BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: 65 0 K 055105 07 K
Sarajevo; 18.02.2010. godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Općinski sud u Sarajevu i to sudija Neradin Emir uz sudjelovanje zapisničara Biber Suade, u krivičnom
predmetu protiv optuženog Đanko Kemala, zbog krivičnog djela nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u
vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu-KZFBiH), postupajući po
optužnici Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj KT-1679/07 od 16.08.2007. godine, nakon
održanog glavnog i javnog pretresa, u prisutnosti optuženog Đanko Kemala i tužioca Kantonalnog
tužilaštva Kantona Sarajevo Omerović Dike, dana 18.02.2007. godine, donio je i javno objavio slijedeću

PRESUDU

OPTUŽENI:

ĐANKO KEMAL, sin Behadila i majke Džemile, rođene Mihalić, rođen 16.03.1960. godine u Varešu,
nastanjen u Sarajevu, u ulici Breka, broj 92, Općina Centar, Bošnjak, državljanin BiH, JMBG:
1603960170008, po zanimanju trgovac, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, zaposlen u vlastitom
privatnom preduzeću, srednjeg imovnog stanja, ranije osuđivan Presudom Općinskog suda u I broj K-28/95
od 18.03.1996. godine zbog krivičnog djela iz člana 147/1 KZRBiH na kaznu zatvora u trajanju od 1
(jedan) mjesec uvjetno 1 (jedna) godina, ne vodi se drugi krivični postupak, protiv njega,

KRIV JE
ŠTO JE:

Dana 28.04.2007. godine oko 23 sati, u Sarajevu, u ulici Širokac broj 2. Općina Stari Grad Sarajevo,
nasiljem i bezobraznim ponašanjem ugrozio mir člana svoje obitelji supruge Đanko Vesne, na taj način što
je, nakon što je oko 22,40 sati nazvao na telefon upućujući joj psovke, uvrede i prijetnje govoreći joj: „Sad
ću ti doći i polomit ću te“, fizički napao svoju suprugu udarivši je tvrdim predmetom u predjelu glave,
kojom prilikom je Đanko Vesna zadobila lahke tjelesne povrede u vidu povreda glave i to u vidu uboja i
razderotno nagnječene rane lijeve tjemeno potiljačne regije veličine 5 cm.

Čime je počinio krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav 2.u vezi sa stavom 1. KZFBiH,

Pa mu sud primjenom citirane zakonske odredbe, kao i odredbi člana 41, 42, 49, 60. i 62. KZFBiH izriče,

UVJETNU OSUDU

Kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i istovremeno određuje da se ova kazna neće
izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično
djelo.

1
Na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine optuženi se
obavezuje da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 400,00 KM, u roku od 30 dana od
pravosnažnosti presude.

Obrazloženje

Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je optužnicom broj KT-1679/07 od 16.08.2007. godine optužilo
Đanko Kemala da je radnjama opisanim u optužnici počinio krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222.
stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH.

Optužnica je potvrđena odlukom sudije za prethodno saslušanje ovoga suda dana 20.08.2007. godine.

Na ročištu za izjašnjenje o krivnji održanom dana 28.11.2007. godine optuženi se izjasnio da nije kriv za
krivično djelo za koje se optužnicom tereti, pa je predmet proslijeđen drugom sudiji u rad, nakon čega je
zakazan i proveden glavni pretres.

U sklopu dokaznog postupka, na glavnom pretresu, nakon upućenih pouka o pravima optuženom te
njegovog izjašnjenja da ne želi branioca, provedeni su dokazi optužbe: saslušanje svjedoka Đanko Vesne,
vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Remziji Bajrović, izvršen je uvid u medicinsku
dokumentaciju nalaz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Centar Urgentne Medicine broj protokola
9246 od 20.08.2007. godine na ime Đanko Vesne, pismeni nalaz Instituta za Radiologiju Kliničkog Centra
Univerziteta u Sarajevu na ime Đanko Vesne broj 21939 od 04.05.2007. godine, nalaz Instituta za
Radiologiju od 29.04.2007. godine od 02,35 sati, fotodokumentaciju MUP-a KS sektor Kriminalističke
Policije Odjeljenje za kriminalističku tehniku broj K.O.R. 876/07 od 29.04.2007. godine, Izvod iz Kaznene
evidencije za optuženog izdat u MUP-u Zenica broj 08-03/3-3-04-12-303/07 TA od 31.05.2007. godine,
dok optuženi nije imao dokaznih prijedloga ali je stavio primjedbu na izvod iz kaznene evidencije iz razloga
što djela koja je počinio nisu u vezi sa konkretnim krivičnim djelom.

