljali ih u
preljubi, i zarad toga oni su kažnjeni ovde.

7. I presveta reče glavnome zapovjedniku: Tko su ovi koji stoje do

vrata u plamenu vatre? I glavni zapovjednik reče: Ovi, presveta, su
koji su jeli meso ljudi. I sveti reče: A kako je moguće za jednoga
čovjeka da jede meso drugoga? A glavni zapovjednik reče: Poslušaj,
presveta, i ja ću ti reći: To su oni koji su izveli svoju djecu iz njihovih
vlastitih utroba i izbacili ih kao hranu za pse, i tkogod je dao svoga
brata u prisustvu kraljeva i upravitelja, ti su jeli meso ljudi, i zarad
ovoga oni su kažnjeni.

8. I presveta reče: Tko su ovi koji su u vatri do tjemena? A

zapovjednik glavni reče: Ti, presveta, su koji god su držali križ i
zaklinjali se lažno, u pomoč krsta Gospodnjeg. Anđeli su drhtali i
obožavali sa strahom, i ljudi koji su ga držali i zaklinjali se lažno i ne
znaju šta svedoče, i zarad ovoga oni su kažnjeni ovako.

896
9. I na drugome mestu presveta vidje čovjeka kako visi za noge, i crvi
su ga jeli. I ona upita glavnog zapovjednika: Tko je ovo i koji je njegov
greh? A glavni zapovjednik reče: Ovo je onaj koji je uzimao ušur
(kamatu) za njegovo zlato, i zarad ovog on je kažnjen ovde.

10. I ona vidje ženu kako visi za njena dva uha, i sve zvijeri su izlazile iz
njenih usta i grizli je u komade, i prečasna upita glavnog
zapovjednika: Tko je ona, i koji je njen greh? A glavni zapovjednik
reče: Ona je ona koja je išla u strane kuće i one od njenih susjeda i
govorila zle riječi da učini svađu, i zarad toga ona je tako kažnjena
ovde.

11. I videći te stvari presveta Majka Božja je plakala i rekla glavnome

zapovjedniku: Bilo bi dobro za čovjeka, da se nikad nije ni rodio. A
glavni zapovjednik reče: Uistinu, presveta, nisi vidjela velike kazne. I
presveta reče glavnome zapovjedniku: Dođi, Mihailo, veliki
zapovedniče glavni, i vodi me da mogu videti sve kazne. I glavni
zapovjednik reče: Gde želiš, presveti, da mi idemo? I visoko časni
odgovori: Na zapad: i odmah heruvim se pojavi i odvede prečasnu na
zapad.

12. I ona vidje oblak pun vatre i u njemu je bilo mnoštvo ljudi i žena. I
presveta reče: Koji je njihov greh? A zapovjednik glavni reče: Ovi,
presveta, su oni koji su ujutro na Gospodnji dan spavali kao mrtvi, i iz
tog razloga oni su kažnjeni ovde. I presveta reče: Ako nitko ne može
ustati, šta da radi? I zapovjednik glavni reče: Slušaj, presveta, ako ičija
kuća je učvršćena na četiri strane i opkoljava ga i on ne može izaći, on
ima oprost.

13. I ona vide u drugome mestu goreće klupe od vatre i na njima je

sedelo mnoštvo ljudi i žena i gorilo na njima. I presveta upita: Tko su
ovi i koji je njihov greh? A glavni komandir reče: Ovi, presveta, su oni

897
koji ne ustaju do sveštenika kada ulaze u crkvu Božju, i zarad ovog oni
su kažnjeni ovde.

14. I presveta vide na drugome mestu železno drvo i imalo je grane

od železa, i na njemu tamo je visjelo mnoštvo ljudi i žena za njihove
jezike. I videći ih presveta plaka, i upita glavnoga zapovjednika
govoreći: Tko su ovi i koji je njihov greh? A zapovednik glavni reče: To
su krivokletnici, bogohulnici, klevetnici,kojigod su delili brata i brata.
A presveti reče: Kako je moguće podeliti brata od brata? A
zapovjednik glavni reče: Slušaj, presveta, i ja ću ti reći o ovomu: Kada
neko između naroda želi da bude kršten, on će reći im jednu riječ: Vi
krivovjerni,nevjerujući Pagani, jer ste tako bogohulili, on će primiti
neprestanu kaznu.

15. I u drugome mestu presveta vide čovjeka kako visi sa svoja četiri
ektermiteta, i iz njegovih noktiju krv je neprestano šikljala, a njegov
jezik je bio vezan u plamenu vatre, i on nije mogao da plače i da kaže
Kyrie eleison me (Gospode pomiluj me) I kad ga je ona videla
presveta je plakala i sama rekla Kyrie eleison triputa, i nakon
izgovorene molitve, dođe anđeo koji je imao vlast nad bičevanjem i
otpusti čovjekov jezik, i presveta upita glavnoga komandanta: Tko je
ovaj jadni koji ima ovu kaznu? A glavni zapovjednik reče: Ovo,
presveta, je upravitelj koji nije činio volju Božju, već je jeo stvari crkve
i reče: On koji služi oltaru će biti hranjen od oltara: i zarad ovoga on
je tako kažnjen ovde. I presveti reče: Neka bude mu prema njegovoj
vjeri. I opet on veza njegov jezik.

16. I Mihael, glavni zapovednik reče: Dođite ovamo, presveta, i

pokazati ću vam gde su sveštenici kažnjeni. I presveta dođe i vide
prezbitere kako vise za svojih dvadeset noktiju, i vatra je izlazila iz
njihovih glava. I videći ih presveta upita glavnoga zapovednika: Tko su
ovi i koji je njihov greh? A glavni komandir reče: Ovi presveta, su oni
koji stoje pored prijestolja Božjeg, i kada pevaju o tijelu našega
898
Gospoda Isusa Hrista, biseri ispadaju, i strašan tron nebeski udara i
podnožje našega Gospoda Isusa Hrista drhti, a oni ne opažaju, i zarad
ovoga oni su kažnjeni ovde.

17. I presveta vide čovjeka i krilatu zvijer koja je imala tri glave kao
plamenovi vatre: dve glave su bile prema njenim očima a treća prema
ustima. I videći ga presveta upita glavnog zapovjednika: Tko je ovo,
da on ne može spasti sebe od usta zmaja? A zapovednik glavni reče
joj: Ovo, presveta, je čitač koji ne čini ono šta je vrijedno od svetoga
Evanđelja, i zato je on kažnjen ovde.

18. I upravitelj glavni reče: Dođi ovamo, presveta, i pokazati ću ti gde

anđeoski i arhanđelski oblici su kažnjeni. Ona nastavi i vidje ih kako
leže u vatri i crv koji ne spava ih je grizao: i presveta reče: Tko su ovi, i
koji je njihov greh? A glavni zapovednik reče: Ovi, presveta, su oni koji
su posedovali arhanđelske i apostolske oblike: poslušaj, presveta, u
pogledu ovoga: na zemlji su zvani patrijarsima i episkopima, i nisu bili
vredni njihovoga imena: na zemlji su čuli 'Blagosiljate Gospoda vi
sveci,'' i u nebesima oni nisu zvani svecima, jer nisu činili dela kao
nositelji arhanđeoskih oblika, i zarad ovog oni su kažnjeni ovde.

19. I ona vidje ženu kako visi za svoje nokte, i plamen vatre izlazio je
iz njenih usta i palio ih: i sve zvijeri koje su dolazile iz vatre grizli su ih
na komade, i stenjući oni plakaše: Imaj milosti na nas, imaj milosti, jer
mi smo kažnjeni gore nego svi oni koji su pod kaznom. I videći ih
presveta zaplaka, i upita glavnog zapovednika, Mihaela: Tko su ovi i
koji je njihov greh? A glavni komandir reče: To su žene sveštenika
koje nisu častile sveštenike, već nakon smrti prezbitera su uzimale
muževe, i zarad ovoga one su kažnjene ovde.

20. I presveta vidje na isti način također đakonice (učiteljice) su

visjele sa litice i zvijer sa dve glave je jela njihove grudi. I presveta
upita: Koji je njen greh? A zapovjednik glavni reče: Ona, presveta, je

899
arhiđakonica koja je uprljala svoje telo u bludu, i zarad ovoga ona je
kažnjena ovde.

21. I ona vidje druge žene kako vise nada vatrom, i sve druge zvijeri
su ih jele. I presveta upita zapovednika glavnog: Tko su ove i koji je
njihov greh? A on reče: To su one koje nisu činile volju Božju, ljubitelji
novca i oni koji su uzimali interes u zaradi, i neskromni.

22. I kad je ona čula te stvari presveta zaplaka i reče: Jao grešnicima.
A zapovjednik glavni reče: Zašto tuguješ, presveta? Sada uistinu nisi
videla velike kazne. I prečasna reče: Dođi, Mihaele, glavni
zapovjedniće od sila iznad, reci mi kako da vidim sve kazne. A glavni
zapovjednik reče: Gde želiš da idemo, presveta? Na istok ili prema
lijevim stranama Raja? A presveta reče: Ka lijevim delovima Raja.

23. I odmah kad je ona govorila, heruvim i serafim stadoše pored nje
i vodiše prečasnu van do levih delova Raja. I gle, tamo je bila velika
reka, i pojava rijeke je bila crnja od nagiba, i u njoj je bilo mnoštvo
ljudi i žena: kuhala je kao peč kovačnice, i njeni valovi behu kao divlje
more nad grešnicima: i kada valovi ustaše, oni potopiše grešnike
deset hiljada lakata i oni nisu mogli da izdrže i rekoše: Imaj milosti na
nas, ti pravedni sudijo, jer budan crv proždire ih, i nije bilo brojanja
broja onih koji su ih proždirali. I videći svetu Majku Božju anđeli koji
su kažnjavali ih plakaše jednoglasno: Svet je Bog koji ima sažaljenje na
Majku Božju,mi ti zahvaljujemo, O Sine Božji, da od večnosti mi nismo
videlisvetla, a danas kroz Majku Božju mi smo videli svetlo, i opet oni
vikaše u jedan glas, govoreći: Pozdrav, prečasna Majko Božja: Zdravo,
svjetiljko nedostižnoga svetla: Zdravo tebi također, Mihael, glavni
zapovedniče, ti koji si izaslanik celoga stvaranja: jer mi, videći
kažnjavanje grešnika uveliko tugovasmo. I presveta kada vidjela je
anđele ponizne zarad grešnika, tugovaše i reče: Teško grešnicima i
njegovim bližnjima. I presveta reče: Hajde da vidimo grešnike. I
prečasna, dolazeći sa arhangelom Mihailom i svim vojskama anđela
900
podigoše se u jedan glas govoreći: Gospode imaj milosti. I nakon
činjenja molitve iskreno, val rijeke utihnu i vatreni valovi postaše
mirni, i grešnici se pojaviše kao žito sjemena gorušice, i videći ih
presveta tugova i reče: Šta je ova rijeka, i šta su njeni valovi? A glavni
komandir reče: Ova rijeka je vanjska vatra, a oni koji su mučeni su
židovi koji su razapeli našega Gospoda Isusa Hrista Sina Božijeg, i koji
su odbili sveto krštenje, i oni koji su činili preljubu i grijeh protiv
lijepog i bestrasnog mirisa braka, i on koji zavodi majku i kćer, i
trovači i oni koji ubijaju mačem, i žene koje zadave svoje potomstvo. I
presveta reče: Prema njihovoj vjeri neka im bude. I odmah valovi
narastoše preko grešnika i tama ih pokri. I glavni zapovjednik reče:
Poslušajte, vi prečasna: akoiko bude bačen u ovu tamu, njegovo
sječanje nikad neće biti u vidu Božjem. I presveta Majka Božja reče:
Jao grešnicima, zbog plamena vatre večne.

24. I glavni komandant reče: Dođi ovamo,presveta, i pokazati ću ti

jezero vatreno, i vidi gde rasa kršćana je kažnjena. I presveta krenu i
reče: i neke je čula, ali druge nije videla: i ona upita glavnoga
zapovjednika: Tko su ti, i koji je njihov greg? A zapovjednik upravitelj
reče: Ovi, presveta, su oni koji su kršteni i poredani proroštvom
Hrista, ali radili su dela đavola i trošili vreme na njihovo pokajanje: i
zarad toga oni su kažnjeni ovde.

25. I ona reče: Ja molim, jednu molbu ću ti učiniti, daj mi da također

budem kažnjena sa hrišćanima, jer oni su deca moga sina. A glavni
zapovjednik reče: Odmaraj u Raju, sveta gospo, Majko Božja. A
presveta reče: Molim te, pomjeri četrnaest svodova i sedam nebesa, i
molimo za kršćane da Gospod naš Bog nas čuje i ima milosti na njih. I
glavni zapovjednik reče: Tako živ bio Gospod Bog, veliko ime, sedam
puta dnevno i sedam puta noću, kada mi povedemo himnu (pesmu)
Gospodu, mi činimo sječanje zarad spasa grešnika, i Gospodar nas ne
uvažava.

901
26. I presveta reče: Ja molim vas, glavni zapovedniče, zapovedi vojsci
anđela i neka me stave na visinu nebesku i stave me u prisustvo pred
nevidljivoga Oca. I odmah zapovjednik glavni zapovjedi,i kola
keruvima i serafima se pojaviše, i oni podigoše prečasnu na visinu
nebesku i staviše je u prisustvo nevidljivoga Oca. I ona ispruži svoje
ruke prema čistome prijestolju Oca i reče: Imaj milosti, O Gospode,
na Kršćane grešnike, jer videla sam ih kako su kažnjeni i ja ne mogu
iznijeti njihovu žalbu. Daj mi da idem i budem kažnjena sama za
hrišćane. Ja ne molim, O Gospode, za neverujuće židove, već za
hrišćane molim tvoje sažaljenje. I tamo dođe drugi glas od
nevidljivoga Oca govoreći: Kako da imam milosti na njih, kada oni nisu
imali milosti na njihovu sopstvenu braću? A presveta reče:
Gospode,imaj milosti na grešnike: pogledaj kažnjavanje, jer svako
stvorenje na zemlji zove tvoje ime, i kada duša izlazi iz tijela, ono
plače govoreći, Sveta Gospo, Majko Božja. Tad Gospodin joj reče:
Poslušaj, presveta Majko Božja, ako iko imenuje i doziva moje ime, ja
ga neću napustiti, niti u nebesima ili na zemlji.

27. A presveta reče: Gde je Mojsije? Gde su svi proroci i oci koji nikad
nisu grešili? Gde si ti, sveti Pavle Božji? Gde je sveti Gospodnji Dan,
hvala kršćana? Gde je moč dragoga i životodavnog križa, koji je
izbavio Adama i Evu iz drevnog prokletstva? Tad Mihael i svi anđeli
podigoše glas govoreći: Gospode, imaj milost na grešnike. Tad Mojsije
također zaplaka:Imaj milosti, Gospode, na one kojima sam dao tvoj
zakon. Tak Jovan također pozva: Imaj milosti, Gospode, na one
kojima sam dao tvoje Evanđelje. Tad Pavle zaplaka: Imaj milosti,
Gospode, na one kojima sam donio tvoje poslanice u Crkvu. A Gospod
Bog reče: Poslušajte, svi vi pravednici: ako prema zakonu koji je
Mojsije dao, i prema Evanđelju kojega Jovan dade, i prema
poslanicama koje je Pavao nosio, oni će tako biti suđeni. I oni nisu
imali ništa da kažu osim, Imaj milosti, O pravedni sudijo.

902
28. I presveta Majka Božja reče: Imaj milosti, Gospode, na kršćane, jer
su oni držali tvoj zakon i pazili na tvoje evanđelje, ali bili su
jednostavni. Tad Gospod reče joj: Poslušaj, presveta: ako iko učini zlo
njima a oni ne uzvrate mu zlo, ti kažeš dobro su oni brinuli i o mom
zakonu i mom evanđelju, ali ako im ne učini krivo a oni mu uzvrate
zlo, kako da kažem da su to sveti ljudi? A oni će biti nagrađeni prema
njihovim krivim delima. Tad svi čuvši glas Gospodara nisu imali ništa
da odgovore, a presveta, kada ona vidje da sveci su klonuli, a njihov
Gospodar ih nije čuo, i njegova milost je bila sakrivena od njih, tad
presveta reče: Gde je Gabriel, koji me je pozdravio sa Zdravo, ti koja
od večnosti češ zanijeti ga koji je bez početka kao Otac, a sada ne
gleda na grešnike? Gdje je veliki glavni zapovjednik? Dođite ovamo,
svi vi sveti koje Bog je opravdao, i padnimo dole u prisustvu
nevidljivoga Oca, kako bi Gospod Bog čuo nas, i imao milosti na
grešnike. Tad Mihael, glavni zapovjednik, i svi sveci padoše na njihova
lica u prisustvu nevidljivoga Oca, govoreći: Imaj milosti, Gospodine,
na hrišćane grešnike.

29. Tad Gospod, videći molitvu svetaca, imao je sažaljenja i reče: Idi
dolje, moj ljubljeni sine, i zarad molitve svetih neka tvoje lice sja na
zemlji grešnicima. Tada Gospod siđe dole sa čistog prijestolja: i kada
ga oni vidješe, oni koji behu pod kaznom podigoše ujedanput glas
govoreći: Imaj milosti na nas, Kralje vremena. Tad Gospodar svih
stvari reče: Poslušajte svi vi grešni i pravedni ljudi: Ja sam učinio raj i
stvorio čovjeka po svojoj slici, ali on je sagrešio, i za njegove vlastite
grehe on je predan smrti, ali nisam dopustio da delo moj ruku bude
mučeno nad zmijom, stoga sam spustio nebesa i došao dole i bio
rođen od Marije, svete prečiste Majke Božje, da bih vas oslobodio: Ja
sam kršten u Jordanu kako bi spasao stvaranje (prirodu) koja je starila
pod grehom: ja sam bio prikovan na križ da vas oslobodim od
drevnog prokletstva: ja tražih vodu i vi dadoste mi ocat pomešan sa
žući, ja bijah položen u grob, ja sam zgazio neprijatelja, ja podigoh
903
moga izabranika, i čak tako niste me htjeli slušati. Ali sad, zarad
molitve moje majke Marije, jer ona je plakala mnogo zarad vašeg
dobra, i zbog Mihaila mog arhanđela, i zbog mnoštva mojih svetaca,
ja dajem vam da imate počinak na dan Pentekosta (Silazak duhova na
apostole) da slavite Oca i Sina i Svetoga Duha.

30. Tad svi anđeli i arhanđeli, prijestolja, gospodstva, vlasti, sile i

mnogooki heruvim i šestokrilni serafim i svi apostoli i proroci i
mučenici i svi sveti povikaše u jedan glas, govoreći: Slava tebi, O
Gospode, slava tebi, ljubitelju ljudi, slava tebi, Kralju vremena, slava
tvome sažaljenju, slava tvome strpljenju, slava tvojoj neizrecivoj
pravdi suda, jer ti si dugo trpio grešnike i bezbožne ljude: Tvoje je da
se sažališ i da spaseš. Njemu je slava i sila Ocu i Sinu i Svetome Duhu
u veke vekova. Amen.

The Apocalypse of the Virgin

https://www.newadvent.org/fathers/1005.htm

904
Učenje Tadeja Apostola
Iz Učenja Tadeja Apostola

....Adej mu reče: Jer si tako uzverovao, Ja polažem moje ruke na tebe

u ime Njega u koga si poverovao. I u isti čas on stavi svoju ruku na
njega i on bi izliječen od bolesti koju je imao dugo vremena. I Abgar
bi zapanjen i čudio se, jer, kao što je čuo o Isusu, kako je izvodio
izlečenja, i Adej također, bez lijeka bilokog, je liječio u ime Isusovo. I
Abdu također, sin od Abda, imao je kostobolju u stopalima, i on je
pokazao stopalo njemu, i on položi svoje ruke na njih, i izliječi ga, i on
nije imao više bol zglobova. I u celomu gradu on je izvodio velika
izlečenja, i pokazivao čudesna močna dela u njemu.

Abgar mu reče: Sada kad svaki čovjek zna da silom Isusa Hrista ti činiš
ova čuda, i gle! Mi smo zapanjeni tvojim delima, ja stoga molim te da
nam ispričaš priču o dolasku Hrista,na koji način je bio, i o Njegovoj
slavnoj moči, i o čudima koja smo čuli da je učinio, koje si sam vidio,
zajedno sa svojim drugarima apostolima.

Adej reče: Ja neću šutjeti da ne kažem ovo, jer zarad ovoga sam
poslan ovamo, da bih govorio i učio svakoga ko je voljan da veruje,
čak i ti. Pozovi sutra ceo grad, i ja ću posijati u njega riječ života
propovijedanjem koje ću nasloviti na tebe – o dolasku Hrista, na koji
način je bio, i on Njemu koji ga je poslao, zašto i kako ga je poslao, i o
Njegovoj sili i Njegovim čudesnim delima, i o slavnim tajnama njegova
dolaska, o kojemu je govorio u svijetu, i o nepogrešivoj istini Njegova
propovedanja, i kako i zbog čega je On mučio sebe, i ponizio svoje
uzvišeno božanstvo muškim likom koji je uzeo, i bio razapet, i sišao
do mjesta mrtvih, i slomio ogradu Efežanima 2:14 koja nikad ranije
nije bila slomljena, i dao život mrtvima bijući sam ubijen, i sišao sam, i

905
uzašao sa mnogima ka svome slavnome Ocu, sa kojim On je bio od
večnosti u jednomu uzvišenome božanstvu.

I Abgar zapovedi im da daju Adeju (Tadeju) srebra i zlata. Adej reče

mu: Kako mi možemo primiti ono što nije naše: Jer, gle! To što je naše
mi smo napustili, kako nam je zapoveđeno od našega Gospoda, jer
bez torbi i bez novca,noseći križ na našim ramenima, nama je
zapoveđeno da propovedamo Njegovo Evanđelje u celomu stvaranju,
od čijeg raspeća, koje je bilo zarad nas, za otkup svih ljudi, celo
postanje je osetilo i pretrpjelo bol.

I on je ispričao pred Abgarom kraljem, i pred njegovim prinčevima i

njegovim velikašima, i pred Augustinom, Abgarovom majkom, i pred
Šalmatom, kćeri Meherdata, Abgarovom ženom, znakove Gospodnje,
i Njegova čuda, i slavna močna dela koja je On učinio, i Njegove
božanske podvige, i Njegovo uznesenje do Njegova Oca, i kako su
primili moč i vlast u isto vreme kada je On otišao gore – kojom istom
moći kojom je on izlečio Abgara, i Abdua sina Abdovog, drugu osobu
u njegovu kraljevstvu, i kako je On obavestio ih da će On otkriti sebe
na kraju vremena na završetku svih stvorenih stvari, također
oživljenje i uskrsnuće koje će doći na sve ljude, i odvajanje koje će biti
učinjeno između ovaca i koza, i između vjernih i onih koji nisu
verovali.

I on im reče: Jer vrata života su tijesna i put istine uzak, zato su

vjernici istine malobrojni, i kroz neverovanje je Satana zadovoljen.
Stoga su lažovi mnogi koji zavode one koji vide. Jer, da nije bilo
dobrog kraja koji očekuje vjernike, naš Gospod ne bi sišao sa nebesa, i
bio rođen, i da izdrži muku smrti. Ipak on je došao, i nas je poslao...od
vjere koju mi propovedamo, da Bog je raspet za sve ljude.

I, ako tamo budu oni koji nisu voljni složiti se sa tim našim rječima,
neka se privuku nama i otkriju nam šta je u njihovim mislima, da, kao

906
mi u slučaju bolesti, možemo primijeniti njihovim mislima lijek za
izlečenje njihovih tegoba. Jer, iako vi niste bili prisutni u vreme
Hristova trpljenja, još od sunca koje je pomračeno, i koje ste vidjeli,
uvidite i razumijte u pogledu velike pometnje koja se dogodila u to
vreme, kada je On bio razapet čije Evanđelje je proletjelo svojim
putem kroz celu zemlju sa znacima koje Njegovi učenici moji drugari
su učinili u celoj zemlji: da, oni koji su bili jevreji, i znali su jezik samo
jevreja, u kojem su bili rođeni, gle! Na ovaj dan je govorenje u svim
jezicima, kako bi oni koji su izdaleka čuli i verovali, kao oni koji su
blizu. Jer On koji je pomeo jezike u ovim krajevima koji su pred nama,
i On koji uči na današnji dan vjeru istine putem nas, ponizni i
omraženi ljudi iz Galileje Palestine. Jer i ja također koga vidiš sam iz
Panije, iz mjesta gde rijeka Jordan istječe, i ja sam izabran, zajedno sa
mojim drugarima, da budem propovjednik.

Jer kao što mi je moj Gospodin zapovijedio, evo! Ja propovijedam i

objavljujem Evanđelje, i gle! Njegov novac bacam li na stol pred vas, i
sjeme Njegove riječi sijem li u uši sviju ljudi, i takvi su voljni da je
prime, njihova je dobra nadoknada priznanja Hrista, ali oni koji nisu
ubijeđeni, prašinu sa mojih nogu otresam protiv njih, kao što mi je On
zapovjedio.

Pokajte se stoga, moji ljubljeni, od zlih puteva i od odvratnih dela, i

okrenite se prema Njemu sa dobrom i časnom voljom, i kao što On je
okrenuo sebe prema vama sa milošću Njegovih bogatih milosti, i ne
budite kao naraštaj prijašnjih vremena koji su prošli, koji, jer su
otežali srcem protiv straha Božjeg, primili su mnoge kazne otvoreno,
da bi sami bili kažnjeni, i da oni koji dolaze poslije drhte i boje se. Jer
svrha dolaska našega Gospoda u svijet zasigurno je, da bi On naučio
nas i pokazao nam svršetak stvaranja kada će biti oživljenje svih ljudi,
i da u to vreme njihov smjer ponašanja bude označen u njihovim
osobnostima, i njihova tela biti će knjige za pisanje pravde, niti će iko

907
biti tamo ko je neupoznat sa knjigama, jer svako će čitati ono što je
napisano u Njegovu vlastitu knjigu.

Vi koji imate oči, utoliko koliko ne osećate, ste sami također postali
kao oni koji vide a ne čuju, i uzalud se vaši neučinkoviti glasovi
naprežu do gluhih ušiju. Dok oni nisu za krivnju jer ne čuju, jer oni su
po prirodi gluhi i nijemi, a krivnja koja je pravedno nanesena pada na
vas, jer vi niste bili voljni da uvidite – ne čak ono što vidite. Jer
tamnim oblakom greha koji se širi vašim mislima vi ne stičete
nebesko svjetlo, koje je razumevanje znanja.

Pobegnite, stoga, od stvari učinjenih i stvorenih, kao što vam rekoh,

koji su jedino zvani bogovima u imenu, dok nisu bogovi u prirodi
njihovoj; i priklonite se ovome Biću, koji u Njegovoj prirodi je Bog od
uvijek i od večnosti, i nije nešto stvoreno, kao vaši idoli, niti je On
stvorenje i delo umetno, kao te slike u kojima se slavite. Jer, iako ovo
Biće je stavilo telo, opet on je Bog sa Njegovim Ocem. Jer delo
stvaranja, koje drhti kad On je ubijen i poražen u Njegovim
stradavanjima smrti – oni nose svedočanstvo da On san je Bog
Stvoritelj. Jer nije zarad čovjeka da je zemlja drhtala, već zarad Njega
koji je utvrdio zemlju na vodama, niti je zarad čovjeka da je sunce
potamnilo u nebesima, već zarad Njega koji je učinio velika svetla, niti
je za čovjeka da pravedni su povraćeni u život ponovo, već za Njega
koji je dao silu nad smrću od početka, niti je za čovjeka da zavjesa
hrama židova je poderana od vrha do dna,već za Njega koji je rekao
njima, Pogledajte, vaša kuća je opustela. Jer , gle! Osim ukoliko oni
koji su razapeli Njega su znali da On je Sin Božiji, oni ne bi proglasili
opustošenje niihova grada, niti bi oni donijeli Jauk! Na sebe. Jer, i ako
su željeli da načine svjetlo ovoga priznanja, strašne pometnje koje su
se dogodile u to vreme ne bi im dopustile da učine tako. Jer gle! Neki
čak između dece onih koji su razapinjali su postali danas
propovjednici i evanđelisti, zajedno sa mojim prijateljima apostolima,

908
u celoj zemlji Palestine, i među Samarićanima, i u celoj zemlji Filisteja.
Idoli pagana su također prezreni, i križ Hristov je čašćen, i svi narodi i
stvorenja priznaju Boga koji je postao čovek.

Ako, stoga, dok Isus naš Gospod je bio na zemlji vi ste verovali u
Njega da On je Sin Božji, i prije nego li ste čuli riječ Njegova
propovedanja biste priznali Njemu da On je Bog; sada kada On je
uzašao ka svome Ocu, i videli ste znakove i čuda koja su učinjena u
Njegovo ime, i čuli ste sa svojim ušima riječ Njegova Evanđelja, neka
niko od vas ne sumnja u svojim mislima – tako da obećanje Njegova
blagoslova koji je On poslao k vama bude ispunjeno prema vama:
Blagosloveni ste vi koji ste verovali u mene, a niste me videli, i, jer ste
tako verovali u mene, grad u kojem živite biti će blagosloven, i
neprijatelj neće prevladati nad vama zauvek. Ne okrečite se, stoga, od
njegove vjere: jer , gle! Vi ste čuli i vidjeli koje stvari svjedoče
Njegovvoj vjeri – pokazujući da On je obožavani Sin, i slavni je Bog, i
pobjedonosni je Kralj, i močna je Sila, i kroz vjeru u Njega čovjek
može da dobije oči istinskog uma, i da razumije da, tkogod obožava
stvorenje, gnjev pravde će ga preuzeti.

Jer u svemu što mi pričamo pred vama, prema onomu kako smo
primili od dara našega Gospoda, tako govorimo mi i učimo i
objavljujemo, da biste vi obezbedili svoje spasenje i da ne uništite
vaše duše kroz greh paganizma: jer nebesko svjetlo koje se pdiglo nad
stvaranjem, i On je koji je izabrao oce od ranijih vremena, i
pravednike, i proroke, i govorio sa njima u otkrivenju Svetoga Duha.
Jer On sam je Bog Židova koji razapeše Njega, i ka komu je to što
grešni pagani su prinosili obožavanje, čak dok nisu znali, jer nema
drugoga Boga u nebesima i na zemlji; i gle!priznanje uzlazi ka Njemu
od četri ugla stvaranja. Vidi! Stoga, tvoje uši su čule ono što nisi čuo, i
gle! Nadalje, tvoje oči su videle što nikad nisi video.

909
Ne budite, stoga, dobitnici onoga što ste vidjeli i čuli. Odložite od
sebe pobunjenički im vaših otaca, i oslobodite se od tereta greha, koji
ima vlast nad vama u ljevanicama i u žrtvama prinesenim pred rezane
likove; i budite zaokupljeni sa vašim ugroženim spasenjem, i za
nedostupnu podršku na koju se oslanjate, i uzmite novi um, koji
obožava Stvoritelja a ne stvari koje je on učinio – um u kojem je
oslikana zlika istine, od Oca i Sina i Svetoga Duha; verujući i bijući
kršteni u trojnim i velikim imenima. Za ovo je naše učenje i naše
propovijedanje. Jer verovanje istine Hrista se ne sastoji od mnogo
stvari. I oni od vas koji nisu voljni da budu poslušni Kristu su svjesni da
ja sam mnogo puta ponavljao moje riječi pred vama, i odredio da vi
uvidite i razumijete šta čujete.

I mi sami čemo se radovati u ovomu, kao ratari koji se raduju u polju

koje je blagoslovljeno; Bog također biti će slavljen vašim pokajanjem
prema Njemu. Dok ste spašeni ovim, mi također, koji smo vam dali
ovaj savjet, nećemo biti opljačkani blaženom nagradom ovoga dela. I
, jer Ja sam siguran da vi ste zemlja blagoslovena prema volji Gospoda
Hrista, stoga, umjesto praha naših stopala kojima smo zapovijedili da
otresemo protiv grada koji neće primiti naše riječi, ja sam danas
otresao vrata vaših ušiju govorom mojih usana, u kojima je oslikan
dolazak Hrista koji je već bio, i također onaj koji će biti, i uskrnuće i
oživljenje svih ljudi, i odvajanje koje će se učiniti između vjernih i
nevjernih; i bolna kazna koja je rezervisana za one koji ne znaju Boga,
i blaženo obećanje buduće radosti koju će oni primiti koji su verovali
u Hrista i obožavali Njega u Njegovom uzvišenom Ocu, i priznali Njega
i Njegov božanski Duh.

