A.

Marić: Pazite na svoje riječi

Riječi koje izgovaramo mogu stvoriti ljubav, povjerenje, sreću ili pakao. Sada
više no ikada trebamo paziti što govorimo, jer riječi mogu putovati tisućama
milja.

Svi smo u istom loncu. Shvatite to. To nam je sada poruka iz Svemira. U ljudima je problem, ne u
virusu. Budimo zajedno i stvarajmo solidarnost i mir. Svijetu su odavno potrebni ljudi sa
sposobnošću razumijevanja i suosjećanja.

Zato ne izgovarajte riječi koje uzrokuju podjelu i mržnju. Riječi su najmoćnije oružje. Moćnije od
pravog.

Ne širimo negativu, ne kritizirajmo, ne osuđujmo jer sve se to čuje - puno dalje nego što mi to
možemo zamisliti. Odjekuje nebo. Kažu da je internet pod jakim pritiskom. Svi su na telefonima. Svi
skrolaju, gledaju i pišu. Mnogi moji Facebook prijatelji doslovno "urlaju" po "zidu", prijete i
izražavaju mržnju. Znam da u susretu oči u oči ne bi bili tako hrabri, ugurali bi se u mišju rupu, ali
ovako preko mobitela i računala su glasni i autoritativni.

Priznajem da me strah
Niti ja nisam u tome najbolja. Do prije par dana nisam vjerovala da je ovo tako velika epidemija i da
će nas sve toliko pogoditi. Danas vidim da je. I ispričavam se svima koje sam možda navela na krivi
trag. Bila sam u krivu. Danas sam pametnija. Ali čovjek upravo tako najlakše uči. Jedino tako rekla
bih.

Često griješim i urlam na svoje najbliže, na one koje volim i one koje ne volim. Iako sam u zadnjih
par godina dobila prave lekcije u vezi toga i prestala sam to raditi. Sabrala sam se. Skužila sam koliko
je to loše. Jer meni takvo ponašanje škodi. I ja upotrijebim na društvenim mrežama "krive" riječi ali
se brzo ispravim.

Priznajem da je i mene strah ali osluškujem svoje unutarnje biće i svaki dan dobijem neku utješnu
poruku - ne nisam luda nego pratim sinkronicitete i shvaćam da smo svi mi zajedno s prirodom
itekako povezani. Sve ovisi o nama. Kako siješ tako žanješ. Na svijetu vlada zakon klatna. Trenutno je
to klatno upereno prema nama. Približava se.

Povećajmo razumijevanje i prihvaćanje

Zaista radim na sebi, puno čitam i korigiram se i nastojim ne ljutiti se, ne zamjerati, ne urlati jer sada
nam je to najmanje potrebno. Na kraju i ono što mislite ste vi. Ako mislite loše, ako prijetite u sebi,
ako ste stalno u panici, ako smatrate da su svi oko vas debili, onda to doista jest tako, ali samo u vašoj
glavi. Onda se na kraju vi razbolite. Jer te misli su samo vaše misli.

Trebamo govoriti konstruktivno, pokušati svojim govorom ne stvarati nesporazume, mržnju ili
ljubomoru. Trebamo povećati razumijevanje i uzajamno prihvaćanje. Ima odličnih komunikatora
oko nas. I ministar Beroš je jedan takav. Zamislite da on urla svaki dan na nas. Kako bi to izgledalo.

Ljudi, saberimo se i ne igrajmo se malih Hitlera. Trenutno svi patimo. Život je pun patnje ali i pun
čuda - novi život, djeca, smijeh, plavo nebo, rascvjetala magnolija. Kada ste to zadnji puta primijetili?