Professional Documents
Culture Documents
Socijalno Pravo PDF
Socijalno Pravo PDF
2
drustva, ipak se moramo podsjetiti na razvoj odredenih oblika licne i porodicne sigurnosti
koji postoje jos od prvih dana ljudske historije.
Naime, sa odredenim oblicima zastite covjeka, odnosno obezbjedenja licne i porodicne
sigurnosti susrecemo se jos kod rodovskih zajednica i kod starih kultura.
U jednom broju rodovskih zajednica, jos na pocetku civilizacije, nalazimo tragove o
staranju o bolesnom clanu zajednice. Smatra se da se vec u ovoj uzajamnoj pomoci nalazi
izvor prve ideje o osiguranju.
I u zakonodavstvima starih kultura (indijske, budisticke, starohebrejske, grcke i rimske)
postojale su odredene odredbe o oblicima zastite covjeka, odnosno o socijalnim
slucajevima.
U feudalizmu, bogatiji slojevi drustva pruzaju pomoc starim, bolesnim ili iznemoglim koji
nemaju sredstava za zivot. To se cini neposredno ili uplatom doprinosa za odrzavanje tzv.
karitativnih udruzenja, odnosno raznih ustanova koje se brinu o socijalno ugrozenim
licima.
Svakako, odredenu ulogu u pruzanju pomoci ugrozenim licima imaju vjerske zajednice,
koje, u pravilu, imaju svoja razna dobrotvorna udruzenja, kao i razne ustanove za lijecenje,
smjestaj i brigu o starim, iznemoglim licima i sirocadi.
Lokalna zajednica ima posebno ulogu i znacaj u osiguranju socijalno ugrozenih lica. To se
prvenstveno odnosi na najrasprostranjeniji i najtezi socijalni rizik - bolest. Zabiljezeno je da
su opcine kao najnize lokalne zajednice u nekim zemljama imale pravo da u tu svrhu
raspisuju i naplacuju i posebne doprinose.
S pojavom udruzenja zanatlija, odnosno esnafa pojavili su se i novi oblici socijalnih
slucajeva. Po pravilima esnafa, majstor se brinuo o svojim radnicima za slucaj bolesti, a
esnaf, odnosno udruzenje za slucaj iznemoglosti. Krajem XVII i pocetkom XVIII stoljeca ova
humanitarna obaveza postepeno nestaje, jer cjelokupna aktivnost udruzenja zanatlija biva
usmjerena ka jacanju ekonomske moci majstora.
U razdoblju ekonomskog liberalizma u kojem je drzava bila nezainteresirana za reguliranje
uslova rada i socijalne zastite, radnici pocinju osnivati drustva za medusobnu uzajamnu
pomoc i tako samo sebe osiguravaju u slucaju nastupa nekog od socijalnih rizika.
Obuhvaceni su:
• rizici za slucaj bolesti, svoje ili clanova porodice;
• rizici za slucajeve nesreca na poslu, pa do
• iznemoglosti i smrti.
Ova drustva su prva uvela zastitu od socijalnih rizika za svoje clanove kao garantirana
prava.
Izvori sredstava bili su:
1) doprinos clanova i
2) doprinos ili pomoc poslodavca i drzave.
Socijalisticke ideje, solidarizam Leona Bruzoa (Leon Bouglois) i uticaj krscanskih socijalista
doprinijeli su da se pojavi tzv. sistem prenosenja drustvenih dohodaka, i to kao:
• socijalna osiguranja, nastala u Njemackoj od 1883. do 1889. godine;
• osiguranje protiv nesrece na poslu, ostvareno u Engleskoj (1897), Francuskoj (1889)
i Danskoj (1898);
• osiguranje protiv nezaposlenosti, ustanovljeno u Velikoj Britaniji 1911,
• porodicna davanja, koja su se pojavila u Francuskoj pocetkom druge polovine XIX
stoljeca i bila predvidena belgijskim zakonodavstvom (1930), a zatim i francuskim
(1932).
Ruzvelt i Cercil (Churchill) u Atlantskoj povelji od 1941. godine proklamiraju kao jedan od
svojih ciljeva potrebu "najpotpunije saradnje izmedu svih naroda u oblasti privrede, kako
bi se svima njima obezbijedili bolji uslovi rada, povoljniji privredni polozaj, i socijalno
osiguranje".
3
Tako socijalno osiguranje u svom novom obliku postaje jedno od znacajnih sredstava
sveobuhvatne ekonomske politike naprednih zemalja. Pomocu ovakve politike vlade
nastoje da privredna ekspanzija obezbijedi svojevrsni pravolinijski ritam istovremeno
odstupajuci ili znatno ublazujuci pojavu privredne krize.
U Njemackoj za vrijeme vladavine "zeljeznog" kancelara Bizmarka (Bismarck) donesen je
prvi Zakon o obaveznom osiguranju za slucaj bolesti 1883. godine, nakon kojeg slijedi
donosenje Zakona o obaveznom osiguranju za slucaj nesrece na poslu (1884. godine) i
Zakon o obaveznom osiguranju za slucaj iznemoglosti, starosti i smrti (1883. godine).
Primjer Njemacke slijedi Austrija, Italija i druge zemlje.
4
U troskovima osiguranja ucestvuju radnici sa 2/3, a poslodavci sa 1/3, a u ovom dijelu
ucestvuju i u upravljanju osiguranjem.
Uvodenju obaveznog osiguranja za slucaj bolesti prethodi osnivanje bolesnickih fondova za
odredene kategorije radnika (npr. za sumarske, gradevinske, duhanske radnike).
4) Na podrucju Srbije uvedeno je osiguranje za rudare i osoblje drzavnih zeljeznica, kao i
za vojna lica i drzavne cinovnike. Ostale kategorije zaposlenih osiguravale su se na bazi
uzajamne pomoci sto se ogleda u osnivanju drustava i fondova iz kojih se njihovim
clanovima, u pravilu, isplacuje pomoc u slucaju
nastupa rizika bolesti.
Zakonom o radnjama iz 1910. godine bilo je uvedeno obavezno osiguranje za slucaj bolesti
i nesrece na poslu, ali nije provedeno zbog ratova koji su neposredno uslijedili poslije
donosenja ovog zakona.
5) U Crnoj Gori tragove o osiguranju raznih socijalnih slucajeva nalazimo u Opcem
imovinskom zakonu iz 1888. godine i u Zakonu o koncesijama iz 1911. godine.
5
Drzava je izbjegavala svoje finansijske obaveze, tako sto je svoje subvencije, kao zakonsku
obavezu, smanjivala iz godine u godinu, a ona je potpuno izostala 1933/34. godine. Isto
tako drzava je odustala od placanja naknade bolnickih troskova za razne bolesti vec nakon
nekoliko godina.
Poslodavci izigravaju odredbe Zakona na vrlo popularne nacine za to doba, a narocito se
to ogleda u neprijavljivanju radnika na angaziranju, prikrivanju stvarnih zarada
osiguranika, te u odbijanju placanja doprinosa za osiguranike.
6
U meduvremenu, stvoreni su uslovi za dalji razvoj sistema socijalnog osiguranja. Kao
rezultat tog procesa javlja se novi zakon, koji je donijet 16. februara 1950. godine - Zakon
o socijalnom osiguranju radnika i sluzbenika i njihovih porodica.
Novi zakon znatno prosiruje zastitu kako u pogledu broja osiguranika, tako i u pogledu
obima prava iz socijalnog osiguranja. Sada su osiguranjem obuhvacena ne samo lica u
radnom odnosu, nego je osiguranje prosireno i na lica van radnog odnosa (npr. na lica
birana u predstavnicke organe i odredene drustvene organizacije, ako primaju placu za
svoj rad, clanove proizvoctackih zadruga, studente i ucenike strucnih skola). Bila je
predvidena mogucnost i osiguranja lica koja obavljaju samostalnu poljoprivrednu
djelatnost.
Staz se javlja kao osnovni uslov za ostvarivanje prava, umjesto ranijeg vremena
osiguranja. Staz osiguranja se svodi na vrijeme provedeno u tzv. faktickom radnom
odnosu, sto znaci da je bilo dovoljno da se lice nalazi u nekom radnom odnosu ili odnosu
koji je s njim izjednacen bez obzira da li je uplacen doprinos za socijalno osiguranje. Sa
ovim stazom izjednaceno je vrijeme provedeno izvan radnog odnosa (npr. vrijeme
provedeno u ratovima, zarobljenistvu, internaciji, na revolucionarnom radu).
Znatno su prosirena prava u obimu prava iz kratkorocnog (zdravstvenog) osiguranja, kao i
iz dugorocnog (penzijskog i invalidskog) osiguranja.
Jos vise je istaknut drzavni karakter socijalnog osiguranja, sto se ogleda u napustanju
sistema zasebnih ustanova socijalnog osiguranja. Osiguranje provode drzavni organi
uprave, odnosno resor socijalnog stanja, a za priznavanje raznih prava ovlascena su bila i
preduzeca i ustanove.
Zastita prava osiguranika sada se obezbjeduje u upravnom postupku, a protiv rjesenja
drugostepenog organa dopustena je tuzba redovnom sudu. Ovaj sistem zastite cini
izvjesnu cjelinu sa administrativno-kaznenim i krivicnim odredbama.
Sindikalne organizacije prvi put dobijaju pravo kontroliranja ostvarivanja prava iz
socijalnog osiguranja. Najvisi organ ima pravo sudjelovanja u obavljanju opceg nadzora
nad provodenjem socijalnog osiguranja.
U pogledu finansiranja bilo je predvideno da se svi rashodi socijalnog osiguranja namiruju
iz budzeta, sto znaci da je ukinuto opterecenje placa osiguranika doprinosom za socijalno
osiguranje.
Osnovni nedostatak Zakona iz 1950. je bio sto se pri njegovom donosenju i sprovodenju
nije vodilo racuna o stupnju ekonomskog razvoja.
7
Slijedi proces razdvajanja ranije objedinjenih oblika socijalnog osiguranja (zdravstvenog,
penzijsko-invalidskog i djecijeg dodatka), koji se zavrsava 1957. godine.
Organizacija i finansiranje socijalnog osiguranja prilagodava se 1962. godine novim
uslovima. Osnivaju se zajednice socijalnog osiguranja kao samoupravne organizacije,
pored zavoda za socijalno osiguranje. Ovaj izvjesni paralelizam je uocen i zavodi su se
preobrazili u strucne sluzbe zajednica, koje su postale subjekti usmjeravanja i odlucivanja
na svorn podrucju.
U penzijsko-invalidskom osiguranju ugraduju se nacela uzajamnosti, samoupravljanja,
nezastarivosti i neotudivosti prava, nacelo jedinstvenosti, itd.
Prosiren je krug osiguranih lica, ali su ona podijeljena na
• osiguranike,
• clanove njihovih porodica i
• lica osigurana za odredene slucajeve pod odredenim okolnostima.
Znacajno je istaci da se razdoblje od 6. aprila 1941. do 15. maja 1945. godine ne racuna u
staz osiguranicima koji su bili aktivni clanovi kvislinskih organizacija ili su sudjelovali u
borbi na strani okupatora. Osiguranicima koji su pravomocno osudeni na kaznu zatvora
vise od 5 godina za krivicna djela protiv naroda i drzave, izvrsena u razdoblju II svjetskog
rata, to razdoblje ne priznaje se u penzijski staz.
Za borce NOR-a od prije 9. septembra 1943. godine uvode se posebni uslovi za
priznavanje prava na starosnu penziju, ukoliko su bili borci do kraja rata, kao i za sudionike
spanjolskog gradanskog rata.
Savezno izvrsno vijece dobija pravo da iznimno odlucuje o tzv. izuzetnim, odnosno
nacionalnim penzijama i to licima koja su posebno zasluzna na podrucju revolucionarnog,
naucnog, kulturnog rada i si.
Posebnim odredbama regulira se dugorocno osiguranje vojnih osiguranika i radnika organa
unutrasnjih poslova.
U invalidskom osiguranju osnovi za sticanja prava postaju invalidnost, (uvode se kategorije
invalidnosti: I, II, i III), tjelesno ostecenje i neposredna opasnost od invalidnosti.
U ostvarivanju prava primjenjuju se pravila opceg upravnog postupka, sto znaci da se od
njih moze odstupiti u zakonima o socijalnom osiguranju. Odredbe o ovim specificnim
procesnim situacijama predstavljaju pravila posebnog upravnog postupka u ovoj oblasti.
Tako npr. pravomocno rjesenje po Zakonu o penzijskorn osiguranju moglo se izmijeniti bez
obzira jesu li ispunjeni uslovi za obnovu upravnog postupka po Zakonu o opcem upravnom
postupku i bez obzira na rokove, ako je njime bio povrijeden zakon na stetu stranke ili je
kasnije izmijenjeno pravno stanoviste koje je za stranku bilo povoljnije.
Postojala su i dva fonda pri zajednicama i to:
• fond za kratkorocno osiguranje (posebno za radnike i posebno za poljoprivrednike), i
• fond za dugorocna osiguranja pri republickim zajednicama.
Doprinose su placale i organizacije, odnosno privatni poslodavci i radnici.
Donosenjem Ustava 1963. godine, kao i usavrsavanje sistema raspodjele dohotka i licnih
dohodaka prouzrokovali su potrebu uskladivanja postojecih zakona i drugih propisa kojim
je bio ureden sistem socijalnog osiguranja.
Za dvije godine (1963-1965) donose se novi zakoni o penzijskorn, invalidskom,
zdravstvenom osiguranju, kao i o organizaciji i funkcioniranju socijalnog osiguranja. U
pitanju su osnovni zakoni, jer po novom Ustavu u nadleznost Federacije spada samo
osnovno zakonodavstvo iz socijalnog osiguranja.
U sistemu dugorocnog osiguranja ugradeno je i razradeno novo nacelo da pravo na penziju
i visina penzije ovisi od duzine i visine ulaganja u penzijske fondove, odnosno od doprinosa
osiguranika. To je prakticno znacilo utvrdivanje osnovice na bazi ostvarenog licnog
dohotka u odredenom vremenskom periodu. Uvodi se institut maksimalne penzijske
osnovice, a visina penzije moze iznositi najvise 85% od osnovice.
8
Penzijski staz dijeli se na staz osiguranja i na poseban staz. Staz osiguranja razvrstava se
na staz osiguranja koji se racuna u efektivnom trajanju i na staz osiguranja koji se racuna s
povecanim trajanjem. Poseban staz dijeli se na staz koji se racuna u jednostrukom trajanju
i na staz u dvostrukom trajanju.
Poostravaju se uslovi za ostvarivanje prava na penziju - povecanjem za pet godina (pravo
na tzv. punu penziju osiguranik - muskarac moze ostvariti sa 40, a zena sa 35 godina
penzijskog staza, bez obzira na godine zivota).
U invalidskom osiguranju izmijenjeni su uslovi za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
Prvi put utvrdena je obaveza radnih organizacija prema radnicima koji su profesionalnom
rehabilitacijom osposobljeni ponovo za rad, ako je rizik invalidnosti bio nastupio kao
posljedica nesrece na poslu ili profesionalne bolesti.
U skladu sa osnovnim odredbama Ustava, u zdravstvenom osiguranju uvedeni su novi
principi, koji se mogu svesti na:
• nacelo slobodnog izbora zdravstvene ustanove i ljekara;
• participaciju od strane osiguranog lica u troskovima pri ostvarivanju odredenih
prava.
Jos vise je istaknuto da prava iz socijalnog osiguranja pocivaju na nacelima obaveznosti i
solidarnosti i samoupravljanju osiguranika.
9
• osnovne odredbe o penzijskom stazu;
• odnosi izmedu zajednica;
• prava boraca NOR-a i spanjolskog oslobodilackog rata, kao i druga pitanja koja je
federalni zakonodavac uvrstio u krug "osnovnih prava, odnosno pitanja".
Republike i pokrajine mogle su siriti krug osiguranih lica, kao i rizike, prava i detaljnije
regulirati niz pitanja iz oblasti dugorocnog osiguranja. Ovo se odnosi prvenstveno na
pitanje organizacije, finansiranja i postupke u dugorocnom osiguranju.
Bez obzira na izlozeni domen republicke i pokrajinske regulative, ipak se moze zapaziti da
su njihovi zakoni dopunskog, i kao takvi ogranicenog karaktera. To se odnosi na penzijsko-
invalidsko osiguranje.
