Professional Documents
Culture Documents
Srednjevjekona Bosanska Država Sima Ćirković
Srednjevjekona Bosanska Država Sima Ćirković
ISTORIJA SREDNjOVEKOVNE
BOSANSKE DRŽAVE
BEOGRLD
1964
ISTORNJA SREDŠOVEKOVVE BOSAISKE DRŽAVEPREDGOVOR
PREDGOVOR
U ravnomernom smenjivanju opštih pregleda i pojedi- načnih
istraživanja, tako karakterističnom za razvoj istorijske nauke, nalazimo
se na polju srednjovekovne bo- sanske istorije već dosta dugo u
periodu izrazito istra- živačkih napora. „Dve posleratne decenije su bile
vrlo plodne ne samo u postizanju pojedinačnih rezultata, već i u
monografskim zahvatima prostranih područja srednjo- vekovnog života
ove naše zemlje. Ukupno znanje o bosanskoj srednjovekovnoj
prošlosti, obogaćeno velikim brojem no- vih detalja, daleko je
mnogostranije i dublje nego što je ikad ranije bilo i razlikuje se
umnogome od onoga što su nam kroz svoja dela saopštili poslednji
ggisci celovitih pregleda srednjovekovne bosanske istorije. Rezultati
no- vijih posebnih istraživanja se već ne daju uklopiti u stare
koncepcije; očigledno je došlo vreme da se u skladu sa napretkom
studija u posebnim istraživanjima izmeni i slika o celini. Dobro je
poznato, međutim, kako je teško odvažiti se na takav poduhvat. Pored
velikih napora koje iziskuje i ogromne odgovornosti koju nalaže, on
dovodi do sasvim relativnog rezultata. Jedan celoviti prikaz, i kad je
najbolje uspeo, počinje da zastareva čim je izišao iz štampe. I sam
autor mu mora u interesu nauke želeti da što brže zastari i bude
prevaziđen. Da se uprkos svemu prihvatim toga posla savetovalo mi je
višestruko osećanje dužnosti: prema autorima posebnih istraživanja čiji
re- z^ctati dobijaju puni značaj i smisao kad su integrirani u bpšti
prikaz; prema onima koji će se ogledati na polju istorije Bosne, kojima
će ukupni pregled dobrodoći kao
10 СИМЛ ТхИРКОВТСЋ
BOSANSKE DRŽAVE
UVOD
.Što se, uprkos svemu tome, istorija srednjovekovne Bo- sne nije sasvim
zaboravila, treba zahvaliti dubrovačkim istoričarima. Pod kraj XVI veka su u
Dubrovniku, koji je dotle imao samo skromnu analistiku, pod utIcajem uzora koje
je pružala italijanska humanistička istoriografija, sazrevala prva značajna
istorijska dela: Kraljevstvo Slo- vena (II tedpo 6.edI 51agiJ mljetskog opata
Mavra Orbinija1 i Izvod iz dubrovačkih letopisa (Sorgozo ggzGgeIo AedN
appaI <I Kaiza) Jakova Lukarevića.2 Mnogostruke, tesne i trajne veze
južnoslovenskih država na Balkanu i Dubrov- nika bile su poznate njegovim
lrvim istoričarima. U pu- nom smislu to važi za Mavra Orbinija, za koga je rečeno
da daje „prošlost svoga grada u prostranom prikazu istorije svih Južnih Slovena"
(N. Radojčić). Istorija Bosne je ve- oma trezveno opisana na poslednjih pedeset
strana Orbinp- jevog dela. Mestimično su korišćeni u međuvremenu izgu- bljeni
izvori, te je spis mljetskog opata i danas neobično dragocen.8 Interes Jakova
Lukarevića je više vezan za rodni grad, no i pored toga, on ima dovoljno povoda
da go- vori o Bosni na mnogim mestima svoga nespretno kompono- vanog dela.
Kao i njegov saEremenik i prijatelj Orbini, i Lukarević je za sastavljanje svoga
spisa upotrebio veliki broj dela. Od izvanredno velikog interesa je činjenica da je
Lukarević zabeležio i dva dela koja bi trebalo da po- tiču iz srednjovekovne
Bosne. Prvi je Ue1ettvIsK MŠsć. sgot$1a <I Vozgpa, po kome, kako sam
navodi, prikazuje delo- vanje Nemanje i njegove braće u Primorju, a drugi je
Iisgu Natioge NagoaIsć sgop1$1a Etapie1e Steso. Njega je koristio pričajući
o buni u Bosni posle smrti bana Stjepana I Ko- tromanića i o bežanju njegove
udovice i njenih sinova u Dubrovnik.4 Oba ova znamenita dubrovačka pisca su
svojim delima izvršila veliki uticaj na dalji razvitak naše istoriografije. Oni su
svetskoj nauci dali podatke o Ju- žnim Slovenima na kojima će se temeljiti
prikazi njihove istorije u XVII i XVIII veku.
dosta često u XIV veku. Pored toga, on je u dodatku spomenute knjige objavio
tekstove nekoliko izvora koji sadrže značajne podatke za bosansku istoriju (spisi
Tome arhiđakona, Mihe Madkjeva, Pavla Pavlovića i dr.).
Naročito je dragocena arhivska građa koju je Lučić upo- trebio i često doslovno
objavio u svome drugom delu Me- totge 1z1og1sće sI Tgadipo ota s1e11o
Tgai (Venecija, 1673) i u dopunama i ispravkama svojih glavnih dela.'1
Niz dela stvorenih u toku XVIII veka završava Isto- rija Srbije i Bosne,
izvanredno plodnog nemačkog istori- čara Johana Hristijana Engela, koja se
pojavila u samom početku XIX veka.14 Kao i Šimekovo delo, Engelov spis
predstavlja deo jedne istorije Ugarske i pridruženih ze- malja. Engelova revnost
u traženju nepoznate izvorne građe nije došla do izražaja u prikazu bosanske
istorije, tako da se ona temelji na vestima koje su prikupili raniji istoričari.
Naročito je mnogo Engel preuzimao iz dela Ra- jića i Pejačevića. Njegova
istorija Srbije i Bosne je mnogo čitana i tokom decenija je bila glavni izvor
obaveštenja o prošlosti naših zemalja.
Tokom XVIII veka javljaju se, pored opštih pregleda političke istorije, i
prvi spisi koji obrađuju crkvenu istoriju Bosne. Najvažniji je ogroman rad jezuite
Danijela Farlatija Šuggsitp zasgit,15 kome je bio cilj da prikaže istoriju katoličke
crkve kod Južnih Slovena. Farlati je izneo na svetlost dana znatan broj dotle
neiskorišćenih izvora, pre svega papskih bula i dokumenata nastalih u crkvenim
središtima naših zemalja.10 Izlaganje u sedam velikih tomova podeljeno je po
biskupijama, i Bosna je do- bila mesto u IV tomu, mada važnih podataka ima i u
VI tomu gde se obrađuje istorija dubrovačke crkve. Izvori koje je Farlati sakupio
dali su mu uvida u specifičnost bosan- skih crkzenih prilika, tako da je on, u
stvari, prvi isto- ričar bosanske jeretičke crkve i začetnik jedne snažne struje u
našoj istoriografiji. Posebno proučavanje crkve- nih prilika u Bosni, koje je
privlačilo isto tolkko pa- žnje i kao sva ostala bosanska istorija zajedno,
nadoigzuje se upravo na Dani]ela Farlatija.
13 СИМА ЋИРКОВИЋ
Prva polovina XIX veka bila je u istoriografskom lo- gledu veoma jalova.
Oduševljenje za srednji vek, kojim je bio ispunjen intelektualni život zapadne
Evrope u ovo doba i koje je dalo podsticaj za nastanak veoma vrednih dela i
jedva do danas nadmašenih publikacija izvora, nije moglo odjeknuti u lašim
zemljama. Nije bilo ni opštih društvenih uslova ni razvijene inteligencije, a s
druge strane, više nego skromna kultura Južnih Slovena nije nipošto bila
zasićena klasicizmom. Jedina istorija, koja se i dotle negovala, bila je
srednjovekovna istorija, a ona nije zabeležila nikakav uspon: domaći ljudi još
nisu bili dorasli zadacima koje je vreme postavljalo, a stranci, čiji je doprinos
dotle bio pretežan, okrenuli su se svojoj narodnoj prošlosti.
U ovo doba se opaža vraćanje interesa za istoriju Bo- sne i kod stranih
istoričara. Neosporno najveće zasluge ima Konstantin Jireček (1854—1913) 36
koji se Bosnom bavio u okviru srpske istorije, kojoj se u najve*ćoj meri posvetio
od kako je otkrio bogatstvo i vrednost dubrovačke arhivshe građe. Podaci
dubrovačkih arhivskih izvora su omogućili novo veliko osvežavanje i
produbljivanje studija o prošlo- sti Bosne. U orijentaciji prema izvornoj građi
Dubrovač- kog arhiva, na Jirečeka se naslanja jedna snažna struja u našoj
medijevalistici, koja je imala svoje predstavnike u skoro svakoj generaciji
naučnika i koja je dala najplodnije i najznačajnije doprinose poznavanju
20
vekovni period kao njihov veliki učitelj. Jovan Radonić (18 7 3—19 5 6)37 i Aleksa Ivić (1881—
1948)88 svoj naučni rad su započeli monografijama posvećenim pojedinim lično- stima iz bosanske
istorije. Korisne priloge je dao i Sta- noje Stanojević (1874—1937),88 a Nikola Radojčić,40 takođe
Jirečekov učenik, osvetlio je mnogostruko istoriografiju o Bosni. Iz Jirečekovog kruga je izašao i
Vladimir Ćo- rović (1885—1941),*} koji se istorijom Bosne istrajno bavio u toku čitavog svog
naučnog rada. U Hrvatskoj, na počethu veka, dao je svoje značajne doprinose poznavanju prošlosti
Bosne znameniti' istoričar Ferdo Šišić (1869—1940).-12 U monografiji o Hrvoju Vukčiću, on je
iscrpno prikazao razdoblje s kraja XIV i početka XV veka, u kojem je bosanska istorija tako tesno
povezana sa hrvatskom. Šišić je dao takođe i jedan pregled čitave istorije Bosne u okviru hrvatske
istorije. Za napredak studija o prošlosti srednjo- vekovne Bosne do prvog svetskog rata, vrlo
koristan je bio rad Mađara Lajoša Talocija (TćaPosgu 1854—1918), i to da- leko više zbog
organizovanja edicija izvora i sakupljanja građe, nego zbog samostalnih rasprava.
Posle Prvog svetskog rata. obnovljen je rad naučnih ustanova, pokrenute su nove
publikacije, ali je intenzi- tet studija opao, mada su opšti uslovi za negovanje nacio- nalne istorije
u novoj državi bili znatno povoljniji. Do- brim delom to treba pripisati smeni generacija — u
toku rata je umro niz značajnih naučnika, među njima i Kon- stantin Jireček — i izvesnom
rasprostiranju istoriograf- skih napora u širinu, usled toga što su istoričari mlađe generacije počeli
poklanjati svoju pažnju čitavom nizu dotle zapuštenih naučnih oblasti. Bosni je ostao veran
Vladimir Ć.orović, koji je rad na istoriji svoga rodnog kraja, započet još u Sarajevu, nastavio i
kao profesor Beogradskog univerziteta. Posebnim raspravama on je u toku dve decenije
pripremao tle za jedan celovit prikaz bosanske istorije.
22 СИМА •Е.ИРКОВИЋ
U periodu između dva rata, razbuktala se diskusija o osnovnim pitanjima bosanske crkvene
istorije. Pokrenuo ju je profesor bogoslovije Vaso Glušac, koji se inače nije isticao proučavanjem
bosanske istorije. On se vratio sta- roj tezi Petranovića, koju su u međuvremenu zastupali pisci-
diletanti u lokalnim publikacijama, i dokazivao da je bosanska crkva bila pravoslavna. U čitavo
pitanje je unošeno dosta nacionalne i političke strasti i Gluščeva 'teza‘je u krugovima.. kojima je
godilo pravoslavlje u srednjo- vekovnoj Bosni, naišla na odobravanje veće nego što je zasluživala
po svojoj utemeljenosti i naučnoj vrednosti. Znatno docnije, u godinama uoči rata, na istu
poziciju te- meljnog odbacivanja čitave koncepcije Račkog o dualistič- kom karakteru bosanske
crkvene organizacije, stao je i za- grebački istoričar Jaroslav Šidak. On se odlučno ogradio od
Glušca/;; jer mu nije bilo teško da pokaže neodrži- vost teze o pravoslavlju. Po njegovom
shvatanju, crkva bo- sanska je „bila jedna kršćanska zajednica s podlogom u ćirilometodijevskoj
baštini, podjednako nezavisna o Rimu i Carigradu, i nije imala u sebi nikakvih heretičkih
elemenata dualističkog tipa“. Svoje shvatanje „problema bosanske crkve“ Šidak je branio sa
daleko više znanja i argumenata, ali ga je izgradio na istim metodski neodr- živim temeljima: na
apriornom odbacivanju podataka ka- toličkih izvora.
U samo predvečerje Drugog svetskog rata, 1940. godine, pojavio se dosad najobimniji i
najpodrobniji prikaz sred- njovekovne bosanske prošlosti — „Historija Bosie“, Vla- dimira
Ćorovića. U knjizi zamišljenoj kao prvi deo jedne velike istorije Bosne sve do 1918, Ćorović je
stigao da izloži prošlost Bosne od preistorije do 1482. godine. Uvodni delovi su razrađeni osobito
podrobno, tako da se tek posle sto strana čitalac sreće sa Slovenima, a sve do posle Kulinog doba
izlagana je uporedo i čitava istorija Srbije. „Historija Bosne“ je izrađena na osnovu svih tada
poznatih izvora i literature i na osnovu neobjavljene arhivske građe koju je Ćorović godinama
sakupljao u Du- brovačkom arhivu. Sve je to omogućilo, zajedno sa znatnim brojem prethodnih
detaljnih studija, da Ćorovićevo delo bude neuporedivo sadržajnije i potpunije od svih ranijih
pregleda bosanske istorije. Pa ipak, ni na njega se ne mo- žemo uvek i u svemu osloniti.
Dubrovačka građa je kori- šćena nepotpuno, tako da se, naročito za period od XIV veka nadalje,
moraju učiniti mnogobrojne dopune i ispravke. I koncepcija dela u celini bila je zastarela već u
trenutku njegove pojave. Kao i u ranijem Klaićevom prikazu, privredni, društveni i kulturni
razvoj je za- nemaren. Ponešto što sami izvori neposredno daju ili što je utvrđeno u ranijim
radovima, spomenuto je, ali su ostale nepovučene osnovne linije društvenog i privred- nog
kretanja. U pitanjima crkvene istorije, Ćorović je po- državao koncepciju Račkog, ali je činio
tolike ustupke njenim protivnicima da je gotovo došao do kompromisnog rešenja. Osim toga, delo
nemn jasne ni u|tut|»čtt.*<m razvi- tkom opravdane periodizacije, niti podel« koja 6i olak- šala
23 СИМА •Е.ИРКОВИЋ
1954. shvatanje Račkog prihvatio kao opšti okvir za rešenje problema, a Vaso
Glušac je došao do apsurdne pozicije negiranja dua- lističke jeresi uopšte. 4 5 I
posle toga, pitanje bosanske crkve nije prestalo da zaokuplja istraživače, težište
in- teresovanja se pomerilo prema bosanskim rukopisima i arheološkim
spomenicima.
Karakteristična ra posleratni period je činjenica da se istorija Bosne neguje u svim našim većim
naučnim centrima, od JBubljane gde je Gregor Čremošnik (1890— 1958)48 razvijao pomoćne
discipline i prounavao pojedina pitanja iz političkog razvitka, preko Zagreba, gde se Ja- roslav
Šidak aktivno bavi crkvenom istorijom, do Beo- grada, gde je Mihailo Dinić pored szog szestranog
istra- živačkog rada prema bosanskoj istoriji uputio nekoliko svojih učenika. U Beogradu je, pored
toga, grupa istoričara umetnosti (Svetozar Radojčić, Vojislav Đurić, Jovanka Maksimović, Ivanka
Nikolajević) dala značajne doprinose poznavanju srednjovekovne bosanske umetnosti. Veći značaj
nego što ga je imalo ikad ranije, dobilo je Sarajevo, kao centar u kojem se radi na bosanskoj
istoriji. Uz stare i zaslužne ustanove i publikacije, Sarajevo je dobilo u po- sleratnom periodu svoj
univerzitet i Naučno društvo i veoma važne publikacije, kao što su izdanja Naučnog dru- štva i
Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercego- vine. Ovaj naučni centar ima i svoje
medijevaliste koji su istoriju srednjovekovne Bosne zadužili svojim veoma vred- nim doprinosima.
Pre svih, to su Akto Babić, čije je inte- resovanje posvećeno pitanjima unutrašnjeg razvitka sred-
njovekovne bosanske države i Desanka Kovačević, istori- čar srednjovekovne bosanske privrede.
Važna arheološka istraživanja srednjovekovnih spomenika preduzima Zemalj- ski muzej u
Sarajevu; on je započeo i dve veoma važne pu- blikacije: korpus srednjovekovnih bosanskih
natpisa i korggus srednjovekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika^GLAVA PRVA
OBRAZOVANjE BOSANSKE DRŽAVE (X—XII v.)
IZVORI
Veoma je oskudna građa na kojoj počiva naše poznavanje najstarije bosanske istorije.
Nekoliko fragmentarnih vesti kod pisaca X i XII veka predstavljaju jedinu podlogu za prika-
zivanje šenog najranijeg perioda. Na prvom mestu stoji vizan- tijski car Konstantin VII
Porfirogenit sa delom O narodila (H>e ab.t 1p 1z 1tapb .0 Gtreggo). Sin Lava VI Mudrog, car
Konstan- tin VII (912—959), ostavio je u istoriji daleko značajniju uspo- menu kao pisac nego
kao vladalac. Od njegovih dela za istoriju Bosne je interesantan samo pomenuti spis u kome se
nalaze oba- veštenja o doseljenju, oblastima i državama Južnih Slovena. Temeljna kritička
proučavanja spisa O narodila pokazala su da on predstavlja kompilaciju u kojoj se gotovo ne
oseća ori- ginalno stvaranje piščevo. Mnoga ponavljanja, kompozicioni ne- dostaci i neusklađene
vesti pokazuju da je siis sastavljen sd većeg broja manjih spisa, fragmenata tuđih dela,
diplomatskih i drugih izveštaja, itd. To je samo uvećalo njegovu izvornu vrednost.1
Sasvim drukčijeg karaktera je naš drugi glavni izvor za ovo razdoblje, Letopis Popa
Dukljanina ili Barski rodoslov, kako bi pre trebalo nazvati ovaj spis. Ovaj skromni sastav ne-
poznatog pisca nastao je u Baru, u drugoj polovini XII veka, najverovatnije u vremenu od 1160.
do 1180. godine.1 Velika je razlika u pogledu sadržaja između početnih i završnih glava
Rodoslova. U prvom delu se iznosi genealogija kraljeva nekakve fiktivne zajedničke države svih
Južnih Slovena na teritoriji od Dunava do Jadranskog mora i od Istre do Drača. U njoj se mešaju
sasvim fantastična lica sa imenima vladalaca pozna-
t
tim iz drugih izvora, sze u potgguno pobrkanom hronološkom redu. Završni deo Ba-rskog rodoslova
se ograničaza isključivo na dukljansku državu i teritoriju između Kotora i Skadra. Hronološki red
je ovde pouzdan, a poneke ličnosti poznaje.mo iz dela vizantijskih pisaca. Sredinu i prelaz između
ovih delova čini izvod iz žitija svetog Jovana Vladimira, dukljan- skog kneza. Dok je prvi deo
ovoga spisa neupotrebljiv kao isto- rijski izvor, za doba olisko piščevom vremenu se možemo oslo-
niti na njegova oskudna kazivanja. O Bosni ima u Rodoslovu podataka na više mesta i oni su
sasaim nejednake zrednosti. I
Jednu kratku ali dragocenu zest dugujemo vizantijskom piscu Jovanu Kinamu, istoričaru dooa
Komnina i sekretaru cara Manojla I. Kinam je oio učesnik zizantijsko-ugarskih ratova vođenih na
našem zemljištu, te otuda njegov podatak o banu Boriću ima naročitu vrednost.* Borića spominje i
bJtop <3e Kega, ugarski pisac XIII veka, u delu Sezsa Nipdatotit. O Bosni se govori u odeljku o
nemačkim doseljenicima Oe pobg- IĐiz ab^epgz koji je stariji od celog sgšsa.
I РИМСКА ДАЛМАЦИЈА
Средњовековна оосанска држава је настала на тлу рим- ске
провинције Далмације насељене Словенима. За разуме- вање
почетака друштвене и државне организације у Босни неопходно је
упознавање оба ова елемента. Новодосељено словенско
становништво представљало је, приликом обра- зовања државе,
виталну снагу која је у освојене области донела своју специфичну
друштвену организацију и из ње израсла правна схватања.
Земљиште, на којем ће ухватити корена државна организација у
Босни, сачувало је остатке цивилизације изграђене од римских
освајача и романизо- ваних илирских староседелаца. На томе
земљишту су се одржали и остаци предсловенског становништва,
које је, пре но што се стопило са освајачима, одиграло улогу
прено- сиоца касноантичких утицаја.
Илирска племена насељена у унутрашњости Балкана
била су у почетку историјског доба под јаким и искључи-
вим утицајем грчке цивилизације. Полазне тачке у
ширењу овога утицаја биле су грчке колоније на нашој
обали.Ја-
28 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Među izvorima za ovaj period moraju se spomenuti i dve ugarske povelje. O njima će biti više reči u
sledećem odeljku (v. str. 45). drana: Dirahion (Drač), Apolonija (Polini kod Valone) i, naročito za
područje Bosne, Narona (danas Vid, blizu ušća Neretve). Tu je bio početak važnog trgovačkog
puta kroz dolinu Neretve, glavne komunikacije između Bosne i mora kroz čitavo rimsko doba,
srednji vek, sve do danas.
Trgovci su prvi krčili puteve kojima su prodirali razni elementi grčke kulture. O živom
trgovačkom prometu između ilirskih plemena i Grka svedoče brojna otkrića novca grčkih
gradova i kolonija i nalazi oružja i kera- mičkih proizvoda, kod kojih tehnika izrade i, ponekad,
grčka signatura nedvosmisleno otkrivaju poreklo. Za trgov- cima su prodirali! grčka pismenost,
religija i politički uticaj. Ilirsko pleme' Daorza je kovalo novac sa grčkim natpisom i predstavom
Hermesa. Političke veze Ilira i Grka ilustruje epizoda Dimitrija Hvarskog, a potvrđuju ih i bračne
veze istaknutih ilirskih porodica sa Grcima.
Ovaj stariji, grčki sloj u kulturi ilirskih plemena, nije ostavio tragove koji bi mogli imati
značaja za docnije doseljene Slovene. Grci su se u svojoj kolonizaciji zaustav- ljali na samoj
obali mora, u zaleđe su prodirali samo po- jedinačno, a njihovi mnogostrani uticaji dotakli su
samo površinu ilirskog plemenskog života. Važnija od svega je činjenica da između ovog
„grčkog“ perioda i naseljavanja Slovena leži nekoliko vekova rimske vlasti nad ilirskim .
teritorijama.
29 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Gušenjem ilirskog ustanka, 9. godine n. e., završen je period od preko dva veka uporne
borbe rimskih osvajača i ilirskih plemena. Granice Rimskoga Carstva obuhvatile su trajno i naše
oblasti. U toku rimskog perioda potpuno se izmenila privredna i društvena struktura oblasti na
kojima se docnije prostirala srednjovekovna bosanska država. Pod rimskom vlašću, posebne
teritorije pojedi- nih plemena povezane su u daleko prostraniju celinu, čiji su okvir predstavljale
granice rimskih administrativnih jedinica. Na samom početku, Ilirik je, kao carska provin- cija,
podeljen na Dalmaciju, kojoj je pripalo i zemljište docnije Bosne, i Panoniju. Dalmacija je
obuhvatila veoma prostranu teritoriju između morske ooale i reke Save, sve od Istre na zapadu
do JBeša na istoku. Čitav niz podela i reorganizacija provincija, koje su uvek vodile ka stva-
ranju većeg broja manje prostranih jedinica, mimoišao je uglavnom Dalmaciju, tako da se ona u
gotovo istom opsegu održala do propasti Carstva.
Pod rimskom vlašću, u krilu rimskog robovlasničkog sistema, došle su do izražaja prirodne
odlike tla i bogat- stva zemljišta. U ogromnoj meri su razvijene proizvodne snage i čitavo
privređivanje je unapređeno. U ovom peri- odu je, svakako, postala primetna crta koja odvaja
privredno aktivne rejone od pasivnih, visokih planinskih oblasti. Naselja, komunikacije i čitav
privredni i društveni ži- vot usredsređeni su bili, razumljivo, u područjima sa pri- vrednom
snagom. Tragove ove podele, čija je granica bila sve upadljivija ukoliko je kasnoantička
civilizacija više napredovala, zatekli su takođe Sloveni posle svoga dose- ljenja. Oni su poseli
upravo one delove zemljišta koje su nekada Rimljani držali i eksploatisali, ali su sve po- činjali iz
početka.
U privredi rimske Dalmacije izuzetno veliki značaj je imalo rudarstvo. Kod rimskih pisaca,
kod kojih se inače veoma retko nailazi na podatke o ovim krajevima, Dalma- cija je važila kao
zlatonosna zemlja. Naravno, zlato nije bilo ni jedini, ni glavni proizvod rimskog rudarstva u
Dalmaciji. Brojni ostaci antičkih rudnika svedoče da su dobijani i gvožđe, olovo, bakar i srebro.
Rimski rudnici na teritoriji Bosne su grupisani u nekoliko oblasti. Jedan važan bazen je bio u
središnoj Bosni, između gornjeg toka Bosne, gornjeg toka Vrbasa i Lašve. Drugi se nalazio u za-
padnoj Bosni u području Sane, Japre i Une, a uz srednji tok Drine bila je treća glavna rudonosna
oblast čiji centar je bila Ek>ta\aa, nedaleko od docnije Srebrnice. Ovde je bilo i sedište rimske
rudarske administracije; tu je delovao rgosiga!og še1aDogit Panonije i Dalmacije, upravnik či-
tavog rudarstva dveju rimskih provincija. Arheološki i epigrafski materi^al sačuvan na mestima
rudarske pro- izvodnje svedoči da su rimski rz^dnici uveliko radili i u toku III i IV veka n. e.
Kada se posle mnogo vekova u srednjo- vekovnoj Bosni obnavljala rudarska delatnost, Sasi,
pokre- tači drugog velikog talasa rudarske proizvodnje, išli su stopama svojih rimSkih
prethodnika. Dva najglavnija sred- njovekovna rudokopna područja, centralno i istočnobosan-
sko, poklapaju se sa velikim rimskim rudnim bazenima. Jedino je oblast zapadne Bosne ostala
neiskorišćena u srednjem veku.
31 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Druge privredne grane na tlu Bosne u antičko doba su nam ostale skoro easvim nepoznate.
Intenzivnu poljopri- vredu potvrđuju brojni nalazi uŠae gizIsae, jezgara poljo- privrednih
gazdinstava. Bez sumnje, stočarstvo je sačuvalo značaj, glavno zanimanje Ilira.
ОБРАЗОВАШЕ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ (X —XII В.) 32
Sve mnogobrojne tekovine rimske civilizacije na na- šem tlu stvarane su snagom autohtonog
ilirskog elementa koji je prvo politički, a zatim i kulturno uvučen u rimsku sferu. Nosioci
romanizacije u unutrašnjosti Dalmacije bili su pre svega vojnici legija stacioniranih na ovom tlu,
naseljeni veterani i pripadnici rimskog upravnog aparata. Imena koja daju natpisi ne upućuju na
zaključak da je osetna bila kolonizacija italskog stanovništva u unutrašnjosti Dalmacije. Kao i u
svim drugim delovima Carstva, i ovde su gradovi bili etnički šareni. I u Bo- sni se nailazi na
nadgrobne natpise Grka i Orijentalaca. Polazne tačke romanizacije bili su gradovi, tako da je
ОБРАЗОВАШЕ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ (X —XII В.) 33
asimilacija domorodačkog življa bila jaka pre svega u urbanizovanim područjima. Uključivanje
domaćeg življa u rimske vojne jedinice je takođe otvaralo puteve širenju jakih rimskih uticaja.
Religiozna tolerantnost i sinkre- tizam različitih kultova omogućavali su da se premosti duboki
jaz koji je u početku postojao između osvajača i po- korenih domorodaca. Još uvek nedostaju
elementi za jednu sigurniju procenu stepena romanizacije ilirskog življa u unutrašnjosti
Dalmacije. Dok arheološki i epigrafski spomegaodi daju osnova za mišljenje da je domaći
elemenat žilavo čuvao svoju jezičku i kulturnu osobenost, dotle
dodir Slovena sa starosedeocima otkriva da je romaniza- cija dostigla veoma visoki stepen.
U toku vremena naši krajevi su počeli da igraju značajniju ulogu u Rimskom Carstvu,
zahvaljujući svojoj privrednoj snazi. Već je spomenuto da su se putevi gradili i da su rudnici
aktivno proizvodili i u III i IV veku. Velika kriza čita&og Carstva je u manjoj meri zahvatila
naše oblasti, ali ih nije mimoišla. Prekomerni fiskalni tereti i sistem čvrstog vezivanja kolona
za zemlju, trgo- vaca i zanatlija za kolegije, članova gradskih uprava za njihove sve teže
dužnosti, uz stalnu oskudicu robovske radne snage razarali su. društvene temelje Imperije.
Pro- ces nazadovanja privrede i slabljenja državne organizacije nisu uspeli da zadrže ni
reformni pokreti nekih careva. Stalne političke teškoće Carstva izazivane napadima var-
varskih naroda nisu ostavljale ni sredstava ni mogućnosti za unutrašnju regeneraciju.
ОБРАЗОВАШЕ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ (X —XII В.) 34
.Do sredine VII veka Sloveni su postali gospodari či- tavog središnjeg dela
Poluostrva, sa izuzetkom izvesnog broja utvrđenih gradova na ostrvima i jadranskoj
obali. Na tom velikom prostoru bili su nastanjeni manje ili više romanizovani Iliri,
za koje se teško može pretpostaviti da su u burnim godinama slovenske kolonizacije
iščezli bez traga. Zbog toga se vesti cara Konstantina Porfiroge- nita, po kojima su
oblasti u koje su se naselili Srbi ostale sasvim puste, ne smeju bukvalno shvatati. Na
žalost, za ra- zliku od zemalja zapadne Ezrope, gde su upravo romanski starosedeoci
istoričari ovih sudbonosnih vremena, kod nas nema njikakvih savremenih izvora
koji bi dozvolili da bliže upoznamo odnose doseljenih Slovena i zatečenih
starosedelaca. Veoma značajni momenti, međutim, pokazuju da je dolazilo do dodira
i zajedničkog života ova dva raznorodna etnička elementa. Kontinuitet geografskih
imena je posredno, ali veoma pouzdano svedočanstvo o ve- zama i prožimanju
starog i novog stanovništva. Odavno je zapaženo i isticano da se stara romanska
geografska imena nisu podjednako drbro očuvala u raznim krajevima Bal- kana.
Pojas duž primorja je u tome pogledu daleko bogatiji od zemalja u unutrašnjosti. Na
tlu Bosne je srazmerno do- bro očuvana rimska i predrimska top/žomastika. Imena
skoro svih znatnijih reka — Sava, Drina, Bosna, Neretva, Tara, Una, Vrbas, Buna —
predstavljaju samo malo izmenjene oblike rimskih i ilirskih imena. Čitav niz naziva
planina — Prenj, Velež, Majevica, Varda, Mošor, Botunj, Dinara, Romanija, Tmor
itd. — ima isto takvo poreklo. Nasuprot tome imena gradova ne svedoče o
kontinuitetu.
)'
mestu govori o „provinciji Latina koji su se u ono doba nazivali Romani“. Vrlo je
verovatno da su starosedeoci živeli na manjim ili većim zaokruženim teritorijama,
odvojeni od doseljenih osvajača. S njihovim dalekim i već poslovenjenim ostacima,
Vlasima, srećemo se tokom čitavog srednjeg veka. Oni nam pokazuju i rezultat
slovensko-roman- ske simbioze: malobrojni ostaci starosedelaca nisu uspeli da
odole došljacima. Osvajanje zemalja na Balkanskom polu- ostrvu, započeto vojnim
pohodima i posedanjem tla, Sloveni su završili asimilacijom. Njihov istinski
protivnik je bilo Vizantijsko Carstvo, čuvar i nastavljač kasnorimskih političkih
tradicija; rravi balkanski domoroci, isterani sa svojih ognjišta, razbijeni i opkoljeni
sa svih strana, mo- gli su da igraju samo trećestepenu ulogu.
ОБРАЗОВЛЉЕ БОСЛНСКЕ ДРЖЛВЕ ■ X — X11 В.) 263
imenima. Ako se izu- zmu imena Hrvata i Srba, rasprostrta- na velikim terito-
rijama, javljaju se samo nazivi izvedeni iz topografskih elemenata: Neretljani,
-Zahumljani, Travunjani, Dukljani, Konavljani*Po svemu sudeći, najranije i
osnovne političke celine nastale kod Južnih Slovena bile su župe u do- linama i
ravnicama oko rečnih tokova gde je jedino moglo biti kontinuirano naseljenih
površina. Priroda zemlji- šta ispresecanog mnogostruko visokim i srednjim planin-
skim laniima i ograncima planina, predstavljala je, nema sumnje, prepreku
stvaranju prostranijih političkih tvo- revina. Veću smetnju je ipak morala
predstavljati slaba razvijenost društvenih odnosa kod Slovena. I posle dose- ljenja,
Sloveni su ostali na stupnju vojne demokratije na kojem su bili u toku seoba. Car
Konstantin Porfirogenit kaže za Slovene u zaleđu vizantijske Dalmacije da nemaju
drugih vladalaca osim „staraca župana“. Župani, njihovi rodovi i njihove družine
predstavljali su, verovatno, jezgra labavih rodovsko-plemenskih formacija. U toku
pro- cesa, koji nam ostaje nepoznat, ta jezgra su uspevala da se izdignu nad masom
slobodnih i ravnopravnih Slovena i da nametnu svoju vlast i okolnoj teritoriji.
Još sredinom X veka kada se ime Bosne 2 prvi put javilo u istoriji, u spisu
cara Konstantina Porfirogenita, ona predstavlja samo deo Srbije. Učeni car-
pisac na terito- riji koju su naselili Srbi razlikuje .-.krštenu Srbiju :‘ (tj. Srbiju u
užem smislu) i zemlje Neretljana, Zahumljana, Travunjana, Konavljana i
Dukljana sa posebšš vlastodr- šcima koje on naziva arhontima. Tim zemljama
posvećuje i posebne glave svoga spisa. Bosnu, naprotiv, spominje samo na
kraju glave o Srbiji, gde posle istorije doseljenja i hro- nike prvih vladara
donosi popis „naseljenih gradova“. Po- sle šest gradova u „krštenoj Srbiji"
među kojima je i Sa- lines (docnije SolL, danas Tuzla) navodi „u zemlji Bosni"
dva grada: „Katera i Desnik“.3
okolina bili su izvan Bosne. Sa sigurnošću joj se može pripisati samo dolina
isto- imene reke, problematično je, međutim, da li se već u ovo rano doba u
Bosnu mogu uračunati i teritorije između do- line reke Bosne i granica
Hrvatske prema zapadu i Srbije prema istoku. 4 Do druge polovine XII veka
Bosna je svakako dostigla taj opseg. U Letopisu Popa Dukljanina (Barskom ro-
doslovu) Zagorje ili Surbija, čitava unutrašnjost do gra- nica Hrvatske,
podeljena je tokom reke Drine na Bosnu i Rašku. To je u isto vreme i
svedočanstvo o negdašnjem je- dinstvu Bosne i Srbije koje ima potvrdu i kod
Dukljani- novog savremenika vizantijskog pisca Jovana Kinama, koji kaže da
reka Drina deli Bosnu od ostale Srbije.
koji je 927. ili 928, posle smrti bugarskog cara Simeona, obnovio i proširio srpsku
državu. Časlav je morao čak, ako smemo pokloniti veru kazivanju Letopisa Popa
Duklja- nina (Barskog rodoslova), da uloži napooe da bi odbranio Bosnu. Pola veka
ranije naseljeni Mađari u predelima između Tise i Dunava već su uveliko
preduzimali pljačka- ške pohode na sve ‘etrane. Savremene hronike sačuvale su
vesti o njihovim provalama u Nemačku i Italiju. U Hrvat- skoj im je energično
zaprečio put kralj Tomislav. Zagospo- darivši Sremom, posle smrti bugarskog caoa
Simeona, do- šli su u neposredno susedstvo Časlavljeve države koja je tako postala
više nego ikad izložena njihovom pustošenju. Jedna mađarska provala bi zadesila i
Bosnu u Časlavljevo vreme. Neki mađarski zapovednik je sa svojim odredom upao
u Bosnu i pljačkao je. Časlav je na to — po Dukljaninu — skupio vojsku i u župi
Drini potpuno potukao napadače. Iz toga se izrodio novi rat u kome su Mađari sa
većim sna- gama upali u Srbiju, potukli Srbe, zarobili i ubili samoga Časlava.6
КРСТ И КОПЧА, РУСАНОВИЋИ (ГЛАСИНАЦ), IX—X ВЕК.
Dok je u ovom kazivanju moguće otkriti istorijsko jezgro, to nije slučaj sa svim
ostalim podacima Letopisa Popa Dukljanina (Barskog rodoslova) koji je za
gotovo či- tava dva sledeća veka ostao naš jedini izvor obaveštenja o Bosni.
Teritorijalni okvir Bosne kod Dukljanina je mo- žda nešto širi od onoga koji se
može izvesti iz podataka Konstantina Porfirogenita. Bosna se prostire od
Borove planine koja predstavlja granicu prema Hrvatskoj do reke Drine koja je
delila od Srbije. Dukljanin nam pruža i prve podatke o vladaocu Bosne koji je
nosio naziv bana. Dosto- janstvo bana, naravno, nije uvedeno na polumitskom
saboru na Duvanjskom polju na kojem je legendarni kralj Svetipuk udario
temelj svim državnim i dvorskim ustanov&ma, kao što priča Dukljanin. Ono je
nesumnjivo avarskog porekla kao što svedoči sam naziv.0 Banski naziv
spominjao je već Konstantin Porfirogenit u vezi sa Hrvatima naseljenim u Lici,
Krbavi i Gackoj. Pojava titule bana u Hrvatskoj i Bosni može se pripisati
slovensko-avarskim vezama u vreme seoba i, još više možda, ostacima Avara
među Ju- žnim Slovenima. O ostacima pokorenih Avara govore, po- red
izričitih vesti cara Konstantina Porfirogenita, i topomonimi Obre
rasprostranjeni u Hrvatskoj i Bosni.7 Iz Dukljaninovog pričanja proizlazi da su
u političkim do- gađajima u Bosni uz bana važnu ulogu igrali ..magnates Bo-
sne“,■ verovatno rodovski prvaci i istaknuti članovi ba-
DVA FRAGMENTA PLUTEJA (GLAMOČ), XI VEK
ОБРАЗОВАЊЕ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ (Х-ХП В.) 271
U takvom stanju Bosna je, početkom XII veka, bila suo- čena sa velikim
promenama koje su bile sudbonosne za či- tav njen dalji razvitak.^U međuvremenu se
učvršćivala i
snažila ugarska država, a uporedo s tim se širilo i pod- ručje na kojem je vlast
ugarskih kraljeva potčinjavala ne- povezane i slabo organizovane Slovene. Posle
teritorija koje su stvarno bile izvan državnih organizacija, došle su pod udar ugarske
ekspanzije i teritorije južnosloven- skih država. Pred kraj XI veka, započele su
ugarske akcije protiv Hrvatske koje su početkom XII veka urodile plodom.* Kada je
1102. došlb do spajanja Ugarske i Hrvatske pod vlašću Arpadovaca, Bosna je sa
severa i sa zapada postala okružena teritorijama jednog veoma snažnog i ekspanziv-
nog suseda. Kako je, posle Bodinove smrti 1101, Zeta tro- šila snage u unutrašnjim
ОБРАЗОВАЊЕ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ (Х-ХП В.) 273
borbama između članova kraljev- ske porodice, a izdvojena Raška trpela poraze od
Vizan- tije, nije bilo, sve do Vizantijskog Carstva, sile koja bi mogla da predstavlja
protivtežu ugarskom pritisku/ Od kada je u Vizantiji preovladala svest o ugarskoj
opasnosti, ratoborni carevi iz dinastije Komnina su pregli da obnove i učvrste pozicije
Carstva na Balkanu. Kroz veliki sukob Ugarske i Vizantije, koji je trajao skoro kroz
čitav XII vek, rešavala se u stvari sudbina balkanskih država. Bosna, isto onako kao i
Raška, nije u tome sukobu mogla da igra znatniju ulogu, njen položaj je u punoj meri
zavisio od snage i uspeha jednog ili drugog velikog suparnika. U po- četku ovoga
perioda, Ugarska je, po izvorima kojima raspo- lažemo, imala na Bosnu nesumnjivo
veći uticaj.
Prvi takav ban, kome znamo ime i o kome je sačuvano nekoliko podataka, javio
se desetak godina docnije. Bio je to ban Borić koji je imao posede u Slavoniji, gde su
docnije živeli šegovi potomci/i posle više od jednog veka pono- sno isticali da su „od
roda Borića bana"/’ Čitava Bori- ćeva delatnost je najtešnje povezana sa Ugarskom;
kao ugar- ski vazal on se pojavio na istorijskoj pozornici, a kao
0
GLAVA DRUGA
BORBA ZA OČUVANjE SAMOSTALNOSTI (1180—1250)
IZVORI
Već u ovom razdoblju dolazi do izražaja jedna važna odlika izvorne građe za
bosansku istoriju: diplomatički izvori daleko su brojniji od narativnih. Takva struktura
izvornog materijala omogućuje da se istorija Bosne gradi na čvrstim i sigurnim
temeljima, ali u isto vreme nameće frag- mentarnost, nesređenost i neujednačenost u
prikazivanju. Isto- ričar je lišen one niti koju tako često pružaju hroničari ili biografi u
svome kazivanju, i onemogućen je da primi one tako dragocene poruke koje ostavljaju
pisci o svome vremenu.
Jedan pisac svakako zaslužuje da bude spomenut zbog vesti o Bosni koje donosi
u istoriji svoga rodnog grada Splita. To je arhiđakon Toma (1200—1268), nesuđeni
splitski arhiepiskop, pripadnik splitskog patricijata, školovan u Italiji, aktivan politički
i crkveni radnik i vešt pisac. Tomine vesti o banu Ninoslavu imaju utoliko veću
vrednost što potiču od dobro obaveštenog savremenika.1 U splitskoj sredini je boravio
i jedan drugi pisac toga doba. To je bio mađar Rogerije, autor spisa Sagšep
tpgzegaĐIe zireg sJeb1gis1lope ge§ti Nildapae 1ešro- pćiz Ve1ae IV reg Ta1agoz
Gas^a,1 u kojem se, u opisu tatarskih pustošenja, spominje i Bosna.
Među izvorima za istoriju ovoga perioda stoji sasvim usamljen tkzv. Natpis
Kulina bana, jedna oštećena kamena ploča otkrivena krajem XIX veka u jednoj njivi
u selu Mu- hašinovićima kod Zenice. Natpis je, prema samom tekstu, bio postavljen
na ulazu ^edne crkve, ali na mestu njegovog nalaza nisu nađeni nikakvi ostaci
građevine. Prvi ga je objavio i tumačio Ćiro Truhelka,* posle njega se još nekoliko
naučnika vraćalo tom teškom i nezahvalnom poslu.10
1. BAN KULIN
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ САМОСТАЛ НОСТИ (1180—1250) 279
Iako je došao na vlast kao vizantijski vazal, Kulin je, u prilikama koje su se neposredno
posle 1180. naglo iz- menile, prešao na stranu protivnika Carstva. Ta promena je bila
neminovna, tim pre, što je Ugarska već 1181. povra- tila deo Hrvatske, Dalmaciju i
Srem, a 1183. njena zojska u zajednici sa Srbima provalila na vizantijsku teritoriju/
zauzela Braničevo, i prodirala pustošeći sve do Sofije. Izgleda da se Ugrima i Srbima u
tom pohodu pridružio i ban Kulin. U njegovom natpisu jasno se čitaju reči: „jegda
pleni Kučevsko Zagorje11, koje se, vrlo verovatno, odnose na Kučevo u severoistočnoj
Srbiji, staro uporište vi- zantijsko-ugarskih ratova. Kao što je, tri decenije ra- nije, ban
Borić ratovao kod Braničeva, tako je sada ban Kulin ratovao kod Kučeva. U vezi s tim,
došao je pod vlast ugarskog kralja. Pod sam kraj XII veka, Bosna se smatrala kao segta
ge§1z Nip§ag1ae, a početkom XIII, ugarski kralj se izričito navodi kao Kulinov
vrhovni gospodar. Zavisnost od ugarskog kralja se ogledala u izvesnim ličnim
obavezama banovim, a unutar svojih granica Bosna je sačuvala samo- stalnost.
Priznavanje ugarske vrhovne vlasti nije ometalo bana Kulina da preuzima obaveze da
će biti prijatelj Du- brovnika i da će štititi njegove trgovce. Sačuvana je njegova
zakletva Dubrovčanima sa obećanjem da će davati „savet i pomoć“ trgovcima,
dozvoljavati slobodu kretanja i da neće uzimati nćkakve dažbine osim onoga“ što mu
ko od svoje volje da poklon“. Ova zakletva iz 1189, kojom je počeo niz ugovora
između Bosne i Dubrovnika, predstavlja za ovo doba još sasvim usamljeno
svedočanstvo o privrednim vezama Bosne sa Primorjem.
podr- šku i javnu zaštitu kod Kulina./Još pola veka docnije, splitski arhiđakon
Toma pisao je o dvojici Zadrana, braći Mateju i Dristrdiju, aktivnim jereticima, da
su u ovo vreme odlazili u Bosnu i boravili u toj zemlji.
Optutkbe protiv Kulina nisu mogle ostati bez odjeka, u vreme kad je rimska
crkva bila obziljno suočena sa opa- snošću od jeresi u južnoj Francuskoj i I^aliji. U
je- sen 1200, papa Inoćentije je naložio ugarskom kralju Eme- riku, kao Kulinovom
vrhovnom gospodaru, da iskoreni „bo- lest koja bi, ako joj se ne pruži otpor, i
susedstvo zara- zila“. Ugarski kral^je dobio savet od pape da protiv Kulina istupi
energično ukoliko bosanski ban ne protera jeretike i ne konfiskuje imaša onima koji
se ne vrate pravoj veri. Reakcija na optužbe protiv Kulina nastavljala se kao po lancu.
Posle papskog pisma, kralj Emerik se obratio Ku- linu sa prekorima i naređenjem da
protera jeretike i za- pleni njihova imanja. Bosanski ban, međutim, nije nalazio da su
optužbe protiv njega opravdane i istinite. Ugarskom kralju se izvinjavao tvrdeći da je
uveren da su osumnjičeni ljudi u njegovoj zemlji katolici a ne jeretici.
Tom prilikom, pitanje o pravovernosti ili jeresi sumnjivih Kulinovih ljudi nije
izvedeno na čistinu, zbog toga što je došlo do pogoršavanja odnosa između bosanskog
КОРБА ЗА ОЧУВАЉЕ С А МОСТ А Л НОСТЈ! (1180—1250) 282
bana i ugarskog kralja iz sasvim drugih razlogai U proleće ILI leto 1202, bila je
nasilno izvršena promena na srpskom velikožupanskom prestolu. Uz pomoć ugarske
vojske i podr- šku njenog vladaoca, stariji Nemanjin sin Vukan zbacio je sa vlasti
svoga brata Stefana i zavladao srpskom drža- vom pod vrhovnom vlašću i zaštitom
ugarskog kralja. Ku- lin nije ostao ravnodušan prema ovoj promeni, već je za- uzeo
stav suprotan ugarskom kralju. On je napao i plenio neku bliže nepoznatu oblast
Vukanove države. Kralj Eme- rik se u jesen 1202. žalio papi Inoćentiju III da ne može
da krene u krstaški pohod u svetu zemlju, na koji se bio zavetovao, jer je ban Kulin
napao na zemlju koja mu je pod- ložna.
Odnosi sa Ugarskom su se sredili posredstvom papske kurije, kojoj se Kulin
neposredno obratio u želji da skine sumnju zbog jeresi za koju se govorilo
da je bila raširena u njegovoj zemljil Ban je već ranije izrazio spremnost da
neke od osumnjičenih zbog jeresi uputi u Rim da tamo iz- lože svoja
verovanja pa da se, „ili učvrste u dobru, ako su u pravu, ili isprave ako su u
zabludi“, jer su svi, po Ku- linovom uverenju „želeli da na svaki način
nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve“. Tokom 1202, otišla je u Rim
delegacija koju je poslao Kulin. U njoj su se pored ka- toličkih crkvenih
starešina iz Primor.ja, splitskog nad- biskupa Bernarda i dubrovačkog
arhiđakona Marina, nala-
POVELjA BANA KULINA DUBROVČANIMA, 1189.
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ С А МОСТ А Л Н ОСТИ (1180—1250) 288
zili i neki od osumnjičenih Bosanaca^/u Rimu se po szoj prilici nije ništa obavilo, jer
je papa, prema ranije.m Kulinovom traženju, uputio u Bosnu svoga legata Ivana
Kazamarija (JoKappez s1e Sa^atat) da ispita Kulina i nje- gove podanike i da se
osvedoči o njihovom vladanju i vero- valju. U proleće 1203, palski legat je boravio u
Bosni p postigao pun uspeh u sređivanju crkvenih prilika izjavsm bosanskih
„krstjana:< datom na Bilinom Polju 8. aprila 1203. godine. Kazamari je konačno
izgladio i sukob bosan- skog bana sa ugarskim kraljem, polazeći iz Bosne u Ugarsku
on je poveo sa sobom Kulinovog sina i dva najistaknutija „krstjanina“1 Pred ugarskim
kraljem su pregledana i potvr- đena sva dokumenta nastala radom papskog legata u
Bosni. Kulinovom sinu je nametnuta još i obaveza da bosanski ban plati 1.000 maraka
srebra kazne, u slučaju ako u svojoj ze- mlji bude svesno trpeo jeretike. Tom prilikom
se, ujedno i poslednji put, spominje ban Kulin u istorijskim izvorima. Nije poznato
koliko je još vladao i kako je završio.
Četvrt veka Kulinove veoma slabo poznate vladavine pada u vreme ispunjeno
velikim preokretima koji su imali veoma dalekosežne posledice. Sredivši o-dnose sa
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ С А МОСТ А Л Н ОСТИ (1180—1250) 289
O verskom životu u samoj Bosni do kraja XII veka nije skoro ništa poznato.
Bosanske crkvene prilike do toga vremena nisu privlačile pažnju papstva. Vladaoci su
se prema crkvi držali sasvim korektno. Ban Borić je još sredinom XII veka obdario
monaško-viteški red templara jednim selom u Slavoniji. Do ovoga doba su podignute i
neke crkvene građevine u Bosni.4 Poslednja je, možda, bila ona crkva koju je blizu
Zenice podigao ban Kulin i „postavio obraz svoj nad pragom“.
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ С А МОСТ А Л Н ОСТИ (1180—1250) 292
Ova osnovna dualistička poruka vekovima se preno- sila preko čitavog niza
jeretičkih pokreta, koji su se kao karike u lancu nadovezivali jedan na drugi/Različite
su bile konzekvence koje su iz ovog osnovnog stava izvlačene u pogledu dogmatike,
kulta i načina života sledbenika dualističkog učenja. Poslednje dve karike u ovom
lancu, one koje su mogle Llati uticaja na crkveni razvoj Bosne, predstavljali su pokreti
bogumila u Bugarskoj, Makedoniji i Vizantiji, i katara u Italiji, Francuskoj i
Nemačkoj.
295 СИМА ЋИРКОВИЋ
Rešenje postignuto na Bilinom Polju u aprilu 1203. nije moglo bitno uticati
na crkveni razvoj Bosne već zbog toga što je mitloišlo obe glavne snage koje su
delovale na formiranje bosanskih crkvenih prilika. Ni katolička ess1ezGa
Vovpepboz, ni žarište jeresi, ukoliko ga je uopšte u ovo doba bilo u Bosni, nisu
bili pogođeni akcijom pap- skog legata. Kazamari je zapazio, doduše,
nezadovoljavajuće stanje bosanske biskupije i po završetku misije predlagao da
302 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Isto tako ni jeres u susedstvu Bosne nije bil^ uni- štena. Naprotiv, baš se u
prvoj i drugoj deceniji XIII veka javljaju brojnije vesti o širenju jeresi u
dalmatinskom zaleđu. Splitski letopisac arhiđakon Toma priča da je u Zadru u
samom početku mletačke vladavine jeres bila ra- širena naročito među
plemstvom. Nešto docnije se kao „rzegkZosćpzIaš.*1 žigošu Toljen Kačić i
Maldemar Za- dranin. Hrvatski knez Višen (1221—1223) optuživan je kao
zaštitnik jeretika. U tim godinama se čuju glasovi i o je- reticima u Humu, a kralj
Andrija je naređivao omiškom knezu i Kačićima da proteraju patarene sa svoje
teri- torije.1
su se, posle skoro dve decenije ću- tanja, od 1221. javljale optužbe, veoma slične
onim ranijim: da se u Bosni primaju i štite jeretici. Papski legat Akon- cije, koji je
došao u naše krajeve sa zadatkom i namerom da deluje protiv Omišana, gusara
koji su napadali bro- dove primorskih trgovaca, dobio je nov nalog da ,.muški i
snažno“ istupi protiv jeretika, koji u Bosni javno propo- vedaju svoje pogubno
učenje. Trebalo je da se Akoncije io- služi potporom svetovnih i crkvenih vlasti u
Ugarskoj kojima je papa uputio sličan nalog. Istovremeno se Dubrov- čanima iz
Rima savetovalo da izaberu takvog arhiepiskopa koji će biti sposoban da se bori
protiv omiških gusara i jeretika u Bosni.
O misiji ovog legata obavešteni smo neuporedivo sla- bije. On svakako nije
naišao na onako pogtustljive protiv- nike kao njegov prethodnik dve decenije
ranije. Bio je pri- siljen da daje podstrek za krstaški pohod protiv Bosne. Pošto se
na svetovne vlasti u Ugarskoj nije mogao osloniti, jer je upravo tada plamteo slor
između kralja i plemstva koji je doveo do izdavanja poznate „Zlatne bule“ 1222,
Akon- cije je glavne saradnike tražio među crkvenim veliko- dostojnicima u
Ugarskoj. Posle odlaska legata, borbu pro- tiv jeretika u Bosni preuzeo je ugarski
episkopat. Naro- čito zainteresovan za delovanje u Bosni bio je katolički
nadbiskup Ugrin kome je kralj Andrija darovao Bosnu, So i Usoru, sa zadatkom
da istrebi jeres u tim oblastima. Tu darovnicu, koja ni]e imala nikakvu praktičnu
vrednost već samo davala pravnu osnovu za buduću vlast nad Bosnom, potvrdio
je 1225. svojom bulom i papa, kome je, po tada- šnjim kanonističkim učenjima,
pripadalo pravo da raspo- laže zemljama jeretika. Papa je tom prilikom laskavim
rečima pohvalio odluku nadbiskupa da stavi znak krsta i pođe na uništavanje
jeretika u Bosni.
304 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
305 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
306 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ САМОСТЛЛ НОСТИ (1180—1250) 307
БОРБА 3 А ОЧУВАЊЕ САМОСТЛЛ НОСТИ (1180—1250) 308
309 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Nije poznat ni tok prvih krstaških pohoda protiv Bosne, ali se može zaključiti da
je njihov rezultat bio uspešan. Kada se 1233. prvi put javlja u izvorima ban Ma- tej
Ninoslav,3 on je istovremeno i ugarski vazal i katolik koji se odriče jeretičkih zabluda
svojih prethodnika/ Nema sumnje da su prethodne borbe stvorile uslove da se pastvo
pozabavi brižljivije i stanjem katoličke ess1eae Vobpepav i preduzme značajne
reformne korake/ Očigledno je bilo da uspesi postignuti oružjem i političkim pri-
tiskom ne mogu biti trajni sve dok u samoj zemlji nema crkvene organizacije koja bi
bila sposobna da čvrsto obu- hvati vernike i spreči nepoželjne uticaje. Upadljivo je da
se u dokumentima iz ovog doba bosanska biskupija uopšte ne javlja kao neka snaga u
310 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
borbi protiv jeresi. To postaje sasvim razumljivo kad se ima na umu stanje ove
crkvene orga- nizacije koje je upravo tada izbilo na videlo. U Rim su 1232. stizale
vesti koje su ličnost bosanskog biskupa prikazi- vale u vrlo nepovoljnom svetlu. Čulo
se da je do svoga do- stojanstva došao simonijom i uz podršku jeretika, da ne poznaje
latinski jezik i pismo i da je uz to nesposoban da sagleda svoje slabosti. Njegov pad
kao pastira i čuvara duša bio je, prema obaveštenjima stiglim u Rim, najdublji što se
može zamisliti. Nije držao službu božju u svojoj crkvi, niti delio svete tajne, toliko je
dalek bio od sveštenič- kih dužnosti da gotovo nije znao formu u kojoj se obavlja
krštenje. Pored svega toga, stav bosanskog biskupa prema jereticima bio je krajnje
sumnjiv. Stanovao je u nekom selu zajedno sa njima, a rođeni brat mu je bio istaknuti
„here- zijarha". Umesto da ga vrati na pravi put, biskup mu je pružao javnu podršku i
zaštitu.
Kurija je o ovom pitanju donela brzo i odlučno rešenje. Zatražena su nova obaveštenja od
kaločkog nadbiskupa i zagrebačkog biskupa i poslat legat da lično ispita bosan- skog
biskupa. Ovaj zadatak je pao u deo Jakovu Pekorariju
1g š
*• /Tj|5«^* G* L. V <*•
L I"
ukj^*™ J ‘./ |L c G'jJ. II PT>lJ
1‘Č*j.
l.kgl«.l) GN
(
s T
K
*1»Č
?• Iv(7k0«L«Uk.uASG«<«*<[1*
RJ^k M L dž-T rg^k^- »«••
U^nvc^
1T^/k n>| 1k1 (7L^>.-|n»4 /l.m Im>i>1 (Kk _A^«N>»AN
II I
_ )‘_ \,
.. I l
'Hsgu« POVELjA BANA MATEJAl^jp^.
L Oks^lČ NINOSLAVA DUBROVČAŠŠA
N a«7'li i IZ 1240. GODIN2 I I >»•
*TT^ " * ■ 1 k ,t
^ l1 <^'R"(I Sk(k MIP |1' vpkp( N » ( . i GG-j u I A*v I K k KI4-"j'N. N /«• I 4 I L *
5«LkN».(«
•*1L j«-1 č n .»A*'* ' • ' • i n . * { r « . * N “ * T7»
-«j. «k » o J r o o k o s ! • • — . 1. U 4 , g « n ( k - 1 t ~ » l m « * . > > - «1*čti M 1<I LILM'
4G*DN(.uNN<9 » •SR»R'NN'<-L^S1JRM R ^ Sl (
- - -------------------
1 J 1
I Im« "
» * U « « ' < T. I * K.1 01- NH>G«<T _ ......_«k «1«ČT*
> . k m > 1 « * k . | | | ^ j | ( m k «-'<^.4 « g - ) i m < Č > č k . N ( Č > g » 1 7 N ^
< V |g^|Lmk |'<(š*(« *. D‘1 sN«k
NJ/^^l«i.NN1/Uki» l«
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 312
1235. verovatno su samo vršene pripreme. Krajem te godine, novi bosanski biskup Johanes
Vildeshauzen tražio je da bude oslobođen episkopskog dostojanstva zbog ratnih napora i
težine svoje dužnosti. Sledeće godine, katolička strana zabeležila je uspeh odvojivši i
privukavši na svoju stranu usorskog kneza Sibislava, koji je „kao ljiljan među trnjem -4 bio
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 313
katolik u jeretičkoj sredini. JKao tri godine ranije ban Ninoslav, Sibislav je 1236. primljen u
milost papske stolice. Maja 1237. u samoj Bosni su se verovatno vodile borbe, jer je
dubrovačkim trgovcima bilo zabranjeno da kreću u ovu zemlju. Tek u idućoj godinl, herceg
Kolomzn javio je papi da je uništio jeretike u Bosni. On je tada (1238) uspeo da osvoji i deo
Huma, oblast kneza Toljena, po- tomka Miroslava, brata Nemanjinog.
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 314
Pobeda ugarskih krstaša, iako nije bila potpuna, stvo- rila je ipak uslove da se ponovo još
energičnije pristupi ostvarenju ciljeva katoličke crkve u Bosni./Pošto se Vil- deshauzen u
međuvremenu povukao, postavljen je drugi epi- skop, ovoga puta ugarski dominikanac
Ponsa. Izbor domi- nikanca za biskupa nije nimalo slučajan. Red propoved- nika, stvoren
na Zapadu u borbi protiv katara, bio je i na bosanskom tlu najvatreniji borac protiv
jeresi. Ugarski dominikanci su vršili inkvizitorsku službu i, po svedo- čanstvu jednog
svog letopisca, upotrebljavali u Bosni lo- mače spaljujući one koji se nisu hteli obratiti.
