Gledajući predstavu „Tvrđava“ primijetila sam koliko
se u toku same predstave, ne obraća pažnja na detalje. Akcenat je stavljen na suštinu djela, a to je život Ahmeta Šabe. S druge strane, u romanu se detaljno objašnjavaju mnoge stvari kao što su izgled enterijera, opis nekih manje važnih situacija, opis sporednih likova te dugi unutrašnji monolozi Ahmeta Šabe koji su u predstavi mnogo kraći i jasniji. Predstava vrlo jasno objašnjava i skreće pažnju na motive samog djela. To su: ljubav, ličnost, vlast i prijateljstvo . O Ahmetu se dobija utisak kao o jednom skromnom mladiću koji se (nažalost) ne plaši reći ono što misli. Samim tim ne razmišlja o posljedicama koje slijede nakon toga. Također, divan utisak se stiče i o Tijani koja stoji uz Ahmeta bez obzira na sve. Svidjelo mi se i to kako je dočarana tadašnja vlast u Bosni i Hercegovini kako glumački, tako i scenografski. Po mom mišljenju, mnogo jasnije i stvarnije nego u romanu. Iako ne gledam često predstave, ova me je zaista oduševila i još više me približila samom djelu. OSVRT NA PREDSTAVU „TVRĐAVA“
Predstava završava tako što Ahmet spoznaje smisao
ljubavi, odnos između njega i Tijane. Pored svih „tvrđava“ koje se provlače kroz djelo, tvrđava ljubavi je ona koja najjače opstaje, u koju Ahmet bježi od stvarnosti i preživljava.