Za razliku od dugorocnog osiguranja, kratkorocna osiguranja su bila, u pravilu, materija
republicke i pokrajinske regulative.
Socijalna politika
Socijalna politika je u svakom drustvu u procesu stalne izgradnje. Ona se sadrzajno
odreduje kao onaj dio svjesne i slobodne djelatnosti ljudi u drustvu koji obuhvata skup
drustveno-politickih i drustveno-ekonomskih mjera, normi i institucija predvidenih za
obezbjedenje i pruzanje drustvene zastite svim gradanima koji su "pogodeni" socijalnom
nezgodom, odnosno socijalnim rizikom, ili se nalaze u stanju socijalnog slucaja.
Socijalna politika se oznacava kao svjesna i organizirana djelatnost drzave, drugih
subjekata politicke moci i drustvenih institucija u odredivanju ciljeva, nacela, prioriteta,
sredstava i nosilaca socijalne sigurnosti.
Kao zacetak savremene socijalne politike smatra se uvodenje opceg socijalnog osiguranja,
koje je danas u uskoj vezi sa sve vecom afirmacijom sigurnosti i blagostanja kao posebnih
drustvenih i politicikih vrijednosti. Sigurnost narocito podrazumijeva zastitu ljudskog zivota
i poretka politicke zajednice od nasilnog ugrozavanja, dok se blagostanje odnosi na
dostupnost materijalnih sredstava za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba.
U savremenim zemljama doslo je do supstitucije pojma socijalna zastita u sirem smislu
pojmom sigurnost i blagostanje. To ima za posljedicu da se u drugoj polovini 20. stoljeca u
razvijenim zemljama nastoji uspostaviti drzava blagostanja, odnosno socijalna drzava.
10
3) Pod pojmom socijalpoliticke doktrine podrazumijevaju principi i ucenje o ciljevima i
sredstvima socijalne zastite u sirem smislu rijeci. Socijalpoliticka doktrina, koja ne
obuhvata samo cista naucna shvatanja, sadrzi u sebi:
• filozofsko ucenje kao svoju bazu;
• ciljeve koji se zele postici;
• sredstva kojima se ovi ciljevi postizu
11
Vidovi socijalne politike
Vidovi socijalne politike, u koje, u sirem smislu, ulazi i oblast radnih odnosa, su:
• Socijalno osiguranje, - sigurnost koja treba da predstavlja opci sistem drustva za
obezbjedenje gradana;
• Socijalna zastita, - obuhvata: socijalno staranje, razne socijalne organizacije,
socijalne pomoci ;
13
socijalne politike i donosenje zakona iz ove oblasti od strane federalne vlasti, sto se
konkretizira u kantonima kroz kantonalnu socijalnu politiku, kao i kroz podzakonsku
regulativu i samo provodenje zakona.
Opcenito, moze se reci da su u ovoj oblasti u smislu ustavnih odredbi kantoni u poziciji
izvrsnih organa Federacije Bosne i Hercegovine, sto se odnosi i na druge oblasti koje su
uvrstene u zajednicku nadleznost FBiH i kantona, ali se ne moze odnositi na oblasti koje
spadaju u iskljucivu nadleznost FBiH, iako takvih tendencija ima prilikom donosenja
federalnih zakona, sto je posljedica ranijih ustavnih rjesenja.
Cetvrti nivo, odnosno opcinski nivo organiziranja i funkcioniranja vlasti, nuzno je sagledati
u okviru federalnog i kantonalnog zakonodavstva o lokalnoj samoupravi.
Potrebno je podsjetiti da i danas lokalne zajednice imaju posebnu ulogu i znacaj u
osiguranju socijalno ugrozenih lica. To se posebno odnosi na opcine kao najnize lokalne
zajednice, koje su kao takve u nekim zemljama imale u oblasti socijalne zastite i pravo
raspisivanja i naplacivanja posebnih doprinosa. Situacija se, u pravilu, izmijenila, jer
lokalne zajednice ne mogu garantirati samostalno ostvarivanje socijalne pomoci za lica
pogodena socijalnim rizikom, jer su sredstva sa kojima raspolazu nedostatna.
Ukoliko zakonom nije drukcije odredeno, opcina, u okviru svog samoupravnog djelokruga,
prvenstvno osigurava lokalne potrebe stanovnistva.
Socijalna sigurnost
Socijalna sigurnost podrazumijeva sistem organiziranih pravno-ekonomskih, normativnih i
institucionaliziranih socijalnih mjera i aktivnosti u svim podrucjima uspostavljanja i
ostvarivanja socijalnih potreba covjeka i njegove porodice, u kojem se obezbjeduju:
• Stabilni i povoljni uslovi zivota i rada pojedinaca, porodica i drugih drustvenih grupa
(djeca, invalidi, stari i hronicni bolesnici, zene, radno aktivno stanovnistvo);
• Mogucnost napredovanja u zivotu i radu saglasno ispoljenim sposobnostima i
dinamici drustvenog razvoja;
• Preventivno otklanjanje ili ublazavanje razlicitih uzroka i odnosa covjecijih
otudenosti, ugnjetavanja i ugrozenosti
14
Osigurani rizici
Za svaka prava, pa tako i za prava iz socijalnog osiguranja bitno je utvrditi na temelju cega
se ostvaruje.
Socijalni rizici, odnosno slucaj nije samo "buduci neizvjestan dogadaj", cije zastupanje ne
zavisi u potpunosti od volje korisnika, vec je to i vec realizirani dogadaj koji umanjuje
sredstva za egzistenciju i standard zivota lica, odnosno tom licu namece nesrazmjerne
terete u odnosu i u poredenju sa ostalim gradanima.
Izvjesno je da je tesko odrediti sve te dogadaje. U literaturi se ove situacije oznacavaju
kao:
socijalne nezgode, socijalni rizici, socijalni slucaj, osigurani slucaj, socijalne potrebe.
Osigurana lica
Osigurana lica mogu se podijeliti na:
1) Osiguranike, to su lica koja su osigurana po osnovu svog licnog svojstva, odnosno
statusa po nacelu obaveznosti ili po nacelu dobrovoljnosti. To su sva lica u radnom
odnosu, kao i lica koja su u pogledu prava iz socijalnog osiguranja izjednacena sa
licima u radnom odnosu.
2) Clanove porodica osiguranika, su lica koja su osigurana po osnovu rodbinskog
svojstva s osiguranikom od kojeg "izvode" odredena prava iz socijalnog osiguranja
3) Lica osigurana za odredene slucajeve pod odredenim okolnostima su lica koja
su osigurana za neke rizike, a samo ostvarivanje prava, u pravilu, je uslovljeno
posebnim okornostima.
16
• porodicna penzija na osnovu rizika smrti osiguranika.
2) Provizorna prava su sva prava koja se priznaju kao alternativa - zamjena za neko
pravo i to sve dok se to osnovno pravo ne ostvari. To su, u pravilu, jednokratna
socijalna davanja (npr. otpremnina udovice, novcane naknade razne vrste).
3) Supsidijarna prava su ona prava koja se samostalno nikada ne mogu priznati (npr.
u zdravstvenom osiguranju pravo osiguranika na naknadu troskova prevoza u vezi je
sa ostvarivanjem nekog osnovnog prava; u penzijsko-invalidskom osiguranju to je pravo
na zastitni dodatak koji se uvijek isplacuje uz penziju).
4) Ostala prava mogu se zakonima, kao i opcim aktima organizacija socijalnog
osiguranja predvidjeti, pa se ona u odnosu na navedena prava mogu posmatrati kao
dodatna, odnosno prosirena prava socijalnog osiguranja.
18
• kojem roku se prava mogu ostvariti od dana dospjelosti, odnosno u kojem roku
zastarjevaju.
3) Problemi koji se javljaju u vezi s prostorima - granicama ucinaka prava socijalnog
osiguranja mogu biti aktuelni iz vise razloga.
• To moze biti situacija u kojoj dolazi do primjene prava na temelju bilateralnih
(dvostranih) medunarodnih ugovora, kao i
• u slucaju kad se pojavi problem utvrdivanja stvarne i mjesne nadleznosti fondova iz
oblasti socijalnog osiguranja o rjesavanju o pojedinim pravima. Radi se, zapravo, o
kolizionim normama koje treba rjesavati na adekvatan nacin problem primjene
mjerodavnog prava.
Ustav
Ustavom se i u nasoj zemlji ureduju osnove njenog drustvenog, pravnog i drzavnog
uredenja, pa zbog toga se ovaj temeljni ustavno-pravni dokument javlja kao izvor svih
grana naseg pravnog sistema.
U pravilu, za sve grane prava, ustav je posredni izvor, jer to proistice iz njegovog polozaja
u pravnom sistemu. S obzirom na pravnu prirodu, ustavne norme su i za socijalno pravo
najcesce izvor posrednog karaktera, jer se mogu primijeniti tek kroz zakonodavnu razradu,
a ne neposredno.
Ustavne odredbe, kao izvor socijalnog prava imaju:
• teorijska vrijednost sastoji se u pruzanju "putokaza" za reguliranje prava iz ove
oblasti putem drugih izvora.
• prakticna vrijednost sastoji se u zakonskoj i izuzetnoj podzakonskoj razradi osnovnih
pravila koje vec sadrze ustavne odredbe.
Zakoni
Zakon je pravni akt koji sadrzi opce pravna pravila najvece pravne snage poslije ustava. To
je materijalno shvatanje zakona bez obzira ko ga je i kako donio. Za razliku od sireg
shvatanja zakona, u uzem smislu, to su samo ona pravila pravnog karaktera, koja su
donesena od strane zakonodavnog organa po zakonodavnom postupku, odnosno
proceduri. U odnosu na nas pravni sistem zakon je izvor socijalnog prava samo ako je
donesen od strane zakonodavne vlasti po postupku predvidenom za takve akte i ako
sadrzi opce norme. To znaci da su to zakonodavni akti i po materijalnim i po formalnim
obiljezjima.
S politickog aspekta, zakon je najvazniji i primarni izvor socijalnog prava.
Podzakonski propisi
Podzakonski propisi su opci pravni akti koje, po pravilu, donose izvrsni, odnosno politicko-
izvrsni i upravni organi. Podzakonskim propisima kao opcim imperativnim aktima
"priblizavaju" se i prilagodavaju apstraktna i opcenitija pravila sadrzana u zakonima radi
njihove pravilnije primjene. Kao takvi, podzakonski propisi su sekundarne i derivatne
19
naravi u odnosu na zakonodavne akte, koji su inicijalni i originerni. Najvaznije svojstvo ovih
normativnih akata je sto se njima ne mogu zasnivati ovlascenja i obaveze subjekata mimo
onih odredenih zakonima.
Kao podzakonski akti izvrsnih drzavnih organa najcesce se javljaju: uredbe, odluke,
uputstva i zakljucci odnosno smjernice. Izvrsni organi lokalnih zajednica mogu donositi:
pravilnike, naredbe, uputstva i smjernice.
U cilju izvrsavanja zakona, drugih propisa i opcih akata predstavnickih tijela, kao i opcih
akata izvrsno-politickog organa, organi uprave mogu donositi sljedece podzakonske akte:
pravilnike, naredbe i uputstva.
Medunarodni ugovori
Medunarodni ugovori mogu biti visestrani (multilateralni) i dvostrani (bilateralni).
S obzirom da predmet ugovaranja moze biti razlicit, razumljivo je sto oni obuhvataju i
radnopravno i socijalnopravna pitanja pocev od zaposlenja, socijalnog osiguranja, pa do
migracije radne snage.
Ratifikacijom ovi ugovori postaju izvori radnopravnog, odnosno socijalnopravnog
karaktera.
Ratifikaciju medunarodnih ugovora vrsi Predsjednistvo Bosne i Hercegovine pod uslovom
da na to pristane Parlamentarna skupstma Bosne i Hercegovine. Nadlezni organ entiteta
BiH, odnosno Federacije BiH i Republike Srpske vrse ratifikaciju samo onih medunarodnih
ugovora na koje je prethodno dala svoj pristanak individualnim aktom ili zakonom
Parlamentarna skupstina BiH.
Kao medunarodni izvori socijalnog prava javljaju se dvostrani medunarodni ugovori ili
dvostrane konvencije koje zakljucuju dvije drzave u cilju reguliranja pojedinih pitanja iz
oblasti socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja i medunarodni ugovori multilateralnog
20
karaktera koje donose Ujedinjene nacije, medunarodne organizacije rada i druge
medunarodne organizacije.
Obicajno pravo
Obicajno pravo cine drustvene norme - obicaji koji su nedrzavnog karaktera i koji nastaju
spontano.
Da bi jedan obicaj bio drustvena norma smatra se da treba ispuniti tri uslova:
• dugotrajna primjena obicaja,
• ponavljanje vise puta i
• postojanje opce saglasnosti da je pravilo ispravno i da odgovara shvatanjima vecine
u drustvu, koja mu se zbog toga dobrovoljno podvrgava.
Obicajno pravo nastaje kada drzava pocne da primjenjuje sankcije za neizvrsavanje
obicajnog pravila ponasanja. Kada se drzava u svom propisu obaveze na primjenu za
rjesavanje pojednih pitanja u konkretnim slucajevima, tada obicaj postaje obicajno pravo.
U tom smislu obicajno pravo moze biti i izvor socijalnog prava. U pravilu, nasi teoreticari
priznaju obicajnom pravu supsidijarni, dopunski karakter izvora prava. To znaci da njegova
primjena dolazi u obzir kada ne postoje propisi koje su donijeli drzavni organi, odnosno
kada je evidentno da postoji pravna praznina u propisinia.
I u tom slucaju do primjene obicajnog prava dolazi samo ako drzavni pravni propisi izricito
ne zabranjuju takvu primjenu i ako obicajna pravila nisu protivna i nacelima od drzave
propisanih pravnih pravila.
Sudska praksa
Posebnu paznju sudska praksa zavreduje kao "rezervni" izvor socijalnog prava.
Sudska presuda moze postati izvor prava ako se pojedinacna norma kojom se rjesava
slucaj smatra obaveznom za buduce slucajeve istog karaktera. U ovakvim slucajevima
presuda postaje precedentom, odnosno na osnovu precedenta stvara se precedentno
pravo, sto je karakteristicno za anglosaksonski pravni sistem.
U kontinentalnoj Evropi preovladuje sistem kodificiranog zakonskog prava i pravilo da
sudske presude nemaju karakter izvora prava, jer sudovi sude na osnovu zakona, a ne na
osnovu sudskih presuda. Ali i u ovim sistemima dolazi do stvaranja opcih pravila koja se
nazivaju sudska praksa. Ovu praksu karakterzira postojanje citavog niza sudskih presuda
za istovjetne slucajeve, a ne jedna, kao u precedentnom pravu.
Formalno posmatrano, sudska praksa nije izvor prava, jer nema formalno obaveznu
pravnu snagu, ali je fakticki veoma slicna izvoru prava, s obzirom da se sudovi u pravilu,
nje drze "kao da je ona zaista izvor prava“.
23
Nacelo uzajamnosti i solidarnosti svodi se na mogucnost utvrdivanja visine potrebnih
sredstava za ostvarivanje pojedinih prava, s tim sto unaprijed svi osiguranici, na osnovu
zakona ill na samoupravnoj osnovi "pristaju" da pod odredenim uslovima ta prava mogu
koristiti bez obzira na svoje ulaganje (npr. koriscenja prava iz osiguranja neposredno po
zasnivanju radnog odnosa), odnosno po proteku duzeg ili kraceg vremena (npr.
ostvarivanja prava na starosnu penziju).
Nacelo jedinstvenosti
Prava iz socijalnog osiguranja jedinstvena su za sve osiguranike iste kategorije.
Prema nacelu jedinstvenosti osnovna prava iz socijalnog osiguranja regulirana su
zakonima, koja se dalje razraduju opcim aktima u okviru rizicnih zajednica, koja su, u
pravilu, obavezna za cijelo podrucje drzave ili za pojedina podrucja.
Nacelo zakonitosti
Nacelo zakonitosti ne treba svoditi na zakonitost i pravnu sigurnost radnika i gradana, kao
i na nadzor nad zakonitoscu i zastiti ustavnosti i zakonitosti zasto se brine drzava, odnosno
poseban organ institucije, vec ga je nuzno i sire shvatiti.