Saslušanje svjedoka ......... je provedeno na način da je zapisnik o saslušanju svjedoka dat pred ovlaštenim
radnicima MUP Kantona Sarajevo I Policijska Uprava Odjeljenje Kriminalističke policije broj 02/3-1-3-
SL/07 od 07.05.2007. godine, u skladu s članom 288. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu- ZKPFBiH), sud prihvatio kao dokaz na glavnom pretresu kada je i
pročitan, iz razloga što bi dolazak ovog svjedoka na glavni pretres bio znatno otežan obzirom na teško
zdravstveno stanje iste usljed poremećaja centra ravnoteže, oboljenja kičme i slabe pokrenotsti svjedoka, što
je sud ocijenio kao važan razlog, na što stranke nisu imale primjedbi.

Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno i u međusobnoj vezi sud je utvrdio da je
optuženi Đanko Kemal počinio krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1.
KZFBiH radnjama opisanim u izreci presude, pa ga je oglasio krivim i izrekao uslovnu osudu kao u izreci
presude iz razloga koji slijede.

Da je optuženi u vrijeme, mjesto i na način pobliže naveden u izreci ove presude učinio krivično djelo
nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa članom 1. KZ FBiH sud je utvrdio na osnovu ocjene iskaza
svjedoka optužbe kao i provedenih materijalnih dokaza.

Svjedok Đanko Vesna, oštećena u ovom postupku, inače supruga od optuženog, je na glavnom pretresu dala
iskaz u kojem je najprije izjavila da se ne sjeća događaja, da bi u toku daljeg ispitivanja potvrdila da se
raspravljala sa optuženim putem telefona i da joj je tada prijetio na način opisan u optužnice, ali je osporila
da ju je optuženi udario na način opisan u optužnici, tvrdeći da je on samo bacio lak za kosu koji je pogodio
stvari koje su bile iznad nje u regalu i koje su joj pale na glavu i udarile je.

2
Sud nije prihvatio izmijenjeni iskaz oštećene dat prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, cijeneći da je
ono u potpunosti pobijeno od strane tužilaštva korištenjem iskaza iz istrage, te imajući u vidu da nije dala
razumno obrazloženje zašto drugačije svjedoči na glavnom pretresu. U skladu sa tim, sud nije poklonio
vjeru tvrdnjama oštećene iznesenim prilikom svedočenja na glavnom pretresu da je udarac u glavu zadobila
na način da je optuženi lakom za kosu pogodio u stvari koje su se nalazile u vitrini, sa koje je spao tvrdi
predmet i pogodio istu u predio glave, iz razloga što je vještak u svom iskazu na glavnom pretresu koji nije
doveden u sumnju od strane optuženog, takvu mogućnost zadobijanja povrede sveo na „hipotetičku
mogućnost koja je rijetka u stvarnom životu“, dok je svjedok Buljugić Emina, koja je očevidac događaja,
izričito potvrdila da je upravo optuženi kritične prilike uzeo u ruke miris u spreju i preko nje udario
oštećenu u glavu. Imajući u vidu da i oštećena i optuženi potvrđuju da su se oni nakon 3-4 dana od
navedenog događaja pomirili da i sada žive zajedno, sud zaključuje da je oštećena odstupila od svoga iskaza
iz istrage kako bi pomogla optuženom u cilju smanjenja, odnosno izbjegavanje krivične odgovornosti.
Međutim, kako je izmjenjeni iskaz oštećene u suprotnosti sa preostalim dokazima, te kako oštećena nije
dala prihvatljivo obrazloženje zašto je u istrazi trvrdila potpuno drugačije, sud nije prihvatio njen izmjenjen
iskaz. S druge strane, oštećena nije osporila da je u istrazi dala iskaz koji je tužilac pročitao na glavnom
pretresu zbog različitosti sa iskazom na glavnom pretresu, u kojem je izjavila da je optuženi udario nju
tvrdim predmetom u glavu, koje tvrdnje su u potpunosti podržane kako iskazom svjedoka Buljugić Emine,
tako i nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine o zadobijenim povredama, zbog čega sud prihvata
kao tačane tvrdnje koje je oštećena iznijela u svom iskazu u istrazi a koje je tužilac pročitao na glavnom
pretresu.