Nastav- ljena je i aktivnost koja je išla za tim da u Bosni stvori katoličku crkvenu
organizaciju identičnu ostalim bisku- pijama toga doba. Nastavilo se građenje katedralne
crkve, započeto još pre ovoga rata. Biskupiji su darovani posedi i sakupljana su novčana
sredstva za njeno izdržavanje. Kada je pre kraja 1239. završena bosanska stona crkva u
Brdu, u župi Vrzsbosni, organizovan je uz nju kaptol i traženi su sa drugih strana fratri
propovednici, da bi se biskupija
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 315
Ban Ninoslav, koliko se zna, nije sudelovao u čitavoj ovoj delatnosti. On se održao u
jednom delu bosanske teri- torije, koji je i dalje privlačio pažnju papstva i krstaša. ■'
Hvaleći krajem 1238. revnost i uspehe biskupa Ponse, pala Grgur IX nije propuštao priliku
da ga ohrabri i podstakne na borbu protiv „ostatka jeretičke kuge -1. Dao mu je tom prilikom
ovlašćenje da dodeljuje oproštajnice onima koji bi stavili znak krsta radi rata u Bosni. I
docnije. se u crkvenim krugovima govorilo da je „veliki deo Bosne“ bio pokoren u ovo
vreme. Nemože se ni naslutiti, na žalost, koji je deo bosanske teritorije ostao slobodan i
sačuvao snage sposobne da iz temelja promene situaciju u zemlji. U proleće 1240. ban
Ninoslav je sa grupom svojih „boljara“ posetio Dubrovnik i tom prilikom izmenjao sa
Dubrovča- nima zakletve, i na taj način po treći put obnovio ugovor sklopljen između
Bosne i Dubrovnika još za vreme bana Kulina. Kao i u dve prethodne zakletve, obećavao je
Du- brovčanima mir, pr^jateljstvo, slobodu kretanja i ličnu i imovinsku bezbednost
trgovaca u Bosni. Oslobođenje od da- žbina i garantije da se neće primenjivati represalije i
za dugove jednog dirati u imovinu drugih trgovaca, olakša- valo je uslove za poslovanje
Dubrovčana koje su već tada, verovatno, privlačili proizvodi stočarstva, kože, krzna, med i
vosak.
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 316
Pored toga što su Ugarsku doveli privremeno u stanje potpune iscrpljenosti i nemoći, ovi
događaji su imali i neposrednog odjeka u Bosni usled političkih zapleta u Dalmaciji. Za vreme
svoga bekstva na Primorje, kralj Bela IV se zadrža^ prvo u Splitu, a zatim u Trogiru. Ovaj
drugi grad se sa daleko više pažnje poneo prema vladaru nego Split, koji mu je u odlučnom
trenutku uskratio galiju kojom bi se sklonio na neko ostrvo. Trogiranima je zato zahvalni kralj
u proleće 1242. darovao nekoliko sela na granici splitskog gradskog područja. Ova donacija je
po- stala povod žestokoj borbi dva grada u koju su se umešali okolni oblasni gospodari, pa i
bosanski ban Ninoslav. Po- sle prve faze rata stišane za kratko vreme, u jesen 1243. sukob više
nije ostao ograničen na dva grada, već je u borbe uvučen niz saveznika na jednoj i na drugoj
strani. Grupi- sanje je izvršeno tako da se govorilo o kraljevim prijate- ljima koji su stajali uz
Trogir i kraljevim protivnicima koji su pomagali Split. Posle jednog teškog poraza na moru,
Splićani su, kako kaže Toma arhiđakon, izgubivši veru u sebe počeli da se uzdaju najviše u
moć bosanskog bana Ninoslava. Njega su izabrali za gradskog kneza i stavili mu na
raspolaganje novčana sredstva opštine. Ninoslav je -sa svoje strane doveo bosanske vojne
ЕОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САЛ10СТАЛ НОСТИ (1180—1250) 317
odrede koji su zajedno sa Splićanima dve nedelje pustošili trogirsku oblast ne- mogavši ništa
protiv gradskih zidina. Ninoslav je tom prilikom bez uspeha opsedao i kraljevski grad Klis. Po-
sle toga se vratio u Bosnu, ostavivši u Splitu na položaju kneza nekog svog južnoitalijanskog
rođaka, i kao zaštitu jednog od sinova sa odredom konjanika.
Pošto su, pored bosanskog bana, na splitskoj strani ra- tovali i humski knez Andrija i Poljičani,
kralj Bela IV nije mogao ostaviti bez zaštite Trogir i njegove saveznike među hrvatskom
vlastelom. Čim se država zalečila od naj- težih rana, bio je u stanju da se i sam umeša u sukob.
Po- slao je hrvatsko-dalmatinskog bana Dionisija da zajedno sa hrvatskom vlastelom i
Trogiranima napadne Split, dok je sam sa delom vojske pošao neposredno na Bosnu. Obe zve
akcije su gotovo u isto vreme urodile plodom. Splićani su bili prisiljeni da 19. jula sklope mir
bez svojih saveznika, a nešto malo ranije je i Ninoslav postigao sporazum ne- posredno sa
kraljem Belom IV. Iz kraljeve povelje za bo- sansku biskupiju, izdate 20. jula 1244, saznajemo
da se ba
БОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САМОСТАДНОСТИ (1160—Г:50) 318
Inoćentije IV, koji je uči- nio po volji ugarskom kralju i kaločkom nadbiskupu i Bo
-snu potčinio metropoli u Kaloči, obustavio je svaku akciju protiv bosanskog bana i
naredio samo da se povede istraga o njegovom načinu života i držanju. Upravo tu, u dosta
ne- jasnoj situaciji kada se bosanski ban predstavJBao kar iskreni katolik, a ugarski kralj i
prelat jadikovali nad neuspehom čitave katoličke akcije u Bosni, potpuno se pre- kida tanka
nit naših izvornih vesti. Kakvo je crkveno stanje Bosne stvarno bilo u to vreme i docnije
možemo samo zaključivati na osnovu rezultata razvitka, koje smo upo- znali posle više
godina i više decenija.
Neposredno pbsle sredine XIII veka, katolički bosan- ski biskup nije boravio više u
Bosni već u Đakovu, selu koje je biskupija dobšha još u samom početku reforme od
hercega Kolomana. Tu u Slavoniji njegovo sedište je ostalo vekovima, u Bosnu više nije
uspeo da se vrati. Zajedno s njim je i katoličanstvo u celini, vezavši se isključivo za ideju
jedne reformisane „latinske" biskupije, za dugo vreme iz- gubilo svako uporište u Bosni.
U isto vreme, u samoj Bosni se odigrao jedan sudbonosan proces: došlo je do stapanja
ostataka stare biskupije sa slovenskim bogosluženjem i jeretičke zajednice koja je
svojom pojavom na bosanskom tlu izazvala zaplete i borbe. Još uoči samog početka
reforme 1233. ess1eb1a Vozpep515 i dualistički jeretici su se razli- kovali, mada nisu
bili u sukobu. Upravo je simboličan slučaj poslednjeg domaćeg bisk)T 1a čiji brat je bio
„here- sijarha“.6 Domaći crkveni ljudi i jeretici su se morali još više zbližiti kad im se u
licu dominikanaca i ugar- skih krstaša pojavio zajednički ogorčeni neprijatelj.
5*
БОРБА ЗА ОЧУВАЊЕ САМОСТАДНОСТИ (1160—Г:50) 320
Crkvena organizacija koja je iz toga spoja nastala no- sila je jasne tragove svoga
dvostrukog porekla: zauzela je mesto i ponela ime nekadašnje pravoverne katoličke bi-
skupije i dobila dualističku doktrinu, kult i jerarhiju. „Crkva bosanska“, službeno ime
dualističke verske orga- nizacije, poznato iz izvora XIV i XV veka, predstavlja samo
prevod latinskog imena negdašnje katoličke bisku- pije. s Isto tako nema nikakve sumnje
da ova jeretička crkva svoj položaj jedine crkvene organizacije u Bosni, koji je zadržala
jedan nepuni vek, duguje svojoj pravovernoj pret- hodnici. Dualistički elemenat koji je
sudelovao u obrazo- vanju bosanske crkve bio je neosporno vitalniji i spo- sobniji tako
da je potpuno prevladao. Duboke idejne i struk- turalne razlike i doslednost dualista
nimalo spremnih za kompromise objašnjavaju skromni udeo stare biskupije, ograničen
uostalom samo na formalna obeležja.
Borba između jeresi i tradicionalne crkze, na jednoJ strani, i papstva,
dominikanaca i ugarskog klera, na drugoj strani, ispreplela se sa borbom
bosanskih vladalaca i plem- stva protiv pokušaja ugarskih kraljeva da
unište državnu samostalnost Bosne. Pri tome su se, isto kao ugarski kral>
i dominikanci u jednom, ndšli u drugom taboru udruženi plemstvo,
jeretici, ostaci stare biskupije i Nzihove pri- stalice./ Sudbina i jednih i
drugih se rešavala u istim krvavim sukobima. Bosanska crkva je otuda u
plemstvu, a povremeno i u vladarima, nalazila svoje najjače zaštit- nike,
dok je u isto vreme njima predstavljala simbol bosan- ske samostalnosti
5*
. GLAVA TREĆA PREVLAST UGARSKE I ŠUBIĆA (1250—1322)
IZVORI
Period bosanske istorije koji zahvata sedam decenija na prelazu iz XIII u XIV vek neobično je
siromašan izvorima. Malobrojni izvori kojima raspolažemo su uz to izuzetno štu- roga sadržaja.
Zbog toga smo, naročito za prve decenije ovog razdobl>a, jedino u stanju da navedemo imena
ličnosti koje su nosile titule u kojima su dolazile do izraza pretenzije na vlast nad Bosnom.
Broj ugarskih povelja je prilično mali a interesantni su u njima, sem dva do tri izuzetka, samo
spiskovi svedoka ugar- skih dostojanstvenika. Oskudicu ugarskih izvora treba pri- pisati znatnim
delom stanju ugarske države ovoga doba, oslabl.ene nesrećnom vladavinom Ladislava IV Kumanca
i razjedinjene borbama posle izz gmiranja dinastije Arpadovaca. Kao i za prethodno razdoblje, one
su prikupljene i izdate u Smičiklasovom Diplomatičkom zborniku.'
' Interesovanje papstva za Bosnu u ovom periodu je naglo opalo. Usled političkih uspeha
Ugarske, posle smrti Matije Ninoslava, izostale su optužbe protiv bosanskih jeretika, dok je s druge
strane opalo i interesovanje rimske kurije za borbu protiv jeresi. Otuda je i broj papskih
dokumenata o Bosni veoma mali. Objavljeni su u već spomenutim zbirkama Tćetega* i u ranije
navedenim tomovima Diplomatičkog zbornika. Bosnu spominju i popisi sakupljača crkvenih
prihoda sa teritorije Ugarske, objavljeni u velikoj seriji vatikanskih dokumenata za istoriju
Ugarske.*
Domaćih bosanskih povelja za ovo razdoblje uopšte nema. Pored ovih, od ranije poznatih grupa
izvora, koje su se, kao što se vidi, htrivremeno brojčano smanjivale, pojavila se nova,
daleko obimnija po količini i bogatija po sadržaju, grupa do- kumenata iz primorskih gradskih
arhiva, pre szega iz Dubrov- nika. Dok smo ranije nailazili samo na pojedinačne dokumente
Dubrovačkog arhiva publikovane u Smičiklasovom zborniku, od 1278. počele su redovno da teku
serije notarijsklh i kancela- rijskih knjiga, a od 1301. i knjige zapisnika triju dubrovačkih veća.‘
Dok serija Og^etza SapseIaggae sadrži uglavnom doku- menta poslovne prirode (ugovore,
zaduženja, žalbe), serija Ke- jogtaIopez — odluke veća — sadrži veoma značajne podatke za
političku istoriju. Za ovo razdoblje se našao još srazmerno vrlo mali broj podataka o Bosni.
Najstarije notarske knjige notara Tolazina 6.e Zauete objavio je slovenački istoričar i paleograf
Gregor Čremošnik.1 U jednoj knjizi su izdate samo imbrevijature koje se odnose na zemlje u
zaleđu. Odluke veća su objavljene u jednoj staroj i malo pouzdanoj zbirci (to važi pre svega za prva
dva toma) zbirci Mopitpep1a Kadizgpa u okviru velike edicije spomenika za istoriju Južnih
Slavena, koju je izdavala Jugoslavenska akademija.* Veoma malo vesti o Bosni našli smo među
trogirskim spomenicima koje je izdao Miho Barada.*
U ovo doba su se pojavile pojedine vesti iz Mletačkog arhiva koji je dragocen za docnije
periode. Te vesti je sakupio i izdao Šile Ljubg1ć u svojoj veoma obimnoj ali ponekad ne sasvim
pouzdanoj zbirci.* Jedan drugi veliki svetski arhiv, koji danas ne postoji jer je spaljen od Nemaca
1943, sadržao je po neko zrnce značajno za bosansku istoriju ovoga vremena. Srećom dokumente
anžujskog arhiva u Napulju' zanimljive za našu istoriju otkrili su i publikovali naš veliki istori- čar
F-ranjo Rački i ruski naučnik Vikeptije Makugiev. 10 Sadr- žaj njihovih zbirki se uglavnom
poklapa, a isti dokumenti se nalaze i u velikoj zbirci mađarskog istoričara G. Vepcela. 11
Usled tešnjih veza sa Srbijom, naročito sa državom kralja Dragugina, i u srpskim izvorima
ima vesti o Bosni. Rodoslovi su zabeležili rodbinsku vezu Nemanjića i Kotromanića, 1’ a u biografiji
kralja Dragutina u zborniku Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih spominje se rad „sremskog
kralja“ na pre- obraćanju bosanskih jeretika.11
Za istoriju Bosne u ovo doba interesantan je i jedan dal- matinski narativni izvor: spis Splićanina
Mihe Madijeva s1e Vagđehašz.14 Fragmenat sa ambicioznim naslovom Oe dezIz Ksgtapotit
GtretaGogit e1 zittogit ropNjgsit bavi se u stvari dalmatinskim gradovima, pre svega Splitom, i
veneci- jansko-ugarskim odnosima. U više mahova pisac ima prilike da u vezi sa odnosima prema
gradovima ili zbivanjima u zaleđu spomene Bosnu i njenog bana. Sačuvani fragment, koji treba da
predstavlja „deo drugog dela" iznosi događaje do 1330. Nastao je posle 1358.14
1. UGARSKA PREVLAST
Okolnosti pod kojima je završena vladavina bana Ni- noslava ostale su, zbog
oskudice izvora, potpuno' nepo- znate. Poslednji put se ovaj ban u istorijskim izvorima
sreće 1249, kada je Dubrovčanima izdao ispravu o zakletvi identičnu po sadrzJšni sa
onom iz 1240./Posle toga, u dru- goj polovini XIII veka, Bosna je pokazala daleko
manju otpornu snagu, iako više nije bila izložena onako že- stokim napadima kao u
Ninoslavljevo doba. Kao vladar po- sle Ninoslava javio se Prijezda, njegov rođak, koji
je sa banskom titulom pomenut jednom još za života Ninoslava. Nije isključeno da je još
tada povremeno dolazio na vlast u senci ugarskog oružja. Neposredno posle sredine
veka, on je bio pokoran kralju Beli IV. Kralj mu je negde pre 1255. darovao župu
Novake u Slavoniji u blizini Drave. Bio je to istovremeno znak velikog poverenja i
nagrada za do- kazanu vernost. Donacija se sastojala od kraljevskih ze- mljišta izvan
Bosne i Prijezda je preko nje bio čvrsto uvezan u tkivo obaveza vernosti i službovanja,
koje je svaki ugarski feudalac dugovao svome kralju. Ipak ni ova- kav položaj bana
Prijezde nije bio dovoljan da stvari u Bosni do kraja okrene na ugarsku korist. U zemlji
je oči- gledno još bilo ugarskih protivnika, među njima su, vero- vatno, na prvom mestu
bili Ninoslavl.evi naslednici. Kralj Bela IV je još u jesen 1253. bio prisiljen da ratuje u
Bo- sni, tako je bar javio papi opisujući teškoće svoje države. Tok ove ugarske
ekspedicije nije poznat, ali se iz posle- dica može zaključiti da je bila uspešna. Sledeće
godine se čak i humski župan Radoslav javio kao „vern kletvenik gospodinu kralju
ugrskomu“.
Bosna je tom prilikom, nema sumnje, opet jednom pot- činjena Ugarskoj, ali su
posledice sada bile teže i traj- nije. Njena teritorija je podeljena i delovi su došli pod
vlast raznih gospodara. U nešto docnijim diplomatičkim izvorima umesto jedinstvene
Bosne srećemo dve banovine, jednu je činila Bosna u užem smislu, dok se druga
sastojala od Usore i Soli. Preko ličnosti svojih upravljača ove ba- novine su, naročito
usorska, spajane u razne kombinacije sa susednim oblastima, među kojima je najvažnija
bila Mač- vanska banovina.
iste godine javile tri banovine pod upravom tri različite ličnosti: ban Mačve je bio
ugarski palatin Ko1apa s!e Ka- 1h>I titulu bana Usore i Soli je nosio Henrih
Gizing, dok se u poveljama kao ban Bosne navodi Stefan, svakako ugar- ski
velikaš, a ne Prijezdin sin istog imena koji se poja- vio znatno docnije. Upravo
ovaj poslednji slučaj pokazuje da je banstvo bosan^ko moglo da predstavlja i
praznu ti- tulu, jer je u Bosni vlast imao Prijezda koji je još 1287. sa sinovima
poklanjao zemuničku župu svome zetu, slnu Stepana Vodičkog, iz docnije poznate
i moćne porodice Ba- bonežića.
minjući opet posebno Bosnu kao zemlju po prevashodstvu je- retičku. Nisu
sačuvane nikakve vesti o tome da li su kralj i stara kraljica nešto preduzimali
protiv jeretičke crkve u Bosni. S obzirom na opšte stanje Ugarske, to ne
izgleda mnogo verovatno.
327 СИМА Ћ.ИРКОВИ”Б
deo sveta prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, znatno manje iz Usore, dok
su samo u pojedinačnim slučajevima zabeleženi ljudi iz Vrbasa, Sane, Srema i
Livna. Iz Huma i sa drugih srpskih držav- nih teritorija nije zabeleženo ni jedno
lice.
Polazna tačka uspona Šubića bila je nasledna žu- panska vlast u bribirskoj župi.
Značajni uticaj i ugled su članovi ove porodice sticali vršeći kneževsku vlast u
dalmatinskim gradovima. Kada je počelo rasulo u Ugar- skoj i kada je kraljevska
vlast postala skoro sasvim ne- moćna, na čelu porodice se nalazio Pavle Šubić koji
je imao dostojanstvo primorskog bana i time vlast nad dal- matinskim gradovima.
Već tada se njegova moć prostirala skoro do bosanskih granica./Ali doba prave
veličine Šu- bića nastupilo je tek posle smrti kralja Ladislava IV 1290. Tada je
započela borba oko ugarskog prestola koja je trajala skoro dve decenije, pružajući
izvanredne prilike za afirmaciju već osamostaljenih velikaša.j U Ugarshoj je
uspeo da dođe na presto i bude propisno krunisan An- drija III Mlečanin, unuk
kralja Andrije II. Savremenici su dovodili u pitanje zakonitost njegovog porekla i
to je da- valo povoda napuljskim Anžujcima da istaknu svoja prava na nasleđe
ugarskog prestola. Napuljski kralj Karlo II se borio da ugarska kruna pripadne
njegovom sinu Karlu Mar- telu, koji je sa Arpadovcima bio u istom stepenu
srodstva kao i sin kralja Dragutina Vladislav.
I jedan i drugi dvor se starao da veže uz sebe najmoć- nije velikaše, jer je
konačni ishod borbe u krajnjoj liniji zavisio od stava koji će oni zauzeti. Pošto je
većina plem- stva i gradova priznala Andriju Mlečanina nije ni Pavle Šubić kidao
veze s njim, utoliko pre što su dalmatinski gradovi bili lojalni Arpadovcu. Odmah
je, međutim, počeo da sarađuje i sa napuljSkim dvorom, koji je Pavla i braću
smatrao za „gospodare cele Slavonije i Dalmacije“. Već 1292, Karlo Martel i
Karlo II darovali su banu Pavlu i braći skoro čitavu Hrvatsku sve do granice
„provincije koja se zove Bosna“. Kao u nekom takmičenju, sledeće godine je
kralj Andrija III darovao Šubićima primorsku banovinu i nasledno dostojanstvo
primorskog bana, a zatim je 1295. Karlo Martel sa svoje strane dao Pavlu
doživotno bansko dostojanstvo. Sve to obasipanje titulama i pravima ne bi, samo
po sebi, imalo veći značaj, da Pavle sa svojom bra- ćom nije imao stvarnu vlast
na teritoriji koja mu je bila „darivana“. Gradovi su bili poslušni, a plemstvo u
Hrvat- skoj se mirilo sa vazalskim odnosom prema moćnome banu, a kralj
332 СИМА 'Б.ИРКОВ1ГН
/ U svakom slučaju, ni 1302. nije bila odlučena sudbina Bosne. Ukoliko je Mladen
I i postigao tada uspeh, njegov trijumf nije bio ni odlučan ni trajan. Otpor se
produ- žavao i čitavo Mladenovo banovanje je proteklo u borbi za savlađivanje
Bosanaca. U toj borbi je izgubio i život 1304, ubijen je od bosanskih jeretika, kako
beleži jedan letopisac. Tek posle toga Šubići su stvarno zavladali Bosnom. Mladen
II, sin Pavla Šubića, na koga je preneto bosansko dostojanstvo, nazivao se u tituli
„gospodar či- tave Bosne‘\/ O postepenom potčinjavanju Bosne svedoče, čini se, i
povelje Šubića za Hrvatina Stjepanića i nje- gove rođake. Ban Pavle je s braćom
tri puta obećao da će neprikosnoveno poštovati ličnosti i zemlje Hrvatina, nje-
gove braće i sinovaca. Povelje iz februara 1301, marta 1304. i februara 1305. ne
obeležavaju uvek novo pomirenje između. seniorske i vazalske porodice, već
postepeno proširenje jemstava vlasteli u Bosni. U povelji iz početka 1305. obe-
ćavalo se da Hrvatin neće biti zatvoren ili zarobljen čak ni u slučaju „nevjere“ —
najtežeg prestupa. Vlastelin je i tada odgovarao gospodaru samo ako želi, i bio je
slobodan da se vrati u svoje gradove bez smetše. Gospodar je bio du- žan da mu
četiri meseca ranije najavi neprijateljstvo i tek onda da krene da ga kazni.
Očigledno su ovako široka jemstva bila cena koju su Šubići plaćali za priznavanje
svoje vlasti u Bosni, a vernoj porodici Hrvatinovoj je uvgk potvrđivano i
obećavano ono što se davalo ostaloj bosanskoj vlasteli.
IZVORI
336 СИМА 'В.ИРКОВИТз.
Ovo srazmerno kratko razdoblje neobično je bogato izvor- nom građom u upoređešu s
prethodnkm. To se u najvećoj meri može prššsati činjenici da u XIV aeku imamo već
obilniju građu sačuvanu u arhivima, a zatim i činjenici da je Bosna igrala sada neuporedivo
važkiju ulogu u političkom životu Balkana. Izvori za ovaj period nisu samo brojniji, zeć i
daleko raznovrsniji. Uz već poznate vrste javljaju se i sasvim nove. Prvo mesto među njima
zauzimaju domaće bosanske povelje na na- šem jeziku. Iz ovog perioda sačuvana je grupa od
prvih 11 po- velja, od kojih je najveći deo otkriven u značajnom porodičnom arhivu
porodice Baćanji u Kermendu u Ugarskoj. Izdavane su do sada više puta. 1 Pored ovih
povelja iz vremena bana Stje- pana i Tvrtka, koje se sve odnose na jednu vlasteosku
porodicu iz Donjih Krajeva, nađene su i još neke pojedinačno objavljene. 1
Ostale povelje na našem jeziku nastale su iz odnosa između Bosne i Dubrovnika i
čuvaju se u Dubrovačkom arhivu. Objav- ljene su u zbirkama Miklošića, Pucića, Jirečeka
i ponovo sa- kupljene u velikom korpusu Ljube Stojanovića.* Daleko boga- tija je
dubrovačka arhivska građa na latinskom i italijanskom jeziku, koja je tek delimično
objavljena. Od samog početka XIV veka teku, s manjim ili većim prekidima, knjige u koje su
zapisivane odluke dubrovačkih veća (1lćgg gejogtaggopitp). Njima je, razumljivo,
posvećena najveća pažnja kod publikovanja, jer su vesti koje sadrže vrlo dragocene.
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u okviru svoje velihe kolekcije Mopi- tep1a
zres^alIa ć151opat 51auogit MepsIopaNit, izdala je ukupno pet svezaka „Reformacija“ pod
zajedničkim naslovom Mopitep1a Kadizgpa.* Na publikovanju je radilo više naučnika
U ovom periodu se javlja još jedna grupa domaćih izvora, mada u malom
broju. To su natpisi na nadgrobnom kamenju, naj- češće veoma kratki i sasvim
izuzetno bogatiji po sadržaju.'11
I za ovo razdoblje imamo nešto malo narativnih izvora. Kao i ranije, nijedan
od njih nema Bosnu u središtu pažnje, već je spominje samo uzgredno. Uz već
ranije spomenutog Mihu Madijeva <1e Vagdegatz (v. str. 71 nap. 14,15) zanimljiv
УСПОН И ШИРЕЉЕ БОСНЕ (1322—1391) 340
je zbog jedne vesti splitski spis poznat pod naslovom Zitta ćgzGotG- atit 1a1>i1a a
SiGćegz <1e dezIz sgšit 5ra1aNpotit, koji je obja- vio I. Lunić Za Bosnu je
interesantan i anoniman spis Ođzg- (Iotz JaAtepzgz Š>tg (Gio** u kojem su
ispričani događaji iz rata oko Zadra 1345—46. Ban Stjepan II prikazan je u
veoma nepo-
v» voljnom svetlu. Četvrti dalmatinski spis MetotgaGe Pavla Pavlovića (Rai1iz s!e Rai1o),
zadarskog vlastelina prelazi okvire ovog perioda. To je letopis u kojem su zabeleženi do-
gađaji iz istorije grada od 1371. do 1408. godine. Zadarski pa- tricij zaslužuje veliku
verodostojnost, jer je savremenik do- gađaja i ponekad učesnik u njima. Beleške su mu,
međutim, fragmentarne i nepovezane i to uveliko umanjuje njihovu vred- nost. Posle
Lučić^vog izdaša pojavilo se pouzdanije Ši- šićevo.*I
Od ugarskih narativnih izvora korisne podatke o ratu 1363. daje Ivan, arhiđakon
Kikilea (Joćappez d.e KgkiIego) (1320— 1394), jedan od kancelara kralja Lajoša 1, u delu
Sćtotsop d.e 1lAs1ogpso tede, sačuvanom u delu Ivana Turocija, hroničara s kraja XV
veka.*
Poneko zrnce se nalazi i kod italijanskih hroničara. Tako kralja Tvrtka spominje
padovanska hronika braće SaIatoi hroničar Lorepco Monači ^aigepIiB ^e Mopaab).0 ’ je
Posle pada bana Mladena II, Šubići više nisu imali ni snage ni mogućnosti da se
nametnu za gospodare nekom delu Hrvatske, a i uticaj na Bosnu bio je zauvek
onemogu- ćen. Bosna je opet došla pod vrhovnu vlast ugarskih kra- ljeva.
Obarašem dinastičke vlasti Šubića u Hrvatskoj i Dalmaciji, kralj Karlo I je
postigao samo prvi važan korak u pravcu zavođgn>a stvarne kraljevske vlasti u
ovim ze- mljama. Uklašanje Mladena dalo je povoda da se razmahnu borbe među
preostalim velikaškim rodovima, a u toj borbi nisu poštovana ni kraljevska prava
ni kraljevski posedi. Uz Mladenovu braću i rođake, čiji je oslonac ostao grad
Bribir i izvestan broj drugih razbacanih poseda, bili su tu: Nelipac, rodonačelnik
docnijih Nelipčića koji su u cetinskoj oblasti i susedstvu gospodarili sve do 1434,
za- tim Kurjakovići, braća Budislav, Grgur i Pavle, u obla- stima od Zrmanje do
Gvozda; pa krčki knezovi, docniji Frankopani, koji su gospodarili Vinodolom,
Senjom i ga- tačkom župom, dok su u Slavoniji, u najbližem susedstvu Bosne,
najmoćniji bili Babonežići. Svi ovi hrvatski feu- dalni gospodari postali su
značajni za Bosnu posle pada Mladena II Šubića, jer je ona za vreme dve decenije
pre- vlasti Šubića došla u tešnje veze sa Hrvatskom. Već u vreme koalicije protiv
Mladena II videlo se koliko je ban Stjepan uvučen u zaplete među hrvatskim
velikašima. Ove veze se nisu prekidale ni u sledećem periodu. Nasuprot hrvatskim
velikašima koji su se neposredno posle obaranja K^ladena II okrenuli protiv kralja,
ban Stjepan Je za či- tavo vreme svoje vladavine ostao lojalan Karlu I i njego-
vom nasledniku Lajošu. U toku čitave bosanske istorije ne može se naći razdoblje
u kojem su odnosi sa Ugarskom bili tako nepomućeni kao u vreme bana St]epana
II. Takva orijentacija donosila je banu velike koristi, on se držao strane koja je bila
jača i sa kraljevim trijumfom učvr- šćivao se i njegov položaj među susedima. U
samoj zemlji ostale su mu sasvim odrešene ruke, jer Anžujci, po svemu što vidimo
iz izvora, nisu išli dalje' od zahteva da im bosanski ban bude vazal sa
tradicionalnim obavezama.
tok Cetine sa rornjim tokom Sane. Isto toliko va- žan rezultat predstavljalo je
osamostaljivanje Bosne koje je omogućilo banu Stjepanu II da povede aktivniju
politiku i preduzme širenje teritorije na drugim stranama.
2. OSVAJANjE HUMA
Još pre nego što su počeli zapleti u Hrvatskoj, koji su doveli do pada Šubića
i osamostaljivanja Bosne, desile su se značajne promene i u Srbiji, drugom
velikom susedu Bosne. Novembra 1321. umro je kralj Milu- tin, ostavivši za
sobom prilično nejasnu situaciju u po- gledu naslednika prestola. S jedne strane,
Dragutinov sin Vladislav ponovo je istakao pretenzije zasnovane na De- ževskom
ugovoru, ali obesnažene ishodom rata koji se vodio između Milutina i Dragutina
u prvoj deceniji XIV veka. Oslobođen u trenutku stričeve smrti zatvora u koji je
dopao uskoro posle smrti svoga oca Dragutina, on je poveo borbu za raški presto
oslanjajući se na podršku ugarskih Anžujaca i na nekadašnje očeve zemlje. S
druge strane, i među Milutinovim sinovima Stefanom i Kon- stantinom
razbuktala se ogorčena borba. Ovo ratovanje je bilo u najvećoj meri opasno za
bezbednost i integritet srp- ske države.
346 СИМА ЋИРКОВЈГЋ
Bosanski ban, međutim, nije mogao da iskoristi ovu povoljnu priliku, jer se
najkritičnije vreme u Srbiji podudaralo sa dramatičnim događajima u Hrvatskoj.
Bura u Hrvatskoj se još nije bila stišala, a Stefan Uroš Dečan- ski bio se već
učvrstio na prestolz Nemanjića. Posledice unutrašnjih borbi u Srbiji ipak
su se osećale još izvesno vreme u sukobima sa Dragutinovim sinom
Vladislavom i u samostalnom držanju srpske vlastele u
periferijskim oblastima. Upravo su te indirektne posledice srpskih
me- teža, prilikom smenjivanja na prestolu,. išle na ruku Stje- panu
II Kotromaniću u njegovim daljim osvajanjima.
XIII veka Usora i Soli, oblasti kojima su ranije vladali bosanski banovi. Nije
jasno da li je njima vladao Draguti- nov sin Vladislav II. Ban Stjepan II je kao
lojalan ugar- ski zazal pružao pomoć Dragutinovom sinu, takođe ugar- skom
štićeniku. Upadljivo je da se ban Stjepan II prvi put javio sa titulom „gospodina
Usore i Soli“ u proleće 1324, u danima kad su se predajom Ostrovice kod
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ(1322 — 1391) 347
U svom šire&u prema jugu, na račun srpske državne teritorije, ban Stjepan II išao
je stopama svojih neka- dašnjih gospodara Šubića. Srbija je privremeno izgubila
vlast nad humskom zemljom u vreme dugog ratovanja između kralja Milutina i
Dragutina. U prvoj deceniji XIV veka gospodar Huma bio je knez Konstantin iz
hrvatskog vla- steoskog roda, iz kojeg je poticao i Nelipac.71 Pre smrti
Milutinove, Hum je vraćen u sastav srpske države i od- branjen od Mladena II
Šubića 1318. U to vreme su se u ovoj oOlasti srpske države učvrstili
Branivojevići, četiri sina vlastelina Branivoja. Posle kraljeve smrti 1321, Bra-
nivzjevići su se potpuno osamostalili, proširili svoju vlast na račun susedne srpske
vlastele i mešali u borbe u susedstvu. Veneciju su zadužili time što su se borili
protiv Bajamonta Tijepola, ali su se svakako sukobili s ba- nom Stjepanom, koji je
posle pada Mladena II bio u taboru onih koji su podržavali i štitili mletačkog
odmetnika. Na ovo neprijateljstvo, koje vuče koren iz borbi u sused- nim
oblastima Hrvatske, početkom 1326. nadovezao se savez između Dubrovčana i
bana Stjepana II protiv Branivojevića. Branivojevići su naneli izvesne štete
Dubrovniku pljač- kanjem trgovaca i dubrovačkog zemljiznta, ali to nisu, iz-
gleda, bili pravi razlozi dubrovačkih vojnih akcija pro- tiv humske velikaške
porodice./ Srpski vladar i njegov sin D}gšan, koji se nalazio u blizini ovih
događaja, nisu se energičnije zauzeli za vla- stelu, koja im se u stvari nije
pokoravala, ali koju su još i tada računali u svoje ljude./Sudbina Branivojevića,
na- padanih od bosanskog bana na kopnu i od dubrovačkih bro- dova na moru, bila
je tada već zapečaćena. Jedan za drugim braća su stradala na bojnom polju ili u
zarobljeništvu. Poslednje borbe su se vodile još do sredine juna 1326, a već krajem
idućeg meseca poslednji aktivni Branivojević, Branoje, koji je prebegao srpskom
kralju, zatvoren je u tamnicu./Uspešno ratovanje protiv Branivojevića, čija se
oblast prostirala od Pelješca i Stona gde joj je bilo sre- dište, do doline Neretve i
duž obale prema Dubrovniku, donelo je Bosni znatan deo Huma./Dolina Neretve i
zemlji- šte oko njenog ušća došle su pod vlast bosanskog bana, a time je Bosna
izbila prvi put na obalu Jadranskog mora i dobila jedan od najviše korišćenih
puteva iz Primorja u unutrašnjost. Banovo širenje na račun Srbije bilo je veće od
zemalja Branivojevića koje, uostalom, i nije pripo- jio u celini. U danima borbe
protiv Branivojevića, postao je banov čovek župan Poznan Purčić, čije su zemlje
bile u Nevesinju. Već sledeće godine, Poznan je dolazio u Du- brovnik u službi
bosanskog bana.
Posle osvajanja u Humu, ban Stjepan II počeo je da se u svojoj službenoj tituli
naziva i „gospodar humski“. Kao gospodar humske zemlje bosanski ban je s jedne
strane bio izložen neprijateljstvu Srbije, čiji se vladaoci čitavih četvrt veka nisu
odrekli svoje teritorije na zapadu, a s druge strane bio je doveden u situaciju da se
zauzima za ostvarivanje prava ranijih humskih gospodara. Od Dubrov- čana je
zatražio da mu isplaćuju mogoriš, tada već sim- bolični tribut od 76 perpera, koji
je u dalekoj prošlosti isplaćivan vladaocima Zahumlja.2 Zaplašeni da u novo-
nastaloj situaciji ne budu prisiljeni da plaćaju tribute i Srbiji i Bosni, Dubrovčani
su odgovorili da nisu dužni da plaćaju ovaj neznatni tribut ni raškom kralju, ni
banu Bosne, ni humskom knezu, „niti ikome vladaocu na svetu“, već samo
Dedićima iz Popova i nikome drugom. Ovakvo tu- mačenje imalo je za
Dubrovčane tu veliku prednost što je pravo na mogoriš prenosilo sa vladalaca, koji
su se me- njali, na jednu porodicu ili plemićku opštinu koja je odolevala svim
promenama. Dubrovačko shvatanje nije bilo prihvaćeno s bosanske strane bez
otpora. Ban je pretio da1-пиу
л
ИРЛпрнсч
Ш1ТН С|
1 ноу*сш
1ШЛ * ПЛ1\
М\тпе:г
пца с
ЕШ&т
Д В тд 1
НЈ
пг€
г
с^гкн
ИНИЦИЈАЈ1 Т ИЗ
ЈЕВАНЗЕЉА
ДИВОША
ТИХОРАДИЋА.
JEVANĐELjE DIVOŠA TIHORADIĆA, OKO 1330.
će gradu naneti takEe štete da će malo koristi osetiti od vinograda za koje se mogoriš
isplaćivao. U toku poegovora utanačeno je da pitanje mogoriša reši stanak, tradicio- nalni
granični sud sastavljen od jednakog broja predstav- nika svake strane. Bosna u svojim
ranijim odnosima sa Du- brovnikom nije koristila stanak jer nije imala zajednič- kih
granica. Time što su se Bosanci pojavili kao naslednici starih humskih prava, došlo je do
zanimljivog udvostručavanja stanka sa Humljanima, jer su se i mnogo docnije i srpski
velikaši javljali kao parnična strana na ovome mešovitom sudu. Na zakazani stanak o
mogorišu bosanska strana nije došla i na taj način, po običajima o stanku, izgubila je sghor.
Pitanje mogoriša je posle toga zaista leglo. Jedno vreme je isplaćivan Dedićima iz Po- pova,
a docnije feudalnim gospodarima ove oblasti.
Promena na srpskom prestolu 1331. stvorila je, izgleda, mogućnost da se odnosi između
Bosne i Sobije bar privre- meno srede. Dubrovački poslanici su 1332. posredovali za mir i
putovali od jednog vladaoca drugome. Izvori nam, na žalost, ništa ne govore o rezultatu
ovog posredovanja, ali dalji razvoj odnosa pokazuje da je došlo do privreme- nog smirivanja
neprijateljstava. Kralju Dušanu je uređi- vanje odnosa na ovoj strani bilo neophodan
preduslov za ostvarivanje planova za osvajanja na jugu, koja su u prvom redu privlačila
njegovu bezgraničnu ambiciju. Privremeno pomirenje s Bosnom sasvim odgovara opštoj
politici prvih godina njegove vlade. Najzad, bez srpsko-bosanskog izmirenja ne bi bio
moguć, niti onako lako izvršen dubrovačko- srpski ugovor o ustupanju Stona i njegovog
poluostrva.
Posle pada Branivojevića i bosanskog prodora u Hum, veze srpskih vladara sa Stonom
ostale su na veoma tankoj niti, ako ih je uopšte i bilo. 8 U isto vreme su Dubrovčani vatreno
želeli da Poluostrvo legalno pripoje svojoj još uvek vrlo skromnoj, teritoriji. Posle više
raznih ponuda i pregovora došlo je početkom 1333. do sporazuma po kojem je srpski kral>
ustupio Dubrovniku Ston i njegovo polu- ostrvo, zemlje od Stona do Dubrovnika i ostrvo
Posred- njicu na ušću Neretve, a Dubrovčani su se obavezali da isplate 8000 perpera i da
svake godine plaćaju za Ston i dobijeno zemljište 500 perpera godišnjeg tributa. Za iz-
menjeni odnos snaga u dubrovačkom susedstvu u najvećoj meri karakterističan je dalji tok
ovoga posla. Dobijanjem kra- ljeve povelje koja je sadržala i obavezu srpskog vladara da
brani dubrovačku vlast nad Stonom i poluostrvom, Dubrov- čani nisu smatrali da je posao
okončan. Obratili su se posle toga i banu Stjepanu, koji je u svojstvu gospodara Huma
takođe polagao pravo na Ston.4 Bosanski ban je sa svoje strane izdao povelju kojom je
darovana teritorija smanjena utoliko što su ispušteni primorje od Stona do Dubrovnika i
ostrvo Posrednjica, i ustanovljen godišnji danak u istom iznosu kao što je obećan i srpskom
kralju.5
356 СИМА 'НИРКОВЈГВ
Sve to pokazuje da se Bosna učvrstila u oblastima za- uzetim od Srbije. U toku jedne
decenije samostalnog vla- danja, ban Stjepan II udvostručio je teritorijalno prostran- stvo
bosanske države. Time je bio završen jedan veoma va- žan period njenog razvoja i ujedno
stvoreni uslovi za još snažniju ekspanziju u drugoj polovini XIV veka. I savre- menici su
bili svesni ovog velikog uspeha, jedan banov „dijak“ ponosno je zabeležio na kraju jedne
povelje da ban Stjepan „držaše od Save do mora i od Cetine do Drine".
3. UNUTRLŠNjA KONSOLIDACIJA BOSANSKE
DRŽAVE ♦
Bosna Je u ovo doba nosila sva obeležja patrimonijalne države. državna teritorija
predstavljala je „vladanije“. ili „gospodstvo" banovo, KOJIM je on, kao oaštinom, gospo-
dario zajedno sa članovima svoje najuže porodice. Povelje koJima je ban darovao zemlje
svojoj vlasteli redovno su iz- davali s njim zajedno i maJka i brat. Samo se u ugovornim
ispravama za primorske gradove bosanski ban, po pravilu, javlja sam kao vladalac. U vezi
s patrimonijalnim karak- terom države je i način popunjavanja banskog prestola. Već u ovo
doba se zapaža da je ban dolazio na vlast izborom i da je bio ograninen na članove jednog
roda kojem je bansko dostojanstvo pripZdalo od davnina. Načelo izbornosti i
patrimonijalno shvatanje države slabili su temelje banske vlasti i predstavljali potencijalni
izvor smutnji i unu- trašnjih borbi. Kolika je opasnost ležala u tome pokazalo se već u
prvom periodu vlade naslednika bana Stjepana II.
357 СИМА 'НИРКОВЈГВ
Banova vlast objedinjavala je zemlju i ljude preko veza lične zavisnosti, jer država još
nije imala nikakve stalne institucije. Banu su njegovi podanici dugovali „vernu službu“ koja
je podrazumevala skup svih obaveza koje čovek duguje svome gospodaru. Naročito se
polagalo na dužnost vojne službe, i tu je vladalo načelo da se banu služi „oružjem kako
može najbolje“. Banova neposredna vlast nije dopirala svuda do samih masovnih osnova
dru- štva u Bosni, znatan deo stanovnika je već morao biti „medijatiziran“. Zavisni seljaci
su bili pre svega pod vlašću svojih gospodara i tek preko njih povezani sa državnom vlašću
koju je otelovljavao ban.
Stubove na kojima je počivala vlast bana predstavljali su gospodari „plemenština“ ili
„plemenitih baština:‘ obeležavani imenom vlastele. Ovaj istaknutiji i ugled- niji deo „dobrih
Vošnjana“ ili „plemenitih ljudi“ uče- stvovao je aktivno u političkom životu Bosne.
„Plemen- štine“ ili „plemenite baštine", po svemu što znamo, nisu se sastojale od naročito
prostranih zemljišnih poseda.Uživale su ih često nepodeljene porodice, a primećuju se i
tragovi . prava širih rodbinskih zajednica. Prisustvo veoma jasno izraženih veza krvnog
srodstva daje izvesna arhaička obeležja organizaciji bosanskog plemstva. U doba kada se
kao gospodari „plemenština“ javljaju veoma mali rodbinski kolektivi, bosanska vlastela se u
poveljama re- dovno javlja s „bratijom*1, nekada svakako širom rodbinskom zajednicom.
n
|gnnge d. n k a š / J t * 6 G o r č A ‘
ZAPIS IZ DIVOŠEVOG JEVANĐELjA, OKO 1330.
358 СИМА 'НИРКОВЈГВ
Izvori za istoriju ovoga doba su još suviše oskudni, da bi mogli dati uvida u
sukobljavanja banovih i vlasteo- skih interesa do kojih je neminovno moralo dolaziti. Iz
povelja bana Stjepana II ipak se vidi da je on težio da spreči stapanje zemalja koje je
darovao sa vlasteoskim ple- menštinama. U jednoj svojoj darovnici ban izričito kaže da
zemlju „ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu nego samo knezu Vukoslavu",
kome povelja bila izdata. Ovaj pokušaj da se darovani posedi odvoje od „plemen- ština“
na koje je pritezao prava često veliki broj srod- nika, nije doneo pozitivne rezultate. Za
vreme Stjepano- vog naslednika Tvrtka u poveljama se izricalo drukčije načelo: zemlja
treba da ostane vlasteoskom rodu i u slučaju da jedan njegov član počini „nevjeru“. Onaj
ko je skrivio treba da plati svojom glavom, a ostali članovi roda da uživaju dobijenu
zemlju isto kao i ostalu svoju plemen- štinu.
Praktičan cilj bana Stjepana II morao je biti omoguća- vanje da se darovana zemlja
pojedincu i njegovim neposred- nim naslednicima vrati banu, što je, u slučaju da se stopi s
„plemenštinom“, bilo sasvim isključeno. Darovanja ze- mljišnih poseda, neophodna da se
nagradi verna vlastela i jače priveže za bana, vodila su neizbežno smanjivanju ba- novih
zemalja, koje su u toku dugog vremena morale biti izvor njegovih prihoda, od kojih su u
znatnoj meri zavisili snaga i položaj vladaoca. O zemljama koje su pripadale banu i
njegovim prihodima ne znamo, na žalost, ništa. Po- što je čitava bosanska privreda do
kraja prve četvrtine
УСПОН II ШИРЕН.Е БОСПЕ (1322— 1Ј'Ј1) 361
97
УСПОН И ШПРЕЊЕ ВОСНЕ
nicj-1 već u drugoj deceniji XIV aeka. Traganje za rudama mogli su započeti sami Sasi
szojom inicijativom,’ ali je isto toliko verovatno da je podsticaj mogao doći k od bana,
koji je na primerima susedne Srbkje i Ugarske mogao zi- deti koliku korist vladaoci imaju
od ove dragocene pri- vredne grane.
Malo se koja pojava po svojim posledicama za dal^i razvoj Bosne s.me upoređivati
sa otvaranjem rudnika. Po- četak rudarske proizvodnje u BOSNJ-G pada oaš u jedan period
izrazite oskudice srebra u Earopi. Iz još neutvrđenih razloga, velike količine sreora su se
odl>šale u prazcu Bliskog istoka te je njegova cena na evropsk>gm tržištilga osetno
skočila. Novo prirodno područje se zoog toga veoma brzo uključilo u mediteransku
trgovinu. Pojava tražene i skupe rooe izmenila je i odnos primorskih trgovaca prema
oosanskom tržištu. Iza srazmerno maloorojnih primor- skih trgovaca, pravih pionira koji
su od davnina savla- đivali teške puteve po visokim i vrletnim planinama koje odvajaju
unutrašnjost od Primorja, došli su u neuporedivo većem oroju novi trgovci koji su umesto
koža, krzna, si- reva i voska, SVOJIJD karavanima odnosili srebro, olovo, ba- kar, a
verovatno i zlato. Savlađujući iste tegobe na pute- vima i sa primitivnim transportnim
sredstvima, koja su jedino bila moguća, oni su donosili daleko vredniju robu koja je bez
teškoća iz obalskih gradova uhodanim pomor- skim putevima odlazila na druga tržišta, na
prvom mestu u italijanske gradove. Rudarska proizvodnja je, s druge strane, davala u ruke
jednom delu bosanskog sveta novčana sredstva, kojima se mogla apsorbovati daleko veća
koli- čina robe koju su primorski trgovci donosili u Bosnu. Rad trgovaca donosio je punu
meru prihoda tek kada su i u smeru primorje-unutrašnjost išli s natovarenim kara- vanima.
Uz tkanine, koje su oduvek bile veoma tražene u našim zemljama u unutrašnjosti, i so,
*oez koje stočarska područja nisu mogla opstati, počele su se pojavljivati u bosanskom
uvozu i druge zanatske izrađevine i potrošna dobra koja je tražio razvijeniji život.
Koliko.je bila nagla trgovačka ekspanzija Dubrovčana, koji su u bosan- skom privrednom
životu zauzimali neosporno prvo mesto među svim stranim trgovcima, pokazuje jedno
upoređenje koje je sasvim izuzetno moguće napraviti. Dubrovčani su 1332. tvrdili, u
situaciji kad bi im više stalo da precene nego da potcene svoj promet, da njihovi trgovci u
Bosni imaju robe u vrednosti od 25 000 perpera. Nepunih šest decenija
7 S. Ćirkoaić; Istorija srednjoaekovne bosanske države
docnije (1389) samo tri Dubrovčanina zakupila su srebr- ničku carinu za 8 000 perpera,
dakle za trećinu sume koja je donedavno predstavljala vrednost robe svih dubrovačkih
trgovaca zajedno.
Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV veka imao je jednu dalju veoma važnu
posledicu: pojavu gradova u srednjovekovnoj Jzosni. Posle dva, prilično zagonetna
„naseljena grada“, koje spominje car Konstantin Porfiro- genit, koji po svoj prilici
predstavljaju mala utvrđena središta lokalnih vlastodržaca, sve do sredine XIV veka u
izvorima se ne pojavljuje nijedan bosanski grad. U tom pogledu Bosna predstavlja
izuzetno zaostalu oblast. Ve- liki proces nastajanja gradova, temelja čitave docnije pri-
vrede, društva i kulture, kao da je potpuno mimoišao Bo- snu. Naravno, oskudica naših
izvora i njihovo ćutanje ne mogu bili dokaz da i u Bosni do sredine XIV veka nije bilo
malih trgova izraslih iz sela, ili naselja zanatlija i trgo- vaca naslonjenih na podnožje
utvrđenih gradova, u kojima su živeli vrhovi feudalnog društva i boravile vojne po- sade.
Strani trgovci koji su do tog vremena svakako dola- zili u Bosnu, sudeći po političkim
ugovorima, moralk su boraviti u ovakvim naseobinama. Ipak uloga tih naselja u
privrednom i političkom životu Bosne morala je biti mi- nimalna, inače se ne može
objasniti odsustvo njihovog po- mena u sačuvanim izvorima. Novi gradovi od kojih je
samo jedan deo nastao oko sredine XIV veka vezani su za mesta rudarske proizvodnje ili
se nalaze u blizini rudarskih nalazišta i najvećih vladalačkih utvrđenja. Stariji sloj
predetavljaju rudarski gradovi: Ostružnica, Hvojnica (Fojnica), Deževice, Kreševo, zatim u
Podrinju Srebrnica, i u dolini Krivaje Olovo. Trgovi u podnožju gradova do- bili su značaj
u toku vremena. Njih su odala i imena kao Podvisoki, kraj tvrđave Visoki, naselje pod
Vrandukom koje se u jednom latinskom dokumentu naziva samo ,.5ići1z \;gats1Jisć“,
Podkučlat itd. Zajednica vojne tvrđave i pri- vredne varoši bila je toliko organska i
neophodna da su uz rudarske trgove podizana, kao sekundarne tvorevine, utvr- đenja koja
su pružala zaštitu i sklonište u trenucima opasnosti. Tako je u ranije nastaloj rudarskoj i
trgovačkoj Srebrnici izrastao Srebrnik, a uz Olovo tvrđava Olovac. Uređenje bosanskih
gradova nosi tragove njihovog porekla. Rudari Sasi, koji su predstavljali jezgra rudarskih
gra- dova, uživali su i ovde autonomiju kao i u drugim zemljama. Njihova autonomna tela,
veće „purgara11 (Vš'§eg) bila su uisto vreme organi vlasti u gradovima. Veća „purgara"
nisu samo nadživela Sase, koji su se u našim krajevima po- četkom XV veka izgubili i
etnički pretopili, zeć su se proširila i na gradove koji nisu postali uz rudnike i nisu imali
nikakve veze sa Sasima. Tek je, izgleda, trgove nastale u istočnom delu bosanske državne
teritorije pred sredinu XV veka mimoišao ovaj saski uticaj. Uz gradose u unutrašnjosti, sve
je više rastao značaj trga Drijeva u blizini ušća Neretve,1 koji je pod bosansku vlast došao
zajedno sa Zahumljem 1326. Eogigp Iagep1e — latinsko ime za Drijevski trg — bio je
jedan od starine utvrđenih za- konitih trgova solju i polazna tačka važne saobraćajne
arterije koja je išla u unutrašnjost duž Neretve i njenlh pritoka.
Uporedo s privrednim bujanjem razvijala se i usavr- šavala banova fiskalna
politika. Dok su njegovi prethod- nici izričito oslobađali dubrovačke trgovce
svakoga danka i svake „deseštine“, ban Stjepan II je 1326. počeo da zahteva od
Dubrovčana da mu plaćaju 10% vrednosti robe ko^u unesu u njegovu zemlju.
Verovatno je baš to bila „dese- ština“, poznata i ranije u Bosni, od koje su strani
trgovci bili pošteđeni. Dubrovčanima je taj zahtev bio nepri- hvatljiv, jer je, s jedne
strane, kršio stara prava i obi- čaje, a s druge strane, pretio da ozbiljno ošteti
trgovce. Zabrana uvoza robe u Bosnu, otpor Dubrovčana i njihopa istrajnost u
pregovorima, naterali su bana Stjepana II na popuštanje. Bosanski ban se u tim
svojim merama ugledao na unutrašnju politiku svoga vrhovnog gospodara, prvog
ugarskog Anžujca, koji je u svojoj državi sproveo čitav niz važnih reformi s ciljem
da uveća vladarske prihode iz regalnih prava. Među tim merama važno mesto zauzi-
malo je kovanje novca s prihodima koje je donosilo. Otuda nije nimalo slučajno da
je baš Stjepan II prvi vladalac koji je započeo kovanje bosanskog novca.2 Kao i uvek
kod prvih koraka u kovanju novca, bosanski ban se ugledao na one novčane vrste
koje su dotle bile u opticaju. Time je novi novac sticao poverenje u opticaju i
postepeno istiski- vao stari. Kod novca bana Stjepana II primećuje se imi- tiranje
venecijanskih, srpskih i dubrovačk^h emisija, da- kle onih novčanih vrsta koje su
mogle biti rasprostranjene u Bosni. Novootvoreni rudnici morali su donositi banu
URburu, svuda uobičajenu i ozakonjenu dažbinu, čiji se iznos kretao negde oko
desetine proizvodnje metala. Te pri- hode je, verovatno, isto kao prihode carine
Drijevskog trga,
(2 U1E0K0
ДИНАР БАНА СТЈЕПАНА II КОТРОМАНИЋА.
nje se lišavao banov čovek koji bi odbegao sa du- brovačkim imetkom. Osim banovog
suda koji je izricao pravdu prema potrebi, stalnog i uređenog sudstva nije mo- glo biti
kao što nije bilo nikakvih stalnih upravnih organa. Kao i svuda, zametak jedne stalne
institucije bila je vladarska kancelarija. Malobrojne sačuvane povelje bana Stjepana II
daju nekoliko imena „dijaka" koji su stilizo- vali po dosta ustaljenom formularu i
ispisivali vladar- ske povelje. Najznačajniji među njima je Dražeslav Bojić, koji je kao
„nadvorni pisac“ vodio i Tvrtkovu kancelariju preko dve decenije. Stalni karakter i jasnu
sadržinu imala ‘je i služba kaznaca, rukovodioca vladarevih fi- nansija. Pominje se i
usorski kaznac i u tome se vero- vatno ogleda Losebni položaj Usore u okviru bosanske
države. Postojao je i usorski vojvoda koji se javio upo- redo sa bosanskim vojvodom.
Ova služba, na kojoj se u vreme Stjepana i Tvrtka izmenjalo nekoliko ličnosti, bila je
svakako vojnog karaktera. Nad vojvodama je stajao veliki vojvoda koji se javlja u
povelji iz 1333. Ovaj naslov docnije vnše npje označavao službu, već se
pretvorio u titulu koju su nasledno nosili oblasni feudalni
gospodari. 0 zva- njima čelnika i tepčije, koja se javljaju u
povelja.ma ovoga doba, ne može.se ništa pouzdano reći.
Blagodareći uspešnom otporu do sredine XIII veka dua- listički jeretici su ne samo
obezbedili svoju ugroženu egzistenciju, već i zagospodarili negdašnjom bosanskom bi-
skupijom. To im je olakšalo da se iz zajednice pristalina jednog spasonosnog verovanja
pretvore u organizovanu crkvu. Težnja da svome verskom i društvenom životu daju
izvesne organizovane i stalne oblike, pri čemu je neminovno uzor bila ipak pravoverna
hrišćanska crkva iako su je osu- đivali kao „službenicu Sotone“, prisutna je kod svih
dualista,1 ali nigde nije ostvarena tako dosledno kao u Bosni. Sticajem niza okolnosti,
ocrtanih ranije, njima se pružila prilika da novim sadržajem ispune već posto- jeći i
tradicionalni okvir. Pošto je područje crkve, po- klapajući se sa državnom teritorijom,
bilo ograđeno prema stranom svetu međama na liniji do koje je dopirala vlast bosanskog
plemstva i banova, bosanski dualisti su uživali izuzetan položaj: bili su jedina crkvena
organizaiija, prava „crkva božja“ u Bosni.
Crkvi bosanskoj su dualisti dali svoju doktrinu2 čije osnovno jezgro predstavlja
suprotstavljanje dva principa, duhovnog i materijalnog, oličena u dva božanstva: u bogu
svetlosti (deiz 1isGz) i bogu tmina (s1)eib 1epeBgagihp), koji u isto vreme predstavljaju
„najveće dobro‘s (zgšššt đopigl) i „najveće zlo“ (zittit ta!it). Već iz toga se vidi da je u
Bosni Preovladala radikalna dualistička struja, dok je ranija jeretička ess1ez1a 5s1auošae
zastupala umereni dua- lizam kao i bugarski bogumili. Iz ove osnovne dogme sle- dili su
značajni zaključci i nagonili na drukčija tuma- čenja u svim oblastima crkvenog učenja.
Pošto je materi- jalni svet tvorevina „boga tmina“ starozavetni Bog ne može biti otac
Hristov. Mojsiju se, u stvari, ukazao „zli anđeo“, a ne Bog. Na čitav Stari zavet je pala
senka tvorca mate
-rijalnog sveta Sotone, koji je i kod bosanskih dualista va- žio kao „knez vijeka“ tj.
gospodar vidljivog sveta. Zajedno sa Starim zavetom osuđivani su i proroci i patrijarsi i,
naročito, Jovan Krstitelj „gori od svih đavola u paklu“, koji je pogrdno obeležavan kao
„vodonosac“. I bosanski dualisti su, kao i njihovi radikalni istomišljenici na Zapadu, našli
načdžna da alegorijskim tumačenjem „spasu“ bar one starozavetne ličnosti koje su tesno
povezane sa novozavetnom tradicijom. Avram, Isak i Jakov dobili su svoje „duhovne“
paralele, a isto tako su i neki od proroka
^ V 4N/P6 iČ SM 4^S
TSo dh 1 & ©G ^ 5>°
N /Č€GoV uo smo R m- 3
>1
RosljI se GN S 1 ^ 4E
1»
SŽN, n ST 1 GoAPN 1
А
AŽ GAN^M 4
KG1G^s1^©G4 DO N
Dž$GN 4
SJs 6 G1 T |> P T l J«, ©
TO'P-Ot? ^ A^A*I (§
1
СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
372
PR O K A S= T 1 04
103
shvaćeni kao „duhovni proroci 1 , svi zajedno su služili da u alegorijskoj
interpretaciji jevanđelja zastupaju „bo- žje ljude : ‘. Stari zavet u celini je
ipak ostao „zera Judina".
Dušb ljudske su u početku bile anđeli, u tela su za- tvoreni oni anđeli koje je Sotona
odveo posle borbe koju je vodio s Bogom. Otuda su duše „plenici“, zarobljenici tela, i
uzdržavanjem od greha, očišćenjem i krštenjem mogu se posle smrti vratiti na nebo.
Samo jedan deo duša je una- pred osuđen, to su anđeli zli po prirodi koji ne mogu da ne
greše.
Hrišćanske svete knjige bosanski dualisti su kao i bogumili i katari uzimali u onom
obliku u kojem su se vekovima sačuvale i kojim su se služile i pravoverne crkve. Kod
dubokih razlika u učenju nemoguće je bilo ispu- štati ili menjati mesta u jevanđeljima
koja nisu bila u skladu sa osnovnim dogmama. Dualisti su odabrali drugi put. Već u X
veku im se prebacuje da svete knjige tumače na nedopušten način. Bilo je to alegorijsko
tumačenje kojem su gtribegavale i pravoverne crkve, samo je upotrebljavano u daleko
većoj meri i mnogo slobodnije. Dualističke in- terpretacije dolaze do izražaja samo u
glosama rukopisnih kodeksa, sami tekstovi jevanđelja nisu bili retuširani u dualističkom
smislu. Poznavanjem Svetoga pisma odliko- vali su se, kao i drugi dualisti, i bosaneki
patareni. U za- mišljenoj raspri između katolika i bosanskog jeretika, Bosanac se u
odbrani svoga učenja uvek pozivao na jevan- đelja, a u jednom slučaju čak i na Stari
zavet.
375 СИМА 'Е.ИРКОВИЋ
„Crkva božja“ po uverenju bosanskih jeretika nala- zila se kod njih i njihov starešina je
istinski naslednik Petrov. Pape su sve do Silvestra bile „njihove vere“, koja je „prava vjera
apostolska“ a inače je rimska crkva ido- lopoklonička, i s njihovog stanovišta, bila je
prokleta i važila kao „službenica Sotone“. Isto tako su ,,sinagoge Sotonine“ i materijalne
crkve. Hramovi bosanskim duali- stima nisu bili potrebni za jednostavni kult, a osuđivalisu
ih iz dogmatskih razloga. Poštovanje ikona i slika u crkvama, poštovanje relikvija i molitve
u crkvama sma- trani su takođe za idolatriju. Zajedno s ikonama osuđivan je i krst kao
„slovo Sotonino“. Svemu tome bosanski duali- sti su suprotstavljali svoj veoma uprošćeni
kult u kojem je glavni elemenat „molitva božja“, izgovarana klečeći, i obred lomljenja
h^eba. Molitva sačuvana u jednom bosanskom rukopisu istovetna je s molitvom u
provansalskom i latin- skom katarskom obredniku.
Razume se da je u ovakva shvatanja bilo nemoguće uklo- liti „svete tajne“ velikih
pravovernih crkava, pa su ih sve redom odbacivali, upirući žaoku naročito protiv
krštenja vodom i tajne braka. Umesto svega toga bosanski patareni su imali „pravo
Hristovo krštenje“ koje jedino donosi oproštaj greha. Ko ga primi postaje onako svet
kao što je Petar. „Krštenje“ se već shvatalo ne kao primanje u zajednicu, već kao „sveta
tajna“ svoje vrste. Vršilo se polaganjem ruke na glavu i jevanđelja na grudi vernika.
