FUNKCIJA I CILJ IGRE

Definicija: igra je dobrovoljna radnja ili djelatnost koja se odvija unutar nekih utvrđenih
vreenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i bez izuzetka
obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radosti te
svijest da je ona nešto drugo nego običan život, Hjuzingu.

Kajoi daje sljedeće odlike igre:

- Igra je slobodna, slobodna volja je potrebna

- Izdvojena, vremenski i prostorno
- Neizvjesna
- Neproduktivna
- Propisana
- Fiktivna – najvažnija sporedna stvar na svijetu
- Može se izopačiti

Kroz istoriju poznajemo Olimpijske igre u Grčkoj iz 776g, koje su se održavale u slavu
boga Zevsa. U Grčkoj su postojale i Pitijske igre; Eleustonske svečanosti u slavu Bogu
Dionisu. U Rimu su održavane galdijatorske igre, koje predstavljaju izopačenje igre. U
srednjem vijeku su održavane viteške igre.

Danas se održavaju igre prerušavanja, karnevali i maskenbali. To su igre naroda kojima

se želi poslati poruka vladarima.

Vrste igre u zavisnosti od funkcije:

1. Igre takmičenja- cilj je stvaranje prestiža i sticanje ugleda (titula pobjedika, zlatna
medalja, pobjedničko postolje). Pobjeda je danas postala imperativni cilj igre.
Žudnja za trijumfom praćena je porocima i devijacijom iza kojih stoji nacionalni
interes.
2. Igre na sreću, opklade, kocka, klađenje- cilj je stvaranje dobiti bez rada, dobra je
za ljenivce. Od Grčke postoji u igrama Agon i alea koje postaju društvene igre
institucionalnog karaktera. Agon zahrijeva vježbanje i trening, dok je alea lijena.
Samo kockanje se može definisati kao učestvovanje u igri čiji dobitak zavisi od
sreće. Iako zabavan i rasprostranjen (kladionice, džek potov i drugi) lako mogu
prerasti ove igre u izopačenost, koja vodi zavisnosti, a često i do gubitaka
imetka, bogatstva i propasti porodice.
3. Igre prerušavanja postoje kod svih naroda, pučke svečanosti, ratničke igre,
karnevali, maske. Čovjek je onaj koji se skriva, Malro. Da li je čovjek određen
maskom ili je osuđen na masku, ona se koristi kao odbrana iracionalne sfere i
čovjekove subjektivnosti. Maska je sredstvo ljudskog ispoljavanja.svrha je u njoj
 samoj. Maska govori o tome ko smo i kakvi, o skrivenom ja, stvarnom licu.
Mijenjanje maski je mijenjanje uloga.
4. Igre zanosa kojima je cilj da se zaboravi na stvarnost- tu spadaju plemenski
ritualni plesovi, žongliranje, kaskadarstvo i dr. Kultura Zapadne civilizacije se
odlikuje racionalnošću, logičnošću, sviješću, intelektom čime se potiskuje
iskustvo iracionalnog i nesvjesnog, nepredvidljivog i neočekivanog. Razum je
tako zaobišao osjećanja života i suzio polje subjektivnog i stvaralačkog. U svemu
što je zanos u igri što je u transu, ne možemo prepoznati čovjekov pokušaj da se
čovjek otrgne od stvarnosti i da svoju egzistenciju posmatra kao bitnu. Igra
zanosa je u blizini sna, iluzija, izvan griže savjesti. Čim se približi razum ovim igra
nestaje.
5. Dječija igra