Poštovani odrasli svijete,

Svjedoci smo velikog porasta svih oblika nasilja, a tu nije izuzetak ni vršnjačko
nasilje.Možemo ga tretirati kao veliki problem u drustvu ne samo kod nas nego i u
svijetu.Postalo je svakodnevnica, gotovo u svakoj školi, svakom gradu, a mi smo
+postali nevoljni svjedoci da se nasilje dešava oko nas, medju nama, da postaje
sve učestalije i brutalnije.Zato ga ne smijemo ignorisati, jer nasilje bilo verbalno ili
fizičko ostavlja trajne posledice po zrtvu,utiče na drugu djecu, izaziva strah i
nesigurnost.

Pitanje koje želim da postavim Vama je da li Vi primjećujete porast nasilja u

školama, da li pokusavate da nadjete način da ga spriječite ili ga nekako
"svesno”ignorišete jer smatrate da je to samo jedna od“dječjih faza” koja će
proći, bezazleni problem nečijeg dječjeg odrastanja.Vršnjačkim nasiljem treba da
se pozabavite I Vi i čitav Vaš sistem, a ne samo roditelji ili škola. Jer, sigurna sam
da većina djece koja su nasilna i agresivna nastavljaju sa zlostavljanjem zato što ih
niko ne sprečava u tome. Zato Vi odrasli imate najvažniju ulogu, zato morate
razgovarati sa Vašom djecom, učiti ih o pravim vrijednostima, provoditi više
vremena sa njima, ukazujući im sta su prihvatljivi oblicim ponašanja, biti im dobar
primjer, jer ne zaboravite djeca uče od Vas!

Dragi roditelji, ostavite se nekvalitetnih sadrzaja na TV-u, filmova punih nasilja i

agresije, ostavite telefone I lap topove I pričajte i igrajte se sa
djecom.Razgovarajte otvoreno o svemu što ih muči.U njihovim pitanjima nači ćete
I prave odgovore.

Dragi nastavnioci, pedagozi I direktori, ako imate dijete koje je pretrpjelo I

najmanji oblik nasilja maker to bila i netolerancija grupice vrsnjaka koja ga
zadirkuje, dobacuje I ismijava –reagujte i zastitite dijete, razgovarajte sa njim ,
učinite da se osjeća sigurnim i vrijednim a nasilnika kaznite. Ne osudjujte ga
odmah.Mozda se I za toga krije još jedna sumorna priča, jer nasilje uzrokuje
nasilje.Jer nasilje je znak nečije slabosti i nesigurnosti, najčešće posledica a ne
uzrok.Djeca koja vrše nasilje imaju često razloga za to.Čujem često komentare od
Vas : „Pusti ih, to su samo deca. To je samo faza. I mi smo se tukli, pa šta nam
fali?“ Ponekad je to zaista samo faza, ali ponekad može imati posledice po osobu
koja trpi nasilje. Osobe koje dugo trpe nasilje mogu postati usamljene, povučene,
zabrinute, opada im uspeh u školi… gube samopouzdanja. Boje se i ne žele nikom
da kažu ono što im se dešava, jer smatraju da su oni krivi za to, da su nečim
izazvali nasilnika da se tako ponaša. Istina je da to nema veze sa njima.

Što ranije primetimo da postoje neki problemi i kod nasilnika i kod žrtve, imamo
veće šanse da spriječimo probleme pre nego što nasilje eskalira."