Samo onaj ko je primio krštenje bio je stvarni član crkve „pravi krstjanin“ ili „prava
krstjanica". Vrednost krštenja je zavisila od vrlina onoga ko obavlja obred. Ko- liko
god puta zgreši onaj ko je „krštenje“ obavio toliko puta duše onih koje je krstio padaju
u pakao i toliko se puta „krštenje“ mora ponoviti.
„Krštenje“ je povlačilo onu liniju koja je prave dua- liste odvajala od mase
njihovih pristalica. „Kršteni" „krstjani“ i „krstzanice“ nisu smeli ni na koji način grešiti
i bili su obavezni zbog toga da se pridržavaju asketskog kodeksa svoje crkve. Već je
upotreba mrsa — mesne.
i mlečne hrane bila dovoljna da obeleži szet koji nisu obavezivali strogi zahtevi „prave
zere apostolske'1. Za pri- stalice i poštovaoce „krstjana“ stvoren je termin „mrspi ljudii koji
se može razumeti jedino kroz njihovo suprot- stavljanje onima koji čitavog života
neprekidno poste.
Sama bosanska crkva imala je svoju jerarhiju, čiji se stepeni daju upoznati kroz
izvore XIV i XV veka. Stare- šina crkve, njen „duhovni otac i gospodin“, koji je zažio kao
istinski naslednik Petrov, nssio je dostojanstvo „jepiskuna crkve bosanske“. To je bio
neosporno njegov službeni naziv, iako je u svakodnevnom govoru nazivan „djedom". U
jednom zapisu govori se o danima „jepiskupstva gospodina djeda :‘, što svedoči o
ravnopravnoj upotrebi oba termina u samom krilu crkve. Episkopsko dostojanstvo u
bosanskoj crkvi ima dvostruku tradiciju: jedan koren po- lazi iz stare ess!ez1e VozpepzGz, a
drugi iz dualističke sre- dine, koja je takođe poznavala episkope svojih crkava. „Djed“
predstavlja, međutim, nesumnjivo bogumilsku ba- štinu.3 Drugi stepen bosanske crkvene
jerarhije činili su „gosti“ o kojima se malo može reći. Termin nema ana- logija ni u
crkvenoj i monaškoj organizaciji velikih crkava, ni kod poznatih dualističkih zajednica, i
nijedno od do sada predloženih objašnjenja ne zadovoljava.4 Naj- niži stepen u bosanskoj
crkvi predstavljali su „starci“. Ovo dostojanstvo je označavalo polaznu tačku u usponu
krstjana ka višim jerarhijskim stupnjevima. Termin je ne- sumnjivo pozajmljen iz istočnog
monaštva, ali nije po- znato kada ni na koji način. Možda spada u one dosta brojne tragove
uticaja monaštva na uobličavanje obreda i organi- zacije dualista u daleko starijim
vremenima. Nije isklju- čeno da nam usled oskudnosti i fragmentarnosti izvorne građe
nedostaju karike koje bi potvrđivale postojanje ter- mina u dugom lancu dualističkih
jeretičkih pokrega. S druge strane, moguća je i neposredna pozajmica iz orga- nizacije
monaštva na bosanskom tlu. Danas jedva ostaje mesta i najmanjoj sumnji da je monaštvo
u Bosni pre XIII veka pripadalo redu sv. Vasilija, dakle, baš onome gde dostojanstvo
„starac“ postoji vekovima.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 378
Članovi jerarhije — „poglavitiji krstjani“ — skupno su nazivani „strojnici". Kao i „djed“ dobijali su uz ime
i čin atribuciju „gospodin", kao znak osobitog uvažavanja i društvenog ugleda. Do sada nije nikome pošlo
za rukom da dokaže postojanje ma kakve vrste teritorijalne organi-
104 ј‘1
STEFANA OSTOJE.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 381
redovnih obreda, veza crkve sa vernicima bila je veoma tanka. Sve do „krštenja"
i prihvatanja bez- grešnog života niko od vernika se nije mogao spasti i crkva mu
ništa nije mogla pružiti sem nade da se u jednom trenutku može iskupiti. Zaveti
članova crkve bili su to- liko strogi da se njihovo prihvatanje moglo očekivati
samo ‘od uskog kruga izabranih. Ostali su najverovatnije čekali trenutak kada
više nije moglo biti odlaganja. Članovi bo- sanske crkve od svojih vernika
iziskivali su javno iska- zivanje poštovanja — „adoracije“, koje su dovodile u ne-
priliku kako obične ljude tako i vladare i feudalce pre- obraćene u katoličanstvo.
Iako su izašli iz kruga pri- stalica crkve, oni ipak nisu mogli da uskrate
„poklonjenja“ njenim starešinama, pa su ih objašnjavali kao puku učti- vost.
Inače su vernici okupljani na obred lomljenja hleba, verovatno samo tamo gde je
bilo krstjanskih „hiža“.
Isto onako kao što nisu poznavali crkveni brak, sta- novnici Bosne nisu bili ni
kršteni, pa su, gledani spolja, iz ortodoksnih sredina, smatrani za „nevernike“. Sam
na- ziv „poganin“ ili „šLs1e]Jb“ ne bI pružao dovoljno osnova za ovakav
zaključak, jer su se termini ove vrste upo- trebljavali obilno i u vrlo širokom
smislu. Mnogo su zna- čajniji konkretni podaci nastali u vezi s delovanjem dru-
gih crkava u Bosni i prelaskom Bosanaca u katoličku sre- dinu. Bosanski
stanovnici, .koji su bili, u stvari, izvan svake crkve predstavljali su tle na kome se
odvijao rad na preobraćanju i menjanju crkvenih prilika, krštavani su kao odrasli
bez ikakvog odricanja eventualne ranije vere, čak i bez ispovesti. Isto tako su
Bosanci, dolazeći u Du- brovnik na službu, tek tu kao odrasli krštavani, menja-
jući često svoja imena. Pri tome ne samo da se ne spominju formalnosti kojima se
podvrgavaju jeretici, već se ovom svetu jeres uopšte i ne prebacuje.
Savremenicima je bila sasvim jasna duboka razlika između krstjana, pravih ube-
đenih jeretika, i običnih lj}gdi koji, verovatno, nisu uvek bili daleko od istinskog
paganstva. U tome jazu koji je delio članove crkve od stanovnika koji su tek
delom bili njeni vernici, protivnici su otkrili najveću slabost bo- sanske crkve i
svesno ga iskorišćavali sužavajući sve jače područja njenog uticaja i podrivajući
joj na taj način temelje.
„mitnica“ iz jevanđelja tumači kao „mesto patrijarhovo gde se patrijarsi stave sre-
brom i zlatom“. Uprkos obostranom trajnom neprijateljstvu dualistička bosanska
crkva i pravoslavlje živeli su upo- redo u okviru bosanske države. Njihovu
koegzistenciju olakšavala je okolnost što su bili teritorijalno odeljeni:
pravoslavlje je ostalo ograničeno na istočne i južne obla- sti, nekadašnje delove
srpske državne teritorije, dok je bosanska crkva tek mestimično prekoračila svoje
tradi- cionalne međe. Uz to se pravoslavno sveštenstvo nije sa bosanskom crkvom
sudaralo u političkoj sferi, oko uticaja na vladarevom dvoru gložili su se samo
krstjani i fra- njevci.
387 СИМА Ћ.ИРКОВИТ!
Upravo u vreme kad je Bosna dobila svoje prve pravo- slavne i katoličke žitelje,
otpočela je i jača papska aktivnost prema Bosni. Iz Avinjona je pokrenuta akcija
koja je imala veoma dalekosežne posledice. U proleće 1325. upućen je u Bosnu, u
misiju koja je imala za cilj obraćanje jeretika i sprovođenje inkvizicije, franjevac
Fabijan. Banu Stjepanu II i ugarskom kralju Karlu Robertu prepo- ručen je fratar
kao ličnost koja treba zajedno sa ostalim inkvizitorima da ukloni jeretičke zablude
i narod izvede „na svetlo prave vere“. Od obojice vladara papa j'e očeki- vao da će
svim snagama pomoći poduhvat franjevca. Iz či- tavog tog brižljtzo isplaniranog
posla, međutim, nije ni- šta proizašlo, zbog toga što su se protiv franjevačke misije
pobunili dominikanci, koji su ranije dobili inkvi- zitorska ovlašćenja. Planula je
ogorčena borba između dva prosjačka reda oko prava na rad u zemlji gde ni jedan
ni drugi nisu uhvatili koren. Glavno poprište je bila pap- ska kurija u Avinjrnu gde
su franjevci u dva maha tri- jumfovali: 1327.' dobili su isključivo ovlašćenje za in-
kvizitorski rad u Bosni, a 1330. dominikancima je zabra- njeno da ih u poslu
ometaju. Na drugoj strani, i bosanska biskupija u Đakovu stvarala je probleme.
Papi je još ra- nije bilo rezervisano pravo da imenuje ovog titularnog bosanskog
biskupa, a kad je 1334. stolica bila upražnjena izabrao je kaptol svoga kandidata,
dok je kralj Karlo za biskupa postavio nekog laika. Tek posle dve godine smutnji
stvar je bila rešena papskom potvrdom kaptolskog kan- didata.
Tada se izmenila i papska politika prema Bosni. Novi papa Benedikt XII
oborio se i na bana s kojim je njegov pret- hodnik računao u borbi za obnovu
katoličanstva u Bosni. Na takvu papsku orijentaciju svakako su delovale i optu-
žbe i intrige banovih protivnika iz redova hrvatskih ve- likaša. U svakom slučaju
papa je u ličnosti bana Stje- pana II video krivca za neuspeh inkvizicije u Bosni,
te je V proleće 1337. pozvao hrvatske velikaše Kurjakoviće, krčke knezove,
Šubiće, Nelipca i njegov rod, da napadnu jeretičku Bosnu i oružanom silom
potpomognu delovanje franjevaca koje još uvek nije pokazivalo rezultate. Tada
388 СИМА Ћ.ИРКОВИТ!
je, međutim nastupio jedan sasvim neočekivani obrt. Pro- tiv ovoga poduhvata
energično je ustao kralj Karlo Robert, koji i inače nije bio u dobrim odnosima sa
ugarskim viso- kim klerom, a preko njega i sa papskom stolicom. Sve ve- likaše
koji bi napali bosanskog bana proglasio je unapred nevernike i odmetnike i
zabranio da im se ukaže ma kakva pomoć. Interes ugarskog kralja, koji ga je
naveo da isujeti „krstaški pohod“ protiv Stjepana II prilično je razumljiv:
bosanski ban bio je njegov lojalni vazal dok su hrvatski velikaši uporno ometali
učvršćenje kraljevske ilasti u Hrvatskoj.
manastira, čija je rana istorija, na žalost, veoma slabo poznata. Izgleda da je prvi
bio u Sutjesci, koja je mnogo docnije nazivana „SigGa đaš“ (ba- nov dvor). Vreme
učvršćivanja franjevaca u Bosni poklapa se s vremenom nastanka i uspona
gradova i trgova u Bosni, i franjevci su ovaj neocenjivo važan proces umeli da
isko- riste za svoju akciju. Njihovi prvi i najvažniji manastiri podignuti su u
gradskim naseljima i živim privrednim sre- dištima (Sutjeska, Visoko, Lašva,
Olovo, Srebrnica, Teo- čak) gde se najjače mogao vršiti uticaj na brojnije mase.
Maloj braći je svakako išla na ruku okolnost da su osnovna jezgra ovih naselja bila
sastavljena od katolika, primor- skih trgovaca i rudara Sasa, i da su ova mesta
uživala iz- vesnu autonomiju, tako nisu bili izloženi ugrožavanju od strane
patarena i njihovih pristalica. Vladar je bio sa- glasan sa njihovim delovanjem, a
vlastela u doba Stjepana II i Tvrtka I nije imala vlasti nad ovim mestima. U toku
vre- mena trgovačka i rudarska naselja dobijala su sve veći zna- čaj, brojno su se
uveličavala, privlačeći nove i nove sta- novnike, Ali baš ta mesta su ostajala izvan
uticaja bosan- ske crkve, čija su se uporišta i nadalje nalazila u selima„ zabitnim
krajevima. U poznatoj raspri između rimokato- lika i bosanskog patareia iz
početka XV veka Jeretiku se prebaduje da živi „u grmlju po planinama i šumima' i
da on sa planinama Bosne" predstavlja raskol. I sccremeni- šša je padalo u oči,
nema sumnje, kako bosanska crkva osta)e tostrani u burnom i naglom privrednom
i društaenom raz- voju Bosne U tome s# krio još jedan od dubokih korvia n»ene
] e
„ eNUeToGeba™. Mesto arbitrau ,, «
J
osumnjičenog za „nev]eru postala J* * ^ *
395 СИМА Ћ.ИРКОВИТ!
U prvim decenijama XIV veka pod vlast Venecije do- šli su Trogir, Šibenik i Split,
tako da su svi veliki dalmatinski gradovi bili pod okriljem Republike svetog Marka.
Vlast nad ovim gradovima je neminovno uvlačila Veneciju neposredno u balkansku
politiku. Ona je inspi- risala pojedine akcije gradova i njihov ulazak u razne sa- veze i,
pored toga, vodila jednu širu politiku u cilju zaštite svojih interesa u Dalmaciji. Kralj
УСПОК И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (132^ — 1ЈУ1) 397
Karlo I Ro- bert držao se prema venecijanskim poduhvatima u Dalma- ciji dosta
pomirljivo i zadovoljavao se protestima protiv zauzimanja gradova. Sukobe s
Venecijom, izgleda, želeo je da izbegne, zbog svojih ambicija u Napuljskom
Kraljevstvu. Ali kada je Karlo 1342. umro i na ugarski presto došao još sasvim mlad
Lajoš I (kralj Lauš naših izvora) odnosi su se iz temelja promenili.
Lajoš je iz iste, samo još jače izražene želje da uje- dini dve anžujske kraljevine
zauzeo neprijateljski stav prema Veneciji, videći u njoj glavnog protivnika svojih
ambicioznih planova. Na drugoj strani, Venecija je pred- stavljala smetnju kralju da
završi. proces potčinjavanja krupne vlastele u Hrvatskoj i da s uspehom kruniše anžuj-
sku unutrašnju politiku kojoj je temelje udario njegov otac. Oblasti hrvatskih velikaša
sprečavale su kralju pristup do gradova koji su se predali Veneciji, a u isto vreme su
ova venecijanska uporišta mogla da daju podršku velikašima kad bi bili ugroženi od
kralja. Obnavljanje kraljevske vlasti u Dalmaciji moglo se ostvariti, oči- gledno, jedino
energičnim nastupanjem i protiv velikaša
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 398
Držanje bana Stjepana II u prvim danima vladavine kralja Lajoša nije sasvim jasno. Ukorenjeno
je mišljenje da —odgate««:
................. ...
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Š
■mp.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 399
ммммм !!!!!!!■!!
mŠGmmm^ŠptšJNg---
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Ј
1MMMMMMMMMMMM11
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 400
11
..................
Događaji su uzeli novi obrt kada je 1344. umro moćni Nelipac. Mladi kralj Lajoš
je odlučio da iskoristi ovu priliku i dobije u svoje ruke kraljevske gradove koje je
Nelipac držao. Na to je Venecija odmah okrenula svoju politiku i naglo se od
ljutog protivnika Nelipčevog pre- tvorila u zaštitnicu njegove udovice i
maloletnog sina. Radila je i na tome da pridobije krčke knezove i krbavske
Kurjakoviće, kako bi tabor kraljevih protivnika bio što jači. Kralj je poslao
slavonskog bana Nikolu Banića (VapP) od Lendave da s vojskom zauzme
kraljevske gradove. Ratova- njem u jesen 1344. slavonski ban nije postigao
neposredne rezultate, uspeo je samo da prisili Vladislavu, Nelipčevuudovicu, da se
obaveže da će se kralju pokoriti i predati gradove.
Venecijanci su sproveli opsadu Zadra po svim pravi- lima ratne veštine toga
doba. Mletačko brodovlje je odse- klo grad s morske strane, a improvizovano
utvrđenje, basti- ta, sprečavalo je prilaz s kopna i u isto vreme pružalo za- štitu
opsadnrj vojsci. Rešenost Zadrana da istraju u borbi naročito je porasla od kako
su dobili vest od kralja Lajoša
403 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Posle najdramatičnijih dana ovoga rata, mletačkog ju- riša u maju i kraljeve
opsade i juriša na „bastitu" po- četkom jula 1346. gde je bosanski ban lično
učestvovao, pro- menio se odlučno njegov stav. Dok je od 1344. u više mahova
bio izvršilac kraljeve volje isto onako kao slavonski ban, posle neuspelog juriša i
kraljevog povlačenja, ban Stjepan je istupio u odnosima sa Venecijom sasvim
samo- stalno. U periodu od sredine do kraja 1346, kada se opsada Zadra završila
mletačkom pobedom, bosanski ban je više radio u korist Venecije nego u korist
404 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
svoga sizerena. Dok je ranije ban najdalje išao dotle da izbegne neposredne okr-
šaje s Venecijom, sada je očigledno činio pokušaje da s Venecijom sarađuje protiv
svoga kralja. Septembra 1346, banov poslanik u Veneciji predlagao je savez protiv
kralja
Lajoša i tražio za bana kraljevski grad Kn>š. Venecija je tada ponudu odbila,
izgovarajući se da je s kraljem zapo- čela pregovore o miru. U ovoj inicijativi ban
nije bio usa- mljen, on je uz.sebe imao i hrvatske velikaše koji su se tek nedavno
pokorili kralju Lajošu. Banov poslanik je tražio da Venecija oprosti krivicu i primi
u svoju milost kneza Grgura Kurjakovića, Budislava Ugrinčića i Nelipčevog sina,
Ivana Nelipčića. Republika je sa svoje strane pri- mila obavezu da će delovati na
Mladena III Šubića, koji joj je među hrvatskim velikašima bio naročito odan, da
ne uznemirava i šteti bana Stjepana II i njegove podanike. Sa Šubićem je ban
Stjepan bio u otvorenom ratu, jer su se nalazili u suprotnim taborima: Mladen III
uz Veneciju, a bosanski ban uz kralja Lajoša. Šubić je u Skradinu držao čak neke
zarobljene Bosance. Protiv Mladena III ban Stje- pan je spremao vojsku, a
Venecija se zbog toga još jače za- uzela da ukloni razmirice između svoga vazala i
novoste- čenog saveznika. Bilo joj je to utoliko potrebnije što se proneo glas da će
nova ugarska vojska doći pod Zadar da spasava grad. Republika je otvoreno
tražila od bosanskog bana da joj u tom slučaju ukaže pomoć.
405 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Uprkos svim ovim Stjepanovim akcijama koje su u kraj- njoj liniji dovodile
u pitanje sve uspehe kralja Lajoša u Hrvatskoj, njegov položaj u Budimu nije bio
pokoleban. On se žalio na Zadrane, u vreme kada je posredovao za mir iz- među
njih i Mletačke Republike, da ga klevetaju kod ugar- skog kralja. Banu je, vidi se
iz toga, još uvek bilo stalo da na ugarskom dvoru izgleda lojalan i još uvek je
mogao optužbe Zadrana, koji su stvari posmatrali iz blizine, da odbacuje kao.
klevete. Uloga bana Stjepana u poslednjoj fazi borbi bila je svakako poznata
opsednutom gradu, otuda je i lokalni hroničar ovih događaja toliko neraspoložen
prema bosanskom vladaocu.
Kad su se 15. decembra 1346. Zadrani, najzad, posle duge i uporne borbe
predali Veneciji, sukobi u Dalmaciji su se stišali. Kralj Lajoš je već sledeće
godine pošao u svoj pohod u južnu Italiju i njegovo interesovanje za naše kra-
jeve je opalo. Ban Stjepan II nije morao da istraje na putu kojim je krenuo
sredinom 1346. Bilo mu je utoliko lakše da ostane lojalan vazal što mnogo od
onoga što su krili mle- tački zapisnici savremenicima nije bilo poznato. Naklo-
nost Venecije, međutim, banu je bila dragocena zbog odnosa sa Srbijom.
............................. .......
406 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Pitanje je, međutim, ponovo postalo aktuelno u pro- leće 1349. Tada je u
Srbiji boravio mletački poslanik čija je misija na prvom mestu imala za cilj da
izdejstvuje na- knadu štete Dubrovčanima i mletačkim trgovcima i zatim da
pokuša izmirenje Dušana i carigradskih careva. Tek ako poslanik proceni da ovim
zadacima neće škoditi, mo- gao je da pokuša s novim posredovanjem za mir
izme^u Srbije i Bosne. Tom prilikom svakako nije bilo ništa postignuto, jer je
sredinom maja bosanski ban ponovo molio za mletačko posredovanje.
Istovremeno je saopštio da će u Humu, zemlji koja je bila glavni razlog
bosansko-srpskog neprijateljstva, izgraditi tvrđavu kraj mora. Molio je mle- tačku
vladu da mu pruži pomoć u slučaju da neko pokuša da napadom s morske strane
osujeti gradnju. Ban Stjepan ve- rovatno nije predvideo koliko će ovaj plan
uzbuditi i one- raspoložiti Veneciju. Ta tvrđava može jednoga dana da bude
opasna za mletačke gradove i posede — zabeleženo je uz odgovor poslaniku. Taj
prigovor nije iznet javno, već se banu savetovalo da odustane od svoje namere,
zbog toga što dizanje grada na spornom zemljištu može ometati pregovore o miru
i prijateljstvu sa srpskim carem. Venecija je ipak i toga puta preduzela izvesne
korake u Srbiji, ali je držanje bana Stjepana onemogućilo svaki uspeh. Pred sam
kraj 1349, bosanska vojska je prodrla u srpske oblasti u primorju i pustošila ih.
To je pogoršalo krizu u srpsko- bosanskim odnosima, car Dušan je u proleće
1350. obja- šnjavao Veneciji da se od odmazde protiv Bosanaca uzdr- žava samo
zbog toga što se ona zauzima za bana. Upravo zbog toga, tvrdio je srpski car,
Republika treba da preduzme mere kod bana da ga umiri i navede da povrati ono
što je uzeo i da naknadi štete koje je naneo.
409 СИМА 'ЕИРКОВРГЕ
Bilo je sasvim jasno da se srpski vladar spremao da svoju ogromnu moć upravi
prema zapadu i odlučno razmrsi zaplete s Bosnom oko Huma. Nad Bosnu se
nadnela velika opasnost. Prvi put posle velikih uspeha na početku samo- stalne
vlade, ban Stjepan je bio izložen opasnosti da pretrpi ozbiljan neuspeh. Pošto je
srpski car vraćanje Huma postavir kao uslov za postizanje mira, bosanski ban je
mogao samo da se ili mirno odrekne ove oblasti ili da se izloži opasnosti od
oružanog napada, čiji se ishod, zbog velike nesrazmere snaga, mogao predvideti.
Ban se oprede- lio ipak za ratni sukob uzdajući se, verovatno, u pomoć ugarskog
kralja i mogućnost da se ratni gubici povrate. U svakom slučaju, on se i u
poslednjim pregovorima, koje su s velikom ozbšvnošću i zalaganjem vodila dva
mletačka poslanika putujući^od jednog vladaoca drugome, držao ne- popustljivo.
Razgovori su se otegli, a po proceni poslanika nije bilo nikakvih izgleda na uspeh,
zbog toga je mletačka vlada, nalazeći da je izložena velikom trošku i da ne-
uspešnim posredovanjem samo gubi autoritet, povukla svoje poslanike. Rat je
posle. toga bio neizbežan.
Makedoniji.
U drugoj polovini 1353. godine, umro je ban Stjepan II Kotromanić, posle dosta
duge i vrlo uspešne vladavine. U državama, kao što je bila Bosna ovoga doba, u
kojima su lične veze zavisnosti, vernost i obaveze „verne službe“ predstavljale
glavnu kohezionu snagu, u kojima nije bilo stalnih institucija koje bi delovale
nezavisno od promena ličnosti na ključnim položajima jerarhijski ustrojenog
društva, iščezavanje vladaoca izazivalo je neminovno slabljenje temelja čitave
državne strukture. Obaveze vla- stele i ostalih ljudi prelazile su, doduše, po
shvatanjima o pravu i dužnostima, na novoga vladaoca, ali je ravno- teža,
uspostavljana pod uticajem vrlo složenih činilaca, neizbežno bila poremećena.
Primajući vlast nad zemljom i ljudima, novi ban nije mogao da neposredno
produži delo- vanje svoga prethodnika, jer je na prvom mestu bio suočen sa
zadatkom da vlasteli u zemlji nametne takvu poslušnost koja ć^ omogućiti da
preko njene „verne službe“ po- krene sve snage države u ostvarivanju svojih
zamisli. Uz to,
smena na banskom prestolu, posle smrti bana Stjepana II, nije izvršena u najpovol>nijim
okolnostima. Iz najmanje tri braka bana Stjepana nije, izgleda, nadživeo ni jedan muški
potomak.1 Banovi sinovi, uostalom, po načinu kako je popunjavan bosanski presto, nisu
bili predodređeni da naslede oca u banskoj vlasti. U krajnjoj liniji o tome je odlučivao
izbor, koj^ je u ovom slučaju pao na Tvrtka, sina Stjepanovog brata Vladislava i Jelene,
kćeri Jutla Šu- bića. Novi ban je bio još veoma mlad, nije mogao imati više od petnaest
godina, -te je u početku vladao okružen člano- vima porodice. Otac mu je mogao biti od
pomoći svega go- dinudana, ali se on za to vreme u bosanskim poveljama javlja na
prvom mestu. Tvrtko je u to vreme bio u senci svoga oca, kome je patrimonijalno
shvatanje davalo prednost pred ne- jakim sinom iako je ovaj bio vladalac.
Vladavina novog bana nije počela bez trzavica; 1354. su se Trogirani pribojavali
„novština" koje su vladale u Bo- sni. Te godine je banova majka sa mlađim sinom bila u
Ugar- skoj i po povratku održala u Milama stanak „sve Bosne, Donjih Krajeva, Zagorja i
humske zemlje“. Iz rada toga sa- bora poznato je samo da su potvrđivane vlasteoske
plemen- štine, i da je novi ban s majkom zadavao vlasteli „vjeru gospodsku" s poznatim
garantijama lične i imovinske bez- bednosti. Osnovni cil> misije kneginje Jelene u
Ugarskoj bilo je svakako dobijanje kraljeve potvrde i saglasnosti sa promenom na
banskom prestolu. Iz Ugarske je banova majka nosila i neke poruke za kneginju klišku
Jelenu, udovicu njenog brata Mladena i sestru cara Dušana.
Kralj Lajoš se nije zadržao na Završju već je posta- vio i svoje zahteve u vezi sa
humskom zemljom, pozivajući se verovatno na nekadašnju vlast Šubića nad ovim
krajem i, možda, na povremeno vazalstvo humskih kneževa. Tu je napravljen
kompromis u dvostrukom smislu: Hum je predat ugarskom kralju kao miraz uz
Jelisavetu, kćer bana Stje- pana II, i to ne u punom opsegu već samo onaj deo koji se
prostirao od Neretve ka zapadu, zajedno sa Drijevskim trgom. Kad je ostvario
kraljevska prava u odnosu na Bosnu, kralj je ponovo potvrdio Tvrtka i njegovog
brata Vuka u „banstvu bosanskom i usorskom" u julu 1357. Vest o ovoj potvrdi
sačuvana nam je u jednom savremenom pismu koje ne prenosi ni dovoljno precizno
ni podrobno sve uslove ovoga akta. U njemu se, verovatno, ne odvaja slučajno vlast
nad Bosnom i nad Usorom. Usorom su pred kraj dinastije Arpadovaca upravljali
posebni banovi imenovani od strane kralja, dok je vlast naslednih bosanskih banova
bila ogra- ničena na pravu Bosnu. Prepuštajući banu Tvrtku vlast nad Usorom, kralj
Lajoš je J^ČINIO nesumnjivo ustupak koji je možda predstavljao naknadu za
oduzimanje Huma i Zavr- šja. Tom prilikom je ugarski kralj postavio Bosni još dva
uslova: da uvek jedan od dvojice braće, Tvrtko ili Vuk, -borave na kraljevom dvoru i
da rade na iskorenjivanju jeresi u Bosni. Ovaj drugi uslov se pojavio otuda što je
pitanje krstaškog rata za istrebljenje jeretika i šizmatika po- stalo u to vreme prilično
aktuelno, zahvaljujući baš de- lovanju kralja Lajoša. Zbog svoga suparništva sa
Duša- novom Srbijom on je, uporedo sa planovima o krstaškom ratu protiv Turaka
kovanim na papskoj kuriji u Avinjonu, podsticao ideju krstaškog rata protiv
„šizmatika“, da bi obezbedio širu podršku akcijama protiv Srbije. U crkve- nim
krugovima to je pobudilo želju da se krstaškom voj- nom. silom iskorene jeretici u
Bosni. Naročito aktivan u tome pogledu bio je novi bosanski biskup Petar Šikloši,
koji je na đakovačkoj stolici zamenio Peregrina Saksonca, odanog saradnika banova
Stjepana II i Tvrtka. Istovremeno s potvrđivanjem novog biskupa iz Avinjona pošao
je i poziv na krstaški rat protiv Bosne. Ništa praktično tada, do- duše, nije preduzeto,
ali je Tvrtko neprijateljski primio biskupa Petra i protiv njega rozario u Đakovu,
posredstvom jednog lektora tamošnjeg kaptola. Čitava stvar se završila aferom,
kada su kod toga lektora nađena Tvrtkova pisma i kada je protiv njega
pokrenuta istraga.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322 — 1391) 417
Uprkos tome što je postavio odnose Bosne prema ugar- skoj kruni na temelj
starih prava, tako da su oni još po- četkom XV veka služili kao uzor po kojem je
tadašnji ugarski kralj sređivao odnose sa Bosnom, kralj Lajoš je još 1357. izuzimao
ispod banske vlasti i potčinjavao ne- posredno sebi vlastelu iz Donjih Krajeva, koja
je imala posede i na kraljevskoj teritoriji. Slučajno nam je sa- čuvana jedna Tvrtkova
povelja iz koje se vidi da je ban sma- trao prilazak pod neposrednu kraljevsku vlast
za „nevjeru1. Podvlačeći više nego ranije svoju potčinjenost ugarskom kralju kao
„svome gospodaru“, mladi ban ipak nije bio za- dovoljan obrtom koji je u ugarsko-
bosanskim odnosima na- stupio.
Rezultati prvih godina vlade bana Tvrtka nisu naro- čito povoljni. Bosna je
teritorijalno okrnjena, onemogućeno joj je aktivnije učešće u politici prema
susedima, stav- ljena je u zavisniji položaj prema Ugarskoj i pokrenuto je crkveno
pitanje kojv je krilo u sebi velike opasnosti.
Na drugoj strani, veliko srpsko carstvo, posle smrti cara Dušana u decembru
1355, krenulo je putem nezadrži- vog opadanja. Velika država koja je doskora
predstavljala čvrstu branu širenju Bosne prema istoku i još 1350. dovo- dila u pitanje
bosanske tekoviie u oblasti Neretve i Pri- morja, počela je da se razlaže na oblasti
pojedinih feu- dalnih gospodara. Umesto centralizovane, jake i prostrane države, na
granicama Bosne su se pojavile zemlje pojedinih srpskih velikaša, samostalnih u
odnosu na carevu vlast i zavađenih često s. 'drugim sličnim oblasnim gospodarima.
Ravnoteža se i tu; poremetila; bosanska država je bila nesumnjivo jača od
osamostaljenih i razjedinjenih delova Srbije i time su otvorene mogućnosti za njenu
dalju ekspan- ziju prema jugu i istoku. Proteklo je, ipak, izvesno vreme dok se nisu
osetile posledice ovih promena. Ban Tvrtko se dosta uzdržavao od aktivnijeg
uplitanja u odnose u Srbiji, iako su ga okolnosti na to upućivale.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322 — 1391) 419
Dubrovnik, od prethodne godine pod vlašću kralja La- joša, nalazio se u suprotnom
taboru i to je bilo dovoljno za Vojislava Vojinovića, koji je već od ranije bio u za-
tegnutim odnosima s gradom, da napadne i pustoši gradsku teritoriju,
govoreći da to čini po naređenju svoga cara zbog toga što je ugarski kralj
napao njegovu zemlju. Vojislav je nastupao kao humski knez, naslednik
nekadašnjih humskih knezova čije je sedište bilo u Stonu, i pretio da će Dubrov-
čanima oteti ovaj grad i njegovo poluostrvo. Suočen s ova- kvom opasnošću i
pretrpevši znatne štete, Dubrovnik se obratio za pomoć ugarskom kralju i hrvatskom i
bosanskom banu. Obaveštavao je banove o svemu što im je učinio Vo- jislav
Vojinović i upozoravao da pruže pomoć, kao što im je naredio kralj Lajoš. Ali kada se
pomoć niotkuda nije pojavila, a knez Vojislav došao na dan hoda od Dubrovnika,
dubrovačka vlastela je odlučila da sama prekrati ovaj su- kob, žrtvujući 4 000 perpera
za otkup svojih zarobljenih ljudi i njihovih stvari. Dubrovčani su se nadali da će jedan
i drugi ban ipak nešto preduzeti, ali od toga nije bilo ništa.
Dubrovnik je, kako se iz toga vidi, bana Tvrtka treti- rao na isti način kao i
hrvatskog bana Nikolu Seča. Obo- jicu je nazivao banovima po kraljevom ovlašćenju
(s1e ueekgo gedaI taps1ak) ćapo Vozhše). Bilo je to sasvim u duhu ideala kralja
Lajoša, koji je i u odnosu na Dubrovnik ograničavao prava Bosne. Preuzimajući grad
pod Srđem pod svoju vlast, on je na sebe preneo stonski dohodak od 500 perpera
ispla- ćivan banu Bosne,1 i, naravno, nije na Bosnu protegao pri- vilegiju
Dubrovčana koji su smeli u Srbiji da posluju čak i u vreme kad je on u neprijateljstvu
s tom zemljom. Ukoliko se može i verovati da u kratkom ratu avgusta 1359. ban
Tvrtko nije stigao da interveniše u sukobu između Dubrov- nika i kneza Vojislava, u
novom ratu 1361—2. to svakako nije bio slučaj. Držanje ugarskog kralja i njegovih
vazala bilo je takvo da se Dubrovnik na njih uogtšte nije mogao osloniti, već je bio
primoran da saveznike potraži u krugu oblasnih gospodara, neprijatelja Vojislavljevih
i svojih najbližih suseda. Glavni saveznici grada su bili u ovome ratu Balšići, a u
događajima je daleko više učestvovao Sanko Miltenović, Tvrtkov vlastelin, nego sam
bosanski ban. Bosanci uopšte nisu bili u neprijateljstvu s knezom Vojislavom. Jedino
je vlastelin Stjepko Čihorić za svoj račun vojevao u dubrovačkoj službi. Ban Tvrtko
je u jedan mah, u samom početku 1362, istupio kao posrednik uputivši svoga
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 421
Otvoreni raskid između Bosne i Ugarske, u vreme kada je Lajoš Anžujski bio
gotovo na vrhuncu moći, završio se trijumfom Bosne. Gotovo čitav jedan vek Bosna
nije do- lazila u tako kritičnu situaciju. Činjenica da je odolela dvostrukom ugarskom
napadu pokazuje da je Bosna u tom tre- nutku bila jedinstvena i odlučna u želji da se
odupre sve jačem ugarskom mešanju i sve većem ograničavanju samo- stalnosti.
Dalji događaji, međutim, pokazali su da je to samo privremen uspeh, jer su
unutrašnje krize uskoro vra- tile zemlju pod vlast ugarskog kralja.
Posle odbijanja ugarske vojske u toku 1363. vesti o Bo- sni se naglo proređuju.
U jesen 1364. Tvrtko je zajedno s majkom i bratom primljen za građanina Venecije.
Iz toga se ne može mnogo zaključivati o političkoj orijentaciji Bosne i delovanju
protiv Ugarske, koja je, uostalom, u to vreme bila u sasv&m normalnim odnosima sa
Republikom na lagunama. Mletačko građanstvo su feudalna gospoda iz na-
424 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
U takvoj situaciji došlo je u februaru 1366, baš u vreme kada su Tvrtku išli
venecijanski i dubro- vački poslanik, do pobune vlastele i zbacivanja Tvrtka sa
banske vlasti. Tvrtko i njegova majka su bili prisiljeni da pobegnu iz zemlje. Nisu, na
žalost, poznate bliže okol- nosti u kojima se ovaj prevrat odigrao. Sam Tvrtko je u
jednom svom pismu svu krivicu bacao na vlastelu koja se pokazala neverna „prvo
Bogu‘‘, a zatim i njemu i izbacila ga potpuno iz države.
Pokret vlastele je izneo na vlast banovog brata Vuka ili Vukića, ali nije jasno da
li je od njega potekla inici- jativa za čitavu akciju. Ni njegov dotadašnji položaj u bo-
sanskoj državi nije jasan. On se javljao sa titulom „mladog bana“, i kralj Lajoš je
1357. i njemu i Tvrtku zajednički potvrdio bosansko i usorsko banstvo. Vuk
je, po svemu su- deći, dobio važnije mesto u državi nego što je imao
njegov otac Vladislav u vreme bana Stjepana 1*1. Patrimonijalna shvatanja su se
verovatno suočavala s novim koncepcijama o državi, izgrađivanim po uzorima iz
susedstva. Tradi- cionalno učestvovanje članova banske porodice u gospoda- renju
državom dobilo je formu „mladoga bana“. Uticaj Ugar- ske i Srbije gde je ranije
postojala titula „mladoga kralja ‘ sasvim je očevidan. S tim su se, verovatno,
povećavale i Vukove pretenzije, a time ujedno stvaralo i pogodno tle za izbijanje
sukoba između dva bana.
426 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
v*
još tada i držao istočne oblasti bosanske države gde su bili Dabišići, i tvrdi grad
Bobovac.
Dalje Tvrtkove borbe za vlast se nisu odvijale ni tako brzo ni tako efikasno
kao u početku. Prilično nepovoljna za njega bila je okolnost što se krajem 1366.
odmetnuo dotle verni kaznac Sanko Miltenović. U proleće sledeće godine, Tvrtko
je morao zbogg toga ratovati u dubrovačkom zaleđu. Očigledno je potiskivao svoga
brata prema Primorju, dok ga na kraju nije naterao da pobegne u Dubrovnik, gde je
po sta- rim dubrovačkim običajima dobio utočište. Dubrovčani su tada uputili poziv
i Tvrtku da dođe i poseti njihov grad. Tvrtko je poziv prihvatio i izgledalo je da će
se ukrcati u dubrovački brod negde na teritoriji Sanka Miltenovića. Očigledno je
ban računao s tim da će se ili pomiriti sa svojim nekadašnjim kaznacom, tim pre što
su posredovali i Dubrovčani ili da će se probiti preko njegove teritorije silom. U
zadnjem trenutku odustao je od toga i došao u grad preko zemljišta Gojslave,
udovice Vojislava Vojinovića. Za vreme Tvrtkovog boravka ponovo su potvrđeni
ugovori Bosne i Dubrovnika, a domaćini su ulagali napore da iz- mire Tvrtka i
428 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
brata „banove Bosne“ kako se u d.ubrovačkoj odluci kaže. Posredovanje nije dalo
rezultata, jer se Vuk još sledeće godine žalio protiv svoga brata papi i tražio da se
papa zauzme za njega kod ugarskog kralja Lajoša. Sve svoje dalje akcije protiv
Tvrtka Vuk je verovatno vodio izvan zemlje ali svojim spletkama nije mogao
ozbiljno ugro- ziti Tvrtka. Do kraja leta 1367. pokorio se Tvrtku i Sanko
Miltenović, time je vlast bana bila obnovljena u čitavoj Bosni. Nije poznato kada se
konačno Vuk pomirio s Tvrtkom. Svakako je to bilo pre 1374. kada se u jednoj
povelji, izdatoj povodom banovog venčanja, navodi ponovo uz Tvrtka i njegov
brat. Po uslovima izmirenja, Vuk je zadržao prilično ve- lika prava. Jednom
vlastelinu, koji je bio zaslužan za izmirenje, bilo je prepušteno da sam bira da li će
slu- žiti banu Tvrtku ili njegovom bratu.
Za vreme dok se ban Tzrtko borio protiv brata i pobu- njene vlastele da obnovi
vlast u bosanskoj državi, deša- vale su se belike promene u susednim srpskim
zemljama. Knez Vojislav Vojinović je umro još 1363. a njegove zemlje je nasledila
udovica Gojslava sa sinovima. Ban Tvrtko je s Vojislavljezim naslednicima bio u
dobrim odnosima, preko teritorije kneginje Gojslave, prelazio je kada je uoči 1. juna
1367. došao u Dubrovnik. Tada je, međutim, Gojslava već bila ugrožena od suseda i
rođaka, sinovca svoga muža, mladog Nikole Altomanovića. Ovaj veoma ambi-
ciozan vlastelin, gospodar Rudnika i njegovog kraja, digao se protiv svoje strine i
svojih rođaka i počeo da zauzima njihove zemlje. Do početka novembra 1368. on je
uspeo da za- gospodari zemljama Vojinovića sve do dubrovačke granice.
430 СИМА 'КИРКОВИЂ
Tek što je postao sused Bosne župan Nikola Altoma- nović je došao u neprijateljstvo
prema banu Tvrtku. Bosan- ski ban je bio na strani Vojislavljeve udovice, ali joj nije
mogao pomoći. Njegčv poslanik ju je dopratio u Dubrovnik kada je, isterana iz svojih
zemalja, krenula u Albaniju, odakle je, izgleda, vodila poreklo. Nikola se svetio na taj
način što je protiv Tvrtka podbunjivao njegovu vlastelu. Uspeha je imao kod Sanka
Miltenovića, koji ni punu godinu dana nije ostao pokoran i veran Tvrtku. Već u
novembru 1368, Dubrovčani su odlučili da preko svoga poslanika na- govaraju Sanka
da se izmiri sa svojim „prirodnim gospoda- rom“, bosanskim banom. „Trijumf toga
Nikole je samo za vremena i nipošto neće dugo trajati, dok je bosansko ban- stvo
uistinu večno“ — govorio je tom prilikom Sanku du- brovački vlastelin Vlaho Gredić.
Dubrovčani su stali na Tvrtkovu stranu, jer su već tada osećali da im novi osioni sused
neće biti prijatan. U isto vreme su savetovali i Tvrtku da oprosti „nevjeru“ Sanku i da
ga primi u milost, jer će tako moći da se osveti Nikoli Altomanoviću za na- netu
sramotu. Drugi dubrovački poslanik je početkom 1369. već ulazio u detalje o
garantijama za slučaj da se naruši mir, ali je uspeh izostao. Ban Tvrtko je 1369. s
vojskom progonio Sanka Miltenovića sve do dubrovačkih granica. Našavši utočište u
Dubrovniku, Sanko je, po svoj pri- lici,- još jednom uspeo da stekne banovu milost, ali
u da- ljRal'drgađajima nije igrao znatniju ulogu. Njegovi sinovi ću /;nastavili da
gospodare zemljama između gornje Neretve i Jadranske obale,.koje je Sanko skupio u
toku svoga života.Borbe protiv neposlušnog vlastelina Sanka Milteno- vića
predstavljale su samo jedan deo većeg Tvrtkovog sukoba sa županom Nikolom
Altomanovićem, ali o njemu ne znamo nikakve detalje. U avgustu 1370. vođeni su
između Tvrtka i Nikole pregovori o miru. U Dubrovniku se sa sigurnošću računalo da
će mir^između bana i župana biti sklopljen, pa su Dubrovčani molili Tvrtka da i njih
uključi u taj mir da bi se osetili bezbednijim od novog suseda s kojim stvarno još nisu
bili u ratu. Tvrtko izgleda nije mogao da im iziđe u susret, jer se župan Nikola
neposredno posle mira s Bo- snom okrenuo protiv Dubrovnika.
Vukašinom. Pošto se Nikola i prema drugim svojim susedima držao isto onako kao
prema Tvrtku i Dubrovniku, navukao je za kratko vreme neprijateljstvo ostalih
srpskih oblasnih gospodara. U leto 1371. nad njim se nadnela velika opasnost od
vojski kralja Vukašina i Đurđa Balšića pri- premljenih da provale na njegovu
teritoriju. Toga puta Ni- kolu su z' stvari spasli Turci, koji su prisilili Vuka- šina da
pođe u pomoć svome bratu Uglješi. To je pružilo .mogućnost ratobornom županu da
postigne nove uspehe. Kra- jem 1371. ili početkom 1372. preoteo je Rudnik od kneza
Lazara. Posle kraćeg sukoba sa Đurđem Balšićem, oko Vu- kašinovog Prizrena došlo
je do približavanja nemirnog župana i gospodara Zete i razgovora o savezu koji bi,
pored njih, obuhvatio i Veneciju s ciljem da se napadnu Dubrov- nik i Kotor. Na
drugoj strani su se okupljali Nikolini protivnici: knez Lazar Hrebeljanović i bosanski
ban Tvrtko iza kojih je stajala Ugarska.
Ovaj rat je upravo zbog svoga beskompromisnog zavp- šetka imao ogroman
značaj za Bosnu. „Rasal“ Nikole Alto- manovića je Bosni, posle dužeg vremena,
pružio priliku za jedno novo i značajno teritorijalno proširenje. Tek je savez s
Lazarom uputio Tvrtka na osvajanje susednih srp- skih oblasti, iako je odnos prema
Ugarskoj, još od početka Tvrtkove vlade, jedino na ovoj strani ostavljao otvoren
pravac za dalju bosansku ekspanziju. Zauzimanje Nikolinih zemalja nije značilo
samo ggrosto širenje teritorija već je uvlačilo Bosnu u srpske zaplete i davalo njenom
banu izu- zetno mesto među srpskim oblasnim gospodarima.
Ideja o Srpskom Carstvu, uprkos tome, bila je još uvek živa. Đurađ Balšić je u
jednoj svojoj povelji dopuštao mogućnost da neko „bude car gospodin Srbljem i
vlastelom i srpskoj zemlji“. Pitanje je bilo samo ko će se moći poja- viti u ulozi
obnovitelja nemanjićke države. Srpski obla- sni gospodari su bili skorojevići bez
tradicije, njihova vlast nije čak bila legalizovana visokim dvorskim titu- lama
poslednjih srpskih careva; bili su prosto „gospoda" svojih zemalja. Nasuprot njima,
bosanski ban je imao da- leko više uslova da se pojavi kao obnovitelj srpske monar-
hije. Pre svega on je bio nesumnjivo, mada posredno, vezan za dinastiju Nemanjića
„svetoga korena“ koja je zahvalju- jući svome odnosu prema crkvi stekla sakralni
oreol. Ne- manjićko poreklo bosanskog bana — praded mu je bio, po žen- skoj
liniji, kralj Dragutin — podvučeno je u jednom rodo- slovu Nemanjića,
sastavljenom u novoosvojenim srpskim oblastima.1 Pored toga, Tvrtko je pripadao
bosanskoj ban- skoj porodici Kotromanića, za koju je već tada važilo da vlada
Bosnom od njenoga postojanja.2 Pod Tvrtkovom vlašću su, najzad, bili prostrani
delovi srpske države Nemanjića.
435 СИМА 'КИРКОВИЂ
U takvoj situaciji, Tvrtkova ambicija mogla je naći jedan novi cilj: umesto da
srpske zemlje prosto prisajedini svojoj državi i stopi ih sa svojim zemljama mogao
se po- javiti u ulozi obnovitelja srpske monarhije i kao srpski kralj vladati i svojom
državom. U njegovoj okolini je izgra- đeno shvatanje koje je formulisao logotet
Vladoje iz Srbije,
koji je negde u to vreme našao utočište na Tvrtkovom dvoru: banu Tvrtku pripada „dvostruki venac : <
kao simbol dveju država kojima vlada — Bosne kojom njegov rod vlada od početka, i srpske zemlje
njegovih praroditelja, koji su ostavili zemaljsko i preselili se u nebesko carstvo. Vi- deći da je srpska
zemlja ostala „bez svoga pastira“ i že- leći da učvrsti presto svojih predaka, ban Tvrtko se osetio
pozvan da pođe u srpsku zemlju i da se tamo kruniše za kralja. $
ГР
436 СИМА 'КИРКОВИЂ
VI
ћ!
Duorovački trgovci su često oili i vlasnici rudš^č- kih okana ili njihovih
delova. Vreme kad su proizvodnju vodili rudari udruženi u „varkove“, zajednice u
kojima su srazmerno svome udelu u troškovima dobijali deo prihoda, bilo je već
prošlo. Na njihovo mesto su stugšli pojedinci ili trgovačka društva, preduzimači i
finansijeri, koji su trgovali ne samo rudarsklm proizvodima nego i rudni- cima. Za
rad u rudnicima je regrutovano domaće stanovni- štvo. Sasi su bili isuviše
malobrojni i pripadali su, najverovatnije, krugu preduzimača i organizatora proiz-
vodnje, kao što su bila dva brata Sasinovića, privremenph vlasnika Fojnice i dela
rudnika u Ostružnici, koji su se na kraju pretvorili u dubrovačke trgovce.
Ostali proizvodi bosanske privrede, koža, vosak, meso i stoka, nisu prolazili
na tržištu tako lako kao vredni i traženi metali. Iako su se primorski gradovi,
znamo to sigurno za Dubrovnik i Kotor, otimali o namirnice koje su donosili
kraljevi podanici u gradove, i smatrali da su pred izgladnjavašem kad se takav
uvoz obustavi, ipak je dolazilo do sukobljavaša trgovačkih interesa. JBudima iz
zaleđa se činilo da cene po kojima se kupovala stoka nisu
za
Svi glavni proizvodi bosanske privrede slivali su se, dakle, putevima prema
moru. Moralo je, nesumnjivo, i u ovo doba biti privrednih veza sa Ugarskom, za
koju je Bosna bila vezana znatno povoljnijim linijama komunikacija, ali su one,
nepoznate tako da je promet prema severu sasvim u senci trgovine s Primorjem.
Na obali Jadrana su bile i polazne tačke bosanske uvozne trgovine. U ovo doba
tkanine još nisu imale onaj značaj koji su imale docnije, bosanska sredina je još
uvek bila suviše siromašna da bi mogla apsorbovati u većim količinama skup
italijanski tekstil. Još početkom treće decenije XV veka tvrdilo se da Bosanci
traže jevtine tkanine i zbog toga nasedaju i dobijaju tek- stil lošeg kvaliteta.
Upravo je Tvrtko preduzimao mere da unapredi domaće zanatstvo i dovodio iz
Dubrovnika maj- store tkačke struke i na taj način, uz tradicionalne za- nate,
verovatno pokrenuo proizvodnju domaćih grubih tka- nina, kojima se svet još
jedno vreme morao zadovoljavati.2 U uvozu je glavno mesto zauzimala so,
prodavana na „kumer- cima solskim", od starine utvrđenim mestima gde je bila
dozvoljena trgovina ovim dragocenim artiklom. Drijeva, Dubrovnik i Kotor, tri
najbliža kumerka, imala su veoma -malu proizvodnju u svojoj bližoj okolini, tako
da je snabdevanje trgova zavisilo od dovoza soli iz Dalmacite, Albanije i Južne
Italije. Veoma živ promet soli donosio je velike prihode vlasnicima trgova, zbog
toga što je so prilikom prodaje „carinjena“, pri čemu je jedan nama ne- poznat
procenat odlazio gospodaru kumerka.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 453
Daleko od naših obala izbio je 1378. jedan sukob iz- među Venecije i
Đenove, starih suparnika, oko ostrva Te- nedosa, koje je vizantiJski car Jovan V
Paleolog ustupio na ime nekih svojih dugova Mlečanima. Đenovljani su sma-
trali da su time ugrožene njihove kolonije na obalama Crnog mora pa su zagazili
u otvoreni rat s Venecijom. U sukob se uskoro umešala i Ugarska na strani
Đenove, tako da je čitava Dalmacija bila izložena opasnosti da postane ratno
poprište. Dubrovnik je i kao vazal Ugarske i kao mletački konkurent bio, razume
se, u taboru neprijatelja Venecije. Na našoj obali, koja je od Kvarnera pa sve do
Kotora bila pod vlašću ugarskog kralja ili šegovih va- zala, Venecija je našla
slabu tačku na krajnjoj periferi;ji, u gradu Kotoru, koji se tek 1371. potčinio
Ugarskoj. Mle- tačka flota je sredinom avgusta 1378. zauzela grad i iza- zvala
veliki strah u Dubrovniku.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 454
Kriza oko Kotora se naročito zaoštrila krajem 1378. i početkom 1379, kada
su u Dubrovnik prispele i kraće vreme boravile đenovljanske galije. Bilo je tada
glasova u Dubrovniku koji su tražili „konačno uništenje“ Ko- tora. Preovladali su
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 455
ipak umereniji elementi, utoliko lakše što su neki Kotorani uputili tajno
poslanstvo u Cavtat i tu Dubrovčanima i đenovljanskim zapovednicima obećali da
će zbaciti mletačku vlast i vratiti se pod okrilje ugarskog kralja. Obećanje da će
uhvatiti i predati svoga kneza Venecijanca i istaći ugarske zastave, Kotorani nisu
održali. Za njih se opasnost smanjila čim su otplo- vili đenovljanski brodovi. I
posle toga, doduše, dubro- vačka galija hvatala je brodove i blokirala Boku, ali
ne- posredne opasnosti za osvajanje grada nije bilo.
Kotorani su tada promenili orijentaciju i počeli da traže izlaz iz svoje još uvek
teške situacije u pregovo- rima s kraljem Tvrtkom. Njihov poslanik, jedan vlastelin
iz porodice Buća, koja je docnije dala kralju jednog proto- vestijara, obećavao je
Tvrtku da će se grad predati njegovoj vlasti i „pravio druge velike predloge“, kako
su se žalili Dubrovčani. Ta ponuda je morala biti izvanredno pri- mamljiva za
kralja koji je na ovaj grad polagao pravo kao na deo države svojih „praroditelja“, i
kojem bi gradske solane, trg i iskusni poslovni ljudi znatno unapredili privredu i
finansije. Opasnost od političkih komplikacija nije bila naročito velika jer bi grad
oduzeo od Venecijanaca, neprijatelja svoga vrhovnog gospodara. Glavnu prepreku
ostvarenju čitavog plana predstavljali su u stvari Dubrov- čani, zato se kotorska
kombinacija s Tvrtkom odmah okre- nula protiv Dubrovnika. Umesto da blokira
Kotor i spreči dovoz namirnica, kako su Dubrovčani tražili pre nekoliko meseci,
kralj je zaustavio prirodni promet između zaleđa i Dubrovnika, i na taj način doveo
Dubrovčane u situaciju da se žale da su izgladneli. Dubrovčani, razumljivo, nisu
ostali pasivni, već su u odgovoru na tu meru zabranili da trgovci i roba iz
Dubrovnika odlaze u Bosnu. Protiv dubro-vačkog postupanja prema
Kotoranima stigle su, verovatno od Tvrtka, žalbe ugarskom kralju,
tako da su se Dubrovčani u junu 1379. morali izvinjavati kralju i
hrvatsko-dalma- tinskom banu pravdajući svoje postupke.
U tim danima su Kotorani, pod utiskom vesti o porazu mletačke flote kod
Pule i u strahu od đenovljanskih galija koje su se ponovo zadržavale u
Dubrovniku, zbacili mle- tačku vlast i pokorili se neposredno kralju Lajošu.
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 456
-likom ratu na Jadranu imao držanje slično Tvrtkovom, ra- čunao se u dubrovačke i
ugarske prijatelje, ali je isto tako održavao veze sa Venecijancima, koji su čak za vreme
rata boravili u njegovim gradovima.
Rat između Venecije i Đenove i njenih saveznika više nije neposrednije uticao na
odnose Bosne i njenih suseda. Dubrovčani su još>koji put bili uznemiravani kretanjem
mletačkih brodova u obližnjim vodama, naročito od kako je ratna sreća prešla na stranu
Venecije, ali više nisu preduzimali izuzetne mere za odbranu, niti tražili pomoć od
suseda. U Kotoru, izuzimajući jednu pobunu gradskog puka protiv vlastele, nije takbđe
bilo važnijih promena. Mletačka posada se povukla iz tvrđave i kada je u torinskom
mirovnom ugovoru iz avgusta 1381. određeno da Kotor pri- padne ugarskom kral>u,
time je samo ozakonjeno stvarno stanje.4 Kralj Tvrtko se u pogledu Kotora našao u istoj
situaciji u kojoj je bio pre mletačkog osvajanja. Osim toga, u godinama rata iskrsle su
neuobičajene teškoće za bo- sansku privredu: Kotor je gotovo čitavo vreme bio bloki-
ran i ekonomski skoro neaktivan, a Dubrovnik je gotovo punu godinu dana držao na
snazi zabranu trgovanja s Bo- snom. Pošto su Bosancima bili verovatno zatvoreni putevi
ka zetskim gradovima, preostala su jedino Drijeva i za iz- voz bosanskih proizvoda i za
snabdevanje potrebnom solju. -Trg na Neretvi je, međutim, bio pogodan i pristupačan
samo jednom delu bosanske državne teritorije.
458 СИМА •БЈСРКОВ1ГЛ
Dubrovniku održao sve do vre- mena kneza Vojislava Vojinovića, a onda se ugasio.
Dubrov- čani su se borili, očigledno, samo za jednu stranu ovog sta- rog režima, za
monopol koji je njima koristio, dok su preko prava srpskih kraljeva prelazili ćutke,
začudo ovu slabu stranu njihove teze kralj Tvrtko nije iskoristio u pravnom dvoboju koji
je izbio.5
Bosna, naravno, nije ranije imala nikakvog uticaja na gradove i trgove Primrrja, pa
ni na „trgove solske". Sta- nrvnici Brsne su se u Dubrrvniku snabdevali na rnrj po- lovini
kumerka koja je pripadala dubrovačkrj rpštini. Zatr je Tvrtkr mrgar biti przvan na
prštrvanje starih utr- vrra i starog režima u trgovini solju samr u svrm nrvrm svojstvu
srpskog kralja. On se sam potrudir da se prjavi prema Dubrovniku kao naslednik prava
svrjih prarrditelja „gospode srpske“. Kratko vreme posle svoga krunisanja on je
Dubrovniku izdao povelju kojom je potvrdio sve prethodne ugovore srpskih i bosanskih
vladara i preneo na sebe „srpski“ ili „svetodmitarski dohodak“ od dve hiljade per- pera,
isplaćivan srpskim vladaocima već od XIII veka. Tvrtko, takođe kao .naslednik srpskih
vladara, pokretao je i pitanje ostrva MJ^eta, koje su Dubrovčani u tišini, bez ikakvih
ugovora, potčinili svojoj vlasti. Da su Dubrovčani u ovim pregovorima o trgu soli pod
Novim, o kojima nam prepiska inače nije sačuvana, insistirali na kraljevoj oba- vezi da
poštuje sve ranije srpske ugovore vidi se iz či- njenice da je njegovim’ poslanicima
pokazivana i čitana „velika povelja" Tvrtkova iz 1378. a to pokazuje i tekst Tvrtkove
isprave kojom se ovaj spor završio.
460 СИМА •БЈСРКОВ1ГЛ
Kotor u prvi mah nije dolazio u obzir, jer ga je od oktobra 1382. sve do sledećeg
proleća držao pod opsadom Balša Balšić. Nije jasno kako je kralj Tvrtko postupio s
Drijevima i teritorijom kotu je 1357. morao ustupiti kralju Lajošu. Trg u kojem je
ponekad boravilo i po dve stotine trgovaca, i koji je "jopg banu Stjepanu donosio 6000
perpera godišnje, dakle dve trećine onoga što su Tvrtku davali srebrnički rudokopi,
461 СИМА •БЈСРКОВ1ГЛ
predstavljao je veoma privlačnu metu. Drijeva su sasvim sigurno došla pod bo- sansku
vlast još za vreme Tvrtka, ali nije poznato da li se to desilo ubrzo posle smrti kralja
Lajoša. Promena vlasti u trgu na Neretvi, punom dubrovačkih lrgovaca, nije, za- čudo,
ostavila traga u dubrovačkim arhivskim knjigama. U proleće 1383. bosanski kralj je
preduzimao nove korake oko stvaranja svoje flote. U Veneciji je kupio jednu laku galiju,
a zatim poručio da se izgrade još dve, i uzeo, uz pristanak venecijanske vlade, jednog
mletačkog patricija za svoga admirala. Stvaranje pomorskih snaga i podizanje Svetog
Mihaila, jednog novog grada blizu današnjeg Opu- zena, poznatog više pod imenom
Brštanik, pokazuje da je Bosna već tada imala pod svojom punom kontrolom donji tok
Neretve.
Nije samo sudbika Drijeva i zapadnog dela Huma neja- sna, već i čitav razvoj odnosa
Bosne prema Ugarskoj u prvim godinama posle smrti kralja Lajoša. Situacija s kraja
Tvrtkove vlade ne može se prenositi na ovaj period u kojem su ugarske unutrašnje
teškoće već sasvim izrazite. Ugar- sko-poljska unija se odmah raspala i u Ugarskoj je na
presto došla Marija, trinaestogodišnja kći pokojnog kralja, dok je stvarnu vlast vršila stara
kraljica, Tvrtkova rođaka. Novi režim od samog početka nije bio popularan, naročito u
hrvatskim zemljama. Kraljice su se oslanjale na kliku velikaša, najviše na Nikolu
Gorjanskog, i time izazivale nezadovoljstvo većine drugih; pojačavale su ga još više
naglim i neopravdanim smenjivanjem ličnosti na državnim i dvorskim položajima.
Nezadovoljnom plemstvu se ukazi
STEĆAK, GORNjE BARE (TRESKAVICA).
-№!R)
463 СИМА ЋИРКОВИ-Б
A vala prilika da oslabi i ublaži čvrstu i strogu kraljev- sku vlast koju su izgradili Anžujci.
U toku 1383. i 1384. polagano se obrazovao tabor nezadovoljnika, ali on još nije imao ni
vođstva, ni jasnog političkog programa. Sem jedne kratkotrajne i neuspele pobune
vitezova Jovanovaca iz Vrane kod Zadra, predvođenih od priora Ivaniša Paližne (1383) i
jedne manje ravere u Zadru (1384) oni nisu predu- zimali neke akcije.