Ovo iz razloga sto postoje
• objektivna i pravna zakonitost na koju utjece nauka,
• zakonitost u radu subjekata, koji treba da primjenjuju pravna pravila i da postuju
hijerarhiju pravnih izvora.
Sto se tice nauke osnovano se ukazuje na nuznost veceg njenog angaziranja zasto je
pretpostavka ostvarivanje sirih istrazivackih projekata iz socijalnog prava.
Zakonitost u radu subjekata koji treba da primjenjuju pravna pravila iz ove oblasti nuzno je
postizati istim mjerilima, odnosno sredstvima kao i u drzavnoj upravi - trazenjem nivoa
strucnosti lica koja rade u provodenju i izvrsavanju pravnih pravila, polaganjem strucnih
ispita, permanentnim strucnim uzdizanjem i si., jer je u pitanju u pravilu, ostvarivanje
znacajnih javnih ovlascenja.
24
Posebna nacela socijalnog prava
Osnovna nacela socijalnog prava povezuju sve grane socijalnog osiguranja u jedan cjelovit
i uskladen sistem socijalne zastite i obezbjedenja radnika i clanova njihovih porodica.
Svaka grana socijalnog osiguranja ima neke posebne i specificne principe, koje zajedno sa
osnovnim nacelima, izrazavaju sve one osobenosti koje odgovaraju prirodi, sustini i
sadrzini pojedinih grana osiguranja.
Posebna nacela socijalnog osiguranja su:
• nacelo meduovisnosti prava o radnom doprinosu osiguranika, koje najvise dolazi do
izrazaja u penzijskom osiguranju
• nacelo prevencije koje je karakteristicno za zdravstveno i invalidsko oslguranje.
Nacelo prevencije
Nacelo prevencije pociva na opcem principu da radnik ima pravo na uslove rada, koji
osiguravaju njegov fizicki i moralni integritet i sigurnost, kao i pravo na zdravstvenu
zastitu, i drugu zastitu i licnu sigurnost na radu.
Ovo nacelo treba da dode do izrazaja kako u zdravstvenom, tako i u invalidskom
osiguranju.
U zdravstvenom osiguranju, ovo nacelo se provodi mjerama zdravstvenog prosvjecivanja i
raznim snimanjima, cjepljenjima stanovnistva, sistematskim lijecnickim pregledima i sl.
Posebno su odredene mjere prevencije invalidskom osiguranju.
Nacelo prevencije posebno se ogleda u pravu lijecnika da utvrdi potrebu premjestanja
radnika na drugo radno mjesto poslije duzeg zaposlenja na teskim i po zdravlje stetnim
poslovima kao i u institutu povecanog staza osiguranja.
25
• Opcinski organ nadlezan za poslove socijalne i djecije zastite - opcinskog fonda za
socijalnu i djeciju zastitu.
26
Materijalno zdravstveno osiguranje je skup pravnih pravila kojima se utvrduju prava,
obaveze I odgovornqsti (rizici-slucajevi, uslovi, socijalne prestacije, odnosno davanja i dr.)
u zdravstvenom osiguranju kao posebnoj grani socijalnog osiguranja.
Procesno zdravstveno osiguranje je dio prava zdravstvenog osiguranja kojim se ureduje
postupak, rokovi i organi za reguliranje, realizaciju i zastitu prava, obaveza i odgovornosti
subjekata koji uspostavljaju pravne odnose u ovoj grani socijalnog osiguranja.)
Kao grana socijalnog osiguranja, zdravstveno osiguranje obuhvata preventivno i kurativno
djelovanje raznovrsnih socijalnopravnih subjekata jer omogucava zadovoljavanje socijalnih
potreba za zastitu zdravlja gradana sa ciljem da ne dode do narusavanja zdravlja
pojedinaca, grupa..., s jedne strane i da, u slucaju nastupanja socijalno-zdravstvenog rizika
koji je posljedica vec narusenog zdravlja, djeluje kurativno pod propisanim uslovima.
Zdravstveno osiguranje u preventivnoj zastiti je trajnog karaktera, jer je kao takvo,
kontinuiranog i dugorocnog karaktera, dok je u kurativnoj zastiti, u pravilu, kratkotrajnog
karaktera. Osim socijalnog osiguranja za slucaj bolesti, zdravstvenim socijalnim
osiguranjem "pokriveni" su i slucajevi:
povrede, trudnoca i poradanja, sprijecenosti za rad, preventvne zdravstvene zastite i
smrti.
Takoder je socijalno osiguranje regulirano i drugim pravnim aktima socijamog osiguranja.
27
Obavezno zdravstveno osiguranje
Drzava moze zakonom predvidjeti obavezno zdravstveno osiguranje, propisujuci
osiguravajuce iznose, doprinose, vrste zdravstvenih rizika i osnove zdravstvene
organizacije i finasijskih institucija koje "pokrivaju" ovo osiguranje. Kao kriteriji od kojih se
polazi pri uspostavljanju ovog osiguranja najcesce:
• Zdravstveni rizici vezani za cjelokupnu populaciju (zarazne bolesti, endemske
bolesti i si);
• Uslovi rada vezani za pojedine djelatnosti, grane privrede (sumarstvo,rudarstvo,
pojedine vrste saobracaja);
• Uslovi zivotne sredine (visoka zagadenost tla, voda, rudarski bazeni, prljava
industrija I sl.)
• Materijalne sposobnosti pojedinaca da sami zastite svoje zdravlje (utvrdivanje donje
granice zarada, ispod koje je odredena vrsta obaveznog osiguranja).
U obaveznom osiguranju zakonom se utvrduje ucesce poslodavca, radnika, kao i
pojedinca-korisnika usluga zdravstvene zastite. Takoder se propisuju vrste rizika, obim
"pokrica". U pravilu, drzava nadzire i subvencionira rad zdravstvenih institucija.
28
• dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju lica u radnom odnosu i druga lica koja
vrse odredene djelatnosti ili imaju odredena svojstva, a obuhvacene su Zakonom o
zdravstvenom osiguranju. Ovo pravo imaju i clanovi porodice osiguranika pod uslovima
utvrdenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju.
Sva ova lica tretiraju se kao osigurana lica i imaju pravo, u okviru obaveznog
zdravstvenog osiguranja, na:
• koriscenje zdravstvene zastite;
• novcane naknade i;
• razne pomoci.
Izricito je predvideno da sva prava koja pripadaju osiguranim licima ne mogu biti
predmet ugovora, niti se mogu prenositi, kao ni nasljedivati. Jedino novcana primanja iz
obaveznog zdravstvenog osiguranja koja su dospjela, a osta-la su neisplacena zbog
smrti osiguranog lica, mogu biti predmet nasljedivanja.
Prosireno zdravstveno osiguranje je fakultativne prirode, koje moze uvesti zakonodavno
tijelo kantona radi osiguranja prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno obima prava
koja nisu obuhvacena obaveznim zdravstvenim osiguranjern.
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je takoder fakultativno, koje se kao takvo moze
uvrditi od strane gradana za one vidove zdravstvene zastite i ona prava koja se ne
osiguravaju obaveznim i prosirenim zdravstvenim osiguranjem.
29
Zakonom je izricito predvideno da|prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja mogu
ostvariti samo ona lica za koja se utvrdi da imaju svojstvo osiguranih lica.
Svojstvo osiguranog lica utvrduju kantonalni zavod osiguranja, odnosno nadlezna sluzba
Fonda zdravstvenog osiguranja, a zainteresirano lice to dokazuje posjedovanjem posebne
isprave, odnosno zdravstvene legitimacije.
30
• lica koja na teritoriji entiteta obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost
licnim radom,
2) Prema zakonskim odredbama clanovima porodice osiguranika smatraju
se:
• supruznik, odnosno supruga i suprug (bracni i vanbracni saglasno propisima
o braku i porodici),
• djeca (rodena u braku, van braka, usvojena) i djeca bez roditelja ako ih je
osiguranik izdrzavao;
• 3., roditelji, otac, ocuh, maceha, usvojitelji osiguranika), ako ih je osiguranik
izdrzavao;
• 4. unuci, braca, djed i baka, ako su nesposobni za samostalni zivot i rad iako
nernaju sredstava za izdrzavanje, pa ih osiguranik izdrzava.
Bracni drug koji nije stekao pravo na porodicnu penziju zato sto nije navrsio
odredene godine zivota, ako je u,casu smrti svoga bracnog druga bio starijji od
40 godina (zena), odnosno 55 godina (muskarac) ispunjava uslove za obavezno
zdravstveno osiguranje. Ukoliko se radi o bracnom drugu mladem od 40,
odnosno 55 godina, tada je osiguran dok je prijavljen zavodu za zaposljavanje i
da je ta prijava uslijedila u roku od 90 dana nakon smrti bracnog druga.
Pod zakonom odredenim uslovima i razvedeni bracni drugovi imaju pravo na
obavezno zdravstveno osiguranje.
Djeca osiguranika su zdravstveno osigurana do navrsene 15 godine, a ako su na
redovnom skolovanju, do njegovog kraja, a najduze do navrsene 26 godine
zivota.
U slucaju da djeca osiguranika zbog bolesti ili povrede prekinu redovno
skolovanje, imaju pravo na zdravstveno osiguranje i za vrijeme trajanja bolesti
odnosno povrede.
Djeca koja postanu nesposobna potpuno i trajno za rad prije navrsene 15
godine zivota, odnosno za vrijeme trajanja redovnog skolovanja, imaju pravo na
zdravstveno osiguranje tokom trajanja te nesposobnosti.
3) Druga lica osigurana u odredenim okolnostima razvrstana su u vise
grupa.
Prva grupa ovih lica koja imaju pravo na zdravstvenu zastitu cine:
• lica koja ucestvuju u organiziranim javnim radovima na teritoriji FBIH
• lica koja ispunjavaju obaveze ucestvovanja u civilnoj zastiti ili obavezu
ucestvovanja u sluzbi osmatranja i obavjestavanja;
• lica koja kao clanovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih jedinica
vrse duznosti po propisima o zastiti od pozara.
Drugu grupu cine ucenici srednjih skola i redovni studenti koji su drzavljani FbiH i imaju
boraviste na njenoj teritoriji.
Posebnu grupu cine lica koja imajupravo na zdravstvenu zastitu zbog povrede na radu i
oboljenja od profesionalne bolesti.
Zavodi zdravstvenog osiguranja (kantonalni zavod osiguranja, zavodi dobrovoljnog
zdravstvenog osiguranja ill drugi oblici organiziranja u skladu sa zakonom) su drugi
subjekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja.
Zavodi zdravstvenog osiguranja su iskljucivi, zakonom odredeni subjekti ostvarivanja i
osiguravanja sredstava iz navedenog zdravstvenog osiguranja, koji se osnivaju na nivou
kantona. Za dobrovoljno zdravstveno osiguranje moze se od strane gradana organizirati
jedan ill vise zavoda dobrovoljnog osiguranja ili drugih oblika organiziranja u skladu sa
zakonom.
Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine osnovan je Zavod zdravstvenog osiguranja i
reosiguranja FBiH u ciji djelokrug spada obavljanje poslova i ostvarivanje prava iz
obaveznog zdravstvenog osiguranja koja su od interesa za sve kantone, kao i za
31
provodenje odredenih prava po osnovu konvencija, drugih medunarodnih ugovora ili
zakona i obavljanje poslova obaveznog zdravstvenog osiguranja gradana.
Kantonalni zavod osiguranja, pored toga sto provodi politiku razvoja i unapredenja
zdravstvene zastite, koja se osigurava obaveznim zdravstvenim osiguranjem, planira i
prikuplja novcana sredstva ovog osiguranja, obavlja i poslove u vezi s ostvarivanjem prava
osiguranih lica, brine se o zakonitom i blagovremenom ostvarivanju ovih prava te im pruza
strucnu pomoc u ostvarivanju prava o zastiti njihovih interesa.
32
• Privremeno sprijeceni da rade zbog odredenog lijecenja ili medicinskog ispitivanja
koje se ne moze obaviti izvan radnog vremena osiguranika;
• Izolirani kao kliconose ili zbog pojave zaraza u njihovoj okolini;
• Odredeni za pratioca bolesnika upucenog na lijecenje ili Ijekarski pregled u najblize
mjesto;
• Odredeni da njeguju oboljelog supruznika ili dijete pod uslovima propisanim
zakonom o zdravstvenom osiguranju.
Pravo na naknadu place pripada osiguraniku od prvog dana privremene sprijecenosti za
rad i dok ta sprijecenost traje.
Sprijecenost za rad zbog privremene nesposobnosti za rad traje dok izabrani doktor
medicine primarne zdravstvene zastite ili Ijekarska komisija, ne utvrdi da je uspostavljanje
radna sposobnost, ili dok se pravosnaznim rjesenjem nadleznog organa ne utvrdi da
postoji invalidnost.
Osiguraniku ne pripada, odnosno obustavlja se isplata naknade na placu za vrijeme
privremene nesposobnosti za rad:
• ako svjesno prouzrokuje privremenu nesposobnost za rad;
• ako namjerno sprijecava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje;
• ako prima placu ili obavlja drugu djelatnost;
• ako se bez opravdanog razloga ne odaziva na poziv na Ijekarski pregled izabranog
doktora medicine primarne zdravstvene zastite;
• ako izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zastite, odnosno kontrolor
zdravstvenog osiguranja utvrdi da se ne pridrzava uputa za lijecenje, odnosno bez
dozvole izabranog doktora medicine otputuje iz mjesta prebivalista;
• ako se u roku od tri dana od pocetka bolesti ne javi izabranom doktoru medicine
primarne zdravstvene zastite da je obolio;
Osiguraniku ne pripada pravo na naknadu place od momenta kada je nastupila jedna od
navedenih okolnosti, pa sve dok ona traje.
33
Financiranje zdravstvenog osiguranja
U svijetu postoje tri nacina odnosno tri izvora sredstava za finansiranje zastite
stanovnistva:
• Sredstva koja izdvaja drzava za zastitu zdravlja stanovnistva (putem
obvezivanja gradana, pravnih lica i drugih subjekata za namjensko izdvajanje
sredstava, putem izdvajanja svojih sredstva ostvarenih ubiranjem raznih poreza...)
• Sredstva koja sami gradani namjenski izdvajaju za zastitu zdravlja "putem
udruzivanja u sistem zdravstvenog osiguranjaj u svrhu zastite svog zdravlja i
zdravlja clanova porodice od raznovrsnih rizika (npr. bolesti, invalidnosti, smrti...);
• Gotovinska sredstva koja pojedinac neposredno, u vrijeme nastanka zdravstvenog
rizika, pa time i zdravstvenog troska, licno uplacuje za svoje lijecenje i lijecenje
clanova svoje porodice.
34
Pravna ili fizicka lica obavezna su da se reosiguravaju radi rizika za povredu na radu i
oboljenja od profesionalne bolesti.
35
odnosno preko kojih ostvaruju prihod, kao i za vrhunske sportiste koji su kao takvi
rangirani od Olimpijskog komiteta ili udruzenja sportista na nivou entiteta,
odnosno BiH;
Ostala lica sama uplacuju doprinos na osnovu obracuna nadlezne institucije osiguranja.
Nadlezne institucije osiguranja su ovlasteni da obavljaju preglede poslovnih knjiga i
evidenciju obveznika uplate doprinosa.
Zakonodavac izricito predvida da se obvezniku doprinosa obustavlja dalje koristenje
zdravstvene zastite, izuzev hitne medicinske pomoci u slucaju kada se utvrdi da nije
uplatio doprinos. Do uspostavljanja prava koriscenja dolazi tek onda kada se utvrdi da je
obveznik doprinosa dospjele obaveze izvrsio.
Prava i obaveze koje nastaju po osnovu neuplacenih sredstava izmedu institucija
osiguranja i obveznika doprinosa ostvarivat ce se prema odredbama Zakona o
obligacionim odnosima.
Sredstva budzeta
Sredstva budzeta odgovarajuce politicko-teritorijalne zajednice, za finansiranje prava iz
obaveznog zdravstvenog osiguranja odobrava zakonodavno tijelo tih zajednica i to na
osnovu zahtjeva koji utvrduje i podnosi nadlezna institucija osiguranja.
