20 GODINA SREBRENICE

Uz promociju monografije “Srebrenica” Mersada Berbera, Bošnjački

institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, Sarajevo, 12. juni 2015.

NAŠE ĆE VRIJEME SVOJU

HISTORIJU PISATI I KROZ
BERBEROVE SLIKE
Tragedija Srebrenice bila je za Berbera, kako je rekao
prigodom zagrebačke izložbe 2005. godine, “jedna velika,
antička, himnična i sveta tema”. Godinama se za nju pripremao:
Piše: kroz novinske fotografije, dokumente, izvještaje forenzičara,
Aida
ABADŽIĆ-HODŽIĆ videozapise, knjige, posjete Srebrenici i Potočarima...

“Osjećam da je moj dug napraviti svoju

Guernicu o Sarajevu i Bosni. Siguran sam
da ću je i naslikati”, rekao je u junu 1993.
godine Mersad Berber u jednom razgo-
voru povodom otvorenja svoje izložbe –
ratnog sarajevskog slikarskog dnevnika
– u frankfurtskoj galeriji “Hoeppner”.
Izložba je nosila naslov “Piero della Fran-
cesca – sjećaš li se Sarajeva?” Raskošna
naracija i polifona alegoričnost zrelog
Berberovog stila zacrtavala je okvir jed-
ne nove, zloslutne bosanske stvarnosti i
slutnju nesreće koja će tek doći. Jedna
od prvih studija ratnog dnevnika bila
je hommage neznanom kaligrafu Šarene
džamije u Foči, nakon nemirnog sna u
kojem je slutio njen nestanak.

EKSPRESIVNO JE TEMATIZIRAO
LJUDSKO STRADANJE I PATNJU
Kroz rijetku sposobnost dovođenja
do susreta različitih kultura i tradicija,
u veličanstvenoj snazi transverzalnog
uma sposobnog za hod kroz dubine
historijskog iskustva, Berber je, još kao
profesor sarajevske Akademije likovnih
umjetnosti, našim suvremenicima učinio
japodske urne, zlatni sjaj bizantskog sli-
karstva, harmonični red renesansne, ele-
gični pathos i dramaturgiju baroka, maj-
storstvo kaligrafije osmanskog perioda,
rafiniranost i dekadentnost fin-de-sièclea
i velikane bosanskohercegovačke slikar-
ske moderne.
Ciklusi iz osamdesetih nosili su već
nešto predskazujuće: veliki nanosi sni-
jega s Vlašića koji su gradili metafizič-
ke bjeline ciklusa “Put u Skender Va-
kuf”, a na kojem je intenzivno radio
punih šest godina u tišini i svedenosti
monohromnih kompozicija, kao da su,
kako je to Berber kasnije primijetio, htje-
li svjedočiti i o svedenosti čovjekovog
života, u središnjem iskustvu prolazno-
sti čovjekove sudbine na ovom svijetu.
Možda je svjetska historija – historija
različitih intonacija tek nekoliko meta-
fora, slijedio je Berber Borgesovu misao
o slikanju (tek) jedne slike.

22 18/6/2015 STAV
 Već je tada slutio da je ovaj ciklus
svojevrsni hommage rodnoj Krajini i
obiteljskom domu, a u bjelini vlašićkih
nanosa snijega prepoznao je svečanu bje-
linu i jednostavnu monumentalnost ni-
šana pored Begove džamije pored kojih
je svakodnevno prolazio. Da li se u tim
bjelinama nišana nazirao i horizont bu-
dućih, nepreglednih polja bijelih nišana
hiljada nevinih srebreničkih žrtava na
zelenim i pitomim livadama Potočara? I
nešto raniji ciklus “Kronika o Sarajevu“
inspiriran je “Ljetopisom“ Mula Mustafe
Ševki Bašeskije, pisara, hroničara i mu-
allima iz malog dućana u Mudželitima,
podno čaršijske sahat-kule, ekspresivno
je tematizirao ljudsko stradanje i patnju,
otkrivajući jedno toplo i suosjećajno sli-
karevo lice, upućeno ljudima s margi-
na na koje ne nailazimo u uvriježenim
historiografskim pregledima. Oživljuju-
ći mirise, boje i zvukove Sarajeva iz 18.
stoljeća, pred nama je Berber kaleido-
skopski rastvorio lepezu najrazličitijih
fizionomija i sudbina neznanih sarajev-
skih hamala, Roma, kaligrafa, pjesnika,
trgovaca. Oni su, za Berbera, bili stvarni
svjedoci svog vremena u čijim je priča-
ma i sudbinama nastojao dokučiti taj-
nu Bosne, zemlje koju je toliko volio.
Berber je dobro znao da se prošlost
može promatrati i razumjeti samo očima
sadašnjosti i da je zato, kako je to rekao
Croce, cjelokupna historija na svojevr-
stan način “savremena historija”. U tom
kolopletu često surovih historijskih to-
kova nastojao je Berber naći ljudsko lice
i doseći Drugog tako da u pitanje sta-
vi svoju slobodu, jer “biti za drugoga”,
podsjeća nas Levinas, “nije negacija Ja
što se survava u univerzalno, Univer-
zalni zakon sam se odnosi na jednu po-
ziciju licem-u-lica koja izmiče svakom
izvanjskom dohvatu oka”.