U vreme ovog vreša u Ugarskoj i Hrvatskoj Tvrtko se držao pomirljivije nego što
se obično misli. Još 1385. on Codvlači svoju vernost ugarskim kraljicama, „svojim pre-
dragim sestrama“, i seća se zakletve koju im je položio. Ugarsku vrhovnu vlast, sudeći
po tome, još formalno nije bio zbacio, iako ona više nije imala praktičnog značaja. Više
nije bilo snage koja bi bila u stanj^ da ga natera na poštovanje vazalskih obaveza.
Kraljice su zbog toga, zazi- rući od njegove snage, ustupcima obezbeđivale naklonost
svoga rođaka. U proleće 1385. priznale su mu pravo na Ko- tor, koji je nešto ranije,
danas u nepoznatim okolnostima, verovatno u borbama protiv Balše Balšića, potčinio
svo- joj vlasti.
Već od smrti kralja Lajoša Ugarska nije bila u stanju da pruži zaštitu Kotoru.
Dubrovčani su nalazili da nema praktično svrhe da namesniku dalmatinskog bana
464 СИМА ЋИРКОВИ-Б
Ditrihz' Bubeku javljaju o Balšinoj opsadi ovoga grada. Nije poznato da li je tom
prilikom Balša nešto postigao s Kotorom. U jesen te iste 1383. godine bilo je veoma
burno u krajevima između Dubrovnika i Boke. Početkom septembra kralj Tvrtko je slao
dve hiljade ljudi protiv neke vojske u Tre- binju i Konavlima. Upravo u tim danima je
došlo i do velike zategnutosti između Bosne i Dubrovnika. Za vreme dok su se vodili
pregovori oko tributa, čije je povećanje Tvrtko izgleda zahtevao, nanela je kraljeva
vojska neku štetu Dubrovčanima. Istovremeno je kralj primio poslan- stvo novog
dalmatinskog bana Stjepana Lackovića i ugova- rao sastanak s njim. Iz mozaika
fragmentarnih vesti o ovim zbivanjima nemoguće je stvoriti jednu celovitu sliku. Re-
zultati su ipak jasni: Tvrtko je isterao neprijateljsku, svakako Balšinu vojsku iz svojih
primorskih župa, docnije potčinio i Kotor, dobio ugarsku potvrdu i sredio odnose sa
Dubrovnikom.
Drijevski trg na Neretvi i grad Kotor našli su se tako 1385. najzad u rukama kralja Srbije
i Bosne. Tvrtkoza država više nije imala samo kamenitu i skoro pustu obal
uJadrana već i dva važna privredna centpa. Iako je s gledi- šta površine ovo teritorijalno
proširenje bilo malo, njegov značaj za bosansku privredu i kraljevske finansije bio je vrlo
velik.
Suprug mlade kraljice se ubrzo vratio u Češku tako da nije predstavljao prepreku
dolasku Karla Dračkog u Bu- dim. Kraljice su prema svome rođaku pokazale istu slabost
i neodlučnost kao i prema Žigmundu Luksemburškom. Pri- mile su ga na izgled srdačno,
saglasile se pod pritiskom plemstva s Karlovim krunisanjem za kralja, a zatim orga-
nizovale mučko ubistvo kojim je novi kralj uklonjen posle svega nešto više od mesec
dana vladanja. Smrt kralja Karla izazvala je rtvrreni rascep i unutrašnji rat u Ugarskrj i
nestabilnost koja je trajala skoro četvrt veka. Kroz to vreme, borba oko ugarskog
prestola u najvećoj meri uticala je na odnose Bosne i Ugarske.
466 СИМА ЋИРКОВИ-Б
velikaša i napuljske kra- ljevine. Uplitanje Venecije nije ostalo bez rezultata: u zreme
kad je Žigmund privremeno uspostavio kontrolu nad Hrvatskom, a Horvati i Paližna
preneli poprište rato- vanja na istočnu Slavoniju, gde su ih pomagali kralj Tvrtko i knez
Lazar, dalmatinski gradovi su odlučno stajali na strani Luksemburgovca.
veru i nada da će im doći u pomoć s velikom vojskom. Za ovom pomoći s}' vapili
preko svojih poslanika upućenih početkom 1388. u Ugarsku.
Posle neuspeha Ladislava Lošonca, gradovi više nisu imali nikakve nade na
oslobođenje od -Tvrtkovog pritiska. Zato su u martu 1389. na njegov poziv da se
potčine uputili poslanike i pokušavali da makar odlože trenz^tak konačne odluke,
uzdajući se još uvek u neki preokret. Svaki grad je mnogo polagao na to da
postupa kao njegovi szgsedi i trudio se da bude među poslednjima koji će
promeniti gospodara. Splićani su tako tražili da se poslednji potčine, oči- gledno
da bi se jednom mogli pravdati da su najdzgže ostali verni svome gospodaru.
Poslanici gradova su tražili da im se da izvestan rok kako bi upz gtili još jedno
poslanstvo kralju Žigmztndu i molili ga za pomoć. Ukoliko je i tada ne dobiju
potčinili bi se kraljz' Tvrtku. Bosanskm vladar im je izišao u susret i odredio
rokove: Splitu je omogu- ćio da bude poslednji i dao mu je najkasniji rok,
15. jun 1389, dan svetoga Vida, kada je bosanska vojska daleko na istoku
učestvovala u jednoj sudbonosnoj bici.
Borbe vođene zapadno od bosanskih granica nisu prm- vukle na sebe svu
pažnju politike kralja Tvrtka niti anga- žovale sve snage kojima je raspolagao.
Kroz čitavo vreme Bosna je imala zaplete i teškoće na svojim istočnim gra-
nicama, samo su nam one daleko manje poznate. Opaža se, ipak, da su ova dva
žarišta borbi uticala jedno na drugo: zatišje na istoku je omogućavalo jače
angažovanje u Hrvat- skoj i Dalmaciji, isto kao što su opasnosti i ugrožavanja s
istočne strane izazivale slabljenje bosanske aktivnosti prema dalmatinskim
gradovima.
U tim godinama se već sve više javljaju Turci kao va- žan vojni i politički faktor.
Sa svoje, još ne sasvim jasno omeđene teritorije u Trakiji sa centrom u Jedrenu,
Osman- lije su preko zemalja svojih vazala u Makedoniji predu- zimale pustošeće
pohode na razne strane, pre svega prema jadranskoj obali i putevima koji su vodili
na sever. Tvrtkova država je bila još daleko od turskog domašaja, štitio ju je pojas
zemalja srpskih oblasnih gospodara — kneza Lazara i Vuka Brankovića, kao i
zemlje Balšića, naj- više ugroženih u to doba i u najvećoj meri upućenih da se
sporazumevaju s Turcima.
Još pre nego što su uhvatili koren na evropskom tlu, Osmanovi T)fci su sebi
krčili puteve stupajući u slu- žbu ili savez s nekom od zavađenih ili zaraćenih
strana. Tako su postupali i mnogo docnije, čak i na nekoliko dece- nija pre nego
što su postali gospodari Balkanskog polu- ostrva. Pored ratovanja za sebe,
ratovali su i za drugoga i pojačavali na taj način razdor, politički haos i slab-
ljenje balkanskih država. Feudalni gospodari i vladaoci opet, sa svoje strane, nisu
propuštali priliku da se po- služe snagom turskih ratnika koji su svuda ulivali
strah i trepet, da nanesu štetu i poraz svojim protivnicima. Je- dan od najranijih
poznatih primera ovakvog uvlačenja Tu- raka u unutrašnje balkanske borbe je i
provala na bosansko zemljište, završena turskim porazom 1388.
O ishodu bitke izgleda i sami savremenici nisu imali jasne predstave. Veliki
značaj se pripisivao pogibiji vla- dalaca i zbog toga je Muratova smrt bacila na
Turke senku poraza. Kralj Tvrtko je bio potpz^no ubeđen da je njegova vojska i
vojska srLskih oblasnih gospodara izvojevala ve- liku pobedu. U njegovim očima
je čitav hrišćanski tabor na Kosovu predstavljao vojnu snagu srpskog kraljevstva
ko- jem je on sam bio na čelu. U tom smislu je Tvrtko slao pi- sma hrišćanskim
državama javljajući radosnu vest o svome velikom trijumfu. Sačuvan je ostao
odgovor Firence, sti- lizovan od poznatog humaniste Koluča Salutatija, u kojem
se hvale i slave — kraljevstvo Bosne kojem je palo u deo da „bije tako slavnu
bitku i zadobije toliku pobedu", junaci koji su ubili Murata i kralj koga je
posvetila „tako slavna pobeda kojoj se uspomena nikad neće izbrisati“.
475 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
.vrhovnu vlast Tvrtkovu i da mu u tom smislu uputi svoje poslanike. Više se nije postaljalo
pitanje da li će se pot- činiti ili ne, već se raspravljalo o uslovima. Želja Spli- ćana je bila da se
stvari urede tako da budu „na čast bosan- skog kraljZ i n& korist njihovog grada“. Ubrzo zatim
su u istom smislu doneli odluke i Trogir, gde je protiv Bospe postojala prilična opozicija, zatim
Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula.
Tvrtko je u pogledu uslova imao za sve gradove jasnu i sasvim jednostavnu liniju:
potzrđivao im. je oblik auto- nomije i sve privilegije koje su imali u vreme kralja La- joša. On
se pojavljivao kao zakoniti naslednik ranijih gospodara gradova i nije uvodio nikakve novine.
Delikat- niji je bio njegov položaj kad je trebalo regulisati odnose među samim gradovima,
koji su sada skoro svi bili pod nje- govom vlašću. Klis i Omiš, od ranije pod bosanskom vla-
šću, imali su stare sporove sa Splitom oko granica gradske teritorije. U početku je Tvrtko
izlazio u susret željama Omišana i Klišana i potvrdio im granice onako kako su ih oni sami
tražili; kada je, međutim, primio Split pod evoju vlast bio je prisiljen da štiti i interese
Splićana i da čitavo pitanje granica rešava iz osnova.
U prvoj polovini juna 1390, kralj Tvrtko je u Sutjesci izdao svoje povelje gradovima. U
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 480
povelji za Sgtlit su bile opisane i granice između ovoga grada i njegovih suseda Klisa i Omiša.
Docnije su četiri kraljeva vlastelina utvrdila i obeležila granice i uvela Splićane u posed
teritorije, prostranije nego što je ikad ranije bila.
i stva Hrvatske i Dalmacije, združena dotle s krunom Ugar- ske on je uneo u svoju titulu
УСПОН И ШИРЕЊЕ БОСНЕ (1322—1391) 481
skovanu posle krunis&nja za srpskog kralja. U toku 1390. on se javlja u nekim sačuvanim
latinskim aktima kao „s!e1 jdga^a Kazae, Voepe, Va1ta1ae, Sgoaće, MagŠte^ie e1s. geh
ts1uŠ5“.
Spoljna politika poslednjih meseci Tvrtkove vlade bila je usmerena prema završavanju
poduhvata u Dalmaciji i stvaranju uslova za trajno očuvanje postignutih tekovina. Izvan
bosanske kraljevine ostao je Zadar i Tvrtko je poku- šavao da se posluži vojnom pomoći
Venecije da bi i ovaj grad potčinio svojoj vlasti. Mletačka republika je odu- stala, doduše, od
svojih planova u vezi s dalmatinskim gra- dovima i čestitala, čak, kralju na postignutim
uspesima, ali nije bila nimalo voljna da mu pomogne u jednoj akciji koja se kosila s njenim
interesima. Sinjorija je odbila Tvrtkovu molbu pozivajući se na svoje prijateljstvo sa ugarskim
kraljem i samim Zadranima. Slično je Tvrtko prošao i sa svojim dosta nerealnim planom o
„opštem sa- vezu“ s Venecijom, po kojem bi i jedna i druga strana imala zajedničke prijatelje i
neprijatelje. To bi, naravno, izi- skivalo prilagođavanje čitave spoljne politike jedne strane i
njeno usklađivanje s politikom druge, te Vene- ciji nije bilo teško da pokaže da je čitava
zamisao za nju neostvarljiva, kako zbog trgovačkih interesa tako i zbog saveza i ugovora
kojima je bila vezana.
U to vreme kral> Tvrtko je stutšo u tešnje odnose s austrijskim hercegom Albertom i bio
na putu da se orodl s Habzburzima. Krajem leta 1390. očekivalo se da će biti sklopljen neki
brak između bosanskog kralja i austrijske herceške porodice, ali nije poznato šta je iz te
kombi- nacije proizašlo. U Tvrtkovoj spoljnoj politici najva- žniji su ipak bili odnosi prema
kralju Žigmundu Luk- semburškom. Borbe u toku poslednje dve godine pokazale su da među
njima nije moglo biti dodirne tačke: Tzrtko nije priznavao Žigmunda i otrgao je ispod njegove
vlasti zna- čajne delove kraljevine, dok je Žigmund u Tvrtku gledao „bosanskog bana“,
uzurpatora i zaštitnika odmetnika iz Hrvatske. Vladar Bosne predstavljao je tih godina glavni
stub opozicije protiv Žigmundove vlasti u Ugarskoj. GTa ipak, uprkos izrazito neprijateljskim
pozicijama na ko- jima su bosanski i ugarski kralj stajali jedan prema dru- gom, došlo je do
pregovora među njima i pokušaja da se sklopi mir. Dubrovčani su već u septembru 1390.
nalazili da mogu ponuditi Tvrtku da svoju vlastelu pošalju u Ugar- sku da posreduje za mir
između ugarskog i bosanskog vladara. Znajući njihovu opreznost i uzdržljivost u delikatnim
si- tuacijama, možemo s dosta verovatnoće pretpostaviti da je podsticaj za ovakvu ponudu
došao iz Ugarske, od njihovog „prirodnog gospodara".
Dubrovačko posredovanje nije tom prilikom došlo do izražaja, ali su nezavisno od toga između
Tvrtka i Žig- munda povedeni pregovori. Pred kraj januara 1391, došao je na Tvrtkov dvor
poslanik kralja Žigmunda da pregovara o miru. Dubrovčani su čestitali Tvrtku zbog toga i
podse- ćali ga na svoju ponudu učinjenu pre tri meseca. Ne znamb iz izvora i ne možemo čak ni
naslućivati na kojoj osnovi su tražena rešenja zaista ogromnih sporova i suprotnosti u odnosima
Bosne i Ugareke. I konkretna situacija i isto- rijat pregovora upućuju na to da je ugarski kralj u
ovim pregovorima bio u slabijem položaju i da je mir bio moguć jedino po cenu njegovih
značajnih ustupaka. Ali pregovori, najverovatnije, nisu ni bili završeni, jer je nešto više od
mesec dana posle dolaska ugarskog poslanika, oko 10. marta 1391, kralj Tvrtko umro. Smrt
kraljeva je stvorila novu nepovoljniju situaciju za Bosnu i za kratko vreme je čitav razvitak
brsanske države krenuo drugim ggutem.GLAVA PETA
IZVORI
Izvori koji predstavljaju podlogu za pro}gčavanje bosanske istorije ovoga perioda imaju
sve odlike izvorne građe iz pret- hodnog razdoblja. Dokumentarni i diplomatički izvori su da-
leko brojniji od narativnih. Podaci su otuda, uopšte uzev, pouzdani, ali ne daju povezanu sliku
zbivanja i stvaraju na taj način velike teškoće kod objašnjavanja i izlaganja. Dobar deo
podataka koje nam izvori pružaju odnose se na isti krug pojava, najčešće na odnose sa
Dubrovnikom ili Ugarskom, što izaziva jednostranost naših predstava i monotoniju u prika-
zivanju. No najteža posledica ovog nepogodnog rasporeda iz- vorne građe je odsustvo
osnovnih obaveštenja o veoma bitnim elementima u razvoju bosanskog društva i države.
Domaćih diplomatičkih izvora, povelja bosanskih vladara za vlastelu, ima znatno manje
nego u prethodnom razdoblju. Objavljene su u poznatim zbirkama Miklošića i Novakovića *
ili pojedinačno.* Među njima ima i povelja sačuvanih u veoma kasnim prepisima/ prevodima,
a ima i prevoda interpolisanih za falsifikatorske svrhe.4
Ugarske povelje dobijaju opet veći značaj zbog intenziteta bosansko-ugarskih odnosa u
ovom periodu. One postaju i po sadržini interesantnije. Dok su ranije najčešće bile važne
samo formule datuma iz kojih se vidi da su kraljevi boravili u Bosni, ili odgađan>a ročišta
usled zauzetosti parničara u pohodu u našim krajevima, sada se u poveljama kralja Žigmunda
Luksemburškog javljaju opširne ekspozicije u kojima se iznose zasluge darovanog vlastelina
sa detaljima iz njegovih borbi u našim zemljama. Osim toga, javljaju se i povelje koje se
čitavom svojom sadržinom odnose na Bosnu. Do 1410. pregled svih izdanja, ispravke i
neobjavljene dokumente donosi već pomenuti Diplo- latar Žiglunbovog vremena, 1< koji
će dobiti svoj nastavak sve do 1437. Do pojave narednih tomova upućeni smo na zbornik
Fejera (v. str. 83)I‘ i diplomatičke zbornike pojedinih ugar- skih velikaških porodica." Jednu
malu ali dragocenu zbirku ugarskih dokumenata s početka XV veka koja se odnosi dobrim
delom, na Bosnu izdao je F. ŠišićI italijanski arhivi daju ponešto, tim pre što je početkom XV
veka vrlo izrazito interesovanje Anžujaca za Bosnu, zbog borbi oko ugarskog pre- stola.
Publikacije ostaju iste kao i za ranije periode (v. str. 71 nap. 8, 10, 11). Potrebno je dodati
veoma važna pisma mantovanskog poslanika Rai1i$-a 6.e AttpapGtv s kraja 1395. koje je
posle Makuševa mnogo bolje izdao 1i. TćaVosgu.*
Iz ovog perioda bi svakako bio domaći hroničar Manojlo Grk, čije delo spominje i
navodno ekscerpira dubrovački isto- ričar s kraja XVI veka Jakov Lukarević. 1 ' Ali kako
nam ru- kopis ovoga dela, ako je uopšte postojalo. nije sačuvan, ugpućeni smo isključivo na
strane narativne izvore. Na jedan deo ovog perioda se prostire već spominjan spis
Podatke o Bosni srećemo i kod dosta dalekih pisaca. O ovoj našoj zemlji govori i
nemački biograf cara Žigmunda Luk- semburškog Eberhard Vindeke (Eđegćagg MtsJeske)/4
Iako sa- vremenik, ovaj pisac je kraljevo delovaše u Bosni prikazao veoma zbrkano i
hronološki netačno. Njegov uticaj na naše znanje o događajima u Bosni krajem prve decenije
XV veka sveo je na pravu meru tek M. Dinić. 18 Vesti jednog drugog Nemca Ditriha od
Nihajma (TćeosJepsiz s!e M1et) o ratovanju Turaka n Mađara u Bosnn 1415. ostale su
gotovo nezapažene i neisko- rišćene u istoriografiji o Bosni/*
Odjeci događaja u Bosni dogtirali su čak do Poljske i na- šli put do hroničara Jovana
Dlugoša, krakovskog kanonika (umro 1480) koji je u svojoj N1z1ogga Ro1opgsa pribeležio
neko- liko zanimljivih vesti.” Dlugošev savremenik je bio i ugarski hroničar Ivan Turoc, pisac
Ugarske hronike objavljene 1485. Vesti o Bosni iz prvih decenija XV veka često pobrkane i
ne- tačne, došle su do Turoca preko starijih izvora koje je ko- ristio.”
490 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
Sasvim za sebe stoji kao grupa domaćih izvora nadgrobni natpisi sačuvani u većem broju nego
iz ranijih perioda. Naj- češće nam oni vbđma malo daju, najbogatiji sadržinom je natpis
Vign>a Miloševića, iz Kočerina blizu Neretve, u ko- jem je dat spisak bosanskih vladara od
Tvrtka do zbacivanja Ostojinog, koje je takođe spomenuto na ovom neobičnom mestu.5* biti
ugroženi. Dramatični obrti su ipak izostali i smena na prestolu je izvršena bezbolno.
U okolnostima koje nam ostaju sasvim nepoznate, za no- vog kralja je izabran
Kotromanić Dabiša, koji je po uzoru na svog prethodnika uzeo kraljevsko ime Stefan. Nije io-
znato ni u kakvom je stepenu srodstva sa Tvrtkom bio novo- izabrani kralj. U jednom pismu,
doduše, Dabiša naziva Tvrtka svojim starijim bratom, ali brojni primeri poka- 3UJU Da se takve
izjave ne smeju uzimati doslovno.
Kralv Dabiša je uspeo u početku svoje vlade da sačuva .neokrnjenu veliku državnu
teritoriju nasleđenu od Tvrtka. Protiv bosanske vlasti nad dalmatinskim gradovima počeli su
odmah raditi Dubrovčani, koji su uputili svoga čoveka u Dalmaciju da savetuje da se gradovi
vrate u „dužnu ver- nost“ ugarskom kralju. Taj pokušaj je ostao bez ikakvih rezultata, gradovi
su još i u toku sledeće godine u svojim zvaničnim aktima spominjali Dabišu kao svoga kral>a.
491 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
Iz- zvesne promene se osećaju u odnosima s napuljskim dvorom. Posle Tvrtkove smrti, sve
izrazitije je isticao svoja prava na Hrvatsku i Dalmaciju veoma mladi Ladislav Na- puljski. On
je sredinom leta 1391. imenovao Ivaniša Hor- vata za svoga glavnog namesnika u Ugarskoj, a
bosansku vla- stelu, braću Hrvoja i Vuka Vukčića, za banove hrvatsko- dalmatinske. Bosanska
vlast nad Dalmacijom i Hrvatskom smatrana je u Napulju, očigledno, za jedno privremeno
stanje u kojem bosanski vladalac štiti interese i prava zakoni- tog ugarskog kralja. To je,
naravno, moralo stvoriti izvesnu zategnutost koja je došla do izražaja u daljim odnosima među
bosanskim velikašima, vođama hrvatskog plemstva i u stavu Bosne prema dva tabora
angažovana u borbi za ugarski presto.
Prve tri godine posle Tvrtkove smrti ne pokazuju da je Bosna izgubila snagu i ugled
među okolnim državama, već, naprotiv, da je u opštoj političkoj konstelaciji koja se nije bitno
izmenila sačuvala svoju raniju ulogu. Kao i u danima velikog uspona pod Tvrtkom, Bosna je i
pod Da- bišom uspela da odbije jednu tursku provalu koja je zade- sila verovatno u proleće
1392.
Unutrašnji razvoj bosanske države je, međutim, u to isto vreme pokazivao simptome
kretanja u drugom pravcu. Dok je za vreme vladavine prvog kralja pretezala snaga vla- dara,
pod njegovim naslednikom se postepeno sve jače afir- misala vlastela, naročito njeni velikaški
vrhovi, koji su držali najvažnije položaje u državi. Samostalno istu- panje se, po očuvanim
izvorima, najranije zapaža kod po- rodice Sankovića čije su se zemlje nalazile u susedstvu
Dubrovnika. Posle dve decenije potpune pasivnosti vojvoda Radič i župan Beljak su nastavili
politiku svoga oca kaznaca Sanka, stupajući u neposredne odnose sa Dubroz- nikom.
Tek što je u Dubrovnik stigla vest o Tvrtkovoj smrti, vlada je odlučila da uputi poslanike
braći Sankovićima tražeći od njih da ustupe Republici plodnu konavaosku župu kojom su
gospodarili. Sankovići su pristali i spo- razum je sklopljen za vrlo kratko vreme. Već 15. aprila
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 493
Radiš i Beljak su izdali povelju kojom su ustupili čitavo Konavle sa tvrđavom Sokolom Dubrovniku, kojem je, kako se
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 494
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 495
r"'*'!..................................gj....................G‘"........................■»?— «{■*«» /(--č/. g^(. •" \ V ^ , - /
л лчп! бТтш ^Јт ( М+**И ♦•'•К* *• •-«*»* <«с* (Т*ш >Х» Л- ^ / *Ј / ^ Л‘ П
*Т
|ј и V « а ^~1 х *■“ *■ ■!«*,■.
ПОВЕЉА КРАЉА СТЕФАНА ДАБИШЕ ДУБРОВЧАНИМА, 17. ЈУЛИ 1392.
•G '*+*,N
"*\*
I I 1 >». ( , ,
■ ‘Č*',*1 ' ».' -ZJ1 V*.*:*' .\1*
^ PG**<* |{h/ jl Č. "*• *č*J*1 Ja«\>k ♦*! ^ ^
jpJmiv
Gj -Luč V :*«'<•;* č«u ......................*i.čJ-. ^r ■*;<,* 1^4? ;$<r№JlA?- ^
U odnosima Bosne s Dubrovnikom, do toga vremena nije bilo slučaja da se pregovaralo o
ustupanju državne teri- torije, i ne izgleda nimalo verovatno da je iskrena i dobra volja neposrednog
gospodara zemljišta bila dovoljna da se jedan tako krupan čin sprovede u delo. U docnije doba, to
znamo sigurno, bila je potrebna saglasnost kralja i bosan- skog državnog sabora. I Sankovići i
Dubrovčani su se, dakle, izlagali ozbiljnoj opasnosti da ,.sva Bosna“ — kako se ponekad naziva
stanak — ustane protiv ustupanja Ko- navala i onemogući ceo ugovor. Desetak dana posle izda- vanja
povelje od strane braće Sankovića, u dubrovačkom Veću umoljenih nadvladala je struja koja je
mislila da se Ko- navli mogu primiti neposredno od gospodara, ne tražeći nikakvu dalju potvrdu. Pa
ipak, uprkos toj odluci, Du- brovnik nije primio u svoje ruke dugo željenu župu, već je tražio, kako se
docnije izričito kaže, da ustupanje po- tvrdi „Bosna“. Ali tu je čitav poduhvat naišao na nesa- vladivu
prepreku, Dubrovčanima se izjalovila nada da će dobiti plodno i bogato zemljište, a Sankoviće je ovaj
ri- skantni posao eliminisao iz političkog života, Radiča je čak stajao nekoliko godina sužanjstva.
„Bosna“ — što znači kralj i državni sabor — reago- vala je dosta sporo ali vrlo odlučno. Od
aprila do decem- bra odluka, ili u svakom slučaju njeno izvršenje, je odla- gano, a onda su u spornu
konavaosku župu provalili voj- voda Vlatko Vuković i knez Pavle Radenović, izbacili iz nje
Sankoviće i podelili je među sobom. Župa je ostala u rukama Pavla i njegovih sinova, odnosno
Vlatka i njegovog sinovca Sandalja Hranića sve dok je, posle više od tri decenije nisu Dubrovčani
dobili u drukčijim uslovima i na sasvim legalan način.
Istorijat neuspelog ustupanja Konavala je u punoj meri simptomatičan, jer pokazuje u isto
vreme kakve su bile te- žnje bosanskih velikaša za samostalnošću, i kako čas za takvu politiku još
nije bio kucnuo. Shvatanje o državnom integritetu, obaveze lojalnosti i uloga centralne vlasti oličene
u kralju i stanku, nisu bili još dovoljno jaki da spreče tako nagli samovoljni akt kakav su Sankovići
poči- nili.Ali već način na koji je kažnjavanje Sankovih sinova izvršeno, snagom dvojice velikaša
koji su postali novi gospodari spornog zemljišta, pokazuje koliko se stanje od Tvrtkovog vremena
izmenilo.
Samostalnije delovanje velikaša se opaža i na drugim stranama. Vuk Vukčić, koji je zajedno s
bratom Hrvojem nosio bansko dostojanstvo u Hrvatskoj i Dalmaciji u ime napuljskog kralja, došao je
u sukob sa naslednicima Iva- niša Paližne, zahtevajući da svoje gradove Ostrovicu i Vranu predaju
Bosni. Uskoro potom on se približio Zadru koji je ostao lojalan kralju Žigmundu i izbegao da se pot-
čini Bosni. U proleće 1393. je, uostalom, približavanje kralju Žigmundu bilo karakteristično za čitavu
Bosnu. U maju se očekivalo da će se bosanski i ugarski kralj sa- stati u Đakovu i, možda, dotadašnje
primirje zameniti pravim mirom. Do toga sastanka, međutim, nije došlo i od- nosi Dabiše i
Žigmundove Ugarske nisu se još izvesno vreme bitno izmenili.
Nešto dalje od samog kralja Dabiše išli su u tom po- gledu poneki velikaši. Vojvoda Hrvoje
Vukčić iz Donjih Krajeva, još nedavno revni privrženik Ladislava Nalulj- skog, stupio je u avgustu
1393, u veoma tesne veze sa Žig- mundom Luksemburškim. Jednom poveljom je obećao vernost i
vernu službu kralju Žigmundu i kraljici Mariji protiv svakog, izuzev kralja Dabiše. Ova rezervacija
vernosti bi važila do smrti Dabišine a posle toga bi bosanski voj- Eoda bezuslovno služio samo
ugarskom kralju. Nije isklju- čeno da je ovaj akt izdat u tajnosti, jer se mesec dana docnije kao
svedoci na jednoj Dabišinoj povelji pojavljuju jedan uz drugog vojvoda Hrvoje i ban Ivaniš Horvat,
najljući neprijatelj Žigmunda i njegove stranke.
U svakom slučaju, jasno se vidi koliko je lako moguć bio rascep među velikašima okupljenim
oko bosanskog dvora. Vođe hrvatskog plemstva su bile uporno i dosledno na strani napuljskog dvora,
dok je kod Bosanaca mladi La- dislav izgubio u velikoj meri simpatije, možda zbog plana o ženidbi sa
ćerkom sultana Bajazita, a možda zbog isti- canja prava na Hrvatsku i Dalmaciju. Pada u oči da Da-
biša nije, kao nekad Tvrtko, u Veneciji posredovao za na- puljski dvor, sada je to činio samo Ivaniš
Horvat.
502 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Iako tačni razlozi i motivi nisu poznati rascep iz- među bosanskog kralja i velikaša i vođa hrvatskog
plemstva nimalo ne iznenađuje. Početkom juna 1394, kralj Dabiša i Ivaniš Horvat bili su već u
otvorenom neprijateljstvu. Dabiša je naređivao vlasteli i svojim podanicima sa Brača, Hvara i Korčule
da pomognu opsa-du Omiša, koju je vršio knez iz Huma Ivan Radivojević. Veoma nepovoljno i po
braću Horvate i po bosanskog kralja bilo je to što je Žigmund već od aprila te godine skupljao vojsku
za rat u „donjim krajevima“, što je značilo oblasti Slavonije,Hrvatske i Bosne. Razdor između svojih
protivnika Žig- mund je iskoristio da ih slomi jedne za drugima. Prvo je istisnuo Horvate iz njihovog
uporišta Dobora, grada koji se nalazio nad rekom Bosnom blizu njenog ušća, a zatim ih zarobio,
verovatno u drugoj polovini juna 1394. godine.
Neposredno zatim u logoru kod porušenog Dobora po- korio se Žigmundu J* kralj Stefan
Dabiša. Zašto se odlu- čio. na ovakav korak nije poznato. Raskid s Horvatima i preko njih i sa
napuljskim dvorom, kao i raspoloženje nekih velikaša vukli su ga po prirodi položaja u ovaj, toliko
vremena izrazito neprijateljski tabor. Uslovi koje je pri- mio izgledaju ipak teži nego što je situacija
zahtevala. Pre svega, Dabiša se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dal- macijom i prepustio ove zemlje
kralju Žigmundu. Primio je, razume se, vazalske odnose u kojima su bosanski vladaoci od davnina
bili prema ugarskim kraljevima. Još više od toga: Dabiša i bosanska vlastela su se saglasili s tim da
posle Dabišine smrti bosanski kralj postane Žlgmund Luksemburški. Žigmund je za uzvrat primao u
svoju mi- lost bosansku vlastelu i zahvaljujući jednoj njegovoj po- velji izdatoj u Đakovu 11. jula
1394. posle Dabišinog pot- činjavanja, možemo i rekonstruisati uslove pod kojima su sređeni odnosi
Bosne i Ugarske. Kralja Dabišu je Žigmund kao svoga vazala uvrstio u red ugarskih dostojanstvenika,
podarivši mu titulu župana Šomođske županije.
НАД.МОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 —1422) 503
U leto 1394. Bosna je tek vidno ispoljila znake svoga opadanja. Velike tekovine Tvrtkovog doba
su odjednom uni- štene. Bosna je vraćena u svoje stare granice, njen uticaj u politici na Balkanu je
zbrisan, a potčinjenost Ugarskoj postala veća nego što je ikad ranije bila.
Kralj Dabiša nije nadživeo kapitulaciju pred Ugar- skom. Želja kralja Žigmunda da nasledi
bosansku krunu pokazuje da je Dabiša bio u starijim godinama i da se upražnjavanje prestola moglo
očekivati u doglednoj bu- dućnosti. I doista, do toga je došlo veoma brzo. U proleće 1395. Dabiša je
iz Huma molio da mu se pošalje lekar, a u jesen (8. septembra) je umro.
504 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
Time je pitanje odnosa.prema Ugarskoj iskrslo ponovo u svoj oštrini. Prema obavezi koju je
Daoiša primio pod Dooorom 1394. i koju je takođe prihvatio oar jedan deo vla- stele, treoalo je da se
Žigmund Luksemourški kruniše za kralja Bosne. Ugarska vrhovna vlast nad Bosnom bi na taj način
dooila sasvim novu formu. Umesto da bosanski vla- dalac bude vazal ugarske krune, ugarski kralj bi
postao neposredni gospodar Bosne. Iako takvo združlvanje s Ugar- skom u ovo doba ne bi moralo da
znači gubitak unutrašnje samostalnosti, promena je ipak bila suviše nagla da Zi mogla biti mirno
prihvaćena. Kralj Žlgmund je, ne- sumnjivo, želeo da ostvari ciljeve svoje politike prema Bosnn i
pohitao je ubrzo posle Dabišine smrti da lično utiče na događaje. Početkom novembra boravio je neko
vreme u Sremu, u blizini bosanskih granica. I ugarski velikaši su podržavali kralja, smatrajući da
Bosna pripada ugar- skoj kraljevini, tako da je odlučeno da Žigmund s odredom vojske i plemićima
koje je imao uz sebe uđe u Bosnu. O stavu Bosanaca su se pronosili protivrečni glasovi, izazvani
verovatno različitim željama bosanske vlastele. Čulo se u isto vreme da su „baroni kraljevstva“ hteli
da zadobiju za sebe bosansku državu, a takođe i da traže kralja Žig- munda za „svoga kralja i
gospodara“. Verovatno je u zemlji bilo dve struje od kojih se jedna zalagala za izvršavanje obaveza
prema Ugarskoj.1 U takvoj situaciji je Žigmund mogao stvari odlučno okrenuti u svoju korist jedino
do- laskom u Bosnu i pomaganjem svojih pristalica. Međutim, on to nije učinio. Iz Srema se vratio u
Budim zbog prego- vora s bratom Vaclavom i zajedničkih planova o pohodu na Italiju i o krunisanju
jednog od Luksemburgovaca za cara. Mantovanski poslanik Paolo Armanini, koji je tražeći kralja
došao u Srem, kaže izričito da kralj nije prešao u Bosnu zbog dva poslanstva iz Češke i trećeg koje ga
je oče- kivalo u prestonici. Mladi kralj, čiji je položaj u Ugar- skoj još uvek bio vrlo nesiguran zbog
velikog broja pri- stalica napuljskog suparnika i strogog nadzora koji su mu nametnuli velikaški
vrhovi, daleko više je polagao na carsku krunu, koju je trebalo zadržati u porodici, nego na krunu
bosanske kraljevine, koja bi stvarala uvek nove za- plete.
Između bosanske vlastele i Žigmunda je ipak moralo doći do kompromisa, iako nam izvori o
tome izričito ne govore. Izlaz iz krize je nađen u privremenom rešenju. Žigmund nije krunisan za
kralja, ali isto tako Bosna nije dobila ni nekog drugog kralja, već je Dabišinu vladavinu produžila
njegova udovica Jelena. Da je Jelenina vlada- vina imala karakter interregnuma vidi se jasno iz
bosan- sko-dubrovačkih odnosa u ovo vreme. Kad se kraljica Je- lena obratila Dubrovčanima tražeći
svetodmitarski do- hodak, koji je posle Tvrtkovog krunisanja prešao na 6o- sanske vladare,
Dubrovčani su isplatu vezivali za obnav- ljanje ugovora koje su imali sa prethodnim bosanskim vla-
darima. U ovo vreme oni su počeli da objašnjavaju ovaj tri- but, nametnut od srpskih kraljeva u XIII
veku, kao dohodak za slobodu trgovine na bosanskoj teritoriji. Po njihovom shvatanju, Bosna
НАД.МОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 —1422) 505
garantu-je slobodu i bezbednost dubrovač- kih trgovaca i obavezuje se na poštovanje „starih dobrih
zakona" i „sloboština“, a Dubrovnik zauzvrat isplaćuje bosanskim vladarima „srpski dohodak“. I
pored dubrovač- kog insistiranja i odugovlačenja isplate, kraljica ipak nije potvrdila ugovore 2 i
Dubrovčani su se s tim pomirili, očigledno zbog toga što je iz Bosne došlo objašnjenje da je kraljičina
uloga takva da ne dopušta obnovu starih ugo- vornih povelja, uobičajenu pri promeni na prestolu. 8 Si-
gurni smo isto tako da je kralj Žigmund bio saglasan sa Je- leninom ulogom, jer su mu se Dubrovčani
obraćali s molboA! da se kod bosanske kraljice zauzme za njihove planove. Za kratko vreme Jelena je
dobila suparnika, verovatno tek posle nikopoljske bitke, iz redova protivnika kralja Žig- munda.
Jedan nepoznati slavonski plemić iz okoline Po- žege istupao je kao bosanski kralj, dok ga nisu ubile
Žigmundove pristalice još u toku iste 1396. godine.4 U samoj Bosni nije ostavio nikakvog traga.
Pojava ovog protivkralja svakako je u vezi s obnovom delatnosti pri- stalica Ladislava Napuljskog u
hrvatskim zemljama, posle velikog Žigmundovog poraza u ratu s Turcima. Upravo je Slavonija neko
vreme bila glavno uporište Žigmundovih protivnika. Epizoda s pretendentom iz Slavonije ujedno
pokazuje da se Bosna u to vreme držala na odstojanju od La- dislava Napuljskog. Kratko razdoblje
Jelenine vlade odu- dara u tom pogledu i od prethodnog i od sledećeg perioda kada se bosanska
država svom snagom zauzimala za napulj- skog pretendenta.
I
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРД (1391—14 22)
Bosanska vlastela se neko vreme mirila s privremenim Jeleninim režimom koji je otklonio najveće
opasnosti spolja, a u isto vreme u samoj zemlji ostavljao dovoljno pro- stora za samostalno delovanje
ojačalog i samosvesnog plem- stva. U godinama koje su sledile Dabišinu smrt Bosna je učinkla
najkrupniji korak u pravcu razvijalja samostalnih feudalnih oblasti. Taj sudbonosni proces za čitavu
dalju bosansku istoriju, započet uskoro posle s.mrti Tvrtka I, a završen početkom XV veka, bio je u
punom razmahu za vreme kratkog interregnuma Jeleninog. Kada kraljica Jelena u jed- noj povelji kaže
da je odluku donela „savetom sa bogodaro- vanim velmožama vlastele kraljevstva mi rusaga
bosanskog s vojvodom Hrvojem, i sa knezom Pavlom i s vojvodom Sanda- ljem i s tepčijom Batalom i
s drugom mnogom vlastelom i vlasteličićima našega kraljevstva'1, ona ne podvlači samo odlučujuću
ulogu „stanka“, sabora bosanske vlastele, već pokazuje i najmoćnije ličnosti bosznske države toga vre-
mena. Više nego oskudne očuvane vesti potvrđuju nam da su upravo te velmože određivale bosanshu
politiku u go- dinama posle Dabišine smrti.
Vojvoda Hrvoje Vukčić je nesumnjivo bio prva ličnost u Bosni za vreme Jelene. Dubrovčani su
se prvo njemu obra- tili produžavajući nastojanja, započeta još za vreme Da- biše, da dobiju od Bosne
delove teritorije do kojih im Je bilo mnogo stalo. Oni se s jedne strane nisu mirili sa ne- uspehom
posla zakLučenog u svoje vreme s braćom Sanko- vićima, pa su tražili način da dobiju Konavle. S
druge strane, Bosna je davno ranije, još za vreme bana Stjepana II Kotromanića, sprečila ostvarenje
Dušanovog ustupanja po- jasa zemljišta koji je spajao Ston s dubrovačkom granicom. Tako su
Dubrovčani u isto vreme pokretali i pitanje ove uske trake bosanske teritorije, iako im je daleko više
bilo stalo do Konavala, neuporedivo plodnije i privredno značajnije župe. Kao i pri kraju Dabišinog
života, tra- žili su i sada od kralja Žigmunda da interveniše u Bo- sni kod „kraljice i barona“ da im se
ustupe zemlje „koje su tražili od Hrvoja“. Ni toga puta posao nije obavljen po njihovoj želji, ali
činjenica da su se u takvoj stvari obra- ćali pre svega Hrvoju svedoči koliko je jak bio njegov uti- caj u
Bosni. On je predstavljao već drugu generaciju svoje porodice, koja se isticala u političkom životu
Bosne. Još za vreme Tvrtka nasledio je svoga oca Vukca u dosto- janstvu vojvode. Pod Dabišom je
već delovao samostalno, vezujući se prvo za nagguljski dvor, a zatim, od 1393, za Žigmunda
Luksemburškog, ali je ostajao lojalan prema bosanskom kralju. Gradeći na temeljima stvorenim još
ra- nije Hrvoje je, u vreme kada kralja nije bilo, mogao nastu- pati kao najugledniji velmoža. Teritorije
kojima je nepo-
507 СИМА ТаИРКОВИЂ
Knez Pavle Radenović nije imao za sobom tako blistavu karijeru. Pripadao je vlasteoskom rodu
iz istočne Bosne,6 iz kojeg se tek Pavlov otac Raden Jablanić prvi javlja u bosanskim izvorima.
Pripadali su krugu plemstva toliko uglednog da je svoje,mlade članove slao na dvor. Za kneza Pavla
se izričito kaže da je kao dete živeo na dvoru kralja Tvrtka 1. Kao svedok na poveljama javlja se već
od 1380, ali se njegova veća aktivnost oseća tek u doba kraljice Jelene. Pošto je zajedno s Vlatkom
Vukovićem 1391. zauzeo Konavle i dobio svoj deo, uticaj mu se rasprostro sve do morske obale, pa je
došao i u bliži dodir s Dubrovčanima. Njima je ok bio dvostruko važan i zbog sigurnosti trgovaca u
istočno- bosanskim trgovima i na važnim putevima za Srbiju, i zbog Konavala koje bi mogli dobiti
jedino uz njegovu saglasnost. Primili su ga zbog toga 1397. za svoga građanina 0 i Pavle Radenović je
u svojoj zakletvi obećao slobodu i bezbednost dubrovačkim trgovcima. Posle braće Sankovića, ovo je
drugi put da bosanski velikaš jednim svojim aktom daje ono što su ranije davali isključivo kraljevi.
Н АДМОТд ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—1422)
Po načinu kako se uzdigao među vrhove bosanskog plem- stva, Sandalj Hranić je veoma sličan znatno
starijem voj- vodi Hrvoju Vukčiću. I on je nasledio i zemlje i vojvodsko dostojanstvo, koje je, inače
ranije nepoznatoj porodici Ko- sača7 pribavio vojvoda Vlatko Vuković za vreme Tvrtka I. Sandalj je
svoga strica morao naslediti još za vreme kralja Dabiše, ali se njegova aktivnost, i to veoma velika,
prime- ćuje tek od 1395. Sandalj se aktivno mešao u pregovore sa Dubrovčanima oko isplate
svetodmitarskog dohotka i, iz- gleda, u jedan mah tražio da se taj tribut isplaćuje njemu.* Daleko
važnija je bila njegova, u najvećoj meri samostalna politika prema Zeti. Koristeći borbu koja je izbila
iz- među Radiča Crnojevića, gospodara Gornje Zete i Đurđa Stracimirovića Balšića, on je u aprilu ili
maju 1396. ubrzo posle pogibije Radiča Crnojevića zauzeo Budvu. Pune dve godine, sve do aprila
1398, gospodario je Sandalj „Sta- rim Gradom“ i nazivao se „VisIie e! 2ep1e skltpib". Ostaje sasvim
nepoznato šta je Sandalju davalo osnova za preten- zije da vlada Zetom. U svakom slučaju nosilac
ekspanzije prema Zeti nije više bio kralj kao u Tvrtkovo doba, već osamostaljeni velmoža kome se
ukazala prilika da osvaja- njem na ovoj strani ojača svoju moć i podigne ugled. Uspeo je da se nametne
i Kotoru za vrhovnog gospodara.0 Zbog svega ('a u U i-J oS(^p/
^ , 4 // -^/ ^
(^ Č-i^4 « 4 —<GJG'
■■^‘ у~
L (u! gpg ,
I ^ ^ ss < GGGG“
>///u7//~
đg\4*m * ^-}/gp F G<- 14, ,
a
—LJ'// / -^- J- / // * ^p^g^l«
Н АДМОТд ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—1422)
/ */t<G*//‘l’p:'U//M'g (/'*/*$&/
1.C*-*>rj/p«<U*1 ^+*'u* a.L^.pgt^A^ S «č<a„ „1,'G^Č* gg//?
141/^ ^»jj/^/C//
ZAKLETVA JŠEZA PAVLA RADENOVIĆA DUBROVČANIMA (P»7).toga je, kao i u Tvrtkovo doba, izbilo ljuto
neprijateljstvo Balšića. Između bosanskog vojvode i Đurđa Stracimiro- vića posredovali su
Dubrovčani, a u jedak mah se spremala Jelena, kći kneza Lazara i žena Đurđeva, da iz Ulcinja dođe u
Dubrovnik kako bi se sastala sa Sandaljem. I bo- sanska kraljica je slala u Zetu svoga poslanika, ali re-
zultata nije bilo. I^ače se Sandalj, koji je u ovo doba mo- rao biti još dosta mlad, oslanjao na Hrvoja
Vukčića, s njim se rodbinski povezao 1396. uzevši za ženu Jelenu (Kata- rinu), kćer Vz^ka Hrvatinića,
brata Hrvojevog.
U povelji kraljice Jelene se uporedo s ove tri velmože spominje i tepčija Batalo čija- je aktivnost
daleko manje poznata. U jednom zapisu se spominje kao „mnogoslavni go- spodin“ koji je držao
Lašvu u centralnoj i Sanu u za- padnoj Bosni. Ove dve župe su bile odvojene zemljama Hrvoja
Vukčića, čijom sestrom je Batalo bio oženjen. 10 Tepčija još za vreme Dabiše, Batalo je i za vreme
Ostoje nosio to dostojanstvo. On kao i druga vlastela iz unutra- šnjosti ostaje u senci, usled oskudice
izvora. Očuvana građa je takve prirode da daleko bolje i podrobnije osvetljava ličnosti koje su bile u
življim vezama s primorskim gra- dovima.
Proces osamostaljivanja vlastele nije izneo na povr- šiku samo ovih nekoliko najuglednijih i,
512 СЈ1МА •БИРКОВИЋ
verovatno, naj- -uticajnijih ličnosti. Provizorni režim Jelenin i okol- nost što nije bilo kralja koji bi se
založio da odbrani autoritet centralne vlasti, pružali su šanse i ostaloj brojnoj vlasteli da se osamostali
i osili. Doista, vidimo i druge vlasteoske porodice kako istupaju u ovo vreme ne- stabilnosti. Oko
donje Neretve su važnu ulogu igrali Ra- divojevići, 11 u ovo doba verni kraljici. Oni su kontroli- sali
zemlje oko trga Drijeva i održavali veze s Dubrovča- nima, koji su im stavljali u izgled utočište u
slučaju opasnosti. Stara vlasteoska porodica Nikolića u Popovu Polju je daleko više delovala na svoju
ruku. Miliša i Petarg braća Vukoslava Nikolića, samovlasno su postavila neke carine, među kojima je
ona na Maslini pred Stonom naročito ozlojeđivala Dubrovčane. Oni su čak i isplatu tributa kraljici
vezivali za pitanje nezakonitih carina i uspeli da navedu kraljicu da ih u proleće 1397. jednom po-
veljom izričito zabrani. Dubrovčani su imali puno razloga da budu nezadovoljni, jer su u novim
prilikama dolazili u pitanje „stari dobri zakoni i sloboštine“, a time i čitav režim poslovanja njihovih
trgovaca. Pitanje carina se od tada mnogo puta potezalo u odnosrtma s bosanskim velika- šima.
Ugovore Dubrovnika s Bosnom kršio je i Sandalj Hranić, koji je po ugledu na Tvrtka I obnovio solane
i „ku- merka soli pod Novim u Sutorini. I u ovom slučaju su se Dubrovčani vrlo energično borili za
poštovanje Tvrtkove povelje o zabrani prodaje soli na nezakonitom mestu. U vreme kad je Sandalj
držao Budvu, on je i tamo dovozio so, opet protiv starih običaja, jer ni u tome gradu trg soli nije bio
legalan. Posle privremenog zatišja, spor oko trga soli je buknuo ponovo početkom XV veka.
Znatnija vlastela iz unutrašnjosti je, narazno, daleko manje poznata, ali je sigurno da se ni tu
proces osamosta- ljivanja nije zaustavio na najvećim velmožama. Vlastelin Vlatko Vlađević iz istočne
Bosne slao je poslanika u Du- brovnik. U ovo doba se u izvorima pojavljuju i predstavnici vlasteoskih
porodica iz Podrinja Zlatonosovića i Dinji- čića. 12 Ni time svakako spisak nije iscrpljen, možemo ve-
rovati da je istog ranga i značaja bila i ostala vlastela koja se javlja u svojstvu svedoka na poveljama
kralja Ostoje.
НЛДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — I -122) 513
• ^[Kgđ
ssž1M^Ksi
Š I I 6 5R4M 4M1G Ns R 5
^^,©
R& ©4 M?®®6№4>
НЛДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — I -122) 515
i©@®© ^©^4®©
l@i^š
a>% tm MŠ v Ton!,
I'
НЛДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — I -122) 516
ŠIz^-bD [§ €>® Š
K1©®®
НАДМОЋ. ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1331—422) 517
pljačkali Bosnu propali velikim delom zbog oštre zime. Tako je Bosna, gotovo
slu- čajno, ostala pošteđena od katastrofe. Neposredno posle toga, Bosanci su bili
u normalnim odnosima s Turcima, a
1402, došlo je do velikog preokreta koji je nove turske napade odložio za više
od jedne decenije.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—1422) 135
Uskoro posle turskog povlačenja došlo je do značajnih promena u Bosni, ali nema
znakova da su one izazvane tur- skom provalom. Već u drugoj polovini marta,
Dubrovčani su porodice bosanske vlastele dobegle radi bezbednosti u Ston
premeštali u sam grad „zbog toga što je Bosna u neslozi i razdoru“. Nije moguće
dokučiti, na žalost, ko se zavadio u Bosni, ali iz daljih događaja vidimo da su u
sklopu „ne- sloge i razdora" značajno mesto imale sudbine kraljice Jelene i Radiča
Sankovića. Kao što je ranije izneto, Ra- dič Sanković je posle afere oko Konavala
dospeo u tam- nicu. Još za vreme Dabiše, Dubrovčani su intervenisali u Bosni i
kod ugarskog kralja da se njihov prijatelj pusti na slobodu. Pošto su njihova
zalaganja tada ostala bez uspeha, obnovili su ih i za vreme Jelene, ali s istkm
nepovoljnim rezultatom. Radiču su Dubrovčani ipak pomogli utoliko što su
izdržavali u svome gradu njegovu ženu Gojslavu. Odjednom, u prvoj polovini
maja 1398, Sandalj Hranić je tra- žio od Dubrovčana neko jemstvo za Radiča, što
je siguran znak da je njegovo oslobođenje postalo aktuelno. Iako su Dubrovčani
odbili traženo jemstvo, Radič je već posle nedelju dana, nešto pre 19. maja, pušten
na slobodu.14 Tada je već u Bosni trijumfovala strana koja je donosila ove
promene. Već sutradan je u Dubrovniku bio poslanik Ostoje, novoizabranog kral^a
Bosne.
samo Radivojevići, jedan od njih, knez Đurađ, čak se morao skloniti u Dubrovnik
pred Ostojom, ali je uskoro i ova porodica bila pomirena s novim kraljem. Sama
kraljica Jelena je ostala i dalje u zemlji, nazivala se čak kraljicom, ali se vratila
svome narodnom imenu Gruba. U bosanski politički život se više nije mešala.16
522 СНМА •КИРКОВИЋ
Posle dve i po godine, Bosna je opet dobila kralja i povela aktivnu spoljnu politiku
svrstavši se na stranu protivnika kralja Žigmunda, koji je opet zapao u težak
položaj. Situacija je postala slična onoj s kraja vlade kralja Tvrtka I, slične su bile i
bosanske ambicije, ali se situacija u samoj zemlji iz temelja promenila. Stvarnih
uslova za ekspanziju prema Hrvatskoj i Dalmaciji više nije bilo.
Kod novog kralja su Dubrovčani ponovo pokrenuli pi- tanje zemalja koje su
tražili još od njegovih prethodnika. Sada su imali na svojoj strani i Radiča
Sankovića, koji je nekoliko godina stradao ispunjavajući njihovu želju u po-
gledu Konavala. Radič je docnije tvrdio da je on izmolio od „previsokog kralja
Ostoje“ da za „prečasnu službu i ra- zličite dragocene darove koje su primali
gospoda bosansssa od Dubrovnika“ obdari grad „župom vladanijem“. Iz du-
brovačkih zapisnika se ipak vidi da su oni u čitavom po- slu daleko više polagali
na Hrvoja i istovremeno pregova- rali s njim i kraljem Ostojom. Dubrovčani su i
523 СНМА •КИРКОВИЋ
ovoga puta imali u vidu i konavaosku župu i pojas od dubrovačke gra- nice do
Stona. U toku vremena su se pomirili s dobijanjem samo jednog zemljišta i to
onog mršavijeg duž obale oko Slanog. Zbog napada Ugarske i verovatno nekih
drugih te- škoća Bosne, pregovori su privedeni kraju tek u decembru 1398, a
povelja o ustupanju zemalja je izdata 15. januara 1399. Dubrovčani su čitav
posao obavili tako što su izbegli plaćanje stalnog godišnjeg tributa kakav su
plaćali od ra- nije za Ston ili docnije za Konavle. Oni su ponudili, a Bosna je to
prihvatila, da kralju i vojvodi Hrvoju dodele nasledno plemstvo dubrovačko i da
svakom od njih daruju po jednu kuću u Dubrovniku u vrednosti od 1500 dukata.
Dubrovčani su izdali povelje o primanju među članove Ve- likog veća a poslanici
Ostoje i Hrvoja su se posle dosta biranja odlučili za „polače" koje će dobiti
njihovi go- spodari. Posle toga su izvršene uobičajene formalnosti uvođenja
Dubrovčana u posed dobijene teritorije.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 524
za vreme Radičevog tamnovanja va- žili kao gospodari ove župe, imali su samo
pojedina sela u Slanskom primorju. Radiču je pripadalo selo Lisac s dva zaseoka,
a za Nikoliće i ne znamo po imenu koja su sela držali. U Konavlima, prodatim
Dubrovčanima tek posle više od dve decenije, kralj nije imao ni najmanjeg
uticaja, ali su oblasni gospodari Sandalj Hranić u jednoj i Rado- slav Pavlović u
drugoj polovini, imali neposredno u svo- jim rukama tek neznatni deo zemljišta.
Ova ista pojava da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu predstavljale njihova
vlastelinstva potvrđuje se i u bosanskim zemljama u ukutrašnjosti. Povelja kralja
Ostoje izdata 1400. o daro- vanju Livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom
sinu Balši, pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu, i
da se vrlo precizno izuzimalo u nekim selima ono što je bilo baština drugih. Jedna
povelja za Radivojeviće iz 1434. nabraja, uz ono što je pripadalo gra- dovima ove
porodice,>još samo pojedinačna sela i porodice. Isti je sl)'čaj i u jednoj povelji
kralja Tomaša iz 1446. Vraćajući se Slanskom primorju vredi podvući da ni u selu
Liscu koje predstavlja malo vlastelinstvo Radiča Sankovića, ili delić njegovog
vrlo razbacanog vlastelin- stva, nije sve neposredno.koristio Radič već samo deo
zvani „carina“. Takve „carine“, koje su se sastojale od nepove- zanih parcela
oranice i vinograda, imali su u Konavlima Sandalj Hranić i Radoslav Pavlović.
„Carine" su u stvari predstavljale vlastelinsku rezervu, onaj deo poseda koje je
gospodar obrađivao neposredno za sebe.2 Na „carini" je korišćena rabota
gospodarevih zavisnih seljaka. Za Slan- sko primorje imamo potvrdu da su seljaci
radeći na „ca- rini“ bili hranjeni od gospodara. Na ostalom delu vlaste- linstva
bile su kuće, „obori“ (dvorišta) i njive seljaka. Način njihovog eksploatisanja nije
potpuno poznat. Još za vreme srpske vlasti, nad ovim krajevima je važio običaj
po kojem je prinos sa zemlje deljen na četiri dela, od kojih je jedan odgovarao
zemlji, drugi volovima, treći semenu a četvrti radu. I kod dodeljivanja zemlje na
obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove „četvrtine". U zemljišnim odnosima
u celini, najveću važnost je imala četvrtina koja je pripadala zemlji, jer se
složeniji uslovi — davanje vo- lova ili semena — javljaju više u zakupničkim
odnosima. Gospodaru sela i zemljišta je i u najprostijem i najče- šćem slučaju
pripadala četvrtina prinosa. I u Konavlima i u Slanskom primorju seljaci, koji su
posle predaje Du- brovčanima sticajem okolnosti privremeno bili na zemlji- štu
koje je ostalo opštinsko i nepodeljeno, davali su četvrtinu plodova. Tu se,
međutim, baš za vreme bosanske vlasti režim promenio u korist gospodara
zemljišta. U vreme kad je Slansko primorje ustupljeno Dubrovniku važilo je kao
„slovenski običaj“ davanje za zemlju i seme ne više dve četvrtine, već 62%
prinosa (četvrtinu i po- lovinu od ostatka). Nismo, međutim, sigurni da je ovo po-
goršavanje uslova za seljaka važilo i u slučajevima kada su držali samo zemlju.
Činjenica je, u svakom slučaju, da su Radičevi seljaci iz sela Lisac kad su došli
pod du- brovačku vlast davali opštini samo četvrtinu prinosa. O ovom načinu
iskorišćavanja zemljišta na' vlastelinstzu nemamo nikakvih podataka u pogledu
zemalja u unutrašnjo- sti. Nema nikakve sumnje da je i tamo oilo vlastelinstava,
ali je sasvim nepoznato kako su bila uređena. Jedan nedavno otkriveni ugarski
podatak, verovatno s nekog zemljišta naseljenog Bosancima, pokazuje da je u
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 526
Pored zemljišta koje je pripadalo vlastelinstvima veće ili manje feudalne gospode,
deo zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika koji vlastelinstva,
u pravom smislu, nisu imali, ali koji, isto tako, nisu nikom dugovali obaveze koje
društveno degradiraju. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup, ili
čak imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. U Slanskom primorju se oni nazivaju
„baštići“ i „gepŠoŠ1*, u Konavlima „vlaste- ličići“, a vrlo verovatno je da istu
kategoriju predstav- ljaJU i „dedići“, poznati u Popovom Polju. Ista razlika između
slobodnih baštinika, koji se već računaju u vla- stelu, i zavisnih ljudi dolazi, bez
sumnje, do izražaja i u turskom defteru iz 1455. U župi Tilavi u Vrhbosni Turci su
zabeležili broj kuća i pri tome odvajali kuće „raje“ i kuće „vojnika“. Jedan docniji
dokumenat pokazuje nam da su i ljudi iz Slanskog primorja, svakako „baštići",
slu- žili u kraljevoj vojsci. Vojevanje i nošenje oružja je bilo bitno obeležje
„vlasteličića" otuda su ih Turci zapisi- vali kao vojnike. U-jednoj polovini
konavaoske župe i u pomenutoj župi Tilavi znamo slučajno i brojni odnos iz-
među zavisnih ljudi i slobodnih baštinika. U Sandalje- voj polovini Konavala je od
300 kuća 65 pripadalo vlaste- ličićima. U Tilavi je na 88 kuća „raje“ dolazilo 46
kuća „vojnika". Kao što se iz toga vidi, odnos je veoma razli- čit: dok je u
Konavlima tek svaki peti domaćin vlasteli- čić u popisanom delu Tilave svaka
treća kuća je bila iz redova „vojnika". Zbog toga se ništa ne sme zaključivati o
ostalim delovima Bosne o kojima nemamo podataka. Pada u oči da je na dve
poznate teritorije procenat slobodnih i povlašćenih srazmerno velik. Izgleda da
proces izgrađi- vanja većih vlastelinstava i ukmećivanja u Bosni nije u toku
čitavog srednjeg veka bio daleko odmakao.
u odre- đeno doba godine pojavljivali sa svojom stokom. Verovatno da ova slika
stvorena na osnovu podataka o krajevima blizu Primorja u opštim crtama važi i
za ostalu bosansku te- ritoriju.