Iskaz svjedoka Buljugić Emine, majke od oštećene, dat u istrazi je vrlo detaljan i potvrđuje odlučne
činjenice bitne za presuđenje u ovom predmetu, a u saglasnosti je sa načinom nastanka i prirodom povrede
koju je zadobila oštećena, kako je to vještak opisao u svom nalazu i mišljenju, dok nije niti jednim dokazom
ili prigovorom doveden u pitanje, pa mu je sud u cjelosti poklonio vjeru.

Naime iz ovih iskaza sud je utvrdio da se događaj desio 28.04.2007. godine oko 23,00 sati, što potvrđuju
oba svedoka u svojim iskazima, dok se oštećena Vesna nalazila u kući svoje majke koja se nalazi u ulici
Širokac broj 2, te da je do ostvarenja krivičnog djela došlo nakon telefonskog razgovora između optuženog i
oštećene prilikom kojeg joj je upućivao prijetnje „sada ću ti doći i polomiću te“, nakon čega je isti i došao i
ušao u kuću gdje se nalazila oštećena, te se neko vrijeme prepirao sa suprugom, oštećenom, te joj počeo
upućivati prijetnje „da će ih prebiti“, „da će Vesnu staviti u invalidska kolica“. U jednom momentu
optuženi je pokušao da udari majku oštećene, te s ciljem da je zaštiti, oštećena je krenula prema optuženom
te od istog zadobila udarac u prijedjelu glave tvrdim predmetom, dok je svjedok Buljubašić Emina u svom
iskazu navela da je taj tvrdi predmet miris u spreju za osvježivanje kuće, nakon čega se optuženi udaljio u
nepoznatom pravcu.

Cijeneći Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. Remzije Bajrovića, specijaliste za ortopediju i
traumatologiju, kojem je sud poklonio vjeru jer je ocijenio da je isti sačinjen u skladu sa pravilima i
vještinom struke, a na koji nije bilo prigovora, u međusobnoj vezi sa Ambulatnim nalazom CUM broj 9246
od 29.04.2007. godine 1,30 sati, nalaza od 29.04.2007. 02,35 sati, sačinjenih neposredno nakon spornog
događaja, nalazom Instituta za radiologiju broj 21939-CT glave, i Fotodokumentacijom na ime oštećene
sačinjene od strane službenika MUP-a I PU od 29.04.2007. godine, sud je utvrdio da je oštećena zadobila
lahku tjelesnu povredu, kako ju je kvalifikovao vještak u svom nalazu, koja oštećuje površne dijelove tijela,
a ne oštećuje važan organ ili dio tijela koji ulazi u sastav tog važnog organa, te nakon liječenja ne ostavlja
niti anatomske a niti funkcionalne posljedice. Vještak u svome mišljenju također navodi da je povreda u
vidu uboja i razderotnonagnječne rane vel. 5 cm tjemenopotiljnog dijela glave s lijeve strane, nanesena
djelovanjem tupe mehaničke sile koja može biti ruka, šaka u zamahu ili neki drugi čvrsti predmet u zamahu,
te je došlo do direktnog neposrednog kontakta sa tijelom oštećene.

3
Dakle, iskaz svjedoka Buljugić Emine i nalaz i mišljenje vještaka dr. Remzije Bajrovića, kao i iskaz iz
istrage (u dijelu koji je pročitan prilikom pobijanja iskaza ovog svjedoka na glavnom pretresu) koji je dala
oštećena Đanko Vesne, kao i preostala materijalna dokumentacija koja je izvedena kao dokaz je u potpunoj
međusobnoj saglasnosti na podudaran način potvrđuju niz detalja koji su logični i za Sud sasvim
prihvatljivi. Dakle, po ocjeni Suda, pomenuti dokazi su van svake sumnje potvrdili postojanje svih odlučnih
činjenica za koje se optuženi tereti.

Odbrana optuženog, kao i izmjenjeni iskaz oštećene na glavnom pretresu su u direktnoj suprotnosti sa
dokazima optužbe koje je sud iz iznesenih razloga prihvatio, zbog čega sud istim nije poklonio vjeru.
Odbrana optuženog je očito usmjerena na izbjgavanje krivične odgovornosti, dok je iz činjenice da su se
oštećena i optuženi pomirili 3-4 dana nakon izvršenja predmetnog krivičnog djela i da sada žive zajedno, a
da je oštećena na glavnom pretresu odstupila od svog ranijeg iskaza i tvrdila da je optuženi nije udario, što
sud nije prihvatio jer je u suprotnosti sa drugim dokazima, sud zaključuje da mu je pokušala pomoći u cilju
izbjegavanja krivične odgovornosti.

Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud je sa sigurnošću utvrdio zaključio da je provedenim
dokazima tužilaštvo uspjelo dokazati da je optuženi radnjama opisanim u izreci presude ostvario sva bitna
obilježja krivičnog djela nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH koje postoji u
slučaju ako se nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko
zdravlje člana svoje porodice s kojim živi u zajedničkom domaćinstvu.

Imajući u vidu prirodu radnji koje je optuženi preduzeo i način počinjenja ovog krivičnog djela, pri tome
posebno da je optuženi prvo telefonom zaprijetio optuženoj a nakon toga došao u kuću njene majke i udario
je tvrdim predmetom u glavu, sud zaključuje da je u potpunosti bio svjestan svojih radnji i da je htio
njegovo izvršenje, dakle postupao je sa direktnim umišljajem na izvršenje predmetnog krivičnog djela. S
obirom da je sud nesporno utvrdio krivnju i uračunljivost optuženog, isti je krivično odgovoran za učinjenje
ovog krivičnog djela.

Prilikom izbora i odmjeravanja sankcije sud je od olakšavajućih okolnosti kod optuženog cijenio njegova
supruga, inače oštećena u ovom postupku, nije tražila njegovo krivično gonjenje i da je on sa suprugom
nastavio život u zajedničkom domaćinstvu, pomirivši se sa njom, od dok je od otežavajućih okolnosti sud
cijenio da je prilikom izvršenja ovog krivičnog djela oštećena zadobila lahku tjelesnu povredu, te raniju
osuđivanost optuženog presudom Osnovnog suda I Sarajevo broj K-38/95 iz 1996. godine zbog krivičnog
djela iz člana 147/1 KZ RBiH na kaznu zatvora u trajanju od 1 (mjesec) uvjetno 1 (jedna) godina, dok
osuđivanost iz 1974. godine i 1975. godine sud je imao u vidu ali nije cijenio kao otežavajuće okolnosti iz
razloga proteka vremena i činjenice da je ta djela počinio kao maloljetnik. Sud je, uzimajući u obzir
propisanu kaznu u članu 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, i težinu konkretnog krivičnog djela
izrekao optuženom uslovnu osudu kojom je utvrdio kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci sa rokom
provjere od 3 (tri) godine od dana pravosnažnosti presude. Polazeći od olakšavajućih i otežavajućih
okolnosti, a posebno imajući u vidu da su optuženi i oštećena nastavili zajednički život, te imaju jedno
dijete, Sud zaključuje da izvršenje kazne u konkretnom slučaju nije neophodno radi krivičnopravne zaštite,
nego da će se i upozorenjem, uz prijetnju utvrđenom kaznom zatvora, osigurati ostvarenje svrhe
krivičnopravnih sankcija i u skladu sa tim svrhe kažnjavanja na način da će se izraziti društvena osuda
počinjenog krivičnog djela, uticati na konkretnog počinitelja i eventualne, buduće počinitelje da ne čine
krivična djela, te uticati na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i pravednosti kažnjavanja
počinitelja. Po ocjeni suda, ovako utvrđena kazna je dovoljna ali i neophodna za postizanje svrhe
kažnjavanja u konkretnom slučaju. U slučaju da optuženi u periodu provjeravanja počini novo krivično
djelo (o čemu prijavu nadležnom organu može podnijeti i oštećena), sud može opozvati uvjetnu osudu u
skladu sa odredbom člana 64. KZ FBiH i optuženom izreći utvrđenu kaznu prema pravilima predviđenim u
članu 64. stav 2. KZFBIH.

4
Imajući u vidu da je optuženi izjavio da je srednjeg imovnog stanja, sud je na osnovu člana 202. stav 1.
ZKPFBiH optuženog obavezao da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 400,00 KM, koji se
sastoje od troškova vještačenja u iznosu od 250,00 KM, troškove privođenja optuženog putem sudske
policije na nastavak glavnog pretresa dana 26.10.2009. godine iz razloga neopravdanog nedolaska na glavni
pretres zakazan za dan 01.09.2009. godine u iznosu od 50,00 KM, te troškovi sudskog paušala u iznosu od
100,00 KM, sve u roku od 30 dana od pravosnažnosti ove presude.

ZAPISNIČAR SUDIJA
Suada Biber Emir Neradin

POUKA: Protiv ovo presude dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu, putem ovog suda, u roku
od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broj u primjeraka za sud i stranke.