Budzetskim sredstvima obezbjeduju se sredstva za:
• pokrice povecanih troskova zdravstvene zastite, izazvanih vecim odstupanjem u
odnosu na planirana sredstva zdravstvenog osiguranja zbog vanrednih prilika ili
drugih vanrednih uslova sprovodenja zdravstvene zastite;
• pokrice troskova zdravstvene zastite lica starijih od 65 godina izvan nivoa
obaveznog zdravstvenog osiguranja zbog odredenih vanrednih ili drugih izvanrednih
sprovodenja zdravstvene zastite;
• pokrice troskova naknade placa licima koja su izolirana kao kliconose ili zbog pojave
zaraze u njihovoj okolini, odnosno koji su odredeni za pratioce ili za njegu oboljelog
supruznika ili djeteta;
• pokrice troskova zdravstvene zastite lica cije je prebivaliste nepoznato;
• razvoj naucno istrazivacke djelatnosti, statisticka istrazivanja u oblasti zdravstva
koja su od sireg interesa.
36
Svi zavodi socijalnog osiguranja na ekonomskoj osnovi i na nacelu uzajamnosti, u skladu
sa zakonom, organiziraju i provode za obavezno osigura-nje reosiguranje u okviru
Federacije Bosne i Hercegovine. Parlament Federacije utvrduje rizike koji se obavezno
reosiguravaju i uslove pod kojima se priznaju, kao i iznose premija, naknade koje se
osiguravaju u slucaju nastupanja reosiguranog rizika i postupka za ostvarivanje tih
naknada.
Obavezno se reosiguravaju rizici koji nastaju usljed elementarnih nepogoda (poplava,
zemljotresa, pozara) i epidemije sirih razmjera.
Zdravstvena zastita
Uvodno se u teoriji socijalnog prava zdravstvena djelatnost oznacava kao posebna
djelatnost koju karakterizira specifican odnos davaoca i korisnika zdravstvenih usluga.
Precizirano je u osnovnim zakonskim odredbama da je zdravstvena zastita gradana skup
mjera, aktivnosti i postupaka na unapredenju prava na zivot, ocuvanje i poboljsanje
zdravlja ljudi, koje poduzimaju odgovarajuce politicko-teritorijalne zajednice, zdravstvene
ustanove, zdravstveni radnici, preduzeca, odnosno dionicka drustva, druga pravna lica i
gradani.
37
osiguranju, a oni koji zele visi standard u lijecenju osiguravaju se dodatno. To dodatno
osiguranje provode osiguravajuce organizacije na trzisnim nacelima.
39
• pravo odbijanja da bude predmet naucnog istrazivanja ili bilo kojeg drugog pregleda
ili medicinskog tretmana bez svoje saglasnosti;
• pravo izbora izmedu vise mogucih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi
doktor medicine, odnosno doktor stomatologije, osim u slucaju neodlozne
intervencije cije bi nepoduzimanje ugrozilo zivot i zdravlje gradana i izazvalo rrajna
ostecenja;
• pravo na povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja;
• pravo odbijanja pregleda i lijecenja od strane doktora medicine, odnosno doktora
stomatologije zbog gubljenja povjerenja;
• pravo na odbijanje hirurske i druge intervencije, ako je pri svijesti i sposoban za
rasudivanje, ukoliko mu je lijecnik ukazao na stetne poslje-dice za njegov zivot i
zdravlje u slucaju odbijanja takve intervencije. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu
sposobne za rasudivanje, ovu saglasnost daju roditelji, staratelj, supruznik ili drugi
blizi rodaci, osim u slucaju da postoji opasnost po zivot oboljelog ili povrijedenog, a
zbog hitnosti nije moguce blagovremeno pribaviti saglasnost;
• pravo na ishranu u skladu sa svjetonazorom za vrijeme boravka u stacionarnoj
zdravstvenoj ustanovi, koja nije u suprotnosti sa propisanom medicinskom dijetom;
• pravo na obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj
ustanovi u za to predvidenom prostoru, ukljucujuci i pravo opremanja u mrtvacnici u
slucaju smrti, uz primjenu vjerskih obreda - odvojeno po konfesijama;
• svi gradani su duzni da se brinu o svom zdravlju;
• niko ne smije ugrozavati zdravlje drugih;
• gradani su duzni da svoja prava na zdravstvenu zastitu koriste u skladu sa zakonom
i uputama o lijecenju, koje irn daju porodicni lijecnik, odnosno doktor medicine i
doktor stomatologije, a licno su odgovorni zbog nepridrzavanja ovih uputa;
• svaki gradanin duzan je ukazati prvu pomoc stradaloj ili bolesnoj osobi u skladu sa
svojim znanjem te joj omoguciti pristup do hitne medicinske pomoci;
• gradani su duzni pridrzavati se kucnog reda zdravstvenih ustanova;
• zakonom su utvrdene posebne obaveze oboljelih od dusevnih bolesti.
Zdravstveni radnici duzni su cuvati kao profesionalnu tajnu sve sto znaju o zdravstvenom
stanju pacijenta. I drugi radnici u zdravstvu takoder su obavezni na cuvanje ove tajne za
koju su saznali u obavljanju svojih duznosti, kao i studenti i ucenici srednjih skola
zdravstvenog usmjerenja.
40
organizacijskih jedinica, a za strucni rad zdravstvene ustanove odgovoran je
direktor.
2) Zdravstveno inspekcijski nadzor je zapravo jedan poseban vid upravnog
nadzora, jer se svodi na nadzor nad primjenom i izvrsavanjem zakona, drugih
propisa i opcih akata u djelatnosti zdravstva, kao i na nadzor nad strucnim radom
zdravstvenih ustanova zdravstvenih radnika, te privatne prakse.
Zdravstveno-inspekcijski nadzor obavlja zdravstvena inspekcija odnosno federalni ili
kantonalni zdravstveni inspektor.
Poslove i zadatke zdravstvene inspekcije obavljaju kantonalni inspektori u zdravstvenim
ustanovama koje su se osnovale za potrebe kantona, a federalni zdravstveni inspektori u
zdravstvenim ustanovama koje se osnivaju za potrebe Federacije Bosne i Hercegovine.
42
• Skandinavske zemlje (Svedska, Finska, Danska i Norveska), cije penzijske
sisteme karakterizira kasna dob za penzionisanje, ranije penzionisanje "povlaci"
za sobom znatno manje penzije;
• Zemlje kontinentalne Evrope (SR Njemacka, Francuska, Austrija, Belgija,
Holandija, Svicarska i Luksemburg) s izrazito visokim doprinosima i visokim nivoom
primanja - prisutna je tendencija reformi;
• Zemlje Juzne Evrope (Italija, Grcka, Spanija, Portugal) u kojima se godine za
odlazak u penziju povisuju, ali istovremeno dolazi i dopoostravanja uslova za
sticanje prava na penziju;
• 4Velika Britanija - dalje je karakteriziraju relativno niske i jednake penzije, s tim da
se u penzionom sistemu razvija i dodatni stepen u vidu dopunskih penzija.
U glavna obiljezja reformi u navedenim drzavama uvrstava se: starija dob za penzionisanje,
veca fleksibilnost za godine penzionisanja i proteziranje postupnogpenzionisanja, vece
razdoblje placanja doprinosa i slobodnije kombiniranje penzije s dohotkom od rada, stroziji
uslovi za ranije penzionisanje.
U BiH je I dalje obvezno penzijsko-invalidsko osiguranje koje je detaljno uredeno
entitetskom regulativom. U RS postoji mogucnost I dobrovoljnog osiguranja.
Princip solidarnosti
Princip solidarnosti proizlazi iz vazecih ustavnih dokumenata nase zemlje prema kojima se
pravo na socijalno osiguranje utvrdeno ustavom i zakonom obezbjeduje obaveznim
osiguranjem na nacelima uzajamnosti i solidarnosti.
Iz principa solidarnosti slijedi i obaveza zastite lica sa najnizim primanjima, odnosno
platama, ali sa ogradom da istovremeno treba voditi racuna o ekonomskoj situaciji
zemlje i kategoriji zasticenih lica.
Doprinos za osiguranje koji placaju zasticena lica u radnom odnosu ne moze biti veci od
50% ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zastitu lica iz radnog odnosa i clanova
njihovih porodica.
Obustava davanja
Do obustave davanja moze doci u vise slucajeva. Prvo je predvidena potpuna obustava u
slucaju kada uzivalac prava "obavlja izvjesnu djelatnost uz naknadu". Do djelimicne
obustave moze doci ako zarada uzivaoca prava, ili njegova druga imovina, ili obje zajedno
prelaze propisani iznos.
Obustava davanja, odnosno ogranicenja stecenih prava u nasem sistemu moze se vrsiti i
ta prava mogu prestati samo u slucajevima i pod uslovom predvidenim zakonom.
Ako su u pitanju penzije stranih drzavljana, koji su se iselili s ciljem stalnog boravka u
inozemstvu, penzije se isplacuju pod uslovom:
• da postoji sa drzavom u koju se iselio strani drzavljanin medunarodni ugovor,
• da postoji sporazum o placanju ovih primanja ili da ta drzava priznaje takvo pravo
nasim drzavljanima
44
U pitanju je uvrstavanje jednog lica u odredenu kategoriju osiguranih lica.
Starost i smrt
Osiguranici nakon odredenih godina penzijskog staza, odnosno nakon utvrdenih godina
zivota i godina penzijskog staza mogu ostvariti pravo na starosnu penziju.
Ukazuje se na povecanje trajanja zivotnog vijeka covjeka, pa se time produzava i
sposobnost covjeka da sve duze bude radno produktivan. Istovremeno smo u jednom
broju zemalja suoceni sa problemom nezaposlenosti, pa se mora voditi racuna o pravu na
rad i u domenu penzijskog i invalidskog osiguranja. Slijedi da granice starosti kao
osigurani rizik ovisi o raznim elementima.
Poslije smrti osiguranika i lica koje je osigurano za odredene slucajeve, odnosno rizike,
clanovi njegove porodice mogu ostvariti pravo na porodicnu penziju, kao osnovno pravo,
ako ispune propisane uslove.
Invalidnost
Invalidnost, postoji kad osiguranik na bilo koji nacin postane potupno nesposoban za
obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio rasporeden i koje je obavljao prije
nastanka invalidnosti, a ista je posljedica takve promjene u zdravstvenom stanju koja se
ne moze otkloniti lijecenjem ili mjerama rehabilitacije.
Kod osiguranika postoji promjena radne sposobnosti kada moze da radi puno radno
vrijeme na drugim poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofizickim
sposobnostima sa ili bez prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije. Prema navedenoj
definiciji, bitni elementi invalidnosti su:
• da postoji potpuna nesposobnost ili promjena sposobnosti;
• da je do potpune nesposobnosti ili promjene radne sposobnosti doslo usljed trajnih
promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu,
profesionalnom bolescu, povredom van rada ili bolescu koje se ne mogu otkloniti
lijecenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije;
• da zbog takve promjene u zdravstvenom stanju osiguranik ne moze da obavlja
poslove svoga radnog mjesta
45
Uzrok invalidnosti je znacajan kod utvrdlvanja uslova za sticanje pojedinih prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i za odredivanje visine novcanih davanja po
osnovu tih prava.
Invalid rada jeste onaj osiguranik koji po osnovu invalidnosti ostvaruje prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja.
Invalidi rada razvrstavaju se na dvije kategorije invalidnosti: I i II kategorija. O stepenu
kategorije invalidnosti ovise i prava koja se mogu ostvariti po osnovu invalidnosti|
(zaposlenje, profesionalna rehabilitacija, invalidska penzija) cemu prethodi i ispunjavanje
drugih uslova.
Prema zakonskim odredbama, u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod
kojih nastane gubitak radne sposobnosti, a u drugu kategoriju invalidnosti razvrstavaju se
osiguranici sa promjenjenom radnom sposobnoscu.
Izjava lica pogodenog osiguranim slucajem kao uslov postanka pravnih odnosa i
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
Ovisno od predmeta zahtjeva zahtjevom se inicira pokretanje postupka radi utvrdivanja
nastupanja osiguranog slucaja, a u nekim slucajevima radi se samo o zahtjevu za
pokretanje postupka radi utvrdivanja prava na isplatu konkretne socijalne prestacije iz
penzijskog i invalidskog osiguranja.
Osigurano lice pokrece postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja svojim zahtjevom kada ocijeni da su ispunjena sva tri opca uslova za zasnivanje
socijalnopravnog odnosa.
Osigurana lica
Subjekti pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja su ona lica koja imaju status
osiguranih lica, koja su pogodena osiguranim slucajem-odnosno rizikom i koja su u torn
svojstvu podnijela zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog, odnosno invalidskog
osiguranja.
Osigurana lica razvrstana su u dvije velike grupe, i to na:
• osiguranike i
• osigurana lica u uzem smislu.
I prva i druga grupa osiguranih lica ima vise podgrupa.
1) Osiguranici se razvrstavaju na vise podgrupa:
46
a) Prvu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i invalidskim
osiguranjem i kojima se po torn osnovu osiguravaju prava iz ovog osiguranja, kao i njihovo
ostvarivanje, cine:
• zaposlenici na teritoriji entiteta Bosne i Hercegovine;
• profesionalna vojna lica koja imaju svojstvo vojnog lica prema propisima o
vojnoj sluzbe;
• zaposlenici organa unutrasnjih poslova;
• zaposlenici u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama;
• izabrani ili imenovani nosioci javne ili druge drustvene funkcije na teritoriji
entiteta koji za taj rad primaju placu, odnosno ostvaruju naknadu place za
obavljanje te funkcije;
• zaposlenici koji su u radnom odnosu na teritoriji entiteta koji su upuceni na
rad u inozemstvo, ako nisu obavezno osigurani po propisima drzave u koju su
upuceni ill ako medunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju (u daljem tekstu
medunarodni ugovor) nije drugacije odredeno;
• drzavljani Bosne i Hercegovine, koji su zasnovali radni odnos kod organizacije
koja obavlja djelatnost u inozemstvu;
• izbrani ili imenovani nosioci javne ill druge drustvene funkcije u organima Bosne
i Hercegovine, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije drugacije odredeno.
b) Drugu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i
invalidskim osiguranjem cine drzavljani entiteta Bosne i Hercegovine koji su:
• na teritoriji entiteta zaposleni kod stranih ili medunarodnih organizacija i
ustanova, konzularnih i diplomatskih predstavnistava ili su u licnoj sluzbi stranih
drzavljana ako medunarodnim ugovorom nije drugacije odredeno;
• zaposleni u inozemstvu, ako su bili neposredno pred odlazak u inozemstvo
osigurani na teritoriji BiH, odnosno ako su imali pred odlazak u inozemstvo
prebivaliste na teritoriji BiH i nisu obavezno osigurani kod inozemnog nosioca
socijalnog osiguranja;
• zaposleni kod stranog poslodavca u drzavi u kojoj su obavezno osigurani ali u
kojoj prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu da ostvaruju ili ih ne
mogu koristiti van te drzave, pod uslovom da su neposredno pred odlazak u
inozemstvo imali prebivaliste na teritoriji BiH i ako su drzavljani BiH.
c) Trecu podgrupu osiguranika koji su obuhvaceni obaveznim penzijskim i invalidskim
osiguranjem cine strani drzavljani i lica bez drzavljanstva koji su na teritoriji Bosne i
Hercegovine:
• zaposleni kod stranog poslodavca, ako medunarodnim ugovorom nijedrugacije
urecteno;
• zaposleni kod medunarodnih organizacija i ustanova, stranih diplomatskih I
konzularnih predstavnistava, ako je takvo osiguranje predvideno medunarodnim
ugovorom.
d) Cetvrtu podgrupu osiguranika koji su obavezno osigurani ovom vrstom osiguranja
cine lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, odnosno lica na teritoriji Bosne
i Hercegovine:
• koja obavljaju privrednu ili usluznu djelatnost, a upisana su u odgo-varajuci registar;
• koja u skladu sa posebnim propisima samostalno u vidu zanimanja obavljaju
profesionalnu djelatnost, te vjerski sluzbenici;
• korisnici prava na odgovarajuce zaposljavanje za vrijeme prekvalifikacije odnosno
dokvalifikacije;
• vrhunski sportisti, ako nfsu osigurani po drugom osnovu.