Verovatno je samo jedan deo zavisnih seljaka vukao svoj neslobodni status
iz davnine, drugi deo'je postajao „vla- štak“ primajući tuđu zemlju usled
siromaštva, ili time što je podložen nekom gospodaru. Darovnice kraljeva ili
oblasnih gospodara morale su, bez sumnje, dovoditi jedan deo slobodnih ljudi*u
zavistan položaj. Sudbina jedne ko- navaoske porodice pod bosanskom vlašću
vrlo lepo ilu- struje taj put do zavisnosti. Knez Pavle Radenović je Per- kino selo
darovao braći Nosanovićima, koji su ga verovatno naselili ili oživeli, jer je
docnije nosilo njihovo ime. Kada je, međutim, Sandalj Hranić za kratko vreme
zagospo- dario čitavim Konavlima, darovao je selo zajedno s braćom
Nosanovićima konavaoskom popu Radinu i njegovom sinu. Ubrzo je ovaj deo
župe došao opet u ruke Petra Pavlovića, pa je on selo zajedno s porodicom
darovao dubrovačkom vla- stelinu Ivanu Lampre Crijevića. U to vreme su braća,
ne- kada slobodni baštinici i gospodari svoga malog sela, go- vorila da su ljudi
vojvode Petra Pavlovića, a da služe Crijeviću. Verovatno nisu uvek promene bile
tako česte, ali je rezultat bio isti: stanovnici darovani sa selom nekome postajali
su po pravilu i najvećim delom njegovi zavisni seljaci. I već spominjani izveštaj o
franjevačkim mana- stirima govori da su „siromašne ljude“ date manastirima da
budu .Doba^špez ć-a1gšp“, „svetovna gospoda“ tj. kralj ili oblasni gospodari,
često oduzimali i zamenjivali.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—Н22) 530
Zavisni seljaci su nesumnjivo bili vezani za svoje gospodare. Oblasni gospodari redovno su protestovali i za- htevali
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—Н22) 531
M,
.CL ičaČ*1«' ||j/-(U »plm* N|(|//I1Č /u^< |’«<i.;j <|j/<jk/m ilL'1M.šr gk'4 tk . ku/'v«aj)(. G(| (/kcgL^'«/«* ^«GP1I<1l1|< tgilll l4j>1(;-i1l"l*mc ki II n </vlnj \'C1»
K</A|'ČLL1> ŽKL (<••/'( L|| N MP1/\L<,1»1M II |<|| |1№ & 1.GTK 1M1/ GTk«J|1/ L>ML*GT»< K(|
1
P« «. 1.G G k«MN II GŠOLLO ’ G|1'4*v lLjGO<>«NL,’|G Nv/1*GS7’ «LILL|. NK(Č1 01/ lnn^lMC&k
1GK0C pleNjČ, Š1ČN^1. mketč^č, ŠŠ.<L1<*1, -u/n!/^*. <«*.’G-1NG,G GK« 1|<T,Kj,LL.1/GLL«//Mć RgG >1K^|(L 1><k«!l< 11u1PNG'1N14-k. puens- [<0 SN4L* CrMSKS r«|SK*! («
||««G1K4SKČ: 11<|<1,Č/''</ G(1G11»L1/»-/ K-JMD-J 1-|<([NGj« k-«go« »GNNNL*. SjČKNČlLs' g (|'«5" aL(<« (> NČkT II «A 1L'^ g« r«L*STL -( V p»g*T«/M.C'.' T-* b1 ’ |«/m1|'g ,(I0**L/(.-
(.■’ ■ ■ | . . . . . ■ ... J- - V.... 11 .... - ■*. 111C1 . ,< ■ i<1| J G1GTG G . ■ " GI j! I <’ ‘ 1 M. 1«|<\’L<11'1|M I'- ...... .... pi </,«
1- d.’mk II6<<. im» paksl* »Ju-igačš^ «gk<koakč*«š g-g/Lne č/k^čč »(Jam*- ngiglngi»6 /<•«» pmigt* Gččidak i^-ngnm^i i"«t( <^.gl«< egtidž -lk^/tim<«?'
k« g|('« I jg>«s(1«č g K'L’g?" |'vgkol«k;!lč l«1ls((L A-l A»e-{'«i rtemkcGgJNA^ALjJv^knk*” nkmn TipAnkn^ T^(G1.L« »(tpsrtt n!m<( 莚imi <U«g<š<tn*đ(»’.
ITK M<I0(1«UN0' 4j{,'/. k>.| NItGJ («p»(^.(. T-P«1 M.1S ^ (?| ;(. kjIp/ agčsš-gkitva TKOLISN R»T<5»((|<G1(, ILI K<C(GKČL1. AMsTg« 6(1 KPSGGKN («-(N(.lL1> ctgbLkŠK
l» A'1/ KL1T/. k'*r«lL(. ’1)»{*M1. ((SIN»M1- NGSTKM! D^.«/iJ. N< S1«LL«[ LJG jg«LKG(.1»N/1L»| NAČ« (gc%S N K-\NA<K 1,SG'K-1Ni PNMMO «S«TIS((N ^•JGL«>^iM1. akL
M(NL*1«TK-1M1( ((»L(, p 1.-1'NJGrl*eTKG ^rnst«(,| ■/‘-G,'^':«-' L&td'«.I A'N1> m((‘« ({|<rr-1(»'( J11NN 1|«"<'-(p»1,'^*C kČML(KŠČS<|L/»1 |*rk<}'(TNM(1 L!g^k% - • , , .
II |^s p.-nčG Jk‘m»« S(!im St/|nakkgn nkjlkjo Lzgj/^k |[Uk*(^(., («(S1l-gi(, i*^-««čmm^» cg*»tJ^(. »(Lk-/!/^«. ek^kČLIDžnpgck uUkt
gvešm eršek* |mškg
(žommmgk« i(|«1«1g (.'L-kt/le nnl^Ang^jvne gr,!*-) dLj/a^nnkč č(mnš< p-^ks^ciie rdkmketksmnM^Njg/! tj(utv|M gr-««I ATvrvvnnkč koj.« išn grmsii la
^**«k'». .«.<•,(jpk-JJi p<.(||krk ain-1(/|1 lL'j»(!"(u< 1(P(Č. 15s*1kg* 14AN4& kmllšgjn*!!. a’n», «j-^-jKO(l>''‘1Š '« t G k-.|1ta Mv-1Š/ tikf!' vgcg«' Ojsgo (k-giSmi* plo'
1'oGp*.\/<n?"kjml« ^'<><(-/c</ič*(<dž(.t«•«* g/g/.(-gč bhš««s-(mv «•(««*<« Gs^kčt k^/pk*< n^ksgo^ć |((<-l<|'SG e1u1 (/Ueng| k*j(-(L1, Sgsl^gIČ. Š(To{. n^mgdždork^ 1(U4/U:<|
G«gč«((v/I4 k-(1<(L11J(vLL(, K1/(|), kT(k«/I(, šgtčeim.i« (L('< ŽST«/i», (. (Jčmlmk NN-|G«|«1 K-J/1(P| PSpIŠ^ 1|SiL'(gG«LC k-|M(K &>«'K7(IC Smš(A««!1> ^I.K«?LL!.L
<'K.Č(>9L<1\ 1G.|(./11»/U1& |(-(A||»(«&N»GLL». «T<g<g-1U.N«LL»» GPČLOLLJk. //(s-v(K*L*LL(» GČ(«(A<(L1l^ć GKOG&zAOlLk G(*««,'L(1LL|. KAKKMDStK* GK0«M|^O(U\(.'^>a*/1'JGČ|LL«* T*'K^(‘/.1G»<0K(1 *
J1LL1, /-KO/KOLOLLK v 4 k-tšngvpl!. /iKL-SGJbIMt!. GKNO^vMJ, r1A(I.LLk |M**<*•(LCDlčk SKŠ^LLL 'Oonmkomk PSŠ^IIJ/ voKČŠ|1M0LL(. ^L-tJNSSOeI/KGLć SJSN
«.-/;<|Lp|. (/ |MŠ1 L(1 JG«MP«J(LLk GL-GL^vLLć /^ČGČvSID(Mk G KN<^«/««. <5«KČ1LL1« T«NUJ(L<LLL GKN1'<;»LL|. «■<!(>(«.LL1. LNK(«U((>(LL1 NsGLL«// |GtKj1J^<l(>G((№1J1
(I
ц,
6.
1
, (Л1ПЛ1ЈГ/!кЛ<. «,*( М>/ЛвГ1'|| I ММЛх <Н№С1< Н/-«^<-<И/ии УЛ кЧ’ /УКЗ^ЦС 1/!|.<Л4ШК. ул(- ;'куч С«Л(|^П'КЧ . Н^ГТОнлГНИОЛЛк Г«К01< 1с к<и<м к к >11 к< «*»;» (• •IV«. 114’ ‘ ^ / .1.’ Н(
*.Н'г И к К-< 1.М г М г I 1П’.Ј/иН-1 Ц^Ј/.Ч- •<'/<*</)/ НПОГ МН1.1Г//* //•'/.Л^.ЈГ.С С-/ 1Г1.НГ Г И Н(Јл,1 п' 1Ј-/0Т <Г|-о' цисги' V; .'
6'
. (• IIIИ нс(. I
мк
ПОВЕЉА КРАЉА СТЕФАНА ОСТОЈЕ ДУБРОВЧАНИМА, 5. ФЕБРУАР 1399.
/^/ А
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 537
odlazak ljudi od jednog gospodara drugome. Još se sredinom XIV veka ban Tvrtko
obavezivao svome vlastelinu Vlatku Vukoslaviću da niko, pa ni on sam, neće primiti
Vlatko- .vog čoveka. Ipak mobilnost stanovništva bila je prilično velika. U vreme
turske opasnosti ljudi su bežali daleko od svojih kuća i svoje zemlje. Sligčno je bilo i u
godinama nerodice i gladi ka^a su ljudi iz unutrašnjosti u masama dolazili u Primorje,
tražili prilike da se prevezu u Italiju i u velikom broju umirali pred dubrovačkim ka-
pijama.5* Turski defter iz 1455. daje nam dosta neobičnu sliku o maloj teritoriji koja je
popisana. Dok, s jedne strane, pada u oči srazmerno gusta naseljenost sela koja imaju i
po 30—50 kuća, s druge strane, opaža se da je skoro polovina sela sasvim pusta.
Time su „Nove Zemlje“, kako su Dubrovčani od tada nazivali taj pojas zemljišta uz
kamenitu obalu, konačno i potpuno do- bijene, ali samo za kratko vreme. Političke
bure tih go- dina, za koje su Dubrovčani govorili da „od potopa svijeta nije se toliko
svet smel i vrtjel koliko sade“, odvele su Bosnu i Dubrovnik u suparničke tabore i
neprijateljstvo u kojem su grubo zbrisane tekovine dobrih odnosa iz po- četka Ostojine
vlade.
je posle poraza kod Nikopolja, obnovljene pobu&e plemstva U Slavoniji i teškoća koje
je imao s ugarskim velikašima, izgubio u velikoj meri autoritet koji je prethodnih
godina stekao. Položaj mu je bio prilično nesiguran, tako da se bosanska vlastela i novi
kralj nisu morali plašiti od nje- gove reakcije. Utol^gko pre što su se opet opredelili za
aktivno podržavanje Ladislava Napuljskog u borbi za ugar- ski presto i što su u
Turcima otkrili jakog saveznika koji je mogao priskočiti u pomoć u slučaju opasnosti.
saradnje s Turcima nije bila bez osnova, a pod svojim „vernima 14 je kralj, verovatno,
podrazumevao preostale pristalice svr- gnute kraljice, koji u taj mah još nisu prišli
Ostoji. Tražio je od svojih gradova — sačuvano je pismo upućeno Trogiru — da mu
upute strelce neophodne za borbu u bosan- skim klancima i pod utvrđenjima. U pohod
je krenuo tek u julu 1398. i upravio ga prema Hrvojevim zemljama na zapadu.
Logorovao je u jedan mah pod Vrbaškim gradom, ali ne znamo da li je prodro u
Hrvojevu župu Sanu koja je bila prva na udarcu. U svakom slučaju, sredinom avgusta
se ugar- ski kralj već vraćao iz pohoda, a odmah zatim je došlo do bosanskog
protivnapada. Hrvoje je neposredno posle kralje- vog povlačenja ušao s vojskom u
župu Dubicu, zauzeo je i gospodario njome pune tri godine. Žigmundov pokušaj da
interveniše u Bosni i održi ranije pozicije svršio se porazno.
Protiv Bosne je upućena još jedna ugarska vojska u no- vembru, ali o njenom
delovanju nemamo nikakvih obave- štenja. Pri samom kraju godine, Ostoja je otišao na
sever i u januaru boravio u Usori „va slavnoj našoj vojsci u Lišnici". Očigledno je
Ostoja još uvek bio uznemiravan od strane Ugarske. Tek je u aprilu 1399, skoro godinu
dana posle izbora, dospeo da se kruniše. Sredinom godine, Du- brovčani su dolazili na
pomisao da treba da posreduju između kralja Žigmunda i Bosanaca i to zbog svoje
koristi i svoga dobra. Njihov položaj je zbog tesnih veza s Bosan- cima, posle
ustupanja Slanskog primorja, postao dosta de- likatan. Prebacivalo im se da su
„zajedno sa Bosancima“ a da su ovi u sporazumu s Turcima, stoga im je kastelan
540 СИМА Ђ.КРКОВИЂ
Dosta je ipak vremena proteklo dok kralj Ostoja, Hrvoje i sam Ladislav, u kome
su oni gledali „previsokoga kralja ugarskoga", nisu započeli odlučnije akcije. Pristalice
Žigmundove su u toku 1400. dospevale da se brane, kao što je to činio jedan mađarski
vlastelin koji se održao u Kninu pred Hrvojevom opsadom, i da napadaju bosansku te-
ritoriju kao što su to činili Nikola Gorjanski i Ivan Morovićki. Bosanci su tada ipak
važili kao „moćni i re- čima i delima“ i susedna hrvatska vlastela je novcem
otkupljivala svoju bezbednost od Hrvoja. Od Pavla Zrinj- skog se tražilo samo 200
dukata da bi bio ostavljen na miru, a kad to nije dao, strahovito su mu opustošeni
posedi. Ozbiljan preokret je nastao tek kada je nezadovoljno ugarsko plemstvo u
proleće 1401. zatvorilo Žigmunda Luksembur- škog.
/V
С
ПОТПИС КРАЉА
541 СИМА Ђ.КРКОВИЂ
Hrvoje i Ostoja su se tad bacili na darhmatinske gra- dove. Već u junu, u ime
kraljeva Ostoje i Ladislava vojvoda
542 СИМА Ђ.КРКОВИЂ
STEFANA OSTOJE
nika, a u samoj Ugarskoj je protiv njega bila većina naj- istaknutijih velikaša.
Ladislav je tako povoljnu situaciju koristio mlako i bojažljivo. Posle dugih, skoro
polugodišnjih priprema, on se najzad početkom jula 1403. odvažio da pređe u Zadar da
bi odatle počeo zauzimanje svoje kraljevine. U gradu ga je sačekao Hrvoje za koga se u
kraljevoj okolini govorilo da je „glavni razlog“ što su se Dalmacija i Hrvatska
opredelile za Ladislava. Očekivao se i dolazak Ostoje koji je smatran za Ladislavljevog
vazala. Za vreme Ladislavljevog boravka u Zadru su, ipak, u prvi plan izbili ugarski
544 СИМА Ђ.КРКОВИЂ
crkveni i sve- tovni velikaši, koji su pregovarali o krunisanju i tra- žili da kralj dođe u
Ugarsku. Uprkos velikom broju pri- stalica, potpunoj podršci Bosanaca i veoma
velikom za- uzimanju pape, Ladislav nije skupio hrabrosti da pođe dalje od Zadra. S
ugarskim magnatima se nagodio da u Zadru bude krunisan, iako je bilo očitledno da
takvo krunisanje bez prave krune i izvan zakonitog mesta neće biti smatrano za
ispravno.
Tada je značaj Bosne opet skočio, jer je bilo jasno da samo ona može braniti
Ladislavljevu stvar u Hrvatskoj i Dalmaciji. Još jednom je kralj Ladislav imenovao
Hrvoja za svoga namesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bo- sni, a uz to mu je još
dodelio titulu hercega splitskog. Dao mu je neposredno na upravu Split i ostrva Brač,
Hvar i Korčulu. Posle kraljevog odlaska, poslednjih dana okto- bra 1403, vlast nad
Dalmacijom je faktički došla u ruke Bosanaca, a Bosna se u ovim krajevima pojavila u
onoj ulozi u kojoj je bila pre više od jedne decenije. Međutim, u su- štini, je položaj bio
znatno drukčiji nego u danima Tvrtka 1. Pre svega, bosanski kralj je imao u čitavoj
bosan-skoj aktivnosti drugostepeno mesto. Već kad je Ladislav dolazio u Dalmaciju
smatran je Hrvoje za glavnu ličnost u taboru kraljevih pristalica na ovoj strani Jadrana,
a pre nego što je otišao, Ladislav je i formalno uzvisio hercega kako herceškom titulom
koja je podizala rang, tako i namesništvom koje je obrnulo prirodni red: kao bosanski
velikaš Hrvoje je bio pod vlašću Ostojinom, a kao kraljev namesnik uzdigao se iznad
njega. Takva je situacija, ra- zumljivo, nosila u sebi opasnosti od novih unutrašnjih
sukoba. Politika Ostoje i Hrvoja se u još jednoj stvari razlikovala od držanja Tvrtka u
borbi protiv Žigmunda Luksemburškog. Dok je prvi bosanski kralj ostavljao Du-
brovnik sasvim izvan svih zapleta, Ostoja je i prema njemu zauzeo isti stav kao i prema
dalmatinskim gradovima. Dok je Hrvoje zbog položaja svojih zemalja i svojih veza u
Hrvatskoj bio u izvesnom smislu predodređen za veću aktiv- nost u Dalmaciji, samom
Ostoji se pružala prilika da se proslavi na ovoj strani. ’
Veći- nom su to bile stvari koje se često dešavaju i koje su se regulisale izmenom
pisama, pregovorima poslanika, bez na- ročitog zatezanja i teškoća. Ti tekući
nesporazumi nisu, sami po sebi, vodili krupnim promenama u međusobnim od- nosima
a kamoli ratu.
Do krize je došlo tek kada se borba za ugarski presto u velikoj meri zaoštrila i
kad su se Bosna i Dubrovnik našli u suprotnim taborima. Kada je Žigmund posle svoga
oslobođenja uputio početkom 1402. dvojicu svojih tadašnjih odanih pristalica da u
njegovo ime uzmu zakletvu vernosti od primorskih gradova, potvrdili su DubrovčanI'
još jed- nom svoju vernost Luksemburgovcu. U Bosni je to bilo shva- ćeno kao da su
dubrovački gospari „prisegli“ protiv kralja
Protiv traženja „Novih ze- malja“ pozivali su se na povelju kralja i zakletve bosanskih
velikaša. Svoje razloge su Dubrovčani iznosili samom kralju Ostoji, zatim Hrvoju,
Sandalju, Pavlu Radenoviću i Radiču Sankoviću. Njihov položaj je bio vrlo težak. Od
Žigmunda se u trenutku izbijanja sukoba nisu mogli nadati nikakvoj pomoći, na kopnu
su sa svih strana bili okruženi zemljama bosanskih velikaša, dok su more kontrolisale
ga- lije Ladislava Napuljskog. Zbog toga su morali najviše ra- diti na tome da privole
velikaše da spreče ostvarenje kra- ljevih pretnji. Istovremeno su, da bi dobili u
vremenu, podsećali Ostoju na ugovore koji traže da se pre izbijanja neprijateljstava
trgovcima da šestomesečni rok za pri- kupljanje imovine i povlačenje iz zemlje.
НАДМОЋ ОБЛЛСНИХ ГОСПОДЛРА (1391 — 1422) 549
Sandalj i Pavle su obećali podršku gradu, dok se Ra- dič Sanković potpuno solidarisao s
Ostojom i pokrenuo pitanje svojih sela u Slanskom primorju, On je i otvorio
neprijateljstva time što je sredinom juna 1403. ušao s voj- skom u „Nove Zemlje“ i
proterao dubrovačkog kneza. Tada su se Dubrovčani još više okrenuli Hrvoju i ponudili
mu tajno godišnji danak od 500 dukata ako ih pomiri s Bosnom i spreči dalja
neprijateljstva. Vojvoda je dao obećanja u koja su se Dubrovčani pouzdavali znajući
snagu njegovog uticaja. „Ono što Vi hoćete hteće čitava Bosna“ — poručivali su tada
Hrvoju, ali su se u svojoj oceni prevarili. Iako je Hrvoje tražio od kralja da ne napada
Dubrovnik, iako su Sandalj i Pavle Radenović bili uzdržani, Ostoja nije mi- slio da
odustane od svoga plana. Početkom jula izjavio je dubrovačkom poslaniku da grad treba
da povuče ljude iz Primorja, jer će uskoro doći s vojskom. I zaista, 15. jula je provalio na
dubrovačku teritoriju, pljačkao i pustošio je gotovo do gradskih zidina. Iako su se
pronosili glasovi da grad neće biti u stanju da se brani ni tri dana zbog osku- dice u vodi,
Dubrovčani nisu poklekli, već su upravo tada preduzeli ozbiljnije mere u pogledu daljeg
ratovanja. Po- što je domaće stanovništvo bilo nedovoljno, odlučili su da preko Mrkše
Žarkovića iz Valone zavrbuju Turke koje bi prevezli, platili i prepustili im sve zarobljene
Bo- sance. Daleko su im bliži bili Crnojevići i drugi Ze- ćani, neprijatelji Sandalja i
Bosne, pa su zatražili savez i s njima. Nije poznato koliko su ratnika Dubrovčani prikade
pokušao da bosansku trgovinu orijentkše prema Ve- neciji i da mletačke trgovce što jače
zainteresuje za svoju zemlju. Ponudio je Republici podgrađe Omiša ili drugo koje mesto
za stalni boravak trgovaca, obećavao im monopol u trgovini i oslobođenje od svih
dažbina. Mlečani su ote- zali pregovore kolebajući se u pogledu Omiša i najzad odlučili
da ne prihvate ponudu nekog grada u Dalmaciji, a kako je Ostoja odustao od želje da
samo Venecijanci ku- puju i prodaju robu u Bosni, sve se svršilo na uobičajenoj
privilegiji o slobodi trgovanja i kraljevom odricanju od dažbina, i to tek u poslednjim
danima prve Ostojine vlade.
Klešića u Bosnu i vrate na njegove zemlje poslao u Dubrov- nik pismo u kojem
kaže kako „najdosmo gospodina kralja da mu opet njegovo vrati jer mu je bilo
bez krivine uzeto“. Do pravoga mira u samoj Bosni ni tada nije došlo, jer je sre-
dinom januara 1404. tajno sklopljen savez između Hrvoja i Dubrovnika „suprotiv
kralju Ostoji na njegovu pogibelj i rasutije i prognanije van iz kraljevstva“. Obe
strane su se obavezale da će ratovati u Humskoj zemlji, gde je trebalo da Hrvoje
za kralja Bosne proglasi Pavla Radišića, dota- dašnjeg bosanskog izgnanika u
Dubrovniku. Taj savez se, ko- liko znamo, nije uopšte oprobao na delu. Početkom
marta se već znalo da se Hrvoje pomirio s Ostojom i da su među njima
uspostavljeni normalni odnosi: Hrvoje je Ostoju primio za „gospodina", a kralj
njega za „slugu“. Uz Hrvoja je tada bio i Sandalj Hranić, tako da se Bosna za
trenutak umirila i napustila intenzivne veze s Ladislavom Napuljskim. Po-
mirenje Hrvoja s kraljem Žigmundom, na kojem su Dubrov- čani uporno radili
već od novembra 1403; postignuto je sada samo od sebe, iako na posredan način.
Time su i bosansko- dubrovački odnosi vraćeni u staru kolotečinu pregovora na
ugarskom dvoru.*Kralj Žigmund je na kraju usvojio du- brovačko gledište i
zatražio od Ostoje da vrati oduzeto zemljište, dok je sebi rezervisao pravo da
553 СИМА ТаИРКОВИЂ
presudi o rat- nim štetama. Ostojine obaveze su bile sasvim jasne, ali je on
odutovlačio njihovo ispunjavanje uprkos dubrovačkom insistiranju i žalbama.
Uto je izbio, jedva mesec dana posle izmirenja, novi rascep u Bosni. Krajem
aprila je kralj Ostoja održavao stanak na kojem nisu učestvovali herceg Hrvoje i
vojvoda Sandalj. Već sredinom toga meseca Hrvoje je važio kao od- metnik od
svoga kralja. Tada je očigledno predstojao od- lučni obračun između kralja i
hercega. Do njega je došlo negde u prvoj polovini ili oko sredine maja 1404. i za-
vršio se porazom i padom Ostojinim. Sudbina Ostojina je bila rešena time što je
vlastela koja je dotle bila s njim prešla na Hrvojevu stranu. Zbacivanje Ostojino je
i po oceni-savremenika bilo delo hercega Hrvoja. Bivšem kralju se prebacivalo da
je kršio „vjeru gospodsku!‘ i bespravno oduzimao baštine vlasteli, zameralo mu se
verolomno drža- nje i sigurno mu se u teret stavljala i kapitulacija pred
Žigmundom Luksemburškim. Sukob je, ipak, u osnovi bio dublji: došavši na vlast
kao štićenik velikaša, Ostoja je pokušavao da se oslobodi tutorstva i povrati
autoritet kraljevskoj vlasti, žrtvujući tome ličnom cilju i spoljno- političke uspehe
iz vremena najteže ugarske krize. Poka- zalo se, međutim, da su oblasni gospodari
već toliko oja- čali svoju moć da je kralj bio nedorastao svome veoma ambi-
cioznom cilju. Za Ostoju je nerazdvojno povezao svoju sud- binu i vojvoda Radič
Sanković. On se pojavio posle više- godišnjeg tamnovanja, u danima kad je
Ostoja došao ča presto, a otišao je ronovo, i to zauvek, u tamnicu kad je Ostoja
zbačen s prestola. Opet je došao u ruke Sandalja Hranića koji je prigrabio sve
zemlje i imanja Sankovića. Time je posle pola veka uticajnog delovanja, ova
porodica potpuno uklonjena iz političkog života Bosne; oblasni go- spodari su bili
oslobođeni jednog konkurenta, a najveću korist je iz toga izvukao Sandalj Hranić
koji je svoju vlast proširio sve do Neretve.
554 СИМА ТаИРКОВИЂ
5. BOSANSKO-UGARSKI RATOVI
Ugarskom vojnom ekspedicijom 1404. nisu postignuti takvi uspesi koji bi bitno
izmenili odnose Bosne i Ugar- ske. Ostoji je nađeno utočište u Bobovcu, ali uticaj
ugar- skog štićenika nije išao dalje od ovoga grada. Moglo se zbog toga očekivati
da će se ugarske vojne akcije nastaviti. Žigmund Luksemburški više nije imao
onakve teškoće kao u ranijim godinama. U Ugarskoj se učvršćivao sve jače i
istovremeno obnavJvao uticaj u Hrvatskoj. Ženidbom s ćerkom Hermana Celjskog
dobio je za rođake čitav niz hrvatskih velikaša. Već u martu 1405. u Budimu se
govo- rilo o kraljevoj nazderi da krene vojsku protiv Bosne, ali su se ugarski
velikaši baš tada pokazali osetljivijim na savete dubrovačkog poslanika da bi
hercega Hrvoja trebalo pridobiti na svoju stranu. U kraljevoj okolini vladalo je
mišljenje da bi se moglo postići izmirenje kad bi Hrvoje uputio svoje poslanike
Žigmundu s obećanjem da će se po- koriti. Dubrovčani su sve ovo preneli Hrvoju,
ali iz tog posredovanja nije nšpta proizašlo, jer je herceg izjavio da „ni za šta na
svetu neće uputiti poslanike“. U 'junu je kralj Žigmund skupljao vojsku i novac za
pohod koji je imao za cilj, kako on sam kaže, „da se obnove i isprave granice
prema kraljevstvu Rame ili Bosne“. Od druge polovine avgu- sta pa sve do sredine
oktobra kralj je bio u pohodu protiv Hrvojevih oblasti. U ugarske ruke je pao
Bihać, napadan je grad Soko, ali se ne zna da li je još nešto osvojeno. Bosna je
bila mirna tek u novembru kada su opet bili otvoreni putevi za trgovce.
prostranstvom koje je imala početkom XV veka. Ladislav je inače bio široke ruke
u darovanju poseda. Te iste 1406. godine dao je Hrvoju Prozor s Vrhri- kom i
grad Zrinj, a Sandalju Drežnik, Cetin i Slunj, a iduće godine još i Ostrovicu i
Skradin. Sve je to naravno bilo u rukama kneževa Zrinjskih, Senjskih, Krbavskih
ili Ivaniša Nelipčića, koji su bili u taboru kralja Žig- munda.
late posredovanja za mir, ali se, ne sa- čekaviš da oni započnu s poslom, povukao
preko Save, kra- jem septembra ili početkom oktobra. Po svemu sudeći, ovaj
lohod nije imao ni onoliko uspeha kao prethodni. Dubrov- čani su, doduše, pisali
Žigmundu o velikim porazima i stradanju pojedinih delova Bosne usled njegovog
dolaska, i javljali da Bosna nije nikad bila zastrašenija i slabija nego sada; ali u
svojoj korespondenciji sa Sandaljem Hra- nićem, na njegovo saopštenje.da je
Žigmund otišao preko Save, pokazivali su radost što se krv nije prolila.
U svakom slučaju, ostalo je nepromenjeno sve ono što je bilo najbitnije u odnosima između Bosne i Žigmunda Luk-
semburškog. Kralj Tvrtko i oblasni gospodari na čelu s hercegom Hrvojem ostali su bez rezerve uz Ladislava Na-
puljskog i držali za njega dalmatinske gradove. Nema ni- kakve sumnje da je uprkos Žigmundovim napadima vlast
Hrvoja kao Ladislavljevog namesnika ostala u Dalmaciji neuzdrmana. Napuljski kralj nije dospevao da ukaže ozbilj-
niju pomoć svojim ljudima na ovoj strani mora, osim što je darovao prihode i povlastice Hrvoju i Sandalju. Bosna je
zato počela da traži savezništvo Venecije, utoliko pre što je Republika svetog Marka postepeno iz nez^tralnosti
prelazila na stranu napuljskog pretendenta. Dok su tokom protekle tri godine iz Bosne stizale u Veneciju samo molbe i
opomene da se ne meša u stvari Kotora, da odustane od in- teresovanja za Omiš, da Sandalju kao nasledniku nekada-
šnjih gospodara preda gradove koje je uzela posle odmetanja Balše III Balšića; krajem 1407. Bosanci su ponudili da se
sklopi takav savez iz kojeg će čitav svet videti da će jedna strana pomoći drzggu ako je neko napadne. Poslanici kralja
Tvrtka i Hrvoja su preporučili Sandalja, Pavla Radeno- vića, Đurđa Radivojevića i njegovog brata da budu primljeni
za mletačke građane. Bosanski poslanici su se vratili i nekadašnjem Ostojinom planu o ustupanju nekih mesta ili luka
za mletačke trgovce. Čak Je i traženje zetskih gra-
BOBOVAC, UNUTRAŠNjOST GRADA.
564
НАДМОТ! ОБЛАСНИХ ГОСИОДАРА (13Ш—Ц22)
dova za Sandalja dobilo novu daleko prihvatljiviju formu. Sandalj je, naime,
predložio takvu pogodbu da mu se predaju Budva i Bar da u njima drži vojsku a da bi
onda štitio sve mletačke posede. Pored toga, bosanski poslanici su se ža- lili na
Kotorane i tražili da mletački građani ne pru- žaju pomoć i podršku gradu koji je bio
nezadovoljan bo- sanskom vrhovnom zlašću. Kao što se mnogo puta dešavalo, Eenecija
je prihvatala ponuđene predloge u takvom obliku da su oni bitno izmenili smisao. Izašla
je u susret mol- bama za dodeljivanje građanstva, primećujući doduše da je Sandalj
Hranić već od ranije građanin Republike, zahva- lila se na ponudi luke ili grada, iako je
to nekad želela, verovatno zbog toga što su bosanska gospoda otvoreno poru- čila da
očekuju naknadu za to u Veneciji. Ponuđeni savez je prihvaćen, ali tako da jedna strana
obeća drugoj da neće pružati pomoć nekom trećem ko bi se javio kao napadač.
Venecijanci su prosto obrnuli formulu i mesto aktivne podrške Bosni u slučaju napada,
stavili rastegljivu i da- leko manje korisnu o uzdržavanju od pomaganja njenog ne-
prijatelja. Najozbi.ć>nije su Venecijanci primili Sanda- ljevu ponudu, ali su uslove bitno
izmenili nudeći Budvu ali pod uslovom da bosanski vojvoda zauzvrat u roku od pet
meseci istera Balšu III iz njegove države, potčini gosno- dare gornje Zete tako da se ne
mešaju u venecijansku inte- resnu sferu, i jamči bezbednost poseda Republike u Zeti. O
ovome su nastavljeni pregovori sa Sandaljem i postignut je sporazum pod uslovom da
Sandalj dobije ipak Budvu, so- lane u Ljuštici i Bar. Ali, pošto su upravo to bila sporna
mesta u sukobu s Balšom III, Venecija se kolebala da li da ih se odrekne sklapajući mir s
Balšom ili da ih prepusti Sandalju ako „raspe“ Balšu. Pošto je druga varijanta ove
alternative bila nesigurnija, sklopljen je mir s Balšom a Sandalju se izmakla prilika da
povede aktivniju politiku u Zeti.
565
НАДМОТ! ОБЛАСНИХ ГОСИОДАРА (13Ш—Ц22)
PEČAT KRALjA STEFANA TVRTKA P krene u rat protiv Turaka i nevernika na čelu s ugarskim
kral>em i podelio oproštajnice uobičajene kod krstaških pohoda. Kral>u Žigmundu je to
dobrodošlo da ojača vojsku vitezovima-avanturistima, a po čitavom njegovom daljem
po- stupanju se vidi da na pohod protiv Turaka nije ozbiljno ni mislio. Udarac je i ovoga
puta bio namenjen Bosni, a da bi opravdao krst^ški karakter rata žigosao je više nego
ranije Bosnu kao jeretičku zemlju. Već u drugoj polovini fabruara 1408. ugarski kralj je
saopštavao Dubrovčanima svoje namere u pogledu Bosne.1 Oni su ga odmah podsećali
na ranije razgovore s poslanicima i obećanja o proširenju teritorije. Početkom. maja su
čak uputili i posebnog po- slanika koji je proveo u svojoj misiji pola godine tražeći da
grad dobije Konavle, Dračevicu, Brač, Hvar i Korčulu ili bar jedan deo ovog
maksimalnog zahteva. Ovi pregovori Dubrovčana i Žigmunda odaju da se sa sigurnošću
raču- nalo da će Bosna biti potpuno poražena i da će kralj do- biti pod svoju vlast i
Dalmaciju. Pohod je bio proglašen za 24. juli ali je kralj Žigmund već znatno ranije
boravio u Sremu i Slavoniji i preduzimao manje ekspedicije. Tako je krajem maja došao
u Dobor, pa se ponovo vratio, da bi u septembru provalio sa čitavom sakupljenom
vojskom. Pod Maglajem je kraljev logor bio 20. septembra, a već 30. kako odaju put
sačuvane kraljevske povelje, bio je na povratku u Dubočcu, tvrđavi na Savi. Iako je u
ovom pohodu kralj Žigmund uspeo da porazi i zarobi neku bosansku vojsku i izvrši pravi
pokolj bosanske vlastele — prema jednom iz- voru posekao je i bacao sa zidina Dobora u
Bosnu 171 bo- sanskog vlastelina — ipak njegovi rezultati nisu bili odlučni. Glas o
velikoj pobedi širen iz Budima stigao je čak i u Poljsku, ali u Bosni nije izazvao nikakve
bitne promene.
Posle nekoliko meseci bosanski oblasni gospodari su istina napustili svoju
dotadanj}' orijentaciju, ali tome je doprinosilo i držanje Ladislava Napuljskog.
Već od jula 1408. on je stupio u pregovore s Mletačkom Republikom nu- deći
da proda svoja prava na Dalmaciju. U Veneciji se sve doduše vodilo u najvećoj
tajnosti, gli teško da iz Na- pulja Hrvoju nisu stigli glasovi o sudbini
namenjenoj Dal- maciji. Njegova uloga bi ostvarenjem kraljevog plana bila
završena: izgubio bi položaj namesnika i, što je još va- žnije, stvarnu vlast nad
gradovima. Mletačkoj Republici njegove usluge ne bi bile potrebne, svakako ne
u onoj formi u kojoj su bile potrebne Anžujcu. Otuda se i desilo da j
ebaš Hrvoje, stvarni vođa Ladislavljeve stranke, prvi pro- menio tabor. Već prvih dana
januara 1409. kral> Žigmund je mogao javIt^i Trogiru da se izmirio sa splitskim herce-
gom. I ta poruka pokazuje da je želeo da preko Hrvoja obnovi vlas!’ nad dalmatinskim
gradovima. Uspeo je u tome samo delimično, jer su se posle izvesnog kolebanja potči-
nili Trogir, Nin i Šibenik dok su Ladislava i dalje pri- znavali Zadar, Novigrad, Vrana i
ostrvo Pag.
566
НАДМОТ! ОБЛАСНИХ ГОСИОДАРА (13Ш—Ц22)
Pored Tvrtka II, i kralj Žigmund je postao žrtva bo- sanskih unutrašnjih
promena. Postalo je sasvim očigledno koliko su nesigurni bili njegovi uspesi
postignuti po- četkom godine. Još u maju, kada je polazio u Srbiju da po- mogne
despotu Stefanu, govorio je da će posle toga u Bosnu na krunisanje, 2 a krajem
godine mu je preostajalo samo da kao ranije preduzme pohod. Istina, on je sada
imao na svo- joj strani Hrvoja, koji je bio protivan izvršenim prome- nama i nije
priznavao Ostoju kao kralja. Ugarske i Hrvojeve teritorije su opkoljavale preostali
deo Bosne u kojem su bili Ostoja, Sandalj, Pavle Radenović i drugi velikaši, tako da
se pritisak na njih mogao vršiti mnogo neposred- nije i efikasnije.
568 СИМА 'Е.ИРКОВЈГК
Mir između Ugarske i Bosne je i ovoga gguta trajao vrlo kratko. Velikaši su još
uvek imali jake veze s Ladislavom Napuljskim. Sandalj je još uvek držao Ostrovicu,
569 СИМА 'Е.ИРКОВЈГК
dobijenu od napuljskog kralja i uprkos svim dotadašnjim pomire- njima nije hteo
predati grad Žigmundu. U sukobu koji je zbog Dalmacije izbio između kralja
Žigmunda i Venecije, i jedna i druga strana se otimala oko ove važne tvrđave.
Sandalj je pokazivao više naklonosti prema Veneciji i stupio u pregovore o prodaji
grada. Krajem 1410. sklopljen je sporazum po kojem je Sandalj za Ostrovicu dobio
5000 du- kata. Sve to pokazuje da se Bosna nije držala obaveza pri- hvaćenih u
jesen te godine, već da je deo velikaša ponovo ustao protiv Žigmunda. Sasvim jasno
to dolazi do izražaja u napadu na Srebrnicu, preduzetom u proleće 1411. Bosanci su
izgleda na čelu sa Sandaljem opustošili i spalili va- roš, dok su se trgovci povukli u
tvrđavu kod ugarske posade koja je odolela napadu. Ali Žigmundovi protivnici u
Bo- sni više nisu imali ranije odlučnosti -l istrajnosti. Već mesec dana posle napada
na Srebrnicu tražili su načika da se pomire s kraljem koji više nije dolazio s vojskom
u Bosnu. Najdalje do kraja avgusta opet je obnovljeno pomirenje između Žigmunda
i Bosanaca. Dubrovčani su to iskori- stili da kod kralja Žigmunda opet jednom
zatraže Ko- navle i Dračevicu, i da, s druge strane, izjave Sandalju ra- dost što se
ispunila njihova davnašnja želja time što je „napravljen sporazum Bosne s ugarskim
kraljem“.
Ovim pomirenjem, čiji uslovi ostaju nepoznati, nisu rešeni zasvagda odnosi
između Bosne i Ugarske, ali se, neosporno, završio period ogorčenih borbi započetih
još krajem XIV veka. Koliko se iz daljih zbivanja može zaklju- čiti, Žigmund je za
neko vreme odustao od zahteva da sam bude bosanski kralj i primio je Ostoju onako
kao početkom veka. Verovatno je na popuštanje delovala činjenica što je bio izabran
za rimskog kralja i po sporazumu s bratom Vaclavom dobio upravu nad Carstvom.
Bosna je od tada pred- stavljala samo neznatan deo njegovih ogromnih ambicija.
570 СИМА 'Е.ИРКОВЈГК
Na drugoj strani, i Sandaljev stav bio je u većoj meri odre- đen vezom s despotom
Stefanom, kome je postao zet ože- nivši se Jelenom, udovicom Đurđa
Stracimirovića. Uz lojalnog srpskog despota je i Sandalj imao daleko stalniji i
pomirljiviji stav prema kralju Žigmundu.
Bosna je bila oslabljena utoliko što je zauvek nestalo jedinstvenog stava koji je
571 СИМА 'Е.ИРКОВЈГК
držao na okupu već sasvim osa- mostaljene oblasne gospodare. Veoma česta pojava
međusobne zavađenosti i unutrašnjih borbi karakteriše nadalje po- litički razvoj
Bosne sve do kraja njene samostalnosti.
Tokom prve decenije XV veka potpuno je završeno for- miranje oblasti pojedinih
feudalnih gospodara. Iako je već krajem XIV veka bilo jasno da pojedine velmože
imaju u delovima bosanske. države teritorijalna jezgra na kojima počiva njihova
snaga, zemljište bosanske države još uvek nije bilo bez ostatka podeljeno na
teritorije kralja i vel- moža. Ostoja je još za vreme svoje prve vlade imao kontrolu
nad Drijevima i Srebrnicom, važnim trgovima prilično udaljenim od državnog
središta, gde je bilo neosporno kraljevo područje. Ostoja je još 1403. gospodario i
Olovom koje je bilo u sferi uticaja Pavla Radenovića. Situacija se bitno izmenila
upravo posle Ostojinog zbacivanja kada su oblasni gospodari prigrabili i ova
najunosnija pri- vredna žarišta. Lavovski deo je pripao, razume se, Hrvoju sa
Srebrnicom i Drijevima. Istina, on ova dva bogata trga nije držao dugo, ali se oni
više nisu vratili pod kraljevuvlast: SrebrnJPdu je dobila Srbija, dok je
Drijeva zauzeo Sandalj Hranić.
širio kraljevske zemlje, naročito posle smrti Hrvoja Vuk- čića. Centralni položaj ove
teritorije i .njeno bogatstvo, zahvaljutući važnim rudnicima i gradovima, omogućili
su da od treće decenije XV veka u njoj započne regeneracija kraljevske vlasti.
Izgleda da je za vreme Tvrtka I bio izgrađen sistem uprave u kojem su župani bili
isključivo vladaočevi organi „naredbenici", kako se kaže u jednom docnijem pi-
sm}'. Koliko se iz malobrojnih podataka može zaključiti, oblasni gospodari su
preuzeli ovaj sistem i dali mu još veću čvrstinu, zahvaljujući okolnosti što su
imali ne-
„kneza“.
.svoja brojna pasišta. Služba ponosnika, koju su u sze ve- ćoj meri vršili, i trgovina stokom, u
koju su bili uklju- čeni, povezala je vlahe s privrednim središtima i eko- nomski ih uzdigla.
Vlasi su ostali potčinjeni oblasnim gospodarima Ili velikoj vlasteli s gradovima i prostranim
teritorijama, kao što su bili Radivojevići (Vlatkovići) u oblasti Neretve. Njima su davali
dažbine koje možemo rekonstruisati jedino iz ranih turskih kanunama.1 U lo- kalne feudalne
okvire se do kraja bosanske države nisu dali sabiti. Upravnu i sudsku vlast su imali katunari,
tako da je gospodarenje vlasima bilo odvojeno i paralelno s gospodarenjem nad župama i
oblastima. Prilagođavanje vlaške društvene organizacije bosanskom feudalnom si- stemu se
opaža, pre svega, u sve jačem izdizanju vlaških starešina i njihovom izjednačavanju s
vlastelom. Od prvih decenija XV veka se na vlahe počinje sve više gledati kao na ljude svojih
katunara, a u isto vreme starešine katuna počinju dobijati titule kneza i negde čak vojvode.
Razume se, ovi vlaški knezovi i vojvode nisu u državi i društvu imali rang i ugled pJzave
vlastele, ali su se trudili da svoj „nobilitet“ dokažu * oponašanjem vlastele i velikaša i
grabljenjem spoljašnjih znakova plemenitosti.2 S druge strane, kao slobodni ljudi, sposobni
ratnici i konjanici, vlasi su igrali značajnu ulogu u čitavom bosanskom feu- dalnom sistemu.
Karakteristično je da Dubrovčani od po- četka XV veka pa sve do turskog osvajanja, u
nekoliko mahova kada žele da na nekog od svojih suseda navuku protivničku vojsku, uvek
podvlače da su vlasi nezadovoljni. Nepovoljno držanje vlaha i njihovo nezadovoljstvo se
smatra kao važan element slabosti gospodara teritorije. Mestimično se može opaziti da je
oblasnom gospodaru najteže da baš vlahe drži u poslušnosti. To je moralo s druge strane
navoditi gospodare da povlašćuju vlaške starešine i da im daro- vima i milostima olakšavaju
prodiranje u krugove uglednog društva.
Našavši se u ulozi vladaoca u svojim zemljama, obla- sni gospodari su bili suočeni s
potrebom da svoj dvor i na- čin života organizuju po ugledu na kralja, da se okruže
sposobnim saradnicima i zavedu neophodne službe. Za srazmerno kratko vreme, oni su u tom
pogledu napredovali krupnim koracima. Dok na jednoj strani vidimo iz jednog slučajno
sačuvanog izveštaja kako Radič Sanković 1403. prima dubrovačkog poslanika u Popovu pod
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 578
Još dok su bili samo istaknutija i bogatija vlastela s velikim šacsa^a u budućnosti,
oblasni gospodari su imali u rudimentarnom obliku ponešto od onoga što im je docnije bilo
neophodno. Imali su, pre svega, svoju plemićku okolinu sastavljenu od rođaka i niže vlastele;
imali su zatim upravitelje svojih poseda i ponekog dijaka koji je sastavljao neophodna akta.
Nema sumnje da su još u svojim skromnim počecima držali tvrđave u kojima bi boravili i u
kojima su bili njihovi dvori. Ukoliko su se više sami uzdizali rastao je po broju i značaju svet
kojim su bili okruženi. Od vremena kada imamo na raspolaganju retke povelje oblasnih
gospodara vidimo da i oni, kao nekad ba- novi i kao bosanski kraljevi, navode svoju vlastelu
kao svedoke i zaklinju se s njom zajedno. Kod Kosača ovaj krug vlastele za života Sandalja
Hranića ostaje ograničen na vlastelu iz „četiri kuće plemena Kosača“, a pod njegovim
naslednikom Stefanom Vukčićem se širi i na druge ista- knutije „plemenite l>ude“ bliske
vojvodi. Kod naslednika Pavla Radenovića se skoro uvek razlikuje vlastela „od bratstva" i
vlastela „od slugu“. Prirodna posledica obra- zovanja krugova vlastele oko oblasnih
gospodara je bilo opšte izdizanje u društvenom rangu ovih u stvari novih i dotle vrlo skromnih
plemića. Taj proces se nije zadržao samo na onima koji su živeli s oblasnim gospodarima i
sva- kodnevno sarađivali s njima, već je obuhvatio i one koji su ih na bilo koji način služili.
Otuda se, kako izgleda, upo- redo s obrazovanjem oblasti samostalnih feudalnih gospo- dara
završava i proces društvene diferencijacije, tako da se svi oni koji su uspeli da, držeći se
grčevito svoga „plemena“ i svoje makoliko skromne „plemenite baštine“, izbegnu padanje u
zavistan položaj, počinju smatrati „vla- steličićima“.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 579
Iz sredine ne tako brojne i prilično primitivne nove vlastele, oblasni gospodari nisu
mogli regrutovati sve po- trebne službenike. Uostalom, i bosanski kraljevi su od vremJena
Tvrtka I za svoje protovestijare uzimali strane trgovce kao što su bili Tripe Petrov Buća za
vreme Tvrtka I, ili Žore Bokšić i njegov sin Nikola za vreme Dabiše, Jelene i Ostoje ili
sveštena lica, kao što je bio pop Ratko za vreme Tvrtka I. Tek pred sredinu veka su kra- ljevi
uzimali domaće ljude za rukovodioce svojih finan- sija. Oblasni gospodari su morali da krenu
drugim pute- vima i uzimaju domaće trgovce za svoje „komornike ;‘, „pro- tovestijare“ ili
„rizničare“. Tako u službi Pavla Rade- novića i njegovih sinova srećemo kao „protovestijara 1
trgovca iz Prače, zakupnika carina i dužnika dubrovač- kih kreditora Brajla Tezalovića. 3
Dugogodišnji komornik Sandalja Hranića i Stefana Vukčića, Pribislav PohvaliK, nije poticao
iz vlasteoske sredine, a drugi, Pribisav Vu- kotić, komornik i diplomata hercega Stefana,
znamo si- gurno, počeo je kao trgovac u Foči. Ove ličnosti, vrlo dragocene svojim
gospodarima ne samo u vođenju finansija, već i kao savetnici i diplomate, nadmašivale su
ponekad po svome uticaju vlastelu. Znanja i sposobnosti otvarali su ovom krugu ljudi, daleko
brojnijem nego što se vidi iz navedenih primera, put u plemićku sredinu. Brajlo je de- lujući
kao protovestijar počeo da nosi titulu kneza, dok su dva spomenuta Pribisava nobilitirani na
taj način što ih je neko u Bosni ili na stranim dvorovima proizveo za vi- tezove, tako da se
javljaju i jedan i drugi kao „počteni vi- tez“. Sličan je na dvoru Tvrtka II i kralja Tomaša bio
put Restoja koji je- bio kancelar (logotet), docnije i protovesti- jar. Kada se uzmu u obzir
carinici i poslanici mogao bi se samo kod porodice Pavlovića i Kosača sastaviti spisak od
dvadesetak ovakvih ličnosti koje su na površinu izneli znanje i umešnost, neophodni u
razgranatim i složenim po- slovima dvorova oblasnih gospodara. Savetnike i saradnike
dobijali su oblasni gospodari iz ovih dveju kuća i iz re- dova krstjana crkve bosanske. U
čitavom nizu poznatih imena, najznačajnija su svakako ona Vlatka Tumarlića, sa- vetnika i
diplomate Pavla Radenovića i sinova, i Radina Gosta, prve ličnosti na dvoru vojvode i
hercega Stefana Vukčića Kosače. Među dvorskim personalom važno mesto su zauzimali
pisari koji su dobijali zvučne titule „nadvor- nog dijaka“ ili „logofeta". Po pravilu, oni su bili i
za- duživani diplomatskim misijama.
Kad se govori o dvoru oblasnih gospodara misli se na krug ljudi koji ih je pratio, živeo^u njihovoj okolini i
služio im. Dvor kao stolno mesto i stalno sedište oblasni gospodari nisu imali, isto onako kao što ga nije
imao ni bosanski kralj. Između svojih gradova i dvoraca, iz kojih su se neprestano premeštali i selili, davali
su nekima prednost,' ali su bili daleko od toga da se za njih stalno
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 583
vežu i ustale u njima neke centralne službe. Kao što se s kraljem selila
kancelarija i kao što je kralj sudio čak premeštajući se iz mesta u mesto, tako su
i oblasni gospo- dari vodili i nosili sa sobom sve što im je bilo potrebno u
obavljaznju svojih vladarskih funkcija. Kraljevi su, ko- liko vidimo po tragovima
kretanja, rado birali za boravi- šte gradove Sutjesku, Visoko i Bobovac, docnije i
Jajce, dok su se Pavlovići držali Borča, a Kosače Blagaja, Sa- mobora, Sokola i
Novog. Za hercega Hrvoja i njegove nasled- nike smo nedovoljno obavešteni, ali
nema sumnje da su na- ročitu pažnju poklanjali slavnom Jajcu, koje je herceg po-
digao u danima svoje najveće moći.
Formiranjem oblasti feudalnih gospodara bosanska država, kao što je više puta
podvučeno, podeljena je na četiri dela, od kojih je svaki imao punu samostalnost u
unutrašnjem razvoju i vezama s okolnim svetom. Pa ipak, to nije dovelo do
potpunog raspada i nestanka Bosne kao državne celine, mada bi neke važne
okolnosti potpomagale razvoj događaja u ovom pravcu. Iz ranijih izlaganja se mo-
glo uočiti kako je Bosna naglo i bujno teritorijalno na- rastala i kako je malo
vremena bilo za čvršće povezivanje i stapan>e ovih oblasti s prvobitnim bosanskim
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391 — 1422) 584
Pre svega, prvi termin kojim se obeležava pojam države „rusag bosanski“
ili „sav rusag bosanski“ preuzet je neposredno iz Ugarske kako pokazuje samo
malo preina- čena reč „orsag“. „Rusag bosanski" je u isto vreme „sva Bosna“ to
jest vlastela bosanska okupljena na državnom saboru. Prema vlasteli koja
predstavlja „svu Bosnu“ kao jedan bitan element države stoji kr^na kao
transperso- nalni simbol države koji u ovom suprotstavljanju dva ele- menta
zastupa dostojanstvo kralja. Ličnosti kraljeva se me- njaju ali dostojanstvo i
kruna ostaju stalni. Govori du- brovačkih poslanika skicirani u njihovim
uputstvima ovo shvatanje nam u većoj meri otkrivaju nego oskudni domaći
spomenici. „Kruna i Bosna“ („Sogopa e Vo&pa“) je isto što i „kralj, gospoda i
vlastela“ („ge, 51§pog1 e đagoš“), a sve zajedno predstavlja bosansku državu.
Uticaj shvatanja o sta- leškoj državi je ovde sasvim očigledan, a u najvećoj meri
je karakteristično da se pomenuti termini i shvatanja po- činju pojavljivati
upravo u prvim godinama XV veka. Lako je uvideti značaj ovakvog shvatanja za
očuvanje ideje o je- dinstvenoj bosanskoj državi. Više ne čini sam vladalac
državu kao što je to bilo u doba patrimonijalnog shvatanja, „rusag bosanski“ se
sada sastoji podjednako od kralja i vlastele, pre svega „rusaške gospode“, kako
se u izvorima nazivaju oblasni gospodari. Kao konstitutivni element države oni
su daleko od pomisli da je se odriču, utoliko^ pre što je uprkos podeljenosti
ostao „stanak“ kao telo u kojem njihova uloga u punoj meri dolazi do izražaja.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (. ГЈУI — 1-!--) 586
Državni sabor Bosne je, razumljivo, naglo skočio u značaju posle Tvrtkove smrti.
Kraj XIV i prve dve decenije XV veka predstavljaju doba njegovog najvećeg uticaja.
Sabor u ovo doba ne samo da je birao vladaoce već lh je i zbaci- vao, kao što se vidi
na primeru Ostoje i Tvrtka II. Stanak se sakupljao i sam bez poziva i učešća vladaoca
i nepo- sredno delovao na spoljnu politiku, odl\gčivao o sudbini pojedine vlastele,
raspravljao o teritorijalnim pitanjima, sve funkcije je vršio u znatno potenciranom
obliku.4 Put koji je u svom unutrašnjem razvoju prešla Bosna nijemogao da ne ostavi
traga i na saboru. Žestina borbi koja se vodila među „rusaškom gospodom"
prenosila se i na skupove na kojima je dolazilo do teških scena i do razilaska uče-
snika usled nepoverenja i mučne atmosfere. Kralj i oblasni gospodari, r&zume se,
vodili su glavnu reč, a ostali uče- snici su se sve više pretvarali u njihovu pratnju.
Ukoliko je vreme dalje proticalo pomerale su se funkcije sabora prema rešavanju
spoljnopolitičkih pitanja i izglađivanja domaćih sukoba. Tako je sredinom XV veka
došlo i do uče- šća srpskog despota na bosanskom stanku. Ponekad su go- spoda
učestvovala na stanku preko svojih predstavnika koji su na tome skupu delovali kao
poslanici. Ali i pored svega toga, sabor nije izgubio karakter jedinstvenog tela koje
predstavlja bosansku državu kao celinu.
Kruna je, kao što je već rečeno, takođe bila simbolički zastupnik jedinstva
Bosne. Kao i u gotovo svim evropskim monarhijama ovog i docnijeg doba kruna —
„počtena kruna bosanska“ — pored ostalog, ovaploćivala je sada već ap- straktno
shvaćeno vladalačko dostojanstvo. Kruna je bila večita dok su pojedini kraljevi
trošni, prolazni i slabo- stima podložni ljudi. Kruna je nosilac prava na tribute koji
se Bosni isplaćuju, kruna je zauzela mesto kralja i kao „gospodin" kome vlastela
duguje vernost i službu. Za oblasne gospodare se govori da su vazali krune. Otuda
je bilo moguće da oblasni gospodari ratujući protiv kralja ne kidaju veze sa
bosanskom državom, jer ostaju verni kruni. S pojimanjem krune, kao najvišeg
državnog simbola, stoji u vezi sigurno utvrđena činjenica da su kraljevi u Bosni
dolazeći po drugi put na vlast ponovo krunisani. Ta praksa svedoči o jasnom
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (. ГЈУI — 1-!--) 587
tome, kraljevska teritorija ide novom nosiocu krune, bez ikakvog obzira na stepen
srodstva i norme u „privatnom“ nasleđivanju. Ista razlika se opaža i kod kuća,
zemljišta i dohodaka koje su kraljevi i oblasni gospodari imali u Dubrovniku. Dok
su kuće i baštine date jednom kralju pripadale njegovom nasledniku po kruni i
prestolu, dotle su ta ista imanja kod oblasnih gospodara prelazila na prirodne
naslednike, tako da je, na primer, ono što je bilo dato Hrvoju 1399. docnije pripadalo
nje- govim unukama.
U kritičnim decenijama na prelazu iz XIV u XV vek, Bosna je doživela veliki
preobražaj u svome unutrašnjem razvoju. Najbitniju njegovu crtu predstavlja
obrazovanje oblasti feudalnih gospodara, koje je nosilo u sebi opasnost potpunog
razbijanja Bosne kao državne celine. Zahvalju- jući, međutim, istovremenom
izgrađivanju novih shvatanja o državi, stvorena je u oblasti političkih i pravnih
idejajaka protivteža centrifugalnim tendencijama. Bosanska država se kao
jedinstveni politički i teritorijalni okvir održala sve do gubitka nezavisnosta, ali je
čitav njen dalji razvoj bio u najvećoj meri određen faktičkom podeljenošKu koja više
Nikad nije bila prevladana.
Političke teškoće i ratni potresi burnih godina pri kraju XIV i na početku XV
veka nisu zakočili privredni razvoj Bosne. Višegodiidnji ratovi Bosne sa Ugarskom
pre- secali su privredna i trgovačka strujanja koja su vodila ka severu. Ali ka toj
strani nije bila orijentisana bosanska privreda, iako su u mirnim godinama postojale
privredo^e veze sa Ugarskom. U daleko većoj meri je Bosna od najranijih vremena
bila združena sa privrednim središtima na našoj obali Jadrana. Te veze, međutim,
nisu ni u godinama skoro neprekidnog ratovanja bile prekidane. S druge strane od
ratnih pustošenja su stradale severne oblasti dok je pro- izvodno najaktivnije
centralno područje ostajalo pošte- đeno. Proizvodne snage i stalni tokovi robnog
prometa odr- žavali su se i docnije u isto tako teškim vremenima. Na- glo privredno
opadanje je počelo tek iza sredine XV veka kada su Turci nasilno presekli promet sa
Primorjem da bi čitavu rudarsku proizvodnju Bosne okrenuli sebi.
Rudarska proizvodnja, bez sumnje najvažniji elemenat privrednog života
Bosne, dostiže svoj vrhunac upravo u prvoj polovini XV veka. To se jasno
opaža po podacima o izvozu metala iz Bosne i po živosti i brojnosti trgovač-
kih naseobina uz bosanske rudnike. Nagli porast rudarske proizvodnje
možemo brojnim podacima ilustrovati samo za Srebrnicu. Dok je Tvrtko I
dobijao 1389. na ime carine za Srebrnicu i Ponor 425. litara srebra, već
1417. je despot Stefan Lazarević dobijao 2400 litara i odjednom izve- snim
reformama podigao na 3100 litara. 1 Za 28 godina je vrednost regalnih
prava skočila preko pet i po puta, što je znak da je u približnoj srazmeri
morala porasti i pro- izvodnja. Pri tome se mora imati na umu da je od
toga inter- vala Srebrnica u despotovim rukama mogla biti najviše 6
godina, tako da ne može biti sumnje o velikom napretku
590 СЈ-ГМА 'ЕИРКОВРГН
Više nego ikad ranije privredna aktivnost rudarskih središta privlači strane
trgovce koji se u velikom broju naseljavaju i trajno borave u gradskim naseljima.
Naseobine primorskih trgovaca, pre svega Dubrovčana koji nemaju istinskog
konkurenta u poslovanju u Bosni, rastu brojno i dostižu vrhunac u trećoj i četvrtoj
deceniji XV veka. Zaštićeni ugovorima Dubrovnika i bosanskih vladara i
oblasnih gospodara, uživajući upravnu i sudsku autono- miju, oni u punoj meri
koriste svoju umešnost i veze sa mediteranskim privrednim centrima. U prvoj
polovini XV veka se razvio i sloj domaćih trgovaca u Bosni, ali nje- gova
aktivnost se zaustavljala na jadranskoj obali. Domaći trgovci nisu ni dospeli da
razviju znatniju samostalnu aktivnost, već se oslanjaju na Dubrovčane i
Dalmatince, od kojih uzimaju zajmove i kojima često služe kao poslovni agenti.
Oni nisu bili žrtve konkurentske borbe Dubrov- čana i drugih Dalmatinaca, već
su na potčinjenu i drugo- razrednu ulogu bili osuđeni zbog toga što su usled nedo-
voljnih znanja i nespremnosti ostali ograničeni na lokalne okvire i na prvu etapu
u robnom prometu Bosne sa medite- ranskim tržištem. Punu korist iz ovog
trgovanja su iz- vlačili oni koji su bili u stanju da se' sa bosanskim pro- izvodima
pojave na italijanskim tržištima i da tamo na- bavljaju istovremeno sve ono što je
balkanska unutrašnjost tražila.
591 СЈ-ГМА 'ЕИРКОВРГН
Sandalj Hranić koji nije imao rudnika u svojoj zemlji uvodio je nove ili
povećavao stare carine, težeći da na taj način popravi svoje finansije. Niz godina
on je kršio mo- nopol u trgovini soli time što je otvorio solane i „ku- merk solski“
u Sutorini pod Novim. Pred dubrovačkim pro- testima je popustio tek kad je
zagospodario Drijevskim trgom i kad je počeo ubirati polovinu zamašnih prihoda
od prodaje soli.