I sada je prilika za nas da zaključimo sadašnji razgovor; i neka oni koji

su prihvatili riječ Hrista ostanu sa nama, i oni također koji su radi da
nam se pridruže u molitvi, i potom neka idu svojim kućama.

910
I Adej apostol se radovao da vidi velik broj stanovnika grada koji je
ostao sa njim, i njih jebilo nekoliko koji nisu ostali u to vreme, dok čak
tih par ne mnogo dana nakon prihvatiše njegove riječi i verovaše u
Evanđelje dato u propovedanju Hrista.

I kad Adej apostol je govorio ove stvari pred celim gradom Edese, i
Kralj Abgar vidje da ceo grad se radovao u njegovom učenju, ljudi i
žene jednako, i čuo je kako mu govore, Istinit i vjeran je Hrist koji te je
poslao nama – on sam se također radovao na ovo, dajući hvalu Bogu;
jer, kao što je čuo od Hanana, njegovog Tabularius, o Hristu, tako da
je on vidio čudesna močna dela koja Adej apostol je učinio u ime
Hrista.

I Abgar kralj također mu reče: Kao što sam slao Hristu u mom pismu
Njemu, i kao što je On također poslao meni, tako sam ja također
primio od vas danas; tako ću ja verovati sve dane moga života, i u
istim stvarima ja ću nastaviti i pohvaliti se, jer ja znam također da
nema druge moči u čije ime ovi znakovi i čuda su učinjeni osim u sili
Hrista koga ti propovedaš u istini. I odatle Njega ću obožavati – ja i
moj sin Manu, i Augustin, i Šalmat kraljica. I sad, štagod vi željeli,
izgradite crkvu, mjesto sastanka za one koji su verovali i verovati će u
tvoje riječi, i prema zapovijesti datoj od tvoga Gospoda, slugi doba sa
pouzdanjem, onima također koji će biti sa tobom kao učitelji ovoga
Evanđelja Ja sam pripremljen da dam velike donacije, kako oni ne bi
imali nijedan drugi rad osim službe, i štogod je traženo od vas za
izdatke izgradnje Ja sam ću vam dati bez manjka, dok riječ vaša bude
autoratitativna i nadmoćna u ovome gradu, štaviše, bez dejstva
ijedne druge osobe dolazite u moje prisustvo kao jedni u vlasti, u
palaču moga kraljevskog veličanstva.

I kad Abgar je otišao u svoju kraljevsku palaču on se radovao, on i

njegovi prinčevi sa njim, Abdu sin Abda, i Garmaj, i Šemašgram, i
Abubai, i Meherdat, zajedno sa drugim njihovim drugarima, i sve šta
911
su njihove oči videle i njihove uši čule, i u zadovoljstvu njihova srca
oni počeše da hvale Boga jer je okrenuo njihov um prema Njemu,
odričući se paganizma u kojem su živjeli, i ispovijedajući Evanđelje
Hrista. I kad Adej je izgradio crkvu oni su nastavili da prinose u
zavjetima i žrtvama, oni i ljudi grada, i tamo su oni nastavili da
prinose njihove hvale sve dane njihova života.

I Avida i Barkalba, koji su bili upravitelji i vladari, i nosili su kraljevsku

krunu, dođoše Adeju, i upitaše ga o stvari Hrista, tražeći da im on
kaže kako On, iako je Bog, pojavio se njima kao čovjek: i kako, rekoše
oni, si ti mogao pogledati na Njega? I on nastavi da ih zadovoljava u
pogledu ovoga, o svemu što su njihove oči vidjele i onomu što su
njihove uši čule o njemu. Štaviše, sve što su proroci izgovorili u
pogledu Njega on je ponavljao pred njima,i oni su primili njegove
riječi zadovoljno, i sa vjerom, i tamo nije bilo čovjeka koji ga je
izdržao, za slavna djela koja on nije dopustio nijednomu čovjeku da
izdrži.

Šavida, štaviše, i Ebednebu, glavni sveštenici grada, zajedno sa

Pirozom i Dilsom njihovim pratiocima, kada su videli znakove koje je
on učinio, otrčaše i zbaciše oltare na kojima su uobičajavali žrtvovati
pred Nebu i Bela, njihove bogove, osim velikog oltara koji je bio
nasred grada, i oni vikaše i rekoše: Uistinu ovo je učenik od toga
znanog i slavnoga Gospodara, u pogledu koga mi smo čuli sve šta je
On učinio u zemlji Palestini. I svi oni koji su verovali u Hrista primili su
Adeja, i krstili ih u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I oni koji su
uobičajavali da obožavaju kamenje i životinje sjedoše na njihove
noge, oporavljeni od ludila paganizma s kojim su bili unesrećeni.
Židovi također, trgovci lepom odećom, koji su bili bliski zakonu i
prorocima – i oni su bili ubijeđeni i postali učenici, i priznali Hrista da
On je Sin živoga Boga.

912
Ali ni kralj Abgar niti apostol Adej nisu tjerali nijednoga čovjeka silom
da veruje u Hrista, jer bez sile čovećije sila znakova tjerala je mnoge
da vjeruju u Njega. I sa sklonošću oni su primali Njegovo učenje – cela
ova zemlja Mesopotamija,i sve oblasti okolo nje.

Agej, štaviše, koji je napravio svilu i krune kralja, i Palut, i Baršelama, i

Barsamja, i pridruženi njima sa njim u službi, njihov zadataj je bio da
čitaju Stari Zavjet i Novi, i u prorocima, i u Delima Apostolskim, i da
razmišljaju na njima stalno; strogo nalažući im da im tela budu čista i
njihova lica sveta, kao što trebaju ljudi koji stoje pred oltarom Božjim.
A budite vi, reče on, daleko uklonjeni od krivog zaklinjanja i od zlog
ubojstva, i od nečasnog svedočanstva, koje je vezano sa bludom, i od
magijskih veština, jer tamo nema milosti, i od istinitog govora, i
vračanja, i od sudbine i rođenja, kojima se hvale zavedeni Haldejci, i
od zvezda, i od znakova Zodijaka, u koje glupi veruju. I stavite dalje od
sebe nepravu pristranost, i mito, i darove, kroz koje nevini se
proglašuju krivim. I sa ovom službom, na koju ste pozvani, vidite da
nemate druga posla pored, jer Gospod je delo vaše službe sve dane
vašega života. I budite marljivi da date pečat krštenja. I ne budite
skloni dobiti svijeta. I čujte stvar sa pravdom i istinom. I ne budite
kamen spoticanja slijepima, da kroz vas ne bude huljeno ime Njega
kojije otvorio oči slijepima, prema onomu što smo videli. Neka svi,
stoga, koji vide vas osjete da vi sami ste u harmoniji (ljubavi) sa
čimegod propovedate i učite.

I oni su služili sa njim u crkvi koju Adej je izgradio na riječ i zapovijed

Abgara kralja, bijući nameštena opskrbom od kralja i velikaša, delom
za kuću Božju, i delom za opskrbu siromaha. Štaviše, mnogo ljudi dan
za danom se sakupljalo i dolazilo na molitvenu službu, i na čitanje
Staroga Zavjeta, i Novog od Diatesarona (četiri evanđelja). Oni su
također vjerovali u oživljenje mrtvih, i sahranjivali svoje preminule u
nado za oživljenjem. Praznike Crkve su također držali u njihovim

913
dobima, i bili su marljivi svaki dan u bdijenjima Crkve. I oni su
dodjeljivali milostinju, bolesnima i onima koji su bili celi, prema uputi
Adeja njima. U okolini, također, grada crkve su bile građene, i mnogi
su primili od njega upute za sveštenstvo. Tako da čak ljudi Istoka, u
izgledu trgovaca, prolazili su u teritoriju Rimljana, da bi oni videli
znakove koje je Adej činio. I kako su postajali učenici primali su od
njega propise za sveštenstvo, i u njihovoj vlastitoj zemlji Asirijaca oni
su upućivali ljude njihova naroda, i podizali kuće molitve tamo u
tajnosti, zarad opasnosti od onih koji su obožavali vatru i poštovali
vodu.

Također, Narsej, kralj Asiraca, kada je čuo o istim tim stvarima koje
Adej apostol je učinio, on posla poruku Abgaru kralju: Ili pošalji mi
čovjeka koji čini te stvari pred tobom, da ga vidim i čujem njegovu
riječ, ili pošalji mi izveštaj svega što si video od njega u svome gradu. I
Abgar napisa Narseju, i izloži mu celu priču o djelima Adeja od
početka dokraja, i on ne ostavi ništa što mu nije napisao. I , kad
Narses je čuo ove stvari koje su mu bile napisane, on je bio zatečen i
začuđen.

Abgar kralj, još, jer nije mogao da pređe u teritoriju Rimljana, i da ide
u Palestinu i ubije židove koji su razapeli Hrista, napisa pismo i posla
Tiberiju Cezaru, pišući ovako:---

Kralj Abgar ka našemu Gospodaru Tiberiju Cezaru: Iako ja znam da

ništa nije sakriveno od tvoga Veličanstva, Ja pišem da te obavjestim
tvoju jaku i močnu Vlast da židovi koji su pod tvojom vlašću i žive u
zemlji Palestine su se sakupili zajedno i razapeli Hrista, bez ijedne
greške vredne smrti, a On je učinio pred njima znakove i čuda, i
pokazao im močna dela, tako da On čak podizao je mrtve u život za
njih, i i vreme kada su ga razapeli sunce je potamnelo i zemlja se
uzdrmala, i sve stvorene stvari su drhtale i tresle, i , kao od sebe, na
njegova djela celo stvaranje i stanovnici postanja su se suzdržali. I
914
sada tvoje Veličanstvo zna šta treba da zapovjediš u pogledu naroda
Židova koji su učinili ove stvari.

I Tiberije Cezar napisa i posla Kralju Abgaru, i ovako mu je napisao:---

Pismo tvoje Vjernosti prema meni sam primio, i pročitano je preda

mnom. U pogledu onoga šta su židovi se usudili učiniti u stvari krsta,
Pilat upravitelj također je napisao i obavjestio Aulbinusa moga
prokonzula u pogledu tih istih stvari o kojima mi pišeš. Ali, zbog rata
sa narodom Španije, koji su se pobunili protiv mene, je u hodu zasad,
i zbog toga nisam uspio osvetiti ovu stvar, ali sam pripravan, kada
budem imao slobodnog vremena da izdam zapovijed u pogledu
zakona protiv Židova, koji nisu radili po zakonu. I zarad ovoga, kao što
se tiče Pilata, koji je bio određen od mene kao upravnik tamo – Ja
sam poslao drugoga umjesto njega, i otpustio ga u nemilosti, jer on se
odvojio od zakona, i učinio je volju Židova, i za zadovoljenje židova
razapeo Hrista, koji, prema onomu što sam čuo u pogledu Njega,
umjesto da podnese smrt na križu, zaslužio je da bude čašćen i
obožavan od njih, i naročito jer njihove oči su vidjele sve šta je učinio.
A ti, u skladu sa tvojom vjernošću prema meni, i vjerni savez u koji ste
ušli vi i vaši očevi, si učinio dobro pišući mi tako.

I Abgar kralj je primio Aristideja, koji je bio poslan od Tiberija Cezara

ka njemu, i u odgovoru on posla ga nazad sa darovima časti
prikladnim njemu koji ga je poslao njemu. I iz Edese on je otišao u
Tikuntu, gde Klaudije, drugi od cara, je, i od tamo, opet,on ode u
Artiku, gde Tiberije Cezar je bio: Kajus, štaviše, je čuvao područja
okolo Cezara. I Aristidej sam ispriča pred Tiberijem u pogledu silnih
dela koja Adej je učinio pred Abgarom kraljem. I kada je on imao
slobodnog vremena od rata on posla i usmrti neke od upravitelja
Židova koji su bili u Palestini. I, kad Abgar kralj je čuo ovo, on se
radovao veoma da su židovi primili kaznu, i bilo je pravo.

915
I neke godine poslije Adej apostol je izgradio crkvu u Edesi, i uredio je
sa svime prikladnim, i učinio je učenike velikim brojem stanovnika
grada, on nadalje gradio je crkve u selima također – i one koje su bile
na udaljenosti i one blizu, i završio i ukrasio ih, i postavio u njima
đakone i starješine, i uputio u njima one koji su trebali da čitaju Sveto
Pismo, i naučavaju puteve i službu vanjsku i unutarnju.

Nakon svih ovih stvari on pade bolestan usled čega je napustio svijet.
I on je zvao Ageja pred celi skup crkve, i reče mu da se približi, i učinio
ga Vođom i Vladarem umjesto njega. I Palut, koji je bio učitelj, on
učini starješinom; a Abšelamu, koji je bio pisar, on učini učiteljem. I ,
velikaši i upravitelji bijući se skupili, i stajući blizu njega – Barkalba sin
Zatija, i Marihab sin Baršemaša, i Senak sin Avida, i Piroz sin Patrika,
zajedno sa ostalim njihovim drugovima – Adej apostol reče im:--

Vi znate i svjedoci ste, svi vi koji me čujete, da,prema svemu što sam
propovedao vam i učio vas i što ste čuli od mene, čak tako sam se
ponašao među vama, i videli ste i u delima, jer naš Gospod nas je
zadužio, da štagod mi propovijedamo u riječima pred narodom, mi
treba da radimo na djelu pred ljudima. I, učinite također prema
propisima i zakonima koji su određeni od učenika u Jerusalimu, i
kojim moji drugovi apostoli također rukovode svoje ponašanje – ne
okrenite se od njih, niti umanjujte išta od njih: čak kao što sam ja
vođen od njih među vama, i nisam se okrenuo ustranu od njih ni na
desno ni na levo, da ne bih bio stran od obečanog spasenja koje je
rezervisano za takve kao što su vođeni od njih.

Pazite, stoga, na ovu službu koju držite, i sa strahom i drhtanjem

nastojte u njoj, i služite svaki dan. Ne služite joj sa zanemarivim
navikama, već sa iskrenošću vjere , i ne dajte da slava Hrista se
umanji iz vaših usta, niti dajte težini molitve da u utvrđeno vreme
dođe nada vas. Pazite na istinitost koju držite, i na učenje istine koje
ste primili, i na nasleđe spasenja koje vam povjeravam, jer pred
916
sudom Hristovim ćete dati izveštaj o tome, kada On učini zbrajanje
pastira i nadglednika, i kada On uzme svoj novac od trgovaca da
dodatkom dobiti. Jer on je Sin Kralja, i ide da primi kraljevstvo i vrati, i
On će doći i učiniti oživljenje u život svih ljudi, i tad će On sjesti na
tron svoje pravičnosti i suditi mrtvima i živima, kao što nam je On
rekao.

Ne dajte da tajno oko vaših misli bude zatvoreno ponosom, da vaših

kamena spoticanja ne bude mnogo na putu gde nema kamenova
spoticanja, već mrsko lutanje svojim stazama. Tražite one koji su
izgubljeni, i upravljajte one koji su zastranili, i radujte se u onima koji
su nađeni, povijte one u ranama, i pazite na uhranjene, jer iz vaših
ruku će ovce Hristove biti tražene. Ne tražite čast koja prolazi, jer
pastir koji gleda da primi čast od svoga stada – tužno, tužno stoji
njegovo stado iz poštovanja prema njemu. Neka vaša briga bude
velika za mlade jaganjce, čiji anđeli gledaju lice Oca koji je neviđen. I
ne budite kamenje posrtanja pred slijepima, već čistite put i puteve u
neravnoj zemlji, među židovima razapinjačima, i zabludelim
paganima, jer sa ovim dvjema ćete se imati boriti, kako biste pokazali
istinu vjere koju držite, i iako ste tihi, vaš skroman i ukrašen izgled će
boriti se za vas protiv onih koji mrze istinu i vole laž.

Ne udarajte siromašna u prisustvu bogataša, jer bičevanje tuge je

dovoljno za njih u njihovu siromaštvu.

Ne budite zbunjeni omraženim namislima Satane, da ne budete

svučeni goli od vjere koju ste obukli...I sa židovima, razapinjačima, mi
nemamo sudioništva. I ovo nasleđe koje smo primili od vas mi
nećemo dati, već u tome da odlazimo iz sveta, i na dan Gospodnji,
pred sudom Njegove pravednosti, tamo će On povratiti nam njegovo
nasljeđe, kao što ste nam vi rekli.

917
I , kad su sve ove riječi izgovorene, Abgar kralj usta, on i njegovi
upravitelji i velikaši, i on ode u svoju palaču, i od onih koji su bili tužni
za njim jer on je umirao. I on posla mu lijepu odjeću, da bi bio
sahranjen u njoj. I , kad Adej je vide, on posla njemu, govoreći: U
moje vrijeme nisam uzeo ništa od tebe, niti ću sada na mojoj smrti
uzeti išta od tebe, niti ću izigrati riječ Hrista koju je on izgovorio
nama: Ne primajte ništa od nijednoga čovjeka, niti posedujte išta u
ovome svijetu.

I tri dana nakon ovih stvari što su izgovorene od Adeja apostola, on je

čuo i primio svedočanstvo u pogledu učenja u njihovu propovijedanju
od onih uključenih sa njim u službu, u prisustvu svih velikaša on je
napustio ovaj svijet. A taj dan je bio peti u sedmici, i četrnaesti u
mjesecu Ijaru, što odgovara Maju. I ceo grad je bio u velikoj tugi za
njim. Nisu samo hrišćani bili tužni za njim, već i židovi također, i
pagani, koji su bili u ovom istom gradu. Ali Abgar kralj je bio tužan za
njim više od ikoga, on i prinčevi njegova kraljevstva. I u tuzi njegove
duše od je omrazio i odložio veličinu svog kraljevskog stanja u taj dan,
i sa suzama zajedno tugovao sa svim ljudima. I svi ljudi grada vidješe
ga i behu začuđeni kako je uvelike patio zarad njega. I sa velikom
raskoši on ga je nosio, i sahranio ga kao jednog od prinčeva kada
umre, i on položio ga je u veliku grobnicu ukrašenu sa kipovima
izrađenim sa rukama – onu u koju su polagani iz kuće Aria, predaka
Abgara kralja, tamo ga položiše tužno, sa velikom tugom. I sav narod
crkve odlazio je tamo od vremena do vremena i molio se usrdno, i oni
su držali sjećanje na njegov odlazak iz godine u godinu, prema
zapovijesti i uputi koja je tad primljena od njih od Adeja apostola,
prema riječi Ageja, koji sam je postao Vođa i Vladar, i nasljednik
njegove stolice nakon njega, po određenju sveštenstva koje je primio
od njega u prisustvu svih ljudi.

918
On također, sa istom uputom koju je primio od njega, učinio je
Sveštenike i Vođe u celoj zemlji Mesopotamije. Jer oni također, na isti
način kao Adej apostol, su držali čvrsto njegovu riječ, i slušali i primali,
kako dobri i vjerni naslednici apostola obožavanoga Hrista. Ali srebra
i zlata nije uzeo od ikoga, niti darova prinčeva koji su dolazili do
njega, jer, umjesto primanja zlata i srebra, on sam bogatio je Crkvu
Hristovu sa dušama vjernika.

Štaviše, u pogledu celoga stanja ljudi i žena, oni su bili časno i

razboriti, i sveti i čisti, jer su živjeli kao isponici i časno, bez mrljen- u
razboritosti brižni prema službi, u njihovom uvažavanju prema
siromašnima, i njihovom posjećivanju bolesnih: jer njihovi koraci su
bili puni hvale od onih koji su ih videli, i njihovo ponašanje je bilo
pohvaljeno od stranaca – tako da čak su sveštenici kuće Neba i Bela
odavali im čast u sva vremena, zarad njihova dostojanstvena izgleda,
njihovih istinitih riječi, njihova iskrena govora koje je izviralo u
njihovoj plemenitoj prirodi, koji nije podređena pohlepi niti okovima
pod strahom krivnje. Jer nije bilo nikoga ko ih je vidio koji nije išao da
ih pozdravi, da bi ih pozdravio sa poštovanjem, jer prvi pogled na njih
je ulivao mir na one koji su gledali, jer kao mreža behu njihove riječi
nježnosti širene nad nepokornima, i ulazili su unutar stada iskreno.
Jer nije bilo čovjeka koji ih je vidio koji se sramio njih, jer oni nisu činili
ništa što nije bilo primjereno sa čestitim i propisanim. I kao posljedica
tih stvari njihovo nošenje je bilo bezazleno kako su širili njihovo
učenje svim ljudima. Jer, štagod su oni rekli drugima i uživali u njima,
oni sami su činili tako; a slušatelji, koji su videli njihove radnje da su
išle zajedno sa njihovim rječima, bez mnogo nagovaranja su postajali
njihovi učenici, i ispovijedali su Kralja Hrista, hvaleći Boga što ih je
okrenuo prema Njemu.

I neke godine nakon smrti Abgara kralja,tamo ustade jedan od

njegovih nepokornih sinova, kojemu nije bilo do mira, i on posla riječ

919
Ageju, dok je on sjedio u crkvi: Učini mi krunu od zlata, onakvu kakvu
si činio za moje oce u prethodnim vremenima. Agej posla njemu: Ja
neću se odreći službe u Hristu, koja mi je povjerena od učenika Hrista,
i napraviti krunu zlobe (ludosti). I , kada on vidje da se on nije pokorio
se, on posla i razbi njegove noge dok je sjedio u crkvi . I dok je umirao
on zamoli Paluta i Abšelamu: U ovoj kući, za čiju istinu, gle! Ja
umirem, položite me i sahranite. I, kako ih je on preklinjao, tako su ga
položili – unutar unutrašnjih vrata crkve, između ljudi i žena. I tamo je
bilo veliko i bolno tugovanje u celoj crkvi, i u celome gradu –
prekomjeran bol i tuga koje je bilo tamo unutar crkve, takvo je bilo
tugovanje kad je Adej apostol sam umro.

I, kao posljedica njegova iznenadna umiranja i brzog lomljenjem

nogu, on nije mogao da položi svoju ruku na Paluta. Palut ode u
Antiohiju, i primi položaj sveštenstva od Serapiona biskupa Antiohije,
kojim Serapion sam položaj je primio od Zefirinusa biskupa grada
Rima, u nasljedstvu položaja sveštenstva od Simona Kefe, koji ga je
primio od Gospoda, i bio je biskup (episkop) tamo u Rimu dvadeset i
pet godina u danima Cezara koji je vladao tamo trinaest godina.

I prema običaju koji postoji u kraljevstvu Abgara kralja, u svim

kraljevstvima, štogod kralj zapovijedi i štogod je izgovoreno u
prisustvu je načinjeno napismeno i položeno među zapisima, tako
također učini Labubna, sin od Senaka, sin Ebedšadaja, kraljev pisar,
napisa ove stvari izlažući Adeja apostola od početka do kraja, dok
Hanan također Tabularius, šarir (pisac svetih knjiga?) kralja, postavi
svoju ruku kao svedočanstvo, i položi pisanje među zabilješkama
kraljeva, gde propisi i zakoni su položeni, i gde ugovori kupaca i
prodavaca su brižno čuvani, bez ikog zanemarivanja.

Ovde završava učenje Adeja apostola, koje je on proglasio u Edesi,

vjernomu gradu Abgara, vjernoga kralja.

920
Zabilješka prevodioca (u engleski jezik, ne u južnoslavenski).- Sledeća
lista Sirijskih imena mjeseci, u korištenju carstva i tokom ere
Seleukida, nekoliko njih je spomenuto u ovim dokumentima, je uzeta
od Caswinii Calendarium Syriacum, uređeno u Arapskom i Latinskom
od Volka, 1859. Kasnija hebrejska imena su također dodata za
usporedbu. Ono mora, međutim, biti primjećeno da ''godine
upotrebljene u Sirijskom Kalendaru, su, u najmanjem nakon
utjelovljenja, Julijanske godine, sastavljene od Rimskih mjeseci.'' (Vidi
L'Art de vérifier les dates: Paris, 1818, tom. i. p. 45.) U odnosu sa
hebrejskim mjesecima, stoga, nije tako blizu kao što imena
označavaju, budući da oni počinju sa novim mjesecima, i u
interkalarnim (s ubačenim danima) mjesecima, Veadar, slijedeći
njihov dvanaesti mjesec Adar, je dodat.

Mjesec / Sirijski / Hebrejski

Oktobar / Tišri raniji / Tishri, ili Ethanim

Novembar / Tišri kasniji / Bik, ili Marcheshvan
Decembar / Canun raniji / Chisleu
Januar / Canun kasniji / Tebeth
Februar / Shubat / Shebat
Mart / Adar / Adar
April / Nisan / Nisan
Maj / Ajar / Zif, or Iyar
Jun / Chaziran / Sivan
Jul / Tamuz / Tammuz
August / Ab / Ab
Septembar / Elul / Elul

921
Izvor. Prevod na engleski B.P. Pratten. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8.
uredio Alexander Roberts, James Donaldson, i A. Cleveland Coxe.
(Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.) Pregledano i
uređeno za New Advent by Kevin Knight.
<http://www.newadvent.org/fathers/0853.htm>

922
Poslanica Apostola

EPISTLE OF THE APOSTLES

Iz "The Apocryphal New Testament"

M.R. James, Clarendon Press, 1924

Uvod

Izvori sa tekst su: (a) Koptski rukopis (MS- manuskript), iz četvrtog ili
petog veka u Kairu, koji je upropašten; (b) kompletna verzija na
etiopskom (c) list iz petog vijeka MS na Latinskom, palimpsest, u
Beču. Jedino izdanje koje koristi je C.Schmidt-ov 1919. Etiopski je
prethodno uređen od Guerriera u Patrologiji orientalis pod nazivom
Testament našega Gospoda u Galileji. Obavještenje o ovome tekstu
od Guerriera u Revue de l'Orient Chretien (1907) učinio me da ga
identifikujem sa koptskim tekstom, za koji Schmidt je dao uvodnu
riječ na Berlinskoj Akademiji. Što se tiče datuma i karaktera knjige,
Schmidt smatra da je napisana u Maloj Aziji oko 160 AD, od
pravoslavnog Katolika. Pravoslavlje je bilo ispitivano (vidi pregled od
G. Bardy u Revue Biblique, 1921.) Antički pisci ga ne spominju, i samo
nekoliko tragova korištenja može se naći: treće? Vjekovni pjesnik
Komodije izgleda da ga je koristio na jednome mestu.

Dosada nije bilo engleskog prikazivanja teksta; moja (ova) verzija ovisi
o Schmidt –ovoj i onoj Guerrier-a

U etiopskoj verziji drugo pisanje, proročanstvo našega Gospoda u

pogledu znakova kraja, je uvod u Poslanicu. Delovi ovoga ponavljaju
je u Sirijskom Testamentu Gospodnjem i delom je ponovljena
Poslanica sama. Vrijedno je da ovo proročanstvo završava sa delom

923
istim kao jednim citiranim od Klimenta Aleksandrijskog iz izvora koji
on ne imenuje – samo zove ga ''Spis''

Sličan deo je u Apostolskim Ustavima, vii. 22. O mogućem izvođenju

iz Ilijine Apokalipse vidi moju Izgubljene Apokrife Staroga Zavjeta,
pg.54

Prva četiri lista koptskog rukopisa su izgubljeni, tako da ovisimo o

etiopskomu za uvod u tekst.

1 Knjiga koju je Isus Krist objavio svojim učenicima: i kako da Isus

Hrist je objavio knjigu za društvo apostola, učenika Isusa Krista, čak
knjigu koja je za sve ljude. Simon i Kerintus, lažni apostoli, u pogledu
kojih je pisano da nijedan čovjek neće naginjati njima jer u njima je
prevara s kojom oni vode ljude ka uništenju. (Knjiga je napisana) da vi
budete čvrsti i da se ne dvoumite niti budete u nedoumici, i ne
udaljite od riječi Evanđelja koje ste čuli. Kao što smo mi čuli, mi
držimo ga u sjećanju i napisali smo ga za ceo svijet. Mi
preporučujemo naše sinove i naše kćeri u radosti u imenu Boga Oca
Gospodara svijeta, i Isa Krsta (Isu Krst). Neka milost bude umnožena
na vama.

2 Mi, Ivan, Toma, Petar, Andrej, Jakob, Filip, Vartolomej, Matija,

Natanael, Juda Zelot i Cefa, napisasmo crkvama istoka i zapada, od
sjevera i juga u pogledu dijeljenja vama onoga što se tiče Gospoda Isu
Krsta, mi pišemo prema onomu što smo vidjeli i čuli i dodirnuliga,
nakon što je oživljen iz mrtvih, i kako je on otkrio nam stvari močne i
čudesne i istinite.

3 Ovo znamo: da naš Gospod i Otkupitelj Isus Hrist je Bog Sin Božji,
koji je poslan od Boga Gospodara celoga svijeta, stvoritelja svega, koji
je zvan svim imenima i visoko iznad svih sila, Gospodar gospodara,

924
Kralj kraljeva, Vladar vladara, nebeski, koji sjedi nad heruvimom i
serafimom na desnu stranu prijestolja Oca, koji svojom rečju jestvorio
nebesa, i oblikovao zemlju i ono šta je u njoj, i postavio granice moru
da ne pređe, dubine također i izvore, da oni izviru i teku zemljom:
dan i noć, sunce i mjesec, on je utvrdio, i zvijezde nebeske: koji je
odvojio svjetlo od tame: koji ne nazvao pakao, u trenutku oka
odredio kišu zimi, snijeg (oblak), tuču, led , u danima njihovih
nekoliko doba, koji čini zemlja dase trese i opet utvrdi, koji je stvorio
čovjeka u vlastitomu izgledu, po svom izgledu, i po ocima iz davnina i
prorocima se objavio (ili, i govorio u poredbama sa ocima starina i
prorocima u istinitosti), koga su apostoli propovijedali, i koga su
učenici dotakli. U Boga, Gospoda, Sina Božjega, mi verujemo, da on je
riječ postala tijelo, da od Marije svete djevice je uzeo tijelo, rođen od
Svetoga Duha, ne voljom (požude) tijela, već voljom Božjom, da je on
umotan u povoje u Betlehemu i objavio se, i uzrastao i došao do
zrelosti, kada smo ga također gledali.

4 Ovo je učinio naš Gospodin Isus Kirist, koji je poslan od Josifa i

Marije njegove majke da bude učen. I kada ga je naučio rekao mu:
Reci Alfa, tad odgovori on i reče: Reci mi prvo šta je Beta.(Ova priča je
u Evanđelju po Tomi i nalazi se u Evanđeljima Djetinjstva)Ova stvar
koja se dogodila je istinita.

5 Potom je bila svadba u Kani Galilejskoj, i oni su mu govorili

njegovom majkom i braćom, i on je promenio vodu u vino. On je
podizao mrtve, činio hrome da hodaju, onaj čija ruka je bila uzetaon
je učinio da je ispruži, i žena koja je trpjela istjecanje krvi dvanaest
godina dotače rub njegove odeće i bi izlečena u isti čas. I kad se mi
čudismo čudu koje je učinjeno, on reče: Ko me dotakao? Tad
rekosmo mi: Gospode, stiska ljudi te je dotakla. Ali on odgovori i reče
nam: Osjetio sam da je sila izašla iz mene. Odmah žena dođe pred
njega, i odgovori mu i reče mu: Gospode, Ja sam te dotakla. I on

925
odgovori i reče joj: Idi, tvoja vjera te je izliječila. Potom je on učinio
gluhi da čuju i slijepi da vide, iz onih koji su bili obuzeti on je izbacivao
nečiste duhove, i čistio gubave. Duh koji je stanovao u čovjeku, čije
ime je bilo Legion, vikao je protiv Isusa, govoreći: Prije nego vreme
našega uništenja dođe, ti si došao i istjerao nas. Ali Isus prekori ga,
govoreći: Izlazi iz toga čovjeka i ne čini mu zla. I on uđe u svinju i
potopi ih u vodu i oni behu udavljeni.