SREBRENICA KAO VELIKA, ANTIČKA,

HIMNIČNA I SVETA TEMA
Postoje trenuci kada je teško pa čak
i neprilično govoriti ili zauzeti ex cat-
hedralnu poziciju dociranja. Šutnja po-
staje jedinim, iskonskim uvjetom spo-
znaje. Ali, veličina onoga čime nas je
Berber zadužio i oslovio svojim velikim
ciklusom o Srebrenici nalaže obavezu go-
vora i ukazivanja. Tragedija Srebrenice
bila je za Berbera, kako je rekao prigo-
dom zagrebačke izložbe 2005. godine, Na velikim formatima “Velike alegorije o Srebrenici“ radio
“jedna velika, antička, himnična i sveta je preko deset godina. Na podlozi poput palimpsesta
tema”. Godinama se za nju pripremao: gradio je Berber slojevito i kolažno bogate teksture svojih
kroz novinske fotografije, dokumente,
izvještaje forenzičara, videozapise, knji- kompozicija. Po njihovoj ekspresivnoj snazi, britanski
ge, posjete Srebrenici i Potočarima... Na historičar umjetnosti Edward Lucie-Smith usporedio ih
velikim formatima “Velike alegorije o
Srebrenici“, na kojoj je radio preko deset
je s izgubljenim freskama Leonarda i Michelangela iz
godina (1998–2009), a koji su okupljeni Palazza Vecchio u Firenzi

STAV 18/6/2015 23
 20 GODINA SREBRENICE

u ovoj iznimnoj monografiji (objavlje-

noj u izdanju E&A, Zagreb, 2011. godi-
ne), na podlozi poput palimpsesta, Ber-
ber je slojevito i kolažno gradio bogate
teksture svojih kompozicija. Po njiho-
voj ekspresivnoj snazi, britanski histo-
ričar umjetnosti Edward Lucie-Smith
usporedio ih je s izgubljenim freskama
Leonarda i Michelangela iz Palazza Ve-
cchio u Firenzi.
U našem posljednjem telefonskom
razgovoru 2007. godine, kada mi je u fi-
nalizaciji moje disertacije o savremenoj
kulturi i grafici Bosne i Hercegovine, a u
kojoj je imao jedno od središnjih mjesta,
ustupio potrebne informacije, Berber je
ushićeno govorio o radu na velikom ci-
klusu “Arhivi“. Pripremao ih je u čast
100. godišnjice od otvaranja Zemaljskog
muzeja i koristio je prednosti nove, giclée
tehnike i štampe pigmentiranom tintom.
Te tehnički visoko dorađene printove
kasnije je Berber teksturirao i oboga-
ćivao slikarskim, grafičkim i crtačkim
intervencijama. U “Velikoj alegoriji Sre-
brenice“ kolažirane su fotografije lica i
dijelovi pronađene odjeće žrtava, isječci
iz novinskih zapisa, identifikacioni bro-
jevi, fragmenti fotografija iz obiteljskih
albuma, ulomci iz lapidarija Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, fragmenti zemlje ili
suhih grančica mirisnog ljekobilja i ja-
goda, dijelovi starih rukopisa, citati i
motivi s ranijih kompozicija…
Prilikom posjete Srebrenici naišao
je i na fotografiju i članak o slavnom
Srebreničaninu, studentu Bauhausa –
Selmanu Selmanagiću, čija je životna
priča bila suštinski povezana s rodnim
krajem i čudnim spletom okolnosti naš-
la se danas u blizini ovih nevinih sre-
breničkih duša.
“Masovno nasilje u XX. stoljeću od-
vraća razum i anulira moć objašnjavanja
vrijednosti i norma koje su do tada bile
strpljivo usvajane. Danas nam se valja
pomiriti s mračnom stranom koju nam
je suvremena povijest ostavila u nasli-
jeđe”, ističe francuski historičar maro-
kanskog porijekla Georges Bensoussan
u svojoj knjizi “Evropska strast za ge-
nocidom“. Autor navodi iluzornost ple-
menite Condorcetove misli o tome da će svojoj knjizi “Genocid u Bosni “(1995)
“jednoga dana sunce na zemlji obasja- i dr. Norman Cigar. Tragajući za gestama
vati samo ljude koji kao jedinog gospo- pathosa koje univerzalnim
dara priznaju vlastiti razum”, a koja je DEDALUSOV PAD NAD SREBRENICOM
danas izgubila na svakoj uvjerljivosti. U nemogućnosti da pojmovno pri-
jezikom iskazuju snagu
“Kao ključno pitanje, uvijek i iznova hvati i objasni razmjere zločina i mrač- ljudske patnje i boli, Berber
se postavlja, kako je takav tok događaja ne, destruktivne dubine ljudske prirode, je duboko zaronio u riznicu
mogao zadesiti Evropu i kako je bilo ko Berber ciklus o Srebrenici razvija kao
mogao sebe dovesti u poziciju da uče- veliku alegoriju, kroz priču o Dedalusu, evropskog slikarstva,
stvuje, da opravdava i da ignoriše takvu mitskom umjetniku i izumitelju antičkog ponajprije baroka, i u tom je
ljudsku tragediju, posebno ako znamo da doba koji u bijegu s Krete, igrom slučaja imaginarnom muzeju našao
je tužno iskustvo jevrejskog holokausta i nošen nestalnim vjetrovima, sa svojim
urezano u ljudskom sjećanju”, pita se u sinom Ikarusom pada nad žitnim poljima srodne duhovne rezonance