592 СЈ-ГМА 'ЕИРКОВРГН
Daleko veći značaj kao privredno-politička mera ima odluka kralja Tvrtka
II, za vreme druge vlade da obnovi kovanje bosanskog novca. Iz nepoznatih
razloga se u Bosni posle smrti Tvrtka I prekinulo sa kovanjem domaćeg novca.
Ostoja je za vreme svoje prve vlade u svojoj povelji za mle- tačke trgovce
obećavao da će mletački novac cirkulisati po njegovoj državi kao što je tada —
1404 — cirkulisao dubrovački, ako on odluči da ne kuje novac. Odluka Tvrtka II
da obnovi bosansku kovnicu inspirisana je istim motivom kao i dubrovački
protesti: željom za ostvarenjem prihoda. Ali Dubrovčane je uz to pokretala i briga
o sta- bilnosti' novčanog sistema, jer su razlogom strahovali od neprijatnih
posledica kvarenja novca.
I pored svih tih teškoća i svakako niza drugih koje ne poznajemo, bosanska
privreda je napredovala i u robno nov- čane odnose uvlačila sve šire krugove
stanovništva. Agrarna područja u okolini gradskih naselja su privučena na tržište
životnih namirnica. Ostale oblasti su uče- stvovale u trgovini voskom, medom,
stočarskim proizvo- 'dima itd. koji su i dalje zauzimali važno mesto u robnom
prometu. Vlasi su privredno aktivirani preko transport- nih usluga i trgovine
stokom. Tokom čitave prve polovine XV veka je znatan broj vlaha iz Bosne
uključen u kreditno poslovanje dubrovačkih trgovaca. Testamenti dubrovačkih
trgovaca naseljenih u Bosni pokazuju da se kreditiranje vrši i u unutrašnjosti, iako
ovde nemamo podataka koji bi pokazivali da je zadz gženost masa stanovnika
postala dru- štveni i politički problem kao što je to bilo u srpskoj Despotovini.
НЛДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—422) 23 !
Privredni uspon i velike društvene i političke pro- mene, ocrtane ranije, doneli su
sobom i uslove za značajan preokret u bosanskom kulturnom razvoju. Nekoliko
mome- natg je u tome, čini se, igralo odlučujuću ulogu. Na prvo mesto treba, po
svoj prilici, staviti izlazak iz vekovne izolacije, koji počinje sredinom XIV veka,
kada se ustaljuju putevi intenzivnog robnog prometa, kada u većoj meri po~ činje
kretanje i mešanje stanovništva i kada politička zbivanja počinju izvlačiti vrhove
feudalnog društva iz skučenih domaćih okvira i dovoditi ih u tešnje veze sa
feudalnom sredinom u okolnim državama. Odmah zatim do- lazi
nagli uspon nekoliko jakih vlasteoskih porodica i njihovo
pretvaranje u oblasne gospodare sa velikim dvoro- vima, suočene sa
potrebom da svoj način života i čitaz ambijent dbvejDu u sklad sa
visokim položajem do koga su se vinuli. Na drugoj strani je i težnja
nižih slojeva feu- dalne klase da brani i potvrđuje svoju
,,plemenitost“ mo- rala neminovno dovoditi do promena u
veka. U stan»u smo samo da u bosanskoj crkvi vidimo, po- red vladalačke
kancelarije, jedinog čuvara i negovatelja tradicija slovenske pismenosti.
Dualistička doktrina i jednostavni kult ove crkve oslanjali su se u krajnjoj liniji na
tekstove Svetoga pisma koje su bosanski krstjani mnogo čitali, dobro poznavali i
potezali u odbranu svojih dog- matskih stavova. Rukopisi su u crkvenoj sredini
morali biti daleko više prepisivani i mnogo više rašireni nego što to retki sačuvani
tekstovi odaju. Čuvajući budno či- stoću svoga učenja i sledeći uporno svoju
tradiciju, bosan- ski krstjani su se oslanjali na stare glagoljske predloške, a kada su
i potpunb prihvatili ćirilicu, glagoljska pi- smena su u krugu crkve poštovana i
ispisivana u starom i okamenjenom obliku simbolišući vernost tradiciji. Jedno
nedavno srećno otkriće je pokazalo da je već u prvoj polo- vini XIV i svetovna
vlasteoskz sredina pribavljala i ču- vala knjige.* Ipak teško da je pismenost u to
doba i ranije služila kojoj drugoj svrsi sem umnožavanja pobožnih knjiga i
ispisivanja povelja. Laička sredina drugome nije bila dorasla, dok je za krstjane
sve ostalo bilo tašto i ne- potrebno.
U poslednjoj četvrti XIV veka počeli su se dizati fra- njevački manastiri, u gotovo
isto vreme su u bosansku državu uključene oblasti sa pravoslavnom crkvenom
orga- nizacijom i hramovima, pa ipak nije crkvena arhitektura dala obeležje
srednjevekovnoj Bosni, već jedna sasvim druga vrsta spomenika. Zbog njih Bosna
u istoriji srednjevekovne kulture zauzima sasvim osobeno mesto kao zemlja
„ste- ćaka" — nadgrobnih kamenova. Širom nekadašnje bosanske državne
teritorije leže i danas hiljade kamenih blokova obeležavajući mesta na kojima leže
pokojnici. Iako se po- slednjih decenija radoznalost stručnjaka i ljubitelja sta- rina
trudi da rastera maglu tajanstva i romantike što lebdi oko bosanskih nekropola, još
ni danas nemamo pouzdane odgovore na osnovna pitanja koja se postavljaju u
vezi sa stećcima/ Najvećim delom se to mora pripisati okolnosti što su to nemušti
spomenici vrlo jednostavnlh oblika, tako da se otimaju svakoj klasifikaciji i
hrono- loškom određivanju. Samo mali deo od ukupnog broja oču- vanih stećaka
ima na sebi ornamentalne elemente, a sasvkm neznatan deo ima urezane natpise.
Malobrojni natpisi tek ovde onde dopuštaju da se preko imena, titule ili porodice
pokojnika utvrdi približno vreme izrade i postavljanja spomenika.
drugoj strani. Tako je, to znamo slu- čajno, jedna zlatna kupa hercega Stefana,
darovana Vene- ciji, otišla otud kao poklon Republike sultanu Meh- medu II.
Posuđe je u Bosnu dolazilo kao poklon, ali je isto tako izrađivano i nabavljano na
strani. Ponekad su unaj- mljivani i strani majstori specijalno za tu svrhu. Tako je
herceg Stefan neko vreme držao u svojoj službi jednog zlatara iz dalekog Briža.
Težnja za raskoši je dolazila do izražaja i kod odeće. Veliki broj poslovnih
dokumenata nam svedoči o nabavkama najskupocenijih tkanina za 6o- sanske
dvorove. Tkanine i delovi odeće su takođe rado izme- njivani kao pokloni.
Skupocena odeća predstavlja znatan deo imovine koju je herceg Stefan imao u
svojim poslednjim danima i zaveštao svojim naslednicima.
videla.
Isto tako nepoznata nam ostaje kultura varoškog ambi- jenta. Već po
sastavu trgova i gradskih naselja i vodećoj ulozi trgovaca se može naslutiti da je
НЛДМОЋНОСТ ОБЛЛСНИХ ГОСПОДЛРЛ (1391—1422) 607
PRITISKA
НЛДМОЋНОСТ ОБЛЛСНИХ ГОСПОДЛРЛ (1391—1422) 608
Već u početku 1.413. vojvoda Sandalj Hranić je i kao zet despota Stefana i
kao vazal kralja Žigmunda uvučen u ratovanje protiv Turaka. Kada je Bajazitov
sin Musa že- stoko opustošio zemlje Stefana Lazarevića, potukao srpsku vojsku i
srušio nekoliko gradova, despot se s jedne strane povezao s Musinim bratom
Mehmedom, a s druge zatražio
PEČAT SA POVELjE KRALjA STEFANA OSTOJIĆA IZ 1419. p &{ /"3
pomoć od kralja Žigmunda. Sandalj je tada privremeno na- pustio ratovanje protiv
Kotora, koji nije udovoljavao nje- govim zahtevima, i pošao u Srbiju, gde je zajedno s
Ivanom Morovićem i despotom Stefanom ratovao protiv Muse. Uče- stvovao je u
odlučnom boju kod Čamorlua pod Vitošem, gde je Musa poginuo i Dubrovčani su
docnije govorili „kako se je gospodstvo Ti hrabro i plemenito ponelo pri gospodinu
despotu i caru turskom11. Ovo ratovanje je u stvari najviše pomoglo Turcima, jer su
stvorene mogućnosti da se obnovi i učvrsti osmanlijska moć poljuljana za vreme borbi
između Bajazitovih sinova.
jugarski poraz je potpuno prelomio kralja Ostoju i San- dalja, tako da su se izmirili s
Hrvojem i napustili sasvJgm kralja Žigmunda. Iako su na ugarskoj strani učestvovali u
bici neki Bosanci, posle bitke je „cela Bosna jednodu- šna protiv Ugara“. Sultan je
potvrdio Ostoju za kralja Bosne, tako da je Tvrtko II bio ponovo prisiljen da se po- vuče.
Zarobljeni ugarski komandanti su tajno poručivali da su „Ugri potpuno izgubili Bosnu“.
Zaista se Žigmundoa uspeh, postignut pre četiri godine posle dugih i teških borbi,
najednom izjalovio. Više nikada on nije kročio u Bosnu i najviše što je docnije postizao
bilo je prizna- vanje vazalske vernosti, od strane bosanskog kralja najče- šće uporedo s
istom obavezom prema Porti. U ovo vreme je, najverovatnije, likvidirana ugarska usorska
banovina. Bosanci su hteli da krenu u novoj situaciji i korak dalje i preotmu srpskom
despotu, Žigmundovom vazalu, važnu k bogatu Srebrnicu. U tome su ih, međutim, omele
nove že- stoke unutrapgnje borbe.
614*
244 СИМА 'Е.ИРКОВИГВ
Ovaj krvavi obračun je mogao ostati bez teških posle- dica možda jedino u
slučaju da je zatrvena cela Pavlova porodica. Ali ostao je slobodan Pavlov mlađi
sin Radoslav, sposoban da se bori i sveti očevim ubicama. Pored toga, kralj
Ostoja i Sandalj nisu oslepili Petra Pavlovića, već su odlučili da ga odvedu u
glavni grad Pavlovića Borač. Kako se Petar oslobodio nije poznato, vidi se samo
da u jesen te godine vodi borbu sa svojim protivnicima. Pavlovi sinovi su dobili
pomoć od Turaka i izazvali novo pusto- šenje Bosne. Krajem novembra 1415.
Sandalj je već bio to- liko ugrožen da se očekivalo da će njegova žena pobeći u
Dubrovnik. Nema nikakvih vesti o tome kako se prema svemu što se desilo u
Bosni držao herceg Hrvoje. Njegovi odnosi s kraljem Ostojom i Sandaljem
sigurno nisu bili srdačni u vreme ubistva Pavla Radenovića. Dubrovački poslanik
je tada računao da će se kralj Ostoja i njegova družina ra- dovati što su Turci,
upućeni bez sumnje od Hrvoja protiv zemalja krčkih knezova, bili rđavo vođeni.
No Hrvoju više nije bilo dato da deluje na sudbinu Bosne; već u aprilu 1416. on
je umro.
244 СИМА 'Е.ИРКОВИГВ
Sasvim je slabo poznato kako se osipala država moćnog her- cega. Izgleda da je
najviše prigrabio kralj Ostoja jednim veštim potezom. On se na bosanski način
lako razveo od svoje žene Kujave i u leto 1416. oženio Hrvojevom udovi- com
Jelenom. Preko nje je dobio veći deo Hrvojeve oblasti i na taj način znatno
proširio onaj deo Bosne koji je bio potčinjen kralju. Od tada je Jajce ostalo pod
vlašću kru- nisanih Kotromanića. Omiš je Hrvojeva udovica još pre druge udaje
dala svome bratu Ivanišu Nelipčiću. Bosanski kraljevi su docnije mnogo puta
potezali pravo na ovaj grad verovatno kao deo Hrvojeve bašttše. Nestanak
Hrvoja i gtrisajedinjenje njegove oblasti kraljevoj zemlji stvorili su uslove za
jačanje kraljevske vlasti. Bilo je, međutim, po- trebno još nekoliko godina da se
to oseti. U ovim danima je zbog ogpnte zakrvljenosti kraljev ugled pao do
najniže tačke.
GRAD DOBOJ.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1331 —И2’Ј) 247
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1331 —И2’Ј) 247
U januaru 1420. u Bosnu je provalio skopski namesnik Isak i napadao Petra
Pavlovića i kralja Stefana Ostojića. JBudi i jednog i drugog su se spasavali
u Primorju, dok su se oni upravo u tim kritičnim danima posvadili.
Dubrovčani su savetovali da se izmire i posredovali čak preko svojih
poslanika. Petar je početkom marta obezbedio na trenutak naklonost Isak-
bega i počeo da pregovara sa Sandaljem o miru. Kroz čitav mart su se
vodili pregovori uz posred- stvo Dubrovčana koji su tražili podršku i
posredovanje i drugih bosanskih velikaša. Sve se pokazalo uzaludno, jer je
krajem meseca Isak potukao i ubio vojvodu Petra. Sandalj
GRAD DOBOJ.
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—Н22) 628
Nagli preokret u kojem se Sandalj vratio u staru moć i snagu bio je opasan za
kralja Stefana Ostojića. Odmah po- sle vesti o pogibiji Petra Pavlovića, Dubrovčani
su izja- vili saučešće kralju i kraljici i ubeđivali ih da se po- mire sa Sandaljem. Bilo
НАДМОЋ ОБЛАСНИХ ГОСПОДАРА (1391—Н22) 629
je to prekasno, jer je Sandalj već stajao uz drugog kralja, koji se, verovatno opet uz
tursku podršku, pojavio u Bosni. Već u drugoj polovini maja 1420. donesena je u
Dubrovniku odluka da se daruje kralj Tvrtho. Ovoga puta on se vrlo brzo i sigurno
učvršćivao. Posle mesec dana se očekivalo da će on držati stanak s vlaste- lom, i
Dubrovčanima se činilo da na njega treba prebaciti pregovore i traženje potvrde za
Konavle. Pitanje ove župe je ponovo postalo dvostruko aktuelno, s jedne strane zbog
toga što je Sandalj krajem maja ustupio i polovinu Pavlo- vića, dobijenu od Isak-
bega, a s druge strane zbog krupnih promena u bosanskoj državi. Kralj Tvrtko II je
zaista sre- dinom avgusta potvrdio obe polovine Konavala, mada je i ovaj akt ostao
bez praktičnih posledica, bar što se tiče dela Pavlovića. Kralj Tvrtko je boravio u
Podvisokom i imao uz sebe skoro svu vlastelu koja se javljala samo nešto ranije u
poveljama Stefana Ostojića.
GRAD VRANDUKOstojić sredinom godine i formalno svrgnut i lišen podr- ške oblasnih
gospodara i velikaša. Ipak on nije lako ustupao svoje mesto. Još početkom 1421.
računao se u njegove ljude knez Tvrtko Borovinić, koji je oštetio dubrovačke trgovce
u Visokom. I u aprilu te godine Stefan Ostojić je još bio aktivan. Uputio je svog
poslanika u Veneciju, pred- lagao sklapanje savvza i nudio da obnovi ugovore koje je
njegov otac imao s Republikom. Venecijancima se čak či- nilo da s njim vredi
pregovarati o utvrđivanju Drijevskog trga. Posle toga se prekidaju vesti o Ostojinom
sinu. Umro je verovatno pre aprila 1422. kada je njegova majka Kujava, s kojom je
kralj bio kroz čitavo vreme svoje kratke vlade, zatražila od Dubrovčana da je
preporuče kralju Tvrtku i vojvodi Sandalju.1
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422—1454)
U Bosni već sredinom 1421. niko nije računao sa Ste- fanom Ostojićem. Dubrovčani su
kod kralja Tvrtka mese- cima držali poslanike i plaćali mu dužne tribute. S njim su
sredinom avgusta obnovili pregovore, a neposredno zatim Tvrtko II je po drugi put
krunisan za bosanskog kralja. Bo- sna je opet bila bar za kratko vreme ujedinjena.GLAVA
PGESTA
IZVORI
Domaće povelje su malobrojnije nego ikad. Sačuvane su svega tri i jedna prevedena
i interpolisana u falsifikatorske svrhe.1 Dubrovački dokumenti na našem jeziku naglo
opadaju po brojnosti, jer nas na samom početku ovog perioda napušta Ko- deks Ruska
Hristoforovića. Kao i ranije ova grupa izvora ostaje ograničena uglavnom na ugovorne
isprave, razne potvrde, priznanice i sl.*
Dubrovačka arhivska građa postaje brojnija i sadržajnija, tako da su poslednji
periodi bosanske istorije najbolje poznati. Odluke triju Veća teku kroz čitav
ovaj period bez ijednog pre- kida, ali su samo delimično i vrlo nesavršeno
objavljene. Do 1453. imamo na raspolaga:vu nepotpune Jorgine izvode u već
ra- nije pomenutoj zbirci.* Pisma i uputstva su takođe sačuvana u daleko
većem broju. Ponekad imamo na raspolaganju čitavu vladinu prepisku s
poslanicima u toku jedne misije. Posla- nički izveštaji i pisma, na žalost, nisu
sačuvani. Pisma su naročito brojna za vreme velike dubrovačke diplomatske
aktiv- nosti, kada se Dubrovnik nalazio u ratu sa svojim bosanskim susedima
Radoslavom Pavlovićem i Stefanom Vukčićem. Iz vre- mena rata s hercegom
sačuvana je čitava[ knjiga koncepata pi-
633 СИМА 'Б-ИРКОВИЋ
sama uvezana bez ikakvog reda tek posle više od jednog veka. Mnoga od tih
pisama nemaju zabeležen datum, ali se vreme njihovog nastanka moglo utvrditi,
najčešće sasvim precizno, na osnovu sadržaja i odluka Veća.1 Dobar deo pisama je
rezimiran u pomenutim Jorginim izvodima, a sasvim malo ih je u potpu- nosti
objavljeno u diplomataru o dubrovačko-ugarskim odno- sima.* Punu važnost
zadržavaju i u ovom periodu arhivske knjige ostalih serij^, naročito 1m.tep1a 6.e
joggz, Vtetva Sap- seIatGae, Vnjetza PoGatgae, Ie^Ia, TezGatpepka 1
Narativni izvori su vrlo oskudni. Dva dubrovačka hroni- čara nam saopštavaju
izvesne vesti na osnovu arhivskih do- kumenata, te mestimično dobrodolaze
prenoseći podatke iz ne- sačuvanih dokumentarnih izvora. Ponekad opet, kao u
slučaju rata Dubrovnika s hercegom Stefanom, nekritičnim korišće- njem
ispreturanih i nedatiranih pisama izazivaju krzgpne za- blude i sasvim iskrivljavaju
sliku događaja.“ Jedan stranac u dubrovačkoj službi u vreme pomenutog rata
ostavio je neko- leko dragocenih stranica o svojim doživljajima u našim kra-
jevima. To je Broljo da Lavelo, najamnički zapovednik u službi Sigismonda
Malateste, gospodara Riminija, koji je u svojoj u celini još neobjavljenoj
Sćtopasa ipNjet$a1e opisao predisto- riju rata Dubrovnika i hercega i ratne
događaje iz 1451. i 1452. godine. Odlomak značajan za istoriju Bosne objavljen je
na osnovu korektorskih tabaka pripremljenih za publikaciju hronike u novom
izdanju Muratorija, s podacima o Brolju u dubrovačkoj službi i komentarom
njegovih kazivaša.” Od na- rativnih izvora iz susedstva značajni su K onst an ti n
Fi l ozof za neke momente iz srpsko-bosansklh odnosa, 11 B ert ran don de la
Broki j er zbog jedne zesti o bosanskom delovanju na Porti 1 ’ i Ivan Tu roc,
interesantan ponekad za odnose Bosne, Ugarske i Turske. 18 Za istoriju crkvenih
prilika u Bosni interesantni ou i hroničari bazelskog koncila. Saborski oci su u
svojim težnjama da postignu sjedtvenje crkava pravili k o m b i n a c i J e i sa Bosnom i
to je ostavilo traga u savremenim opisima rada koncila; u saborskim aktima se,
međutim, Bosna ne spominje. ° Za vreme druge vlade kralja Tvrtka II delovao je
neko vreme u Bosni istaknuti franjevački propovednik Jakoa iz Marke (Jasođiz s!e
MagsŠa). Njegov život je opisan u tri biografije, ali su u svima vesti o radu u Bosni
vrlo neodređene i po- mućene. 31 Srpski l et opi si beleže i pokoji 'događaj iz bosan-.
ske istorije.“ I iz ovog perioda je sačuvan poneki opširniji nadgrobni natpis, ali ne
onako značajan kao što su bili oni u prethodnim razdobljima.”
UGLEDA BOSNE
1423. sklopljen je ugovor o zajedničkom ratu protiv Iva- niša Nelipčića i podeli
njegovih zemalja. Kralj Tvrtko je obećao da će do uskrsa 1424. poći s velikom
vojskom protiv cetinskog kneza, pre svega protiv Klisa zbog koga je Ve- necija i
sklopila ovaj savez. Savez se nije oprobao na delu, jer je Tvrtko u jesen te godine
odložio akciju za proleće, a onda su ga omeli Turci.
УЧВРШЂИВАЉЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (И22—1454) 639
Pošto je Bosni posle dugo vremena vraćen mir, kralj Tvrtko II je vrlo
energično suzbijao pokušaj stzaranja no- vih smutnji. Još ranije se, verovatno kao
pristalica biv- šeg kralja Stefana Ostojića, sklonio, u Dubrovnik Vuk Banić ili
Grubačević, rođak bosanskih kraljeva. Ovaj Ko- tromanić u izgnanstvu je iz
Dubrovnika održavao preko pisama veze s bivšom kraljicom Kujavom, ženom
Ostojinom i još s nekom vlastelom. Saznavši to kralj Tvrtko II se po- bojao
zavere i zatražio da mu Dubrovčani izruče Vuka. Oni su to naravno odbili, pa
ipak iz toga nije nastao jedan od mnogih skandala oko izbeglica. Pokazalo se da
je Vuk Ko- tromanić molio u svojim pismima pomoć pošto vrlo oskudno živi.
Dubrovčani su ga opomenuli i ukazivali mu dalje svoje gostoprimstvo i pomoć
sve do 1428.
641 СИМ.А ЋИРКОВИЋ
Posle odluke stanka iz 1415. nije bilo ni najmanje mo- gućnosti da se izvrši
pripajanje Srebrnice. Bosanski go- spodari su bili zakrvljeni među sobom i
pritisnuti od Tu- raka, dok je despot Stefan u isto vreme uživao podršku i Turaka
i Ugarske. Tvrtku se ukazala povoljna prilika u je- sen 1425. kada su Turci napali
Srbiju. On je pošao sa svojom vojskom i sa svojim vazalima iz Podrinja, zna se
sigurno da su u napadu učestvovali Dinjičići, i početkom oktobra opseo
Srebrnicu. Stanovništvo se zajedno s dubrovačkim trgovcima povuklo kod
despotove posade u tvrđavu Srebr- nik. KraljTvrtko je namestio topove i
nameravao da tvrđavu prisili na predaju. Prema Konstantinu Filozofu, Bo- sanci
su se osećali bezbedni i zbog toga što ih je od despo- tovine odvajala Drina za
koju su verovali da je „nepro- hodima“.
2. POVRATAK UGARSKOJ
Prve dodire između Ugarske i Bosne otkrivaju nam ve- sti iz kraja 1422.
godine. Tada su izmenjena pisma između ugarskog kralja i Sandalja, a
Dubrovčani su svim snagama preporučivali Bosance svome „prirodnom
gospodaru“, sma- trajući da jedino oni mogu pružiti pomoć gradu u slučaju
napada neprijateljske Venecije. Sasvim ozbiljno su se tada pronosili glasovi da će
mletačka flota možda opsesti Dubrovnik. Vojvodu Sandalja su Dubrovčani
prikazivali kao veoma vernog i iskrenog poštovaoca ugarskog kralja i davali
podsticaj za nove kontakte i pisma bosanskoj go- spodi.
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422—1454) 252
11»
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422—1454) 252
11»
647 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
-sansku kraljevinu ostavi posle svoje smrti grofu Hermanu Celjskom, ukoliko ne bude
imao muških potomaka, i on je o tome u jesen 1427. izdao povelju.1
Tim aktom su dvostruko bila povređena bosanska pravna shvataša, s jedne strane,
što je kruna obećana velikašu koji je samo daleki rođak Kotromanića, a s druge .strane,
što je kao zapadnbevropske monarhije podrazumevao nepo^ sredno nasleđivanje krune i
prestola od muških potomaka tadašnjeg kralja. Tvrtko je zaobišao sve druge
Kotromaniće i stanak kojem je pripadalo pravo da među Kotromanićima bira kralja.
Zbog toga su se, po svoj prilici, razišli kralj Tvrtko i glavni oblasći gospodari Sandalj
Hranić i Ra- doslav Pavlović, s kojima je dotle ‘bio u slozi. Nesugla- sice se nisu
izrodile u otvoreno neprijateljstvo i unutra- šnji rat, već sredinom 1428. su bile stišane.
Tvrtko II je i dalje išao u pravcu zbližavanja s Ugar- skom. Već od početka svoje
ponovne vladavine on je tražio priliku da se oženi iz neke istaknute porodice evropskih
feudalaca. Preko splitskog nadbiskupa je tražio da se po mogućnosti orodi s italijanskom
kućom Malatesta iz Rimi- nija. Kad to nije uspelo, on je pitanje ženidbe povezao s
pregovorima koje je vodio s kraljem Žigmundom, tako da je čitava stvar bila rešena u
sklopu svih ostalih pitanja između Bosne i Ugarske. Izbor je pao na Doroteju, kćer
648 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
bivšeg bana Jovana Gorjanskog, rođaku samog kralja Žig- munda. Izvesnu teškoću je
predstavljala nejasna verska situacija bosanskog kralja. Njemu su, kako se sam žalio,
protivnici pripisivali da je zaštitnik jeretika i šizma- tika. Stoga je u proleće 1428. molio
papu Martina V da preko ugarskih i bosanskih biskupa ispita njegovo držanje i ako se
nađe da je veran katolik da odobri njegov brak.
O istrazi nemamo nikakvih vesti, ali vidimo da su već od maja vršene pripreme za
kraljevo venčanje sa ćerkom pokojnog Gorjanskog i da je ona došla u Bosnu. Svečanosti
su bile obavljene u avgustu, ali izgleda bez učešća najmoć- nijih velikaša. Zemlja je ipak
bila u miru. Dubrovčani su posle svadbe pozivali kralja i kraljicu da posete Dubrov- nik
i podsećali da je on na raniji poziv istih poslanika odvratio da ga podsete kad se bude
pomirio sa „svojim ba- ronima Bosne“. Sada se ta namera može ostvariti, tvrdili su
dubrovački poslanici, jer su putevi sigurni. Tvrtko je posle toga u oktobru otišao
Sandalju Hraniću i tako uklo- cio ostatke neraspoloženja.
važnosti. Vernost turskom sul- tanu je bila pretežnija i kad bi se desilo da se suočavaju
sultan i ugarski kralj sa svojim vazalima, bosanski oblasni gospodari su se računali u
turske ljude. Ugarska vrhovna vlast nije sama po sebi mogla neutralisati turski uticaj.
Kralj Tvrtko II je postao „brat i sin“ ugarskog kralja u vreme kad je bio turski haračar.
Sultan začudo nije ni reagovao na sve ono što se dešavalo između Bosne i Ugarske u
toku 1427. i 1428, iako je bio u ratu s kraljem Žigmundom. On je već ranije,
najverovatnije u vreme velikog pustošenja 1426, poseo neke kraljeve gradove i Tvrtko
je morao obećati 32 000 dukata za njihov otkup.
zbog te razlike Dubrovčani dve godine morali da odobro- voljuju uvređenog Sandalja i
da mu naknadno isplate još 2 000 dukata.
Bez ikakve veze s tim zapletom, oni su doneli odluku da prokopaju tanku prevlaku
koja je Cavtat spajala s kop- nom i na taj način ovaj mali grad pretvore u ostrvo koje se
lakše može braniti. To je poslužilo kao povod za nove proteste od strane Radoslava i još
više zaoštrilo odnose. Po svemu izgleda, vojvoda je znajući za neraspoloženje Isak-bega
mislio da će moći da povrati tek nedavno prodatu polovinu Konavala.
U proleće 1430. proneo se glas da će Radoslav napasti dubrovačku teritoriju.
Dok su Dubrovčani s mukom skupili nešto ljudi za odbranu klanaca u JButoj u
Konavlima, bo~ sanski vojvoda je već bio ušao u župu i razbio dubrovački
odred. Time su krajem aprila 1430. započela neprijateljstva, koja nisu ostala
ograničena na malo poprište na dubrovač- kim granicama. Dubrovčani su sada
bili u daleko boljem po- ložaju nego početkom veka kad ih je napao kralj
Ostoja. Oni su se od prvog trenutka pripremali i na vojnom i na diplomatskom
polju. Na prvom mestu su s°. postarali da anga-
652 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
Turske i Ugarske. Stvar nije uspela u tome obliku, ali je izazvala ušštanje kralja
Žigmunda i terala Portu na objektivan stav. Razvoj doga- đaja je pokazao da je u
čitavom ovom sukobu odluka sultana sve rešavala.
Time se nisu završili svi bosanski zapleti iz vre- mena ovoga rata. Još za vreme
dok su se Dubrovčani upi- njali da sklope s kraljem Tvrtkom i vojvodom Sandaljem
sa- vez protiv Radoslava Pavlovića izbio je sukob između kralja i Vukašina
Zlatonosovića, završen istrebljenjem ove stare vlasteoske porodice, koja se u prvoj
polovini XV uspela do ranga oblasnih gospodara. Nije jasno kako su tekle stvari i gde
su ležali uzroci ovog obračuna. U po- četku konavaoskog rata kralj je na dubrovački
predlog da sklope savez tražio da se posavetuje sa Sandaljem i Vuka- šinom
Zlatonosovićem. Ovaj je i docnije jedno vreme uzi- man u kombinaciju kao saveznik.
Sredinom novembra se, međutim, već znalo*da kralj Tvrtko polazi u pohod na Zla-
tonosovića, a nedelju dana docnije Dubrovčani su Sandalju, uz koga je ova porodica
najčešće bila. izjavili saučešće „zbog slučaja koji se dogodio Vukašinu
Zlatonosoviću'*.1 Šta se u stvari desilo sa Zlatonosovićem nije poznato, ali u
sačuvanim izvorima se on više ne pominje. Iako su Du- brovčani strahovali ipak nije
došlo do neprijateljstva između kralja Tvrtka i Sandalja koji nije krio svoje ne-
zadovoljstvo.
656 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
Ova po svoj prilici krvava epizoda dobila je, izgleda, nastavak u odnosima
između Tvrtka i despota Đurđa. Već 1431. Dubrovčani govore o nekom „skandalu"
despota prema bosanskom kralju. Granične oblasti prema Srbiji su već tada važile kao
nesigurne za trgovce. Sledeće godine su bosanski kralj i srpski despot bili u
otvorenom ratu. Nije poznato kako su tekli događaji, Dubrovčani su u jesen 1432.
javljali u Ugarsku da oba vladaoca „na granici svojih obla- sti čine jedan drugom
štetu, uznemiravaju se i pakoste“. Ratovanje se završilo opet porazom bosanskog
kralja tek sledeće godine. Despot je zagospodario Usorom, Zvornikom i Teočakom.
Na stranu despota je stao Sandalj Hranić, koji je zajedno s njim. učestvovao u
„otkupu“ zemalja kralja Tvrtka. .
657 СИМА 'Б-ИРКОВИЋ
Radoslav je. u prvo vreme bio uz Tvrtka, a kad je kralj bio poražen, prešao je
pobedničkoj strani i pomirio se saSandaJ.ćem. Tvrtkove nevolje su postale još veće
kad su njegov& protivnici doveli u Bosnu protivkralja radeći na tome da ga zbace i
sasvim istisnu iz Bosne. Radoslav je još ranije, pre nego što je zaratio Dubrovnik,
pokušavao, kako su Dubrovčani tvrdili, da dovede drugoga kralja. Taj drugi kralj je
verovatno ona ista ličnost koju je 1432. zatekao na Porti burgundski vitez Bertrandon
de la Brokijer kako sultanu nudi svoju zemlju i traži pomoć da zbaci sadaššeg kralja,
jer ta država njemu pripada. Iz daljih događaja vi- dimo da je to bio Radivoj, sin bivšeg
kralja Ostoje, koji se i docnije javljao kao pretendent.
Radivoj Ostojić je već 1431". slao poslanika u Dubrov- nik, ali je, izgleda, u
Bosnu došao tek 1433. i bio podrža- van od Sandalja Hranića, Radoslava Pavlovića i
despota Đurđa Brankovića. Pred ovakvim zajedničkim pritiskom Tvrtku II nije
preostalo ništa drugo do da se povuče u Ugarsku. Skoro pune dve godine, dok se
Tvrtko II kretao iz- među Budima, Požuna i Beča, u Bosni je bio samo kralj Radivoj,
ali ipak kroz čitavo to vreme nije uspeo da obe- zbedi sebi trajno priznanje ni u zemlji
ni u susedstvu.
658 СИМА 'Б-ИРКОВИЋ
Tvrtko II je tako, posle skoro pune decenije uspešne vladavine, za vrlo kratko
vreme srušio svoje pozicije. De- silo se to čim je napustio svoju raniju politiku
saradnje s oblasnim gospodarima. Obračun sa Zlatonosovićem, posle naglog zaokreta
prema Ugarskoj, podigao je ponovo protiv njega dva glavna oblasna gospodara,
sposobna još uvek da potisnu kralja koji im nije po ćudi.
EKSPANZIJA BOSNE
Povod za temeljan preokret i vraćanje na raniju ravno- težu snaga pružila je smrt
Sandalja Hranića, 15. marta 1435. godine. Iščezavanje poslednjeg iz generacije
tvoraca samostalnih teritorija, ličnosti koja od poslednje decenije XIV veka nije
660 СИМА 'Б-ИРКОВИЋ
Kako su Vuk i Vukac Hranići pomrli još za života svoga brata, teritorija kojom je
gospodario Sandalj prešla je na njegovog najstarijeg sinovca Stefana Vukčića, koji je
nesumnjivo još-'ra&ije bio predodređen za naslednika, jer se jedini iz sledeće
generacije Kosača spominje u Sanda- ljevim aktima posle 1.419. Stefan Vukčić je
odlučno pri- hvatio neravnu borbu na svim stranama. U početku je, ra- zume se,
podnosio gubitke, ali je tokom vremena popravljao svoj položaj. Već početkom aprila
izgubio je Drijeva, gde je Đurađ Vojsalić, bosanski oblasni gospodar iz Hrvojeve
porodice, preduhitrio Žigmundovog bana, ali je docnije u Drijeva upućen kraljevski
službenik da primi carinu. Ali osim neutvrđenog trga, ni vojska bana Matka Talovca ni
Stefanovih bosanskih suparnika nije ništa uspela da zauzme, jer su se još u julu i
avgustu humski gradovi držali. Uporedo s otporom Stefan Vukčić je pokušavao ipak
da se izmiri sa Žigmundom koristeći usluge Dubrov- čana, koji su došli u neugodnu
situaciju jer je kralj Žig- mund tražio da se angažuju u borbi protiv najbližeg suseda
koji je mogao biti vrlo opasan i za dubrovačke trgovce i za sam grad. U svojoj dilemi
oni su izabrali da protiv Sanda- ljevog naslednika ništa ne preduzimaju, već da ga
dosta uzdržano preporuče svome „prirodnom gospodaru“. Ali kad je Stefan zatražio
da pošalju jednog svog vlastelina u Ugarsku da njegovim poveljama brani njegova
prava, Dubrov- čani su mu to morali odbiti.
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422 —N54) 662
-'д.;;.
...
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422 —N54) 665
fana navuče Turke. Izgleda, po svoj prilici, da je optu- žio kralja Tvrtka i Stefana
Vukčića zbog veza s tursklm neprijateljima. U januaru 1439. Turci su provalili u Bo-
snu i pustošili zemlju. Turski upad je dotakao čak i Jajce, gde su neki Turci bili
zarobljeni. Kosačina zemlja je bolje prošla i nije bila poharana, ali je Stefan morao
Radoslavu vratiti Trebinje i ostalo zemljište koje je osvo - jio. Već tada su, verovatno
turskim posredstvom, počeli pregovori između Kosače i Pavlovića koji su do juna
1439. završeni mirom između dve zakrvljene kuće, koje su sada opet stupile u
srodstvo, pošto se Radoslav ponovo oženio Stefanovom sestrom Teodorom.
U punoj meri se to osetilo kad je sultan Murat II 1439. krenuo na osvajanje Srpske
Despotovine. Već je ovaj turski poduhvat imao za Bosnu ozbiljne posledice, jer je
naveo sultanove vazale u Bosni, znamo to sigurno za Stefana Vukčića Kosaču, da
učestvuju u pustošenju Srbije, a u isto vreme je otvorio slobodan prostor za
obnavljanje bosanske ekspanzije prema Zeti. Situacija je postala još drama- tičnija
kada je umro kralj Albert i kada je započela dugo- godišnja ugarska kriza. Borbe oko
prestola i drugi zapleti u Ugarskoj pružali su takođe prilike za pojačanje bosan- ske
aktivnosti.Sama vest o smrti kralja Alberta u oktobru 1439. bila je dovoljna da pokrene
pripreme za akciju Stefana Vuk- čića, a s njim je sarađivao i kralj Tvrtko II, protiv
zemalja Matka Talovca. Već u početku 1440. bosanski vojvoda je opsedao Omiš, a tada
je bez sumnje osvojio i Poljica. Kra- ljica Jelisaveta i Matko Talovac videći da nema
nade da će se grad odbraniui, ponudili su Omiš Dubrovčanima. Ovi ga, razume se, nisu
mogli primiti, jer bi ih to izložilo ogromnoj opasnosti. Položaj Matka Talovca je postao
još teži kad je došao u sukob s kraljicom zbog svoje uloge u pregovorima s poljskim
kraljem Vladislavom Jagelovićem. Omiš je pao posle osmomesečne opsade, ali ni tada
nisu prestala neprijateljstva između Bosne i hrvatskog bana. Još maja 1441. kralj
Tvrtko i Stefan Vukčić ratovali su protiv Matka i njegovog brata Pjerka Talovca.
Negde docnije, ne znamo tačno kada, braća su mir s bosanskim susedima pretpostavili
pokušajima da povrate izgubljene teritorije.
sva trojica plate, nego da jedan sam da tolike hiljade dukata za Radoslavljeve zemlje.
Dubrovčani su već jasno videli tursku politiku i opominjali su svoje bosanske susede
da prijateljstvo kupljeno za novac nije trajno i da su srpska, vizantijska, bugarska i
arbanaška gospoda stradala usled nesloge i pre- komernih troškova. Sve to, ipak, nije
pomoglo, jer ni pad Srbije ni sve bezobzirniji turski pritisak nije urazumio bosansku
gospodu. Stefan i Radoslav su nastavili da ra- tuju i da se preko poslanika parniče
pred Portom.
Kralj Tvrtko II je opet bio razvojem prilika potisnut u drzggi plan. Ni on se nije ustezao
da zajedno sa svojim vojvodom koristi ugarske neprilike, ali po svemu što vi-dimo, nije
turski trijumf do kraja iskorišćavao za sebe. Izgleda da je on čak oio svestan koliku
opasnost za Bosnu predstavlja tursko osvajanje Sroije, pustošenje ugarskih oolasti i opšta
promena ravnoteže u korist Turaka. On je u isto vreme nezadovoljno pratio Stefanove
uspehe i sum- njao u uspeh akcija koje je sam preduzimao. Aprila 1442. kralj je Veneciji
predlagao da sklope savez protiv Stefana Vukčića, ali je u isto vreme molio mletačku
vladu da se kod sultana zauzme da se Bosna poštedi od pustošenja. Očigledno, on s
Turcima nije stajao ni prioližno onako dooro kao vojvoda Stefan. Već pre toga, u februaru
1442, Tvrtko II je čitavo svoje kraljevstvo ponudio Veneciji. Po- što je to bilo na učtiv
način odbijeno, kralj je izašao s novom idejom da mu Republika ustupi neki svoj grad
Dal- macije, dok bi on zauzvrat predao u mletačke ruke jedan bosanski grad. Pošto su svi
predlozi vrlo obzirno odbi- jeni, a sultan upravo polazio na jedan od svojih pohoda u
Ugarsku, kralj Tvrtko je nekoliko meseci ostao sasvim pa- sivan. Tek početkom‘1443,
kada se činilo da je vojvoda Ste- fan ozbiljno zauzet u ratu protiv Venecijanaca u Zeti,
kralj je započeo neprijateljstva. Ubrzo, međutim, već u aprilu 1443, zatražio je od
Dubrovčana da posreduju za mir. Mir je tada ili nešto docnije, po svoj prilici, za- ključen.
Ovaj najverovatnije ne mnogo uspešan rat protiv moćnog oblasnog gospodara predstavlja
ujedno i poslednju poznatu aktivnost kralja Tvrtka. Oko sredine novembra
1443. on je umro, posle više od dve decenije vladavine koja je obeležila obnavljanje
snage kraljevske vlasti.
18»
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422 — 1454) 672
1443-1444.
Neposredno posle smrti kralja Tvrtka II, započelo je novo burno poglavlje
bosanske istorije, ne samo zbog uobi- čajenih potresa koji su pratili
smenjivanje na prestolu, već i zbog krupnijih zbivanja koja su u punoj meri
zahva- tila Bosnu. Zapleti oko popunjavanja bosanskog prestola i velika
hrišćanska ofanziva protiv Turske započeli su gotovo istovremeno, ali sasvim
nezavisno jedno od drugoga
.Za kratko vreme su se, međutim, posledice jednog i drugog događaja ispreplele i snažno
delovale na političke od- nose u Bosni.
slavu kod čitavog sveta". Ubrzo se pokazalo da su dubrovačke bojazni bile opravdane.
Već pre 5. de- cembra 1443. Bosna je "dobila novoga kralja: Tomaša, sina bivšega kralja
Ostoje. On je svakako izabran od strane vla- stele iz kraljeve zemlje i okolnih velikaša,
iako je sam docnije tvrdio da ga je već Tvrtko II, navodno njegov stric, odredio za
naslednika. U svakom slučaju, izbor je obavljen bez učešća i protiv volje vojvode
Stefana Vukčića. Voj- voda je odmah zauzeo neprijateljski stav prema novom kralju i
počeo da podržava Radivoja, starog pretendenta koji je razvojem događaja posle
Sandaljeve smrti bio potisnut u stranu. Stefan je zajedno s Radivojem upućivao
poslanike u Dubrovnik tražeći da Dubrovčani ne priznaju Tomaša za kralja i da mu ne
isplaćuju tribute. Razvoj ugovornih odnosa između Dubrovnika i Bosne doveo je do toga
da se isplaćivanje tributa i obnavljanje ugovora smatralo kao znak legalnosti i
priznavanja kralja. Pretendent, ipak, i pored podrške moćnog vojvode, nije ni ovoga puta
imao sreće. I on i njegov zaštitnik bili su odani turski va- zali i samo pritisak s turske
strane bi mogao okrenuti stvari odlučno u njihovu korist. Trenutak je, međutim, za njih
bio sasvim nepovoljan, jer su Turci u toku „duge vojne" kralja Vladislava, despota
Đurđa i Janka Hunjadija, pre- trpeli teške poraze. Sudbina bosanskog kralja rešavala se u
takvoj situaciji na ugarskom dvoru.
Pored svega toga ni položaj novoga kralja Tomaša nije bio lak. Jedno prilično dugo
vreme nije bio prečišćen ugarski stav prema promeni na bosanskom prestolu. Urlih
Celjski, na osnovu ugovora između Tvrtka II i Hermana Celjskog iz 1427, potezao je
prava na bosansku krunu i stu- pio u vezu s protivnicima novoga kralja. Ulrih kao prista-
lica Ladislava Posmrčeta nije mogao doći do većeg izra- žaja, tim pre što je despot,
izgleda, delovao u korist To- maševu. Celo pitanje je najzad rešeno tek maja ili po-
četkom juna 1444, kada je Janko Hunjadi izdejstvovao kod kralja Vladislava
potvrdu Tomaša kao bosanskog kralja. U znak zahvalnosti, novi bosanski
kralj je tada obećao ugarskom feudalcu pomoć i podršku u svakoj
situaciji, slobodan dolazak i utočište u Bosni u slučaju potrebe i stalni
godišnji danak od 3.000 zlatnika.
18»
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422 — 1454) 674
Tomaš u međuvremenu nije sedeo skrštenih ruku i če- kao priznanje, već je
energično pregao da potisne svoje pro- tivnike u Bosni. Pridobio je lako Radoslavljevog
nasled- nika Ivaniša Pavlovića i obezbedio naklonost Venecije, koja je bila prirodni
saveznik protiv Stefana Vukčića Kosače. Već početkom januara 1444, kralj Tomaš i
Ivaniš Pavlović postigli su velike uspehe u ratu protiv vojvode Stefana. Prodrli su u
dolinu donje Neretve gde su im se pridružili večno nezadovoljni Radivbjevići. Ubrzo je u
kraljeve ruke pao Drijevski trg, tako da je posle više od tri decenije opet uspostavljena
kraljevska vlast u ovom važnom privrednom središtu. Ali to nije bio jedini gu- bitak
Stefana Vukčića, koji je došao u sasvim nezavidnu situaciju. Posle osvajanja Bara 1442,
on je u Zeti stalno trpeo neuspehe. Njegovi prodori s vojskom u Donju Zetu svršavali su
se porazno, a uporedo s tim gubio je podršku lokalnog plemstva i vlaških starešina. Na
stranu Vene- cije su prešli uz mnoge druge i svi Crnojevići osim Ste- fanice. Najzad su
Venecijanci započeli opsadu Stefano- vog Bara s mora i s kopna. Kako se tvrdi, grad se
uporno držao pred napadima, a Republici je bilo stalo da što pre likvidira ratno stanje i
velike troškove, pa je zasno- van plan da se napadom na Stefanove severne posede na
obali odvuku snage od Bara. Ali i kad se Bar u drugoj po- lovini maja 1443. predao
mletačkoj vojsci, plan o osvajanju Omiša i Poljica nije napušten. Njegovoj realizaciji pri-
šli su Venecijanci u vreme kad su Tomaš i njegovi sa- veznici pritisli Stefana u dolini
Neretve. Sredinom ja- nuara 1444. pali su u mletačke ruke grad Omiš i poljička župa, a
time i skoro sve tekovine Stefanove ekspanzije od pre nekoliko godina.
Izgubivši sve pozicije u Zeti, gde je marta 1444. i Ste- fanica Crnojević prešao
na mletačku stranu, pritisnut od kralja Tomaša koji mu je otrgao važan deo
teritorije, bez nade na sultanovu pomoć, kojom se toliko puta poslu- žio, Stefan
Vukčić je bio prisiljen da potraži save- znika i zaštitnika na drugoj strani. Još u
početku svoga ratovanja s Venecijom on je, verovatno posredstvom Stefana
Maramonte-Balšića, stupio u vezu s Alfonsom Aragon-
18»
675 СИМА 'КИРКОВИЋ
U proleće 1445. on je već imao prilike da se sudari s oba svoja protivnika. Posle
poraza ugarske vojske kod Varne i raspadanja koalicije, kralju Tomašu nije
preostalo ništa-drugo nego da se-potpuno nasloni na Veneciju kao u prvim danima
svoje vlade. Opet je izašao s predlozima da ustupi svoje gradove u blizini Poljica,
da zajednički po- dignu tvrđavu u Neretvi, i nudio da Republika napadne vojvodu
Stefana s mora dok bi on ratovao s kopna. I pored kraljevog predočavanja
opasnosti koja preti Veneciji od saveza sklopljenog između despota i vojvode,
Venecija je sve njegove predloge odbila računajući da će ubrzo sklo- piti mir sa
Kosačom. Taj mir je doista i postignut posle jedne demonstracije aragonskih galija
pred Novim i posle izvesnih natezanja u pregovorima (avgusta 1445).
Kralj Tomaš je tako bio prepušten sam sebi te se nije mogao odupreti
obojici protivnika. U aprilu 1445. despot Đurađ je uspeo da povrati Srebrnicu,
tako da se i ovoga puta ambicija bosanskih kraljeva nije ostvarila. Ali je zato kralj
sve svoje snage okrenuo posle toga na vojvodu Stefana. I ovoga puta je Stefanov
sestrić Ivaniš Pavlo- vić stao na kraljevu stranu, on se, kako se vidi iz operacija u
ovom ratu, nije pomirio s gubitkom Trebinja i okolnog zemljišta na jugu. Kralj
Tomaš i Ivaniš su se postepeno približavali Primorju. Drijeva su ponovo došla u
kra- ljeve ruke, a u julu su begunci iz Stefanove zemlje nagr- nuli na dubrovačku
teritoriju. Tada se u Dubrovniku oče- kivalo da će kralj s vojskom stići u Trebinje
ili čak u Dračevicu, pa su pripremana poslanstva i kupovani da- rovi. Baš tada je,
međutim, nastao neki preokret tako da kralj Tomaš, koji je zaista bio na domak
Dubrovnika nije došao u Trebinje. Nije jasno da li je tada sklopljeno pri- mirje, ili
su se u borbe umešali T^RDi i izazvali nagli kraljev povratak u centralne oblasti.
U svakom slučaju, tek u septembru se smatralo da je u Bosni mirno stanje i da se
trgovci mogu bezbedno uputiti kroz zemlje vojvode Stefana.
679 СИМА ТаИРКОВИЂ
grada. Sukob je ovoga puta bio rešen kompromisom. Srpski despot i bosanski
kralj su se nagodili da dele prihode od srebrničke carine. U gradu su neko vreme
delovali slu- žbenici i jednog i drugog vladaoca, a u srebrničkoj kov- nici je
kovan novac koji je na jednoj strani nosio ime de- spota Đurđa, a na drugoj ime
kralja Tomaša. Izgleda, među- tim, da ta.kvim rešenjem nije bila zadovoljna ni
jedna ni druga strana, tako da su sukobi ubrzo obnovljeni.
6. KATOLIČKA OFANZIVA
Već na početku vlade kralja Tomaša izbili su na vi- delo rezultati laganog i
tihog procesa menjanja crkvenih prilika u Bosni. Postepeno širenje uticaja i
zauzimanje pozicija od strane franjevaca kao i razvoj opšte poli- tičke situacije
ogrogućili su javnu afirmaciju katoli- čanstva u Bosni. Uporedo s tim, bosanska
jeretička crkva je gubila tle i u sredinama gde je dotle bila najuticaj- npja, tako
da je sredinom XV veka postala veoma izolovana i skoro sasvim nemoćna.
Sve se to, naravno, moralo odraziti na shvatanja o dru- štvu kod bosanskih
dualista. Činjenica što u Bosni nema ni traga socijalnog anarhizma,
temeljnog nezadovoljstva društvom i poretkom koji se osuđuje zajedno sa
čitavim materijalnim svetom, očigledno je da nije slučajna i da se ne može
ob]asniti kao posledica slabe očuvanosti izvora. Sačuvano je čak suprotno
svedočanstvo jednog verodostojnog izvora koje je sasvim u skladu sa
situacijom bosanske crkve. Dubrovčanin Benko Kotruljević, pisac traktata o
trgovini i savršenom •rrgovcuJ- koji^e ^inačebib-u-Tzosni, kolebao se +
ААТОЛМЧНа ЦРКВЕ • /I МАНАСТИРИ
± ЛРАВОСААЈЗне ЦРКВЕ ■ /Г МАНАСТНРН
УЧВРШЂИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422—145-1) 685
Živeći na dvoru gospodara čiji su hleb jeli, od koga su primali darove i kome
su služili kao oruđe u politici, pojedini „krstjani“ i članovi hijerarhije su izgubili
obeležje apsolutne nepristrasnosti, koje im se nekad pri- pisivalo. U takvom
položaju oni nisu bili iznad zađevica i sukoba velikaša i vlastele, nego aktivni
angažovani učesnici u burama i metežima, pa su tako i tretirani. Pataren Vlatko
Tumarlić je posle teške scene ubistva Pavla Radenovića u leto 1415. morao da se
pred ubicama svoga gospodara SKJLŠI kod franjevaca u Sutjesci. Slučaj je u najvećoj
meri karakterističan za velika pomeranja u crkvenoj situaciji Bosne: jedan istaknuti
krstjanin se, makar za trenutak, plašio za svoj život od bosanskih ve- likaša, a
sigurno utočište mu je predstavljao franjevački manastir.
236 СИМА ЗаИРКОВЈГН
koji )e 1433, u okviru svojih pokušaja da ujedini čitavo hri- šćanstvo, težio da i
„maniheje i patarene u Bosni“ vrati crkvi, ostala je bez posledica zbog izuzetno
nepovoljnog trenutka u kojem je pokrenuta. Njen dosta daleki odjek možda
predstavlja pomenuto Tvrtkovo poslanstvo iz 1442, samo što tada slava za
problematični uspeh nije više pri- pala koncilu nego papi.
УЧВРШЋИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (Н22—1454) 690
Uslovi su bili prilično izmenjeni kada je na presto stupio kralj Tomaš i započeo novu
fazu u naporima oko pokatoličavanja Bosne. Hrišćanska koalicija predvođena
obnovljenim papstvom pokrenula je krstaški rat protiv Turaka, tako da je novi
bosanski kralj bio prisiljen da pokaže želju da vrši hrišćanske dužnosti kao i svi drugi
vladari. Požurio je da saopšti papi svoju odanost katoličanstvu i da otkloni izvesne
svoje nedostatke s crkvene tačke gledišta: da legalizuje svoje poreklo2 i izdejstvuje
poništenje svoga braka po bosanskom običaju. . U samoj zemlji, međutim, Tomaš
nije bio ni izdaleka tako odlučan. Nastavio je da ukazuje uobičajene počasti „krstja-
nima“ i njihovim prvacima, a to ga je dovelo u sukob s fra- njevcima željnim odlučne
akcije protiv svojih jeretičkih rivala. Spor je došao pred papu, koji je uvažio kraljevo
stanovište da iz političkih razloga mora da pokazuje učtivost prema jereticima. Dok
je kod kralja Tomaša ovo dvostruko držanje — odlučnog katolika u saobraćanju s pa-
pom i crkvenim krugovima, a vrlo mlakog i pommrljivog u sa- moj zemlji — bilo
izazvano prirodom situacije, kod veli- kaša koji su se odjednom počeli deklarisati
kao katolici nije dugo bilo ni traga od katoličkog stava u samoj zemlji. Pred sredinu
XV veka svi oblasni gospodari i ugledni ve- likaši su se pokazivali kao katolici.
Hrvojevi potomci Đurađ i Petar Vojsalići su važili kao katolici od ra- nije i
pokazivali su svoj stav kroz praktično delovanje. U milost crkve je u početku vlade
kralja Tomaša primljen i njegov saveznik Ivaniš Pavlović, ali je za njega docnije
konstatovano da je otpao od prave vere. U toku pontifikata Evgenija IV postao je
katolik i vojvoda Stefan Vukčić. On, međutim, u svojoj zemlji nije razvio nikakvu
aktivnost u korist katoličanstva, pa mu se 1449. pretilo ekskomuni- kacijom ako
svoje podanike ne privede pravoj veri. Kato- lik je bio i, čak, podizao crkve Radivoj
Ostojić bivši pretendent.
vezama s papstvom do kraja života, a 1454. je čak tražio franjevce iz Južne Italije da
propovedaju i učvršćuju veru u njegovoj zemlji. Te iste godine je podigao
pravoslavnu crkvu u trgu Goraždu, nekako u to doba je slao darove sinajskom
manastiru i kod carigradskog patrijarha važio kao pravoslavac odnedavna. Za čitavo
to vreme herceg Ste- fan je držao uz sebe kao glavnog savetnika patarenskog gosta
Radina i bia smatran za zaštitnika jeretika i do- ista im je pružio utočište posle
progona u kraljevoj ze- mlji. Pred kraj života je držao uz sebe kao svoje „redov-
nike“ Radina Gosta i pravoslavnog mileševskog mitropo- lita Davida.
U svakom slučaju, čitav razvitak Bosne u prvoj polo- vini XV veka bio je
izrazito nepovoljan za bosansku crkvu: već odavno ranije istisnuta iz žarišta
privrednog i dru- štvenog života, ona je postala lišena snažne podrške koju joj je
nekad davalo feudalno plemstvo i tako dospela . u izolovanost. Odsustvo
organizacije i čvršće povezano- sti sa širokim masama vernika pokazalo se sada
naročito opasno. Još je samo snaga tradicije čuvala mesto bosanske crkve. Situacija
je sredinom veka bila takva da se pata- renska crkva teško mogla održati pred iole
jačim udar- cem, a po zamahu katoličke akcije bilo je jasno da takav udarac neće
izostati.
Nije poznato da li je sukob između kralja i novog her- cega smiren privremeno
krajem 1448. Već početkom iduće godine bili su sigurno u međusobnom
neprijateljstvu. Po- što su se herceg i despot našli na jednoj strani, uz kralja je stao
Ivaniš Pavlović. Kralj Tomaš je ovoga puta posti- zao uspehe: februara je ponovo
preoteo Srebrnicu, a kra- jem aprila i početkom maja ratovao je s hercegom negde u
blizini Drijeva. Ratno stanje s hercegom se produžilo iz- g.leda kroz čitavu 1449. i
najveći deo 1450. U jesen te go- dine su počeli pregovori, a početkom 1451. bio je
sklopljen mir koji je vrlo kratko trajao. U toku tih dugih neprija- teljstava herceg je
uspeo da oduzme nešto teritorija svome zetu. Kralj je naknadu našao u Srebrnici
zbog koje se s de- spotom parničio pred ugarskim saborom i zbog koje je ne-
prekidno bio izložen ne samo opasnosti srpskog napada na ovaj grad, već i ozbiljne
turske provale u čitavu zemlju. To su bili jedini rezultati skoro trogodidždnjeg
sudaranja bosanske gospode na bojnom i diplomatskom polj}'.
Bilans ovakve politike, ocenjivan sa etanovišta eko- nomske snage kralja i oblasnih
gospodara, bio je izrazito nepovoljan. Dobici nisu bili ni u kakvoj srazmeri
premagubicima. Istina, i kralj i gospodari su još uvek mogli pokretati u rat
prilično ljudstvo sastavljeno od vlastele, vlasteličića i vlaha, obaveznih da zojuju.
Ali to još nite bilo dovoljno. Posade u tvrđavama su se morale plaćati, a neki su
pribegavali i dovođenju stranih najamnika. Već su troškovi za plaćanje poslednje dve
navedene grupe bili znatni, naročito su skupi bili najamnici. No i kad se niJe
pribegavalo unajmljivanju, ostajala je briga o oružju i opremi, koja se dobrim delom
nabavljala u primorskim gra- dovima i Veneciji uz velike troškove. Barut za vatreno
oružje je isključivo nabavljan na strani. Tome još treba dodati izdržavanje i
snabdevanje ljudstva u pohodima, koji su doduše zauzimali manji deo vremena
jednog rata u kojem je na razno posredno ispoljavanje neprijateljstva i na prz- govore
odlazilo znatno više. U svakom slučaju, i preko najgrubljih alroksimacija oslonjenih
na pojedine poznate cene dolazimo do zaključka da je vojna aktivnost bosanske
gospode zahtevala veoma ozbiljne troškove. Pored toga, ne smeju se gubiti iz vida
izdaci na izdržavanje diplomatije: nabavku darova, troškove poslanika i njihove
pratnje, itd. Znamo sigurno da je i Venecija, nesumnjivo najbogatija država toga
vremena, vodila računa o ovim troškovima i težila da ih smanji kad god je bilo
mogućno. Veliku stavku su morali predstavljati izdaci za izdržavanje dvora i či-
tavog aparata službenika kojim je kralj ili oblasni go- spodar raspolagao. Povrh
svega stoje i obaveze prema Tur- cima,na prvom mestu godišnji harač koji su oko
sredine
697 СИМА Ћ.ИРКОВИТ!
XV veka plaćali svi bosanski gospodari. Njegov tačan iz- nos ne poznajemo,
verovatno se nije ni održao na istoj visini. Analogija sa despotovinom za koju se, po
jednom podatku, plaćalo 40.000 dukata, i izjava hercega Stefana da je za
potvrđivanje „u gospodstvu" pri dolasku Mehmeda II na vlast platio 50.000 dukata,
otkrivaju približno red veličina u kojima se verovatno kretao harač. U svakom
slučaju, to je bio vrlo težak teret. Znamo da je kralj Tvrtko II negde pre 1428. bio
prisiljen da pozajmljuje du- kate od dubrovačkih trgovaca da bi isplatio harač. Ni to
nije bio jedini izdatak na Turke. Uz to su išli darovi sultanu i vezirima, izgleda
najčešće u skupocenom posuđu, zatim razna podmićivanja. Znamo da su isto tako
sebi to- varili troškove trudeći se da „kupe“ neki deo zemlje svojih protivnika.
prodavao u zemlji.