Potom je on hodao po moru, i učinio je da vjetrovi utihnu, vikao je

protiv njih (prekorevao ih), i valove mora je učinio mirnim. I kad mi
njegovi učenici nismo imali novca, mi upitasmo ga: Šta da radimo
zarad poreznika? I on odgovori i reče nam: Neka jedan od vas baci
udicu u dubinu, i izvuče ribu, i naći će u njoj novčić: to dajte porezniku
za mene i vas. I potom mi nismo imali kruha, već samo pet pogača i
dve ribe, on je zapovijedio ljudima da sjednu, i broj njihov je bio pet
hiljada, pored djece i žena. Mi smo stavili komade hljeba pred njih, i
oni su jeli i bili siti, i preostalo je, i mi napunismo dvanaest košarica
punih ostataka, pitajući jedan drugog i govoreći: Šta znači ovih pet
pogača? One su simbol naše vjere u Gospodina hrišćana ( u veliko
kršćanstvo), čak u Oca, Gospoda Svemočnog, i u Isusa Hrista našega
otkupitelja, u Svetog Duha utješitelja, u svetu crkvu, i u oproštenje
grehova.

6 Ove stvari je naš Gospod i Spasitelj otkrio nam i naučio nas. I mi

smo činili kao on, da biste vi postali sadionici u milosti našega
Gospoda i u našoj službi i našem davanju hvale (slave) i mislili na
vječan život. Budite čvrsti i ne kolebajte se u znanju i pouzdanju u
našega Gospodina Isusa Hrista, i on će imati milosti na vas i spasiti vas
vječno, svijet bez kraja.

Ovde počinje koptski tekst.

926
7 Kerint i Simon su išli tamo vamo u svijetu, ali su bili neprijatelji
našega Gospoda Isusa Krista, jer su izokretali riječ i istinsku stvar, čak
vjeru u Isusa Hrista. Držite se stoga daleko od njih, jer smrt je u njima,
i veliko zagađenje i pokvarenost, čak u ovima na koje će doći sud i
kraj i večno uništenje.

8 Stoga nismo vam umanjili pisanje u pogledu svedočanstva Hrista

našega spasitelja, ono što je učinio, kada smo išli sa njim, kako je on
osvjetljavao naše razumevanje...

9 U pogledu koga svedočimo da Gospod je onaj koji je razapet od

Poncija Pilata i Arhelaja između dva lopova (i sa njima je skinut sa
drveta križa, Eth.), i sahranjen je u mestu koje je zvano mjestom
lobanje. I tamo odoše tri žene, Marija, ona je bila rođaka od Marte, i
Marija Magdalena (Sara, Marta i Marija, Etiop.), i uzeše pomasti da
stave na tijelo, plačući i tugujući nad onim što se dogodilo. I kad su se
približili do grobnice, oni pogledaše unutar i ne nađoše tijelo (Et.
Nađoše kamen odkotrljan i otvoren ulaz).

10 I oni tugovaše i plakaše, Gospod pokaza sebe njima i reče im: Za

kim plačete? Ne plačite više ja sam onaj koga tražite. Ali neka jedan
od vas ode vašoj braći i kaže: Dođite, Gospodin je ustao iz mrtvih.
Marta (Marija Et.) dođe i reče nam. Mi rekosmo joj: Šta mi imamo sa
tobom, ženo? On koji je mrtav i sahranjen, je li moguće da je još živ? I
mi ne vjerovasmo joj da je Spasitelj ustao iz mrtvih. Tada se ona vrati
Gospodu i reče mu: Nitko od njih nije mi verovao, da ti živiš. On reče:
Neka drugi neko od vas ode njima i kaže ponovo. Marija (Sarha, Et.)
dođe i reče nam ponovo, i mi ne verovasmo, i ona se vrati ka
Gospodinu i ona mu također reče.

11 Tad reče Gospod ka Mariji i njenim sestrama: Hajdemo k njima. I

on dođe i nađe nas unutar (sjedimo pokriveni ili pecamo, Et.), i pozva
nas van, ali mi smo mislili da je utvara i nismo verovali da je Gospod.

927
Tada reče on nama: Dođite, ne plašite se. Ja sam vaš gospodar, čak
on, O Petre, koga si zanijekao triput, i da li niječeš ponovo? I mi
dođosmo njemu, sumnjajući u našim srcima je li on. Tada nam on
reče: Zašto još dvoumite, i ne verujete? Ja sam onaj koji vam je
govorio u tijelu i mojoj smrti i mom oživljenju. Ali da znate da sam ja
on, ti Petre, stavi prst u otisak čavla u mojim rukama, i ti također,
Toma, stavi prst u ranu koplja na mojoj strani, a ti, Andrej, pogledaj
na moja stopala i vidi dali stišću zemlju, jer je pisano u proroku:
Utvara đavola ne čini otisak na zemlji.

12 I mi dotakosmo ga, da bi uvideli istinu da li je ustao u telu, i mi

padosmo na naša lica (i obožavasmo ga) ispovijedajući naš greh, jer
nismo verovali. Tad reče naš Gospodin i Spasitelj nama: Ustanite, i ja
ću vam otkriti ono što je iznad nebesa i u nebesima, i ostalo vaše što
je u kraljevstvu nebeskom. Jer moj otac mi je dao moč (poslao me,
Et.) da vas odvedem tamo, i one koji također vjeruju u mene.

13 A ono što nam je otkrio je ovo, što je rekao: Dogodilo se kada sam
zamišljen dolazio ovamo od Oca svih stvari, i prolazio kroz nebesa, da
sam obukao Očevu mudrost, i obukao silu njegove moči. Ja bijah u
nebesima, i prođoh arhanđele i anđele, kao da sam jedan od njih,
među kneževinama i silama. Ja prođoh kroz njih jer sam posedovao
mudrost onoga koji me poslao. A glavni zapovjednik anđela, je
Mihael, i Gavrilo, i Uriel, i Rafael slijediše me na peto nebo, jer su
mislili u srcu da sam ja jedan od njih, takva moč mi je bila data od
moga Oca. I u taj dan ja sam ukrasio arhanđele sa prekrasnim glasom
(učinih da se tresu, zadivih ih), tako da oni su išli do oltara Oca i služili
i ispunili službu dok seja vratim njemu. I tako izvedoh ja izgled mojom
mudrošću, jer ja postah sve stvari u svemu, da bih slavio božanske
zakone Oca i ispunio slavu onoga koji me poslao i vratio se njemu.

14 Vi znate da anđeo Gavrilo (Džibril) je donio poruku Mariji. I mi

odgovorismo: Da, Gospode. On odgovori i reče nam: Ne sječate li se,
928
onda, da sam vam rekao nedavno: Ja sam postao anđeo među
anđelima, i ja postah sve stvariu svemu? Mi mu rekosmo: Da,
Gospode. Tad odgovori on i reče nam: Na dan kada ja uzeh oblik
anđela Gabriela, ja se pojavih Mariji i govorih s njom. Njeno srce me
prihvatilo, i ona je verovala, i ja oblikovah sebe i uđoh u njeno telo. Ja
postah telo, jer ja sam sam bio sluga sebi u onomu što se tiče Marije,
(Ja sam bio sopstveni glasnik, Et)u pojavi izgleda anđela. Jer tako sam
trebao uraditi. Potom ja se vratih mome Ocu.

15 Ali vi ste obilježili moju smrt. A kada Pasha (Uskrs) dođe, jedan od
vas biti će bačen u zatvor zarad mene, i on će biti u tugi, jer ste držali
Uskrs dok je on u zatvoru i odvojen od vas, jer on će biti tužan jer nije
držao Uskrs sa vama. I ja ću poslati moju silu u obliku moga anđela
Gavrila, i vrata zatvora će se otvoriti. I on će izaći i doći k vama i držati
noćnu stražu sa vama do kukurika pijetla. I kada vi izvršite sjećanje
koje je učinjeno od mene, i Agape (ljubavni praznik), on će opet biti
bačen u zatvor za svedočanstvo, dok ne izađe otamo i propoveda ono
što sam vam predao.

I mi mu rekosmo: Gospode, sada je potreba da mi ponovo uzmemo

čašu i piće? (Gospode nisi li ti ispunio pijenje na Pashu? Otud je
potreba da mi izvršimo je ponovo? Et.) On reče nam: Da,potrebno je,
do dana kada dođem ponovo, sa onima koji su stavljeni na smrt zarad
mene (došli sa mnojim ranama, Et.)

16 Tad rekosmo mi njemu: Gospode, to što si ti otkrio nam je veliko.

Hočeš li doći u sili ijednoga bića ili u pojavi ikoje vrste? (Na koji način
češ doći?Et.) On odgovori i reče nam: Uistinu, kažem vam, ja ću doći
kao sunce kada se diže, i moja svjetlost će biti sedam puta svjetlija
odtoga! Krila oblaka će me nositi u svjetlosti, i znak krsta će ići preda
mnom, i doći ću na zemlju da sudim živima i mrtvima.

929
17 Mi rekosmo mu: Gospode, nakon koliko godina će se ovo
dogoditi? On nam reče: Kada stoti deo i dvadeseti deo se
ispuni,između Pentekosta (Pedesetnice, Silaska duhova na apostole) i
praznika beskvasnih hljebova, tada će dolazak moga Oca biti (tako
Kopt.: Kada stotinu i pedeset godina prođe, u danima praznika Pashe
i Pentekosta---godine su ispunjene, između beskvasnog hleba i
Pentekosta će biti dolazak moga Oca.)

Mi rekosmo mu: Sada nam govoriš: Ja ću doći, a kako kažeš ti: Onaj
koji me poslao on će doći? Tad on reče nam: Ja sam ceo u Ocu i moj
Otac je u meni. Tad rekosmo mi njemu: Hočeš li uistinu napustiti nas
do tvoga dolaska? Gde da nađemo gospodara? Ali on odgovori i reče
nam: Ne znate li, da, da kao mi do sada sam bio tamo, tako sam i
ondje, sa onim koji me poslao? A mi mu rekosmo: Gospode, je li
moguće da ti budeš ovde i tamo? Ali on odgovori nam: Ja sam ceo u
Ocu i Otac u meni, zbog izgleda u odnosu na oblik i silu i puninu, i
svjetlo i punoću mjere i glas. Ja sam riječ, ja sam postao za njega
stvar, to je reći ...od misli, ispunjen u izgledu; Ja sam došao u
Ogdoadu (osmi broj), koji je Dan Gospodnji. (Dan Gospodnji se
smatra kao osmi dan sedmice) (Et. Ja sam njegova slika i izgled, i
njegova sila i punoća, i njegovo svjetlo. Ja sam puna (ispunjena, cela)
riječ.

18 Ali dogodilo se da nakon što je razapet, i umro i oživio opet, kada

je djelo bilo ispunjeno koje je završeno u tijelu, i on je bio razapet i
uznesenje se događalo na kraju dana, tad je rekao ovako. &c
Umetanje je, na mesto riječi koje prevodilac nije razumeo ili našao
krivovjernim.) Ali celo ispunjenje ispunjenja ćete videti nakon
iskupljenja koje će se dogoditi od mene, i vi ćete viditi, kako ja idem
ka mome Ocu koji je u nebesima. Ali vidite, sad, Ja vam dajem novu
zapovest: Volite jedan drugog (list izgubljen u Kopt.) slušajte jedan

930
drugog, da mir uvijek vlada među vama. Volite vaše neprijatelje, i šta
ne želite da neko radi vama, ne činite ni vi tomu čovjeku.

19 I ovo propovedajte također i učite one koji veruju u mene i

propovedaju kraljevstvo nebesko moga Oca, i kako moj Otac je dao
mi moč, da biste se vi približili blizu dece moga nebeskoga Oca.
Propovijedajte vi, i oni će steći vjeru, da biste vi bili oni u kojima je
određeno da oni dovedu njegovu decu u nebo.

I mi rekosmo mu: Gospode, tebi je moguće da izvršiš to što nam

govoriš, ali kako čemo mi učiniti? On nam reče: Uistinu ja vam kažem,
propovedajte i objavljujte kako vam zapovedam, jer ja ću biti sa
vama, jer je moje dobro zadovoljstvo biti sa vama, da biste bili
naslednici sa mnom u kraljevstvu nebeskom, kraljevstvo onoga koji
me je poslao. Uistinu vam kažem, vi čete biti moja braća i moji
prijatelji jer moj Otac je zadovoljan sa vama: i tako će također oni koji
veruju u mene putem vas. Uistinu ja vam kažem takvu i veliku radost
je moj Otac pripremio za vas da anđeli i sile žele da vide i gledaju na
to; ali nije dato njima da gledaju slavu moga Oca. Mi rekosmo njemu:
Gospode, šta je ovo o čemu nam pričaš?

Kopt. Počinje opet: riječi nedostaju

On odgovori nam: Vi čete gledati svetlo, sjajnije od onog koje

sija...(sija sjajnije od svetla, i više je savršeno od savršenstva. I Sin će
postati savršen kroz Oca koji je svetlo, jer Otac je savršen koji donosi
smrt i uskrsnuće, i videti ćete savršenstvo savršenije od savršenoga. I
ja sam ceo na desnu ruku Oca, čak u njemu koji čini savršeno.)

I mi rekosmo mu: Gospode, u svim stvarima ti si postao spasenje i

život nama, jer ti si učinio znanom takvu nadu nama. A on nam reče:
Budite ohrabreni i odmorite se u meni. Uistinu ja vam kažem, vaš
odmor biti će gore, u mestu gde nema jedenja ni pića, niti brige
(Kopt. Radosti) niti tuge, niti prolaznosti onih koji su unutar, jer vi
931
nećete imati udeo u (stvarima zemlje, Et.) već ćete primiti u vječnosti
moga Oca. Kao što sam ja u njemu, tako ćete vi biti u meni.

Opet mi rekosmo mu: U kojemu obliku? U izgledu anđela, ili u tijelu?

A on odgovori i reče nam: Pogledajte, Ja sam obukao vaše tijelo, u
kojemu sam rođen i razapet, i podignut sam opet kroz moga Oca koji
je u nebesima, da proroštvo Davida proroka bude ispunjeno, u
pogledu onoga šta je objavljeno u pogledu mene i moje smrti i
oživljenja, govori.

Gospode, oni se uvečavaju koji ratuju sa mnom, i mnogi su oni koji

ustaju na me. Mnogi su koji kažu mojoj duši: Nema mu pomoći od
njegova Boga. Ali Ti, O Gospode, si moj branitelj, tebe obožavam, i ti
podižeš moju glavu. Ja sam zazvao Gospoda mojim glasom i on me
čuo (iz visokoga mjesta njegova hrama, Et.) Ja liježem i spavam, i
ustajem opet, jer Ti, O Gospode, simoj zaštitnik. Neću se bojati deset
hiljada ljudi, koji su se postavili protiv mene. Ustani Gospode, i
pomozi mi, O moj Bože, jer ti si udario sve njih koji bez povoda su
moji neprijatelji, ti si razbio zube zlih. Spasenje pripada Gospodu, i
njegovo dobro zadovoljstvo je na njegovu narodu. (Ps. Iii. 1-8).

Ako stoga, sve riječi koje su izgovorili proroci su ispunjene u meni (jer
ja sam sam u njima), koliko više će ono što ja kažem vam dogoditi se
uistinu, da on koji me poslao bude slavljen od vas i od njih koji veruju
u mene.

20 I kad je on rekao nam ovo, mi rekosmo mu: U svim stvarima u

kojima si imao milost na nas i spasao nas, i otkrio si sve stvari nama;
ali opet mi tražimo od tebe nešto ako bi nam dao da idemo. A on
nam reče: Ja znam da vi pazite, i da vaše srce je zadovoljno kada me
čujete: sad u pogledu onoga što želite, Ja ću vam govoriti dobre riječi.
21 Jer uistinu vam kažem: Kao mi moj Otac me je podigao iz mrtvih,
tako ćete vi ustati (u tijelu, Et.) i biti uzeti i najgornje nebo, na mjesto

932
o kojemu sam vam govorio od početka, ka mjestu koje onaj koji me je
poslao je pripremio za vas. I tako ću ja izvršiti sve božanske zakone
(svu milost, Et.), čak ja koji sam nerođen i opet rođen od
čovjećanstva, koji sam bez tijela i opet nosim tijelo: jer ka tome kraju
sam došao, da bi vi ustali od mrtvih u vašemu tijelu, u drugom
rođenju, u izgledu koji neće propasti , zajedno sa svima njima koji se
nadaju i veruju u njega koji me je poslao, jer takva je volja moga oca
da ja predam vama, i ka onima koji me zadovolje, nadom kraljevstva.

Tad mu rekosmo: Veliko je to što ti podnosiš nas da se nadamo, i

govoriš nam. I on odgovori i reče: Verujete li da svaku stvar koju vam
ja kažem će se dogoditi? Mi odgovorismo i rekosmo: Da, Gospode. On
nam reče: Uistinu Ja vam kažem, da sam ja dobio svu moč moga Oca,
da povratim u svjetlo one koji stanuju u tami, oni koji su u
pokvarenosti u nepokvarenost, one koji su u smrti u život i da pustim
one koji su u okovima. Jer ono što je nemoguće ljudima, moguće je
Ocu. Ja sam nada onih koji očajavaju, pomoćnik onih koji nemaju
spasitelja, bogatstvo siromašnih, zdravlje bolesnih, i oživljenje mrtvih.

22 Kad je on rekao tako, mi mu rekosmo: Gospode, je li istina da tijelo

će biti suđeno zajedno sa dušom i duhom i da jedan deo će počinuti u
nebesima a drugi deo biti kažnjen večno, a još živi? I on nam reče:
Koliko dugo ćete ispitivati i sumnjati?

23 Opet mi rekosmo mu: Gospode, potreba je da pitamo u vezi tebe,

jer ti si zapovjedio nam da propovedamo, da mi sami naučimo od
tebe i budemo korisni propovijednici, i da oni koji budu upućeni od
nas veruju u tebe. Stoga mi moramo da te pitamo.

24 I on odgovori nam i reče: Uistinu vam kažem, oživljenje tijela će se

dogoditi sa dušom i duhom. I mi rekosmo mu: Gospode, je li onda
moguće da ono što je otpušteno i dovedeno do ničega postane celo?
A ne pitamo te kao da ne verujemo, niti kao da je nemoguće tebi, već

933
uistinu mi verujemo da to što ti govoriš će se dogoditi. I on je bio ljut
na nas i reče: O vi maloverni, koliko dugo ćete pitati? Ali šta želite,
recite mi, i ja sam ću vam reći bez prigovora, samo držite moje
zapovesti i činite šta vam kažem, i ne okrečite vaše lice od nijednoga
čovjeka, da ja ne okrenem moje lice od vas, već bez škrtosti i straha i
bez uvažavanja osoba, služite na način da upravljate i uskim. Tako će
moj Otac sam radovati se nad vama.

25 Opet mi rekosmo njemu: Gospode, već se sramimo da te pitamo

često i opterečujemo te. A on odgovori i reče nam: Ja znam da u vjeri
i sa vašim celim srcem vi me pitate, stoga se radujem nad vama i
uistinu vam kažem: Ja se radujem, i moj Otac koji je u meni, jer me vi
pitate, i vaša nametljivost (nesramljivost) me raduje i vama daje život.
I kad je on rekao tako, mi besmo zadovoljni da smo ga pitali i mi mu
rekosmo: Gospode, u svim stvarima ti si učinio nas živim i imao
milosti na nas. Hočeš li sada objaviti nam ono šta smo te pitali? Tad
on reče nama: Tijelo je koje prolazi, ili je duh? Mi mu rekosmo: Tijelo
je koje prolazi. Tad on reče nam: Ono što je palo ustati će ponovo, i
ono što je izgubljeno će biti nađeno, a ono što je slabo će se povratiti,
da u tim stvarima koje su tako stvorene slava moga Oca da bude
otkrivena. I kako je on učinio mene, tako ću ja učiniti svima koji
veruju u mene.

26 Uistinu vam kažem: tijelo će ustati, i duša, živa, da njihova odbrana

se dogodi na taj dan u pogledu onoga šta su uradili, bilo da je dobro
ili zlo: da tamo bude izbor vjernih koji su držali zapovijedi moga Oca
koji me poslao, i tako će sud biti izvršen sa strogošću. Jer moj otac
rekao mi je: Moj Sine, u dan suda nečeš imati obzira prema bogatima,
niti sažaljenja za siromašne, već prema grehovima svakoga čovjeka ti
češ ih izručiti ka večnoj muki. Ali mome voljenomu koji je činio
zapovijesti moga Oca koji me poslao ću dati odmor u životu u
kraljevstvu moga Oca koji je u nebesima, i oni će gledati ono šta mi je

934
on dao. I on mi je dao vlast da činim ono šta želim, i da dajem ono što
sam obećao i odredio dati i dao im.

27 Jer k tome kraju ja odoh do mjesta Lazara, i propovijedah ka

pravednima i prorocima, da bi oni došli iz ostatka koji je ispod i dođu
u ono što je iznad, i ja posuh na njih sa mojom desnom rukom vodu
(krštenja, Et.) života i oproštaj i spasenje od svega zla, kao što sam
učinio vam i onima koji su verovali u mene. Ali ako ikoji čovjek veruje
u mene a ne čini moje zapovijesti, iako je ispovijedio moje ime, on
nema koristi od toga već trći uzaludnom trkom, jer takav će naći sebe
u propasti i uništenju, jer oni su prezreli moje zapovijesti.

28 Ali utoliko koliko ja iskupim vas, deco svetla, od svega zla i od

vlasti vladara (arhona), i svakoga koji veruje u mene putem vas. Za
ono što sam vam obećao dati ću i njima također, da bi oni izašli iz
zatvorske kuće i okova vladara. Mi odgovorismo i rekosmo:
Gospodine ti sinam dao odmor u životu i dao si nam radost čudima,
na potvrđenje vjere, hočeš li sada propovijedati isto nama, videći da
si propovijedao i prorocima? Tad on reče nam: Uistinu ja vam kažem,
svi koji veruju u mene i koji veruju u njega koji me poslao ću ja uzeti u
nebo, na mesto koje moj Otac je pripremio za odabrane, i ja ću vam
datikraljevstvo, odabrano kraljevstvo, u odmoru, večnoga života.

29 A svi oni koji su se suprotstavljali mojim zapovijedima i naučavali

drugu nauku, (izokrečući) Pismo i dodavajući mu, žudeći za njihovom
vlastitom slavom, i koji uče drugim rječima ih da veruju u mene
ispravno, t.j oni čine da padnu time, će primiti večnu kaznu. Mi
rekosmo mu: Gospode, hoće li tamo tada biti učenja drugih, različitih
od toga što si govorio nama? On reče nam: Mora da je potreba, da
zlo i dobro se objavi; i sud da bude objavljen na onima koji čine te
stvari, i prema njihovim delima oni će biti suđeni i biti će izručeni
smrti.

935
I mi rekosmo mu: Gospode, blagosloveni smo mi u tome da vidimo te
i čujemo te kako govoriš takve stvari, jer naše oči su videle ta velika
čuda koja si ti učinio. On odgovori i reče nam: Da, radije su blaženi oni
koji nisu videli i opet su verovali jer oni će biti zvani decom
kraljevstva, i biti će savršeni među savršenim, i biti će im život u
kraljevstvu moga Oca.

Opet mi kazasmo njemu: Gospode, kako će ljudi moći verovati da ti

češ otići i ostaviti nas; jer ti si nam rekao: Doći će dan i čas kada ću ja
uzaći mome Ocu?

30 Ali on nam reče: Idite vi i propovijedajte ka dvanaest plemena, i

propovijedajte također i neznabošcima, i celoj zemlji Izrael od istoka
do zapada i od juga do sjevera, i mnogi će vjerovati u Sina Božjeg. Ali
mi mu rekosmo: Gospode, tko će nam verovati, ili poslušati nas, ili
(kako čemo moći, Et.) da učimo sile i znakove i čuda koja si ti učinio?
Tad odgovori on i reče nam: Idite i propovijedajte milost moga Oca, i
ono što je on učinio kroz mene ću ja sam učiniti kroz vas, jer ja sam u
vama, i ja ću vam dati mir, i dati ću vam silu duha, da možete da
prorokujete njima večni život. A drugima također ću ja dati moju silu,
da bi oni učili ostale ljude.

(Šest listova izgubljeno u koptskom., Et. Nastavlja.)

31 I pogledajte čovjek će vas sresti, čije ime je Saul (Savle) što se

tumači kao Pavle: on je židov, obrezan prema zakonu, i on će primiti
moj glas sa nebesa sa strahom i drhtanjem. I njegove oči će biti
zaslepljene i vašim rukama znakom krsta će biti zaštičen (izlečen...).
Učinite mu sve što sam ja učinio vama. Predajte mu (? Riječ Božju)
drugomu. I u isto vreme taj čovjek će otvoriti svoje oči i slaviti Boga,
moga Oca koji je u nebesima. On će steći silu među narodom i
propovijedati će i upućivati; i mnogi koji ga čuju će steći slavu i biti
iskupljeni. Ali potom će ljudi biti gnevni na njega i izručiti ga u ruke

936
njegovih neprijatelja, i on će nositi svedočanstvo pred kraljeve koji su
smrtni, i njegov kraj će biti da če se okrenuti ka meni, dok me isprva
progonio. On će propovijedati i naučavati i biti sa izabranima, kao
odabrana posuda i zid koji ne može biti srušen, da, poslednji od
poslednjih će postati propovijednik paganima, učinjen savršenim
voljom moga Oca. Kao što ste saznali iz Svetog Pisma da vaši oci su
govorili o meni, i u meni je uistinu ispunjeno.

I on nam reče: Budite vi također vodići njemu, i sve stvari koje vam
kažem, i da napišete u pogledu mene (recite mu ih), da Ja sam riječ
Oca i da Otac je u meni. Takvi ćete također biti tome čovjeku, kakvi
ste vi postali. Uputite ga i stavite mu u misli ono što je govoreno od
mene u Svetom Pismu je ispunjeno, a potom on će postati spasenje
pagana.

32 A mi ga upitasmo: Gospode, ima li tamo za nas i za njih isto

očekivanje u nasleđu? On odgovori i reče nam: Jesu li prsti ruke isti
jedan drugom, ili klasovi žita u polju, ili dali voćke nose iste plodove?
Ne nosi li svaki plod prema svojoj prirodi? A mi mu rekosmo:
Gospode, hočeš li nam opet govoriti u poređenjima? Tad nam on
reče: Ne tugujte. Uistinu vam kažem, vi ste moja braća, i moji drugovi
u kraljevstvu nebeskom moga Oca, jer takva je njegova volja. Uistinu
vam kažem, njima također koje vi učite, i koji veruju u mene ja ću dati
to očekivanje.

33 I mi ga upitasmo ponovo: Kada ćemo mi sresti toga čovjeka, i kada

češ ti otići tvome Ocu i našemu Bogu i Gospodaru? On odgovori i reče
nam: Taj čovjek će doći iz zemlje Silisije u Damask Sirije, da iskorijeni
crkvu koju morate naći tamo. Ja sam koji govori kroz vas, i on će doći
brzo, i on će postati jak u vjeri, da riječ proroka bude ispunjena, koja
kaže: Gle, iz Sirije ja ću početi da zovem zajedno novi Jerusalem , i
Sion ću ja potčiniti meni, i biti će uzet, i mjesto koje je bez djece će
biti zvano sinom i kćeri moga Oca, i moja mlada. Jer tako se svidjelo
937
njemu koji me posla. Ali tog čovjeka ja ću okrenuti, da ne izvrši svoj
zao naum, i slava moga Oca će biti usavršena u njemu, i nakon što
odem kući i budem sa svojim Ocem, Ja ću govoriti njemu sa nebesa, i
sve stvari će biti izvršene za koje vam govorih ranije u pogledu njega.

34 I mi rekosmo mu ponovo: Gospodine, tako mnogo velikih stvari si

nam rekao i otkrio nam kakve nikad nisu izgovorene, i u svemu što si
nam dao ostalo i bio si velikodušan ka nama. Nakon tvoga oživljenja ti
si nam otkrio sve stvari da bi mi bili spaseni uistinu, ali ti nam kažeš
samo: Biti će čuda i čudnih pojava u nebesima i na zemlji prije kraja
svijeta. Reci nam sad, kako će to biti? I on nam odgovori: Ja ću vas
naučiti; i ne ono što snaći će vas samo, ali njima također koje ćete vi
učiti i koji će verovati, kao i one kojiće čuti toga čovjeka i verovati u
mene. U tim godinama i danima će se dogoditi.

I mi rekosmo opet njemu: Gospode, šta će se dogoditi? I on reče

nam: Tada će oni koji veruju i oni koji ne veruju ćuti (videti Et.) trubu
u nebesima, viziju velikih zvijezda koje će biti viđene danju, čudesna
svetla u nebesima koja sežu do zemlje; zvijezde koje padaju na zemlju
kao vatra, i velika i močna tuča vatre (zvijezda koja sija od istoka do
ovog mesta, kao na vatri, Et. 2). Sunce i mjesec bore se jedan s
drugim, i stalno se okreću i zvukovi gromova i munja, groma i
zemljotresa, gradovi koji padaju i ljudi stradavaju u njihovu rušenju, i
stalna nestašica kiše, užasne pošasti i velika smrt, močna i prerana,
tako da oni koji umru nemaju sahranu, i nošenje braće i sestara i
rođaka biti će na jednim nosilima (raki). Rođaci neće pokazivati milost
rođacima, niti ijedan čovjek svojem bližnjem. I oni koji su zbačeni će
ustati i gledati one koji su ih oborili, da nemaju sahrane, jer pošast će
biti puna mržnje i bola i zavisti. I ljudi će uzimati od jednoga i davati
drugom. I potom će klonuti gore nego ranije. ( Čuvajte se njih koji
nisu slušali moje zapovijesti, Et. 2.)

938
35 Tada će moj Otac biti gnjevan na zlobu ljudi, jer mnogi su njihovi
prestupi, i odvratnosti njihove nećistoće je teška na njima u
pokvarenosti njihova života.

I mi ga upitasmo: Šta sa onima koji veruju u tebe? On odgovori i reče

nam: Vi ste spora srca, i kako duga? Uistinu vam kažem, kao što
prorok David je govorio meni i o mom narodu, tako će biti njima
također koji veruju u mene. Ali oni koji su prevaranti u svijetu i
neprijatelji pravednosti, na njih će doći ispunjenje proroštva
Davidova, koji kaže: Njihove noge su brze da proliju krv, a jezik
izgovara opačinu, zmijin otrov je pod njihovim usnama. Ja gledah te
kako ideš sa lopovima, i učestvuješ sa preljubnicima, ti nastavljaš
govoriti protiv tvoga brata i stavljaš kamenje spoticanja pred sina
tvoje rođene majke. Šta misliš ti kakav ću biti tebi? Pogledaj sad kako
prorok Božji je govorio o svemu, da sve stvari budu ispunjene koje je
rekao ranije.

36 I opet mi rekosmo mu: Gospodine, neće lionda narodi reći: Gde je

njihov Bog? A on odgovori i reče nam: Time će odabrani biti znani, da
bijući pomoreni sa takvim nesrećama. Mi rekosmo: Hoće li onda
njihov odilazak iz svijeta biti sa pomorom koji daje mnogo bola? On
odgovori nam: Ne, ali ako pretrpe takvu nevolju, biti će dokaz za njih,
da li imaju vjeru i sječaju se mojih riječi, i ispunjavaju moje
zapovijesti. Ti će ustati, i kratko će biti njihovo nadanje, da on će biti
slavljen koji me poslao, i ja sa njim. Jer on me je poslao k vama da
vam kažem ove stvari, i da vi uvedete ih u Izrael i pagane i da oni čuju,
i da oni također budu otkupljeni i vjeruju u mene i izbegnu nesreću
uništenja. Ali tkogod pobegne od uništenja smrti, njega će uzeti i
držati čvrsto u zatvoru u mukama kao lopova.