47
e) Posebnu podgrupu osiguranika cine zemljoradnici i clanovi njihovog domacinstva i
druga lica koja se bave poljoprivrednom djelatnoscu kao jedinim ili glavnim zanimanjem,
koji su navrsili 15 godina zivota.
2) Osigurana lica u uzem smislu su ona lica koja su bila osiguranici prve, druge i trece
podgrupe. Ona sada ostvaruju pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja kao osigurana
lica i to u slucaju starosti i gubitka radne sposobnosti, po prestanku radnog odnosa:
• dok primaju novcanu naknadu u vezi sa koristenjem prava na odgovarajuce
zaposljavanje za vrijeme cekanja na zaposljavanje i za vrijeme cekanja na
prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju;
• privremeno nezaposlena lica koja su prijavljena nadleznoj ustanovi za zaposljavanje
entiteta BiH ako je odluka o prestanku njihovog radnog odnosa donesena u slucaju
kada je proveden postupak za prestanak preduzeca i drugog pravnog lica, pod
uslovom sa su prije prestanka radnog odnosa bili osigurani neprekidno najmanje
deset mjeseci ili sa prekidima 12 mjeseci u posljednjih 18 mjeseci. Ovo osiguranje
traje najvise jednu godinu u svakom pojedinom slucaju prestanka radnog odnosa, ali
najvise tri godine u toku radnog vijeka zaposlenika.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se svakom gradaninu u slucaju
gubitka radne sposobnosti, a u slucaju smrti clanovima njegove porodice pravo na
porodicnu penziju, ako je gubitak radne sposobnosti, odnosno smrti, posljedica povrede na
radu, odnosno profesionalne bolesti nastale za vrijeme:
• rada u drugom preduzecu i u drugom pravnom lieu, u smislu propisa o radnim
odnosima;
• obavljanju obaveznog prakticnog rada ucenika i studenata u toku sticanja
obrazovanja i odgoja;
• obavljanju poslova bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad);
• prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije koju organizira ustanova za zaposljavanje;
• drustveno organiziranog omladinskog radnog angaziranja (oblici zadrugarstva
ucenika, studenata i nezaposlene omladine);
• obavljanju javnih radova;
• ucestvovanja na organiziranim sportskim takmicenjima;
• obavljanju privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu;
• strucnog osposobljavanja za rad djece sa teskocama u razvoju;
• izdrzavanje kazne zatvora.
Posebnu grupaciju cine drzavljani Bosne i Hercegovine koji nisu obuhvaceni obaveznim
penzijskim i invalidskim osiguranjem. Ova lica mogu sebi i clanovima svoje porodice
dobrovoljnim osiguranjem osigurati prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Dobrovoljno se moze osigurati ono lice koje je
• navrsilo 15 godina zivota i koje
• ima opcu zdravstvenu sposobnost.
48
Prava i obaveze iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog
osiguranja
Osnovna prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
• pravo na starosnu penziju - za slucaj starosti,
• pravo na invalidsku penziju - za slucaj invalidnosti,
• pravo na porodicnu penziju - za slucaj smrti osiguranika,
• pravo osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnoscu, odnosno prava invalida i
kategorije invalidnosti, na profesionalnu rehabilita-ciju, odnosno naknadu zbog
tjelesnog ostecenja.
49
• ispunio uslove za starosnu penziju;
• po osnovu ostvarenog staza stekao uslove za invalidsku penziju;
• bio korisnik starosne ili invalidske penzije.
U slucaju kada je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne
bolesti, clanovi porodice sticu pravo na porodicnu penziju bez obzira na duzinu penzijskog
staza osiguranika.
2) Posebni uslovi su oni uslovi koje treba da ispunjava clan porodice pokojnog
osiguranika.
Pravo na porodicnu penziju mogu, pod utvrdenim uslovima ostvariti:
• bracni drug;
• djeca osiguranika rodena u braku i van braka;
• usvojena djeca, pastorcad koju je osiguranik izdrzavao;
• druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdrzavao do svoje smrti
Prema novim zakonodavnim rjesenjima vise nemaju pravo na porodicnu penziju roditelji,
braca i sestre.
Udova stice pravo na porodicnu penziju ako je:
• do smrti bracnog druga navrsila 45 godina zivota;
• do smrti bracnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bracnog druga,
postala potpuno nesposobna za privredivanje;
• poslije smrti bracnog druga ostalo jedno ili vise djece koja imaju pravo na porodicnu
penziju po torn bracnom drugu, a udova vrsi roditeljske duznosti prema toj djeci.
Udova koja u toku trajanja prava po torn osnovu postane potpuno nesposobna za
privrectivanje, zadrzava pravo na porodicnu penziju, dok postoji takva
nesposobnost
Udova koja u toku trajanja prava na porodicnu penziju navrsi 45 godina zivota, zadrzava
po torn osnovu pravo na porodicnu penziju trajno.
Udovac stice pravo na porodicnu penziju ako je:
• do smrti bracnog druga navrsio 60 godina zivota;
• do smrti bracnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bracnog druga
postao potpuno nesposoban za privrectivanje;
• poslije smrti bracnog druga ostalo jedno ili vise djece koja imaju pravo na porodicnu
penziju po torn bracnom drugu, a udovac vrsi roditeljske duznosti prema toj djeci.
Udovac koji u toku trajanja prava na poro dicnu penziju po ovom osnovu
postane potpuno nesposoban za
privredivanje, zadrzava pravo na porodicnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
Udovac koji u toku trajanja prava na porodicnu penziju navrsi 60 godina zivota zadrzava
trajno to pravo.
Dijete stice pravo na porodicnu penziju od smrti osiguranika i moze to pravo koristiti do
navrsenih 15 godina zivota. Starije dijete zadrzava, odnosno stice pravo na porodicnu
penziju, ako je na redovnom skolovanju, a najkasnije do navrsenih 25 godina zivota.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan zivot i rad do navrsene godine
zivota od kojih se djeci osigurava pravo na porodicnu penziju ima pravo na porodicnu
penziju za sve vrijeme dok traje takva nesposobnost.
Dijete kod koga nastane potpuna i trajna nesposobnost za samostalni zivot i rad poslije
navrsenih godina zivota do kojih se djeci osigurava pravo na porodicnu penziju, a prije
smrti osiguranika, stice pravo na porodicnu penziju, ako ga je osiguranik izdrzavao do
svoje smrti.
50
utvrdena II kategorija invalidnosti)
• odgovarajuce zaposlenje; ; (osiguranik kod kojeg je utvrdena II kategorija
invalidnosti)
• prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajucu
novcanu naknadu u vezi s koristenjem tih prava. (osiguranik kod ;
1) kojeg je utvrdena II kategorija invalidnosti i
2) koji nije navrsio 55 godina zivota.)
Invalid rada II kategorije, odnosno osiguranici kod kojih je utvrdena II kategorija
invalidnosti imaju pravo na naknadu:
• place od dana nastanka invalidnosti do dana rasporedivanja ili zaposljavanja na
drugom radnom odgovarajucem mjestu, odnosno do upucivanja na prekvalifikaciju,
odnosno dokvalifikaciju;
• place od dana zavrsetka prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije do dana
rasporedivanja, odnosno zaposljavanja na drugom odgovarajucem poslu;
• zbog manje place na drugom odgovarajucem poslu.
51
Najnizi iznos ove penzije ne moze biti manji od 60% od prosjecne penzije isplacene u
decembru prethodne godine, uskladene sa procentom povecanja penzija u godini u kojoj
se isplacuje najnizi iznos penzija;
U RS nije predvictena zajamcena penzija, nego samo najniza penzija, koja ne moze biti niza
od 80 KM.
Penzijski staz
Penzijski staz je vrijeme koje se osiguraniku priznaje u postupku ostvarivanja prava iz
penzijsko invalidskog osiguranja. Penzijski staz,obuhvata:
• vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju, koje se racuna u staz osiguranja po odredbama ovog
Zakona i poseban staz u smislu ovog zakona;
• vrijeme navrseno do stupanja na snagu Zakona o penzijskom I invalidskom
osiguranju koje se racuna u penzijski staz po propisima koji su vazili do stupanja
na snagu ovog Zakona, ako ovim Zakonom nije drugacije odredeno.
Penzijski staz ostvaren u bivsim republikama Socijalisticke Federativne Republike
Jugoslavije i u Zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika do 6. marta
1992. godine biti uzet u obzir drzavljanima Bosne i Hercegovine na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a penzija
ce se odredivati prema stazu ostvarenom u Federaciji BiH ako medunarodnim ugovorom
nije drugacije urecteno, odnosno na osnovu reciprociteta.
U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koja pripadaju na
osnovu penzijskog staza, u staz osiguranja uracunava se samo vrijeme za koje je uplacen
doprinos.
Slijedi da se penzijski staz dijeli na
• staz osiguranja i na
• poseban staz.
Staz osiguranika dijeli se na staz osiguranja u efektivnom trajanju i na staz osiguranja sa
uvecanim trajanjem.
53
popravnim ustanovama. Ova radna mjesta za zaposlene u kantonalnim ministarstvima
unutrasnjih poslova, utvrduje vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministra unutrasnjih
poslova.
Druga radna mjesta na kojima se staz osiguranja racuna sa uvecanim trajanjem, postupak za
njihovo utvrdivanje, stepen uvecanja staza osiguranja na tim radnim mjestima, kao i obim
odgovarajuceg snizavanja starosne granice utvrduje nosilac osiguranja.
Zakonom je predvidena obavezna revizija radnih mjesta na kojima se staz osiguranja racuna
sa uvecanim trajanjem, koje se obavlja najkasnije u roku od pet godina od dana utvrdivanja
tih radnih mjesta.
Poseban staz
U poseban staz, pod odredenim uslovima, kao staz u dvostrukom trajanju, racuna se
razdoblje koja su lica provela:
• u vidu ucesca u pripremama za odbranu Bosne i Hercegovine;
• u vidu ucesca u odbrani Bosne i Hercegovine, kao pripadnici Armije BiH, Hrvatskog
vijeca odbrane i organa unutrasnjih poslova, saglasno propisima koji su se na njih
odnosili prije stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Priznayanje posebnog staza odnosi se na period od 30. aprila 1991. godine do 22. decembra
1995. godine.Licima koja su pravosnaznom presudom osudena zbog krivicnog djela
ratnog zlocina ne moze se priznati poseban staz.
U Republici Srpskoj u poseban staz u dvostrukom trajanju racuna se:
• pripadniku u oruzanim snagama SFRJ - vrijeme ucesca u oruzanim sukobima na
teritoriji Hrvatske poslije 17. augusta 1990. godine;
• pripadniku Vojske RS i pripadniku Ministarstva unutrasnjih poslova RS- vrijeme
neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja na teritoriji bivse BiH poslije 4. augusta
1991.;
• pripadniku Vojske RS i pripadniku Ministarstva unutrasnjih poslova RS bivse Republike
Srpske Krajine - vrijeme ucesca u oruzanim sukobima na teritoriji bivse SFRJ poslije 4.
augusta 1991., pod uslovom da imaju prebivaliste na teritoriji RS;
• gradaninu RS - vrijeme ucesca u antifasistickoj i oslobodilackoj borbi tokom 20.
stoljeca kao pripadniku srpske, crnogorske, Vojske u otadzbini i Jugoslavenske vojske.
Licima navedenim pod 1. I 2. racuna se u poseban staz u dvostrukom trajanju i vrijeme
provedeno u zarobljenistvu, kao i vrijeme provedeno na lijecenju i medicinskoj rehabilitaciji
zbog posljedica bolesti ill povreda zadobijenih u oruzanim sukobima i zarobljenistvu.
Dokup staza
u penzijsko-invalidskom sistemu RS predviden je institut dokup staza. Dokup staza moze
izvrsiti bilo poslodavac, bilo sam osiguranik pod uslovom da je osiguranik navrsio
godine zivota propisane za sticanje prava na starosnu penziju, ali ne ispunjava uslove
penzijskog staza. U takvim slucajevima se moze dokupiti staza do ispunjenja uslova za
sticanje prava na penziju, ali najvise tri godine.
Povreda na radu
54
U novim zakonskim odredbama koncizno i taksativno su nabrojani slucajevi koji se tretiraju
kao povrede na radu, odnosno nesrece na poslu i u pitanju je profesionalni rizik.
Po zakonskom definiranju pojma povrede na radu to je svaka povreda osiguranika
prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehanickim, fizikalnim ill hemijskim
djelovanjem, kao i povrede prouzrokovane naglim promjenama polozaja tijela, iznenadnim
opterecenjem tijela ill drugim promjenama fizioloskog stanja organizma, pod uslovom da
je takva povreda uzrocno povezana sa vrsenjem poslova svog radnog mjesta.
Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na opisani nacin koju osiguranik
pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada ili obratno, na putu poduzetom radi
izvrsavanja poslova i na putu preduzetom radi stupanja na rad.
Osim toga, povredom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je nastala neposredno i kao
iskljucivo posljedica nekog nesretnog slucaja ili vise sile za vrijeme obavljanja poslova svog
radnog mjesta ili u vezi s njima.
Profesionalna bolest
Postoje profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i uslovi
pod kojima se te bolesti smatraju profesionalnim bolestima.
Uslove pod kojima se podrazumijevaju profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te
bolesti pojavljuju utvrduju nosioci osiguranja, po prethodno pribavljenom misljenju
odgovarajucih strucnih i naucnih organizacija i uz saglasnost Federalnog ministarstva za
socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice.
Profesionalna bolest javlja se kao uzrok, a osigurani slucajevi koje ona prouzrokuje su:
• invalidnost osiguranika,
• smrt osiguranika, kao i prava na profesionalnu rehabilitaciju,
• invalidsku penziju i porodicnu penziju bez obzira na duzinu penzijskog staza
osiguranika.
55
penzijski osnov utvrduje se na osnovu mjesecnih prosjecnih placa koje je osiguranik
ostvario u:
• 2005. godini za 17 godina osiguranja;
• 2006. godini za 19 godina osiguranja;
• 2007. godini za 21 godinu osiguranja;
• 2008. godini za 23 godine osiguranja;
• 2009. godini za 25 godina osiguranja;
• 2010. godini za 27 godina osiguranja;
• 2011. godini za 29 godina osiguranja;
• 2012. godini za 31 godinu osiguranja;
• 2013. godini za 32 godina osiguranja;
• 2014. godini za 35 godina osiguranja;
• 2015. godini za 37 godina osiguranja;
Dakle, postepeno je zakonski vrseno povecanje obracunskog perioda za utvrdivanje
penzijskog osnova (1. sa deset - na petnaest godina i 2. od 2005. do 2015. periodi se
postepeno povecavaju pocev od 17. do 40. godine osiguranja -2015. godine). Na ovaj nacin
dolazi do dosljednije primjene nacela uzajamnosti, jer je vise naglasena meduovisnost visine
penzije s duzinom penzijskog staza i s visinom placa.
Povecavanjem obracunskog perioda postepeno ce se snizavati nivoi penzija buducih
generacija penzionera.
U slucaju ostvarivanja starosne penzije sa stazom kracim od broja godina koje su
predvidene za utvrdivanje osnovice, tada se penzijski osnov utvrduje na osnovu prosjecne
place ostvarene za vrijeme ukupnog staza osiguranja.
56
Starosna penzija u godini u kojoj osiguranik ostvaruje pravo na penziju prethodno se
uskladuje od 1. januara, a prema kretanju placa u decembru prethodne godine u odnosu
na cijelu prethodnu godinu.
Maksimalna penzija sa svim dodacima kod utvrdlvanja ne moze biti visa od iznosa dva
puta prosjecne place uskladene sa procentom porasta penzije u godini u kojoj se odreduje
starosna penzija.
57
Ukoliko nekom od korisnika porodicne penzije prestane pravo na penziju ili mu bude
obustavljena isplata porodicne penzije, preostalim korisnicima penzije odreduje se nov
iznos porodicne penzije.