Kralj Tomaš u svojoj trgovačkoj politici nije bio usamljen. Na istu pojavu
nailazimo kod njegovog tasta i su- parnika hercega Stefana. On je bio u
daleko nepovoljni- jem položaju, jer nije imao bogate rudnike u okviru svo-
jih zemalja. Povremeno je uspevao da natera Pavloviće da dele carinu u
Olovu, i izvlačio je prihode iz carine u Drijevima u početku samo polovinu,
a docnije je prigra- bio i delove Pavlovića i Radivojevića. Ali to nije bilo
naročito mnogo. Drijeva su, po proceni savremenika, do- nosila u
najboljem slučaju 8.000 dukata. Herceg je, s druge strane, imao tu
povoljnu okolnost da su kroz njegovu zemlju prolazili glavni putevi u
Bosnu i Srbiju, tako da je imao veće prihode od prolaznih carina duž
pravca kretanja trgovaca. On je, naravno, pokušavao da takve carine što •
potpunije iskoristi, ali su mu u tome prepreku postavili Dubrovčani koji s}*
se pozivali na ugovore i tražili po- štovanje zakonitih carina. Pokušavao je,
koristeći okol
УЧВРШЂИВАЊЕ КРЛЉЕВСКЕ ВЛАСТТГ (И22 —И5-1) 699
-nost da su ponosnici bili najvećim delom vlasi s njegove teritorije, da jače fiskalno
optereti prenos robe i na- redio da se transport vrši u kratkim etapama uz stalno menjanje
vlaha. I tu je naišao na energični otpor Dubrov- čana i bio prisiljen na popuštanje. U
težnji da nađe načina da poveća prihode, herceg je bio vrlo inventivan. Pošto su iz
despotovine i zemlje Pavlovića kroz njegovu terito- riju gonili brojnu stoku na tržište u
Dubrovnik, počeo je zahtevati „travninu“ od trgovaca. Ali ove mere, uvođene uglavnom
od vremena pomirenja s kraljem, bile su prilično male po domašaju i finansijskom efektu,
mada su u pri- ličnoj meri remetile ustaljeni režim rada trgovaca. Uostalom, herceg je od
njih odustajao pred protestima i argumentima pogođenih Dubrovčana.
Drugi talas hercegovih privrednih mera, započet 144S, bio je daleko ozbiljniji.
Pažnja je u prvom redu obraćena prometu soli. Za hercega je, očigledno, monopol soli i
pri- hod od prometa ovim neophodnim i u velikim količinama trošenim artiklom bio još
važniji nego za kralja koji je raspolagao i rudnicima. Drijeva su, kao što je rečeno, bila
potpuno u njegovim rukama, ali je s trgom imao dosta teškoća. Venecijanska kontrola
prometa solju na moru, određeno mesto za nabavku na Pagu, dizanje cene i neured- nost
snabdevanja nanosili su mu štetu' Ni sa zakupnicima nije imao sreće od kako je, još na
početku njegove vlade, dubrovačka opština prestala da zakupljuje carinu. Iznaj- mljivao
je po višoj ceni, ali se dešavalo da zakupnici ne mogavši da plate pobegnu. Osim toga,
većinu trgovaca su predstavljali Dubrovčani, koji su imali svoju autonomiju i posebnu
jurisdikciju, pa herceg ni time nije bio zado- voljan.
УЧВРШЂИВАЊЕ КРЛЉЕВСКЕ ВЛАСТТГ (И22 —И5-1) 700
Otklanjanje ovih teškoća je, kako pojedine akcije po- kazuju, sprovodio u tri
pravca. Pokušao je da se oslobodi mletačkog monopola i da snabdeva trg solju iz Južne
Ita- lije, ali to nije imalo šanse za uspeh. S druge strane, te- žio je da prisili Dubrovnik da
se opet prihvati zakupa, ali po višoj ceni. U tom cilju je počeo da preti da će ra- seliti trg,
tobože zbog nezdravosti kraja i rđavog vazduha. Za novo mesto trga je odredio Orman,
negde dublje u unu- trašnjosti. Pretnja o preseljavanju Drijeva je, verovatno, bila
zamišljena kao sredstvo pritiska, mada nije isklju- čeno da je time nameravao da iz
temelja promeni čitav režim uprave nad trgom. Sledeći veliki udarac je naneo
Dubrovčanima kada je izdao naređenje da njegovi vlasi ne
Ovim nizom mera, koje bi iz temelja promenile uslove trgovanja solju na prostoru
od Neretve do Kotora, nisu se iscrpljivali hercegovi zahvati u oblasti privrede. Uprdvo u
vezi s Novim herceg Stefan je preduzeo možda najodluč- niji poduhvat u privrednoj
politici, poznat u našmm zemljama u srednjem veku. Njegov smisao su jezgrovito iska-
zali Dubrovčani 'tvrdeći da herceg „od tvrđave pravi va- roš". I doista, herceg Stefan je
УЧВРШЂИВАЊЕ КРЛЉЕВСКЕ ВЛАСТТГ (И22 —И5-1) 701
upravo to činio: pretva- rao je Tvrtkovu tvrđavu, koja nije imala ranije skoro ni- kakav
ekonomski značaj, u gradsko privredno središte, koje se odmah pojavilo kao konkurent
starim gradovima koji su lagano vekovima narastali i dobijali svoje funkcije u pri-
vrednom životu ovog dela Balkana.
Svim svojim merama, počev od onih u vezi s ponosni- cima pa sve do stvaranja
gradskog središta pod novskom tvrđavom, herceg je pogađao Dubrovčane i oni su kroz
či- tavo vreme protestovali, tužili se i tražili da se ne- čuvene „novštine“ opozovu.
Njihovi argumenti su se osla- njali na ugovore koje su hercegovi prethodnici poštovali i
koje je on sam potvrdio, zatim na potrebu da žive u pri- jateljstvu zbog obostranih
interesa. Tvrdili su takođe da trgovci svojim radom unapređuju zemlje u kojima deluju i
ostvaruju prihode gospodarima, zbog toga herceg radi pro- tiv svojih interesa kada
zavodi mere koje će onemogućiti rad trgovaca. Herceg je ponešto opozivao, zatim
ponovo uvodio, popuštao pa ponovo zatezao, ali je u celini osta- jao dosledan ideji da je
„svako dužan da se brine za szoju korist". Dugi pregovori između dubrovačkih poslanika
i hercega bi dovodili do kratkotrajnog popuštanja, a posle nekog vremena bi sve počelo
po starom. Atmosferu su za- gorčavale i razne uzajamne optužbe zbog nepoštovanja, ne-
prijateljskih izjava na susednim dvorovima, zatim gra- nični sporovi, razni sitni
incidenti, itd. Odnosi su po- stali napeti do opasne granice. Kriza je dostigla vrhunac
kada su Dubrovčani sredinom jula 1450. uveli poTpunu za- branu rada svojih trgovaca u
hercegovoj zemlji.
УЧВРШЂИВАЊЕ КРЛЉЕВСКЕ ВЛАСТТГ (И22 —И5-1) 703
KOALICIJE
УЧВРШЂИВАЊЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (1422 — 14 54) 705
Opšta situacija inače nije bila nepogodna za herce- gove planove. Kralj
Tomaš je bio u ratu s despotom zbog Srebrnice i morao je trpeti tursko uporište u
Hodidjedu, tako reći u srcu Bosne. Despot je istina stajao dobro kod novoga
sultana, ali je bio u neprijateljstvu s Hunjadijem i njegovom strankom u
Ugarskoj. Ugarska opet, na koju je Dubrovnik u prvom redu mogao računati,.
nije bila jedin- stvena. Janko Hunjadi i njegove pristalice su bile u otvo- renom
sukobu s pristalicama Ladislava Posmrčeta, zato-
706 СИМА ЋИРК0В1-ГБ,
Odmah posle napada, Dubrovnik je na sve strane upu- tio pisma žaleći se na
hercega i tražeći pomoć. Obratio se među ostalima i papi, moleći 500 ratnika pod
papskom zastavom. To, naravno, nije dobio ali mu je dobrodošla pa- pina zabrana
ukazivanja pomoći hercegu, koja je navela Alfonsa Aragonskog i Veneciju da se
drže strogo neu- tralno. Za dalji tok rata je veoma važna bila okolnost da su se
potencijalni saveznici dubrovački počeli miriti i približavati, čime su stvoreni
uslovi za efikasniju diplomatsku aktivnost. Za vreme dok su se vodili prego- vori
o primirju došlo je na drugoj strani do pomirenja između Hunjadija i despota
Đurđa Brankovića, a gotovo u isto vreme i do predaje srebrničke tvrđave u
despotove ruke, što je ojačalo položaj kralja Tomaša.
Rat se, međutim, nastavljao. Kako je i za napad na her- cega bila potrebna
turska dozvola despot je radio na Porti.
711 СИМА 'НИРКОВИ~Б
Ubrzo su, zaista, iskrsle nove komplikacije. Čim je turski poslanik otišao iz
Dubrovnika, herceg je ponovo poseo Konavle. Odmah su poletele nove žalbe i
traženje novog turskog poslanika. Ali pre nego što je on stigao izbila je dugo
pripremana pobuna protiv hercega; 29. marta 1452. ustao je otvoreno protiv oca
hercegov stariji sin Vladislav. On se nalazio u Humu i s njim su bili njegova
majka, baba i vojvoda Ivaniš Vlatković. Već prvoga dana su u ruke zaverenika
pali Blagaj, Tođevac. Vratar u Su- tjesci i dva grada na mostu na Neretvi, a
sutradan Vje- načac u Nevesinju, Imotski, Kruševac i Novi u Luki. Prvih dana
aprila je ceo Hum osim Ljubuškog bio pod vla- šću Vladislava, nešto docnije on
je zavladao i tim gradom.
УЧВРШЂИВАЉЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (И22—1454) 714
Pobuna je predstavljala težak udarac za hercega, ali je donela nove brige i napore
i njegovim protivnicima. Du- brovčani su pregli odmah da novčano i vojnički
pomognu pobunjenike u Humu i da ih diplomatski obezbede. U Ne- retvu su
upućeni dubrovački brodovi s najamnicima i rat- nim materijalom. Svi
dubrovački saveznici su pozvani da podrže i pomognu Vladislava. U taboru
hercegovih ne- prijatelja su bili zadovoljni što je propao plan o kupo- vini
hercegovih zemalja, jer se u njemu nije vodilo računa o interesima Vladislava. Na
drugoj strani, stupio je u delo savez između kralja Tomaša i 'Vladislava,
tako da se oče- kivao skori dolazak vojske kralja Tomaša i aojvode
Petra Pavlovića u Hum. Uza sve to, herceg je sredinom aprila morao
po drugi put i konačno da vrati Konavle, jer je do- šao kovi turski
poslanik, ovoga puta i sa zahtevom da se Dubrovniku plati šteta
učinjena od vremena sklalanja tursko-ugarskog mira.
Kada su se sredinom alrila sastale vojske kralja To- maša i Petra Vojsalića i
došle do Blata u Humu da se spoje sa Vladislavom i Ivanišem Vlatkovićem i
pređu preko Neretve na hercegovu teritoriju, herceg se našao u najtežem
položaju od vremena kad je započeo rat protiv Dubrovnika. Nije se usuđivao da
pođe protiv svojih udru- ženih neprijatelja, već je pribegavao diplomatskim sred-
stvima. Veneciji je ponudio Drijeva i Krajinu, papu je molio da posreduje za mir,
a u isto vreme je potpirivao neprijateljstvo između Ulriha Celjskog i Petra
Vojsalića da bi ovoga istisnuo iz neprijateljske koalicije. No njemu je daleko više
pomogla neodlučnost u protivničkom ta- boru. Kralj Tomaš je odlagao pohod
protiv hercega iz dana u dan, a onda se odjednom vratio u Bosnu, navodno zbog
Tu- raka koji su mu pustošili zemlju.
УЧВРШЂИВАЉЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (И22—1454) 715
Tabor hercegovih neprijatelja je toga puta spasao po- vratak kralja Tomaša.
Sredivši odnose s Turcima, on je stigao baš kad se herceg približio na nekoliko
milja. S lakoćom je kralj povratio Drijeva i zbacio mletačku za- stavu, opustošio
pobunjenu Krajinu i skupio posle toga sve snage kod mosta kod Gorice. Tada su
Dubrovčani sma- trali da je trenutak izuzetno pogodan da se provali u her-
cegovu zemlju. I ovoga puta se planirani i dugo pripre- mani napad izjalovio i to
zbog nesloge među članovima koa- licije. Svađa je planula oko grada Blagaja.
Kralj Tomaš je u čitavoj ovoj akciji išao za tim da što više oslabi ne samo
hercega, već i šegovog naslednika. On je isticao svoja prava na delove hercegove
zemlje. Još prilikom isteri- vanja Mlečana iz Drijeva tvrdio je da je ovaj trg
njegova baština, po istom osnovu je, svakako, zahtevao i Blagaj. Kralja je
podržavao i Ivaniš Vlatković, a Vladislav je pristajao da preda grad pod uslovom
da mu kralj dodeli ze- mlje od planine Čemerna do mora. Nezgoda je bila u tome
što je Blagaj bio u Vladislavljevim rukama i on ga je mogao odmah predati, dok
je oblasti koje bi dobio u zamenu tre- balo tek osvojiti od hercega. Razdore su
povećavali i du- brovački poslanici podržavajući pretenzije ličnosti kod kojih su
bili akreditovani. Kad je kralj izjavio da će se vratiti u Bosnu, zavladala je u
Dubrovniku prava panika, pa su poslanicima upućeni prekori i uputstvo da pred-
lože rešenje po kojem bi Dubrovčani privremeno držali Blagaj, dok Vladislav ne
УЧВРШЂИВАЉЕ КРАЉЕВСКЕ ВЛАСТИ (И22—1454) 716
dobije u svoje ruke ono što mu je obećano. Tomaš nije bio zadovoljan ni tim
rešenjem pa se povukao iz Gorice. To je bio prelomni trenutak u čitavom drugom
delu rata. Dok je još neko vreme boravio u Blatu, kraljev logor je bio središte
žive diplomatske aktivno- sti u kojoj je postignut neki sporazum između kralja,
Vla- dislava i Ivaniša Vlatkovića, ali do ob.navljanja akcije više nije došlo.
Dubrovčani su ubrzo zatim pokvarili most, povukli svoje brodove i raspustili
najamnike. Vla- dislav i pobunjena humska vlastela su ostali prepušteni sami
sebi.
mir. Stvarnih neprijateljskih akcija više nije bilo, obnovljena je čak delimično
trgovina, ali su se po- sledice izolovanosti mogle prilično jako osetiti tokom
daljih pregovora. Dok su se još početkom 1453. trudili da na neki način na račun
naknade za ratne štete dobiju neko selo u susedstvu, sad su Dubrovčani došli u
situaciju da se brane od hercegovog zahteva za tributom od 1.000 dukata. U
jesen su pregovori još jednom prekinuti a obnovljeni su
S. Ćirković: IstoriJa srednjovekovne bosanske države
GRAD BLAGAJ.
< <, G
g
**&"*' ""'X*! •*”' <‘"4 r ^NG ‘ G 7 A'**^ '"**$’•*•(«* 6*» |L*,*
,4'.l?»-**$LU*** ( J I *. I J~ ' G I *
,*/G1* ^ -*’č\ gtg** ^|‘ J
l
GT*.:Lggg-I&j (s/r^a*lAg**Č>^(g N *J»« »»G^M-^Iou;«/
ччх^и&
ПРИЗНАНИЦА ХЕРЦЕГА СТЕФАНА ВУКЧИЋА ДУБРОВЧАНИМА, 1450.
tek u februaru 1454. Od tada su, doduše, tekli bez većih teškoća, utoliko lakše
što se za mir zauzimao Radin Gost kome su Dubrovčani obećali znatnu sumu
novca. Početkom maja mir je najzad bio sklopljen. Od mnogobrojnih spornih
pitanja koja su do rata i dovela veoma je malo ušlo u ugo- vorne isprave. Herceg
je zabranio da se prave smetnje pri- likom prenosa dubrovačke robe i obavezao
se da će carine ostati na mestima i u visini u kojima su bile ranije. Sloboda
kretanja i poslovanja i bezbednost trgovaca je bila garantovana već samim tim
što su potvrđeni raniji ugo- vori. Promet soli, pitanje Drijevskog trga i hercegove
akcije u Novom nisu uogppte ni pomenute. U dubrovačkoj povelji su čak novski
stanovnici izjednačeni s ostalim hercegovim podanicima, pa im je dozvoljeno da
dolaze i trguju u Dubrovniku. Izuzeti su bili samo dubrovački gra- đani koji su
odbegli u Novi. Herceg je i prema Dubrovča- nima uspeo da odbrani uslove za
razvitak svoga novog grada. Uopšte uzev, sve se vraćalo na stanje od pre rata. To
je omo- gućilo da se opet obnovi i dubrovačka trgovina, koja je u ratnim
godinama trpela ozbiljan zastoj. Ali sve to više nije imalo većeg praktičnog
značaja. U međuvremenu je pao Carigrad i zatim započela velika turska
ofanziva na Bal- kanu koja je ostavljala još sasvim malo vremena za nor- malno
privredno delovanje i samostalni život bosanske - države.
СЛОМ БОСАНСКЕ ДРЖ.АВЕ
GLAVA SEDMA
IZVORI
20'
723 СИМА 'Б.ИРКОВЈГБ
Sačuvane su samo dve domaće povelje i jeDan vrlo providan i neupotrebljiv falsifikat.1 I u
Dubrovniku je ostalo svega nekoliko povelja na našem jeziku, a arhivska građa u
Dubrov- niku je za ovo kratko razdoblje sasvim nejednako sačuvana. Odluke Veća teku
bez prekida, ali zato pisma naglo opadaju i posle 1459. nastaje praznina sve do kraja XV
veka. Odluke Veća su ostale neobjavljene osim onih iz 1463. koje su vrlo rano privukle
pažnju.* Pisma su znatnim delom štampana u Đelči- ćevom diplomataru.1 Ostale
dubrovačke arhivske serije su za ovaj period dosta nejednakog značaja. ^ašep1a s!e k>pz
su vrlo dragocena, dok knjige s podacima za istoriju privrede gubevrednost od kako je
pod turskim pritiskom prekinut promet metalima izmeđz' Bosne i Dubrovnika.*
U pogledu izvora iz Mletačkog arhiva važi sve što je re- čeno u prethodnom
odeljku (v. str. 252). Za istoriju slobodnih ostataka bosanske države pored JBubićevih
Listina koje se
đarskoj zbirci stranih dokumenata za doba kralja Matije Kor- vina. 6 U toj zbirci'je
objavljen i znatan broj dokumenata iz arhiva italijanskih gradova, većinom izveštaja
poslanika iz Budima i Venecije. Poslanici su u to vreme običavali da sa-
Među piscima koji govore o Bosni, a nisu bili u neposred- nom dodiru s ovom
zemljom, najvažnije mesto pripada papi Piju II (Epea ZIUGO R1SSO1OPGPGC). Humanista
na papskom pre- stolu je bio sa^vremenik pada Bosne i stajao je u živim ve- zama s
poslednja dva bosanska kralja. Trudio se da pomogne kraljevinu i posle njenog sloma
pokušao da organizuje veliki krstaški pohod protiv Turaka. Zato njegova kazivaša u
„Ko- mentarima' imaju veliku vrednost.117 Jednu fragmenarnu vest
U samoj Bosni nije tako lako došlo do sličnog zbli- žavanja i izmirenja, jer su se
upravo u proleće 1453. kralj Tomaš i njegov tast herceg Stefan sudarili kao supar- nici u
borbi oko nasleđa bana Petra Talovca. 'Cetinsku oblast i značajne hrvatske gradove
nasledili su maloletni sinovi pokojnog bana. Oblast Talovaca su i Tomaš i her- ceg
Stefan hteli da prigrabe preko braka s udovicom Pe- •gra Talovca./Tomaš je želeo da
oženi sina a herceg je namerav&o da sam sklopi brak s gospodaricom Cetine, jer je te
godine ostao udovac. Zbog ovog suparništva herceg je doveo u jesen 1453. Turke u
Bosnu, ali koristi nije imao. Venecija je uzela u zaštitu naslednike pokojnog bana i
podjednako izjalovila ambicije kralja i hercega.
Položaj između Turske i Ugarske davao je neko var- ljivo osećanje sigurnosti za
vreme dok su se i jedna i druga strana trenutno trudile da održe po strani sukoba sze one
koji su mogli da im naškode. Herceg se 1455, po tvrđenju Dubrovčana, hvalio da ima
pismo od ugarskog kralja kojim se oslobađa učešća u ratu protiv Turaka sve dok kralj ne
potčinI zemlje do Jedrena, a od sultana isto takvo pi- smo kojim se oslobađa davanja
vojske za rat protiv Ugar- ske sve dok Turci ne dođu do Budima./Go je izneto u vreme
kad se Dubrovčanima činilo da herceg želi da ih ponovo napadne i bilo je sračunato da
izazove reakciju Ugarske. Kada je od kralja Ladislava stiglo u Dubrovnik pismo na-
menjeno hercegu s prekorima i zahtevima da ne dira Dubrov- nik, Dubrovčani ga nisu
uručili hercegu. Herceg je uosta- lom ubrzo uvideo koliko su iluzorna bila očekivanja da
će ga Turci ostaviti na miru u toku rata s Ugarskom.
10.0 tovara namirnica, herceg 8.000, a Petar Pavlović 4.000, i da uz to još i lično
učestvuju u pohodu. Sva tro- jica su na to odgovorila da neće poslati ni ljude s tova- rima
729 СИМА 'Б.ИРКОВЈГБ
namirnica ni vojsku, već da će plaćati uobičajeni danak kao ranijim carevima. Od kralja
je sultan još tra- žio i da mu preda četiri svoja grada, od kojih je jedan bio Bistrički u
Livanjskom polju, važan za prodiranje u Dal- maciju, drugi je bio negde na putu za
Ugarsku, a ostala dva u srcu Bosne.
Opasnost je sada daleko ozbiljnije shvaćena. Kralj Tomaš je već slutio da sultan
hoće da potpuno osvoji Bo- snu. Za kratko vreme kralj i herceg su se tešnje zbili jedan
uz drugog, ne zaboravljajući ipak svoje sukobljene interese u cetinskoj oblasti i u većoj
meri se povezali sa hrišćan- skim državama koje su već od pada Carigrada pokušavale da
nešto preduzmu protiv Turaka./U toku protekle dve go- dine na više sabora se
pokušavalo da se uklone razmirice i angažuju snage za jedan veliki krstaški rat.
Sukobljeni interesi, pasivnost dobrog dela evropskih feudalaca, te- škoće finansijske i
organizacione prirode kao i niz dru- gih okolnosti sprečavale su jednu zaista ozbiljnu i
ma- sovnu akciju. Ipak aktivnost nije prekidana i nju su pred- vodile pre svega pape.
Otuda su i kralj i herceg počeli tražiti pomoć od pape i onih država koje su bile najne-
posrednije zainteresovane za odbranu od Turaka. Kralj To- maš je već 1455. bio primljen
pod zaštitu svete stolice i dobio obećanje da će posle uspešno završenog rata protiv
Turaka dobiti nazad zemlje koje su mu oteli Turci i ne- verni baroni. Herceg je sa svoje
strane 1454. obnovio va- zalski ugovor s Alfonsom Aragonskim i raspitivao se sle- deće
godine da li namerava ratovati protiv Turaka. U pro- leće 1456. papski poslanik je
odlazio i hercegu i kralju Tomašu. Kralj i herceg su se u molbama za pomoć i saobra-
ćanju s papom i hrišćanskim državama prikazivali kao protivnici Turaka, kralj Tomaš je
čak 1455. tvrdio da ra- tuje s Turcima, ali se nisu usuđivali da otvoreno stupe u borbu
zajedno s Ugarskom koja je kroz čitavo to vreme bila u ratu. Kralj Tomaš, čije je
protivtursko raspoloženje svakako bilo iskrenije, pravdao se da ne može da se bori s
Turcima zbog maniheja tj. bosanskih patarena koji više vole Turke nego hrišćane i kojih
ima veliki broj u nje- govoj zemlji. 1 Kralj je u isto vreme tražio pomoć i od Ve- necije i
brinuo se za slučaj da bude isteran iz kraljevstva.
730 СИМА 'Б.ИРКОВЈГБ
Sudbina bosanske države se tom prilikom ipak nije rešavala. Veliki pohod na
Srbiju, zbog kojeg je došlo do sudara između sultana i njegovih bosanskih vazala, zavr-
šio se ozbiljnim porazom turske vojske odbijene pred zi- dovima Beograda i proređene
kugom i drugim boleštinama.j Sultanu je bio potreban predah do‘ novih velikih ekspe-
dicija. Jačanje turskog pritiska je dolazilo do izražaja i u oblasti privrede. Uz novčana
iznuđivanja — od pada Carigrada do sredine 1457, sultan je od kralja Tomaša do- bio
160.000 dukata — došlo je tursko naređenje o zabrani izvoza srebra iz Bosne. Sve
srebro iz rudnika se moralo odnositi u sultanovu kovnicu. Sultanovi službenici su
povremeno kontrolisali sprovođenje ove zabrane i to je prisiljavalo kralja i oblasne
gospodare da plene dubro- vačko srebro i da ga predaju Turcima. Ponekad su obave-
štavali trgovce i sklanjali ih od očiju Turaka da ne bi stradali. Ova mera je značila
privredno gušenje Bosne i doprinosila je u najvećoj meri slabljenju zemlje. U isto vreme
je to bio udar za Dubrovnik i druge primorske gra- dove, koji su posle uništenja čitavog
privrednog područja Srbije izgubili još jednu veoma važnu oblast svoga po- slovanja.
2. NEUSPEH KRSTAŠKE MISIJE
Kralj Ladislav, doduše, u novembru 1456. tvrdio je da je skupio vojsku za rat, ali da
je pohod odložio za povolj- niji trenutak. Ukoliko je to i bilo tačno, mladom kralju se u
toku poslednje godine života prilika za rat s Tur- cima nije pružila, jer su mu ruke bile
vezane sukobom sa Habzburzima na jednoj, i hunjadijevcima na drugoj strani. U Srbiji je
Đurđev sin Lazar, produžavajući očeva nasto- janja, početkom 1457. postigao mir s
Mehmedom II, pod uslo- vom da drži još neosvojeni deo despotovine i plaća harač.
uUpravo tada kad se Ugarska pokazala onesposobljenom za dalju borbu i kada
je despotovina još jednom otkupila za kratko vreme svoj opstanak, učinilo se
kralju Tomangu da je trenutak da on stane na čelo hrišćanske akcije pro- tiv
Turaka i preuzme od pape krst i zastavu, simbole krstaškog pokreta/ Odluka je
sazrevala još u toku 1456. Uviđajući da je sultanovim zahtevom za četiri važna
grada, naročito posle odbijanja da isporuči tražene na- mirnice i da se pridruži
pohodu, stavljen pred izbor da ili preda gradove i time još više oteža svoj
položaj, ili izazove rat, kralj Tomaš se još u junu 1456. kolebao, sumnja- jući u
efikasnost pomoći hrišćanskih država i ne po
732 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
-uzdavajući se u svoje snage. Turski poraz pod Beogradom je izazvao prelom: kralj je
preko dubrovačkog poslanika tokom avgusta saopštio o svojoj državi neke toliko
ozbiljne i opasne stvari da je u dubrovačkom Veću umoljenih izgla- sana kazna od
jednogodišnjeg zatvora za većnike koji bi narušili tajnost. Dalji događaji pokazuju da se
ta velika tajna ticala kraljeve odluke da zarati s Turcima.
Bili su to, nesumnjivo, loši predznaci za poduhvat kralja Tomaša, ali on još
uvek nije odustajao. Uputio je poslanika u Budim i izložio situaciju i pozvao
papinog legata koji je još uvek boravio u Ugarskoj da dođe u Bosnu. ' Javio je i
papi da se sprema za rat protiv Turaka^ Iz Rima je legatu kardinalu Karvahalu
stiglo uputstvo da odla- zeći u Bosnu preda kralju „znak krsta“, simbol krstaškog
rata i papsku zastavu. Boravak papinog izaslanika Bo- sni i premeštaj krstaških
insignija trebalo je da označi da je Bosna postala središte krstaške akcije. Papa Ka-
likst III uzimao je kralja Tomaša ozbiljnije nego što je ovaj po svojoj snazi
zasluživao. On je zatražio od Venecije da pošalje bosanskom kralju novac
sakupljen za krstaški rat i da svojim podanicima iz Dalmacije dopusti da se pri-
druže krstašima. U isto vreme, u julu 1457, papa je poslao
u Dalmaciju jednog franjevca iz Sijene, da, kao nekad Ka- pistran, propoveda krstaški
rat i raspaljuje oduševljenje.
svoju snagu. Do- duše, više se nije izgovarao teškoćama koje mu stvaraju ma- niheji,
već je sumnjičavo prikazivao svoga tasta hercega Stefana, koji se takođe uključio u
nameravani krstaški poduhvat; i jadao se da njegovi ljudi nerado ratuju izvan svoje
zemlje./Tomaš je svu nadu polagao u pomoć koju bi mu dale ostale hrišćanske države.
Uputio je svoga posla- nika aragonskom kralju Alfonsu, mletačkom duždu, mi-
lanskom i burgundijskom hercegu i dr., tražeći pomoć i podršku. Pokazalo se,
međutim, da je kralj sa hrišćanskom pomoći još daleko manje mogao računati nego sa
svojim sa- svim nedovoljnim snagama. Papa Kalikst III svojim pouzda- vanjem u
savest hrišćanskih vladara i feudalaca pokazi- vao se isto toliko fantastom kao i kralj
Tomaš svojom ve- rom da se on može pojaviti u ulozi Janka Hunjadija. Do- duše,
poznati su nam samo odjeci iz bliže okoline na apel pape i kralja Tomaša, ali oni su
sasvim dovoljni da po- kažu koliko je situacija bila beznadežna. Čak ni novac
sakupljen za krstašgsi rat, jedino čime se lako i neposredno moglo priskočiti u pomoć,
nije dospeo u Bosnu. U Veneciji se smatralo da taj novac, skupljen na teritoriji Repu-
blike, treba da posluži opremanju hrišćanske flote, dok je oko novca sabranog u
Dubrovniku izbio spor između pape i ugarskog kralja. Dubrovčani, s razlogom
uplašenm od turskih represalija, nisu dozvolili čak ni propovedanje krstaškog rata na
svojoj teritoriji. Od milanskog hercega Frančeska Sforce stiglo je bosanskom kralju
pnsmo s bo- drenjima i ohrabrivanjima — to je bio najčešći vid po- moći — kada je
već bilo jasno da je krstaška misija Bosne neslavno propala. Uostalom, savremenicima
koji' su po- znavali situaciju bilo je unapred jasno da je kralj Tomaš precenio svoje
mogućnosti i da iz čitavog poduhvata neće ništa proizaći. Kardinal Pavije je na vest o
odlasku Karvahala u Bosnu pisao da mu se čini, poznajući bosansku snagu, da je bolje
bilo da je legat ostao u Budimu. Do kraja godine je i papa Kalikst izgubio iluzije u
odnosu na bo- sanskog kralja, već decembra 1457. proglasio je Skender- bega za
„hrišćanskog kapetana“, a na kralja Tomaša više nije računao ni prilikom podele novca
skupljenog za krsta- ški rat.
/Uzvišeni krstaški ideali nisu kralju Tomašu ni- malo smetali da se usput bavi
starom i sitnom pblitikom grabljenja tuđih zemalja i čuvanja svojih najužih interesa/
Posle smrti grofa Ulriha II Celjskog, koji je nosio i do- stojanstvo hrvatskog bana,
735 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
jim ranijim krstaškim zavetima, krajem marta ili po- četkom aprila 1453. sklopio mir
sa sultanom ,,ne mogavši da podnese toliki bes na svojim leđima“, kako kaže jedan
savremenikUPosle svega što se zbilo u prethodne dve go- dine proŠao je vrlo lako:
sultan je odustao od traženja gradova i zadovoljio se sa svega 9.000 dukata harača.
Ubrzo zatim je došlo i do izmirenja između kralja i hercega Stefana.
svega za neku princezu kra- ljevske krvi, ipak je došlo samo do praktičnih kombina-
cija s jednom od nezakonitih kćeri milanskog duke. To je bilo daleko ispod kraljevih
očekivanja i on je tim lakše napustio ovaj plan i zatražio u srpskoj despotskoj poro-
dici snahu koja je bila izdanak vizantijske carske poro- dice i preko koje je bilo u
izgledu proširenje bosanske vlasti na ostatke srpske države.1
738 СИМА 'Е.ИРКОВИГБ
Na putu realizacije ovoga plana iskrsle su ozbiljne teškoće. Pre svega, stanje u
despotovini posle smrti de- spota Lazara bilo je sasvim haotično. U duhu starih shva-
tanja smatralo se da Lazarev brat, oslepljeni Stefan, ne može biti vladalac zbog svoga
defekta/ On je ipak uz La- zarevu udovicu Jelenu Paleologovu bio glavna ličnost u
dužavi./Pristalice nagađanja s Turcima željne mira pod vrhovnom vlašću sultanovom
iznele su na površinu voj- vodu Mihaila Anđelovića, poreklom Grka, brata tadašnjeg
rumelijskog beglerbega Mahmuda Anđelrvića. On je bio izvikan za despota, ali ubrzo
zbačen i zatvoren pošto je u Smederevo pustio jedan turski vojni odred koji je na kuli
istakao tursku zastavu. Tome je usledio novi talas turskog osvajanja posle kojeg je jaš
jedino Smederevo ostalo slobodno. U međuvremenu su se pojavili i Ugri sa željom da
dobiju u svoje ruke ostatke despotovine. U prvo vreme je najaktivniji bio Mihajlo
Silađi, ujak kralja Matije Korvina, koji je Stefanu i Jeleni predlagao da ostatke Srbije
zamene za posede u Ugarskoj.Kralju Tomašu je tada moralo biti jasno da se plan o
ženidbi i dobijanju Smedereva može ostvariti jeDino uz pristanak ugarskog kralja i u
saradnji s njim. Zato je po- četkom oktobra 1458. uputio poslanstvo kralju Matiji u
Beograd nudeći da će krenuti protiv Turaka i tražeći istovremeno da ugarski kralj
pristane na neke uslove. Iz daljeg toka događaja>se može nazreti da su se ti uslovi ti-
cali ženidbe bosanskog kraljevića i despotove naslednice. Prepuštanje odbrane
Smedereva Bosni kralju Matiji je odgovaralo, naročito od kako je došao u sukob sa
svojim uja- kom Silađijem, koji se dotle brinuo o zaštiti ugarskih granica prema
Turcima.. Konačna odluka je ipak ostavljena za lični susret bosanskog i ugarskog kralja
predviđen za sastanak ugarskog sabora u Segedinu, pred kraj 1458. godine.
ostatak srpske države. Došao je s velikom vojskom pred grad i počeo zahtevati
predaju. Mladi despot i njegov ujak, zaplašeni od sultanove sile, pristali su izgleda
da pre- daju grad pod uslovom da se oni slobodno povuku; 20. juna 1459. sultan
Mehmed II dobio je u ruke Smederevo, a na Bo- sance je pala teška ljaga izdaje.
gde je 1441. neku vlast vršio Gojsav gost, dignuta je 1454. pravoslavna crkva, u Foči,
gde je takođe bilo jedno upori- šte jeretika, nalazilo se uskoro posle turskog osvajanja
imanja mileševske mitropolije. U oblastima prema Pri- morju i inače nije bilo patarena,
sem oko Nevesinja i oko gornje Neretve.
742 СИМА 'Е.ИРКОВИГБ
Kraljeva akcija protiv patarena, koja je trajala skoro dve godine, veoma je slabo
poznata. Nema nikakve sumnje da se više nije radilo o pokrštavanju pristalica
bosanske crkve, za to nije bila potrebna nikakva nasilna akcija, već o pokrštavanju
„krstjana" i bosanske crkvene jerar- hije. Izgleda da je sve počelo time što je kralj
naredio da se patareni moraju pokrstiti ili napustiti njegovu zemlju ostavljajući svu
svoju imovinu. Mnogi su pod pritiskom prihvatili katoličku veru, ali neiskreno.
Takvim „la- žnim hrišćanima“, pokrštenim silom, pripisuje se da su docnije pomagali
tursko osvajanje Bosne. Cenilo se da je oko dve hiljade patarena pokršteno, dok je 40
prebeglo u zemlju hercega Stefana gde nije bilo progona. Kralj Tomaš je zaista otimao
patarensku imovinu. U jednom od ranih turskih deftera zabeležena je neka zemlja koju
je „pro- kleti kralj“ oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. Tro- jicu članova
bosanske crkvene hijerarhije, kojima pozna- jemo imena, ali na žalost ne i dostojanstva
koja su imali u crkvi, kralj je vezane poslao u Rim početkom 1461. Tamo je po nalogu
pape Pija II kardinal Torkvemada izradio si- stematsku abjuraciju koju su tri istaknuta
krstjanina prihvatila, odričući se zabluda pobrojanih i pobijenih u 50 tačaka. Papa ih je
pokrštene i na izgled pridobijene poslao natrag u Bosnu, ali je već putem jedan
pobegao her- cegu Stefanu, odbacivši, bez sumnje, svoje odricanje iz- nuđeno pod
pritiskom. Ali bez obzira na skriveno neza- DOVOJBSTVO pokrštenih patarena i na
izvestan broj K O J I je utekao od nasilnog menjanja vere, bosanska crkva je akci-
jom kralja Tomaša bila razorena. Papski legat, biskup Ni- kola Modruški, koji je
u Bosni ooravio 1461. i 1463. govori o „herezijarsima koji su bili protiv volje
pokršteni11, da- jući time jasno svedočanstvo da je nasilno preobraćanje obuhvatilo
743 СИМА 'Е.ИРКОВИГБ
čitavu crkvu od dna do vrha. Zbog toga nije nimalo čudno što se u docnijim izvorima
patareni više ne pominju. Putopisci s početka XVI veka znaju na teri- toriji Bosne
samo za katolike i pravoslavne, osim islam- skih osvajača. Nekoliko desetina „pravih
krstjana i krstja- nica“ je ostalo još neko vreme u hercegovoj zemlji, gde se o njima
starao uticajni Radin Gost. Staroj veri je ostao odan i izvestan broj seljačkih porodica;
na njih se u prvo vreme turske vlasti proširio naziv „krstjani“. Ušavši u sklop drugih
verskih zajednica, neki su očuvali pobr- kane i mutne uspomene na svoje nekadašnje
verovanje.3
Do kraljevog isključenja iz crkve nije došlo mada su, kako izgleda, optužbe
protiv njega bile osnovane. Turci su zaista u jesen 1459, tokom novembra i decembra,
pustošili hercegovu zemlju. Tom prilikom je bio paljen i opustošen i manastir
Mileševa. Strah je zahvatio i vlastelu u ne- posrednoj okolini Dubrovnika, a herceg je
uzaludno po- kušavao da nabavi oružje i najamnike. Tursko haranje je iskoristio i
Stefanica Crnojević, nekadašnji saveznik, a docnije ogorčeni protivnik hercegov, da i
sam provali u okolne oblasti. Pohvatane hercegove podanike je predao
745 СКМА ЋИРКОВИЂ.
Kralj Tomaš je završio život pod dosta nejasnim okol- nostima. Već kod
savremenika su kružile priče da je To- maša ubio brat Radivoj u saglasnosti sa
Stefanom Toma- ševićem. U docnijoj tradiciji ispletenoj oko ovog doga- đaja dobili su
mesta i sultan Mehmed i kralj Matija, od koga bi, navodno, potekla inicijativa za
ubistvo. U svakom slučaju, kralj je u junu 1461. poboljevao i tražio lekara iz
Dubrovnika, a to je dovoljno da pobudi nevericu i prema najranijim glasinama o
neprirodnoj smrti, koje je pribe- ležio puškar Jerg iz Nirnberga.
3. PAD BOSNE
747 СКМА ЋИРКОВИЂ.
DINAR KRALjA STEFANA. TOMAŠEVIĆA, DRUGA STRANAdržanja on je na kraju svog života izgubio
poverenje Ugar- ske i krugova koji su podržavali ideju krstaškog rata, produbio jaz koji
ga je delio od hercega, progonom patarena i nasilnim krštavanjem izazvao prigušeno
nezadovoljstvo u svojoj zemlji i svim tim podrio i onako nedovoljne snage za odbranu od
neminovne turske invazije.
Njegov sin i naslednik Stefan Tomašević je pokušao. dosta naglo da izvuče svoj
deo države iz izolovanosti i imobilizma. Na prvom mestu je postigao mir i slogu sa
hercegom Stefanom i time omogućio ujedišavanje bosanskih snaga. Pažnjom prema
svojoj maćehi Katarini, hercegovoj kćeri, i jednim poslanstvom pridobio je starog
hercega i obezbedio njegovu naklonost i podršku. Odmah se obratio i papi Piju II
patetičnom porukom, koja je retorski ulep- šana ušla u papine memoare, tražeći da mu
se pošalju kruna i biskupi, oružje spremljeno za kpstaški rat i mo- leći, takođe, da ga
papa preporuči ugarskom kralju i po- radi na udruživanju bosanskih i ugarskih vojnih
snaga. Pokazalo se, međutim, da je u apelu bilo stvari koje nisu lako išle jedna s
drugom.
Papa je izišao u susret kraljevoj molbi u pogledu krune i poslao svoga legata koji
752 СИМА Ћ.ИРКОВИЋ
je u novembru 1461. kru- nisao novog kralja „uz pristanak i najveće oduševljenje i
radost svih velikaša i gospode kraljevstva“, kako je javljao sam kralj. Hercega je na
svečanosti krunisanja zastupao mlađi sin Vlatko s vlastelom. Bosna se našla potpuno
uje- dinjena na ovoj poslednjoj svečanosti kp^nisanja različitoj od svih ranijih po
papskoj kruni i papskoj intervenciji. Ali baš taj zakasneli pokušaj da se bosanskoj
monarhiji pribavi sakralni oreol stvorio je i papi Piju II i kralju Stefanu nezgode u
odnosima s ugarskim kraljem Matijom Korvinom. Ugarski kralj je smatrao da su tim
činom po- vređena prava ugarske krune i da je bosanski kralj nedo- stojan papske
milosti zbog predaje Smedeoeva i harača koji je platio sultanu. Tražio je čak da papa
opozove svoje po- stupke u korist bosanskog kralja.
U svakom slučaju, ovi osvajački planovi prema Hrvat- skoj nisu nepovoljno uticali
na sređivanje odnosa s Mati- jom Korvinom. U pravcu pomirenja s Ugarskom delovao je
papa Pije II na jednoj strani i kral> Stefan na drugoj. I upravo kad se Matija Korvin
umirio pod uticajem vara- dinskog biskupa Ivana Viteza, stiglo je u Budim i po- slanstvo
iz Bosne. Pregovori nisu išli lako, ali je na stav ugarskog kralja delovala velika potreba
za novcem, da bi mogao otkupiti ugarsku krunu koja se nalazila u ru- kama cara Fridriha
III. Kral> Stefan, a po svemu izgleda i herceg, dali su Matiji pomoć, i on je na kraju
pristao da primi u milost bosanskog kral>a, tražeći da mu bude veran i poslušan i da ne
plaća harač sultanu.
poboljšanje životnih uslova. Po- sle szih velikih turskih uspeha, postignutih za kratko
vreme, stvorilo se verovanje da su u ratu nadmoćni i ne- pobedivi tako da je tek mali deo
sveta mogao iskreno vero- vati da se Turcima može stati na put. Strah je ljude pri-
siljavao da se predaju Turcima. U kritičnim trenucima je došlo do izražaja i skriveno
nezadovoljstvo silom pokr- štenih patarenskih starešina. Kralj Stefan, prema tvr- đenju
jednog upućenog savremenika, želeo je da što više ljude veže uz sebe darovima i
počastima. Davao je zbog toga i tvrde gradove ljudima koji nisu bili dostojni poverenja,
čak i bivšim „herezijarhama“.
je dobio za izdržavanje tri grada u istočnom delu hercegove zemlje, počeo je zahtevati
polovinu očeve zemlje. Dubrovčani su pokušali da posreduju i postignu izmirenje, ali je
sve ostalo bez uspeha. Vladislav se tada obratio Porti i molio sultana da mu da deo
očevine, jer ga je otac navodno prognao. U maju se već ovo pitanje raspravljalo na Porti,
a tokom leta je Vladislav lično otišao sultanu i obećao 100.000 dukata, tvrdeći da će taj
novac pozajmiti od Venecije i Dubrovnika. Mehmedu II je ceo slučaj dobro- došao da bi
pojačao razdor u Bosni. On je Vladislavu do- delio „što poiska od zemlje očeve“ i dao
mu trupe s kojima će svoj deo očevine zauzeti! U septembru 1462, u hercegovoj zemlji
zavladao je strah od Turaka, ali je sultan zbog po- jave ugarske vojske na Dunavu
povukao svoje trupe. Posle toga je počeo da ucenjuje hercega. Tražio je sada da on da
dukata ili tri grada — Čačvinu, Mičevac i Klobuk. Utvrđenja su i ovoga puta
izabrana tako da omogućuju pri- laz Dubrovniku i Dalmaciji. Uz to je još
zabranio hercegu svaku vezu s.papom i Venecijom
.
GRAD KLjUČ, GRAVIRA IZ KURIPEČIĆEVOG PUTOŠ1SA, 1531.
Herceg je sve to odbio, jer je u to vreme kralj Matija obećao da će zajedno
s kraljem Stefanom i hercegom poći protiv Turaka, ne čekajući da oni napadnu
Bosnu. Ugar- skom kralju, međutim, bilo je potrebno veoma mnogo vremena da
se taj pohod spremi, a početkom 1463. se već znalo da je pohod za tu godinu
namenjen Bosni, Dalmaciji i Dubrov- niku. Još jednom su poleteli pozivi za
pomoć iz Bosne, ali još pre nego što su odjeci stigli osvajačka vojska je stupila u
dejstvo.
Hercegovu zemlju sultanov pohod nije zahvatio onom silinom kao kraljevu
Bosnu. I tu je dobar deo kastelana, po hercegovim rečima ; izdajom predao
gradove. Jedan savre- meni izveštaj kaže da je u kraljevoj i hercegovoj zemlji
sultan osvojio 117 gradova. Mada je sve to bilb osvojeno bez velikih bitaka i
napornih opsada, sultanova vojska je ipak zapala u teškoće i vrlo žurno napustila
Bosnu. Sultanove trupe su stradale od oskudice hrane, u junu su konji bili
polumrtvi od gladi. Sredinom meseca sultan se preko Srbije vratisu u Tursku,
ostavivši posade u osvo- jenim gradovima. Od napada na Dubrovnik i provale u
Dal- maciju morao je odustati.
U ovom velikom turskom pohodu nisu svi delovi bosan- ske državne
teritorije podjednako prošli. Dok je kraljeva zemlja sva osvojena, a ist-o tako i’
zemlja Pavlovića, terito- rije hercega Stefana su ostale pošteđene u onom delu
koji je ležao od linije Gacko, Nevesinje, JBubuški prema Pri- morju. Herceg je
isto tako sačuvao ne samo svoju glavu ukrcavši se u mletačku galiju, već i znatan
deo vojske, koja se, verovatno, sklonila u Primorje. U svakom slučaju, on je
pokazao izuzetnu sposobnost i odlučnost u sprovo- đenju protivofanzive čim se
turska glavnina povukla iz Bosne. U najtežim danima u toku juna došlo je do
pribli- žavanja između Vladislava i hercega Stefana i spora- zuma po kojem je
herceg ustupio sinu jednu četvrtinu svo- jih zemalja. Početkom jula je već
hercegovo ratovanje protiv Turaka bilo u tok)>\ Sredinom meseca je Vlatko
zauzeo Ključ kod Gackog, a odmah zatim je Vladislav javio o osva- janju
JBubuškog. Zatim je postepeno vraćen grad za gradom, tako da je sredinom
oktobra herceg mogao tvrditi da je po- vratio svu svoju zemlju osim tri grada, a i
za njih je bio uveren da će ih potčiniti, ukoliko ne bi Turci došli s velikom
vojskom. Njegov mlađi sin Vlatko je čak prešao u oblast Pavlovića i tamo
osvojio šest gradova, među njima verovatno i Borač, zatim je otrgao Turcima tri
grada u zemlji Kovačevića, od kojih je jedan bio blizu Srebrnice. Uz to je sasvim
na zapadu delovao i Ivaniš Vlatković i, nesumnjivo, takođe postizao uspehe.
Dolazak Matije Korvina u Bosnu dao je novi polet borbi hercega i njegovih
sinova. Oni su tokom septembra prebrodili još jednu krizu izazvanu novim
zahtevima Vla- dislava za reviziju ranije podele hercegovih zemalja. Ne
priznajući pravo najmlađem bratu Stefanu, rođenom iz jed- nog od docnijih
brakova hercegovih, Vladislav je za sebe tražio trećinu očevih zemalja, pošto
ostala braća nisu izdvajala svoje delove. Strahujući da se ne ponovi razdor i da
Vladislav ne pređe opet Turcima, Venecijanci su poslali jednog svog vlastelina da
posreduje. Herceg je una- pred pristajao na odluku mletačkog poslanika, a ovaj je
zauzeo stav u korist Vladislava, pa je i herceg, mada protiv volje i strahujući od
reagovanja mlađeg sina Vlatka, po- pustio tako da je napravljena nova povelja o
podeli zemlje na tri dela. Od toga vremena se u dubrovačkim izvorima javljaju
podaci o mestima pod posebnom Vladislavljevom jurisdikcijom. Herceg i
Vladislav su se u novembru pri- družili kralju Mat^iji Korvinu, dok je Vlatko
nastavio da ratuje u istočnim oblastima. Tamo je početkom decembra potukao
jednog turskog pašu i pobio mu ili zarobio oko tri hiljade ljudi.
Turcima.
ljudi dođe u hercegovu zemlju i odatle počne rato- vanje protiv Turaka. Tokom
leta i početkom jeseni se govo- rilo o njegovom dolasku na Primorje. Pronosili su
se gla- sovi, pre svega u Veneciji, da Matija u stvari hoće da dobije u ruke hercega
zbog njegovog ogromnog novca. Vero- valo se, sasvim bez razloga, da herceg ima
milion zlatnika. Govorilo se isto tako da je između kralja Matije i hercega
postignut sporazum, po kojem će čitava hercegova zemlja biti predata Ugrima,
dok bi herceg dobio u zamenu Zagreb i posede u Ugarskoj. Teško je reći šta je
od toga bilo istinito. Najpouzdanije izgleda tvrđenje, koje potiče iz hercegove
okoline, da je aprila trebalo da ugarska vojska primi gradove na turskoj granici
— Soko, Tođevac, Samo- bor i JUTleševac, i da je kralj Matija obećao da će otići
u Beograd da bi sprečio novi veći napad na Bosnu.
Ništa od toga nije ostvareno, jer je početkom leta 1465. Isa-beg Isaković
započeo sa osvajanjem hercegove ze- mlje. Nije poznato šta je dalo povoda da se
otpočne ova akcija. Vidi se da je bes Porte bio uperen u prvom redu protiv
Vladislava, ali prilikom osvajanja Turci njisu gledali šta je čije. U avgustu su već
došli na domak Du- brovnika, a u septembru je okolno zemljište već bilo u
njihovim rukama. Tursko zemljište se dodirivalo sa dubro- vačkom granicom.
Hercegu je posle toga, po svedočanstvima savremenika, ostalo još samo nešto
zemlje u Primorju. Delom su ti ostaci bili oko donje Neretve, a drugim delom su
ih sačinjavali grad Novi s Risnom i neposrednom oko- linom. Vladislav se sa
svojom sestrom, bivšom kraljicom Katarinom, sklonia na dubrovačko ostrvo
Mljet. Herceg je tih kritičnih dana svojim nedoslednim držanjem sejao
nepoverenje između Venecije i Ugarske. Još ranije je bio ovlastio splitskog kneza
da u slučaju opasnosti posedne Krajinu da ne bi pala u turske ruke. Kad je ovaj
to učinio u vreme turskog osvajanja, herceg je bio nezadovoljan i tek krajem
godine dao svoj pristanak. Strahovao je da će ga zarobiti ugarska vojska koju je
sam bio izmolio od kralja Matije i koja je decembra 1465. stigla u oblast donje
Ne- retve. Bio je to odred od oko 5.000 konjanika pod komandom Jana Vitovca,
bana Slavonije i ugarskog velikaša Janoša Rozgonjija.
СЛОМ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ 768
Hercega je nasledio mlađi sin Vlatko, kome je palo u deo da još jednu i po
deceniju čuva bedne ostatke velike zemlje svoga oca koja se u ovo doba počela
nazivati Herce- govina. Vlatko nije dugo mogao pomišljati ni na kakav pokušaj
obnavljanja svoje vlasti u nekadašnjim očevim zemljama. Morao se
zadovoljavati time što je oslonjen na Veneciju branio ono što je ostalo izvan
turske vlasti. Teškoća je imao s bratom Vladislavom, s kojim je od ra- nije bio u
zavadi, i sa porodicom Vlatkovića, koja se vra- ćala u svoje nekadašnje zemlje i
otrzala ispod vlasti dru- goga hercega. Vladislav je u prvo vreme posle očeve
smrti bio plaćeni mletački zapovednik u Bosni, ali se u svojoj pre- vrtljivosti
ubrzo okrenuo južnoitalijanskom kralju Fe- rantu Aragonskom. Ustupio je
njegovim poslanicima dva ne- kadanja hercegova grada, jedan je verovatno bio
Visući u kojem se uoči smrti starog hercega držao Radič Banović, nekadanji
vlastelin Pavlovića. Na mletačku intervenciju Ferante se povukao, ali je docnije
povremeno pomagao her- cega Vlatka. U zapadnom delu slobodne Hercegovine
je si- tuacija bila sasvim konfuzna. Oko Počitelja su se držali Ugri, u
neposrednom susedstvu je delovao splitski knez, a oko Krajine, koju je Venecija
bila samo privremeno posela, i gradova Imotskog, Vrgorca i Visućeg otimali su
se Vlat- kovići i herceg Vlatko. Na kraju su se Vlatkovići učvr- stili u Krajini,
dok je herceg imao još 1467. Imotski i docnije ponovo dobio u svoje ruke Visući.
СЛОМ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ 770
Kralj Matija Korvin od 1466. punih nekoliko godina nije vodio ofanzivniju
politiku prema Turcima. Time su šanse za obnavljanje bosanske države naglo
opale. Od Tu- raka osvojeni deo Bosne je bio kao klin uvučen između ugarske
teritorije na severu i još neosvojenog pojasa na jugu, koji se prostirao od Kotora i
Dubrovnika preko donje Neretve, Krajine i Završaja do Jajca. Džajslabiji deo te
linije je bio prema ostacima Hercegovine. Tu se ona gotovo jedino i menjala.
Neposredno posle smrti hercega Stefana u turske ruke je pao Blagaj, omiljena
rezidencija Kosača, a 1468. Ključ, koji se uporno držao odsečen od preostalog
dela hercegove zemlje. Vlatko Hercegović je tu vodio akcije manjih razmera i u
jedan mah čak zarobio turskog vojvodu Ahmeda i odveo ga u Novi.
Turci su baš tada postali ofanzivniji. U jesen 1471. su osvojili tvrđavu Počitelz na
Neretvi u kojoj se ugarska posada držala skoro šest godina. Te i sledeće godine su
preduzimali velike provale u Hrvatsku, slovenačke zemlje i Istru; 1470. su izdvojili
hercegovu zemlju iz dotadanjeg bosanskog sandžaka i osnovali posebni sandžak sa
sedištem u Foči.
22*
СЛОМ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ 777
Na drugoj strani, i kralj Matija je učinio 1471. kru- pan korak, obnovivši bosansko
kraljevstvo, naravno u onim okvirima koji su bili pod njegovom vlašću. U početku on
nije mislio na takav korak, već je, kao što je rečeno, tražio od Dubrovčana da na njega
prenesu sve što je pri- padalo Stefanu Tomaševiću. Pa i sada nije postavljanje kralja
izvršio u interesu Bosne već da rasturi jaku opo- ziciju koja se protiv njega digla u
Ugarskoj. Važnu ulogu je u njoj igrao velDkaš Nikola Iločki, te ga je Matija pridobio i
vezao za sebe učinivši ga, uz saglasnost ugar- skog sabora, kraljem Bosne. Nikola se u
jesen 1471. krunisao u Jajcu i šest godina vršio kraljevsku vlast. On je imao ambicija da
proširi vlast i nad delom Bosne koji je bio u turskim rukama. Mada nije bio beznačajan,
kao što se mi- slilo, nije imao dovoljno snage da potisne Turke. Tražio je veze sa
hercegom Vlatkom i Ivanom Crnojevićem i upu- ćivao im preko Dubrovnika svoje
poslanike. Izvesne nade js iobu 1)I11ali obnopi ofašmšk.* dslitnostm kril.i Mitmjs Korimni
moole Japršetka ratoni u Češkoj m Pol.ekoj. Kra- jem 1*1711. (mkčm! je Šibpc, m oenojmo
ga iočetkom eledećs: go- dine. Tada je i srpski desio-g Vuk 1’rgureiić, koji je za- jedno s
Nikolom Iločkim i Vlatkom Hercegovićem važio kao borac za obnovu balkanskih
država, provalio u Bosnu opustošio Srebrnicu i Kučlat i napao Zvornik.
Čim se osetilo da Ugri teže daljim ratovanjima u Bo- sni, sultan je pribegao opet
postavljanju bosanskog kralja, da bi paralisao uticaj Nikole Iločkog. Ovoga puta je oda-
bran Matija Vojsalić, jedan od potomaka Hrvojevih. On, međutim, nije bio zadovoljan
turskim imenovanjem, već je preko Dubrovnika stupio u vezu s Matijom Korvinom da bi
ga i on priznao. Kad su Turci za to saznali opseli su šest gradova ovog turskog vazalnog
kralja. Matija Korvin je zato poslao kaločkog nadbiskupa i Stefana Batorija u pomoć
opsednutom Vojsaliću i oni su ga krajem juna 1476. oslobo- dili. Nije poznato, na žalost,
ni šta je bilo s njegovim gradovima ni s njim lično. Više se u izvorima ne po- javljuje. Na
ugarskoj strani, naravno, ok nije ni mogao pretendovati da bude kralj Bosne, jer je to već
bio Nikola Iločki. Već sledeće godine je i on umro i time se zavr- šava istorija .
obnovljenog bosanskog kraljevstva. Na bo- sansku krunu se nije zaboravilo ni pred kraj
veka, još 1490. se u pregovorima između Matije Korvina i cara Fri- driha III pravila
kombinacija da vanbračni sin Matijin Ivaniš Korvin postane kralj Bosne i Hrvatske. Ali
22*
СЛОМ БОСАНСКЕ ДРЖАВЕ 778
već i pre toga i posle toga, u borbama oko ostataka bosanske državne teritorije koje su
trajale sve do početka XVI veka, samostalna bosanska državna tradicija nije igrala nika-
kvu ulogu.
ugarsko pojačanje od hiljadu ljudi već bilo na do- mak Novog, on je pristao po
sporazumu s Ajaz-begom da preda svoju kulu i pođe s porodicom u Tursku.
Time je sam svojom voljom prekratio život poslednje slobodne i samostalne
tačke koja je ostala od bosanske države
22*
./
NAPOMENE I PRILOZI
NAPOMENE
1 Maigo Ogđ1P1, II tedpo Le dI 51arg ćoddl sottoiatpep1e AeŠ ZsćgaustG, Rezago, 1601.
2 SNassoto sI R1e1go G^issap, Soršzo Nz1teIo s1edI appaI (I Ka^za, Uepegja, 1605.
3 O izvorima Orbinijevim up. N. Radojčić, Srpska istorija Mavra Orbinija, Beograd, 1950, 41
—53.
4 Up. V. Ma2igats, Ggiop sGidto^askod ć1$1othka Jako^a [^ikate^Gsa, Kagos1pa zŠppa 8
(1924) 121—153.
5 Joappez 1-is1i5, Oe tedpo Oa1taIae e( StoaIae Š)t 1 $eh, At51:e- 1os1at1, 1666.
6 1oapp18 1.isi 1p5stGrIope Ba1taIsae, No1ae ad Metopa1e RaiP s1e Rai1o. Io1ae as!
Ra1asIšp Gizsit... UepeŠz, 1673.
7 Skoro doslovno je prepisana iz Dikanža istorija Bosne u spisu SagoI s1i Ggezpe BotJpJ s!i
Sap§e( ŠuthsgLt ueSiz e( po^it, Ivana Totke Saskog. Up. N. Kas1ojb1s Oge giGsćNd$1ep
Oatz1e11ipdep 152-153.
8 O Vitezoviću up. V. K1a1s, 2 GUO ( I d.je1a Rau1a NŠeta UIego^hsa, 2aegeć, 1914.
9 I.. A. SeććagsI, SezsćGsMe s1et KeGsće Vozpgep ipv. Eata, u Se- 5sć1sć1e s1e5 Ke1sćez
Čpeagp ip<1 <1eg s1aši uegćips!epep 31aa1ep II, ^e1r21b, 1780.
.G. X. Rejas2eU1sć, Š ZGOGŠ Zegugae zei soIodša XIII &e $(aGi gedt e( geIdšpi Zeg^gae, ak
ehogsOo a<1 /gpetp, 5Gg;e a zaesi1o VII. as! XV, So1osae, 1797. Bosni je posvećen
dvanaesta razgovor.
11 Jovan Rajić, Istorija raznih slavenskih narodov, najpače Bol- gar, Horvatov i Serbov I
—IV, Beč 1794.
12 J. Sć. Epee1, SezsćGrMe uop 3etĐGep ipA VozpGep, Na11e, 1801.
13 Delo se vezuje za ime D. Farlatija iako ga je u stvari zasnovao Rć. ŠseriI, a dovršio
J. So1e!l. B. Rag1a11—J. So1eI, ŠutGsitp basgit I—VIII, UepeŠb, 1751—1819,
Up. i Assezzgopez e1 sottesIopez aIŠupsit Zasgit (1e1 R. B. Rag1aI ais^oge J. So1eI,
es1. R. ViNs, Zirr1ešep1o a1 ViIeŠpo sI agsćeo1oeJa e b1opa (1a1ta1a, 5rŠ, 1910.
14 Građa za ovo delo se čuba u Zagrebu, zatim u Padovi up. M. Zatp- §a 1oU1S, SgaLa
ga „ŠuNsit zasgit" zasi^apa i RaLoš, 2ćogšk N1bŠg1J5ko2 1P51.11i1a JA21J 3
(1960) 419—431; a jedan deo i u ve- necijanskom Mizeo Soggeg, kako je upozorio
M. Pantić, Prilozi KJIF 28 (1962) 268.
15 RćŠrriz ać Ossć1eu1a, ErIote Ve1izŠit VozpepzGz rgogpp- sGae, 1765.
16 Značajniji njeni predstavnici su M. Nedić, M. Batinić, J. Je- lenić.
17 Jukićevo interesovanje za bosansku istoriju dolazi do izražaja i u časopisu
VozapzkG rgGja1e1j I—III (1851—1861) koji je sam ispu- šavao.
18 A. Maikov, IstorJl serbskago lzika po pamltnikam. pisan* ik kirilicek), e svkzi s
istorgep naroda, Moskva, 1857; srpski pre- vod T>. Daničića: A. Ma&kov, Istorijl
srbskoga naroda, Beograd, 1858, 1876*.