I mi rekosmo mu: Gospodine, hoće li oni koji veruju biti tretirani kao
nevernici, i hočeš li ih kazniti ih koji su izbegli od pomora? I on reče
nam: Ako oni koji veruju u moje ime čine kao grešnici, tada su učinili
939
kao oni koji nisu verovali. I mi rekosmo opet njemu: Gospode, zar oni
na koje je ovo palo nemaju života? On odgovori i reče nam: Tko je
izvršio slavu moga Oca, on će prebivati u odmorištu moga Oca.

37 Tada rekosmo mi njemu: Gospode, nauči nas šta će se dogoditi

poslije? I on odgovori nam: U tim godinama i danima će rat biti
upaljen na rat, četiri kraja zemlje će biti u neredu i boriti se jedan
protiv drugoga. Potom će potresi oblaka (ili, oblaci skakavaca), tama,
oskudica, i progon onih koji veruju u mene i protiv mojih odabranih.
Stoga će doći sumnja i svađa i prestupi jedan na drugoga. I tamo će
biti mnogi koji veruju u moje ime i opet slijede zlo i šire zaludno
učenje. I ljudi će ih slijediti i njihova bogatstva, i biti podložni njihovu
ponosu, željni pića, i mita, i neće biti uvažavanja osoba među njima.

38 Ali oni koji žele da vide lice Boga i ne gledaju ko je ko od bogatih

grešnika, i ne srame se pred ljudima koji su zastranili, već prekorevaju
(?) ih, oni će biti krunisani od Oca. I oni će također biti spaseni koji
prekorevaju svoje bližnje, jer oni su sinovi mudrosti i vjere. Ali ako ne
postanu deca mudrosti, koja mrze svoga brata i progone ga i ne
pokažu mu milost, njega će Bog omraziti i odbiti.

(Kopt. nastavlja)

Ali oni koji hodaju u istini i u znanju vjere, i imaju ljubav prema meni –
oni su pretrpjeli uvredu – oni će biti hvaljeni jer su hodali u
siromaštvu i trpjeli one koji su ih mrzili i sramotili ih. Ljudi su ih skidali
gole, jer prezirali su ih jer su nastavljali u gladi i žeđi, ali nakon što su
izdržali strpljivo, oni će imati blagoslov nebesa, i oni će biti sa mnom
zauvek. Ali jao onima koji hodaju u ponosu i nadmenosti, jer njihov
kraj je propast.

39 I mi rekosmo mu: Gospode, je li ovo tvoja svrha, da nas napustiš,

da dođeš njima? (Hoće li sve ovo se dogoditi, Et.) On odgovori i reče
nam: Na koji način će njegov sud biti? Da li pravedno ili nepravedno?
940
(U Kopt. I Et. Smisao je isti, ali odgovor Isusov u obliku pitanja je
čudan, i verovatno se radi o pokvarenom tekstu.)

Mi mu rekosmo: Gospode, u taj dan oni će reči tebi: Ti nisi razlučio

između (verovatno: neće li ti reći: Ti si razlučio između) pravednosti i
nepravednosti, između svjetla i tame, i zla i dobra? Tad reče on: Ja ću
odgovoriti im i reći: Adamu je sila data da izabere jedno od dvoje: on
je izabrao svetlo i stavio svoju ruku na njega, ali tamo on je ostavio iza
sebe i odbacio od sebe. Stoga svi ljudi imaju moč da veruju u svetlo
koje je život, i koji je Otac koji me poslao. I svaki koji veruje i čini dela
svetla će živeti u njima, ali ako bude ijedan koji ispoveda da pripada
svetlu, a čini dela tame, takav nema šta da izgovori u odbranu, niti on
može podići svoje lice da pogleda Sina Božjeg, koji Sin sam Ja. Jer ja
ću reći njemu: Kako si tražio, tako si našao, kako si pitao, tako si
primio. Zašto me osuđuješ, O čovjeće? Zašto si otišao od mene i
zanijekao me? I zašto si me priznao a opet me zanijekao? Nema li
svaki čovjek moč da živi i da umre?

Tko je držao moje zapovijesti biti će sin svjetla, to je, od Oca koji je u
meni. Ali jer zbog njih koji su pokvarili moje riječi ja sam sišao sa
nebesa. Ja sam riječ: Ja postah tijelo, ja sam nosio sebe (ili pretrpio) i
učio, govoreći: Težak teret će biti spašen, i oni koji su zastranili će
zastraniti zauvek. Oni će biti kažnjeni i mučeni u njihovu tijelu i u
njihovoj duši.

40 A mi rekosmo mu: O Gospode, uistinu mi smo tužni zarad tebe. A

on nam reče: Vi činite pravo, jer pravednici su tužni zarad grešnika, i
mole za njih, čineći molitvu ka Ocu. Opet mi rekosmo njemu:
Gospode, zar nema nikoga koji čini posredovanje ka tebi ? A on nam
reče: Da, i ja ću čuti molitvu pravednika koju oni učiniše za njih.

Kad je on rekao tako nama, mi mu rekosmo: Gospode, u svim

stvarima ti si nas učio i imao milosti nad nama i spasao nas da bi mi

941
propovedali njima koji su vredni da budu spaseni, i da mi dobijemo
nadoknadu od tebe. (Hočemo li mi biti sadionici u nadoknadi od
tebe? Et.) 41 On odgovori i reče nam: Idite i propovijedajte, i biti ćete
radnici, i oci, i sluge. Mi mu rekosmo: Ti si onaj (ili, Jesi li ti onaj) koji
će nam propovijedati. (Gospgospodari)=. (I tad svi oci, i sve sluge, ili
svi gospodari? Et.) Mi mu rekosmo: Gospodine, ti si onaj koji nam je
rekao: Ne zovite nijednoga čovjeka vašim ocem na zemlji, jer jedan je
vaš Otac, koji je u nebesima, i vaš gospodar (učitelj). Stoga govoriš li
nam sada: Vi ćete biti očevi mnoge djece, i sluge i učitelji (gospodari)?
On odgovori i reče nam: Prema onomu što smo rekli (Ti si pravo
rekao, Et.). Jer uistinu ja ti kažem: tkogod vas čuje i veruje u mene, će
primiti od vas svjetlost pečata kroz mene, i krštenje kroz mene, vi
ćete biti oci i sluge i gospodari.

42 Ali mi rekosmo mu. Gospode, kako može biti da svaki od nas treba
biti to troje? On reče nam: Uistinu ja vam kažem: Vi čete biti zvani
oci, zbog hvale vrijednog srca i ljubavi koju ste otkrili njima stvari
kraljevstva nebeskog. I biti ćete zvani slugama, jer oni će primiti
krštenje i oproštaj njihovih greha iz moje ruke kroz vas. I biti ćete
zvani gospodarima (učiteljima) jer ste dali im riječ bez prigovora, i
ubijedili ste ih, i kad ste ih ubijedili, oni su se okrenuli (bili
preobraćeni). Vi se niste bojali njihovoga bogatstva, niti se sramili
pred njihovim licem, već ste držali zapovijedi moga Oca i ispunjavali
ih. I imati ćete veliku nagradu kod moga Oca koji je u nebesima, a oni
će imati oproštenje grehova i večan život, i biti će udionici u
kraljevstvu nebeskom.

I mi rekosmo mu: Gospodaru, čak ako svaki od nas ima deset hiljada
jezika da govori s tim, mi ti ne možemo zahvaliti, jer ti koji si obečao
takve stvari nama. Tad odgovori on nama, govoreći: Samo činite što
vam ja kažem, baš kao što sam ja učinio. 43 I biti ćete kao mudre
djevice koje gledaju i ne spavaju, već idu ka gospodaru u

942
mladoženjinu sobu, ali glupe djevice koje ne mogu da gledaju, već
spavaju. I mi rekosmo mu: Gospodine, tko su mudri koji su glupi? On
nam reče: Pet mudrih i pet ludih, jer to su one za koje je prorok
rekao:Sinovi od; Bog su oni. Slušajte sad njihova imena.

Ali mi plakasmo i besmo u nevolji zbog onih koje su spavale. On nam

reče: Pet mudrih su vjera i Ljubav i Milost i Mir i Nada. A one od
vjernih koji poseduju ove biti će vodići onima koji su verovali u mene i
u njega koji me je poslao. Jer ja sam Gospodin i ja sam mladoženja
koga su primili, i oni su ušli u kuću mladoženje i ležali sa mnom u
bračnoj sobi radujući se. Ali pet ludih, kada su spavali i probudile se,
dođoše do vrata vjenčane odaje i kucaše, jer vrata behu zatvorena.
Tada su plakale i tugovale da nijedan čovjek im nije otvorio.

Mi rekosmo mu: Gospode, a njihove mudre sestre koje su bile unutar

mladoženjine kuće, jesu li nastavile bez otvaranja njima, i nisu li
tugovale zarad njih niti molile mladoženju da otvori njima? On
odgovori rekavši: One nisu mogle da steknu milost za njih. Mi
rekosmo mu: Gospodaru, u koji dan će oni uči zarad koristi svojih
sestara? Tad reče on nama: On koji je zatvoren, je zatvoren. I mi
rekosmo mu: Gospode, je li tvoja riječ (određena?) Tko je stoga lud?
On nam reče: Čujte njihova imenaa. Oni su znanje, Razumevanje
(Osećajnost) Poslušnost, Strpljenje i Sažaljenje. To su one koje su
spavale u njima koje su verovale i priznale me ali nisu ispunile moje
zapovesti. 44 Zarad njih koje su uspavane, oni će ostati van
kraljevstva i stado pastira i njegove ovce. Ali tko ostane van ovčjeg
stada, njega će izjesti vukovi, i on će biti (proklet?) i umrijeti u velikoj
nevolji: u njemu neće biti mira, i premda će biti teško kažnjen, i
poderan u delove i progutan u dugim i zlim mukama, opet on neće
moći steći smrt brzo.

45 I mi rekosmo mu: Gospode, dobro si nam otkrio sve ovo. Tad

odgovori nam on, govoreći: Ne razumijete li ove riječi? Mi rekosmo
943
mu: Da Gospodine. Po petoro će ljudi ući u tvoje kraljevstvo,
međutim, oni koji su gledali sa tobom Gospoda i mladoženju, čak ako
se nisu radovali zarad njih koji spavahu (opet oni neće imati
zadovoljstva zarad, Et.) On reče nam: Oni će uistinu radovati se koji
su ušli sa mladoženjom Gospodom, i oni su tužni zbog njih koji
spavaju, jer one su njihove sestre. Jer svih deset su kćeri Boga, čak i
Oca. Tad rekosmo mu: Gospode je li onda za tebe da im pokažeš
milost zarad njihovih sestri? (Ono postaje tvoje velićanstvo da
pokažeš im milost, Et.) On reče nam: ali onaj koji me poslao, i ja se
slažem s njim (Nije tvoje, Et.)

46 Ali budite ispravni i propovijedajte pravo i učite, i ne budite

zbunjeni od nijednoga čovjeka i ne bojte se nijednoga čovjeka, a
naročito bogatih, jer oni ne čine moje zapovijesti, već hvališu se u
svome bogatstvu. I mi rekosmo mu: Gospode, reci nam ako je biti
bogat samo. On odgovori, govoreći nam: Ako ikoji čovjek koji nije
bogat i poseduje malo imanje (izdržavanje) dajući siromašnim i
potrebitima, ljudi će ga prozvati dobročiniteljem.

47 Ali ako ikoji čovjek padne pod teret greha koji počini, tada će
njegov bližnji ispraviti ga zarad dobra koje je učinio svome bližnjem. I
ako njegov bližnji ispravi ga i on vrati, on će biti spasen, i on koji ga je
ispravio će primiti nagradu za život zauvek. Jer potrebiti čovjek, ako
vidi njega koji mu je učinio dobro da greši i ne ispravi ga, biti će suđen
sa strogim sudom. A ako slijepac vodi slijepog, oni će oboje pasti u
jamu, a tko poštiva osobe zarad njih, biti će kao dvoje, kao što je
prorok rekao: Jao onima koji uvažavaju osobe i opravdavaju zle za
nagradu, čak one čiji Bog je njihov stomak. Vidi taj sud će biti njihov
udio. Jer uistinu vam kažem: U taj dan neću imati obzira prema
bogatim niti sažaljenja ka siromašnim.

48 Ako vidite grešnika, opomenite ga između njega i vas: (ako te on

posluša, ti si dobio svoga brata, Et) ako te ne posluša, tad uzmi sebi
944
drugoga, trojicu, i uputi svoga brata: opet, ako te ne čuje, neka on
bude tebi

(Kopt. Uništeno od ove tačke)

Kao neznabožac ili poreznik.

49 Ako čuješ išta protiv tvoga brata, ne daj značaja, ne ogovaraj, ne

uživaj u slušanju tračeva. Jer ovako je pisano: Ne dopusti svome uhu
da primi išta protiv tvoga brata, već ako vidiš išta ispravi ga, prekori
ga i preobrati ga.

A mi rekosmo mu: Gospode, ti si u svim stvarima učio nas i upozorio

nas. Ali, Gospodine, u pogledu vjernika, čak onih kojim pripada da
veruju u propovijedanje tvoga imena, određeno je da među njima
također bude sumnje i podjele, ljubomore zbrke, mržnje i zavisti? Jer
ti kažeš: Oni će naći grešku jedan s drugim i uvažavati osobe među
njima koji greše, i mrziti one koji prekorevaju ih. I on odgovori i reče
nam: Kako onda će sud doći, da žito bude sakupljeno ambar a pljeva
bude bačena u vatru?

50 Oni koji mrze takve stvari, i vole me i prekorevaju one koji ne

ispunjavaju moje zapovijesti, će biti omraženi i gonjeni i prezreni i
ismijavani. Ljudi će sa svrhom pričati o njima što nije istina, i grupisati
se protiv onih koji vole me. Ali ti će ih prekorevati, da bi bili spaseni.
Ali one koje će prekorevati i kažnjavati i prijetiti im, njih će mrziti, i
gurati ih ustranu, i prezreti ih, i držati sebe daleko od njih koji im žele
dobro. Ali oni koji izdrže takve stvari biti će kao mučenici Ocu, jer oni
su težili za pravednošću, a nisu stremjeli za pokvarenošću.

I mi upitasmo ga: Gospodine, hoće li takve stvari biti među nama? A

on odgovori nam: Ne bojte se, neće biti u mnogima, već u nekoliko.
Mi mu rekosmo: Opet reci nam, na koji način će se dogoditi. I on nam
reče: Tamo će doći novo učenje, i pometnja, i jer oni će težiti za

945
njihovim sopstvenim napretkom, oni će donijeti nekorisno učenje. I
u tomu će biti smrtna pokvarenost ( o nečistoći), i oni će naučavati je,
i okrenuti one koji veruju u mene od mojih zapovijesti i odseći ih od
večnoga života. Ali jao onima koji krivotvore ovu moju riječ i
zapovijest, i izvode one koji čuju ih iz života učenja i odvajaju se od
zapovijesti života, jer zajedno sa njima oni će doći u večni sud.

51 I kad je on rekao ovo, i završio svoj razgovor sa nama, on reče nam

ponovo: Pogledajte, na treči dan u treči čas će doći on koji me poslao,
da bih ja otišao s njim. I kako je tako govorio, tamo bi grmljavina i
munje i zemljotres, i nebesa se razdvojiše nadvoje i tamo se pojavi
svetao oblak koji ga je nosio gore. I tamo dođoše glasovi mnogih
anđela, koji su se radovali i pevali slave i govorili: Sakupi nas, O
Svešteniče, ka svetlu veličanstva. I kada su oni prišli blizu nebeskog
svoda, mi čusmo njegov glas kako nam govori: Otiđite dakle u miru.

946
JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)

Uvod:

FRANCIS E. WILLIAMS

Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski

prevedeno sa grč¬ kog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upućuje
- napisao Jakov, Gospodinov brat. Ime navodnog primatelja je
nečitljivo, ali moguće je da se radi o ranokršćanskom heterodoksnom
učitelju Cerinthusu. Poslanica sadrži tajni zapis ili "apokrif' - odatle i
naš naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih -
čak i među učenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obećano
onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim

pismom, i spo¬ minje jedan još tajniji apokrif kojeg je Jakov već
poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatičnosti.

Po apokrifu, koji zauzima većinu našeg traktata, Isus se ukazao svojim

učenicima 550 dana poslije uskrsnuća, i povukao na stranu Petra i
Jakova da bi ih "ispunio" i dao im, u seriji govora, svoje konačno i
definitivno učenje koje je do tada iznosio samo "u parabolama".
Potom uzlazi do Očeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspješno ga po¬
kušavaju slijediti. Apokrif time završava a poslanica se nastavlja,
navodeći da iznese¬ no otkrivenje nije namijenjeno Isusovim
učenicima, već "djeci" koja će se tek "rodi¬ ti". Iako su učenici
povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja će tek
doći, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno
trebalo posluži¬ ti kao objašnjenje zašto naš traktat nije postao
dijelom apostolskih propovijedi (ili ka¬ nonskog pisma?).

947
Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali
uključuju i stariji materijal koji je, kako se čini, produkt složene
usmene, a možda i pismene pre¬ daje; određeni dio materijala se
može usporediti sa tekstovima koji čine osnovu ka¬ nonskih
evanđelja. U govorima Isus objavljuje da je sišao s nebesa kako bi
spasio "vo¬ ljene" sinove Božje, i kako bi ih pozvao da ga slijede
natrag do mjesta odakle je do¬ šao (odakle su oni došli?). Snažno ih
uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva na ustrajnost i revnost,
upozoravajući ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najduži govor, me¬
đutim, na pune dvije stranice uzdiže mučeništvo. Specifičan stil, oblik
i tematika tog govora upućuju da je možda riječ o kasnijoj
interpolaciji.

Očito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upućen sebe razlikovale od

šire kršćan¬ ske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja;
svakako su odbacivali drugi Kristov dolazak i sveopće uskrsnuće, i
nadali se kako će uzaći, u duši ili duhu, u kra- ljevstvo nebesko, za
koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih. Takvo glediš- te, uz
čestu upotrebu tipično gnostičke terminologije, navela je većinu
istraživača na zaključak da je djelo kršćansko-gnostičko, usprkos
nedostatku valentinovske ili neke druge poznatije gnostičke teologije.
Svjedočanstvo o posebnom Isusovom ukazanju poslije njegova
uskrsnuća, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmoćne tradici¬
je, sredstva su kojima su se gnostici često služili kako bi legitimirali
svoju poruku.

Uzdizanje mučeništva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja

učenicima, možda su od sekundarnog značaja; ova i druga pitanja
koja se odnose na književnu povijest dokumenta već su bila
predmetima istraživanja, i zaslužuju daljnja istraživa¬ nja. Traktat je,
ističe se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je još po¬
stojala mogućnost "prisjećanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i

948
njihova zapisiva¬ nja, jer takav se izričaj, po svoj prilici, ne bi koristio
nakon uspostave Evanđelja. Broj¬ ne sličnosti sa "oproštajnim
diskursom" iz Četvrtog evanđelja također mogu pomoći pri datiranju
ovog apokrifa, no u tom bi slučaju trebalo odlučiti radi li se o
aluzijama na konkretan tekst iz Četvrtog evanđelja, ili o neovisnim
raspravama o istim pitanji¬ ma. Traktat, u svakom slučaju, nije mogao
nastati poslije 314. g. n. e., kada su okon¬ čani progoni crkve, a
samim tim i rizik mučeništva.

JAKOVLJEV APOKRIF II , 1-16,30

[Jakov] piše [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi,
[milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, život od Svetog Života!

Budući da si zatražio da ti pošaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru

otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?),
već [sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi.
Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati
ovaj tekst drugima - ovo što Spasitelj nije želio razotkriti ni svima
među nama, dvanaestorici njegovih učenika. No, blagoslovljeni oni
koji budu spa¬ šeni kroz vjeru u ove riječi.

Prije deset mjeseci poslao sam ti još jednu tajnu knjigu koju mi Spa¬
sitelj bijaše razotkrio. S obzirom na okolnosti, međutim, smatraj tu
knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmen¬
ti] dvanaestorica [su] učenika sjedila zajedno, prisjećajući se što je
Spa¬ sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i
[zapisujući to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono što je bilo u [mojoj
knjizi] - gle, Spasitelj se ukaza [nakon] što [nas] je napustio [dok smo]

949
gledali za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnuća
iz mrtvih, rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus reče: "Ne, ali otići ću na mjesto odakle sam došao. Ako že¬
lite poći sa mnom, pođite!"

Svi odgovoriše i rekoše: "Ako nas pozivaš, poći ćemo."

On reče: "Zaista, kažem vam, nikada nitko neće ući u kraljevstvo ne¬
besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite
Jako¬ va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavši tu
dvojicu, on ih odvede na stranu i reče ostalima neka se nastave baviti
svojim po¬ slom.

Spasitelj reče: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne želi¬

te li biti ispunjeni? Vaše srce je opijeno; ne želite li biti trijezni? Stidite
se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina Čovječjeg,
razgovarali s njime i slušali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina Čovječ¬
jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli čovjeka, i koji se nisu družili s
njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega ništa čuli;
vaš je život! Znajte, stoga, da vas je on izliječio kad ste bili bolesni, da
biste mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer
obolje¬ ti će opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su
za olak¬ šanje znali i prije nego su oboljeli; vaše je kraljevstvo Božje.
Govorim vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u
sebi praznim, jer onaj koji dolazi može vas ismijati'".

Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali]
mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori] i reče, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne

biste [žudjeli. No, oni koji žude] neće [biti spašeni]. Jer, dobro je biti
ispunjen, a žudjeti je loše.

950
Stoga, jednako kao što je dobro da žudite, a loše da ste ispunjeni, ta¬
ko onaj koji je ispunjen žudi, a onaj koji žudi ne postiže ispunjenje
kao što ga postiže onaj koji žudi, a onaj koji je ispunjen postiže
savršenstvo kako i valja. Morate, stoga, žudjeti da biste mogli biti
ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli žudjeti, i da biste tako
[ispunili] sami sebe još više. Ispunite se, stoga, Duhom, ali žudite za
razumom jer razum <pri- pada> duši; njegova je [narav ona] duše."

No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit ćemo ti se ako to

želiš, jer, ostavismo svoje očeve i majke i sela kako bismo te slijedi¬
li. Usliši nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskušenje đavola, ono¬
ga koji je zao."

Gospodin odgovori i reče, "Kakva je vaša zasluga ako vršite volju Oca
koju vam on nije darovao dok vas iskušava Sotona? No, ako vas
Sotona ugnjetava i proganja, a vi vršite njegovu (Očevu) 5 volju, [ka¬
žem] vam da će vas voljeti, i učiniti vas jednakima meni, i postat
[ćete] ljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar
neće¬ te, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili još ne
znate da vaše muke tek slijede, da će vas lažno optužiti, i zatvoriti u
tamnice i nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i <sramno>
pokopati, kao što je i meni to učinio onaj koji je zao? Zar ćete štedjeti
tijelo, vi koje Duh okružuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo
svijet postojao pri¬ je vas, i koliko će još dugo postojati nakon vas,
shvatit ćete da je vaš ži¬ vot samo jedan dan, a da su vaše patnje
samo jedan sat u tom danu. Jer dobro neće ući u svijet. Prezrite,
stoga, smrt i mislite na život! Sjetite se mog križa i moje smrti, i živjet
ćete!"

Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji križ i smrt, jer to

je daleko 6 od tebe."

951
Gospodin odgovori i reče, "Zaista, kažem vam, nitko neće biti spa¬
šen tko ne vjeruje u moj križ. No, onima koji su vjerovali u moj križ
pri¬ pada kraljevstvo Božje. Tražite, stoga, smrt, kao mrtvi koji traže
život; jer onima koji traže, otkrit će se. Kakvog im jada to može
zadati? A vi, kada budete istraživali smrt, ona će vas naučiti izboru.
Zaista, kažem vam, nitko tko strahuje od smrti neće naći spas; jer
kraljevstvo <Božje> pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji
od mene; postanite poput sina Duha Svetoga!"

Tada ga upitah, "Gospodine, kako ćemo proricati onima koji od nas

traže da im proričemo? Jer, mnogo je onih koji od nas traže, i očekuju
čuti proročanstvo."

Gospodin odgovori i reče, "Zar ne znate da je proročka glava odsje¬

čena s Ivanom?"

No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je moguće skinuti proročku gla¬

vu?"

Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate što znači 'glava', i da proro¬

čanstvo dolazi od glave, (tada) ćete razumjeti što to znači 'Glava je bi¬
la 7 skinuta.' Isprva vam bijah govorio u parabolama, i niste razumje¬
li; sada vam govorim otvoreno, i još (uvijek) ne razumijete. A opet, vi
ste bili ti koji ste mi služili kao parabola u parabolama, i kao ono što je
otvoreno u (riječima) koje su otvorene.

"Požurite naći svoj spas prije nego vas pritisne nužnost! Budite gor¬
ljivi po vlastitoj volji i, ako je moguće, stignite čak i prije mene; Otac
će vas voljeti zbog toga.

"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja rađa licemjerje;

no licemjerje je daleko od istine.

"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput pal¬

mina drveta čiji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste
952
liš¬ će, i kad proklijaju, već su isušili svoje utrobe. Tako je i s plodom
koji izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili
mno¬ gi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da možete sada
stvoriti nove biljke, <vi> biste ga pronašli.

"Budući sam već proslavljen na taj način, zašto me zadržavate kada

želim otići? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem još
osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno <da čuju>
uče¬ nje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Građevinu', 'Svjetiljke djevica',
'Nad¬ nicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'Ženu'.

"Shvatite riječ ozbiljno! Jer, prvi dio riječi je vjera; drugi, ljubav; treći,
djela; iz toga dolazi život. Jer, riječ je poput zrna pšenice; kad ga je
zasijao, netko je vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer je
umjesto jednog vidio mnogo zrna. A kada je učinio djelo, našao se
spašen, jer dio mu je poslužio za hranu, a dio je ostavio da ga nanovo
zasije. Tako i vi možete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite
znanjem, nećete ga moći pronaći.

"Stoga, kažem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo

sam vam puta rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite
spa¬ šeni!' I zapovjedih ti da me slijediš, i podučih te kako da govoriš
pred arhontima. Evo, sišao sam, i govorio, i velike kušnje prošao, i
krunu sam svoju nosio 9 nakon što vas spasih. Jer, sišao sam da bih
među va¬ ma boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti sa mnom.
I, našav¬ ši vaše kuće bez krovova, smjestio sam se u kućama koje su
me mogle primiti, tad kada sam sišao.

"Imajte, stoga, vjere u mene, braćo moja; shvatite što je velika svjet¬
lost. Ocu nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, već je sinu
potre¬ ban otac - pa ipak, ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.

"Poslušajte riječ; shvatite znanje; ljubite život, i nitko vas neće pro¬
ganjati, niti će vas tko ugnjetavati, osim vas samih.
953
"O vi jadni; O vi nesretni; O, lašci; O krivotvoritelji znanja; O vi greš-
nici protiv Duha: možete li još slušati, kad vam je otpočetka doličilo
govoriti? Možete li spavati, kada vam je od početka doličilo biti
budni¬ ma, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista
je, kažem vam, lakše čistome u kal pasti, i čovjeku svjetlosti pasti u
tamu, nego vama vladati ili ne vladati.

"Vaših sam se suza sjetio, vaših jadikovki i vaše boli, (kad kažete)
'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Očeva nasljedstva, plači-
te kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte što je dobro, jer Sin
uzla¬ zi kako mu i priliči. Zaista, kažem vam, da sam bio poslan onima
ko¬ ji me slušaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih
sišao. Sramite se zbog toga.

"Znajte, napustit ću vas i otići, i ne želim više ostati s vama, kao što
ni vi to niste željeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go¬
vorim, 'zbog vas sam sišao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji će u drugi¬
ma potaknuti život. Prizivajte Oca, usrdno se i često molite Bogu, i on
će vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bio
proglašen među anđelima i slavljen među svecima; vaš je život.
Raduj¬ te se i budite sretni kao 11 sinovi Božji. Čuvajte volju njegovu
da biste mogli biti spašeni; prihvatite moj prijekor i spasite se.
Zauzimam se za vas kod Oca, i on će vam oprostiti."

Kad smo čuli te riječi, ispuni nas zadovoljstvo, jer, žalili smo zbog riječi
koje ranije spomenusmo. No, čim nas je vidio radosne, on reče, "Jao
vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji žudite za milošću!
Blagoslovljeni oni koji otvoreno progovoriše i sami zaslužiše milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u očima vašeg grada? Zbog
če¬ ga ste uznemireni kada se svojom voljom odmećete i odvajate od
svog grada? Zašto svojom voljom napuštate svoje prebivalište,
ostavljajući ga onima koji u njemu žele prebivati? O, vi otpadnici i
bjegunci, jao va¬ ma, jer bit ćete uhvaćeni! Ili mislite možda da Otac
954
ljubi ljudski rod, ili da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje
otpust u korist dru¬ goga, ili da uslišava onoga koji traži? - On poznaje
žudnju i potrebu ti¬ jela! - (Ili mislite možda) da ovo (tijelo) ne žudi za
dušom? Bez duše ti¬ jelo ne griješi, kao što 12 ni duša nije spašena
bez duha. No, ako je du¬ ša spašena (kad je) lišena zla, i ako je duh
također spašen, tad tijelo po¬ staje slobodno od svih grijeha. Jer, duh
je taj koji diže dušu, a tijelo je ubija; odnosno, ona (duša) samu sebe
ubija. Zaista, kažem vam, on du¬ ši neće zaboraviti nikakvog
grijeha, niti tijelu njegove krivnje; jer, ni¬ tko tko je od krvi i mesa
neće biti spašen. Mislite li da su mnogi našli kraljevstvo nebesko?
Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao četvrto¬ ga na nebu!"

Kada smo poslušali te riječi, obuze nas nemir. Ali, vidjevši da smo
uznemireni, on reče, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznali.
Jer, kraljevstvo nebesko je poput klasa pšenice koji nikne u polju.
Na¬ kon što sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni polje
klas¬ jem za sljedeću godinu. Vi, isto, žurite požnjeti klas života da
biste se ispunili kraljevstvom!

"Dok god sam s vama, slušajte me i pokoravajte mi se; ali kad odem
od vas, sjećajte me se. Sjećajte me se zbog toga što me, dok sam bio s
vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak
vjeruju]!

"Još jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji

kuće, veoma korisne, jer u njoj nalazite utočište, i ona će ostati staja¬
ti pored kuće vašeg susjeda, kad zaprijeti urušavanjem. Zaista, kažem
vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji
će uzaći do Oca! Još jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite
kao oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.

955
"Ne činite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, već prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Jer, radi vašeg sam spasenja pristao biti proklet."

Na te riječi Petar odgovori i reče, "Gospodine, čas nas svesrdno upu¬

ćuješ na kraljevstvo nebesko, čas nas od njega odvraćaš; čas nas
uvje¬ ravaš i približavaš vjeri, i obećavaš nam život, a onda nas
izbacuješ iz kraljevstva nebeskog."

No Gospodin odgovori i reče nam, "Mnogo sam vam puta dao vje¬
ru; tebi sam se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali.
Sa¬ da vas opet vidim kako se radujete; i pored ushićenosti nad
obećanjem života, jeste li tužni, žalite li što ste upućeni u kraljevstvo?
Kroz vjeru

[i] znanje vi ste primili život. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga

čujete, već se tim više radujte kad začujete obećanje. Zaista, kažem
vam, onaj tko primi život i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga neće
napustiti, čak ni ako ga Otac poželi istjerati.

"To sam vam za sada želio reći; sada ću, međutim, uzaći na mjesto
odakle sam došao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poželio otići, i
umjesto da mi se pridružite, vi ste me progonili. No, obratite
pozornost na slavu koja čeka na me, i otvorenih srca slušajte himne
koje me če¬ kaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje
mjesto kraj) Očeve desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju riječ, i
sada vas napuštam, jer me kočija duha uzdiže uvis, i ovoga ću se
trenutka svući da bih se mo¬ gao odjenuti. Ali, obratite pozornost;
blagoslovljeni su oni koji su na¬ vijestili Sina prije njegova silaska,
kako bih, kada dođem, mogao (po¬ novo) uzaći. Trostruko su
blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin prije no što postadoše,
kako biste vi imali udjela među njima."
956
To izrekavši, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stado¬
smo zahvaljivati i slati naša srca u nebesa. Svojim ušima začusmo, i
svo¬ jim očima ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika
previranja.