Uskladivanje penzija
U svim savremenim zemljama kada se zbog kretanja u drustveno-ekonomskom razvoju,
posebno u kreditno-monetarnom sektoru jave inflacioni procesi, postavlja se kao urgentno
pitanje zastita onih kategorija stanovnistva cija su primanja fiksne naravi. To se narocito
odnosi na uzivaoce prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
U skladu sa ovakvim savremenim pristupom jedno od osnovnih polazista sistema
penzijskog i invalidskog osiguranja je da place koje radnici ostvare svojim ukupnim
radom cine osnovu i za uspostavljanje odgovarajucih odnosa i prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja. Iz ovakvog polazista proistekli su
• pravo na uskladivanje penzija s kretanjem nominalnih placa svih zaposlenih radnika
na teritoriji entiteta BiH
• pravo na konacno uskladivanje penzija koje se vrsi pocetkom kalendarske godine
za cijelu prethodnu godinu.
Ukoliko penzijska sredstva koja posjeduje nosilac osiguranja (u daljem tekstu:
raspoloziva sredstva) nisu jednaka troskovima, sto podrazumijeva administrativne
troskove i penzije u iznosu utvrdenom u skladu sa Zakonom za mjesec za koji se vrsi isplata
penzija, vrsi se ponovni obracun penzija tako sto se iznosi penzija za taj mjesec mnozi sa
utvrdenim koeficijentom.
58
U slucaju da su raspoloziva sredstva manja od troskova, koeficijent se utvrduje tako sto
se sredstva potrebna za administrativne troskove i sredstva potrebna za isplatu svih
penzija do minimalnog iznosa za taj mjesc oduzimaju od raspolozivih sredstava. Iznos
potreban za isplatu minimalnog iznosa penzija svim penzionerima utvrduje se
mnozenjem broja korisnika penzijskog osiguranja sa minimalnom penzijom. Iznos koji se
dobije kada se administrativni troskovi i penzije do minimalong iznosa oduzrnu od
raspolozivih sredstava za taj mjesec dijeli se sa iznosom potrebnim da se izvrsi isplata
svim penzionerima u torn mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrdenom u skladu se
Zakonom, nakon oduzimanja administrativnih troskova i iznosa potrebnog za isplatu
minimalnih penzija svim penzionerima.
Kada su raspoloziva sredstva manja od troskova, sve penzije osim minimalne penzije
mnoze se koeficijentom.
U slucaju da su raspoloziva sredstva veca od troskova, koeficijent se utvrduje
oduzimanjem sredstava potrebnih za administrativne troskove od raspolozivih
sredstava. Iznos koji se dobije oduzimanjem administrativnih troskova od raspolozivih
sredstava, dijeli se sa iznosom potrebnim da se izvrsi isplata svim penzionerima u torn
mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrdenom u skladu sa Zakonom, nakon oduzimanja
administrativnih troskova.
Kada su raspoloziva sredstva veca od troskova, koeficijent se odnosi na sve penzije. Svaka
pojedina penzija utvrctena u skladu sa Zakonom mnozi se koeficijentom.
Koristenje prava
Penzija se isplacuje uzivaocu od dana ispunjavanja uslova propisanih za sticanje tih
prava, ako je zahtjev podnesen u roku od sest mjeseci od dana ispunjavanja tih uslova.
Ukoliko je zahtjev podnijet po isteku tog roka, isplacuje se pripadajuci iznos od dana
podnosenja zahtjeva i za sest mjeseci unazad.
Osiguraniku koji se u casu podnosenja zahtjeva za penziju nalazi u radnom odnosu ili
obavlja drugu djelatnost po osnovi koje je osiguran, starosna penzija se isplacuje od
prvog dana po prestanku radnog odnosa.
Prava po osnovi invalidnosti, odnosno tjelesnog ostecenja, pripadaju od dana nastupa
rizika. Dan nastanka rizika uzima se dan utvrdivanja invalidnosti od strane strucnog
organa.
Ukoliko se prava iz invalidskog osiguranja ostvaruju poslije prestanka radnog odnosa,
odnosno djelatnosti po osnovi koje je lice bilo osigurano, a rizik ili rizici nastupili kasnije,
prava se mogu priznati unatrag, ali najvise za sest mjeseci od podnosenja zahtjeva.
59
Korisniku porodicne penzije koji zasnuje radni odnos, odnosno zapocne da obavlja
samostalnu djelatnost, penzija se ne isplacuje za to vrijeme.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrcu korisnika. Prije toga mogu
prestati samo ako se, u odgovarajucem postupku, naknadno utvrdi da nisu ispunjeni
uslovi za sticanje tih prava.
Prava stecena po osnovu invalidnosti uslovljena su postojanjem takvog stanja. Zbog toga,
ako nastupe promjene usljed kojih se utvrcteno pravo gubi ili mijenja, odnosno stice neko
drugo pravo, pravo se gubi ili mijenja, odnosno stice, od dana nastale promjene. Ovo se
ne odnosi na steceno pravo na invalidsku penziju, osim kada korisnik penzije sam to trazi.
U slucaju da osiguranik, odnosno korisnik penzije stekne pravo na dvije ili vise penzija, moze
koristiti samo jednu penziju i to po vlastitom izboru, jer je zabranjena kumulacija penzija
bez obzira na njihovu vrstu.
60
Drugu grupu pravnih izvora iz oblasti zaposljavanja cine kantonalni zakoni. Poseban izbor
iz ove oblasti predstavlja i Zakon o radu. U RS ova materija je uredena posebnim Zakonom
o zaposljavanju.
61
S aspekta obezbjedenja sredstava za ovu vrstu osiguranja, odnosno njegovog finansiranja,
evropske zemlje se grupiraju:
• na zemlje koje ovu vrstu osiguranja pokrivaju pretezno kroz doprinose i koje daju
pomoc u slucaju nezaposlenosti (Francuska, SR Njemacka, Spanija);
• zemlje u kojima je udio drzave u finansiranju ovog osiguranja veoma veliki i koje
daju pomoc neovisno od dohotka (npr. Velika Britanija);
• zemlje u kojima se primjenjuje "mjesoviti" sistem (Italija, Holandija, Svedska,
Danska) u okviru kojeg se doprinosi za slucaj nezaposlenosti utvrduju jedinstvenim
stopama i tako se obezbjeduju dosta velika sredstva za ovo osiguranje.
Pojedini autori u Evropi akcentiraju neka zajednicka zapazanja kroz izucavanje pojedinih
instituta, pa naglasavaju da postoje slijedeci dopunski sistemi:
• Opci program minimalnog osiguranja u privredi (Belgija, Danska, VBritanija, Italija,
Norveska i Poljska);
• Osiguranje nezaposlenih koji nisu zasticeni osiguranjem u slucaju nezaposlenosti,
kao socijalni, dopunski program za osiguranje nezaposlenih, sa dugim vremenom
cekanja - pomoc za nezaposlene (Svicarska);
• Mjesoviti sistem pomoci nezaposlenim u kome se pomoc daje samo licima koja
ispunjavaju opce uslove za osiguranje u slucaju nezaposle-nosti (SR Njemacka,
Austrija, Francuska, a djelomicno i u: Svedskoj, Grckoj, Portugaliji)
Organizacione forme
I u ovom osiguranju primjenjuju se
• model samoupravljanja, u smislu Bizmarkovih teza da su pravni nosioci socijalnog
osiguranja neovisni od drzave i da njih vode predstavnici osiguranika i njihovih
poslodavaca u samoupravi (Belgija, SR Njemacka, Francuska, Holandija).
• U drugim drzavama provodenje organizacije osiguranja je neposredno pod upravom
drzave, odnosno njenih institucija i vlastitih sluzbi (npr. V. Britaniji, Norveskoj).
• Kao treci model javlja se mjesoviti model po kojem se osiguranje za slucaj
nezaposlenosti u drzavnoj upravi organizira u okviru drzavnog aparata, a za ostale
oblasti osiguranje se organizira po prvom modelu - modelu samo¬upravljanja (npr.
u Austriji, Poljskoj, Svicarskoj).
Zasticene osobe
U jednom broju drzava (Norveska, Svicarska, V. Britanija i dr.) osiguranjem od
nezaposlenosti obuhvataju se svi radnici iz javnog i privatnog sektora.
Druge drzave ovo osiguranje predvidaju samo za privatni sektor (npr. Italija i Spanija).
Trecu grupu cine zemlje koje se drze samo minimuma iz Konvencije MOR-a broj 168, koji
se svodi na 85% radnika. U ovom slucaju iskljuceni su, u pravilu, "pomazuci" clanovi
porodice ili lica koja zbog niskog i neredovnog dohotka nisu tretirana kao "regularni"
radnici.
62
godine u okviru posljednje dvije godine (V. Britanija). U Svedskoj i Danskoj mora se dokazati
jedno kratko vrijeme zaposlenja i barem godina dana pripadnosti nekoj kasi osiguranja za
slucaj nezaposlenosti.
Opce je pravilo da se davanja u slucaju nezaposlenosti vrse samo registri ranim, radno
sposobnim licima, voljnim za rad i siromasnim (izuzetak je Svedska), a ispitivanje tih
uslova svaka drzava regulira svojim propisima.
Pravilo je da se naknade i pomoci za slucaj nezaposlenosti daju za ogra niceno
vrijeme. Vremenski period davanja varira kako od drzave do drzave, tako i ovisno od
drugih kriterija (starost, profesija, oblast, trajanje osiguranja itd.). Prema Konvenciji
MOR-a broj 18 taj period obuhvata najmanje 28 sedmica.
63
1) Nezaposleno lice ima pravo na novcanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti
ako je
uplacivalo doprinos za slucaj nezaposlenosti najmanje osam mjeseci neprekidno u
posljednjih 12 mjeseci, ill najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci.
U RS trazi se jos jedan dodatni uslov, a to je da je nezaposlenom lieu, u smislu Zakona o
radu, prestao radni odnos bez njegovog zahtjeva, saglasnosti ili krivice.
U FBiH posebno je predvideno da nezaposleno lice nema pravo na novcanu naknadu
• kad je svjesno doprinijelo prestanku radnog odnosa i
• kad se utvrdi da je dobrovoljno napustilo posao bez opravdanog razloga
Visina novcane naknade za vrijeme privremene nezaposlenosti iznosi:
• za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja od osam mjeseci 30%, i to sest
mjeseci;
• za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja od 10 do 25 godina 35%, i to devet
mjeseci;
• za nezaposlena lica koja imaju staz osiguranja vise od 25 godina 40%, ito dvanaest
mjeseci.
Osnovica za utvrdivanje visine ove naknade u FBiH je prosjecna placa u kantonu ostvarena
u prethodnom tromjesecju, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.
U RS takoder novcana naknada utvrduje se u ovisnosti od duzine staza osiguranja i
prosjecne place osiguranika.
2) Veoma znacajno pravo nezaposlenih lica je i pravo na zdravstvenu zastitu i druga prava
iz zdravstvenog osiguranja, koja se osiguravaju u skladu sa propisima o zdravstvenom
osiguranju i zdravstvenoj zastiti
3) I pravo na penzijsko-invalidsko osiguranje osigurava se u skladu sa propisima o
penzijsko-invalidskom osiguranjuj
4) Nezaposlenim licima, osim navedenih prava, predvidena su i druga prava i mogucnosti
(npr. pravo na informiranje o mogucnostima i uslovima zaposlja-vanja, pravo na
posredovanje u zaposljavanju, pravo na savjetovanje u izboru zanimanja, pravo na strucno
osposobljavanje i pripremu za zaposljavanja...).
64
stavova Svjetske organizacije bivsih boraca, pod pojmom zrtava rata podrazumijevaju se
sljedeca lica:
• bivsi borci;
• ucesnici pokreta otpora;
• ratni zarobljenici;
• ratni i mirnodopski vojni invalid!;
• deportovana lica;
• ratne i mirnodopske vojne udovice i sirocad;
• druga lica odredena nacionalnim zakonodavstvom.
Kao glavne karakteristike zrtava rata javljaju se
• gubitak ili bitno smanjenje funkcionalnih opcih i radnih sposobnosti, kao i normalnih
mogucnosti odgovarajuceg rasta i razvoja kod djece i omladine;
• bitno otezane mogucnosti za normalno zadovoljavanje svakodnevnih zivotnih
potreba, posebno potreba egzistencijalne prirode (stanovanje, ishrana, odjeca,
obuca), koje bi omogucile uklanjanje neposredne opasnosti hronicnog oboljenja i
nastupanja invalidnosti, kao posljedice nepovoljnih uslova zivota.
Tim prije kada se ima u vidu da pod uticajem nepovoljnih uslova zivota invalidnost, kao
pojava javlja se u vidu potencijalne mogucnosti prelaska (i transformacije) iz redova svih
zrtava rata u neposredno pogodene invalide.
Nastupanje zasticenog slucaja kao uslova nastanka pravnih odnosa ili socijalnih
prava V.I.
65
To se utvrduje posebnim postupkom. Svojstvo vojnog invalida moze se steci na osnovu
ostecenja orga-nizma koje je nastalo usljed rane, povrede ili ozljede zadobijene pod
zakonom utvrdenim okolnostima, koja je ostavila vidne tragove.
Prema tome procentu invaliditeta, vojni invalidi razvrstavaju se u deset grupa invaliditeta,
i to:
• I grupa - invalidi sa 100% invaliditeta kojima je za redovan zivot potrebna njega i
pomoc od strane drugog lica;
• II grupa - invalidi sa 100% invaliditeta;
• III grupa - invalidi sa 90% invaliditeta;
• IV grupa - invalidi sa 80% invaliditeta;
• V grupa - invalidi sa 70% invaliditeta;
• VI grupa - invalidi sa 60% invaliditeta;
• VII grupa - invalidi sa 50% invaliditeta;
• VIII grupa - invalidi sa 40% invaliditeta;
• IX grupa - invalidi sa 30% invaliditeta;
• X grupa - invalidi sa 20% invaliditeta.
Nadlezni federalni organ uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilackog
rata donosi propis o utvrctivanju procenta vojnog invaliditeta prema stepenu ostecenja
organizma i drugim uslovima i kriterijima za utvrdivanje vojnog invaliditeta i
ortopedskog dodatka.
Kao procenat vojnog invaliditeta u navedenim slucajevima uzima se odgovarajuci
procenat od cjelokupnog ostecenja, s tim sto po osnovu nastanka ostecenja organizma
koje se pogorsalo ne moze vise iznositi od 80%, s obzirom na prirodu bolesti i njen
razvitak, trajanje i tezinu ratnih napora, odnosno napora pri vrsenju vojne sluzbe, kao i s
obzirom na druge okolnosti koje su u pojedinom slucaju uticale na bolest.
Ovako utvrden procenat vojnog invaliditeta (po osnovu pogorsanja bolesti) ne moze se
kasnije povecavati bez obzira na daljnje pogorsanje ostecenja organizma.
Zakonodavac je predvidio vise slucajeva prestanka prava iz oblasti socijalnih prava bivsih
boraca i clanova njihovih porodica.
• Prava prestaju usljed smrti uzivaoca, kao i u slucajevima kada se i inace ne mogu
ostvarivati
a) sluzenje u neprijateljskoj vojsci,
b) samoranjavanje ili samopovredivanje,
c) osuctivanost za odredena krivicna djela;
• Pravo na porodicnu invalidninu i ostala prava prestaju bracnom drugu i djeci
njihovim stupanjem u brak, ukoliko se ne radi o djeci, usvojenicima i pastorcadima do
navrsenih 15 godina zivota, i ako su na redovnom skolovanju do 25. godine zivota;
• Pravo na porodicnu invalidninu i ostala prava prestaju bracnom drugu koji ne vrsi
roditeljsku duznost prema djeci sa kojom koristi porodicnu invalidninu, a na osnovu odluke
nadleznog organa, odnosno organa starateljsrva.
Lice kojem su na osnovu amnestije ili pomilovanja ukinute pravne posljedice presude po
kojoj nije moglo ostvariti prava ili su mu prava prestala, moze ostvariti prava najranije od
prvog dana narednog mjeseca poslije donosenja akta o amnestiji ili pomilovanju.
Ako se protiv vojnog invalida ili korisnika porodicne invalidnine vodi krivicni postupak
zbog krivicnih djela koja predstavljaju smetnju za ostvarivanje prava za vrijeme dok se
nalazi u pritvoru porodici se isplacuje polovina njegove invalidnine i ortopedskog dodatka.
Ukoliko krivicni postupak bude obustavljen pravosnaznom odlukom ili bude donesena
oslobactajuca presuda ili bude optuzba odbijena, ali ne zbog nenadleznosti, obustavljena
polovina ce se isplatiti vojnom invalidu, odnosno korisniku porodicne invalidnine.