19 I. Kiki1je\g16, 1g^ab.sG Gg IzNpa g ro^e1ja ćozapzkŠ, Agk1\' ga ro- uje51p1si
ji80b1auepbki 2 (1852) 1—34.
20 R. M1k1o51sć, Mopitpep1a begćGsa $res1apIa ć«^OJtat 5egć1ae, Vo- bpae, IadizI,
U1eppae, 1858.
21 M. PJpcić, Spomenici srpski I—II, Beograd 1858—1860.
22 V. K1a1<5, Rou(eb( Vozpe bo rtorazI kta1je^zNja, 2aegeć, 1882.
O Klaiću up. J. Šidak, Enciklopedija Jugoslavije V (1962) 252—253 sa
bibliografijom najvažnijih radova.
23 V. K1a1s—I. VojpJb1S, SezsćGsć1e ^op Voztep, 1_,e1r218, 1885, mađar- ski prevod:
Iaeu Veszkegek 1890.
24 O njemu up. V. Novak, Franjo Ranki, Beograd, 1958, bibliografija
radova Račkog: V. 2a§ogbku, Rgapdojb NaskJ e1 1a gepa155apse
5s1ep1Š^ie e1 ro1Š^ie (1e 1a SgoaIe (1828—1894) Rag15, 1909, 231—242.
25 Prvi put objavljeno u Radu 7—10 (1869-1870), drugo izdanje u zborniku u
spomen Račkog: Vogđa JigpGć 31oiepa ga dtga^pi peo<1gl- zpoz1. VodotpŠ G
ra1aget, Posebna izdanja SAN 1-HHHU11, Beo- grad, 1931.
' 28 B. Petranović, Bogomili. Cr kea bosanska « krstjangs, Zadar, 1867. Shvatanje
Petranovića je podrobno izneo J. b1s!ak, RgoŠet „bozapzk e st k^e“ i paZ oj
Gzsot godga/ 1j 1 o<1 Re1gapo^gsa b.o S1i$sa, Ka<1 259 (1937) 38-45.
29 Rad Ruvarca na bosanskoj istoriji je posebno prikazao V. Ćo- rović, Glasnik
Istorijskog društva u Novom Sadu 5 (1932) 220—228. Bibliografija Ruvarčevih
radova: N. Radojčić, Spisak radova Ilariona Ruvarca, Spomenica Ilariona Ruvarca,
Novi Sad, 1955, 151-161.
30 O Kovačeviću up. V. Ćorović, Godišnjica Nikole Čupića 34 (1921), 289—306 sa
bibliografijom Kovačevićevih radova, 302—304.
31 Up. Spomenica Stojana Novakovića, Beograd, 1923, bibliografija, u Godišnjaku SAN
24 (1910) 316—109.
СИМА •Б.ИРКОВИЂ.
785
5 5spr^ogez getit NipdatGsatit 1etrote s!isItp geditpsJie 8(GgrGz Atra<Iapae de&1atit, e<1.
5gep1re1egu I., Vis1are51, 1938.storija Bosne, Beograd 1940, 51—93: G, bšs, Št$ka
irgp^a i Oa1tas\jh g Rapotp, Iagsk1pa z1ag1pa 1 (1922) 17—22; V. Ćorović, Teritorijalni
razvoj bosanske države u srednjem. veku, Glas 167 (1935) 5—9; K. Ji- reček, Romani u
dalmatinskim gradovima u srednjem veku, Zbornik Konstantina Jirečeka II, Beograd 1963;
R. Zkok, po1aga k 51o^epa pa MebNetap, 2rŠ 1934.
/
2. JUŽNI SLOVENI
Literatura: S. Stanojević, O Južnim Slovenima u VI, VII i VIII veku, Glas 80
(1909); V. Ćorović, Historija Bosne 95—116. G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd
19592, 90—91, 98—101,
118— 121; V. SgaJepaieg, Mekaj ^rtazapj Gg <Jo5e pa$eŠ^e Jigtć 31o- ^apou,
2§os1ou1p5kj sa8or1z 4 (1950) 23—126.
1 Pregled literature o „dvostrukoj seobi“ daje B. Ferjančić, Vi- zantijski izvori za
istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd, 1959, 39—41, 47—49, nap. 117, 148, 159, u
komentaru vesti Konstantina Porfirogenita o doseljenju Srba i Hrvata.
2 O rasprostranjenosti srpskog plemenskog imena na teritoriji Bosne, sačuvana su
svedočanstva iz docnijih vekova. U poveljama bana Mateja Ninoslava, stanovnici
Bosne se kao „Srbi“ suprot- stavljaju Dubrovčanima koji se nazivaju „Vlasi“. JB.
Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I, 8, 9—10. U povelji bana Stjepana II
Kotromanića iz 1333. kaže se da su od četiri povel»e „dvie la- tinsci a dvi srpscie",
Isto 46. Još i u prvoj polovini XV v. stanovnici oko donje Neretve nazivaju se Srbi,
M1k1o$1sć, Mopi- tep1a begknsa 377, a srpsko ime se upotrebljava i za deo stanov-
- nika zemalja Ivana Frankopana oko Cetine, V. bigtt, As1a StoaIsa 434. Nema,
međutim, nikakvog razloga da se na ovim podacima insistira, niti da se oni
prećutkuju, kao što se i jedno i drugo činilo u diskusiji o „pripadnosti"
srednjovekovne Bo- sne. Čitav razvoj posebne bosanske države vodio je u pravcu
stvaranja osećanja povezanosti i solidarnosti stanovništva u njenim okvirima. Otuda
se naziv Bošnjani za stanovnike bosanske države javlja daleko češće od srpskog
imena i potiskuje ga čak i u oblastima koje su iz sastava srpske države srazmerno
kasno ušle u sklop Bosne. Jedva se može sumnjati da su i kod nas, kao i u mnogim
evropskim zemljama, državne tvorevine predstavljale „kalupe“ u kojima su se
izlivale narodnosti, bilo stapanjem ele- menata različitog porekla, bilo izdvajanjem i
individualisanjem delova iz celina istog porekla. U Bosni je takav proces preki- nut
turskim osvajanjem. Nema nikakve veze između karte raspro- stiranja nacionalnosti
na zemljištu Bosne u XIX i XX veku i srednjovekovne bosanske države i
plemenskih imena iz ranog srednjeg veka. Etnički odnosi u Bosni najnovijeg
vremena izrasli su iz verskih odnosa uspostavljenih u periodu turske vlasti. Zbog
toga je pitanje, da li srednjovekovna Bosna pripada isto- riji jednog ili drugog
susednog jugoslovenskog naroda, iz osnova pogrešno postavljeno.
3 Ova lista koju je sastavio R. 5kok, Bo1agak 51ouepa pa MesMegap bi bila daleko
veća da su uzete u obzir i pozajmice koje postoje »1 u srednjem i novogrčkom, koje
su mogle doći p grčkim posredstvom.
4 V. 5r. Kas1oj 1S1S, 1~a (1a1 e s1e 1a sopuegzgop Ae$ Z egdez, Vugaps^op 22
(1952) 253—257. Pojava hrišćanskih imena kod članova vlada- lačke porodice ne
znači, naravno, da je izvršeno pokrštavanje čitave zemlje.
Borić i njegovi potomci, Glas 182 (1940); N. Ra- dojčić, Društveno i državno uređenje kod
Srba u ranom srednjem veku po Barskom rodoslovu, Glasnik Skopskog naučnog društva
15—16 (1936); V. Ćorović, Historija Bosne 120—164; G. Ostrogorski, Vizantija i Južni
Sloveni, Jugoslovenski istorijski časo- pis 1 (1963).
1 Najveći deo istraživača je saglasan da vesti o bekstvu Ljude- vitovom treba vezati za
teritoriju Bosne, razlikuJu se samo na- gađanja o tome koji*bi deo Bosne došao u
pitanje. Pregled stari- jih mišljenja daje A. Vađ1s, O rIapji /oppggapja 62—63.
2 O imenu Bosne up. M. Budimir, Pitpep potte VagćGpiv, Glas 236 C959) 57—64.
Naziv Bosna bi poticao od ilirskog imena Vasćtiz.
3 Bilo je mnogo pokušaja da se utvrdi mesto na kojem su se na- lazila ova dva grada.
Up. B. Ferjančić, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd, 1959, 58
—59 nap. 203 i 204. Rezultati, međutim, nisu nimalo pouzdani.
4 To se uzima kao nešto samo po sebi razumljivo, iako bi upravo docnije širenje imena
Bosne, uporedo sa širenjem državnih granica, upućivalo na veliku opreznost. Up. V.
'B.orović, Terito- rialni razvoj bosakstse drlsave u srednjem veku u Glas 167 (1935) 17.
5 F. Šišić, Letopis Popa Dukljanina, Beograd—Zagreb, 1928, 439— 441, izneo je neke
razloge zbog kojih bi se moglo verovati da Du- kljaninova pričanja o ratovanju
Časlava sa Ugrima imaju „vero- dostojnu istorijsku jezgru“. Na prvom mestu je
činjenica da je ime Kuz odnosno Sćuz, koje letopisac daje ugarskom zapovedniku,
poznato iz ugarskih izvora XII i XIII v. Osim toga, mesto S^eIpo, kod kojeg se
odigrao srpsko-ugarski boj, postoji kao Cvilin upravo u župi Drini koju je Časlaa
navodno darovao Tehomilu koji se proslavio u bici.
6 Up. R. Zkok, JiGpG 31ouet » (itzkg patosI, Jieob1ouepbk1 1z1og1zk1 Sa- 5or13 2
(1936) 4—6.
7 V. SOGOU1<5, NŠopja Vo$pe 101—102.
8 Nije jasno na koji način je Ugarska potčinila Bosnu. Hipoteza J. Rai1ega, Kako {
kab.a je Vo$pa rt%ra1a 1Jdat$koj, S1azgpk 2eta1j- zko§ tigeja 2 (1890) 119—123, po
kojoj Ugri u- Bosni nisu zatekli državnu organizaciju, s razlogom je kritikovana. Up.
B. Nedelj- ković u radu nav. u sledećoj napomeni.
9 Nasuprot ranijim istraživačima koji su smatrali da je Borić poreklom iz Slavonije,
odnosno Bosne, B. Nedeljković, Postojbina prvog bosanskog bana Boriča, Istoriski
časopis 9—10 (1959) 55—69, smatra, na osnovu Borićeve povelje koja se javlja
među poznatim lokrumskim falsiflkatima, da je ovaj ban bio humskp velikaš.
10 Car Manojlo se u svojoj tituli nazivao, između ostalog, i baHiapkb;, oouur 1kod,
rooeutJhbd, hro^at^bd itd. O arhaičnosti i ne običnosti ove veoma opširne
Manojlove titule up. S. Ob1go§og5k1, A^(okta(ot g $atpod.t 2as, S1a5 164 (1935) 100
nap. 1.
Druga glava
1
2 1ta 214—216, RapE 1855; Honorije III: MOć Er1$1. rop1. Eot. 1, 1883; Grgur
IX, na istom mestu; Inoćentije IV: E. Veg§eg, 1_«5 ge- §151ge5 (1’1pposep1 IV, I—
IV, Rag15, 188—1897.
3 A. Tće1peg, Ue1eta topitpep1a 31a^ogit MetgoIopaIit ć1&(ot1at Ši$1tapIa I, Kota,
1863.
4 A. Tćeteh, ~\/e(ega topitep(a NG$1otGsa Nipdathat zastat Ši$(tap- Oa I—II, 1859-
1862.
5 Izdanje je daleko od toga da bude besprekorno, ali je, uz sve svo.te nedostatke
НАПОМЕНЕ 789
dragoceno. Pored netačnog čitaša i sličnih omaškl, ima slučajeva da su ispali čitavi
redovi. kao kod povelje kralja Stefana IV, gde je ispušteno mesto sa imenom bana
Borića. ZtŠkJaz, OGrGotapbkg gbottk II, 98. Na ovaj period se od- nose tt. II, III i IV.
6 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I, Veograd—Sr. Kar- lovci 1929.
Kulinova povelja je sačuvana u tri teksta, od kojih se jedan čuva u Lešingradu, a dva
u Dubrovniku. U novije vreme je pokrenuta diskusija o tome koji je primerak
originalan. J. Ugapa, Ra I je &a6i^ap opr1pa1 g&rta^e KiNpa bala, Kas1o\'1 31ago-
51auep5koe gpbŠii 2 (1955) 9—44, smatra da nijedan od sačuvanih tekstova ne
predstavlja original. S. Sgetobšk, Opdta1 ro^e1je KiIpa 1>apa, S1azp1k 2eta1j5koB
tigeja 12 (1957) 195—213, dokazuje di je orginal isprave u Lsnjigradu.
790
7M. Ko5, Oiđgoiasko-4gr5kg ido^op s1o &gesIpe 13-od g>eka, Glas 123 (1927) 40
—65; S. Sgetobtk, Vo&ip&ke j ćitzke ro^e1je $te<Gpjed ieka, S1a5P1k 2eta1J5ko8
tigeja 3 (1948) 103—130.NAPOMENE
8 S. Tgiće1ka, Ma1r13 K i Ipa & apa, SPaašk 2eta1J5ko§ tigeja 10 (1898) 617-622.
9 Docnija čitanja: V. Ćorović, ban Kulin, Godišnjica Nikoli Ču- pića 34 (1921) 13
—*1. R. ApbePs, Ke^gggja sIapja KiPpoue r1o<^g, a1a5P1k 2eta1jzko§ tigeja 15
—16 (1961) 288—308; J. Kovačević, prvg* k.gesari ćirilskih potpisa na Balkanu,
na istom mestu 309—316.
10 O Rajneriju up. A. Vog5(;, Oge Kagćatet, ZkiIeagČ 1953, 19—20; po- slednje
izdanje njegovog spisa A. Oopdajpe, 1/p Stag(e peo-tapgsćeep s1i XIII1 zges1e, 1e
„1lđeg s!e diođiz rgts1ri5“, zit s1'ip {ga§tep(; <Je gCie! sa1ćage, Eota 1939.
Zagrebački rukopis, možda najsta- riji među svim sačuvanim, objavio je O.
Kp1e\ua1s1, Ujeto<1o5(ojpo51 1a1gpzkgć gg^ota o bozapzkgt ktzgjapgta, Kas! 270
(1949) 190—238.
11 A. Oopdate, 1m ćgegatsćge sagćate ep PaNe, Agsć1\Adt Rga^git RgaeŠsaSogit 20
(1950). Podatke iz vrlo teško pristupačnih Dondenovih publikacija izvora
saopštio je A. Bo1oujeu, Mogp ro- b,asG ga Gz1otgji peotapgćejzkod rokte(a i
PaIjG g Vozpg, SNazšk 2eta1jzkob tigeja 8 (1953) 329—334.
12 A. OopsJate, La ćgetatsćge sa(ćate ep KaIe I. 1^e „Ie ćetezg Sa(ća- totit t
1;Ot6ats1Ga“, Agsćhušp Gga1git RgaesPsaSogit 19 (1949) i prilog- A. Solovjeva
naveden u prethodnoj napomeni.
13 Objavio ga je N. RJeŠeg, Oge ipdatgzsće Potgtkapetrto^gpg uop gćtet Stip&ipd đgz*
git Ta1atep^et-špz(ipd 1241—1242, 2ig1sć 1913, 143—146. Odlomak koji se
odnosi na Bosnu preštampao je J. 2js1ak, „Ess1ezga Zs1a^ota&“ g tgzgja
Aotgtkapasa i Vozt, 2đogšk Šogog'- zko§ {aki11e1a i 2a§geđi 3 (1955) 39.
14 1. BAN KULIN
15 Literatura: V. Ćorović, Ban Kulin, Godišnjica Nikole Ču- pića 34
(1921) 13—41; S. Ćirković, Jedan prgigog o banu Kulinu, Istoriski časopis 9—10
(1959) 71—77.
23»
793 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
1292, stavio Rastudija iz sinodika u XIII vek. I kad bismo sa sigurnošću mogli
premostiti taj jaz, ostalo bi samo da je Rastudije bio istaknuti bosanski jeretik,
poznat u srpskim pravoslavn>š krugovima i u tradiciji sal1e bosanske crkve.
B. Kp1e\ua1s1, UjetobozSojpozS 216—7 n. 14, je, s druge strane, po- mišljao
da bi osnivača bosanske crkve mogli naći u Belizmencu, koji se javlja na
prvom mestu u dva rukopisa srpskog sinodika. Bio bi to veronski katarski
biskup Ve1agtapda, koji je bio pri- siljen da prebegne na Balkan. Ovoj
identifikaciji ne ide u prilog ni fonetska bliskost imena. Traženje osnivača
crkve se pokazalo, kao što se vidi, sasvim jalovo.
5 M. Vagas1a, 31<1akou rgođ1et 400—102.
26 Treća glava
27 PREVLAST UGARSKE I ŠUBIĆA (1250-1322)
28 Izvori
1. UGARSKA PREVLAST
Literatura: V. Ćorović, Historija Bosne 205—216.
1 O Mačvanskoj banovini up. M. OtJb, EpsGMoreAgja Jido$1a- tje V, $. V.
2 Up. M. Dinić, Oblasg kralja Dragutina posle Deževa. Glas 203 (1951) 61—82
i dodatak Istoriski časopis 3 (1952) 249—251.
3 S. Sgetobtk, Vo$ap$ke G ćitp&ke ro^e1je &teb.pjeda ^eka, S1a$p1k
2eta1j$koe tigeja 1 (1948) 125—127), detaljno je opisao poslednju
Ninosavljevu zakletvu na kojoj se jasno opaža da je ime Nino- slav strugano i
preko njega ispisano „Stepan". Čremošnik je pomišljao na eventualnog brata
Ninoslavljevog, V. Mošin, NJ- 51opjbkJ hđogtk 2 (1949) 317 na njegovog
sina, ali ne treba od- baciti ni mogućnost, bar isto toliko verovatnu, da je
tekst po- služio još jednom docnije prilikom obnavljanja ugovora i da je tom
prilikom zamenjeno ime.
4 Up. I. ONdo, Tće OotebIs Epetu: Tće Eaz1egp 31aue$ hp Tizsapu hp 1će
Roig1eep1ć apsZ PLeep1ć Sep1;ipe$, 5resi1it 30 (1955) 321—366. V. Utaiet,
Tg§o\apa đo$ap$k1t gođ1jet 1okot XIV ueka i Biđgou- P1ki, Apa11
Š$1opjzko8 1p$iŠ1a i BiđgoupJki 2 (1953) 125—147.
5 M. Dimić, Sote$ Sop$1apIpi$, Zbornik radova Vizantološkog in- stituta 7
(1961) 3—10. O borbama u Srbiji up. M. Dimić, Odnos iz- između kralja
Milutina i Dragutina, Zbornik radova Vizanto- loškog instituta 3 (1955) 49—
82.
33 Izvo-ri
1 1-j. TćaPosgu 1z1gaG1uapja o roz1apki đozapzke ćapou^pe za pagos1- 1np
obgjgot pa roue1je Kogteps15kob agćjua, S1azp1k 2eta1J5ko§ tigeja 18
(1906) 401—144 (za 11 gak51gt1-a) [= UkČbbepbsćaIPsće MI- (ePip^ep 11
796 СИМА 'Б.ИРКОВИЂ
2. OSVAJANjE HUMA
44 Literatura: V. Trpković, Kad je Stepan II Kotromanić prvi put prodro u Hum ,
Istoriski glasn*ž 1—2 (1960) 151—154; V. Trpko- vić, Branivojevići, Istorijski glasnik 3
—4 (1960) 55—84.
1 M. Dinić, Sote$ SopzSapNpiv, Zbornik radova Vizantološkog instituta 7 (1961) 1—
IЛитератЈфа: Ф. Шишић: Пад Младена Шубића, бана
хрватскога и босанскога, С1а5П1к 2ета1]5ко§ тигеја 14 (1902) 335
—366; V, К1а1с, ВтИзпзкГ кпего^х 118—139.
799 СИМА 'Е.ИРКОВИЋ
11.
2 M. Dinić, Dubrovački tributi. Mogoriš, Svetodmitarski i Ko- navaoski dohodak,
Provižiun braće Vlatkovića, Glas 168 (1935) 207—217.^
3 V. Trpković, Oko „Ustupanja" Stona i Pelješca Dubrovčanima (1326 —1333)
Istorijski glasnik 1 (1936) 39—60.
4 Znatno docnije je Vojislav Vojinović potezao pravo na Ston i Pelješac jer je bio
knez humski: Eeo bit soteb Sće1t1, e! rip1a 51a&t eb1 Be<3e5 sotIit Sće1t1, Ia ^io<1
tea eb1. J. Tadić, Pisma i uputstva Dubrovačke Republike I, Beograd, 1935, 7.
5 K. Lgebek, Boćodak biJpbkj, 2ćogtk i b1aui \^a!gob1aua Ja§16a,
- VegPp 1908, 527-542.
4. BOSANSKA CRKVA I NjENE SUPARNICE
48 Najznačajnija u tom pogledu je izjava Jakova Beka pred inkvi- zicijom u Torinu
1387. o putovanjima ljudi iz Lombardije u „Skla- voniju“. Sam Jakov je bio
poslat „t 5s1aUošat rgo <Jos1g1pa rge- (Ps1a t1e§gaI1eg asJsIzsepJa e1 reg!es1e
a ta@151pz 1ć1s1et sot- togap1Jćib“. Ispravnost teksta više ne dolazi u pitanje od
kako je B. Kšei/aŠ, Ujeto<1oz{ojpo$1..., Kas! 270 (1949) tab. 8, objavio snimak
saslušanja na kojem se jasno čita da se Jakov spremao da ide „t 1oso sIsNig
Vohepa ^iG 1osiz zićez!; sš<1at (1ot1po (IsIig aŠapiz <3e Vohepa e4 zićez!
<3js1i5 (Zottiz ge§1 Kaz5epe“. Za predstave lombardijskih jeretika o Vosni je
izvanredno ka- rakteristična ova kontaminacija. Oni su znali da je vladalac Bosne
bio ban, ali su isto tako saznali da Bosnom vlada geh KazzGe. U vreme kad se
Jakov spremao na put vladao je kralj Tvrtko. U čemu se sastojala promena nije
bilo jasno tako je došlo do zanimljivog udvostručavanja: ban Bosne je potčinjen
kralju Raške
800 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
56 BOSANSKE DRŽAVE
57 Literatura: M. Dinić, O Nikoli Alto.manoviNu, Beograd 1932, 10—
16.
11. TVRTKOVO KRUNISANjE ZA KRALjA
801 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
67 Peta glava
69 Izvori
1 G. M1k1ozJsć, Mopitep1a 8egć1sa, \\Čep 1858; 5. Mo^akogps, 2akopbkJ
brotep1S1 zgrbkjć geta1ja bge<Jpje§a ueka, Beograd, 1912.
НАПОМЕНЕ 803
8 N. 1og8a, L/o^ez e1 e^sStaIz roit zetšg a 1’ćGz1ogte Aez stogzzabez ai XV* zges1e
II, Rag1z 1899.
9 Ovaj period zahvataju knjige serije Ke{ogtaNope5 30, 31, 32,
33 i 34. Praznina postoji u godinama 1399—1402. i 1404—1406. vero- vatno
stoga što su knjige uništile porodice čiji su članovi učestvovali u pokušaju
pobune (vidi str. 197) kao što je primetio već K. Jireček, AGSMU Šg z1aU15sće
RćNo1oe1e 19 (1897) 586. Od 1415. godine se zapisnici Veća vode u posebnim
knjigama od kojih su obrazovane serije As1a sopzNN Ma1op5 (za ovaj pe- riod
t. 1), As1a SopzNN goea1ogit (t. I, 2) i As1a Mtopz sopzNN (t. 1, 2). Serija
11,eMege e sott1zz1op1 sN 1,euap{e je za ovaj period daleko brojnija, ali još
uvek ne potpuna. U nekim godinama su uz uputstva sačuvana sva pisma upućena
poslanicima u toku njihove misije. Dragocena su isto tako i pisma Dubrovnika
stra- nim vladarima, naročito ugarskom kralju. Na bvaj period se odnose tomovi:
4, 5, 6, 7, 8.
10Uz poznate velike serije, značajne pre svega za istoriju pri- vrede: B1ueg5a
Sapse11ape (t. 28—12), O^uegza ^o1ape (t. 10—13), Tz- z1atep1a (t. 7—11)
veliki značaj dobijaju Ilđeg ta1ePs10git (t. 1—5)
1, atep1a (Ze {opz (t. 2—5).
11 U tomu I zbirke navedene u nap. 10.
12E. Mb1ušg, 2zGdtop<1kogG ok1e^e11at I, N/1 i N/2, Vis1are51, 1951-1959.
13Tom. UO1. X i. 1—6.
14Navodi ih Šišić u svome ggregledu izvora za bosansku istoriju (v. str. 83): 5.
Vagađ^z SoLeh (Ir1otaIsiz zastg Kotat Gtreti sotIit jatŠae Te1ekg <1e Zgek I,
Vis1are51:, 1895; I. Nacu—1t. Nadu— B. ^eeće1u—E.Kattegeg, SoAeh
<Ir1otaNsiz <1otiz zetotgz sotg- 1itp 2gsću de 2Gsć e1 Uavopkeb IV—VIII,
Vis1areb1, 1878—1895; J. Nag1, Zortop 52ađas! k1ta1u uato 5 1bNepe1e.
Ok1e^6Iat I—II, Zorgop 1889— 1891; S. Iaeu, A padutpgćIug e$ ztLataG dtbj
НАПОМЕНЕ 804
76 u kojem se opet
24 S. Ćirković: Istorija srednjovekovne bosaishe države napraviJgi popis
ne javlja eventualna Jelenina po- velja. 1-1e1. <J) 1-eu, IV 80.
3 Samo nekoliko godina kasnije, Dubrovčani, su tvrdili da se obnavljanje ugovora
vrši aL odph tpMasgop sI $edpot poio. L-e!.. sP 1^eu. IV 1 90. Kraljevi koji su bili
zbačeni, pa docnije ponovo došli na vlast, potvrđivali bi ponovo sve ranije
ugovorne po- velje, pa i svoje eopstvene. Sve to pokazuje da bi želja Dubrov-
čana u pogledu ugovora bila ispunjena da se na Jelenu gledalo kao na pravoga
kralja. Ovako je i u ugovornim odnosima na njenu vladu protegnuta povelja
Dabiše, na koju se Jelena, uostalom, pozivala i posle dolaska Ostoje na presto. V.
niže str. 369 nap. 16.
4 Kada je otkrivanjem greške u Jorginom izdanju, M. Gecić, Prilog bosanskoj
istoriji (1397—1399), Istoriski glasnik 1—2 (1953) 56, definitivno uklonjen iz
bosanske istorije tobožnji pretendent iz 1397, za koga su neki smatrali Ostoju, a
neki Tvrtka II, jedan novi izvor nam uvodi drutog neočekivanog pretendenta. On
je u stvari poznat iz hronike Ivana Turocija „geh 1kasć“ kontami- niran sa
vojvodom Isakom. Kako je tamo vezan za Vrhbosnu i Turke u doba Mehmeda I,
V. K1a1bi, Tko je 1o „teh Ikasć“, Vo5pep51a 2aegeć, 1879, 12—15, nije bilo teško
da pokaže da se čitavo ka- zivanje odnosi na turskog vojvodu Isaka. Pokazalo se,
međutim, da je Turoci ovog „1kasć“ našao u svojim izvorima i netačno uklopio,
ali da to nije fantom. Nedavno je u izvodu objavljenl jedna povelja kralja
Žigmunda iz 1397, kojom se daruju sinovi Petra i Jovana <1e MasćesJopua,
zaslužni zbog ratovanja kod Ni- kopolja i rgo pese hei 0SS1510pe 1kasć JII
1ksop1$ rto tede Vozpe ze detepOz, potučenog prošle godine u tamiškoj županiji. E.
Ma- 1ui$g, 2$Gdtpop&koN ok1e^e11b.t I, Vi<3areb1, 1951, 513 reg. br. 4653.
- Up. K. 01>ettaueg~1. K. Notgia1, E§u ćišap1b1a e1e1e S5 tpkos!e5e a Mosćasv
kogiI euCgedekćep, Zgagadok 93 (1959) 777—79 nap. 19 i 29. Iako je ime i oca i
sina teško prepoznati i otkriti naš oblik, ipak se može ući u trag ovoj porodici.
Ona je pripadala pristalicama i saradnicima Horvata i Paližne u vreme naj- žešćih
borbi protiv Žigmunda Luksemburškog. Već u junu 1387. Žigmund je hvalio
Ladislava Lošoncija što se istakao u borbama asZuegbib pob1go5 tŠe1e5 as geeš
pob1p aeti1ob e1 s1e- rges1a1oge5, 81bpap1eg Joćappet e1 1^as1151ait Š 105 ReŠ
{1Š Rai11 s!e Nop^aI, as Joćappet SgisIegit Š1it Joćaptb <1e Ra1u5pa, Etegjsit
Š1it diop<1at Aps1geae ^'auuode, 1kasć e 1 U/ 1k jto$ 1k1oN$ d.e Otuaia as
se4egob... E. Uagji, Ok1e^Šat a Totaj-petgeied&eI 1o$opsgG V&p{1u-s$a16(1
1bt1epe1&ćeg I, Vis1are51, 1908, 390. Nema ni- kakve sumnje da je u oba slučaja
reč o istoj porodici, iako je ime oca nejednako čitano.
5 U istočnoj Bosni su svakako njihove zemlje, Đ. Mazalić, Kraj iz koga su Pavlovići
poreklom, Glasnik Zemaljskog muzeja 4—5 (1950) 219—223, dokazuje da
Pavlovići vode poreklo iz okoline Sarajeva. Iako nije sigurno da je Pavle
Radenović početkom XV veka go- spodario Vrhbosnom, za Mazalićevu tezu
govori činjenica da je Pavle posle ubistva 1415. sahranjen baš u Vrhbosni.
6 Pavlov akt od 25. marta 1397. ne predstavlja ugovornu ispravu već zakletvu
primljenog dubrovačkog građanina. Karakterlstično je u najvećoj meri da je u
tome aktu obećao slobodu kretanja i
77 bezbednost dubrovačkim trgovcima, što predstavlja centralnu tačku svih
oosanskih ugovora s Bosnom i Srbijom.
7 O tamnim počecima Kosača up. M. Dinić, Zemlje hercega od svetog Save, Glas
182 (1940).
8 Iako se uzima kao sigurno da je Sandalj tražio za sebe sveto- dmitarski
dohodak, iz dubrovačke odluke Ke*'. 30, I. 86’ to ne pro- izlazi nužno.
Dubrovački odgovor Sandalju da će poslanik ići kod kraljice da obavi stvari,
dozvoljava i tumačenje po kojem bi Sandalj za kraljidu tražio ovaj dohodak.
807 СИМА 'БЛРКОВИЗ
82 T. Okjd, I-ez KtgzIapz (VodotIez RatjaIz) <1e VozpGe s1’argez bez bositepSz
1itsz GpebIz, bi<Zo5^og5sćip§ep 19 (1960) 122—129, izneo je na videlo
čitav niz podataka o „baštinama“, vinogradima i drugim posedima
„krstjana". Neka zemljišta imaju samo u imenu atribut „krstjanski“ i svedoče
samo o vezi toga zemljišta i „krstjana“u prošlosti. Za neka se kaže da su „u
rukama“ „krstjana“ ili da su „držana“ od „krstjana“. Pošto se u defte- rima,
koji su nastali u vreme posle sloma bosanske crkve, naziv krstjana daje i
seljačkim porodicama koje se drže starog ve- rovanja, iz toga se ne bi smelo
zaključivati sa sigurnošću o po- sedima patarena. Jedan podatak se, međutim,
može uzeti kao si- guran svedok. U defteru br. 157 iz 1528—1530, spominje
se u selu Orahovici u župi Neretvi zemljište „Babino Brdo“ koje je „pro-
kleti kralj“ oduzeo „krstjanima" i darovao stanovnicima sela. Vest se
očigledno odnosi na progone za vreme kralja Tomaša i jasno suprotstavlja
„krstjane“ gospodare zemljišta seljacima.Stvari će nesumnjivo biti jasngije i
zakljumci pouzdaniji kad odlomci iz deftera budu t eh1epbo objavljeni.
4 S. Ćirković, Herceg Stefap Vukčić Kosača i njegovo doba, 206—'7 219-20.
83 V
84 Literaturg: R. bŠs, UojroLa Ntuoje 127—183; J. Ka<1ošs, Bsg
Sgobbiojoos1e 392—399; J. Radonić, O kpezu Pavlu 16—33; S. bkpuašs, Ka(
1>o$apzkod kta1ja OzGoje za Oiđgo^tkot, Uebšk Uojpob tigeja 5 (1958) 35-60.
1 B. Krekić, Prilozi unutraššoj istoriji Dubrovnika početkom
XV veka, Istoriski glasnik 1—2 (1953) 63—70.
5. BOSANSKO-UGARSKI RATOVI
85 Literatura: G. Uoj^oLa Nt^oje 184—224; J.Kas1ot<5,
Oeg
86 Stozz^oj^obe 399—418; J. Radonić, O knezu Pavlu 33—46; M. Dinić, Vesti
811 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
90 Šesta glava
92 Izvori
1 Dve od njih (kralja Tomaša za braću Dragišiće iz 1446, i Jurja Vojsalića za
Radivojeviće iz 1434) izdate su od Miklošića, MopitpeŠa 5egđjsa, U1ps1ok>opae
1858; a treća, sačuvana u kasnom prepisu, objavili su Kiki1jeu1s, As 1a StoaIsa,
2abgeđ, 1863; Tć41- 1osgu—Vagaćaz, A V1adau-sza1a<1 ok1e^e11ata, Vis1are51
1897; i V. &ig- št, Nt^agzkG zrotpjemsG I, 2aEgeć, 1898. Falsiftsat potiče od
Ivana Tomka Mrnavića koji je, kako se može upoređivanjem utvr- diti,
zamenjivao destinatara nekim svojim izmišljenim pretkom, a ostali deo povelje
verno prevodio. Povelja Tvrtka II tobož za Ivana Mrnavića je osobito važna zbog
813 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
toga što je imala dodatak od djeda crkve bosanske, koga je Mrnavić u prevodu
pretvorio u opata. Najpristupačnije je u V. A. KegsgePsć, Ve tedpgz OaGtaIae,
StoaIae, 51aiošae poIIae rteNtGpate 5, 2a§geđ, 1763, 247. O Mrna- vićevim
falsifikovanim poveljama up. N. Radojčić, O bva ru- kopisa Ivana Tomka
MarnaviNa, Zbornik Matice srpske za knji- ževnost i jezik 1 (1953) 3—6.
2 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I—II, Beograd— Sr. Karlovci, 1929—
1934.
3 N. 1og§a, A/o1e« e 1 eh(gai$ roig beggzGg a 1'ć 1z 1o 1te <Gez stoG&zaAez ai XV'
zGes1e II, Rapb 1899. Na ovaj period odnose se sledeće knjige odluka Veća:
S OPE . ko§. 3-13; Sopz. Mtib 3-13; Sop$, Ma1i5, 2-9.
4 Datume pojedinih pisama sam utvrdio u radu o Stefanu Vuk- čiću Kosači i
obeležio u zagradi prilikom citiranja. Za ovaj
93 period dolaze u obzpr kljige G^eIege e S0ŠŠ15510P1 sP 1^e*/ate 8, 9,
10,11, 12, 13, 14 i 15.
5TćaPosgu—O. Se1s1nsć, Kaeiga ez Mauuagogzgad b55gekoIe(.:5etek
okJeueIaga, VisJarez!:, 1887.
6 1^atep1a s1e GOGJZ t. b—27 Ojuegza SapseNapae t. 42—64.
94 O^uegza MoSagJae t. 13—39. Oevia t. 14—29. Tezgatepsa t. 11 — 15.
7 Prva i treća sveska zbirke navedene u nap. 3.
8 5. 1_jić1s, 1~1zIp e o b o& pozaugć Ji gpoda 51a^epz( ^a I M1 ešske Ns- ri&Ike VIII
—X, 2a§ge6. 1889—1891.
9 M. 5ipj1s, Rt Io 21 ha i >sot gj i bozapzko- i epesgj aphkgć os1poza 1 4 2 0 — 1 4 6 3 ,
N1z(:og1J5kJ gćogšk 14 (1961) 119—144.
10 S. Sgetozšk, Ko 1ogzkg Aikap g s1gide IzSgpe, S1azp1k 2eta1j5ko§ tigeja 33
(1921) 115-196.
11 I*. TćaPbsgu, $1i<Iep git SezsćGsć(e Vozpgepz ils! Zetbgepz ggtg MG(1e1a1(et,
Mipsćep—I^rg^, 1914.
12 R. 1^iks51sz, XV ZgagasI rarak ok1e^e1eG 1—11, Vis1are51, 1931—1938.
13 I. Te1ek1, A Nipubgak kota Maduatotzgadop X—XI. VisZarezS, 1853.
14 N. ^o1kap, Iet Vggejtesćze! sJez Epeaz ZI^giz RgssoGotpgt, Gop1ez gegit
ai51pasahit 67, ^jep, 1818.
15 Appa1ez Kadizgt ApoputG Ket N 10. b.e Kadtpa, es1. 5. G^osŠo, MZNZM 33 1,
2a§geć, 1883; Sćtotsa KadizGpa JipI Keza (ać op§te igćjz iz^ie aJ appit 1451) Net
Joćaptz Sips1i1ae (1451—1484), es1. 3. GJosŠo, MZNZM 35 2, 2a§geć, 1893.
16 S. Ćirković, Vesti Brolja da Lavelo kao izvor za istorijgJ Bosne i Dubrovnika,
Istorijski časopis 12—13 (1963) 167—188.
17 V. Jagić, Konstantin Filozof i njegoe Život Stefana Laza- revića, despota srpskog,
Glasnik SUD 42 (1875).
18 Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora, ed. C. Šefer (preštampano)
preveo M. Rajičić, Beograd, 1950.
19 1oapšz s1e Tćšgbsg Sćgotsa Nip§agogit, es1. S. ZsćšapsIpeg, ZsprSogez gegit
Nip§ag1sagit I. U1ps1oćopae 1746.
20 ^a t(a sN 5. Sgassoto (1e11a Matsa (1393—1476) reg !ga ^epagto da Gaćpapo
(1436—1506) 51isća1a e esZPa sZa r. M. 5§a1;1ot, 2aga 1940. Izdavač koristi i
podatke iz biografija Djanbatiste Petruča i Aurelija Simaka de Jakobiti. Na ovu
knjigu mi je skrenuo pažnju, i ustupio mi je, dr Ante Strgačić iz Zadra na čemu
mu srdačno zahvaljujem.
814 СИМА 'Б.ИРКОВИЋ
1. POVRATAK UGARSKOJ
98 1 U toku bosansko-ugarskih pregovora 1425—27 rešavano je i pi- tanje Usore.
Izgleda da je obnovljeno stanje od pre dve decenije. Grad Srebrnik, oko koga su
se nekad vodile tolike borbe, došao je u ugarske ruke. Početkom 1430. u njemu
sedi Matko Talovac.
5. KATOLIČKA OFANZIVA
Literatura: G. Kabk1, VodotŠ j ra 1atet 444—470.
1 M. Vujić, Prvo naučno delo o trgovini Dubrovčanina Benka Kotruljića, Glas 80
(1909) 10^, nap. 1.
2 Iz Tomaševog priznanja papi da je rođen iz veze oženjenog čo- veka s tuđom
udatom ženom ne izlazi nužno da je on nezakoniti
103 si n k ral ja O stoje. To je, i zgl ed a, op et jed an sl u čaj su k obl javan ja
bosan sk i h sh zatan ja o b rak u s c rk ven i m. K ao i u p ogl ed u svoga b rak a,
Tomaš je u saob raćan ju s p ap om p rih vati o k atoli čk u tačku gl edi šta.
Najve rovatn i je, n>egova i zjava samo zn ači da j e rođ en i z „b osan sk og"
816 СИМА 'Е.ИРКОВИ-Б
111Stefan Tomašević je prvi despot koji titulu nije dobio, kao što bi bilo
normalno, od vizantijskog cara. Time počinje novo poglavlje u istori)i
despotske titule kod Srba, up. B. Ferjančić, Despoti u Vizantiji i
južposlovenskim zemljama , Pos. izd. SAN 336, Beograd, 1960, 194—204.A.
Zo1ouje\g, 1^e 1eto1dpade <1e Rai1 Šsai 1 $it 1ez gez 1e$ <1i 6o- dotGŠte ep
Vovte, VugapIop 23 (1953) 73—86. G. Stanojević, Jedaa pomen o
kristjanima u Dalmaciji 1692. godine, Godišnjak Društva istoričara Bosne i
Hercegovine 11 (1960) 273—274; J. Lučić, Pri- log pitanju nestanka
bosanskih bogumila (patarena), Historijski zbornik 14 (1961) 239—242.
112 3. PAD BOSNE
113Literatur
a: V.
Ćorović.
Historija
Bosie
540—
606; V.
U1ajj6,
HJp 1egda
pd b.e&
đoztzsćep
KbtdteGs
će$,
Zagajeuo
1926, 43
—61; N.
&ađa-
poU1s,
Vohapzk
g
ra§a1ik,
Zagajeuo
1959, 38
—59; S.
Ć.irković
, Herceg
Stefan
245—
267; S.
Đ.irković
, Vlastela
i kraljevi
u Bosni
posle
1463,
Istoriski
glasnik 3
(1954)
121—
131; I.
Božić,
Mlečani
prema
na-
slednicim
a hercega
Stevana,
Zbornik
radova
Filozofsk
og fakul-
teta u
Beograd
u 6—2
(1962)
113—
128. J.
Tadić,
Nove
vesti o
padu
Her-
cegovine
pod
tursku
vlast,
Zbornik
radova
Filozofsk
og fakul-
teta 6—2
(1962)
131—
152; A.
Kiđtu!,
S1e
Rtade
b.e$
\zo$pGzs
ćep
Kbtd 1itp$
^op N.
1Jj1akU'
51is11a
51aujsa
Asabeš1
ae
bs1epIag
iš
Nipeapsa
e4
(1958)
373-
384.PRI
LOZI
11 ko
4 1250-
Kr 1278-
aj -1290-
XI 1310-
v.
11
38-
?
—
116 131
11 4-1353.
54 117 135
— 3-1391.
mart 10.
11
63. 118 13
-11 91—1395.
80- sept. 8.
12 1395—
04 1398. maj
— 1398. maj
—1404.
1 maj 1404.
1 maj—
5 1409.
1 febr.
2
3 119 14
2 09. okt,—
- 1418.
1 sept. 1418
2 —1421.
5 juli 1421.
0 maj—
- 1443. nov.
o
1 efan
2 ,
0
S vaza
PI l
S dukl
A
K jans
V kog
L kralj
A a
D
A Bod
R ina
A herc
eg
1 Vla
2 disla
1
B v,
o sin
s
a ugar
n skog
s kralj
k
i a
Bele
v
l II
a oan
d Bori
a
r ć*
i ban
1 Kuli
2 n
2 ban
k Stef
n an
e ban
z Mat
ej
S Nin
t osla
v .
ban
b Pav
a le
n Bri
birs
P ki
r „Jo
i gšp
j iz
e Vo
z zpe
d “
a 125
12 130
3 2—
ba 130
n 4
St ban
ep Ml
an ade
I nI
K 130
ot 5—
132
ro
2
m
ban
an
Ml
ić
ade
*
n II
1
126 ban
2 Stepan II
4 Kotroma
1 nić
2 127 Ste
fan
9 Tvrtko
9 (od 26.
okt.
12 na Gruba
8 131 kra
13 lj Stefan
77 Ostoja
. 132 kra
kr lj Stefan
alj Tvrtko II
Sr 133 Tvrtk
bij ović
e)
Protiv
12 kralje
9 vi:
kr 134
alj kralj
St Stefan
ef Ostoja
1414—
an
1415
D Tvrtko II
ab
135 kralj
iš Stefan
a Ostojić
13
0 Tvrtkovi
In ć
ter 136 kra
lj Stefan
re Tvrtko II
gn 1432—
1435 \
u Radivoj
m:
kr 137
alj 1443—
ic 144
6 I
a
Ost
Je oji
le
138 ć
Tvrtkovi
ć
139
1443. nov —
1461. juli
kralj Stefan
Tomaš
140
1461. juli—
1463.
kralj Stefan
Tomašević
141 m
aj./juni
142 1465-
1467-
143 1471—
1477.
144 Matija
Šabančić,
postavljen od
sultana
Mehmeda II
145 P
rotivk
raljevi
:
146 краљ
Никола
Илочки,
постављен
од краља
Матије
Корвина
147 1476. I
Matija Vojsalić,
postav-
I ljen od
sultana
Mehmeda
1
4
8
S
r
p
s
t
s
N
e
m
a
n
j
i
ć
i
1
1
6
8
—
1
1
9
6
.
v
e
l
i
k
i
ž
u
p
a
n
S
t
e
f
a
n
N
e
m
a
n
j
a
149 11
96—1227.
veliki župan, od
1217 kralj
Stefan
Prvovenčani
150 12
27—1234.
kralj Stefan
Radoslav
151 12
34—1243.
kralj Stefan
Vladislav
152 12
43—1276.
kralj Stefan
Uroš I
153 12
76—1282.
kralj Stefan
Dragutin
154 12
82—1321.
kralj Stefan
Uroš II Milutin
155 13
22—1“331.
kralj Stefan
Uroš III
Dečanski
156 13
31—1355.
kralj, od 1346
car Srba i Grka,
Stefan Dušan
157 13
55—1371.
158 O b
lasni
gospo
dari
159 o
ko
1370
—
1389.
knez
Lazar
1
6
1
3
8
9
—
1
4
0
2
.
S
t
e
f
a
n
L
a
z
a
r
e
v
i
ć
i
k
n
e
g
i
n
j
a
M
i
l
i
c
a
161 o
ko
1371
—
1397
Vuk
Brank
ović
162 1
3
9
7
—
1
4
1
3
u
d
o
v
i
c
a
i
s
i
n
o
v
i
V
u
k
a
B
r
a
n
k
o
v
i
ć
a
1
6
3
1
3
6
0
—
?
S
tr
a
ci
m
ir
B
al
ši
ć
1
6
4
—
1
3
7
8
.
Đ
u
r
a
đ
B
al
ši
ć
1
6
5
1
3
7
8
—
1
3
8
5
.
V
al
š
a
II
B
al
ši
ć
1
6
6
1
3
8
5
—
1
4
0
3
.
Đ
u
r
a
đ
S
tr
a
ci
m
ir
o
v
ić
СПИСЛК ВЛЛДЛРА
175
178
186
189
192
195
198
201
213
216
219
222
225
228
231
234
237
240
243 245
248
2 25 S. Ćirković: IstoriJa sredn»ovekovne bosanske države
251 Albreht Austrijski
252 1437-1439.
253 1440-1444.
254 1440-1457.
255 1458-1490.
256 Vladislav I Jagelović (kao poljski kralj Vladislav II)
257 Ladislav V Posmrče (do 1444. protivkralj, do 1452. pod tutorstvom cara
Fridriha III Habzburgovca; od 1446. Janko Hunjadi „§ićegpa1og geeš Nipeapae)
258 Matija Hunjadi Korvin РОДОСЛОВНЕ ТАБЛИЦЕ
259 1. КОТРОМАНИЋИ
260 Прпјезда С (1250—1282—)
261 ПрпЈезда П (—1237—)
262 Вук (—1237 — )
263 Н. кћи ЈС . Стефан Водпчки
264 Стјепан I Котроманлћ (—1284—1310)
265 оа Јелнсавета, кћи краља ДрагутЈша
266Владислав (1326—1154) (Н)(тослав со Јелена Шубић 1338 (—1310
—1314)
267 Стјепак II Котроманлћ (1314—1353) х> Н. кћи Мајнхарда
Ортенбуршког оо Н. кћи бугарског цара оо* Јелнсавета, кћп Казпмира
кнеза кујавског
268 Твртко I (1353—1391] Вук (1354—1377—) ос Доротеја
269 I
270Твртко П (1404—1409 и » 'а.
271Јелисавета 1353.. ?
272 Лајош I Анжујски ?
273 Н. снн (умро за живота очева)
274 =а 1428. Доротеја Горјанска
275 ?■?■?
279 Стапп
280 со Ђуриђ Радп- војеиић
281 Томпт ОстоЈић (144.1—1481)
282 « Во)пча (Д 0 1444)
283 1440. Катарина, кћи Стофана Вукчића
284 Радивој Остојић (—1432—1463)
285 *) Маргарета, кћн Николе Величког
286 Стефан Остојић (1418—1422)
287
288
289
290
291
292
293
294
295
296
297
298
299
300
301
302
303
304
305
306
307
308
309
310
311
312
313
314 Н. СПН (—1445—) Ц. СИН (—1445—)
315 Ћурађ
316 (—1455—)
317 МатиЈа
318 (—1465—)
319 Твртко
320 (—1455—1463)
321
322 I
323Стефан Томашевић Жигмунд (—1463—) Катарипа (1461—1483)
(—1463—>
324 <о Јелени (Мара), кћи деспота Лазара
Бранковића
325
326
2.
КОСАЧЕ
327 Vuk
(?—?)
328 Хра
на
Вуковић
(?—?)
329
Vlatko
Vuko
vić (?
—
1392
330
)
331
33 334
2 San
В dalj
у Hra
к nić
Х (ok
р o
а 1310
н —
и 1435
) oo
ћ
1396
( .
? Jele
— na
1 (Ka
4 -
2 tari
4 na),
) kć.i
33 Vuk
ca
3 Vuk
čića
2.
КОСАЧЕ
33 4
5 3
oo 2
141
)
1.
o
Jel
s
en
a. K
kK a
i t
kn a
eza r
La i
zar n
a
a
(
336 G
Vukac p
H o
r s
a l
n e
i
ć 1
( 4
? 5
— 2
1
337
)
338 I
van
Vuković
(—1441—
1464—)
339
340 Тео
дора (?—
1450) оо
Радослав
Павловпћ
(в. таб.
2.
КОСАЧЕ
Павловић
341 Ste
fan Vukčić
(1405—
1466) os
1424.
Jelena, kći
Balše III oo
1455.
BarOara,
kći „s!is15
<1e
342 Рау
го“
343 oo 1460.
Cecilija
344
345
I
346 Ada
m Vuković
347
348
349
35 — j
0 1 St
■ 4 ef
K 7 an
at 8 T
ar ) o
in o m
a o aš
(1 k (v
42 r .
5/ a ta
6 l O.
2.
КОСАЧЕ
K k a
ot a k
ro X a
m V
an I U
ić I l
p) v r
.) i
35 h
1 3 a
Vl 5
adi 5 C
sla V e
v l l
a j
35 t
2 s
k k
(14 o
26/ o
27 g
(
— ?
14 —
87/ 1 357
9) 4 oo
35 8 1
3 9 4
® ) 7
14 3 4.
55 5 M
An 6 sr
a O g
Ka J a
nta
- r
1 et
ku 4
zin 5 a
a 5 M
. a
35 r
4
(P N z
oto . a
mc n
i r
o,
do o
- u
po n
čet u
đ
2.
КОСАЧЕ
k ag p
a on ol
A sk .
l- og X
f (P V
o oto II
n mc v.
s i
a do
A pr
r ve
358 )
Стефан
(Ахмед)
(1455—
1517/9)
359 Ма
ра (?—?)
сс Иван
Црно-
јевмН
360
361 StJsiap (druga pol. H1G1 v.)
382 1\п: -) сс 1
383 а(• ::.-Ј • ) ј.11:1.40. тспчНЈа
384 Балша Херцеговпћ
Јелеиа (Ката-
385 Иваипш Ђурађ В»ј-
386 Стјепап
387 рпиа (—1390—1421—)
Драгишпћ салпћ (—1399—)
Златоиосовић Златопосовпћ
388 (—1400—1416—)
389 оо Сандаљ Хранпћ (—
1434—)
390 (—1389—)
391 (— 13В9—)
392
393
394
395
3 1 4
9 401 4
0 1
1 'a 5
3 Dos
4
— —
3 l ap 1
- ) (--
408
409 Raden Jablanić (—1380—)
656 . РЕГИСТАР
657 dominikanci u Bosni 62—63, 67- 6 8 .
658 Donjp Kraji 67, 78, 81, 85, 87—88. 94-95, 122, 125, 131, 154, 173, 178'
215.
660 Doroteja Gorjanska, bosanska kra- ljica, žena Tvrtka II 260. Drava, reka
195.
661 Dražeslav Bojić. dijak 100. Dragiša Dinjičić, vlastelin 245 Dragišići,
bosanska vlastela
662 288.
667 Drijeva, trg 99—100, 124, 141, 144, 148—149, 151-152, 201. 212, 214-
215, 229, 246, 250, 254 ; 267-263, 277, 279—280, 289-290, 292-293
668 Drina, reka 35, 39, 79, 92, 96, 120, 215, 316, 333. dhJalisti 51—55, 101
—109, 285. Dubica, župa 193.
672 120, 132, 155, 158, 177, 185, 191 207-208, 210, 212, 218. 235, 238. 241,
276, 289, 311, 323, 327, 336; - i Kulin 47; — nadbiskupija 50—51, 59, 61; —
ugovori 65, 76 130, 138, 150, 176, 226, 246—247;
— dobija Ston 92, 118; — poslo- vanje u Bosni 97—98, 100, 119, 141-144,
148-149, 229; - i Ugar- ska 125, 244-245, 268, 272, 315;
341.
676 Duvanjsho .polje 88.
677 Duvno 122—123.
678 dukat, dažbina 164.
679 dukatnici 218.
680 Duklja, Dukljani 27, 38—39, 41, 42.
681 Dunav 33—1, 40, 327.
682 Dušan z. Stefan Dušan.
683 Dursun-beg, turski hroničar 309.
684 Đakovo, sedište bosanske bisku- pije 67—68, 110, 124, 154, 174.
685 Đenova, grad 145—148.
686 Đura II Šubić, hrvatski vlaste- lin 87.
687 Đurađ Balšić, oblasni gospodar 134-136, 138, 145.
688 Đurađ Branković, srpski despot
168, 264-267, 273, 276, 278—281
239, 295, 297, 299-300, 305, 309
689 313.
690 Đurađ Vojsalić, vlastelin 244. 266, 268, 287.
691 Đurađ Radivojević, vlastelin 185, 208.
692 Đurađ Stracimirović Balšić, oblasni gospodar 157—159, 178, 180, 214.
693 Đurađ Čemerović, bosanski vla- stelin 333.
694 Đurić Vojislav, istoričar umet- nosti 25.
695 Eberhard Vindeke, nemački hro- ničar 169.
696 Evgenije IV, papa 287.
697 Egidije, mačvanski ban 74.
698 Etapie1e Sgeso v. Manojlo Grk.
699 Emerik, ugarski kralj 48, 55.
700 Enea Silvio Pikolomini v. Pi- je II.
701 Engel, Johan Hristijan, nemački istoričar 16.
702 episkop crkve bosanske v. djed.
703 Esebeg Isaković, turski name- snik 335.
704 Žigmund Luksemburški, ugarski kralj 138, 153-156, 159-163, 165, 170-
171, 173-177, 185, 192-214. 240-245, 247, 255, 257-261, 263, 267-169, 271,
282, 286.
857
705
706 Žrnovica, župa 298.
707 župani 216, 218.
708 Završje, oblast 123—124, 215, 337.
709 Zagorje, oblast 95, 122.
710 Zagreb, grad 242.
711 Zadar, grad 58, 87, 115—117, 122—
123, 125, 150, 152, 154 156, 161, 164, 173, 195-196, 200, 211.
712 Zahumlje, Zahumljani 38, 39, 41, 90, 99, 108.
713 Zvečaj, grad 332.
714 Zvonik (Zvornik), grad 265, 316 322, 334, 339.
715 Zgošća, mesto u Bosni 233. '
716 Zemaljski muzej u Sarajevu 20.
717 Zenica, mesto u Bosni 51.
718 Zeta 65. 134, 136, 145, 178, 180, 184, 199, 209, 263, 271-275, 277, 279
300, 322, 341; 3. Gornja 273-274,
279, 3. Donja 274; v. i Duklja.
719 Zlatonosovići, bosanska vlaste- la 181. 183—185, 215; v. i Vuka- šin 3.,
Vukmir 3.
720 Zrinj, grad 206.
721 Zrmanja, reka 86, 164.
722 Ivan Babonežić (Babonić), hr- vatski velikaš 86—87.
723 Ivan Vitez od Sredne, varadin- ski biskup 325.
724 Ivan Kapistran, franjevački propovednik 313, 315, 319.
725 Ivan od Kmkilea (K1ke1e\u), arhi- đakon, ugarski hroničar 84, 128.
726 Ivan Morović (MagoŠ), hrvatski velikaš 194, 202, 205, 241.
727 Ivan Radivojević, vlastelin 173.
728 Ivan Turoc, ugarski hroničar
84, 253, 309.
729 Ivan Frankapan, hrvatski veli- kaš 269.
730 Ivan Crnojević, gospodar Zete 339-341.
731 Ivaniš Vlatković, vojvoda 301 —
305, 330.
732 Ivaniš Korvin, sin kralja Ma- tije 340.
733 Ivaniš Nelipčić, hrvatski ve- likaš 115, 123, 195, 206, 211, 215, 245, 254-
255, 257.
734 Ivaniš Pavlović, vojvoda 274, 280-281, 287, 290, 299.
735 Ivaniš Paližna, prior vran- ski 152, 154—156, 161-164, 173
736 Ivaniš Horvat, hrvatski veli- kaš 154—155, 164, 170, 171-174.
737 Ikač (?) (geh 1kasć), pretendent na bosanski presto 176, 370.
738 Iliri 27, 29—30, 35.
739 Ilirik, provicija 28.
858
108,
109, 334-335, 337, 339, 340.
110, Neretljani 38—9.
111, Nikola Altomanović, srpski oblasni gospodar 133—136, 138.
112, Nikola Banić (Banfi) od Lenda- ve, hrvatski ban 114—115.
113, Nikola Gorjanski, ugarski veli- kaš 134, 151, 153.
114, Nikola Gorjanski Mlađi, ugar- ski velikaš 194.
115, Nikola Dikari, Trogiranin 292.
116, Nikola Iločki, bosanski kralj
308, 321.
117, Nikola Kont, ugarski palatin 129.
118, Nikola Lašvanin, hroničar 13.
119, Nikola Makinense, modruški biskup papski legat u Bosni 388, 321.
120, Nikola, ostrogonski nadbiskup
121, 129.
122, Nikola Seč, hrvatsko-dalmatin- ski ban 127-128, 145-146.
123, Nikolajević Ivanka, istoričar umetnosti 25.
124, Nikolići, bosanska vlastela 181,
187, 218.
125, Nikopolj, mesto bitke 184, 193.
126, Nin, grad 155, 195, 211.
127, Ninoslav v. Matej Ninoslav.
128, Novaković Stojan, srpski isto- ričar 19.
129, Novaci, župa u Slavoniji 72.
130, novac 99, 130, 229-230, 291-293.
131, Nove Zemlje v. Slansko Primorje.
132, Novi, grad u Dračevici 148, 150,
169, 181, 223, 229, 252, 259, 268.
280, 294—295, 301, 305-306. 335-
337, 341.
133, Novi, grad u Humu 120, 302.
134, Novigrad 211.
135, Novko Ciprijanić (Čubrijanić), vlastelin 123.
невјера 94—96, 112.
866 ИСТОРИЈА БОСНЕ
237,
238, Radoslav Pavlović, oblasni go- spodar 187—188, 238, 244, 249, 255—
256, 260-272, 274: 277, 297. Radoslav, humski župan 72.
239, Rajić Jovan, -srpski istoričar 15-16.
240, Rajnerije Sakoni, inkvizitor i pisac 45.
241, Rajnerije, splitski nadbiskup
242, 46.
243, Rama, župa 42, 131, 332.
244, Rastić (KezI), Paskoje, dubro- vački vlastelin 198.
245, Rastudije, bosanski jeretik 109. Ratko,'protovestijar 139, 221. Rački
Franjo, istoričar 19, 23 25.
246, Raška 38-9, 41-42, 50, 91, 138, 146. Restoje, protovestijar 221.
KejogtaIope8 71, 81—82.
247, Rim 47, 49, 59-62, 67, 74, 286, 320-
248, 321.
249, Rimini 252.
250, rimski municipiji 31.
251, Rimsko Carstvo 28—33.
252, Risan, grad 301, 335—336. Riter-Vitezović TGavle, hrvat- ski istoričar
15.
253, Roberto iz Riminija, trgovac 294. roblje 76—77, 346.
254, Rogerije, ugarski pisac 44. Roland <3e Ka1o1s1, ugarski pala- tin 74.
255, Rostislav Mihailović, mačvan- ski ban 73.
256, Ruvarac Ilarion, istoričar 19 rudarstvo 96-98, 140, 227-229, 292 312.
257, Rudnik, grad 89, 134.
258, Ružir, srpski vlastelin 118. rukopisi bosanstsi 232.
259, „rusag bosansgsi" 140, 224—226. „rusaška gospoda" (oblasni go-
spodari) 177-183, 219—220, 223. Rusija 65.
260, Rusko Hristoforović, dubrovač- ki logotet 166—167, 251.
261, Sava I, srpski arhiepiskop 137. Sava, reka 28, 33, 35, 38, 73, 92, 208, 215,
314, 322, 329. baMae, rimsko naselje u Bosni 31.
262, Za1še5 e . Soli.
263, 8a1opa, grad 33.
264, Salutati Kolučo, humanista, fi- rentinski kancelar 160. Samobor, grad 223,
335.
265, Samuilo, makedonski vladar 41, 53.
266, Sana, reka 30, 76, 88, 193, 215. Sandalj Hranić, oblasni gospo- dar 172,
177-178, 180-181, 184-
185, 187—188, 191, 199—200, 202- 206, 208—209, 212, 215, 220-221, 226,
229-230, 238, 240-244, 246-
250, 253, 255-256, 25&-270, 273, 276.
267, Sanko Miltenović, vlastelin 127 —128, 130-133.
268, Sankovići, vlastela 108, 171—172,
невјера 94—96, 112.
870 ИСТОРИЈА БОСНЕ
26*
РЕГИСТАР 874
26*
РЕГИСТАР 875