Prošavši to mjesto, poslasmo svoje umove još više, i svojim očima

ugledasmo, i svojim ušima začusmo himne i anđeoske blagoslove i
an¬ đeosku radost. Nebeska veličanstva pjevahu hvalu, i nas, također,
uhva¬ ti radost.

I opet, poslije toga, poželjesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli¬

čanstva, a nakon što uzađosmo nije nam bilo dopušteno išta čuti ili
vid¬ jeti, jer ostali nas učenici stadoše dozivati i ispitivati, "Što ste čuli
od Gospodara? Što vam je rekao? Gdje je otišao?"

Mi im odgovorismo, "Uzašao je, i zavjetovao se i svima nam obećao

život, i razotkrio nam je djecu (?) koja će doći poslije nas, zahtijevajući
16 [od nas] da ih volimo, jer za njih ćemo biti [spašeni]."

I kada su [to] začuli, povjerovaše doista u otkrivenje, no bijahu zlo¬

voljni zbog onih koji će se tek roditi. I tako, ne željevši ih povrijediti,
odaslah svakoga od njih na drugo mjesto. Ja sam otiđoh u Jeruzalem,
moleći za svoj udio među voljenima, koji će se jasno prepoznati.

I molim da početak dođe od vas, jer tako ću biti spašen, budući da će

oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vje¬ rom)
koja je bolja od moje, jer bih želio da je moja manja. Stoga, revno
nastojte biti sličniji njima, i molite da dobijete udio među njima. Zbog
onoga što sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje poradi njih. Mi
doista objavljujemo udio među onima za koje je objava dana, onima
ko¬ je je Gospodin učinio svojim sinovima.

957
Pisma Isusa i Abgara

LETTERS OF CHRIST AND ABGARUS

Iz "The Apocryphal New Testament"

M.R. James, Clarendon Press, 1924

Uvod

Naš naraniji tekst od ovih – koji su nađeni u mnogim oblicima – je dat

od Eusebiusa i njegovoj Crkvenoj Istoriji (i.13), izveden, kako on kaže,
od njegaiz arhive Edese koja se odnosi na Abgara i prevedena iz
Sirijskog riječ za riječ:

Prijepis pisma napisanoga od Abgara vladara ka Isusu, i posla mu po

Ananiji glasniku, u Jerusalem.

Abgar Uhama vladar ka Isusu dobrom Spasitelju koji se javio u

delovima mesta Jerusalema, pozdrav. Ja sam čuo za tebe i tvoja
izlečenja, da su ona učinjena od tebe bez lijekova i bilja: jer, kako
izveštaj kaže, ti činiš slijepe ljude da vide ponovo, hrome da hodaju, i
čistiš gubave, i izbacuješ nečiste duhove i đavole, a one koji su u
nesreći duge bolesti ti liječiš, i podižeš mrtve.

I čuvši ovo od tebe, ja odredih jednu od dve stvari, ili da si ti Bog koji
je sišao sa nebesa, i tako činiš te stvari, ili ti si Sin Božji koji činiš te
stvari.

Stoga sad sam napisao i molim te da dođeš k meni i izlečiš nevolju

koju ja imam, i uistinu ja sam čuo da židovi govore protiv tebe i žele
958
da ti naškode. A ja imam veoma malen grad i lijep (uvažen), koji je
dovoljan za nas oboje.

Odgovor, napisan od Isusa, poslan po Ananiji glasniku ka Abgarusu

vladaru.

Blagosloven si ti koji si povjerovao u mene, ne vidjevši me.

Jer je pisano za mene da oni koji me budu vidjeli neće vjerovati u

mene, a da oni koji me ne vide će vjerovati i živjeti. Ali u pogledu
onoga o čemu si mi pisao, da dođem k tebi, potreba je da ispunim sve
stvari zbog kojih sam poslan ovdje, i nakon što ih ispunim tad ću biti
uznesen ka njemu koji me poslao.

I kada budem uznesen, Ja ću ti poslati jednoga od mojih učenika, da

izliječi tvoju nevolju i da ti da život i onima koji su sa tobom.

Kasniji tekstovi dodaju obećanje da gde ovo pismo je, neprijatelj neće
prevladati, i tako mi nalazimo pismo prepisano i korišteno kao
amajlija. Ono je poštovano kao paladijum (kip, statua) Edese, ali je
također smatran kao zaštita pojedinaca.

Pisma oblikuju zajednički dio priče o misiji Tadeja i preobraćenju

Edese, dio te legende je da Isus je dao glasniku Abgarusa maramu
čudesno utisnuti sa slikom svoga lica. U sve ovo ne možemo ulaziti.

959
Priča o Josifu iz Arimateje

Pripovijedanje o Josifu iz Arimateje, koji je molio za tijelo Gospodnje;

u kojem on također nosi i tijela dvojice razbojnika

Poglavlje 1

Ja sam Josif iz Arimateje, koji je izmolio od Pilata tijelo Gospoda Isusa

za sahranu, i koji zarad ovog je držan u zatvoru od ubica i Bogo-
buntovnih Židova, koji također, držeći zakon, imajući od Mojsija su
postali sudionici u nevolji i budući da su izazvali Zakonodavca do
ljutnje, i ne znajući da On je Bog, razapeše ga i učiniše Njega objavom
onima koji su znali Boga. U tim danima u kojima su oni osudili Sina
Božijeg da bude razapet, sedam dana prije Hrist je trpio, dva osuđena
lopova behu poslata iz Jerihona ka upravitelju Pilatu, a njihov slučaj je
bio sledeći:--

Prvi,po imenu Gesta, putnike je ubijao, ubijajući ih sa mačem, a druge

je skidao gole. I vješao je žene za pete, glavom dole, i sjekao im grudi,
i pio je krv iz delova dojenčadi, nikada ne znajući Boga, niti slušajući
zakona, bio je nasilan od početka, čineći takva dela.

A slučaj drugoga je bio sledeći: On se zvao Demas, i po rođenju je

bio Galilejac, i držan u boravištu. On je napadao bogate, ali bio je
dobar ka siromašnima – lopov kao Tobit, jer sahranjivao je tela
siromašnih. (2) I stavljao je svoju ruku na pljačkanje mnogih židova i
ukrao je zakon (3) sam u Jerusalemu, i skinuo je do gola kćer Kajafe,
koji je bio svećenica svetišta, i odnio je sa svoga mesta tajni zavjet
stavljen tamo od Solomona. Takva behu njegova dela.

A Isus je također bio uzet u treći dan pre pashe, u večer. A Kajafi i
mnoštvu židova nije bila pasha, već im je bila velika tuga, zarad
960
pljačke svetišta od pljačkaša. I oni pozvaše Judu Iskariota, i govoriše
s njim, jer on je bio sin brata (4) Kajafe sveštenika. On nije bio
učenik pred licem Isusa, već svo mnoštvo židova vješto ga je
podupirala, da bi on slijedio Isusa, ne da bi bio poslušan čudima
učinjenim od Njega, niti da bi ga on ispovijedio, već da bi ga on izdao
njima, želeći da ga uhvati za kakvu lažnu riječ, dajući mu poklone za
takvu hrabrost, pošteno ponašanje u iznosu od pola šekela, od zlata
svaki dan. I on je činio ovo dve godine sa Isusom, kao što kaže jedan
od Njegovih učenika zvan Jovan.

I na treći dan, prije jego je Isus bio uhvaćen, Juda reče židovima:
Dođite, hajde da vijećamo, jer možda nije pljačkaš koji je ukrao zakon,
već Isus sam, i ja ga optužujem. I kad ove riječi su izgovorene,
Nikodim, koji je držao ključeve svetišta, dođe k nama, i reče svima:
Ne činite takva dela. Jer Nikodem je bio istinit, više nego sve mnoštvo
Židova. A kćer Kajafe, Sara po imenu, je plakala, i rekla: On sam je
rekao ranije pred svima protiv ovoga svetoga mjesta, Ja mogu da
uništim ovaj hram, i u tri dana da ga podignem. Židovi joj rekoše: Ti
imaš svedoke tomu sve nas. Jer oni su je poštivali kao proročicu. I
zasigurno, nakon što je savjetovanje bilo držano, Isus je bio uhvaćen.

POGLAVLJE 2 – U sledeći dan, četvrti u sedmici, oni dovedoše Njega u

deveti čas pred Kajafu. I Ana i Kajafa rekoše mu: Reci nam, zašto si
ukrao naš zakon, i odrekao (5) se puteva Mojsija i proroka? A Isus ne
odgovori ništa. I opet drugi put, mnoštvo je također bilo prisutno, oni
rekoše Njemu: Svetište koje Solomon je gradio četrdeset i šest
godina, zašto želiš da uništiš u jednome trenutku? I na ove stvari Isus
ne odgovori ništa. Jer svetište sinagoge je bilo opljačkano od lopova.

I večer se četvrtoga dana završilo, i mnoštvo je tražilo da spali kćer

Kajafe, zarad gubitka zakona, jer oni nisu znali kako da drže pashu. A
ona im reče: Čekajte, moja deco, hajde da uništimo Isusa, i zakon će
biti nađen, i sveti praznik će biti u potpunosti izvršen. I tajno Ana i
961
Kajafa dadoše prilično novca Judi Iskariotu, govoreći: Reci kao što si
rekao nama ranije, Ja znam da zakon je ukraden od Isusa, da optužba
bude okrenuta prema njemu, a ne protiv djevojke, koja je nedužna. I
Juda primivši ovu zapovijed, reče im: Neka ne zna masa da sam ja
upućen od vas da učinim ovo protiv Isusa, ali oslobodite Isusa, i ja ću
uvjeriti mnoštvo da je tako. I vješto oni oslobode Isusa.

I Juda, idući u svetište u zoru petoga dana , reče ljudima: Šta ćete mi
dati, i ja ću vam dati kradljivca (1) zakona, i pljačkaša proroka? Židovi
mu rekoše: Ako ga predaš nama, mi čemo ti dati trideset komada
zlatnika. A ljudi nisu znali da Juda je govorio o Isusu, jer mnogi od njih
su priznavali da je on Sin Božiji. I Juda primi trideset komada zlatnika.

I izlazeći u četvrti čas, i u peti, on nađe Isusa kako hoda ulicom. I

večer je dolazila, i Juda reče židovima: Dajte mi pomoč u vojnicima sa
mačevima i motkama, i ja ću vam ga predati. Oni stoga dadoše mu
službenike u svrhu hvatanja Njega. I dok su oni išli, Juda im reče:
Uhvatite čovjeka koga ja poljubim, jer on je ukrao zakon i proroke.
Idući ka Isusu, stoga, on poljubi ga, govoreći: Zdravo, Učitelju! Bila je
večer petoga dana. I uhvativši Njega, oni predadoše ga Kajafi i
upravitelju sveštenika, Juda reče: Ovo je onaj koji je ukrao zakon i
proroke. I židovi predadoše Isusa nepravednom sudu, govoreći: Zašto
si učinio ove stvari? I on ne odgovori ništa.

A Nikodim i Ja Josif, videći sjedište pošasti, (2) odstupismo od njih, ne

želeći da stradamo zajedno sa savjetom zlih.

POGLAVLJE 3 –Učinivši stoga mnoge strašne stvari protiv Isusa te

noći, oni predadoše ga Pilatu upravitelju u zoru, da bi ga on razapeo, i
za ovu svrhu oni svi dođoše zajedno. Nakon suđenja, Pilat upravitelj
naredi da bude zakovan za krst, zajedno sa dva razbojnika. I oni behu
prikovani sa Isusom, Gestas levo, a Demas na desno.

962
I onaj koji je bio levo poče da plače, govoreći Isusu: Vidi koliko zlih
dela sam ja učinio na zemlji, i da sam znao da si ti kralj, ja bih tebe
posjekao također. I zašto ti sebe nazivaš Sinom Božijim a ne možeš
pomoći sebi u nužnosti? Kako možeš dozvoliti sebi da drugi mole za
pomoć? Ako si ti Hrist, siđi dole sa križa, da bih ja verovao u tebe. Ali
sada ja vidim te da stradavaš sa mnom, ne kao čovjek, već kao divlja
zver. I mnoge druge stvari on je počeo govoriti protiv Isusa,
bogohuleći i škripeći zubima na Njega. Jer razbojnik je uzet živ u
zamku đavola. (3)

Ali razbojnik na desnu stranu, čije ime je bilo Demas, videći Bogoliku
milost Isusa, ovako je plakao: Ja znam te, Isuse Hriste, ti si Sin Božij. Ja
znam te, Hriste, poštovan od mirijade mirijada anđela. Oprosti mi
moje grehe koje sam počinio. Nemoj na mome sudu učiniti da zvezde
idu protiv mene, ili mjesec, kada budeš sudio celomu svijetu, jer u
noći sam završio moju zlu nameru. Ne nagovarajte sunce, koje je sad
potamnelo zarad Tebe, da kaže zla srca moga, jer nijedan dar ti ne
mogu dati za uklanjanje mojih grehova. Već smrt dolazi na mene
zarad grehova, ali Tvoje je pomilovanje. Izbavi me, O Gospode svega,
od Tvoga strašnoga suda. Ne daj neprijatelju sile da me proguta, i da
poseduje moju dušu, kao onoga koji visi s leva, jer ja vidim kako đavo
pun radosti je uzeo njegovu dušu, i njegovo telo nestaje. Ne
zapovedaj mi da odem od udjela jevreja, jer ja vidim Mojsija i
patrijarhe u velikom plaču, i đavo se raduje nada njima. Prije nego, O
Gospode, moj duh ode, naredi da moji grehovi budu oprani, i sjeti se
mene grešnika u Tvome kraljevstvu, kada na velikom uzvišenom
prijestolju (4) budeš sudio dvanaest plemena Izraela. (5) Jer ti si
pripremio veliku kaznu za Tvoj svijet zarad sebe.

I kako je pljačkaš ovako izgovorio, Isus mu reče: Amin, amin, ja kažem

ti, Demas, danas ti češ biti sa mnom u raju. (6) I sinovi kraljevstva,
djeca Abrahama, i Isaka, i Jakova, i Mojsija, će biti bačena u vanjsku

963
tamu, tamo će biti plakanje i škripanje zuba. (7) A ti sam češ živeti u
raju do moje druge pojave, kada ću suditi onima koji ne ispovijedaju
moje ime. I on reče pljačkašu: Odlazi, i reci heruvimu i silama, da
okrenu plamteći mač, koji čuvaju raj od vremena Adama, prvo
stvorenog, koji je bio u raju, i pogrešio, i nije držao moje zapovijesti, i
ja ga izbacih od tamo. I nitko od prvih neće videti moj raj dokle ja ne
dođem drugi put da sudim živima i mrtvima. I On napisa ovako: Isu
Krst Sin Božij, koji je sišao dole sa visina nebeskih, koji je izašao iz
njedara nevidljivoga Oca bez da je bio odvojen od Njega, (1) i koji je
sišao dole u svijet i učinjen tijelom, i bio prikovan za krst, kako bih
spasao Adama, koga ja stvorih, ka mojim arhanđelskim silama,
čuvarima vrata raja, službenicima moga Oca: Ja ću narediti da onaj
koji je razapet zajedno sa mnom uđe unutar i da primi oproštenje
greha kroz mene, i da on, obukavši nepokvarljivo telo, ode u raj, i
stanuje tamo gde niko nikad nije mogao stanovati.

I , gle, nakon što je On rekao ovo, Isus preda duh, na dan raspeća, u
deveti čas. I tamo bi tama nada celom zemljom, i od velikog
zemljotresa koji se dogodio, svetište pade, i okrilje hrama.

POGLAVLJE 4 –I Josif je izmolio telo Isusa, i stavio ga u novu grobnicu,

gde niko nije bio stavljen. A od lopova na desno telo nije bilo nađeno,
ali onoga na lepo, kao u obliku zmaja, takvo je bilo njegovo tijelo.

I nakon što sam izmolio telo Isusa za pokop, Židovi, nošeni mržnjom i
bijesom, zatvoriše me u zatvor, gde zločinci su držani. I dogodilo mi se
u večer Sabata, kojom naš narod je sagrešio zakon. I gle, sam narod
naš je trpio velika iskušenja na Subotu.

I sad, na večer prve sedmice, u peti čas noći, Isus dođe k meni u
zatvor, zajedno sa lopovom koji je bio raspet sa Njim na desno,kojega
je poslao u raj. I tamo je bilo veliko svetlo u zgradi. I kuća je visjela za
964
četiri ugla, i mesto bi otvoreno, i ja izađoh. Tada ja prvo prepoznah
Isusa, i opet razbojnika, kako nosi pismo Isusu. I kako smo mi išli u
Galileju, tamo zasjaveliko svetlo,koje postanje nije stvorilo. I tamo je
bio sa lopovom također velik miris raja.

A Isus, sjedavši u nekomjesto, ovako pročita: Mi, heruvim i šesto-krili,

koji smo po zapovedi Tvoga Božanstva pazili vrt raja, učinili smo
sledeći izveštaj kroz razbojnika koji je bio razapet sa Tobom, po
Tvome uređenju: Kada smo videli otisak eksera pljačkaša koji je
razapet sa Tobom, i sjajnu svetlost pisma Tvoga Božanstva, (2) vatra
je uistinu ugašena, ne mogavši da nosimo sjaj otiska, (3) i mi smo
čučnuli, bijući u velikom strahu. Jer mi čusmo da je Stvoritelj nebesa i
zemlje, i od celoga postanja, došao dole sa visine da živi u donjim
delovima zemlje, zarad Adama, prvo stvorenog. I kad mi gledasmo
čist krst kako je sijao od razbojnika, svjetlio je sedmostruko sjajnije od
sunca, drhtanje nas obuze. Mi osjetismo nasilno udaranje svijeta
ispod, (4) i glasno, sluge Pakla rekoše, zajedno sa nama: Svet, svet,
svet je Onaj koji u početku je bio u najvišljemu. I sile zaplakaše: O
Gospode, Ti si obznanio u nebesima i zemlji, donoseći radost svijetu, i
veći dar nego ovaj, Ti si oslobodio Tvoj vlastiti lik od smrti nevidljivom
svrhom vremena.

POGLAVLJE 5 –Nakon što sam video ove stvari, dok sam išao u
Galileju sa Isusom i lopovom, Isus se preobrazio, i nije bio kao ranije,
pre nego je razapet, već je bio ceo svetlo, i anđeli su uvek služili mu, i
Isus je razgovarao sa njima. I Ja ostah sa Njim tri dana. I nitko od
Njegovih učenika nije bio sa njim, osim razbojnika samo.

I usred praznika beskvasnih hlebova, Njegov učenik Jovan dođe, i mi

više nismo videli lopova i šta se dogodilo. A Jovan upita Isusa: Tko je
ovo, da Ti nisi dao da ga vidim? Ali Isus ne odgovori mu ništa. I
padnuvši pred Njega, on reče: Gospode, Ja znam da Ti si me voleo od
početka, i zašto mi ne otkriješ toga čovjeka? Isus mu reče: Zašto tražiš
965
što je sakriveno? Jesi li još bez razumevanja? Ne osječaš li miris raja
kako ispunjava mjesto? Zar ne znaš tko li je? Pljačkaš na krstu je
postao nasljednik raja. Amen, amen, Ja ti kažem, da će pripadati
njemu samome dok velik dan ne dođe. A Ivan reče: Učini me vrednim
da ga gledam.

I dok je Ivan još govorio, razbojnik se odjednom pojavi, i Jovan,

udaren čuđenjem pade na zemlju. A lopov nije bio u svom prvom
obliku, kao kad je Ivan došao, već je bio kao kralj u velikoj sili, imajući
na sebi krst. I glas velikog mnoštva bi poslan: Ti si došao do mjesta
pripremljenog za tebe u raju. Nama je naređeno od Njega koji te
poslao, da služimo ti do velikoga dana. I nakon što je ovaj glas, i
razbojnik i Ja Josif nestasmo , i ja bih nađen u mojoj kući, i više nisam
video Isusa.

I Ja, videvši ove stvari, sam ih napisao, kako bi svi verovali u

razapetoga Isusa Hrista našega Gospodina,i da više ne slušamo zakon
Mojsija, već da verujemo u znakove i čuda koja su se dogodila kroz
Njega, i po redu da onaj koji je verovao može naslijediti večan život, i
biti nađen u kraljevstvu nebesa. Njemu je dužna slava, sila, hvala, i
čast u veke vekova. Amin.

966
Poslanica Laodikejima

1 Pavle, apostol ne od ljudi niti od čovjeka, već od Isusa Hrista,ka

braći koja su u Laodikeji.

2 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.

3 Zahvaljujem Hristu u svim mojim molitvama, da vi nastavite u

njemu i očuvate se u njegovim delima,gledajući za obećanjem na dan
suda.

4 Niti uzaludne riječi nekih vas prevazilaze, koje dolaze, da biste se vi

okrenuli od istine Evanđelja koje je propovedano od mene.

5 I sad hoće li Bog učiniti da oni koji su od mene nastave služiti

povećanju istine Evanđelja i ostvarenju dobra, i dela spasenja, i
večnoga života.

6 I sad su moji okovi viđeni od svih ljudi, koje trpim u Hristu, u čemu
se radujem i zadovoljan sam.

7 I meni je ovo za večno spasenje, koje također je došlo vašim

molitvama, i službom Svetoga Duha, bilo u životu ili smrti.

8 Jer uistinu meni je život u Hristu, i da umrem u radosti.

9 A njemu (ili I također) će on učiniti njegovu milost u vama da biste

imali istu ljubav, i bili jedne misli.

10 Stoga, dragi voljeni, kao što ste čuli u mom prisustvu tako držite
čvrsto i radite u strahu Božjem, i biti će vam za večan život.

11 Jer Bog je koji čini u vama.

12 I činite bez naknadnih misli šta god činite.

967
13 A za ostale, dragi voljeni, radujte se u Hristu, i čuvajte se onih koji
su puni dobiti.

14 Neka vaše molbe budu otvorene pred Bogom, i budite čvrsti u

misli Hristovoj.

15 I koje stvari se čuju i istinite su i uzdržljive i pravedne i da budu

voljene, činite ih.

16 I šta ste čuli i primili, držite čvrsto u svome srcu.

17 I mir će vam biti.

18 Sveti vas pozdravljaju.

19 Milost Gospodina Isusa neka je sa vašim duhom.

20 I učinite ovu poslanicu da bude pročitana onima u Kolosu, i

poslanica Kološanima da bude pročitana vama.

968
Prepiska Pavla i Seneke

Uvod

Prepiska Pavla i Seneke je postojala u četvrtom vijeku, Jerom

jespominje, kaže da je 'čitana od mnogih', i vođeno je da stavi Seneku
u hrišćanske autore. Augustin također, citira jedinstvenog Seneku,
govoreći 'od koga neka pisma apostola Pavla se trenutno čitaju'.
Pseudo – Linus navodi u djelu svojih Muka Pavlovih govoreći kako je
Seneka često razgovarao i prepisivao se sa Pavlom,poštovao ga
veoma, i čitao neke od svojih pisanja Neru.

Rukopis star iz devetoga vijeka postoji, i iz dvanaestog-petnaestog su

mnogi. Kompozicija je siromašnije vrste, samo značaj likova navodi
me da prevedem tekst-

..................

1. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Ja verujem, Pavle, da si informisan o razgovoru koji sam imao jučer sa

mojim Luciliusom o apokrifi (ili vjerovatno tajnama) i drugim
stvarima, jer izvjesni djelitelji tvoga učenja su sa mnom. Jer mi smo se
povukli do vrtova Salusta, gde, zarad nas, oni o kojima sam
govorio,idući u suprotnom pravcu, vidješe i pridružiše nam se.
Naravno mi smo željeli tvoje prisustvo, i ja želio da znaš. Bili smo
mnogo osnaženi čitanjem tvoje knjige, kojom neka od mnogih pisama
koja si uputio nekim gradovima ili sjedištima provincija, i koji
uračunavaju smrtan život sa značajnim preporukama. Ove misli,
mislim, da nisu izgovorene od tebe, već kroz tebe, ali sigurno nekad i
od tebe i kroz tebe: jer takva je veličina njega i oni su prožeti (topli) sa

969
takvom plemenitošću, da mislim da celi naraštaji ljudi mogu teško da
im nedostaje izvođenje njih. Ja želim ti dobro zdravlje, brate.

2. PAVLE KA SENEKI, pozdrav

Ja sam primio tvoje pismojučer sa zadovoljstvom, i trebao sam ti

odgovoriti odjednom, imao sam mladića koga sam mislio poslati k
tebi. Jer znaš kada, i po komu, i u koji čas, i komu stvari trebaju biti
date i povjerene. Ja molim, stoga, da ne misliš da si zanemaren, kada
ja poštujem tvoju dostojnost. Sad u tome ti negde pišeš da si
zadovoljan sa mojim pismom (ili, pišeš da si zadovoljan delom moga
pisma) Ja sam sretan u dobrom mišljenju takvoga čovjeka, jer ti ne bi
rekao, ti , kritik, mudrac, učitelj velikoga kraljevića, i uistinu svega –
osim ukoliko ne govoriš istinu. Ja verujem ti budi dugo u zdravlju.

3. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Uredio sam neka pisanja u knjigu, i dao im propisne naslove: Također

sam riješio da ih pročitam Cezaru, ako sreća posluži, da bi on novim
ušima čuo. Možda ti, također,češ biti tamo. Ako ne, ja ću u drugo
vreme odrediti dan, da pogledamo delo zajedno: uistinu, ja nisam
mogao dati ovo pisanje njemu, bez prethodnog savjetovanja sa
tobom, ako jedino bi moglo to biti bez rizika: da bi ti znao da nisi bio
zanemaren. Doviđenja, najdraži Pavle.

4. PAVLE KA MILOSTIVOM SENEKI, pozdrav

Kada god čujem čitanje tvoga pisma, Ja mislim kao da si tu, i

zamišljam ništa drugo već da si uvek sa nama. Ubrzo, stoga, kad
dođeš, vidjeti čemo se. Želim ti dobro zdravlje.

5. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Mi smo mnogo pogođeni tvojim povlačenjem. Šta je? Šta je uzrok

odlaska? Ako je ljutnja na gospođu (Popeju) jer si ostavio stari obred i

970
veru, i preobratio druge, biti će mogućnost zagovaranja kod nje, da
ona razmotri je li učinjeno u dužnom svjetlu i nejasno.

6. PAVLE KA SENEKI I LUCILIUSU, pozdrav

O temi o kojoj si pisao ne mogu da govorim sa perom i tintom, od

kojih prvi označava i crta nešto, a kasnije pokazuje jasno, naročito
kako da znam da među vama – to je, u vašim kućama i u vama – tamo
su oni koji razumiju me. Čast je dužno dati svima, i utoliko više jer
ljudi hvataju priliku da budu uvrijeđeni. Ako smo strpljivi sa njima, mi
čemo ih nekako prevladati u svakoj točki, znajući da su ljudi kojima
može biti žao radi njihovih dela. Zbogom.

7 MILOSTIVI SENEKA KA PAVLU I TEOFILU, pozdrav

Dokazujem sebe dobrim sa čitanjem vaših pisama koje ste poslali

Galaćanima, Korinćanima, i Ahajanima, i neka živimo tako zajedno
kako vi pokazujete nadahnuti sa božanskim strahom. Jer je sveti duh
koji je u vama i visoko iznad vas koji iskazuje te uzvišene i poštovane
misli. Ja bih stoga ukazao vam pažnju na druge tačke, da dotjerivanje
stila možda nije u pažnji veličanstva misli. I, brate, ne da krijem išta
od tebe, i imam na svojoj savjesti, Ja priznajem ti da Augustus je
pokrenut tvojim pogledima. Kada sam mu čitao početak sile (svojstva)
koja je u tebi (možda on misli početak vrline) njegove riječi su bile
ove: da on se može čuditi da čovjek koji nije uobičajeno obrazovan
može misliti ovo. Ja odgovorih da bogovi često pričaju ustima
jednostavnih (nedužnih), a ne onih koji varaju da pokažu da šta mogu
učiniti svojim znanjem. I kada sam ja citirao mu primjer Vatienusa
seljaka, kojemu dvojica ljudi se pojaviše u regiji Reate, koji potom
behu prepoznati kao Kastor i Poluks, on je izgledao u potpunosti
uvjeren. Zbogom.

8.PAUL KA SENEKI, pozdrav

971
Iako sam svestan da Cezar, čak iako nekad pogriješi, je ljubitelj naših
čuda, ti češ dopustiti sebi biti, ne ranjen već uvjeren. Jer ja mislim da
ti uzimaš veoma ozbiljan korak u donošenju ka njegovu zapažanju
stvar stranu njegovoj vjeri i učenju. Jer budući da je on obožavatelj
bogova naroda, Ja ne vidim zašto želiš da on zna ovu stvar, osim
ukoliko da mislim da si učinio pretjeran prilog meni. Molim te da ne
činiš tako ubuduće, Jer moraš biti pažljiv ne da uvrijediš caricu u
svojoj ljubavi ka meni, jer njena ljutnja nas neće povrediti ako traje,
niti učiniti dobra ako ne učini (ovo je besmisleno). Kao kraljica, ona
neće biti ljuta, ali kao žena, biti će uvređena. Zbogom.

9. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Ja znam da ti nisi utoliko uznemiren radi sebe zarad moga pisma tebi
o pokazivanju pisama Cezaru, po prirodi stvari, koja takoreći odnose
misli ljudi od svega pravog učenja i ponašanja – tako da nisam
iznenađen, jer sam spoznao ovo izvesnim u mnogo primjera. Hajde da
onda radimo drugačije, i ako u prošlosti išta je bilo učinjeno nemarno,
ti češ oprostiti. Poslao sam ti knjigu o ljepoti izražavanja (riznica
riječi). Zbogom, najdraži Pavle.

10. KA SENEKI , PAVLE, pozdrav

Kadagod ti pišem i ne stavim moje ime nakon tvoga (vidi naslov)

činim ozbiljnu stvar i nešto neprimjereno mojoj namjeri. Jer trebao
sam, kao što sam često pokazivao, da budu sve stvari svim ljudima, i
da pazim na tebe da ono što Rimski zakon je dao časti senatu, i
izaberem zadnje ime u pismu, ne želeći učiniti kako sam izvolio u
zbunjenom i nezahvalnom načinu. Zbogom, najodaniji od gospodara.
Dato na 5-i kalendara Jula, Nero četvrti put, i Mesala, konzuli (A.D.
58)

11. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

972
Zdravo, moj najdraži Pavle. Ako ti, tako velik čovjek, tako voljen u
svim putevima, si – ne kažem pridružen – već tajno udružen sa mnom
i mojim imenom, uistinu će biti dobro sa tobom Seneka. Od tada, ti si
vrh najvišlji od sviju ljudi, ne bi li me imao zadovoljnim da sam ja tako
blizu kao što si ti ubrojao drugog sebe? Nemoj, onda, misliti da nisi
vrijedan da budeš imenovan prvo na početku pisma, da me ne učiniš
da mislim da me kušaš radije nego da se igraš sa mnom – naročito
budući da znaš sebe da si Rimski građanin. Jer titula je moja, ja bih
želio da je tvoja, i ti da je moja. Zbogom, najdraži Pavle. Dato u deseti
kalendara Aprila; Apronianus i Kapito savjetuju (59).

12. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Pozdrav, moj najdraži Pavle. Misliš li da nisamu tugi i bolu, da tvoj

nedužni narod je često osuđen da trpi? I potom, da svi ljudi misle
tebe tako bešćutnog i tako sklonog kriminalu, da si ti odgovoran za
svaku nesreću u gradu? Još neka podnosimo strpljivo i držimo sebe sa
onim šta sreća nosi, dokle najvišlja sreća stavi kraj našim nevoljama.
Ranija vremena imala su nositi Makedonca, Filipova sina, i, nakon
Darija, Dionizija, i u naša vlastita vremena izdržala Gaja Cezara:
kojima njihova volja je zakon. Izvor mnogih vatri kojih Rim je
poprište. Ali ako ponizni ljudi bi pričali koji je razlog, i ako bi bilo
moguće pričati bez straha od tamnih vremena, bilo bi jasno svima.
Hrišćani i Židovi su obično smatrani kao počinitelji vatre. Tkogod je
zločinac u čijem zadovoljstvu je ono od krvnika, i koji zaogrće se
lažima, on je sačuvan za neko doba, a kako je najbolje za ljude je
žrtvovanje,jedan za mnoge, tako on, zaklet na smrt za sve, će biti
spaljen vatrom. Stotinu i trideset i dve kuće i četiri bloka su spaljeni u
šest dana, sedmi je donio predah. Ja se molim da si dobro, brate.
Dato na 5-i kalendara Aprila; Frugi i Basus savjetnici (64)

13. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

973
Mnogo u svakom dijelu tvojih djela je stavljeno u poređenja i tajne,
stoga velika sila koja ti je data je stvar znanja da bude uljepšana, Ja ne
kažem sa ljepotom riječi, već sa izvesnom brigom. Niti se trebaš bojati
što se ja sječam tebe da si često govorio, da mnogi koji utječu na
takve stvari kvare misao i odsjecaju snagu stvari. Ali ja želim da ti
doprineseš mi i humoru latinskog genija, i daš ljepotu svojim
plemenitim riječima, da velik dar koji ti je dat bude vrijedno čuvan od
tebe. Zbogom.

Dato na dan prije Juna; Leo i Sabinus savjetnici (ne-postojeći).

14. PAVLE KA SENEKI, pozdrav

Tvojim razmišljanjima su otkrivene te stvari koje Bog Otac je dao

nekolicini. Sa pouzdanjem, stoga, Ja posijah u polju već plodno i
nabolje sjeme, ne takvo koje je podložno kvarenju, već stalnoj riječi,
koja izvire od Boga koja raste i biva za uvek. Ova tvoja mudrost je
postignuta i videti češ da je nepogrešiva – tako kako sudija zakona
neznabožaca i izraelićana je izbegavao. Ti možeš postati novi autor,
pokazujući sa milošću govora nepogrešivu mudrost Isusa Hrista, koju
ti, dobro je stekavši, češ uliti u trenutne kraljeve, njegove sluge, i
njegove bliske prijatelje, uvjeravati ih biće težak zadatak, jer mnogi
od njih će teško nagnuti ka tvojim savjetima. Opet riječ Božja, ako
bude ulivena u njih, biti će važna dobit, stvarajući novoga čovjeka,
nepokvarljiva, i večnu dušu koja će požuriti odavde ka Bogu. Zbogom,
Seneka, najdraži meni.

Dato kalendara Augusta; Leo i Sabinus konzuli.

974
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)

Uvod:

DIETER MUELLER

Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod

imenom Jun- gov kodeks. Prepisivač je, čini se, dodao ovu molitvu
zbirci traktata u kodeksu nakon što je završio s prepisivanjem
Tripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraćen kratkim kolofonom,
nalazi se na kraju molitve. Naslov na grčkom jeziku odaje da je bez
sum- nje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj
kratki tekst nepoznatog je porijekla, a gnostička su mu obilježja jasno
izražena. Pojedinosti kao što je referenca na "duševnog Boga" (A, 31)
ukazuje na moguću poveznicu sa Valentinom. Ta nam asocijacija
zauzvrat sugerira datum porijekla, smještajući ga između druge
polovice drugog i kraja trećeg stoljeća.

Formom i sadržajem Molitva apostola Pavla oponaša razna druga

djela. Upadljiva je sličnost ne samo sa molitvama u Corpusu
Hermeticumu (1.31-32; 5.10-11; 13.16—

-20), već i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je

početak vrlo sli­ čan početku himne Prve stele iz Tri Setove stele
(VII,5). Moguće je da oba dokumen­ ta dijele istu predaju. Postoje,
također, i sličnosti sa Evanđeljem po Filipu (II,5). Mo­ litva apostola
Pavla, općenito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim po­
slanicama. Najjači apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na
gnostičku orijen­ taciju, molba je za onim što "anđeoske oči ne
vidješe i vladarsko uho ne ču, i što u sr­ ce čovječje ne uđe" (usp. 1
Kor 2,9).

975
MOLITVA APOSTOLA PAVLA I A, 1-B, 10

(Nedostaju otprilike dva retka.)

...[tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [mi- lost! Moj] Iskupitelju, iskupi me,
jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri
me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti [si] moja punina; uzmi me k
sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savr­ šeno što se ne da pojmiti!

Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvi-
šeno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja
nad vjekovima; darove svoje, kojih se ne kaješ, podari mi kroz Sina
Čovječjeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me čvrstom rukom vodi,
[kada] te zamolim; tijelo moje izliječi kada te, kroz Evanđelista,
zamolim; [i] iskupi moje vječno svjetlo dušu i moj duh; i Prvorođenog
od Plerome milosti - razotkrij ga mome umu!

Udijeli ono što anđeoske oči nisu vidjele, niti vladarske uši čule, i što
nije ušlo u ljudsko srce, koje ispade anđeosko i (oblikovano) po
uzoru na duševnog Boga kad je stvoreno u početku, jer imam vjere i
nade. I obasjaj me svojom ljubljenom i izabranom, blagoslovljenom
uzvišenoš- ću, Prvorođenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer]
tebi pripada moć [i] slava, hvala i uzvišenost, za sve vijeke vjekova.
[Amen.]

Molitva apostola Pavla. U miru.

Krist je svet.

976
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)

Uvod:

MARVIN W. MEYER

Petrova poslanica Filipu obuhvaća najveći dio Kodeksa VIII. Smještena

odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu započinje
podnaslovom (132,10-11), izvučenim iz poslanice koja tvori prvi dio
teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz knjižnice Nag Hammadi
(Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuću, Eugnostos), Petrova
poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica
iz knjižnice Nag Hammadi, druga su pisma također bila u uporabi u
gnostičkim krugo­ vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma
Valentina, Monoima Arabljani- na, a možda i Marcionova). Budući da
je cijela veličanstvana epistolarna predaja sa­ tkana oko Pavla i
pavlinske škole, tako se i ova, nešto skromnija zbirka pisama, pri­
pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice uključuju, uz
Petrovu poslanicu Filipu, katoličke Petrove poslanice sadržane u
Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet- rovu poslanicu"), u uvodu u
pseudo-Klementove, te možda i još jednu Petrovu po­ slanicu
poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica,
osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu.
Ona nije značajna samo kao dio zbirke tekstova koji se odnose na
Petra, već i zbog toga što svjedoči o Petro­ vom autoritetu. Na
završetku poslanice, Contestatio započinje naznakom o primatelju

- Jakovu Pravedniku - koji je pročitao i odgovorio na poslanicu,

slično kao i Filip u Petrovoj poslanici Filipu (133,8—11). Ne treba,
međutim, poistovjećivati Petrovu po­ slanicu Filipu niti sa jednom od

977
ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budući da ona predstavlja
novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.

U svom sadašnjem obliku, Petrova poslanica Filipu očito je kršćansko-

gnostički tekst. U cjelini uzevši, nju bi valjalo promatrati kao dio
predaje o Petru; Petar je vo­ đa, glasnogovornik, propovjednik među
apostolima, te ga se može opisati kao vođu vlastite skupine učenika
(139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi- lip, koji je
spreman prihvatiti Petrovu vlast i čije mjesto u tekstu treba naglasiti
visoki Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim vođom, Petrom,
okupljaju na Maslinskoj gori, i primaju ondje pouku od uskrslog
Spasitelja. Vrativši se u Jeruzalem, apostoli pod­ učavaju u hramu,
bave se iscjeliteljstvom, a kasnije, ispunjeni duhom svetim, kreću
na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, već i čitav okvir
pripovijesti upuću­ ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim
značajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).

Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kršćanske

predaje. Po- stoje, naime, mnoge sličnosti između ovog teksta i prve
polovice Djela apostolskih, uključujući prizore, teme i izraze koji su
prisutni u oba teksta. Sličan im je čak i knji­ ževni žanr - pripovijest o
Petru i apostolima, koja sadrži otkrivenja, liturgijske i poučne
elemente - iako je u slučaju Petrove poslanice Filipu pripovijest
nazvana Petro- vim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu
poznaje, osim Lukine građe, i druge kršćanske predaje. Spasiteljevo
drugo otkrivenje (136,16-137,4) nalikuje Iva- novoj himni Logosu (Iv
1, 1,18), no moguće je da te slučajnosti nisu toliko značaj­ ne.
Nadalje, tradicionalna kerigmatička formula u kredu mise (139,15-21)
upućuje na sličnu formulu koju često susrećemo u ranokršćanskoj
književnosti (paralele u Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove
poslanice Filipu), a malo "ukazanje" iz Petrove po- slanice Filipu (140)
slično je "ukazanju" kod Ivana (Iv 20, 19-23). Autor ovoga tek- sta

978
također spominje i prethodna Spasiteljeva otkrivenja (135,5-6; 138,2-
3, 22-24; 139,11-12), riječi koje je Isus navodno izgovorio dok je bio u
tijelu. Možda se ta ot­ krivenja utjelovljenog Spasitelja odnose na
nauk koji je sadržan u kanonskim evanđe­ ljima, a "četiri riječi" u
140,25 mogle bi se shvatiti kao četiri evanđelja koja imaju bi­ ti
odaslana na četiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge sugerira da
je izvoran tekst u 140,25 možda glasio "četiri smjera", što je
naknadno možda modificirano u "četiri riječi".) Autor Petrove
poslanice Filipu očito je bio upoznat s ranokršćanskim teksto- vima,
želeći uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.

Gnostički su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove

poslanice Fi­ lipu, osobito u gnostičkom "dijalogu", Spasiteljevu
otkrivenju danom kao odgovor na pitanja apostola. Prva četiri
odgovora (135,8-137,13) u najboljem su slučaju margi­ nalno
kršćanska, iako im je dana legitimnost otkrivenja uskrsnuloga
Gospodina. Pr- vi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraćenu
verziju mita o majci, uopće ne sa­ drži kršćanske elemente. On,
štoviše, odražava vrlo pojednostavljenu verziju mita, te je sličan
mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i Irenejevim barbelo-gnosticima
(Haer. 1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po općoj konstrukciji.
Ova četiri odgovora otkrivenja predstavljaju gnostičko gledište o padu
u nedostatak i postizanju ispunje­ nja, te o zatočeništvu i borbi
gnostika u svijetu. Toj su skupini odgovora pridodani još jedno pitanje
i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe različiti pojmove i
usredoto­ čuje se na život i zadaću apostola. Iako gnostički poput
ostalih odgovora, ovaj posljed- nji odgovor ipak iskazuje neke
kršćanske teme, i služi kao ilustracija glavnog intere­ sa Petrove
poslanice Filipu - patnje vjernika.

Uz pitanja i odgovore u gnostičkom dijalogu, gnostičku orijentaciju

odaje i osta­ tak građe sadržane u tekstu. Dvije molitve okupljenih

979
apostola (133,17-134,9) sadr­ že tradicionalne izraze i teme
uobičajene u kršćanskim molitvama, no spominjanje svjetlosti i slave
čini ih naročito primjerenima gnostičkim kršćanima. Jednako tako,
opis uskrsnulog Isusa kao svjetlosti i glasa (134,9-14; 135,3-4;
137,17-19; 138,11--13,21-22) predstavlja prvobitni način opisivanja
ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 Pt 1,16-19; Dj 9,1-9;
22,4-11; 26,9-18; 1 Kor 15; Otk 1,12-16), no među gnostičkim
kršćanima takvi su teofanijski opisi bili osobito cijenjeni.

U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostičke su

tendencije još jas­ nije izražene. Prvi dio propovijedi svakako je u
okvirima tradicionalnog kršćanskog vjerovanja (139,15-21), i za Isusa
se koriste tradicionalni nazivi ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac života
našeg"), no kredo se tumači u skladu s kršćansko-gnostičkom
teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od prvog
trenutka svoje in- karnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja
strana" (139,21-22). Kristologijska ten- zija nastavlja se i u dijelu kad
propovijed naglašava i stvarnost Isusovih patnji, i sla­ vu njegove
božanstvenosti. Suprotno patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja
propovijed, njegovi će sljedbenici patiti zbog "grijeha majke"
(139,23). Ova faza podsjeća na predaju o padu majke Eve, te se, po
kršćansko-gnostičkom autoru, odnosi na maj­ ku koja se često naziva
Sofija u drugim verzijama mita. Ona se također naziva "maj­ kom" i u
135,12, a njezin tragičan pad smatra se izvorom ljudskih patnji.
Naznaka o "grijehu majke" možda predstavlja još jednu dodirnu točku
između likova Eve i Sofi­ je u gnostičkoj književnosti.

Moguće je, stoga, postaviti općeniti okvir književne povijesti Petrove

poslanice Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima
Irenejevim, pretpostavlja se da je Petrova poslanica Filipu napisana
krajem drugoga ili početkom trećeg stolje­ ća. Sudeći po prisutnosti
grčkih posuđenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao na

980
grčkom jeziku. On je, čini se, bio kršćanski gnostik dobro upoznat s
kršćanskom predajom, i tu je predaju rabio i tumačio na kršćansko-
gnostički način. Konstruiran je i gnostički dijalog, iako je taj dijalog
prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris- tovim odgovorima na
pitanja apostola. U njega je uključen gnostički materijal koji je
nekršćanskog ili tek marginalno kršćanskog porijekla; materijal je
usvojen kao otkri- venje uskrsnulog Krista. Na temelju kršćanskih i
gnostičkih predaja s kojima je bio upoznat, autor je sastavio
pripovijest koja je usredotočena na otkrivenje. Sama je po­ slanica
stavljena na početak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i
Petrova poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadašnji naslov.
Konačno, grčki je tekst preveden na koptski, te uključen u Kodeks VIII
knjižnice Nag Hammadi.

Prema izvještajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga

koptska ver- zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom
kodeksu koji do danas, međutim, još nije objavljen, niti je dostupan
za proučavanje.

PETROVA POSLANICA FILIPU VIII 132, 10-140, 27

Pismo Petrovo koje on posla Filipu

"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, našem ljubljenom bratu i našemu

sudrugu apostolu, i braći koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj,
brate naš, [da] smo primili zapovijedi od našega Gospodina i
Spasitelja čitavoga svijeta da se okupimo, i podučavamo i
propovijedamo o spa­ senju koje nam je obećao 133 naš Gospodin
Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi želio da se okupimo i
981
složimo kako bismo objavili radosnu vijest. Da li bi se, stoga, složio,
brate naš, da dođeš u skladu sa zapovijedima našega Boga Isusa?"

Kada je Filip primio i pročitao ove riječi, otišao je Petru, u radosti.

Petar je potom okupio i ostale. I oni pođoše na goru koja se naziva
"maslinska (gora)", mjesto gdje su običavali sastajati se sa blaženim
Kris- tom, dok je ovaj bio u tijelu.

I kada su se apostoli okupili, i pali na koljena, počeše se moliti, go­

voreći: "Oče, Oče, Oče svjetlosti, koji posjeduješ nepropadljivosti,
usli- ši nas, kao [što si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom
Isusom Kris­ tom. Jer, on je postao naše svjetlo 134 u tami. Usliši
nas."

I ponovo su molili, govoreći: "Sine života, Sine besmrtnosti koji si u

svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, Otkupitelju naš, daj nam snage, jer
nas žele ubiti."

I pojavi se tad velika svjetlost, i planina zasja zbog onoga koji se

ukazao. I glas ih dozva, govoreći: "Čujte moje riječi, kako bih vam mo­
gao govoriti. Zbog čega me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama do­
vijeka."

Apostoli tad rekoše: "Gospodine, željeli bismo znati o nedostatku eo­

na i njihove plerome." I: "Zbog čega nas se zadržava u ovome
prebivališ­ tu?" Dalje: "Kako smo ovdje došli?" I: "Kako ćemo otići?" I:
"Kako to da imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zašto se moći bore
protiv nas?"

I glas iz svjetlosti im odgovori, "Sami ste svjedoci da sam vam o

svemu tome govorio. No zbog nevjerice vaše, reći ću to opet. U
pogle- du [nedostatka] eona, taj je [nedostatak] nastao kada se
pojavila nepo- kornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi
veličanstva Oca. Ona je poželjela uzdignuti eone. I kada je govorila,

982
Oholi ju je slijedio. I kada je za sobom ostavila dio, Oholi ga se
dočepao, i on je postao nedosta- tak. To je nedostatak eona. Kada je
Oholi uzeo dio, on ga je posijao, i nad njega postavio moći i vladare. I
zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi. I sve moći svijeta radovahu se što
su rođene. 136 No, one nisu poznava­ le preegzistentnoga [Oca],
budući da su mu strane. No, ovome su dale moć, i služile ga u slavi. I
zbog te slave moći, Oholog obuze ponos. Po­ stao je zavidan, i poželio
načiniti sliku na mjestu [slike], i oblik na mjes­ tu oblika. I naredio je
moćima u svojoj vlasti da načine smrtna tijela. I one postadoše iz
krive slike, iz sličnosti koja bijaše izronila.

Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjeme- na

koje je palo. I ja sam sišao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me
prepoznale, i mislile su da sam smrtnik. I govorio sam s onime koji mi
pripada, i on me slušao, kao što i vi danas slušate. I dao sam mu vlast,
kako bi mogao ući u nasljedstvo svoga očinstva. I uzeo sam 137 [...]
oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. I budući da je on bio
nedosta- tak, postao je pleroma.

Zbog ovoga ste vi zadržani, zbog toga što mi pripadate. Kada sa se­
be svučete ono što je iskvareno, tada ćete postati prosvjetitelji među
smrt- nicima.

I (zbog toga) ćete se sa zlim silama boriti, jer [one], za razliku od vas,
nemaju spokoja, i ne žele da budete spašeni."

Tada apostoli ponovo počeše moliti, govoreći, "Gospodine, reci nam:

Na koji ćemo se način boriti protiv arhonata, budući da su arhonti
iznad nas?"

I glas ih dozva iz ukazanja, govoreći, "Ovako ćete se protiv njih bo-

riti, jer, arhonti se bore protiv unutarnjeg čovjeka. A vi ćete se
protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu spasenje i
obeća­ nje. I naoružajte se snagom moga Oca, i nek se zna za vašu
983
molitvu. A on, Otac, on će vam pomoći, kao što vam je pomogao
kada je mene po- slao. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao
što sam već i rekao, dok sam bio u tijelu." I nebesa tad proparaju
munje i gromovi, i ono što se pred njima na tom mjestu pojavilo,
uzdignu se u nebo.

I apostoli stadoše zahvaljivati Gospodinu, i blagoslivljati ga svim

blagoslovima. I vratiše se u Jeruzalem. Na putu su jedan s drugime
go- vorili o svjetlosti koja im se ukazala. I netko spomenu Gospodina, i
re­ če, "Ako je on, Gospodin naš, patio, koliko li ćemo onda mi
(patiti)?"

Petar odgovori, "On je patio zbog [nas], stoga je nužno da i mi pa­

timo zbog svoje malenkosti." I glas im se javi, govoreći, "Mnogo sam
vam puta rekao: neophodno je da patite. Neophodno je da vas
dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji
ne pati i ne 139 [...] [...] Oca [...] kako bi mogao [...]."

I apostole obuze [velika] radost, i oni stigoše u Jeruzalem. I otiđoše do

hrama, i ondje stadoše poučavati o spasenju, u ime Gospodina Isusa
Krista. I cijelo mnoštvo izliječiše.

Petar otvori svoja usta, i reče učenicima svojim, "[Je li] nam naš Gos­
podin Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je sišao. Braćo,
slušajte moj glas." I ispuni ga duh sveti. Ovako je govorio,
"Prosvjetitelj naš, Isus, sišao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja.
I grimiznu je halju odjenuo. Bio je [razapet] na drvetu, i pokopan u
grob. I ustao je iz mrtvih. Braćo, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo
ti koji su patili zbog grijeha majke. I zbog ovoga, on je činio sve poput
nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je našeg
života. Braćo moja, ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u
140 [... I] Petar [tad okupi i druge], i reče, ["O, Gospodine Isuse]

984
Kriste, koji nam daješ pokoj, po­ dari nam duh razumijevanja, kako
bismo i mi mogli činiti čuda."

I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledaše, i ispuniše se svetim du­

hom. I svaki od njih počeo je iscjeljivati. Raziđoše se kako bi propovi­
jedali riječ Gospodina Isusa. Okupili su se, i jedan drugoga
pozdravi- li, "Amen."

Isus se tad pojavi, i reče im, "Mir [svima] vama i svakome tko vjeru­
je u moje ime. Kada otiđete, neka s vama bude radost, i milost i moć.
I ne bojte se, jer, ja sam s vama dovijeka."

I apostoli se raziđoše jedan od drugoga, u četiri riječi, kako bi propo-

vijedali. I pođoše, opunomoćeni od Isusa, u miru.

985
Učenje Apostola

U to vreme Hrist je bio uzet k svome Ocu, i kako su apostoli primili

dar Duha; Propisi i Zakoni Crkve; gde je svaki apostol otišao, i odakle
zemlje na teritoriji Rimljana su primili uredbe sveštenstva.

U godini tri stotine i trideset i devetoj kraljevstva Grka, u mjesecu

Heziranu, na četvrti dan istoga, koji je prvi dan sedmice, na kraju
Pentakosta – na isti dan dođoše učenici iz Nazareta Galileje, gde
začeće našega Gospoda se dogodilo, na goru koja se zove po tome
Mjesto Maslina, Gospod bijući sa njima, ali nije im bio vidljiv. I u
vreme rane zopre Gospod podiže svoje ruke, i položi ih na glave
jedanaest učenika, i dade im dar sveštenstva. I odjednom svetao
oblak primi ga. I oni videše ga dok je on išao u nebo. I On sjede
nadesno svoga oca. I oni hvališe Boga jer oni su videli Njegovo
uspenje kao što im je on rekao, i oni se radovaše jer su primili Desnu
Ruku koja im je dodijelila svećenstvo kuće Mojsija i Arona.

I od tamo oni odoše u grad, i nastaviše u gornju sobu – ta u kojoj je

Gospod služio pashu sa njima, i u mestu gde pitanja su postavljana.
Tko je ko će izdati Gospoda. Također su pitali Kako će propovijedati
Evanđelje u svijetu, I, kako unutar gornje sobe tajna tijela i krvi
našega Gospoda počela je da prevladava u svijetu, tako također od
tamo je učenje Njegova propovijedanja počelo da ima vlast u svijetu.

I, kadasu učenici bili bačeni u ovu pometnju, kako da propovijedaju

Njegovo Evanđelje ljudima stranih jezika koji su im bili nepoznati, i
govorili su ovako jedan drugomuIako smo pouzdani da Krist će izvesti
našim rukama velika dela i čuda u prisustvu stranih ljudi čiji jezik mi
ne znamo, i koji sami su također neiskusni u našem jeziku, opet tko će
ih naučiti i učiniti da razumiju da je po imenu Hrista koji je razapet da
ova velika dela i čuda su učinjena, - dok, ja kažem učenici su
zaokupljeni tim mislima, Simon Cefa usta, i reče im Bračo, ova stvar,
986
kako čemo propovijedati Evanđelje nije do nas, već do našega
Gospoda, jer On zna kako je moguće za nas da propovijedamo
Njegovo evanđelje u svijetu, i mi se uzdamo u Njegovu brigu za nas,
koju On je obečao nama, govoreći Kada ja uziđem mome Ocu Ja ću
vam poslati Duha, Parakleta, da On nauči vas svemu što treba da
znate, i da učinite znanim.

I dok Simon Cefa je govorio ove stvari svojim drugovima apostolima, i

podsjećao ih, tajanstven glas su čuli, i lijep miris, koji je stran svijetu,
disao je nad njima, i jezici vatre, između glasa i mirisa, dođoše sa
neba prema njima, i osvjetli i sjede na svakoga od njih, i , prema
jeziku koji je svaki od njih pojedinačno primio, tako je on pripravio
sebe da ide u zemlju u kojoj taj jezik je govoren i čuo se.

I, istim darom Duha koji je dat njima u taj dan, oni odrediše Odredbe i
Zakone – kakvi su bili u skladu sa Evanđeljem njihova propovijedanja,
i sa istinitim i vjernim učenjem njihova učenja—

1. Apostoli stoga postaviše. Molite se prema istoku jer, kao munje

koje osvetljavaju od istoka i vide se na zapadu, tako će dolazak Sina
čovjećjeg biti Matej 2427 da ovim mi znamo i razumemo da On će se
pojaviti od istoka iznenada.

2 Apostoli nadalje utvrdiše u prvi dan sedmice da bude služba, i

čitanjew Svetog Pisma, i ljevanice (pričest, žrtva) jer u prvi dan
sedmice naš Gospod usta sa mjesta mrtvih i u prvi dan sedmice On
usta nad svijetom, i u prvi dan sedmice On je uzašao na nebo, i u prvi
dan sedmice On će se pojaviti na kraju sa anđelima nebeskim.

3. Apostoli nadalje utvrdiše Na četvrti dan sedmice neka bude služba

jer na taj dan naš Gospod učini otkrivenje njima o Njegovu iskušenju,

987
i Njegovu stradanju, i Njegovu raspeću, i Njegovoj smrti, i Njegovu
uskrsenju, i učenici behu zbog toga u tugi.

4. Apostoli nadalje odrediše Na predvečerje Subote, u deveti čas, da

bude služba jer ono što je govoreno u četvrti dan sedmice o stradanju
Spasitelja se dogodilo u isto večer, svjetovi i stvorenja drhte, a
zvijezde u nebesima potamne.

5. Apostoli nadalje odrediše Neka budu starješine i đakoni, kao Leviti;

i subđakoni, kao oni koji nose posude dvora svetišta Gospodnjeg; i
nadglednik, koji će također biti Vodić svih ljudi, kao Aron, glava i
upravitelj svih sveštenika i Levita celoga grada.

6. Apostoli potom odrediše Slavite dan Bogojavljenja Spasitelja, koji

je glavni od praznika Crkve, u šesti dan kasnijeg Kanuna, u dugom
broju Grka.

7. Apostoli nadalje utvrdiše Četrdeset dana prije dana muke

Spasiteljeve postite, i potom slavite dan muke, i dan uskrsenja jer naš
Gospod također je, praznik Gospodnji, postio četrdeset dana; i
Mojsije i Ilija, koji su bili zaodjenuti ovom tajnom, tako je svaki postio
četrdeset dana, i potom behu slavljeni.

8. Apostoli potom odrediše Na završetku celoga Svetoga Pisma neka

Evanđelje se čita, kao bijuči pečat svih Svetih Spisa, i neka ljudi slušaju
ga stojeći na nogama jer je Evanđelje iskupljenje svih ljudi.

9. Apostoli nadalje odrediše Na kraju pedeset dana nakon Njegova

uskrsnuća učinite sječanje na Njegovo uznesenje ka Njegovu slavnu
Ocu.

10. Apostoli odrediše da, pored Starog Zavjeta, i Proroka, i Evanđelja,

i Djela (njihovih podviga), ništa ne bude čitano na propovjedaonici
crkve.

988
11. Apostoli dalje odrediše Tkogod je neupoznat sa vjerom Crkve i
putevima i zakonima koji su određeni, neka ne bude vođa i vladar, i
tko god je upoznat sa njima i ode od njih, neka ne bude sluga ponovo
jer, ne bijući iskren u svojoj službi, on je lagao.

12. Apostoli nadalje utvrdiše Tkogodse zakune, ili laže, ili nosi krivo
svedočanstvo, ili naginje ka vračarima i bajačima i Haldejcima, i
stavlja poverenje u sudbinu i rođenje, koje drže čvrsto ne znajući
Boga – neka on također, kao čovjek koji ne pozna Boga, bude
otpušten iz službe, i ne služi više.

13. I apostoli nadalje utvrdiše ako ima ijedan čovjek koji je podeljen u
mislima dotičući se službe, i koji je ne slijedi čvrstom voljom, neka
ovaj čovjek ne služi ponovo jer Gospod službe nije služen od njega sa
čvrstom voljom, i on vara čovjeka samo, a ne i Boga, pred kojim lukavi
naumi ne pomažu.

14.Apostoli nadalje odrediše Tkogod posuđuje i prima kamatu, i

uključen je u trgovinu i požudu, neka ovaj čovjek ne služi više, niti
nastavi u službi.

15. Apostoli nadalje utvrdiše Da tkogod voli Židove, kao Iskariota, koji
je bio njihov prijatelj, ili pagane, koji voli stvoreja umjesto Stvoritelja,
-- ne treba da uđe među njih i služi, i štaviše, da ako bude spreman
među njima, oni ne treba da dozvole mu da ostane, već da on treba
biti odvojen između njih, i da ne služi s njima ponovo.

16. Apostoli nadalje utvrdiše Da,ako iko od židova ili između pagana
dođe i pridruži se njima, i nakon što se pridružio sa njima okrene se i
ode nazad opet na stranu na kojoj je ranije stajao, i ako on opet se
vrati i dođe k njima drugi put – on ne treba da bude primljen, već da,
prema strani na kojoj je bio ranije, tako da oni koji ga znaju pogledaju
na njega.

989
17 Apostoli nadalje utvrdiše Da ne treba biti dozvoljeno Vodiću da
obavlja stvari koje se odnose na Crkvu odvojeno od onih koji služe sa
njim, već da on treba da izda zapovijed sa savjetom njih svih, i da
samo bude urađeno što svi od njih u čemu se slože i ne odobre.

18 Apostoli nadalje utvrdiše Kada god iko ode sa ovoga svijeta sa

dobrim svedočanstvom vjere Hristove, i sa nevoljom nošene zarad
Njegova imena, učinite spomen na njih na dan u koji su umrli.

19. Apostoli dalje utvrdiše U službi Crkve ponavljajte hvale Davidove

dan za danom jer zbog ovog govorenja Ja ću blagosloviti Gospoda u
sva vremena, i u sva vremena Njegove hvale će biti u mojim ustima; i
ovo Po danu i po noći ću razmišljati i govoriti, i učiniti moj glas da
bude čujen pred Vama.

20 Apostoli nadalje utvrdiše Ako iko liši sebe bogatstva i ne trči za

dobitkom novca, neka ti ljudi budu izabrani i predati na službu oltaru.

21 Apostoli nadalje odrediše Neka svaki svećenik koji slučajno stavi

drugoga u okove suprotno pravdi primi kaznu koja je prava; i neka
onaj koji je bio vezan primi okove ako je bio pravo vezan.

22 Apostoli dalje odrediše Ako bude viđen da onaj koji je uobičajio da

čuje razloge pokaže delimično, i oglasi nedužnog krivim i krivog
nedužnim, neka oni nikad više ne čuju drugi povod tako primajući
prijekor njihovog dela, kako je prikladno.

23 Apostoli dalje odrediše Neka oni koji su pametni i uzvišeni ne budu

drski hvalisanjem da budu pridodati službi zbog ove riječi. Ono što je
uzvišeno među ljudima je odvratno pred Bogom, i zbog njih je rečeno
ja ću uzvratiti onima koji razmeću se.

24 Apostoli nadalje odrediše Neka bude vladar nad starješinama koji

su u selima, i neka bude priznat kao glava njih svih, ka čijoj ruci sviju

990
njih će biti traženo za Samuela također tako posjećuje od mjesta do
mjesta i vlada.

25 Apostoli nadalje utvrdiše Da oni kraljevi koji potom uzveruju u

Hrista bude im dozvoljeno da idu gore i stoje pred oltarom zajedno sa
Vođama Crkve jer David također, i oni koji su bili sa njim, odoše i
stadoše pred oltar.

26 Apostoli nadalje odrediše Da nijedan čovjek ne usuđuje se činiti

ništa od vlasti svećenstva što nije u skladu sa pravdom i pravičnošću,
već u skladu sa pravdom, i slobodno od delimične krivnje, neka sve
stvari budu urađene.