24 18/6/2015 STAV

Pilice, četrdesetak kilometara sjeveroi-
stočno od Srebrenice, u jesen 1996. godine
i tamo zatiče nesretne srebreničke duše
pred iskopima u Pilicama i Potočarima,
u improviziranoj mrtvačnici u Kalesi-
ji, u masovnoj grobnici Zaklopača… U
tom “slikovitom kazivanju” koje forme
izdvaja iz životnog konteksta i pretvara
ih u magične i začudne, susreću se, kao
u snoviđenju, lica srebreničkih majki,
isječci starih fotografija, Rom Beriša,
konjske glave iskolačenih očiju, živo-
tinjske i ljudske lubanje, dijelovi odjeće
i izgažene cipele iz forenzičkih arhiva,
kroki-crteži srebreničkih rudara, izbje-
glice na “putu smrti” prema Tuzli, lica
antropologa i forenzičara, rimska karta
Argentarije, stare karte Balkana, zapalje-
ni srebrenički čardaci, ratne razglednice
puste Srebrenice u snijegu, kraljevina
Arijadna i skulpture Fidije….
Tragajući za gestama pathosa koje uni-
verzalnim jezikom iskazuju snagu ljudske
patnje i boli, Berber je duboko zaronio u
riznicu evropskog slikarstva, ponajprije ba-
roka, i u tom je imaginarnom muzeju našao
srodne duhovne rezonance. U njegovom
je sarajevskom ateljeu u vihoru rata ostala
zarobljena velika kompozicija – hommage
Géricaultovoj slici “Splav Meduza“, veli-
kom platnu na kojem je Géricault oslikao
dramu stradanja i nadljuske patnje neko-
liko preživjelih brodolomaca slavne, ali
sramotno ostavljene Napoleonove regate.
Sjećanje na neponovljive Géricaultove in-
karnate ljudskog tijela u stanju raspada-
nja javit će se upravo u ovom ciklusu po-
svećenom bosanskim šehidima i žrtvama
genocida srebreničkog kraja. Iako je teš-
ko ovoj temi gledati u lice, Berber osjeća
dužnost i odgovornost, “jer prezirati ono
što ne možemo pojmiti predstavlja opasnu
smionost punu posljedica”, upozoravao je
Montaigne.
Na početnim stranicama monografije
reproducirana je slikareva paleta, skore-
nih i osušenih boja, mrtva i usahla, poput
lica iz dubokih i mračnih jama Srebre-
nice, kao ugasla muza na stratištu rata.
Junak Berberovog ciklusa, požrtvovni
antropolog dr. William Haglund zapi-
sao je: “Želim malo popraviti ovaj naš,
veliki nesavršeni svijet. Želim uraditi
nešto važno. Jednu jedinu stvar koja ima
nekog istinskog značenja prije nego što
umrem.” Način na koji se Berber dosto-
janstveno i s pijetetom približio patnji
Srebrenice jeste čin upisivanja istinskog
značenja u avanturu vlastitog života i u
odgovornost umjetničkog djelovanja.
Historija je, Burckhardtovim riječi-
ma, “zapis o onome što jedno doba sma-
tra vrijednim bilježenja o nekom drugom
dobu”. Naše će vrijeme svoju historiju pi-
sati i kroz Berberove slike. n
STAV 18/6/2015 25