66
Zahtjev, odnosno izjava pogodenog lica zasticenim slucajem kao uslov nastanka
pravnih odnosa iz oblasti socijalnog prava vojnih invalida
Zahtjev lica pogodenog zasticenim slucajem pokrivenim vazecim zakonom je treci uslov za
nastanak pravnih odnosa iz oblasti socijalnog prava vojnih invalida.
U Zakonu o pravima boraca i clanova njihovih porodica posebno se regulira ostvarivanje prava i
postupak za ostvarivanje prava. Moze doci do prividnog objedinjavanja navedenih postupaka,
jer se osnovano pretpostavlja da lice koje podnosi zahtjev za utvrdivanje vojnog invaliditeta,
istovremeno podnosi i zahtjev za ostvarivanje prava iz ove grane socijalnog osiguranja.
U Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca posebno se regulira
postupak za ostvarivanje prava a u Prijedlogu zakona o pravima boraca i clanova njihovih
porodica ostvarivanje prava i postupak za ostvarivanje prava. I u jednom i u drugom
slucaju radi se zapravo o dva postupka i to o postupku za ostvarivanje prava i o postupku
za utvrdivanje invaliditeta. Ova dva postupka ne mogu se poistovjecivati.
Do poistovjecivanja ova dva postupka dolazi u slucaju utvrdivanja invaliditeta, jer se
osnovano pretpostavlja da lice koje je podnijelo zahtjev za pokretanje postupka za
utvrdivanje invaliditeta, istovremeno podnosi i zahtjev za ostvarivanje prava po propisima o
vojnim invalidima.
Licna invalidnina
Pravo na licnu invalidninu pripada bez obzira na imovno stanje, na prihod od samostalne
djelatnosti, socijalnog osiguranja ili na prihod ostvaren po bilo kojem drugom osnovu.
Licna invalidnina pripada vojnim invalidima, prema grupi vojnog invaliditeta, a odreduje
se u mjesecnim iznosima.
Osnov za odredivanje mjesecnog iznosa licne invalidnine je prosjecna placa u Federaciji
Bosne i Hercegovine koja je ostvarena u prethodnoj godini. Zapravo, prosjecna mjesecna
placa iz prethodne godine uvecava se za 52% kada je u pitanju mjesecni iznos invalidnine
za I grupu invalida koja sluzi kao osnovica za obracun mjesecnih iznosa licnih invalidnina
od II do X grupe.
Mjesecni iznos invalidnina vojnih invalida od II do X grupe odreduje se u procentu od licne
invalidnine vojnog invalida I grupe i iznosi za:
• II grupu 72,47%
• III grupu 54,83%
• IV grupu 40,49%
• V grupu 28,83%
• VI grupu 17,87%
• VII grupu 12,09%
• VIII grupu 5,83%
• IX grupu 4,35%
• X grupu 2,94%
Osnov za odredivanje mjesecnog iznosa licne invalidnine prema odredbama Prijedloga
zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica je prosjecna placa u Federaciji Bosne
i Hercegovine i to iz decembra prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku, a visina invalidnine za grape invaliditeta, odnosno Invalids krece se od 10%
osnovice za X grupu do 160% od osnovice za prvu grupu invalida.
Dodatak za njegu i pomoc drugog lica
Pravo na dodatak za njegu i pomoc drugog lica pripada vojnim invalidima od I do IV grape
po razlicitim zakonskim uslovima. Naime, vojni invalidi od II do IV grupe imaju ovo pravo
ako je kod njih doslo do ostecenja organizma nezavisno od vojnog invaliditeta koje je,
zajedno sa vojnim invaliditetom, jednako ostecenju organizma vojnog invalida I grupe.
Radi ostvarivanja ovog prava vojni invalidi razvrstavaju se u tri stepena, i to:
• u prvi stepen - vojni invalidi I grupe koji su potpuno nesposobni za obavljanje svih
osnovnih zivotnih potreba i kojima je neophodna njega i pomoc drugog lica;
• u drugi stepen - ostali invalidi I grupe, kao i vojni invalidi II, III i IV grupe, cija je
nesposobnost jednaka nesposobnosti vojnih invalida I grupe razvrstanih u prvi stepen
dodatka;
• u treci stepen - vojni invalidi od II do VI grupe cija je nesposobnost jednaka
nesposobnosti vojnih invalida I grupe razvrstanih u drugi stepen dodatka.
Osnov za odredivanje visine dodatka je mjesecni iznos licne invalidnine vojnog invalida I
grupe.
Dodatak mjesecno iznosi za prvi stepen 85,5% od osnova, za drugi 65,95% od osnova, a
za treci stepen 46,17% od osnova.
U slucaju da je korisnik prava dodatka za njegu i pomoc drugog lica smjesten u
zdravstvenu ili drugu organizaciju u kojoj su mu obezbjedeni potrebna njega i pomoc ne
pripada mu taj dodatak za vrijeme preko tri mjeseca.
69
Korisnik dodatka ima pravo na naknadu iznosa koji je kao obveznik placanja doprinosa na
placu platio za lice koje mu pruza njegu i pomoc sa kojim je zakljucio i ugovor o radnom
odnosu.
Ortopedski dodatak
Pravo na ortopedski dodatak imaju vojni invalidi kojima je vojni invaliditet utvrden zbog
tezih ostecenja organizma koja su neposredno posljedica rata, odnosno zadobijene rane,
povrede, ozljede ili bolesti koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili tesko
ostecenje funkcije ekstremiteta, kao i zbog potpunog gubitka vida na oba oka.
Navedena ostecenja organizma razvrstavaju se u cetiri stepena, prema tezini, vrsti i
uzroku ostecenja.
Osnov za utvrdivanje visine ortopedskog dodatka je mjesecni iznos licne invalidnine
vojnog invalida I grupe, pa u skladu s tim osnovom visina ortopedskog dodatka iznosi
mjesecno:
• za prvi stepen - 28,93% od osnova;
• za drugi stepen - 22,08% od osnova;
• za treci stepen - 14,22% od osnova;
• za cetvrti stepen - 6,88% od osnova.
U slucaju da kod vojnog invalida postoji kombinacija vise ostecenja prvog stepena,
ortopedski dodatak se povecava za 25%.
S obzirom da se u novim zakonskim rjesenjima predlaze da i za odredivanje visine
ortopedskog dodatka sluzi prosjecna placa u Federaciji Bosne i Hercegovine iz decembra
prethodne godine, razlicita je i visina ortopedskog dodatka koji se opet odreduje za cetiri
stepena (1. za prvi stepen - 44%, 2. za drugi 33%, 3. za treci - 22% i za 4. cetvrti -11% od
osnova).
70
Posebno je predvideno da vojni invalidi ne ucestvuju u troskovima zdravstvene zastite,
osim za koriscenje lijekova i neobavezne imunizacije. Ovo zakonsko rjesenje odnosi se i
na korisnike porodicne invalidnine koji su to pravo ostvarili kao clanovi porodice poginulog
borca.
Porodicna invalidnina
Pravo na porodicnu invalidninu imaju clanovi uze porodice poginulog borca, clanovi uze
porodice vojnog invalida od I do VII grupe, poslije njegove smrti, i clanovi uze porodice lica
koje je poginulo ill umrlo od posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod
okolnostima utvrdenim zakonom, pod slijedecim uslovima:
• udovica - kad navrsi 54 godine zivota ili udovac - kad navrsi 60 godina zivota, kao i
prije navrsenih 54, odnosno 60 godina zivota, ako su nesposobni za rad, odnosno
privredivanje;
• djeca, usvojenici i pastorcad - do navrsene 15-te godine zivota, odnosno do kraja
propisanog trajanja redovnog skolovanja, a najkasnije do navrsene 26-te godine zivota,
kao i nesposobna za privredivanje;
• lica iz prethodne tacke - za vrijeme vanrednog skolovanja na prvoj godini vise
skole, odnosno fakulteta ili druge visoke skole, pod uslovima da je na prvoj godini studija
upisano u godini u kojoj je zavrsilo srednju skolu i da je nezaposleno.
Ako uzu porodicu sacinjavaju bracni drug sa jednim ili vise clanova porodice, bracni drug
ima pravo na porodicnu invalidninu kao sauzivalac sa njima, bez obzira na propisane
uslove, i to dok ijedno od te djece ima pravo na invalidninu.
71
Poseban izuzetak predstavlja slucaj kada je bracni drug vojnog invalida u vrijeme smrti
bio korisnik dodatka na njegu i pomoc od strane drugog lica, jer ima pravo na porodicnu
invalidninu neovisno od zakonom utvrdenih uslova, ako je sa vojnim invalidom zivio u
bracnoj zajednici i u zajednickom domacinstvu posljednjih pet godina prije njegove smrti.
Roditelji, kao i ocuh, maceha i usvojilac, koji su poginulog, umrlog ill nestalog borca
izdrzavali ill se starali o vojnom invalidu pet godina prije smrti, odnosno koje je vojni
invalid izdrzavao posljednjih pet godina, imaju pravo na porodicnu penziju i ako su clanovi
uze porodice ostvarili pravo na porodicnu penziju.
Ocuh, maceha ili usvojilac, koji ispunjava uslove za priznavanje prava na porodicnu
penziju ima prece pravo od roditelja koji nije izvrsavao roditeljsku duznost prema vojnom
invalidu.
Osnov za odredivanje visine porodicne penzije je invalidnina vojnog invalida I grupe.
Porodicna invalidnina za jednog korisnika iznosi 6,51% mjesecno od osnova. Ako je u
pitanju clan porodice poginulog borca, tada iznosi 13,2% mjesecno od osnova.
U slucaju da je pravo na porodicnu invalidninu ostvarilo vise clanova porodice, za svakog
sauzivaoca ona iznosi 6,51% s tim sto se povecava za 50%.
73
prestacije u novcu i u naturi, jos u vecem stepenu omoguci osposobljavanje putem
rehabilitacije, kako medicinske, tako i profesionalne za rad, odnosno zaposljavanje.
75
Sada je u Federaciji Bosne i Hercegovine jednim federalnim i kantonalnim zakonom
uredena kompletna materija socijalne zastite i zastite porodice sa djecom, odnosno
djecija zastita, tako i zastita civilnih zrtava rata.
76
Svi socijalni slucajevi i sve vrste korisnika nisu obuhvaceni pravnom regulativom na
istovjetan nacin.
U svakom drustvu, odnosno drzavi polazi se od tezine socijalnog slucaja, vrste korisnika,
kao i drugih faktora, pa u skladu s tim, iznalaze se adekvatni metodi socijalne zastite,
sistemi i sredstva socijalne zastite.
Pravo na socijalnu zastitu u najvecem broju slucajeva, odnosno za najveci broj pokrivenih
socijalnih slucajeva i za najveci broj korisnika, predstavlja radni odnos, odnosno radni staz.
Prava lica koja se nalaze u radnom odnosu na socijalnu zastitu, odnosno socijalno
obezbjedenje, kao i prava lica koja su zakonom o njima izjednacena ostvaruju se posebnom
metodom - socijalnim osiguranjem. Socijalno osiguranje, javlja se kao podsistem u
sistemu socijalnog zastitnog prava, odnosno socijalnog obezbjedenja ili socijalne zastite.
Socijalno obezbjedenje, odnosno socijalna zastita drugih lica, odnosno lica van radnog odnosa
obuhvacena su metodom socijalne zastite u uzem smislu, odnosno socijalnim staranjem.
Llica koja koriste socijalnu zastitu ne treba prethodno da budu u radnom odnosu, jer je
dovoljno da se nalaze u stanju socijalne potrebe.
77
1) Maloljetnici, odnosno lica do navrsene 18 godine zivota, pod uslovom da su u pitanju
lica:
bez roditeljskog staranja; (koji je ostao bez oba roditelja, nepoznatih roditelja,
napusten od roditelja, roditelja lisenih roditeljskog prava i roditelja sprijecenih da vrse
roditeljsku duznost)
ometena u fizickom ill psihickom razvoju, (lice sa: ostecenjem cula vida ili
sluha, poremecajem u govoru i glasu, tjelesnim ostecenjem, psihickom zaostaloscu (lakog,
umjere-nog, tezeg i teskog stepena ili sa kombiniranim smetnjama)
vaspitno zanemarena i zapustena; ( lice koje zbog nedovoIjnog nadzora i brige
roditelja, te negativnog utjecaja sredine narusava opcepri-hvacene drustvene, odnosno
moraine norme ponasanja, a vaspitno zapusteni maloljetnik je ono lice koje svojim
ponasanjem u vecoj mjeri narusava opce-prihvacene drustvene, odnosno moraine norme i
vrsi prekrsaje ili krivicna djela)
ciji je razvoj ometan porodicnim prilikama (lice ciji roditelji zbog nesredenih
porodicnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogucnosti da mu obezbijede
normalne uslove za pravilno vaspitanje, fizicki i psihicki razvoj)
2) Punoljetna lica, pod uslovom da su:
materijalno neobezbijedena i za rad nesposobna lica; (nesposobno je za rad i
ne moze da obezbijedi sredstva za zivot po nekom drugom osnovu)
stara lica bez porodicnog staranja, (preko 65 godina (muskarac), odnosno 60
godina (zena), i nema clanova porodice ni srodnika koji su po zakonu obavezni da ga
izdrzavaju, ill ako ih ima, nisu u mogucnosti da izvrsavaju obavezu izdrzavanja)
invalidna lica; (ostecenjem cula vida ill sluha, poremecajem u govoru i glasu,
tjelesnim ostecenjima, psihickom zaostaloscu (lahkog, umjerenog, tezeg i teskog
stepena) ili sa kombiniranim smetnjama)
lica sa drustveno negativnim ponasanjem; (punoljetno lice koje se odaje
besposlicarenju, skitnji, prosjacenju, prostituciji, alkoholizmu, uzivanju opojnih droga i
drugim oblicima drustveno-negativnog ponasanja)
ostala lica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnasti
potrebna socijalna zastita, (punoljetno lice koje se nacte u stanju socijalne potrebe
zbog pretrpljene elementarne nepogode, migracije, repatrijacije, smrti jednog ili vise
clanova domacinstva, povratka sa lijecenja, nemogucnosti zaposljavanja, otpustanja sa
izdrzavanja kazne zatvora ili izvrsavanja vaspitne mjere)
78
• pomoc za osposobljavanje za rad i njegu drugog lica;
• smjestaj u ustanovu socijalne zastite ili smjestaj u drugu porodicu;
• usluge socijalnog rada.
O obezbjedenju ovih prava u RS stara se opcina.
RS obezbjeduje sredstva za osposobljavanje za rad djece i omladine ometene u
fizickom i psihickom razvoju, za izgradnju, adaptaciju, sanaciju i opremanje ustanova
socijalne zastite.
Glavna podrucja socijalne zastite cine:
• Zastita socijalno ugrozenih porodica i njihovih clanova, a narocito onih porodica
koje imaju veci broj djece, bolesnih ili retardiranih clanova, i to u svim onim slucajevima
kada porodica nema dovoljno sredstava za izdrzavanje svojih clanova, pa je ovisna od
socijalne pomoci bilo drzavnih institucija, bilo od humanitarnih, nevladinih, vjerskih i
drugih organizacija;
• Zastita starih, bolesnih i nezaposlenih pojedinaca i samaca, koji nemaju
sredstava za zivot zbog cega su ovisni od pomoci drzavnih institucija sa ovog podrucja,
odnosno drugih subjekata koji se bave socijalnom zastitom;
• Zastita civilnih zrtava rata i njihovih porodica, koje su pogodene ratnim posljedicama
a same ne mogu zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe;
• Zastita nezaposlenih i siromasnih lica, koji iz bilo kojeg razloga ne rade, a
nemaju drugih izvora prihoda za zivot.
79
• da nemaju clanova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdrzavaju.
Izricito je predvideno da se pravo na pomoc ostvaruje kod sluzbe opcine na cijem podrucju
lice ili porodica imaju prebivalista. Propisom kantona utvrduju se iznosi stalne novcane
pomoci i novcane naknade za pomoc i njegu, kao i prihodi koji se uzimaju u obzir
prilikom utvrdivanja te pomoci i naknade.