27 Apostoli nadalje utvrdiše Neka kruh Pričesti (žrtve) bude stavljen

na oltar na dan u koji je pečen, a ne nekoliko dana potom – stvar koja
nije dozvoljena.

I sve ove stvari su apostoli odredili, ne za sebe, već za one koji će doći
nakon njih – jer oni su bili uplašeni da u vremenu koje dolazi vukovi
obuku ovčju odeću odkako za njih Duh, Paraklet, koji je u njima, je
dovoljno da, čak da je On odredio te zakone njihovim rukama, tako bi
On vodio ih zakonito. Jer oni, koji su primili od našega Gospodina silu
i vlast, nemaju potrebe ove zakone da utvrde za njih od drugih. Jer
Pavao također, i Timotej, dok su išli iz mesta u mesto u zemlji Siriji i
Ciliciji, predadoše ove iste Zapovijesti i Zakone apostolima i
starješinama onih koji su bili pod rukom apostola,za crkve zemalja u
kojima su propovedali i objavljivali Evanđelje.

Učenici, štaviše, nakon što su odredili ove Uredbe i Zakone, nisu

prestajali od propovijedanja Evanđelja, ili od čudesnih močnih dela
koje Gospod je učinio njihovim rukama. Jer mnogo ljudi se sakupilo
oko njih svaki dan, koji verovahu u Krista, i oni dolaziše njima iz

991
drugih gradova, i slušali su njihove riječi i primali ih. Nikodem
također, i Gamaliel, upravitelji sinagoge židova, uobičajavali su
dolaziti apostolima u tajnosti, slažući se sa njihovim učenjem. Juda,
još, i Levi, i Peri, i Josif, i Justus, sinovi Hananije,i Kajafa i Aleksandar
sveštenici – oni također su uobičajavali dolaziti do apostola noću,
priznajući Hrista da On je Sin Božij, ali oni su se bojali ljudi spostvena
naroda, tako da nisu otkrivali njihove misli prema učenicima.

I apostoli primali su ih blago, govoreći im, Nemojte, zbog srama i

straha od ljudi, izgubiti vaše spasenje pred Bogom, niti imajte krv
Hrista traženu od vas; kao vaši oci, koji su uzimali na njih jer to nije
prihvatljivo pred Bogom, da, dok ste, u tajnosti, sa Njegovim
obožavateljima, trebate ići i udružiti se sa ubicama Njegova
obožavanoga Sina. Kako očekujete da vaša vjera bude prihvaćena sa
onima koji su istiniti, dok ste sa onima koji su krivi. Ali pripada vam,
kao ljudima koji veruju u Krista, da priznate otvoreno vjeru koju mi
propovedamo.

I, kada su oni čuli ove stvari od Učenika, ti sinovi sveštenika,svi od njih

jednako, plakaše pred svim apostolima, Mi priznajemo i verujemo u
Krista koji je razapet, i mi priznajemo da On je od večnosti Sin Božiji, a
oni koji su se usudili da razapnu Njega mi se odričemo. Mi sveštenici
naroda u tajnosti priznajemo Hrista, ali, zarad upravljanja među
ljudima koji vole, oni nisu voljni priznati otvoreno, i oni su zaboravili
ono što je pisano O znanju je On Gospod, i pred Njim ne pomožu
lukavi naumi.

I , kad njihovi oci su čuli ove stvari od njihovih sinova,oni postaše

veoma neprijateljski ka njima ne uistinu jer su verovali u Hrista, već
jer su izjasnili se i govorili otvorenom mišlju njihovih otaca pred
sinovima njihova naroda.

992
Ali oni koji su verovali prikloniše se apostolima, i nisu se odvajali od
njih, jer su videli da, štagod su učili mnoštvo, oni sami su sprovodili u
praksu pred svim ljudima, i, kada nevolja i progon nasta protiv
učenika, oni se radovahu da budu u patnjama sa njima, i primiše sa
zadovoljstvom udarce i zatvor zbog priznanja njihove vjere u Krista, i
svih dana njihova života oni su propovijedali Hrista pred židovima i
Samarićanima.

I nakon smrti apostola tamo behu Vođe i Vladari u crkvama, i štogod

apostoli su predali im oni su primili od njih, oni su nastavili da uče
mnoštvo kroz celo vreme njihova života. Oni također, opet, na
njihovoj smrti predadoše i dadoše njihovim učenicima nakon njih
štagod su primili od apostola, također što je Jakov napisao iz
Jerusalema, i Simon iz grada Rima, i Ivan iz Efesa, i Marko iz
Aleksandrije Velike, i Andrej iz Pirgije, i Luka iz Maćedonije, i Juda
Toma iz Indije da poslanice apostola bude primljene i čitane u
crkvama koje su bile u svakome mestu, baš kao dostignuća njihovih
Dela, koje Luka napisa, su čitani; da ovim apostoli budu znani, i
proroci, i Stari Zavjet i Novi; da tako bude viđena jedna istina
objavljena u njima svima da jedan Duh govori u njima svima, od
jednoga Boga koga svi obožavaju i svi propovijedaju. I razne zemlje
primile su njihovo učenje. Sve, stoga, što je govoreno od našega
Gospodina posredstvom apostola, i što apostoli su predali njihovim
učenicima, je bilo vjerovano i primljeno u svakoj zemlji, djelovanjem
našega Gospoda, koji je reako njima Ja sam sa vama, čak do kraja
sveta; Vođe sporeći se sa židovima iz knjige proroka, i boreći se sa
zastranelim paganima sa strašnim velikim delima koje su oni učinili u
ime Krista. Jer svi ljudi su, čak one koji žive u drugim zemljama, mirno
primili Evanšđelje Krista, i oni koji su postali ispovjednici plakaše pod
njihovim progonom. Ovaj naš progon danas će biti na našu korist, da
ne budemo kažnjeni, jer smo ranije bili i sami progonitelji. Jer bili su
neki od njih protiv kojih smrt mača je bila naređena, i bili su neki od
993
kojih se uzelo sve šta su posedovali, i pustili ih. I više nesreća usta
protiv njih, bogatija i veća je njihova zajednica postala, i sa
zadovoljstvom u njihovim srcima oni su primili smrt svake vrste. I po
naređenju sveštenstvu, koje apostoli sami su primili od Gospoda, je
njihovo Evanđelje otišlo njegovim putem brzo u četiri ugla svijeta. I
uzajamnim posjetama oni su služili jedan drugom.

1. Jerusalem je primio određenje svećenstva, i cela zemlja Palestina, i

delovi osvojeni od Samarićana, i delovi osvojeni od Filisteja, i zemlja
Arabljana,i Fenikija, i ljudi Cezareje, od Jakova, koji je bio vladar i
vođa u crkvi apostola koja je sagrađena u Zionu.

2. Aleksandrija Velika, i Teba, i celi unutrašnji Egipat, i sva zemlja

Pelusiuma, protežući se daleko do granica Indije, primila je apostolske
uredbe i sveštenstvo od Marka evanđelista, koji je bio vladar i vodić
tamo u crkvi koju je izgradio, u kojoj, također on je služio.

3. Indija, i sve zemlje koje joj pripadaju i okolne, čak do najdaljeg

mora primili su apostolska uređenja svećenstva od Jude Tome, koji je
bio vodić i vladar u crkvi koju je izgradio tamo, u kojoj je također
služio.

4. Antiohija, i Sirija, i Cilicija, i Galatia, čak do Pontusa, primili su

apostolska postavljenja sveštenstva od Simona Cefe, koji sam je
položio temelje crkve tamo, i bio je sveštenik i služio tamo do
vremena kada je otišao od tamo u Rim zarad Simona vrača, koji je
zavodio narod Rima sa svojim čaranjima.

5. Grad Rim, i cela Italija, i Španija, i Britanija, i Galija, zajedno sa svim

ostalim zemljama okolo njih, primili su apostolska nameštenja
sveštenstva od Simona Cefe, koji je otišao iz Antiohije, i on je bio
vodić tamo, u crkvi koju je izgradio tamo, i u mjestima okolnim.

994
6. Efes, i Tesalija (Solun), i cela Azija, i sva zemlja Korinćana, i sva
Ahaja i delovi okolo, primili su apostolske uredbe za sveštenstvo od
Ivana Evanđeliste, koji je nagnuo se na grudi našega Gospodina, koji
sam je izgradio crkvu tamo, i služio u njegovoj službi Vođe koju je
držao tamo.

7. Nikeja, i Nikomedija, i sva zemlja Bitunije, i Unutarnja Galatija, i

okolna područja, primili su apostolsko uređenje svećenstva od
Andreja, brata Simona Cefe, koji je sam bio Vođa i Vladar u crkvi koju
je izgradio tamo, i bio sveštenik i služio tamo.

8. Vizantija, i sva zemlja Trakija, i delovi okolni do velike rijeke,

granice koja odvaja od varvara, primili su apostolska uređenja
sveštenstva od Luke apostola, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio
tamo u njegovoj službi Vladara i Vođe koju je držao tamo.

9 Edesa, i sve zemlje okolne koje su bile na svim stranama, i Zoba, I

Arabija, i sav sever, i okolne regije, i jug, i sva područja na granici
Mezopotamije, primili su apostolska postavljenja svećenstva od Adeja
(Tadeja) apostola, jednoga od sedamdeset i dvoje apostola, koji sami
učiniše učenike tamo, i izgradiše crkvu tamo, i on je bio sveštenik i
služio tamo u njegovoj službi Vodića koju je držao tamo.

10. Cela Perzija, od Asiraca, i od Armenije, i od Medije, i od zemalja

okolo Babilona, Huziti i Gelae, daleko do granica Indije, i daleko do
zemlje Gog i Magog, i štaviše sve zemlje na svim stranama, primili su
apostolska postavljenja sveštenstva od Ageja, izrađivača svile,
učenika Adeja apostola.

Ostali drugovi apostola, štaviše odoše do dalekih zemalja barbara, i

oni učiniše učenike od mjesta do mjesta i prolazili su; i tamo oni služili
su njihovo propovijedanje, i tamo se dogodio njihov odlazak sa ovoga

995
svijeta, njihovi učenici nakon njih nastavljajući sa radom do
današnjega dana, niti je bilo ijedne izmene ili dodatka učinjenog od
njih u njihovom propovijedanju.

Luka, štaviše, evanđelista imao je takvu marljivost da je napisao

podvige u Delima Apostolskim, i uredne i zakone službe njihova
sveštenstva, i gde svaki od njih ode. Njegovim radom, kažem, Luka je
napisao sve ove stvari, i više nego ove, i on ih je stavio u ruku Priskusa
Akuilusa, njegova učenika, i oni su ga pratili do dana njegove smrti,
kao što je Timotej i Erastur iz Lustre, i mEnej, prvi učenik apostola,
pratio Pavla dok nije uzet u gradu Rimu jer je podnio Tertulusa
govornika.

I Nero Cezar pogubi mačem Simona Cefu u gradu Rimu.

Anti-Nikejski Oci, Vol. 8. ,

https://www.newadvent.org/fathers/0854.htm

996
TRI SETOVE STELE (VII,5)

Uvod:

JAMES E. GOEHRING

Tri Setove stele pružaju nam rijedak uvid u obredne običaje setijanske
gnostičke zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje učenje sa
prvotnim Božjim otkrivenjem Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije
prenio svojim potomcima. Vjekovima izgub- ljena i zaboravljena, ova
je setijanska gnoza bila potom nanovo otkrivena. Oni ko- ji su
primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "živom i
nepokolebljivom ra- som" (118,12-13), istinskim modernim
potomcima Seta (otud i moderna oznaka seti- janskog gnosticizma).
Tri Setove stele predstavljene su kao dio ovog obnovljenog ot-
krivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju, navodnom utemeljitelju
gnosticizma iz Sa- marije.

Tekst, u kojemu nema znakova kršćanskog utjecaja, mnogo duguje

židovskoj i neo- platonističkoj tradiciji. U Postanku, Set označava novi
početak nakon tragičnog suko­ ba između Kajina i Abela (Post 3,25-5,
8). Postavljen od Boga da zamijeni Abela, on je sin nalik ocu svome
Adamu, kao što je i Adam nalik Bogu, i upravo su u njegovo vrijeme
"ljudi počeli zazivati ime Gospodnje". Prema židovskom povjesničaru
iz pr­ vog stoljeća Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci slijedili
njegov put bogobojaz­ noga života punih sedam naraštaja, no potom
su i oni polako otklizili u nemoralnost i izopačenost. Tijekom tog
vremena, međutim, oni su očuvali i pridonijeli znanju koje je Adam
prenio Setu. Upozoreni na prijetnju božanskoga suda vodom i
vatrom, saču­ vali su to znanje za buduće naraštaje na dvije stele,

997
jednoj od kamena koja bi pretrpje- la potop, i jednoj od opeke koja bi
preživjela vatru.

Ta predaja objašnjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se

pripisuju Setu (usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanđelje po Egipćanima
68,10-23). Promjena sa izvorne dvije stele iz židovske predaje na tri,
nastala je pod utjecajem neoplatonističkog kon­ cepta božanske
trijade. Tri stele ili himničke molitve u ovome tekstu upravljene su
trostrukoj prirodi boga: Samorođenome Sinu, muškoj djevici Barbelo
(majci) i Ne­ rođenome Ocu.

Ekstatično nebesko putovanje motiv je koji se često javlja u

setijanskome gnosti- cizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen,
primjerice, opisuju takva putovanja, i to upravo onih vidovnjaka po
kojima su traktati i naslovljeni. Ova svjedočanstva, među­ tim, bilježe
samo ono što je vidovnjaku otkriveno prilikom njegova uzlaska;
božan­ ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u
Zostrijanovom navodu "Pri­ družili im se i blagoslovili Kalyptos eon,
djevičansku Barbelo i Nevidljivi duh. I po- stadoh potpuno savršen." U
Tri Setove stele ovi su blagoslovi i himničke molitve za­ bilježene u
cijelosti.

Budući da se Alogen može protumačiti kao drugo ime za Seta,

moguće je da oba traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja
svoje zajednice do božanske trijade. Dok Alogen, međutim, iznosi ono
što je vidovnjaku otkriveno kao moralna pouka, Tri Setove stele
čuvaju njegove invokacije kao prototip koji ima služiti idućim
naraštaji­ ma setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predočenju
njegova uzlaska. Iako su himničke molitve u traktatu predstavljene
kao Setove molitve, korištenje prvog lica množine u tekstu (npr.
124,17-18) otkriva nam da su se molitve koristile u zajednič­ kom
bogoslužju. Tekst je Hansa Martina Schenkea naveo na pretpostavku
o postoja­ nju setijanskog otajstva uzašašća. Tri cjeline samoga teksta
998
korespondirale bi pritom sa tri stupnja ili tri razine vjernikova
uzašašća do trostruke prirode boga, budući da se u zaključku traktata
ustvrđuje da se s trećeg vraća ponovo na drugi, a potom prvi.

Neoplatonistička se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu,

pogotovo bo­ žanska trijada Postojanje-Život-Um. Ista se
terminologija također nalazi u srodnim traktatima Zostrijan, Alogen i
Marsanes, koji zajedno sačinjavaju skupinu setijanskih gnostičkih
tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i Alogen
spomi­ nju se u Porfirijevom Životu Plotinovom kao tekstovi koje je
Plotin pobijao u svojim predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n.
e. Taj nam, stoga, datum može pomo­ ći pri vremenskom određivanju
ovog stupnja razvoja setijanskog gnosticizma, a i da- tuma nastanka
traktata Tri Setove stele. Mjesto nastanka manje je sigurno, iako nas
fi­ lozofska narav samoga teksta upućuje na Egipat i Aleksandriju.

Postoje dva tumačenja za pisarevu bilješku na kraju traktata (127,28-

32), po koji- ma je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili
kodeksu kao cjelini.

TRI SETOVE STELE VII 118, 10-127,27

127, 28-32

Otkrivenje Dositejevo o tri stele Setove, Oca žive i nepokolebljive

rase, koje on (Dositej) vidje i shvati. I nakon što ih je pročitao, on ih je
upamtio. I dao ih je izabranima, kako su ondje zapisani.

Mnogo sam se puta pridružio moćima u slavi, i postadoh stoga vrije­

dan neizmjerna veličanstva.

One su (stele) kako slijedi:

999
Prva Setova stela

Blagosiljam te, Oče Geradama(s), ja, kao sin tvoj (vlastiti), Emma- cha
Set, kojeg si začeo bez začeća, kao blagoslov našega Boga; jer, ja sam
tvoj (vlastiti) Sin. I ti 119 si um moj, Oče. I ja, ja posijah i začeh: [no] ti
si [vidio] veličanstva. Ti si stajao neiščeziv. Blagosiljam te, Oče.

Blagoslovi me, Oče. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postojiš. Zbog
tebe ja sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidiš svjetlost. Ti si otkrio
svjet- lost. Ti si Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao
Boga; bla- gosiljam tvoju božanstvenost. Velik je i dobar Samorođeni
koji posto­ jaše, Bog koji već postojaše. Došao si u dobroti; ukazao si
se, i otkrio dobrotu. Izustit ću ime tvoje, jer ti si prvo ime. Ti si
nerođeni. Pojavio si se kako bi nam otkrio one vječne. Ti si onaj koji
jesi. I ti si, stoga, ot- krio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas
izgovara, no umom se tebe slavi, tebe koji svagdje vladaš. I osjetilni
svijet tebe poznaje, zbog tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120

Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle,

od druge rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge
ra­ se, jer ti si drukčiji. I milostiv si, jer si vječan. I mjesto je tvoje iznad
ra- se, jer ti si razlog rasta sviju njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj
ko­ ji ga poznaje, da je mjesto njegovo u rađanju. No, oni su od drugih
ra­ sa, jer oni su drukčiji. A mjesto je njihovo iznad drugih rasa, jer je
mjes­ to njihovo u životu. Ti si Mirotheos.

Blagosiljam moć njegovu koja mi je podarena, koja je učinila da muš-

kost koja uistinu jest postane trostruko muška; on koji je razdijeljen u
pentadu, on koji nam je dan u trostrukoj moći, on koji je začet bez za­
čeća, on koji je nastao iz onoga što je izabrano; zbog onoga što je
poniz­ no, on je izašao.

1000
Ti si Otac kroz Oca, riječ iz zapovijedi. Blagosiljamo te, Trostru­ ko
Muško, jer ti si Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao
moć. Ustao si iz jednoga; iz jednoga si došao; jednome si došao. [Ti] si
spasio, ti si spasio, ti si nas spasio, o nositelju krune, ti koji krunu da-
ješ! 121 Na vječnost te blagosiljamo. Blagosiljamo te, kada smo
spaše­ ni, kao savršena stvorenja, zbog tebe savršeni, oni koji su
[postali] sa­ vršeni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuješ, savršen
kroz sve ove, koji si posvuda isti.

Trostruko Muško, ti si postojao. Ti si već postojao. I posvuda ti bje

razdijeljen. I nastavio si biti jedan. I koje si želio, ti si spasio. No, ti že­
liš da spašeni budu svi koji su vrijedni.

Ti si savršen! Ti si savršen! Ti si savršen!

Druga Setova stela

Velik je prvi eon, muška djevičanska Barbelo, prva slava nevidljivo­ ga

Oca, ona koja se zove "savršena".

Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budući da je ne-biće. I iz

njega i kroz njega ti si vječno prapostojala, ne-biće iz nedjeljive, tro­
struke [moći], ti moći trostruka, [ti] velika monado iz čiste monade,
122 ti izabrana monado, prva [sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.

Blagosiljamo te, stvoriteljice savršenstva, stvoriteljice eona. Ti si

[vidjela] one vječne, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronašla
si, i nastavila si biti jedna; postavši izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti
uistinu jesi triput, ti jedna od jednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena,
ti koja si svijet razumijevanja, znajući one koji su od jednoga, da su iz
sjene. I oni su tvoji u srcu.

1001
Zbog njih si ti podarila moć vječnima u bivanju; podarila si moć bo­
žanstvu u životu; podarila si moć znanju u dobroti; u blaženosti, poda­
rila si moć sjenkama koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si moć (ovo­
me) u znanju; drugome si podarila moć u stvaranju. Podarila si moć
onome koji je jednak i onome koji nije jednak, onome koji je sličan, i
onome koji nije sličan. Podarila si moć u rađanju, i (podarila) si oblike
u [onome što] postoji za druge. [... Ti si] podarila moć 123 ovima. - On
je onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] došla njima, i [iz] njih. Ti si podijeljena
[među njima]. I postala si velika muška [noetička] Prvoukazana.

Božanski Oče, božansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu s

podjelom sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u riječi. I
sve njih ti posjeduješ bez rađanja i zbog sebe vječno si neuništiva.

Spasenje nam je došlo; od tebe potječe spasenje. Ti si mudrost, o,

znanje; ti si istinitost. Zbog tebe postoji život; od tebe život potječe.
Zbog tebe um postoji; od tebe um potječe. Ti si um, ti si svijet
istinitos­ ti, o trostruka moći, o trostruka. Ti uistinu jesi triput, eon
eona. Samo ti čisto vidiš prve vječne i nerođene.

No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti

sjedinjena. Pouči nas [onome] što vidiš. Podari [nam] moć kako bismo
124 bili spašeni u život vječni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao
što si i ti sjena [onog] prvog prapostojećeg. Poslušaj nas. Mi smo
vječni.

Poslušaj nas savršene pojedince. Ti si eon eona, potpuno savršena ko­

ja je ustoličena.

Ti si čula! Ti si čula!

Ti si spasila! Ti si spasila!

Zahvaljujemo! Vazda te blagosiljamo! Slavimo te!

1002
Treća Setova stela

Radujemo se! Radujemo se! Radujemo se!

Vidjeli smo! Vidjeli smo! Vidjeli smo onog uistinu prapostojećeg, da

uistinu postoji, da je prvi prapostojeći.

O Nepojmljivi, od tebe potječu oni vječni i eoni, svesavršeni koji su

ustoličeni, i savršeni pojedinci.

Blagosiljamo te, ne-biće, postojanje koje si prije postojanja, prvo bi­

će koje si prije bića, Oče božanstvenosti i života, stvoritelju uma, tebe
koji daješ dobrotu, koji blaženstvo daješ!

Svi te blagosiljamo, tebe koji znadeš, blagoslovom [uznosećim], (te-

be) 125 zbog kojega [svi ovi jesu.... uistinu,...], koji tebe zna [kroz] te-
be samoga. Jer, nitko ne bje prije tebe. Ti si jedini i živi [duh]. I [ti]
znaš njega, jer onaj koji tebi pripada, svugdje je. Mi ga ne možemo
izraziti. Jer, svjetlost tvoja sja nad nama.

Zapovijed nam daj kako bismo te vidjeli, kako bismo bili spašeni.
Znanje o tebi spasenje je sviju nas. Zapovijed nam daj! Kada nam
zapo­ vijed dadeš, mi smo spašeni! Uistinu smo spašeni! Umom smo
te svo- jim vidjeli! Ti jesi svi oni, jer sve njih ti si spasio, onaj koji nije
spašen, niti je kroz njih spašen. Ti, ti si nam zapovjedio.

Ti si jedan. Ti si jedan, kao što postoji jedan (koji) će ti reći: Ti si je­

dan, ti si jedini živi duh. Kako da ti ime damo? Mi to ne umijemo. Jer,
ti si postojanje sviju njih. Ti si život sviju njih. Ti si um sviju njih. [Jer]
ti [si onaj u kojem se svi oni] raduju. 126

Zapovjedio si da svi ovi [budu spašeni] kroz riječ [...] slava koja
bje prije njega, Skrivenoga, blagoslovljenog Senaona, [njega koji] sebe

1003
[zače], [Asi]neu(s)a. [...Jephneu(s), Optaon, Elemaon velika moć,
Emou- niar, Nibareu(s), Kandephor(os), Aphredon, Deiphaneus, ti koji
jesi me­ ni Armedon, začetnik moći, Thalanatheu(s), Antitheus, ti koji
jesi u se- bi postojao, ti koji jesi prije samoga sebe - i nakon tebe,
nitko više ni­ je ušao u djelovanje.

I kako da te blagoslovimo? Mi nemamo tu moć. No, mi ti zahvalju­

jemo, i ponizni smo pred tobom. Jer, ti si nam zapovjedio, kao onaj
ko­ ji je izabran, da te slavimo koliko nam to moći naše dopuštaju.
Vazda te slavimo. Iz ovog te razloga slavimo, kako bismo bili spašeni
vječnim spasenjem. Blagoslovili smo tebe, jer imamo moć. Bili smo
spašeni, jer tvoja je volja da to učinimo.

To smo i učinili. [...] ne kroz [... 127 eon. ...], onaj koji bijaše [...], mi i
oni koji [...]. Onaj koji će ove pamtiti i vazda slaviti, postat će sa­ vršen
među onima koji su savršeni i nedohvatni, onkraj svega. Jer, svi njih
slave pojedinačno i zajedno. I nakon svega, oni će utihnuti. I, kao što
bje određeno, oni će uzaći. Nakon tišine, oni će saći sa trećega. Oni
blagosiljaju drugo; nakon toga prvo. Put uzlaza put je silaska.

Znaj stoga, kao oni koji žive, da si stigao. I poučio si sebe stvarima
beskrajnim. Divi se istini koja je u njima, i otkrivenju.

Tri Setove stele

Ova knjiga pripada očinstvu.

Sin je taj koji ju napisa.

Blagoslovi me, O oče. Blagosiljam te O oče, u miru.

Amen.

1004
Izvještaj Pilata Cezaru

Izveštaj Pilata upravitelja u pogledu našega Gospoda Isusa Hrista,

poslano Augustu Cezaru u Rimu.

Previ grčki oblik

U tim danima, naš Gospod Isus Hrist je bio razapet pod Poncijem
Pilatom, upraviteljem Palestine i Fenikije, ovi zapisi su učinjeni u
Jerusalemu o onomu šta je učinjeno od Židova protiv Gospoda. Pilat
stoga, zajedno sa ličnim izvještajem, posla ih Cezaru u Rim, pišući
ovako:--

Najmočnijem, časnom, božanskom, i najjačemu, Augustu Cezaru,

Pilat upravitelj Istoka šalje pozdrav. Imaj, O najmočniji, priču da ti
kažem, zarad koje sam uhvaćen u strah i drhtanje. Jer u ovoj mojoj
vladavini, od kojih jedan od gradova se zove Jerusalem, sav narod
židova izručiše mi čovjeka zvanog Isus, donoseći mnoge optužbe
protiv njega, jer nisu mogli da ga osude prema dosljednosti njihovih
svedočanstava. A jedno od krivovjerja koje su oni imali protiv njega
je, je da Isus je rekao da njihova Subota ne treba da bude dan
slobodan, i da ne treba biti čuvan. Jer on je izvodio mnoga izlečenja u
taj dan, on je učinio da slepi primi vid, hromi da hoda, oživljavao je
mrtve, i čistio gubave, liječio je uzete koji nisu mogli izvršiti ni jedan
pokret njihova tela, ili da drže svoje nerve postojanim, već koji su
imali samo govor i pokazivanje njihova govora, i on im je dao moč
hodanja i trčanja, otklanjajući njihovu bolest jednom rečju. Druga
stvar opet, mnogo jača, koja je strana čak našim bogovima, on je
podigao jednoga koji je bio mrtav četiri dana, pozivajući ga jednom
rečju, kada je mrtav čovjek imao njegovu krv pokvarenom, i kada je
njegovo telo bilo uništeno od crva stvorenim od njega, i kad je imao
1005
smrad psa. I videći ga kako leži u grobnici, on naredi mu da potrči. Niti
je on imao išta od mrtvaca oko njega uopće, već kao mladoženja sa
svoga vjenčanja, tako je izašao iz grobnice ispunjen jako velikim
mirisom. I stranci koji koji su bili demonizovani, i koji su svoje
stanovanje imali u pustinjama, i jeli njihovo sopstveno mesto, živeći
kao zveri i puzajuće životinje, čak takve je učinio stanovnicima
gradova, i svojom rečju vraćao je im je zdravlje uma, i prikazivao ih
mudrim i vještim i priznatim, jedući sa svim neprijateljima nečistih
duhova koji stanuju u njima za njihovo uništenje, koje je on bacao u
dubine mora. I opet tamo je bio drugi koji je imao uzetu ruku, i ne
samo ruku, već pola tela čovećijeg, i skamenjem, tako da nije imao
izgled čovjeka, ili moč pomjeranja tijela. I njega rečju je izlečio, i
učinio zdravim. I žena koja je imala tečenje krvi, tako da se nije
pojavljivala kao ljudsko biće, već je bila kao leš, i bila je nijema svaki
dan, tako da ljekari krajeva nisu je mogli izlečiti. Jer nije bilo nijedne
nade ostavljene njoj. I kad je Isus prolazio, ona tajanstveno primi
snagu kad ju je on zasjenio, i ona uze njega za rub odela iza, o odmah
u istome času moč ispuni nju koja je bila prazna, tako da, više nije
trpela bol, počela je da brzo trči ka svome gradu Kafernaumu, tako da
je izvršila put za šest dana.

Sve ovo su stvari koje sam naumio kasnije da izvestim, koje Isus izvrši
u Subotu. I druge znakove veće od ovih on učini, tako da sam uvidio
da čudesna dela učinjena od njega su veća nego od bogova koje mi
obožavamo.

I njega Herod i Arhelaj i Filip, Ana i Kajafa, sa svim narodom, izručiše

meni, dižući veliku galamu protiv mene da bih ga ja ispitao. I stoga ja
naredih da bude raspet, prvo bičevavši ga, i ne našavši na njemu
nikakav povod zlim optužbama ili delima.

I u vreme kada je bio raspet bila je tama nad celim svetom, sunce je
pomračilo u podne, i zvezde se pojavile , ali u njima nije bilo sjaja, i
1006
mjesec, kao da se okrenuo u krv,opavši u svijetlu. A svijet je bio
progutan od donjih regija, tako da svako svetište hrama, kako ga
zovu, nije mogao biti viđen od Židova u njihovu padu, i oni videše
ispod njih ponor zemlje, sa tutnjavom gromova koji padoše. I u tome
strahu mrtvaci ustali behu viđeni, kako su židovi sami svedočili, i
rekoše da je bio Abraham, i Isak, i Jakov, i dvanaest patrijarha, i
Mojsije i Jov, koji su umrli, kako oni kažu, tri hiljade pet stotina godina
ranije. I tamo behu mnogi koje ja također videh da se pojavljuju u
telu, i oni su plakali o židovima, na račun zloće koja je došla kroz njih,
i uništenje Židova i njihovog zakona.

I strah zemljotresa ostao je od šestoga časa raspeća do devetoga

časa. I na večer prvog dana sedmice tamo je bio zvuk sa nebesa, tako
da su nebesa postala osvetljena sedmostruko više nego svih dana. I u
trećem času noći također sunce se videlo sjajnije nego ikad ranije da
je sjalo, svjetljenjem nebesa. I kako su svjetla (munje?) dolazile
iznenada u zimu, tako veličanstveni ljudi se pojavivaše i
veličanstvenoj odjeći, nebrojeno mnoštvo, čiji glas se čuo kao velikog
groma, plakaše: Isus koji je raspet je ustao: izađite iz Pakla, vi koji ste
bili zarobljeni u podzemlju regija Hada. I ponor zemlje je bio kao da
nije bilo dna, već je bilo kao osnovi zemlje su se pojavili sa onima koji
su plakali u nebesima, i hodali okolo u tijelu usred mrtvih koji su
ustali. A onaj koji je oživio sve mrtve, i vezao Had, reče: Recite mojim
učenicima, On ide pred vama u Galileju, tamo ćete ga videti.

I svu tu noć svetlo nije prestajalo sijati. I mnogi od židova umreše,

progutani u ponor zemlje, tako da u sledeći dan mnogi od onih koji su
bili protiv Isusa nisu mogli biti nađeni. Drugi su videli pojavu onih koji
su ustali,koje niko od nas nije nikad vidio. I samo jedna sinagoga
židova je ostala u Jerusalimu, jer sve su nestale u tome padu.