Druga materijalna pomoc moze biti privremena, jednokratna i druga novcana pomoc,
odnosno naturalno davanje. Ona se daje materijalno neosiguranim licima ili porodicama
kada se nadu u stanju socijalne potrebe usljed teskoca izazvanih sljedecim okolnostima:
pretrpljena prisilna migracija, repatrijacija, elementarna nepogoda, smrt jednog ili vise
clanova porodice, povratak sa lijecenja, otpustanje sa izdrzavanja kazne zatvora ili
izvrsavanje odgojne mjere.
Uslovi za ostvarivanje prava na ovu pomoc su:
• da lice pogodeno ovim rizikom nema dovoljno prihoda za izdrzavanje, odnosno
• da nema clanova porodice koji su po zakonu obavezni da ga izdrzavaju ili ako ih
ima, da ta lica nisu u mogucnosti da izvrsavaju obavezu izdrzavanja.
80
Pravo na pomoc u kuci svodi se na organizirano pruzanje raznih usluga, kao sto su
prehrana, neophodni kucni i drugi potrebni poslovi (odrzavanje cistoce, nabavka hrane
i drugih potrebnih stvari) i odrzavanje licne higijene i slicno.
Ovo pravo mogu ostvariti stara i iznemogla, hronicno oboljela i druga lica koja su potpuno
nesposobna za samostalan rad i privredivanje.
Ova zastita podrazumijeva osiguranje porodice kroz materijalna i druga davanja, radi
pomaganja u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece, kao i njihovom osposobljavanju za
samostalni zivot i rad.
Zastita porodice sa djecom ima za cilj:
• da se svoj djeci osiguraju priblizno jednaki uslovi za zdrav i pravilan tjelesni,
intelektualni i emocionalni razvoj;
• pomoc porodici u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, podizanju, odgoju i
zastiti djece i poboljsanju kvaliteta zivota porodice sadjecom;
• razvijanje humanih odnosa u skladu sa nacelima gradanskog morala I solidarnosti;
• pruzanje posebne pomoci u predskolskom vaspitanju i obrazovanju djece;
• obezbjedenje posebne zastite treceg i cetvrtog djeteta iz porodice sa vise djece.
Osirn ovih osnovnih prava u oblasti djecije zastite, kantoni, odnosno opcine u FBiH, a u RS
samo opcine mogu utvrditi i druga prava, veci obim prava koji je utvrden entitetskim
zakonom i povoljnije uslove za njihovo ostvarivanje.
82
Finansiranje zastite djece sa porodicom
U FBiH iz kantonalnih budzeta, u pravilu, finansiraju se svi osnovni oblici u oblasti djecije
zastite, a iz opcinskih budzeta finansiraju se druga prava iz svih oblika socijalne zastite
koja svojim propisom utvrde opcine.
Zakonom o djecijoj zastiti u RS od deset predvidenih osnovnih prava u oblasti djecije
zastite sedam ih je proglaseno za prava od opceg interesa i o njihovom obezbjedenju stara
se RS.
Opcine u RS obezbjeduju ostvarivanje tri osnovna prava
• boravak, predskolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivnu zdravstvenu zastitu
djece predskolskog uzrasta i boravak djece osnovno-skolskog uzrasta do 10 godina
zivota,
• odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u djecijim odmaralistima i
• regresiranje troskova boravka djece u predskolskoj ustanovi, odmora i rekreacije),
kao i drugih prava koje opcine utvrde svojim propisom.
U RS Zakonom o djecijoj zastiti opsnovan je Javni fond za djeciju zastitu putem kojeg se
obezbjeduju sredstva za ostvarivanja prava od opceg interesa u oblasti djecije zastite,pri
cemu se posebno vode sredstva za porodiljska prava, a posebno sredstva za dodatak na
djecu i druga prava. Ostala prava finansiraju se iz opcinskih budzeta, kao i izgradnja,
dogradnja i opremanje ustanova za djecu.
83
Pretpostavka za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, je utvrdivanje,
odnosno postojanje svojstva osiguranog lica. To svojstvo se dokazuje posebnom
ispravom - zdravstvenom legitimacijomAkoju izdaje kantonalni zavod osiguranja. U RS
svojstvo osiguranog lica utvrduje fond zdravstvenog osiguranja na osnovu prijave, a
dokazuje se zdravstvenom legitimacijom.
Da bi se izdala posebna isprava, odnosno zdravstvena legitimacija, prijavu zdravstvenog
osiguranja obavezna su dostaviti kantonalnom zavodu osiguranja, odnosno nadleznoj
sluzbi Fonda zdravstvenog osiguranja u RS, sva fizicka lica, odnosno poslodavci.
U slucaju da ne prihvati podnesenu prijavu ili utvrdi svojstvo osiguranog lica po nekom
drugom osnovu, o tome se donosi pismeno rjesenje, koje se dostavlja
• podnosiocu prijave i
• zainteresiranom licu.
Protiv ovog rjesenja moze se izjaviti zalba nadleznom organu kanto-nalnog zavoda
osiguranja, a protiv drugostepenog rjesenja moze se pokrenuti upravni spor.
Prestankom okolnosti na osnovu kojih je steceno svojstvo osiguranog lica, sto treba konstatirati
posebnim rjesenjem, gubi se svojstvo osiguranog lica.
84
U svakom slucaju ne moze biti niza od iznosa minimalne place vazece za mjesec za koji se
utvrduje naknada. Zakonom utvrdeni slucajevi kada naknada place iznosi 100% od
osnovice
• za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od
profesionalne bolesti,
• za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog bolesti i komplikacija
prouzrokovanih trudnocom i porodajem
• za vrijeme privremene sprijecenosti za rad zbog transplatacije zivog tkiva i organa u
korist druge osobe.
Upravni odbor kantonalnog zavoda nadlezan je za urvrdivanje: (1) visine naknade place i
(2) najviseg iznosa naknade place koja se isplacuje na teret kantonalnog zavoda
osiguranja.j
Obveznik isplate naknade place je kantonalni zavod osiguranja, ako je to pravo u slucaju
da je osiguranik:
• izoliran kao kliconosa ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini;
• odreden za pratioca bolesnika upucenog na lijecenje ili Ijekarski pregled;
• odreden da njeguje oboljelog supruznika ili dijete pod uslovimapropisanim
Zakonom o zdravstvenom osiguranju.
Zakonom je utvrdena obaveza poslodavca da i u navedenim slucajevima obracunava i
isplacuje naknadu place svome radniku, ali u ime i za racun kantonalnog zavoda
osiguranja. Po torn osnovu, poslodavac stice pravo na refundiranje isplacene naknade.
Kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti isplacenu naknadu poslodavcu u roku od
45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat^odnosno refundiranje isplacene naknade.
Posebno je predvictena obaveza poslodavca da obracunava i isplacuje iz svojih sredstava
naknadu place svojim radnicima zbog povreda na radu ili oboljenja od profesionalne
bolesti od prvog dana privremene sprijecenosti za rad, dok osiguranik nije radno sposoban,
odnosno do pravosnaznosti odluke nadleznog organa o utvrdivanju invalidnosti osiguranika.
Pravilo je da o pravu na naknadu place zbog privremene sprijecenosti za rad odlucuje onaj
pravni subjekt na ciji teret se i isplacuje naknada.
Protiv rjesenja prvostepenog organa o priznavanju prava na naknadu place, i drugih prava
iz zdravstvene zastite i zdravstvenog osiguranja, osiguranik ima pravo na zastitu svojih prava
kod nadleznih organa. Ulozeni prigovor nema suspenzivno dejstvoj jer sve do donosenja
konacne odluke, isplatu naknade duzan je da osigura kantonalni zavod osiguranja, s tim sto je
poslodavac duzan vratiti isplacenu naknadu u roku od 30 dana od dana prijema naknade za
privremenu sprijecenost za rad.
U slucaju duzeg bolovanja, predviden je poseban postupak. Naime, utvrdena je obaveza
izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zastite da uputi osiguranika nadleznom
organu penzijskog i invalidskog osiguranja radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti, ako
privremena sprijecenost za rad, odnosno bolovanje traje neprekidno ili u prekidima 12 mjeseci
za istu bolest u toku dvije kalendarske godine. Nadlezni organ kojem je upucen osiguranik
duzan je u roku od 60 dana od dana prijema prijedloga izabranog doktora medicine
utvrditi preostalu radnu sposobnost i invalidnost.
U slucajevima kada se utvrdi postojanje cinjenica koje imaju za posljedicu gubitak prava na
naknadu place, kantonalni zavod osiguranja, odnosno poslodavac, obustavlja isplatu
naknade.
Cinjenicno stanje utvrduje kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja, odnosno poslodavac.
Na osnovu toga, donosi se pismeni akt, odnosno rjesenje o obustavi isplate naknade place. Ovo
rjesenje zasniva se i na misljenju izabranog doktora medicine, koji je urvrdio privremenu
sprijecenost za rad.
85
Rjesenje o obustavi isplate nakande place urucuje se osiguraniku, a jedan primjerak i
kantonalnom zavodu osiguranja, odnosno poslodavcu koji vrsi isplatu naknade place na
teret svojih sredstava, uz izvjestaj.
Osiguranik, kojem je obustavljena isplata naknade place jma pravo u roku od tri dana od
dana urucenja rjesenja o obustavi isplate naknade place da podnese prigovor kantonalnom
zavodu osiguranja, pdnosno poslodavcu.
Ako su preostale okolnosti zbog kojih je osiguranik izgubio pravo na naknadu place zbog
privremene sprijecenosti, po zahtjevu osiguranika, kantonalni zavod osiguranja, odnosno
poslodavac, nakon provjere uslova za isplatu, donosi rjesenje o ponovnom uspostavljanju
prava na isplatu naknade place.
86
Zakonom je utvrdena obaveza kantonalnom zavodu osiguranja da zahtijeva naknadu stete
prouzrokovane upotrebom vozila sa inozemnom registracijom za koje postoji valjana
medunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od bilo kojeg pravnog lica za
osiguranje imovine i lica sa sjedistem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. U
ovakvim slucajevima mora da postoji zeleni karton bilo da ga je izdalo inozemno
osiguravajuce drustvo cije se osiguranje priznaje na teritoriji FBiH ili pravno lice sa
sjedistem na teritoriji FBiH.
Kantonalni zavod osiguranja je duzan zahtijevati naknadu stete u svim slucajevima
predvidenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju, bez obzira sto je osigurano lice u
meduremenu koristilo zdravstvenu zastitu i druga prava koja mu pripadaju po Zakonu o
zdravstvenom osiguranju i iz sredstava kantonalnog zavoda osiguranja.
Kada se utvrdi da je nastala steta, kantonalni zavod poziva subjekte koje je duzno da
naknadi stetu u odredenom roku. Ako steta ne bude naknadena u odredenom roku,
kantonalni zavod osiguranja potrazivanje ostvaruje tuzbom kod nadleznog suda.
Bez izricitog pristanka osiguranika ili osiguranog lica, kantonalni zavod osiguranja nema
pravo ostvarivati naknadu stete obustavom isplate ili ustezanjem od novcane naknade na
koju osigurano lice ima pravo u vezi s koristenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.
87
odredi strucni organ za davanje, odnosno kontrolu nalaza, ocjene i misljenja i
njegovu kontrolu.
Drugostepeni postupak
Protiv prvostepenih rjesenja nosioca osiguranja osiguranik i korisnik penzije, odnosno
clan porodice osiguranika, odnosno korisnika penzije, moze i podnijeti zalbu
drugostepenom organu nosioca osiguranja.
Iz ovih zakonskih odredbi proizlazi da je obezbijecteno sprovodenje nacela
drugostepenosti, a zalba ima i suspenzivno dejstvo.
Prvostepena nadleznost
U Prijedlogu zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica izricito je predvideno da
o pravima po osnovu Zakona u prvom stepenu odlucuje, odnosno rjesava nadlezna
opcinska sluzba za upravu.
Sluzba za upravu opcinskog nacelnika postupak za ostvarivanje prava boraca i
njihovih porodica pokrece po sluzbenoj duznosti ili povodom zahtjeva stranke. Dakle,
vrijede obje maksime (oficijelna i privatna).
89
ozlijedeno, odnosno poginulo, umrlo ill nestalo, i to prema izvornim podacima vojnih
jedinica ill njihovih pravnih sljednika. U slucaju da nema pismenih dokaza odnosno da se ne
mogu one izdati, Federalno ministartstvo odbrane je duzno provesti upravni postupak u cilju
utvrdivanja navedenih cinjenica i donijeti odgovarajucu odluku.
Pravna sredstva
U postupku za ostvarivanje prava boraca i clanova njihovih porodica predvidena su
slijedeca pravna sredstva:
• zalbe;
• revizija i
• obnova postupka.
1) Na prvostepena rjesenja nadlezna sluzba za upravu opcinskog nacelnika moze se
izjaviti zalba nadleznom kantonalno-zupanijskom organu. Dakle, zalba ima
• devolutivno dejstvo, jer o njoj odlucuje drugostepeni organ, a predvideno je i
• suspenzivno dejstvo, jer je izricito propisano da zalba odlaze izvrsenje rjesenja.
Zakonom nije iskljucena mogucnost vodenja upravnog spora. Zalba se podnosi u roku od
15 dana i predaje neposredno ill salje organu koji je donio prvostepeno rjesenje.
2) Kao posebno pravno sredstvo predvidena je revizija i to protiv svih prvostepenih
rjesenja kojima su utvrdena slijedeca prava: pravo na licnu, porodicnu i uvecanu
invalidninu, dodatak na njegu i pomoc od strane drugog lica i ortopedski dodatak.
Revizioni organ je nadlezni kantonalno-zupanijski organ.
Revizija prvostepenih rjesenja, koja se odnose na navedena prava, vrsi se u roku od tri
mjeseca od dana prijema predmeta. Ako je protiv prvostepenog rjesenja izjavljena zalba,
o reviziji i zalbi rjesava se istim rjesenjem, odnosno u jedinstvenom postupku.
Revizija ima suspenzivno dejstvo, jer je predvideno da se do okoncanja revizije odlaze
izvrsenje prvostepenih rjesenja, koja podlijezu reviziji.
3) Postupak koji je okoncan rjesenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva u
upravnom postupku, moze se obnoviti u rokovima predvidenim u Zakonu o upravnom
postupku.
Obnova postupka ima znacaj vanrednog pravnog lijeka, jer se moze traziti tek po
nastupanju konacnosti rjesenja upravne stvarij Zbog toga se obnova moze traziti u
slijedecim slucajevima:
• obnova postupka okoncanog drugostepenim rjesenjem - obnova drugostepenog
postupka, kada je drugostepenim rjesenjem meritorho odluceno o upravnoj stvari;
• obnova prvostepenog postupka okoncanog rjesenjem na koje je zalba bila
iskljucena;
• obnova prvostepenog postupka zavrsenog rjesenjem protiv kojeg nije koristena
zalba.
90
evidencije i obrazac izvjestaja, propisuju rukovodilac i njegov zamjenik federalnog organa za
boracko-invalidsku zastitu.
Federalni organ u ciji djelokrug spada boracko-invalidska zastita nadlezan je da vrsi nadzor
nad provodenjem Zakona o pravima boraca i clanova njihovih porodica i propisa donesenih
na osnovu ovog Zakona. Ovaj organ je, u vrsenju nadzora, posebno ovlasten da
• izdaje obavezne instrukcije,
• vrsi neposredni upravni i finansijski nadzor i kontrolu trosenja sredstava
namijenjenih za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima boraca i clanova njihovih
porodica, a koja se obezbjeduju u federalnom budzetu.
To znaci da kontrolu trosenja sredstava namijenjenih za iste svrhe vrsi nadlezni
kantonami organ uprave, ako su sredstva obezbjedena u kantonalnom budzetu.
91
• da se u postupku nije vodilo racuna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na
donosenje rjesenja;
• da su pogresno ocijenjeni dokazi,
• da je iz utvrdenih cinjenica izveden pogresan zakljucak u pogledu cinjenicnog
stanja,
• da je pogresno primijenjen propis na osnovu kog je rjesenje doneseno.
Prvostepeni organ cije je rjesenje ponisteno ili ukinuto, donosi novo rjesenje koje takoder
podlijeze reviziji u kojoj se ispituje samo|da li je novo rjesenje doneseno u skladu sa
razlozima zbog kojih je ranije rjesenje ponisteno ili ukinuto.
92