Sa takvim užasom, bijući zbunjen, i uhvaćen najstrašnijim drhtanjem,

ja sam napisao šta sam, video u to vreme, i izvestio sam tvoje
1007
veličanstvo. Postavivši u red također ono što je urađeno od židova
protiv Isusa, Ja sam poslao ga, moj gospodaru, tvome božanstvu.

Izveštaj Pontija Pilata, upravitelja Judeje poslan u Rim ka Tiberiju

Cezaru

Druga grčka forma

Ka najmočnijem, časnom, strašnom, božanstvenom, augustu – Pilat

Poncije, upravitelj istoka: Moram izvestiti tvoju uvaženost, kroz ovo
moje pisanje, bijući uhvaćen sa velikim drhtanjem i strahom. O
najmočniji care, vladaru sadašnjeg vremena, kako kraj ovih stvari je
pokazao. Jer dok ja, moj gospodaru, prema zapovijesti tvoje milosti,
sam izvršavao dužnosti moga upravljanja, koje je jedno od gradova
Istoka, po imenu Jerusalem, i kojem je izgrađen hram Jevrejskog
naroda, i mnoštvo židova dođe zajedno, i izruči mi izvjesnog čovjeka
zvanog Isus, donoseći protiv njega mnoge i neutemeljene optužbe, i
oni nisu mogli da ga osude u ičemu. A jedno krivovjerje njihovo protv
njega je bilo, je što je on rekao da Subota nije za njihov odmor. I taj
čovjek je učinio mnoga izlečenja, u prilog dobrim delima. Učinio je da
slepi vidi, čistio je gubave, podizao mrtve, liječio je uzete koji se
uopšte nisu mogli pomjeriti, osim što su mogli samo govoriti, i
združivanjem njihovih kostiju, on im je dao moč da hodaju i trče,
zapovedajući im rečju. I drugo močnije delo on učini, koje je strano
čak našim bogovima, on je oživio mrtvaca, Lazara, koji je bio mrtav
četiri dana, i sa rečju naredio mrtvacu da ustane, iako je njegovo telo
bilo već pokvareno crvima i uveliko ranjeno; i taj smrdljivo telo je
ležalo u grobu on je naredio da ide, kao mladoženja iz venčane sobe,
tako je izašao iz grobnice, ispunjen neizmjernim mirisom. A neki behu
veoma uznemirivani od demona , i imaše njihova mesta u pustinjama,
i jedoše sopstveno meso, i živješe sa gmizavcima i divljim zverima, on

1008
je učinio ih stanovnicima gradova u njihovim vlastitim kućama, i
jednom ih je riječju učinio zdravoumnim, i učinio je one koji su bili u
nevolji od nečistih duhova da budu pametni i ugledni, i istjerivajući
demone u njima u krdo svinja, on ugušio ih je u moru. Drugi čovjek,
opet, koji je imao uzetu ruku i živeo je u tugi, i nije mu čak ni polovica
tela bila zdrava, on je učinio zdravim jednom rečju. I žena koja je
imala odljev krvi za mnoge godine, tako da u posledici tečenja njene
krvi, i zglobovi njenih kostiju se pojaviše, i behu providni kao staklo, i
zasigurno svi lečnici su ostavili je bez nade, i nisu je očistili, jer u njoj
nije bilo nimalo nade za zdravljem, jednom, kako je Isus prolazio, ona
ga uze za rub njegove odeće iza, i u isti čas snaga njenog tela bi u
potpunosti obnovljena, i ona posta zdrava, i kao da ništa nije bilo sa
njom, i ona poče da trči brzo u njen grad Paneju.

I te stvari behu uistinu tako. I židovi su govorili da je Isus učinio sve

ove stvari na Subotu. I ja također potvrđujem da čuda su učinjena od
njega su veća od ikojih od bogova koje mi obožavamo.

Njega potom Herod i Arhelaj i Filip, i Ana i Kajafa, sa svim narodom,

izručiše k meni da ga ispitam. A kako su mnogi bili digli se protiv
mene, naredio sam da bude razapet.

I kad je on bio razapet, tamo je bila tama nad celom zemljom, sunce
se bilo celo sakrilo, i nebesa se pojaviše tamna iako je bio dan, tako
da su se zvezde pojavile, ali one u isto vreme su svoj sjaj potamnile, i
kako predpostavljam vaša uvaženost da nije bez interesa na to, jer u
celome svijetu oni su palili lampe od šestoga časa do večeri. I mjesec,
bijući kao krv, nije sijao celu noć, i opet se pojavio kao pun. I zvezde
također, i Orion, učiniše tugu zarad židova, zbog zla koje je učinjeno
od njih.

I na prvi sedmice, oko trećega časa noći, sunce se vidjelo kakvo nikad
u nijedno vreme nije sijalo, i sva nebesa behu podignuta. I sijevanje

1009
dođe u zimu, tako veličanstveni ljudi u neopisivoj sjajnoj odjeći i slavi
se pojaviše u vazduhu, i nebrojeno mnoštvo anđela je plakalo i vikalo,
govorilo: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra
volja: izađite iz pakla, vi koji ste bili držani u ropstvu u podzemnim
oblastima Hada. I na njihov glas sve planine i brda behu udareni, i
stijenje puknuše nadvoje, i veliki ponori se učiniše u zemlji, tako da se
bezdan pojavio.

I tamo behu viđeni u tom strahu mrtvi koji su ustali, i kako su židovi
videli ih oni rekoše: Mi smo videli Avrama, i Isaka, i Jakoba, i dvanaest
patrijarha (praoca), koji su umrli dve hiljade pet stotina godina ranije,
i videli smo Noja u telu. I sve mnoštvo je hodalo okolo, i pevalo slavu
Bogu glasno govoreći: Gospodar naš Bog koji je ustao iz mrtvih je
doveo u život mrtve, i oplijenio Pakao, i stavio ga na smrt.

Cele te noći stoga, moj gospodaru, O kralju,svetla nisu prestajala. I

mnogi od židova umreše, i behu uhvaćeni i progutani u ponore u toj
noći, tako da čak njihova tela se nisu pojavila. Ti, ja kažem, od židova
su pretrpjeli koji su govorili protiv Isusa. I jedna sinagoga je nestala iz
Jerusalema, jer sve te sinagoge koje su bile protiv Isusa behu
zahvaćene.

Od toga straha, tad, bijući u pometnji, i uhvaćen sa mnogo drhtanja, u

isti čas ja naredih šta je bilo učinjeno od njih da se zapiše, i ja sam
izvestio to vašemu veličanstvu.

1010
Osveta Spasitelja

Ova verzija legende o Veroniki je napisana u vrlo grubom latinskom,

verovatno iz sedmog ili osmog vijeka. Čitatelj će vidjeti da u ovom
dokumentu su dve različite priče, nekako nespretno spojene zajedno
– ona o Natanovom poslanstvu i ona o Veroniki.

OVDE POČINJE OSVETA SPASITELJA

U danima cara Tiberija Cezara, kada Herod je vladao, Hrist je izručen

pod Poncijom Pilatom od židova, i otkriveno je Tiberiju.

U te dane Titus (1) je bio princ pod Tiberijem u oblasti Ekiutanije, u

gradu Libije koji se zove Burgidala. A Tit je bio bolan u desnu nosnicu,
zarad raka, i svoje lice je poderao do oka. Tamo je išao neki čovjek iz
Judeje, po imenu Natan, sin Nahuma, jer on je bio Ismaelita koji je
išao od zemlje do zemlje, i od mora do mora, i na sve krajeve zemlje.
A Natan je poslan iz Judeje ka caru Tiberiju, da svoj ugovor prenesu u
grad Rim. A Tiberije je bio bolestan, i pun čireva i vručice, i imao je
devet vrsta gube. I Natan je želio da ide u grad Rim. Ali sjeverni vjetar
je duvao i otežao njegovu plovidbu, i odveo ga dolje do luke grada
Libije. A Titus, videći dolazak broda, znao je da je iz Judeje, i oni svi su
se čudili, i rekoše da nikad nisu videli nijedan brod koji dolazi iz tog
ugla. I Titus naredi kapetanu da dođe k njemu, i upita ga tko je. A on
reče: Ja sam Natan sin Nahuma, od rase Ismaelita, i ja sam podanik
Pontija Pilata u Judeji. I ja sam poslan da idem Tiberiju Rimskome
caru, da odnesem ugovor iz Judeje . I jak vetar je došao na more, i
odveo me u zemlju koju ne znam.

A Tit reče: Ako bi mogli u ikoje vreme naći išta ili pomasti ili bilja koje
bi izlečile ranu koju imam na licu, kao što vidiš, tako da budem zdrav,
i povratim ranije zdravlje, ja bih darivao ti mnoge dobre stvari. A
1011
Natan mu reče: Ja ne znam, niti sam ikad znao, za takve stvari o
kojima mi pričaš. Ali za sve to, da si bio neko skorašnje vreme u
Jerusalimu, tamo bi našao odabranoga proroka, čije ime je Emanuel,
jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. I On, na svom prvom
čudu u Kani Galilejskoj, učinio je vino od vode, i njegovom rečju On je
čistio gubave, On je osvetljavao oči on onih koji su slepo rođeni, On je
lečio uzete, On je činio da demoni beže, On je oživio tri mrtva, ženu
uhvaćenu u preljubu i osuđenu od židova da bude kamenovana On je
oslobodio, i drugu ženu zvanu Veroniku, koja je trpjela dvanaest
godina od tečenja krvi, i dođe iza Njega, i dodirnu rub Njegove odeće,
On je izlečio, i sa pet pogača i dve ribe On je posvetio pet hiljada ljudi,
da nije rekao ništa malenima i ženama, i tamo ostaše ostaci u
dvanaest košara. Sve ove stvari, i mnoge druge, behu izvršene pred
Njegovo stradanje. Nakon njegova oživljenja mi videsmo ga u tijelu
kao što je bio ranije. A Titus mu reče: Kako je on ustao ponovo iz
mrtvih, videći da je mrtav? A Natan odgovori i reče: On je očito bio
mrtav, i visio na krstu, i opet spušten sa križa, i za tri dana On je ležao
u grobnici: potom On je ustao iz mrtvih, i otišao u Pakao, i oslobodio
praoce (patrijarhe) i proroke, i celu ljudsku rasu, potom se On pojavio
svojim učenicima, i jeo je š njima, potom su ga videli kako ide u nebo.
I to je istina, sve ovo što vam kažem. Jer ja sam video sa svojim
očima, i sva kuća Izraela. I Titus reče svojim rečima:

Jao tebi, O Care Tiberije, punom čireva, i pokriven gubom, jer takva
nesreća se dogodila u tvome kraljevstvu,jer si učinio takve zakone (1)
u Judeji, u zemlji rođenja našega Gospoda Isusa Hrista, i oni su
uhvatilikralja, i predali smrti Vladara naroda, i učinili su da ne dođe k
nama i izleći te od gube, i očisti me on moje slabosti, zarad čega, da
su bili pred mojim licem, sa vlastitim rukama ja bih ubio tijela tih
židova, i objesio ih na najgore drvo, jer su uništili moga Gospoda, i
moje oči nisu bile vredne da vide Njegovo lice. I kad je on ovako
rekao, odmah rana spade sa lica Tita, i njegovo telo i lice behu vraćeni
1012
zdravi. I svi bolesni koji behu u istome mestu behu zdravi u tom času.
I Titus je plakao, i svi ostali sa njim, glasno, govoreći: Moj Kralj i moj
Bože, jer te nikad nisam video, a Ti si me izlečio, naredi mi da idem sa
brodom preko voda do zemlje Tvoga rođenja, da osvetim se na
Tvojim neprijateljima, i pomozi mi, O Gospodine, da mogu da ih
uništim, i osvetim Tvoju smrt, i Ti Gospodine, izruči ih u moje ruke. I
rekavši tako, on naredi da bude kršten. I on pozva Natana k sebi, i
reče mu: Kako si vido te krštene koji veruju u Krista? Dođi k meni, i
krsti me u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin. (2) Jer ja čvrsto
verujem u Gospoda Isu Krsta sa celim mojim srcem, i sa celom mojoj
dušom, jer nigde u svetu nema drugoga koji me stvorio, i učinio me
zdravim od mojih rana.

I rekavši tako, on posla glasnike ka Vespasianu da dođe žurno sa

svojim najhrabrijim ljudima, tako da se pripremio kao za rat.

Tad Vespasian dovede sa sobom pet hiljada naoružanih ljudi, i oni

odoše da sretnu Tita. I kada su došli u grad Libije, on reče Titu: Zašto
si učinio da dođemo ovamo? A on reče: Znaj da Isus je došao na ovaj
svijet, i bio je rođen u Judeji, u mestu zvanom Betlehem, i predali su
ga Židovi, i bičevali, i razapeli na Gori Kalvarijskoj, (3) i ustao je
ponovo iz mrtvih na treći dan. I Njegovi učenici su ga videli u istome
telu u kojem je rođen, i pokazao se svojim učenicima, i oni su verovali
u Njega. I mi uistinu želimo da postanemo Njegovi učenici.

Sad, idemo i uništimo Njegove neprijatelje sa zemlje, da znaju da

nema nikoga kao Gospod naš Bog na licu zemlje.

Sa ovim naumom, oni su otišli iz grada Libije koji je zvan Burgidala, (4)
i odoše na palubu broda, i nastaviše u Jerusalem, i opkoliše
kraljevstvo Židova, i počeše da ih šalju u uništenje. I kada kraljevi
židova su čuli za njihove radnje, i nestanak zemlje, strah dođe na njih,

1013
i behu u velikoj zbunjenosti. Tad Arhelaj (5) bi zbunjen u svojim
rečima, i reče svome sinu:

Moj sine, uzmi moje kravljevstvo i sudi, i savetuj se sa drugim

kraljevima koji su u zemlji Judeje, kako bi mogao izbeći od
neprijatelja. I rekavši ovako, on izvuče svoj mač i nasloni se na njega, i
okrenu svoj mač, koji je bio veoma oštar, i ubode ga sebi u grudi, i
umre. I njegov sin pridružio je sebi druge kraljeve koji su bili poda
njim, i oni se savetovaše među sobom, i odoše u Jerusalim sa
njihovim vođama ljudi koji su bili u njihovu savetu, i stadoše u istome
mestu sedam godina. I Tit i Vespasian se savetovaše i opkoliše grad. I
oni učiniše tako. I sedam godina kad je napunjeno, oni su bili u velikoj
gladi, i u potrebi za hlebom i počeše da jedu zemlju.

Tad svi vojnici koji behu od četiri kralja se savetovaše među sobom, i
rekoše: Sada smo sigurni da ćemo umreti: šta će Bog učiniti nam? Ili
šta dobar nam je život, jer Rimljani su došli da uzmu naše mesto i
narod? Bolje je za nas da ubijemo jedan drugog, nego da Rimljani
kažu da su nas ubili, i stekli pobjedu nad nama. I oni izvukoše svoje
mačeve i ubiše se međusobno, i umreše, do broja dvanaest hiljada
ljudi. Tad je bio veliki smrad tamo u tome gradu od leševa mrtvih
ljudi. I njihovi kraljevi bojali su se veoma do smrti, i nisu mogli
podnositi njihov smrad, niti sahraniti ih, niti izbaciti ih iz grada. I oni
rekoše jedan drugom: Šta da radimo? Mi uistinu predali smo Hrista
smrti, i sada smo predani smrti sami. Hajde da pognemo naše glave, i
damo ključeve grada Rimljanima, jer Bog je već predao nas smrti. I
odmah oni odoše na zidove grada i svi vikaše glasno,govoreći: Tite i
Vespasiane, uzmite ključeve grada, koji su vam dati od Mesije, koji je
zvan Hrist.

Tada oni se predaše u ruke Tita i Vespasiana, i rekoše: Sudite nam,

videći da treba da umremo, jer mi smo sudili Hristu, a on je predat
bez razloga. Tit i Vespasian uhvatiše ih, i neke su kamenovali, a neke
1014
obesili na drvo, s nogama gore a glavom dole, i probadaše ih
kopljima, a druge dadoše da budu prodati, a druge podeliše među
sobom, i učiniše četiri dela od njih, baš kao što su učinili sa odećom
Gospoda. I oni rekoše: Oni su prodali Hrista za trideset srebrenih
novčića, a mi čemo prodati trideset njih za jedan dinar. I oni učiniše
tako. I učinivši tako, oni osvojiše celu zemlju Judeju i Jerusalem.

Oni su tražili za licem portreta (1) Isusa, kako bi našli. (2) I oni nađoše
ženu zvanu Veroniku koja ga je imala. Tada oni uhvatiše Pilata, i
poslaše ga u zatvor, da bude čuvan od četiri kvadrona (skupina od 4)
vojnika na vratima zatvora. Tada oni poslaše njihove glasnike Tiberiju,
caru grada Rima, da bi on poslao Velosianusa ka njima. I on im reče:
Uzmi sve šta je potrebno za tebe na moru, i idi dole u Judeju, i potraži
jednoga od učenika onoga koji je zvan Hrist i Gospodin, da bi on
došao k meni, i u ime njegova Boga izliječio me od gube i slabosti
kojima sam danima neizmerno mučen, i od mojih rana, jer sam
bolestan. I oni poslaše kraljevima židova, koji su potčinjeni mojoj
vlasti, tvoje sile i užasne naprave, jer su oni osudili na smrt našega
Isusa Krista našega Gospodina. I ako nađeš tamo čovjeka koji me
može osloboditi od ove moje slabosti, Ja ću verovati u Krista Sina
Božijeg, i krstiti ću se u njegovo ime. A Velosianus reče: Moj
gospodaru care, ako ja nađem takvoga čovjeka koji bi mogao pomoći
ti i osloboditi nas, koju nagradu da mu obečam? Tiberije mu reče:
Pola moga kraljevstva, bez podvale, da bude u njegovim rukama.

Tad Velosianus odmah ode, i ode na brod, i digao je jedro u brodu,i

otišao ploviti morem. I plovio je godinu i sedam dana, nakon čega je
došao u Jerusalem. I odmah on naredi nekima od židova da dođu k
njemu, i poče pažljivo da pita koja su bila dela Kristova. Tad Josif, iz
grada Arimateje, i Nikodim, dođoše u isto vreme. I Nikodem reče: Ja
videh ga, i ja znah da uistinu On je Spasitelj svijeta. I Josif mu reče: I ja
ga uzeh dole sa krsta, i položih ga u novu grobnicu, koja je bila

1015
odsećena od stene. I židovi su me držali zatvorenog na dan pripreme,
u večer, i dok sam stajao u molitvi na Subotnji dan, kuća je visjela za
četiri ugla, i ja videh Gospoda Isusa Hrista kao sjaj svetla, i iz straha ja
padoh na zemlju. I On mi reče, Pogledaj na mene, jer ja sam Isus, čije
telo ti si sahranio u tvoju grobnicu. I ja mu rekoh, Pokaži mi grobnicu
gde sam te položio. A Isus, držeći moju ruku u svojoj desnoj ruci,
odveo me do mesta gde sam ga sahranio. (3)

I tamo dođe također žena zvana Veronika, i ja rekoh mu: I ja dodirnuh

u masi rub Njegove odeće, jer dvanaest godina ja sam trpjela tečenje
krvi; i on odmah izlečio me. Tad Velosianus reče Pilatu: Ti Pilate,
bezbožni i okrutni, zašto si ubio Sina Božjeg? A Pilat odgfovori: Njegov
vlastiti narod, i glavni sveštenik Ana i Kajafa, dadoše ga meni.
Volosianus reče: Bezbožni i okrutni, ti si vredan smrti i okrutnoj kazni.
I on posla ga nazad u zatvor. I Velosianus na kraju tražio je lice pojave
Gospoda. I svi koji behu u tom mestu rekoše: Žena Veronika ima
portret Gospoda u njenoj kući. I odmah on naredi da ona bude
dovedenea pred njega. I on joj reče: Imaš li portret Gospodina u
svojoj kući? Ali ona reče, Ne. Tad Velosianus naredi da ona bude
mučena, dokle ne odustane od portreta Gospoda. I ona je bila
primorana reči: Imam ga u čistoj lanenoj tkanini, moj gospodaru, i ja
danom klanjam joj se. Velosianu reče: Pokaži mi je. Tada ona pokaza
portret Gospoda.

Kad Velosianus je vidje, on pokloni se na zemlju, sa spremnim srcem i

iskrenom vjerom on je držao, i umotao u zlatnu tkaninu, i stavio u
kovčeg, i zapečatio sa svojim prstenom. I on se zakle zakletvom i reče:
Tako živ bio Gospod Bog, i zdravljem Cezara, nijedan čovjek neće više
videti je na licu zemlje, dokle ne vidim lice moga gospodara Tiberija. I
kad je on tako izgovorio, prinčevi, koji behu upravitelji Judeje,
uhvatiše Pilata da ga vode u luku. I on uze portret Gospoda, sa svim
Njegovim učenicima, i oni odoše na brod isti dan. Tad žena Veronika,

1016
zarad ljubavi Hrista, ostavi sve šta je posedovala, i slijedila je
Velosianusa. A Velosianus joj reče: Šta želiš ženo, ili šta tražiš? A ona
odgovori: Ja tražim sliku našega Gospodina Isusa Hrista, koji me
osvetlio, ne zarad mojih zasluga, već kroz Njegovu svetu ljubav. (1)
Vrati mi sliku moga Gospodina Isusa Krista, jer zbog ovoga ja umirem
pravednom čežnjom. Ali ako mi je ne vratiš, ja neću otići dokle ne
vidim gde si je stavio, jer Ja, najjadnija žena koja sam, ću služiti Njemu
sve dane moga života, jer ja verujem da On, moj Spasitelj, živi večno.

Tada Velosian naredi da žena Veronika bude uzeta s njim u brod. I

jedra behu podignuta, oni krenuše da idu u brod u ime Gospoda, i
putovali su preko mora. Ali Titus, zajedno sa Vespasianom, otišao je u
Judeju, osvećujući sve barode na njihovoj zemlji. (2) Na kraju godine
Velosian dođe do grada Rima, dovede svoj brod u rijeku koja se zove
Tiber, i uđe u grad koji se zove Rim. I on posla svoga glasnika ka
svome gospodaru Tiberiju caru u Lateran o svome uspješnom
dolasku.

Tad Tiberije car, kada je čuo poruku od Velosianusa, radovao se

uveliko, i naredio mu da dođe pred njega. I kad je on došao, on pozva
ga, govoreći: Velosianus, kako si došao, i šta si video u regiji Judeje
Hrista Gospoda i njegove učenike? Reci mi, molim te, da on ide da
izleči me od moje slabosti, da bih odjednom bio očišćen od te gube
koja mi je uzela telo, i da predam moje celo kraljevstvo u tvoju vlast i
njegovu.

I Velosian reče: Moj gospodaru care, Ja nađoh tvoje sluge Tita i

Vespasiana u Judeji kako se boje Gospoda, i oni behu očišćeni od
njihovih čireva i bolova. I ja nađoh da svi kraljevi i vladari Judeje su
bili obešeni od Tita; Ana i Kajafa su bili kamenovani, Arhelaj je ubio
sam sa svojim kopljem, a ja sam poslao Pilata u Damask u okovima, i
držao u zatvoru pod sigurnim držanjem. Ali sam također spoznao o
Isusu, koga židovi su najzlobnije napali sa mačevima, i palicama i
1017
oružjem; i oni razapeše ga koji je trebao biti oslobođen i prosvetliti
nas, i da dođe nam, i oni obesiše ga na drvo. I Josif dođe iz Arimeteje,
i Nikodim sa njim, noseći mješavinu smirne i aloja, oko stotinu funti ,
da pomažu tijelo Isusa, i oni skinuše ga sa križa, i položiše u novu
grobnicu. I na treći dan on najizvesnije ustao je iz mrtvih, i pokazao se
svojim učenicima u istome telu u kojemu je bio rođen.

Na kraju, nakon četrdeset dana, oni ga videše kako ide u nebo.

Mnoga, uistinu,i druga čuda Isus je učinio pre stradanja i poslije. Prvo,
vodu je učinio vinom, on podizao je mrtve,čistio gubave, davao je vid
slepima, liječio nepokretne, istjerivao demone, činio je da gluhi čuju,
a nijemi da govore; Lazar, kad je bio četiri dana mrtav, on je podigao
iz grobnice; žena Veronika, koja je trpjela od tečenja krvi dvanaest
godina, ona je dotakla rub njegove odeće, i bi zdrava.. Tada je
zadovoljilo Gospodara u nebesima, da Sin Božiji, koji, poslat u ovaj
svijet kao prvo-stvoreni, je umro na zemlji, da pošalje svoga anđela; i
on zapovedi Titu i Vespasianu, koje ja znah u tom mestu gde tvoje
prijestolje je. I zadovoljilo je Boga Svemogućega da oni odu u Judeju i
Jerusalem, i uhvate tvoje podanike, i osude ih, kako je bilo, na isti
način kao što su oni učinili kada su tvoji podanici uhvatili Isusa i
svezali ga.

I Vespasian potom reče: Šta da radimo sa onima koji ostanu? Tit

odgovori: Oni su obesili našega Gospodina na zeleno drvo, i udarili ga
kopljem, sada hajde da ih obesimo na suho drvo, i probodemo
njihova tela kopljem. I oni učiniše tako. I Vespasian reče: Šta s onima
koji su ostali?

Titus odgovori: Oni su uzeli tuniku našega Gospoda Isusa Krista, i od

njenapravili četiri dela, sad hajde da ih uhvatimo, i podelimo u četiri
dela, --tebi jedan, meni jedan, tvojim ljudima jedan, i mojim slugama
četvrti deo. I oni učiniše tako. I Vespasian reče: Ali šta čemo učiniti sa
onima koji su ostali? Titus mu odgovori: Židovi su prodali našega
1018
Gospoda za trideset komada srebrenjaka: sad hajde da prodamo
trideset njih za jedan komad srebra. I oni učiniše tako. I oni uhvatiše
Pilata, i predadoše ga meni, i ja stavih ga u zatvor, da bude čuvan od
četiri kvadrona (skupina od 4) vojnika u Damasku. Tad oni učiniše
potragu veliku da nađu portret Gosoda, i nađoše ženu zvanu Veronika
koja je imala sliku Gospodina. Tad car Tiberije reče Velosianusu: Imaš
li je? A on odgovori: Imam je u čistoj tkanini od zlata, umotana kao
marama. I Car Tiberije reče: Donesi k meni, i raširi je pred mojim
licem, da ja, padnem na zemlju i pognem svoja kolena, i poklonim joj
se na zemlji. Tad Velosian raširi svoju maramu sa tkaninom od zlata
koja je bila slika Gospodina koja je bila utisnuta, i car Tiberije vidje je.

I on odmah je obožavao sliku Gospoda sa čistim srcem, i njegovo telo

bi očišćeno kao telo malog deteta. I svi slepi, i gubavi, hromi, nijemi,
gluhi, oni obuzeti različitim bolestima, koji behu tamo prisutni, behu
izlečeni, i očišćeni. I Car Tiberije pognu svoju glavu i savi svoja koljena,
govorivši ovako: Blagoslovena je utroba koja je nosila Tebe, i grudi
koje si Ti sisao, i on zavapi ka Gospodaru, govoreći sa suzama:

Bože nebesa i zemlje, ne dozvoli mi da grešim, već utvrdi moju dušu i

moje telo, i stavi me u Tvoje kraljevstvo, jer u Tvoje ime ja verujem
uvek: oslobodi me od svih zala, kao što si Ti oslobodio troje dece od
peći plamteće vatre.

Tad reče car Tiberioje ka Velosianu. Velosiane, jesi li video ikoga od

tih ljudi koji su videli Hrista? Velosian odgovori: Jesam. On reče: Jesi li
ih pitao kako oni krste one koji veruju u Hrista? Velosian reče: Ovde,
moj gospodaru, imamo jednoga od učenika Kristovih lično. Tad on
naredi Natanu da bude pozvan k njemu. Natan stoga dođe i krstio ga
je u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amin. Odmah car Tiberije, bi
zdrav od bolesti svih, popne se na tron, i reče: Blagosloven si Ti, O
Gospode Bože Svemočni, i vrijedan hvale, koji si oslobodio me od
zamke smrti, i očistio me od svih mojih bezakonja, jer ja sam uveliko
1019
grešio pred Tobom, O Gospodine moj Bože, i nisam vredan da vidim
Tvoje lice. I tada car Tiberije bi upućen u sve stvari vjere, pun, i sa
jakom vjerom.

Neka taj isti Bog Svemočni, koji je Kralj kraljeva i Gospodar

gospodara, sam zaštiti nas u Njegovoj vjeri, i odbrani nas, i izbavi nas
od svake opasnostio i zla, i udostoji se donijeti nas u život večni, kad
ovaj život, koji je privremen, prođe; koji je blagosloven u vijeke
vekova. Amin.

1020
Riječ prevoditelja

Ovu zbirku prevodio sam sa dostupnih mesta o nekanonskoj

literaturi, u ovom redu apokrifima novoga zaveta koji uključuju
evanđenja, djela pojedinih apostola, apokalipse ili otkrivenja I
pseudonimne spise. Mjesta odakle sam izvore uzimao dati ću u
popisu literature.

Ovo su dela koja pripadaju proširenom biblijskom krugu I izučavanju,

ova dela nisu relevantna kao samo pismo,crkva ih je odbacivala, ali se
ista literatura oduvijek širila crkvom, tako da je nalazila razna utočišta
I bila prepisivana.

Neke tekstove sam preuzeo posebno ona koptska, ali nisam sva tako
da sam ostavio da ostalo što pripada koptskoj zbirci Nag Hammadija
se tamo I nađe I čita, osobno tu zbirku ne nalazim toliko bitnom ili
relevantnom, ali neke stvari sam preuzeo od tamo, želeći da ova dela
budu dostupno prevedena u naš jezik, dakle nije mi bitno da činim
prevod ako prevod već ima I zasigurno verovatno je bolji od moga, jer
u mom prevođenju ima manjkavosti ali ne toliko bitne, budući da ovi
spisi nisu javno izloženi, to sam se potrudio, znajući da isti možda I
stoje po nekim zbirkama knjiga u nekim policama negde.

Evanđelja detinjstva Isusova I vezana za Mariju su svakako

interesantna. Što se tiče dela ja sam tu rezervisan jer u dosta njih se
propoveda devičanstvo odnosno vanbračnost, nasuprot božjoj
zapovesti da se ljudi šire I množe kako bi bili na zemlji. Ja sam u veri
izučavajući sve, utvrđen u Islamu I Kur’anu I onome ponajprvo što se
tamo kaže kao proročki slijed prema Isusu I nakon Isusa , od praotaca,
Adama, Noja, Abrahama, Mojsija do Isusa I na kraju Muhameda, tako
da je moje mišljenje o braku utemeljeno na tome. Devičanstvo je
nešto što grešan čovek I slab u principu ne može da drži, zato je sveti

1021
Petar pobegao od žena. Jakovljeva otkrivenja nisam preuzeo jer ih ne
smatram bitnim, I na kraju su pseudonimni spisi.

Želja mi je bila između dva uskrsa završiti ovo u čemu sam koliko se
može reći I uspio, mada nisam verovao, postoje možda još neke stvari
koje ću u nekom daljnjem periodu možda doraditi. Također imaju I
dela koja nisam ovde hteo uvrstiti, a sve što je vidi se u popisu dela.
Želja mi je da ovo bude dostupno na jeziku južnih slavena, bilo
hrvatskom, bosanskom ili srpskom, tj. crnogorskom.

Mišljenje o ovim delima najbolje da svako ima čitajući ih. Ja bih u

prvom redu preporučio Evanđelja o detinjstvu Isusa Hrista I o Mariji,
sve ostalo je neuporedivo sa Svetim Pismom.

Ponirski prevod

1 Maj 2021

1022
Literatura

http://wesley.nnu.edu/sermons-essays-books/noncanonical-
literature/

http://www.earlychristianwritings.com/index.html

https://www.newadvent.org/fathers/

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Gospels

https://en.wikipedia.org/wiki/New_Testament_apocrypha

https://en.wikipedia.org/wiki/Acts_of_the_Apostles_(genre)

Gnostika - Izvorni Koptski Tekstovi - knjiga

I drugi dostupni izvori

1023
Ponirski prevod

1 Maj 2021

1024